PSIHOLOGIJA LIČNOSTI

1. Ličnost i socijalna interakcija

Karakteristike ličnosti koje nosimo utječu na vanjski svijet.

- ličnost je u interakciji sa situacijama na 3 načina:

kroz selekciju – karakteristike ličnosti utječu na to hoćemo li nekoga izabrati

za prijatelja ili čak bračnog partnera. Također, igraju ulogu u raznim životnim

situacijama u koje ljudi odlučuju ući i u kojima odluče ostati.

kroz evokaciju – kvalitete ličnosti drugih evociraju određene odgovore kod

nas, a naše kvalitete ličnosti evociraju njihove odgovore. Ponašanja povezana

s ličnostima mogu evocirati sve vrste odgovora kod drugih, od agresije do

socijalne podrške.

kroz manipulaciju situacije – ličnost utječe na to kako sa svrhom utječemo,

mijenjamo, izrabljujemo i manipuliramo drugima s kojima smo odlučili biti

povezani

Mehanizam Fizička okolina Socijalna okolina

Selekcija Introvert odabire seosko okruženje Izbjegavanje hladnih klima

Ekstravert odabire ekstravertiranog partnera Emocionalno stabilna osoba odabire emocionalno stabilnu osobu za dijeljenje sobe

Evokacija Osoba koja ima težak korak izaziva lavinu Nespretna osoba izaziva više buke i nereda

Neugodni ljudi evociraju sukobe u odnosima Narcističke osobe evociraju divljenje kod sljedbenika

Manipulacija Savjesne osobe imaju čistu i urednu sobu Osobe visoko na razini otvorenosti imaju šarenu sobu s puno stila i raznolikim kolekcijama knjiga i CD-a

Neugodne osobe koriste “tretman šutnjom“ Narcističke osobe prebacuju krivnju na druge

Dakle, ova 3 procesa su ključni načini kako ličnost stupa u interakciju sa socijalnom okolinom.

Pojedinci u svakodnevnom životu nisu izloženi svim mogućim socijalnim situacijama. Oni s određenim

dispozicijama ličnosti selektivno traže ili izbjegavaju socijalne situacije.

Između ova tri procesa, selekcija je prva jer određuje ljude kojima ćemo biti izloženi.

Selekcija

- svi svakodnevno biramo ulazak u neke situacije kao i izbjegavanje nekih drugih.

- ti oblici odabira situacija mogu ovisiti o dispozicijama ličnosti i o tome kako vidimo sami sebe

- svakodnevno se susrećemo s mnogim socijalnim izborima koji se kreću od banalnih do onih

od presudne važnosti.

- tim izborima biramo 1, a odbacujemo 2. put

- sve te odluke koje određuju prirodu naše socijalne okoline, često se temelje na

karakteristikama ličnosti birača

- PRIMJER: odabir bračnog partnera – istraživanje je pokazalo da karakteristike ličnosti igraju

središnju ulogu u odabiru partnera.

Biranje partnera po sličnosti u ličnosti: potraga za sličnim

- razvijene su 2 temeljno suprotne znanstvene teorije:

o teorija komplementarnih potreba – smatra da ljude privlače oni koji imaju drukčije

dispozicije ličnosti od njih

o teorija privlačenja sličnosti – ljude privlače oni koji imaju slične karakteristike.

Rezultati brojnih istraživanja su ovu teoriju i potvrdili.

- pri odabiru partnera, ljudi diljem svijeta biraju one koji su pouzdani, emocionalno stabilni i

imaju ugodnu dispoziciju. Također, važno je i da nam je partner sličan po karakteristikama

ličnosti, a taj je proces poznat kao biranje partnera po sličnosti.

- neki su parovi čak pokazali pozitivne korelacije i u fizičkim karakteristikama i smatra se da se

te korelacije barem djelomično rezultat socijalnih preferencija koje se osnivaju na

karakteristikama ličnosti onih koji biraju

- karakteristike ličnosti imaju ključnu ulogu u socijalnom mehanizmu selekcije.

Dobivaju li ljudi partnere koje žele?

- činjenica je da ne dobivamo uvijek ono što želimo, tako da mnogi završe s partnerima ne

odgovaraju njihovim idealima.

- ličnost partnera ima značajan utjecaj na bračno zadovoljstvo, a ključ bračnog zadovoljstva je

imati partnera koji je ugodan, emocionalno stabilan i otvoren, bez obzira odstupa li na

specifične načine od onoga što želimo.

- oni koji odaberu partnere koji su nisko na tim faktorima ličnosti, najnesretniji su u svojim

brakovima i češće se rastaju

- drugi faktori ličnosti koji su trajno povezani s bračnim zadovoljstvom su savjesnost,

emocionalna stabilnost i otvorenost

- ličnost igra ključnu ulogu u odabiru partnera:

o kao dio početnog procesa selekcije određuje partnere koji su nam privlačni i

partnere koje želimo;

o drugo – utječe na zadovoljstvo vlastitim partnerom i time određuje selektivni prekid

parova. Oni koji ne dobiju one koji su im slični, te ugodni, emocionalno stabilni i

savjesni, češće prekidaju. Ovo je objašnjenje tzv teorije kršenja želja koja kaže da će

najvjerojatnije prekinuti oni koji su najrazličitiji.

Sramežljivost i odabir riskantnih situacija

- jedna od domena selekcije

- skolonost napetosti, zabrinutosti ili anksioznosti tijekom socijalnih interakcija ili čak pri

anticipaciji socijalne interakcije

- čest fenomen

- neki su čak skloni izbjegavati situacije u kojima bi bili prisiljeni stupiti u interakcije s drugima –

npr u srednjoj školi to rezultira izolacijom

- kao dispozicijska ličnost za selekciju ili izbjegavanje određenih situacija, sramežljivost je jako

važna – ima značajan utjecaj na selektivni ulazak u situacije ili na njihovo izbjegavanje. npr

sramežljive žene izbjegavat će ginekološki pregled.

Druge osobine ličnosti i odabir situacija

- na selektivni ulazak u određene situacije ili na njihovo izbjegavanje utječe mnogo osobina

ličnosti

- npr oni koji su karakterno više empatični vjerojatnije će ući u situacije poput volontiranja

- jedna od najistraživanijih varijabli ličnosti u kontekstu odabira situacije je traženje uzbuđenja

- oni koji često traže uzbuđenje vjerojatnije je da će biti dobrovoljci za neobične eksperimente

- kod takvih se ljudi već u dosta ranoj dobi otkrije da vole ulaziti u riskantne situacije – npr

takvi srednjoškolci će češće odlaziti na tulume na kojima se konzumira alkohol i marihuana

od svojih vršnjaka koji su nisko na razini traženja uzbuđenja

- zanimljivo je da ne postoje veze između traženja uzbuđenja i odabira riskantnih seksualnih

ponašanja na uzorku od 104 homoseksualna muškarca.

- zaključak: ličnost utječe na situacije kojima su ljudi izloženi kroz selektivni ulazak u

određene vrste aktivnosti ili njihovo izbjegavanje

Evokacija

- jednom kad odaberemo one koji će okupirati našu socijalnu okolinu, dolazi do evokacija

reakcija drugih

- evokacija je zapravo način na koji karakteristike ličnosti izazivaju reakcije kod drugih

- postoje bar 2 načina na koja ličnost igra ulogu u evociranju sukoba u bliskim odnosima ,

nakon što se dogodila početna selekcija partnera.

osoba može napraviti akcije koje uzrokuju emocionalni odgovor kod partnera

kad osoba izaziva akcije drugog koje uzrujaju originalnog izazivača

- karakteristike ličnosti mogu uznemiriti druge bilo direktno, utjecajem na to kako se ljudi

ponašaju, bilo indirektno, izazivanjem njihovih akcija koje su uznemirujuće

- u istraživanju načina na koje muškarci i žene ljute i uzrujavaju svoje supružnike, najjači

prediktori ljutnje i uzrujanosti bili su niska ugodnost i niska emocionalna stabilnost. Oni koji

su nisko na razini ugodnosti skloni su izazivanju velikog broja sukoba u socijalnim situacijama,

s prijateljima i partnerima.

