RAZVOJ UMNE MOĆI

 Edin TULE - edin@novihorizonti.ba Čula današnjeg čovjeka pretrpana su mnoštvom podražaja koji u njemu bude prezasićenost, ostrašćenost, tjeskobu i, generalno, površnost. Istraživanja govore da današnji čovjek, u prosjeku, svakodnevno samo kroz svoje čulo vida primi preko 100. 000 vizulenih snimaka. Uzimajući u obzir danonoćno funkcionisanje auditivnog sistema kojim čujemo kružno, za razliku od vizuelnog sistema koji funkcioniše samo kada su nam oči otvorene, odnosno pravolinijski – jasno je da je količina auditivnih impulsa koje primamo svakodnevno još veća. Ukoliko želite shvatiti zahtijevnost zadatka pred kojim se nalaze naši umovi, pokušajte uredno sortirati 100.000 slika u različite fajlove na vašem računaru svaki dan. Polazeći od pretpostavke da nam je za sortiranje jedne slike u određeni fajl potrebna samo jedna sekunda, to znači da nam je svakodnevno,  samo za slaganje, sortiranje, brisanje, pohranjivanje raznih slika, potrebno minimalnih 100.000 sekundi. Uzimajući u obzir da 24 sata sadrže 1440 minuta, odnosno samo 86.400 sekundi, jasno je da su umovi većine ljudi danas u općem haosu.

Gospodar svjetova ne propušta ponuditi smjernice ni za ovaj fenomen: “O vi koji vjerujete! Ne pitajte za stvari (koje) će vam, ako vam se obznane, smetati... (El-Maida:101)  

Ovaj citat aktuelniji je danas, u tzv. eri informacije, nego što je to bio prije 14 vjekova kada je objavljen ili u bilo kojem drugom prošlom periodu. Današnji čovjek u jednom mjesečnom časopisu može naći više informacije negoli je to mogao prikupiti tokom cijelog svog života pripadnik prvih generacija islama koji je znao putovati i po nekoliko mjeseci na konju samo radi jedne informacije/hadisa.

Međutim, upravo u tome je i bila njihova prednost – koju nisu svi znali iskoristiti – pošto su, zahvaljujući neuporedivo sporijoj dinamici života, kao i pojednostavljenijim društveno-političkim prilikama, imali rasterećene čulne sisteme, a samim tim i

1

odmorne umove sa dovoljno prostora za razvoj vlastite nepatvorene misli.

O svemu Obavješteni Svjedok današnjem čovjeku koji je brutalno izložen opasnoj poplavi dezinformacija, poluinformacija, cijele lepeze štetnih podataka, irelevantnih pikanterija iz tuđih života, itd., indikativno ističe postojanje fenomena štetnih spoznaja koje mogu plijeniti njegovu/njenu pažnju.

Allah, dž.š., ne ostavlja čovjeka u tom uzburkanom moru silovitih valova bez kompasa, te ga/je savjetuje da ne pita ili ne pokazuje interesovanje za ono što mu u životu može nanijeti različite neprijatnosti ili štete i samom činjenicom da zauzme određeni prostor u njegovoj/njenoj glavi.

Vrlo često cio sistem obrazovanja svojom nesenzibilnošću za ispravno doziranje teorije sterilizuje kognitivni aparat mladog čovjeka, čineći ga intelektualno neplodnim. Naprimjer, mogućnost studenata da imaju prevelik uvid u detalje biografija, djela i stilove pisanja raznih književnika vrlo često onemogućuje neovisan razvoj njihovog vlastitog originalnog stila, te postaju imitatori ili blijede kopije svojih prethodnika.

Bruce Lee je znao da je određeno znanje poput vode koja poprima oblik posude u koju se sipa, pa je razvio poseban borilački stil, neopterećen suvišnom potrebom da zadovolji ranije utemeljene forme. Bobby Fisher je kao maloljetnik, a kasnije kao odrastao čovjek, bez završene srednje škole, pobjeđivao poznate velemajstore. Pobjeđivao je, između otalih, i svjetskog prvaka Emanuela Laskera, doktora matematike i psihologije, i to zato što je iznenađivao svoje protivnike nepredvidljivom svježinom stila koji nije poticao iz konvencionalnog obrazovanja.

Daleko prije njih, jedan kur’anski velikan je shvatio štetnost pretjeranog robovanja podvizima prethodnika: Reče: “Gospodaru moj! Oprosti mi, daruj mi vlast kakvu niko neće imati poslije mene!” (Sad, 35)

U prethodnom citatu Stvoritelj svjetova nam iznosi način razmišljanja jednog moćnika, Sulejmana, a.s., koji traži vlast

2

kakvu niko neće imati poslije njega. Zašto nije tražio vlast kakvu niko nije imao prije njega? Zato što je bio dovoljno mudar da jednom jezičkom formulacijom, i fokusom na sadašnjost i budućnost, osigura sebi originalni status u ljudskoj historiji i uspjeh koji niko neće moći zasjeniti.

Na kraju, konvencionalni sistemi obrazovanja imaju primarni zadatak da proizvedu poslušnike vladajućih sistema te da ih opreme samo onim alatima koji su potrebni da bi služili kao funkcionalni kotačići u zastarjelim i klimavim društvenim mašinerijama. Kritičko-kreativni prostor u umovima mladih ljudi se sistematski zatrpava diskutabilnim teorijama, ne ostavljajući ni najmanje prostora za kultivacije vlastite originalne misli. Postmodernistički magistri i doktori nauka su, prečesto, poput paprika filovanih posuđenim bajatim mesom, dok na upit da li mogu navesti barem tri kvalitetne spoznaje do kojih su došli naporom vlastite misli – ostaju nijemi i zatečeni, ili počnu pričati o svojim biografijama, akademskim titulama, tuđim teorijama ili naučenim jezicima.

Ili, pokušajte predočiti sebi, po modernim definicijama, obrazovanog poliglotu koji govori pet jezika, tj. služi se sa pet komunikacijskih kanala putem kojih može da prima razne informacije. Umjesto da koristi naučene strane jezike kao pomagala za razvoj vlastitih misli, on/ona uzima ulogu pukog hamala koji mehanički prenosi značenja riječi iz jednog jezika u drugi.Otud u priprostom, ali promućurnom narodu izreka: “Nema budale dok (konvencionalnu) školu ne završi.”

Ljudski mozak je zaštićen od štetne prezasićenosti podacima kroz podešenost  našeg auditivnog sistema da čuje samo na određenoj frekvenciji. Tako da ne čujemo mnoštvo glasova kako izuzetno visoke frekvencije (npr. eksplozije u svemiru, kretnje nebeskih tijela, itd.) tako i izuzetno niske frekvencije (npr. govor insekata, žubor krvi, bučne procese u našem tijelu, itd.) koji bi nas opteretili i smanjili naše umne sposobnosti. Međutim, isti taj um nije zaštićen od prezasićenosti čulnih sistema nepotrebnim ili štetnim podacima koje generira ljudsko razasuto interesovanje za obilje podataka vrlo male ili nikakve, tj. štetne informativne vrijednosti. 

3

Sposobnost razlučivanja štetnog od korisnog u ovom slučaju zahtijeva praktične moždane filtere koji mogu nastati samo kao rezultat jasnog morala, tj. odgojene duše koja se ne bavi onim što je se ne tiče, a to podrazumijeva nepokazivanje interesovanja za bilo čiju privatnost – i  kad prođu pored besmislice, prođu dostojanstveno (Furkan: 72) – bez obzira što se ista reklamira ili nudi u udarnim terminima kao bilo koja druga vješto upakovana roba. Vizuelni sistemZa ispravno korištenje vizuelnog kanala potrebno je znati održavati higijenu sprovodnih cijevi, znati na vrijeme zatvoriti dovod, spriječiti poplave i koristiti za upuštanje u bazu obrade mehanizme za odmjeravanje više manjih imputnih jedinica: Ne vidiš u stvaranju Milostivog nikakvog nesklada. Pa povrati pogled, da li vidiš ikakve pukotine?  Zatim vrati pogled drugi put... (El-Mulk, 3-4)

Stvoritelj čovjeka i njegovih čulnih sistema u citatu iznad izaziva skeptike, koji sumnjaju u harmoničnost Njegovog dizajna, da  pokušaju naći nesklad u Njegovom stvaranju. Pored toga, u tom izazovu postoje i smjernice za efiksniji način upotrebe čula vida, a to su uzastopni kraći pogledi putem kojih se najlakše ostvaruje kontakt sa vlastitom dugoročnom memorijom.

Dugi pogledi bez pauza između tupe moć zapažanja i otežavaju fokus na predmet istrage. Poznato je da se čovjek, koji uđe u ogromnu robnu kuću tražeći prikladne cipele naprimjer, redovno vraća nakon desetina isprobanih pari cipela na prvouočene. Slično je i s efikasnošću prvih kratkih pogleda koje bacamo u haotičnu prostoriju u kojoj tražimo neki predmet. Kada je u pitanju ulica, ili mediji generalno, koja svojim nemoralnim sadržajima nadražuje čulnost, pažljivi Stvoritelj nudi metodu za očuvanje čistoće uma, tj. smjernice za situacije u kojima treba zatvoriti dovode: “Reci vjernicima da obore poglede svoje...” (En-Nur, 30)

U originalnom arapskom tekstu stoji “...jeguddu min absarihim...”, što doslovno znači”...neka obore od svojih pogleda...”  tj. neka obore/skrenu/odvrate one poglede koji će u njima izazvati ostrašćenost koja, po prirodi

4

stvari, okupira um i smanjuje kvalitet ljudskih kognitivnih procesa.Čovjek će, pod Iblisovim sugestijama, iznalaziti razloge da nekontrolisano baca svoje otvorene i kriomične poglede u pravcu atraktivnih pripadnika/pripadnica suprotnog spola racionalizirajući svoje slabosti širokom lepezom isprika (npr. ne gledam strasno nego čisto informativno, itd.).Mudri Gospodar svoje znanje/inspiraciju spušta samo u čisto srce i posvećen um, a takvo srce i um možemo imati samo ukoliko znamo koristiti vlastite čulne kanale u svim životnim situacijama. Jedna nemoralna slika koju upustimo  u vlastitu memoriju ima potencijal da spali uzvišene misli  kao što vatra pali suho lišće. Proces uprirodnjavanjaOdabrani ljudi (npr. Ibrahim, a.s., Muhammed, a.s., itd.) čuvali su čistoću vlastitog uma intenzivnim druženjem sa nepatvorenom prirodom, gdje bi izlagali vlastita čula te napajali cijelo svoje biće zvukovima, bojama, mirisima, i okusima čiste prirode koja bi harmonizirala njihovo srce i um. I nije slučajnost što su poslanici, a.s., prije poslanstva bivali pastiri hraneći se zalihama strpljenja skrivenim u prirodi pastirskog posla. Osluškujući simfoniju ritmične ovčije ispaše nastale u komunikaciji oštrih sjekutića sa svježom travom, oni bi se pripremali za zahtijevnu misiju koja je imala raznovrstan eho – poput širokog spektra zvukova u prirodi. Počeci njihovih misija su uvijek ličili na pucketavi plamen svijetleće vatre u mraku čijom su se toplinom grijali rijetki. Nekada je njihova misija ličila na hiljade sitnih kapljica koje je upijala žedna zemlja, a nekada su se te kapljice odbijale od tvrdi kamen, ipak dopirući svojim zvukom do zamrle okoline.  Objava s kojom su dolazili zvučala je, u praksi različitih sljedbenika, poput vjetra koji je prolazio kroz razne krošnje, zviždao kroz razne duplje ili debla, oštro fijukao s litica ili najavljivao snagu s planina. Njihove misije su, nerijetko, ulazile u faze koje su ličile na prijeteći zvuk mokre belegije kojom su energični kosci oštrili svoje kose, u ovom slučaju spremni da pokose nove ideje. Ili bi podsjećale na silovit sukob sjevernog i južnog vjetra na vrhu planine dok šišarke s drveća pucketaju, prskajući svoje sjeme.

Uprkos tome što se poslanički odlazak u nepatvorenu prirodu nije puno razlikovao od naseljenih mjesta njihovog vremena, s

5

obzirom na nivo razvoja i korištenje zemlje i drveta u izgradnji, nisu potcjenjivali spomenute periodične izlete. U današnjem postmodernističkom vremenu gradovi gotovo da nemaju ništa zajedničko sa djevičanskim prirodnim prostranstvima. Ipak, tako je malo ljudi koji se sjećaju kada su zadnji put ležali u travi, bili paralelno s oblacima i Suncem, popeli se na drvo, pojeli mrkvu koju su prije par trenutaka izvadili iz zemlje, pili hladnu kišnicu, nosili kokošija jaja još topla iz gnijezda, hranili životinju s dlana ili, jednostavno, slušali pucketanje logorske vatre u noći. (Nastaviće se inša Allah)

Raspirivači vatre u grudima

 

Povratak u budućnost

 

Propale ruke Ebu Lehebove – i propao je. Neće mu koristiti bogatstvo njegovo i šta je stekao. Pržit će se vatrom rasplamsalom, i žena njegova, nosačica drva; na vratu njenom bit će konop od palmina lika. (Prijevod značenja, El-Leheb / Plamen)

Piše:  Edin  Tule

Komentatori Kur’ana navode više različitih povoda objave ove sure. Kao jedan od povoda navode da se Muhammed, a.s., u samim počecima svog poslanstva popeo na obližnje brdo u Mekki i sazvao Kurejšije pitajući ih da li bi mu vjerovali da im kaže kako ih vreba opasnost iza ovog brda. Nakon što su mu potvrdno odgovorili i jednoglasno iznova istakli njegov dugogodišnji status povjerljivog čovjeka kojem nikad nije pripisana laž, rekao im je kako je on opominjač koji ih opominje prije teške patnje – potcrtavajući svoju poslaničku misiju. Na to je njegov amidža Ebu Leheb izrevoltiran planuo iščuđavajući se razlogu njihovog sakupljanja i sočno zaželio propast Muhammedu, a.s., riječima: “Tebben leke!”{reg} Drugi povod objave ovih ajeta koji se navodi u komentarima glasi da je Muhammed, a.s., implementirajući ajet – ''I upozoravaj rodbinu svoju najbližu'' (Eš-Šu’ara: 214) – pozvao u islam Ebu Leheba, na što je ovaj kalkulantski upitao: “Šta ću dobiti

6

ako povjerujem?” Muhammed, a.s., mu je odgovorio da će dobiti ono što dobijaju muslimani, tj. sve ono što Kur’an obećava muslimanima. Ebu Leheb je planuo rekavši: “Zar ja nemam prednost u odnosu na njih!?” – misleći na prve muslimane koji su bili manjeg društvenog statusa od njega. Nakon toga Poslanik, a.s., upitao ga je vrlo učtivo i potpuno logično, a šta je to što on želi, na što je Ebu Leheb uzvratio proklinjanjem Muhammeda i njegove vjere, čudeći se: “Pa zar da ja i oni budemo isto tretirani!?” Allah, dž.š., objavljuje ajet – ''Propale ruke Ebu Lehebove – i propao je'' – kojim uzvraća na Ebu Lehebove riječi štiteći integritet Muhammeda, a.s. Specifičnost arapskog jezika je da se kroz isticanje pojedinačnosti misli na cjelinu. Tako da se pod izrazom ''propale ruke'' cilja cjelokupna propast osobe, a koja se i desila. U predajama se spominje da je Ebu Leheb na prvi objavljeni ajet sure El-Leheb odgovorio kako on ne može propasti jer ima imetak i djecu, na što Allah, dž.š., objavljuje sljedeći ajet – ''Neće mu koristiti bogatstvo njegovo i šta je stekao!'' – obezvrjeđujući mu njegov najveći oslonac i zalog iluzorne sigurnosti. Nakon gužvanja Ebu Lehebovih aduta za vlastiti imunitet, Stvoritelj, dž.š., ovog negativca – sad već nezaštićenog i u potpunosti ranjivog - izlaže slikovitom mentalnom prizoru – ''Pržit će se vatrom rasplamsalom'' – koji kao da je stopljen sa Ebu Lehebovom sudbinom pošto se ovaj ajet istovremeno i rimuje sa njegovim imenom (El-Leheb/plamen).

