Plavi Horizont

  • View
    420

  • Download
    141

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Wilbur Smith

Text of Plavi Horizont

Wilbur Smith - Plavi horizont

Tri ovjeka stajala su na samoj obali mora, gledajui kako mjesec stvara svjetlucavu stazu na tamnoj podlozi vode. Puni mjesec ve dva dana, ree Jim Courtnev. Veliki crve ni bit e gladni kao lavovi. Pri ao mu je val, valjajui se obalom i pjenei se oko njego vih gle njeva. Porinimo je, umjesto da stojimo ovdje i brbljamo, predlo i njegov roak, Mansur Courtnev. Kosa mu se na mjeseini sjajila kao svje e obraeni bakar, a isto tak o blistao mu je i osmijeh. Lagano se naslonio na crnog mladia koji je stajao pore d njega i na sebi nosio samo komad tkanine oko bokova. Idemo, Zama. Skupa su se sa gnuli prema njemu. Maleni brodi nevoljko je kliznuo, oni su ponovno poku ali, ali o vaj put je brodi brzo zapeo u mokri pijesak. ekajte na sljedei veliki val, ree Jim. Ev ga, dolazi! Izboina se pojavila i krenula prema njima, bivajui sve veom i veom. Post ajala je bijelom na horizontu, bacajui ljusku laganog brodia visoko u zrak, prisil javajui ih svojom snagom da teturaju -morali su se prilijepiti uz rub amca, dok je voda stvarala vrtloge oko njihovih pojasa. Sada, svi zajedno!, zavapi Jim. Svi se cijelom svojom te inom baci e na amac. Trite s njim! amac se otisne i slobodno uzja i v ve. Morali su upotrijebiti uzvratnu struju vala da bi ga povukli, u vodi do rame na. Uhvatite vesla!, vikne Jim pod sljedeim valom koji se slamao preko njegove glav e. Uspeli su se na val, uhvatili se za oplatu brodia i popeli se na njega. Morska voda cijedila se s njih. Smijui se od tog silnog uzbuenja, oni zgrabe duga vesla koja su tamo le ala spremna i uguraju ih izmeu klinova. Krenimo! Vesla su zagrizla, z anjihala se i izronila, mokra kao srebro na mjeseini, ostavljajui male vrtloge na povr ini. Brodi je lagano plesao na vodi, a oni su u li u ritam duge vje be. Kojim putem ?, upita Mansur. Naravno da su i on i Zama istodobno pogledali Jima ekajui odluku. Jim je oduvijek bio voda. Prema Loncu, ree napokon Jim. Tako sam i mislio, smijui se o dgovori Mansur. Jo uvijek se ljuti na Veliku Julie. Zama se namjesti bez daje propus tio zaveslaj. Imaj obzira, Somova. Velika Julie se jo uvijek ljuti na tebe, progovo ri Zama na loziju, svom uroenom jeziku. Somova' je znailo Divlji vjetar'. Bilo je to ime koje su nadjenuli Jimu u mladosti zbog njegove naravi. Jim se namrgodio s jetiv i se toga. Nitko od njih nikad nije vidio ribu koju su nazvali Velika Julie, ali su svi znali da je to enka a ne mu ko, jer samo enka mo e narasti do takve veliine i snage. Ve su osjetili njenu snagu prenesenu iz dubina. Morska je voda trcnula i z tkanine i isparila uz rub amca, urezujui duboku brazdu u vrstom, tvrdom drvu. Krv je kapala sa njihovih razderanih ruku. Godine 1715. moj otac je plovio na staroj Omanskoj spremaici' kada se nasukala kod Opasne toke, ree Mansur na arapskom, njego vom majinskom jeziku. Prijatelj je poku ao preplivati do obale dr ei se za u e. Veliki cr veni morski pas doplivao je ispod njega kad je bio na pola puta. Voda je bila ta ko ista i prozirna da su svi mogli vidjeti kako dolazi iz treih dubina. Odgrizao m u je nogu iznad koljena i progutao je u jednom zalogaju, kao to pas ini sa koko jim krilom. ovjek je urlao i zapomagao, udarao po vodi, sav zapjenjen vlastitom krvlj u, poku avajui otjerati neman od sebe. Ali ona je samo kru ila pod njim dok nije odgr izla i drugu nogu. Povukla ga je duboko ispod povr ine u te tamne dubine. Nisu ga nikad vi e vidjeli. Tu priu pria svaki put kada elim ii nad Lonac, promrmlja Jim tiho aki put od straha istjera iz tebe govno u sedam razliitih boja, ree Zama, ovaj put na engleskom. Njih trojica toliko su vremena proveli zajedno da su odlino govoril i tri jezika - engleski, arapski i lozi. Bez ikakvog truda mijenjali su narjeja. Jim se nasmije, vi e da oslobodi osjeaje, nego iz zabave. Gdje si, molim te, nauio ta j odvratni izraz, ti poganine? Zama zastane. Od tvoga uzvi enog oca, duhovito odgovor i. Napokon je Jim ostao bez rijei. Jim se zagledao u sjaj horizonta. Sunce izlazi za dva sata. elim biti nad Loncem do tada. To je najbolje vrijeme za napad na Jul ie. Uplovili su u srce zaljeva, plovei uz duge rtove. S jakim vjetrom u prednji di o broda nisu mogli dignuti ni jedno jedro. Iza njih izdizao se, obasjan mjeseinom , masiv planine Table, ravnog vrha i velianstvenog izgleda. Blizu planine bilo je nagomilano mnogo robe koja je ekala prijevoz brodom, dok je veina velikih brodova stajala u luci sa spu tenim jedrima. Ovo sidri te bilo je veliko prenoi te za karavane koje su plovile ju nim morima. Trgovaki brodovi i ratne krstarice Nizozemske istono indijske tvrtke, VOC-a, i tucet brodova iz drugih dr ava koristili su Rt Dobre Nad e za opskrbu namirnicama i popravak brodova nakon dugih prekooceanskih putovanja . U tim ranim jutarnjim satima nekoliko se svjetala pokazivalo na obali, bile su

to tamne svjetiljke na zidovima dvoraca i u prozorima obalnih gostionica, gdje su se jo uvijek zabavljale posade nekih brodova. Jimove oi usmjerile su se u jedan lagani svjetlosni trak, odvojen od ostalih za jednu morsku milju. Bilo je to sk ladi te i ured Courtnevjeve trgovake kompanije. Poznavao je blistavo svjetlo iz pro zora ureda njegova oca koji se nalazio na drugom katu irokog skladi ta. Tata opet br oji taj srebreni novac, nasmijao se Jim sam sebi. Tom Courtnev, Jimov otac, bio j e jedan od najuspje nijih trgovaca na Rtu Dobre Nade. Ispred nas je kopno, ree Mansur , bez da je izgubio ritam veslanja, a Jimova se pa nja ponovno usmjerila na posao. Namjestio je krmeno u e koje je bilo privezano oko palca njegove desne noge. Prom ijenili su kurs prema luci, ciljajui prema sjevernoj toki otoka Robben. Robben'je bila nizozemska rije za jata tuljana koji su dolazili na povr inu. Ve su tada mogli namirisati ivotinje u nonom zraku: smrad ribom krcatih kaveza bio je jak. Jim je u stao i stao na klupicu u amcu kako bi se lak e orijentirao. Provjeravao je oznake k oje bi mu pomogle da zaustavi amac tono iznad duboke rupe koju je nazvao Lonac. Iz nenada je uzviknuo i pao natrag na klupicu. Pogledajte ovo golemo udovi te! eli nas p otopiti. Vucite, prokleti bili, vucite! Visok brod irokih jedara tiho je i hitro s tigao do sjeverne toke otoka. Krenuo je prema njima stra nom brzinom. Prokleti upljog lavi Nizozemac, opsova Jim i podigne veslo. Sin ubojica gostionike kurve. Nema ak ni ti upaljena svjetla! A gdje si ti, molim te, nauio taj jezik?, uzdahne Mansur izmeu d vaju oajnikih zamaha veslom. Ti si veliki klaun, isto kao i ovaj glupi Nizozemac, ree mu Jim strogim glasom. Brod se pojavio iznad njih, njegov pramani val sjajio se na mjeseini. Poku ajmo ih dozvati!, osjetio se dubok ton u Mansu-rovom glasu kako se opasnost jo vi e pribli avala. Ne tro i dah uzalud, odgovori Zama. Oni brzo zaspu, nee t i. Vuci! Zapeli su za vesla i inilo se kako mali brod leti povr inom, ali je veliki brod nadolazio jo veom brzinom. Morat emo skoiti?, bilo je pitanje u Mansurovom upla en m glasu. Dobro!, promrmlja Jim. Sada smo tono iznad Lonca. Isku aj oevu priu. to misli ju e ti nogu Velika Julie prvu odgristi? Veslali su kao pomahnitali, znoj im je bl istao na namr tenim licima u hladnoj noi. I li su prema sigurnosti koju pru aju stijene , tamo gdje su nedodirljivi za veliki brod. Ipak su jo bili daleko od spasa, nad njima su se ve uzdizali visoki jarboli koji su zakrili zvijezde. Mogli su uti kako vjetar udara u jedra, kripanje drvenih dijelova broda, muzikalni zvuk glogotanja vode ispod pramca. Nitko nije rekao ni rije. Kako su veslali, ukoenim pogledom zu rili su u nadolazei brod u strahu. Isuse dragi, po tedi nas!, pro apta Jim. U ime Alaha, nje no ree Mansur. Svih mu oeva mog plemena! Svatko je zazvao svog boga. Zama nijednom nije propustio zaveslaj, ali njegove su oi blje tile na tom tamnom licu dok je gle dao kako se smrt nadvila nad njih. Potisni val ispred njih podigao je amac. Odjed nom su surfali na tom istom amcu, bacajui se naprijed-natrag. Poprena greda se poto pila i hladna voda nadirala je u amac, potapajui ga. Sva trojica bili su odbaeni pr eko stranica amca, ba u trenutku kad ih je udarila masivna ljuska broda. Kad je po tonuo ispod povr ine, Jim je shvatio kako je to zapravo bio stra an udarac. amac je b io odbaen u stranu, ali nije se slomio niti je bilo koji komadi drva bio slomljen. Jim je tonuo duboko, ali se trudio zaroniti jo dublje. Znao je da bi kontakt s d nom broda bio smrtonosan, jer je to dno vjerojatno oblo eno posebnom vrstom koljke koja se dr i za nj. koljke, o tre kao britva, odvojile bi mu meso s kostiju. Napeo je svaki mi i u svom tijelu, ekajui agoniju, ali ona nije do la. Plua su mu gorjela, a prs a su se punila neizmjernom potrebom za disanjem. Borio se protiv te elje tako dug o dok nije bio siguran da je brod pro ao, a tada je krenuo prema povr ini potiskujui se rukama i nogama. Kroz prozirnu vodu vidio je zlatni obris mjeseca. Ljuljao se krhak i slab i plivao prema njemu svom snagom i voljom. Iznenada je izronio na zrak i njime napunio plua. Okrenuo se na leda, te ko di ui, gu ei se u zadovoljstvu to je v. Mansur! Zama!, zakrije ti bolnim glasom. Gdje ste? Izronite ve jednom, prokleti bil i. Javite mi se! Ovdje! Bio je to Mansurov glas. Jim krene u potragu za njim. Njego v roak dr ao se za poplavljen amac, dok su mu se dugi uvojci njegove crvene kose pri lijepili za lice. U tom trenutku jo jedna glava izroni na povr inu izmeu njih dvojic e. Zama. Zapliva prema njemu, te mu podigne lice iznad vode. Zama zaka lje i eksploz ivno izbaci smjesu iz svog eludca. Poku ao je zagrliti Jima oko vrata, ali mu on to nije dopustio tako dugo dok njegov stisak nije oslabio. Tada ga je odvukao do p otopljenog brodia. Ovdje! Uhvati se za ovo. Vodio mu je ruku do ruba amca. Sva troji ca plutala su tamo uz potopljeni brodi, jedva dolazei do daha. Jim je bio prvi koj i se dovoljno oporavio da bi opet bio ljut. Kujin sine!, uzdahnuo je i zagledao se