Evokacija kroz potvrđivanje očekivanja

- potvrđivanje očekivanja je fenomen koji se pojavljuje kad osoba zbog vjerovanja o

karakteristikama ličnosti drugih evocira kod drugih one akcije koje i očekuje

- naziva se i samoispunjavajuće proročanstvo i ponašajna potvrda

- često čujemo da je neka osoba ovakva ili onakva i ta uvjerenja često mogu imati velike

utjecaje na evociranje ponašanja koja potvrđuju naša početna vjerovanja

Manipulacija: taktike socijalnog utjecaja

- uključuje sve načine na koje ljudi namjerno pokušavaju promijeniti ponašanje drugih

- pod tim ne treba podrazumijevati zle namjere, iako one nisu ni isključene

- manipulacija drugim ljudima može se opisati kao “razna sredstva kojima utječemo na

psihologiju i ponašanje drugih ljudi“

- ljudi koriste razne taktike manipulacije za utjecanje na druge, a neke od njih su šarm,

tretman šutnjom, prisila, razum, regresija i samoponižavanje

- i muškarci i žene koriste te taktike otprilike jednako, s malom iznimkom regresije koju nešto

češće koriste žene

- karakteristike ličnosti imaju ključnu ulogu u tome koje ćemo taktike koristiti za utjecanje na

druge

- emocionalno nestabilne osobe tendiraju korištenju regresije i tretmana šutnjom. Također,

tendiraju korištenju razuma i novčane nagrade što upućuje na neke neintuitivne veze ličnosti

i taktika manipulacije

- ljudi visoko na razini intelekta-otvorenosti češće koriste razum, ali i taktiku socijalne

usporedbe

- dispozicija ličnosti savjesnost povezana je sa samo jednom taktikom socijalnog utjecaja, a to

je razum

- savjesni pojedinci objašnjavaju zašto žele da druga osoba nešto napravi, pružaju logična

objašnjenja zašto to žele i daju logičku podlogu za rađenje toga

- jedna osobina ličnosti povezana s taktikama manipulacije naziva se makijavelizam

- dobila je ime po talijanskom diplomatu, Niccoli Machiavelliju koji je primijetio da se vođe

mijenjaju, uzdižu ili padaju, ovisno o tome gube li ili stječu moć

- izraz „makijevalistički“ s vremenom je postao povezan s manipulativnom strategijom

socijalne interakcije i sa stilom ličnosti koji koristi druge ljude kao oruđe za osobni dobitak

- oni visoko na makijavelizmu skloni su govorenju ljudima onoga što oni žele čuti, korištenju

dodvoravanja kako bi dobili ono što žele i snažnom pouzdavanju u laganje i prijevaru

- u domeni biranja partnera te će osobe, npr, vjerojatnije hiniti ljubav kako bi partnera

nagovorile na seks, a možda će pokazati i silu. Takve osobe izdaju povjerenje drugih, ponekad

hineći suradnju prije nego što iznevjere.

- uspjeh onih koji su visoko na makijavelizmu jako ovisi o kontekstu - u slabo strukturiranim

socijalnim situacijama i radnim organizacijama oni mogu biti “maheri“ koristeći svoje

manipulativne, zapovjedničke strategije s dobrim uspjehom; u bolje strukturiranim

situacijama ograničenima pravilima, osobe nisko na razini makijavelizma imat će više uspjeha

od onih koji su visoko

- zaključak: dispozicije ličnosti nisu statični entiteti koji pasivno prebivaju unutar pojedinaca. One imaju duboke implikacije za socijalnu interakciju, u našem slučaju za taktike koje ljudi koriste za manipuliranje drugima u njihovoj socijalnoj okolini. U nekim su slučajevima veze između dispozicija ličnosti i taktika koje se koriste prilično očite i gotovo su dio definicije – uporaba regresije od strane emocionalno nestabilnih ljudi ili uporaba razuma od strane ugodnih ljudi.

Narcizam i socijalna interakcija: pogled izbliza na jednu dimenziju ličnosti u socijalnoj interakciji

- narcizam je dimenzija ličnosti koja uključuje visoke razine samozaokupljenosti i umišljenosti, stavljanje vlastitih želja i potreba iznad želja i potreba drugih ljudi, iskazivanje neobične grandioznosti, pokazivanje dubokog smisla za imanje prava na nešto te nedostatak empatije za osjećaje, potrebe i želje drugih ljudi

- nedavno je dokumentiran utjecaj narcizma na socijalnu interakciju koji je pokazao povezanost utjecaja ličnosti na selekciju, evokaciju i manipulaciju.

- u smislu selekcije, narcističke osobe tendiraju biranju ljudi koji im se dive, a ne žele u blizini ljude koji će na njih gledati ikako drugačije

- izbjegavaju situacije u kojima njihova samopercipirana veličanstvenost neće biti zapažena od drugih

- kad se dogodi da su takve osobe odbačene od drugih, sklone su svoj bijes iskaliti na onima za koje percipiraju da su im učinili nažao

- zanimljivo je da su narcističke osobe vrlo izbirljive u svojoj socijalnoj percepciji – vide se kao žrtve interpersonalne transgresije puno češće nego oni koji su nisko na razini narcisoidnosti

- narcističke osobe evociraju predvidljive odgovore od strane drugih ljudi u svojoj okolini - često se dogodi da podijele ljude u svojim evokacijama – neki ih vide kao zabavne, briljantne,

a drugi kao sebične i grube - koriste predvidljiv skup taktika manipulacije - visoko su na razini iskorištavanja drugih, a kad dožive neuspjeh iskaljuju bijes i agresiju na

drugima - s narcizmom su, dakle, povezani socijalni izbori, reakcije koje se evociraju kod drugih i taktike

manipulacije koje se koriste kako bi se postigli ciljevi usmjereni na sebe

2. Spol, rod i ličnost

Znanost i politika istraživanja spola i roda

- istraživanje spolnih razlika stvara dosta kontroverzi - neki brinu da bi se nalazi spolnih razlika mogli iskoristiti za podupiranje određenih političkih

programa, npr isključivanje žena iz uloga vođa - s druge strane, brine se i o tome da bi se ti nalazi mogli iskoristiti za održavanje statusa quo,

poput zadržavanja muškaraca na poziciji moći, a žena bez moći - neki smatraju da nalazi spolnih razlika samo reflektiraju spolne stereotipe, a ne stvarne

razlike, a opet, neki psiholozi smatraju da bilo koje otkriće spolnih razlika samo reflektira pristranost znanstvenika, a ne neko objektivno opisivanje realnosti

- neki su se psiholozi zalagali za prestanak istraživanja spolnih razlika zato što nalazi spolnih razlika mogu biti u sukobu s idealima jednakosti

- nadalje, neki znanstvenici smatraju da ni znanstvena psihologija ni društvene promjene ne bi bile moguće bez prihvaćanja stvarnih spolnih razlika koje postoje

- Alice Eagly, feministička psihologinja, smatra da spolne razlike postoje, da su konzistentne u istraživanjima i da se ne trebaju ignorirati samo zato što se percipira da su u sukobu s određenim političkim programima. Također, smatra da feministice pokušavaju umanjiti te razlike ili se pretvaraju da one ne postoje

- s druge strane, Janet Hyde smatra da su spolne razlike preuveličane i da postoji toliko preklapanja među spolovima u većini osobina ličnosti da su razlike minijaturne

- neke spolne razlike su stvarne i nisu artefakti određenih istraživača ili metoda

- postoje dokazi da su spolne razlike ostale relativno konstantne u generacijama i u različitim kulturama

- ipak, većina spolnih razlika jako varira Povijest istraživanja spolnih razlika

- prije 1973. g. malo se pažnje posvećivalo spolnim razlikama - u psihološkim istraživanjima postojala je praksa korištenja sudionika samo jednog spola,

najčešće muškog - ako bi se ispitivali i muškarci i žene, malo bi članaka izvijestilo o tome razlikuju li se efekti i za

jedne i druge - situacija se mijenja 1970 -ih kad su Eleonore Maccoby i Carol Jacklyn izdale klasičnu knjigu

