http://www.psihijatrija.hr/edu/pp.phpŠizofrenija?(ne)razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustavasputano logičko razmišIjanje, normalni osjećajni doživIjaji prema drugim osobamanarušeno društveno funkcionisanje moguće teškoće s pamćenjemoko 1% stanovništva ima šizofrenijupočinje u dobi od 15. do 25. godinepodjednako često obolijevaju i žene i muškarcibolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati stvarnosthalucinacije, što znači da vide, čuju ili osjećaju stvari koje zapravo ne postojePozitivni simptomi

sumanute ideje (lažna uvjerenja ili zablude nastale na nerealnoj osnovi, tj. nemaju podlogu u realnoj životnoj situaciji, pa su nedostupne korekciji)smetnje (ponekad mu misli vrlo brzo skreću od jedne ideje na drugu, bez jasna slijeda i povezanosti, ili su mu misli “blokirane”; bolesnici mogu izmišljati nove nerazumljive riječi ili u govoru riječi zamjenjivati glasovima ili rimama)poremećaji mišljenjahalucinacije (može čuti glasove (slušne halucinacije) koji komentiraju njegovo ponašanje, izruguju mu se ili mu naređuju što da čini (zapovjedne halucinacije))čudno ponašanje

Negativni simptomi gubitak sposobnosti osjećajnog doživIjavanja i izražavanjagubitak energije, volje i inicijativegubitak sposobnosti uživanja i zanimanja za dotadašnje aktivnostiteškoće koncentracije

emocionalno povučen iz svoje okolinenije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebesvoje osjećaje ne može izraziti ili pokazatiizbjegava kontakt očima s drugim ljudimaizraz lica mu je bez osjećaja ili zanimanja.Postoji nekoliko psihijatrijskih poremećaja koji su bliski ili srodni shizofreniji. To su: shizotipni poremećaj ličnosti i shizoafektivni poremećaj u kojemu su simptomi shizofrenije združeni sa simptomima depresije ili znatno podignuta raspoloženja (manije).Oboljeli od shizofrenije često, u razdobljima između psihotičnih epizoda, imaju izražene simptome depresije. Otprilike dva od deset bolesnika pokuša počiniti samoubojstvo, a približno ih polovica u tome i uspije.

Depresija?više od obične tugetuga bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati bez objektivnog razloga, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati; jednom riječju ako se više ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje niti obična tugaozbiljan duševni poremećaj, bolest koja se mora liječitisimptomi

tužno, tjeskobno raspoloženje ili osjećaj praznine, koji traju najmanje 2 tjedna, tegubitak zanimanja i osjećaja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su bolesnika inače zanimale i veselile.

- osjećaj bezvrijednosti, beznađa i krivnje- promjenu apetita i tjelesne težine (gubitak apetita ili pojačani apetit)- poremećaj spavanja (može se očitovati kao nesanica ili prevelika potreba za spavanjem)- umor, gubitak energije, osjećaj usporenosti- uzbuđenost, uznemirenost, razdražljivost- teškoće s koncentracijom i pamćenjem- razmišljanje o samoubojstvu, ili pokušaj samoubojstva.Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poremećaj, koji također zahtijeva liječenje. To može biti:

