SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ ARHEOLOGIJE

Nika Grbi

Ranokranski horizont stare jezgre grada Dubrovnika

Specijalistiki seminar

Mentor: dr. sc. Ante Uglei

Mostar, 2014.Sadraj

Uvod..................................................................................................................................31. Prostor Dubrovnika u antici i kasnoj antici ................................................................. 42. Spomenici ranokranskog horizonta ..........................................................................82.1. Crkva sv. Sergija i Bakha ...................................................................................92.2. Sv. Petar Veliki ...................................................................................................102.3. Crkva sv. Stjepana ..............................................................................................112.4. Bizantska bazilika na prostoru dananje katedrale ...........................................132.5. Crkva Preobraenja Kristova - Sigurata ............................................................153. Spolije ranokranske provenijencije nepoznatog porijekla ......................................17Zakljuak ........................................................................................................................21Literatura ........................................................................................................................22

Uvod

Arheoloka istraivanja na prostoru stare jezgre grada Dubrovnika otkrila su jak ranokranski horizont koji moemo pratiti na ak pet sakralnih objekata, kao i na mnogobrojnim spolijama koje su razasute po itavoj staroj jezgri grada. Taj horizont svjedoi o vanosti naselja na ovom prostoru u vremenu kasne antike. Ovaj rad sebi je uzeo za cilj obuhvatiti sve ranokranske spomenike nalazei im adekvatni kontekst. Prikaz ranokranskog horizonta sa sobom donosi i pitanje geneze ranosrednjovjekovnog Dubrovnika kao i njegov odnos s oblinjim Epidaurom. U ovom radu pokuati emo, u saetom obliku, prikazati najrelevantnije teze koje se tiu odnosa ove dvije aglomeracije na izmaku antike. Prvi koji je upozorio na ranokranski horizont unutar grada Dubrovnika bio je Cvito Fiskovi na kojeg su se nadovezali radovi Dubravke Bereti. Pravu revoluciju u istraivaki rad ranokranskog horizonta bilo je otkrie bizantske bazilike ispod dananje katedrale 1981. god. kada nastaje itav niz radova koji se bave ovom temom. Od mnogobrojnih autora koji su dali svoj doprinos u rasvjetljavanju ovog dijela dubrovake povijesti treba istaknuti Igora Fiskovia, eljka Pekovia te Ivicu ilu.

1. Prostor Dubrovnika u antici i kasnoj antici

Urbana matrica kasnoantikog naselja, iz kojega e se razviti ranosrednjovjekovni Dubrovnik, nalazila se na poluotoku, sudei po geolokim mjerenjima, koji se u izvorima naziva Laus. To je dananji juni dio stare gradske jezgre. Teorije da je Dubrovnik nastao padom Epidaura od strane Slavena, koje prvi spominju stariji dubrovaki kroniari a koje su se dalje artikulirale kroz studije starijih povjesniara, danas se odbacivaju sa razlogom. Naime, arheoloki spomenici antike i kasnoantike provenijencije dokazuju da je na ovom prostoru bujao ivot u antici. Koegzistiranje Epidaura i naselja iz kojeg e nastati ranosrednjovjekovni Dubrovnik sve se manje dovodi u pitanje.Nastanak naselja na ovom prostoru smjeta se u ranu antiku ili u ak helenistiko doba, emu u prilog ide i datacija jednog zida . Baslera koji je on doveo u vezu sa Daorsima.[footnoteRef:1] Za postojanje naselja u to doba svjedoi nam i numizmatiki materijal pronaen na ovom prostoru. Najvei dio tog materijala ini zbirka novca pronaena prilikom arheolokih iskopavanja episkopalnog kompleksa u Dubrovniku. Najstariji primjerci novca mogli bi se datirati u III. ili ak IV. st. pr. Kr., dok su znaajni primjerci koji se mogu povezati sa ilirskim vladarima Gencijem i Balejom, te su naeni i primjerci grkog novca. No, najvei fundus ini zbirka od 99 primjerka rimskog novca. Najstariji primjerci ovog novca seu iz vremena Tiberija te traju sve do Konstantina i njegovih nasljednika. Takoer je reprezentiran i ranobizantski novac, od kojeg se najvei broj primjeraka dovodi u vezu sa Justinijanom I.[footnoteRef:2] [1: Ivica ile, ''Naselje prije Grada'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 104-105.] [2: Ivan Mirnik, ''Nalazi antikog novca u Dubrovniku'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 248-249.]

Osim numizmatikog materijala ivotu antikoj fazi naselja na ovom prostoru svjedoe i epigrafski spomenici te jedna kamena baza koji su tu naeni. Najznaajniji epigrafski spomenik predstavlja nadgrobna ploa na Pustijerni, koja spominje vojnika Cohors VIII. Voluntariorum, te se datira u prvu polovicu I. st.[footnoteRef:3] Ostala tri epigrafska spomenika takoer su sepulkralnog karaktera te se datiraju u razdoblje od I. do III. st. Kamena baza iz antike sekundarno je posluila kao prvi stup interpolirane june kolonade bizantske bazilike koja se datira u VI. st.[footnoteRef:4] [3: Ivica ile, ''Spolija i ostali nalazi sklupture i plastike u Dubrovniku do pojave romanike'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 1988., str. 179-180.] [4: Josip Stoi, ''Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 1988., str. 18-20.]

