Ra čunar je postao nužna nadopuna čovjekovu djelovanju - č ć č ć …asalihbegovic/Arhitektura/... · 2010. 10. 27. · Takva razra đena trodimenzionalna “skica” prenosi

1

RAČUNARSKO PROJEKTOVANJE I DIZAJN U ARHITEKTURI

Računar je postao nužna nadopuna čovjekovu djelovanju -

izvor dosad neočekivanih mogućnosti, ali i dosad nepoznatih

problema ( virusi, cyber crime, itd). Njegov razvoj i očekivane

mogućnosti raspiruju maštu korisnika, ali stvaraju i

nesigurnost. U kontekstu takvog razvoja slijedi i promjena u

načinu arhitektonskog projektovanja. Uveden je pojam

računarsko projektovanje i dizajn kao rezultat i nezaustavljivi

proces kompjuterizacije svih aktivnosti čovjeka. Ovdje ćemo

se ograničiti samo na naznaku mogućih karakteristika

procesa projektovanja, kojeg ćemo uslovno nazvati

“računarsko projektovanje”. U njemu se udružuju

sposobnosti arhitekte sa različitim mogućnostima računara.

Računar je postao produžetak naših misaonih, perciptivnih i

organizacijskih sposobnosti. Iako sve komponente već

egzistiraju, ovakav je proces, odnosno sistem na kojem se

osniva, do nedavno je postojao samo u viziji.

2


Još uvijek su neke komponente ovakvih sistema ili u

istraživačkoj fazi ili ograničenoj primjeni zbog visoke cijene,

no uskoro možemo očekivati njihovu potpunu operativnu

integraciju i primjenu u arhitekturi. Slijedeće su komponente

osnova takvom sistemu.

Multimedija

Neuronska mreža kao “inteligentni” modul je već sadržana u

okviru šireg multimedijskog sistema ( napr prepoznavanje

govora i automatsko multilingvijalno prevodjenje ). Međutim

multimedijska tehnologija nudi dvije značajne mogućnosti:

a) integraciju različitih oblika informacija (tekst, grafika,

animacija, 3D modeli, zvuk, video, govor) i aplikacija (baze

podataka, CAD, vještačka inteligencija) u tematske cjeline, i

b) interaktivni rad sa sistemom i nelinearno (skokovito)

povezivanje (hyper-text) između tematskih cjelina.

3


Kao tematske cjeline mogu se pojaviti sistematizirani elementi

stambenog objekta i upotrebni zahtjevi kao : osvjetljenje i

rasvjeta, energetski zahtjevi, ekološki zahtjevi, konstruktivni

zahtjevi, pravilnici i propisi iz oblasti stanogradnje, itd. Kroz

njih se arhitekt kreće ovisno o interesu i vođen ključnim

pojmovima.

Inteligentni moduli

U multimedijskom okruženju mogu se nalaziti i ostali

“inteligentni” moduli za podršku odlučivanju, poput

ekspertnog sistema, koji tumači određene tehničke

parametre u projektovanju, ili sistem sa gramatikom oblika, u

kojem su pohranjeni kompozicijski odnosi standardnih tipova

stanova. Oba se mogu konsultirati po potrebi nakon što je

arhitekt donio odluku o osnovnoj prostornoj i oblikovnoj

dispoziciji uz pomoć neuronske mreže.

.

4


CAD programi

U radnom okruženju arhitekte postoji i CAD aplikacija za

trodimenzionalno modeliranje u kojoj arhitekt stvora

jednostavan model na kojem može ispitati prostorne

odnose, boje i osvjetljenje u odnosu na geografsku širinu,

datum, doba dana, uticaj buke iz okoline, itd

Takva razrađena trodimenzionalna “skica” prenosi se u

složeni CAD sistem gdje se dalje razradjuje. Zidovima,

podovima, stropovima, prozorima, vratima daju se prave i

precizne dimenzije, te definišu njihovi slojevi i korišteni

materijali, za koje su vezani opisi fizikalnih i vizualnih

svojstva. Na taj način, pri crtanju, program automatski

izračunava količinu utrošenog materijala, a pri perspektivnoj

provjeri prostornih odnosa daje realni izgled površina.

