NaslovizvornikaColleenMcCulloughTheFirstManinRomeCopyright©1990byColleenMcCulloughPublishedbyarrangementwithHarperCollinsPublishersobrada:Giga,Lenawww.balkandownload.org

FrederickuT.Masonu,dragomprijatelju,

vrsnomkolegiiiskrenomčovjeku–sljubavljuizahvalnošću

Napomenačitatelju:dabiseboljerasvijetlioživotdrevnogaRima,ovojjeknjizi

priloženo nekoliko karata. Gdje se one nalaze – pogledajte na stranici vii. Popisglavnihlikovapočinjenastranicixvii.Autoričinajebilješkana297.stranici.ŽelitelisaznativišeopovijesnojpozadiniPrvogačovjekaRima,okrenitestranicu299.nakojojsenalazirječniksobjašnjenjemnekihlatinskihriječiinepoznatihpojmova.

POPISKARATAIILUSTRACIJA

KARTEGradRim(RomaUrbs)Rimskisvijet(MundusRomanus)SredišnjidioRima(ParsMedianaRomae)Afrika(Africa)ILUSTRACIJEGajMarijeLucijeKornelijeSulaGajJulijeCezarKvintCecilijeMetelNumidski

GLAVNILIKOVI

CEPIONKvintServilijeCepion,konzul106.g.pr.KristaKvintServilijeCepionMlađi,njegovsinServilijaCaepionis,njegovakćiCEZARGajJulijeCezar,senatorMarcijaizkraljevskeobiteljiMarcijevaca,njegovaženanjihovadjeca:SekstJulijeCezar,starijisinGajJulijeCezarMlađi,mlađisinJulijaMajor(Julija),starijakćiJulijaMinor(Julila),mlađakćiKOTAMarkoAurelijeKota,pretor(nepoznatdatum)Rutilija, njegova žena; njezin prvi suprug: njegov brat Lucije Aurelije Kota,

konzul118.g.pr.Krista(umroodmahizatoga)Aurelija,njegovapokćerkainećakinjaLucijeAurelijeKota,njegovposinakinećakGaj,MarkoiLucijeAurelijeKota,njegovisinovisRutilijomDEKUMIJELucijeDekumije,čuvarkluba(sveučilišta)uSuburiuRimuDRUZMarko Livije Druz Cenzor, konzul 112. g. pr. Krista, cenzor 109 g. pr. Krista

(umronatompoložaju)KornelijaScipionis,njegovarastavljenasupruganjihovadjeca:MarkoLivijeDruz,njegovstarijisinMamerkoEmilijeLepidLivijan,njegovmlađisin,dannausvajanjekaodijeteLivijaDruzila,njegovakćiGLAUCIJAGajServilijeGlaucija,pučkitribun,102.g.pr.Krista,pretor100.g.pr.KristaJUGURTA

Jugurta,kraljNumidije,nezakonitiMastanabalovsinBomilkar,njegovpolubrativojvodaMARIJEGajMarijeGranijaizobiteljiPuteoli,njegovaprvaženaMartaodSirije,proročicaMETELLucijeCecilijeMetelDalmatik,vrhovnisvećenik,konzul119.g.pr.KristaKvintCecilijeMetelNumidski,konzul109.g.pr.Krista,cenzor102.g.pr.KristaKvintCecilijeMetelPij,sinKvintaNumidskogCecilijaMetelaDalmatika,nećakinjaištićenicaKvintaNumidskog,kćiDalmatikaRUTILIJERUFPublijeRutilijeRuf,konzul105.g.pr.KristaLivija iz obitelji Druz, njegova pokojna supruga, sestra Marka Livija Druza

CenzoraRutilija iz obitelji Ruf, njegova sestra, udovica Lucija Aurelija Kote, supruga

MarkaAurelijaKoteSATURNINLucijeApulejSaturnin,pučkitribun103.i100.g.pr.KristaSKAURMarkoEmilijeSkaur,princepssenatus,konzul105.g.pr.Krista,cenzor109.g.pr.

Krista.MarkoEmilijeSkaurMladi,njegovsinizprvogabrakaSERTORIJEKvintSertorije,kadetivojnitribunRiaizobiteljiMarijevaca,njegovamajkairođakinjaGajaMarijaSULALucijeKornelijeSula,kvestor107.g.pr.Krista,legatKlitumnaizUmbrije,njegovapomajka,tetaLucijaGavijaStihaNikopolis,oslobođenaropkinja,njegovaljubavnicaMetrobije,dječak-zvijezdakomedije

BEZ IKAKVIH OSOBNIH obaveza prema bilo kojemu od novih konzula, Gaj

Julije Cezar sa sinovima se jednostavno priključio procesiji najbližoj njihovudomu,procesijistarijegkonzula,MarkaMinucijaRufa.ObasukonzulaživjelanaPalatinu, jedino je kuća mlađega konzula, Spurija Postumija Albina, bila umodernijemdijelu.KolalesuglasinedaAlbinovidugovivrtoglavorastu,alitonijebiloništačudno–takvajebilacijenabivanjakonzulom.NijeseGajJulijeCezarbrinuozbogteškogateretaduganastalogdoksepenjao

na političkoj ljestvici, niti će se – činilo se – njegovi sinovi ikadamorati brinutizbogtoga.ČetirijestotinegodinaprošlootkakojeposljednjiputJulijevacsjeonakonzulskistolacodbjelokosti,četiristotinegodinaotkakojejedanJulijevacuspioskupiti toliki novac. Julijevsko je podrijetlo bilo toliko zvjezdano, tolikoveličanstveno, da su naraštaj za naraštajem zaobilazili prigode kako bi napuniliobiteljske škrinje, pa je krajem svakoga stoljeća obitelj Julijevaca postajala svesiromašnijom i siromašnijom.Konzul?Nemoguće!Pretor, sljedećimagistrat nižiod konzula na ljestvici? Nemoguće! Ne, siguran i skroman položaj u stražnjimklupama senata ovih je dana bilo naslijede Julijevaca, uključujući granu obiteljinazvanuCezarzbognjihoveraskošnogustekose.UpravojezatotogakojujeslugaogrnuookolijevogaramenaGajaJulijaCezara

ioviojeokonjegovatijela,prebacivšimujeprekolijeveruke,bilaobičnabijelatogačovjekakojinikadanije težiobjelokosnomestolcuvisokognamještenja.Teksu tamnocrvene cipele, željezni senatorski prsten i 10-ak centimetara širokaljubičastaprugaprekodesnogaramenarazlikovalinjegovuodjećuododjećekojusunosilinjegovi sinovi,Sekst iGaj,koji supak imaliobičnecipele,pečatnjake itankeljubičasteviteškeprugenasvojimtunikama.Iako zora još nije svanula, male su svečanosti služile kao uvod u dan. Kratka

molitvainuđenjeslanogakolačausvetištukućnimbogovimauatriju,azatim,kadasluganavratimadoviknedavidibakljekakosespuštajunizbrdo,iskazpoštovanjaJanusuPatulciusu,bogukojidopuštasigurnootvaranjevrata.Otacisinoviizišlisuuusku,kamenuulicuitususerazdvojili.Dvasusemladića

pridružilaredovimavitezovakojisuišliprijenovogastarijegkonzula,aGajJulijeCezarčekaojedaprednjimprođeMarkoMinucijeRufsasvojimliktorimaizatimkliznuomeđusenatorekojisugaslijedili.

UPRAVO JE Marcija promrmljala zahvalnost Janusu Clusiviusu, bogu koji jeomogućivao zatvaranje vrata,Marcija koja je pospane sluge poslala da obavljajudruge dužnosti. Sada, kada su muškarci otišli, mogla se posvetiti svojoj malojekspediciji. Gdje su djevojke? Smijeh je bio odgovor, smijeh koji je dolazio izpretrpanog sobička koji su djevojke zvale svojim.Ondje su sjedile njezine kćeri,dvijeJulije,idoručkovalekruhtankonamazanmedom.Kakvesusamoljepotice!

OduvijeksegovorilodajesvakaJulijakojaserodimaloblagojersuJulijeimalerijedakičudesandar–znalesuusrećitisvojemuškarce.AovećedvijemladeJulije–činilose–nastavitiobiteljskutradiciju.Julija Major – zvana Julija – uskoro će imati osamnaest. Visoka i ozbiljna

dostojanstvena držanja, imala je svijetlu, brončano-zlatnu kosu koju je vezivala upunđumalo iznadvrata,anjezinesuvelike, siveočiozbiljno imirnoproučavalesvijet.OvajeJulijabilamirnaipromišljena.Julija Minor – zvana Julila – imala je šesnaest i pol. Najmlađe dijete svojih

roditeljanijebiladobrodošaododatakobitelji svedoknijebiladovoljnostaradaočarasvojeblageroditelje,aliitrojestarijebraće.Bilajebojemeda.Koža,kosa,oči...,svejetobiloblagenijansejantara.Naravno,upravoseJulilasmijala.Julilasesmijalasvemu.OvajeJulijabilanemirnainepromišljena.»Spremne,djevojke?«upitalajenjihovamajka.Uguralesuostatakljepljivakruhauusta,otmjenopromućkaleprstimapovodiu

zdjeli,paihobrisaleotkaninuipošlezaMarcijomizsobe.»Hladno je«,kazala jenjihovamajka,uzimajući iz rukuslužinčadi toplevunene

ogrtače.Teške,nereprezentativneogrtače.Obje su djevojke djelovale razočarano, ali znale su da se ne trebaju buniti;

otrpjele su što ih se zamata kao gusjenice u kukuljice tako da im samo licaprovirujuizžuto-smedihnaborapriprostasukna.Isamajednakoumotana,Marcijajeoblikovalamalupovorkuodkćeriiposlugeipovelaihkrozvratanaulicu.ŽivjelisuuovojskromnojkućinaGermalusunaPalatinuotkakojujeotacSekst

ostavio mlađemu sinu Gaju, zajedno s pet stotina jugera dobre zemlje izmeđuBovileiAricije–mirazposvedovoljandaGajuinjegovojobiteljiosigurasredstvapotrebnazazadržavanjemjestausenatu.No,ipakneidovoljnonovcazausponuzcursushonorum,putomčastikojivodidopretorskogilikonzulskogpoložaja.OtacSekstimaojedvasinainijemogaopodnijetidajednogaodbaci.Bilajeto

pomalosebičnaodlukajerjeznačiladaćenjegovaimovina–ionakoumanjenajerje i sam imao sentimentalnoga oca i mlađega brata kojega je također trebaloosigurati – biti podijeljena između starijega sina Seksta i mlađega Gaja. To jeznačilodasenitijedanodsinovanećeuspetiuzcursushonorumipostatipretoromilikonzulom.BratSekstnijebiosentimentalanpoputocaSeksta, što je idobro!On i supruga

muPopilijadobilisutrisina,neodrživteretzasenatorskuobitelj.StogajeskupiopotrebnusnaguiodvojioseodnajstarijegdječakategadaonaposvajanjeKvintuLutacijuKatulukojinijeimaodjece.Timejenesamosebipriskrbiobogatstvovećiosiguraodadječaknaslijedibogatstvo.StarijeKatulposvajač,naime,biopoznatposvojemu bogatstvu i sa zadovoljstvom je platio poveću svotu novca kako biposvojiodječakapatricijskaroda,izvrsnaizgledairazumna.NovackojijedječakdoniobratuSekstu–svojemupravomocu–pomnojeuloženuzemljištaiposjede

ugradui,uzmalosreće,trebaojeobojicimladihSekstovihsinovaosiguratiprilikuuvišimmagistratima.OstavimobrataSeksta,alinevoljasnositeljimaimenaJulijeCezarbilajenjihova

navika da rađaju više od jednoga sina i zatim, zbog sentimentalnosti, ne moguriješitinevoljeukojeihjevećibrojsinovauvalio.Nisuznalivladatisvojimsrcima,datidiosvojegapreobilnogpotomstvanaposvajanjeipromatratikakodjecakojusu zadržali ulaze u bogate brakove. Zato je njihovo nekoć veliko bogatstvo,smanjenotijekomstoljeća,idaljesmanjivanonasvemanjeimanjedijelove–kakobiseosiguralonasljedstvozadvailitrisina,adioječakprodan–dabiseosiguraomirazzakćeri.Marcijin jemuž bio pravi Julije Cezar – sentimentalno zaljubljen otac, previše

ponosan na svoje sinove i previše očaran kćerima da bi bio ispravno, rimskirazuman.Davno je stariji sin trebao biti posvojen, obje kćeri obećane za brak, amladi je sin trebao naći bogatumladenku. Samo je novac omogućivao političkukarijeru.Patricijskajekrvodavnapostalaprevelikaobveza.

NIJE TO BIO baš sretan prvi dan nove godine.Bio je hladan i vjetrovit, a vjetar jenosio tanku izmaglicu kiše koja je kamene ulice činila opasno skliskima ipojačavalaustajaosmradstarepaljevineuzraku.Zorajestiglakasnojernijebilosunca, aovo jebio jedanod rijetkih rimskihblagdanakoje suobični ljudi radijeprovodili u pretrpanim zatvorenim sobama, ležeći na slamnjačama i igrajućiprastaruigrukojusuzvalisakrijkobasicu.Dajevrijemebiloljepše,ulicebibilepretrpaneljudimasvihstaležakojibižurili

do omiljenoga mjesta s kojega bi pratili paradu na Forumu Romanumu i naKapitolu.No,bilokakobilo,Marcijajeskćerimahodalaslakoćom,aslužinčadupratnjinijesemoralaslužitisilomkakobidamamaraskrčilaput.UličicaukojojsenalazilakućaGajaJulijaCezaraizlazilajenaClivusVictoriae,

nedaleko od Porta Romulana, drevnih vrata u gradskim bedemima Palatina,golemihkamenihblokovakojejepoložioRomul,akojisusadabiliobrasli,ilisuposlužilikaotemelji,ilisupakbiliprekrivenigrafitimaiinicijalima,nastalihušeststotinagodina.SkrećućidesnokakobiseuspelenaClivusVictoriaeipremaugluskojega je Palatinov Germalus gledao na Forum Romanum, dame su pet minutaposlije stigle na svoje odredište, na komad prazne zemlje koji je bio najboljemjesto.DvanaestgodinaprijeovdjejestajalajednaodnajboljihkućauRimu.Mjestoje

sadaimalomalosličnostisnegdašnjomzgradom–nalaziosetutekponekikamenzakopan u travi. Pogled je bio izniman: s mjesta na kojemu su sluge postavilisklopivestolcezaMarcijuidvijeJulije,ženesuimaleneometanpoglednaForumRomanumiKapitolinapadineSuburekojesučinileizražajnijimasjevernabrdanaobzorugrada.

»Jesteličule?«upitalajeCecilija,suprugatrgovačkogbankaraTitaPomponija.Uvisokom stadiju trudnoće sjedila je u blizini s tetom Pilijom. Živjele su u kućipokrajCezarovih.»Ne,što?«upitaMarcija,naginjućisenaprijed.»Konzuli,svećeniciiauguripočelisumalonakonponoći,kakobibilisigurnida

ćenavrijemezavršitismolitvama...«»Uvijek to rade!« prekinula ju je Marcija. »Ako pogriješe, moraju početi

ispočetka.«»Znam, znam, nisam toliko glupa!« reče Cecilija gorko, nervozna što ju je na

zemljuspustilapretorovakći.»Stvarjeutomeštonisupogriješili!Predznacisubililoši.Četirimunjesdesnestraneisovauproročištukojajekreštalakaodajekolju.Asadaivrijeme–ovonećebitidobragodinanitidobarparkonzula.«»Pa, to sam ti jamogla reći, bezmunja i sova«, rekla jeMarcija čiji otac nije

doživio da postane konzulom već je postao tek praetor urbanus i sagradio velikakvadukt koji je Rimu donosio čistu vodu. Sjećanje na njega kao na jednoga odistinskihvelikanauvladi još jebiloživo.»Odpočetkasmo imalibijednuponudukandidata, pa čak ni elektori nisu mogli izabrati najbolje iz te bijedne gomilice.Drznula bih se reći da će Marko Minucije Ruf dati sve od sebe, ali SpurijePostumijeAlbin!Oduvijeksubilinesposobni.«»Tko?«upitalajeCecilijakojanijebilaodvišepametna.»KlanPostumijaAlbina«,odgovorila jeMarcija,pratećiočimakćerikakobi se

uvjerila da su dobro. Bile su opazile četiri djevojke koje su pripadale dvojici izklanaKlaudijaPulhera–bilojetotakvoplemedaihnijebilomogućedržatiuredu!Iobičnonisubileuredu.AlidjevojkesusesakupljaleuFlakovojkućiizajednosukaodjecaišleuškolu,pajebilonemogućepodignutidruštveneogradepremakastigotovo jednako aristokratskoj poput one JulijaCezara. Posebno kada seKlaudijePulher neprestano borio protiv neprijatelja staroga plemstva, prevelikoga brojadjece,udruženedapotratezemlju inovac.SadasunjezinedvijeJulijepomaknulesvojesklopivestolcepremamjestunakojemusudjevojkesjedilebeznadzora.Gdjesuimmajke?Oh!RazgovarajusaSulom.Sumnjivo!Tojeto.»Djevojke!«glasnojezazvalaMarcija.Dvijesusepokriveneglaveokrenulekakobijepogledale.»Vratiteseovamo!«reklajeidodala:»Odmah!«Vratilesuse.»Mama, smijemo li ostati s prijateljicama?« upitala je mlada Julija molećivim

pogledom.»Ne«,odgovorilajeMarcija,tonomkojijegovoriodajeraspravikraj.Dolje,naForumuRomanumu,oblikovalaseprocesija,dugačakkrokodilkoji je

kretaoodkućeMarkaMinucijaRufaisusretaosesjednakodugačkimkrokodilomkojijekretaoodkućeSpurijaPostumijaAlbina.Prvisuišlivitezovi,neuonolikom

brojukolikobiihseokupilodajedanbiosunčan,aliipakpoštovanjavrijedanbroj–njih sedamstotinjak.Kako je svjetlostbivala jačom,akišapočinjala jačepadati,pomicalisusenizobronkeClivusaCapitolinusadomjestanakojemusu,naprvomzavoju toga kratka i brdovita puta, čekali svećenici i koljači s dva besprijekornabijelabikanablještavimvodilicama,pozlaćenihrogovaiokićenihpodvratnika.Zavitezovimasuhodaladvadesetičetvoricaliktoranovihkonzula.Nakonliktoraišlisukonzuli,azanjimasenatori,onisastarijimmagistratimauljubičastimtogama,aostatakparlamentauobičnimbijelimtogama.Nakrajusubilionikojipopravimanisupripadaliovamo,gledateljiigostikonzula.Lijepo, pomisli Marcija. Otprilike tisuću muškaraca polako je hodalo prema

rampi koja vodi do hrama Jupitera Optimusa Maximusa, velikog boga Rima, ipribližavalosemasivnomehramunajužnijemoddvajubrdakojačineKapitol.Grcisu svoje hramove gradili na tlu, a Rimljani na povišenim platformama smnogostuba i do hrama Jupitera Optimusa Maximusa uistinu je vodilo mnogo stuba.Lijepo,pomisliopetMarcijakadsusežrtveneživotinjeinjihovapratnjapridružiliprocesijiipošlizajednosvedoksenisu,najbolještosumogli,uguraliuograničenprostor, na brdu pred hramom.Negdjemeđunjima nalazili su se njezin suprug idvojicasinova,diovladajućeklasenajmoćnijegaodsvihgradovanasvijetu.

NEGDJE SE MEĐU NJIMA nalazio i Gaj Marije. Kao bivši pretor nosio jeljubičasto obrubljenu togu, togu praetextu, a na tamnocrvenim senatorskimcipelama imao je kopču u obliku polumjeseca kakvu mu je pretorski položajdopuštao.Biojepretorprijepetgodina,akonzulomjetrebaopostatiprijetri.Aliznaojedamunikadanećebitidopuštenodasenatječezakonzulskomjesto.Nikada.Zašto?Zatoštonijebiodovoljnodobar.Tojebiojedinirazlog.TkojeikadačuozaobiteljMarijevaca?Nitko.

GAJ MARIJE bio je skorojević iz ruralne zabiti, vojnik i čovjek za kojega segovorilodaneznaniriječigrčkoga,akojisepriuzbuđenjuililjutnjiznaouhvatitiuzamkudaumaterinskilatinskiubaciprovincijskenaglaske.Nijebilovažnoštojemogaokupiti iliprodatipolasenata,nijebilovažnoštojeubitcistrateškimogaonadmašitiobjepolovicesenata.Važna jebilanjegovakrv.Aona jednostavnonijebiladovoljnodobra.GajMarijestigaojeizArpina–zapravoinetolikoudaljenaodRima,aliopasno

blizugraniceLacijaiSamnija,pasusenjegovaodanostinagnućapromatralipodtrostrukim povećalom. Samnićani su bili najtvrdoglaviji neprijatelji Rima međuItalicima. Potpuno rimsko državljanstvo kasno je stiglo u Arpino – tek prijesedamdesetiosamgodina–apodručjejošnijeuživalopravigradskipoložaj.Ah, bilo je to prelijepo mjesto! Smještena u podnožju Apenina, voćem plodna

dolinakojomtekurijekeLirisiMelfa,mjestonakojemujegrožđebilopodjednakoukusnona stolu iuboci,nakojemusupolja rađala stopedeseterostruko,gdje suovcebiledebele,avunaiznenađujućedobra.Mirno.Zeleno.Pospano.Ljetihladnijenegoštoseočekivalo,zimipak toplije.Voda jeuobje rijekebilaprepuna ribe,aguste šumenaplaninamakoje suokruživaleArpinodarivale su izvrsnugrađuzabrodoveigrađevine.Bilisu tusmolasti idrugiborovi,hrastovikojibiujesentloprekriližirevimazasvinje,zamasnešunke,kobasiceislaninuprikladnudaukrasisvakiplemićkistoluRimu–atosečestodogađalo.ObiteljGajaMarijastoljećimaježivjelauArpinu,ponosnanasvojulatinštinu.Je

liMarije bilo volščansko ime ili samnitsko ? Je li imalo oskanski prizvuk – jerpostojali su Samnićani i Volščani s imenomMarije? Ne!Marije je bilo latinskoprezime.On,GajMarije,bio je jednakodobarkao ionibahati,umišljeniplemićikoji suuživaliponižavatiga.Zapravo–a taj jediodoistabolio!–bio jemnogoboljiodbilokogaodnjih.Tomujegovorionjegovosjećaj.Kakoobjasnititajosjećaj?Osjećajkojijenjegovaousebipoputgostakojiodbija

otići,makakodajeneljubaznodočekan?Prošlojepuno,punovremenaotkakosetaj osjećaj prvi put pojavio u njemu, vremena više nego dovoljno da događajigodina koje su uslijedile pokažu svu njegovu bezvrijednost, da ga natjeraju danestane.Pa ipak, tosenijedogodilo. Idanas jebiounjegovuumu,živ inemirankaoiupočetku,prijegodinakojesuprohujale–gotovopolovicenjegovaživota.