za odlazeim brodom. ak niti ne zna da nas je zamalo ubio. Ovdje smrdi gore nego u na seobini tuljana. Mansurov glas bio je hrapav, a trud da govori prouzroio mu je sam o jo jedan napadaj ka lja. Jim pomiri i zrak i osjeti oduran miris u njemu. Trgovac ro bljem. Prokleti trgovac robljem, izgovori s gaenjem. Taj miris ne mogu zamijeniti s nijednim drugim. Ili brod sa zatvorenicima, ree Mansur promuklo. Vjerojatno prevozi osuenike iz Amsterdama u.Bataviju. Vidjeli su kako brod mijenja kurs, kako njegova jedra mijenjaju oblik na mjeseini dok se sprema ui u zaljev i pridru iti se ostalim brodovima usidrenim tamo. Volio bih pronai tog kapetana u jednoj od toionica gina na dokovima, mrano prozbori Jim. Zaboravi ga, savjetuje mu Mansur. Zabio bi ti no izme rebara, ili na neko jo bolnije mjesto na tijelu. Izvucimo radije amac. Jim je ispo d klupice u amcu napipao drvenu kantu koja je tamo bila zapela. Svu opremu sigurn o su svezali i odluili okrenuti amac. Poeli su naginjati ljusku brodia, aljui maleni p otoi morske vode preko stranica. Dok je amac bio ve napola prazan, Zama se dovoljno oporavio i uspeo se u nj. Prihvatio se vesala koja su jo plutala sa strane i tada provjerio opremu. Sva ribika oprema jo je ovdje. Otvorio je vreu i zavirio u nju. ak u i mamci tu. Hoemo li nastaviti?, dvosmisleno upita Mansur. Naravno da hoemo! A za to e bismo, dovraga? Pa, pogleda ga Mansur zagonetno. Zamalo smo se utopili. Ali nismo, o retno naglasi Jim. Zama je osu io brod, a Cauldron nam je vrlo blizu. Velika Julie e ka svoj doruak. Poimo je nahraniti. Jo jednom su zauzeli svoja mjesta u brodiu i uhva tili duga vesla. upljoglavi kreten stajao nas je jednog sata ribolova, ogoreno se ali o Jim. Mogao te stajati i mnogo vi e, Somoya, smijao se Zama, da me nije bilo tamo da te spasim... Jim uze mrtvu ribu iz torbe za mamce i baci mu je u glavu. Brzo su oporavljali svoj duh i prijateljstvo. Dr i zaveslaj, pribli avamo se oznakama, upozori Jim. Zapoeli su osjetljivi posao namje tanja brodia iznad strmovite rupe nad zeleni m dubinama pod njima. Trebali su baciti sidro na greben koji je bio na sjevernoj strani Lonca i pustiti se da ih struja odnese iznad tog podvodnog kanjona. Vrtl o na struja po kojoj je mjesto dobilo ime samo im je ote avala posao, pa su ak dvaput proma ili oznake. Uz mnogo znojenja i psovanja morali su izvlaiti sidro od 25 kilo grama i poku avati ponovno. Sumrak se uljao s istoka, tiho kao lopov, dok je Jim mj erio dubinu kako bi se uvjerio da su na pravome mjestu. ezdeset metara!, uzvikne on kad je osjetio da je olovni uteg udario u dno. Gotovo dvjesta koraka. Sada smo u pravo iznad blagovaonice Velike Julie. Povukao je uteg na povr inu. Mamce, momci! Do lo je do otimanja za vreom s mamcima. Jim gurne ruku unutra i, ispod Mansurovih prs tiju, uzme najbolji mamac od svih. Bio je to sivi zlatac, dugaak kao njegova podl aktica. Uhvatio ga je dan prije u laguni pored skladi ta kompanije. Ovo je previ e do bar mamac za tebe, objasnio je. Potreban je pravi ribolovac koji mo e uhvatiti Julie . Vrh metalne, o tre kuke provukao je kroz one upljine ribe. irina kuke bila je dva ra spona ake. Jim protrese ljestve. Tu je bilo deset metara elinog lanca, lakog ali vrs tog. Kova koji je radio kod njegova oca, Alf, runo ga je istalio posebno za njega. Jim je bio siguran da bi izdr ao i nasrtaje velikog crvenog kraljevskog morskog p sa. Zavrtio je mamac oko svoje glave, otpustio ga i poslao zajedno s lancem da r aspara zelenu povr inu. Dok je mamac tonuo u dubine, vidio je kako voda struji za njime. Ravno u grlo Velikoj Julie, naslaivao se. Ovaj put mi nee pobjei. Ovaj put je m oja. Kad je osjetio da je uteg na mamcu udario u dno, polo io je svitak na palubu i bosonog stao na njega. Obje su mu ruke bile potrebne na veslima da bi kontrolir ao vodene tokove i odr avao ami iznad Lonca. Zama i Mansur pecali su s manjim i slabi jim udicama i injama, koristei male komadie sku e kao mamac. U trenutku su bili zatrp ani ribom - ru iastocrvene skrbe, vijugave srebrenkaste djeverike, tokasti tigrii koj i su se glasali kao mali pra ii dok su izvijali udice i bacali se po dnu brodia. Male ribice za djeake, zadirkivao ih je Jim. Ustrajno je pazio na svoj mamac, tiho i po lako veslajui i zadr avajui brodi mirno iznad Lonca. Sunce se polako dizalo na horizo ntu, smanjujui hladnou u zraku. Skinuli su gornju odjeu sa sebe dok nisu ostali odj eveni samo u kratke hlae. Tuljani su plivali tako blizu obale da ste ih mogli ruk om dodirnuti. Ronili su i mutili vodu u blizini usidrenog amca. Iznenada je velik i mu jak zaronio ispod amca i zgrabio ribu koju je Mansur izvlaio iz vode, strgnuo j e s udice i izronio kilometar dalje s ribom u gubici. Kakav bezobrazluk, sam Bog bi te prokleo!, zaurla Mansur u bijesu dok je tuljan svojim sjajnim onjacima trgao komade ukradene ribe. Jim ostavi veslo i posegne za svojom torbom s alatom. Izv adi iz nje praku i napuni je vodom izbrazdanim kamenom. Svoje streljivo odabrao j e iz korita potoka na sjevernom dijelu posjeda. Svaki je kamen bio savr eno okruga

o, gladak i svaki je imao savr enu te inu. Jim je tako dugo vje bao gaanje dok nije sa e tiri od pet poku aja mogao pogoditi patku u visokom letu. Pripremio se za hitac, n ji ui praku iznad glave dok nije poela zujiti svom snagom. Tada ju je otpustio i kame n u trenutku poleti zrakom. Zaustavio se na sredini okrugle, tamne glave tuljana . Mogli su uti kako se njegove tanke i osjetljive kosti slamaju i pucaju. ivotinja je uginula u trenu, a njeno be ivotno tijelo struja je odnijela u daljinu. Nee vi e u krasti nijednu ribu, zakljui Jim i spremi praku nazad u torbu. A i ostali bi se mogl i nauiti pona anju. Ostali tuljani lagano su se odmaknuli od amca. Jim uzme veslo nat rag u ruke i nastavi razgovor koji su prije prekinuli. Mansur se pro log tjedna vr atio s jednog od Courtnevjevih brodova. Bio je na trgovakom putovanju koje se pro tegnulo sve do istone afrike obale i do Hormuzove Trube. Prepriavao im je sva ta uda koja je putem vidio i oaravajue do ivljaje koje je dijelio sa svojim ocem, kapetano m Alahova dara. Mansurov otac, Dorian Courtnev, bio je drugi partner u tvrtki. U svojoj ranoj mladosti bili su ga zarobili arapski gusari, koji su ga zatim prod ali omanskom princu, koji ga je prisvojio i okrenuo Islamu. Njegov polubrat Tom Courtney bio je kr anin, dok je Dorian bio musliman. Kada je Tom prona ao i spasio sv og mlaeg brata, sklopili su sretno partnerstvo. Tako su imali uvid u oba svijeta religija, te im je posao procvjetao. Posljednjih dvadesetak godina trgovali su u Indiji, Arabiji i Africi, a zatim u Europi prodavali ta egzotina dobra. Dok je M ansur priao, Jim je promatrao lice svog roaka i opet mu zavidio na ljepoti i armu. Mansur je to naslijedio od oca, zajedno s crvenkastozlatnom bojom kose koja je p oivala na njegovim leima. Kao i Dorian, bio je okretan i brz, dok je Jim bio isti kao njegov otac, irok i jak. Zamin otac, Aboli, usporeivao ih je kao bika i gazelu . Hajd'mo roae!, odva io se Mansur na zadirkivanje Jima. Zama i ja napunili smo amac do vrha prije nego to si se ti probudio. Uhvati nam konano jednu ribu! Oduvijek sam vi e cijenio kakvou od koliine, dobaci mu Jim s dozom aljenja u glasu. Ako nema pametnijeg posla, mogao bi nam priati o tvojim putovanjima u zemlje Hotentota, ree Mansur dok su jo jednu ribu, blistavu na svjetlosti, uspjeli prebaciti preko ruba amca. Jimov o glatko, iskreno lice zasjalo je od u itka kad se sjetio te avanture. Instinktivn o je pogledao prema sjeveru, preko zaljeva koji se nalazio izmeu tih namr tenih pla nina koje je jutarnje sunce obasjavalo svojim zlatnim zrakama. Putovali smo tride set i osam dana, hvalio se Jim, na sjeveru preko planina i prostranih pustinja, da leko izvan svih granica ove kolonije, za koju su guverner i vijee VOC-a zabranili da je itko prelazi. Putovali smo podrujima u koja do tad nijedan bijelac nije kr oio. Nije bio tako rjeit i pjesniki nastrojen kao njegov roak, ali je imao vrlo jak i zarazan entuzijazam. Mansur i Zama smijali su se zajedno s njim dok je opisivao barbarska plemena s kojima su se sukobili, te beskrajnu divlju igru koja se odi gravala po tim ravnicama. Povremeno se obraao Zami: Ovo sve to govorim je istina, z ar ne Zama? Bio si tamo sa mnom. Reci Mansuru da je tako. Zama je dostojanstveno klimao glavom. Istina je. Kunem se grobom svog vlastitog oca. Svaka rije je istini ta. Jednog u se dana vratiti, obeao je Jim sam sebi, radije nego ostalima. Vratit u se i prijei plavi horizont, na sam rub ove zemlje. A ja u poi s tobom, Somoya!, ree mu Za a s potpunim povjerenjem i uzbuenjem. Sjetio se Zama onoga to je njegov otac rekao umirui na svom le aju, izmoren staro u, umorni div ija se snaga nekada inila tako velik om da bi mogla dr ati i nebo na dlanu. Jim Courtnev je pravi sin svog oca, tiho je r ekao Aboli. Dr i se njega kao to sam se ja dr ao Toma. Nikada to nee po aliti, sine moj. s tobom, ponovi Zama, a Jim mu namigne. Naravno da e ii, ti, skitnice Kad te nitko d rugi ne eli sa sobom, ree Jim i udari Zamu po leima tako sna no da je ovaj umalo ispao iz amca. Rekao bi mu on i mnogo vi e, ali je osjetio pokretanje inje ispod noge. Od jednom trijumfalno uzvikne: Julie je na vratima. Udi, Velika Julie! Ispusti veslo i objema rukama uhvati u e. vrsto ga je dr ao, spreman da zave e petlju za rub amca. Bez da im je itko i ta rekao, ostala dvojica brzo su povukla svoje udice prema povr ini , i izvadili ih u amac. Znali su koliko je va no da Jim ima otvorenu i slobodnu pov r inu vode, kako bi se uhvatio uko tac s tako velikom ribom. Doi, lijepa moja ribice!, a pne Jim prema vodi, dok je oprezno dr ao u e izmeu palca i ka iprsta. Nije ni ta osjeao, s amo lagani pritisak morske struje. Dodi ljubavi, ja te volim, govorio je. Tada osj eti novi pritisak na u etu. Nje no, gotovo neprimjetno kretanje. Svaki ivac u tijelu bio mu je napet, svaka tetiva bila je spremna. Tamo je, jo uvijek je tamo! U e se pon ovno olabavilo. Ne ostavljaj me, najdra e moje. Molim te, ne ostavljaj me. Jim se na gne preko ruba amca tako uspravno dr ei u e, da je u vodu ulazilo u samom sredi tu jedno