5


Program podržava i mogućnosti parametarskog

modeliranja, koje dovode svojstva pojedinih elemenata u

međusobni odnos. Na taj se način lakše i brže obavljaju

korekcije modela. Nakon što je izmodelirao stan arhitekt ga

oprema trodimenzionalnim simbolima, ustvari objektima,

namještaja i kućnih aparata koji su uzeti sa CD-ROM/DVD

koje distribuiraju proizvođači ili downloaduje sa njihovih

sajtova. Uz svaki simbol vezan je i broj i oznaka tipa, tako da

se automatski generiše i lista korištenih komada, kao podloga

za narudžbu ( BOM – bill of material , lista ).

.

6


Simulacioni softveri

Ponašanje ovakvog modela se dalje provjerava u nizu

programa za kinematske i dinamičke simulacije ( CAE

softverskih paketa). Programi jednostavno preuzimaju sve

dosad izgenerisane podatke o geometriji, materijalima i

njihovim statičkim definicijama, i provode testiranje modela.

Kako su ovi programi izuzetno kompleksni i zahtijevaju visoku

specijalizaciju, oni mogu u svojem ulaznom i izlaznom dijelu

posjedovati ekspertni sistem koji pojednostavljuje

komunikaciju sa korisnikom na način da mu postavlja pitanja

o konkretnim okolnostima i na temelju rezultata simulacije

formulira praktične zaključke (pre i post procesori). Energetski

modul ispituje hlađenje ili pregrijavanje ovisno o klimatskim

prilikama u karakterističnoj godini dana, o konstrukcijama, o

grijačim tijelima, o kućanskim aparatima, o ljudima i njihovom

načinu korištenja prostora stanovanja.

7


Ovi simulacioni i CAE programi nas detaljno upozoravaju i

na sve neželjene situacije koje se javljaju na modelu zgrade,

kojeg zatim možemo vratiti u CAD modul i modificirati. Slično

je i sa modulom za rasvjetu (prirodna i umjetna, dnevna i

noćna), za statiku (statično, dinamično opterećenje, potres),

za realističnu vizualizaciju (u ambijentu, dnevni i noćni izgled,

ukllapanje i utjecaj na okolinu). U slučaju da se pojavi “konflikt

interesa” na arhitekti je da donese konačnu odluku.

8


Računarski programi za prezentaciju projekta

Nakon što je model zgrade prošao sve provjere koristit će se

u fazi komunikacije za prezentaciju projekta investitorima i

ostalim zainteresiranim stranama, te za izradu dokumentacije

za gradilište. Unutar CAD programa rezanjem modela na

željenim mjestima, dobivamo tlocrte, presjeke i fasade, koje

zatim možemo prema potrebi u programu automatski kotirati.

U nekim okolnostima možemo očekivati da i na gradilištu

mogu biti raspoloživi prenosni i laptop računari povezani

preko bežične mreže sa projektantskim biroom, te da je

realno pretpostaviti da se na gradilište prenese model iz

kojeg će izvođači direktno izvlačiti potrebnu dokumentaciju.

Za potrebe prezentiranja projekta investitoru, lokalnim

vlastima ili korisnicima, model zgrade se ugradjuje u

trodimenzionalni model okruženja (grad, prirodni pejzaž, ulice

raskršća), dobiven iz GIS-ovske baze podataka.

