Ranciere Jacques Ucitelj Neznalica Pet Lekcija Iz Intelektualne Emancipacije

8/12/2019 Ranciere Jacques Ucitelj Neznalica Pet Lekcija Iz Intelektualne Emancipacije

1/168

Uitelj neznalicaPet lekcija iz intelektualne emancipacije

past:forward


2/168

:

Jacques Rancire: LE MATRE IGNORANTCinq leons sur lmancipation intelectuelle

LE MATRE IGNORANT de Jacques RancireWorld copyright LIBRAIRIE ARTHME FAYARD 1987

: Leonardo Kovaevi

Multimedijalni institutISBN

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 732547

Zagreb, oujak 2010.


3/168


4/168


5/168

Jacques Rancire

Uitelj neznalicaPet lekcija iz intelektualne emancipacije


6/168

:Razum jednakih

Mozgovi i lie Pozorna ivotinja Volja koju opsluuje inteligencija Naelo istinitosti Razum i jezik I ja sam slikar! Pjesnikova lekcija

Zajednica jednakih

58

:Lekcija neznalice Otok knjige Kalipso i bravar Uitelj i Sokrat

Mo neznalice Svaija stvar Slijepac i njegov pas Sve je u svemu

28

: Jedna intelektualna pustolovina Poredak objanjavanja Sluaj i volja Uitelj emancipator

Krug moi

8


7/168

s a d r

a j :

:Drutvo prezira Zakoni sile tee Strast nejednakosti Retorika ludost Inferiorni superiorni Kralj-lozof i suvereni narod

Kako razumno biti bezuman Govor na Aventinu

92

:Emancipator i njegov majmun Emancipatorska metoda i socijalna metoda Emancipacija ljudi i pouka naroda

Ljudi napretka O ovcama i ljudima Krug naprednjaka Na glavama ljudi Trijumf Stare Pedagogizirano drutvo Panekastike prie

Grob emancipacije

122


8/168

:

J e d n a i n t e l e k t u a l n a p u s t o l o v i n a


9/168

9 :

Godine 1818. Joseph Jacotot, lektor francuske knjievnosti na

sveuilitu u Louvainu, doivjet e intelektualnu pustolovinu.Duga i nemirna karijera ga je unato svemu trebala zatititiod iznenaenja: devetnaest ljeta je bio navrio 1789. godine.Potom je pouavao retoriku u Dijonu te se pripremao zaodvjetniki posao. Godine 1792. je u republikanskoj vojscisluio kao artiljerac. Zatim ga je Konvent redom postavljao zainstruktora u Slubi za eksplozive, za tajnika ministra za rat i

za zamjenika ravnatelja Politehnike kole. Vrativi se u Dijonpouavao je analitiku, povijest ideja i stare jezike, opu i viumatematiku te pravo. Protiv svoje volje, u oujku 1815., zbogugleda koji je uivao kod svojih sunarodnjaka postaje narodnizastupnik. Povratak Burbonaca prisilio ga je na izgnanstvo, adareljivou nizozemskog kralja dobiva mjesto profesora zapola plae. Joseph Jacotot je poznavao zakone gostoprimstva te

je raunao na mirne dane u Louvainu.Sluaj e odluiti drugaije. Predavanja skromnog lektora

studenti su zapravo brzo zavoljeli. Meu onima koji su odnjega htjeli izvui veu korist, dobar broj nije znao francuski. Joseph Jacotot pak uope nije poznavao nizozemski. Nijedakle postojao jezik na kojemu bi ih on mogao pouavationomu to su od njega traili. A ipak je htio udovoljiti elji

studenata. Da bi to uinio, trebalo je izmeu njih i njega


10/168

10 :

uspostaviti minimalnu vezu neke zajednikestvari. U to jedoba u Bruxellesu objavljeno dvojezino izdanjeTelemaha01 .Zajednika se stvar pronala i tako je Telemah uao u ivot

Josepha Jacotota. Studentima je podijelio knjigu i uz pomotumaa od njih zatraio da naue francuski tekst pomaui seprijevodom. Kada su doli do polovice knjige, rekao im je daneprestano ponavljaju ono to su nauili te da ostatak knjigesamo proitaju kako bi ga isto tako mogli prepriati. To je bilo sretno rjeenje, ali istodobno i u manjoj mjeri lozofskieksperiment nalik onima koji su u stoljeu prosvjetiteljstva bili

posebno omiljeni. A Joseph Jacotot je 1818. godine jo uvijek bio ovjek prologa stoljea.Taj e eksperiment pak nadii sva njegova oekivanja. Pa e

od tako obuenih studenata traiti da na francuskom napiu tomisle o svemu to su proitali.

Oekivao je strane barbarizme, moda i njihovu potpununemo. Kako su zapravo svi ti mladi ljudi, bez objanjavanja,

mogli razumjeti i rijeiti potekoe njima novog,nepoznatog jezika? Nije bitno! Trebalo je vidjeti kamo ih jeodveo taj put koji je sluajno otvoren, koji su rezultati togempirizma iz oaja. Kako to da nije bio iznenaen otkriemda su se ti uenici, preputeni samima sebi, jednako dobronosili s potekoama kao i mnogi Francuzi? Nije li, dakle, bila potrebna samo vjera u vlastite sposobnosti? Znai li

dakle to da su svi ljudi potencijalno sposobni razumjeti sveono to su drugi bili napravili i razumjeli?02

01 Tlmaque je glasovi i roman Franoisa Fnelona, objavljen . Hrva skiprijevod - Zgode Telemaka, Ulisova sina - publiciran je . [Nap. prev.]

02 Felix i Vic or Ra ier, Enseignemen universel. mancipa ion in ellec uelle, Journal de philosophie pancas ique , ., s r. .


11/168

11 :

To je bila revolucija koju je u njegovu duhu izazvao sluajnieksperiment. Do tada je vjerovao u ono u to vjeruju svisavjesni profesori. Da se prevani posao uitelja sastoji od toga

da svoje spoznaje prenese na uenike kako bi ih za koji stupanjuzdignuo blie vlastitoj uenosti. On je, kao i oni, znao danije rije o tome da se uenike kljuka spoznajama tjerajui ihda to ponavljaju kao papige, ali isto tako da treba izbjegavatistranputice na kojima se gube duhovi koji jo nisu sposobnirazlikovati bitno od sporednoga i naelo od posljedice. Ukratko, bitni in uitelja bio je daobjanjava, da oslobaa jednostavne

elemente spoznaja i da njihovu principijelnu jednostavnostuskladi s injeninom jednostavnou koja krasi mlade ineuke duhove. Pouavati je znailo, u istome mahu, prenijetispoznaje i oblikovati duhove vodei ih, po pretpostavljenojuzlaznoj crti, od najjednostavnijeg ka najsloenijem. Uenik bi se tako uzdizao, u razloenom usvajanju znanja i izgradnjisudova i ukusa, onoliko visoko koliko je to zahtijevalo njegovo

drutveno odredite i shodno tome je bio pripremljen rabitiznanje sukladno tom odreditu: pouavati, voditi sporove iliupravljati za pismenu elitu; izmiljati, izraivati nacrte iliproizvoditi instrumente i strojeve za nove avangarde koje sesada kane regrutirati iz narodnih elita; iznalaziti nova otkriau sklopu znanstvenih karijera u sluaju onih umova koji sunadareni takvom osobitom genijalnou. Postupci tih ljudi od

znanosti nesumnjivo bi se i sasvim oito razilazili od poretkakojeg se dre pedagozi. No, to nije argument koji bi se mogaonavesti protiv tog poretka samog. Upravo suprotno, da bi seomoguio uzlet osebujnosti genija najprije treba usvojiti vrstui metodiku naobrazbu. Post hoc, ergo propter hoc.

Tako razmiljaju svi savjesni profesori. Tako je razmiljaoi Joseph Jacotot tokom trideset godina na svom poslu. No,

odjednom se, sasvim sluajno, pojavilo zrno pijeska u stroju.


12/168

12 :

On svojim uenicima nije dao nikakva objanjenja otemeljnim elementima jezika. Nije im objasnio pravopis ikonjugacije. Oni su sami traili francuske rijei koje odgovaraju

rijeima to su ih poznavali i razloge njihovih gramatikihnastavaka. Sami su nauili kombinirati i slagati ih u reenicena francuskom: reenice iji su pravopis i gramatika postajalisve tonijima kako su napredovali u knjizi, ali i reenice kojevie nisu bile uenike, ve reenice pisaca. Nisu li uiteljevaobjanjenja, dakle, bila suvina? Ako pak nisu, komu ili zbogega bi, dakle, ona bila korisna?

Iznenadno prosvjetljenje naglo e, dakle, u duhu Josepha Jacotota rasvijetliti tu slijepu oiglednost svakog sustavapouavanja: nunost objanjavanja. No to je pouzdanije od teoiglednosti? Nitko je ne poznaje bolje od onoga koji je netoshvatio. A da bi taj neto shvatio, moramo mu dati nekakvo

objanjenje kako bi uiteljeva rije dokinula nijemostmaterijekoju pouava.Ta logika ipak nije liena odreenih nejasnoa. Evo, na

primjer, knjige u uenikovim rukama. Ta je knjiga sastavljenaod skupa odreenih obrazloenja namijenjenih ueniku da bi razumio neku materiju. No, uitelj odjednom uzima rijekako bi objasnio knjigu. Potreban je skup obrazloenja da

bi se objasnio skup obrazloenja koji ini knjigu. No zato bi ueniku bila potrebna takva pomo? Umjesto da plaaobjanjavatelja [explicateur ], ne bi li otac obitelji mogao svojojdjeci jednostavno dati knjigu kako bi ona izravno razumjelaobrazloenja iz knjige? A kad ih i ne bi razumjela, zato bi boljerazumjela ona obrazloenja koja im objanjavaju ono to nisushvatila? Jesu li ona neke druge naravi? I ne bi li, u tome sluaju,

trebalo objasniti i nain kako ih treba razumjeti?


13/168

13 :

Logika objanjavanja tako sadri naelo regresije u beskonanost: podvostruenje obrazloenja nema razlogada se ikada zaustavi. Ono to regresiju zaustavlja i to je

uvruje u sustavu jest naprosto da onaj koji objanjava jedinii prosuuje trenutak kada je samo objanjenje objanjeno.On je jedini sudac u tomu pitanju koje je po sebi vrtoglavo: je li uenik shvatio obrazloenja koja ga ue shvaanjuobrazloenj? Ovo je trenutak u kojem uitelj oca obitelji driu neizvjesnosti: kako e on biti siguran da je dijete shvatiloobrazloenja iz knjige? Ono to nedostaje ocu, to nedostaje

trojstvu koje on ini s djetetom i knjigom, jest to osobitoumijee objanjavatelja: umijeerazmaka. Tajna je uitelja dazna prepoznati razmak izmeu materije koju prenosi i temekojoj pouava, meuprostor izmeuznati irazumjeti. Onajkoji objanjava je taj koji postavlja i ukida razmak, koji garasprostire i usisava posred svoga govora.

Taj povlateni status govora zaustavlja regresiju u

beskonanost samo kako bi uspostavio paradoksalnuhijerarhiju. Poretku objanjavanja potrebno je, zapravo,nekakvo openito usmeno objanjenje koje bi objasniloodreeno napisano objanjenje. To prepostavlja da suobrazloenja jasnija, da se bolje urezuju u duh uenika kadih prenosi uiteljeva rije koja se iri u trenu, nego knjiga ukojoj su ona zauvijek neizbrisivo zapisana. Kako shvatiti tu

paradoksalnu povlasticu govora pred napisanim, sluha predpogledom? Koji je dakle odnos izmeu moi govora i moiuitelja?

Taj se paradoks takoer sree s jednim drugim paradoksom:rijei koje dijete ui bolje, u iji smisao bolje prodire, koje boljeusvaja u vlastitoj uporabi, upravo su one koje je nauilo bez iprije svakog uitelja koji objanjava. S obzirom na nejednake

uinke razliitih vrsta intelektualnih uenja, ono to djeca


14/168

14 :

najbolje naue jest ono to im nijedan uitelj ne moe objasniti materinji jezik. Govorimo im i oko njih se govori. Ona sluaju ipamte, oponaaju i ponavljaju, grijee i ispravljaju se, uspijevaju

sluajno i iznova metodiki poinju te, kada dou u dob koja jepreosjetljiva da bi se tumai hvatali svojega posla, gotovo su svaotprilike kojeg god bila spola, drutvenog sloja ili boje koe sposobna razumjeti i govoriti jezik svojih roditelja.