KAKO JE SAMO svijet čudan,mislio jeGajMarije, promatrajući iz blizine kamenalica muškaraca u togama obrubljenim ljubičastim – svuda oko sebe u tommračnom,vlažnomsatunakonsvitanja.Ne,međunjimanijebiloTiberijailiGajaSempronijaGrakha!IzvuciteMarkaEmilijaSkauraiPublijaRutilijaRufaiostatćevam šačica jakomalih ljudi. Pa ipak, svi su oni gledali svisoka na njega –GajaMarija–neskromnabezvrijednikasvišeodlučnostiodotmjenosti.Moglisutojerimjevenamatekla»prava«krv.Svatkojeodnjihznaodabion,kadabisepriznalaistina, imao puno pravo nazvati se Prvim čovjekomuRimu.Baš kao što se takonazvao Scipion Afrički, Emilije Paulo, Scipion Emilijan i možda još njihdvanaestakkojisusetimnazivomokitilitijekomstoljećaRepublike.Prvičovjeknijebionajboljičovjek–bio jeprvimeđuostalimakojisumubili

jednakipo rangu imogućnostima.AbitiPrvimčovjekomuRimubilo jemnogobolje od kraljevanja, autokracije, despotizma – kako god to zvali. Prvi se čovjektom titulom kitio zbog čiste nadmoćnosti, neprestano svjestan da je njegov svijetprepunonihkojigaželenadmašiti–kojigamogunadmašiti,spunimpravomibezprolijevanjakrvi,jednostavnimstvaranjemvišenadmoćnosti.BitiPrvimčovjekomu Rimu bilo je mnogo više od bivanja konzulom. Konzuli su dolazili i odlazilibrzinomod dvojice u jednoj godini.No, kako su stoljeća prolazila, tek se šačicaljudimoglanazvatiPrvimčovjekomuRimu.

U ovom trenutku Rim nije imao Prvoga čovjeka. Zapravo, Prvog čovjeka nijebilo od smrti Scipiona Emilijana prije devetnaest godina. Marko Aurelije Skaurnedvojbeno je bio najbliži tome, ali nije imao prave moći – to su nazivaliauctoritas,aizrazjeoznačivaosmjesumoći,autoritetaislave,posebnuzaRim–daosvojitutitulu,nitisetajnaslovodnosionanjega.Osimkadbionsamgovorioosebi!

DOŠLO JE DO iznenadna komešanja i žamora u skupini senatora. Stariji konzul,MarkoMinucijeRuf,upravosepripremaoponuditi svojegabijelogbikaVelikombogu, no životinja se odbijala ponašati kako se od nje tražilo – vjerojatno jepredosjećala da treba izbjeći posljednju porciju drogirane hrane.Nije ovo dobragodina, počeli su svi govoriti. Loši predznaci tijekom noćne straže konzula, lošdan, a sada je još prva od dvije žrtve puhala i ukopavala se, a šestorica supomoćnikasvećenikavisjelasrogovaiušijuživotinje.Budale,trebalisubikukroznozdrveprovućiprstenpredostrožnostiradi.Goldopasa,poputostalihsudionika,akolitkojijenosiočekićzaomamljiva-njeniječekaopodizanjeglavenebu,nakonkojegajetrebalouslijeditispuštanjeglavekzemlji.Poslijeseuvijekmoglotvrditida je životinja nekoliko puta podignula i spustila glavu tijekom borbe za život.Približio se pa podignuo i spustio svoje željezno oruđe toliko brzo da je oblikčekićapostaoposvemutan.Zaprvimtupimpucketanjemudarcaubrzojeuslijedilosljedeće, zvuk bikovih koljena koja su udarila o kameni pločnik dok se životinjarušilasasvojihsedamstotinjakkilograma.Zatimjepolugolimuškaracsasjekiromsvojeoružjesdvijeoštricespustionavratživotinjeikrvjepoteklanasvestrane:dio je ulovljen u žrtvene pehare, no većina je potekla ljepljivom rijekom premanikuda,rastačućiseirazvodnjavajućiukišomnatopljenomdu.Mnogo se toga može saznati o čovjeku prema načinu na koji reagira na

prolijevanjekrvi,mislio jeGajMarije,udaljenodprizora,spoluosmijehomkojimu je titraoukutovimapunihusanadok jepromatrao jednogakakobrzobježiustranu, ilidrugoganesvjesnogdamuse lijevasandalapunikrvlju, ilipak trećegakojisepretvaraodanijenarubupovraćanja.Ahhhhhhhh!Enočovjekanakojegatrebaobratitipozornost!Mlad,noipakposve

zreo muškarac u vanjskom dijelu skupine vitezova, u togi no bez barem viteškeoznakenadesnomeramenu tunike.Nije sezadržaodugo,većseponovnoudaljioniz padinu Clivusa Capitolinusa1 prema Forumu. Ali Gaj Marije ipak je uspiovidjetikakosunjegoveneobičnesivo-bijeleočizasvijedile,planule,pohlepnoupilecrveniprizorkrvi.Sigurandanikadaprijenijevidiotogmomka,pitaosetkojeon.Sigurno nije bio netko nevažan. Imao je izgled androgina, ljepotu podjednakoženstvenu i muževnu, a i čudesnu boju! Kožu bijelu poput mlijeka, kosu bojeizlazećegsunca.InkarnacijaApolona.Jelitobioon?Ne.Bognikadanijepostojaosočimapoputsmrtnikakojijeupravobiootišao.Njegovesuočibileočinekogatko

jepatio,anemanikakvasmislabitibogomakomorašpatiti,zarne?Iako je drugi bik bio više omamljen, i on se borio, čak i snažnije.Ovoga puta

muškarac s čekićem nije uspio odmah dobro pogoditi, pa je jadna poludjelaživotinja u slijepom bijesu počela napadati. Netko domišljat zgrabio je njišućivrećicubikovaskrotumaibiojepotrebantekjedantrenutaknekretanjadaohrabrikoljače,pasuičekićemisjekiromzamahnuliuistitren.Biksesrušio,prskajućiposvemušto jebilodvanaest stopaodnjegakrvlju,pa tako iobakonzula–SpurijaPostumija Albina, koji je bio posvemokar, i njegovamlađeg brata Aula koji jestajaoizanjega,malopostrance.GajMarijepromatraoihjenepovjerljivo,pitajućisejeliznamenonoštojeonmisliodajest.LoševijestizaRim,svakako.Njegov jeneželjengost,osjećaj,odbijaootići: zapravo,uposljednje sevrijeme

pojačao. Kao da se trenutak približavao. Trenutak u kojemu će on, Gaj Marije,postatiPrvimčovjekomuRimu.Svakačesticazdravograzumaunjemu–abiloihjemnogo–vrištalajedajetajosjećajizdajnik,zamkakojaćegaizdatiidovestidojavnesramoteismrti.Noongajeidaljeimao,tajneizbrisivosjećajdaćepostatiPrvimčovjekomuRimu.Smiješno! – tvrdio je čovjekpoznat po zdravu razumu.Bilomuječetrdesetišest,jedvasekaošestiuspiouguratimeđušestoricupretoraizabranih prije pet godina, a sada je bio prestar da uzalud troši vrijeme nakonzulskom mjestu bez pomoći imena i dobrih podanika. Njegovo je vrijemeprošlo.Prošlo,prošlo,prošlo!Konzuli su naposljetku proglašeni: ona razmetljiva budala od Lucija Cecilija

Metela Dalmatika, koja je uživala u tituli pontifexa maximusa, sada je blebetalazaključnemolitveiuskoroćestarijikonzulMinucijeRufimatičastpozvatisenatorepred hram Jupitera Optimusa Maximusa. Ondje će odrediti datum Latinskogfestivala na brdu Alban, raspravljat će o provincijama kojima su potrebni novinamjesnici, kojim će namjesnicima produljiti dužnost, dodijelit će provincijamasredstvazapretoreizakonzule,nekićesamodovoljanpučkitribunpočetigovoritionarodu,Skaur ćepreuzetnubudalu zgaziti kao štokukcagazišpetom, jedanodCecilijaMetelanedvojbenoćepočetilitanijuopropastimoralnihietičkihstandardamlađih naraštaja u Rimu sve dok desetak glasova oko njega ne počne vikati dazašutiiprestane.Ististarisenat–ististariljudi–ististariRim–ististariGajMarije.Sadamuječetrdesetisedamgodina,doktrepnešokomnapunitćepedesetisedam,potom i šezdeset i sedam, a tada će ga staviti na lomaču i nestat će u dimu.DoviđenjaGajuMarije,ti,skorojevićuizsvinjacaArpina,ti,Nerimljanine.Glasnikjepočeopozivati.SuzdahomseGajMarijepokrenuo,podižućiglavuda

vidi je li u dometu njegovih stopala netko na koga bi žestoko mogao nagaziti iosjećati se zbog toga dobro.Nikoga.Naravno!U tom se trenutku njegov pogledsusreo spogledomGaja JulijaCezarakoji se smiješiokaodadobroznao čemuGajMarijerazmišlja.Uhvaćen,GajMarije jeuzvratiopogled.Bio je jedan iz stražnjihklupa, aline i

nevažančlansenata,najstarijiodJulijaCezaraotkakomujeumrostarijibratSekst.Visokiuspravanpoputvojnika,idalješirokihramena,mekesrebrnekosekojajeobrubljivala njegovo pravilno, privlačno lice. Nije biomlad, bilomu je sigurnopreko pedeset i pet godina, ali djelovao je kao da će postati jednim od onihsasušenihstaracakojepatricijskoplemstvojednoličnopravilnoproizvodi,odonihkojićešepesatinasastankesenatainarodaisdevedesetgodinateidaljegovoritivišenegorazumno.Odonihkojesenebimoglopogubitižrtvenomsjekirom.Odonih koji su – naposljetku – Rim učinili onim što danas jest, unatoč brojnimCecilijimaMetelima.Boljiodcijelogaostatkasvijeta.»Koji ćenasMeteldanasmučiti?«upitao jeCezarkada su se jedanuzdrugoga

počelipenjatimnogimstubamadohrama.»Onajkojijošmorazaraditidodatnoime«,odgovoriojeGajMarije,adivovske

sumuobrveskakalegore-doljepoputgusjenicanaiglama.»KvintCecilije,običanstariMetel,mladibratnašegacijenjenogpontifexamaximusa.«»Zaštoon?«»Jer će se sljedeće godine natjecati za konzula, mislim. Pa sadamora početi s

pravim govorima«, rekao je Gaj Marije, mičući se kako bi propustio starijegmuškarcadozemaljskogapočivalištaVelikogboga,JupiteraOptimusaMaximusa,JupiteraNajboljegiNajvećeg.»Vjerujemdasiupravu«,složioseCezar.Golema središnja prostorija hrama činila se u polutamimanjom jer je vanjsko

svjetlobiloslabašno,nocrvenoliceVelikogbogasvijetlilojekaodajeosvijetljenoiznutra.Biojevrlostar–prijemnogogajestoljećaodterakoteizradioetruščanskikiparVulca,apostupno jedobivaobjelokosnuodoru,zlatnukosu,zlatnesandale,zlatnigrom,čakisrebrnukožunarukamainogamatebjelokosnenoktenaprstimaruku i nogu. Samo mu je lice ostalo bogate, žarkocrvene boje. Posve obrijano,prema etruščanskoj modi koju su Rimljani naslijedili. Njegov mu je nerazborit,zatvoren smiješak iskrivljivao usne gotovo do ušiju i davaomu izgled budalastaroditeljakojizanemaruječinjenicudamudijeteupravopodmećedadilji.SasvakesestranesobeVelikogabogaulaziloudruguprostoriju:slijevestraneu

kućunjegovekćeriMinerve,asdesneukućunjegoveženeJunone.Usvakojodtihcella,odnosnoodaja,biojepredivankipodzlataibjelokostijedneidrugebožice,aonesupodjednakoravnodušnotrpjeleprisutnostneželjenihgostiju.Naime,kadajehramizgrađen,dvasustarijabogaodbilaiseliti.KakosuRimljanibiliRimljani,jednostavnosustarebogoveostaviliuznove.»Pitamse,GajuMarije«,rekaojeCezar,»bilisutranavečerpodijeliovečerusa

mnom?«To je bilo iznenađujuće! Gaj Marije je trepnuo, iskorištavajući djelić vremena

kojimujetajpokretpriskrbio–darazmisli.Trebaojenešto,zarne?Nesumnjivo.Ali to neće biti nešto nevažno. Osim toga, nešto nitko nije mogao reći za Julije

Cezare–da su snobovi. JulijeCezarnijemoraobiti snob.Akosvoje rodoslovnostablomožešpratitidoJula,Eneje,AnhizaibožiceVenere,dovoljnosisigurandane osjećaš kao ponižavanje miješanje s bilo kim, od lučkih radnika do CecilijaMetela.»Hvala,GajuJulije«,rekaojeMarije.»Radoćustobompodijelitivečeru.«

LUCIJE KORNELIJE SULA naNovu se godinu probudio prije zore, gotovo trijezan.Ležao je točno namjestu na kojemu se trebao nalaziti, otkrio je, s pomajkom sdesne strane i ljubavnicoms lijeve, ali svakaoddama–akobi čovjekbio tolikoeufemističandaihtakonazove–bilamujeokrenutaleđimaiposveodjevena.Tomu je dokazivalo da se od njega nije tražila nikakva izvedba, a taj je zaključakdodatno osnažila činjenica da ga je iz sna probudila golema i iznimno bolnaerekcija.Trenutakjeležaoipokušavaouperitipogledniztrbuh,usramotnoggosta,ali kao i obično, tu je neravnopravnu borbu izgubio. Imao je samo jedan izbor:zadovoljitinezasitnika. Izvukaojedesnuruku,povukavširubpomajkinehaljine,alijeva je ruka bila zabavljena s ljubavnicom. U tom su se trenutku obje ženerazbudile, okrenulenakrevetu i počeleganapadati šakama,nemilosrdnovičući iudarajući.»Što sam učinio?« zavapio je i sklupčao se u obrambeni položaj, štiteći

međunožjeukojemusenjegovakraljevskaerekcijaispuhalauprazanmijeh.Žarkosumuželjelerećitočnoštojeučinio–objeodjednom.Ali,sadaseisam

dobro sjećao razloga. To je bilo dobro jer je njihovo zajedničko vrištanjeobjašnjenjeučinilonerazumljivim.Metrobije,prokletemuoči!Oh,alikakveoči!Tekućatamapoputuglačanacrnogmramora,obrubljenacrnimtrepavicama,tolikodugim da ih semoglo oviti oko prsta.Koža poput gustog vrhnja, crni uvojci navitkim ramenima i najslađa stražnjica na svijetu. Četrnaest mu je godina bilo uvremenu, tisuću godina u grijehu, bio je vježbenik starog glumca Skilaksa –zavodnik,mučitelj,uličar,tigrić.Ovih je dana, uglavnom, Sula radije birao žene, no Metrobije je bio nešto

posebno. Dječak je sa Skilaksom došao na zabavu odjeven poput Kupidona uzSkilaksovu požutjelu Veneru, s presmiješnim parom krila privezanim na leđa inajmanjomsuknjicomodkoansketankesvileokostruka,obojenenekomjeftinombojom šafrana koja se malo otopila jer je prostorija bila čvrsto zatvorena izagušujuće vrela, pa je šafran na unutrašnjim dijelovima dječakovih preponaostaviožute tragovekoji susamododatnoprivlačilipozornostnaonošto jebilotekjedvaskriveno.NaprvijepogleddječakočaraoSulu,aliiSulajeočaraodječaka.Naime,koliko

jemuškaracanasvijetu–osimSule– imalokožubijelupoputsnijega,kosubojeizlazećeg sunca i oči tolikoblijededa su bile gotovobijele?Ne zaboravimo licekoje je prijemnogogodina uAteni pokrenulo stampedokada jeEmilije, koji će

ostatibezimena,prokrijumčariošesnaestogodišnjegaSulubeznovčićadoPatrasa,i zatim uživao u njegovim uslugama od Patrasa do Atene, vozeći najduljommogućomrutom,onomokoobalepeloponeskogpoluotoka.UAtenijeSulabiodoličnoizbačen.Emilijejebioodviševažandabibilokakva

govorkanjaukaljalanjegovumuževnost.Rimljaninjepreziraohomoseksualnost,aGrkjujesmatraonajvišimoblikomljubavi.Stogajeonoštojejedankrioičegasebojao, drugi činio pred očima zbunjenih drugova. Kad je o Suli riječ, jedno seubrzopokazalo jednakimdrugome,anijebilosumnjedasustrah iužasdodavaliposebanzačin te znatnovišedarežljivosti.Grci su, brzo jenaučio, odbijali platitionoštojebilovećuvelikedostupnobesplatno,čakiakojenagradabilanetkotakoneobičankaoSula.StogajeucijenioEmilijanaizaradiokartuprveklasedoItalijeiRimatezauvijeknapustioAtenu.Naravno,muževnostjesvetopromijenila.Čimmujebradapočelarastidovoljno

dasesvakogadanabrijeičimjeprimijetioprsaprepunacrvenihdlaka,njegovajeprivlačnost premamuškarcima jenjala, a i darežljivost zajedno s njom. Žene su,otkrio je, bile veće budale i imale su silnu želju za smirivanjemkoja ih je činilaiskoristivima.Kao dijete nije poznavaomnogo žena jermu jemajka umrla prijenego što je bio dovoljno odrastao da sačuva sjećanje o njoj koje bi mogaonjegovati,anjegovjeotac,osiromašenpijanac,malomariozabilokojeodsvojedjece. Sula je imao sestru, Korneliju Sulu, dvije godine stariju. Bila je jednakozanimljivaizgleda.Ugrabila jeprilikuzabraksvrlobogatimseljakomizPicena,LucijemNonijem, te otišla na sjever uživati u onoliko raskošna života koliko jePicen mogao ponuditi. Tako se šesnaestogodišnji Sula morao, bez ičije pomoći,brinutizaoca–štojeutjecalonarazinučistoćeunjihovimživotima.Aondase,kadajeSulaimaodvadesetičetirigodine,otacponovnooženio.Nije

tobiodruštvenidogađajgodine,alijeuživotmladićakojisenaviknuonagodinepronalaženja novca potrebnog za utaživanje očeve nezasitne žeđi, unio određenoolakšanje. Jer, očeva je nova žena (koja se zvala Klitumna, rodom umbrijskaseljanka) bila udovica jako bogata trgovca i uspjela je naslijediti čitavo imanjepokojnog supruga uništivši njegovu oporuku i jedinu njegovu kćer poslavši uKalabriju,kaoženutrgovcauljem.ŠtojeKlitumnavidjelauSulistarijemnjegovsinisprvanijemogaoshvatiti.Ali,

zatimga jeKlitumnapozvala u svoju prostranukućunaGermalusunaPalatinu ibrzo je iz kreveta novoga supruga uskočila u onaj mladoga Sule. Negdje je unjemu, otkrio je u tom trenutku, ipak tinjala iskrica odanosti i ljubavi premazlosretnom roditelju, pa je, što je obzirnije mogao, odbio Klitumnu i odmah seiselio.Uspio je nešto malo uštedjeti, pa je pronašao dvije sobe u velikoj zgradi na

Eskvilinu, pokraj Aggera, za najamninu koju je jedva mogao platiti: tri tisućesestercijagodišnje.Tako jedobio sobuza sebe, još jednu sobuukojoj jenjegov

slugamogaospavatiikuhatiteuslugepranjarubljaoddjevojkekojaježivjeladvakataiznadnjegautrošnojizbiikojasezastanareskrbilanaraznenačine.Jednomtjednoodnosilajenjegovuprljavuodjećunizulicu,domjestagdjesenaraskrižjulabirint ulica proširuje u sitan, nepravilan trg. Ondje se nalazio hram raskrižja,središnjemjestonakojemusedružina s raskrižja susretala i fontanakoja jekrozustaružnogastarogSilanaizbacivalaneprekidanmlazvodeukamenompopločenbazen koji je gradu darovao – među inima – veliki povjesničar, Katon Cenzor,čovjekonolikosnalažljivkolikojebioniskogaroda.Borećiselaktovimazaposao,ona je Sulinim tunikama lupala o kamenje, tražila pomoć drugih pralja da svakuopravu iscijedi do posljednje kapi (i sama je na isti način pomagala drugima), azatim bi mu odjeću donosila uredno složenu. Njezina je cijena bila jednostavna:brzo unutra-van, bez previše buke i vanjskog sjaja, posebno bez privlačenjapozornostistarogašišmišaskojimježivjela.AtadajeupoznaoNikopolis.Gradpobjednika,takojeuprijevoduglasilonjezino

ime s njezina materinskog grčkog. Ona je za njega bila upravo to jer je biladobrostojećaudovica,zaljubljenaunjegagotovodoludila.Jedinajenevoljabilautomeštoje,iakogajeradouzdržavalaiobasipalabogatstvom,bilaodvišeškrtadabimudavalanovac.Blizanka,pomisliojetmurno,njegovepomajkeKlitumne.Ženesubilebudale,alibilesupametnebudale.Dvije godine nakon što se iselio iz Klitumnine predivne kuće, njegov je otac

umro, nakon što je sam sebe nerazrijedenom srećomotjerao u smrt zbogbolestijetara.Ako jeonbiocijenakoju jeKlitumnabilaspremnaplatitikakobiuhvatilanjegovasina,njezinajevarkanaposljetkuupalila,posebnonakonštojeSulaotkrioda se ona uopće ne opire dijeljenju njegovih usluga – i svojega kreveta – sNikopolis,grčkomdroljicom.Njihsetrojeuljuljkalouudobnuvezuunjezinojkućina Palatinu, vezu koja je imala samo jedan problem – Sulinu slabost premadječacima. Nije to bila, uvjeravao je žene, ozbiljna slabost. Nije ga privlačilanevinost, nije imao želje zavoditi sinove senatora dok oni zauzimaju vježbalištaCampusaMartiusa, igrajući se svojim drvenimmačevimamačevanja i padajući sleđa napunjenih jastuka, osedlanih poput pravih konja. Ne, Sula je volio uličare,profesionalneljepotanekojisupoznavalisvakitrikugradu,aistinajebiladasugapodsjećalinanjegauistojdobi.Alikakosuženepreziralenjegoveuličare,aonje,svojimseksualnimapetitima

usprkos, bio uvelike muškarac, opirao se svojim porivima kako bi sačuvaoobiteljski sklad, ili bi pazio da svoje porive zadovoljava jako daleko od ložniceKlitumneiNikopolis.SvedonovogodišnjenoćiiposljednjihsatikonzulataPublijaKornelija ScipionaNasike i LucijaKalpurnijaBeštije, u posljednjim satima prijepočetka konzulata Marka Minucija Rufa i Spurija Postumija Albina. U večerMetrobija,takoćesetajdanvjerojatnozvatiakoKlitumnaiNikopolisbuduotomeodlučivale.