g vira. Ostali su samo gledali. Nisu se usudili niti disati. Odjednom ugledaju k ako je njegovu ruku podignutu u zrak neka golema sila povukla prema dolje. Proma trali su kako se ste u mi ii na njegovoj ruci, kako ruka ide gore-dolje. Kao zmija ko ja se sprema na napad. Nijedan nije rekao niti rije, dok je ruka u kojoj je Jim d r ao u e ve gotovo dodirivala povr inu vode. Da!, ree Jim tiho. Sada!, nagnuo se unazad lom te inom svoga tijela. Da, da i da! Svaki put kad je to izgovorio nagnuo se jo jed nom unazad, pa zamahnuo rukama desno, pa lijevo i opet desno. To ne mo e biti riba, ree Mansur. Nijedna riba nije tako sna na. Vjerojatno si zapeo za dno. Jim mu nije od govorio. Opet se nagnuo unatrag cijelom tjelesnom te inom, dok su mu koljena bila zakvaena za drvenu gredu, kako bi dobio na snazi i pru io jo vei otpor ribi. Zubi su mu kripili, a lice mu je poprimilo tamnocrvenu boju. inilo se da e mu i oi iskoiti. Uh vatite kraj u eta!, uzdahne Jim, a ostala dvojica skoe da mu pomognu, ali prije nego to su stigli do krme, Jim je pao i bio odbaen u stranu. U e mu je klizilo kroz ruke , mogao se namirisati miris spaljene ko e, nalik mirisu ovjih rebara koja se peku n a ra nju. Jim je vikao od boli, ali se istodobno hrabro dr ao. Uz mnogo truda poku ava o je zavezati u e izmeu ruba amca i kraja drvene grede. Ali tako je izgubio jo ko e jer su zglobovi na njegovim prstima udarali u drvo. Jednom rukom skinuo je kapu s g lave i poku ao je upotrijebiti kao rukavicu. Sva trojica su vri tili kao demoni u pa klenoj vatri. Pomozi mi! Uhvati u e! Pusti je malo! Udica e se izravnati! Uzmi kantu i prolij vodu po u etu jer e se ve i zapaliti! Zama je uspio objema rukama uhvatiti u e, ali svi zajedno nisu bili dovoljno jaki da bi sprijeili bijeg te goleme ribe. U e j e zvi dilo kako je klizilo niz rub amca. Mogli su osjetiti zamahe velikog repa kako pulsira kroz njega. O vodo, za Isusovu ljubav, ohladi u e!, zavapi Jim. Mansur uzme punu kantu vode i prolije ju po njihovim rukama. Zau se i tanje i pojavi se oblak p are kad je voda prokljuala. U ime Bo je! gotovo smo izgubili cijeli namotaj u eta, zava pi Jim kad je vidio njegov kraj kako se dr i na dnu ljuske amca. to br e mo e , Mansur! Za e i drugi namot! Mansur je radio brzo, sa spretno u po kojoj je bio poznat i stigao je upravo na vrijeme: upravo kada je zavezao vor, u e se istrgnulo iz njegova hvata, kroz ruke druge dvojice, usput trgajui jo ko e s njihovih ruku, dok nije potpuno skl iznulo preko ruba u zelene dubine. Stani!, alio je Jim za ribom. Poku ava nas ubiti, Ju lie? Kada e prestati, ljepotice? Ve smo izgubili i polovicu drugog namota, upozori ih Mansur. Daj da preuzmem tvoje mjesto Jim. Krvi ima po cijeloj palubi. Ne, ne, bijesn o je tresao glavom. Sve je slabija. Srce joj je gotovo slomljeno. Tvoje ili njezino srce?, upita Mansur. Popni se gore, rodae, ljutito mu savjetova Jim. Tvoj mozak je b eskoristan ovdje. U e je u bijegu poelo usporavati, sve dok nije konano stalo. Ostavi kantu s vodom, ree Jim. Uhvati u e. Mansur stane iza Zame. Sada je Jim mogao jednom ru kom pustiti u e i cuclati prste. inimo li mi ovo radi zabave?, upita se Jim. Sada mu je glas postao pomalo poslovan. Sada je red na nama, Julie. vrsto dr ei u e, rasporedili su se po cijeloj du ini amca, stojei jedan iza drugoga. U e su omotali oko svojih nog u. Jedan, dva, tri!, Jim je davao ritam dok su uvlaili u e nazad u amac, oslanjajui se na nj cijelom te inom. Jo je etiri puta riba skupila snagu, pa su joj morali popusti ti pri bijegu. Ali svaki je put taj bijeg bio sve krai. Tada su joj zakrenuli gla vu i dovukli je nazad. Ona se bacala i borila, udarala oko sebe, ali joj je snag a bivala sve slabija. Odjednom je Jim, pri vrhu u eta, zadovoljno uzviknuo. Tamo je ! Vidim je tamo dolje. Riba se okretala u irokom luku ispod trupa amca. Pritom su n jene bronanocrvenkaste ljuske hvatale zrake sunca i sjajila se kao ogledalo. Isuse dragi, prekrasna je! Jim je mogao vidjeti njeno veliko zlatasto oko koje ga je g ledalo kroz smaragdnozelenkastu vodu. Usta morskog psa grevito su se otvarala i z atvarala, krge su se ljeskale dok su pumpale vodu, tra ei kisik. Te su ralje bile ta ko duboke da bi u njih mogla stati glava i ramena odraslog ovjeka. Bile su poveza ne s bezbroj o trih zuba onjaka veliine ka iprsta. Sada vjerujem u priu ujaka Dorryja, s naporom tiho progovori Jim. Tim zubima lako mo e ovjeku odgristi nogu. Napokon, gotov o dva sata nakon to je Jim zastao iznad jazbine ribe, imali su je pored ruba amca. Na amac su povukli samo njenu glavu, posve iznad povr ine. Kada su to uinili, riba je krenula u svoje posljednje ludilo. Njeno tijelo bilo je dugako kao pola visoko g ovjeka, a na sredini bila je iroka kao etlandski poni. Tako je dugo udarala i izv ijala se dok njen nos nije dodirivao vrh iroke peraje, prvo na jednoj, pa na drug oj strani. U zrak su se vinule vodene plahte, koje su zatim padale na palubu u vr stim kapljicama. Voda je moila trojicu kao da stoje ispod velikog vodopada. Hrabr o su se dr ali tako dugo dok napadaji nisu oslabili. Tada ih Jim dozove: vrsto je dr i

te! Spremna je za posljednju pomast! Zgrabio je palicu pod poprenom gredom. Vrh ba tine koju je dr ao desnicom bio je ojaan olovom. Podigao je visoko riblju glavu i s na no zamahnuo palicom. Udario je po ko atom bre uljku izmeu njenih blistavo utih oiju. N eno masivno tijelo se smrtno ukoilo. Opaki uzdasi spu tali su se njenim svjetlucavi m bokovima. ivot je polako izlazio iz nje dok je plutala uz rub amca. Njene krge bi le su tako iroko otvorene kao damski suncobran. Natopljeni znojem i morskom vodom , divlje da ui i njegujui svoje razderane dlanove, nasloni e se na gredu. Sa strahom su gledali to velianstveno bie koje su ubili. Nema rijei koje bi prikladno opisale is todobne osjeaje pobjede i kajanja koji su ih preplavili. U ime proroka, ovo je doi sta Levijatan, ree tiho Mansur. Osjeam se tako malen. Morski psi bit e ovdje za nekoli o minuta, prekine Jim ti inu. Pomognite mi da je ukrcam. Provukli su u e kroz krge i sva trojica se nagnuli nad nju. Isto tako opasno se nagnuo i amac, blizu toke kada ne ma povratka. Konano je riba bila na amcu, koji je jedva bio dostatno velik za sve ono to je bilo na njemu. Nisu mogli sjesti na klupicu, ve su sjeli na rubove amca. Jedna se ljuska odlomila kad je riba kliznula na stranu: bila je veliine panjolsko g zlatnika, isto takvog sjaja. Mansur je pokupi i okrene prema suncu, fascinantn o buljei u nju. Moramo ovu ribu odnijeti kui na High Weald, ree on. Za to?, otresito g pita Jim. Da je poka emo obiteljima, mom i tvom ocu. Do sumraka e izgubiti svu boju, l juske e biti suhe i bez sjaja. Tijelo e poeti trunuti i smrdjeti, tresao je Jim glav om. elim je se sjeati ovakve, u cijeloj svojoj slavi. A to emo onda uiniti s njom? mo je administratoru s VOC-ovog broda. Takvo nevjerojatno stvorenje. Prodat emo ga kao vreu krumpira? To mi se ini kao svetogre, protestirao je Mansur. Dajem ti sve zem aljske zvijeri i svu morsku ribu. Ubij! Jedi!, citirao je Jim. Knjiga postanka. Sa me Bo je rijei. Kako bi to onda moglo biti svetogrde? To je tvoj Bog, a ne moj, opovrg avao je Mansur. To je sve isti Bog, tvoj i moj. Samo ga zovemo drukijim imenom. On j e i moj Bog, Zama nije mogao utjeti. Kulu, Kulu, Najvei od Najveih. Jim je zamotao kom ad tkanine oko ranjenih ruku. Onda, u ime Kulu Kulua. Ovaj e crveni morski pas doi na nizozemski brod. Iskoristit u ga kao pismo kojim u se predstaviti tom administr atoru. Ne elim mu prodati samo jednu ribu, ve i dio proizvodnje iz High Wealda. Kak o je sjeverozapadni vjetar puhao iza njih brzinom od deset vorova, mogli su podii samo jedno jedro, koje bi ih dovelo u zaljev. U zaljevskom sidri tu bilo je osam b rodova uvanih topovima iz dvorca. Veina ih je tamo bila ve tjednima, tako da su ve b ili dobro opskrbljeni. Jim poka e na brod koji je stigao posljednji. Sigurno ve mjes ecima nisu stupili na vrsto tlo. Bit e da su ve izgladnjeli i eljni svje e hrane. Vjer ojatno su ve puni skorbuta. Nakon onoga to su nam uinili, mislim da nam duguju neki profit. Svi su Courtnevji bili trgovci do same sr i, pa je ak i najmlaem od njih rij e profit imala gotovo religijsko znaenje. Jim je krenuo prema nizozemskom brodu. B io je to visok brod s tri palube, po dvadeset topova sa svake strane, i s tri ja rbola, velik i glomazan. Pravi naoru ani trgovaki brod. Plovio je pod dugom, uskom zastavom VOC-a, i pod zastavom Nizozemske Republike. Dok su mu se pribli avali, Ji m je vidio kako je oluja o tetila trup broda i snast. Bilo je oito da je brod pretr pio surovo putovanje. Kad su pri li jo bli e, Jim proita ime s njegove krme: Het Geluk kige Meeuw, Sretni Galeb. Smijao se nespretno odabranom imenu te starice. Tada s e njegove zelene oi stisnu od iznenaenja i zanimanja. ene, pokazivao je prema naprije d. Stotine njih. Zama i Mansur skoe na noge, popnu se na jarbole i zagledaju prema naprijed, zaklanjajui rukom oi od suneve svjetlosti. U pravu si!, uzvikne Mansur. Osi m supruga nizozemskih graana, njihovih glupih, jeftinih keri i bludnica iz obalnih gostionica, ene su bile rijetke na Rtu Dobre Nade. Pogledaj ih samo, uzdahnu Jim s po tovanjem. Pogledaj samo te ljepotice. Ispred glavnog jarbola paluba je bila natr pana enskim oblicima. Kako zna da su ljepotice?, zapitkivao je Mansur. Predaleko smo da bi bili sigurni u to. To su vjerojatno ru ne stare babe. Ne, Bog ne mo e biti tako okrutan prema nama, nasmije se Jim. Svaka od njih je aneo s neba. Jednostavno to z nam. Na etvrtastoj palubi nalazila se nekolicina asnika i nekoliko mornara koji su ve popravljali tetu na trupu broda, te ga odmah nakon toga bojili. Tri su mladia na amcu oi usmjerila samo prema enskim oblinama na brodu. Jo su jednom osjetili neugod an miris koji je dolazio s broda. Jim je medu njima imao najo triji vid i mogao je vidjeti kako su ene bile poredane du cijele palube, vezane lancem koji im je ogra niavao kretanje. Osuenice!, slo i se Mansur. Tvoji aneli s neba su zapravo zatvorenice! Ru ne kao grijeh. Sada su ve bili dovoljno blizu i mogli su prouiti osobine tih prlja vih stvorenja, njihovu sivu, masnu kosu, krezuba usta i naboranu, blijedu ko u na

ostarjelim licima, njihov klonuli pogled i, na gotovo veini tih bijednih lica, bu buljice i masnice izazvane skorbutom. Be utno su se poeli pribli avati brodu, s beznad nim pogledom u oima, ne pokazujui nimalo interesa, nimalo emocija. ak su i Jimovi b ludni instinkti nestali. To vi e nisu bila ljudska bia, ve izudarane, zlostavljane iv otinje. Njihova gruba platnena odjea bila je sva odrpana i uprljana. Oito je da pu tuju sve od Amsterdama, bez vode koja bi oprala njihova tijela, a kamoli odjeu. uv ari su bili naoru ani pu kama. Stajali su na krajevima jarbola i na prednjoj kabini, s koje su nadzirali palubu. Kad se amac pribli io, niski asnik u plavoj jakni po urio je na stranu broda i pribli io megafon usnama. Odmaknite se!, vikao je na nizozemsk om. Ovo je zatvoreniki brod! Odmaknite se ili emo pucati! Jime, ovaj misli ozbiljno, r ee Mansur, maknimo se odovud. Jim je ignorirao taj prijedlog i podigao u zrak jednu ribu. Vars visi Svje a riba, odgovarao je. Upravo izvaena iz mora. Uhvatili smo je pr ije sat vremena. Dok je asnik oklijevao, Jim je osjetio svoju priliku. Pogledajte s amo ovu ribu. Pokazivao je prema velikoj strvini koja je zauzimala veliki dio amca . Crveni morski pas! Najbolja jestiva morska riba! Ovdje ima dovoljno ribe da se tjedan dana hrani cijela posada. ekajte!, odgovori im ovjek i otri preko palube prema onoj grupici asnika. Nakratko su se savjetovali. Onda dobro. Pridite! Ali pazite n a lukove broda. Prive ite se na lance koji vise s krme! Mansur je izbacio maleno si dro i zaveslao ispod stranice broda. Tri su mornara stajala na ogradi s uperenim pu kama prema amcu. Ne poku avajte ne to izvesti, upozoravao ih je niski asnik, ako ne e metak u prsa. Jim mu se pokorno nasmije i i poka e mu prazne dlanove. Ne mislimo ni ta lo e, mijnheer. Mi smo po teni ribolovci. Jo uvijek bio je pod dojmom lancima vezanih ena. Zurio je u njih s gnu anjem i sa aljenjem u oima, dok su one stajale u tu nom redu pored ograde. Tada se usredotoio na pristajanje uz brod. Zama je dobacio kraj u et a mornarima koji su stajali na lancima iznad njega. Brodski administrator, bucma sti elav ovjek, provirio je glavu preko ruba broda i spustio se u njihov amac da bi provjerio ponuenu robu. Bio je impresioniran veliinom le ine morskog psa. Neemo ovdje razgovarati, doite na brod, pozva ovjek Jima i naredi mornaru da baci ljestve na u e tu prema njemu. To je bio poziv za kojim je Jim eznuo. Popeo se ljestvama na stra nu broda 20 poput akrobata i skoio pred elavca s pljeskom koji stvaraju bose noge. Koliko tra ite za ovu veliku?, nejasno je bilo njegovo pitanje. Jima su pro imali trn ci. Lijep komad mesa, mislio je administrator prouavajui njegova mi iava prsa i jake ruke, a noge duge i lijepo oblikovane, preplanule na suncu. Petnaest srebrenih gu ldena za svu na u ribu, ree Jim s naglaskom na zadnjoj rijei. Bilo je oito da mu je za nimljiv. Jeste li vi neki odbjegli ludak?, uzvrati mu administrator. Vi, va a riba i va prljav, malen brod ne vrijede zajedno polovicu toga novca. Ja i brodi nismo na pr odaju, rjeito ga je uvjeravao Jim. Kada je pregovarao oko cijene, bio je u svom el ementu. Otac ga je dobro izvje bao. Nije prezao od iskori tavanja administratorove s eksualne naklonosti prema njemu, samo da bi postigao to bolju cijenu. Dogovorili su cijenu od osam guldena za svu ribu. elim zadr ati najmanju ribu za veeru svojoj ob itelji, ree Jim, a elavac se zahihota. Imate dobar nain pregovaranja, kerel. Zatim plj une u svoj desni dlan i pru i ga. Jim uini isto tako i oni se rukova e kako bi zapeati li dogovor. Administrator je dr ao Jimovu ruku malo du e nego to je uobiajeno. to jo ima e na prodaju, mladi pastu e?, namignu on Jimu i proe jezikom preko svojih ispucanih usana. Jim mu tog trenutka nije ni ta odgovorio, nego je pogledao kako mornari spu t aju teretnu mre u u njegov brodi. Zama i Mansur su s manjim pote koama prebacili velik og crvenog morskog psa u mre u. Tada su ga podigli i spustili na palubu. Jim se ok rene administratoru. Mogu vam prodati tovar svje eg povra - krumpir, luk, rajice, voe, sve to upola cijene koju naplauju Vrtovi kompanije, ree mu Jim. Dobro znate da VOC ima monopol nad time, ree skromno pisar. Zabranjena mi je trgovina s privatnim podu zetnicima. Mogu to srediti s par srebrenjaka u d epu, ree mu Jim dodirujui pritom nos. Svi znaju kako je lako podmititi inovnike tvrtke na Dobroj Nadi. Korupcija je nain pre ivljavanja u kolonijama. Pristajem. Nabavite mi najbolji tovar koji imate, slo i se pisar i prijateljski dodirne Jimovu ruku. Ali nemojte da vas uhvate. Ne elim da tako lijep momak kao vi zavr i sav izbievan i izranjavan. Jim se neprimjetno izmakn u njegovom dodiru. Nikad ne uzrujavaj mu teriju, pomisli. Iznenada je do lo do kome an ja na pramcu i Jim, zahvalan na olak anju kad se ovaj odmaknuo, mugne iza njegovih leda. Prva grupa zatvorenica bila je zatvorena ispod palube, dok je druga grupa dolazila na palubu, na svje zrak i tjelovje bu. Jim se zagledao u blijedu djevojku koja je bila na elu povorke. Na trenutak mu je zastao dah, a otkucaje srca osjeao