“Psihologija spolnih razlika“ u kojoj su napravile pregled stotina istraživanja spolnih razlika - zaključile su da su žene nešto bolje od muškaraca u verbalnoj sposobnosti, a muškarci su od

žena bolji u matematičkoj i prostornoj sposobnosti - s obzirom na karakteristike ličnosti, zaključile su da postoji samo jedna spolna razlika, a to je

da su muškarci agresivniji od žena - sve u svemu, zaključile su da postoji mali broj spolnih razlika i da su one od trivijalne važnosti - neki su kritičari smatrali da postoji puno više razlika od onih koje su one pokazale - drugi su sumnjali u zaključak da su muškarci agresivniji - postojao je i problem metode kojom su se autorice služile, a koja je tada bila standardna

praksa (autorice su jednostavno sažele istraživanja brojenjem koliko njih je doseglo statističku značajnost i tada su izvukle svoje zaključke)

- nakon izdavanja njihove knjige dolazi do nekih promjena: o psihološki časopisi traže od autora da izračunavaju i izvještavaju o spolnih razlikama

ako su oba spola uključena u istraživanje o žene su se više uključivale u istraživanja o do 1992. federalna vlada je zahtijevala da članovi oba spola budu zastupljeni u svim

istraživanjima koja dobivaju sredstva iz federalnih fondova o od ranog rada Maccoby i Jacklyn, razvijen je precizniji kvanitativni postupak za

ispitivanje zaključaka kroz istraživanja i time za određivanje sponih razlika, koji se naziva meta – analiza

o to je statistička metoda za sažimanje nalaza većeg broja pojedinačnih istraživanja o omogućava istraživačima da s većom preciznošću i objektivnošću izračunaju je li

određena razlika konzistentna u istraživanjima, kao i da procijene koliko je razlika zapravo velika, a to se naziva veličina efekta

Računanje veličine efekta: koliko su velike spolne razlike?

- veličina efekta ili d statistika najčešće je korištena statistika u meta-analizi, a koristi se za izračunavanje razlike u jedinicama standardne devijacije

- NPR d statistika od 0,50 znači da je prosječna razlika između dviju grupa pola standardne devijacije

- veličina efekta se može izračunati za svako istraživanje spolnih razlika i tada uprosječiti kroz istraživanja kako bi se dobila preciznija i objektivnija procjena toga razlikuju li se spolovi i ako da, za koliko

- konvencija za interpretiranje veličine efekta:

d rezultat značenje

0,20 ili -0,20 mala razlika

0,50 ili -0,50 srednja razlika

0,80 ili -0,80 velika razlika

- kad se uspoređuju muškarci i žene, pretpostavite da pozitivni d rezultati, poput 0,20 upućuje

na to da muškarci imaju veće rezultate od žena - negativni d rezultati, poput -0,20 upućuju na to da žene imaju veće rezultate za neku osobinu

od muškaraca - treba imati na umu da čak i velike veličine efekata za prosječne spolne razlike nemaju nužno

implikacije za svakog određenog pojedinca - čak sa d od 2,00 za daljinu bacanja lopte, neke žene mogu baciti mnogo dalje od prosječnog

muškarca i neki muškarci ne mogu baciti toliko daleko kao prosječna žena – to preklapanje treba imati na umu kad se procjenjuje veličina efekta

- dakle, unutar svake domene spolnih razlika postoji preklapanje – neke žene su asertivnije, agresivnije i orijentiranije prema stvarima nego većina muškaraca, a neki su muškarci anksiozniji, blaži i orijentiraniji prema ljudima nego većina žena

Minimalisti i maksimalisti

- središnji fokus rasprave o spolnim razlikama proizlazi iz razmatranja veličine efekata – jesu li spolne razlike mele i relativno nevažne ili značajne i važne

- oni koji opisuju spolne razlike kao male i nevažne tj oni koji zauzimaju minimalističku poziciju, pružaju dva argumenta:

o 1. Empirijski, većina nalaza spolnih razlika pokazuje male veličine efekta – minimalisti tendiraju naglašavanju da se distribucije muškaraca i žena za bilo koju varijablu ličnosti jako preklapaju, što reflektira njihova mala veličina efekta (slika 16.1)

o 2. koje god razlike postojale, one nemaju praktičnu važnost za ponašanje u svakodnevnom životu

- suprotno tome, oni koji zauzimaju maksimalistički stav, tendiraju stavu da je veličina spolnih

razlika usporediva s veličinom mnogih drugih efekata u psihologiji i da je ne treba trivijalizirati; neke su spolne razlike velike, neke male, ali većina ih je u umjerenom rasponu

- Eagly naglašava da i male spolne razlike mogu imati velike praktične implikacije - Npr – mala spolna razlika u sklonosti pomaganju drugim ljudima može rezultirati velikim

spolnim razlikama u broju života kojima u konačnici svaki spol pomogne u vrijeme nesreće Spolne razlike u ličnosti

- Big five model ličnosti pruža nam odgovarajući okvir za sistematiziranje brojnih, inače raštrkanih, nalaza o spolnim razlikama u ličnosti. Npr: druželjubivost = -0,15, asertivnost = 0,50, povjerenje = 0,25, blagost = -0,97, red = -0,13, anksioznost = -0,28, impulzivnost = 0,06, ideje = 0,03

Petofaktorski model

1. Ekstraverzija - ispitane su 3 subskale ekstraverzije za spolne razlike – druželjubivost, asertivnost i aktivitet - žene postižu više rezultate na druželjubivosti nego muškarci, ali mala je razlika - muškarci postižu više rezultate na razini aktiviteta i isto je mala razlika - jedina subskala koja pokazuje značajniju spolnu razliku je asertivnost, gdje muškarci postižu

umjereno više rezultata - ta srednje velika spolna razlika u asertivnosti (d=0,50) može se pojaviti u socijalnom

ponašanju u grupnom kontekstu više je istraživanja potvrdilo da muškarci prekidaju druge u razgovoru više od žena u grupi mješovitog spola

- važan izvor sukoba među spolovima – neželjeni prekidi dijaloga – mogu proizlaziti iz ove umjerene spolne razlike u asertivnosti

2. Ugodnost

- ispitani su povjerenje i blagost - žene postižu rezultate koji upućuju na to da imaju više povjerenja od muškaraca i da su

značajno blaže od muškaraca, s veličinom efekta od -0,97 - meta – analiza smiješenja pokazala je da se žene smiješe češće od muškaraca, s veličinom

efekta od -0,60 - u stupnju u kojem je smiješenje karakteristika ugodne dispozicije ličnosti, može se zaključiti

da su žene ugodnije od muškaraca - ali, neki smiješenje vide kao znak submisivnosti, a neki tvrde da se više smiješe ljudi niskog

statusa

3. Agresivnost - i na testovima ličnosti, i u agresivnim fantazijama (koje procjenjuju koliko često muškarci i

žene zamišljaju pokazivanje agresije prema drugima, pokazuju velike spolne razlike s veličinom efekta d=0,84) i u stvarnim mjerama ponašanja pokazuje se da su muškarci agresivniji od žena

- ove spolne razlike mogu imati duboke posljedice za svakodnevni život – muškarci počine otprilike 90% svih ubojstava, a većina žrtava tih ubojstava su drugi muškarci, počine i više nasilnih zločina svih vrsta

- najveće spolne razlike u nasilnim zločinima pojavljuju se nakon puberteta, s vrhuncem u adolescenciji i ranim dvadesetim

- nakon 50. godine nasilni zločini svih vrsta počinju opadati, a muškarci i žene postaju puno međusobno sličniji u smislu kriminalne agresivnosti

- činjenica da većinu ubojstava u kulturama diljem svijeta počine mladi muškarci, pružaju vjerodostojnost teorijama koje nude evolucijska objašnjenja za neke spolne razlike

4. Savjesnost

- kao podskupina savjesnosti, samo je red proučavan za spolne razlike i tu žene postižu nešto više rezultate nego muškarci (d= -0,13)