Odnos izmeu Epidaura i Dubrovnika najee je gledan kroz prizmu formulacije Anonimnog Ravenjanina iz sredine VII. st. koja glasi: ''Epidaurum id est Ragusium'', odnosno ''Epidaur to je danas Dubrovnik''. Takva formulacija savreno je odgovarala tezi koja unitenja Epidaura dovodi u vezu sa nastankom Dubrovnika, te je glavno uporite toj tezi pisanje Konstantina VII. Porfirogeneta koji je opisao te dogaaje u djelu De administrando imperio sredinom X. st. Kako su se provale dogodile poetkom VII. st., u to vrijeme se stavljao kraj Epidaura. No Porfirogenet navodi da se taj dogaaj zbio tono prije 500 godina, odnosno 365. god. na to se nastavlja i Mavro Orbini navodei da su Epidaur unitili Goti 100 godina ranije, odnosno 265. god. No pozivajui se na Filipa iz Bergama Orbini doputa mogunost da je grad mogao doiviti propast i 453. god.[footnoteRef:5] Sv. Jeronim je ivio poetkom V. st. te spominje u svom djelu Vita s. Hilarionis izmeu ostalog i uda ovog sveca u Epidauru to nam indirektno sugerira da je taj grad postojao u njegovo vrijeme. Slijedom toga V. Koak iznosi tezu da je rimska kolonija Epidaur na prostoru Cavtata propala uslijed prirodne katastrofe 365. god. te da se na prostoru stare gradske jezgre Dubrovnika poetkom V. st., gdje je ve postojala rimska naseobina, osniva novi grad koji takoer nosi ime Epidaur. Novi Epidaur su, po autoru, unitili Slaveni i Avari. Autor nastavlja, pozivajui se na Ranjinu, stanovnici Epidaura sklonili su se u refugij Gradac gdje su ostali 160 godina. Dananji Dubrovnik, po autoru, bio je formiran tek poetkom IX. st. s kratkotrajnim franakim osvojenjem istone obale Jadrana. Za tu formulaciju Koak se koristi i legendom o Pavlimiru Belu.[footnoteRef:6] [5: Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, Golden Marketing, Zagreb, 1999., str. 244.] [6: Vladimir Koak, ''Od Epidaura do Dubrovnika'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 13-37.]

S druge strane D. Milinovi zastupa tezu da je Epidaur zapravo dislociran s podruja Cavtata na podruje Dubrovnika, koji je bolje zatien, kao dio politike bizantskog cara Justinijana I. Milinovi navodi da je to uobiajena politika tijekom Justinijanove rekonkviste, te da bizantski katel unutar najstarijeg dijela gradske jezgre ide tome u prilog.[footnoteRef:7] Krajem VI. st. navodi se epidaurski biskup u pismima Grgura I. Velikog to znai da je biskupija tada postojala i da je imala svoje sjedite. Mogue je da je u novonastalom Dubrovniku bilo sredite epidaurskog biskupa kao to je sjedite salonitanskog nadbiskupa bilo u Splitu. [7: Dino Milinovi, ''Dubrovnik-Ragusium, Prilog vienju nastanka i razvitka grada na kraju kasne antike'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 127-131.]

Ipak arheoloki materijal, kako smo ve ustvrdili, stavlja nastanak ove aglomeracije dosta ranije. No, pitanje je to to determinira jedno gradsko tkivo u ranom srednjem vijeku? Prenoenja palija epidaurskog biskupa u novu matricu na prostoru Dubrovnika najee se dovodio u vezu sa nastankom grada. No, M. Sui je ustvrdio, pravei komparaciju gradova na istonom Jadranu koje nalazimo kod Plinija Starijeg i Anonimnog Ravenjanina, da je i samo prisustvo vojne posade i fortificirani sklop u jednom naselju dovoljno da se neki urbani sklop nazove gradom u kasnoj antici.[footnoteRef:8] Nalazi kasnoantikih fortifikacija i ranokranski horizont iz VI. st. sugeriraju da se iz zasvjedoene antike matrice razvilo gradsko urbano tkivo koje moemo povezati sa bizantskom politikom za vrijeme Justinijana I. [8: Mate Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Golden marketing, Zagreb, 22003., str. 362.]