- opsesivno-kompulzivni poremećaj: čine ga učestale, neželjene misli ili osjećaji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli. Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici čine određene rituale (kompulzije), npr. učestalo pranje ili čišćenje.- panični poremećaj: bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju iznenadne navale velikog straha, praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te osjećajem zarobljenosti.- socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti među mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad čak i strah od izlaska iz kuće.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj? prisutstvo ponavljajućih, obuzetih (opsesivnih) misli, na primijer strah od zaraze i prisilnih (kompulzivnih) radnji ili rituala, kao što je prekomjerno pranje rukuobično prepoznaju da su njihove obuzete misli i prisilne radnje iracionalne. Doživljavaju ih kao strane i nametnute, ali ih ne mogu kontrolirati ili im se oduprijetiNeke od najčešćih obuzetih misli su:- strahovanje od zaraze nečistoćom ili zaraznim klicama- strahovanje od moguće pogreške - strah od javnog nastupa ili sramote- potreba za stalnim odobravanjem- prekomjerna zaokupljenost simetrijom i određenim redom stvari- zabrinutost zbog zamišljanja nastranih i neuobičajenih seksualnih odnosa ili scena- agresivni prisilni impulsi- prekomjerna zabrinutost zbog stvari za koje normalno znate da se ne trebate brinutiNeke od najčešćih prisilnih radnji ili rituala su:- provjeravanje, primjerice jesu li vrata zaključana- odbijanje rukovanje ili hvatanja kvaka- opetovano pranje ili tuširanje- neprestano brojanje tijekom izvođenja aktivnosti- stalno preslagivanje stvari na određen način- neprestano računanje- ponavljenje nekog zadatka odrađeni broj puta - skupljanje ili čuvanje stvari bez određenog razloga- ponavljano mjerenje

Panični poremećaj?očituje se napadajima panike, tj. spontanim, naglim, neočekivanim napadajima intenzivnog straha ili užasa uz doživljavanje životne ugroženosti. Napadaji panike mogu se pojaviti svaki puta kada se nađete u određenoj situaciji, ili bez jasnog razloga neovisno o situaciji ili spletu okolnosti. Stoga su potpuno nepredvidivi. Mogu znatno smanjiti kvalitetu života Vas i Vaše obitelji.Napadaje panike prate različiti tjelesni simptomi, primjerice:- osjećaj gušenja- lupanje srca- bol u prsima- drhtanje tijela- vrtoglavica- znojenje- mučninaZa vrijeme napadaje panike možete povjerovati da ste neizlječivo bolesni, da ćete umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu nad sobom. Napadaji panike obično traju nekoliko minuta, ali se još neko vrijeme nakon njihova prestanka možete osjećati napetima i uznemirenima.Panični napadaji mogu se pojaviti i za vrijeme spavanja, te se iznenada budite u užasnom strahu.Generalizirani anksiozni poremećaj?karakteriziran jakom, pretjeranom tjeskobom i brigom za svakodnevne životne događaje. Ljudi sa GAP-om skloni su uvijek očekivati katastrofe i ne mogu prestati brinuti o zdravlju, novcu, obitelji, poslu ili školi. U ljudi s GAP-om, briga je često nerealna ili pretjerana s obzirom na situaciju. U ljudi koji pate od GAP-a, svakodnevni život postaje trajno stanje zabrinutosti, straha ili bojazni. S vremenom, tjeskoba počinje toliko vladati razmišljanjem osobe da to ometa svakodnevno funkcioniranje, uključujući posao, školu, društvene aktivnosti i odnose.Simptomi GAP-a uključuju:Pretjerana, trajna briga i napetostNerealan pogled na problemeNemir ili nervozaIritabilnostNapetost mišićaGlavoboljeZnojenjeTeškoće koncentracijeMučninaUčestala potreba za odlaskom na zahodZamorTeškoće usnivanja i prosnivanjaDrhtavicaOsobu je lako preplašitiSpecifične fobije?Termin fobija odnosi se na grupu simptoma prouzrokovanih određenim objektima ili situacijama.Specifična fobija, nekad zvana jednostavna fobija je trajni, bezrazložni strah uzrokovan prisutnošću ili zamišljanjem specifičnog objekta ili situacije koja ne predstavlja realnu opasnost.Izloženost objektu ili situaciji dovodi do trenutne reakcije u smislu visokog stupanja anksioznosti ili pak do pokušaja izbjegavanja objekta ili situacije.