- možemo zaključiti da su u osnovi isti na toj dimenziji - ali, i mali efekti mogu ponekad imati velike kumulativne efekte tijekom vremena, npr mala

razlika u redu između bračnih partnera može rezultirati velikim brojem svađa zbog čišćenja kuće tijekom godine

5. Emocionalna stabilnost - najviše vrijednosno opterećena dimenzija petofaktorskog modela - na jednom su kraju oni koji su staloženi, mirni i stabilni i taj kraj nazivamo “emocionalno

stabilnim“ (suzdržanim) - na drugom su kraju “emocionalno nestabilni“ ili neurotični - važno je imati na umu psihološko značenje dimenzije – stvarne osobine koje uključuje - a ne

naziv koji je dan bilo kojem od ekstrema - proučavana su 2 aspekta – anskioznost i impulzivnost - muškarci i žene gotovo su identični na impulzivnosti (d=0,06) - na anksioznosti žene imaju više rezultate -0,28 - ova se razlika može pojaviti u ponašanjima kao što je npr nešto veći strah žena od paukova i

zmija

Otvorenost prema iskustvu o proučavan je aspekt “ideje“ tj raspon misli ili koncepata koje osoba ima o tu su muškarci i žene gotovo identični

Osnovne emocije: učestalost i intenzitet

- u međunarodnom uzorku postoje male, ali statistički značajne razlike u doživljavanju emocija - žene doživljavaju i pozitivne i negativne emocije češće i intenzivnije nego muškarci - u ljubavi, radosti, tuzi i strahu su najveće spolne razlike - u ponosu nema spolne razlike - kod krivnje postoji minimalna spolna razlika u intenzitetu i nema spolne razlike u frekvenciji - zanimljivo je da je jedna od najčešćih zamjerki žena muškarcima to da ne pokazuju dovoljno

svoje emocije, a muškarci se žale da su žene previše osjećajne - jedan od mogućih razloga te zamjerke je možda činjenica da muškarci ne doživljavaju emocije

toliko često i intenzivno kao žene Druge dimenzije ličnosti

1. Samopoštovanje

– postoji više komponenti koje se mjere, npr poštovanje vlastitih atletskih sposobnosti, poštovanje vlastitih socijalnih vještina… ali najčešće se mjeri opće samopoštovanje – razina općeg poštovanja koje netko ima za sebe kao osobu

– kreće se u rasponu od visokopozitivnog do visokonegativnog, a može imati utjecaja na sveukupnu evaluaciju sebe na najširoj razini

– opće samopoštovanje povezano je s mnogim aspektima funkcioniranja i uobičajeno je mišljenje da je od središnje važnosti za mentalno zdravlje

– oni s visokim samopoštovanjem bolje se nose sa stresovima i naporima svakodnevnog života, skloni su preuzimanju zasluga za svoje uspjehe, ali odbijaju odgovornost za svoje neuspjehe

– meta – analizama se utvrdilo da: općenito, muškarci postižu više rezultate od žena (d=o,21) djeca u dobi od 7 do 10 godina imaju malu spolnu razliku što se više približavaju adolescenciji, razmak među spolovima se

povećao žene pate od nižeg samopoštovanja kako dolaze u srednje

godine, a u odrasloj se dobi razmak među spolovima počinje smanjivati

- čak i male razlike u samopoštovanju mogu biti ekstremno važne za svakodnevnu dobrobit

Seksualnost i biranje partnera - meta – analize pokazuju duboke spolne razlike u određenim aspektima seksualne želje,

motivaciji i stavovima - jedna od najvećih spolnih razlika odnosi se na stavove o usputnom seksu - u jednom je istraživanju veličina efekta od 0,81 gdje muškarci pokazuju puno pozitivnije

stavove - pokazalo se i da muškarci imaju više poteškoća nego žene u tome da budu prijatelji sa

suprotnim spolom - muškarci će vjerojatnije započeti prijateljstvo s nekom ženom jer ih ona seksualno privlači i

vjerojatnije će prekinuti takvo prijateljstvo ako ono ne rezultira seksom Dimenzija ljudi – stvari

- ova se dimenzija odnosi na prirodu profesionalnih interesa - ljudi koji postižu rezultate prema kraju dimenzije “stvari“, preferiraju zanimanja koja se bave

neživim predmetima – strojevima, alatima ili materijalima - oni koji postižu rezultate prema kraju dimenzije “ljudi“, preferiraju društvena zanimanja koja

uključuju razmišljanja o drugima, brigu za druge ili usmjeravanje drugih - postoje velike spolne razlike u tim preferencijama zanimanja - korelacija spola i dimenzije ljudi-stvari iznosi 0,56 tj d= 1,35, što znači da muškarci vjerojatnije

postižu rezultate na kraju dimenzije “stvari“, a žene na kraju dimenzije “ljudi“ - najveća razlika između muškaraca i žena je u relativnoj snazi interesa za stvari i njihove

mehanizme (muškarci) i interesa za osobe i njihove osjećaje (žene) Spolne razlike u depresiji

- depresiju obilježavaju karakteristike kao što su nisko samopoštovanje, pesimizam i percepcija da imamo malo kontrole nad svojim životom

- dokazano je da će mladi ljudi vjerojatnije nego stariji doživjeti barem jednu veliku epizodu depresije

- odrasli muškarci i žene razlikuju se po incidenciji depresije i po prirodi svojih depresivnih simptoma, ali spolovi ne počinju različito

- u djetinjstvu nema spolne razlike u depresiji, nakon puberteta žene imaju stopu depresije dva do tri puta veću

- otprilike 25% svih žena ima bar jednu depresivnu epizodu u životu, a samo 10% muškaraca - najveća spolna razlika u depresiji je između 18. i 44. godine, a nakon toga se spolovi počinju

približavati

Maskulinost, femininost, androginost i spolne uloge - dimenzije na kojima se razlikuju muškarci i žene: asertivnost, blagost,anksioznost,

agresivnost, seksualnost i depresija - u 30-ima je zamijećeno da se muškarci i žene razlikuju u svojim odgovorima na veći broj

čestica ličnosti u velikim inventarima npr žene izjavljuju da preferiraju kupke, dok muškarci preferiraju tuširanje

- na osnovi tih razlika pretpostavilo se da se te razlike mogu opisati jednom dimenzijom ličnosti – maskulinosti na jednom i femininosti na drugom kraju

- no, pitanje može li netko biti i maskulin i feminin dovelo je do nove koncepcije spolno povezanih razlika u ličnosti – androginosti

Potraga za androginosti - ranih 70 –ih puno se pažnje usmjeravalo na koncept androginosti - novi su istraživači krenuli od pretpostavke da su maskulinost i femininost nezavisne dimenzije,

tj da netko npr može biti visoko i na jednoj i drugoj dimenziji ili nisko na objema - dimenzija maskulinosti sadržavala je čestice koje upućuju na asertivnost, smjelost,

dominaciju, samodostatnost i instrumentalnost - dimenzija femininosti sadržavala je čestice koje upućuju na brigu, izražavanje emocija i

empatiju - oni koji su postizali visoki rezultat na objema dimenzijama nazvani su androgini i takve su

osobe istraživači vidjeli kao najviše razvijene tj da utjelovljuju najvrjednije elemente oba spola kao što su asertivnost radi poduzimanja pozitivnih koraka u svom poslu i interpersonalnu osjetljivost za osjećaje drugih

- smatralo se i da su takve osobe slobodne od okova tradicionalnih spolnih uloga - ova je koncepcija spolnih uloga doživjela enormnu popularnost zbog utjecaja feminizma u

Americi - rastom ženskog pokreta tradicionalne ideje o ulogama muškaraca i žena su odbačene - žene

počinju ulaziti u poslovni svijet u rekordnom broju - ovaj je pokret podupirao ideju da muškarci postanu brižniji, pažljiviji i empatičniji, a žene

asertivnije ulazeći u mnoga zanimanja tradicionalno rezervirana za muškarce

- Kritike mnogi su kritizirali ovu androginu koncepciju spolnih uloga – neki su pretpostavili da su maskulinost i femininost jedna dimenzija, a drugi su smatrali da su oba koncepta zapravo multidimenzionalna