A. Nieti dri da je to naselje ve u antici imalo luku, te je ona bila jedan od punktova prometom morem u kasnoj antici. Justinijan je, po autoru, u vrijeme kada je gradio katel utvrivao i luku ije ostatke vidi u kasnoantikim zidovima pronaenim ispod Bunieve poljane.[footnoteRef:9] U prilog luci ide i ranokranski horizont iz 6. st. Naime, kasnoantika pristanita postaju vrlo primamljive sredine gdje se grade ranokranski objekti. Tu su vjernici mogli prisustovati misama, zajednikim molitvama ili se zavjetovati za uspjeno putovanje.[footnoteRef:10] Najstarija urbana matrica ranosrednjovjekovnog Dubrovnika nalazila se upravo na prostoru koji se naziva Katel, te kojeg se povezuje sa spomenutim bizantskim fortificiranim sklopom kojeg se datira u VI. st. Taj sklop je sluio kao jedna od bizantskih kontrolnih toaka na Jadranu te se doputa mogunost da je tu bio i refugij kasnoantikog Epidaura. Nalazi kasnoantikog zida na Bunievoj poljani dovodi se u vezu i sa ovom fortifikacijom kojom se izgled jo ne zna.[footnoteRef:11] Ipak opseg te fortifikacije se pouzdano moe ustvrditi jer odgovara najmanjem seksteriju srednjovjekovnog Dubrovnika, spomenutom Katelu. Taj prostor bio je ogranien s june strane zidinama, emu govore u prilog i nalazi ispod Bunieve poljane, dok je sa sjeverne strane zauzimao prostor do dananje ulice Od Katela. U samom sreditu tog prostora spominje se u srednjem vijeku benediktinski samostan sv. Marije, koja se najee spominje kao sv. Marija od Katela.[footnoteRef:12] Urbana matrica ve se u kasnoj antici proirila na seksterij sv. Petra, koji se nalazio ispod Katela te je vjerojatno bio njegovo predgrae. Tree proirenje grada ilo je u smjeru istoka, na seksterij Pustijerna, te je datirano neto kasnije, u rani srednji vijek. Ta prva tri seksterija ine zaokruenu cjelinu ranosrednjovjekovnog Dubrovnika.[footnoteRef:13] No, iako se grad na dio Pustijerna proirio tek u ranom srednjem vijeku, tu je takoer prisutan ranokranski horizont kao i na predjelu Prijekog. Naime, najblia okolica kasnoantike matrice grada Dubrovnika inila je s njim jedan aglomeracijski sklop. [9: Antun Nieti, ''Dubrovnik - antika luka'', u: Zbornik u ast Ivici ili, Matica hrvatska, Dubrovnik, 2011., str. 124. ] [10: Zdenko Brusi, ''Starokranski objekti uz plovidbenu rutu istonom obalom Jadrana'', u: Diadora, 15, Zadar, 1993., str. 230-231.] [11: Ivica ile, ''Fortifikacijski sustavi u svjetlu recentnih arheolokih nalaza'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 2/1993., str. 224-225.] [12: eljko Pekovi, Dubrovnik, nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 1998., str. 45-46.] [13: Nada Gruji, ''Dubrovnik - Pustijerna. Istraivanje jednog dijela povijesnog tkiva grada'', u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 10, Zagreb, 1986., str. 7-8.]

Sl. 1. Perspektivni prikaz prva tri seksterija i fortifikacija prema . Pekoviu2. Spomenici ranokranskog horizonta

Kristijanizacija je ovo podruje zahvatila ve u IV. st. Naime, sv. Jeronim u svojoj Vita s. Hilarionis donosi legendu kako je sv. Hilarion ubio veliku zmiju u blizini Epidaura koja je vrila teror nad lokalnim stanovnitvom. Ova legenda moda opisuje pobjedu kranstva nad poganskim kultovima, ponajprije ilirskim boanstvima koji su imali kult zmije. Jo kad se uzme u obzir da se sv. Hilariona dri utemeljiteljem monatva u Palestini slika pokrtavanja postaje jasnija.[footnoteRef:14] [14: Emilio Marin, ''Sv Jeronim, sv. Pavao i sv. Hilarion i 'barbarska' (juna) Dalmacija'', u: Zbornik u ast Ivici ili, Matica Hrvatska, Dubrovnik, 2011., str. 30-32. ]

Pokrteno stanovnitvo zapoinje sa izgradnjom ranokranskih sakralnih objekata, te izuzetak ne ini ni prostor antikog naselja na prostoru dananje jezgre grada Dubrovnika.Crkve se datiraju u VI. st kada je ovo mjesto dobilo na vanosti izgradnjom bizantskog katela. Uz veze bizantske politike prema irokim graevinskim zahvatima, T. ivkovi istie i stanoviti utjecaj rimske kurije. Naime, kod najstarijih dubrovakih kroniara Anonima i Milecija se spominju sv. Petronilla, sv. Domitilla, sv. Ahilej i Nerej te sv. Pankracije kao najstariji kultovi u Dubrovniku. Ovi kultovi se najee veu uz Rim dok je u Bizantu gotovo nepoznati primjeri njihovog tovanja. Relikvije ovih svetaca uvale su se u crkvi sv. Stjepana, koju spominje i Konstantin VII. Porfirogenet u X. st. Zanimljivo je napomenuti da je sv. Stjepana bio patron bizantske carske obitelji, to nam indirektno govori o politikoj vlasti Bizanta kao i o simbiozi utjecaja Rima i Carigrada na ovom podruju.[footnoteRef:15] [15: Tibor ivkovi, ''The earliest cults of saints in Ragusa'', u: Zbornik radova Vizantolokog instituta, 44, Beograd, 2007., str. 120-124.]