No, to dijete koje je upravo nauilo govoriti pomouvlastite inteligencije i bez uitelja koji bi mu objasnio jezik,sada poinje svoju naobrazbu u pravome smislu rijei. Sada se

sve dogaa kao da dijete vie ne moe uiti uz pomo one isteinteligencije kojom se sluilo do sada, kao da mu je do sadaautonomni odnos uenja i provjere [vrication] nauenog bio stran. Izmeu ta dva razdoblja sada se sputa tama. Radise orazumijevanju, i ta jedna jedina rije sve prekriva velom:razumijevanje je ono to dijete ne moe stei bez uiteljevaobjanjenja, to e stei utoliko kasnije ukoliko mu uitelji

ne ponude materiju koju treba savladati, i to u odreenomsustavu napredovanja. Tu se javlja i neobina okolnost da seta objanjenja, otkad je poela epoha napretka, neprestanousavravaju da bi se bolje objasnilo, da bi se bolje shvatilo, bolje nauilo uiti, a da nikad nismo u stanju procijenitiusavravanje koje bi odgovaralo spomenutom razumijevanju.tovie, sve ee se uje oajniki vapaj u vezi s opadanjem

uinkovitosti sustava objanjavanja koji, naravno, nuno trebanovo usavravanje koje bi objanjenje uinilo jo lakim zarazumijevanje onima koji ne shvaaju...

Uvid koji je sinuo Josephu Jacototu svodi se na sljedee:treba preokrenuti logiku sustava objanjavanja. Nije nunoobjanjenje da bi se otklonila nesposobnost razumijevanja.Upravo suprotno, tanesposobnost je kcija koja strukturira

objanjavalako poimanje svijeta. Objanjavatelj treba


15/168

15 :

nesposobnog, a ne obrnuto, i on je taj koji nesposobnostuspostavlja kao takvu. Nekomu neto objasniti ponajprijeznai pokazati da taj netko to ne moe sam shvatiti. Prije nego

postane pedagoki in, objanjenje je pegagoki mit, pria osvijetu podijeljenom na uene i neuke duhove, zrele i nezreleduhove, one koji su sposobni i nesposobni, inteligentni iglupi. Podvala koja obiljeuje onoga koji objanjava sastojise od dvostruke poetne geste. S jedne strane, on proglaavaapsolutni poetak: tek sada poinje in uenja. S druge, na svestvari koje treba nauiti on baca veo neznanja preuzimajui

na sebe zadatak da ga skine. Prije njega, mali je ovjek tapkaonasumce, nagaao. Sada e nauiti. Sluao bi rijei i ponavljaoih. Sada treba itati, i nee uti rijei ako ne uje slogove, aslogove ako ne uje slova kojima ga ne bi znali nauiti ni knjigani njegovi roditelji, nego samo uiteljeva rije. Rekli smo dapedagoki mit dijeli svijet na dvoje. Trebalo bi tonije rei dana dvoje dijeli inteligenciju. Postoji, kae nam taj mit, slabija

inteligencija i ona nadmonija. Prva sluajno biljei opaanja,pamti ih, empirijski ih tumai i ponavlja, u ogranienomkrugu navika i potreba. To je inteligencija male djece i obinogovjeka. Druga inteligencija pokazuje stvari po uzrocima, drise metode, od jednostavnog do sloenog, od dijelova do cjeline.Ona je ta koja omoguuje uitelju da svoje spoznaje preneseprilagoavajui ih intelektualnim sposobnostima uenika tako

to provjerava je li uenik dobro shvatio ono to je nauio. Takoglasi naelo objanjenja. Tako e od sada, za Jacotota, glasitinaelozatupljenja [abrutissement ].

Da bismo to naelo shvatili ozbiljno, rijeimo se preuzetihpredodbi. Zaglupljiva nije stari zatupljeni uitelj kojiglave svojih uenika kljuka neprobavljivim spoznajama nitizlokobno bie koje se dri dvostruke istine kako bi osigurao

svoju mo i drutveni poredak. Zaglupljiva je, tovie, tim


16/168

16 :

uinkovitiji ako se radi o prosvijeenom i dobronamjernomznalcu. to vie zna, time mu je oitiji razmak izmeu njegovavlastita znanja i neznanja neznalice. to je prosvjeeniji,

bjelodanija mu je razlika koja postoji izmeu nasuminogtumaranja i istraivanja voenog metodom, i bit e sklonijizamjenjivanju slova duhom, autoriteta knjige jasnoomobjanjenja. Uenik, prije svega, mora razumjeti, rei eon, a zato je potrebno da mu uvijek iznova sve bolje i boljeobjanjavamo. Ovo je briga prosvijeenog pedagoga: razumijeli mali? Ne razumije. Pronai u nove naine objanjavanja, jo

stroe u svojim naelima, privlanije u svojim oblicima, pa uprovjeriti je li shvatio.Plemenita briga. Naalost, upravo je u toj maloj rijei, toj

rijei poretka prosvijeenih shvatiti sadran sav problem.Ona zaustavlja kretanje razuma, razara povjerenje razuma usama sebe, izbacuje ga iz njegove vlastite putanje prelamajuiga na svijet dviju inteligencija, uspostavljajui rascjep izmeu

ivotinje koja tumara i obrazovana gospodiia, izmeu zdravarazuma i znanosti. Zato je ono to ta rije podvojenoga poretkaizrie, sve to usavravanje nainarazumijevanja, ta velikazaokupljenost metodiara i progresista, proces zaglupljivanja.Dijete koje slua i muca pod prijetnjom udaraca remenomsvoju e inteligenciju primijeniti na neemu drugome, i to je sve. No, ono malo dijete kojemu se objanjava svoju e

inteligenciju uloiti u rad tugovanja [travail du deuil], jerrazumjeti znai razumjeti ono to se ne da razumjeti ukolikonam se to ne objasni. Dijete se vie ne izvrgava batini, negohijerarhiji inteligencija. U ostalim stvarima moe biti bezbrino slino drugima: ako mu je preteko nai rjeenjeproblema, bit e dovoljno inteligentno da irom otvori oi.Uitelj je oprezan i strpljiv. Kad vidi da ga dijete ne slijedi,

vratit e ga na poetak puta objanjavajui mu iznova. Tako


17/168

17 :

e mali prihvatiti novu inteligenciju onu uiteljevihobjanjenja. Kasnije e i sam moi biti onaj koji objanjava.Opremljen je. No, tu e spremu jo usavriti: postat e ovjek

napretka.

Tako je to u svijetu onih koji objanjavaju. Dionik togasvijeta bio je i profesor Jacotot sve dok sluaj nije htio da muse obznani jednainjenica. A Joseph Jacotot je smatrao dasva obrazloenja moraju polaziti od injenica i pred njima

uzmaknuti. Ne drimo da je zbog toga bio materijalist. Upravosuprotno: kao Descartes koji je dokazivao kretanje hodanjem,ali kao i njegov suvremenik Maine de Biran, veliki rojalist ivjernik, injenice djelatnog duha, i svijest o aktivnosti duha, jesmatrao izvjesnijima od bilo koje materijalne stvari. A radilose ba o tome da je injenica njegove uenikenauila govoritii pisati na francuskome bez pomoi njegovih objanjenja. On

im nita nije prenio od svojega znanja, nije im objanjavaokorijene i sklanjanja u francuskom jeziku. Nije postupao kaooni pedagozi reformatori koji, poput uitelja iz milea, zavodesvoje uenike kako bi ih bolje vodili i lukavo oznaili preprekena putu koje uenik treba nauiti sam svladavati. Ostavio ih je same s Fnelonovim tekstom, jednim prijevodom i to neinterlinearnim prijevodom poput ostalih kolskih prijevoda

i s njihovom voljom da naue francuski. Samo im je izdaonaredbu da prijeu umu iz koje on sam nije poznavao izlaza.Nunost ga je prisilila da svoju inteligenciju u potpunostiskloni u stranu, tu posredniku inteligenciju uitelja kojainteligenciju utisnutu u pisane rijei povezuje s uenikovominteligencijom. A time je, istodobno, uklonio onaj zamiljenirazmak koji je naelo pedagokog zatupljivanja. Sve se dakle

dogodilo sukladno odnosu Fnelonove inteligencije koji je


18/168

18 :

htio na odreeni nain pokazati uporabu francuskog jezika,inteligencije prevoditelja koji mu jehtio dati nizozemskiekvivalent, i inteligencije uenika koji suhtjeli nauiti

francuski jezik. Jacototu se inilo da vie nije potrebannijedna druga inteligencija. Ne mislei o tomu, dao im jeda otkriju ono to je on otkrivao zajedno s njima: da su svereenice, a time i svaka inteligencija koja ih stvara, iste naravi.Razumjeti uvijek znai samo prevesti, tj. ponuditi ekvivalentnekog teksta, nikako iznijeti njegove dublje razloge. Nemaniega izvan ispisane stranice, nema dvostrukog dna koji bi

zahtjevao rad nekedruge inteligencije, inteligencije onoga kojiobjanjava; ne postoji uiteljev jezik, jezik jezika ije bi rijeii reenice imale snagu izrei umnost rijei i reenica nekogteksta. Za to su amanski studenti iznijeli dokaz: da bi govorilio Telemahu, na raspolaganju su imali samo rijei izTelemaha.Dovoljne su, dakle, Fnelonove reenice da bi se shvatileFnelonove reenice i izreklo ono to se u njima shvatilo.

Nauiti i razumjeti dvije su vrste izraza istog ina prevoenja.Ne postoji nita unutar teksta osim volje da se izrazi, tj. da seprevede. Njihovo razumijevanje jezika uenjem Fnelona nije jednostavno bila stvar nekakve spretnosti koja lijevu stranicuusporeuje s desnom, stupac sa stupcem, nego sposobnostizricanja onoga to mislimo rijeima drugih. Ako su to nauiliod Fnelona, to je bilo zato to je i sam in pisca Fnelona bio

in prevoditelja: da bi politiku lekciju preveo u legendarnupripovijest, Fnelon je na francuski svojega stoljea preveoHomerov grki, Vergilijev latinski te jezik, uen ili prostoduan,stotine drugih tekstova, od djejih pria do obrazovnihpripovijesti. On je u tom dvostrukom prevoenju primijenioistu onu inteligenciju kojom su se studenti koristili da bi, uzpomo reenica njegove knjige, ispriali to misle o samoj toj

knjizi.