- druga kritika ide u središte koncepta androginosti – nekoliko je istraživača utvrdilo da se maskulinost i feminost sastoje od jedne bipolarne osobine; npr oni koji su visoko na maskulinosti mogu biti nisko na femininosti

- kao odgovor na kritike, neki autori mijenjaju svoje poglede – Janet Space tvrdi da njene skale stvarno mjere karakteristike ličnosti instrumentalnosti i ekspresivnosti

- instrumentalnost se sastoji od osobina ličnosti koje uključuju rad s predmetima, obavljanje zadataka na određen način, pokazivanje neovisnosti o drugima i samodostatnosti

- ekspresivnost je lakoća kojom netko iskazuje emocije, poput plakanja, pokazivanja empatije za probleme drugih i brige za one kojima je ona potrebna

- Sandra Bem sad smatra da njena mjera procjenjuje rodne sheme ili kognitivne orijentacije koje potiču pojedinca na procesiranje socijalnih informacija na osnovi spolno povezanih asocijacija – prema toj koncepciji ideal je biti bez rodne sheme, a ne biti androgin! znači, ne koristiti uopće spol i spolnu povezanost pri procesiranju socijalnih informacija

- većina istraživača pretpostavlja da su maskulinost, femininost i “rodne sheme“ atributi ličnosti apsorbirani iz socijalizacije, roditelja, medija ili kulture ali, to je dovedeno u pitanje

- sama spolno tipizirana ponašanja i stavovi imaju tendenciju pokazivanja umjerene heritabilnosti unutar spola

- npr među ženama, 38% varijance u spremnosti za upuštanje u spolno tipizirana ponašanja poput plakanja, izražavanja emocija, osjetljivosti na osjećaje drugih, preuzimanje rizika i čak borenja, objašnjeno je genskim razlikama

- ali ovi nalazi i dalje ostavljaju mjesta za okolinske utjecaje na usvajanje spolnih uloga, ali upućuju na to da geni također igraju ulogu, čak unutar svakog spola, u stupnju u kojem su spolne uloge usvojene

Rodni stereotipi - imaju 3 komponente:

o kognitivna – bavi se načinima na koje stvaramo socijalne kategorije; npr možemo kategorizirati sve muškarce u “gadove“ ili “tate“.

o afektivna – možete se osjećati hostilno ili toplo prema nekome jednostavno zato što tu osobu smještate u određenu socijalnu kategoriju

o ponašajna – možete diskriminirati nekoga jednostavno zato što pripada socijalnoj kategoriji, u ovom slučaju, “muškarac“

Sadržaj rodnih stereotipa

- iako među kulturama postoje neke varijacije, sadržaj rodnih stereotipa – atributa za koje vjerujemo da ih posjeduju i muškarci i žene, vrlo je sličan u različitim kulturama

- provedena su brojna istraživanja diljem svijeta i u svima njima se na muškarce gleda kao na agresivne, autonomne, orijentirane na postignuće, dominantne, ekshibicioniste i ustrajne

- na žene se gleda kao na druželjubive, poslušne, heteroseksualne, brižne i samoponižavajuće - postoji tendencija percipiranja žena kao više komunalnih tj orijentiranih grupi, a na muškarce

se gleda kao više instrumentalne tj one koji brane svoju nezavisnost od grupe - ovi stereotipi o spolovima odgovaraju na mnoge načine stvarnim spolnim razlikama koje su

otkrivene - ipak, ponekad ljudi precjenjuju veličinu spolnih razlika u ličnosti

Stereotipni podtipovi muškaraca i žena

- osim općenitih rodnih stereotipa, ljudi imaju još finije diferencirane stereotipne poglede na svaki spol

- na muškarce se gleda unutar pet podtipova: npr plejboj (moderan, ležeran, osvajač, muškarčina), karijerist (menadžer, penjači na društvenim ljestvicama)…

- na žene se gleda unutar manje podtipova. Jedan od njih je klasično feminin“ (kućanice, tajnice, žene s majčinskim karakteristikama), a drugi definira kratkoročna ili otvorena seksualnost (“seks bombe“, “kurvice“,“ vamp-žene“)

- treći stereotip uključuje tip koji se pojavio relativno nedavno - samopouzdana, intelektualna, oslobođena žena karijeristica

- ključna stvar je da većina ljudi nema samo jedan rodni stereotip - kognitivne kategorije se diferenciraju na podtipove žena i podtipove muškaraca

Predrasude i rodni stereotipi

- kategorije rodova i stereotipi povezani s njima nisu samo kognitivne konstrukcije unutar ljudskih glava – one imaju stvarne posljedice, a jedna od njih je ponašanje u skladu s predrasudama

- ove posljedice mogu oštetiti ljude kad je najvažnije – u njihovu zdravlju, poslu, mogućnostima napredovanja i društvenom ugledu

- npr kod tužbi za nepravednu smrt obitelji žrtava dobivaju više novaca ako je ubijen muškarac nego ako je ubijena žena

Teorije spolnih razlika

teorija socijalizacije – ideja da dječaci i djevojčice postanu različiti zato što dječake roditelji, učitelji i mediji potiču da budu maskulini, a djevojčice da budu feminine

o NPR dječacima se daju bejzbolske palice i kamioni, a djevojčicama se daju lutke, dječaci se pohvaljuju kad se uključe u prijateljsko hrvanje, a djevojčice se hvali kad su slatke i poslušne, dječaci se kažnjavaju kad plaču, djevojčice se tješi kad plaču

o najšire je rasprostranjena teorija spolnih razlika u ličnosti o tijekom vremena djeca uče klase ponašanja koje se smatraju

odgovarajućima za njihov spol

teorija socijalnog učenja – varijanta teorije socijalizacije o i dječaci i djevojčice uče opažanjem ponašanja drugih osoba njihova

spola, tj modela o dječaci gledaju očeve, muške učitelje i vršnjake, a djevojčice gledaju

majke, ženske učitelje i ženske vršnjake o postoje empirijski dokazi koji podupiru teoriju socijalizacije i teoriju

socijalnog učenja za objašnjenje spolnih razlika

- istraživanja su pokazala da i majke i očevi potiču zavisnost više kod djevojčica nego kod dječaka

- također, igre u koje se očevi uključuju sa sinovima više su fizičke nego one s djevojčicama - postoje kroskulturalni dokazi za različit tretman dječaka i djevojčica – u mnogim kulturama

očevi ne stupaju u interakciju s kćerima toliko koliko sa svojim sinovima, djevojčicama se daje više kućanskih poslova

- pitanje je smjera efekta – socijaliziraju li roditelji djecu na načine povezane sa spolom ili usmjeravaju li djeca ponašanje svojih roditelja kako bi ono odgovaralo njihovim postojećim, sa spolom povezanim karakteristikama ; možda interesi djece vode ponašanje roditelja

- drugi je problem što tradicionalne teorije socijalizacije ne pružaju objašnjenje za podrijetlo različitih roditeljskih socijalizacijskih postupaka

teorija društvene uloge – spolne razlike se javljaju jer su se muškarci i žene

dristribuirali u različite radne i obiteljske uloge. Npr od muškaraca se očekuje da preuzmu ulogu hranitelja, a od žena ulogu kućanice

o postoje dokazi koji ju podupiru, ali isto kao teorija socijalizacije, ne uspijeva pružiti objašnjenje za podrijetlo uloga povezanih sa spolom

o ovu teoriju je sve lakše provjeriti s obzirom da se obiteljske i radne uloge mijenjaju i žene zauzimaju ulogu hranitelja češće nego u prošlosti, a muškarci preuzimaju kućanske obveze

o za 20 godina istraživači bi mogli utvrditi manje spolne razlike u asertivnosti i blagosti nego danas

Hormonske teorije

- muškarci i žene se ne razlikuju zbog vanjske socijalne okoline već zato što spolovi imaju različite temeljne hormone

- te fiziološke razlike uzrokuju da se dječaci i djevojčice počnu razlikovati tijekom razvoja - postoje dokazi da hormonski utjecaji na spolne razlike počinju u maternici – hormonska

kupka kojoj je izložen fetus može utjecati i na organizaciju mozga i, posljedično, na rodne interese i aktivnosti pojedinca