Unutar perimetara stare gradske jezgre mogue je govoriti o pet sakralnih objekata ranokranske provenijencije. To su sv. Sergije i Bakho unutar seksterija Katela, Sv. Petar u istoimenom seksteriju, Sv. Stjepan na Pustijerni, te bizantska bazilika koja se nalazila u neposrednoj blizini ova tri seksterija. Crkva Preobraenja Kristova, puki nazvana Sigurata nalazi se na Prijekom te se u antiko doba nalazila sa druge strane kanala koji je razdvajao poluotok i kopno.

2.1. Crkva Sv. Sergija i Bakha

Sv. Sergije i Bakho bili su rimski vojnici koji su sluili na dvoru Galerija Maksimilijana. Zbog kranstva su bili obeaeni te su najzad podnijeli muenje u Siriji. Njihova grobnica nalazila se u gradu Resafu koji je postao jedan od glavnih hodoasnikih odredita ranog kranstva zbog uda koja su se dovodila u vezu sa ovom dvojicom svetaca. Njihov kult se ubrzo proirio po itavom rimskom svijetu no najvie se ukorijenio u krajevima pod bizantskom jurisdikcijom, to i ne udi ako uzmemo u obzir da su ova dva muenika bili zatitnici bizantske vojske. Upravo u ovom kontekstu treba gledati prisustvo ove crkve unutar bizantske fortifikacije.Izgled ove crkve jo uvijek nije poznat, te je nastala najvjerojatnije u VI. st kada se gradi i bizantski fortifikacijski sklop na ovom prostoru. Crkva se spominje u povijesnim izvorima u kontekstu spominjanog seksterija Katela. Izvori navode da je s june strane ove crkve pregraena vea crkva sv. Marije od Katela koja je djelovala unutar benediktinskog samostanskog sklopa. . Pekovi navodi da je uz crkvu sv. Marije od Katela ostao sauvan, sa sjeverne strane, jedan mali boni prostor koji bi se mogao dovesti u vezu sa sv. Sergijem i Bakhom kojeg izvori spominju, te autor istie da je vjerovatno taj sakralni objekt kasnije pregraen u crkvenu kapelicu.[footnoteRef:16] [16: . Pekovi, Dubrovnik, nastanak i razvoj..., str. 45.]

Inae sv. Sergija i Bakha se navodi kao prve zatitnike grada Dubrovnika koji e u X. st. prepustiti tu ast sv. Vlahu.[footnoteRef:17] Brdo povie Dubrovnika nosi naziv Sr upravo po sv. Sergiju te se na njegovom platou nalaze ostatci crkve koji su takoer posveeni sv. Sergiju i Bakhu koja je nastradala za vrijeme Rusko-francuskog rata 1806. god. Jo ova crkva na Sru nije dobila zasluenu panju u znanstvenim krugovima te njena datacija jo uvijek ostaje nepoznata. Budua istraivanja bi trebala unijeti vie svijetla u problematiku sakralnih spomenika sv. Sergija i Bakha kao i u sami kult ovog titulara na prostoru Dubrovnika na izmaku antike i u praskozorje ranog srednjeg vijeka. [17: Josip Nagy, ''Sveti Vlaho zatitnik Dubrovnika, u: Crkva u svijetu, 7, Split, 1972., str. 257.]

2.2. Sv. Petar Veliki

Dvorana Muzike kole u Dubrovniku nekada je bila crkva sv. Petra Velikog. Ona se nalazila u istoimenom seksteriju koji je bio urbaniziran ve u kasnoantiko doba. Seksterij Sv. Petar predstavlja prvo proirenje kasnoantike urbane matrice koja se nalazila unutar seksterija Katel. Crkva sv. Petra Velikog je jedna on najmonumentalnijih predromanikih crkvi ranosrednjovjekovnog Dubrovnika. Unutar njenih parametara otkriven je bogat fundus ranosrednjovjekovne kamene plastike, koja moda govori u prilog injenici da je crkva posluila i kao katedrala onodobnog Dubrovnika.[footnoteRef:18] [18: Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica, juna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, sv. 4, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split - Zagreb, 2013., str. 88-104.]

Iako nastanak crkvu datira u X. st., . Pekovi doputa mogunost da je tu postao sakralni objekt ve u kasnoantiko doba. Naime, Pekovi navodi da je predromanika crkva sv. Petra Velikog nastala na starokranskim temeljima.[footnoteRef:19] Arheolokim istraivanjima koja su izvrena u nekoliko kampanja tijekom dvadesetog stoljea naeno je nekoliko artefakata iz antike. I. ile navodi kako se tijekom istraivanja crkve sv. Petra Velikog ezdesetih godina 20. st. nala stela koja prikazuje grkog boga sna Hypnosa koja je danas izgubljena. No, I. ile istie da su najtemeljita arheoloka istraivanja crkve izvrena 1981. god. kada je pronaena i ranokranska menza. Tada je istraen iri prostor crkve te je utvrena najstarija sauvana struktura zapadnog i sjevernog perimetralnoga zida crkve. Zapadno je proelje imalo lezene koje su sauvane i u unutranjem dijelu, a za portal na zapadnom proelju s potkovastim lukom utvreno je da potjee iz kasne antike, ime ovu crkvu moemo svrstati u spomenik ranokranskog horizonta na ovom prostoru.[footnoteRef:20] [19: . Pekovi, Dubrovnik, nastanak i razvoj..., str. 62-63.] [20: Ivica ile, ''The Dubrovnik, heritage from antiquity'', u: Illyrica Antiqua: ob honoremDuje Rendi-Mioevi, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2005., str. 460, 463..]