9


Radi se računarska animacija u kojoj se prikazuju različiti

prostorni aspekti zgrade ili promjene u vremenu. Gotova

animacija najčešće arganizovana kao “šetnja kroz” ( walk

through http://www.realtourvision.com/3dwalk/sample5_lrg.php ’se distribuira ili kao DVD ili kao

multimedijska prezentacija koja se može pregledati u Internet

pregledniku i u kojoj se mogu istražiti arhitektonske kvalitete

rada. Virtualna realnost kao tehnika projektovanja je postala

realnost i bez sumnje predstavlja najatraktivniji način

prezentacije konceptualnog projekta. Donedavno skupa

oprema i periferne jedinice računara za virtualnu realnost i

virtualno inženjerstvo postaje pristupačnija za projektantske

biroe. Sa posebnim 3D naočalama i digitalnim rukavicama

povezanim na snažne PC računare koji izvode animaciju u

realnom vremenu, pojedinac ili grupa ljudi mogu šetati kroz

stan, otvarati vrata i pomicati predmete. Međusobno se mogu

vidjeti , no, zasada, samo kao apstraktni likovi ( avatari).

10


Nivo stvarnosti prostora je takav da površine predmeta koje

posjeduju teksture i uzorke su tako prikazani, da se vidi

njihova eventualna refleksija ili prozirnost( transparentnost).

Računar može simulirati i promjenu osunčanja ili različite

efekte unutrašnje rasvjete. Stvaranje ostalih prostornih

senzacija poput hladnoće zraka, topline zida, buke, mirisa,

itd. još uvjek zahtijeva složenu i skupu tehnologiju. U

ovakvom tehnološkom okruženju proces participacije

korisnika u odlučivanju o izgledu stana i naselja je

neposredan i oslobođen svih mogućih nesporazuma koji su

se javljali dok se diskutiralo preko dvodimenzionalnih nacrta o

budućem izgledu projektnog rješenja. Razvijajući ovu viziju

dalje , tehnologija virtualne realnosti i kompletan računarski

sistem sa svojim periferalima kakav smo do sada opisali,

omogućava arhitektu da projektira stan u virtualnom prostoru

ulazeći u novu tehnologiju virtualnog dizajna i projektovanja

11


U uglu njegovog 3D virtualnog vidokruga je izbornik sa

opcijama iz kojeg arhitekt glasom ili dodirom izdaje naredbe.

U virtualnom prostoru on pokretima ruke oblikuje i mijenja

geometriju predmeta i scene gdje su ti predmeti rasporedjeni.

Nadalje takvim pokretima ruka sa digitalnim rukavicama on

opisuje prostor, konstrukcije, odabira opremu i oblikuje

namještaj. U prostoru rukom stvara krivulje koje tvore tijela

od kojih se komponuju predmeti. Komandama glasom opisuje

materijal i refleksiju njihovih ploha. Razmješta rasvjetu na

sceni i podešava njenu toplinu. Sa elektro ili vodo

instalaterom postavlja virtualne instalacije na sceni, a sa

statičarom mijenja dimenzije virtualnih konstrukcija. U svakom

se trenutku može promijeniti razmjera sa kojim radi ili tačka

gledanja , udaljavajući se iz prostora kako bi definirao

funkcioniranje stambene jedinice koju dizajnira u okviru

zgrade.

12


Na kraju, kad je model gotov, izdaje komande računaru da

isprinta potrebnu dokumentaciju koja se sastoji iz 3D modela

i svih crteža sa specifikacijama materijala, svima onim koji

su uključeni u proces gradnje.

Opisani scenario aktivnosti u savremenom arhitektonskom

birou je još uvjek donekle avangardan ali sigurno da u

narednim godinama će postati realnost u mnogim

arhitektonskim biroima. Uvodjenje računarski podržanih

tehnologija ne omogućava samo ostvarenje cilja da se poslovi

obavljaju “brže i lakše”, već da se realizuje na način kako se

prije nije mogao ni zamisliti i koji nema sličnosti sa ranijim

manualnim metodama arhitektonskog projektovanja. Za

buduće arhitekte i dizajnere to postaje izazov primjene

računara, koji definitivno otvara nova područja razmišljanja i

kreativnog izražavanja u njegovoj profesionalnoj aktivnosti.