Emocionalne cjepanice

Ajet ''...i žena njegova, nosačica drva'' – je metafora za raspirivanje negativne energije u srcu svog muža, pa u srcima pojedinaca u društvu spram Poslanika, a.s., klasični komentatori ističu da je ta žena supruga Ebu Leheba koja se zvala Ummu Džemil, tj. Erva bint Harb, sestra Ebu Sufjana, a koja je bila neopisivo motivirana da nanosi štetu Muhammedu, a.s., u najrazličitijim zamislivim oblicima. Ovdje se pitamo o kakvim drvima je tu riječ? I za kakvu vatru se ona prinose? Gdje se nalazi ta buktinja, ko ju je potaknuo i ko je održava u životu? Nosačica drva je raspirivačica vatre mržnje putem emocionalnog tvrdog goriva u formi ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, otvorene zlobe, potvaranja itd. Vrlo je zanimljivo primijetiti simbiozu udružene supružničke mržnje spram

7

jednog člana šire porodice. Drugim riječima, poučno se osvrnuti na dubinu mržnje amidže i njegove žene prema nezaštićenom sinovcu usljed rane smrti njegovog oca tj. Ebu Lehebovog brata. Dubina te mržnje i njena opasnost dodatno je istaknuta britkošću i direktnošću same kletve – ''Propale ruke Ebu Lehebove – i propao je'' – koja ima za cilj da istog momenta diskreditira amidžu Muhammeda, a.s., koji je zahvaljujući krvnoj blizini i činjenici da je u očima stanovnika Mekke gotovo smatran ocem Poslanika, a.s., zbog izvjesne brige za njim tokom odrastanja u svojstvu siročeta – imao mogućnost da nanese priličnu štetu Muhammedovom, a.s., integritetu te blokira prenos poruke društvu. Zamislite situaciju u kojoj vam utjecajni amidža hoda unaokolo i priča kako ste ludi, pokvareni, nemoralni, neuračunljivi, i sve te (dis)kvalifikacije prilično uvjerljivo potkrepljuje primjerima koje je, navodno, mogao lično da vidi tokom vašeg odrastanja pod nekim njegovim (kvazi)nadzorom. Dodatno tome, neposredno društvo je steklo privid dobronamjernosti tog amidže pošto je često viđalo kako se taj isti amidža igra sa vama,  daje vam u javnosti manje poklone, upućuje površne savjete ili se zauzima za vas u nekom bezazlenom dječijem sporu. Ono što članovi društva nisu vidjeli je stanje srca amidže i njegove supruge, odnosno Muhammedove, a.s., strine, a koje oštroumnog posmatrača podsjeća na pravu lomaču ispresjecanu čvoravim cjepanicama zavisti, patološke mržnje, ljubomore zbog zasjenjivanja njihove mediokritetne djece, pakosti i tinjajuće zlobe. I to je odgovor na pitanje koje postavlja imam Er-Razi u svom komentaru Kur’ana kada kaže kako to da je na neprijateljstvo amidže Muhammedovog, a.s., Kur’an odgovorio vrlo britkom eliminacijom njegovog bića, dok se Ibrahim, a.s., obraća ocu idolopokloniku obzirno sa ''babuka moj'' (Merjem, 42-48), Nuh, a.s., odmetnutog sina nevjernika čežnjivo zove toplim izrazom ''sinčiću moj! ''  (Hud, 42), a Musa, a.s., se upućuje nasilnom faraonu da mu kaže ''riječ blagu'' (Taha, 44) itd.

Bura ispod površine

Kur’an nam tako često baca svjetlo na psihološki profil ljudi i uči nas prodrijeti visprenim očima ispod našminkane površine. I ne samo to! Allah, dž.š., jasno ističe aktivnosti glavnog logističara koji može uspješno okrenuti brata protiv brata – u

8

ovom slučaju amidžu protiv sinovca – a to je provokativna nosačica drva bez koje bi se spomenuta vatra ugasila. Direktnošću i nemilosrdnošću prokletstva na ovaj par skrenuta nam je pažnja i na razgranatu socijalno-rodbinsku infrastrukturu zajedno sa mogućim motivima njenog djelovanja s obzirom da je Ummu Džemil i sestra Ebu Sufjana, odnosno krvno je blisko vezana za najvećeg uglednika Mekke čiji bi položaj također bio ugrožen ideološkim napredovanjem Muhammeda, a.s. Tu leži odgovor za svakog čovjeka, neovisno o mjestu i vremenu, koji se u čudu zapita kako to da se puno lakše dokazujemo i samoostvarujemo u nepoznatim sredinama negoli je to slučaj sa sredinama koje su isprepletene gustom socijalno-rodbinskom mrežom satkanom od naše krvi. Stvoritelj, dž.š., u kontekstu udruženih neprijateljskih snaga amidže i strine protiv bratovog sina u njegovom, a.s., nezaustavljivom izrastanju u najvažniju historijsku figuru – slikovito ističe nemilu sudbinu i glavnog emocionalnog logističara spomenutog neprijateljstva – ''Na vratu njenom bit će konop od palmina lika'' – ističući najkrhkiju tačku jednog čovjeka, a to je vrat. Klasični komentatori spominju da je Ebu Lehebova supruga imala na vratu izuzetno skupocjenu ogrlicu za koju je javno govorila da će je prodati i tim novcem finansirati rat protiv Muhammeda, a.s., u nastojanju da blokiraju vlastitu propast koju su – usljed unutarnje truhlosti – vidjeli u njegovom, a.s., uspjehu. Predaja spominje da se pod tim konopom misli na užareni lanac dužine 70 lakata koji će visiti o vratu Muhammedove, a.s., strine te podizati je i spuštati u džehennemsku vatru. Zadnji ajet sure El-Leheb jasno ističe da sve ono čime smo ukrašeni od talenata ili se ukrašavamo od znanja može biti užarena željezna ogrlica kojom ćemo biti kažnjavani ukoliko te talente, znanje i druge blagodati ne utrošimo na ispravne projekte. Isto kao što vrijednost skupocjene ogrlice možemo utrošiti u dobro ili loše, isto tako npr. svoja pluća, jetru, srce, oči, glas i osmijeh možemo utrošiti boreći se za dobre ljude ili pomažući lošim. Svaki talenat, vještinu, znanje, organ, materijalni ukras... ukoliko ne zavjetujemo Allahu, dž.š., i ne potrošimo ga na Njegovom putu, biva kad-tad prijeteća omča o našem krhkom vratu. Er-Razi spominje i da Allah, dž.š., u suri El-Kafirun počinje obraćanje nevjernicima sa izrazom – Reci! – zato što su nevjernici vrijeđali Allaha, pa Allah, dž.š., počašćuje Muhammeda, a.s., da Ga on, a.s., direktno brani. Međutim, u suri El-Leheb,

9

Stvoritelj, dž.š., ne koristi izraz  - Reci!,  nego se On Uzvišeni obraća direktno po pitanju potpirivača glasina mržnje zato što je vrijeđan Njegov Poslanik, pa mu On staje u zaštitu i govori umjesto njega  – direktno proklinjući mrzitelje Svog miljenika.

Kontekst plamena

Osvrnimo se na kontekst u kojem se nalazi sura El-Leheb u Kur’anu. Ukoliko bacimo jedan pogled na susjednu suru suri El-Leheb/Plamen, a to je sura El-Felek/Svitanje – vidjet ćemo da i ona na izravniji način tretira problematiku buktinje zavisti koja može da plamti u srcima ljudi koji nas neposredno okružuju. Ona se reflektira kroz široku lepezu napada od raznih formi crnomagijskih zapisa i primitivnih čaranja, pa do suptilnihvesvesa, odnosno specijalnog mobinga koji ima za cilj da demotivira, pasivizira i marginalizira. To je jedan od razloga zašto iskusni ljudi kažu:”Nikada ne idi u porodicu po inspiraciju.” Ajet Utječem se ... i od zla zavidnika kad zavidi! (El-Felek, 5) – dodatno naglašava nemalu bezazlenost određenih duša, onog što se kuha u njima na tihoj vatri i (ne)djela potaknutih tim duševnim kuhinjama. Desni susjed suri El-Leheb je sura En-Nasr/Pomoć koja govori o Allahovoj pomoći glavnim akterima u procesu širenja Allahove vjere u koju će ulaziti ljudi u skupinama nakon što se zaštitimo i ovladamo ljepljivim i destruktivnim mirisima iz zlih duševnih kuhinja koji su predugo prljali naša čula i atmosferu.

Zaključak

Gospodar svjetova kaže: ''Ko uznemiri Mog prijatelja, objavljujem mu rat!'' Gospodar također poručuje vjernicima: ''...i čini dobro kao što tebi Allah čini dobro...'' (El-Kasas, 77) – učeći nas da proaktivno branimo sve one koji bivaju metama insceniranih hajki, mobinga i drugih pakosti, na način na koji Stvoritelj odlučno i snažno brani Svoje prijatelje među ljudima. Neka pitanja za kraj: Kakva vatra gori u našim grudima? Odakle pribavljamo emocionalne cjepanice za njeno ugodno pucketanje? Da li smo svjesni svih logističara u tom procesu rasplamsavanja? Koliko koristi od te vatre ima naše šire društvo? Da li je to vatra koja bolno prži, ugodno grije ili se ugasila čekajući lahor ili Allahovog roba koji će pažljivo puhnuti u žeravicu i vratiti vatru iz naših grudi u proaktivan život?

10

Egida 1 (uz sliku autora)

Kur’an nam tako često baca svjetlo na psihološki profil ljudi i uči nas prodrijeti visprenim očima ispod našminkane površine

Egida 2

kako to da se puno lakše dokazujemo i samoostvarujemo u nepoznatim sredinama negoli u sredinama koje su isprepletene gustom socijalno-rodbinskom mrežom satkanom od naše krvi

Da Vincijev kod - prikaz knjige

Roman "Da Vincijev kod", autora Dena Brauna (Dan Brown), nudi viseštruko interesantnu priču koja se prostire na 400 stranica, vješto podjeljenih u 105 pitkih poglavlja koja podsjecaju na scene prilagodjene reziserskom montiranju, a sto razotkriva autorovu ambiciju da njegovo djelo dozivi i ekranizaciju.

Den Braun, bez ikakave sumnje, zna svoj zanat posto tokom cijelog druzenja sa ovom knjigom vjesto drzi citaoca u neizvjesnosti i napetosti do samoga kraja, sto mu se mora priznati kao uspjeh uzimajuci u obzir informativni karakter njegovog trilera. Smatram da je najveca vrijednost ovog djela u obilju, kako autor tvrdi, vjerodostojnih podataka glede umjetnickih djela i njihove analize, opisa arhitekture, historije, simbologije – a koji su znalacki ukomponovani u misterioznu pricu o najvecoj tajni u posljednja dva milenijuma i koju cuvaju razna tajna drustva.Radnje ovog romana se odvijaju, u moderno vrijeme, u Vatikanu, Parizu, Londonu i Vasingtonu, dok je glavni lik romana Robert Langdon, cetrdesetogodisnji harvardski profesor ikonografije i religiozne umjetnosti.

11

Glavni lik je morao biti univerzitetski profesor posto je autor nakanio kroz njegova usta iznijeti citaocima mnostvo naucnih podataka vezanih za simbole, historiju paganstva i krscanstva, kao i mnoge druge inteligentne analize. Pored intelektualne, fizicka atraktivnost glavnog lika je osigurana kroz isticanje zrele dobi (cetrdesete), visine i dubokog muskog baritona koji su njegove studentice opisivale kao ”cokolada za usi”.Drugi lik u romanu kroz cija usta Den Braun iznosi pregrst interesantnih podataka je – stari gospodin pun iznenadjenja - engleski kraljevski historicar, sir Lee Tiebing.Da njih dvojica ne bi ostavljala dojam knjiskih miseva koji zive zakopani u svijetu manje poznatih informacija te u cilju izbjegavanja suhoparnog iznosenja podataka, autor je u pricu od pocetka uveo mladu, atraktivnu agenticu sudske policije Sofi Nevo, a koja najvise lici neinformisanom citaocu ovog romana, posto umjesto njega/nje, postavlja pregrst suptilnih pitanja, dok Langdon i Tibing odgovarajuci na njih - briljiraju. Autor je donekle inferiornu ulogu glavnog zenskog lika pokusao nadoknaditi isticanjem teorije o ”svetom zenskom principu” i ”zenskoj boginji” o kojem ce biti govora kasnije, te vjerovatno na taj nacin nastojao pridobiti simpatije i paznju zenskog dijela citateljstva, a koji su najveci gutaci romana.Radnja romana pocinje ubistvom u pariskom muzeju Luvru , misterioznom porukom ubijenog, uvlacenjem harvardskog profesora u igru, ispitivanjima skepticnog kapetana policije Bezu Fasha, neocekivanom pojavom Sofi Nevo - protezuci se preko vise svjetskih metropola u bjesomucnom ritmu mlaznih aviona, sjenki tajnih dustava, luksuznih jaguara, tajnih sifri, nasmrt preplasenih vatikanskih biskupa, daha ubice na vratu glavnih likova - da bi se, vratolomno, zavrsila na samom mjestu pocetka!Najzvucnije pitanje postavljeno u romanu, koje je ujedno i okosnica cijele radnje, glasi: ”Sta bi se desilo kada bi se pojavili ubjedljivi naucni dokazi da crkvena verzija price o Kristu nije tacna, i da je najveca prica ikada ispricana zapravo najveca laz ikada ispricana?”Autor daje i odgovor na to pitanje pa kaze: ”Vatikan ce se suociti sa krizom vjere kakvu nije vidio tokom svoje historije duge dva milenijuma godina” - te dodaje: ”Godinama vec Crkva i Priorat imaju tajni sporazum. Odnosno, Crkva ne napada Priorat, a Priorat ne otkriva spise Sangreala. Pitajuci se ”koje

12

sad taj Priorat” ulazimo u stvarno tajno drustvo koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin.Prije isnosenje cinjenica o Sionskom Prioratu i razmatranja sadrzaja tajnih dokumenata na osnovu kojih vjekovima ucjenjuju Vatikan, pogledajmo sada dio historijskih cinjenica, za koje Den Braun u predgovoru knjige tvrdi da su autenticne, iznesenih u knjizi kroz usta dvojice profesora.

BIBLIJA NIJE FAKS SA NEBA!Biblija nije stigla faksom s neba, ona je tvorevina covjeka, razultat brojnih prijevoda, dodataka, revizije. Historija nikad nije imala konacnu verziju Biblije. Isus Krist je historijska licnost od nevjerovatnog uticaja, mozda najzagonetniji i najinspirativniji vodja koga je svijet ikad vidio. Isus je svrgavao kraljeve, pokrenuo milione ljudi i osnovao novu filozofiju. Kao potomak loze kralja Solomona i kralja Davida, Isus je polagao puno pravo kralja Jevreja. Razumljivo je da su njegov zivot zabiljezile hiljade sljedbenika sirom zemlje.

IRONIJA KRŠĆANSTVAVise od osamdeset jevandjelja razmatrano je pri sastavljanju Novog zavjeta, pa ipak je relativno mali broj odabran da bude ukljucen – medju njima ona po Mateju, Marku, Luki i Jovanu. Osnovna ironija krscanstva je u tome da je Bibliju u ovog obliku u kojem nam je danas poznata, kompletirao paganski imperator Rima, Konstantin Veliki. Konstantin je bio vrhovni svestenik kulta obozavanja Sunca – kult Sol Invictus – zvanicne religije u njegovo vrijeme. Vidjevsi da je krscanstvo u usponu, Konstantin je 325. (tri vjeka nakon Isusa) odlucio da ujedini Rim pod jednom religijom – Krscanstvom. Historicari se jos uvijek cude genijalnosti pomocu koje je Konstantin preobratio pagane koji su obozavali Sunce u krscane.

HIBRIDNA RELIGIJASpojivsi paganske simbole, datume i rituale sa krscanskom tradicijom, stvorio je neku vrstu hibridne religije prihvatljivu objema stranama. Tako da se ostaci paganske religije ne mogu poreci u krscanskoj simbologiji. Piktogrami na kojima Izda (boginja plodnosti) hrani svog volsebno zacetog sina Horusa

13

posluzili su kao osnov za nase moderne predstave o Djevici Mariji koja doji malog Isusa. Pored toga, bukvalno svi elementi katolickih obreda – mitra koju nosi papa, oltar, doksologija i pricesce, cin ”hranjenja bogom” – preuzeti su direktno iz ranijih paganskih misterioznih religija. Nista u krscanstvu nije originalno. Pretkrscanski bog Mitra – zvani Boziji Sin i Svjetlost Sveta – rodjen je 25. decembra, umro je, bio sahranjen u kamenoj grobnici, i potom za tri dana uskrsnuo. Inace, 25. decembar je takodje i rodjendan Ozirisa, Adonisa i Dionisa. Cak je i nedelja kao krscanski sveti dan ukraden od pagana, jer je prvobitno krscanstvo slavilo jevrejski sabat subotom, ali ga je Konstantin pomjerio tako da se uklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca. Do danasnjeg dana, vecina onih koji redovno odlaze u crkvu pohadjaju sluzbu nedeljom ujutro nemajuci pojma da se tu nalaze zbog toga sto je nedelja bila dan kad su pagani odavali postu Suncu – Suncev dan (Sunday).