Sl. 2. Rekonstrukcija zapadnog proelja predromanike crkve sv. Petra Velikog prema . Pekoviu2.3. Crkva Sv. Stjepana

Crkva sv. Stjepana nalazi se na Pustijerni te se u izvorima prvi put spominje u X. st. kada Konstantin VII. Porfirogenet spominje da se unutar crkve uvaju moi sv. Pankracija. Stariji dubrovaki kroniari spominju jo itav niz svetaca ije su moi u ovoj crkvi uvane, to nam govori o vanosti ove graevnine.[footnoteRef:21] Prva istraivanja crkve sv. Stjepana izvrena su pod nadzorom N. Z. Bjelovuia 1927. god. On je ovu crkvu povezao s hrvatskom dinastijom, odnosno hrvatskog kralja Stjepana Miroslava vidi kao graditelja crkve, dok za njegovu enu Margaretu kae da je tu pokopana. Iako je arheolokim zahvatima ustanovio postojanje dvije faze ove crkve, jedna manja crkva se nalazi unutar gabarita vee crkve od koje su ostale u to doba samo ruevine, Bjelovui se odluio upravo te ruevine povezati sa graditeljskom djelatnou hrvatskog kralja.[footnoteRef:22] [21: T. ivkovi, ''The earliest cults of saints in Ragusa'', str. 121-124.] [22: Nikola Z. Bjelovui, Crvena Hrvataka i Dubrovnik, Matica hrvatska, Zagreb, 1929., str. 3-4.]

Sl. 3. Detalj crtea iz XII. st. sa prikazom crkve sv. Stjepana (Arhiv Basegli-Gozze)

Iako crkva ima izrazito predromaniki karakter, postoje teze koje zastupaju njen nastanak u kasnu antiku. Naime, ve je C. Fiskovi ustvrdio da je crkva imala izvana poligonalnu apsidu koju je povezao sa graditeljskom tradicijom kasne antike. Uz apsidu, C. Fiskovi je doveo u vezu sa ovom crkvom i dva primjerka kamena plastike ranokranske provenijencije koji su doneseni u lapidarij dubrovake prvostolnice za vrijeme arheolokih zahvata N. Bjelovuia.[footnoteRef:23] I. Fiskovi, takoer zastupa miljenje da je ova crkva imala poligonalnu apsidu u svom prvobitnom obliku, dok je u ranom srednjem vijeku doivjela svoju temeljitu predromaniku adaptaciju.[footnoteRef:24] [23: Cvito Fiskovi, ''Starokranski ulomci iz Dubrovnika'', u: Starinar, 9-10, Beograd, 1958.-1959., str. 56-57.] [24: Igor Fiskovi, ''Srednjovjekovna preureenja ranokranskih svetita u dubrovakom kraju'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 1988., str. 203.]

Arheoloki zahvati izvedeni 1998. god. pod vodstvom . Pekovia nisu otkrili nove nalaze koji bi se mogli povezati sa ranokranskom tradicijom. Autor istie da je crkva nastala u VIII. st. te da je imala iznutra polukrunu a izvana pravokutnu apsidu, no naglaava da crkva nije skroz otkopana, tj, da nisu tim zahvatom doli do kamenog ivca odnosno zdravice.[footnoteRef:25] Nastanak crkve sv. Stjepana jo uvijek nije do kraja razjanjen te bi budua istraivanja trebala unijeti vie svijetla u ovu problematiku. [25: eljko Pekovi, ''Crkva sv. Stjepana u Pustijerni'', u: Munuscula in honorem eljko Rapani, Sveuilite u Zagrebu - Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i rani srednji vijek Motovun, Zagreb - Motovun - Split, 2012., str. 356-357, 360.]

Sl. 4. Tlocrt crkve sv. Stjepana prema . Pekoviu

2.4. Bizantska bazilika na prostoru dananje katedrale

Arheoloka istraivanja katedralnog sklopa 1981. god. iznijeli su na svijetlost dana nalaze koji se dovode u vezu sa ranokranskim graditeljstvom. J. Stoi je tom prilikom pronaao ostatke kasnoantike fortifikacije koje je datirao u V. ili VI. st., te je istraivao i crkvu, koja ima vie faza, za koju navodi da je nastala u razdoblju izmeu VI. i VIII. st. jer sadri elemente bizantske arhitekture koji karakteriziraju spomenuto razdoblje. Naime, u tom razdoblju sagraena je trobrodna troapsidalna bazilika sa pastoforijama i narteksom iji su gabariti 15,80 x 31 m. Prostor izmeu brodova bio je odjeljen zidanim arkadama. Unutar crkve naen je itav niz kamene plastike ranokranske provenijencije no samo za jedan primjerak se moe utvrditi da je bio dio ove bazilike. Apsida je iznutra polukruna dok je izvana trapezasta te autor dri da se taj arhitektonski izraz ne upotrebljuje prije prve polovice VI. st u bizantskoj arhitekturi, dok se neprekinut tok prostora bonih brodova nadsvoenih pastoforija javlja kao rairena pojava tek u X. st. Autor istie i ranokranske osobitosti od kojih se istie izduenost prostora koja je svojstvena ovoj dubrovakoj bazilici Pronalazak memorije, autor nastavlja, takoer je jedan od dokaza postojanja sakralne graevine ranokranske provenijencije na ovom mjestu.[footnoteRef:26] [26: J. Stoi, ''Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku'', str. 16-22.]