Njih je troje obožavalo kazalište, ali ne vrednije grčke stvari Sofokla, Eshila iEuripida s maskama i stenjućim, muklim glasovima i uzvišenom poezijom. Ne,voljeli su komediju – hihoćuću latinsku smijuriju Plauta, Nevija i Terencija. Aliponajviše jednostavnu glupavost čistogamima bezmaska, s golimprostitutkama,nespretnim budalama, glasnim prdežima, razrađenim psinama, nevjerojatnimzapletima, izmišljenim u tom trenu prema tradicionalnom repertoaru. Ivančicezabodeneustražnjicemahalesuamo-tamo,pokretjednogprstagovoriojevišeodtisućuriječi,tastovipovezanihočijuzamijenilibiprsazazreledinje,preljubisubililudi,abogovipijani–ništanijebilosvetoumimikovojglumi.Bili su prijatelji sa svakim glumcem i redateljem komedija u Rimu, nisu ni

pomišljali prirediti zabavu akonije bio prisutan skupprobranih »imena«.Ako senjihpitalo,tragičnokazalištenijepostojalo–automesubilipraviRimljanijersuRimljaniobožavalidobarsmijeh.TakosunazabavuunovogodišnjojnoćiuKlitumninojkućibilipozvaniSkilaks,

Astera,Milo, Pedoklo, Dafne i Marsija. Bila je to, naravno, kostimirana zabava.Klitumna se obožavala preodijevati, baš kao i Nikopolis, a Sula je obožavaoodređenevrstepreodijevanjauženu,onevrsteukojojsepromatračmogaosmijatitrikovimamuževnogmuškarcakojizadirkuježene.Sula se stogamaskiraouMeduzuGorgonu, sperikomodzmijica zbogkoje je

čitava soba vrištala od užasa kad god bi spustio glavu i prijetio napasti te srasplesanommasom draperija od koanskemeke svile koja je gostima i prejasnopokazivalanajvećuzmiju.Njegovajepomajkadošlapreodjevenaumajmuna–štoje značilo da je skakutala i češkala se u dlakavom kaputu i da je ogolila plavoobojene guzove. Ponešto konzervativnije, jer je bila mnogo ljepša od Klitumne,NikopolissepojavilakaobožicaDijana,pokazujućitakosvojedugeivitkenogeijednusavršenudojkudokjeparadiralauokolo,činećidastreliceunjezinutobolcuzveckajuuritmuglazbeflauta,gajda,zvona,liraibubnjeva.Zabava je počela divlje. Sula je, u svojem zmijskom obličju, bio nedvojben

uspjeh,noKlitumnaMajmunicabilajenajsmješnija.Vinojeteklo,smijehivriskoviodzvanjali su iz peristilskoga vrta sa stražnje strane kuće i izludjeli sukonzervativne susjede mnogo prije nego se novogodišnja noć pretvorila unovogodišnjidan.Tadajeposljednjigostkojijestigao,Skilaks,uteturaokrozvratausandalamasplutenimpotplatima,sazlatnoplavomperikom,golemimprsimakojesunapuhivalenjegovupredivnuopravuišminkomstarekurve.JadnaVenera!Aunjegovojsepratnji,kaoKupidon,nalazioMetrobije.Sulinoj jenajvećojzmiji trebao jedanpogled imanjeodsekundedaseuspravi,

štosenijesvidjeloniMajmunicinibožiciDijani.AnitiVeneriSkilaksu.Azatimsuuslijedile posve lude scene kakve bi prije pripadale nekoj farsi ili mirnu:poskakivanjeplavestražnjice,poskakivanjegoledojke,poskakivanjeplaveperike,poskakivanje najveće zmije i poskakivanje dječaka s krilima. Sve je kulminiralo

najvećimzaskakivanjem,onimMetrobijaiSuleujednomekutuzakojisumislilidajeskrivenijinegoštojezapravobio.Znao je,dakako,dačinigolemupogrešku,ali tomunijenimalopomagalo.Od

trenutkakadajeugledaobojukakoseslijevaniztesvilenenogeidužinutrepavicatihsjajnih,kaonoćtamnihočiju,Sulajebiogotov,osvojen,bespomoćnoporažen.Akadajerukomprošaoposvilenojsuknjicikojujedječaknosioipodignuojetektolikodavidikakojeprelijepaiglatkatamnaopremaispodnje,nijevišepostojaloništanasvijetuštojemogaoučinitiosimonogaštojeučinio:gurnutidječakaukutizavelikepočivaljkeiimatiga.Farsa se gotovo pretvorila u tragediju. Klitumna je zgrabila rijedak pehar od

aleksandrijskog stakla, razbila ga i pošla prema Sulinu licu. Na to je Nikopolispošla premaKlitumni s vrčem za vino, a Skilaks je napaoMetrobija jednom odsvojih sandala s plutenim potplatom. Zabava je stala i svi su, očarani, gledali.Srećom, Sula nije bio dovoljno pijan da bi izgubio svoju iznimnu fizičkusposobnost,pasescijelomgomilomobračunaobrzoigrubo.Skilaksajepljusnuopo jednombogato namazanomoku od čega jemjesec dana ostalamasnica, oštrevrhovestrelicaistresaojepodDijaninegolenoge,aKlitumnujeokrenuonaopakopreko koljena i stražnjicu joj iz plave pretvorio u crnu.Nakon svega je, umjestozahvale, dugačkim poljupcem jezikom poljubio dječaka i odvukao se u krevet uraspoloženjusvesnažnijeggađenja.TekjeuzorunovogodišnjegadanaSulashvatioočemujeriječ.Neofarsi.Čakni

okomediji.Bilajetotragedija,čudnaineobičnoiskrivljena,poputbiločegaštobiSofoklo ikadamogaozamislitiunajgoremnaletuočajazbogponašanjabogova iljudi. Danas, prvoga dana nove godine, bio je Sulin rođendan. Bilomu je točnotridesetgodina.A tada se okrenuokako bi pogledao dvije svadljive, glasne žene u krevetu, bez

ikakva traga svoje sinoćnjeMeduze. Pogledao ih je s takvom ledenom ljutnjom,boliisrdžbomdasuseistogtrenutkaumirilepoputkamenaisjedilenesposobnedasepomaknu, aon jeodijevaonovubijelu tuniku i pozivao robadanamjesti toguokonjega,opravukojugodinamanijenosioosimukazalište.Tekkada jeotišao,ženama se vratila moć pokretanja, a tada su se zapiljile jedna u drugu i glasnozaplakalepravimsuzama.Nisuplakalezbogsvojeboli,negozbognjegove,atubolnisumogleniizdalekarazumjeti.

ISTINA JE BILA da je Lucije Kornelije Sula, kojemu je danas bilo trideset godina,živiolaž.Oduvijekježiviolaž.Svijetukojemujeboraviotridesetgodina–svijetnapučenpijancima iprosjacima,glumcima ikurvama, šarlatanima ioslobođenimrobovima–uopćenijebionjegovsvijet.RimjebioprepunmuškaracakojisunosiliobiteljskoimeKornelije.Tajsunaziv

dobili jer su im otac ili djed, ili netko otprije tko zna koliko naraštaja nekoć

pripadali,kaoroboviiliseljaci,patricijskomvisokomaristokratuKorneliju.KadaihjetajpatricijKornelijeoslobodioizropstvaučastbraka,rođendanailisprovoda,ili zato što je kupovna cijena slobode ušteđena od plaća, oni su uzimali njegovoime,pasutakopostaliKornelijevci.IakosimenomKornelije,bilisutekpodanicipatricija Kornelija. Ali zahvaljivali su mu za građanski položaj koji su dobili snjegovimimenom.Osim Klitumne i Nikopolis, ljudi koje je Lucije Kornelije Sula poznavao

pretpostavljalisudajeupravoontakavKornelije,siniliunuk,ilipotomaktkoznakoliko naraštaja unatrag kornelijevskog roba ili seljaka, a zbog njegove subarbarskebojepretpostavljalida jevjerojatnijebio rob,negoseljak.Naposljetku,postojalisupatricijskiplemićikojisusezvaliKornelijeScipion,KornelijeLentulili KornelijeMerula, ali tko je ikada čuo za patricija Kornelija Sulu? Nitko nijeznaonitištoriječSulaznači!AliistinajebiladajeLucijeKornelijeSula,kojegasucenzoripremaprimanjima

upisali u copite censi, ubrojili ga među one u Rimu koji ne posjeduju nikakveimovine, bio patricij i plemić i tako naraštajima unatrag, sve do vremena prijeosnutka Rima. Rođenjem je Sula imao više nego jasno pravo na potpunu slavupolitičkog vode, na članstvo u cursusu honorum. Prema rođenju, konzulsko jemjestobilonjegovo.Njegova je tragedija bila u neimaštini, u nesposobnosti njegova oca da osigura

zaradu ili posjedpotrebandabimu se sinmogaoupisati baremunajnižuodpetekonomskih klasa. Jer, sve što mu je otac ostavio bilo je sirov i puk građanskipoložaj.LucijeKornelijeSulanijeimaoljubičastutrakunadesnomeramenutunike,uskuviteškuiliširokusenatorskutraku.Bilojeonihkojisugapoznavaliičulikakogovori da je njegovo pleme Cornelius, pa bi ga ismijali zbog tih tvrdnja.Pretpostavljajući da je robovskog podrijetla, znali su da mu je pleme urbanoEsquilinailiurbanoSuburana.JerruralnojeplemeCorneliusbilo jednoodčetirinajstarija od trideset i pet rimskih plemena i među svoje članove nije ubrajaločlanovesiromašnogapuka.Na svoj trideseti rođendan Sula je trebao ući u senat, ili kao izabrani kvestor,

odobrenodcenzora, ilipremasvojempravurođenjem, imenovanodcenzorabezpotrebedabudeizabranikvestor.Umjestotogabiojeuzdržavanaigračkadvijuvulgarnihženainijebiloamabaš

nikakve nade da će ikada posjedovati imovinukoja bimuomogućila da iskoristisvoje pravo rođenja. Sljedeća je godina bila cenzorska godina – oh, kada bi semogao predstaviti cenzorskom tribunalu na Forumu Romanumu i pokazaticenzorima dokaz da ima posjed koji mu donosi prihod od milijun sestercijagodišnje! To je biominimum za senatora. Ili čak posjed s prihodomod četiristotisućasestercijagodišnje!Tojebiominimumzaviteza.Međutim,nikadanijeimaonikakveimovine,asavnjegovprihodnikadanijepremašivaodesettisućasestercija

godišnje,čaknisadakadasugaženeuzdržavale.TumačenjepotpunasiromaštvauRimu bilo je nemogućnost posjedovanja vlastita roba, a to je značilo da je unjegovuživotubilorazdobljakadajebiopotpunosiromašan.On,patricijKornelije.Tijekomtedvijegodinehrabraotpora,dokježiviouzgradinaEskvilinupokraj

Aggera,biojeprisiljenpotražitiposaonaistovaruurimskojluci, ispodDrvenogmosta,gdjejeprazniobačvesvinomivrećesbrašnomkakobidržaojednogrobaipokazao svijetu da nije posve siromašan. A kako su godine prolazile, tako je injegovponosrastao–ilibaremnjegovasvijestopotpunomeponiženju.Nikadanijepopustio porivu da pronađe stalan posao, nauči zanat u nekoj ljevaonici ili kodtesara, da postane pisar, radi kao trgovčev pomoćnik, ili da kopira rukopise zanekog izdavača ili knjižnicu. Kada je čovjek radio na istovaru, na tržnici ili nakakvugradilištu, nitkonijepostavljaopitanja, ali kada je svakogdanaodlazionaistoradnomjesto,svisupostavljalipitanja.Sulasečaknijemogaojavitiuvojsku–izatoječovjekmoraoimatinekakavposjed.Premarođenjujeimaopravovoditivojsku, ali on nikada nije držao mač, zajašio konja ili bacio koplje, čak ni navježbalištimaipoljimazaosposobljavanjeokoVillePublicenaCampusuMartiusu.On,patricijKornelije.Možda bi, da je otišao nekom daljem kornelijevskom rođaku i prosio, stanje

ublažilakakvavelikapozajmica.Aliponos–kojijemogaoprobavitičinjenicudagauzdržavaju vulgarne žene– nije pristajao na prošnju. Jer, u ogrankuSula nijebilo više patricija Kornelija, tek dalji Kornelijevci, ravnodušni prema njegovimnedaćama. Bolje je biti nitko i ne dugovati nikome, nego netko tko stenje podpodaničkimobvezamagolemezadužnice.On,patricijKornelije.

KAMO JE TOČNO kanio otići kada je izjurio kroz vrata pomajkine kuće, nije imaopojma.Tekjehtioomirisativlažanzrak,ishodatisvojumuku.Klitumnajeodabralaneobičnomjestozaživotsobziromnasvojepodrijetlo–ulicuprepunuuspješnihodvjetnika, nižih senatora i vitezova srednje visokih primanja, previše nisko naPalatinGermalusudabisimoglapriuštitipogled,aopetzapravoblizupolitičkomiposlovnom središtu grada, Forumu Romanumu i njegovim okolnim bazilikama,tržnicamaikolonadama.Naravno,Klitumnajevoljelasigurnosttogmjesta,dalekoodgužveSubureiondašnjihčestihzločina,alinjezinesuglasnezabaveisumnjiviprijatelji doveli domnogih gnjevnih žalba susjeda koji su voljeli mir i tišinu. SjednenjezinestraneživiojeiznimnouspješantrgovačkibankaridirektortvrtkeTitPomponije,asdrugesenatorGajJulijeCezar.Nisu se previše viđali. To je bila jedna od prednosti (ili nedostataka, ovisi o

gledištu) kuća okrenutih prema unutra, s vanjskim zidovima bez prozora isredišnjimdvorištem–peristilskimvrtom–zaklonjenimodsusjedasobamakojegaposveokružuju.Alinijebilosumnjedase,kadabiseKlitumninezabaveizlileizblagovaonice u otvoreno dvorište peristilskog vrta, zvukovni nesklad probijao

dalekoizvangranicanjezinaposjedaičinioihglavnomsmetnjomčetvrti.Zorajesvanula.PredsobomjeSulavidioženeGajaJulijaCezarakakožureniz

ulicunavisokimplutenimpotplatimaivišimplutenimpetamazimskihcipela,slatkamala stopala podignuta nad vodom kanala. Idu gledati svečanost ustoličenja,pretpostavioje,usporavajućikorakipromatrajućinjihovesiluetečvrstoobavijeneogrtačima, posve nesvjesne muškarca čiji su seksualni apetiti bili snažni ineumoljivi.ŽenajebilaMarcija,kćigraditeljaAquaeMarcie,nemnogostarijaodčetrdeset.Možda četrdeset i pet. I dalje je bila vitka i dobro je izgledala, visoka,smeđadamavišenegolijepaizgleda.Ipak,nijesemoglamjeritiskćerima.Onesubile prave Julijevke, obje prelijepe plavuše, iako je, prema Sulinim mjerilima,mlada odnosila lovorike. Jer, viđao ih je s vremena na vrijeme kako odlaze natržnicu kupujući tek očima. Njihovi su novčanici, znao je to, bili vitki poputnjihovihtijela.Taseobiteljnasenatorskojrazinidržalazaposljednjuslamku.VitezTitPomponije,Klitumninsusjedsdrugestrane,biojepunoimućniji.Novac. Upravljao je svijetom. Bez njega čovjek nije bio ništa. Nikakvo čudo,

stoga,štobi,kadgodbiugrabioprilikudaseobogati,tuprilikuuvijek,aliuvijekiskorištavao.Dabimuškaracdobioprilikuobogatitisepomoćupolitike,moraojeosiguratiizborzapretora.Utomjetrenutkuosiguravaobogatstvo,godinetrošenjanapokonsuisplaćivaledividende.Jerpretorjeodlaziovoditiprovincijuiondjebibio bog,mogao je raditi što je htio.Ako bi bilomoguće, pokrenuo bimanji ratprotivkakvabarbarskogplemenanagranici,oteoimzlatoisvetabogatstva,prodaozatočenike svojegamača u ropstvo i u džep stavio zaradu.Ali, rat bi bio odvišetmurna mogućnost. Bilo je i drugih načina – mogao je trgovati žitom i drugimvrijednostima, mogao je posuđivati novac uz prekomjerne kamate (i, ako jepotrebno, vojskom utjerati dug),mogao je urediti računovodstvene knjige nakonskupljanja poreza, mogao je prodavati rimsko državljanstvo za dobru cijenu,mogao je primati nedopuštene naknade za sve i svašta, od vladinih ugovora dooslobađanjanekoggradanjegovedužnostipremaRimu.Novac. Kako doći do njega? Kako ga dobiti dovoljno da uđe u senat? Snovi,

LucijeKornelijeSula!Snovi!Kada suCezarove žene skrenule desno, naClivusVictoriae, Sula je znaokamo

idu.NaareaFlacciana,namjestoFlakovekuće.Do trenutkakadasezaustavionauliciiznadstrmogbrijegaumornezimsketrave,julijevskesusedamesmještalenaprijenosne stolčiće, a snažan je momak tračkog izgleda, koji je vodio njihovurobovsku pratnju, bio zaposlen podizanjem šatora otvorena ulaza – da bi svojugazdaricuzaštitioodjačekiše.DvijesuJulije,primijetio jeSula,kratkoskromnosjedile pokraj svoje majke. Kada je ona počela razgovarati sa ženom TitaPomponija,kojajebilauvisokomstadijutrudnoće,podignulesusvojepreklopnestolčiće i klisnule niz padinu gdje su četiri kćeri Klaudija Pulhera sjedile napriličnojudaljenostiodsvojihmajka.Svojihmajka?Ah!LicinijaiDomitija.Obje

ježenedobropoznavaojerjeimaoprilikuspavatisobje.Negledajućinidesnonilijevo,spustiosenizpadinudomjestanakojemusudviježenesjedile.»Dame«,rekaojenakrivljujućiglavu,»užasandan.«Svaka je žena na brdu znala tko je on – što je bilo bolno zanimljivo motrište

Sulinenevolje.Njegovisuprijateljimeđupukomuvijekpretpostavljalidajejedanodnjih,alirimskoplemstvoniječinilotupogrešku.Onisuznalidajeoniskonskiprimjerak!Onisuznalinjegovupovijestinjegovepretke.Nekisubilisklonižalitiga,manjisebroj,poputLicinijeiDomitije,zabavljaosnjimuseksu,nonitkomunijehtiopomoći.Vjetarjepuhaosasjeveroistokainosiosasobomoštarzadahmrtvevatre,miris

sastavljen od mokroga ugljena, izgorjele lipe, pokopanih tisuća i tisuća trulihtrupala. Prošloga je ljeta većinaViminala i gornji dioEskvilina nestao u požaru,najgorem u povijesti Rima. Možda je petina grada izgorjela prije nego što sugrađani zajednički uspjeli srušiti dovoljno širok pojas zgrada kako bi spriječiliširenje požara na prekrcane stambene četvrti Subure i donjeg dijela Eskvilina.Vjetar i širina Vicusa Longusa spriječili su njegovo širenje na rijetko naseljevanjskogdijelaKvirinala,najsjevernijegodbrdaunutarServijevihzidina.Iakojeodpožaraprošlopolagodine,smjestanakojemujeSulastajao,nasada

praznommjestuFlakovekuće,njegovjestrašanožiljakpokrivaovisineizatržniceMacellum,oko tisućustopa,punučetvornumiljuzacrnjenoga tla,napolasrušenihzgrada, uništenja. Nitko nije znao koliko je ljudi stradalo. Svakako dovoljno danakonpožaranijebilopravenestašicekuća.Takojeponovnaizgradnjateklasporo.Teksusepovremenomoglevidjetidrveneskelevisinestotinuivišestopa–znakdasediženovavišekatnicakojaćepunitidžepovenekogagradskogkućevlasnika.Zabavljen, Sula je osjetio napetost u Liciniji i Domitiji istog trenutka kad su

shvatile tko ih pozdravlja. Naravno, nije mu padalo na pamet biti milosrdan iostavitiihnamiru.Nekapate,budalasteprasice!Pitamseznajulidasamspavaoisonomdrugom?,pitaoseizaključiodaneznaju.Ata jespoznajadodalapredivnopikantan ton ovom susretu. Rasplesanih očiju, promatrao ih je kako izmjenjujupogledejednasdrugom,aondapogledavajupremanekoliciniženapoputMarcijekojesudijelileprostorsnjima.Oh,neMarcijalStupispravnosti!Spomenikvrlini!»Bio je toužasan tjedan«,kazala jeLicinija,previsokaglasa inemirnapogleda

uperenapremaspaljenimbrdima.»Da«,složilaseDomitija,nakašljavajućise.»Bilasamprestravljena!«bubnulajeLicinija.»ŽivjelismotadanaKarini,Lucije

Kornelije,avatrasesvevišeivišepribližavala.Naravno,čimjeugašena,uvjerilasamApijaKlaudija da se preselimo na ovu stranu grada.Nigdje nije sigurno odpožara, ali ovdje je, bez sumnje, bolje što su Forum i Močvara između nas iSubure!«»Bilojepredivno«,kazaojeSula,prisjećajućisekakojesvakevečeritogtjedna

stajao na Vestalskim stubama kako bi gledao, praveći se da je ono što gleda učudovišnojslavibioneprijateljgradanakonporaza,aonrimskigeneralkojijetonaredio.»Predivno«,ponovioje.Likujući način na koji je rekao tu riječ natjerao je Liciniju da podigne pogled

usprkos trudu da to ne učini, a ono što je vidjela nagnalo ju je da brzo pogledaustranuigorkozažalištojetomemuškarcuikadadalatolikumoćnadsobom.Sulajebioodvišeopasaninebašsasvimprisebi.»Ipak,nijesvakozlozazlo«,nastavilajevedro.»MojisurođaciPublijeiLucije

Licinije nakon toga kupili mnogo praznog zemljišta. Kažu da će mu vrijednostporastiusljedećimgodinama.«OnajebilaizobiteljiLicinijaKrasa,jednogaodvišestrukihmilijunaša.Zaštoon

sebi ne bimogao naći bogatumladenku, kao što je učinio njezinApijeKlaudijePulher? Jednostavno, Sula! Jer niti jedan otac, brat ili skrbnik takve bogateplemkinjenikadanebipristaonatakavspoj.Njegovo je zadovoljstvo igre sa ženamanestalo, bez riječi seokrenuonapeti i

pošao uz brdo prema Clivusu Victoriae. Dvije su Julije, primijetio je dok jeprolazio, bile pozvane na red i ponovno su sjedile pokraj majke, pod zaklonompriručnoga skloništa.Njegove suneobičneoči bljesnulepremanjima, odbacujućiJuliju Veliku sestru i zadivljeno se zadržavši na Juliji Mladoj sestri. O, bogovi,kakva ljepota! Kolač od meda umočen u nektar, jelo prikladno za kakvogOlimpljanina.Osjetio jeboluprsima iprotrljaose ispod togekakobi jeotjerao.Ali ipak je bio svjestan činjenice da se Julija Mlađa sestra okrenula na svojemstolčićuigledalagadoknijenestao.Spustio se niz Vestalske stube do Foruma Romanuma i hodao do Clivusa