19/168

19 :

Inteligencija pomou koje su poimali francuski uTelemahu bila je ista ona pomou koje su nauili materinji jezik:opaanjem i pamenjem, ponavljanjem i provjeravanjem,

dovodei u vezu ono to su htjeli saznati s onim to su veznali, radei i razmiljajui o onomu to su uinili. Ili suonuda gdje nije trebalo ii, kao djeca, opipavajui,nagaajui.Postavilo se dakle pitanje: nije li trebalo preokrenutiprihvaeni poredak intelektualnih vrijednosti? Nije li tasramotna metoda nagaanja bila istinsko kretanje ljudskeinteligencije koja postaje gospodaromsvoje vlastite moi? Nije

li izgnanstvo te moi najprije oznaavalo volju da se svijetinteligencije rascijepi na dvoje? Metodiari lou metodu sluajasuprotstavljaju obrazloenim postupcima. No, oni unaprijednude ono to ele dokazati. Oni male ivotinje koje istraujusvijet hrvajui se sa stvarima zamiljaju kao eljad koja jo nijesposobna vidjeti i koju e oni nauiti ispravno razluivati. No,sin ovjeji je najprije bie rijei. Dijete koje ponavlja rijei

to ih je ulo i amanski student izgubljen uTelemahu netumaraju. Sav njihov napor, njihovo istraivanje, usmjereno je prema sljedeemu: ljudska rije koja im je upuena jest onoto ele prepoznati i na to ele odgovoriti, ne kao uenici iliuitelji, nego kao ljudi; kao to se odgovara nekomu tko vamgovori, a ne nekomu tko vas ispituje: u znaku jednakosti.

injenica je bila tu: studenti su nauili sami i bez uitelja

koji bi im objanjavao. Ono, dakle, to se dogodilo jednom,mogue je uvijek. To je otkrie, konano, moglo preokrenutinaelo profesora Jacotota. No, ovjek Jacotot bio je u boljempoloaju da prepozna kakva se raznolikost moe oekivatiod ljudi. Njegov je otac bio mesar sve dok nije poeo voditiposlovne knjige svoga djeda, tesara koji je svoga unuka poslaou viu kolu. On sam bio je profesor retorike kad se 1792.

godine pozivalo na oruje. Glasovanjem njegovih drugova


20/168

20 :

postao je artiljerijskim kapetanom i pokazao se izvrsnimtopnikom. Godine 1793. taj je latinist u Slubi za eksploziveu ubrzanom teaju pouavao kemiji radnike koje su slali da

diljem teritorija primijene Fourcroyove pronalaske. Kod istogtog Fourcroya upoznao je Vauquelina, tog seljakog sina koji jestekao obrazovanje kemiara skrivajui to od svoga gospodara.Na Politehnikoj koli je gledao kako dolaze mladi ljudi kojesu improvizirane komisije odabirale prema dvostrukomkriteriju ivahnosti duha i domoljublja. I gledao ih je kakopostaju izvrsni matematiari, manje zbog matematike koju

su im Monge i Lagrange objanjavali, a vie zbog onoga to supokazivali pred njima. Sam je Jacotot oito dobro iskoristiosvoje administrativne funkcije kako bi stekao matematikoobrazovanje koje je kasnije primjenjivao na sveuilitu uDijonu. Ba kao to je starim jezicima koje je pouavao dodaoi hebrejski te napisaoOgled o hebrejskoj gramatici. Smatrao je,sam Bog zna zato, da taj jezik ima budunost. Konano, iako

protiv svoje volje, ali s najveom odlunou, dobiva ovlastda predstavlja narod. Ukratko, znao je da su volja pojedincai domovina u nevolji mogle omoguiti nastanak neuvenihsposobnosti u okolnostima gdje je hitnost prisiljavala naukidanje postupnog napredovanja kroz objanjavanje. Smatrate da se to izvanredno stanje, upravljano potrebom nacije, usvome naelu ne razlikuje od one hitnosti koja izaziva, kod

djeteta ili ostalih koji se protive metodama svojstvenimuenim ljudima ili izumiteljima, istraivanje svijeta. Prekodjetetova, znanstvenikova ili revolucionarova eksperimenta,metoda sluaja kojom su se uspjeno sluili amanski studenti,otkrila je svoju drugu tajnu. Ta metoda jednakostinajprije je metoda volje. Kada to elimo, moemo nauiti sami, bezuitelja koji objanjava, nagnani na to napetou vlastite elje

ili prinudom situacije.


21/168

21 :

Ta prinuda je, u ovom sluaju, poprimila oblik naredbe koju

je izdao Jacotot. I ona e uroditi temeljnim zakljukom, aline vie za uenike, nego za uitelje. Uenici su nauili bezuitelja koji objanjava, ali ne i bez uitelja naprosto. Prijetoga oni nisu znali, a sada znaju. Dakle, Jacotot ih je nauioneemu iako im nije nita prenio od svoje znanosti. Dakle,oni nisu nauili zbog uiteljeva znanja. On je bio uiteljzahvaljujui zapovijedi koja je njegove uenike zatvorila u

krug iz kojeg su mogli izai jedino sami, ostavljajui svojuuiteljsku inteligenciju po strani kako bi njihova uenikainteligencija bila zaokupljena inteligencijom knjige. Takosu se razdijelile dvije funkcije koje povezuju praksu uiteljakoji objanjava - funkcija znalca i funkcija uitelja. Jednakosu se tako odvojile, oslobodile jedna u odnosu na drugu, dvijesposobnosti koje su na djelu u inu uenja: inteligencija i volja.

Izmeu uitelja i uenika bio je uspostavljen isti odnos voljeprema volji: odnos uiteljeve dominacije koji je za posljedicuimao potpuno slobodan odnos uenikove inteligencije premainteligenciji knjige - inteligenciji knjige koja je takoer bilazajedniki posjed, razumska veza jednakosti izmeu uitelja iuenika. Takav e ustroj omoguiti da se raspetljaju kategorijekoje su izmijeane u pedagokom djelovanju i da se tono

denira zatupljivanje onih koji objanjavaju. O zatupljenjuse radi kada je jedna inteligencija podvrgnuta nekoj drugoj.ovjek, a posebno dijete, moe imati potrebu za uiteljemkada njegova volja nije dovoljno jaka da bi se uputila i odralana putu. No, to je jednostavno potinjavanje volje volji. Onopostaje zaglupljivanje kada se inteligencija podvrgava nekojdrugoj inteligenciji. U inu pouavanja postoje dvije volje

i dvije inteligencije. Njihovo emo preklapanje nazvati


22/168

22 :

zagljupljenjem. U eksperimentalnoj situaciji koju je stvorio Jacotot, uenik je povezan s jednom voljom, Jacototovom, is jednom inteligencijom, onom koja pripada knjizi, koje su

potpuno odjelite. Emancipacijom emo nazvati spoznatui odravanu razliku dvaju odnosa, in inteligencije koja sepokorava iskljuivo samoj sebi ak i kad se volja pokorava nekojdrugoj volji.

To se pedagoko iskustvo tako obznanilo u raskidu slogikom svih pedagogija. Praksa pedagoga oslanja se nasuprotnost znanja i neznanja. Pedagogije se razlikuju

prema odabranim sredstvima koje bi neznalicu uinileuenim: po napornim ili lakim metodama, tradicionalnimili modernim, pasivnim ili aktivnim metodama ije uinkemoemo usporeivati. S te toke gledita, mogli bismonajprije usporediti brzinu Jacototovih uenika sa sporoutradicionalnih metoda. No, nema se tu, zapravo, to usporediti.Sueljavanje metoda pretpostavlja minimalan dogovor o

ciljevima pedagokog ina: prijenosa uiteljevih spoznajana uenika. No, Jacotot nije nita prenio, nije rabio nikakvumetodu, metoda je bila stvar uenika. A i ne moe se nita bitno zakljuiti samo po tomu je li francuski nauen neto bre ili sporije. Usporedba se ne bi vie odnosila na metode,ve na dvije uporabe razuma i dvije koncepcije razumskogporetka. Brzi putnije bio put neke bolje pedagogije, nego put

slobode, onaj put s kojim je Jacotot eksperimentirao u vojscitokom druge godine republike, u proizvodnji eksplozivaili ustanovljenja Politehnike kole: put slobode koji jeodgovarao hitnosti njene ugroenosti, ali i put povjerenja urazumsku sposobnost svakog ljudskog bia. U pedagokomodnosu neznanja i uenosti trebalo je prepoznati jo temeljnijilozofski odnos zaglupljivanja i emancipacije. U igri tako

nisu bila dva, nego etiri pojma. in uenja je mogao nastajati


23/168

23 :

posredstvom etiri razliita odreenja koja se kombiniraju:pomou uitelja emancipatora i uitelja koji zaglupljuje tepomou uena uitelja i uitelja neznalice.

Najtee je bilo podnijeti posljednjega. Jo e trebativremena kako bi se prihvatilo da uenjak mora odustati odobjanjavanja svoga znanja. Ali kako prihvatiti da jedan neukimoe drugome neukome biti uzrok nekakva znanja? Samo Jacototovo iskustvo bilo je dvojbeno zbog njegovih sposobnostida predaje francuski. No, ono je barem pokazalo da uiteljevoznanje nije ono koje je pouilo uenike, da uitelja nita nije

sprjeavalo da pouava neto mimo vlastita znanja, da pouavaono to ne zna. Jacotot e, dakle, pomno raditi na mijenjanjueksperimenata, na hotiminom ponavljanju onoga to je jednom stvorio sluaj. Tako e se dati na pouavanje dvajupredmeta u kojima je bila dokazana njegova nekompetentnost,slikarstvo i sviranje klavira. Potom su studenti prava htjelida mu se dodijeli upranjena katedra na njihovu fakultetu.

No, luvensko sveuilite je ve bilo zabrinuto zbog togekstravagantnog profesora zbog kojeg se odlazilo s glavnihpredavanja a da bi se naveer okupljalo u premaloj dvoranikoju bi osvjetljavale samo dvije svijee i slualo ga kako govori:

Moram vas nauiti da vas nemam emu nauiti.03 Autoritetkojem su se studenti obratili odgovorio je da on ne posjedujetitulu, naslov potreban da bi predavao. A on je upravo bio

zaokupljen eksperimentiranjem raskorakom izmeu naslova idjelovanja. Umjesto, dakle, da na francuskom dri predavanja izprava, on studente ui kako da se brane na nizozemskome. Onisu se izvrsno branili, ali on nikad nije nauio nizozemski.

03 Sommaire des leons publiques de M. Jaco o sur les principes delenseignemen universel , objavio J. S. Van de Weyer, Bruxelles, .,s r. .


24/168

24 :

Eksperiment mu se inio dovoljnim da razjasni kako

moemo pouavati ono to ne znamo emancipiramo li uenikatj. prisilimo li ga da rabi vlastitu inteligenciju. Uitelj jeonaj koji inteligenciju zatvara u proizvoljni krug iz koje einteligencija moi izii samo ako samoj sebi postane nuna.Da bi emancipirao nekog neznalicu potrebno je i dovoljnosamo da sam bude emancipiran, tj. svjestan istinske moiljudskog duha. Neznalica e sam nauiti ono to uitelj ne zna

ako uitelj vjeruje da on to moe i ako ga obvee da ostvarisvoju sposobnost: krugmoi je homologan krugu nemoi kojiuenika povezuje s onim koji objanjava po staroj metodi (odsada emo je jednostavno zvatiStara). No, odnos snaga je vrloneobian. Krug nemoi je uvijek ve tu, to je samo kretanjedrutvenog svijeta koje se iri pomou oigledne razlikeizmeu neznanja i znanosti. Sam krug moi moe stvoriti

uinak iskljuivo svojom javnom uporabom. Ali moe seoitovati jedino kao tautologija ili apsurd. Kako e ikada ueniuitelj shvatiti da moe pouavati ono to ne zna jednako takodobro kao ono to zna? To poveanje intelektualne moi shvatite kao obezvreenje svojeg umijea. Neznalica pak ne vjerujeda je sposoban nauiti neto sam, a kamoli da moe pouitineku drugu neznalicu. Iskljueni iz svijeta inteligencije sami

potpisuju presudu o vlastitom iskljuenju. Ukratko, morazapoeti lanac emancipacije.

To je paradoks. Jer, razmislimo li bolje o tome, metodakoju Jacotot predlae starija je od svih ostalih i neprestanose potvruje, u svim okolnostima u kojima neki pojedinacima potrebu prisvojiti neku spoznaju za koju nema nainada mu se objasni. Nema ovjeka na zemlji koji nije neto

nauio sam od sebe, bez uitelja tumaa. Nazovimo tu vrstu


25/168

25 :

uenja univerzalnim pouavanjem i moi emo potvrditida Univerzalno pouavanje postoji od poetka svijeta poredsvih ostalih metoda objanjavanja. No, eto uda: Svaki je

ovjek doivio to iskustvo tisuu puta u svome ivotu, a ipaknikada nitko nije doao na ideju da nekomu kae: nauiosam mnogo stvari bez objanjenja, smatram da biste i vi tomogli kao i ja (...) ni ja ni bilo tko na svijetu nije se sjetio dase uposli pouavanjem drugih.04 Inteligenciji koja drijema usvakome bilo bi dovoljno rei: Age quod agis, nastavi s tim toradi, naui injenicu, ponovi je, upoznaj samu sebe, to je rad

prirode.05

Metodiki ponavljaj metodu sluaja koja ti je dalamjeru tvoje moi. Ista je inteligencija na djelu u svim inimaljudskog duha.