Ova crkva je doivjela predromaniku adaptaciju kad se graevina proiruje i produuje, memorija postaje baptisterijem crkve dok unutar bonih brodova grade lezene koje su nadsvoene bavastim travejima.[footnoteRef:27] [27: T. Marasovi, Dalmatia praeromanica..., str. 121.]

Sl. 5. Bizantska bazilika iz VI. - VIII. st. prema J. StoiuS druge strane . Pekovi smatra da se ovdje ne moe govoriti o crkvi ranokranskog horizonta jer ovakva monumentalna graevina nije mogla nastati u naselju koje je postojalo u kasnoj antici na prostoru grada. On zastupa miljenje da se ovdje zapravo radi o prvoj crkvi sv. Vlaha koja je sagraena 972. god. te bi njena romanika faza odgovarala gradnji crkve sv. Marije, kada je promijenila titulara, koja je napravljena zahvaljujui donaciji Richarda Lavljeg Srca.[footnoteRef:28] [28: . Pekovi, Dubrovnik, nastanak i razvoj..., str. 89-116.]

Sl. 6. Tlocrt svih pronaenih sakralnih graevina na mjestu katedrale prema interpretaciji . Pekovia

2.5. Crkva Preobraenja Kristova - Sigurata

Crkva Preobraenja Kristova puki nazvana Sigurata nalazi se na predjelu Prijeko izvan gabarita kasnoantikog i ranosrednjovjekovnog Dubrovnika. Obnova crkve nakon to je stradala u prethodnom ratu iznjedrila je itav niz ranokranskih nalaza od kojih moemo istaknuti bazu ograde i kameni stupac oltara sa prikazom krieva koje I. Fiskovi datira u V. ili VI. st. Fiskovi navodi da je u jugoistonom kutu pronaena arhitektura sa polukrunom niom koju autor vidi kao dio memorije iz kasne antike. Naime, ovo je jedina crkva sa ovom titulacijom u Dalmaciji, te je, nastavlja Fiskovi, posveta ovom titularu karakteristina upravo za VI. st. kada se grade crkve na istaknutim mjestima koje simboliziraju in Preobraenja. Autor navodi da bi budua istraivanja mogla iznijeti na svijetlo dana i groblje iz ranokranskog horizonta.[footnoteRef:29] [29: Igor Fiskovi, ''Crkvica 'Sigurate' u Dubrovniku - ratom oteeni te obnovljeni vieznani spomenik'', u: Radovi Instituta za povijesti umjetnosti, 20, Zagreb, 1996., str. 60-62.]

Arheoloka istraivanja rezultirala su pronalaskom vie dokaza o ranokranskoj crkvi na ovom prostoru. . Pekovi koji je objavio ova istraivanja navodi da su prije predromanike crkve postojale jo dvije crkve od kojih je svaka gotovo ponitavala prethodnu. Tako su istraivai ustvrdili da je apsida bila iznutra pravokutna te je bila istih gabarita kao i apside kasnijih adaptacija crkve. Najbolje je sauvan juni zid ove ranokranske crkve, istie Pekovi, te se na njemu vide iznutra ralanjene polukrune nie, dok mu je vanjska strana ralanjena niama duboke pravokutne profilacije. Pekovi dri da je ranokranska crkva imala bavasti svod sudei po ostacima proelja koji su se tu nali. Od kamene plastike koja je naena najvaniji je nalaz pilastra s impostom, polupilona te kamenog praga. Zidovi kasnije predromanike crkve se ne preklapaju sa zidovima ranokranske crkve,ali su gabariti apside i poloaj polupilona ostali isti s razlikom da su polupiloni sada bili T presjeka. To nepreklapanje govori u prilog injenici da je prijanja ranokranska crkva sruena gotovo do podnice koja je posluila kao temelj predromanikoj crkvi.[footnoteRef:30] [30: eljko Pekovi, ''Crkva Sigurata na Prijekom'', u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35, Split, 1997., str. 262-264.]