Capitolinusa sve dok se nije vratio do gomile ispred hrama Jupitera OptimusaMaximusa. Jedna od njegovih posebnih sposobnosti bila je da u ljudi koji gaokružuju izazove drhtaje nemira, pa su se micali iz njegove blizine. Tu jesposobnostrabiouglavnomkakobiugrabiodobromjestoukazalištu,alisadajujeupotrijebio za pristupanje prvim viteškim redovima u kojima je sada stajao sasavršenimpogledomnažrtvenomjesto.Iakonijeimaopravabitiovdje,znaojedaganitkonećeizbaciti.Malojevitezovaznalotkojeon,aimeđusenatorimajebilonjemunepoznatihlica,alibilojeovdjedovoljnoljudikojisugapoznavali.Biojesigurandaćesenjegovaprisutnostpodnositi.Neke stvari nikakvo izdvajanje iz uobičajena javnog života plemstva ne može

izbrisati:moždasuonebile,nakontolikonaraštaja–nakontisućagodinanaraštaja– zapravo u njegovoj krvi,mala zvona upozorenja koja oglašavaju katastrofu ilinadolazeći užas. Povlastitu izborunikadanije pratio političke prilike naForumuRomanumu,zaključivšidajebolježivjetiuneznanjunegosemučitisudjelovanjemuživotukojinemožeimati.Ipak,stojećiuprvomreduskupinevitezova,znaojedaćeovobiti lošagodina.Njegovamujekrvgovoriladaćetobiti jošjednaunizu

lošihgodinakojesutekleotkakojeTiberijeSempronijeGrakhoubijeniotkakoje,deset godina poslije, njegov brat Gaj Grakho bio prisiljen oduzeti sebi život.NoževisusijevnulinaForumuRomanumuirimskajesrećarazbijena.Činilo se da Rim nestaje, da je potrošio politički dah. Skup, mislio je kružeći

pogledom po nazočnom skupu, mediokriteta i bezvrijednika. Muškarci su stajaliondje,polupospani,nanogamaunatočhladnojkisici,muškarciodgovornizasmrtvišeodtridesettisućavrijednihrimskihiitalskihvojnikaumanjeoddesetgodina,uglavnomuimeosobnepohlepe.Ponovnonovac.Novac,novac,novac!Iakoseutoumiješalaimoć.Nikadanetrebazaboravitiilipodcijenitimoć.Štopokrećešto?Štoje cilj, a što sredstvo? To je vjerojatno ovisilo o pojedincu. Ali gdje su u ovojjadnojgomilicioniuistinuveliki,onikojićepovećati,umjestosmanjitiRim?Bijelisebiklošeponašao.Nikakvočudo,znajućitkosukonzulizatugodinu.Ja

prvi,mislio je,nebihsvojomvoljomstaviosvoj bijeli vratpod sjekiruzaosobepoput Spurija Postumija Albina, ma kakav patricij on bio. A odakle im uopćenovac?Tadasesjetio.PostumijiAlbiniuvijeksuseženilizanovac.Prokleteimoči!Krv je potekla. U odraslom je biku bilomnogo krvi. Kakva šteta. Snaga,moć,

snagarovokopača.Alikakvapredivnaboja,bogatopurpurna,glatka,aopetgusta,kotrljala senizbrdomeđu stopalima.Opčinilaga je, nijemogaoodvratiti pogled.Zarjesveštojeprepunoenergijeuvijeknekenijansecrveneboje?Vatra.Krv.Kosa–njegovakosa.Penisi.Senatorskecipele.Mišići.Rastaljenimetal.Lava.Vrijeme za odlazak. Ali kamo otići? I dalje opčinjen prizorom tolike količine

krvi, podignuo je pogled i susreo se s mirnim, odlučnim pogledom visokogasenatorau togipraetexti starijegamagistrata.Čudesno!No, to je čovjek!Ali tko?Nijeimaoizglednekeodslavnihobitelji.Iakojebioodvojenodljudisvojevrste,Sulajeipakbezpogreškeznaoprepoznatinjihoveosebujnefizičkeznačajke.Tkogodbio,sigurnonijebiočlanslavneobitelji.Započetak,nosmujegovorio

dausebinosikapljicukeltskekrvi–biojeprekratakipreravandabibiočistokrvniRimljanin.Znači,Picenjanin?Apogledajsamotegolemeobrve!OpetKelt.Licemuje nosilo dva ožiljka iz borbe, niti jedan nagrdujuć. Da, čudesan momak, oštar,ponosan i uman. Pravi orao. Tko\ Nije konzular, njih je Sula poznavao sve donajstarijega.Značipretor.Nijejedanodovogodišnjihpretorajeronisusenaguraliiza konzula i djelovali silno uzvišeno i obećavajuće, poput stare kraljice shemoroidima.Aaaaaaaaah! Sula se naglo okrenuo i odjurio od svega, čak i starog pretora s

izgledom orla. Vrijeme je za polazak. Kamo poći? Kamo je uopćemogao poći,osim u jedino utočište koje je imao, među sve starija tijela svoje pomajke iljubavnice? Slegnuo je ramenima i namrštio se. Bilo je i gorih sudbina, gorihmjesta.Ali ne, kazao je glas u dnunjegovauma, za čovjekakoji bi danas trebaoulazitiusenat.

NEVOLJASPOMAZANIMvladaromkojiposjećujegradRimbilajeutomešto

on nije smio prijeći njegov pomerij, njegovu svetu granicu. Tako je Jugurta,numidskikralj,moraonovogodišnjidanprovestidosađujućiseubesramnoskupojvilikojujeunajmionavišimobroncimabrdaPincian,spogledomnavelikuokukuTibera koja okružuje Campus Martius. Posrednik koji mu je pronašao vilu nijeprestajao govoriti o njezinu smještaju, o pogledu u daljinu na Janiculum i brdoVatikan, o zelenom pojasu ravnica oko Tibera, Martiusa i Vaticanusa, o širokuplavetnilu velike rijeke. Kladim se da u Numidiji nema rijeka veličine dobrogastarog Oca Tibera!, blebetao je zahtjevan mali posrednik, čitavo vrijeme krijućičinjenicudanastupazasenatorakojijeiskazaonedvojbenuodanostJugurtinucilju,ali se ipak požurio sklopiti najam za vilu koji će ga u nadolazećim mjesecimadobro opskrbljivati skupim svježim jeguljama. Zašto misle da je čovjek – apogotovokralj!–kojisamozatoštonijeRimljanin,budalainaivac?Jugurtajebioi te kako svjestan toga tko je vlasnik vile, više nego svjestan da je nasamaren zanajamninu,aliiskrenostjezahtijevalavrijemeimjesto,aRimutrenutkuukojemujesklopiougovoronajmunijetobiozatakvošto.Smjestanakojemujesjedioulođi,predvelikimperistilskimvrtom,pogledmu

jebioneometan.AlizaJugurtutajpoglednijebiodovoljnoširok,akadajevjetarbio dobar, smrad izmeta koji se rabio kao gnojivo za vrtove s vanjske straneCampusa Martiusa, oko Vie Recte, bio je toliko snažan da je požalio što nijeodabrao živjeti dalje, negdje oko Bovillae ili Tusculuma. Naviknutu na golemenumidskeudaljenosti,vožnjaodpetnaestmiljaodBovillaeiliTusculumadoRimačinilamusesitnicom.Akakosepokazalodaugrad ionakonesmijeući–kakvakoristodsmještajatolikoblizudamožepljunutinanjihovuprokletusvetugranicu?Kad bi se okrenuo za devedeset stupnjeva, mogao bi, naravno, vidjeti stražnje

padineKapitola i stražnju stranu golemog hrama JupiteraOptimusaMaximusa ukojemu su, upravo u ovom trenutku, uvjeravali su ga njegovi posrednici, novikonzuli održavali prvi senatorski sastanak te godine na tom položaju. Kako dačovjekposlujestimRimljanima?Kadbitoznao,nebibiotolikozabrinutkolikojesamsebipriznavaodajest.

UPOČETKUSEčinilodostajednostavnim.NjegovjedjedbiovelikiMasinisakojijenumidsko kraljevstvo iskovao iz ruševina ostavljenih duž dvije tisuće miljasjevernoafričke obale, ostavljenih nakon što je Rim porazio Kartagu. Isprva seMasinisin uspon na vlast zbivao uz otvorenu potporu Rima, no poslije, kada jepostaoneugodnomoćanikadajepunskiokusnjegoveorganizacijeRimuznemiriozbogmogućnostipodizanjanoveKartage,donekleseokrenuoprotivnjega.SrećomzaNumidiju,Masinisajeumroupravomtrenutkui,predobroshvaćajućidajakogkraljauvijeknasljeđujekraljslabić,ostavio jeNumidijuScipionuEmilijanuda je

podijelinjegovoj trojicisinova.PametniScipionEmilijan!Nije izrezaonumidskoupravno područje na trećine. Umjesto toga razrezao je kraljevske dužnosti.Najstariji je sin dobio brigu nad riznicom i palačama, srednji je imenovan zanumidskoga ratnog vojskovođu, a najmlađi je naslijedio sve vojne i pravnefunkcije. To je značilo da sin s vojskom nema novca da pokrene ustanak, sin snovcemnemavojskudapokreneustanak,asinspravomnasvojojstraninemanivojske ni novca da pokrene ustanak. Prije nego što su vrijeme i rastućenezadovoljstvo mogli pokrenuti ustanak, dva su mlada sina umrla, ostavljajućinajstarijeg–Micipsu–dasamvlada.No,obasumrtvabrataostaviladjecukojasudodatnokompliciralabudućnost:dvazakonita sina ikopilekoje sezvalo Jugurta.Jedan od tih mladića naslijedit će tron kadaMicipsa umre – ali tko? Tada je, ukasnimgodinama,Micipsakojijedotadabiobezdjecedobiodvasina,AdherbalaiHiempsala.Tako jedvorbiokrcat suparništvima jer sudobimogućihnasljednikabile vrlo različite – i to pogrešno raspoređene. Najstariji među njima bio jenezakonitiJugurta,asinovisusuvremenogkraljabilitekbebe.JugurtujenjegovdjedMasinisaprezirao,netolikozatoštojebiokopile,koliko

zatoštomujemajkabilanajskromnijegapodrijetlaukraljevstvu:bilajenomadskaBerberka. Micipsa je naslijedioMasinisinu nevoljkost prema Jugurti, ali kada jevidioukakvajeprivlačnaipametnamomkaizrastao,pronašaojenačindauklonitog najstarijegmogućeg kandidata za tron. Scipion Emilijan je zahtijevao damuNumidijapošaljevojnetrupeupomoćpriopsadiNumancije,pajeMicipsaposlaovojnu pomoć pod Jugurtinim zapovjedništvom, uvjeren da će on u Hispanijipoginuti.Nonijesetakodogodilo.Jugurtaselatiorataonakokakotočinerođeniratnici,a

osim toga, odmah se sprijateljio s Rimljanima od kojih je dvojicu mogao zvatinajboljim i najbližimprijateljima.Oni su bilimladi vojni tribunimeđu osobljemScipionaEmilijana, a zvali su seGajMarije i PublijeRutilijeRuf.Sva su trojicabilaistedobi–bilesuimdvadesetitrigodine.Prikrajuvojne,kadajeScipionEmilijanpozvaoJugurtuusvojkomandnišator

kakobimuodržaoprodikuočasnompostupanjusRimomumjestospojedinačnimRimljanima,onsejedvasuzdržavaodaneprasneusmijeh.Jer,akogajedruženjesRimljanimatijekomopsadeNumancijenaučiloištaonjima,tojebilačinjenicadagotovo svim Rimljanima koji zauzimaju visoke javne položaje stalno nedostajenovca.Drugimriječima,mogloihsekupiti.Pri povratku u Numidiju Jugurta je nosio pismo Scipiona Emilijana kralju

Micipsi. U njemu su se toliko naglašavali Jugurtina hrabrost, razum i nadmoćnaoštroumnost da je stari Micipsa odbacio nevoljkost koju je naslijedio od oca. IupravokadajeGajSempronijeGrakhoumrouspiljiFarrinaispodbrdaJaniculan,kraljMicipsa jeformalnoposvojioJugurtu iuzdignuoganastarijipoložajmeđunasljednicimazanumidskitron.No,pomnojenaznačiodaJugurtanikadanemože

postatikraljem:onjemogaobitiskrbnikomMicipsinihsinovakojisusadaulaziliuranipubertet.Gotovoodmahnakonštojetakopostupio,kraljMicipsajeumro,ostavljajućidva

malenasinakaonasljedniketronaiJugurtukaoregenta.UsljedećojgodinimladijeMicipsinsinHiempsalubijennaJugurtinpoticaj,astarijisesinAdherbalizvukaoizJugurtinemreže i pobjegao uRim gdje se predstavio senatu i zahtijevao daRimriješipitanjeNumidijeiJugurtiotmesvuvlast.

»ZAŠTO IH SE tolikobojimo?«, pitao se Jugurta, vraćajući se umislimau sadašnjitrenutak,naveomekekišekojajelepršalanizvježbalištaivrtoveiposvezaklanjalapoglednadaljuobaluTibera.U lođi se nalazilo dvadesetak muškaraca, ali svi su, osim jednoga, bili

tjelohranitelji.Tonisubiliunajmljenigladijatori,negoJugurtinaosobnagarda izNumidije–zapravo,istiljudikojisuJugurtidonijeliglavuprincaHiempsalaprijesedamgodinaikojisutoponoviliprijepetgodinasglavomprincaAdherbala.Jedinaiznimka–imuškarackojemujeJugurtauputiosvojepitanje–biojevelik

muškarac semitska izgleda,nemnogonižiod Jugurte,koji jeuudobnomestolcusjediouzkralja.Neupućenibipromatračzaključiodasupokrvibliskopovezani,ato su i bili – iako je tu činjenicu kralj radije zaboravljao. Jugurtina je prezrenamajkabila jednostavnanomatkinja iznekogamalogberberskogplemenaGaetuli,posve nevažna djevojka koja je hirom sudbine imala lice i tijelo nalik HeleniTrojanskoj. A kraljev je pratitelj ovoga bijednog dana bio njegov polubrat, sinskromnemajkeidvorskogvojvodeskojimjujeJugurtinotacvjenčaokorisnostiradi.PolubratovojeimebiloBomilkaribiojevrloodan.»Zaštoihsetolikobojimo?«ponovnojeupitaoJugurta,nestrpljivije,očajnije.Bomilkarjeuzdahnuo.»Mislimdajeodgovorjednostavan«,odgovorioje.»Nosi

čeličnu kacigu poput naopako okrenute zdjele, smeđecrvenu tuniku, a preko togadugu košulju od povezanih čeličnih karika. Nosi smiješan mali mač, gotovojednakovelikbodežtejednoilidvakopljasitnogvrha.Tonijeplaćenik.Toniječakniprosjak.Zovesevojnikrimskogapješaštva.«Jugurta je zagundao i zatresao glavom. »To je samo dio odgovora, vojvodo.

Rimskivojnicimogunestati,zarne?«»Teškoumiru«,odgovoriojeBomilkar.»Ne,imatujošnešto.Nerazumijem!Možešihkupitikaokruhupekari,atotreba

značitidasuiiznutramekikaokruh.Alinisu.«»Mislišnanjihovevode?«»Njihovivode.Uvaženiunovačeniočevisenata.Posvesupotkupljivi!Trebalibi,

zbog toga, biti na rubu propasti. Meki i topivi, nevažni. Ali nisu. Tvrdi su kaokamen, hladni kao led, a osjećajni poput partskoga satrapa. Ne odustaju. Ugrabijednoga,pripitomigadosluganstvaiusljedećemtrenutkuonnestaje,atisemoraš

sukobljavatisdrugimlicemidrugimskupomokolnosti.«»Danespominjemodaseodjednompojavljujeonajkogatrebaš,anemožešga

kupiti–nezatoštonebiimaocijenu,većzatošto,makojanjegovacijenabila,titonemaš.Sadanegovorimonovcu«,rekaojeBomilkar.»Sveihprezirem«,prosiktaojeJugurtakrozzube.»Ija.Alitimeihsenećemoriješiti,zarne?«»Numidija jemoja!«zavapio jekralj.»Oni jeninežele,znaš li?Samosežele

miješati.Miješati!«Bomilkar je raširio ruke.»Nepitajmene, Jugurta, jer janeznam.Sveštoznam

jestdasjedišuRimu,aishodjeurukamabogova.«Uistinujest,pomisliojekraljNumidije,vraćajućisesvojimmislima.

KADAJEMLADIAdherbalbiopobjegaouRimpriješestgodina,Jugurtajeznaoštomora učiniti i učinio je to brzo. U Rim je otišla njegova skupina poslanika sazlatom,srebrom,draguljima,umjetninama–svimešto je trebalozagolicatimašturimskoga plemenitaša.Zanimljivo, nisi ihmogao podmititi ženama ili dječacima.Samokonkretnomrobom.Ishodnjegovaposlanjabio jedoneklezadovoljavajući,akosesveimanaumu.Bilisuopsjednutiodborimaikomisijama, tiRimljani,aništa imnijebilodraže

negoposlatimanjuskupinuslužbenikaunajdaljekrajevesvijetaidatiimzadatakdaistražuju, pontificiraju, prosuđuju, ublažavaju. Bilo tko drugi jednostavno biumarširaonačeluvojske,aliRimljanibisepojaviliutogama,praćenisamoliktorima,nikaduzvojnikena

dohvaturuke.Jednostavnobipočeli izdavatinaredbe iočekivalisuda ihsesluša,baškaodasustiglinačeluvojske.Iuglavnomihseslušalo.A toga jevraćalonjegovuosnovnompitanju:zašto ihse tolikobojimo? Jer se

bojimo.Bojimo se.Ali zašto?Možda zato što semeđunjima uvijek krijeMarkoEmilijeSkar?UpravojeSkarspriječiosenatdaodlučiukoristJugurtekadajeAdherbaldojurio

tražitipomoćodRima.Usamljenglasuskupiniodtristotinemuškaraca!Paipakjeprevladao – nije prestao ponavljati svoje sve dok on, usamljen glas, većinu nijepridobio na svoju stranu. Tako je Skar izvojevao kompromis podjednakoneprihvatljiv Jugurti i Adherbalu: odbor od deset rimskih senatora koji je vodiokonzular Lucije Opimije trebao je otputovati u Numidiju i – nakon istrageprovedenetamo–donijetiodluku.Ištojeodborodlučio?Podijeliojekraljevstvo.Adherbal je dobio istočni dio s Cirtom kao glavnim gradom, gušće naseljen ikomercijaliziranodzapadnogdijelakojijeipakbiobogatiji.ZapadnijediopripaoJugurti koji se našao u sendviču između Adherbala i mauritanskog kraljevstva.Zadovoljni svojim rješenjem, Rimljani su otišli kući. Jugurta je odmah počeonadzirati kuću Adherbal, čekajući svoj trenutak za napad. A da bi se zaštitio sa

zapada,oženiosekćerimauritanskogkralja.Strpljivo je čekao četiri godine, a zatim je Adherbala i njegovu vojsku napao

izmeđuCirte i luke.Pobijeđen,Adherbal sevratiouCirtu ipripremioobranu,uzveliku pomoć kontingenta rimskih i italskih trgovaca koji su činili okosnicuposlovnogodjelaNumidije.Unjihovojprisutnostiuzemljinijebiloničegačudnog.Jer, kamo god na svijetu pošli, uvijek ćete naći kontingent rimskih i italskihposlovnih ljudi koji vode mjesni komercijalni odjel, čak i u mjestima s malopoveznicasRimomibezikakvezaštite.Naravno, vijesti o ratu između Jugurte i Adherbala uskoro su doprle do ušiju

senata.Odgovoriojeslanjemodboraodtriprivlačnamladasenatorskasina(toćemlađemnaraštajudativrijednoiskustvojerutojrazmiricinijebiloničegavažnog),kakobinumidskojrucidalipoprstima.Jugurtaihseprvidokopao,manevromimonemogućio bilo kakav kontakt s Adherbalom ili stanovnicima Cirte i poslao ihkućiprepuneskupihdarova.ZatimjeAdherbaluspioprokrijumčaritipismodoRima,pismoukojemumoliza

pomoć. Uvijek na njegovoj strani, Marko Emilije Skaur odmah je pojurio uNumidiju,načelujošjednogaistražnogodbora.AlistanjekojesuzatekliuAfricibilojetolikoopasnodasubiliprisiljenizadržatiseunutargranicarimskeafričkeprovincije i naposljetku se vratiti u Rim ne uspjevši razgovarati ni s jednim odprotivnikaunatjecanjuza tron iliutjecatina tijek rata. Jugurta jenapao izarobioCirtu.Naravno,Adherbaljeodmahpogubljen.Manjerazumno,JugurtajepokazaosvojbijespremaRimupogubivšisvakogapojedinogrimskogiitalskogposlovnogčovjeka kojega je pronašao u Cirti. Učinivši to, razjario je Rim, bez nade upomirenje.VijestiomasakrurimskihiitalskihstanovnikaCirtestiglesuuRimprijepetnaest

mjeseci, tijekomjeseni.Ajedanododabranihpučkihtribuna,GajMemije,dignuoje na Forumu takvu galamu da nikakvo mito koje je Jugurta davao nije moglospriječiti katastrofu. Mlađem izabranom konzulu, Luciju Kalpurniju Beštiji,naređenojedaodmahpočetkommandatapodeuNumidiju ipokažeJugurtidanemožeslobodnoubijatiRimljaneiItalike.AliBeštijajebiopotkupljivčovjek,pagajeJugurtapotkupio,aposljedicajebila

dajepriješestmjeseciuspiosklopitimirsRimomiBeštijipredati tridesetratnihslonova zajedno s manjim novčanim darom za rimsku riznicu. Mnogo je veća,nepoznata svota pronašla put do Bestijinih sefova. Rim se činio zadovoljnim,Jugurtaje,naposljetku,bionedodirljivkraljNumidije.AliGajMemije,neobazirućisenačinjenicudajenjegovmandatpučkogtribuna

završio,nijehtiošutjeti.Danzadanomprovodiojesvojukampanjudasenumidskopitanje napokon rasvijetli. Dan za danom optuživao je Beštiju da je od Jugurteucjenomizvlačionovaczapomoćuosvajanjutrona.Inapokonjeostvariosvojcilj–pokretanjesenatanadjelovanje.UNumidijujesenatposlaoLucijaKasijaLongina

suputamadakraljaJugurtuosobnoprivedeuRimgdjejeGajuMemijutrebaodatiimenasvihkojejepodmitiotijekomgodina.Dajetrebaoodgovaratipredsenatom,stanjenebibilotolikoozbiljno,aliJugurtasetrebaopojavitiprednarodom.Kada jeKasije pretor stigao uCirtu i predao kralju poziv, Jugurta nijemogao

odbitidagapratinatraguRim.Samozašto?Zašto su se svi tolikobojali?Što jeRimuistinumogaoučiniti?NapastiNumidiju?U javnoj je službiuvijekbilovišeBeštija nego Gaja Memija! Zašto su se svi toliko bojali? Je li to bila drskostRimljana koji su mirno mogli poslati jednoga jedinog čovjeka da vodi velikedržavepucneprstimaibaciganakoljena?Jugurta je pao na koljena, mlako spremio svoje kovčege, kucnuo po ramenu

nekoliko vojvoda koji će ga pratiti, odabrao pedesetoricu najboljih ljudi iznumidskekraljevskegardeipopeosenabrodspretoromKasijem.Tojebiloprijedvamjeseca.Dvamjesecaukojimasemalotogadogodilo.AGajMemijejeodržaoriječ!OkupiojeSkupplebejacauCircusuFlaminusukoji

senalazio izvanpomerija, svete granice grada, i ondje postavio arenu u kojoj seJugurta, pomazani vladar, mogao osobno pojaviti. Cilj skupa bio je omogućitisvakom zainteresiranom Rimljaninu, od najvišega do najnižega, da osobno čujekakokraljNumidijeodgovaranapitanjaGajaMemija:kogajepodmitio,kolikojenovca isplaćeno?Svi suuRimu točnoznalikojaćepitanjaGajMemijepostaviti.TakojeSkupuCircusuFlaminusubioiznimnodobroposjećen,arenanapučena,aonizakašnjelizauzelibidrvenenizovesjedala,nadajućisedaće,baremizdaljine,moćičuti.NoJugurtaseidaljedobroznaobraniti.Hispaniaigodinekojesuslijedilebilesu

predobrapoukadabizaboravio.Kupiojepučkogtribuna.Pučkisutribunibilinižiuhijerarhijimagistrataiurazinisenatora.Pučkitribuni

nisu imali nikakav imperij – no to je bila riječ za koju numidski jezik nije imaoistoznačnicu!ImperijiImperijjeznačio...pa,onuvrstumoćikojubibognazemljimogao posjedovati. Zato je usamljeni pretor mogao sa sobom povesti velikogkralja.Provincijskijenamjesnikimaoimperij.Konzulisuimaliimperij.Pretorisuimali imperij. Kurulski edili su imali imperij. Ali svaki je od njih posjedovaodrukčiju silu imperija. Jedini opipljiv dokaz imperija bio je liktor.Liktori su biliprofesionalni sudionici koji su hodali ispred vlasnika imperija i čistili mu put,nosećinalijevomramenufasces,snopprućapovezangrimiznimvrpcama.Cenzori nisu imali imperij. Niti plebejski edili. Niti kvestori. Niti – a to je za