NIKEJSKI SABOR I PRVO IMENOVANJE ISUSA BOGOMKonstantin je morao da ojaca novu krscansku tradiciju, i stoga je odrzao cuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor. Na tom skupu raspravljalo se i glasalo o mnogim aspektima krscanstva – o datumu uskrsa, ulozi biskupa, raspodjeli sakramenta i, naravno, bozanskom statusu Isusa. Tako da je proglasavanje Isusa za ”Sina Bozijeg” bilo je zvanicno predlozeno na Nikejskom saboru, gdje se o tome i glasalo. Bozanski status Isusa je rezultat tijesnog glasanja. Ipak, uspostavljanje bozanskog statusa Isusa bilo je kljucno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporista moci Vatikana. Zvanicnim prihvatanjem Isusa kao Bozijeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u bozanstvo koje je postalo izvan granica svijeta covjeka, entitet cija je moc iznad svega. Ovo ne samo da je onemogucilo dalje pagansko ugrozavanje krscanstva, nego su i sljedbenici Krista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika – Rimske katolicke crkve.

ZLOUPOTREBA ISUSASve je to bilo iskljucivo zbog moci. Krist kao Mesija bio je kljucan za funkcionisanje Crkve i drzave. Mnogi naucnici tvde da je rana Crkva bukvalno ukrala Isusa od njegovih prvobitnih sljedbenika, otimajuci njegovu ljudsku poruku, ogrnuvsi je

14

neprobojnim plastom bozanstva i upotrebivsi je u cilju prosirenja sopstvene moci. Niko ne tvrdi da je Isus bio varalica, niti porice da je hodao zemljom i podtaknuo milione ljudi na bolji zivot. Jedino tvrdimo da je Konstantin iskoristio Kristov izuzetan uticaj i znacaj. Tim je postupkom krscanstvu dao formu u kojem nam je ono danas poznato.

PALJENJE AUTENTIČNIH I NARUDŽBA NOVE BIBLIJEBuduci da je Konstantin podigao Isusa na visi stepen gotovo cetiri vijeka nakon njegove smrti, vec je postojalo na hiljade dokumenata koji su biljezili zivot Isusa kao smrtnog covjeka. Konstantin je znao da ce mu trebati hrabar potez kojim ce preinaciti historiju. Iz ovog se rodio najdublji momenat u historiji covjecanstva. Konstantin je narucio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona jevandjelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama a u koja su ubacena jevandjelja koja su ga cinile bozanstvom. Ranija jevandjelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za zabranjeno jevandjelje umjesto za Konstantinovu verziju, bio je proglasen za jeretika. Rijec jeretik vodi porijeklo iz tog perioda. Latinska rijec heareticus znacila je ”izbor”. Oni koji su birali originalnu historiju Krista bili su prvi jeretici.

ISTINA O ISUSUSpisi Sangreala nam saopstavaju drugu stranu price o Kristu. Hiljade stranica originalnih dokumenata iz vremena od prije Kostantina, koje su napisali rani sljedbenici Isusa i koji su ga postovali kao ucitelja od krvi i mesa i poslanika. A sad dolazi pitanje svih pitanja: ako postoje dokumenti koji nepobitno dokazuju iskrivljenost danasnje crkvene interpretacije Isusa i krscanstva – ko ih stoljecima krije gradeci slavu i uticaj ucjenjujuci Vatikan, istovremeno drzeci mase u zabludi? Pitajuci se koje vlasnik tako bezocne, ali genijale biznis ideje dolazima na trag stvarnog tajnog drustva koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin. Pusticemo samog autora da nam o njima kaze nesto vise: PRIEURE DE SION ili Sionski priorat je evropsko tajno drustvo osnovano od strane francuskog kralja Godfoa Bujonskog, 1099. godine u Jerusalimu, neposredno nakon osvajanja grada. Logo Priorata su inicijali P.S. u kombinaciji sa ljiljanom. Jedno od najstarijih tajnih drustava na

15

svijetu koje ukljucuje neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Boticelija, Isaka Njutna, Viktora Igoa.. Da Vinci je upravljao prioratom od 1510. do 1519. Poznati su kao cuvari drevne tajne, tajna koja ih je ucinila nezamislivo mocnim. Kralj Godfoa je, navodno, cuvao izuzetno mocnu tajnu – tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jos od vremena Krista. Plaseci se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti osnovao je tajno bratstvo – Sionski Priorat – i zakleo ih da cuvaju njegovu tajnu tako sto ce je prenositi sa koljena na koljeno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod rusevinama Irodovog hrama, koji je bio izgradjen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrdjivali istinitost mocne tajne koju je cuvao kralj Godfoa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od cega u pokusajima da ih se domogne.

VITEZOVI TEMPLARIPriorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vrijeme, ti dokumenti moraju biti izvadjeni ispod rusevina hrama i zauvijek zasticeni. Kako se istina ne bi zauvijek izgubila. Da bi dosli do toga cilja Priorat je osnovao vojno krilo – grupu od devet vitezova nazvani Siromasni vitezovi Isusa Krista i Solomonovog hrama. Poznatiji kao vitezovi templari. Cesta zabluda u vezi njih je da su smatrani zastitinicima Svete zemlje i hodocasnika, iako im je to bila samo maska. Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji su bili dokumenti ispod rusevina hrama. Vitezovi su otkrili nesto dole ispod rusevina...nesto zbog cega su postali nezamislivo bogati i mocni. Vitezovi templari su u Svetoj zemlji boravili za vrijeme Drugog krstaskog rata rekavsi kralju Baldwinu II da su tamo zbog zastite krscanskih hodocasnika na putevima. Iako nisu bili placeni i iako su se zavjetovali na siromastvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno skroviste, zatrazivsi od njega dozvolu da se smjeste u stalama u rusevinama hrama. Kralj Baldwin je odobrio taj zahtijev. Ovakav neobican izbor smjestaja bio je sve samo ne slucajan. Vitezovi su vjerovali da su dokumenti koje je priorat trazio zakopani duboko ispod rusevina. Gotovo je deset godina devet vitezova zivjelo u rusevinama, prokopavajuci cvrste stijene u potpunoj tajnosti. Nakon sto su nasli trazeno otisli su u Evropu i preko noci izgradili ogroman uticaj.

16

UNOSNA UCJENA I TEMELJI BANKARSTVANiko nije zasiguro znao da li su vitezovi ucjenili Vatikan ili je Crkva jednostavno pokusala da kupi cutanje vitezova, ali papa Inocentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranicenu moc, i buduci iznad zakona, proglaseni su za vojsku nazavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politickih. Uz ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana vitezovi templari su se prosirili zapanjujucom brzinom, kako brojcano tako i u smislu politickog uticaja, gomilajuci ogromna imanja u preko deset zemalja. Poceli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplacuju kamatu, udarajuci na taj nacin temelje savremenom bankarstvu i jos vise povecavajuci svoje bogatstvo i uticaj.

PETAK TRINAESTIDo 1300-ih, zahvaljujuci podrsci Vatikana, vitezovi su stekli toliku moc da je papa Kliment V odlucio da se nesto mora preduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari uniste a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan ocigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa Kliment izdao je tajna zapecacena naredjenja koja je trebalo da njegovi vojnici sirom Evrope otvore u isto vrijeme, u petak, 13. oktobra 1307. godine. . ..Klimentova makjavelisticka operacija je izvedena sa vrhunskom preciznoscu. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, muceni bez milosti i naposljetku spaljeni na lomaci kao jeretici. Odjeci te tragedije jos uvijek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti smatra nesretnim danom.

PROMJENA IMENA DRUŠTVA I LOKACIJE SPISAMedjutim, vitezovi su imali mocne saveznike, i neki od njih su uspjeli izbjeci cistku Vatikana, nastavljajuci da djeluju pod drugim imenima. Prava Klimentova meta, mocni kovceg sa dokumentima koji su ocigledno predstavljali izvor moci templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povjereni Sionskom Prioratu. Veo tajnovitosti ih je cuvao na sigurnom, van dometa Vatikana. Priorat je dokumente cuvane u Parizu pod okriljem noci prokrijumcario do templarskih

17

brodova u La Roselu. Kuda su tada dokumenti poslani poznato je samo Sionskom redu...U zavrsnici knjige Den Braun ni izbliza ne briljira u inteligentnim analizama kao na pocetku. I zaista je cudno kako to da, nakon iznosenja svrhe Nikejskog sabora i historijskog fakta o tijesnom izglasavanju Isusa u bozanstvo iz cistih manipulativnih razloga i sticanja politicke moci te spominjanja planskog spaljivanja svih jevandjelja gdje se o Isusu iskljucivo govori kao o obicnom covjeku, autor ne zakljucuje da je Isus samo jedan u plejadi Bozijih glasnika nego dolazi sa teorijom o zeni bozanstvu (Marija Magdalena ?!), nevjesto skrecuci paznju citalaca sa logickog razmisljanja o kontinuiranom izvoru Objave kojoj je pecat Muhammed a.s. Iako Den Braun doslovice ne otkriva sta se to stvarno nalazi u skrivenim spisima Sangreala (Svetog Grala), osim sto obavija velom tajnovitosti neko palo zensko boznastvo podilazeci zenskom dijelu citateljstva, inteligent(a)n/a citatelj/ka ce lahko shvatiti da sadrzaj tih skrivenih dokumenata moze biti samo nesto sto ugrozava cjelokupan krscanski, ali i jevrejski, kler sa njihovom danasnjom interpretacijom istorije religija.Interesantno je pogledati sta kaze o svemu ovome Onaj koji nije rodio niti je rodjen, a koji se obratio i Mojsiju (Musau) i Isusu (Isau) i ...tom, medju judeo-krscanskim krugovima, presucivanom, sataniziranom, odlucno zataskivanom... Muhammedu a.s.Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (El-Bekare : 146)Uzviseni Allah nam u citatu iznad govori da vecina ucenjaka medju Jevrejima i krscanima poznaju Muhammeda a.s. kao sto poznaju vlastite sinove. Dakle, stigao im je opis u vjerodostojnim listovima Tore i jevandjelja, dokumentima u kojima se opisuju moralne i fizicke odlike Muhammeda a.s. do najvece preciznosti, a koje oni svjesno, namjerno presucuju, skrivajuci od ljudi osobine Posljednjeg Vjerovjesnika a.s., navedene u njihovim knjigama. I ne samo da je Muhammed a.s. opisan precizno u knjigama sljedbenika Knjiga prije Kur’ana, nego su opisani i njegovi a.s. prvi sljedbenici.

Pogledajte pazljivo ovo:

18

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.  (Al-Fath : 29)A sada, pogledajte par interesantnosti iz domena simbologije i umjetnostu spomenutih u knjizi.

ŠTA JE PENTAGRAM?Pentagram je jedan od najstarijih simbola na zemlji, pretkrscanski simbol povezan za obozavanjem prirode. Koristio se cetiri hiljade godina prije nase ere i drevni ljudi su zamisljali da je njihov svijet podjeljen na dvije polovine – musku i zensku. Pentagram predstavlja zensku polovinu svih stvari na svijetu – to je koncept koji historicari religije nazivaju “svetim zenskim principom” ili “zenskim bozanstvom”. U najuzoj interpertaciji, pentagram predstavlja simbol Venere – boginje, po mitu, zenske seksualne ljepote i ljubavi. Kretanje Venere iscrtava savrsen pentagram na eklipticnom nebu svakih osam godina. U anticko doba, ljudi su bili toliko zapanjeni kada su otkrili ovaj fenomen, da su Venera i njen pentagram postali simbol savrsenstva, ljepote i ciklicnih svojstava seksualne ljubavi. U cast magije Venere, Grci su prema njenom osmogodisnjem ciklusu organizovali svoje Olimpijske igre. Danas malo ljudi zna da moderne Olimpijade jos uvijek slijede obrazac Venerinog poluciklusa. Jos su malobrojniji oni koji znaju da je petokraka zvijezda umalo postala zvanicni olimpijski simbol, da u posljednjem trenutku – pet krakova zvijezde nisu zamjenjeni sa pet krugova koji se medjusobno presjecaju kako bi na bolji nacin odrazili duh medjusobne povezanosti i harmonije ovih igara. Pod uticajem holivudske filmske produkcije petokraka zvijezda je bila klise u filmovima o satanskim serijskim ubicama i nalazila se obicno nasvrljana na zidu stana nekog sataniste. Uprkos onoga sto vidite na filmovima, demonska interpretacija pentagrama je historijski netacna. Pentagram je promjenjen od strane rane Rimke katolicke crkve. U okviru kampanje Vatikana da istrijebi sve paganske religije i mase preobrati u krscanstvo, Crkva je blatila sve paganske bogove i boginje, a

19

njihov simbol je preobracen u simbol zla, sto je uobicajena aktivnost u vremenima prevrata. Sila koja dolazi na vlast ce zadrzati postojece simbole i vremenom ih degradirati u pokusaju da izbrise njihovo znacenje. U borbi izmedju paganskih i krscanskih simbola, pagani su izgubili; Posejdonov trozubac pretvoren je u djavolje vile, siljasti sesir mudrih zena postao je simbol vjestice, dok je Venerin znak postao znak djavola. Vojska SAD-a takodje je izopacila znacenje pentagrama; sada je to najistaknutiji simbol rata. Slika se po borbenim avionima i stavlja se na ramena generala.

KO JE DA VINČI?Da Vinci je slikao krscanske teme ne kao izraz sopstvenog vjerovanja, nego kao komercionalni poduhvat – sredstvo da finansira luksuzan nacin zivota. Da Vinci je bio saljivdzija koji se cesto zabavljao tako sto je ispotiha grizao ruku koja ga je hranila. U mnoge svoje krscanske slike ubacio je skrivenu simboliku koja je bila sve samo ne krscanska – omaz sopstvenim vjerovanjima i suptilno izrazavanje prezira i podsmijeha upucenog Crkvi.

PROPORCIJA SKLADA U PRIRODIPHI = 1, 618 – ovaj broj PHI je izveden iz Fibonacijevog niza – progresije poznate ne samo po tome sto je svaki naredni clan niza jednak zbiru prethodna dva, vec i po tome sto se kolicnih susjednih clanova zapanjujuce priblizava broju 1, 618 –PHI. Ono sto je zaista zapanjujuce u vezi sa brojem PHI bila je njegova uloga osnovnog elementa kompozicije prirode. Odnosi mjera kod biljaka, zivotinja, pa cak i ljudskih bica sa zapanjujucom preciznoscu su se priblizavali odnosu PHI prema 1. Npr. ukoliko podjelite broj zenki sa brojem muzjaka u bilo kojoj kosnici na svijetu, uvijek dobijete isti broj – PHI (1, 618) Odnos svakog spiralnog precnika prema slijedecem na spiralnoj skoljci je 1, 618. Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Medjusobni odnos precnika rotacije je PHI. Isti slucaj je sa spiralnim laticama sisarike, rasporedom listova na stabljikama biljaka, segmentaciji insekata itd. Cak i ljudsko tijelo kada je u pitanju, ako izmjerite rastojanje od vrha glave do poda, potom taj broj podjelite rastojanjem od pupka do poda – dobit cete broj PHI. Izmjerite rastojanje od ramen do vrhova prstiju na vasoj ruci, i potom ga podjelite sa rastojanjem od

20

lakta do vrhova prstiju. Ponovo PHI. Rastojanje od kuka do poda podjeljeno sa rastojanjem od koljena do poda daje PHI. Ista stvar je sa zglobovima prstiju, prstima na nogama. To sto je PHI prisutan svugdje u prirodi uopste nije slucajnost, i stoga su u antickom svijetu smatrali da je broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Kakve veze ima Da Vinci sa PHI-jom? Niko bolje od njega nije razumio ovu cinjenicu. Da Vinci je iskopavao leseve kako bi mjerio tacan odnos kostiju u ljudskom skeletu. Bio je prvi koji je pokazao da je ljudsko tijelo bukvalno sastavljeno od gradjevniskih blokova ciji je proporcionalni odnos uvijek jednak broju PHI.

MONA LIZAMona Liza svoj status najpoznatijeg umjetnickog djela ne duguje svom zagonetnom osmjehu. Niti misterioznim tumacenjima mnogih istoricara, umjetnika i zagovornika teorije zavjere. Mona Liza je ustvari interna sala o kojoj se najvise pisalo. Kompjuterska analiza Mona Lize i Da Vincijevih autoportreta potvrdjuje zapanjujuce podudaranje njihovih lica te se zbog toga smatra da je slikar naslikao sebe u zenskim krpama. Da Vincijeva Mona Liza nije ni musko ni zensko. Ona nosi duboku poruku androginije. To je mjesavina oba pola. Mitologija govori da je egipatski bog plodnosti bio Amon, dok je egipatska boginja plodnosti bila Izida, ciji je drevni piktogram bio poznat kao L’ISA. Otuda i naziv za kreaturu sa slike – Mona Lisa. Tako da je pored lica Mona Lize i njeno ime androgino, posto je anagram unije - spoja mitoloskih bozanstava.

KRSTCetvrtasti krst jednakih krakova je postojao 1500 godina prije krscanstva. Iznenadjujuce je koliko je malo krscana koji su pri pogledu na ”raspece” bili svjesni historije njihovog simbola, odrazene u samom njegovom imenu. Krst i ”raspece” poticali su od latinskog glagola cruciare – muciti.

