Religija kao drugačiji pristup moralu

Iliti religija – pristup moralu za budale. Primarni moral, ljudskost, samosvijest dolazi u paketu. Ljudi bi se sami trebali voditi za svojim osobnim moralom i svojim principima. Naravno nismo svi jednako intelektualno razvijeni, pa tako niti ne možemo svi pročitati prirodne znakove u nama samima.Tu nastupa religija, globalni dušebrižnik! Deset božjih zapovijedi, kreposti, smrtni grijesi itd. Sve je tu! Naputke u ruke, ponašajte se u skladu s tim i zajamčeno vam je mjesto u prvoj klasi u raju. Religija i njen moral su mrtvo slovo na papiru. Čovjek bi se trebao ponašati u skladu sa samim sobom, okolinom bez obzira na (ne)pisane religijske ili državne zakone i norme. Čovjek treba biti čovjek zbog sebe i bližnjih, a ne zbog boga! Religija je dobra jedino za primitivne luđake koji će se zbog straha od boga ili sotone ponašati u skladu s religijskim moralom! To ih drži na lancu, te jedino zbog toga ne smatram religiju potpuno negativnom. Dakle, dolazim do zaključka da je religija tvornica lažnog morala. Christper Hitchens u svojoj knjizi ''Bog nije velik'' kaže da je religija nasilna, iracionalna i nesnošljiva, te povezana s rasizmom, tribalizmom (nacionalizmom) i bigotizam, da je zasnovana na neznanju i protivnica slobodne misli, da prezire žene i autoritarna je prema djeci.Njegova kritika može se svesti na četiri glavne teze:

1. Religija krivo tumači postanak čovjeka i svemira2. Zahtjeva nerazborito potiranje (nijekanje) ljudske prirode3. Navodi ljude na nasilje i slijepu poslušnost vođama4. Neprijatelj je slobodne misli/istraživanja

Na svijetu postoji oko 5,2 milijarde ljudi pripadnika monoteističkih religija(od ukupno 6,7 milijardi ljudi, ili 78 %). Žalosno je da 78% stanovništva vjeruje u religijsku bajku, samo zato što im treba osjećaj da negdje pripadaju, treba im opravdanje za njihove postupke, ne misle na radost življenja koja im je dana, već na trenutak kada će umrijeti. Crkva najveću radost (život) naziva kaznom i pripremom za ‘’život viječni’’, a to je upravo ono što sam u uvodu spomenula, dakle naputke u ruke, strogo pridržananje pravila, redovita donaciju svećenićkom džepu i letjet ćemo na najbijelijem oblačku! Da li je to moralno? Da li je moralno od Crkve (koja bi kao neka sveta ustanova trebala biti primjer) da naplaćuje ispovijed, mise i sve što se naplatiti da? Zašto? Zašto naplaćivati ako služiš Bogu?Osim svega navedenoga velika većina tih 78% sve osim čovjeka iste vjere prepoznaje kao manje vrijedno! Tu dolazimo do povoda za ratovanje. Koji to Bog želi da se njegovi vjernici međusobno kolju, da ženi prosipaju kiselinu po licu jer je eto prevarila muža, pa što onda? Dolazimo do još očitijeg dokaza da su sve svete knjige ispisane vještom rukom manipulatora. Malo promijenjene, izdramatizirane, prilagođene običnom puku, neukom seljaku, a danas čak imamo i satove vjeronauka u školama kako bi još bolje rastumačili što Bog točno traži od nas kako bismo sjedili njemu s desna! Čovjek je kroz povijest pokazao da religija dovodi do vjerske netolerantnosti i nepoštivanja. Danas dominiraju tri monoteističke religije,; Islam, Kršćanstvo i Judaizam.

Ono čemu teže ove tri religije jest dominacija. Dakle dominacija i stav svake od te tri religije da je ona jedina ispravna dovodi do stalnih sukoba ovih triju religija. Križarski ratovi, holokaust i islamski đihad su proizvodi te dominacije i stava tih triju religija.

Nakon svega navedenoga mogu samo reći da religija zbilja jest drugačiji pristup moralu, znači da u određenim situacijama reagiraš onako kako ti je Bog, Jahve ili Alah propisao...To nije tvoj osobni moral, niti tvoje osobno načelo i princip po kojemu vodiš svoj život, ti to čak niti nemaš, jer ne razmišljaš, a ne razmišljaš zato što ti je Crkva i ovaj svijet pri samom tvom rođenju oslobađajući te od ‘’istočnog grijeha’’ nametnula život koji ćeš voditi po njihovom kodeksu. Žalosno. Jer Bog nije gore. Bog je u nama.