No, to je najtei skok. Sav svijet prakticira tu metodu premapotrebi, ali nitko je ne eli prepoznati, nitko je ne eli uzetiza intelektualnu revoluciju koju ona oznaava. Drutveniporedak, poredak stvari zabranjuje da se prepozna to ona

doista jest: istinska metoda pomou koje svatko ui i pomoukoje svatko moe uzeti mjeru svojih sposobnosti. Treba seusuditi prepoznati je i slijeditiotvorenu provjeru njene moi.Metoda nemoi, Stara, trajat e inae koliko i poredak stvari.

Tko bi htio zapoeti? Bilo je u to vrijeme, dakako,najrazliitijih ljudi dobre volje koji su se bavili pouavanjemnaroda: ljudi poretka htjeli su narod uzdignuti iznad njegovih

surovih prohtjeva, ljudi revolucije htjeli su osvijestitinjegova prava; ljudi napretka su pouavanjem eljeliublaiti raskol meu klasama; ljudi iz industrije sanjali suda onima pametnijima iz naroda daju sredstva za drutveno

04 Enseignemen universel. Langue ma ernelle , . izdanje, Pariz, .,s r. ; Journal de l mancipa ion in ellec uelle, . III, s r. .

05 Enseignemen universel. Langue rangre , . izdanje, Pariz, .


26/168

26 :

napredovanje. Sve su te dobre namjere nailazile na prepreku:ljudi iz naroda imaju premalo vremena, a jo manje novca da bi se posvetili tom stjecanju. Traila su se takoer ekonomska

sredstva za irenje potrebnog minimuma pouavanja, kojise, od sluaja do sluaja, smatralo nunim i dostatnim zapoboljanje poloaja radnikih populacija. Meu progresivcimai industrijalcima bila je cijenjena metoda uzajamnogpouavanja. Ona je omoguavala da se na nekom prostranommjestu okupi velik broj uenika podijeljenih na desetine kojesu vodili najnapredniji meu njima, a koji bi bili promaknuti u

nadzornike. Tako su vodstvo i uiteljeva naobrazba prenosile,uz posrednitvo tih nadzornika, na itavu populaciju koju jetrebalo obuiti. Takav pogled se sviao prijateljima progresa:znanje bi se tako razlijevalo od najviih sve do najoskudnijihinteligencija. A u njegovoj bi pratnji tekle srea i sloboda.

Ta je vrsta napretka Jacototu sliila na uzde.Usavrenadresura, govorio bi on. On je sanjao o neemu drugom u pouci

o uzajamnom instruiranju: da svaki neznalica moe od sebestvoriti uitelja za neku drugu neznalicu kojemu bi otkrionjegovu intelektualnu snagu. Jo tonije, njegov problem nije bio pouavanje naroda: pouavalisu se novaci koje se novailopod vlastiti stijeg, potinjene koji moraju moi razumjetinaredbe, narod kojim se eli upravljati - na progresivannain, razumije se, bez boanskoga prava i samo po hijerarhiji

sposobnosti. Za njega je problem bilaemancipacija: da svakiovjek iz naroda moe shvatiti svoje ljudsko dostojanstvo,uzeti mjeru svoje intelektualne sposobnosti i odluiti o njenojuporabi. Prijatelji Naobrazbe uvjeravaju da je ona uvjet istinskeslobode. Nakon to uvide da su duni poduavati narod, neprestaju meu sobom raspravljati o nainu kako da to ine. Jacotot pak nije vidio koju bi to slobodu mogle u narodu

proizvesti dunosti njegovih uitelja. On je, upravo suprotno,


27/168

27 :

u tome vidio novi oblik zaglupljivanja. Tko pouava, a neemancipira, taj zaglupljuje. A onaj koji emancipira ne moe sezaokupljati onime to emancipirani mora nauiti. On e nauiti

to eli, moda nita. On e znati da moe nauiti upravozato to je ista inteligencija na djelu u svim proizvodima ljudskevrste, jer bilo koji ovjek uvijek moe razumjeti govor bilokojeg drugog ovjeka. Jacototov tiskar je imao glupavog sina.Oajavali su uvjereni da se s njim nita ne moe. Jacotot ga jenauio hebrejski. Nakon toga dijete je postalo izvrstan litograf.Razumije se, hebrejski mu nikada niemu nije sluio - osim u

znanju onoga to nikad nisu znale nadarenije i obrazovanijeglave:nije se radilo o hebrejskome.Stvari su dakle bile jasne: nije se radilo o nekoj metodi

obrazovanja naroda, ve odobrobiti koju treba navijestitisiromasima: oni mogu sve to moe bilo koji ovjek. Bilo jedovoljnonavijestiti. Jacotot se odluio tomu posvetiti. Proglasite da moemo pouavati ono to ne znamo i da bilo koji otac

obitelji, siromah ili neuk, ako se emancipirao, moe obrazovatisvoju djecu bez pomoi ikakva uitelja tumaa. I ukazat ena sredstvo teuniverzalne obuke:nauiti neto i postaviti to uodnos sa svim ostalim prema naelu:svi ljudi posjeduju jednakuinteligenciju.

Nastaju nemiri u Louvainu, Bruxellesu i Haagu. Jurepotanske koije iz Pariza i Lyona; u Engleskoj i Pruskoj su

uli novost; pronijet e je do Petrograda i New Orleansa. Glas je stigao sve do Rio de Janeira. U roku od nekoliko godinapolemika e se razbuktati, a Republika znanja e se uzdrmatido temelja.

Sve to zato to je jedan ovjek duha, cijenjeni uenjak ikrepostan otac obitelji poludio jer nije znao nizozemski.


28/168

:

L e k c i

j a n e z n a l

i c e


29/168

29 :

Iskrcajmo se dakle s Telemahom na Kalipsin otok. Probijmo

se s jednim od njezinih posjetitelja u jazbinu poludjelog: uustanovu gospoice Marcellis u Louvainu; kod gospodinaDeschuyfeleerea, koara kojeg je ovaj uinio latinistom;u vojnu kolu cole normale militaire u Louvainu, gdje jekraljevi-lozof Frederik od Oranja zaduio utemeljiteljauniverzalnog pouavanja da pouava budue vojne instruktore:

Zamislite regrute kako sjede na klupi i jednoglasno mrmljaju:

Kalipso, Kalipso se nije, itd., itd.; nakon dva mjeseca nauili smoih itati, pisati i brojati (...). Tijekom tog osnovnog obrazovanja, jednog smo nauili engleski, drugog njemaki, ovogfortikaciju, onog kemiju, i tako dalje, i tako dalje.

Zna li Utemeljitelj sve to? Nipoto, ali smo mu to objasnili i uvjeravam vas da je on

lijepo iskoristio cole normale.

Ali ne razumijem, vi ste dakle svi znali kemiju? Ne, ali smo je nauili i njega poduili. To je univerzalno

pouavanje. Uenik je taj koji ini uitelja.06

Kao u svim stvarima, i u ludosti ima nekog reda. Ponimo,dakle, od poetka: s Telemahom.Sve je u svemu, kae poludjeli.

06 Enseignemen universel. Ma hma hique , . izdanje, Pariz, ., s r. - .


30/168

30 :

A zlobna javnost dodaje:i sve je u Telemahu. JerTelemah jeoigledno knjiga s kojom se moe sve raditi. eli li ueniknauiti itati? eli li nauiti engleski ili njemaki, umijee

rasprave ili borbe? Poludjeli e mu nepokolebljivo stavitiknjigu u ruke, a uenik e poeti ponavljatiKalipso, Kalipsose nije, Kalipso se nije mogla i tako dalje sve dok ovaj ne nauipropisani broj poglavljaTelemaha i ne bude ih kadar prepriatidrugima. Sve to naui oblik slova, mjesto ili zavretke rijei,slike, rasuivanje, osjeaje likova, moralne pouke morat eo tome govoriti,rei to vidi, to o tome misli, to s tim ini. I to

samo pod jednim obvezatnim uvjetom: sve to bude rekao,materijalnost toga morat e pokazati u knjizi. Od njega e setraiti da pie sastavke i improvizacije pod istim uvjetima:morat e rabiti rijei i izraze iz knjige kako bi izgradio vlastitereenice; u knjizi e morati pokazati injenice na kojimatemelji svoje rasuivanje. Ukratko, uitelj e morati moi uknjizi provjeriti materijalnost svega onoga to uenik bude

rekao.

Knjiga.Telemah ili neka druga. Sluaj je Jacototu naraspolaganje daoTelemaha, zgoda mu je nalagala da gazadri.Telemah je preveden na vie jezika i lako je dostupanu knjiari. To nije remek-djelo francuskog jezika, ali stil

je proien, vokabular raznolik, moral strog. Tu uimo omitologiji i geograji. Posredstvom francuskog prijevoda,tu oslukujemo Vergilijev latinski i Homerov grki. Ukratko,to je jedna od onih klasinih knjiga u kojima jezik pokazujesutinu svojih oblika i moi. To je knjiga koja je neko sve; nekosredite s kojim se moe dovesti u vezu sve ono novo to emonauiti; krug u kojem moemorazumjetisvaku od tih novih

stvari, pronai sredstva iskazivanja onoga to tu vidimo, to


31/168

31 :

o tome mislimo, to s tim inimo. Upravo je to prvo naelouniverzalnog pouavanja: neto treba nauiti i to povezati sasvim ostalim. A najprije trebaneto nauiti. Bi li i La Palice07 isto

rekao? La Palice moda, ali Stara bi rekla: najprije treba nauitiupravo tu stvar , pa onda ovu i jo onu drugu. Selektivnost,napredak, nedovrenost, to su njena naela. Nauimo nekolikopravila i nekoliko elemenata, primijenimo ih na nekolikoodabranih ulomaka lektire i napravimo nekoliko vjebi kojeodgovaraju steenim rudimentima. Potom prelazimo na viinivo: na druge rudimente, druge knjige, druge vjebe, druge

profesore... U svakoj se etapi iznova otvara bezdan neznanjakoji profesor ispunjava prije nego otvori neki drugi. Nadodajuse fragmenti, odijeljeni komadii znanja objanjavatelja,koji studenta ini privezanim za uitelja koji ga vue poputremorkera. Knjiga nikad nije cijela a niti lekcija dovrena.Uitelj uvijek ispod kaputa uva neko znanje, odnosnouenikovo neznanje.To sam shvatio, kae zadovoljno uenik.To

samo mislite, ispravlja ga uitelj. Tu zapravo postoji potekoakoju sam vam malo prije preutio. To emo objasniti kadadoemo do odgovarajue lekcije.to to znai? pita znatieljnouenik. Mogao bih vam rei, odgovara uitelj, ali bi to biloprerano: neete to razumjeti. To emo vam objasniti sljedeegodine. Uvijek e odreena prednost odvajati uitelja oduenika koji e, da bi napredovao, uvijek imati potrebu za

drugim uiteljem, za dodatnim objanjenjima. Tako Ahilejtrijumfalno oko Troje za sobom vue Hektorov le prikaen zasvoja kola. Razumni napredak znanja beskonano je ponavljano

07 Jacques de Chabannes La Palice ( - ) bio je svojedobno pozna kaovojni voa, ali ono o ga je uinilo besmr nim bila je naivna pjesma kojusu napisali njegovi vojnici a koja je zavravala s ihom Pe naes minu aprije smr i / Jo je je bio iv. Na francuskom se rijei La Palicea odnosena samorazumljiv izraz. [Nap. prev.]