13


Softverski programi za obradu slika i grafički dizajn, stolno izdalaštvo i digitalne publikacije

Može na prvi pogled izgledati čudno da programe za stolno

izdavaštvo (DTP) i grafički dizajn opisujemo u ovom prikazu

softverske opreme za arhitektonsku djelatnost. Naime stolno

izdalaštvo je posebna djelatnost koja po tradicionalnim

kriterijima pripada nekim drugim djelatnostima.

Ovo ilustrira, a takvih je primjera mnogo, promjene koje

donosi uvodejnje računara , a ogleda se u brisanju

tradicionalnih granica među profesijama. U V. Britaniji, kao

primjeru sređenog tržišta i organizirane arhitektonske

djelatnosti u odnosu na primjenu računara, prisutnost

programa za stolno izdalaštvo u arhitektonskim biroima je u

stalnom porastu. Kad su već svladali programe za pisanje

teksta i crtanje, arhitektima nije bilo teško napraviti dodatni

napor i ovladati programima za stolno izdalaštvo koji im nude

14


da svoje elaborate dovedu na grafički nivo atraktivnih

grafičkih publikacija.

Kako bi dali što bolji pregled u tim sve više “svemogućim”

publikacijama možemo ih izdvojiti u nekoliko osnovnih grupa:

a. programi za grafički dizan, bazirani na rasterskoj grafici

b. programi za grafički dizajn, bazirani na vektorskoj grafici

c. programi za obradu slika i fotografija

d. programi za posebne efekte

e. programi za prelom( pripremu za štampu) i stolno

izdalaštvo

f. uslužni programi, za konverzije, skaniranje i sl.

Kako je osnovna podjela grafičkih programa na one za

vektorsku i rastersku grafiku pobliže ćemo objasniti ova dva

pojma.

15


Rastersku grafiku (bitmap) koriste tzv. paint programi poput

Paintbrusha, Paintera i drugih. U njima crtež se stvara

“aktiviranjem” točaka u rasteru kojima se može dodijeliti boja.

Nacrtani likovi predstavljaju skupove tako aktiviranih točaka

(pixel). Ova tehnika ima prednosti i mane u odnosu na

vektorsku grafiku, a sličnija je crtanju olovkom po papiru, kao

što se može vidjeti na slijedećoj slici:

.

16


Programi poput Fractal Design Paintera, izuzetno je

sofisticiran programski alat koji pruža korisniku simulaciju

crtanja sa velikim brojem slikarskih tehnika, odabir različitih

podloga za crtanje i niz dodatnih efekata. Novi slojevi boje ne

prekrivaju prethodni, kao u standardnim paint programima,

već sa njime stvaraju novu boju vrlo slično tradicionalnim

slikarskim tehnikama. Rezultati rada sa ovim programima

mogu biti oslobođeni tipične prepoznatljivosti računarske

grafike.

17


Programi za rastersku grafiku

Osim programa za crtanje poput Canvasa, ili specijaliziranih

programa za posebne ilustracije poput Fractal Design

Paintera, u ovu grupu programa baziranih na rasterskoj grafici

spadaju i programi za obradu fotografija (image processing).

Tu se svakako ističe Adobe PhotoShop, koji se pojavio kao

standard prvo na Apple MAC računarima.

18


Corel PhotoPaint, Macromedia XRES, su također programi

koji koji rade obradu fotografija. Svaki od tih programa ima

neke posebne alate, ali u biti mogućnosti su im u velikoj mjeri

iste. Uz pomoć njih se obrađuju fotografije unesene preko

skanera u računar (kao raster pixela) ili generisani renderisani

prikazi koji su pohranjeni u programima za vektorsku grafiku

kao rasterski prikazi. Moguće su korekcije svjetloće i

kontrasta, boje, specijalni dvodimenzionalni i trodimenzionalni

efekti, retuširanje i docrtavanje.

19


Programi se mogu koristiti za retuširanje, za pripremu

pozadine kod fotomontaže i za dorađivanje fotorealističnih

prikaza koji su dobiveni programima za vizualizaciju

trodimenzionalnih računarskih modela.