Jugurtinu priču bilo najvažnije – pučki tribuni. Ovi su posljednji bili izabranipredstavnici puka, goleme mase rimskoga građanskog tijela koja se nije moglapodičiti iznimnošću bivanja patriciusom, patricijem. Patricij je bio antičkiaristokrat, onaj čija je obitelj bila navedena među osnivačima Rima. Prije četiristotine godina, kada je Republika bila još mlada, samo je patricij vrijedio. Aliuskoro su neki plebejci stekli novac i moć te se progurali u senat i na kurulski

stolac, zahtijevajući da i oni budu aristokrati. Posljedica:nobilis, plemić. Tako jepatricij združen s plemićem u dvostrukoj aristokraciji. Da bi se bilo plemićemdovoljno jebilouobitelji imatikonzula,aplebejcaništanijepriječilodapostanekonzulom.Plebejskačast–iambicija–bilisuzadovoljeni.Plebsjeimaosvojvladajućiskup:nitijedanpatricijnijemogaobitinazočanniti

glasovatinanjemu.Takojeplebspostaomoćan–itakojeizmicaopatricijima–daje tomlado tijelo, plebejski skup – donosilo gotovo sve zakone.Deset je pučkihtribuna birano kako bi pazilo na interese plebsa. Novi svake godine. To je bilanajgoraznačajkarimskevlade:njezinisumagistratislužilisamogodinudana,štojeznačilodanikadanemožetekupitičovjekakojićeslužitidovoljnodugodavambudekoristan.Svakestegodinemoralikupovatinovogčovjeka.Iobičnostemoralikupitinjihnekoliko.Ne,pučkitribunnijeimaoimperij,nitijebiostarijimagistrat.Naizgled,činilose

da ničemu ne služi. A ipak je uspio postati najvažnijimmagistratom u gomili. Unjegovimjerukamabilapravamoćjersamojeonposjedovaomoćveta.Njegovjeveto utjecao na sve.Nitko osim diktatora nije bio imun na njega, a na vlasti većgotovo stotinu godina nije bilo diktatora. Pučki je tribun mogao staviti vetocenzoru, konzulu, pretoru, senatu, ostalim pučkim tribunima, devetorici njih,sastancima,skupovima,izborima–naštogodpomislili,onjemogaopostavitiveto–atojevjerojatnoičinio.Njegovajeosobabilasveta,štojeznačilodajesenijemoglo fizički spriječiti u obavljanju dužnosti. Osim toga, on je donosio zakone.Senatnijemogaodonijetizakon–sveštojesenatmogaobilojepreporučitidasezakondonese.Naravno, to je osmišljeno kako bi se nametnuo sustav provjera i ravnoteže,

usmjerenprematomedaseograničisvamoćujednometijeluilijednojosobi.DasuRimljanibilinadmoćnavrstapolitičkihživotinja,sustavbimogaodjelovati,alikako nisu to bili, uglavnom nije djelovao. Jer, od svih ljudi u povijesti svijeta,Rimljanisubilinajsposobnijiupronalaženjuzakonitihnačinazaobilaženjazakona.TakojenumidskikraljJugurtakupiopučkogtribuna–nikogazapravo,jeronnije

biočlan slavnihobiteljinitibogatčovjek.No,GajBebijebio jezakonito izabranpučkitribuni,kadasenastolprednjegaistreslarijekasrebrnihdenara,utišinijeskupioblagoudesetakvelikihvrećaipostaovlasništvomnumidskogakralja.Kakosestaragodinapribližavalakraju,GajMemijeokupiojesvojvelikiskupu

CircusuFlaminusuipozvaoJugurtunanjega.Tadaje,dokjekraljpitomostajaonarostri Flaminusa, a skup od nekoliko tisuća posve utihnuo, GajMemije postaviosvojeprvopitanje.»JestelipodmitiliLucijaOpimija?«upitaojekralja.Ali prije nego što je kralj mogao odgovoriti, Gaj Bebije se uspravio.

»ZabranjujemvamdaodgovoriteGajuMemiju,kraljuJugurta!«bilo jesvešto jerekao.Nijemoraorećiniriječiviše.

Biojetoveto.Kakomujepučkitribunzabraniodaodgovori,kraljaJugurtunijese više pravno moglo natjerati da odgovori. Tako se skup plebsa razišao irazočaranetisućeotišlesukućamamrmljajući.GajMemijebiojetolikoljutdasugaprijateljiodvukli,aGajBebijejenestao,stvorivšiokosebeaurupoštenjakojanikoganijezavarala.Pa ipak, senatnije Jugurtidaodopuštenjedasevratikući,pa jeovdje,naNovu

godinu,sjediousvojojunajmljenoj,jezivoskupojlođi,proklinjućiRimiRimljane.Niti jedan od novih konzula nije pokazao nikakva znaka da bi mogao bitizainteresiranzaprimanjeprivatnihdonacija,nitijedanodpretoranijebiovrijedanpodmićivanja,apoticajninisubilininovipučkitribuni.Problemspodmićivanjembiojeutomeštonistemoglijednostavnobacitiudicuu

vodu – vaša se riba morala najprije podignuti na površinu i početi pokazivatinamjerugutanja.Tekstetadamoglibitisigurnidajespremnaprogutatipozlaćenimamac.Akonitkonije doplivaokakobi iskazao svoje zanimanje zavas, tada stemorali baciti udicu, opustiti se i čekati, pronalazeći u sebi i posljednji gramstrpljenja.No,kakojemogaoopuštenoistrpljivočekatikadajenjegovokraljevstvovećbilo

nametinekolikopohlepnihnapadača?Gauda,pravisinMastanabala,iMasiva,sinGuluse, imali su čvrste izglede za tron, a oni nisu bili jedini pretendenti. Bilo jevažno vratiti se kući. A sjedio je ovdje, nemoćan. Kada bi otišao bez dopuštenjasenata,njegovbiseodlazakmogaodržatiobjavomrata.Kolikomujebilopoznato,nitkouRimuniježeliorat,alinijeimaodostadokazakojibimureklikakobisenatpostupiokadabiotišao.Iakonijemogaodonositizakone,senatjeimaopravoglasauvanjskojpolitici–odobjavaratadoupravljanjarimskimprovincijama.Njegovisuposrednici javilida jeMarkoEmilijeSkaurbiobijesannavetoGajaBebija.ASkaur je imaoiznimanutjecajusenatu jerga jeveć jednomosobnobiookrenuo.OnjemisliodaJugurtanenosinikakvodobroRimu.

POLUBRATBOMILKARJE tihosjedio,čekajućidaseJugurtarazvedri. Imaojevijestikoje je želio podijeliti, ali dobro je poznavao svojega kralja, pa mu nije htiopristupati dok su još bili vidljivi znaci oluje. Divan čovjek, taj Jugurta. Tolikourođenesposobnosti!Akakomujesamobiloteškozbognesretnogniskogrođenja!Zašto je nasljeđe bilo toliko važno? Punska krv bila je, u svoj svojoj numidskojplemenitosti,osobitovidljivauJugurti,alibila jevidljiva ionaberberskakojujebiodobioodmajke.Oba sunarodabili Semiti, aliBerberi suuSjevernojAfriciživjeliduljeodPuna.U Jugurti su se geni oba semitska naroda savršeno povezali. Od majčine

berberske svjetline naslijedio je svijetlosive oči, ravan nos i dugo lice istaknutihjagodica,aodnjejenaslijedioivisinu.AodpunskekrviocaMastanabalapotjecalisucrniuvojci,gustecrnemaljepotijelu, tamnakoža, tjelesnagradajakihkostiju.

Možda je zato bio toliko dojmljiv: oči su bile šokantan prizor na nekome tolikotamnom i toliko zastrašujućem. Helenizirane zbog stoljeća grčkoga utjecaja,numidskesuvišeklasenosilegrčkuodjećukojauopćenijepristajalaJugurti.Onjenajbolje izgledao u kacigi, oklopu i štitnicima, s mačem za pojasom, jašući nasvojemratnomkonju.Štetaje,misliojeBomilkar,štoRimljaniuRimunikadanisuvidjeli kralja spremnog za rat, a tada se stresao, zastrašen tommišlju. Takve sumisli izazivanje sudbine! Bolje da sutra božici Fortuni prinese žrtvu, moleći daRimljaninikadanevideJugurtuspremnazarat.Kralj se opuštao, licemu je omekšalo. Užasno jemorati otjerati teško zarađen

mir, opteretiti ga novom brigom. Ali bolje da to čuje od svojega najodanijegvojvode,odsvojegabrata,negodamuvijestdonesenekiglupaviposrednik,željanizazivanjanajvećemogućezbrke.»Gospodinemoj,kralju?«rekaojeBomilkaroprezno.Sive su se oči odmah okrenule prema njemu. »Da?« »Čuo samglasinu jučer, u

kući Kvinta Cecilija Metela.« To je, dakako, Jugurtu pogodilo u bolnu točku:Bomilkar jemogao uRimu ići kamo god je poželio jer nije bio pomazan kralj.Bomilkarjepozivannavečere,aneJugurta.»Što?«upitaojekraljkratko.»Masiva se pojavio ovdje, uRimu. Štoviše, uspio je konzula Spurija Postumija

Albina zainteresirati za svoj slučaj i namjerava nagovoriti Albina da se obratisenatu.«Kralj se brzo uspravio, zanjihavši se na stolcu kako bi Bomilkara mogao

pogledatiravnoulice.»Pitaosamsekamojetajbijednicrvodmigoljio«,rekaoje.»Sadaznam,zarne?Alizaštoon,ane ja?AlbinmoraznatidaćumuplatitivišenegoštoćeMasivaikadamoći.«»Ne, sudeći prema mojim izvorima«, odgovorio je Bomilkar s nelagodom.

»Sumnjam da su sklopili dogovor koji ovisi o tome da Albin dobije provincijuAfriku kao namjesnik. Ti si zadržan ovdje u Rimu, Albin se poveže s afričkomprovincijom uz prikladnu malu vojsku, brz marš preko granice do Cirte i –pozdravimosvinumidskogkraljaMasivu!VjerujemdaćenumidskikraljMasivabitispremanplatitiAlbinuštogodovajtražio.«»Moramsevratitikući«,zavapiojekralj.»Znam!Alirecimikako?«»Nemisliš da postojimogućnost da preokrenemAlbina? Imam novca pri ruci,

mogunabavitijoš!«Bomilkarjesuosjećajnozatresaoglavom.»Novomesekonzulunesviđaš«,rekao

je. »Zaboravio si mu poslati dar za rođendan prošlog mjeseca. Masiva nije tozaboravio.Zapravo,poslao jeAlbinudarkada jeovaj izabranzakonzula idrugidarzarođendan.«»Tosumojiposrednici,prokletibili!«pokazaojezubeJugurta.»Počinjumisliti

daću izgubiti,pasenine trude.«Zagrizao jeusnu iovlažio je jezikom.»Hoćuli

izgubiti?«Bomilkarsenasmiješio.»Ti?Nikada!«»Neznam...Masiva!Znašlidasamposvezaboravionanjega?Misliosamdajeu

Cyrenaici s Ptolomejem Apionom.« Jugurta je slegnuo ramenima i vidljivo sesmirio.»Moždajesvelažnaglasina.Tkotijetočnotorekao?«»SamMetel.On zna.Njegovo je uho ovih dana stalno otvoreno jer se sljedeće

godineplaniranatjecatizakonzula.NeodobravadogovorkojiAlbinsklapa.Akoodobrava,o tomemini riječinije rekao.Ali znašMetela– jedanodonihkrutih,čestitih Rimljana, bez razmišljanja o mitu. I ne sviđamu se da kraljevi sjede narimskomepragu.«»Metel si može priuštiti sjaj čestitosti!« dodao je Jugurta gorko. »Zar Cecilije

MetelnijebogatkaoKrez?MeđusobomsupodijeliliHispanijuiAziju.Alieto,nisuizrezali Numidiju! Niti će to učiniti Spurije Postumije Albin ako ja nešto moguučiniti.«Kraljjebiokrutusvojemstolcu.»Masivajesigurnoovdje?«»PremariječimaMetela–jest.«»Moramo čekati dok ne čujemo koji će konzul upravljati Afrikom, a koji

Makedonijom.«Bomilkarjeprezrivopuhnuo.»Nemojmirećidavjeruješulutriju!«»Ne znam u što vjerujem kad je o Rimljanima riječ«, rekao je mračno kralj.

»Moždamislimda jevećodlučeno,moždasumnjamda je izvlačenje lutrije jedanodonihtrenutakaukojimanamsesmiju,pajemoždasveostavljenoslučaju.Značidaćučekati,Bomilkar.Kadčujemishodlutrije,odlučitćuštoćemoučiniti.«Stimseriječimaponovnookrenuonastolcuinastaviorazmišljatiokiši.

TROJE JE DJECE živjelo u staroj vapnom obijeljenoj kući na imanju pokrajArpina: Gaj Marije bio je najstariji, zatim je stigla njegova sestra Marija i,naposljetku,MarkoMarije.Očekivalosedaće,kadaodrastu,zauzetivažnamjestauživotuokrugaigrada,alinitkonijenisanjaodaćenjihtrojepoćidaljeusvijet.Bilisururalnoplemstvo,staromodniiskreniisrčaniseoskiplemići,Marijevci,naizgledsudbinskipredodređenidazauvijekbuduvažneosobesamounutarsvojegamalogpodručjauArpinu.Pomisaodabinetkoodnjihmogaoućiu rimski senatbila jenezamisliva.Katon Cenzor izazvao je dosta pometnje svojim seoskim korijenima, a on je

stigaoizobližnjegaTusculuma,tekpetnaestmiljaudaljenogodrimskihServijevihzidina. Stoga niti jedan arpinski plemić nije mogao sanjati da bi mu sin mogaopostatirimskimsenatorom.Nijebila riječonovcu jer jenjegabilodovoljno.Marijevci subilinajimućniji.

Arpinojebiobogatomjestokojeseprotezalodužmnogihčetvornihmilja,avećinusu zemlje posjedovale tri obitelji:Marijevci,Gratidiusi iTulijiCiceroni.Kada je

stranac tražen zamuža ili ženu nekogaMarijevca,Gratidiusa ili TulijaCicerona,nijesetražilouRimu,većuPuteolijugdjeježivjelaobiteljGranija.GranijevcisubilibogatklanpomorskihtrgovacakojisuizvornopotjecaliizArpina.GajuMariju supruga je odabranadok je još biodječak.Strpljivo je odrastala u

kućanstvuGranijevaca jer jebila jošmladaodsvojegavjerenika.AlikadaseGajMarijezaljubio,nijesezaljubiouženu.Nitiumuškarca.Zaljubioseuvojsku–biloje to prirodno, radosno, spontano prihvaćanje životnog partnera. Prijavio se kaokadet na sedamnaesti rođendan i jadikovao što se trenutačno nisu vodili nikakvivažni ratovi. Neprekidno je služio u redovima najmlađih časnika u konzulovimlegijama, sve dok, u dobi od dvadeset i tri godine, nije poslan u osobnu garduScipionaEmilijanapredNumancijomuHispaniji.Nijemudugo trebaloda se sprijatelji sPublijemRutilijemRufom inumidskim

princemJugurtomjersubiliistedobi.SveihjeScipionEmilijaniznimnocijenioizvao ih užasnom trojkom. Nitko od njih trojice nije potjecao iz visokih rimskihkrugova. Jugurta jebiopotpuni autsajder, obiteljPublijaRutilijaRufau senatu jebilatekstotinugodinaidotadsejošnijebiladokopalakonzulstva,aGajMarijejepotjecao izobiteljiseoskogplemstva.Utovrijeme,naravno,nitkoodnjih trojicenijebiozainteresiranzarimskupolitiku.Jedinozaštosumarilibilajevojnaslužba.GajMarijejebioposebanslučaj.Biojerođendabudevojnik,aliivišeodtoga–

biojerođendavodivojnike.»On jednostavno zna što učiniti i kako to izvesti« rekao je Scipion Emilijan s

uzdahomkojijemoždaodavaoizavist.NijeriječbilaotomedaScipionEmilijannije znao što učiniti i kako to izvesti, ali on je generalske razgovore slušao ublagovaonici od najranijeg djetinjstva i samo je on znao pravu istinu o urođenojspontanostisvojihvojničkihodluka.Aona je, istinugovoreći,bilamalena.Velikasposobnost Scipiona Emilijana krila se u njegovu ustrojstvu, a ne u njegovojvojničkoj vještini. Vjerovao je da, ako se vojna prije pozivanja prvih legionaradobroisplanira,vojnavještinanemaprevišeutjecajanaishod.AGajMarije jebioprirodnonadaren.Sasedamnaest jebio jošdoneklenizak i

mršav.Oduvijek jebio izbirljivu jelima i svađalica imajkaga je tetošila, aotacpotajnoprezirao.Tadajevezaosvojprviparvojničkihčizamaiopasaoprviobičanbrončaništitnikprekočvrste,kožnepothaljine.Irastaojetijelomiumomsvedoknijenadrastaosveostale,fizički,umno,snagom,hrabrošćuineovisnošću.Utomgajetrenutkumajkapočelaodbacivati,aotacjepucaoodponosa.Prema mišljenju Gaja Marija nije bilo života osim bivanja cjelovitim dijelom

najvećega vojnog stroja koji je svijet ikad poznavao – rimske legije. Niti jedanvojnimaršnijebiopreviše zahtjevan,niti jednapoukamačevanjaodvišeduga iliteška, niti jedan ponižavajući zadatak dovoljno ponižavajući da bi ugasio rastućuplimunjegovagolemaentuzijazma.Nijebilovažnokakavćemuzadatakzadatisvedokjebiodiovojske.

Upravo je uNumanciji upoznao sedamnaestogodišnjegakadeta koji je stigao izRima kako bi se pridružio odabranoj maloj skupini na izričit zahtjev ScipionaEmilijana.TajjemomakbioKvintCecilijeMetel,mladibratCecilijaMetelakojije,nakonvojneprotivplemenadalmatinskihbrdaIlirika,preuzeoprezimeDalmatikidošaodotitulepontifexmaximus–najvišegsvećenikadržavneregije.Mladi je Metel bio pravi Cecilije Metel: uporan momak, bez trunke žara ili

nadarenostizaposaokojijetrebaloobaviti,aipakodlučandagaobaviiuvjerendaćetoučinitinanajboljimogućinačin.Iakogajeodanostvlastitojklasipriječiladatokaže,ScipionuEmilijanusedamnaestogodišnjijestručnjakzasvevjerojatnoišaona živce jer je mladog Metela, ubrzo nakon njegova dolaska u hispanskuNumanciju,predaoužasnojtrojci–Jugurti,RutilijuRufuiMariju.Nedovoljnostarida osjete suosjećanje, bili su ogorčeni jer su bili nezadovoljni zbog mlinskogakamenaulikutogpametnjakovića.IiskaljivalisusenamladomMetelu,neokrutno,samogrubo.Dok seNumancija držala, a ScipionEmilijan imao pune ruke posla,momak je

trpiotumaluskupinu.AondajeNumancijapala.Srušenaje,iščupanaizkorijena.Isvisu,odnajvišihčasnikadoobičnihvojnika,

dobili dopuštenje da se napiju.Užasna se trojka napila. Napio se i mladi KvintCecilije Metel jer je slučaj htio da mu tog dana bude rođendan: imao je sadaosamnaest.Aužasnajetrojkapomisliladajesjajnašalaslavljenikabacitiusvinjac.Izišaoje izgnoja trijezanibijesan–urlajućiuvrede.»Vi–vi jadniskorojevići!

Što mislite, tko ste? Reći ću vam tko ste! Ti si tek masni stranac, Jugurta! Nisidostojanlizatirimskečizme!Atisinajobičnijiulizica,Rutilije!Iti,GajuMarije,tisi italski seljačićbez ičegagrčkogu sebi!Kako seusuđujete!Kako seusuđujete!Znatelitkosamja?Znatelitkojemojaobitelj?JasamCecilijeMetel,amismobilietruščanskikraljevidavnoprijenegoštojeRimuopćezamišljen!Mjesecimatrpimvašeuvrede,alinećuviše!Ponašatesepremamenikaopodređenom,kaodasamjanižiodvas!Kakoseusuđujete?Kakoseusuđujete!«Jugurta,RutilijeiGajMarijelaganosusenjihalinaogradisvinjca,trepćućipoput

sova,mirnih lica.A tada jePublijeRutilijeRuf, koji jepripadaoonima rijetkimasposobnima za učenje onoliko temeljito koliko je njegova vojnička vještina bilasvrhovita,prebacionoguprekoogradeiuspiosezadržatinanjoj,sveširegiširegosmijeha.»Danebudezabune,stvarnorazumijemsveštogovoriš,KvinteCecilije«,rekao

je,»nonevoljajeutomeštonaglaviimašsvinjskogovnoumjestokrune,okraljuEtrurije!«Začuo sepodrugljiv smijeh.»Idi i okupaj sepanamsveponovno reci.Vjerojatnosenećemosmijati.«Metel je podignuo ruku i bijesno obrisao glavu, previše bijesan da bi poslušao

razumansavjet,posebnokadajeiznesenstakvimosmijehom.»Rutilije!«pljunuoje.»Kakvojetoime,zaukrašavanjesenatskihsvitaka?Oskanskeništarije,etotkoste!

Seljaci!«»Oh,daj,daj«,rekaojeRutilijeRufmeko.»Mojjeetruščanskidovoljnodobarda

prevede značenje >Metela< na latinski, znaš.« Okrenuo se s ograde i pogledaoJugurtuiMarija.»Značioslobođensluženjakaoplaćenik«,rekaoimjeozbiljno.Tojebilopreviše.MladiseMetelbacionaRutilijaRufaioboriogausmrdljivo

blatogdjesedvojacvrtio,hrvaoipadao,bezdovoljnotrenjadabimoglinaštetitijedan drugome – sve dok Jugurta i Gaj Marije nisu zaključili da dolje izgledadobro,pasuskočilizanjima.Urlajući od smijeha, sjedili su u blatu pokraj znatiželjnih svinja koje, kao i sve

znatiželjne svinje, nisu mogle odoljeti iskušenju da ih temeljito istraže. Kada jeužasnatrojkaprestalasjeditinaMeteluimazatigablatom,onjeskočionanogeipobjegao.»Platitćetezaovo!«istisnuojekrozzube.»Daj,opustise!«rekaojeJugurtaiprasnuousmijeh.