- neki od najboljih dokaza za to dolaze od stanja koje se zove kongenitalna adrenalna hiperplazija kod koje ženski fetus ima preaktivnu nadbubrežnu žlijezdu rezultat: žena je hormonski maskulinizirana – npr djevojčice jako vole “muške“ igračke kao što su lego kocke ili kamioni

- zaključak: fetalna izloženost hormonima može imati trajne efekte na interese i sposobnosti povezane sa spolom

- muškarci i žene razlikuju se i u razinama cirkulirajućih hormona, a te razlike se mogu povezati s nekim tradicionalnim spolnim razlikama u ponašanju, poput agresije, dominacije i

izbora karijere – npr više razine testosterona povezane su s većom dominacijom i agresivnosti kod oba spola

- veza između hormona i ponašanja je zapravo dvosmjerna, viši testosteron može biti i rezultat i uzrok promjena u ponašanju

Teorija evolucijske psihologije

- muškarci i žene se razlikuju u samo nekim domenama ličnosti i pokazuju velike sličnosti u većini domena

- zapravo se misli da su spolovi isti u svim domenama u kojima su suočeni s istima adaptivnim problemima tijekom ljudske evolucijske povijesti, a različiti su u uskim domenama u kojima su bili suočeni s različitim adaptivnim izazovima

- adaptivni problemi su problemi koji se trebaju riješiti kako bi pojedinac preživio i razmnožavao se

- nalazi da su muškarci agresivniji, spremniji preuzeti fizičke rizike i zainteresiraniji za usputni seks su nalazi koje predviđa evolucijska psihologija

Integrirana teorijska perspektiva

- Do neke mjere sve ove teorije funkcioniraju, ali na različitim razinama analize – evolucijska psihologija objašnjava zašto se spolovi razlikuju, ali ne i kako su postali različiti; hormonske teorije i teorije socijalizacije određuju kako su spolovi postali različiti, a li ne i zašto

- Integrirana teorija spolnih razlika uzela bi sve ove razine analize u obzir zato što su jasno međusobno kompatilbilne

- Npr roditelji nedvojbeno imaju interes za različito socijaliziranje dječaka i djevojčica i te su razlike u nekom stupnju univerzalne

- Drugi primjer je da oba spola postanu dominantnija kad su u ulozi nadređenog, a submisivnija kad su u ulozi podređenog

- Socijalizacija i društvene uloge trebaju biti u središtu bilo koje integrirane teorije spolnih razlika

- Muškarci i žene razlikuju se u razinama cirkulirajućeg testosterona i te razlike su povezane u seksualnosti, agresivnosti, dominaciji i interesima za karijeru

- Ali ne smije se ignorirati kauzalna mogućnost za koju postoje dokazi da dominantna pozicija zapravo uzrokuje porast testosterona

- Socijalizacija i hormoni mogu pružiti odgovore kako se spolovi razlikuju, a evolucijska psihologija na to zašto se razlikuju

- Sve tri razine analize – trenutni društveni faktori, cirkulirajući hormoni i evolucijski procesi, potrebni su za kompletno razumijevanje roda i ličnosti

3. Kultura i ličnost

- Razlozi zbog kojih psiholozi ličnosti vjeruju da je korisno istraživati ličnost kroz kulture su:

otkrivanje jesu li koncepti ličnosti koji su rasprostranjeni u jednoj kulturi također primjenjivi i u drugoj

otkrivanje razlikuju li se kulture u razinama određenih osobina ličnosti razlikuje li se faktorska struktura osobina ličnosti u različitim kulturama ili je

univerzalna otkrivanje jesu li određene karakteristike ličnosti univerzalne, odgovaraju li

razini ljudske prirode pri analizi ličnosti

- kulturalne varijacije – lokalne unutargrupne sličnosti i međugrupne razlike bilo koje vrste – fizičke, psihološke, ponašajne i u stavovima

- ciljevi kulturalne psihologije ličnosti: o otkriti principe koji su u osnovi kulturalne različitosti o otkriti kako ljudska psihologija oblikuje kulturu o otkriti kako kulturalno razumijevanje, zauzvrat, oblikuje našu psihologiju

Tri glavna pristupa kulturi

- određene osobine mogu biti zajedničke svim ljudima, ali druge pokazuju veliku varijaciju - kulturalne varijante su atributi ličnosti koji variraju od grupe do grupe - psiholozi su razvili 3 glavna pristupa za objašnjenje i istraživanje ličnosti u različitim

kulturama: evocirana kultura prenesena kultura kulturalne univerzalije

Evocirana kultura

- definira se kao kulturalne razlike koje stvaraju različiti okolinski uvjeti koji aktiviraju predvidljiv skup odgovora; sposobnosti prisutne kod svih ljudi, a koje se iskazuju samo u nekim kulturalnim kontekstima

- npr postoje kulturalne razlike u količini znojenja ljudi. Ljudi koji žive blizu ekvatora izloženi su intenzivnijoj vrućini od onih koji žive u sjevernim klimama. To opažanje da se stanovnici Zaira znoje više od stanovnika Kanade, objašnjavase kao okolinski evocirana razlika koja djeluje na znojne žlijezde koje svi ljudi imaju

- 2 su stvari potrebne za objašnjenje kulturnih varijacija:

Univerzalni temeljni mehanizam (u našem primjeru su to znojne žlijezde koje svu imaju)

Okolinske razlike u stupnju u kojem je temeljni mehanizam aktiviran (razlike u okolnoj temperaturi)

- Konkretan primjer evocirane kulture su uzorci kooperativnog dijeljenja hrane pronađeni kod različitih lovačko sakupljačkih skupina. Različite vrste hrane imaju različite varijance u distribuciji. Hrana s velikom varijancom se jako razlikuje po svojoj svakodnevnoj dostupnosti. Pod uvjetima velike varijance postoje ogromne dobiti od dijeljenja. Dobit od uključivanja u kooperativno dijeljenje hrane povećava se pod uvjetima velike varijance

- Okolinski uvjeti mogu aktivirati neka ponašanja, kao što su suradnja i dijeljenje. Svi imamo sposobnost i suradnje i dijeljenja, ali kulturalne razlike u stupnju u kojem grupe dijele i surađuju ovise u određenom stupnju o vanjskim okolinskim uvjetima, kao što je varijanca u zalihama hrane

- Konzistentan uzorak individualnih razlika može evocirati u različitim kulturama, što dovodi do lokalnog uzorka unutargrupne sličnosti i međugrupnih razlika

- Komponente ljudske ličnosti ovise o određenoj kulturalnoj okolini u kojoj netko odrasta Časti, uvrede i evocirana agresija

- Nisbett je predložio teoriju kako bi objasnio te kulturalne razlike, a koja se osniva na ideji evocirane kulture

- Predložio je objašnjenje da na stupanj razvoja onog što on naziva kultura časti u grupi utječu ekonomska sredstva za opstanak kulture

- U kulturama časti na uvrede se gleda kao na izrazito uvredljive javne izazove na koje treba odgovoriti direktnim sukobom i fizičkom agresijom

- Teorija smatra da razlike u stupnju u kojem čast postaje središnji dio kulture ovise temeljno o ekonomiji . Npr u stočarskim ekonomijama, nečija cijela zaliha se može izgubiti zbog kradljivca

- Da bi potvrdio svoju teoriju, testirao je korištenje statistika o ubojstvima iz različitih regija unutar SAD-a i eksperimenta u kojem su ispitanici iz sjevernog i južnog dijela SAD-a bili uvrijeđeni, pod hipotezom da kulturalne razlike u agresiji i ubojstvima temeljno proizlaze iz razlika u ekonomskim sredstvima za opstanak

- Koncept evocirane kulture osniva se na pretpostavci da svi ljudi imaju iste potencijale ili sposobnosti

- Aspekti evociranih potencijala ovise o karakteristikama socijalne ili fizičke okoline Prenesena kultura