ZAKLJUČAK:Autor romana "Da Vincijev kod" je smatran vrhunskim piscem danasnjice. Njegova djela gotovo da ne silaze sa top lista najboljih knjiga u Americi. U dobrom dijelu tome moze zahvaliti, vlastitom obrazovanju (profesor engleske

21

knjizevnosti), visoko obrazovanim roditeljima: ocu koju je dobitnik prestiznih nagrada iz matematike, majci koja je takodje autor mnogih knjiga, ali i supruzi koja je po struci historicar umjetnosti i slikar. Mozda je sada jasnije zasto autor tako vjesto barata mnostvom informacija iz razlicitih oblasti. Den Braun sam za sebe tvrdi da je krscanin zbunjen danasnjom verzijom krscansva, otuda i ta velika dilema o autenticnosti crkvene interpretacije Isusovog zivota. Citalac njegovog posljednjeg romana moze primjetiti da autor osim sto odlicno poznaje razna tajna drustva, isti gaji i neskrivene simpatije spram njima, a sto je prepoznatljivo kroz pripisivanje pozitivnih svojstava njihovim simbolima (pentagram), satanistickim ritualima (npr. opisuje grupni seks kao vid molitve), kao i neskriveno divljenje velikim masonskim majstorima (Da Vinci itd.). Uzimajuci u obzir njegov hvalospjevan govor o mnogobostvu i idolatriji u zavrsnici romana te manipulativno velicanje imaginarne zene boginje i ”zenskog principa” u cilju udvaranja i zavodjenja sujetnog zenskog uha danasnje, moralno i intelektualno, pogazene zene – molim Allaha da mu, jednog dana, ljubav za istinom nadjaca ljubav za profitom, citanoscu i slavom. Do tada, svojim likom i djelom podsjecat ce me na prefirganog viteza templara ili pripadnika nekog masonskog drustva sa izrazenim poslovnim culom za lahku unosnu zaradu, koji nastavlja da ucjenjuju Vatikanski kler prijeteci im sifrirano u svojim djelima - poput Da Vincija - otkrivanjem istine koja garantuje njihovu detronizaciju.

Piše: Edin Tule

Tekst i kontekst – simbolika slova i riječi

Ako rastavimo rečenicu na proste faktore dobit cemo skup riječi. Krenemo li tim postupkom uproštavanja dalje shvatit cemo da je osnovna jedinica jedne riječi slovo. Svaka knjiga je,

22

pojednostavljeno rečeno, zbir riječi ili materija nastala brojnim kombinacijama 30-tak slova koje su rezultirale u sadržaje mnogobrojnih poruka. Ista stvar je sa tekstom koji trenutno čitate.

Svako slovo, pored toga sto ima svoj specifičan oblik, ima i svoj poseban zvuk. Tako da je svaka riječ i rečenica skup zvukova koji imaju svoj ritam definisan obaveznom primjenom intonacije, akcenata, dužina…a sto se modernim jezikom zove muzika.

Muzika, osim toga što je kombinacija zvukova i ritma, može biti definisana kao jezik emocija i duše ili mudrost koju ljudi nisu znali izreci jezičkim značenjima pa su se poslužili elementom zvuka koji uspješno aktivira dušu čovjeka zajedno sa emocijama.

Različiti jezici su odlikovani različitim alfabetima a koji nastaju unutar vokalnog aparata. Muzikalnost određenog jezika (slova) ovisi o širini fonetskih ishodišta u voklanom aparatu. Najmuzikalniji su oni jezici čija slova izviru duboko iz grla, zatim nastaju unutar cijele usne šupljine uz neizbjeznu pomoć virtuoznog jezika pa sve do samih izlaznih vrata vokalnog aparata – usana.

Slova su u svojoj jačini, slabosti, prodornosti, nježnosti, kompleksnosti ili pak jednostavnosti poput ljudi. U arapskom jeziku čak postoje ”predostrožna” slova sa zanimljivo ograničenim ”društvenim” odnosima, a to su slova koja se vezu sa drugim slovima samo sa svoje desne strane ( elif, waw, dal, zal, ra, za), te ne dozovoljavaju drugim slovima da im naruše prostornu distancu sa lijeve strane, štiteći se na taj nacin od uticaja faktora okoline na lični karakter i specifičnosti.

Jedno od najkompleksnijih i najsuptilnijih slova arapskoga jezika je grleno, nehrapavo ”H”, koje dominira u riječima koje opisuju suptilne i kompleksne pojave: hubbun (ljubav), ruhun (duša), rahmetun (milost), hajatun (život) itd.

Jedno od najkomplesknijih slova bosanskog (slavenskih) jezika je slovo ”Lj”, a koje su naši preci koristili kao početno slovo imenica koje opisuju kompleksne i/li prefinjene pojave, npr: ljubav, ljubomora, ljepota, ljudi, ljeto, ljutnja, ljubičica itd.Jedno od jakih i oštrih slova našeg jezika je i slovo ”Ž”, a koje je mahom korišteno priliko imenovanja izazovnih i opasnih stvari,

23

npr.: život, žena, željezo, želja, žedj, žrtva, žetva, žilet, žica, žaljenje itd.

Analizirajuci izbor suglasnika i samoglasnika koji su korisitili naši preci za imenovanje određenih pojava možemo uočiti da li su spram tim pojavama osjećali averziju ili simpatiju.

Ako obratite pažnju samo na zvuk slijedećih rijeci, uz pretpostavku da ne znate njihova značenja, steći ćete dojam da su se naši preci, iz određenih razloga, užasavali pojava koje su opisane tim riječima, a to su: smrt, krst, krv, crv, trn, crn, škrt itd.

U bosanskom, ali i u drugim jezicima, riječi koje tvore suglasnici bez samoglasnika (a, e, i, o, u) su izuzetno rijetke iz prostog razloga sto krutošću, grubošću svoga zvuka opterećuju voklani aparat.

Zvuk slova (ili muzika određenog jezika) oblikuje naše misli, emocije, pa i raspoloženje. Podroban poznavalac različitih jezika stiče dojam da su specifičnosti određenog jezika (alfabeta) u dobroj mjeri preslikane na karakter pa i fizionomiju govornika tog jezika. Tako npr.: malajski i francuski jezik, uslijed mnoštva mehkih izgovora napućenih usana, odsustva krupnih glasova, jednoličnosti zvuka slova itd., spadaju u feminizirajuće jezike te su markirani kao jedan od faktora homoseksualizma ili isfeminiziranosti određenog broja muškaraca ta dva govorna područja. Ta isfeminiziranost se ogleda u nježnijoj tjelesnoj konstrukciji muških tijela (ali također izuzetnoj ženstvenosti žena tih podneblja), tankim glasovima, ženstvenim kretnjama itd.

Jezici sa mnostvom jakih, čvrstih i krupnih glasova (npr. arapski) oštrinom svoga zvuka zahtijevaju od ljudi koji ih govore disciplinu, postojanost, preciznost, jasan stav i čvrstinu. Tako da se i žena koja govori čisti arapski jezik doima izuzetno jakom i postojanom osobom.

Međutim, današnji arapi su zaobišli zahtjeve vlastitog jezika kroz vješto umekšavanje jakih slova (npr. ”dzim” u ”gim”, ”qaf” u ”gaf”/”kaf”, ”kef” u mehko c, itd.) bijegom od preciznosti (”zal” u ”za”, ”sa” u ”sin”), te devijacijom iz književnog (Kur´anskog) arapskog u različite bezlične dijalekte koji sa Kur´anskim arapskim imaju jako malo sličnosti. Suvišno je napominjati kako se to odrazilo na njihov karakter.

24

Bosanski jezik spada u skupinu jezika snažnoga zvuka, i to zahvaljujući krupnim i jakim slovima poput: DŽ, Č, Ž, Š itd. Ova slova su jedan od faktora koji su, pored ostalog, uticali na izrazenu muževnost, korpulentnost, grubost, dubok glas dobrog dijela ovdašnjih muškaraca (pa i muškobanjastost određenog dijela ženske populacije). Međutim, ponovo su uočljivi pokušaji bijega od zahtijeva npr. bosanskog jezika i to kroz devijantan izgovor slova ”DŽ” u ”Đ”, umekšavanje tvrdoga ”Č” mehkim ”Ć” ili ublažavanje oštrog ”Š” u mekše ”S” itd., a koji su primjetni diljem BiH.

Zanimljivo je postaviti pitanje: kombinacijom kojih slova se postiže zvuk koji ima najpozitivniji uticaj na nase biće? Odgovor je: Suglasnika ”L” u kombinaciji sa samogalsnikom ”A”, dok su psihološke studije pokazale da čovjek u momentima radosti, sreće i opuštenosti spontano pjevuši tu kombinaciju ”la la la lala la la”.

LA ILAHE ILLA ALLAH = 6x L + vokal A

Interesantno je da islamska maksima ”la ilahe illa Allah” (nema boga sem Allaha), koju je po predajama Resulullaha a.s. poželjno izgovaratati svakodnevno što više puta, nosi u sebi suglasnik ”L” u kombinaciji sa samoglasnikom ”A” cak šest puta.

Dok Stvoritelj čovjeka, njegove psihe, njegovog voklanog aparata kaže u Knjizi koja je perfektna kombincija 28 slova (harfova):

”…a srca se doista, kad se ALLAH spomene smiruju!” (Ar-Ra´d: 28).

Ime Stvoritelja, Allah, nosi u sebi uduplano ”L” u kombinaciji sa samoglasnikom ”A”. Tako da je to još jedan objavljeni dokaz koji upucuje na uticaj muzike riječi (ali i ostalih proizvođaca zvukova) na naše raspoloženje, a taj uticaj je dokazan brojnim eksperimentima.

Iznad izložena komparativna analiza određenih psiholingvističkih aspekata različitih jezika upućuje, pored ostalog, na osjetljivost čovječije duše na sadržaje koje usvajamo auditivnim sistemom – uhom – a kroz koji su ljudi različitih interesa, od kako je svijeta i vijeka, nastojli umrtviti srce ili ga oživiti.

Piše: Edin Tule

25

akos.ba

Liderstvo žene

 Ako je glava izraslina na vratu koju treba promućkati prije upotrebe – kako je primijetio jedan šaljivdžija – onda je vokalni aparat crna rupa u toj izraslini koju treba držati zatvorenom dok se promućkano ne slegne, jer ta nepromišljeno otvorena rupa može usisati sve nedozrele misli i emocije iz uma i srca u urušeni svijet koji treba pažljivo oblikovati.

Muhammed, a.s., je rekao: “O žene, dajite sadaku i što više činite istigfar (traženje oprosta) od Allaha, jer sam vidio da ste vi najbrojniji stanovnici vatre (Džehennema).”Jedna od prisutnih i razboritih žena reče: „A žašto smo mi, Božiji Poslaniče, najbrojniji stanovnici vatre?“Reče Poslanik: Dosta proklinjete i poričete pravo muža. Nisam vidio nekoga kao vas da ima krnjaviju pamet i vjeru a da vještije nadvlada razumnog čovjeka.Reče žena: ’’O Božiji Poslaniče, šta se podrazumijeva pod nepotpunosti pameti i vjere?“Reče Poslanik: Krnjavost mozga je kada svjedočenje dvije žene vrijedi kao svjedočenje jednog muškarca, to je krnjavost mozga. Ostaje nekoliko dana ne klanjajući i ne posteći uz ramazan, što predstavlja krnjavost vjere. (Bilježi Muslim)

Odabrana djela i riječi

U prethodnom hadisu Muhammed, a.s., priprema žene svog vremena za kvalitetnu afirmaciju dajući im smjernice za preživljavanje u ovom svijetu, sa posebnim osvrtom na izazove predominantnih muških društava.

Pomenuta Muhammedova, a.s., interakcijska komunikacija u radu sa grupom žena nosi intrigantna pitanja, vizualizaciju budućnosti, detekciju „minskih polja“ muške sujete, korektivne savjete, prijedlog iskupljenja, sugestiju aktivnosti, divljenje manipulativnim sposobnostima žena, preciznu dozu provokativnosti, gorko suočavaje sa vjerovatnim ishodima, itd. Ako sve ove vrste govora i interakcijskog rada možemo derivirati iz običnih fragmenata njihovog razgovora, koje nalazimo u hadisu s početka, pretpostavite našu oduševljenost Muhammedovim, a.s., odgajanjem žena da smo bili izravni svjedoci ovakvih razgovora – sa svim detaljima

26

komunikacijskog sadržaja izgubljenog u vremenu – slušajući i posmatrajući sve detalje Muhammedovog, a.s., verbalnog driblinga i drila, njegove mimikrije, gestikulacije i intonacije!

Uvijek je bila prava rijetkost naći obraćanje jednog muškarca nekoj ženi, a koje je lišeno raznih formi flerta i jeftinog podilaženja. Na samom početku Muhammed, a.s., riječima O žene, dajite sadaku i što više činite istigfar – sugerira odabrana djela i riječi. Karakteristika slobodnog čovjeka je da sam bira svoje aktivnosti i djela. Štaviše! Sloboda je uvjetovana samoinicijativnim zadavanjem sebi zadataka. Ukoliko to ne radimo – svejedeno iz neznanja ili pasivnosti – neko drugi će nas uposliti (pojedinac, institucija, sistem, itd.) demonstrirajući na taj način intelektualnu superiornost nad nama, a što označava oblik (savremenog) ropstva.

Darivanje prije svega

Izraz dajite sadaku je formula za postepenu afirmaciju žena u svakom mjestu i vremenu, jer ističe i gradi proaktivan mentalni stav osobe koja odlučuje da prvenstveno dariva umjesto da uzima. Fokusirajući se na debljinu svežnja novčanica koje želi ugraditi u određeni projekat, prelijepi buket emocija kojim želi ukrasiti nečiju dušu, raskošnu lepezu misli kojom želi armirati generacije u izgradnji, ili snop pozitivnih zraka kojim želi obasjati nečije lice – ona postaje slobodna i posebna u Allahovim očima, očima vjernika i očima ostalih ljudi.

U tom kontekstu zanimljivo se osvrnuti na sljedeći ajet:“Allah navodi primjer roba posjedovanog (koji) ne upravlja ničim, i onog kog smo od Nas opskrbili opskrbom lijepom, pa on od nje udjeljuje tajno i javno – jesu li isti? Hvala Allahu! Naprotiv! Većina njih ne zna.” (En-Nahl/Pčela: 75)

Prethodni ajet sa komparacijom koja završava retoričkim pitanjem jesu li isti? – može zbuniti jednostavnošću s obzirom na očiglednu razliku između predmeta komparacije i lahkoću odgovora na pomenuto pitanje. Međutim, da li je odgovor stvarno toliko lagahan?

Kroz izraz što više činite istigfar – Muhammed, a.s., na hijerarhiju svih zamislivih vidova govora definira najuzvišeniji vid govora, skrećući pažnju ženama na potrebu spartanskog discipliniranja svog vokalnog aparata.

27

Ako je glava izraslina na vratu koju treba promućkati prije upotrebe – kako je primijetio jedan šaljivdžija – onda je vokalni aparat crna rupa u toj izraslini koju treba držati zatvorenom dok se promućkano ne slegne, jer ta nepromišljeno otvorena rupa može usisati sve nedozrele misli i emocije iz uma i srca u urušeni svijet koji treba pažljivo oblikovati.

Dvije vrste govora

Nakon ljubaznog sugeriranja proaktivnog mentalnog stava, Muhammed, a.s., ističe posljedice koje će nastati neusvajanjem pomenutog mentalnog stava, a to su – jer sam vidio da ste vi najbrojniji stanovnici vatre (Džehennema).

Muhammed, a.s., kao komunikator bez premca, u svom govoru je uvijek pažljiv, precizan i jezgrovit te ostavlja dovoljno prostora za ravnopravnu razmjenu mišljenja, pa vidimo zainteresiranost jedne od žena koja insistira na daljnjem pojašnjenju pitanjem: „A zašto smo mi Božji Poslaniče najbrojniji stanovnici vatre?“

Muhammed, a.s., je uspio da zainteresira auditorij uvodnim obraćanjem i izmamio vrlo kvalitetno učešće žena koje, svojim razboritim pitanjima, izražavaju želju za širenjem znanja, savladavanjem neophodnih vještina, kao i nastavkom konverzacije.

Nakon što je pripremio auditorij, kombinirajući u svom obraćanju korektivne sugestije uz preciznu dozu opomene i vizualizaciju nemilog ishoda, Muhammed, a.s., na izmamljeno pitanje koje je označilo jasnu prijemčivost auditorija, prelazi na glavne uzroke globalne unesrećenosti žena riječima “Dosta proklinjete i poričete pravo muža!” – ističući ni manje ni više nego dvije forme upotrebe vokalnog aparata odnosno dvije vrste govora, ali i dva pogrešna mentalna stava.Fenomen proklinjanja sam obrađivao ranije, pa ću se ovdje samo osvrnuti na poricanje prava muža u kontekstu razvoja ženine senzibilizacije spram minskih polja muške sujete na kojima, huda, redovno strada.