ALIKOLOSREĆE seokreće,mislio jeGajMarijedok je izlazio izkupke ipodizaoručnikkakobiseobrisao,maštomičinili.Uvredeizustijupoluizraslogaizdankanajplemenitije kuće nisu bile manje istinite ako su bile uvredljive. Tko su onizapravobili,užasnatrojkaizNumancije?Bilisumasnistranac,najobičnijiulizicaiitalskiseljačićbezičegagrčkogusebi.Tosubih.Rimimjepokazaoistinuotome,uistinujest.JugurtajeprijemnogogodinatrebaopostatipriznatimkraljemNumidije,uveden

čvrsto,alipristojnourimskuplejadukraljeva-podanikaipostavljennatomjestouzpametnesavjeteiodriješeneruke.Umjestotoga,trpiojenepresušnoneprijateljstvočitavefrakcijeCecilijaMetelai trenutačnosenalaziouRimustjeranukut,vodećiposljednju bitku protiv skupine numidskih pretendenata na prijestolje, prisiljenkupovationoštosumunjegovavrijednost i sposobnostdavno trebaleslobodno iobilnoosigurati.AdragijesvjedokosiPublijeRutilijeRuf,omiljenučenikPanecijafilozofa,onaj

kojemu se čitav scipionski krug divio – pisac, vojnik, duhovit čovjek, političariznimnevrijednosti–prijevaromje izgubiokonzulskomjesto istegodinekada jeMarijejedvapostaopretorom.NesamoštopodrijetloPublijaRutilijaRufanijebilodovoljnodobrovećjekaoneprijateljaimaoCecilijaMetela,atojeznačilodaje–kao i Jugurta – samim time postao neprijateljem Marka Emilija Skaura, bliskopovezanogsCecilijimaMetelimaiglavneperjanicenjihovefrakcije.AkadjeriječoGajuMariju–pa,kaoštobiKvintCecilijeMetelSmrdljivirekao,

napraviojevišenegoštosepriličiitalskomseljačićubezičegagrčkogusebi.Zaštoje uopće ikada odlučio otići u Rim i pokušao se penjati političkom ljestvicom?Jednostavno. Jer je Scipion Emilijan (poput mnogih najviših patricija, ScipionEmilijan nije bio snob) rekao da mora. Bio je preizvrstan čovjek da bi ga se

potrošilonapoložajkakvaseoskogplemića,rekaojeScipionEmilijan.Štoje jošvažnije–akonepostanepretorom,nikadanećeimatiprilikuzapovijedatirimskomvojskom.TakoseMarijenatjecaozavojnogatribunailakopobijedio,zatimsenatjecaona

izboruzakvestoraicenzorisugaodobrili–inašaose,italskiseljačićbeztrunkegrčkekrvi,kaočlanrimskogasenata.Kakojetočudesnobilo!KakojezaprepastioobiteljuArpinu!Odradiojesvojeuslužbiičakseuspiodonekleuzdignuti.Začudo,upravo mu je potpora Cecilija Metela osigurala izbor za pučkog tribuna u onoozbiljnonatražnjačkovrijemekoje jeuslijediloodmahnakonsmrtiGajaGrakha.KadajeMarijeprviputtražioizboruSkuppučkihtribuna,nijeprošao.Onegodinekadajeprošao,frakcijaCecilijaMetelabilajeuvjerenadagaposjeduje.Svedokimnijepokazaodrukčije,žestokoseborećizasloboduSkupaplebejacakojisenakonsmrtiGajaGrakhanajvišeusvojojpovijestibojaodaćegasenatnadjačati.LucijeCecilijeMetelDalmatikpokušao je progurati zakonkoji bi ograničiomogućnostSkupaplebejacadadonosizakone,aGajMarijejenanjegastavioveto.Iodbiojepristatinauvjeravanja,nagovaranjailiprisiledatajvetopovuče.Ali taj ga je veto skupo koštao. Nakon godine provedene na mjestu pučkoga

tribunapokušaosenatjecatizajedanodmagistratapučkihedila,samodabi izborzaustavio lobi Cecilija Metela. Zatim je vodio napornu kampanju za pretorskomjesto, tek da bi se ponovno susreo s oporbom Cecilija Metela. PredvođeniMetelom Dalmatikom, služili su se uobičajenom vrstom ocrnjivanja – bio jeimpotentan, zlostavljao je dječake, jeo izmet, pripadao tajnim društvimabakanalskih i orfičkih poroka, prihvaćao svaku vrstu mita, spavao sa sestrom imajkom.Ali učinkovito suupotrijebili imnogomračniju klevetu: jednostavno sureklidaGajMarijenijeRimljanin,dajeGajMarijeitalskibezvrijedniksaselaidaRim ima dovoljno pravih sinova Rima te je posve nepotrebno da bilo kojiRimljaninGajaMarijaizaberezapretora.Bilajetovažnaprimjedba.Iako je kritika bila nevažna u usporedbi s ostalim, za Gaja Marija je

najrazdražljivija bila nezaustavljiva laž da je nepopravljivo vulgaran jer nemaničega grčkog u sebi. Kleveta nije bila istinita: izvrsno je govorio grčki. No,njegovi su učitelji bili azijski Grci. Njegov je pedagog stigao iz Lampsaka naHelespontu, a njegovgrammaticus izAmiza na obali Ponta i obojica su govoriligrčkisjakimnaglaskom.TakojeGajMarijenaučiogrčkisposebnimprizvukomzbog čega ga se držalo neprikladno naobraženim – kao da je običan, nedostojanmomak. Bio je prisiljen priznati poraz: jer, posve je bilo svejedno ne govori ligrčki uopće ili govori izvrstan azijski grčki. Posljedica je bila da je uvreduzanemarivao,odbijajućigovoriti jezikomkoji jegovorio–bezobzirana to je lipravilnonaobražen.Nijebilovažno.Međuposljednjimaseubacioupretore,aliipakseubacio.Osim

toga,preživiojeizmišljenuoptužbuzapodmićivanjemalonakonizbora.Mito!Da

barem! Ne, tih dana nije imao dovoljno novca da kupi magistrat. Ali srećom jemeđu elektorima bilo dosta onih koji su bili upoznati s njegovom vojničkomvrijednošću, ilisuzanjučuliodonihkojisuznali.Rimski jeelektoratuvijekbioslabkadjebilariječoizvrsnimvojnicimaitamujeslabostosiguralapobjedu.Senatga jeposlaouDaljuHispanijukaonamjesnika,mislećidaćekorisnobiti

maknutigaštodaljeinemislitinanjega.Alikakojeonusržibiovojnik,samojenapredovao.

HISPANCI, POSEBNO poludivlja plemena luzitanskog zapada i kantabrijskogsjeverozapada, bili su izvrsni u ratovanju koje nije odgovaralo većini rimskihzapovjednika niti stilu rimskih legija. Oni u bitku nikada nisu polazili natradicionalannačinininajmanjenisumarilizaopćeprihvaćenonačelodajeboljestavitinakockusvešto imašvjerujućiudalekumogućnostpobjedeuodlučujućojbitci, nego trpjeti užasne troškove dugotrajnog ratovanja. Shvaćali su da se većionakoboreudugotrajnom ratu, u ratukoji sumorali nastaviti ako žele sačuvatisvoj keltiberski identitet. Ako se njih pitalo, bili su usred borbe za društvenu ikulturnuneovisnost.No, kako nisu imali novca za dugotrajno ratovanje, borili su se u građanskom

ratu.Nikadasenisuupustiliubitku.Umjestotoga,borilisusezasjedama,napadima,ubojstvima i razaranjem svakog neprijateljskog posjeda. Odnosno – rimskogposjeda.Nikadasenisupojavljivalitamogdjeihseočekivalo,nikadanisumarširaliu četi, nikada se nisu povezali u bilo kakvu broju, nikada ih se nije mogloprepoznati prema odorama ili oružju. Oni su jednostavno napadali. Niotkuda. Azatimbinestalibeztragameđuveličanstvenimliticamasvojihplanina–kaodaihnikada nije ni bilo. Ujahali bi zatim u nadzor u mali grad koji je rimskaobavještajnaslužbasa sigurnošćuoznačilakaomjestonekogmanjegmasakra– ionbibiomiran,nevininedodirljiv,poputnajmirnijeginajstrpljivijegmagarca.Čudesno bogata zemlja, ta Hispanija. To je bilo razlogom da su svi morali

pokušati posjedovati je. Izvorni su se iberski domorodci miješali s keltskimnarodima koji su tisućama godina prodirali s Pireneja, a berbersko-maurskeskupinekojesudolazilesafričkestranetjesnacakojijedijelioHispanijuiAfrikudodatnosuobogatilemjesnumješavinu.Zatimsu,prijetisućugodina,stigliFeničaniizTira,SidonaiBeirutanasirijskoj

obali,anakonnjihsustigliGrci.PrijedvijestotinegodinastiglisuKartažani,samipotomcisirijskihFeničanakojisuosnovalicarstvonatemeljimaafričkeKartageiodređenajeizoliranostHispanijezavršila.JerKartažanisuuHispanijudošlisamokopatimetal. Zlato, srebro, olovo, cink, bakar, željezo.Hispanske su planine bileprepunetihmetala,ausvijetujeraslapotražnjazarobomnačinjenomodnekihodnjihibogatstvomnačinjenimoddrugih.Punskajemoćizraslanahispanskojrudi.Čak je ikositar stizao izHispanije, iakoondjenijepronađen.Vadio seu slavnim

Kasiteridima,naOtocimakositra,negdjenaposljednjojgranicipoznatogasvijeta,au Hispaniju je stizao preko malih kantabrijskih luka i putovao hispanskimtrgovinskimrutamasvedoobalaSrednjegamora.PomorskinastrojeniKartažaniposjedovalisuSiciliju,SardinijuiKorziku–štoje

značilo da će se prije ili poslije ogriješiti o Rim. Ta ih je sudbina snašla prijeotprilike150godina.Aposlijetrirata–triratakojasusevodilastotinugodina–KartagajebilamrtvaiRimjeosvojiosvojeprveprekomorskeposjede,uključujućihispanskerudnike.Rimskajesvrhovitostodmahutvrdilada jeHispanijomnajboljeupravljatisdva

različita mjesta: poluotok je podijeljen na dvije provincije, na Bližu Hispaniju –Hispania Citerior – i Dalju Hispaniju – Hispania Ulterior. Namjesnik DaljeHispanije upravljao je jugom i zapadom zemlje iz baze u plodnom zaleđu rijekeBetisspoznatimstarimfeničkimgradomGadesomnaušćurijeke.NamjesnikBližeHispanije upravljao je sjeverom i istokom zemlje iz obalne ravnice nasuprotBakarskomotočju, a svoj je glavni grad selio kako sumuhir ili nuždagovorili.Zemljedalekogzapada–Luzitanija–izemljesjeverozapada–Kantabrija–bilesuuglavnomnedirnute.UnatočjasnojopomenikojuimjeScipionEmilijanočitaouNumanciji,hispanska

su se plemena nastavljala opirati rimskoj okupaciji zasjedama, prepadima,ubojstvima i uništavanjem posjeda.Dobro, pomislio jeGajMarije, stižući u ovozanimljivo područje, u Dalju Hispanijju, kao namjesnik, i ja se mogu boritizasjedama, prepadima, ubojstvima i uništavanjem posjeda! Tako je i učinio, svelikim uspjehom. Pomaknute su granice Dalje Hispanije u Luzitaniju i uveličanstvenlanacrudonosnihplaninaizkojihsuizviralerijekeBetis,AnasiTagus.Nijepretjeranorećidasuserimskegraniceširileidasurimskiosvajačinailazili

nasvebogatijaibogatijanalazištarude,posebnosrebra,bakraiželjeza.Iprirodnoje namjesnik provincije – onaj koji je u ime Rima osvojio nove granice – biopredvodnik onih koji su stjecali prava na rudonosnu zemlju. Rimski je trezoruzimaodio,ali je radijevlasništvonad rudnicima i rudarstvoostavljaoprivatnimpojedincima koji su to činili mnogo učinkovitije i s dosljednijim zadržavanjemizrabljivačkebezobzirnosti.GajMarijeseobogatio. I jošsevišeobogatio.Svaki jenovi rudnikbionjegov,

djelomično ili potpuno, a tomu je donijelo tiha otarštva u velikim kompanijamakoje su dobile ugovorno pravo na izvođenje niza komercijalnih operacija, odkupnje zrnja do prodaje i prijevoza, trgovačkog bankarstva i javnih radova, učitavomrimskomsvijetuiugraduRimu.VratioseizHispanijenakonštosugatrupe,kličući,prozvaleimperatorom–štoje

značilodase imapravoprijavitisenatuzadopuštenjedaodrži trijumf.Znajućizakoličinuplijena,desetine,porezeidarovedodaneopćimprihodima,senatnijeimaoizbora–moraosepokoritiželjamanjegovihvojnika.Itakoseprovezaodrevnom

trijumfalnom kočijom tradicionalnom rutom u trijumfalnoj paradi, predvođengolemim dokazima o pobjedama i razaranjima, s tablama koje su prikazivaleratnike,geografiju ineobičneplemenskekostime, sanjajućidaćezadvijegodinepostati konzulom. On, Gaj Marije iz Arpina, prezreni italski seljačić bez trunkegrčkoga u sebi, postat će konzulom najvećega grada na svijetu. I vratit će se uHispaniju, dovršiti osvajanje, pretvoriti je u jednu od mirnih, naprednih rimskihprovincija.Ali prošlo je pet godinaotkako sevratiouRim.Pet godina! FrakcijaCecilijaMetelanapokonjepobijedila–nikadanećepostatikonzulom.

»MISLIM DA ĆU odjenuti kijsku odjeću«, rekao je svojem osobnom sluzi koji jestajao,čekajućinaredbe.MnogibimuškarcinaMarijevupoložaju legliukupku iodrobovazahtijevalidaihperu,trljajuimasiraju,aliGajMarijejeradijetajsvojposaoobavljaosam,čakisada.Pazite, isčetrdeset isedamidalje jebioskladnograđenmuškarac.Nasvojemsetijelunijeimaočegasramiti!Makakoočitomirninjegovi dani bili, i dalje je često vježbao, radio s utezima i oružjem kad god bimogao, nekoliko bi puta preplivao Tiber kod dijela pod nazivom Trigarium, azatimbitrčaovanjskimrubomCampusaMartiusasvedosvojekuće,tikispodvrhaKapitola.Kosamusenavrhuglavestanjila,alijošjeimaodovoljnotamnosmeđihuvojakadačešljemoblikujepoštovanjavrijednufrizuru.Eto.Tojeuredu.Ljepotannikada nije bio, niti će biti. Dobro lice – čak i dojmljivo – ali nikakav suparnikonomeGajaJulijaCezara!Zanimljivo.Zaštosetolikotrudiookofrizureiodjećezaneštoštojetrebalobiti

manji obiteljski objed u blagovaonici skromnoga senatora srednjeg staleža?Čovjekakojinijebioedil,akamolipretor.Odabraojenositinimanjenivišenegokijskuodjeću!Biojujekupioprijenekolikogodina,sanjajućiovečeramakojećepriređivatitijekomsvojegakonzulataigodinamaposlije,kadaćebiticijenjenkaobivšikonzul,kaokonzular,kakosuihzvali.Bilo je dopušteno za posve privatnu večeru odabrati manje ozbiljnu odjeću od

bijeletogeitunikesmaloljubičasteprugekaojedinogukrasa,akijskajetunikastapiserijomidugimplaštemkojijujepratiobilazanimljivprizorpretjerivanjasazlatnomiljubičastom.Srećom,nijebilozakonauknjigamakojisubraniličovjekudaseodjeneukrašenoiraskošnokolikogavolja.PostojaojesamolexLiciniakojije određivao količinu skupih kuharskih rijetkosti koje čovjek može poslužiti nastolu–atomenitkonijepridavaopozornost.Osimtoga,GajMarije'jesumnjaodaćeCezarovstolbitipretrpanegzotičnimribamaiostrigama.

NI U JEDNOME trenutku Gaj Marije nije pomislio na to da prije odlaska potražisuprugu.Biojujezaboravioprijemnogogodina–akojeseuopćesjećao.Brakjebio dogovoren u onom bespolnom limbu djetinjstva i ostao je bespolni limboodrasle dobi bez ljubavi ili bliskosti u dvadeset i pet godina bez djece.Muškarac

ratničkinastrojen i fizičkidjelatan,kao što jebioGajMarije, seksualnu jeutjehutražio samo kad bi na taj nedostatak ukazao slučajan susret s nekom privlačnomženom,anjegovživotnijebioobogaćenmnogimtakvimsusretima.Svremenanavrijemeuživaobiukratkojaferisprivlačnomženomkojabimusesvidjela(akobibiladostupnaispremna),sluškinjomili(tijekomvojne)zarobljenicom.A Granija, njegova supruga? Nju je bio zaboravio, čak i kad se nalazila blizu

njega, podsjećajući ga da želi da spava s njom dovoljno često da začne dijete.OdnosisGranijombilisupoputvođenjamaršakrozneprobojnumaglu.Onoštobiosjećaobilo je tolikobezobličnodaseneprestanouguravalouneštodrukčije,nojednakoneopipljivo.Povremenobibiosvjestanpromjeneutemperaturiokoline,uposebnovlažnimdijelovimauopćenitovlažnojiljepljivojklimi.Kadabinapokondošaodovrhunca,ustabiotvoriotekdazijevne.NijeninajmanježalioGraniju.Nitijujepokušaorazumjeti.Jednostavno,onaje

bilanjegovažena,njegovastarakokakojanikadanijeizgubilapaperjeproljetnogapileta,čakniumladosti.Štojeradilasdanima–ilinoćima–nijeznao,nitimujebilovažno.Granijakojavodidvostruki život lascivna suzdržavanja?Damu je tonetkospomenuokaomogućnost,vjerojatnobisesmijaodosuza.Iimaobipravo.Granijajebilakreposnakolikoisiva.NikakvaseCecilijaMetela(bludnicakojajebilasestraDalmatikuiMeteluSmrdljivomiženaLucijuLicinijuLukulu)nijekrilauGranijiizPuteolija!Rudnici srebra bili su mu kupili kuću visoko ispod vrha Kapi tola, na strani

ServijevihzidinanakojojsenalazioiCampusMartius.Bilojetonajskupljeimanjeu Rimu. Rudnici bakra kupili su mu obojenmramor kojim je obložio kamene icementne stupove i podove, a rudnici željeza usluge najboljeg slikara murala uRimu koji je zidana područja između stupova prekrio scenama lova na divljač,cvjetnimvrtovimaitrompel'oeilpejzažima.Njegovasumutihaortaštvaunekolikovelikih tvrtka kupila kipove i spomenike, predivne stolove od citrusnog drva nastupovimaodzlatomoptočenebjelokosti, izvezene idotjeranepočivaljke istolce,čudesnoizrezbarenevješalicetevrataodlijevanebronce.SamjeHymettusurediogolemperistilskivrt,pazećinaistančanukombinacijumirisainakombinacijeboja,avelikijeDolichusizgradiogolemsredišnjibazensfontanama,ribama,ljiljanima,lotusima i predivnim kipovima, većim od živih tritona, nereida, nimfa, delfina islikovitihmorskihzmija.A sve to, istinu govoreći, Gaju Mariju nije značilo ništa. Bila je to obvezatna

predstava, ništa više od toga. On je spavao na sklopivu krevetu u najmanjoj,najogoljenijojsobiukući,a jediniukrasibilisumač ikoricena jednomezidu testara, smrdljiva, vojnička kapa na drugome. Jedina boja bila je tamna i iskrzanavexillium zastava koju mu je omiljena legija darovala kad je vojna u Hispanijizavršena.Ah,tojebioživotmuškarca!Jedinapravavrijednostkojusupretorstvoikonzulstvo imali zaGajaMarija bila je u tome što su i jedno i drugo vodili do

vojnogzapovjedništvanajvišegareda.Alikonzulstvojošmnogovišeodpretorstva!Aznaojedanikadanećepostatikonzulom,nesada.Nećeglasatizabezvrijednika,makakobogatonbio.

HODAO JE PO istome onom vremenu koje je podnosio prethodnog dana, krozzamornukišicuiprevladavajućuvlagu,zaboravljajući–atojebilotakouobičajeno– da na sebi nosi pravo bogatstvo.No, prebacio je preko skupe odjeće svoj starivojničkisagum–debelu,masnu,smrdljivukabanicukojaga jemoglaobranitiodoštrih vjetrova planinskih prijelaza ili cjelodnevnih, neprekidnih pljuskovaEpira.Odjećakakvajepotrebnavojniku.Njezinsesmradušuljaounjegovenozdrvepoputkapljicapareizpekare,parekojaizazivaglad,budiželudac,prijateljskitople.»Uđi,udi«,pozvaojegostaGajJulijeCezar,osobnogapozdravljajućiipružajući

finooblikovanerukedaprihvatiužasansagum.Alikadgajeprimio,nijegaodmahodbacioprisutnomerobu,strahujućidaćemusesmradupitiukožu.Umjestotoga,spoštovanjemgajeopipaoprijenegoštogajepomnopredaodalje.»Rekaobihdaje vidjela nekoliko vojna«, rekao je, ni ne trepnuvši na prizor Gaja Marija uvulgarnomesjajuzlatneipurpurnekijskeoprave.»Tojejedinisagumkojisamikadaposjedovao«,rekaojeGajMarije,nesvjestan

činjenicedaseplaštnjegovekijskeopraveokrenuonaopako.»Ligurska?«»Naravno.Otacmijujedaokadsamnapuniosedamnaestgodinaipošaouslužbu

kaokadet.Alirećićutinešto!«nastaviojeGajMarije,neprimjećujućiskučenostijednostavnost kućeGaja Julija Cezara dok je uz svojega domaćina hodao premablagovaonici.»Kadajedošaorednamenedaopremimtrupe,pobrinuosamsedasvi moji ljudi dobiju istu takvu kabanicu. Nema svrhe očekivati da ljudi ostanuzdravi ako supokisli ili promrzli dokosti.«Pomislio je naneštovažno, pabrzododao: »Naravno, nisam im naplatio više od cijene za standardnu vojničkukabanicu!Svakiiolevrijedanzapovjednikmoramoćipreuzetinasebediotroškaoddodatnogplijena.«»A ti si i te kako vrijedan, znam«, rekao jeCezar dok je sjedao na rub srednje

počivaljke,nalijevustranu,pokazujućigostudasjednezdesnaštojebilopočasnomjesto.Sluge su im uklonile cipele, a kada je Gaj Marije odbio podnositi dim kotla,

ponudili su im čarape.Oba sumuškarca prihvatila, a zatim podesila kut naslona,podešavajućipolugekojesunjihovelijevelaktovepridržavaleuudobnupoložaju.Pojavioseslugazaduženzavino,praćennositeljemćupova.»Mojićesinoviuskorostići,aidame,maloprijejela«,rekaojeCezaripodignuo

rukudabizaustaviosluguzaduženazavino.»Nadamse,GajuMarije,damenećešdržati neotesanim ako te s poštovanjem zamolim da piješ vino kako ga i janamjeravampiti,smnogovode?Imamvaljanirazlogzato,alivjerujemdagane

trebaobjašnjavatiovakorano.Jednostavno,objašnjenjekojetisadamogudatijestdabinamobojicikoristilodaostanemoposveprisebni.Osim toga,damepostajunemirnekadavidesvojemuškarcedapijunerazvodnjenovino.«»Pijenje vina nije jedna odmojihmana«, rekao jeGajMarije, opuštajući se pa

zatimzaustavljajućitočiteljavinadojmljivobrzoipazećidamučašabudegotovodorubapunavode.»Akoječovjekudovoljnostalododruštvadaprihvatipozivnavečeru,jezikombisetrebaoslužitizagovor,umjestozablebetanje.«»Dobrorečeno!«uzviknuojeCezar,sjajeći.»No,priličnosamznatiželjan.«»Sveusvojevrijeme,isvećešsaznati.«Nastupilajetišina.Obasumuškarcapijuckalasvojuvodusokusomvina,pomalo

nelagodno. Budući da su se poznavali samo klimanjem glave u prolazu, jedansenatordrugome,ovajpočetnipokušajuspostaveprijateljstvamorao jebiti težak.Posebnozatoštojedomaćinstavioembargonaneštoštobiihučiniloopuštenijima–navino.Cezarsenakašljaoispustiočašunauzakstoluzsamrubpočivaljke.»Vjerujem,

GajuMarije,datinijepovjerennidioovogodišnježetvemagistrata«,rekaoje.»Takomibogova,ne!Ništavišenegotebi,vjerujem.«»Onisulošagomilica,istinaje.Ponekadsepitamjesmoliukrivukadatražimo

damagistrattrajesamogodinudana.Moždabismotrebalipravogčovjeka,kadaganapokondobijemo,ostavitiiduže–daobavivišetoga.«»Iskušenje,akadaljudinebibililjudi,moglobiiuspjeti«,rekaojeMarije.»Ali

postojiizapreka.«»Zapreka?«»Čijojćemoriječivjerovatidadobarčovjekuistinujestdobarčovjek?Njegovoj?