- Sastoji se od ideja, vrijednosti, stavova i vjerovanja koji originalno postoje barem u umu jedne osobe, a koji se tada prenose u umove drugih ljudi kroz njihovu interakciju s izvornom osobom

- Npr stav da je pogrešno jesti govedinu primjer je prenesene kulture; vjerojatno je ta ideja potekla od jedne osobe koja ju tad prenijela drugima

Kulturalne razlike u moralnim vrijednostima

- Među kulturama su brojne razlike u vjerovanjima što je moralno ispravno i pogrešno - Kulturno različiti pogledi na moralnost prenose se na djecu rano u životu - Pogledi o moralnom ponašanju važni su psihološki principi koji vode ponašanje i središnji su

za ličnost - Mnoge su moralne vrijednosti specifične za određene kulture i vjerojatno su primjer

prenesene kulture - Čini se da se prenose s generacije na generaciju, ne putem gena već kroz učenje roditelja ili

učitelja i putem opažanja ponašanja drugih unutar kulture

Kulturalne razlike u pojmu o sebi

- Načini na koje sami sebe definiramo su komponente u srži ljudske ličnosti - Pojmovi o sebi imaju važan utjecaj na naše ponašanje u svakodnevnom životu i na to kako se

predstavljamo drugima, npr žena koja sebe definira kao savjesnom, potrudit će se pojaviti se na nastavi na vrijeme

- Markus i Kitayama sugeriraju da svaka osoba ima dva osnovna “kulturalna zadatka“ s kojima se mora suočiti:

o Zajednica ili međuzavisnost – odnosi se na to kako smo povezani ili privrženi većoj grupi čiji smo član; odnosi s drugima

o Djelovanje ili nezavisnost – odnosi se na to kako se diferenciramo od veće grupe; uključuje naše jedinstvene sposobnosti, osobne unutražnje motive i dispozicije ličnosti i načine na koje se odvajamo od veće grupe

- Prema Markusu i Kityami, ljudi se u različitim kulturama duboko razlikuju u balansiranju ova 2 zadatka – zapad karakterizira nezavisnost, a nezapadne kulture međuzavisnost

- Nezapadnjačke kulture naglašavaju osnovnu povezanost među onima unutar grupe – JA ima značenje samo u odnosu na veću grupu čiji je osoba dio

- Glavni kulturalni zadaci u tim kulturama su uklapanje i promicanje sklada i jedinstva grupe - Triandis je, npr, izmislio termine individualizam (osjećaj sebe kao autonomne i nezavisne

osobe s prioritetima danima osobnim ciljevima) i kolektivizam (osjećaj sebe kao osobe više povezane s grupom i međuzavisne, s prioritetima danima grupnim ciljevima)

- Akulturacija – proces adaptiranja na načine života i vjerovanja uobičajena u nečijoj novoj kulturi

- Kulturalne razlike mogu biti povezane s načinima na koje ljudi obrađuju informacije, npr Japanci su skloni holističkom objašnjavanju događaja – pridaju pažnju odnosima, kontekstu, vezama između objekta u centru pažnje i polja kao cjeline. Amerikanci su skloni analitičkom objašnjavanju događaja – s objektom odvojenim iz njegova konteksta, atributima objekta ili ljudi podijeljenima u kategorije i oslanjanjem na pravila o kategorijama za objašnjenje ponašanja

- Zaključak: postoji empirijska potpora za tvrdnju da ljudi u različitim kulturama imaju različite pojmove o sebi koji su vjerojatno preneseni s roditelja i učitelja na djecu

- Prenose se putem agenata u socijalnoj okolini i ne predstavljaju genske grupne razlike Kritike koncepata međuzavisnst-nezavisnost i kolektivistički-individualistički

- Postoji mnogo više preklapanja u pojmovima o sebi ljudi u različitim kulturama nego što su Markus i Kitayama prikazali. npr mnogi pojedinci u kolektivističkim kulturama koriste globalne osobine kad se opisuju (npr ugodan, voli zabavu) kulturalne razlike su možda više stvar stupnja

- Pogledi na sebe u svim kulturama donekle variraju ovisno o socijalnom kontekstu , a sadrže i nezavisne i međuzavisne konstrukte o sebi

- Svaki pokušaj karakteriziranja kultura pojedinca u terminima tako širokih kulturnih dihotomija zapravo je preveliko pojednostavljivanje

- Također, ove su karakterizacije kritizirane na temelju toga da su preopćenite, da spajaju različite vrste socijalnih odnosa i ignoriraju specifičnost konteksta u kojima se izražavaju

- Znači, jasno je da postoje stvarne razlike među kulturama, ali s važnim iznimkama koje se moraju objasniti.

- Zato je predložena hipoteza koja uključuje evociranu kulturu i evolucijsku psihologiju – ljudi imaju evoluirane psihičke mehanizme za obje vrste pojmova o sebi i mogu se prebacivati s jedne vrste na drugu ovisno o prednostima prilagođenosti tj ovisno o neposrednim kontekstima

Kulturalne razlike u samouzdizanju - Samouzdizanje je tendencija opisivanja i predstavljanja sebe korištenjem pozitivnih ili

socijalno cijenjenih atributa (pažljiv, pun razumijevanja, inteligentan) - Sklonosti samouzdizanju imaju tendenciju stabilnosti u vremenu i time predstavljaju trajne

karakteristike ličnosti - Primjer – Japanci i Amerikanci – Japanci (i Azijci) su skloni davanju puno manje spontanih

izjava o sebi, a Amerikanci su skloni održavanju općenito pozitivne evaluacije sebe - Psiholozi pružaju dva objašnjenja: jedno je da se Azijci upuštaju u upravljanje dojmovima –

duboko u sebi možda se i evaluiraju pozitivno, ali bi javno izražavanje ovih pogleda oštetilo njihov ugled

- Drugo je objašnjenje da ove razlike točno reflektiraju ispitanikova duboka iskustva - Istraživanjem je dokazano da ove kulturalne razlike reflektiraju stvarno subjektivno iskustvo

oog tko odgovara, a ne samo površinske razlike zbog upravljanja dojmovima koje rade Azijci

- Ove kulturalne razlike su stvar stupnja zato što ljudi u svim kulturama pokazuju pristranost samouzdizanja u nekoj mjeri

Varijacije u ličnosti unutar kulture

- Još jedna dimenzija prenesene kulture odnosi se na unutarkulturne varijacije - Mogu se pojaviti iz nekoliko izvora, uključujući razlike u odrastanju u raznim

socioekonomskim klasama, razlike u povijesnim razdobljima ili razlike u rasnim kontekstima u kojima netko odrasta

- Postoje dokazi da socijalne klase unutra kulture mogu imati utjecaja na ličnost – npr roditelji iz niže klase skloni su naglašavanju važnosti poslušnosti autoriteta

- Kohn smatra da ovi socijalizacijski postupci ovise o vrsti zanimanja kojom roditelji misle da će se njihova djeca bavit. Poslovi višeg statusa (menadžer, liječnik) često zahtijevaju veću samousmjerenost, a poslovi nižeg statusa češće zahtijevaju praćenje pravila i dopuštaju manju slobodu za inovacije

- Postoji više varijacija među pojedincima unutar kulture, nego što postoji između kultura - Ako se kulture razlikuju u svojim prosječnim razinama na određenoj osobini, mnogi pojedinci

unutar jedne kulture mogu biti više ili niže od mnogih pojedinaca u nekoj drugoj kulturi - Drugi tip unutarkulturne varijacije odnosi se na utjecaje povijesnog razdoblja na ličnost - Ljudi koji su npr odrastali u vijeme Velike depresije tijekom 1930-ih mogu biti anksiozniji zbog

sigurnosti posla, usvajajući konzervativniji stil trošenja. - Npr oni koji su odrastali tijekom seksualne revolucije tijekom 1960 –ih i 1970-ih mogu

pokazivati veću otvorenost za eksperimentiranje - Teško je raščlaniti utjecaje povijesnog razdoblja na ličnost jer većina trenutno korištenih

mjera ličnosti nije bila u upotrebi u prijašnjim razdobljima Kulturalne univerzalnosti