je i u u ima. Bila je visoka i mr ava od izgladnjelosti. Na sebi je imala otrcan i i zno en komad tkanine, s razderanim obrubima i rupama kroz koje su joj se vidjela k oljena. Noge su joj bile tanke i ko ate, meso kao da se od gladi istopilo. Ruke su joj bile isto takve. Ispod te bezobline tkanine naziralo se na prvi pogled djeako t ijelo, ali bez oteklina i s lijepim enskim oblinama. Ali Jim nije gledao tijelo, zagledao se u lice. Glava joj je bila malena, ali graciozno namje tena na dugi vra t, poput zatvorenog tulipana na stabljici. Ko a je bila bronana, bez bora, tako lij epe strukture da su joj se kroz nju gotovo mogle vidjeti kosti na licu. ak je i u tim oajnim prilikama nastojala ne potonuti u blato oaja. Kosa joj nije pokrivala lice. Bila je svezana u tanku pletenicu i visjela je na ramenu prema naprijed. ak ju je uspjela odr avati istom i kovravom. Dosezala joj je gotovo do struka, glatka kao fina izvezena kineska svila koja se sjajila kao zlatnik na suncu. Ali su oi b ile ono zbog ega je Jimu na trenutak zastao dah. Bile su plave poput afrikog neba sredinom ljeta. Kada ga je prvi put pogledala, irom su se otvorile. Usne su se od vojile, a medu bijelim zubima nije bilo nikakvih razmaka. Iznenaeno je stala, a en a iza nje zavr ila je u njenim leima. Obje su izgubile ravnote u i umalo pale. Okovi na nogama su zveketali, dok su ih ostale djevojke u nizu be utno gurale i udarale, psujui ih naglaskom s antwerpenskih dokova. Hajde princezo, mii to lijepo dupe! Jeda n od uvara pri ao joj je s leda. Nastavi hodati, glupa kravo! Cijelom du inom vorastog b ia udario je po njenoj tankoj ruci, stvarajui jasne, crvene masnice. Jim se jedva svladavao da ne pojuri tamo i za titi ju. Njemu najbli i uvar to je osjetio i podigao cijev pu ke prema njemu. Jim je ustuknuo. Znao je da bi mu s te blizine pu ka raznij ela utrobu. Njegovu reakciju vidjela je i ta djevojka i prepoznala ne to u njemu. Zateturala je prema naprijed, oi su joj bile pune suza od boli koju je izazvao bi. Drugom je rukom masirala grimizne modrice. Tu ne oi zadr avala je na njegovom licu d ok je prolazila pokraj njega. Jim je stajao na mjestu kao prikovan. Opasno bi i beskorisno bilo razgovarati s njom, mislio je Jim, ali su rijei izletjele iz usta prije nego li ih je uspio zatvoriti. Osjetilo se sa aljenje u njegovom glasu. Izgl adnili su te. Blijeda, smije na grimasa pojavila se na njenom licu i osmijeh na usn ama, ali nije davala nijedan drugi znak da ga je ula. Stara vje tica iza nje dobaci joj: Nema danas za tebe mladog kolca, princezo. Morat e opet upotrijebiti prst. Ho daj dalje. Djevojka se udaljila od njega, hodajui palubom, predvodei niz. Mo e jedan s avjet, kerelub, ree mu pisar koji je stajao iza njega. Ne poku avaj ni ta s ovim kujam a. One su najkrai put do pakla. Jim ga pogleda sa smije kom. Ja sam hrabar ovjek, ali nisam glup. Ispru i ruku, a pisar mu u nju ispusti osam srebrenjaka. On prebaci nog u preko ograde i ree mu: Sutra u vam dostaviti tovar povra. Mo da i odemo na a icu groga u jednu od obalnih gostionica. Ude u svoj amac i promrmlja: Ili bih ti mogao slomi ti vrat i obje debele noge, a zatim zauzme svoje mjesto. Otplovimo, podigni jedro!, naredi Zami i povede amac prema vjetru. Letimice su dodirivali stranice Meeuwa. a luzine otvora za pu ke bile su otvorene i propu tale su svjetlo na pucaka mjesta. Ta napuena, smrdljiva mjesta izgledala su kao prizor iz pakla, a smrad je bio kao na gnoji tu. Stotine ljudi bilo je nagurano u taj nizak i tijesan prostor, gdje su p rovodili mjesece bez odmora. Jim pogleda iznad svoje glave, visoko iznad jarbola . Jo je uvijek tra io tu djevojku, ali je znao da e biti razoaran. Njegov je puls pos koio kao one nevjerojatno plave oi koje su ga gledale. U nizu zatvorenica, uz rub ograde, hodala je ona. Tvoje ime! Kako se zove ?, brzo je uzviknuo. U tom trenutku t o mu je bila najva nija stvar na svijetu koju mora znati. Njen odgovor gubio se u vjetru, ali ga je proitao na njenim usnama: Louisa. Vratit u se, Louisa! Oraspolo i se! nesmotreno je urlao dok je ona uzbueno gledala u njega. Tada je uinio ne to jo nesmo trenije. Znao je da je to ludo, ali ona je umirala od gladi. Zgrabio je crvenu r ibu koju nije bio ponudio na prodaju. Te ila je gotovo pet kilograma, ali ju je ba cio u zrak s nevjerojatnom lakoom. Louisa ju je uhvatila objema rukama, s oajnom g rimasom na licu. Groteskna enetina u redu iza nje skoila je naprijed i poku ala istr gnuti ribu iz njenih dlanova. Otimanju su se u trenutku pridru ile jo tri-etiri ene, borei se za tu ribu poput vukova. Tada su se umije ali i uvari kako bi smirili gu vu, mlatei i biujui ene koje su vri tile u bolovima. Jim se u gaenju okrenu u stranu, dok m u se srce slamalo od sa aljenja i nekih drugih osjeaja koje nije prepoznavao, jer i h nikad do sada nije iskusio. Njih su trojica plovili u okrutnoj ti ini, samo bi J im svakih nekoliko minuta okrenuo glavu gledajui taj zatvoreniki brod. Ne mo e ni ta uin ti za nju, ree na kraju Mansur. Zaboravi je, roae. Nije ti dostupna. Jimovo se lice za

tamnilo u oaju i frustraciji. Je li doista? Ti misli da sve zna , Mansur Courtnev. Vi djet emo jo . Vidjet emo! Na pla i ispred njih jedan od slugu dr ao je na uzici radne mul e, spreman da im pomogne izvaditi amac. Nemojte samo sjediti tamo kao neki kormora ni koji su e svoja krila na suncu. Spustite jedro, izdere se Jim ljutito na onu dvo jicu. Priekali su prvi vei val, dr ei vrsto vesla. Kada ga je Jim ugledao, zavapi: Idem o, svi zajedno. Vuci! Zavukao se ispod krme, i odjednom su veselo plovili na obrv ama zelenog kovravog vala, kao da se utrkuju prema obali. Val ih je odnio daleko naprijed, pa povukao ponovno nazad. Iskoili su iz amca i uhvatili se za lanac koji im je dobacio sluga galopirajui prema njima s mulama. Trali su pored njih, vukui am ac daleko vi e od povr ine mora. Tada su ga odvezali s lanca. Trebat u te ponovno sutr a rano ujutro, ree Jim sluzi. Neka budu spremne. Znai, opet idemo na taj pakleni brod, zar ne?, monotono ga upita Mansur. Da, kako bi im prodali tovar povra, glumio je Ji m nedu nost. A to e tra iti od njega zauzvrat?, upita ga Mansur s istim tonom u glasu. J m ga lagano udari u ruku i skoi na gola leda jedne od mula. Jo jednom pogleda prek o zaljeva gdje je stajao brod sa zatvorenicama. Tada su obalom lagune odjahali u brda prema bijelim zgradama na posjedu, gospodarstvu koje je Tom Courtnev nazva o High Weald, Visoki Bre uljak, prema velikoj rezidenciji gdje su on i Dorian bili roeni, a nisu je vidjeli godinama. Jedino to su te dvije zgrade imale zajedniko bi lo je to ime. Ova je bila izgraena u stilu u kojem se grade kue na rtovima. Krov j e bio prekriven tankim slojem a a s graciozno oblikovanim rubovima. Natkriveni prol az vodio je do sredine dvori ta, koje je dizajnirao poznati nizozemski arhitekt An reith. Ime gospodarstva i obiteljski grb bili su integrirani u kiastu fresku na k ojoj su bili aneli i sveci. Grb je prikazivao top s dugom cijevi koji je stajao n a svom postolju s kotaima, s trakama ispod njega. Pisalo je TPBC, to je znailo Trgo vako poduzee brae Courtnev. Na drugoj ploi pisalo je High Weald, 1711. Kua je bila iz graena iste godine kada su se Jim i Mansur rodili. Dok su zveketali kroz natkrive ni prolaz i istro eno dvori te, Tom Courtnev je upravo izlazio iz skladi ta. Bio je ve lik ovjek, vi i od est stopa, jak u ramenima. Njegova gusta crna brada bila je protk ana srebrom, a tjeme mu je bilo po teeno ijedne vlasi. Ipak su male kovre okru ivale s jajan, elavi skalp i pokrivale stra nji dio njegova vrata. Njegov trbuh, nekad tana k i vrst, zadobio je okrugli oblik. Njegovo stjenovito lice bilo je vezano borama od smijeha, dok su mu oi svjetlucale od humora vrlo pouzdanog, razvijenog ovjeka. James Courtnev! Tako te dugo nema da sam ve zaboravio kako izgleda . Lijepo da si s vratio. Ne bih vas elio zamarati, ali moram vas upitati kani li ijedan od vas dan as togod raditi? Jim slegnu ramenima kao kakav krivac. Gotovo nas je pregazio neki nizozemski brod, prokletnik nas je potopio. Onda smo uhvatili velikog crvenog mo rskog psa, velikog kao teretni konj. Trebalo nam je dva sata da ga ulovimo. Mora li smo ga prodati posadi jednog od brodova u sidri tu. Isuse, djeae, ti si imao doista uzbudljivo jutro. Nemoj mi rei ostatak tvojih jada, pusti da pogodim. Bili ste n apadnuti od francuskog navalnog broda, a potom je na vas krenuo ranjeni vodeni k onj. Tom se odu evljeno grohotao. Bilo kako bilo, koliko si dobio za morskog psa vel iine radnog konja?, zahtijevao je odgovor. Osam srebrenih guldena. Tom zazvi di. Mora d a je bio golem. Tada je izraz njegova lica postao ozbiljan. To nije izgovor, mome. Nisam ti dao slobodan tjedan. Trebao si se vratiti prije nekoliko sati. Cjenkao s am se s administratorom s nizozemskog broda i postigao dogovor, ree mu Jim. Kupit e sve namirnice koje mu mo emo dostaviti - i to po dobroj cijeni, oe. O trouman pogled z amijenio je podsmijeh u Tomovim oima. Ipak izgleda da nisi potratio vrijeme. Dobro obavljeno, djeae. U tom je trenutku privlana ena, visoka gotovo kao Tom, izi la iz kuh inje na suprotnoj strani dvori ta. Njena je kosa bila skupljena u veliku pundu na vrhu glave. Rukavi njezine bluze bili su smotani uz njene bucmaste, suncem ozare ne ruke. Tom Courtnev, zna li da je jadno dijete oti lo ujutro bez doruka. Pusti ga d a pojede obrok prije nego to ga nastavi muiti. Sarah Courtney uzvrati Tom, ovo tvoje j dno dijete nema vi e pet godina. I tebi je vrijeme da rua , ree mu arah. Yasmini, djev i ja cijelo smo se jutro muile sa tednjakom. Doite ovamo, svi vi. Tom podigne ruke u znak kapitulacije. Sarah, ti si tiranin, ali ja bih mogao pojesti i bika, zajedn o s rogovima na glavi, ree on. Si ao je s verande i stavio ruku na Jimova ramena, a drugu na Mansurova i vodio ih prema vratima kuhinje, gdje ih je ekala arah s rukam a u bra nu do lakata. Zama povede stado mula i izvede ih iz dvori ta prema stablima. Zama, reci mom bratu da ga dame ekaju s rukom, zvao ga je Tom. Rei u mu, oubaash Zama je koristio izraz kojim odaje najvi e po tovanja upravitelju Visokog Bre uljka. im zavr i