32/168

32 :

sakaenje. Svaki ovjek kojeg se pouava samo je polovicaovjeka.08

Ne pitajmo se pati li mladi gospodii kojega se pouava

zbog tog sakaenja. Genij sistema sastoji se od preobrazbegubitka u dobitak. Mladi gospodiinapreduje. Njega smonauili, dakle on je nauio, dakle on moe i zaboraviti. Iza njegase opet dubi bezdan neznanja. No, evo najudesnije stvari: toneznanje sada pripada drugima. Ono to je zaboravio, nadiao je. Vie ne mora sricati i tapkati poput malih i nespretnihinteligencija i onih koji pripadaju djetinjoj dobi. Vie nismo

papagaji u koli. Ne popunjavamo pamenje, nego oblikujemointeligenciju.Shvatio sam, kae maleni,vie nisam papagaj.to vie zaboravlja, postaje mu oiglednije da je shvatio. to je inteligentniji, vie mu je doputeno da s visoka promatraone koje je nadrastao, one koji ostaju u predvorju znanja,pred nijemom knjigom, pred onima koji ponavljaju, jer nisudovoljno inteligentni dashvate. Eto genija objanjavatelja; oni

bia koja su uinili inferiornima najteim lancima veu uzzemlju zatupljenja: radi se o svijesti o vlastitoj superiornosti.Ta svijest, uostalom, ne ubija dobre osjeaje. Mladog

uenog gospodina moda e dirnuti neukost naroda i modae htjeti raditi na njegovoj naobrazbi. Znat e da je stvar teas mozgovima otvrdnulima od rutine ili pak s onima koje jeunitio nedostatak metode. No, bude li predano radio, shvatit

e da postoji vrsta objanjenja prilagoena svakoj kategoriji uhijerarhiji inteligencija: on e se spustiti nanjihov nivo.

No, evo sada druge pripovijesti. Poludjeli - Utemeljitelj,kako ga zovu njegovi sljedbenici - dolazi na pozornicu sa svojimTelemahom, jednom knjigom, jednom stvari. Uzmi i itaj, kae

08 Letre du fonda eur de lenseignen universel au gnral Lafayete ,Louvain, ., s r. .


33/168

33 :

on jednom siromahu.Ne znam itati, odgovara siromah. Kakou shvatiti ono to je napisano u knjizi? - Jednako kao to sishvatio sve ostalo do sada: usporeujui dvije injenice. Evo

jedne injenice koju u ti rei, to je prva reenica u knjizi:Kalipso se nije mogla utjeiti nakon Odisejeva odlaska. Ponavljaj:Kalipso, Kalipso se nije... Evo sada druge injenice: tu su napisanerijei. Zar nita ne raspoznaje? Prva rije koju sam ti rekao jeKalipso, nee li to biti i prva rije na papiru? Dobro je pogledajsve dok ne bude siguran da e je moi prepoznati usredgomile drugih rijei. Zato mi mora rei sve to tu vidi. To su

znakovi koje je jedna ruka ucrtala na papir, dok je druga rukaskupljala olovna slova po tiskari. Priaj mi o toj rijei. Sainimi priu o pustolovinama, tj. o odlascima i dolascima, ostranputicama, ukratko o putu pera koje je napisalo tu rijena papir ili o dlijetu koje ga je urezalo u bakar.09 Moe li tuprepoznati slovo O koje jedan od mojih uenika - bravar pozanimanju - nazivakrugom, a slovo L pravokutnikom? Priaj mi

o obliku svakog slova kao da opisuje oblik nekog predmeta ilineko nepoznato mjesto. Ne govori da ne moe. Zna gledati,zna govoriti, zna pokazati, zna se prisjeati. to ti jo treba?Apsolutna panja da vidi i iznova pogleda, kae i ponovokae. Ni sebe ni mene ne pokuavaj prevariti. Jesi li vidio bato? to misli o tome? Nisi li ti mislee bie? Ili pak smatra da sisamo tijelo? Utemeljitelj Sganarelle sve je to promijenio (...)

ima duu poput mene.10

Kasnije e doi vrijeme da pria o onome o emu govoriknjiga: to misli o Kalipso, o tuzi, o boici, o vjenom proljeu.Pokai mi ono zbog ega govori to to govori.

09 Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . III, - ., s r. .10 Is o, s r. .


34/168

34 :

Knjiga, to je zaustavljeni bijeg. Ne znamo kojim e putemkrenuti uenik. Ali znamo odakle nee izii - iz vjebesvoje slobode. Znamo i da uitelj nee imati pravo biti bilo

gdje drugdje osim na vratima. Uenik sve mora vidjeti sam,neprestano usporeivati i uvijek odgovarati na trostrukopitanje: to vidi? to misli o tome? to e uiniti s time?I tako u beskraj.

No, ta beskonanost vie nije uiteljeva tajna, ona jeuenikov pohod. Knjiga je dovrena. Ona predstavlja jednucjelinu koju uenik dri u rukama i koju u potpunosti moe

prijei pogledom. Nema niega ega bi ga uitelj liio i niegato bi ovaj mogao sakriti od uiteljeva pogleda. Ovaj krugzabranjuje varanje, a prije svega onu golemu podvalu onesposobnosti: ne mogu, ne razumijem... Nema se to shvatiti.Sve se nalazi u knjizi. Samo treba prepriavati - oblik svakogznaka, avanturu svake reenice, pouku svakog poglavlja. Trebapoeti govoriti. Ne reci da ne moe. Zna reine mogu. Umjesto

toga reciKalipso se nije mogla... i ve si krenuo. Krenuo si naput koji ve poznaje i koji e od sada morati slijediti bezprestanka. Ne recine mogu itati. Ili naui to rei na Kalipsinnain, na Telemahov, Narbalov ili Idomenejev. Zapoeo je drugikrug, krug snage. Neprestano e pronalaziti druge naine dakae ja ne mogu i uskoro e moi rei sve.

Putovanje u krugu. Shvaamo zato su pustolovine

Odisejeva sina postale prirunikom takvog putovanja, a Kalipsonjegova prva rije. Kalipso,ona skrivena. Ono to treba otkriti jest upravo to da nita nije skriveno, da nema rijei iza rijei,da nema jezika koji govori istinu o jeziku. Uimo znakove, apotom druge znakove, reenice, a potom jo druge reenice.Ponavljamo ve gotove reenice. Uimo napamet itave knjige.A Stara se snebiva: eto to kod vas znai nauitineto. Kao prvo,

vaa djeca ponavljaju kao papige. Ona njeguju samo jednu


35/168

35 :

sposobnost, pamenje, dok mi vjebamo inteligenciju, ukus iimaginaciju. Vaa djeca uenapamet . To je vaa prva pogreka.Evo druge: onane ue napamet. Vi kaete da to ine, ali to je

nemogue. Ljudski mozgovi openito, a osobito djeji, nisusposobni za takav napor pamenja.To je cirkularan argument. Diskurs jednog kruga u drugome.

Treba preokrenuti pretpostavke. Stara kae da je djejepamenje nesposobno za takve napore jer je nemogunostopenito uzevi njeno geslo. Ona kae da je pamenje netodrugo od inteligencije ili imaginacije jer ona rabi uobiajeno

oruje protiv onih koji ele pobijediti nemo: podjelu. Onasmatra da je pamenje slabo jer ne vjeruje u snagu ljudskeinteligencije. Ona je smatra inferiornom jer vjeruje u podjeluna inferiorne i superiorne. Njen se dvostruki argument uosnovi svodi na sljedee: postoje inferiorni i superiorni;inferiorni ne mogu ono to mogu superiorni.

Stara zna samo to. Njoj je potrebna nejednakost, ali

ne ona koja se pokorava prinevoj naredbi, ne ona koja sepodrazumijeva i koja se nalazi u svim glavama i reenicama. Zatakvo to ona posjeduje njeno oruje, razliku:to nije to, dalekosmo jo od toga, ovo se ne moe usporediti s onim, pamenje nijeinteligencija, ponavljanje nije znanje, usporedba nije razum,temelj nije osnova... Svako je brano pogodno za mljevenje umlinu razlikovanja. Tako se argument moe modernizirati i

uiniti znanstvenim i humanitarnim: postoje faze u razvojuinteligencije; djeja inteligencija nije inteligencija odraslih; nesmijemo preopteretiti djetetovu inteligenciju, riskiramo da muugrozimo zdravlje i razvoj njegovih sposobnosti... Sve to traiStara jest da joj priznamo njene negacije i razlike: to nije to, to je neto drugo, ovo je vie, ovo je manje. I to je ve dovoljno dase podignu svi tronovi hijerarhije inteligencij.


36/168

36 :

Ostavimo je da i dalje avrlja. Pogledajmo radije injenice.

Postoji volja koja zapovijeda i inteligencija koja se pokorava.Nazovimo pozornou in koji pokree tu inteligenciju podapsolutnom prisilom volje. Taj je in uvijek isti, bilo da seodnosi na oblik nekog slova koji treba prepoznati, na reenicukoju treba zapamtiti, na odnos izmeu dva matematikaentiteta koji treba pronai, elemente govora koji trebasastaviti. Ne postoji jedna sposobnost koja opaa, druga koja

shvaa i trea koja sudi... Bravar koji O naziva okruglim, aL pravokutnim ve misli u odnosima. Aizumitine pripadadrugom poretku odsjetiti se. Ostavimo objanjavatelje da

oblikuju ukus ili imaginaciju male gospode, ostavimo ihneka razglabaju o geniju stvaratelja. Mi emo se zadovoljititime daradimo poput tih stvaratelja: poput Racinea koji uinapamet, prevodi, ponavlja, oponaa Euripida; poput Bossueta

koji isto to ini s Tertulijanom; Rousseaua s Amyotom; Boileauas Horacijem i Juvenalom; poput Demostena koji e osam putakopirati Tukidida, Hoofta koji je pedeset i dva puta proitaoTacita, Seneke koji preporuuje neprestano itanje iste knjige,Haydna koji e beskonano ponavljati est Bachovih sonata,Michelangela uvijek iznova zaokupljena izradom istog torza...11 Snaga se ne dijeli. Samo je jedna mo, mo gledanja i govora,

mo pozornosti prema onome to vidimo i onome to govorimo.Uimo jedne reenice pa druge; otkrivamo injenice tj. odnoseizmeu stvari, a potom druge odnose koji su svi iste naravi;uimo kombinirati slova, rijei, reenice, ideje... Neemo reida smo se uputili u znanost, da znamo istinu ili da smo postali

11 Gonod,Nouvelle exposi ion de la m hode de Joseph Jaco o ,Pariz, ., s r. - .


37/168

37 :

geniji. Ali znat emo da u intelektualnom poretku moemo sveto moe ovjek.

Eto to znaiSve je u svemu: tautologiju moi. Sva se snaga

jezika nalazi u cjelini knjige. itavo se poznavanje sebe kaointeligencije nalazi u ovladavanju nekom knjigom, poglavljem,reenicom, rijei.Sve je u svemu isve je u Telemahu, prasnu usmijeh podrugljivci zbunjujui nespremne uenike: nalazili se sve i u prvom poglavljuTelemaha? I u prvoj rijei? Ima liu Telemahu i matematike? A u prvoj rijeiTelemaha? I uenikosjea da gubi tlo pod nogama te pozove uitelja u pomo: kako

im odgovoriti?Trebalo je odgovoriti da smatrate kako se u rijeiKalipso nalaze sva ljudska ostvarenja jer je rije djelo ljudskeinteligencije. Onaj koji je izraunao razlomke posjedujeistu inteligenciju kao i onaj koji je izmislio rijeKalipso. Taj je umjetnik znao grki; odabrao je rije koja znailukavost ,skrivenost . Taj je umjetnik slian onome koji je zamislio

naine da se zapie rije o kojoj se tu radi. On nalikujeonome koji je napravio papir po kojemu piemo, onome kojiu tu svrhu rabi pero, onome koji otri pero noiem, onomekoji je napravio eljezni noi, onome koji je sebi slinimapribavio eljezo, onome koji je napravio tintu, onome koji je tiskao rijeKalipso, onome koji je napravio tiskarskistroj, onome koji objanjava uporabu tog stroja, onome

koji je proirio ta objanjenja, onome koji je napravio tintuza tisak, i tako dalje i tako dalje. Sve su nauke, sva umijea,anatomija i dinamika itd. plodovi iste inteligencije koja je izmislila rijeKalipso. Neki e lozof, iskrcavajui se unepoznatoj zemlji, znati da je ona nastanjena kad vidi jedangeometrijski oblik na pijesku. Evo ljudskih stopa, reie. Njegovi e prijatelji misliti da je poludio jer linije koje

im je pokazao ne izgledaju poput otiska stopala. Uenjaci


38/168

38 :

19. stoljea razrogait e svoje velike izbezumljene oi kadim pokaemo rijeKalipso i kaemo im to je ljudski prst.Kladim se da e izaslanik francuske cole normale kada vidi

rijeKalipso rei: To nije oblik prsta.Sve je u svemu.12

Eto to se sve nalaziu Kalipso: snaga inteligencije koje imau svim ljudskim oitovanjima. Ista inteligencija izmiljaimena i matematike znakove. Ista inteligencija stvaraznakove i rasuuje. Ne postoje dvije vrste duha. Postojinejednakost u oitovanjima inteligencije, ovisno o veoj ili

manjoj energiji koju volja prenosi na inteligenciju kako biotkrivala i kombinirala nove odnose, no ne postoji hijerarhijaintelektualnih sposobnosti. Emancipacijom nazivamo svijesto toj prirodnoj jednakosti koja otvara put svakoj pustoloviniu zemlji znanja. Jer radi se o uputanju u pustolovinu, a ne ovie ili manje dobrom ili manje ili vie brzom uenju. Metoda Jacotot nije bolja, ona je drugaija. Zato sami postupci koji se

koriste nisu toliko vani. To moe bitiTelemah ili bilo to drugo.Poinjemo s tekstom, a ne s gramatikom, s cijelim rijeima, a nesa slogovima. Nije rije o tome datreba tako raditi da bi se boljenauilo i da je Jacototova metoda zaetnica globalne metode.Zapravo, bre napredujemo ako poinjemo sKalipso, a ne sB, A, BA. No, ta brzina kojom napredujemo samo je posljedicasteene snage, posljedica naela emancipacije.