Najbolji poklon koji mudra majka ili otac može poklonti svojoj kćeri osposobljavajući je za afirmaciju van roditeljskog doma je izrađena precizna mapa minskih polja muške sujete sa jasno istaknutim znakovima za visok napon. I to nije zgoreg znati kao što se zna tablica množenja.Muhammed, a.s., je upravo to uradio! Istakao je jedan

28

paradoks, odnosno emocionalnu neinteligenciju žena kao glavni uzrok njihovog globalnog neuspjeha, uprkos činjenici da imaju fantastičan emocionalni potencijal putem kojeg znaju – u ime strasti i požude – vješto nadvladati razumnog čovjeka.

Manipulacijske sposobnosti

Tako da Muhammed, a.s., riječima “Nisam vidio nekoga kao vas da ima krnjaviju pamet i vjeru, a da vještije nadvlada razumnog čovjeka” – sa divljenjem ističe izvanrednu sposobnost ženske manipulacije, istovremeno se čudeći kako tu važnu sposobnost ne koriste za veće i plemenite životne ciljeve.

Vjerovjesnik, a.s., svoje divljenjem tom ženskom sposobnošću da vješto nadvlada razumnog čovjeka dodatno ističe činjenicom da je ženino svjedočenje manje vrijedno od svjedočenja tog istog razumnog muškarca i da ne uživa svaki dan svoga života u izoštravanju čula kroz namaz i post zbog menstruacije, za razliku od tog istog razumnog muškarca kojim, ipak, uspjeva ovladati.

Muhammed, a.s., provokativnim izrazima krljave pameti i vjere – svjesno karikira prividnu prednost muškarca u odnosu na žene zbog nepostojanja svakomjesečnih smetnji za obavljanje pomenutih propisa, i ponovo vješto uključuje svoj auditorij u aktivnu interakciju, pa vidimo jednu od žena kako inteligentno traži pojašnjenje obzirnim riječima: „O Božiji Poslaniče, šta se podrazumijeva pod nepotpunosti pameti i vjere?“

Muhammed, a.s., na to pitanje ljubazno odgovara ističući razlike pri svjedočenju i olakšice koje žene imaju zbog neprijatnosti mjesečnice. Međutim, ne treba ispustiti iz vida da glavna poenta ove Muhammedove, a.s., intelektualne radionice sa ženama nije u isticanju pomenutih razlika između muškarca i žene koje su čisto biološki uvjetovane.

Najvažnija poenta je u istaknutom paradoksu u kojem se skreće pažnja na emocionalnu neinteligenciju uprkos enormnom emocionalno-manipulativnom potencijalu. Jednostavnim riječima rečeno Muhammed, a.s., se naglas u prisustvu tih žena pita: kako to da ste u stanju zavesti razumnog muškarca i širokom lepezom vlastitog manipultivnog arsenala natjerati ga da poput vaše igračke na navijanje udovoljava svim vašim putenim prohtjevima, a ne koristite taj isti talent da imate svoje muževe (braću, očeve, itd.) kao glavne pomagače u vašoj široj društvenoj afirmaciji i ostvarenju plemenitih ciljeva?!

29

Piše: Edin Tule

Igrajte svoju igru i zasjenite lažnjake harizmom:

Duhovno-intelektualni wellness (Biljeg Jusufovog, a.s., duha)

Naučite kidati sputavajuće mreže lažnih mentora i neiskrenih dušebrižnika koji za vas imaju nedostojne životne uloge koje su daleko ispod vašeg stvarnog potencijala. Jusufova, a.s., braća su za njega imala ulogu čuvara njihovih stvari dok se oni takmiče -…mi smo išli da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kod opreme naše… (Jusuf, 17), baš poput savremene kadrovske politike lažnih vjersko-političkih lidera koji nastoje samima sebi dodijeliti uloge igrača a svojoj mlađoj braći ulogu pasivnih posmatrača

U ovom ajetu se Gospodar čovjeka predstavlja čitaocima Knjige kao temeljit poznavalac brojnih procesa unutar duše te da je On, dž.š., Svjedok čovjekovih unutarnjih dijaloga u svoj njihovoj raznolikosti i intenzitetu. Ističu se slojevi misaonih aktivnosti u nepreglednom intrapersonalnom svijetu gdje je svaki impuls, ma koliko slab i kratak bio, uredno dokumentovan. Kad Allah, dž.š., kaže: م�� �ع�ل �و�س�و س� م�ا و�ن ه ت ه� ب �ف�س� ن - i znamo šta mu došaptava duša/nefs njegov/a tj. time ističe zaseban misleći entitet sa nevjerovatnom sposobnošću proizvoljne mutacije koji od nas zahtijeva uspostavu snažnih diplomatskih odnosa ukoliko želimo ispregovarati rast vlastitih ličnosti. Nefs iz svoje kasarne šalje misli kao naoružane vojnike u specijalnom psihološkom ratu protiv svog nosioca/razuma. Kakve šanse ima jedna plemenita misao na koju juriša pet negativnih naoružanih vatrenim oružjem užarene pohlepe? Nekada je potrebno da plemenita misao odglumi slabost pred nečasnim mislima – povlačeći se pred njihovim sugestijama – da ih zavara i lakše ih se riješi. Nefs je najsigurnija Iblisova ispostava u našim ličnostima, kasarna snažnih saveznika na koje računa a koji ne moraju nužno raditi za njega. Na poligonu naše duhovne čaršije ishod svake bitke ovisi o moralnim gojzericama naših

30

njegovanih misli i emocija koji su odraz naših neuronskih aktivnosti kao najvažnijeg živog kapitala koji stvara nove vrijednosti. Kako oploditi tu investiciju (neurone) u cilju uspostavljanja kontrole na pomeutnim ispostavama i kasarnama?

Paralelno s temom unutranjih dijaloga, u kratkom ajetu s početka Storitelj istovremeno ističe i izuzetno bitan dio ljudske anatomije od čije elastičnosti ovisi cirkulacija krvi u ljudskom organizmu – vratna vena ili žila kucavica ( �ل ب �و�ر يد ح� ل ). Zašto Gospodar ističe da je bliži čovjeku od njegove vratne žile kucavice? Mogao je reći da nam je bliži od naših očiju ili naše kože, krvi ili koštane srži, naprimjer. Međutim, cilj je bio ponuditi mislećem čitaocu početnu tačku za promišljanje i detekciju najvitalnijih tačaka jednog organizma u najširem smislu riječi organizam. Sav svjetski saobraćaj, bilo da govorimo o mrežama autoputeva, željezničkih šina, avionskih ruta, internet saobraćaju, informativno-medijskom saobraćanju ili tokovima krvi unutar ljudskog organizma ovisi o prohodnosti puteva i tečnoj cirkulaciji. Zdravlje i svježina nas kao socijalnih bića ovisi o našoj sposobnosti socijalizacije u različitim društvenim miljeima, baš kao što i vrijednost onoga što obitava i plovi u mrežama rijeka i njihovih pritoka ovisi o nesmetanim kretnjama tih životonosnih arterija u prirodi.

Vratna žila kucavica je tačka u organizmu na kojoj se puls – zbog oku vidljivog pulsiranja istaknute žile na vratu – može izmjeriti pukim gledanjem odnosno bez potrebe za dodirom kao što je slučaj sa mjerenjem pulsa u predjelu zglobova, naprimjer. Zbog važnosti tog krvnog kanala za cjelokupni organizam često se koristi kao metafora u različitim životnim kontekstima. Pa se kaže da su, naprimjer, priče žila kucavica života i svijeta. Žila kucavica nekog sportskog tima je igrač koji ima najviše asistencija, dodavanja, zakucavanja, golova odnosno najveću i najefikasniju kretnju preko sportskog terena. Žila kucavica nekog grada je glavna saobraćajnica, a nekada plaža, muzej ili džamija. Vrlo često se u nekim centralnim džamijama može opipati bilo određenog muslimanskog društva odnosno protok ideja i emocija kroz umove i srca određenih grupacija. Drugim riječima, vratna žila kucavica kroz svoju elastičnost tj. (ne)zakrčenje taloženjem krečnjačkih soli na zidovima te arterije nudi ključne informacije o vrsti života koju vodi osoba tj. koliko se kreće, kako se hrani, kakvim porocima

31

je odana (npr. nikotin, alkohol itd.), kakav zrak udiše, koliko vježba, da li živi razuzdano ili moralnim životom, itd.

Sve te informacije o jednoj osobi može do velike preciznosti da dobije prosječan ljekar posmatrajući vratnu žilu kucavicu svojim stručnim okom. U isto vrijeme, ta vratna vena je najslabija vitalna tačka preko koje se jednim udarcem može usmrtiti i fizički najspremnija osoba. Kada Stvoritelj čovjeka istakne da je On, dž.š., bliži svojoj kreaciji od njegove najvitalnije tačke onda ističe i sve dimenzije čovjekove ovisnosti o svom Stvoritelju, ali i Stvoriteljev najposredniji uvid u čovjekova biološka, emocionalna i intelektualna stanja i svjetove. Svjetove djelimično izgrađene ili samo započete, dotjerane ili urušene. Dodano k tome, ako je Stvoritelj bliži čovjeku od vratnog klanca kroz koji krv nosi hranjive materije u sve periferije ljudskog organizma, ta informacija nas, pored ostalog, opskrbljuje osjećajem prijateljskog prisustva koje grije i usrećuje. Međutim, ukoliko smo se svrstali u robove niskih strasti, Njegovo isticanje svoje blizine čovjeku kroz direktno imenovanje čovjekovih vitalnih/slabih tačaka može da ledi krv u žilama.

Intelektualna žila kucavica

Gospodar svemira nakon uloge Stvoritelja čovjeka prilazi tom stvorenju u svom svojstvu Veličanstvenog Učitelja koji spominjući različite dijelove ljudske anatomije u vrlo različitim kontekstima koji variraju u lepezi od hladnih konstatacija, preko intrigirajućih teza, pa sve do nedvosmislenih prijetnji – pokreće u mislećim čitaocima cijele duge razvojnih/misaonih procesa.

Nikako! Ako ne prestane, zaista ćemo ga ščepati za kiku,

Kiku lažnu, grješnu,…(El-Alaq, 15, 16)

Poput navedene vratne vene čije spominjanje je, naprimjer, dovoljno da zaljubljenik u Gospodara sazna sve najsitnije pojedinosti o svim vitalnim tačkama ljudskog organizma i razvije sistem samozaštite od eventualnih napadača, progresivni umovi će dešifrirati i lažnu kiku te je raščlaniti do iscrpnosti. Spomenuta kika odnosno prednji dio glave koji se ističe u prethodnom ajetu izrečen je prijetećim tonom, ali iza

32

toga tona je skrivena ljubav Stvoritelja koji voljenim stvorenjima skreće pažnju na čeoni dio velikog mozga i orbitofrontalni korteks očekujući od nas da se posvetimo razumijevanju funkcija tog dijela i naše fiziološke psihologije. Divan li je Učitelj koji i dok prijeti podučava, koji i kad je ljut ne prestaje da voli nego ljutnjom podcrtava važnost pojma ili trenutka.

Duhovna žila kucavica

Zdrav i disciplinovan život čini glavne arterije organizma izvorom našeg zdravog rumenila koje svjedoči da znamo njegovati naše organsko tijelo. Međutim, organski zdrava tijela ne reflektiraju nužno karizmu i jaku auru odnosno privlačno zračenje duha, pa makar ta tijela imala najskladniju simetriju.

Stvoritelj čovjeka svoju ljubav prema svom stvorenju upotpunjuje mimo skladnog stvaranja i nuđenjem jasne formule za postizanje slojevite ljepote i to kroz idealan spoj njegovanog fizičkog tijela ukrašenog privlačnim zračenjem živog duha. Kako biste se osjećali da vam neko kasno kaže tj. tek nakon preseljenja kako su alati za drastično povećanje vaše atraktivnosti i simpatičnosti cijelo vrijeme bili u vašim dometima tj. da je postojala formula za postizanje atraktivnosti neovisno o naslijeđenim genima i nesimetričnim crtama lica?

Tvrdim sa punim ubjeđenjem da ono što ćete pročitati u nastavku ovog rada, ukoliko ispravno primjenjeno, može cijelu plastičnu hirurgiju sa svim svojim rukavcima i filozofijom kozmetičkog uljepšavanja dovesti do stečaja.

Allah, dž.š., tretira fenomen ljudske ljepote u brojnim ajetima, ali nigdje tako izravno kao na primjeru najljepšeg čovjeka Jusufa, a.s., koji je zbog te ljepote bio iskušenje i iskušani. Pitanje kojim ćemo se zabaviti u nastavku glasi – da li je Jusuf, a.s., obarao žene s nogu samo perfektnom simetrijom vlastitog tijela i savršenim crtama lica ili je daleko snažniji efekat ostavljalo njegovo zračenje koje je bilo rezultat duhovno-moralnog rasta njegove raskošne ličnosti?

Pa pošto je čula spletku njihovu, posla po njih i pripremi za njih naslonjač, i dade svakoj od njih pojedinačno nož i reče: “Izađi pred njih!” Pa pošto ga vidješe, zadiviše mu se i posjekoše ruke svoje i rekoše: “Hašelillah! Nije ovo čovjek! Ovo je jedino melek plemeniti.(Jusuf, 31 – Mlivin prijevod)

33

Ajet iznad nudi nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. Žena (Zulejha) koja je bila snažno privučena Jusufovom, a.s., ljepotom, a o čemu je procurila vijest među zlurad svijet, odlučila je opravdati svoju slabost spram Jusufa, a.s., time što je grupu žena suočila sa njegovom pojavom.

Pored zabezeknutosti, trenutačnog gubitka konekcije između centara u preneraženom ženskom mozgu i njihovih udova, izuzetno je zanimljiva verbalna reakcija ovih žena na Jusufovu, a.s. pojavu. Uzvišeni Svjedok nam prenosi precizno – pored tjelesne – i njihovu verbalnu reakciju na Jusufovo, a.s., pojavljivanje ن� ال! ه�ذ�آ إ �ر يم# م�ل�ك# إ ك – Ovo je jedino melek plemeniti.

Melek/anđeo u svijesti čovjeka ne budi asocijacije na seksipil ili erotiku nego na svjetlost, produhovljenost, nevinost, mudrost, izvanzemaljsku čistoću i samopouzdanje koje je rezultat nevjerovatnog zrijenja i rasta zbog blizine Gospodaru. Ove asocijacije na meleka su dodatno podcrtane epitetom “plemeniti” ( �ر يم# koji također ističe njegovane duhovne (كvrijednosti koje su u formi aure izbijale iz Jusufove, a.s., ličnosti. Ajet iznad, pored ostalog, ističe nevjerovatnu pronicljivost ženskog oka, izvanrednu intuiciju koja ne pogađa daleko od istine ni u afektivnim stanjima žene.

Jasno je da je Jusufova, a.s., ljepota dolazila iznutra i da je rezultat ispravno posloženih stvari u njegovom slojevitom unutranjem intrapersonalnom svijetu. Osoba koja svoju duhovnu arhitekturu odnjeguje na čvrstim temeljima, zaštiti njene potporne skele od bujice bludnih misli, izloži kristale vode naših bića idealnim poticajima – može da oslobodi svjetlost poput najsjajnije zvijezde na nebu.

Slojevitost i zrijenje Jusufove, a.s., raskošne ličnosti koja je ostavljala vanzemaljski dojam na posmatrače istaknuto je i u slijedećem ajetu:

�م!ا �وا ف�ل ه ذ�ه�ب �ج�م�ع�و,ا ب �ن و�أ �وه� أ ع�ل �ج� �ت ف ى ي �ب �ج�ب5 غ�ي ل

Pa pošto ga odvedoše i saglasiše se da ga smjeste na dno bunara, i objavismo mu: “Sigurno ćeš ih obavijestiti o odluci njihovoj, a oni neće opaziti.” (Jusuf, 15)

Dno ili dna bunara (množina riječi �ت �ب kako se čita po(غ�يVeršovom kiraetu, simboliziraju brojne slojeve zrijenja Jusufove, a.s., ličnosti odnosno penjanje i prerastanje prepreka koje su mu vrijeme i okolnosti nosili. Neatraktivnost

34

savremenih muškaraca ili blijeda impresija koju ostavljaju na okolinu leži u nedozrelosti odnosno u zaglavljenosti u određenim razvojnim fazama duha, uma, ali i tijela. Pored Jusufovog, a.s., fizičkog napuštanja svih dubina bunara, on je iz tog ponora izašao u potpunosti i sa svim ostalim komponentama vlastitog bića te se otisnuo u nova iskustva. To vrlo često nije slučaj sa ljudima koji dožive neugodna iskustva, pa, naprimjer, emocionalno nikad ne ustanu od stola za kojim ih je neko ponizio ili povrijedio uprkos tome što se fizički od njega udalje te kao takvi ostavljaju dojam ucvijeljenih ličnosti a da često toga nisu ni svjesni. Slično je sa ratnim iskustvima kao velikim životnim prekretnicama koja znaju zaustaviti razvoj mnogih ličnosti na nekom svom dnu. Ili, mnogi muškarci, uprkos borama na licu i sijedoj kosi, u seksualno-emocionalnom razvoju ostanu na dnu puberteta, cijelog života jurcajući za neostvarenim maštarijama i osjećajući samo golu strast spram žena, nastavljajući uproštavati ženu na nešto mehko sa rupom u sredini. Dna životnih moralnih bunareva kriju mnoge moralne kepece do kojih dopire samo jezik novca i niskih strasti. Ili zaglavljenost u slojevima intelektualnog dna koje oduzima zaglavljenima dostojanstvo i bilo kakvu atraktivnost uprkos eventualnoj finansijskoj raskoši.