Senatovoj? Skupa naroda? Vitezovima? Glasačima, tim nepodmidjivim ljudima,otpornimnamito?«Cezar se nasmijao. »Mislio sam da je Gaj Grakho bio dobar čovjek. Kada se

natjecao za drugimandat pučkoga tribuna, od srca samga podržavao, a podržaosamgaiutrećempokušaju.Nomojapotporanijemnogoznačila–jasampatricij.«»Ietoga,GajuJulije«, rekao jeMarijeozbiljno.»KadagodRimuspije izabrati

dobrogčovjeka,srušimoga.Azaštogasrušimo?JermujevišestalodoRimanegodoobitelji,frakcijainovčanihprilika.«»MislimdatonevrijedisamozaRimljane«,rekaojeCezar,podižućisvojetanke

obrve dokmu se čelo nije naboralo. »Ljudi su ljudi.Vidimmalo razlika izmeđuRimljana,Grka,Kartažana,Sirijacaidrugihkojihsemožešsjetiti,najmanjekadajeriječozavistiilipohlepi.Jedinimogućinačindanajboljičovjekzaposaozadržitajposaodovoljnodugodanapravisveštomoženapravitijestdapostanekraljem.Ustvarnosti,akovećnenazivom.«»ARimnikadanećeprihvatitikralja«,rekaojeMarije.

»Nijeposljednjihpetstotinagodina.Nadraslismokraljeve.Čudno,nijeli?Većinasvijeta više voli apsolutnu vladavinu.Ali nemi, Rimljani. NiGrci, kad smo kodtoga.«Marijesenasmijao.»TojezatoštosuRimiGrčkaprepuniljudikojimisledasu

svi kraljevi. A Rim svakako nije postao pravom demokracijom nakon što smokraljeveizbacili.«»Naravno,nije!Pravajedemokracijanedostižnaidejagrčkefilozofije.Pogledaj

neredkojisuGrciodnjenapravili,pakakvisuondaizgledirazumnomrimskommomku? Rim je vladavina malobrojnih nad mnogima. Slavne obitelji.« Cezar jeusputnodobaciotuopasku.»Ipovremennovičovjek«,rekaojeGajMarije,novičovjek.»Ipovremennovičovjek«,složioseCezarkrotko.DvasusinaCezarovakućanstvaušlaublagovaonicutočnokakobimladićitrebali

to činiti,muževni, ali uslužni, suzdržani umjesto stidljivi, ne ističući se, ali ni nepovlačećise.SekstJulijeCezarbio jestariji,ovećegodine imatidvadeset ipet,visok ikose

boje rastaljene bronce, sivih očiju.Naučenprocjenjivatimladiće,GajMarije je unjemuotkrioneobičnusjenu:nakožiispodočijuvidiojeblagunaznakuumora,ausnesumubilečvrstostisnute, iakone ioblikakojibiomogućiodabudučvrstostisnute.Gaj JulijeCezarmladi ove je godinenapuniodvadeset dvije, bio je snažniji od

brata, čak i nešto viši, momak zlaćane kose i blještavih plavih očiju. Iznimnorazborit,ocijeniojeGajMarije,aipaknenasilanilisvadljivmladić.Obojica su bili privlačni, rimskih crta lica, pristali par sinova kakve bi svaki

rimskisenatormogaopoželjeti.Senatorisutrašnjice.»Imašsrećesasinovima,GajuJulije«,rekaojeMarijedoksusemladićismještali

napočivaljkuzdesnaocu.Akonavečerinebudejošgostiju(iliakojeovojednaodsablažnjivo naprednih kuća u kojima žene liježu kako bi večerale), treća ćepočivaljka,sdesnestraneMarijevojlijevojruci,ostatipraznom.»Da,mislimdasamsretan«,nasmiješio seCezar sinovima, spoštovanjem,ali i

ljubavljuuočima.ZatimseokrenuonalaktukakobipogledaoGajaMarija,aizrazmusepromijenioupristojnuznatiželju.»Tinemašsinova,zarne?«»Ne«,odgovoriojeMarijebezžaljenja.»Alioženjensi?«»Vjerujemda jesam!« odgovorio jeMarije i nasmijao se. »Svi smomi isti,mi

vojnici.Našajepravasuprugavojska.«»Događaseto«,rekaojeCezaripromijeniotemu.Razgovor prije večere bio je obziran, dobro raspoložen i vrlo pristojan,

primijetiojeMarije.Nitkouovojkućinijemoraoponižavatinikogadrugogtkojeovdježivio,svisuseizvrsnoslagalisasvima,nikakavpritajensukobnijeostavljao

pozadinski ton.Saznatiželjomjeočekivaožene jer jeotac,naposljetku,biosamopolovica ovoga sretnog postignuća. Iako je bio vjenčan puteolskim pudingom,Marijenijebiobudalaiosobnonijepoznavaonitijednuženuizrimskogplemstvakoja nije imala golem utjecaj na odgoj svoje djece. Bez obzira na to bila onaraspuštenicailičistunka,budalailinaobražena,bilajeosobaskojomtrebaračunati.A tada su ušle žene.Marcija i dvije Julije. Predivne! Baš predivne, uključujući

majku.SlugesuzanjihpostaviliuspravnestolcesunutarnjestranepraznogsredištaslovaUkojesuoblikovaletripočivaljkezaobjedovanjeinjihoviuskistolovi,pajeMarcijasjelanasuprotsuprugu,JulijaokrenutaGajuMariju,aJulilapremasvojojdvojicibraće.Kadajeznaladajeroditeljinegledaju,alidajegostpromatra,Julilajebraćiisplazilajezik,primijetiojeMarijezabavljajućise.Unatoč nedostatku egzotičnih riba i oštriga i jako razvodnjenu vinu, bila je to

čudesnavečerakojusuposluživalinenametljivirobovizadovoljnaizgledakojisenikada nisu nepristojno gurali između žena i stolova, niti zanemarivali dužnost.Hranajebilaobična,aliizvrsnopripremljena:prirodniokusimesa,voćaipovrćanisu bili prigušeni ribljim garum esencijama i bizarnim mješavinama egzotičnihzačinasistoka.BilajetohranakakvujevojnikMarijenajviševolio.Pečeneptice,punjenejednostavnimsmjesamakruha,lukaizelenihzačinaizvrta,

najlakša od svježe pečenih rolada, dvije vrste maslina, valjušci od nježnoprosijanogabrašnakuhanisjajimaisirom,kobasicečudesnaokusa,pečenenažaruimarinirane tankim slojem češnjaka i razvodnjenameda, dvije izvrsne salate odzelenesalate,krastavaca,lukakozjakaicelera(svakasdrugomkombinacijomuljai octa) i čudesna smjesa brokule, mlade tikve i cvjetače s malo ulja i naribanoglješnjaka, kuhana na pari.Maslinovo je ulje bilo slatko i iz prvog tješnjenja, solsuha, a papar – najbolje kvalitete – čuvan u zrnu sve dok netko ne bi pokazaomomkukojigajedržaodatučkomumužaruusitnimalopapra.Večerajezavršilamalimvoćnimpitama,ljepljivimkockamasezamaslijepljenimmedomoddivljegatimijana,pecivompunjenimsuhimgrožđicama,umočenimusirupodsmokavatesdvasjajnasira.»Arpino!« uzviknuo je Marije, držeći komad drugoga sira, a lice s izraženim

obrvama iznenada se činilo nekoliko godinamladim. »Dobro poznajemovaj sir!Mojgaotacizrađuje.Mlijekojeoddvogodišnjihovaca,auzimaseteknakonštosutjedan dana lutale riječnom ravnicom u kojoj raste posebna trava koja dajemlijeko.«»Oh,kakolijepo«,reklajeMarcija,smiješećimusebeztračkaprenemaganjaili

samosvijesti.»Uvijeksamvoljelabaštuvrstusira,alisadaćujeposebnotražiti.SirkojiproizvodiGajMarije–tvojjeotactakođerGajMarije?–izArpina.«Čimjeposljednjejeloodneseno,ženesuustaledaodu,adanisuniprobalevino,

alistekomsuvečeraleiobilnojelozalijevalevodom.Kada je ustala, Julija mu se nasmiješila osmijehom koji je, zapazio je Marije,

iskazivao iskreno sviđanje. Kad god bi on pokrenuo razgovor, ona bi u njemupristojnosudjelovala,alinijepokušavalarazgovorizmeđunjegaiocapretvoritiutrostranu priču. Ipak nije djelovala kao da se dosađuje, već je razgovorCezara iGaja Marija pratila s vidljivim zanimanjem i razumijevanjem. Iskreno divnadjevojka, mirna djevojka kojoj sudbina, čini se, nije namijenila da se pretvori upuding.Njezina mlada sestra Julila bila je fakinka – predivna, da, ali i prezahtjevna,

sumnjaojeMarije.Razmaženaisvojeglava,posvesvjesnakakopostićiodobiteljiono što želi. Ali nešto je u njoj bilo uznemirujuće. Procjenitelj mladića bio je iprilično dobar procjenitelj djevojaka. A Julila je izazivala žmarce uz kičmu –Marije je bio siguran da negdje u njoj postoji kvar. Nije bila riječ o manjkurazboritosti,iakojebilaočitomanjenačitanaodstarijesestreibraće,aliistodobnoninajmanjeuznemirenazbogsvojeganeznanja.Nijetobilanitaština,iakojeočitobilasvjesnasvojeljepoteičuvalaje.TadajeMarijeumislimaslegnuoramenima,odbacioproblemiJulilu.Nikadanećebitinjegovombrigom.

DVOJICASUSEmladićazadržalajošmoždadesetminuta,zatimsuseioniispričaliiotišli.Noćjepala.Vodenisusatovipočeliotkapavatisatetame,dvostrukodužeodsatadnevnogasvjeda.Bilisuusredzimeizapromjenujekalendarpratiogodišnjadoba, zahvaljujući pontifexumaximusu, Luciju Ceciliju Metelu Dalmatiku koji jeosjećao da bi se datum i godišnje dobamorali preklapati – što je zapravo posvegrčka zamisao. Zašto je to bilo važno sve dok ti oči i sustav za osjećanjetemperature govore o kojem je godišnjem dobu riječ, a službeni kalendar naForumuRomanumutipokazujeukojemsedanuimjesecunalaziš?Kada su sluge došle zapaliti svjetiljke,Marije je primijetio da je ulje vrhunske

kvalitete,adafitiljnijeobično,grubouže,većispravnoispletenatkanina.»Volimčitati«,rekaojeCezarpratećiMarijevpogleditumačećinjegovemislis

istomuznemirujućomtočnošćukojujepokazaonajučerašnjemslučajnomsusretunaKapitolu.»Bojimsedaninespavamdobro.Prijemnogogodina,kadasumojadjeca stasala do dobi da mogu sudjelovati u obiteljskim vijećima, imali smoposeban sastanak na kojemu smo odlučili da svatko od nas ima pravo na jednuraskoš.Marcija jeodabrala imati prvoklasnukuharicu, sjećamse–nokako je toizravnokoristilo svimanama,glasovali smoda trebadobiti novi tkalački razboj,najnovijimodel izPatavija iuvijekonuvrstuvunekoja joj se sviđa,čak i ako jeskupa. Sekst je odabrao posjećivati Vatrena polja iza Puteolija nekoliko putagodišnje.«Nervozan je izrazna trenutakprešaoprekoCezarova lica.Duboko jeuzdahnuo.

»PostojenekenasljedneznačajkeuJulijimaCezarima«,objasnioje,»anajslavnijaje,osimnašesvijetleputi,mitdajesvakaJulijarođenasdaromdausrećisvojegamuškarca. Dar osnivačice naše kuće, božice Venere, iako nikad nisam čuo da je

Venerausrećilaprevišesmrtnihmuškaraca.IlisamogVulkana,kadsmokodtoga.IliMarsa!Ipak,tokažemitoženamaJulijevkama.Alipostojeidrugi,manjezdravidarovikojisudaninekimaodnas,uključujućionajkoji jesirotiSekstnaslijedio.Siguran samda si čuozabolestodkojeboluje–hroptaje ?Kadadobijenekiodsvojih napada,možeš ga čuti kako hropće s drugog dijela kuće, a kad su napadinajgori,posvepocrniulicu.Nekolikosmogaputagotovoizgubili.«Toje,dakle,zapisanonaSekstovulicu!Sirotijemomakhroptao.Bezsumnjeće

mutousporitikarijeru.»Da«,rekaojeMarije,»poznatamijebolest.Mojotackažedajeuvijeknajgore

kadjezrakprepunpljeveprižetvi ilipeludauljetoidabionikojiodnjebolujutrebali ostati podalje od životinja, posebno konja i pasa. Dok je u vojnoj službi,nekaostanepješak.«»Tojeisamotkrio«,rekaojeCezariponovnouzdahnuo.»Dovrši priču o obiteljskom vijeću, Gaju Julije«, rekao je Marije, opčinjen.

Tolikodemokracijenijepostojalounajmanjoj insonomijiuGrčkoj!Kakvasuonibiličudnadružba,tiJulijiCezari!Navanjskiznatiželjanpogled–savršenoispravni,patricijskistupovizajednice.Aliiznutra–savršenonepravovjerni!»Pa,mladi je Sekst odabrao redovito odlaziti naVatrena polja jermu tamošnje

parepomažu«,rekaojenjegovotac.»Idaljemupomažu,idaljeodlazi.«»Amlađisin?«»Gaj je rekaodakaopovlasticu želi jednu jedinu stvarna svijetu, iako se tone

moženazvatiraskoši.Zatražiojedamuseodobridasamodabereženu.«Marijevesuobrve, iznenadažive,poletjelegorepadolje.»Bogovi!I jestelimu

odobrilitupovlasticu?«»Oh,jesmo.«»A što ako izvede uobičajen trik dječaka i zaljubi se u raspuštenicu ili u staru

kurvu?«»Tadaćejeoženiti,akotakoželi.No,nekakomislimdamladiGajnećebititako

budalast.Njegova je glava dobropovezana s njegovim ramenima«, rekao je otacmirno.»Zenite li se vi na stari patricijski način, confarreatio – za život?« nastavio je

Marije,jedvavjerujućionomeštočuje.»Oh,da.«»Oh,bogovi!«»Mojajestarijakći,Julija,takođervrlorazumna«,nastaviojeCezar.»Odabralaje

članstvo uFanijevoj biblioteci. Ja samnamjeravao tražiti točno to, ali nije imalosmisladasmooboječlanovi,pasamjojprepustiočlanstvo.Našabeba,Julila,nijetakomudra,alimislimdaleptiriinemajupotrebezamudrošću.Onijednostavno...«,slegnuo je ramenima i oprezno se nasmiješio, »osvjetljavaju svijet. Mrzio bihvidjetisvijetbezleptira,akakosmobilisramotnonerazumniimajućičetvorodjece,

lijepo je štonaš leptir nije stigaoprijeposljednjegamjesta.A imao je i ljupkostidoćikaožensko.«»Štojetražila?«»Oh,onoštosmoočekivali.Slatkišeiodjeću.«»Ati,kadasiostaobezčlanstvaubiblioteci?«»OdabraosamnajboljeuljezalampeinajboljefitiljeipogodiosesJulijom:ako

midopustidaposudimknjigekoječita,onamožečitatiuzmojelampe.«Marije se polako osmjehnuo, s neizmjernom simpatijom prema autoru ove

pričice. Kako je jednostavan, sretan život bez zavisti uživao! Okružen ženom idjecomkojimasezapravotrudiougoditi,kojigakaopojedincizanimaju.Njegovaje analiza značaja potomstva bila, bez sumnje, posve točna, a mladi Gaj nećeodabratiženuizsuburskogablata.Nakašljaose.»GajuJulije,ovajevečerbilanevjerojatnougodna.Alimislimdaje

vrijemedamikažešzaštosammoraoostatitrijezan.«»Akotinesmeta,najprijećuotpravitisluge«,rekaojeCezar.»Vinojeovdjegdje

gasamimožemodohvatiti,asadakadajetrenutakistinestigao,višenemoramobitisuzdržani.«Njegova je obzirnost iznenadilaMarija koji se bio posve naviknuo na potpuno

nezanimanjekojusurimskevišeklasepokazivalepremakućnimrobovima.Oh,neu smislu ponašanja prema njima – obično su se dobro ponašali prema svojimljudima–alisu,činise,mislilidasunjihoviljudibeživotnelutkekadajebilariječoslušanjuprivatnihrazgovora.TunavikuMarijenikadanijeusvojio.PoputCezara,injegovjeotacčvrstovjerovaouotpuštanjeslugu.»Užasno ogovaraju, znaš«, rekao je Cezar kada su ostali sami iza zatvorenih

vrata,»asobjestrane imamoznatiželjnesusjede.Rim jemoždavelik,alikada jeriječoširenjutračevapoPalatinu,postajepravoselo!Marcijamikažedanekeodnjezinihprijateljicapadajutakoniskodasvojimslugamaplaćajuzatračeve–idajuim bonuse kada se tračevi pokažu istinitima! Osim toga, i sluge imaju misli iosjećajeiboljeihjeneuplitati.«»Ti si, Gaju Julije, trebao biti izabran za konzula, zatim postati najvažnijim

konzularomibitiizrabranicenzor«,iskrenojerekaoMarije.»Slažem se s tobom,GajuMarije, trebao sam.Ali nemamnovca da tražimviši

položaj.«»Jaimamnovca.Jesamlizatoovdje?Itrijezan?«Cezar je djelovao šokirano. »Dragi moj Gaju Marije, jasno da ne! Bliži sam

šezdesetoj,negopedesetoj!Auovomjekasnomtrenutkumojakarijerazamrznuta.Ne,brinemsezasvojesinoveizanjihovesinovekadadođevrijeme.«Marije seuspravio i okrenuonapočivaljcikakobipogledao svojegadomaćina

kojijeučinioisto.Kakomuječašabilaprazna,Marijejepodignuovrčinatočiosinerazvodnjeno vino, otpio, pa pogledao iznenađen. »Jesam li ovo cijele večeri

razvodnjavao?«upitaoje.Cezar senasmiješio.»Mojbože,ne!Nisam takobogat,uvjeravam te.Vinokoje

smorazvodnjavaliobičnajeberba,aovočuvamza,posebneprigode.«»Tada sam počašćen.« Marije je pogledao Cezara ispod obrva. »Što želiš od

mene,GajuJulije?«»Pomoć. Zauzvrat, ja ću pomoći tebi«, rekao je Cezar i natočio sebi čašu

vrhunskogavina.»Akakoćesetameđusobnapomoćizvesti?«»Jednostavno.Takoštoćešpostatičlanomobitelji.«»Što?«»Nudim ti jednu od svoje dvije kćeri, koja god ti se sviđa«, rekao je Cezar

strpljivo.»Brak?«»Svakako,brak!«»Ohhhhh! Dakle, to je zamisao!« Marije je odmah vidio mogućnosti. Otpio je

velikgutljajopojnogafalernijskogvinaizašutio.»Svi te moraju primijetiti ako ti je žena Julijevka«, rekao je Cezar. »Srećom

nemaš sinova – ni kćeri, kad smo kod toga. Stoga žena koju uzimaš u ovomtrenutku svojega života mora biti mlada i dolaziti iz plodne loze. Posve jerazumljivodamoždatražišnovuženu,nitkonećebitiiznenađen.Ali–akoježenaJulijevka,onaje iznajvišegapatricijskogplemenaivašaćedjecauvenamaimatijulijevskukrv.NeizravnotebraksJulijevkomčiniplemenitijim,GajuMarije.Svićebitiprisiljenipromatrati teposvedrukčijenego što to sadačine.Tvojeće imeuvećati golema dignitas – javna vrijednost i položaj – jedne od najplemenitijihrimskihobitelji.Novcanemamo.Dignitasimamo.JulijiCezaripotječuizravnoodbožice Venere, preko njezina unuka Jula, sina njezina sina Eneje. A nešto će senašegasjajaprelitiinatebe.«Cezarjespustiočašuiuzdahnuo,nesmiješećise.»Uvjeravamte,GajuMarije,to

jest točno. Ja ipak nisam najstariji sin svojega narastaja julijske kuće, ali imamovoštane slikeuormarima i pratimo svojekorijenje tijekom tisućugodina.DrugoimemajkeRomula iRema,onekojasenazivalaReaSilvija– jest Julija!Kada jelegla s Marsom i začela blizance, mi smo dali smrtni oblik Romulu, pa tako iRimu.«Osmijehmuseširio,osmijehkojinijebiosamoironičan,većponosannaslavnepretke. »Mi smobili kraljeviAlbeLonge, najvećegaod latinskihgradova,jerga jeosnovaonašpredakJul,akadajeRimtajgradrazorio,dovedenismouRimiuzdignutiurimskojhijerarhiji,kakobismododalitežinurimskimtvrdnjamada vodi latinsku rasu. I iako Alba Longa nikada nije ponovno izgrađena, dodanašnjegajedanasvećenikAlbanskeplanineJulijevac.«Nijemogaosamsebipomoći–Marijejedubokouzdahnuooddivljenja.Alinije

rekaoništa,samojeslušao.