Stara poinje slovima jer uenike ravna po naeluintelektualne nejednakosti i iznad svega po intelektualnojinferiornosti djece. Ona smatra da je slova lake razlikovatiod rijei; to je zabluda, no ona vjeruje u to. Ona smatra dadjeja inteligencija moe nauiti samo K, A, KA te da je

12 Langue ma ernelle , s r. - .


39/168

39 :

potrebna inteligencija odraslih odnosno superiornih da bi senauila rijeKalipso.13

Ukratko, B, A, BA kao iKalipso, predstavljaju jedno geslo:nesposobnost protiv sposobnosti. Sricanje je vie in skruenostinego sredstvo uenja. Upravo bismo zato mogli promijenitiporedak postupaka a da se nita ne promijeni u opreci naela.

Stara e se jednog dana moda dosjetiti da pouava itatirije po rije, a mi emo moda rei uenicima da sriu. Ikoji je dakle rezultat te prividne promjene postupka?

Nikakav. Nai uenici nee biti manje emancipirani, a djecakoju pouava Stara nee biti manje zatupljena (...) Stara nezaglupljuje svoje uenike time to ih tjera da sriu, negozato to im govori da ne mogu sricati sami; ona ih dakle neeemancipirati, nego bi ih zaglupljivala i kad bi naloila da seita rije po rije jer e joj glavna briga biti da im kae kakonjihova mlada inteligencija ne funkcionira bez objanjenj

koja dobiva od starijeg mozga. Nije dakle postupak, tijekili nain taj koji emancipira ili zaglupljuje, nego naelo.Staro naelo nejednakosti zatupljuje kako god postupilo; Jacototovo naelo jednakosti emancipira bez obzira na kojise postupak, knjigu ili injenicu to naelo primjenjivalo.14

Problem je kako objelodaniti inteligenciju njoj samoj. Za to

moe posluiti bilo kojastvar . To moe bitiTelemah; to moe biti molitva ili pjesma koju dijete ili neuki zna napamet. Uvijekpostoji neto to neuki zna i to moe posluiti kao tokausporedbe, to je mogue postaviti u odnos s novom stvari kojutreba nauiti. Svjedok je ovaj bravar koji e razrogaiti oi kada

13 Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . III, - ., s r. .14 Is o, s r. .


40/168

40 :

mu kaemo da moe itati. On ne zna ak ni slova. Neka se ipakpotrudi baciti pogled na ovaj kalendar. Ne poznaje li poredakmjeseci i ne moe li takoodgonetnuti to je sijeanj, veljaa,

oujak... zna neto malo brojati. I to ga spreava da polako broji redak po redak i da tu u pisanom obliku prepozna ono tozna? Zna da se zove Guillaume i da mu je imendan 16. sijenja.Tako e moi pronai rije. Zna da veljaa ima samo dvadeseti osam dana. Vidi da je stupac krai od ostalih i prepoznat e broj 28. I tako dalje. Uvijek postoji neto to mu uitelj moenaloiti da potrai i na emu moe istraiti i potvrditi rad svoje

inteligencije.

To su zapravo dva temeljna uiteljeva ina: onispituje, onnalae da se govori, odnosno da se oituje inteligencija kojanije znala za sebe ili je bila zanemarena. I on provjerava odvijali se rad te inteligencije s pozornou, da taj govor ne izrie

bilo to samo kako bi umaknuo toj prisili. Hoemo li rei da je za to potreban vrlo vjet i uen uitelj? Posve suprotno,znanost uenog uitelja do krajnje mjere mu oteava da ne pokvarimetodu. On zna odgovor, a njegova pitanja prirodnovode uenika do njega. To je tajnadobrih uitelja: oni svojimpitanjima diskretno vode inteligenciju uenika dostatnodiskretno kako bi ona radila, a da je ipak ne prepuste samoj sebi.

U svakom uitelju koji objanjava drijema Sokrat. I treba dobrovidjeti po emu se Jacototova metoda odnosno uenikova radikalno razlikuje od metode sokratovskog uitelja. Sokratsvojim ispitivanjima dovodi roba Menona do prepoznavanjamatematikih istina koje se nalaze u njemu. Tu zasigurnopostoji neki put spoznaje, ali nipoto i put emancipacije.Sasvim suprotno, Sokrat mora uzeti roba za ruku kako bi

ovaj mogao pronai ono to se nalazi u njemu. Demonstracija


41/168

41 :

njegova znanja istovjetna je demonstraciji njegove nemoi: onnikad nee koraati sam; uostalom, nitko od njega ni ne trai dakoraa osim ako ne treba ilustrirati uiteljevu lekciju. Sokrat tu

ispituje roba koji to treba i ostati.Sokratizam tako predstavlja usavreniji oblik zatupljenja.Poput svakog uenog uitelja, Sokrat ispituje kako bi pouavao.Onaj koji eli emancipirati ovjeka mora dakle ispitivati kaoovjek, a ne kao uenjak, da bude pouen, a ne da pouava. Ito e ispravno uiniti samo onaj koji o tome ne zna vie oduenika, samo onaj koji nije krenuo na put prije njega uitelj

neznalica. On nee riskirati da djetetu utedi vrijeme koje jepotrebno da pronikne u rijeKalipso. No, to bi ono trebaloraditi s Kalipso i kako e ak shvatiti o emu je rije, pitate nas? Ostavimo Kalipso na trenutak po strani. No, koje todijete nije ulo zaOe na i tu molitvu nije nauilo napamet?U tom sluaju stvar je pronaena i neuki i siromaan otac kojieli poduiti svog sina nee se dati smesti. Sigurno e se u

susjedstvu nai neka susretljiva i dostatno pismena osoba kojae mu prepisati tu molitvu. Tako otac ili majka mogu poetipouavati svoje dijete pitajui ga gdje se nalaziNa . Ako jedijete paljivo, rei e da druga rije na papiru mora bitiNa jer je druga u reenici.Oe e nuno morati biti prva; dijete emoi usporediti, razluivati i upoznati te dvije rijei i posvudaih prepoznati.15 Koji su to otac ili majka koji nee znati pitati

dijete koje se bori s tekstom molitve to vidi, to moe s timuiniti ili to kae o njemu, to misli o tome to je reklo iliuinilo? Na isti taj nain mogao bi pitati susjeda o alatu kojidri u rukama i kako se on koristi. Pouavati ono to ne znamo jednostavno znai ispitivati o onome to ne znamo. Nemapotrebe ni za kakvom znanou da bismo postavljali takva

15 Journal de lmancipa ion in ellec ulle, . VI, - ., s r. .


42/168

42 :

pitanja. Neznalica moe pitati o svemu i samo e ta pitanja, zaputnika u zemlji znakova, biti istinska pitanja koja prisiljavajuna autonomnu vjebu njegove inteligencije.

Neka bude tako, rei e nam kritiar. No, ono to predstavljasnagu onoga koji ispituje predstavlja i njegovu neovlatenostda bude onaj koji provjerava. Kako e on znati da uenik nijeskrenuo s puta? Otac i majka uvijek mogu pitati dijete: pokaimi Oe iliNebesima? No, kako e oni moi provjeriti da dijetepokazuje upravo tu traenu rije? Dok dijete napreduje akonapreduje potekoe se u njegovu naukovanju mogu samo

nagomilati. Nisu li dakle uitelj neznalica i uenik poput onogslijepca i bogalja iz prie?

Ponimo s razuvjeravanjem kritiara: neznalica se ne postavljaza uvara nekog uroenog nauka, a iznad svega ne nekognarodnog nauka koji bi se suprotstavljao znanosti uenih. Da bi

se procijenili rezultati rada i provjerilo uenikovo znanje treba biti uen. Sm neuk, on e istodobno uiniti netomanje i netovie. On nee provjeravati ono to je uenik otkrio, nego da li je traio. On e ocijeniti je li bio paljiv. Dovoljno je, dakle, bitiovjek da ocijenimo injenicu rada. Poput onog lozofa koji je

prepoznao ljudski korak u pijesku, majka zna vidjeti u oima,u svim obiljejima njezina djeteta, kada je ono neto uradilo,

kada pokae rijei u nekoj reenici i je li pozorno s obzirom naono to ini.16 Ono to uitelj neznalica mora zahtijevati odsvojeg uenika jest da mu dokae da je uio s pozornou. Jeli to premalo? Razmotrite dakle sve to taj zahtjev znai zauenika kao jedan nedovrivi zadatak. Razmotrite takoer to isama inteligencija moe dati neukom ispitivau:

16 Is o, s r. .


43/168

43 :

to spreava tuneuku, ali emancipiranu majku da svakiput kada trai gdje se nalaziOe primijeti da dijete uvijekpokazuje na istu rije; to je spreava da prekrije tu rije i

pita: koja se rije nalazi ispod mog prsta? I tako dalje, i takodalje.17

Pobona slika, poput recepta dobre domaice... Tako jeto ocijenio slubeni glasnogovornik plemena onih kojiobjanjavaju. Moemo pouavati ono to ne znamo jo je jednogeslo domaice.18 Odgovorit emo da majinski instinkt

nema u domainstvu nikakvu privilegiju. Taj prst koji prekrivarijeOe isti je onaj koji se nalaziu Kalipso, skrivenoj ili lukavoj:on je obiljeje ljudske inteligencije, najelementarnije lukavostirazuma istinskog razuma, onog koji je svojstven svakomei zajedniki svima, tog razuma koji se egzemplarno oitujetu gdje znanje neukog i uiteljeva neukost, izjednaujuise, demonstriraju moi intelektualne jednakosti. ovjek je

ivotinja koja vrlo dobro raspoznaje kada onaj koji govori ne znato govori... Ta je sposobnost nit koja ujedinjuje ljude.19 Praksauitelja neznalice nije jednostavno sredstvo koje omoguujesiromanome koji nema ni vremena, ni novca, ni znanja daobrazuje svoju djecu. Ona predstavlja kljuno iskustvo kojeoslobaa iste moi razuma u trenutku kada mu znanost viene moe pomoi. Ono to jedan neuki moe uiniti jednom,

svi neuki mogu uiniti uvijek. U neznanju, naime, ne postojihijerarhija. A ono to neuki i ueni mogu zajedno uiniti jestono to moemo nazvati mo intelektualnog bia kao takvog.

17 Is o.18 Lorain,Rfu a ion de la m hode Jaco o , Pariz, ., s r. .19 Langue ma ernelle , s r. , i Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . III,

- ., s r. .