Adobe Photoshop u najnovijoj verziji, osim što nudi

jednostavnu izmjenu podataka s drugim programima

kompanije Adobe, Ilustratorom, i programom za prelom

PageMaker, nudi i slojeve (layere), što je najveći doprinos

pojednostavljivanju rada s ovim programom. Tako je pri izradi

fotomontaže na jednom sloju moguće držati rendering

objekta, a u pozadini originalnu i obrađenu sliku. XRES pak

nudi mogućnost rada s umanjenim slikama, inače slike mogu

imati velićinu i do 150 MB, što omogućava vrlo brz i efikasan

rad i na manje zahtjevnim računarima. Sve promjene na

umanjenoj slici apliciraju se u finalnoj fazi na izvornu sliku.

20


Pored ovih programa postoje i programi odnosno potprogrami

(plugin) za izvođenje različitih efekata na prikazima. Adobe

After Effects omogućuje nam da na fotografiju primijenimo

slikarske efekte koji će simulirati kao da je prikaz načinjen

vodenim bojama, ugljenom, kredom, grafičkim perom, da

izgleda poput mozaika itd. Postoji veliki broj “pluginova” za

programe poput Photoshopa, XResa, Paintera i drugih. Ti

dodaci osim simulacije raznih slikarskih tehnika mogu pružati

i neke dodatne mogućnosti, kao što je automatsko

selektiranje određenog područja slike npr. krošnje drveta, i sl.

Kao posebni programi koji koriste rastersku tehnologiju

postoje i programi za morphing (metamorfoze). Omogućuju

nam da uzmemo dva različita prikaza i da na njima odredimo

korespondirajuće točke ili linije na temelju kojih će računar

izgenerirati zadani broj pretapanja tj. metamorfoza.( http://www.sharecg.com/v/15471/Video-Tutorial/Face-metamorphosis?interstitial_displayed=Yes )

21


Rezultati mogu biti vrlo efektni a mogu se koristiti kao

pojedinačni prikazi ili kao kratke animacije.

Vektorska grafika definirana je koordinatama tijela i njihovim

oblicima opisanim matematskim relacijama. Linija je crta

između dvije točke, likovi su omeđeni linijama. Prikaze

gradimo od osnovnih likova. Kad izaberemo neki lik da bi se

obrisao moramo brisati čitav osnovni lik - ne možemo brisati

samo njegov dio, osim ako za to ne postoje alati. Vektorska

grafika, osim što je preciznija i brža za crtanje, pruža daleko

veće mogućnosti u manipuliranju likovima i tijelima, te

primjenu efekata koje nije moguće izvesti sa rasterskom

grafikom. Svi poznatiji CAD softverski paketi( AUTOCAD,

MAYA, 3DS Max , itd ) se realizovani sa vektorskom grafikom

ali dozvojavaju uvoz i raster grafičkog formata u crtež.

22


Sa trodimenzionalnom vektorskom grafikom moguće je

izračunavanjem koordinata dobivati perspektivne prikaze te

izračunavati osobine tijela kao što su njihovi volumeni, mase,

momenti inercije, itd.

Nove generacije programa poput Xara 3D, Xara Designer

Pro6 , ili Microsoft Expression 3 ( ranije Fractal Design

Expression), smanjuju granicu između rasterske i vektorske

grafike. CorelXara nudi mnogo mogućnosti programa za

rastersku grafiku unutar vektorske strukture samog programa,

dok Expression 3 koristi vektorsku grafiku kao bazu za

rasterske efekte i poznat je kao prvi grafički program koji je

omogućavao korisnicima da kreiraju poteze kistom na

slikama i da ih pohrani kao vektor grafički program.

Na tim će se osnovama bazirati programi za grafički dizajn u

budućnosti.

.

23


Vektorizacija rasterskih podataka (pretvaranje rasterskih

točaka u vektorske podatke) moguća je unutar svih

savremenih grafičkih programa ( Adobe illustrator CS 5, ranije

u Adobe Stremaline ),a i drugi programi za izradu vektorskih

ilustracija imaju te mogućnosti (Corel, Xara).