Jusufov, a.s., izlazak iz bunara je bilo i probijanje kroz gustu šumu iluzija u pogledu idealizacije porodičnog ambijenta ili rodnog kraja koji većinu ljudi zarobi u neku od svojih zamki mrcvareće nostalgije koja usisava dragocjeno vrijeme i slabi fokus i intelektualnu moć. Kao takav bio je spreman da u potpunosti prihvata nove učitelje u svom životu, razvija tehnike razmišljanja odnosno deduktivno-induktivnog tumačenja događaja i dobije na zrelosti, slojevitosti i atraktivnosti. Zvuk loma dugogodišnjih iluzija ili predrasuda na vatri objektivnoga uma naljepša je simfonija čije smisleno pucketanje osnažuje i podmlađuje naše neurone.

Ljepota i nemoralne ponude

Da li je Jusufova, a.s., atraktivnost porasla nakon odbijanja Zulejhe?

Definitivno! Svaka nemoralna ponuda odnosno mogućnost da realiziramo sve svoje sladostrasti, putene naslade koje su nam na dohvat ruke uz naše potpune mentalno-fizičke i materijalne mogućnosti da idemo do kraja, jača naše ličnosti i priskrbljuje nam najljepšu svjetlost ukoliko ipak odlučimo da sve te ponude

35

stavimo u orbitu prolaznih čestica koje seciramo i analiziramo u laboratoriji Allahu, dž.š., podređenog raz(uma) i srca.

Adekvatno odgovarajući na nemoralne ponude u najširem smislu te riječi imamo priliku podići nivo vlastite atraktivnosti i simpatičnosti do neslućenih visina. Prava karizma odnosno višeslojni magnetizam i atraktivnost je rezultat ispravno posloženih stvari u našoj duhovnoj galaksiji uz proaktivan život i ulazak u žižu zbivanja. Pod pristajenjem na nemoralnu ponudu ne mislimo samo na odazivanje na seksualne pozive nego i, naprimjer, prihvatanje društvene pozicije kojoj nismo dorasli, pristanak na putovanje preko određene institucije koje nismo realno zaslužili niti ćemo ga pri povratku ponuditi širem društvu u formi raznih oblika kompresovanih utisaka, itd. Niti jedna “beneficija” proistekla iz koketiranja s nemorlanim ponudama nije isplativa jer servilno-ulizivački odnos spram pretpostavljenima kvari liniju naših usana, a zatim blago krivi crte našeg lica pokrećući proces naše zombifikacije odnosno uništava nam postepeno duh.

Možemo li zračiti zračenjem Jusufa, a.s.? Ubijeđen sam da možemo, ali samo ako napustimo sva dna različitih životnih bunareva i sve slojeve moralno-intelektualnih ponora te dođemo do vrha svih izbora i izaberemo najbolje. Ne treba ispustiti iz vida da na svakoj stepenici na putu do vrha stoji nekoliko lovaca na ljudske duše i čovjekov dignitet. Jusufovu, a.s., odbranu vlastitog diginiteta pratila je stopotstotna spremnost da na tom putu plati najveću cijenu bez i najmanje primisli na bilo kakav nedostojan kompromis. Ako se ne budemo penjali i težili najvećim naučnim ili društveno-političkim vrhovima time ograničavamo i naše unutranje sazrijevanje odnosno preskačemo sve one fine radove na našoj duhovnoj arhitekturi koji krase našu ličnost. U ekonomskom smislu, nakon uspona do određenog nivoa ekonomskog blagostanja sve je više materijalnih blagodati i usluga do kojih dolazimo besplatno. Naša veća kupovna moć u trgovačkim centrima biva nagrađena određenim poklonima/besplatnim artiklima kojima nas trgovci nastoje pridobiti za stalne mušterije. Frekventnim korištenjem avio-saobraćaja obasuti smo besplatnim časopisima, novinama, kvalitetnijim sagovornicima, uslužnom poslugom i uvažavajućim osmjesima. I baš kao što milionerima prijatelji ili poslovni partneri poklanjaju skupocjene lipicanere ili old-timere, tako i duhovno-moralno usavršavanja i njegovanost podrazumijeva najveća

36

iskušenja odnosno frekventne nemoralne ponude kao konstantne razvojne prilike i mogućnosti da povećamo domete vlastite aure i simpatičnosti. Nemoralne ponude poput provokacija nude idealne mogućnosti da potaknemo i pokažemo svo bogatstvo njegovane ličnosti i veličinu koju javno priznaju i ponuđivači nemoralnih ponuda beskrajno poštujući činjenicu da nisu tretirane kao objekat za jednokratnu upotrebu: Žena Azizova reče: “Sad će se pokazati istina. Ja sam nastojala da ga zavedem, a uistinu, on je od istinitih.”(Jusuf, 51). Ovu rečenicu je izjavila ista ona žena koji je tako vješto žonglirala ulogama gorde ali moralno poklekle gospodarice, zavodnice koja poput divlje mačke trga odjeću sa leđa Jusufa, a.s., pokoravajući se diktatu Iblisove ispostave u sebi, i neumoljive tužiteljice koja zbog povrijeđene sujete ne preza od potpune eliminacije Jusufa, a.s. Ova maratonska smjena različitih uloga – fascinantni stari-novi multitasking – desila se u svega nekoliko minuta u jako afektivnom stanju jedne uzbuđene žene. Međutim, Jusuf, a.s., je ponovo isplivao ispod gustih slojeva mreža jednog životnog konteksta, razvio se i podigao sebi vrijednosti u očima svih posmatrača, dokazjući pokoljenjima da ajet “…a imaju muškarci nad njima stepen…“ (

ج�ال لر5 �ه ن! و�ل �ي ج� ع�ل ��د�ر� ة� – el-Beqare, 228)– nije samo konstatacija nego i imperativ od čijeg razumijevanja ovisi dugoročna sreća žene koja će radije biti u poticajnoj istospolnoj vezi – neuvjetovanoj bilo kakvim hormonalnim poremećajima – nego sa pripadnikom muškog roda koji se ne penje uz moralne, naučne, političke, ekonomske stepenice nego je sveo vlastitu ličnost na zadnje dno tj. hornog mužjaka.

Tajne Jusufove, a.s., ljepote krije se u najvažnijem polju njegovog investiranja – njegovim neuronima. Svaki čovjek zrači shodno sastavu vlastitih misli dok na njihove sastojke i boju neizbježno utiču brojni životni dodaci. Misli su poput nanorobota koji crtaju naše crte lica iznutra, grade naše ćelije kože od početnog tkiva, vlaže naše oči vraćajući im zdrav sjaj ili pretvaraju cijelu kožu u pustinju iz koje dlake niču poput bodlji kaktusa, sa svakom dlakom kose izbija u pratnji desetine razbludnih misli koje brišu auru, krive crte lica i mute dubinu pogleda. Jusufovi, a.s., nanoroboti su u potpunosti završavali svaku fazu njegovog života potpuno se usredsređujući na naredni nivo njegove duhovne arhitekture. Fascinantna slojevitost njegove ličnosti u cjeloživotnoj gradnji je oduzimala dah posmatraču.

37

Teški osjećaj krivice koji izjeda grudi nakon nepravde ili bluda, krivi lice i tupi pogled počinitelja. Kao što san kojem je prethodio jak osjećaj sažaljenja kao rezultat uvida u širu sliku i razumijevanja prema unesrećenima aktivira naše unutranje nanorobote koji djeluju poput sila u prirodi posvećenih neumornom tkanju kore stasitog drveta. Osjećaj praštanja proljepšava čovjeka pogotovo ako uslijedi nakon planirane i djelimično realizirane odgojno-edukativne osvete koja je dala život licu i žar očima. Snažna zbunjenost negativaca, čiju gustoću kao da je moguće rezati nožem, pobuđena neočekivanom dobrotom izgrađenih ličnosti harmonizira molekule vazduha pretvarajući ih u najhranjiviju masku naše kože i obraza. Taj duhovni wellness ili alhemija visokog morala, pod čijim uticajem duša kuha najhranjivije sokove čije ključanje daje najljepši sjaj očima, neodoljiv miris tijelu, podatnu mehkoću koži i živopisnost kosi, priskrbila je prepoznatljiv biljeg Jusufovom, a.s., duhu.

Na dnu životnih bunareva takve prilike su minimalne jer je i naš puls usporen muljem ambijenta.

Zaključak

Zdravost i elastičnost mreže raznih isprepletenih životnih žila kucavica odnosno plodna delta mreže arterijskih sistema kojim pulsiraju naša fizička, intelektualna, duhovna ili ekonomska tijela, održavamo konstantnom kretnjom i odvažnim hvatanjem u koštac sa svim segmentima aktivnog života. U nepreglednim okeanima naše duhovne arhitekture svaki socio-psihološki val podiže i odvlači sve ono što se nije uhvatilo za čvrsta moralna sidra. Ukoliko vam se prevrne čamac ploveći po prostranstvima vlastitih unutrašnjih horizonata, uzmite brzo sa dna neki oblik plutajućeg života i iskoristite snažne noge kao opruge za odbacivanje u nove visine. Sjaj vaših očiju izvire iz skladnih duševnih pokreta baš kao što je izvor sjaja najljepših nebeskih zvijezda u užarenoj jezgri. Život se rađa iz jajeta pod djelovanjem sile iznutra koja pravi pukotinu u ljusci, a u dubinama naših ličnosti svaku pukotinu nastanjuje određeni oblik primitivnog života kojeg treba istisnuti van. Neumorno plivajte kroz slojeve predrasuda sve dok vam oči ne ugriju sunčeve zrake. Naučite kidati sputavajuće mreže lažnih mentora i neiskrenih dušebrižnika koji za vas imaju nedostojne životne uloge koje su daleko ispod vašeg stvarnog potencijala. Jusufova, a.s., braća su za njega imala ulogu čuvara njihovih

38

stvari dok se oni takmiče -…mi smo išli da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kod opreme naše… (Jusuf, 17), baš poput savremene kadrovske politike lažnih vjersko-političkih lidera koji nastoje samima sebi dodijeliti uloge igrača a svojoj mlađoj braći ulogu pasivnih posmatrača. Igrajte svoju igru i zasjenite lažnjake karizmom i zračenjem koje dolazi iz vaših njegovanih dubina.

Druga uloga koja je bila skrojena za Jusufa, a.s., u bratskoj kuhinji je bila uloga žrtve porodičnog nasilja i računali su da će ga pretvoriti u emocionalnog bogalja koji će se svijetu predstavljati ucvijeljen i oštećen kroz svoju privatnu patnju. Jusuf, a.s. je četrdeset godina strateški ćutao o pomenutom porodičnom nasilju ne dopuštajući sebi niti jednog trenutka da nastupi iz pozicije žrtve – ne želeći svoje žile kucavice zakrčiti talozima usporavajuće negativnosti niti ispuniti vlastite arterije zlom krvlju koja muti bistar um i unižava plemenitu dušu.

Profitirajte u dragocjenim trenucima besanih noći navikavajući se uredno obrađivati i slagati sve datosti života. Naša pokajanja nemaju djelovanje brisača naših grijeha iz naše memorije, kao što ni hadždž nije program za kompletno brisanje naše nemile prošlosti. Djela iz naše prošlosti za koja se kajemo mogu biti izbrisana samo iz knjige naših djela, ali ona zauvijek ostaju u našoj memoriji i ukoliko ih ne obradimo u cilju skladne ugradnje u našu sadašnjosti mogu narušiti ritam našeg hoda i odlučnost našeg pogleda ka budućim ciljevima. Svejedno radilo se o neprerađenom porodičnom nasilju, čedomorstvu, nekom velikom grijehu ili nekom drugom segmentu iako okajane, ali neprerađene vlastite prošlosti. Kad sretnete osobu koja zrači nadzemaljskom energijom budite uvjereni da provodi ogromne količine vremena uređujući enterijer vlastite ličnosti dok svjetina spava.

Dovoljno sam drzak da ustvrdim kako sam, Allahovom, dž.š., voljom, otkrio kur’ansku formulu za povećanje vlastite atraktivnosti i simpatičnosti za 300%. Ali i dovoljno svjestan da ta formula ne ostavlja efekat ukoliko ne zakrpimo pukotine unutar vlastite duhovne arhitekture i izoliramo skele od snježne bujice nedostojnih misli, nadajući se da će nas neizbježne životne oluje energizirati i proljepšati.

Ukoliko, pak, nemate vremena za cio taj proces i želite prečicom doći do šarma, zaboravite sve iznad napisano i idite u Hercegovinu.

39

Piše: Edin Tule

Tehnike razmišljanja

Čovjek može proživjeti svoj život bez dubokog promišljanja pošto puko preživljavanje ne traži promišljanje i dalekosežne umne kombinacije(1). Dovoljno se uklopiti u postojeće sisteme i prepustiti inertnoj sili da djeluje u pravcu kretanja većine. Slično je sa šahom. Čovjek može igrati šah, pa i doći u završnu fazu igre bez kombinovanja, ali samo kao gubitnik.

Ogroman umni potencijal se krije ispod nesavladanih vještina razmišljanja koje se često ljubomorno čuvaju i njeguju u rijetkim porodicama koje oprezno prenose te vještine s koljena na koljeno, sniženog tona, samo u najdraže uši.

Kada je riječ o jednom takvom kapitalu kao što su vještine razmišljanja donekle je razumljiva sebičnost i opreznost majstora tih vještina baš kao što je razumljiva i selektivnost onih koji ostavljaju svojim nasljednicima samo novac i nekretnine. Za razliku od novopečenih «bogataša» koji su imali više sreće nego pameti, mudri ljudi raskošnim lepezama prodornog i pobjedničkog razmišljanja pušu u krila mlađim naraštajima, instalirajući u njihove živote fleksibilne sisteme koji ih usmjeravaju na konstantno usavršavanje duha, tijela i uma.

40

Osobe sa najsiromašnijom lepezom tehnika razmišljanja su ljudi koji su se u potpunosti oslonili na vlastito ubjeđenje u ispravnost određene ideje(2), nepromišljeno vjerujući da su vjera, dobra namjera te prosječna djela dovoljne za ostvarenje viših ciljeva. Dok svijetom baulja milijarda uspavanih jahača na jednoj podjarmljenoj ideji, ta ista ideja na razne načine doziva potencijalne nosioce oštroga uma.

Eksperimentalno razmišljanje

Pa pošto se nad njim smrači noć, ugleda zvijezu. Reče: «Ovo je gospodar moj(?!)” pa pošto zađe, reče: ”Ne volim one koji zalaze.” … (V. El-En’am : 76 – 79)

Tvorac nam navodi u Kur’anu primjer čovjeka (Ibrahim a.s.) koji je, živeći pored obožavaoca nebeskih tijela i drugih lažnih autoriteta, odlučio natjerati na razmišljanje svoje sunarodnjake, i u tom nastojanju koristi cijelu lepezu interesantnih metoda (vodi učtive diskusije sa bližnjima, primjenjuje proračunatu silu, utiče na podsvijest, vodi debate na najvišem nivou itd.).

U prethodnom citatu Ibrahim a.s. razmišlja naglas u prisustvu grupe ljudi s ciljem podsticanja logičkog razmišljanja. Vidimo ga kako proračunato posmatra nebo i izdvaja određena tijela ističući kako su ta tijela relativne veličine te da ta tijela izlaze i zalaze. Po logici stvari – sve što izlazi i zalazi ima svoju ustaljenu putanju, a sve što ima svoju ustaljenu putanju indicira postojanje veće sile koja je uspostavila ta tijela i te kretnje.Ibrahim a.s. u prethodnom promišljanju vrši više mentalnih aktivnosti:a) definiše problem (mnogoboštvo);b) aktivno opservira (nebeska tijela);c) vrši komparaciju (između predmeta obožavanja);d) pravi hipotezu (npr. ako nešto izlazi i zalazi onda….);e) dolazi sa eksperimentom (vodi vid monologa);f) iznosi zaključak;

Dodatna kvaliteta njegovih mentalnih aktivnosti se ogleda u indirektnom uticaju na kognitivne procese svojih sunarodnjaka pošto kroz zagledanost u nebo i razmišljanje naglas mudro i nenametljivo sugerira zdravu logiku, vješto izbjegavajući

41

prizvuk «pametovanja» koji često rezultuje u izgradnju «zida» i distance od strane osoba koje osjete da neko hoće da ih (direktno) mijenja.