- Treći pristup kulturi i ličnosti je pokušaj identificiranja karakteristika ličnosti koje se čine univerzalne ili prisutne u većini ili u svim ljudskim kulturama

- Ove univerzalnosti čine razinu ljudske prirode analize ličnosti - 4 primjera kulturalne univerzalnosti:

o Vjerovanja o karakteristikama ličnosti muškaraca i žena o Izražavanje emocija o Dimenzije na kojima ljudi opisuju i vrednuju ličnosti jedni drugih o Moguća univerzalnost petofaktorskog modela osobina ličnosti

1. Vjerovanja o karakteristikama ličnosti muškaraca i žena Jedna od interpretacija koja objašnjava ovu univerzalnost kaže da ova

vjerovanja predstavljaju stereotipe koji se osnivaju na ulogama koje muškarci i žene univerzalno preuzimaju. Npr društvo pretpostavlja da su muškarci jači od žena i zato muškarcima dodjeljuje uloge i zanimanja poput vojnika ili graditelja

Tijekom vremena ljudi su tako razvili stereotipe o “tipičnim“ karakteristikama ličnosti muškaraca i žena

ove univerzalne spolne razlike reflektiraju stereotipe – puka vjerovanja o muškarcima i ženama, a ne stvarne ili trajne razlike

2. Izražavanje emocija Obično se vjeruje da ljudi u različitim kulturama doživljavaju različite emocije

i zbog toga psiholozi smatraju da različite kulture imaju različite riječi za opisivanje emocionalnog iskustva

Kulturalni varijabilitet u prisutnosti ili odsutnosti riječi za emocije neki psiholozi interpretiraju kao znak da se kulture razlikuju u prisutnosti ili odsutnosti stvarnog doživljavanja tih emocija

Steven Pinker sažeo je rezultate svojih istraživanja na sljedeće: kulture se sigurno razlikuju u tome koliko često njihovi članovi izražavaju, razgovaraju i djeluju na temelju emocija. Ali to ne govori ništa o tome što njihovi ljudi osjećaju. Dokazi upućuju na to da se emocije svih normalnih članova naše vrste sviraju na istoj klavijaturi

Pinker smatra da malo znači ima li jezik riječ za određenu emociju ili nema, ako je pitanje doživljavaju li ljudi emocije na isti način

Taj pogled (da jezik nije nužan da bi ljudi doživjeli emocije) može se suprotstaviti onome što se naziva whorfovska hipoteza lingvističke relativnosti koja kaže da jezik stvara misli i iskustvo

Znači, ideje o kojima ljudi mogu misliti i emocije koje osjećaju ograničene su riječima koje postoje u njihovom jeziku i kulturi!!

Postoje dokazi o kulturalnoj univerzalnosti u doživljavanju emocija, barem za emocije sreće, tuge, ljutnje, straha, gađenja i iznenađenja

Ljudi u svim do sad istraženim kulturama mogu prepoznati i opisati te emocije kad su im prezentirane fotografije drugih kako ih izražavaju

Ali, jasno je da nemaju sve kulture riječi koje odgovaraju tim emocijama Doživljavanje i izražavnje emocija je kulturalno univerzalnije od jezika koji se

koristi za njihovo opisivanje

3. Dimenzije opisivanja i evaluacije ličnosti Na temelju nekih istraživanja došlo se do pretpostavke da bi dimenzije

evaluacije ličnosti topao-hladan ili ugodan-hostilan mogle utjecati na adaptivne procjene, npr tko će biti dobar prijatelj ili saveznik

Dakle, dokazi upućuju na to da se dvije ključne dimenzije – dominantnost i toplina, koriste za opisivanje i evaluiranje karakteristika ličnosti drugih

Ali, bit će potrebno puno više dokaza prije nego što budemo mogli zaključiti sa sigurnošću da su te dvije dimenzije univerzalne mape koje se koriste za evaluaciju i opisivanje kvaliteta ličnosti drugih oko nas

Petofaktorski model ličnosti

- Neki psiholozi smatraju da univerzalne dimenzije ličnosti nisu samo načini evaluiranja drugih ljudi; one predstavljaju univerzalne dimenzije na kojima se pojedinci razlikuju

- Rezultati jednog istraživanja provedenog u Estoniji pokazali su da se petofaktorski model može uspješno replicirati samo na sudionicima koji su relativno visoko s obzirom na opću kognitivnu sposobnost; petofaktorska struktura se nije pojavila kod onih s relativno niskim razinama intelektualne sposobnosti

- Leksička hipoteza: najvažnije individualne razlike bit će kodirane unutar prirodnog jezika - Istraživanja nekih jezika pokazala su poklapanje 4 faktora – ekstraverzije, ugodnosti,

savjesnosti i emocionalne stabilnosti - Razlika se pokazala u 5. faktoru – intelektu i time se možda reflektira važan nedostatak

univerzalnosti osobinske strukture ličnosti - Npr u nizozemskom se jeziku peti faktor čini više poput dimenzije političke orijentacije, s

rasponom od konzervativan na jednom kraju, do progresivan na drugom - Čini se, dakle, da osobinski termini postoje u svim jezicima - Faktorske strukture koje se baziraju na instrumentima razvijenima u SAD-u i tada

prevedenima i prenesenima u druge kulture, pokazuju veliku sličnost u različitim kulturama

Pitanja: 1)Etička i emička istraživanja (odgovor pogledaj na 536. stranici, negdje pri sredini teksta , članka)

2)Nešto u vezi sa alternativnim objašnjenjem intelekta

3)Da bi se neko ponašanje moglo smatrati crtom ličnosti ono mora biti stabilno (konzistentno)-

stabilnost u vremenu (longitudinalna) i stabilnost u različitim situacijama

4) 2 uvjeta za evociranu kulturu (ili dva uvjeta da bi se nešto moglo nazvati evociranom kulturom)

5) Da bismo nešto nazvali kulturom mora postojati ( ja sam napisao zastupljenost hijerarhijskog

ustroja društva i bilo je netočno)

6) Uz porodična istraživanja i istraživanja blizanaca, imamo još i istraživanja usvojene djece

7) Istraživanja-lišnost pilota, gdje su visoko, a gdje nisko u vrijednostima crta ličnosti

8) Neko pitanje u vezi visoke varijance

9) 5 faktorski model nije nastao na osnovi leksičkih istraživanja , već Big 5 model. 5 faktorski model se

temelji na upitničkim istraživanjima

10)Heritabilnost:genima pripisujemo oko 50% naslijeđa u crtama ličnosti

11) Moguća podjela crta ličnosti prema Allportu na: kardinalne(prisutne u svim reakcijama pojedinca),

centralne(prisutne u većini reakcija) i sekundarne (prisutne u vrlo malo reakcija)

12) Tip A ličnosti:sklop crta ličnosti koje se asociraju sa uzrokom kardiovaskularnih bolesti, najvažnija

hostilnost

13)Najvažniji problem u vezi s konstruktom crte ličnosti je cirkuliranost konstrukta

14) Ličnosti robnih marki: skup ljudskih osobina(ličnosti) koje se asociraju s različitim brendovima

(proizvodima)

15) Ekstremni kritičari- paradoks konzistencije: ima u prezentacijama

16) Stabilnost na razini pojedinca-ipsativna stabilnost

17)Neko pitanje koga od navedenih teoretičara/autora ne povezujemo s osobinskim pristupom

**Nisbett je predložio objašnjenje da na stupnju razvoja onog što on naziva kultura časti u grupi

utječu ekonomska sredstva za opstanak kulture. Teorija smatra da razlike u stupnju u kojem čast

postaje središnji dio kulture ovise temeljno o ekonomiji - specifično,načino na koji se dobiva hrana.

**Dobit od uključivanja u kooperativno dijeljenje hrane povećavaju se pod uvjetima velike

varijacije

...)Koja od navedenih osobina nije u intelektu kod alternativnih teorija ličnosti?

...) Ako je varijanca velika, efekt dijeljenja je onda 1,jednak 2. veći 3.manji

...)Ekstremni kritičari- paradoks konzistencije:Odgovor je tipične situacije

Bilo je još koji je problem kod transverzalnih istraživanja