44/168

44 :

Mo jednakosti istodobno pripada dvojstvu [dualit ] izajednici. Nema inteligencije ondje gdje se nalazi skup, jedanduh spojen s drugim duhom. Inteligencije ima ondje gdje svatko

djeluje, pripovijeda o onome to je napravio i daje sredstvoprovjere stvarnosti vlastita djelovanja. Zajednika stvar,smjetena izmeu dviju inteligencija, polog je te jednakosti ito na dvostruk nain. Neka materijalna stvar najprije je jedinikomunikacijski most izmeu dva duha.20 Most je prijelaz,ali i sredstvo odravanja razmaka. Materijalnost knjige drina distanci dva jednaka duha. Dok je objanjenje ponitenje

jednog duha drugim. No, i stvar je uvijek raspoloiva instancijaza materijalnu potvrdu: umijee neukog ispitivaa sastojise u odvoenju ispitanika do materijalnih predmeta, doreenica, do rijei napisanih u knjizi, do nekestvarikoju moeprovjeriti svojim osjetilima.21 Ispitanik je uvijek obavezanprovjerom u otvorenoj knjizi, u materijalnosti svake rijei, uzaobljenosti svakog znaka. Stvar, knjiga istodobno spreava

varanje u pogledu nesposobnosti i u pogledu znanja. Upravo ezato uitelj neznalica svoju kompetenciju moi tom prilikomprotegnuti ne na znanje mladoga gospodina, nego na pozornostkoju posveuje onome to ovaj govori i to ini.

Na taj nain moete ak pomoi nekom od vaih susjedakoji su, zbog okolnosti koje ne ovise o njihovoj volji,prisiljeni poslati svog sina u privatnu kolu. Ako vas susjed

zamoli da provjerite znanje malog aka, ne dajte se zbunititom zamolbom, premda sami niste studirali. to uite, malimoj prijatelju, pitat ete dijete? Grki. to? Ezopa. to? Basne. Koju basnu znate? Prvu. Gdje je prva rije?

Evo je. Dajte mi svoju knjigu. Recite mi koja je etvrta

20 Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . III, - ., s r. .

21 Is o, s r. .


45/168

45 :

rije. Napiite je. To to ste napisali ne slii etvrtoj rijei uknjizi. Maleni susjed ne zna ono to je rekao da zna. To jedokaz da nije bio paljiv dok je uio ili dok je pokazivao ono

to je mislio da zna. Savjetujte mu da ui, ja u se vratiti irei ui li grki koji ja ne znam, koji ne znam ak ni itati.22

Na taj nain uitelj neznalica moe pouavati uenog kaoi neukog: provjeravajui da li ovaj neprestano traga. Onajkoji trai uvijek nae. Ne nae nuno ono to je traio, a jomanje ono to treba nai. Ali nalazi neto novo to e dovesti u

odnos sastvarikoju ve poznaje. Vana je ta trajna budnost, tapozornost koja nikada ne poputa a da se ne prikrade bezumlje kojemu je uenjak vian kao i neznalica. Uitelj je onaj koji driistraivaa nanjegovome putu, na putu na kojem treba tragatisam, bez prestanka.

Kako bi se provjerila ta potraga potrebno je jo znati to znaitraiti. I to predstavlja sutinu metode. Da bi se drugogaemancipiralo, i sami moramo biti emancipirani. Sebe trebashvatiti kao putnika duha, slinog svim ostalim putnicima,kao intelektualni subjekt koji sudjeluje u zajednikoj snaziintelektualnih bia.

Kako dolazimo do te spoznaje sebe samog? Seljak, zanatlija

(otac obitelji) intelektualno e se emancipirati ako misli na onoto jest i na ono to ini u drutvenom poretku.23 Stvar e seuiniti jednostavnom ili ak pojednostavljenom onome koji nepoznaje teinu stare zapovijedi koju je lozoja, iz Platonovihusta, odredila kao sudbinu zanatlije: ne ini nita osimsvoga

22 Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . IV, - ., s r. .

23 Langue ma ernelle , s r. .


46/168

46 :

vlastitog posla, a taj se ne sastoji u tome da misli o bilo emu,nego jednostavno daradi tu stvar koja iscrpljuje deniciju tvog bia; ako si postolar, pravi cipele i djecu koja e raditi to isto. Ne

odnosi se na tebe zapovijed deljskog proroita da upoznasamog sebe. I ak ako se veselo boanstvo malo zaigralo pa je uduu tvog djeteta umijealo malo misaonog zlata, zlatna e serasa, uvari grada, pobrinuti da odgoje dijete i uine ga jednimod svojih.

Epoha je napretka nesumnjivo htjela smekati strogou starezapovijedi. Ona je s enciklopedistima shvatila da se vie nita ne

radi prema rutini, pa ak ni djelo obrtnika. I ona zna da ne postojini najmanji drutveni akter koji istodobno ne bi bio mislee bie.Graanin Destutt-Tracy podsjetio je na to u osvit novog stoljea:

Svaki ovjek koji govori posjeduje ideje o ideologiji, ogramatici, o logici i elokvenciji. Svaki ovjek koji djelujeima svoja privatna i socijalna moralna naela. Svako biekoje tek vegetira ima svoje pojmove o zici i matematici;

i jednostavno zato to ivi sa sebi slinima ono posjedujesvoju malu kolekciju povijesnih injenica i svoj nain da onjima sudi.24

Nemogue je dakle da postolari prave samo cipele, da na svojnain ne budu i jezikoslovci, moralisti ili ziari. I tu dolazimodo prvog problema; dok obrtnici i seljaci oblikuju svoje moralne,

matematike i zike pojmove ovisno o rutini svog okruenjaili sluajnosti svojih susreta, racionalni e hod napretka bitidvostruko osujeen: bit e usporen zbog onih optereenihrutinom i praznovjerjem ili naruen urbom nasilnika. Potrebno je dakle da minimalna pouka, izvedena iz naela razuma,

24 Des ut de Tracy,Observa ions sur le sys me ac uel dins ruc ion publique ,Pariz, godina IX.


47/168

47 :

znanosti i opeg interesa, unese u glave zdrave ideje koje bione inae izvitoperile. I podrazumijeva se da e taj pothvat biti probitaniji u onoj mjeri u kojoj e seljakova ili obrtnikova

sina izuzeti iz prirodne sredine koja proizvodi te krive ideje.No, ta se oiglednost odmah susree sa svojim proturjejem:dijete koje se mora istrgnuti iz rutine i praznovjerja ipak semora vratiti u svoju vlastitu aktivnost i vlastite uvjete. Aepoha napretka je od svog svitanja upozoravala na smrtonosnuopasnost razdvajanja narodskog djeteta od uvjet koji sumu namijenjeni i od ideja koje ovise o tim uvjetima. Tako se

ta epoha vrti u tom proturjeju: sada znamo da znanosti upotpunosti ovise o jednostavnim naelima i da su sve u dosegusvih onih duhova koji je ele, pod uvjetom da slijede dobrumetodu. No, ista priroda koja svima omoguuje znanstvenukarijeru iziskuje drutveni poredak u kojem su klaserazdvojene, a pojedinci se prilagoavaju drutvenom stanjukoje im je namijenjeno.

Rjeenje koje je pronaeno za to proturjeje jest propisanaravnotea izmeu pouavanja i odgoja, preraspodjeladodijeljenih uloga kolskog uitelja i oca obitelji. Rabeisvjetlo pouke, jedan istjeruje krive ideje koje dijete stjee uobiteljskom okrilju, a drugi odgojem istjeruje pretjerane tenjekoje bi kolarac htio izvui iz svoga novosteenog znanja i vraaga u sredinu iz koje potie. U nemogunosti da otac obitelji iz

svoje rutinske djelatnosti prui uvjete za intelektualnu poukusvog sina, on, s druge strane, moe uiniti sve da ga rijeju iprimjerom poui o vrlini mirenja sa svojim stanjem. Obitelj jeistodobno arite intelektualne nesposobnosti i naela etikeobjektivnosti. Ta se dvostruka narav oituje u dvostrukomogranienju samosvijesti zanatlije: svijest o onome to radipripada znanosti koja nije njegova, a svijest o tome to on jest

vodi ga dotle da se bavi samo svojim poslom.


48/168

48 :

Recimo to jednostavnije: usklaena ravnotea pouavanjai odgoja jest ravnotea dvostrukog zatupljenja. Upravo setome suprotstavlja emancipacija, osvjetavanje svakog

ovjeka o njegovoj prirodi kao intelektualnog subjekta, premapreokrenutoj kartezijanskoj formuli o jednakosti:Descartes je govorio:mislim, dakle jesam; i ta lijepa misaovelikog lozofa jedno je od naela univerzalnog pouavanja.Mi preokreemo tu misao i kaemo: ja sam ovjek, daklemislim.25

Izvrtanje formule subjektovjek izjednauje scogito. Miljenjenije atribut mislee supstancije, ono je atributovjeanstva.Da bismo preobrazili slogan upoznaj samoga sebe u naeloemancipacije svakog ljudskog bia, potrebno je, protiv Platonovezabrane, poigrati se jednom od fantastikih etimologija izKratila:ovjek,anthropos, jest bie koje istrauje ono to vidi, onaj kojise upoznaje u tom razmiljanju o svom inu.26 itava se praksa

univerzalnog pouavanja saimlje u pitanju:to misli o tome? Svase njena mo nalazi u svijesti o emancipaciji koju ona ostvarujekod uitelja i izaziva kod uenika. Otac e moi emancipiratisvog sina zapone li upoznavati samog sebe, odnosno ispitivatiintelektualne ine kojih je on subjekt, opaajui nain na koji, utim inima, koristi svoju mo misaonog bia.

Svijest o emancipaciji prije svega je inventar intelektualnih

mogunosti neukog. On zna svoj jezik. On ga isto tako znakoristiti kako bi protestirao protiv stanja u kojem se nalazi ilikako bi ispitivao one koji znaju, ili vjeruju da znaju, vie od njega.On pozna svoj zanat, svoj alat i njegovu uporabu; to bi mogao

25 Sommaire des leons publiques de M. Jaco o ... s r. .26 Pla on, Kra il, c: Samo je ovjek, meu svim ivo injama, bio upravo

prozvan an hropos jer on ispi uje ono o je vidio (ana hrn ha opp ).


49/168

49 :

prema potrebi i usavriti. On mora poeti razmiljati o svojimsposobnostima i o nainu na koji ih je stekao.

Razmotrimo to to razmiljanje tono znai. Nije rije o

suprotstavljanju manualnih, narodnih umijea, inteligencijekoritenja alata i inteligencije radnika znanjima koja potjeuiz kole ili retorici elit. Ne radi se ni o pitanju o tome tko jesagradio Tebu sa sedam vrata kako bi se u drutvenom poretkuustanovilo mjesto projektanata i izvoaa. Rije je naprotiv opriznavanju da ne postoje dvije inteligencije, da je svaki radljudskog umijea ostvarenje istih intelektualnih potencijala.

Gdje god se nalazili, rije je o promatranju, usporeivanju,kombiniranju, djelovanju i zamjeivanju kako se to napravilo.Posvuda je mogua ta reeksija, taj povratak sebi koji nijepuka kontemplacija mislee supstancije nego bezuvjetnapozornost pridana tim intelektualnim djelima, putu koji onaobiljeavaju i mogunosti da se na tom put uvijek jo vienapreduje i koristi ista inteligencija u osvajanju novih teritorija.

Zaglupljen ostaje onaj koji djelo radnikih ili narodskih rukusuprotstavlja retorikim oblacima. Izmiljanje tih oblakadjelo je ljudskog umijea koje zahtijeva jednak rad ni vieni manje jednaku intelektualnu pozornost kao i izradacipela ili brava. Gospodin Lerminier, akademik, raspravlja ointelektualnoj nesposobnosti naroda. Gospodin Lerminier je otupio. No, tupavac nije ni budala ni lijenina. I sami

bismo bili zaglupljeni kad u njegovim raspravama ne bismoprepoznali isto umijee, istu inteligenciju, isti rad kao i onajkoji transformira drvo, kamen ili kou. Samo priznavajairad gospodina Lerminiera moemo prepoznatiinteligenciju koja seoituje u najskromnijim djelima.