Sl. 7. Tlocrt i presjek crkava na mjestu Sigurate od 6. do 11. st. prema . Pekoviu

3. Spolije ranokranske provenijencije nepoznatog porijekla

Ve je C. Fiskovi 1958. god. upozorio na ulomke kamene plastike kasnoantikog podrijetla koje su razasute po itavoj staroj jezgri grada Dubrovnika. Tada je objavio itav niz ulomaka kamene plastike od kojih se istiu kapiteli koji su sluili kao konzole koje su stajale uz okvir Tizijanove slike Marijina Uznesenja u dananjoj katedrali. Autor je pretpostavio da pripadaju nekom ranokranskom objektu ne znajui za postojanje bizanske bazilike na tom mjestu koja e ugledati svijelost dana dvadesetak godina nakon objavljivanja ovih ranokranskih spomenika. Dvije konzole svinutog su oblika na kojima su aplicirani akantovni listovi i niz bisera te se uoavaju dva grka slova i , dok su sa strane volutice. Autor istie da je s njima povezan mramorna glavica pronaena na oblinjoj uzvisini Gradac koje su takoer ukraene sa akantovim liem i volutama. Fiskovi sva tri primjerka kamene plastike datira u vremenski raspon V. i VI. st.[footnoteRef:31] B. iljeg koji je posvetio panju ovim spomenicima datirao ih je neto precinije u razdoblje izmeu 480. i 530. god. Autor ove zakljuke izvodi koristei se komparacijom kapitela iz Ravene koji su nastali 480. god. te tereta potopljenog broda kod Marzamemije iz 530. god. iljeg istie da su slova i , peat prokonekih kamenoloma ija distribucija na Jadranu zavrava sa ovim kapitelima.[footnoteRef:32] [31: C. Fiskovi, ''Starokranski ulomci iz Dubrovnika'', str. 53-55.] [32: Bartul iljeg, ''Ranokranski mramorni korintski kapiteli iz Dubrovnika'', u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24, Zagreb, 2007., str. 258-260.]

Sl. 9. Mramorni kapitel sa Gradca prema C. Fiskoviu

Sl. 8. Mramorni kapitel iz katedrale prema C. FiskoviuC. Fiskovi izdvaja i pilastar koji je posluio kao graevinski materijal u zidu koji se nalazi na raskriju ulica Stjepana Gradia i Kneza Hrvaa kao ranokranski spomenik. Naime, taj pilastar je ukraen sa izduenim kriem irokih hasti koje autor dovodi u vezu sa kasnom antikom pravei komparacije sa slinim spomenicima u Solinu. Autor doputa mogunost da je izvorno bila dio oltarne pregrade crkve sv. Stjepana koja se nalazi u blizini.[footnoteRef:33] [33: C. Fiskovi, ''Starokranski ulomci iz Dubrovnika'', str. 56.]

D. Bereti je na predjelu koji se zove ''na Andriji'' pronala mramorni kapitel koji je jako oteen jer je sluio vlasnicima kao podloga za cijepanje drva. Na kapitelu se naziru reljefi akantovog lisa unutar kojih je profilirano po jedno oko. Autorica ga datira u VI. st. napominjujui da budua arheoloka istraivanja na tom predjelu moda mogu pronai objekt kojem je ovaj kapitel pripadao.[footnoteRef:34] [34: Dubravka Bereti, ''Jo jedan kasnoantikni kapitel u Dubrovniku'', u: Peristil, 5, Zagreb, 1962., str. 5.]

Sl. 10. Pilastar iz ulice Kneza Hrvaa prema C. Fiskoviu

Sl. 11. Kapitel s predjela ''na Andriji'' prema D. Bereti

Ulomak kamene plastike koji je C. Fiskovi pronaao na Pustijerni kao dio vrtnog zida ulice Ivana Rabljanina takoer se moe povezati sa kasnom antikom. Fiskovi istie da reljef koji prikazuje krieve irokih hasti u dvostrukom krugu pripada pripada kasnoj antici te da je moda bio dio nadvratnika ranokranske crkve.[footnoteRef:35] [35: C. Fiskovi, ''Starokranski ulomci iz Dubrovnika'', str. 57.]

Sl. 12. Ulomak kamene plastike sa Pustijerne prema C. FiskoviuTijekom radova u ulici Kneza Damjana Jude naene su kolumne koje takoer moemo pripisati ranokranskom horizontu. One s gornje strane imaju etvrtast utor dok su s donje strane potpuno glatke, te se dovode u vezu sa kamenim namjetajem ranokranske crkve. Sarkofag koji je pronaen u Franjavakom samostanu takoer pripada ovom razdoblju no do danas je periferno objavljen to nam ne ostavlja prostora da neto vie reemo o njemu.[footnoteRef:36] Sa ranokranskom graditeljskom tradicijom dovode se u vezu i kolone na lukobranu Kae te na gazu Mali muo. Naime, A. Nieti je uoio razliku izmeu ostalih kolona na Kaama i jedne koja odudara svojom profilacijom jer nema uobiajni gljivasti oblik. Komparaciju ovoj koloni autor nalazi u gazu Mali muo te istie da isti primjerak postoji i na Lokrumu. Nieti, ove kolone vidi kao dio kamene plastike koja se nalazila unutar jedne ranokranske crkve koja je postojala na prostoru Dubrovnika u kasnoj antici.[footnoteRef:37] [36: I. ile, ''The Dubrovnik, heritage from antiquity'', str. 462.] [37: Antun Nieti, ''Mali, ali vrijedni arheoloki nalazi u gradskoj luci i na otoku Lokrumu'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovako-neretvanskoj upaniji, Hrvatsko arheoloko drutvo, 2010., str. 113-114.]