rukom, doi ovamo sa svim ljudima, upozoravao ga je Jim. Moramo ubrati i natovariti tovar povra koji emo sutra odvesti na Sretnog Galeba. Kuhinja je bila puna ena. Veina njih bile su slu kinje, graciozne javanske ene iz Batavije. Jim pode i zagrli majk u. arah se pravila izostavljenom. Ne budi klipan, James, ali je porumenila od zadov oljstva kad ju je podigao i poljubio u oba obraza. Smjesta me spusti na zemlju. Ako me ve ti ne voli , znam da me voli teta Yassie. Pri ao je tankoutnoj, simpatinoj eni ko a je u trenu bila umotana u ruke voljenog sina. Dodi Mansur! Sada je na meni red! Podigao je Yasmini iz Mansurova naruja. Nosila je dugu ghagru i coli ko ulju satkan u od fine svile. Bila je mr ava i lagana kao kakva djevojka, s ko om boje jantara, i s tamnim uko enim oima koje su izgledale poput oniksa. Snje ni plamen na prednjoj st rani tamne, crne kose nije bio znak starenja: s njime se rodila, isto kao njena majka i baka. Dok su se ene vrpoljile oko njih, mu karci su sjeli na vrh dugoga utog a drvenog stola na kojem se nalazilo brdo posuda i pladnjeva. Tu je bilo tanjura sa currvjem spremljenim na malajski nain, koji je mirisao po ovetini i zainima, bo gat jajima i jogurtom, zatim golema pita od divljai s krumpirom i mesom proljetni h ivotinja, komadi kruha koji su maloas bili peeni, pa su jo bili topli. Tu je bilo i zemljanih posuda punih utog maslaca, vrevi puni kiselog mlijeka i malo pivo. Gdje je Dorian?, zau se Tomov glas s vrha stola. Opet kasni. Je li to netko spomenuo moje ime?, doskita se Dorian u kuhinju. Bio je mr av, atletske grade, zgodan i dobroudan . Glava mu je bila nakupina bakrenih kovra, kao i njegovu sinu. Na nogama je nosi o jahake izme, zapra ene do koljena, a na glavi iroko obrubljen slamnati e ir. Zavrtio j e e ir zrakom preko cijele prostorije, dok su ga ene odu evljeno pozdravljale. Za utite! Svi vi! Zvuite kao skupina koko i kada se akal spusti prema njihovim kavezima, riknu Tom. Galama se sporo sti ala. Dodi i sjedni, Dorrv, prije nego to izludi ove ene. Sada emo uti priu o velikom crvenom morskom psu kojeg su momci uhvatili, i o dogovoru k oji su postigli s posadom broda VOC-a koji je usidren u luci. Dorian je uzeo stol ac i sjeo pored brata, te zarinuo o tricu svog no a kroz koricu pite od divljai. Od c ijelog dru tva zauo se uzdah odobravanja dok se mirisni oblak pare uzdizao iz pite prema stropu. Dok je arah licom stavljala hranu na tanjure s uzorkom vrbe, soba je odjekivala smijehom i alama koje su zbijali mu karci, hihotanjem i spontanim pokaz ivanjem uzbuenja ena. Ne to nije u redu s Jimom?, pogleda arah preko stola i podigne gl as iznad sve te galame. Ni ta, ree Tom s punom licom na pola puta prema ustima i o tro p ogleda svog jedinca. Zar ne? Svi su za utjeli i gledali u Jima. Za to ne jede ?, ozbiljni gllsom ga upita arah. Jimov silan apetit bio je opepoznat u obitelji. Ono to tebi tr eba je sumpor i eerni sirup. Dobro mi je, samo nisam gladan, ree on i pogleda prema do lje, prema piti koju je jedva taknuo. Nemojte me tako gledati. Pa, neu umrijeti. ara h ga je jo uvijek gledala. to se danas dogodilo? Jim je znao da ona mo e vidjeti kroz njega kao da je od stakla. Skoio je na noge. Ispriajte me, ree i odgurne stolac prema natrag i ode u dvori te. Tom je zakoraio za njim, ali mu arah klimne i da mu znak d a ostane za stolom. Pusti ga na miru, mu u, ree ona. Samo je jedna osoba mogla zapovi jedati Tomu; on slegne ramenima i poslu no sjedne za stol. Za razliku od raspolo enj a od nekoliko trenutaka prije, sada je prostorija bila uronjena u te ku, veliku ti i nu. arah opet pogleda preko stola i upita: to se, zapravo, danas tamo dogodilo, Man sur? Jim je bio na jednom zatvorenikom brodu. Vidio je neke stvari koje su ga uzruj ale. Kakve stvari?, upita ona. Brod je krcat zatvorenicama. Bile su vezane lancima, izgladnjele i izudarane, a brod smrdi poput svinjca, ree Mansur s dozom neslaganj a i sa aljenja u glasu. Nastala je jo vea ti ina dok su svi zami ljali prizor o kojem je Mansur govorio. Tada arah tiho ree: A jedna od ena na brodu bila je mlada i lijepa. K ako si to znala?, upita je Mansur, sav zapanjen. Jim je od etao natkrivenim prolazo m nizbrdo prema livadi na rubu lagune. Kada je stazom do ao do drvea, gurnu dva prs ta u usta i zazvi di. Pastuh je stajao malo dalje od ostatka stada. Pasao je travu vrlo blizu vode. Na taj zvuk pridigao je glavu dok je plamen na njegovu elu sjao kao vijenac na suncu. Podigao je vrat i ra irio nozdrve gledajui Jima svojim svije tlim oima. Jim zazvi di ponovno. Dodi, Drumfire, pozva ga. Dodi k meni. Drumfire je iz stojeeg polo aja pre ao u puni galop u samo nekoliko sekunda. Za ivotinju njegove velii ne kretao se galantno kao antilopa. Jim je, samo gledajui ga, osjetio kako se pod i e njegovo tamno raspolo enje. Dlaka te ivotinje sjala je kao nauljeni mahagonij, a njegova je griva visjela s leda kao ratnika zastava. Njegova su eljezom potkovana kopita trgala komadie zelene povr ine s gromoglasnom neobuzdanom snagom mi ia njegova tijela, proizvodei specifian zvuk po kojem mu je Jim dao ime. Toga Bo ia Jim i Drumfi

re jahali su protiv stanovnika kolonije i asnika regimente. Osvojili su guvernero v zlatni tanjur. Pritom se Drumfire dokazao kao najbr i konj Afrike, a Jim je odbi o ponudu za njega od ak dvije tisue guldena koju je predlo io pukovnik Stephanus Kev ser, zapovjednik garnizona. Konj i njegov jaha toga su dana stekli slavu, ali ne i prijatelje. Drumfire je trao ravno prema Jimu koji je i dalje stajao na mjestu, a u zadnjem trenu konj skrene u stranu i proe tako blizu da je vjetar pomrsio nj egovu kosu. Tada se zaustavio i digao na prednje noge, klimajui i divlje hr ui. Ti, k onju odva ni, ree mu Jim. Poni se pristojno pona ati. Iznenada, poslu an poput make, Dr e mu prie i nju kom pomiri e njegova prsa, nju ei redom njegove d epove tako dugo dok nije namirisao komad pite od ljiva. Drumfire ga gurne elom, prvo nje no a zatim toliko z ahtjevno da ga je odbacio sa zemlje. Nisi ba to zaslu io, ali... Jim se smek a i pru i mu kola. Drumfire mu zaslini cijeli dlan i pokupi sve do zadnje mrvice svojim bar una stim usnama. Jim obri e dlan na sjajnom vratu, polo i jednu ruku na konjski hrbat i nje no klizne na nj. Na dodir njegovih peta, Drumfire opet uhvati onaj udesni korak tako da je vjetar mamio suze iz kutova Jimovih oiju. Utrkivali su se du obale lag une, ali kada ga je Jim dodirnuo iza ramena vrhom svog no nog prsta, pastuh nije o klijevao. Skrenuo je i zaronio u pliak, natjerav i mno tvo zlataca u brzi let, poput ai ce rotirajuih srebrenih guldena preko zelene povr ine. Drumfire neoekivano ude u dub oku vodu, a Jim padne u nju i zapliva pored konja. Zgrabio je akama njegovu grivu , a pastuh ga je vukao dalje. Kada je osjetio dno obale pod konjskim kopitima, J im se ponovno uspeo na njegova leda. Izbili su na obalu u punom kasu. Jim ga skr ene prema obali, dok su ostavljali duboke otiske kopita u bijelom pijesku, prela zei dine do mjesta gdje je daska udarila u obalu. Drumfire je nekontrolirano galo pirao du obale, trei as tvrdim, suhim pijeskom, a as kroz valove duboke slane vode. N a kraju ga je Jim usporio do hoda. Pastuh je odagnao njegovu lo u volju, njegova j e srd ba i krivnja ostala u vjetru. Skoio je na Drumfireova leda i potpuno se isteg nuo, a konj je prilagodio svoj hod kako bi Jim mogao odr ati ravnote u. To je bio je dan od trikova koje su zajedno nauili. Stojei na konju, Jim je gledao daleko izvan zaljeva. Meeuw se ljuljao na svom sidri tu tako da je slao male valie prema obali. Iz daljine brod je izgledao odano i vrijedan po tovanja kao dobar graanin, ne poka zujui nijedan vanjski znak skrivenih patnja koje se nalaze unutar njegovih paluba . Vjetar je promijenio smjer, ree on konju, koji je napeo u i prema natrag kako bi ga uo. Za nekoliko dana podii e se stra na oluja. Zami ljao je uvjete ispod palube zatvore ikog broda kadbi on tada jo bio usidren u zaljevu koji je bio otvoren prema zapadu . Ponovno mu se vraalo lo e raspolo enje. Zajahao je Drumfirea i jo smirenijim ritmom odjahao prema dvorcu. Dok su stigli do masivnih kamenih zidova njegova je odjea b ila suha, dok su njegove velskoen izme sa ivene od kuduove ko e bile jo uvijek vla ne. K apetan Hugo van Hoogen, asnik u garnizonu koji se brine za nabavu hrane, odjee i s mje taj vojnika, stajao je u svom uredu pored glavnog spremnika baruta. Pru io je Ji mu prijateljsku dobrodo licu i ponudio mu lulu turskog duhana i alicu arapske kave. Jim je odbio lulu, ali je popio tamno, gorko pie sa zadovoljstvom -njegova teta Yasmine upoznala ih je s njim. Kada bi Hugo potpisao dokument u kojem se tvrdi d a Tvrtka ne smije opskrbljivati nijedan brod u zaljevu, tada bi privatni trgovac , odreen u dokumentu, smio nadoknaditi nedostatak. Hugo je takoer bio pohlepni rib olovac, pa je Jim povezao sagu s morskim psom s pripjevom iz Hugove Ag nee, ovjee! i s Dis nee war nee! To nije istina! Kada se Jim rukovao s njim i prihvatio njegovu dozvolu, u svom je d epu imao praznu dozvolu za trgovinu u ime Trgovakog poduzea br ae Courtnev. Doi u u subotu opet popiti kavu s tobom, namigne mu Jim. Hugo je ljubazn o klimao. Bit e i vi e nego dobrodo ao, prijatelju. Pouen velikim iskustvom, znao je da o e Jimu povjeriti svoju punomo u maloj zlatnoj torbici. Izmeu drvea High VVealda Jim je radije etkao Drumfirea, nego da taj posao prepusti jednom od slugu, a onda ga je ostavio pred jaslama punim mljevenog kukuruza koji je bio natopljen melasom. Taj je konj volio slatko. Polja vonjaka iza stabala bila su prepuna osloboenih ro bova, koji su skupljali svje u robu za Meeuw. Veina ko ara ve je bila puna krumpira i jabuka, rajica i tikvica. Njegov otac i Mansur nadgledali su etvu. Jim ode od njih u klaonicu. U upljoj, hladnoj prostoriji tankih zidova na kojima nije bilo prozo ra, deseci svje e zaklanih ovaca visjeli su s kuka na stropu. Jim izvue no iz korica na svojem remenu i nao tri ga ve dobro izvje banim potezima po kamenu za bru enje. Tad a se pridru i ujaku Dorianu. Kako bi pripremili svu robu koja je namijenjena za pr odaju, svi su na imanju radili na tome. Slobodni robovi dovukli su debelu perzij