Simptomi povezani s fobijom ili model izbjegavajućeg ponašanja vezano za određene objekte ili situacije može u značajnijoj mjeri utjecati na sposobnosti svakodnevnog funkcioniranja.Odrasli sa specifičnom fobijom prepoznaju da je strah pretjeran i bezrazložan, ali usprkos tome ne mogu mu se oduprijeti.Postoji više vrsta specifičnih fobija koji se temelje na strahu od različitih objekata ili situacija:FOBIJE OD ŽIVOTINJA: primjerice strah od psa, zmije, insekata ili miševa. To je najučestalija specifična fobija.SITUACIJSKE FOBIJE: uključuju strah od specifične situacije, npr. strah od letenja avionom, vožnje automobilom, strah od liftova, strah od zatvorenog prostora.FOBIJE OD PRIRODNOG OKOLIŠA: strah od visine, oluje, vode.FOBIJE OD KRVI-INJEKCIJA-OZLJEDA: obuhvaća strah i od medicinskih zahvata.OSTALE FOBIJE: strah od padanja, glasnih zvukova, strah od zamaskiranih osoba (npr. klaunova kod djece).Osoba može imati više od jedne specifične fobije.Koji su simptomi specifičnih fobija ?- Pretjeran ili iracionalni strah od specifičnih objekata ili situacija- Izbjegavajuće ponašanje vezano za objekt ili situaciju- Fizički simptomi anksioznosti ili panične atake kao što su lupanje srca, mučnina, dijarea, znojenje, drhtanje, zujanje u ušima, problemi vezani s disanje, subjektivni osjećaj nedostatka zraka, vrtoglavica.- Anticipirajuća anksioznost, koja obuhvaća napetost i strepnju od mogućeg susreta sa specifičnim objektom ili situacijom.U kojoj dobi ljudi najčešće obolijevaju ?Fobije se uobičajeno po prvi put javljaju u adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi, ali se isto tako mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, češće u žena. Specifične fobije u odraslih u najčešćem postotku slučajeva počinju iznenada i traju duži vremenski period, nego fobije u djece.Specifične fobije u djece često spontano iščezavaju, dok kod odraslih spontano nestaju samo u 20% slučajeva. Socijalna fobija?Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran iii neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ill situacije. Većina se ljudi boji npr. visine iii pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Takav strah postaje fobija kada ih onemogućuje u aktivnostima koje su do tada s lakoćom obavljali ili uživaIi u njima.Mnogi se ljudi osjećaju pomalo nelagodno ili strahuju pri susretu s nepoznatim ljudima ili u nekim socijalnim situacijama. Međutim, neki postaju i vrlo uplašeni u takvim situacijama. Taj strah može biti toliko intenzivan da počinju izbjegavati takve, za njih ugrožavajuće, situacije. To je socijalna fobija.Razlikuju se opća i specifična socijalna fobija.Opća socijalna fobijaAko osoba pati od opće socijalne fobije, tada strahuje u svakoj situaciji u kojoj bi mogla biti u središtu pozornosti drugih ljudi. Zabrinuta je jer misli da svi gledaju u nju i prate što ona radi. Strah se može osjećati pri rukovanju i upoznavanju s novim ljudima, ili pri jedenju i pijenju pred drugima. To mnogima može otežati odlazak u kupnju ili u restorane. Može se osjećati vrlo nelagodno ako je razodjevena pred drugima, pa izbjegava odlaske na plažu. Možda osjeća strah od toga da ne ispadne smiješna, neznalica ili od obraćanja autoritetima, pa se nikada ne suprotstavlja svojim kolegama ili šefu, čak ni onda kada bi to doista trebala učiniti.