Allah dz.š. nam ovdje kroz Ibrahimov a.s. primjer skreće pažnju na praktičnu odgojnu metodu koja je upotrebljiva u mnoštvu različitih situacija. Tako npr. dva prijatelja koja hoće ukazati – na jedan efikasan način – greške u razmišljanju kod neke treće osobe, mogu se unaprijed dogovoriti da, naizgled, spontano povedu razgovor indirektno tretirajući aktuelnu problematiku ciljane osobe.(3)

Na kraju krajeva, svi smo mi rezultat razgovora naših roditelja čiji su dijalozi oblikovali naše svijesti i liste vrijednosti dok smo se – naizgled odsutno – igrali oko njihovih nogu.

Revolucionarno razmišljanje

(Musa) reče: “Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje….I razveži čvor jezika mog… (Ta Ha : 25 – 27);U Kur’anu su ciljano ostavljene mnoge dove različitih likova. Dova, pored toga što nam ukazuje na želje i potrebe pojedinaca, odslikava i sistem razmišljanja prisutan kod tih likova, njihovo shvatanje prioriteta, pa i njihovu strategiju. (4)U prethodnom citatu Tvorac života na planeti nam navodi primjer pojedinca (Musa a.s.) koji je imao zadatak da se suprostavi tadašnjoj supersili (faraonu) i zaštiti svijet od njenog zla.Ono što nas danas interesuje, uzimajući u obzir da živimo u sličnim prilikama, je: Kako je taj pojedinac razmišljao? Kako se pripremao za taj zadatak? Šta su mu bili prioriteti i šta je tražio od Allaha? Vojsku, naoružanje, atomsko oružje…ili nešto posve drugo?Ako uzmemo u obzir da su odlike elitnog revolucionara:a) odsustvo uskih ličnih interesa;b) shvatanje prioriteta;c) odlične retoričke sposobnosti;d) konstantan rad sa masama;-uvidjet ćemo da je Musaova a. s. dova odraz jednog sređenog sistema razmišljanja u kojem su prioriteti, strategija i fokus usklađeni sa konkretnom fazom djelovanja.Musa a.s., u samom početku vlastitih priprema za suočavanje sa nepravednim, nasilničkim sistemom, traži upravo osobine

42

bez kojih je nezamisliv jedan elitni revolucionar. Bitno je istaknuti da potreba za njegovanjem pomenutih kvaliteta nije ograničena samo na Musaa a.s., pošto ostavljenost njegovog primjera na iščitavanje u Kur’anu – svim generacijama do Zadnjeg dana – ukazuje na potrebu usvajanja njegovog načina razmišljanja od strane svih onih koji se nađu u situaciji sličnoj njegovoj.Šta je spriječavalo ine jučerašnje i današnje vjersko-političke «lidere» da izrastu u kvalitetne reformatora opipljivih rezultata, ako ne strah, uskogrudnost, opterećenost uskih ličnim interesima, nedostatak kolektivne svijesti i vrlo oskudno poznavanje osnova ubjedljive motivacione retorike.

Analitičko razmišljanje

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši… ( El-Kehf : 71);Citat iznad govori o dvojici saputnika i njihovim percepcijama određenih događaja. Poznato je da se radi o Musau a.s. i jednom dobrom čovjeku izvanrednih analitičkih sposobnosti (Hidr).Musa mu reče: «Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen – ispravnosti?» (El-Kehf : 66)Ovdje je bitno primjetiti da Musa .a.s, iako je Božiji poslanik tj. osoba direktno povezana sa objavom te jedan od pet najznačajnijih poslanika, ponizno – poput dječačića – traži dopuštenje da uči od druge osobe.(5)Vidjet ćemo u nastavku da Hidr Musaa a.s. nije podučavao šerijatskom znanju nego praktičnom životnom iskustvu, šireći njegove vidike i ukazujući mu na potrebu posmatranja «veće slike» pri analizi događaja(6)Nakon što je Hidr dozvolio Musau a.s. da ga prati na njegovom putu, zajedno su se ukrcali na jednu lađu koju je Hidr, nonšalantno, probušio.Slijedi Musaova a.s. začuđena reakcija:…Reče: «Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!» (El-Kehf : 71)U ovom konkretnom događaju Musa a.s. je reagovao na bazi slijedećih opservacija (te donio presudu):a) lađa pripada siromašnim ljudima koji putem nje (ribolovom) hrane svoje porodice;b) Hidr, ničim izazvan, buši tu lađu;

43

c) Učinjena je težak prijestup;d) Reaguje osuđujući taj čin;Nakon što se upoznamo sa Hidrovom percepcijom pomenute lađe, njenih korisnika i još mnogo čega, uvidjet ćemo Musaovo a.s. neiskustvo u datom momentu i površno posmatranje određenih životnih događaja.Na kraju putovanja Hidr objašnjava motive za svoja djela pa kaze:Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim – a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno. (El-Kehf: 79)

Opservacija pomenutog događaja iz Hidrove perspektive se razlikovala u odnosu na Musaa a.s. u slijedećem:a) Hidr uzima u obzir cio ekonomsko-politički sistem – kojeg odlično poznaje – u čijem okviru žive i rade pomenuti ribari kao kategorija društva ugrožena od strane tog nepravednog sistema;b) Hidr poznaje tačke u zakonu na osnovu kojih vlast daje sebi za pravo da oduzme tuđu imovinu (ispravne lađe) ugrožavajući njihovu egzistenciju;c) Promućurno iznalazi «rupu» u tom nepravednom zakonu i osigurava zaštitu vitalnih interesa te ugrožene populacije;Hidr koristi dozu proračunatog rizika služeći se konceptom nanošenja manje štete u cilju ostvarenja veće koristi; (7)Drugim riječima rečeno, jedan sudionik pomenutog događaja je reagovao emotivno poput neinformisanog šerijatskog pravnika koji ne vidi dalje od rupe u lađi, žureći sa osudom, dok drugi – potpuno hladnokrvo – posmatra vrstu političke vlasti, profil i osobine vladara (8), upoznat je sa stanjem najugroženijih kategorija društva, te rupu u lađi vidi kao spasonosnu «rupu» u jednom nepravednom ekonomsko-političkom sistemu.(9)Dakle, ono čemu je Hidr podučio Musaa a.s. – i sve nas preko Musaa a.s. – je:1) Nužnost iscrpne ekonomsko-političke analize događaja;2) Cjelovito sagledavanje događaja na lokalnom nivou je moguće samo u kontekstu globalnih dešavanja;3) Ništa ne mora biti onakvim kakvim izgleda;4) Potreba detektovanja, i korištenja, «rupa» u nepravednim ekonomsko-političkim sistemima;5) Rupa u brodu može biti spas za ribolovce ako se stavi u pravi kontekst;6) Nužnost pravovremenog prepoznavanja koristi i šansi;

44

7) Sačuvati «hladnu glavu» u svakoj situaciji pošto usijana glava brzo strada;Hipotetičko razmišljanjeGotovo da je nemoguće zamisliti određenu socio-psihološku situaciju a da ista nema svoj ekvivalent u Kur’anu. Gledanje ubijanja djece je jedna od ekstremnih životnih situacija koja se, nažalost, ponavlja iz dana u dan. Čovjek koji svojim očima vidi kako snjaperista ubija dijete u naručju majke ili kako granata pogađa dječije igralište puno bezbrižne djece može, površno razmišljajući, vrlo lahko posmunjati u postojanje Boga.(10)Upravo jedna takva situacija je dokumentovana u Kur’anu:I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka, pa ga onaj ubi… (El-Kehf : 74)Vidimo Musaa a.s. kako emotivno i burno reaguje posmatrajući cio događaj (Hidra u svojstvu djecoubice(11) izuzetno tragično:…reče: «Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!» (El-Kehf : 74)Musa a.s. je ponovo bolno površan, i to iz prostog razloga što se previše unio u cio slučaj, posmatrajući situaciju sa kratke distance. (12)Hidr poslije određenog vremena – potpuno smireno – objašnjava cio događaj pa kaže:A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem, Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti.(13)Ponovo vidimo Hidra, baš kao i pri analizi događaja oko lađe, kako se povlači unazad i sagledava jednu «veću sliku» i širi kontekst cijelog događaja.Ono što je Tvorac podučio (podsjetio) Musaa a.s. – ali i sve nas – preko Hidra je:a) Svi ljudi, bili ono pozitivci ili negativci, su u jednom periodu svoga života bili djeca;b) Djecu ne odgajamo samo mi – ma koliko dobri i obrazovani bili – nego i naša okolina;c) Uzimajući u obzir da su se naši životi već desili u Stvoriteljevom znanju, On dž.š. unaprijed zna u šta će izrasti svako dijete i kakav će impakt imati njegovo/njeno djelovanje na okolinu; Rano preseljenje djece je ponekad milost za roditelje, okolinu ali i tu djecu;(14)d) Ono što djecu, iako porijeklom iz dobrih porodica, može učiniti negativcima je predominantna negativnost okoline koju

45

nismo nastojali dovoljno jako promijeniti;e) Našim nereagovanjem na negativnosti oko nas (nemoral i raznorazne motivatore bluda, razvrata, perverzije, neznanja, mržnje itd.), te našim indiferentnim, nereformatorskim stavom mi doprinosimo pojavi svih negativnosti u našoj okolini koje će kasnije oblikovati stavove i karakter novih generacija te postajemo direktni saučesnici u kreiranju tragične sudbine naše djece koju kasnije nemoćno oplakujemo;f) Sve što nam se desi, bilo dobro ili loše, djelo je naših ruku;g) Ako su individualne sudbine isprepletene sa kolektivnim sudbinama, a jesu, onda naša briga i odgovornost ne smije niti može biti ograničena sam na nas i naše najbliže;

Dugoročno razmišljanje

…kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi. (El-Kehf : 77)Sa ovim citatom dolazimo do trećeg, i završnog, slučaja na ovom izvanrednom putovanju u kojem su učestvovali Musa a.s. i Hidr. Ovog puta dvojica saputnika dolaze, umorni gladni od dugog puta, u jedno selo gdje traže hranu i piće. Međutim, biva im grubo uskraćena dobrodošlica. Uprkos negostoljubivom odnosu mještana, Hidr nalazi u njihovom selu zid u fazi rušenja kojeg samoinicijativno iznova gradi, neračunajući ni na kakvu finansijsku nadoknadu. Musa a.s. ponovo zbunjen ishitreno reaguje pa kaže:… «Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.» (El-Kehf : 77)Drugim riječima, Musa a.s. se čudi Hidrovom postupku iz dva razloga:1) Hidr popravlja ruševinu u selu čiji mještani su se ponijeli prema njima krajnje nekorektno;2) Hidr ne traži nikakvu nadoknadu od tih mještana za to svoje djelo;Hidr na kraju objašnjava stvari iz svoje perspektive pa kaže:A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan. Pa je želio Gospodar tvoj da dostignu zrelost svoju i izvade blago svoje… (El-Kehf : 82)Hidr ponovo naglašava bitnost pravovremene informacije, ističući da je upoznat i sa dobrim i sa lošim u tom selu te da ga

46

nedjelo nekolicine u jednom mjestu neće ponukati da digne ruke od svih. Ponovo mu je fokus, baš kao i na početku, na ugroženim kategorijama društva, pa ističe svoju brigu za dvoje siročadi i pokreće konkretan projekat kojim želi zaštititi interese te nejake djece te im omogućiti pristojnu budućnost.Kroz ovaj način promišljanja problema društva i konkretnog djelovanja Allah dž.š. Musaa a.s. – i sve nas – podučava, pored ostaloga, i slijedećem:a) Izbjegavati generalizacije jer su sve generalizacije pogrešne, a posebno ova;b) Potreba za uočavanjem dobra i pozitivnosti u svemu i svugdje;c) Nužnost dugoročnog planiranja;d) Obezbjeđenje finansijskih injekcija naraštajima u razvoju;e) Zaštita interesa mladih kroz oštroumno djelovanje;f) Osoba čije su misli u budućnosti ima kvalitetniju sadašnjost i ne troši vrijeme i energiju na sitne pakosti;g) Razlika između plemenitih ljudi širokog srca i sitnih profitera je u tome sto prvi čine i ona djela za koja ne očekuju (finansijsku) nadoknadu;Ovdje se možemo zapitati zašto je Hidr, od samog početka, pa do kraja druženja sa Musaom a.s. insistirao na tome da ga Musa a.s. ništa ne pita dok on sam ne odluči da mu objasni svoja djela? Dodano k tome, njegova djela su bila toliko šokantna da bi ih teško prihvatila bilo koja normalna osoba bez zapitkivanja i određene doze zbunjenosti. Zašto nije npr. prije ukrcavanja na lađu pripremio Musaa a.s. unaprijed pojašnjavajući razloge njenog bušenja? Ili, zašto nije unaprijed pojasnio razloge ubistva djeteta ili izgradnje zida?U čemu je poenta? Da li se radi o posebnoj odgojnoj metodi koja kroz dozu šoka, neizvjesnosti i tajnovitosti uspješno aktivira sva čula i maksimum umnog angažmana samom učenika, ostavljajući mu/joj dovoljno prostora da samostalno pokuša odgonetnuti skrivene motive i šire okolnosti koje se kriju oko svakodnevnih događaja?Da je Hidr unaprijed detaljno objasnio sva tri svoja postupka, pored toga što tokom putovanja ne bi imao puno pažnju svoga učenika, ne bi ga mogao ni upoznati kroz njegove iskrene reakcije, niti bi učenik upoznao samoga sebe i greške u svojoj percepciji. (15)A zar to upravo nije maksimum jednog ispravnog pedagoškog pristupa?

47

Oportunističko razmišljanje

Uistinu, oni koji su došli sa laži, skupina su od vas. Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas… (En-Nur : 11)Povod objave prethodnog citata je potvora na čast, ni krive ni dužne, Aiše r.a. od strane određene grupe licemjera koja je počela da širi o njoj r.a. nemoralne glasine. Te glasine su uzele tolikog maha da je na kraju Allah dž. š. morao intervenisati spuštajući ajete u kojima dokazuje njenu nevinost.Sasvim izvjesno, i Aiša r.a. i cijela njena porodica (otac Ebu Bekr r.a.) bili su izuzetno uznemireni zbog te potvore, osjećajući veliku emocionalnu bol i psihološki pritisak. Stvoritelj prepoznaje to njihovo stanje i spušta ajete utjehe, učeći ih – ali i sve nas koji se nađemo u sličnoj situaciji – prepoznavanju pozitivnih strana različitih neugodnih životnih situacija.Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas. ..Na koji način je ova situacija dobra za one koji je smatraju zlom:a) Zahvaljujući potvori Aišina r.a. čast i čistoća su istaknuti u Kur’anu;b) Time joj je ukazana počast i vječna uspomena pošto je Stvoritelj direktno intervenisao dokazujući njenu nevinost;c) Potvora je bila povodom objavljivanja ajeta i propisa koji su potrebni ljudima bez obzira na vrijeme i mjesto življenja, a tiču se odnosa prema informacijama i njihovim izvorima;d) Zahvaljujući potvori licemjeri su isplivali na površinu te su bili markirani kao potencionalni sijači nereda i u budućnosti;Zanimljivo je da se u Kur’anu na više mjesta spominju citati:…I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas… (El-Bekare : 216)…ta moguće je da nešto mrzite, a učinio je Allah u tome veliko dobro. (En-Nisa’ : 19)Tim citatima Stvortielj nas podučava vrsti oportunističkog razmišljanja tj. uočavanju pozitivnih strana u situacijama koje većina vidi samo štetnim.Činjenica je da ništa – od onoga što nam se dešava – ne mora biti dobro niti loše samo po sebi nego to postaje našom interpretacijom. Jedna od stvari na koju se ljudi najviše žale i jedno od stanja koje najviše preziru jesu bol i stanje patnje.

48

Štaviše! Većina ljudi bi, da ima mogućnost, likvidirala svaki oblik boli i patnje za sva vremena!