sku ovcu iz tora, vrsto je uhvatili i povukli glavu kako bi vrat izlo ili udarcu no a . Ostali su pomagali podi ui mrtva trupla na kuke i stru ui krvavo runo s njih. Prije nekoliko tjedana, Carl Otto, lokalni mesar napunio je prostoriju za dimljenje unk om i kobasicama samo za takve prilike. U kuhinji su sve ene i djevojke, od najmlae do najstarije, pomagale arah i Yasmini konzervirati voe i istiti povre. Unato njihov im najveim naporima, karavana robom natovarenih mula tek je u kasno poslijepodne krenula prema obali. Pretovar robe s mula u teretne brodice trajao je gotovo cij elu no do zore. Suprotno Jimovim nagaanjima, vjetar ipak nije poveao snagu, pa je m orska povr ina bila savladiva. Mule su polako vukle i spu tale amce pijeskom prema po vr ini. Prvi znak zore nazirao se na istonom nebu kad je mali konvoj krenuo na put. Jim je stajao za kormilom vodeeg broda, dok mu je glavni vesla bio Mansur. to nosi u toj torbi, Jime?, upita ga izmeu dva zaveslaja. Ne postavljaj nikakva pitanja ako ne eli uti la i, ree on i spusti pogled prema vodootpornoj torbi koja je le ala podno nj govih nogu. Govorio je tiho kako mu otac ne bi ne to nauo. Sreom, Tom Courtnev, koji je u ivotu pucao iz brojnih pu aka, poput nekog lovca, nije bio ba dobrog sluha. Je li to poklon za dragu?, smje kao se Mansur u tami, ali ga je Jim ignorirao. Ta je s trjelica bila preblizu sredi ta mete. Jim je oprezno spakirao u torbu sve anj soljen e, na suncu osu ene srnetine, pet kilograma tvrdih keksa zamotanih u platno, prekl opni no i i turpiju s trostrukim rubom koju je ukrao iz radionice, zatim e alj koji je pripadao njegovoj majci, i pismo napisano na nizozemskom jeziku. Pri li su Meeuwu , a Tom Courtnev se predstavi: Dostavni brod s robom. Dozvolite nam da pristanemo uz va brod! Dobili su potvrdni odgovor s broda, i oni pristanu lagano udarajui u t rup broda. S dugim nogama skvrenim pod sobom, Louisa Leuven je sjedila na tvrdom postolju u polutami koja je bila razbijena samo slabom svjetlo u zatamnjenih svjeti ljaka. Ramena su joj bila pokrivena pamunim pokrivaem najlo ije kvalitete. Prozorske daske bile su zatvorene i zakljuane. uvari nisu htjeli riskirati: kako je obala v rlo blizu, neke od ena mogle bi vidjeti spas u zelenim vodama nezastra ene moguno u uta panja ili ansom da ih pojedu veliki morski psi koji su bili stalno prisutni u tim vodama zbog blizine jata tuljana na otoku Robben. Kada su ene neki dan bile na p alubi, kuhar je u vodu bacio crijeva onog morskog psa. Glavni uvar je pokazao pre ma trokutastim perajama morskih pasa koji su brzali kako bi dobili komad tih krv avih iznutrica. Da sluajno neke od vas prljavih lampavica ne bi dobile ideje o bije gu, upozoravao ih je. Na poetku putovanja Louisa je za sebe zauzela taj le aj ispod jednog od velikih bronanih topova. Bila je jaa od veine ostalih sme uranih, pothranje nih osuenica, i nauila je kako se za tititi. ivot na brodu bio je poput boravka u kav ezu s divljim ivotinjama: ene oko nje bile su opasne i nemilosrdne kao vukovi, ali jo lukavije i prepredenije. Od poetka je znala da mora negdje nabaviti oru je i tak o je uspjela osloboditi jednu od bronanih traka kojima je bio oblo en top. Provela je duge none sate brusei taj komad o trup topa dok nije poprimio sjajnu o tricu. Taj bode je nosila sa sobom dan i no, u torbi skrivenoj u tkanini koju je nosila oko struka. Dosad je bila prisiljena ozlijediti samo jednu enu s broda. Nedda je bila Frieslandanka, jakih bedara i stra njice, debelih ruku i pjegavog elatinastog lica . Nekad je bila ope poznata kurvica plemstva. Specijalizirala se u nabavljanju ma le djece za bogate klijente. Posao joj je cvjetao dok nije postala previ e pohlepn a i poku ala ucjenjivati jednog klijenta. Jedne tople tropske noi, kada je brod bio za samo nekoliko stupnjeva ju nije od ekvatora, Velika Nedda pri uljala se Louisi i priklije tila je svojom zagu ljivom te inom. Nijedan od uvara, a niti jedna od ostalih ena nije Louisi priskoila u pomo, dok je ona vri tila i opirala se. One su se hihota le i poticale Neddu. Prepusti se velikoj i monoj kuji! Slu ajte je kako cvili za tim. Ona to voli. Hajde, Velika Nedda. Gurni svoju aku u tu kraljevsku poesje. Kada je Lo uisa osjetila kako Nedda svojim debelim koljenom poku ava ra iriti njene noge, poseg nula je rukom za o tricom i njome zamahnula po bucmastom Neddinom licu. Ova je zaj auknula i maknula se s nje, sti ui duboku, o tru ranu. Tada je, jecajui i stenjui, otpuz ila u mrak. U sljedeih nekoliko tjedana rana joj se zagnojila i ona se, kao ranje ni medvjed, skrivala u najmranijem kutu palube. Lice joj je nateklo za jo jednu ve liinu lica, uti i mutni gnoj joj je curio iz prljavih zavoja na licu, kapajui na po d s brade. Od tada se Nedda dr i podalje od Louise, a ostale su ene iz toga nauile l ekciju. Sada je vi e ne diraju. Louisi se inilo kao da to putovanje traje cijeli nj en ivot. ak i pri ovakvom odmoru od otvorenog mora, kad je Meeuw le ao usidren u zal jevu, i dalje je stra no patila. Jo se vi e uurila u svoje utoi te pod topom i drhtila d

su je sjeanja bockala u srce. Ljudska vreva bila je pritisnuta bli e njoj. Bile su tako stisnute u potpalublju da je nemogue bilo izbjei dodir njihovih prljavih tije la prepunih u iju. Za grubog vremena, kante na zahodima su se nagnule i otpad iz n jih potekao bi prepunom palubom. enska odjea bila je natopljena tom vodom, isto ka o i njihovi tanki pamuni pokrivai. Tijekom pojedinih arobnih trenutaka mirnog vreme na posada bi pumpama ispumpavala morsku vodu, dok su ene na koljenima ribale drve ne podove hrapavim kamenima. To je bilo uzaludan posao, jer se u nekoliko sljedei h oluja pod ponovno zaprljao. U zoru, kada su pumpe bile skinute sa stuba koje v ode u unutra njost broda, ene su se izmjenjivale nosei po ljestvama smrdljive kante na palubu. uvari su ih ismijavali dok bi one prolijevale sadr aj kanta u vodu. Svak e nedjelje, neovisno o vremenu, zatvorenice su bile postrojene na palubi dok su u vari stajali nad njima s nabijenim pu kama. ene su u onim eljeznim okovima, nosei sam o jadne komade tkanine na sebi, drhtile i grlile jedna drugu svojim tankim rukam a. Ko a im je od hladnoe poplavila i postala sva bubuljiasta, dok ih je pastor Nizoz emske reforme naduto grdio za njihove grijehe. Kada je i ta muka zavr ila, posada bi objesila velika platna na pramcu broda. Zatvorenice su u grupama bile prisilj ene otii iza njih i bile polijevane mlazom morske vode. Louisa i jo neke od profin jenijih djevojaka skinule su sve sa sebe i svom snagom poku ale oprati prljav tinu s a sebe. Velika platna bila su no ena vjetrom, pa pritom nisu imale nimalo privatno sti. Mornari na pumpama koje su tjerale vodene mlazove zvi dili su i dobacivali pr oste komentare. Pogledajte samo prsa ove krmae! Louisa je nauila za pranje upotreblj avati svoju mokru odjeu, dok bi uila skrivena iza drugih ena. Nekoliko sati istoe bilo je vrijedno poni avanja, ali im bi se njena odjea osu ila, a temperatura tijela podig la, opet se poela e kati. Svojom bronanom o tricom rezala je komadie s drveta i stavljal a ih u fini e alj, te provodila svakog dana sate i sate i e ljavajui u i iz svoje duge, zl tne kose i ostalih dijelova svoga tijela. Jadni poku aji odr avanje tjelesne higijen e izgleda da su probudili nemarnost drugih ena i razbjesnili ih. Pogledajte tu pro kletu kraljevsku visost, opet u elementu. e lja svoje poesje kose. Hoe li nas pozvati n a vjenanje, princezo? Nedda e ti biti djeveru a, zar ne Nedda lievelingb Blijedi o iljak du Neddina debelog lica groteskno se svinuo, ali su njene oi bile pune mr nje na ta mnom svjetlu lanterna. Louisa je nauila ignorirati ih. Zagrijala je vr ak o trice na zadimljenoj vatri lanterne koja je visila iznad nje i povukla o tricu du odjee u svo jem krilu, dok su u i iskakale iz nje i cvrile od vruine. Dok je ekala da se o trica po novno zagrije na plamenu, sagnula je glavu i provirila kroz uzak otvor na spojki aluzina. Vrh o trice takoer je koristila kako bi poveala tu pukotinu i dobila nesmet an pogled. Na aluzinama je bio lokot, ali je ona tjednima radila kako bi opustila karike. Tada je upotrijebila adu iz lanterne i zatamnila grubo drvo, trljajui ga prstima kako bi ga sakrila od tjedne inspekcije brodskih asnika, koja je bila sva ke nedjelje kada su sve zatvorenice bile na palubi na molitvenom sastanku i pran ju. Louisa se uvijek prestravljena vraala do svog le aja, strahujui da su otkrili nj en rad. Kada bi ustanovila da nije otkrivena, esto bi se slamala, sva u suzama. Oa j je uvijek bio nadohvat ruke, vrebajui kao kakva divlja zvijer, spremna na udara c u svakom trenutku, na gutanje rtve. Vi e nego jednom u nekoliko proteklih mjeseci tako je nao trila svoj bode da je o tricom mogla obrijati svijetle dlake na ruci. Ta da bi ga sakrila ispod topa, istodobno pipajui puls na runom zglobu, gdje je plava arterija kucala tako blizu povr ine ko e. Jednom kada je polo ila o tricu na ko u i odgov orila samu sebe od dubokog reza, pogledala je kroz malenu pukotinu u aluzinama. T o se inilo kao obeanje. Ne, apnula je sama sebi. Pobjei u. Moram izdr ati. Kako bi o oju odlunost provodila je mnoge sate beskrajnog putovanja, dok se brod probijao k roz jake i turbulentne oluje ju nog Atlantika, sanjajui o jasnim, sretnim danima nj enog djetinjstva, koji su sada izgledali kao da su zaostali u magli. Nauila je na laziti utoi te u svojoj ma ti i iskljuivati stvarnost u kojoj je bila zarobljena. Sjeal a se svoga oca, Hendricka Leuvena, visokog, mr avog ovjeka u crnome odijelu s visok o pri ivenim gumbima. Ponovno je mogla vidjeti njegovu dlakavu ruku, visoke pokrpa ne arape koje su prekrivale njegove ko tunjave listove i imitaciju zlata na kopama n jegovih etvrtasto sa ivenih cipela, ispoliranih do srebrenog sjaja. Ispod irokog obo da crnog e ira bile su varljive, nesta ne plave oi. Upravo je takve oi ona naslijedila od njega. Sjetila se svih njegovih smije nih, zapanjujuih i o trih pria. Kada je bila mala, svake ju je noi nosio stubama do njene kolijevke. Spustio bi je u nju i kaz ivao joj prie dok je ona oajniki poku avala odagnati san. Kada je odrasla, etala bi s