Siromane seljanke iz okolice Grenoblea prave rukavice;za tucet rukavica plaaju ih trideset sua. Otkad su se

emancipirale, daju se u promatranje, prouavanje i


50/168

50 :

usporeivanje dobro napravljenih rukavica. One eodgonetnuti smisao svihreenica, svih rijei takvih rukavica.Na kraju e govoriti jednako dobro kao i gradske ene koje

zarauju sedam franaka. Rije je samo o uenju jezikakojim razgovaramo sa karama, iglom i koncem. U ljudskimdrutvima uvijek se radi samo o shvaanju i govoru nekog jezika.27

Materijalna idealnost jezika odbacuje svaku opreku izmeuzlatne i eljezne rase, svaku hijerarhiju pa bila ona i

izokrenuta izmeu ljudi kojima je namijenjen manualni radi ljudi koji su predodreeni za misaone zadatke. Svaki se rad jezika shvaa i izvodi na isti nain. Upravo zato neznalica, imupozna sebe, moe provjeriti potragu svog sina u knjizi koju nezna itati: on ne poznaje materiju na kojoj sin radi, ali ako musin kae kako joj pristupa, on e prepoznati istrauje li sin. On,naime, zna to znai traiti i od svog sinatrait e samo jednu

stvar, a to je da ispremetne sve svoje rijei i reenice, kao to onispremee svoj alat kada ga trai.Knjiga Telemah ili neka druga smjetena izmeu

dviju inteligencija sadrava u malome tu idealnu zajednicukoja se upisuje u materijalnost stvari. Knjiga jest jednakostinteligencija. Ba je zbog toga ista lozofska zapovijedzabranjivala zanatliji da se bavi bilo im drugim osim svog

posla i osuivala demokraciju knjige. Platonovski je kralj-lozof ivoj rijei suprotstavljao mrtvo slovo knjige, misaokoja je postala materijom na raspolaganju ljudima od materije,istodobno nijem i brbljav govor koji sluajno luta meu onimaiji je jedini posao da misle. Povlateni tuma tek je sitnamoneta te zabrane. A povlastica koju metoda Jacotot daje

27 Enseignemen universel. Musique , . izdanje, Pariz, ., s r. .


51/168

51 :

knjizi, rukovanju znakovima, mnemotehnici u pravoj je mjeripreokret hijerarhije duhova koju je kod Platona oznaavalakritika pisma.28 Knjiga zapeauje novi odnos izmeu dvoje

neukih koji od sada sebe shvaaju kao inteligencije. A taj noviodnos uzdrmava zatupljujui odnos izmeu intelektualnogpouavanja i moralnog odgoja. Umjesto disciplinirajueinstancije odgoja, intervenira odluka o emancipaciji koja ocaili majku ini sposobnima da za svoje dijete zauzmu mjestouitelja neznalice koje utjelovljuje bezuvjetni zahtjev volje.Bezuvjetni zahtjev: otac emancipator nije bezazleni pedagog,

on je nepopustljivi uitelj. Emancipatorova zapovijed ne znaza poputanje. On apsolutno zapovijeda subjektu za kojegse pretpostavlja da je sposoban zapovijedati sam sebi. Sin eu knjizi potvrditi jednakost inteligencija kao to e otac ilimajka potvrditi temeljitost njegove potrage. Obiteljska elija,dakle, nije vie mjesto povratka koje zanatliju vraa njegovojnitavnosti. Ona je mjesto nove svijesti, mjesto prekoraenja

sebstva koje svoju stvar iri sve do toke u kojoj ona postajedijelom cjeline opeg razuma.

Naime, treba potvrditi upravo to: naelo jednakosti govoreih bia. Vrei pritisak na volju svog sina, otac siromaneobitelji potvruje da njegov sin ima istu inteligenciju kao

i on, on traga poput njega; i ono to sin istrauje u knjizi jest inteligencija pisca kako bi provjerio djeluje li i autorovainteligencija ba poput njegove. Ta se uzajamnost nalaziu srcu metode emancipacije, ona je naelo nove lozojekoju je Utemeljitelj, spajajui dvije grke rijei, okrstio kao

28 Usp. Pla on,Fedar , c / a i J. Rancire,Le Philosophe e ses pauvres ,Fayard, ., s r. pa nadalje.


52/168

52 :

panekastiku jer istraujeitavu ljudsku inteligenciju usvakoj intelektualnoj manifestaciji. To sasvim sigurno nije dobroshvatio onaj zemljoposjednik koji je svog vrtlara poslao da se

obrazuje u Louvainu kako bi bio uitelj njegovim sinovima.Ne treba oekivati nekakav poseban pedagoki uspjeh bilo odemancipiranog vrtlara ili openito od uitelja neznalice. Onoto emancipirana osoba u sutini moe uiniti jest postatiemancipator: ne da dade klju znanja, nego svijest o tome tomoe neka inteligencija kada se smatra jednakom svakoj drugoji svaku drugu inteligenciju smatra jednakom svojoj.

Emancipacija je svijest o toj jednakosti, o toj uzajamnostikoja jedina omoguuje inteligenciji da se potvrdom ostvari.Ono to narod zaglupljuje nije nedostatak pouke negovjerovanje u inferiornost svoje inteligencije. A ono tozaglupljuje inferiorne istodobno zaglupljuje i superiorne. Jer svoju inteligenciju potvruje samo onaj koji govorisebi slinome koji je sposoban potvrditi jednakost obiju

inteligencija. Dakle, superironi duh je osuen na to da gainferiorni duhovi ne razumiju. On svoju inteligenciju osiguravadiskvalikacijom onih koji bi mu mogli odati priznanje.Pogledajte ovog uenjaka kojizna da su enski duhoviinferiorni mukima: on najvaniji dio svog ivota troi narazgovor s biem koje ga ne moe razumjeti: Kakva intimnost,kakva njenost u ljubavnim razgovorima, meu parovima, u

obiteljima! Onaj koji govori nikad nije siguran da je shvaen. Onima duh, srce, i to veliki duh i tako meko srce! Ali aliboe toglea s kojim ga je povezao drutveni lanac!29 Mislimo li da ega divljenje njegovih uenika i izvanjskog svijeta utjeiti zbogte obiteljske nesree? Ali koliko vrijedi sud inferiornog duha osuperiornome?

29 Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . V, ., s r. .


53/168

53 :

Recite tom pjesniku: bio sam vrlo zadovoljan vaimposljednjim djelom; on e vam odgovoriti stisnutih usana: ba ste mi odaliveliku ast; odnosno, dragi moj, ne moe mi

laskati glas vae sitne inteligencije.30

No, ta vjera u intelektualnu nejednakost i u superiornostvlastite inteligencije nije ograniena samo na uenjake iistaknute pjesnike. Snaga tog vjerovanja proizlazi iz injeniceda ono proimlje itavu populaciju, pa ak i pod krinkomponiznosti. Ne mogu, kae vam taj neuki kojeg potiete na

uenje, ja sam samo radnik. Treba dobro shvatiti to se nalaziu tom silogizmu. Ponajprije, ne mogu oznaava ne elim;zato bih se trudio?. To isto tako znai: ja bih to mogao, bezikakve sumnje, jer sam inteligentan; no, ja sam radnik: ljudipoput mene to ne mogu; moj susjed to ne moe. I to mi totreba kad ionako imam posla s imbecilima?

Tako funkcionira vjera u nejednakost. Nema superiornog

duha koji nee nai jo superiornijeg kako bi ga ponizio;kao ni inferiornog koji nee pronai jo inferiornijeg kako bi ga prezirao. Luvenska profesorska toga ne znai puno uParizu. I obrtnik iz Pariza zna koliko su u odnosu na njegainferiorni provincijski obrtnici koji pak i sami znaju kolikoza njima zaostaju seljaci. Onog dana kada ovi potonji budumislili da i sami shvaaju o emu je rije, a parikom togom

budu zaogrnuti upljoglavi, krug e se zatvoriti. Sveopasuperiornost inferiornih ujedinit e se sa sveopominferiornou superiornih kako bi svijet pretvorili u mjestona kojem se nijedna inteligencija nee moi prepoznati u sebi jednakoj inteligenciji. Dakle, razum se gubi ondje gdje ovjekgovori drugom ovjeku koji mu ne moe odgovoriti.

30 Enseignemen universel. Mlanges pos humes , Pariz, ., s r. .


54/168

54 :

Nema ljepeg prizora, nema niega pounijeg od prizoraovjeka koji govori. No, sluatelj si mora zadrati pravo darazmilja o onome to je upravo uo, a govornik se u tome

mora angairati (...) Sluatelj dakle mora provjeriti nalazili se govornik u okviru svog razuma, je li ga napustio ili sevraa unutar njega. Bez te ovlatene provjere, koju zahtjevai sama jednakost inteligencija, taj razgovor smatram tekrazgovorom slijepca sa svojim psom.31

Kao odgovor na priu o slijepcu i bogalju, slijepac koji razgovara

sa svojim psom apologija je svijeta nejednakih inteligencija.Shvaamo da je rije o lozoji i ovjeanstvu, a ne o receptimaza djeju pedagogiju. Univerzalno je pouavanje ponajprijeuniverzalna provjera onoga to nam slii i njome se mogu baviti svi emancipirani, svi oni koji su odluili da sebe smatrajuljudima slinima svim ostalima.

Sve je u svemu. Tautologija snage je tautologija jednakosti,snaga onoga koji u svakom ljudskom ostvarenju trai otisakinteligencije. To je smisao one vjebe koja je zadivila BaptistaFroussarda, ovjeka napretka i ravnatelja kole u Grenobleu,koji je u Louvain otpratio dvojicu sinova zastupnika CasimiraPeriera. Kao lanDrutva za metode pouavanja, Baptiste

Froussard je ve bio uo da se govori o univerzalnompouavanju, a na predavanjima gospoice Marcellis prepoznao je vjebe o kojima je g. de Lasteyrie govorio u drutvu. Vidio jetako mlade djevojke kako piu sastavke u petnaestak minuta, jedne o posljednjem ovjeku, druge o povratku prognanika, ipiui o tim temama stvaraju, kako ih je uvjeravao Utemeljitelj,

31 Journal de lmancipa ion in ellec uelle , . III, - ., s r. .


55/168

55 :

knjievne komade koji nee nagrditi ni najljepe stranicenaih najboljih autora. Ta je tvrdnja pobuivala najdubljerezerve uenih posjetitelja. No, g. Jacotot je bio pronaao

nain da ih razuvjeri: budui da su se i sami, sasvim oigledno,ubrajali u najbolje pisce svog vremena, samo su se trebalipodvrgnuti istoj provjeri i dati uenicama mogunost da se snjima usporede. G. de Lasteyrie, koji je proivio 1793. godinu,rado se podvrgnuo vjebi. To nije bio sluaj s g. Guigniautom,izaslanikom parike cole normale koji nije vidio ama banita u Kalipso, ali je u jednom sastavku vidio, zauzvrat,

neoprostivi nedostatak cirkumeksa u rijeicrotre. Nakonto je pozvan na ogled, doao je sat vremena kasnije te mu jereeno da doe sutra. No, tog je popodneva uhvatio potanskukoiju za Pariz nosei u svojoj prtljazi inkriminirajui dokaz,taj sramotni i bez cirkumeksa.

Nakon itanja sastavaka, Baptiste Froussard svjedoio je seansamaimprovizacije. To je bila sutinska vjeba

univerzalnog pouavanja: nauiti govoriti o svakoj temi, bez pripreme, s poetkom, sredinom i krajem. Nauitiimprovizirati ponajprije je znailonauiti pobijediti sebe,pobijediti ponos koji se skriva iza poniznosti koja proglaavavlastitu nesposobnost da se govori pred drugima odbijajuitime izlaganje njihovu sudu. To je potom znailo nauitipoeti i zavriti, uiniti od samoga sebe neko sve, zatvoriti

jezik u krug. Tako su dvije uenice improvizirale smjelo osmrti ateista, nakon ega je g. Jacotot, da otjera te tune misli,traio od druge uenice da improvizira oletu muhe. Dvoranomse prolomio smijeh, no g. Jacotot je pojasnio stvari: sada sene bavimo smijehom, nego govorom. I o toj je eterinoj temimlada osoba osam i pol minuta izgovorala najdraesnijestvari te iznosila usporedbe ispunjene ljupkou i svjeinom

uobrazilje.


56/168

56 :

Baptiste Froussard sudjelovao je i u glazbenoj poduci.G. Jacotot zatraio je od njega fragmente iz francuske poezijepo kojima bi mlade uenice improvizirale melodije uz pratnju

Documents

Ranciere Jacques Ucitelj Neznalica Pet Lekcija Iz Intelektualne Emancipacije