Sl. 13. Plan ranokranskih spomenika na prostoru stare jezgre grada Dubrovnika prema I. ile

Zakljuak

Prostor stare jezgre grada Dubrovnika ve se u kasnoj antici isprofilirao u znaajnu urbanistiku cjelinu koja je bila jedna od znaajnih sredita kranskog svijeta na istonoj obali Jadrana. Tome u prilog ide bogati ranokranski horizont koji moemo pratiti na ak pet sakralnih objekata kao i na mnogobrojnoj kamenoj plastici koja je pronaena unutar gabarita stare jezgre grada Dubrovnika. Oni svjedoe da je urbani sklop na ovom prostoru koegzistirao sa antikom kolonijom u Epidauru, ime se otvaraju nova pitanja oko geneze Dubrovnika kao i kraja Epidaura, te prijenosa biskupskog palija iz Epidaura u Dubrovnik. Iako se mnogo pisalo na ovu temu izostala su obuhvatnija arheoloka istraivanja koja bi do kraja razjasnila ulogu ovog prostora i njegove blie okoline na izmaku kasne antike. Nadamo se da e budua istraivanja unijeti vie svijetla u ovu problematiku koja je ostavila itav niz neodgovorenih pitanja.

Literatura

Bereti, Dubravka, ''Jo jedan kasnoantikni kapitel u Dubrovniku'', u: Peristil, 5, Zagreb, 1962., str. 5-6.Bjelovui, Nikola Z., Crvena Hrvataka i Dubrovnik, Matica hrvatska, Zagreb, 1929.Brusi, Zdenko, ''Starokranski objekti uz plovidbenu rutu istonom obalom Jadrana'', u: Diadora, 15, Zadar, 1993., str. 223-233. Fiskovi, Cvito, ''Starokranski ulomci iz Dubrovnika'', u: Starinar, 9-10, Beograd, 1958.-1959., str. 53-57.Fiskovi, Igor, ''Srednjovjekovna preureenja ranokranskih svetita u dubrovakom kraju'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 1988., str. 189-209.Fiskovi, Igor, ''Crkvica 'Sigurate' u Dubrovniku - ratom oteeni te obnovljeni vieznani spomenik'', u: Radovi Instituta za povijesti umjetnosti, 20, Zagreb, 1996., str. 59-81.Gruji, Nada, ''Dubrovnik - Pustijerna. Istraivanje jednog dijela povijesnog tkiva grada'', u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 10, Zagreb, 1986., str. 7-39.Koak, Vladimir, ''Od Epidaura do Dubrovnika'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 5-39.Marasovi, Tomislav, Dalmatia praeromanica, juna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, sv. 4, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split - Zagreb, 2013.Marin, Emilio, ''Sv Jeronim, sv. Pavao i sv. Hilarion i 'barbarska' (juna) Dalmacija'', u: Zbornik u ast Ivici ili, Matica Hrvatska, Dubrovnik, 2011., str. 29-35. Milinovi, Dino, ''Dubrovnik-Ragusium. Prilog vienju nastanka i razvitka grada na kraju kasne antike'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 124-145.Mirnik, Ivan, ''Nalazi antikog novca u Dubrovniku'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 248-261.Nagy, Josip, ''Sveti Vlaho zatitnik Dubrovnika, u: Crkva u svijetu, 7, Split, 1972., str. 256-270.

Nieti, Antun, ''Mali, ali vrijedni arheoloki nalazi u gradskoj luci i na otoku Lokrumu'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovako-neretvanskoj upaniji, Hrvatsko arheoloko drutvo, 2010., str. 113-116.Nieti, Antun, ''Dubrovnik - antika luka'', u: Zbornik u ast Ivici ili, Matica hrvatska, Dubrovnik, 2011., str. 123-146. Orbini, Mavro, Kraljevstvo Slavena, Golden Marketing, Zagreb, 1999.Pekovi, eljko, ''Crkva Sigurata na Prijekom'', u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35, Split, 1997., str. 253-270.Pekovi, eljko, Dubrovnik, nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 1998.Pekovi, eljko, ''Crkva sv. Stjepana u Pustijerni'', u: Munuscula in honorem eljko Rapani, Sveuilite u Zagrebu - Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i rani srednji vijek Motovun, Zagreb - Motovun - Split, 2012., str. 341-377.Stoi, Josip, ''Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 1988., str. 15-39.Sui, Mate, Antiki grad na istonom Jadranu, Golden marketing, Zagreb, 22003.iljeg, Bartul, ''Ranokranski mramorni korintski kapiteli iz Dubrovnika'', u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24, Zagreb, 2007., str. 257-261.ile, Ivica, ''Spolija i ostali nalazi sklupture i plastike u Dubrovniku do pojave romanike'', u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 1988., str. 175-189ile, Ivica, ''Fortifikacijski sustavi u svjetlu recentnih arheolokih nalaza'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 2/1993., str. 223-228.ile, Ivica, ''Naselje prije Grada'', u: Dubrovnik, Dubrovnik, 4/1997., str. 97-124.ile, Ivica, ''The Dubrovnik, heritage from antiquity'', u: Illyrica Antiqua: ob honorem Duje Rendi-Mioevi, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2005., str. 455-468.ivkovi, Tibor, ''The earliest cults of saints in Ragusa'', u: Zbornik radova Vizantolokog instituta, 44, Beograd, 2007., str. 119-127.23