24


Osim pretvaranja rasterskih podataka u vektore moguće je

pretvoriti rasterske podatke i u tekst korištenjem OCR

tehnologije (Optical Character Recognition).

Programi za vektorsku grafiku

Programi za grafičke ilustracije, poput CorelDrawa, Xare,

Adobe Ilustratora i Macromedia Freehanda za Windowse

odnosno Adobe Ilustratora i Macromedia Freehanda za

Apple, da navedemo samo one najpopularnije, baziraju se

dvodimenzionalnoj vektorskoj grafici a nude mnogobrojne

mogućnosti za stvaranje grafičkih ilustracija, crteža, efektnih

naslova i sl. koji se mogu prenijeti u DTP program.

Mogućnost da se izabere neki od hiljada fontova ili nacrta

neki crtež i da se sa njima rade različite manipulacije

(povećavanje, upisivanje teksta po nekoj nepravilnoj liniji,

davanje dubine ili stvaranje perspektive, itd.) koje su gotovo

neizvedive tradicionalnim načinom, su brojne i jednostavne za

25


izvesti. Nove verzije ovih programa nude i razne

trodimenzionalne efekte. Iako po mogućnostima daleko od

programa za DTP, neki programski paketi pokušavaju

zadovoljiti potrebe korisnika koje idu u tom smjeru.

26


Programi za stolno izdavaštvo

Programi za stolno izdavaštvo (Adobe PageMaker i InDesign,

Quark Xpress, Corel Ventura, Microsoft Publisher itd.)

omogućuju veliku fleksibilnost u sređivanju i kombiniranju

27


tekstualnih podataka i ilustracija (crteža, fotografija, table,

grafovi i sl.).

Razmaci među slovima, riječima, redovima ili paragrafima se

mogu precizno definirati, tekst se može rasporediti oko slike i ili

u različite stupce, a prisutne su funkcije za niz drugih

podešavanja i oblikovanja publikacije. Isti ti programi koriste se

u profesionalnim studijima za pripremu, tako da je danas

pripremu za štampanje moguće u potpunosti dovršiti unutar

biroa. Ne ulazeći u problem pripreme, koja bi zahtijevala

poseban prilog na tu temu, važno je reći da uz manje ili više

problema može kompletna priprema za štampanje brošure ili

kataloga napraviti na računarima pomoću već spomenutih

programskih alata.

Adobe Pagemaker u svojoj novoj verziji nudi vrlo dobru vezu s

ostalim programima, tako da je moguće maksimalno iskoristiti

“drag and drop” tehnologiju. Osim toga ovaj program

28


omogućava izradu Adobe Acrobat PDF dokumenta, koji je

postao standard u razmjeni elektronskih dokumenata na svim

platformama.

Unutar Windows okruženja ili Appleovog X operativnog

sistema, svi gore navedeni programi dobro “komuniciraju” i

jednostavno se koriste. Uz ovu posljednju ocjenu, da se

programi mogu jednostavno koristiti, a koju smo često

spominjali do sada u tekstu, treba dati malo objašnjenje.

Grafička okruženja su pojednostavnila rad sa operativnim

sistemima i različitim programima i dali im sličan osnovni izgled

i logiku korištenja, toliko da netko tko kreće u rad sa računarom

može u vrlo kratkom roku dostići nivo poznavanja i korištenja

koji je dovoljan za neki uobičajeni nivo rada. No svi gore

navedeni programi su vrlo složeni i za potpuno poznavanje svih

mogućnosti, koje bi se koristile za neke specifične zadatke,

treba puno više vremena.

29


Digitalne publikacije

Adobe Acrobat se vremenom razvio u zasebnu skupinu

programskih paketa koji su namijenjeni digitalnom publikovanju

podataka iz svih izvora. Računar s instaliranim Acrobat

programskim paketom nudi mogućnost pohranjivanja PDF

datoteka iz svih programa, pretvaranje skaniranih stranica u

tekst s zadržanim izgledom stranice korištenjem OCR

tehnologije, automatsku izradu indeksa, pretraživanje PDF

dokumenata i druge mogućnosti.