njime vrtom, dr ei ga za ruku, kroz polja tulipana, ponavljajui dnevne zadatke s nji m. Potajno se nasmijala sjetiv i se njegove goleme strpljivosti za njena pitanja i njegovog tu nog, ponosnog osmijeha kada bi do la do pravog odgovora na matematiko pi tanje, sa samo malom zadr kom. Hendrick Leuven bio je uitelj van Rittersovoj obitel ji, jednoj od najmonijih trgovakih obitelji u Amsterdamu. Mijnheer Koen van Ritter s bio je jedan od Het Zeventiena u vijeu direktora VOC-a. Njegova skladi ta proteza la su se etvrt milje daleko du obje obale unutra njeg kanala. S flotom od pedeset i tri broda trgovao je po cijelom svijetu. Njegovo zemlji te bilo je jedno od najpoz natijih u Nizozemskoj. Tijekom zime njegovi ukuani ivjeli su u Huis Brabantu, veli kom gospodarstvu s pogledom na kanal. Louisina je obitelj imala tri sobe u potkr ovlju samo za sebe, a s prozora svoje male spavaonice mogla je vidjeti te ke, krca te teretne amce i ribarske brodove koji su se vraali s mora. Bilo kako bilo, prolj ee je bilo doba koje je najvi e voljela. Tada se obitelj selila na selo u Mooi Uits ig, njihovo seosko imanje. Tih arobnih dana Hendrick i njegova obitelj ivjeli su u kolibi nasuprot jezeru ispred velike kue. Louisa se sjeala dugih jata gusaka koje su dolijetale s juga prema toplom vremenu. Slijetale bi na jezero uz glasan plj usak i probudile je svojim glasanjem rano u zoru. Stisnula bi se pod pernati pok riva i oslu kivala zvuk hrkanja koji je dopirao iz susjedne sobe. Nikada u ivotu nij e se osjeala tako toplo i sigurno kao tada. Njena majka, Anne, bila je Engleskinj a. Njen otac ju je doveo u Nizozemsku jo kad je bila dijete. On je radio kao kapl ar tjelesnih za titara Williama od Orangea, nakon to je postao engleski kralj. Kad je navr ila esnaest godina, Anne je zaposlena kao mlada kuharica u van Rittersovom kuanstvu, a nakon godine dana udala se za Hendricka. Anne je bila bucmasta i vese la, uvijek okru ena aurom delikatesnih mirisa u kuhinji, zaina i vanilije, afrana i svje eg kruha. Inzistirala je na tome da Louisa naui engleski, pa su uvijek razgova rale na engleskom kad su bile same. Louisa je bila nadarena za jezike. Anne ju j e takoer uila kuhanju i peenju, vezenju i ostalim enskim' stvarima i umijeu. Mijnheer van Ritters dozvoljavao je Louisi nastavu zajedno s njegovom djecom, iako se oeki valo da sjedi na kraju uionice i uti. Samo kada je bila nasamo s ocem mogla je pit ati stvari koje su je zanimale i koje je cijeli dan dr ala na jeziku. Vrlo je rano uoila razlikovanje u stale ima. Samo je dva puta svih tih godina Louisa vidjela Ma vro van Ritters. U obje prilike pijunirala ju je s prozora uionice dok je stajala na velikom crnom sanduku kojeg je dr ala nekolicina slugu. Bila je to misteriozna osoba odjevena u naslage crne brokatne svile. Imala je tamnu maramu koja joj je skrivala lice. Louisa je naula majku kako komentira njene lanie s ostalim slugama. Bolovala je od neke ko ne bolesti od koje je izgledala kao spodoba iz vizije pakla . ak i njenom vlastitom mu u i djeci nije bilo dopu teno vidjeti je bez te marame. S druge strane, mijnheer van Ritters ponekad bi posjetio uionicu i provjeravao kako njegovi potomci napreduju s uenjem. esto bi se nasmijao lijepoj, skromnoj djevojic i koja je sjedila u pozadini. Jednom je ak i zastao pored njezina stola i promatr ao je kako pi e na urednoj ploici. Nasmijao se i pogladio je po glavi. Kako ima lijep u kosu, malena, promrmljao je. Njegove su keri bile bucmaste i jednostavne. Louisa je porumenjela i poklonila se. Smatrala ga je ljubaznim, a opet, s druge strane , monim poput Boga. ak je i sliio Bogu na onoj velikoj slici na platnu u banketnoj dvorani. Naslikao ju je poznati umjetnik, Rembrandt Harmenszoon van Rijn, tienik v an Rittersove obitelji. Govorilo se kako je mijnheerov djed pozirao tom umjetnik u. Slika je prikazivala dan uskrsnua i Boga kako s milo u podi e spa ene du e u raj. U poz adini stajali su osueni i bacani u goreu jamu s demonima. Slika je fascinirala Lou isu koja je tamo znala provesti sate. Sada, u smrdljivom potpalublju Meeuwa, bor ei se s u ima u kosi, Louisa se osjeala poput jednog od nesretnika na putu prema Had u. Osjetila je nadolazee suze i poku ala odagnati mrane misli, ali one su se samo vr aale. Imala je samo deset godina kada je crna kuga ponovno harala Amsterdamom. Poe la je izbijati sa takorima naseljenih dokova i pro irila se gradom. Mijnheer van Ri tters otplovio je zajedno s cijelom obitelji iz Huis Brabanta, a utoi te su prona li u Mooi Uitsigu. Naredio je da svi ulazi u imanje moraju biti zakljuani, a naoru ani stra ari stajali su na njima kako bi sprijeili ulazak stranaca na posjed. Meutim, k ada su sluge raspakirali jedan od ko nih kovega koje su donijeli iz Amsterdama, vel iki takor skoio je iz njega i otrao niz stube. Tjednima su vjerovali da su sigurni, dok se jedna od slu kinja nije sru ila ekajui obitelj s veerom. Dvojica su je odnijeli u kuhinju i polegli na dugaki stol. Kada joj je Louisina majka otkopala vrh ko ulje

, uzdahnula je kad je prepoznala ogrlicu od pri tia oko njezina vrata, svog u ranam a, kao prsten od ru a. Toliko je bila rastresena da je opazila malenu crnu muhu ko ja je pre la s djevojine bluze na nju. Prije zore sljedeeg dana djevojka je bila mrt va. Sljedeeg jutra dvoje van Rittersove djece nije bilo kad ih je Louisin otac po zvao da se okupe na nastavi. Jedna od djevojaka koja je slu ila djecu apnula mu je ne to na uho. Klimnuo je glavom i rekao: Kobus i Tinus nam se danas nee pridru iti. A sada, maleni moji, otvorite svoje slovarice na stranici petoj. Ne, Petrunella, o vo je deseta stranica. Petrunella je bila stara kao i Louisa i jedina od van Ritt ersove djece koja je bila ljubazna prema njoj. Dijelili su dvostruku klupu na kr aju uionice. esto bi Louisi donosila male darove, ak bi je ponekad pozvala da se ig raju s lutkama u djejoj sobi. Na Louisin posljednji roendan poklonila joj je jednu od njenih omiljenih lutaka. Naravno, jedna od njenih odgojiteljica prisilila je Louisu da vrati lutku. Kada su etale obalom jezera Petrunella je dr ala Louisinu r uku. Tinusu je sino bilo jako lo e, do apnula joj je. Povraao je. U asno je zaudaralo. nom jutra Petrunella je iznenada ustala i, bez da je tra ila dozvolu, po la prema vr atima. Kuda si krenula, Petrunella?, o tro je upita Hendrick Leuven. Okrenula se pre ma njemu i zagledala se u njega, blijeda u licu. Tada se bez rijei sru ila na pod. Te veeri otac joj je rekao: Mijn-heer van Ritters naredio mi je neka zatvorim uioni cu. Nikome od nas nije dopu teno odlaziti u Veliku Kuu sve dok bolest ne proe. Moram o ostati ovdje u kolibi. A to emo jesti, oe?, Louisa je bila praktina kao njena majka. voja majka donosi hranu iz smonice, sir, unku, kobasice, jabuke i krumpir. Imamo m oj mali vrt s povrem i kavez sa zeevima i piliima. Pomoi e mi raditi u vrtu. Nastavit mo s uenjem. Bez prisutnosti dosadne djece koja bi te zadr avala. Bit e to kao odmor . U ivat emo. Ali ne smijemo izii iz vrta, shvaa li?, upita je ozbiljno dok se e kao po om runom zglobu gdje ga je ugrizla muha. Tri su dana u ivali. A onda, sljedeeg jutra , dok je Louisa pomagala majci u pripremi doruka, Anne se onesvijestila i pala na tednjak proliv i kipuu vodu po nozi. Louisa je pomogla ocu da je prenese po stubama i polegne na veliki krevet. Zamotali su joj opeenu nogu u zavoje natopljene medo m. Tada je Hendrick otkopio prednji dio njene haljine i zapanjeno buljio u crveni osip oko njena vrata. Temperatura je rasla brzinom ljetne oluje. Za samo sat vr emena tijelo joj je bilo prekriveno crvenim mrljama i inilo se kao da je vrela da je ne mo e dodirnuti. Louisa i Hendrick brisali su je spu vom i hladnom vodom iz jez era. Budi jaka, moja lieveling, aptao joj je Hendrick, dok se ona bacala i uzdisala i natapala plahtu svojim znojem. Bog e te za tititi. Nou su se izmjenjivali i sjedili pored nje, a u zoru je vri tei Louisa pozvala oca. Dok je on, penjui se po stubama, stigao gore, Louisa je prstom pokazivala na majin goli donji dio tijela. S obje strane slabina, upravo na spoju izmeu njenih bedara i trbuha, golemi irevi natekli su do veliine Louisine ake. Bili su tvrdi kao kamenje, jake ljubiaste boje, poput zrelih ljiva. Otekline!, ree Hendrick dodirujui jednu od njih. Anne je divlje zastenj ala u agoniji njegova lagana dodira, dok joj je utroba ispustila eksploziju plin a i utog proljeva koji je natopio plahte. Hendrick i Louisa podigli su je sa smrd ljivog kreveta i polegli je na isti madrac na podu. Do veeri njena je bol bila tak o jaka i nepopustljiva da Hendrick nije vi e mogao podnijeti njene jecaje. Oi su mu bile nateene i imale su pogled progonjenog ovjeka. Donesi moju britvu!, naredi Loui si. Potrala je do lavora za umivanje u kutu sobe, i donijela je. Imala je prekras nu sedefastu dr ku. Louisa je oduvijek u ivala gledajui oca rano ujutro kako sapuna o braze, a zatim skida sapunicu ravnom, blistavom britvom. to e uiniti, oe?, upita ga do je on o trio britvu na ko nom opasau. Moramo otrov ispustiti van. On ubija majku. Dr i je vrsto! Louisa nje no uhvati zglobove na njenim rukama. Sve e biti u redu, majko. Ot ac e uiniti sve da ti bude bolje. Hendrick je skinuo svoj crni kaput i vratio se kr evetu u svojoj bijeloj majici. Raskreio joj je noge kako bi je dobro uhvatio. Zno j se slijevao njegovim licem, a ruka mu se divljaki tresla dok je prislonio o tricu britve na veliku oteklinu koja je rasla na njenim slabinama. Oprosti mi, milosti vi Bo e, pro aptao je, pritisnuo i povukao o tricu preko ira, re ui duboko i ravno. Za tre utak ni ta se nije dogodilo, a onda je plima crne krvi i kremastog gnoja eruptiral a iz njene duboke rane. Razlila se sve po Hendrickovoj bijeloj majici i trcnula ak po spu tenom stropu spavaonice, iznad njegove glave. Annina leda svinula su se u luk, a Louisa je bila baena u zid. Hendrick je otpuzio u kut sobe, zapanjen nasil nim previjanjem njegove ene. Anne se grila i okretala i vri tila. Lice joj je bilo t ako stra no zgreno da je Louisa ostala prestravljena. Objema rukama prekrila je ust

a kako ne bi vri tila dok je gledala kako krv brizga iz rane, u sna nim i pravilnim mlazovima. Postupno se pulsirajua grimizna fontana smanjila, a Annina se agonija sti ala. Vi e nije vri tila, dok se nije potpuno smirila. Smrtno blijeda le ala je u ras tuem bazenu krvi. Louisa je dopuzila do njenog kreveta i nje no joj dotakla ruku. Ma ma, sada je sve u redu. Tata je ispustio sav otrov. Ubrzo e opet biti zdrava. Tada pogleda oca na suprotnoj strani. Nikad ga takvog nije vidjela: plakao je, a usne su mu bile mlitave. S njih mu je kapala slina. Ne plai, tata, pro aptala je. Uskoro e se probuditi. Ali Anne se nikad vi e nije probudila. Njen otac uzeo je lopatu iz al atnice i oti ao na kraj vonjaka. Poeo je kopati mekanu zemlju podno visokog stabla j abuke. Bilo je podne kad je grob bio iskopan dovoljno duboko. Vratio se natrag u kuu. Oi su mu bile prazno plave kao nebo iznad njega. Tresla ga je drhtavica. Lou isa mu je pomogla da je zamota u krvlju natopljenu plahtu, te je hodala pored nj ega dok ju je nosio prema grobu. Stavio je tijelo pored otvorenog groba i spusti o se dolje. Pru io je ruke i spustio Anne na vla nu zemlju koja je smrdjela po gljiv ama. Izi ao je i posegnuo za lopatom. Louisa je jecala gledajui ga kako puni grob z emljom i utabava ga. Oti la je u polje daleko izvan ograde i ubrala buket cvijea. K ada se vratila, oca vi e nije bilo u vonjaku. Slo ila je tulipane otprilike iznad mje sta gdje je bila Annina glava. inilo se kao da je izvor njenih suza presu io. Njeni su jecaji bili bolni i trpki. Kada se vratila u kolibu, na la je oca kako sjedi z a stolom. Majica mu je bila uprljana eninom krvlju i zemljom. Glava mu je le ala u rukama, a ramena bila izmorena od drhtanja. Kad je podigao glavu i pogledao je, lice mu je bilo blijedo i nateeno. Oe, jesi li i ti bolestan?, pribli ila mu se, a zat im je ustuknula kad je otvorio usta. Iz njih je kroz usne potekao potok smee slin e i razlio se preko izribanog drvenog stola. Bio joj je prete ak da ga podigne, a kamoli da ga vue stubama pa ga je njegovala tamo gdje je legao, istei slinu i tekuu neistou. Brisala ga je ledenom vodom kako bi mu smanjila temperaturu, ali se nije mogla prisiliti da mu donese britvu. Dva dana kasnije umro je na kuhinjskom podu . Sada moram biti hrabra. Vi e nisam beba, imam deset godina, govorila je sebi. Nema nikoga tko bi mi pomogao. Moram se sama pobrinuti za oca. Lopata je jo uvijek le ala kraj majina groba gdje ju je otac ostavio. Poela je kopati. Bio je to spori, te ak posao. Kad je grob bio dubok, a njene tanke ruice vi e nisu imale snage bacati vla nu zemlju, uzela je ko aru za jabuke iz kuhinje, napunila je zemljom i tako uzetom i zvlaila zemlju iz groba. Kad se spustio mrak, ona je i dalje kopala pod svjetlom svjetiljke. Kad je grob bio dubok koliko je ona bila visoka, oti la je k ocu i pok u ala ga dovui do vrata. Bila je iscrpljena. Ruke su joj bile ranjene i na uljane dr ko m lopate, tako da ih je jedva mogla pomaknuti. Pokrila je dekom njegovo blijedo, nateeno lice i oi i legla pokraj njega. Kada se ujutro probudila, sunce je svijet lilo kroz prozor u njene oi. Ustala je i odrezala komad unke koja je visjela u ost avi, te komadi sira. Pojela ih je zajedno s velikim komadom suhog kruha. Tada je oti la do stabala blizu velike kue. Sjetila se da joj je bilo zabranjeno da ide tam o, pa je unula iza ograde. Stabla su bila zapu tena pa je zakljuila da su konju ari vje rojatno oti li zajedno s ostalim slugama. Propuzila je kroz tajnu rupu na ogradi k oju je otkrila zajedno sa Petrunellom. Konji su jo uvijek bili u svojim talama, be z hrane i vode. Otvorila je vrata i istjerala ih na pa njak. Odgalopirali su ravno prema obali jezera i postrojili se jedan pored drugoga i pili vodu. Ona je uzel a u e iz prostorije s hranom i oti la do Petrunellinog ponija koji je jo pio vodu. Pe trunella joj ga je dopustila jahati kad god bi to po eljela, pa ju je ivotinja prep oznala i vjerovala joj. im je podigla glavu, jo dok joj je voda kapala iz nju ke, Lo uisa joj je stavila u e oko vrata i odvela je do zgrade. Stra nja vrata bila su dovo ljno iroka da poni proe kroz njih. Dugo je bila neodluna poku avajui se sjetiti nekog pristojnijeg naina na koji bi odnijela oca do groba. Na kraju se ipak odluila za u e , i zavezala ga oko njegovih gle njeva dok ga je poni odvukao u vonjak. Pritom mu j e glava udarala u neravnu zemlju. Kad je skliznuo preko ruba plitkog groba, Loui sa je posljednji put zaplakala za njim. Poniju je skinula u e s vrata i pustila ivo tinju na livadu. Tada se spustila u grob pored oca i poku ala mu namjestiti udove, ali oni su bili ukoeni. Ostavila ga je tako le ati i oti la u polje ubrati jo jedan b uket cvijea, koje je posula po njegovom tijelu. Kleknula je pokraj otvorenog grob a i visokim, ugodnim glasom otpjevala prvi stih pjesme Bog je moj pastir' na eng leskom jeziku, onako kako ju je majka uila. Poela je lopatom zgrtati zemlju na nje ga. Ve je pala no kada je zgrnula posljednju lopatu zemlje. Oteturala je natrag u