Međutim, činjenica je da i bol ima svoje prednosti, a to su:a) u stanju patnje i boli, čula su izoštrenija, osjetila receptivnija te je čovjek sposoban da bolje zapaža detalje svijeta oko sebe;b) sa izoštrenijim čulima čovjek je osposobljeniji da prodre u samu srž stvari i izazova koji ga čekaju;c) u stanju boli vrijeme se – kao izuzetno važan faktor – razvlači i puno sporije prolazi u odnosu na vrijeme ”sretnika”;d) izoštrena čula u kombinaciji sa dovoljnom količinom vremena su dvije najbolje stvari koje može poželjeti čovjek koji u intelektualnoj produktivnosti vidi najveći užitak;S druge strane, bitno je prepoznati iluzije većine i imati izbalansiraniji stav prema onome što ljudi uglavnom beskrajno vole:…i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas… (El-Bekare : 216)Tako su npr. ljudi neumorni u traženju sreće koju žele po svaku cijenu, iako ista ima i svoje štetnosti:a) u stanju sreće ljudska čula su površna i otupljena te je čovjekov pristup životu površan i bez potrebne dubine;b) u stanju sreće vrijeme – kao izuzetno važan faktor – munjevito brzo prolazi;c) otupljena čula u kombinaciji sa nedostatkom vremena su dvije najgore stvari koje normalan čovjek, na ovom svijetu, može sebi poželjeti;Uzimajući u obzir da se muslimani diljem planete – poput Aiše r.a. – od skorijeg datuma nalaze u stanju velike potvore od strane određenih svjetskih licemjernih centara moći, podučeni smo da to ne smatramo zlom za nas. Naprotiv. To je bolje za nas. Kako?

Zavjera usmjerena protiv određene grupe redovno rezultuje u:a) jačanje kolektivne svjesti kod te ciljane grupe;(16)b) ubrzano sazrijevanje pod uticajem pritiska okoline;c) zanemarivanje trivijanih sukoba među njenim članovima;d) fokus na prioritete;e) organizovano djelovanje prema uspostavljenim dugoročnim ciljevima;

Ambiciozno razmišljanje

49

Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam čuvar, znalac. (Jusuf : 55)Prethodnu rečenicu je izgovorio odabrani Allahov rob i poslanik Jusuf a.s. nakon što je izašao iz zatvora. Ta rečenica odslikava jedan način promišljanja sebe i svijeta oko sebe koji dovodi u pitanje brojne poruke i odgojne metode, koje se muslimanima serviraju iz neukih roditeljskih usta, sa prašnjavog efendijskog ćursa, sa dasaka koje život znače (mimbera) – a tiču se nakaradno shvaćenog koncepta zadovoljstva s malim, neodvažnosti upakovane u ruho skromnosti, neambicioznosti koja se novim naraštajima prodaje pod etiketom bogobojaznosti i golog kukavičluka koji se interpretira kao sabur (strpljenje).Interesantno je primjetiti da je Jusuf a.s. izašao iz zatvora na poziv kralja kome je trebala određena Jusufova a.s. vještina (tumačenje snova). Nakon što uspješno razjašnjava dilemu kralja vlastitom sposobnošću koju je gajio od rane mladosti, Jusuf a.s. prepoznaje povoljan momenat za vlastitu afirmaciju te, na bazi poznavanja onoga u čemu je dobar i preko čega može imati najveći uticaj na život oko sebe, samouvjereno i odlučno traži – ni više ni manje nego – položaj ministra finansija.Neke poruke i sugestije koje izviru iz ove ovjekovječene situacije su:a) Aktivno razvijati vještine i sposobnosti koje društvo treba;b) Upoznavati sebe i vlastite afinitete;c) Težnja ka ključnim pozicijama u cilju većeg uticaja;d) Nužnost prodornog i samouvjerenog nastupa;e) Kreirati šanse umjesto iščekivanja istih, pošto je životni tempo prebrz a okolnosti prekompetitivne da bi mogli dopustiti sebi luksuz pasivnog čekanja ”ukazivanja prilike”;f) Cijena gotovo svakog uspjeha je sažeta u izrazu ”usuditi se”;

Ofanzivno razmišljanje

Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga možete mimo Allaha, ako ste istiniti!” (Hud : 13)U citatu iznad imamo duel između Muhammeda a.s. koji dolazi sa novim idejama i njegovih sunarodnjaka koji sumnjaju u božanski izvor tih ideja, optužujući ga da su te ideje njegove izmišljotine. U momentu kada je suočen sa neosnovanim optužbama Stvoritelj ga uči – kao i sve one koji su pročitali taj događaj – načinu na koji će odgovoriti na te optužbe, pa kaže:

50

Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu…”Tom izjavom Muhammed a.s. je podučen, ali i svi mi – da ne dozvolimo drugima da nas tek tako lahko stave na optuženičku klupu sa koje nam ne preostaje ništa drugo nego da se služimo inferiornom i defanzivnom retorikom, koju ako izaberemo unaprijed smo poraženi. Naprotiv! Stvoritelj nas podučava samouvjerenom i ofanzivnom nastupu putem kojeg – u tren oka – uzvraćamo drugoj strani istom mjerom, dovodeći vlastite optužitelje u situaciju da se moraju braniti i dokazivati.Sportskim rječnikom rečeno, protivničku lopticu koja se nađe u našem polju vraćamo dovoljno jakim i odlučnim udarcima natrag u protivničko polje, nedopuštajući da ta loptica odskoči dva puta na našoj strani. U slučaju da protivnik nije u stanju odgovoriti na naš udarac, a i dalje je uporan u potcjenjivanju darovanog nam talenta, potrebno ga je poniziti u njegovoj bahatosti na način na koji se sportisti poigravaju sa nedostojnim protivnicima – ležernim podizanjem loptice:A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite. (El-Bekare : 23)Nakon što Muhammedovi a.s. protivnici nisu uspjeli odgovoriti na njegov izazov – doći sa deset sura – tad im se sugerira da dođu makar sa jednom jedinom surom, ističući na taj način više bitnih životnih pravila:a) Nikom ne dozvoliti da nas posjedi na optuženičku klupu jer je defanzivna retorika odlika gubitnika;b) Gajiti duh uvijek spreman na izazove i prodor naprijed – bez obzira na profesiju – jer izazivanje iziskuje konstantne pripreme i usavršavanja;c) Samo osoba koja je čvrsto ubjeđena u kvalitet onoga što nudi (npr. vlastitog produkta), te to dokaže kroz karakteran nastup i profesionalno zalaganje, može ubjediti druge da posjeduje kvalitet za koji vrijedi živjeti;d) Svijest o vlastitoj snazi rađa samopouzdanje i samouvjerenje;e) Prekaljene negativce i inatdžije poniziti u njihovom inatu;

Zaključak:

Najbolju stvar koju čovjek može da ostavi svojoj djeci jeste dobar odgoj. Dobar odgoj ne podrazumjeva samo učtivost (persiranje starijih), pristojnost (nebrisanje nosa rukavom) i urednost (nositi ispeglanu košulju).(17)Dobar odgoj podrazumjeva osposobljavanje djeteta da se

51

ispravno odnosi prema sebi, roditeljima, starijim, mlađim, učiteljima, neznalicama, prijateljima, neprijateljima, poštenima, lopovima tj. svim elementima jednog realnog i dinamičnog života te na taj način zaštiti samoga sebe, i druge, od eventualne emocionalne ili materijalne štete koja mu može biti nanesena ili je on može nanijeti. (18)Gledano u tom kontekstu, najbolja stvar koju čovjek može ostaviti svojoj djeci jesu ispravni sistemi razmišljanja. U slučaju da ih ne kani podučiti ispravnim sistemima razmišljanja, neka ne pravi djecu. Ima i drugih hobija. Praviti snješka, na primjer.

_____________________________________________________[1] Jedna od definicija kombinovanja, kako u sportskom tako i praktičnom životu, glasi da je kombinacija svaka akcija koja se sprovodi po detaljno utvrđenom planu, a koja sadrži makar jedna izvanredan potez sa jačim i višestranijim djelovanjima u odnosu na prosječne jednokratne poteze van bilo kakvih dugoročnih sistema.[2] Muslimani su u biti 100% uvjereni u ispravnost ideje islama, što se može vidjeti u njihovoj spremnosti da, prilikom debata sa kršćanim te sljedbenicima drugih neislamskih svjetonazora, pozovu Allahovo prokletstvo na sebe i svoje porodice u slučaju da su oni ti koji pozivaju u zabludu. Kršćani i sljedbenici drugih životnih filozofija, u pomenutim situacijama, redovno eskiviraju pozivanje prokletstva na one koji zovu u zabludu, često otvoreno priznavajući da nisu spremni baš toliko daleko da idu kada je u pitanju ispravnost njihovih svjetonazora. Međutim, tu nesigurnost u 100% ispravnost vlastite ideje uspješno nadoknađuju kvalitetnim nošenjen iste.[3] Mediji djeluju upravo na ovaj indirektni način. U prosječnom filmu se izgovori između 400 i 600 rečenica u raznim dijalozima čije tematike su vrlo često pažljivo birane u cilju oblikovanja percepcije gledalaca ispred malih ekrana, a čije su navike, izbori, stavovi – ciljana meta tih dijaloga;[4] Mnogu «edukatori» muslimanskih masa nepromišljeno, a nerijetko i po zadatku, ubrizgavaju u mentalitet muslimana determinizam i fatalizam, citirajući tekstove islama, koji govore o npr. neizbježnosti sudbine i njenoj odavnoj ispisanosti – van njihovog pravog konteksta. Postoji poznata predaja u kojoj se kaže da sudbinu može promjeniti dova, a dova je sistem razmišljanja, što znači da je sudbina svakog čovjeka velikim djelom refleksija njegovog/njenog razmišljanja (Sevban r.a. prenosi da je Allahov poslanik a.s. rekao: « Kader ne može

52

promijeniti ništa osim dove… » – Ibn Madže, Knjiga o iskušenjima, br: 4022, hadis je hasen);[5] Ovim fenomenalnim primjerom podučeni smo da – bez obzora na vlastito znanje, položaj u društvu, privilegije itd. – nikad ne potcjenjujemo druge izvore znanja te da uvijek nastupamo otvoreni za nova znanja i nova iskustva. Ujedno, to je i jedini pristup životu koji garantuje konstantno usavršavanje;

[6] Ovo je potrebno istaknuti pošto postoje i oni ljudi koji tvrde da je jedino znanje vrijedno truda i istraživanja samo šerijatsko znanje. Vidjet ćemo u nastavku da je primjena šerijata, bez podrobnog poznavanja npr. ekonomsko-političke stvarnosti, gotovo pa smiješna;[7] Ovaj koncept nanošenja sebi određene štete u cilju ostvarenja veće koristi nije stran modernoj zapadnoj političkoj misli, uzimajući u obzir 11. septembar tj. rušenje par vlastitih zgrada u cilju legalizacije pljačke muslimanske nafte i drugih prirodnih resursa na Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji;[8] Indikativno je da je stara-nova vlast gotovo uvijek, kroz samo njoj odgovarajuće zakone, oprezno planirala ekonomsku ovisnost svojih «podanika». Nekada je to kroz zakonski namještenu konfiskaciju «alata» ili objekata kojim se stiču materijalna dobra, a nekada kroz nametnute velike poreze koji ugrožavaju manje poduzetnike (tj. kategorije društva u razvoju), nedozvoljavajući im da se uzdignu na nivo kapitalista, te ugroze svojom konkurentnošću interese brata blizanca političke elite – bogate debelokožce – koji npr. na svoja vozila od 100 000 eura plaćaju puno manje osiguranje u odnosu na osiguranje koji se plaća na vozila od 5000 eura, itd.;[9] Zanimljivo je primjetiti da, uprkos ovim jasnim ajetima i njhovim poukama, ni Islamska zajednica u BiH niti alternativne islamske organizacije nisu iznjedrile elitne ekonomsko-političke eksperte. Da li je to jedan od razloga 10 genocida u užem zavičaju i višestoljetnog bauljanja u širem?[10] Ruski klasični književnik F.M. Dostojevski u svojim djelima pravda svoj ateizma jednom scenom iz djetinjstva u kojoj je bio očevidac razdiranja maloljetnog djeteta od strane krvoločnog psa. Potresen tim prizorom smjelo zaključuje da Boga nema, i ako ga ima taj Bog, po njemu, definitivno nije dobar pošto nije intervenisao u slučaju ugroženog djeteta. Greške u njegovom razmišljanju su brojne pošto ne shvata da ni jedna osoba ne živi u vakumu te su individualne sudbine nužno isprepletene sa

53

kolektivnim. Dodano k tome, ni jedan čovjek niju u stanju objektivno izanalizirati ni vlastiti život, zajedno sa svim ispravnostima i pogreškama, šansama i okolnostima, izlazima i opasnostima – a kamoli da je u stanju objektivno analizirati sve ono što čini sudbinu drugih ljudi, čija ne samo da je prošlost i budućnost za nas nepoznanica, nego im često ne pozanjemo ni imena. Tako da smjelost sirotog Dostojevskog da na bazi jedne scene koju je vidio – a čiji širi kontekst mu je potpuna nepoznanica – negira Tvorca ili ga okarakteriše kao zlog je neoboriv dokaz njegovog elementarnog neznanja i umišljenosti.[11] Islamom je strogo zabranjeno ubijanje i vlastite i tuđe djece, i tu nema kalkulisanja. Hidr je svoje djelo učinio na bazi specifične objave, ne na bazi vlastitog proračuna. Ipak, postoje mentalni sklopovi koji racionaliziraju ubijanje nečije djece. Četnik npr., ne vidi malog Ahmeda kao malog Ahmeda, nego kao potencijalnog oca desetero muslimana – kojeg ako ne ubije, njegova djeca će izrasti, zasnovati porodice i izroditi pedeset novih muslimana koji će ugrožavati interese velikosrpstva. Nakon takve racionalizacije vlastitog zločina, on ima potpuno mirnu savijest te spava dubokim okrepljujućim snom, koji ga snaži za nove «podvige». I to je sistem razmišljanja koji se prenosi sa koljena na koljeno;[12] Razlika između komedije i tragedije je u distanci s koje gledaoci posmatraju stvari. Tako npr. čovjeka, koji sa distance vidi kako drugoj osobi pada cigla na glavu, taj će prizor nasmijati. Ista scena, ako je vidi iz bliza, neće mu biti nimalo smiješna, i to za to što je bio dovoljno blizu da vidi bol na licu nesretne osobe ili da čuje tup udarac o njenu glavu ili doživi svu gorčinu bolnog jauka. Slično je sa drugim stvarima u realnom životu. Osobe koje sa kratke distance posmatraju život te se previše emocionalno unose u ono što se dešava njima i ljudima oko njih, imat će puno tegobniji život od onih osoba koje sve posmatraju u okviru nekog većeg smisla i logike;[13] El-Kehf : 80 i 81[14] Gubitak djeteta je, da nas Allah sačuva tog iskušenja, teška stvar. Međutim, pošto se radi o jednoj situaciji koja ima realnu mogućnost ponavljanja u svakom mjestu i vremenu, dodano k tome dokumentovana je i u Kur’anu, potrebno se unaprijed emocionalno pripremiti na nju. Jedan od načina pripreme je kroz ispravno shvatanje koncepta posjedovanja u islamu, koji nas uči da čovjek ništa ne posjeduje nego samo privremeno raspolaže datim mu dobrima, dok je pravi vlasnik

54

Allah dž.š (na ispravno shvatanje koncepta posjedovanja upućuje nas i gramatika arapskog jezika, a koja ne poznaje glagol «imati») . Gubitak djeteta se može gledati i kao privremeni rastanak čija je svrha obradovati ucvjeljenog roditelja jednim veličanstvenim susretom i spajanjem na drugom svijetu, nakon dugih godina čežnje koja izbrusi roditeljsko srce u najljepši dragulj;[15] Hidr je definitivno bio izuzetno zanimljiva osoba, sa izvanrednim stilom i unikatnom sposobnošću da privuče tuđu pažnju. Nikome od ljudi nije suvišna doza tajanstvenosti, neosvisno o tome čime da se bavi, i to iz prostog razloga što ljudi koji se prebrzo otvore, netaktično otkrivajući sve što znaju i ne znaju – vrlo brzo postaju neinteresantni.[16] Odličan primjer kao dokaz za pozitivnost pritiska na nacionalnom nivou jesu Njemačka i Japan. Dvije nacije koje su nakon Drugog svjetskog rata bile etiketirane kao fašističke, nehumane, opasne po čovječanstvo itd. Te etikete sa kojima su bile svakodnevno suočavane i koje su ih decenijama držale u stanju nimalo ugodnog psihološkog pritiska su, pored ostalih faktora, rezultirale u ispravan fokus, snažnu potrebu za dokazivanjem, kolektivnu svijest itd.[17] Dobar odgoj – kod Bošnjaka – se svodi samo na to da nam komšiluk, kao glavni parametar za ispravno i pogrešno, kaže kako ti je lijepo odgojeno dijete, iako isti taj komšiluk redovnu «lijepo» kolje tu «lijepu» djecu;[18] Znači li to onda da roditelji, koji nisu osposobili svoju djecu da zaštite sebe i svoje domove od nuklearnog napada naprimjer, nemaju ispravnu odgojnu metodu te da su im djeca neodgojena? Jednom je jedan mudrac rekao: «Bošnjaci, redefinište vlastite odgojne metode i metode odgajatelja kojima šaljete vlasitu djecu, jer su pogrešne. Masovne grobnice i duga historija;

Piše: Edin Tule

55