I odlazak na zabave nekima može biti veliki problem. Neki se pak osjećaju pomalo neugodno, nesigurno i napeto prije ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi. Ako čovjek pati od socijalne fobije, možda će u takvim situacijama neko vrijeme hodati ispred vrata "skupljajući" hrabrost da uđe u prostoriju misleći da se boji zatvorenog prostora, tj. da je klaustrofobičan. Kada napokon uđe u prostoriju punu nepoznatih ljudi, možda će imati osjećaj da svi gledaju baš u njega. Kako bi oboljeli od socijalne fobije umanjio napetost i strah koji osjeća, možda je već prije odlaska na zabavu popio "čašicu pića". Dolaskom na zabavu možda ima ponovno potrebu za "čašicom" da bi se osjećao opušteno i manje uplašeno.Specifična socijalna fobijaTa vrsta fobije se obično pojavljuje u ljudi koji su u središtu pozornosti zbog svog zanimanja, npr. trgovci, glumci, glazbenici, učitelji. Specifična socijalna fobija se može pojaviti i u bilo koje osobe koja prigodice mora nastupati iii govoriti u javnosti. Ako pati od te vrste fobije, vjerojatno u uobičajenim svakidašnjim društvenim doticajima s drugim ljudima nema nikakvih problema. Ali nađe li se u situaciji da mora javno nastupiti ili govoriti pred drugima ili nešto slično tome, postajete vrlo uplašena. Možda drhti ili su joj usta suha. Njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno onemogućava da govori.Kako to izgleda imati socijalnu fobiju?Ako osoba pati od socijalne fobije, vjerojatno je zabrinuta i zaokupljeni time kako će ispasti neznalica ili se osramotiti u javnom nastupu pred drugima. Možda će iscrpno razmišljati o svim mogućim neugodnim i zastrašujućim situacijama koje joj se mogu dogoditi. I kada se doista nađe među skupinom ljudi, njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno paralizira i da nije u stanju reći ili učiniti ono što je namjeravala. Kada se cijela situacija završi, oboljeli je ponovno zabrinut zbog onoga što se dogodilo, ponovno u detalje analizira cijelu situaciju želeći da je ovo ili ono drugačije učinio.Mnogi tjelesni simptomi prate stanje socijalne fobije (suhoća usta, znojenje, lupanje srca, nagon za mokrenjem ill pražnjenjem crijeva). U nekih se taj strah manifestira crvenilom lica, drhtanjam tijela ili ubrzanim disanjem. Sve to može još više uvećati strah.Strah može biti toliko jak da se javi pravi panični napadaj. To je kratkotrajno razdoblje (tijekom nekoliko minuta) vrlo intenzivnog užasavajućeg straha kada osoba misli da će izgubiti kontrolu nad sobom, umrijeti ili poludjeti. Napad obično prolazi spontano, a osoba se nakon toga osjeća iscrpljeno i slabo (malaksalo).Socijalna fobija utječe na svakidašnji život i na mišljenje o sebi. Tako svakidašnji život može biti uistinu težak i mučan, kada se čini da ostali ljudi s lakoćom obavljaju stvari koje se oboljelima čine nemogućima. Možda osoba ima osjećaj da je preosjetljiva, da je dosadna i opterećujuća za druge ljude. Zbog svega toga može se osjećati tužno i nesretno, a time je i problem veći.Zbog straha od različitih socijalnih situacija, svoj život i život obitelji osoba organizirate tako da ih izbjegava. Zato propušta učiniti mnoge stvari koje većinu ljudi vesele. Možda ne može otići na roditeljski sastanak , u kupnju ili zubaru. A možda je namjerno "izbjegla" promaknuće na radnome mjestu čak iako je sposobna obavljati zahtjevniji posao od onoga koji trenutačno obavlja. Otprilike polovica ljudi koji pate od socijalne fobije, poglavito muškarci, imaju teškoća u ostvarivanju dugotrajnijih emocionalnih veza.Učestalost socijalne fobijeOtprilike 1 do 2 od 100 muškaraca i 2 do 3 od 100 žena imaju ozbiljnu socijalnu fobiju.Moguće komplikacijeU nekih se ljudi uz postojeću socijalnu fobiju razvije i depresivni poremećaj koji treba odgovarajuće liječiti. U težim i dugotrajnijim poremećajima izbjegavanje određenih situacija ili ljudi može se razviti

u agorafobiju. Tada bolesnik osjeća intenzivan strah od otvorenog prostora i javnih mjesta i/ili prisutnosti mnoštva Ijudi, pa uopće ne izlazi iz kuće.Neki Ijudi koji pate od socijalne fobije počinju trošiti alkohol ili anksiolitike kako bi umanjili strah, što može uzrokovati ovisnost.