kolibu, emocionalno i psihiki shrvana, sva ukoena od umora. Nije imala ni snage, a niti volje da ne to pojede, ak niti da se popne stubama do kreveta. Legla je pored ognji ta i, gotovo odmah, zaspala vrstim snom. Probudila se prije jutra, edna i s g lavoboljom od koje se osjeala kao da e joj glava eksplodirati. Kad je poku ala ustat i, posrnula je i pala pokraj zida. Imala je muninu i vrtoglavicu, a trbuh joj je bio bolno nateen. Poku ala je izii u vrt i olak ati se, ali ju je prekrio val munine i vrtoglavice. Pala je i povraala nasred kuhinje i zatim se zagledala u tekuinu izmeu svojih nogu. Odvukla se do naslaganih majinih bakrenih posuda, koje su u nizu vi sjele na obli njem zidu. U jednom ispoliranom dnu posude pogledala je svoje lice. Polako i nevoljko dodirnula je grlo i zagledala se u crvenkastu ogrlicu koja se pru ala njenom mladom ko om. Pritom su je i noge izdale pa se sru ila na kameni pod. U njenoj glavi skupljali su se tamni oblaci oaja, a vid joj je slabio. Tada je, iz nenadno, primijetila ar koji je svijetlio u tami, maleni ar snage i odlunosti. Pope la se do njega, titei ga dlanovima kao svijeu na jakom vjetru. Pomogao joj je odvra titi mrak. Moram razmisliti aptala je sama sebi. Moram ustati, inae znam to me eka. Is o ono to se dogodilo ocu i majci. Moram se pripremiti, dr ei se za zid, uspjela se po dignuti na noge. Moram se po uriti. Osjeam da e doi vrlo brzo. Sjetila se stra ne ei k e muila njene roditelje. Vode!, pro aptala je. Sa svim kantama koje je imala u kui oti l a je do pumpe u dvori tu. Svaki zamah duge ruke bio je novi test njezine snage i hr abrosti. Pa ne umiru svi, govorila je sama sebi pri radu. ula sam starije kako razgo varaju o tome. Rekli su da mlada, jaka djeca pre ivljavaju. Ona ne umiru. Voda se s lijevala u kante. Ja neu umrijeti. Neu! Neu! Kad je kanta bila puna, oteturala je do kaveza sa zeevima, a onda do kaveza sa piliima i pustila ivotinje na slobodu, kako bi i one pre ivjele. Neu se moi brinuti za vas, obja njavala im je. Nosei kantu s vodom, polako je stigla u kuhinju i spustila grubo kantu tako da ju je voda po kropila po nogama. Kantu je stavila pored ognji ta, zajedno s bakrenim loniem pored nje. Hrana!, promrmljala je kroz vrtoglavicu u glavi. Uzela je ostatke sira i unke, te ko aru j abuka iz smonice i stavila ih nadohvat ruke. Hladno. Bit e hladno nou. Odvukla se do platnenog sanduka gdje je njena majka dr ala stvari od miraza, i izvadila sve anj vu nenih pokrivaa i otira od ovje ko e i stavila ih pored ognji ta. Uzela je naramak drva za lo enje s hrpe slo ene u kutu i zapalila vatru na ognji tu, dok su je ve polako hvat ali napadaji. Vrata. Zakljuat u vrata. Naula je da su u gradu izgladnjele svinje i ps i upali u neke kue gdje su ljudi isto tako bolesni le ali, preslabi da bi se branil i. ivotinje su ih ive pojele. Zatvorila je vrata i stavila posebnu cjepanicu za za kljuavanje u utore. Prona la je oevu sjekiru i no i stavila ih pokraj le aja. takori su bili na slami na krovu i u zidovima kolibe. ula ih je kako se kome aju s pribli avanj em noi. Jo se njena majka alila na njihove none hajke i krade po ostavi. Pertunella je jednom opisivala Louisi kako je golemi takor u ao jednom u igraonicu velike kue k ad se nova odgojiteljica napila gina. Njen otac prona ao je odvratnu zvijer u koli jevci njene mlae sestre i naredio slugama da istuku tu pijanu dadilju. Njeni boln i krikovi dopirali su u uionicu, a djeca su iskusila u as slu ajui te jauke. Pro li su j e trnci dok je pomislila kako bespomono le i pod o trim pand ama takora. Zadnjim trzajim a snage uzela je jednu od najveih posuda s kuka na zidu i stavila je pored sebe. Ona je bila hirovito dijete i pomi ljala je da se prepusti kao to su to uinili njeni roditelji, ali joj se ta misao zgadila. To je sve to mogu uiniti, pro aptala je i sru i la se na ovju ko u. inilo joj se kao da tamni oblaci kru e njenom glavom, a krv kipi u venama. Oe na , koji jesi na nebesima..., izgovarala je molitvu na engleskom, kako j u je majka uila, ali ju je onda nadvladala omamljujua tmina. Mo da je i vjenost pro la dok se ponovno nije polagano pridigla na povr inu svoga uma, kao ronilac koji dola zi iz dubina. Tama je otvorila put zasljepljujuem bijelom svjetlu. Poput suneve sv jetlosti na snje nom polju, bila je zaslijepljena njenom blistavo u. Iz svjetla je pr oizi la hladnoa, smrzavajui joj krv i kosti, tako da je sva drhtila. Bolnim kretnjam a povukla je ovju ko u na sebe i smotala se u klupko, primiui koljena prema bradi. Ta da je boja ljivo posegnula iza sebe: mesa na njenoj stra njici bilo je vrlo malo, pa su joj se sve kosti mogle vidjeti. Prstom je istra ila svoje tijelo, strahujui da e osjetiti mokri, sluzavi izmet, ali njena je ko a bila suha. Pokusno je pomirisala prst. Bio je ist. Sjetila se kako je ula oca dok je govorio majci: Proljev je najg ori znak. Oni koji pre ive ne prazne svoje utrobe. To je znak od Isusa, aptala je Loui sa sebi, kroz drhtava usta. Nisam se uprljala. Neu umrijeti. Tada se kipua temperatu ra vratila kako bi odagnala hladnou i jarku svjetlost. U deliriju se bacila na ma

drac, plaui za ocem i majkom. Opet ju je probudila ed: u njenom grlu gorjela je vat ra, a jezik je u njenim ustima bio kao suncem zagrijani kamen. Borila se svom sn agom da se podigne na lakat i uzme alicu s vodom. U prvom poku aju veinu vode prolil a je po prsima, a onda se gu ila u ostatku vode iz alice. Nekoliko gutljaja koje je uspjela progutati udesno su obnovili njenu snagu. U sljedeem poku aju uspjela je pr ogutati cijeli sadr aj alice. Na trenutak se odmorila i zatim popila jo jednu. Konano se napila i na trenutak su se plamenovi u njenom grlu inili uga enima. Opet je leg la, dok je voda koju je popila bukala u njenom trbuhu. Ovaj put shrvao ju je te ki, ali prirodni san. Bol ju je ponovno pokrenula. Nije znala gdje se nalazi, niti t o je uzrokovalo situaciju u kojoj je sada. Tada je zaula hrapavi zvuk paranja, ko ji je bio vrlo blizu. Otvorila je oi i pogledala nadolje. Jedna noga bila joj je ispru ena izvan pokrivaa. Ispru eno preko njezine gole noge bilo je ne to veliko poput make, sivo i upavo. Na trenutak nije znala to je to, dok se opet nije zauo taj paraj ui zvuk, i bol. Htjela je udariti to, ili viknuti, ali se smrznula od straha. Ost varivala se njena najgora nona mora. Stvorenje je podiglo glavu i pogledalo je sv ojim bistrim, okruglim oima. Klimnulo je brkovima na dugom, iljatom nosu. O tri, zao bljeni onjaci, koji su virili iza njegove donje usne bili su crvenkasti od njezin e krvi. Glodalo je njen gle anj. Djevojica i takor zagledali su se jadan u drugoga, ali je Louisa jo uvijek bila paralizirana od straha. takor je spustio glavu i opet zagrizao u njeno meso. Louisa je polako posegnula za no em pored glave. Brzinom m ake zare ala je odvratno stvorenje. takor je bio isto tako brz: skoio je visoko u zra k, ali je o trica no a otvorila njegov trbuh. Zacvilio je i udario o tlo. Louisa je ispustila no i iroko otvorenim oima gledala kako se takor vue po kamenom podu dok se ljigavi trag krvi vukao za njim. Bila je sva zadihana i trebalo je proi dugo vrem ena da joj se smiri dah, a srce pone normalno kucati. Tada je shvatila da ju je ok ojaao. Sjela je i pregledala ranjenu nogu. Ugrizi su bili duboki. Otrgnula je ko madi tkanine sa svoje podstave i omotala ga oko gle nja. Shvatila je takoer i da je gladna. Dopuzila je do stola i pridigla se. takor se bio okomio i na unku, ali je uspjela odrezati dio koji nije bio izglodan. Odrezala je tanku kri ku i stavila je na komadi suhoga kruha. Zelena plijesan ve se irila sirom. To je bio pokazatelj ka ko je zapravo dugo onesvije tena le ala pored ognji ta. Plijesan i sve ostalo bilo je ukusno. Popila je i zadnju alicu vode. Po eljela je ponovno napuniti kantu, ali je znala da nije dovoljno jaka, a i bojala se otvoriti vrata. Privukla se do velike bakrene posude u kutu i unula nad nju. Dok je mokrila, suknju je podigla visoko i pregledala trbuh. Bio je gladak i bez oteklina, njen nevini mali prorez bio je bez dlaka. Zagledala se u nateene dijelove slabina. Bili su tvrdi i bolni na dodi r, ali nisu bile tako stravine boje ili veliine kao one koje su ubile njenu majku. Pomi ljala je na britvu, ali nije imala hrabrosti da si to uini. Neu umrijeti! Prvi p ut je i sama u to vjerovala. Spustila je suknju i otpuzila natrag do le aja. Zaspa la je s no em u ruci. Nakon toga, dani i noi su se pomije ali u pospani slijed sna i nekoliko kratkih trenutaka budnosti. Postupno su ti trenutci postajali sve du i. S vaki bi se put, kad se probudila, osjeala jaom i sposobnijom. Tijekom kori tenja pos ude u kutu, otkrila je da otekline polako nestaju, mijenjajui boju iz crvene u ru ia stu. Nisu vi e bili toliko bolni na dodir, ali je znala da mora ne to popiti. Skupil a je posljednje atome snage i hrabrosti, oteturala u dvori te i napunila kantu vod om, pa se ponovno zakljuala u kuhinju. Kada je od unke ostala gola kost, a ko ara s jabukama prazna, ustanovila je da je dovoljno jaka da doe do vrta, gdje je potom ubrala punu ko aru repe i krumpira. Oevim kremenom zapalila je vatru i kuhala lonac povra obogaenog okusom kosti od unke. Hrana je bila odlina, a snaga je ponovno u la u nju. Svakog jutra nakon toga postavila je sebi zadatak. Prvo je ispraznila bakr enu posudu koju je koristila za obavljanje nu de nad rahlu jamu koju je iskopao ot ac, a zatim ju je oprala lu inom i vrelom vodom i objesila natrag na njeno mjesto. Znala je da