OCR tehnologija dostupna je i unutar drugih programskih

rješenja ili zasebnih programa namijenjenih tom poslu. Jedan

od nama najpoznatijih je program Recognita koji je došao iz

Mađarske zatim Iris. Programi nude mogućnost pretvaranja

kompletnih stranica s njihovim izgledom i slikama u sve

poznate programe za obradu teksta i stolno izdalaštvo.

30


Ovdje je potrebno naglasiti da je područje digitalnih publikacija

u stalnom razvoju. Pojava čitavog niza digitalno publiciranih

podataka je u porastu od knjiga (e-books) do novina i ostalih

publikacija koje su inače bile dostupne samo na papiru.

31


Programi za izradu multimedijskih prezentacija

Ova grupa programa je ona koja će se za sada u manjoj mjeri

koristiti u arhitektonskom birou, međutim većina arhitekata biti

će u nekom trenutku u kontaktu s ovim tipovima programa.

Iako programi za poslovne prezentacije kao što je PowerPoint

nude veliki broj mogućnosti, pravi programi za izradu

multimedijskih prezentacija i programa, kao što je Adobe

Director, nude gotovo sve što nam je potrebno pri izradi

različitih multimedijskih prezentacija, CD i DVD naslova, te

prezentacija za Internet. Program ovog tipa omogućava da sve

multimedijske elemente integriramo, interaktivno kontroliramo i

i pripremimo kao izvršni program. Karakteristika Director

programa je i njegovo izvršavanje i na MAC računarima. Novije

verzije programa Directora i Flasha, koji radi s vektorskim

elementima podržavaju pripremu podataka za Internet koristeći

tzv. Shockwave tehnologiju. Koristeći dodatke (plugins) za

32


najpopularnije internet preglednike : Firefox, Microsoft Internet

Explorer ili Google Chrome moguće je multimedijske datoteke

pripremljene u Directoru ili Flashu pokretati unutar preglednika.

Prednost Flash je u malim dimenzijama velike količine grafičkih

podataka jer se radi o vektorskim podacima. Director i Flash

podaci na Internetu mogu biti interaktivni.

33


Programi za digitalnu montažu video materijala

Programi za digitalnu montažu video materijala, programi su

koji će biti u manjoj mjeri zastupljeni iz nekoliko razloga. Unos

video materijala i pretvaranje u digitalni oblik zahtjeva dodatne

komponente u računaru. Također prenos iz digitalnog oblika na

video trake ili CD/DVD i sl. zahtjeva dodatne komponente koje

su vezane na video produkciju. Međutim na neprofesionalnom i

prezentacijskom nivou, tu vrstu programa moguće je vrlo dobro

iskoristiti za izradu vlastitih video montaža, i prezentacijskog

video materijala. Također razvojem digitalnog video zapisa

(DV) i računarskih komponenti, i ova problematika pretvaranja

u/iz digitalnog zapisa omogućava tzv. stolnu ili kućnu montažu.

Takva televizijska montaža, ali i mnogo više koristeći razne

druge programe i digitalne efekte, moguća je s kvalitetnim

programskim paketom .

.

34


Kao jedan od najrasprostranjenijih programa za obradu video

sekvenci kako na PC tako i na MAC računarima svakako je

program Premiere pro kompanije Adobe. Postoje i razni drugi

programi koji se bave montažom koji su razvijeni i na drugim

platformama, kao što su SpeedRazor, ili Avid Media Composer,

a sada rade i pod Windows operativnim sistemom.

.

Documents

Ra čunar je postao nužna nadopuna čovjekovu djelovanju - č ć č ć …asalihbegovic/Arhitektura/... · 2010. 10. 27. · Takva razra đena trodimenzionalna “skica” prenosi