»Na skromnijoj razini«, nastavio je Cezar, »i sam nosim velik dio časti, iakonikada nisam imao novca da se natječem za više položaje. Moje me ime činipoznatimmeđuelektorima.Udvarajumiseonikojiseuspinjuudruštvu,akaoštoznaš,centurijekojeglasujuukonzularnimizborimaprepunesuonihkojiseuspinjuiiznimnomepoštujeplemstvo.Mojjeosobniugled(dignitas)bezmrlje,kaoštojebioonajmojegaocaprijemene«,završiojeCezarozbiljno.NovisusevidiciotvaralipredGajemMarijemkojinijemogaoskinutipogleds

Cezarova lijepa lica. O da, potomci su Venere, istina je! Svaki je od njih pravaljepota.Izgledjevažan,atijekompovijestisvijetauvijekjeboljebilobitiplavokos.DjecakojuzačnemsJulijommoglabibitiplavokosai imatiduge,grbaverimskenoseve. Izgledali bi točno kako treba, baš koliko bi izgledali neobično. Koja jerazlika između plavokosih Julija Cezara iz Albe Longe i plavokosih Pompeja izPicena?JulijiCezariizgledajunesumnjivorimski,aPompejiizgledajukaoKelti.»Želišbitikonzulom«,nastaviojeCezar,»tolikojesvimajasno.Tvojasudjelau

Daljoj Hispaniji, dok si bio pretor, stvorila podanike. Ali nažalost, i za tebe segovoridasipodanikitotvojepodanikečinipodanicimatvojegapatrona.«Gostjepokazaozubekojisubiliveliki,bijeliisnažni.»Tojekleveta!«rekaoje

ljutito.»Janisamničijipodanik!«»Ja ti vjerujem, ali to nije onou što seopćenitovjeruje«, nastavio jeCezar, »a

onouštoseopćenitovjerujemnogojevažnijeodonogaštojeistina.Svatkosmalorazuma,možeodbacititvrdnjuHerenijeveobiteljidatedržezasvojegapodanika–Herenijev je klanmnogomanje latinski odMarijevaklana izArpina.AliCecilijiMeteli također tvrde da te drže u svojoj patronaži kao podanika. A CecilijimaMetelima se vjeruje. Zašto? Za početak, zato što je obitelj Fulcinija tvoje majkeetruščanska,aklanMarijevacadržizemljuuEtruriji.EtrurijajetradicionalnifeudCecilijaMetela.«»Niti jedan Marijevac – ili Fulcinijevac, kad smo kod toga! – nikada nije bio

podanikCecilijimaMetelima!«prasnuojeMarije,sveljući.»Previšesukukavicedabi me nazvali svojim podanikom u bilo kojem trenutku u kojem bi mogli bitipozvanidatodokažu!«»Tojebezdvojbetako«,rekaojeCezar.»No,nesviđašimsenaosobnojrazini,a

todajedodatnutežinunjihovojtvrdnji.Otojsečinjenicineprestanogovori.Kažesedateprevišeosobnonevoledabitopotjecaloiznačinanakojisiimnatrljaonosdoksibiopučkitribun.«»Oh,osobnoje«,rekaojeMarijeinasmijaose,aligorko.»Recimi.«»JednomsamDalmatikovamlađegbrata–istogaonogkojićebezsumnjeiduće

godinepostatikonzulom–baciousvinjacuNumanciji.Zapravo,trojicanassmotoučinili initkoodnasnijedospiodalekosRimljanimakojisuotadpokazalipraviutjecaj,tojesigurno.«

»Tkosubiladrugadvojica?«»PublijeRutilijeRufinumidskikraljJugurta.«»Ah!Tajna je riješena.«Cezar je spojio prste i približio ih napućenim usnama.

»No,optužbadasinečasanpodaniknijenajgoraklevetaprikvačenauz tvoje ime,GajuMarije.Postojijošjednaskojomseteženositi.«»Prijenegopočnemostomklevetom,GajuJulije,kakopredlažešdaprekinemtu

klevetuopodaništvu?«upitaojeMarije.»Takodaoženišjednuodmojihkćeri.Budešliprihvaćenkaomužjedneodmojih

kćeri, to će svijetu pokazati da ne nalazim nikakve dokaze priči o podaništvu. Iproširipričuohispanskomsvinjcu!Akojemoguće,zamoliPublijaRutilijaRufadajepotvrdi.SvićeimativišenegoodgovarajućeobjašnjenjezaosobnerazlogeštoteCeciliji Meteli ne vole«, rekao je Cezar sa smiješkom. »Mora da je bilo jakosmiješno–CecilijeMetelspuštennarazinu–ha,čaknirimskihsvinja!«»Bilojesmiješno«,rekaojeMarijekratko,nestrpljivnastaviti.»Štojesdrugom

klevetom?«»Sigurnojevećisamznaš,GajuMarije.«»Ništaminepadanapamet,GajuJulije.«»Govorisedasiutrgovini.«Marije je uzdahnuo, zapanjen. »Ali – ali kako sam u trgovini drukčije od tri

četvrtineostalihčlanovasenata?Neposjedujemnikakavudioutvrtkamakojibimidao pravo glasa ili drukčijeg utjecaja na poslovanje tvrtke! Ja sam tek tihi ortak,davateljkapitala!Zarsetogovoriomeni,dasampoduzetanutrgovini?«»Nikako!DragimojGajuMarije,nitkotoneobjašnjava!Tebeseodbacujetekuz

porugu,uzjednostavnufrazu>Onjeutrgovini«:.Neizbježnihjeposljedicamnogo,no ništa se stvarno ne govor! Stoga su oni bez dovoljno mudrosti da daljepropitkujudovedenidozaključkadajetvojaobiteljvećnaraštajimautrgovini,datisamvodištvrtke,skupljašporezeibogatišseunabavihrane«,rekaojeCezar.»Razumijem«,odgovoriojeGajMarijekrozzube.»Iboljedashvatiš«,dodaojeCezarblago.»Ne bavim se nikakvim poslom kojim se ne bavi bilo koji od CecilijaMetela!

Zapravo,vjerojatnosammanjezauzetouključenuposao.«»Slažemse.Alikaošto teodpočetkasavjetujem,GajuMarije«, rekao jeCezar,

»pokušaobihteuvjeritidasedržišdaljeodbilokakvihposlovnihpothvatakojineuključujuvlasništvonadzemljomili imovinom.Tvojisurudnicibesprijekorni, toje dobra, čvrsta imovina. Ali za novog čovjeka – pa, uključenost u tvrtke nijeosobitomudra.Trebaosisedržatisamoonogaštosenatormožeimatibezikakvezamjerke–zemljeiimovine.«»Hoćešrećidasumojeposlovnedjelatnostijošjedanznakdanisamidanikada

nećumoćibitirimskimplemićem«,rekaojeGajMarijegorko.»Točnotako!«

Marijejepognuoramena.Razbijatiglavupovrijeđenošćuzbogočitenepravdebioje gubitak vrijednog vremena i energije. Umjesto toga, misli je usmjerio naprimamljivumogućnostbrakasdjevojkomizjulijevskekuće.»Zarzaistavjeruješdaćemojbraksjednomodtvojihkćeritolikopopravitimojuslikuujavnosti,GajuJulije?«»Mora.«»Julijevka... Zašto se onda ne bih pokušao oženiti Sulpicijevkom ili

Klaudijevkom... ili Emilijevkom... ili Kornelijevkom? Djevojka iz bilo koje odpatricijskihkućasigurnobibila jednakodobra–ne,čakibolja!Imaobihdrevnoime,aimnogovišetrenutačnogpolitičkogutjecaja.«Smiješeći se, Cezar je zavrtio glavom. »Odbijam prihvatiti provokaciju, Gaju

Marije, pa nemoj ni pokušavati. Da, možeš se oženiti Kornelijevkom iliEmilijevkom.Ali svi će znati da si jednostavno kupio djevojku. Prednost braka sJulijevkom krije se u tome da Juliji Cezari nikada nisu svoje kćeri prodavalibogatim bezvrijednicima željnim političkog uspjeha za sebe i plemenitognasljedstvazasvojepotomstvo.SamačinjenicadatijedopuštenooženitiJulijevkuobavijestitćesvijetdazaslužuješsvakupolitičkučastidasuklevetevezaneuztvojeime čista zloba. Juliji Cezari uvijek su bili iznad prodaje svojih kćeri. To jejednostavnoopćepoznatačinjenica.«Cezar jena trenutakzastaokakobi razmisliopadodao:»Kadboljerazmislim,savjetovatćuobojicisinovadadobrounovčenašuekscentričnost i obje svoje kćeri udaju za bogate bezvrijednike čim prije to budumogli!«Marije se naslonio s drugom punom čašom. »Gaju Julije, zašto mi nudiš ovu

priliku?«upitaoje.Cezarsenamrštio.»Dvasurazloga«,rekaoje.»Prvimoždanijejakorazuman,ali

iz njega se rodila moja odluka da promijenim tradicionalnu nevoljkost svojeobiteljidaoddjecepravikapital.Vidiš,kadasamtejučerprimijetionaustoličenju,imaosamviziju.Pazi,janisamčovjeksklonvizijama,moraštoznati.Alikunemsesvimbogovima,GajuMarije,iznenadasamznaodagledamčovjekakojibi–samoda dobije priliku! –Rimmogao na vlastitim leđima izvući iz velike opasnosti.Aznaosamidaće,nedobiješlipriliku,Rimprestatipostojati.«Slegnuojeramenimai stresao se. »Pa, u svakom Rimljaninu postoji jaka praznovjerna crta, a u jakostarim obiteljima ona je iznimno izražena. Vjerovao sam u ono što sam osjetio.Nakon što je dan prošao, i dalje vjerujem u ono što sam osjetio.A ne bi li bilolijepo, pomislio sam, kada bih ja, skromni i nevažni senator, Rimu dao čovjekakojegaRimočajničkitreba?«»Ijasamtoosjetio«,rekaojeMarijenaglo,»osjećamtojošotkakosamotišaou

Numanciju.«»Ietoga!Nasdvojica!«»Atvojdrugirazlog,GajuJulije?«

Cezar je uzdahnuo. »Došao sam u dob kada semoram suočiti s činjenicom dasvojoj djeci nisam uspio osigurati sve što bi otac trebao. Ljubavi su imali.Materijalne ugode su također imali, bez tereta prevelike materijalne ugode.Izobrazbu su također imali. Ali ova je kuća, plus pet stotina jugera zemlje iznadAlbanskihbrda,sveštoposjedujem.«Sjeoje,prekrižionogeiponovnosenagnuonaprijed.»Imamčetverodjece.To jedvojepreviše,kaoštodobroznaš.Dvasina,dvijekćeri.Onoštoposjedujemnećeosiguratipolitičkekarijeremojimsinovima,čak niti ovako skromnog senatorskog položaja kakav jemoj.Ako ono što imampodijelim na svoja dva sina, niti jedan se neće kvalificirati za senatorski cenzus.Akoonošto imamostavimstarijemSekstu,onćepreživjetikao što sam i ja.Alimlađi će, Gaj, biti toliko siromašan da se neće moći kvalificirati niti za viteškicenzus.Zapravo,odnjegaćuučinitiLucijaKornelijaSulu–znašliLucijaKornelijaSulu?«upitaojeCezar.»Ne«,odgovoriojeMarije.»Njegovajepomajkamojasusjeda,užasnaženaniskogpodrijetla,alivrlobogata.

Noimakrvnerođakekojićenaslijeditisveštoonaposjeduje,mislimdajeriječonećaku.Kakotolikoznamonjoj?Tojecijenaživotasasusjedomkojijeujednoisenator. Gnjavila me da joj sastavim oporuku i nikako nije prestajala govoriti.Njezin posinak Lucije Kornelije Sula živi s njom, tvrdi ona, jer doslovno nemakamootići.Zamislitito–patricijKornelije,dovoljnostardasadabudeusenatu,alibezikakvenadedaikadaudeusenat.Siromašanje!Njegovajegranaobiteljidavnoposrnula,aotacmunijeimaodoslovnoništa:kaodazlakobLucijaKornelijanijebiladovoljna,otacseokrenuovinuištogodjeodimovinemoždapreostalo,davnojezapio.Upravojeotacbiooženiomojuprvususjedu,aonajesinazadržalapodsvojim krovom otkako je otac preminuo, ali nije spremna za njega ništa drugoučiniti.Ti si,GajuMarije,bioneizmjernosretnijiodLucijaKornelijaSule jer jetvojaobiteljbarembiladovoljnoimućnadatidaimanjaisenatorskiprihodkadaseukazalaprilikadauđešu senat.Tvojpoložajnovogčovjekanije temogaodržatiizvan senata kada je došlo do prilike, a neuspješan bi prolazak ispita imovinesigurnoučinio.PodrijetloLucijaKornelijaSulebesprijekornojenaobjestrane.Alinjegovomujesiromaštvoučinkovitooduzeloprilikudazauzmemjestouporetkukoje mu rođenjem pripada. Previše volim svojega mlađeg sina da bih njega ilinjegovudjecu, ilidjecunjegovedjece,osudionasudbinuLucijaKornelijaSule«,rekaojeCezarstrastveno.»Rođenje je slučajnost!« odgovorio je Marije jednako strastveno. »Zašto bi

trebaloimatimoćdanamureduježivot?«»Azaštobi to trebaonovac?«usprotivioseCezar.»Hajde,Marije,priznajda je

običajsvihljudiusvimdržavamadacijenepodrijetloinovac.Mislimdajerimskodruštvo prilagodljivije od većine, zapravo, u usporedbi s PartskimKraljevstvomprimjerice, Rim je idealan kao Platonova hipotetična Republika! U Rimu se

događalo da su se ljudi uzdignuli ni iz čega. Ipak, nisam se osobno divio nitijednome koji je to uspio«, rekao je Cezar zamišljeno. »Čini se da ih je borbauništilakaoljude.«»OndajemoždaboljedaLucijeKornelijeSulaostanetočnogdjejest«,rekaoje

Marije.»Nikako!«odlučnoseusprotivioCezar.»Priznajemda ti je tvojpoložajnovoga

čovjekadonio ružnu inepravednusudbinu,GajuMarije, alidovoljnosamčovjeksvojeklasedažalimsudbinuLucijaKornelijaSule!«Na licumusepojavio izrazposlovneodlučnosti.»Ali sadamebrine sudbinamojedjece.Moje sukćeri,GajuMarije, bez miraza! Ne mogu im osigurati ni najbjedniji miraz jer bih timeosiromašiosinove.Toznačidamojekćerinemajuamabašnikakveprilikeudatisezamuškarcasvojeklase.Ispričavamse,GajuMarije,akotisečinidasamteovimriječimauvrijedio.Nisammislionamuškarcepoputtebe,misliosam«–mahaojerukama–»idemispočetka.Misliosamdaćusvojekćerimoratiudatizamuškarcekojimisenesviđaju,kojimasenedivim,skojimanemamništazajedničko.Nebihih udao niti za muškarce svoje klase koji mi se ne sviđaju! Želim pristojnog,časnog,dopadljivogčovjeka.Alinećugaimatiprilikeotkriti.Onikojićeodmenetražitirukemojihkćeribitćedrskinezahvalnicikojimabihradijepokazaopotplatčizama, nego dlan ruke. To je slično sudbini bogate udovice: pristojni muškarcizaobilazit će je da ne bi bili proglašeni lovcima na bogatstvo, pa ćemoći biratisamomeđulovcimanabogatstvo.«Cezarjekliznuospočivaljkeisjeonanjezinstražnjinaslon,njišućinogama.»Bi

litismetalo,GajuMarije,daprošetamovrtom?Vanijehladno,znam,alimogutidati topli ogrtač. Večer je bila duga, a za mene ovo nije jednostavno. Počinjemosjećatidamisekostismanjuju.«Marijesebezriječipodignuospočivaljke,uzeoCezarovecipeleiobuomuihna

noge, pa ih vezao brzom učinkovitošću uređena uma. Zatim je isto učinio sebi iustao,rukompridržavajućiCezarovlakat.»Zatomisetolikosviđaš«,rekaojeCezar.»Nemagluposti,nemapretvaranja.«Peristil jebiomalen,ali ipak je imaoodređenudražkojumalogradskihvrtova

posjeduje. Aromatske su biljke rasle unatoč godišnjem dobu i odašiljale čudesanmiris, a ostatak vrta činile su uglavnom cjelogodišnje zimzelene biljke.Male suseoske navike teško umirale u Julijima Cezarima, primijetio je Gaj Marije sodređenimuzbuđenjem i toplinom.Uz rubnadstrešnice, namjestugdje sumogleuhvatitisunce,alineismočitise,bilesuobješenestotinekiticapoljskogacvijeća,baškaoštosečiniloukućinjegovaocauArpinu.Dokrajasiječnjabitćeuguraneusvakiormarikutsjednogakrajadomusadodrugoga,kakobiotjeralemuhe,kukcei drugevrstenametnika.Poljsko se cvijeće rezalo tijekomzimske ravnodnevice istavljalosušiti,aMarijejebiouvjerendanepostojikućanstvouRimukojeznazato.

Kakosunavečeriimaligosta,svjećnjacikojisuvisjelisastropakolonadekojajeokruživalaperistilblijedosugorjeli,amalenebrončanelampekojesuosvjetljavaleputoveuvrtusvijetlilesunježnojantarnomsvjetlošćukroztankemramorneobruče.Kiša jebilaprestala,alidebelesukapikišeokruživalesvakigrm i svakodrvo,azrakjebiovlažanihladan.Nitijedanodmuškaracanijetoopazio.Spojenihglava(obojicasubilivisoki,pa

je bilo ugodnije jednostavno osloniti glavu o glavu) hodali su puteljcima inaposljetkusezaustavilipokrajmalenabazenaifontaneusredištuvrtaskvartetomkamenihdrijadakojesupridržavalebaklje.Kakojebilazima,bazenjebioprazan,afontanaisključena.Ovo je, pomislio je Gaj Marije (čiji su bazen i fontana bili puni vode čitave

godinezahvaljujućisustavugrijanja),stvarno.Nitijedanodmojihtritona,idelfina,izaglušujućihvodopadanedodirujemekolikomedodirujuovestarine.»Zanima li te brak s jednom od mojih kćeri?« upitao je Cezar mirno, ali

pokazujućinervozu.»Da,GajuJulije,zanimame«,odgovoriojeMarijeodlučno.»Hoćelitibititeškorastatiseodsupruge?«»Ninajmanje«,nakašljaoseMarije.»Aštotražišodmene,GajuJulije,uzamjenu

zaovajdarmladenkeitvojegaimena?«»Zapravojakomnogo«,odgovoriojeCezar.»Kakoćešuobiteljbitiprimljenpod

krinkomdrugogaoca,anezeta–povlasticadobi!–očekujemdaosigurašmirazzamojudrugukćeridasudjeluješudobrobitiobamojasina.Kadjeriječonesretnojkćeriimlađemsinu,novaciimanjenužnosuvelikdiotoga.Alimorašbitispremanzaložiti se zamoje dječake kada udu u senat i počnu svoj put prema konzulskimmjestima.Vidiš,želimdamoji sinovibudukonzuli.Moj jesinSekstgodinudanastarijioddvadječakakojajemojbrat,Sekst,zadržaozasebe,paćemojSekstbitiprvi u svojem naraštaju Julija Cezara koji će doći do dobi za konzulskomjesto.Želim da postane konzulom prve godine kada to bude moguće, dvanaest godinanakonulaska u senat, četrdeset i dvije godine nakonnjegova rođenja.Bit će prvijulijevskikonzulnakončetiri stotinegodina.Želim tuposebnost!U suprotnomćeLucije,sinmogabrataSeksta,postatiprvijulijevskikonzulgodinuposlije.«Zastajući kako bi pogledao u Marijevo slabo osvijetljeno lice, Cezar ga je

umirujućelupkaopoleđima.»Oh,izmeđubrataimenenikadanijebilozlekrvidokje bio živ, a nema je niti sada između mene i mojih te njegova dva sina. Alimuškaractrebapostatikonzulomusvojojprvojgodini.Tonajboljeizgleda.«»TvojjebratSekstsvojeganajstarijegsinadaonaposvajanje,zarne?«upitaoje

Marije,pokušavajući seprisjetitionoga štobiRimljanin rimskoga rodaznaobezrazmišljanja.»Jest, jako davno. I njegovo je ime bilo Sekst jer to je ime koje uobičajeno

dajemonajstarijimsinovima.«

»Naravno!KvintLutacijeKatul!Sigurnobihsesjetiodasesluži imenomCezarkaodijelomsvojegaimena,aliontonečini,zarne?OnćesvakakobitiprviCezarkojićepostatikonzulomjerjemnogostarijiodostalih.«»Ne«,odgovoriojeCezarsuosjećajno.»OnvišenijeCezar,onjeLutacijeKatul.«»PretpostavljamdajeKatulplatiopozamašnusvotuzaposvojenogsina«,rekaoje

Marije.»Činisedauobiteljitvojegapokojnogbrataimadovoljnonovca,svakako.«»Jest,skupojeplatio.Kaoštoćešitiplatitizasvojunovuženu,GajuMarije.«»Julija.UzetćuJuliju«,rekaojeMarije.»Nemlađu?«upitaojeiznenađenoCezar.»Pa,morampriznatidamijedrago,ako

nizbogčegadrugoga,zatoštovjerujemdabisedjevojkatrebalaudatiprijenegošto napuni osamnaest, a Julila ima još godinu i pol do tog rođendana. Zapravo,mislim da si dobro odabrao. Ipak, uvijek sam mislio da je Julila privlačnija izanimljivijaodnjihdvije.«»Naravnodamisliš,tisijojotac«,odvratiojeMarijesmijućise.»Ne,GajuJulije,

tvojamemladakćininajmanjeneprivlači.Nebudeliludazamomkomzakojegćese udati, mislim da ćemu priuštiti razne ludosti. A ja sam prestar za djevojačkemušice.IčinimisedajeJulijarazumnakolikoilijepa.Sviđamisesvenanjoj.«»Bitćeizvrsnomkonzulovomženom.«»Iskrenomislišdaćuuspjetipostatikonzulom?«Cezarjeklimnuo.»Oh,naravno!Alineodmah.NajprijeseoženiJulijom,aonda

ćesestvari–iljudi–smiriti.Pokušajnanekolikogodinapronaćikakavpristojanrat – silno će ti pomoći budeš li semogaopohvaliti nedavnimvojnimuspjehom.Ponudi svoje usluge nekome kao stariji legat. Nakon dvije ili tri godine zatražikonzulskomjesto.«»Alibitćemipedeset«,rekaojeMarijeozbiljno.»Nebirajumuškarcestarijeod

uobičajenedobi.«»Većsiprestar,pa štoznačedvije ili trigodine?Raditćeza tebeako ihdobro

iskoristiš.Osimtoga,GajuMarije,neizgledaškaodaimaštegodine,atojevažno.Davidljivostariš,pričabibiladrukčija.Umjestotoga,tisislikazdravljaisnage–aivelik sičovjekštouvijekostavljadojamnacenturijskeelektore.Zapravo,bio tinovčovjekiline,danisistekaoneprijateljstvoCecilijaMetela,biobijakkandidatzakonzulskomjestoprije trigodine,upravovrijemeza to.Da sineki štrkljavacneprimjetnaizgleda,stankomdesnicom,niJulijatinebimoglapomoći.Ali,kakostvaristoje,bitćeškonzulom,nemojsebojati.«»Štotočnoželišdaučinimzatvojesinove?«»Oimovinijeriječ?«»Da«,odgovoriojeMarijei,zaboravivšikijskuodjeću,sjeonaklupuodbijeloga,

neulaštenogmramora. Kako je ondje sjedio neko vrijeme, a klupa je bila posvemokra, kada je ustao, ostavio je šarenu ljubičasto-ružičastu mrlju neobičnoprirodna izgleda preko nje. Ljubičasta je boja njegove odjeće prodrla u porozni

kamen iučvrstila se,pa jeklupapostala– svremenom,nakonnaraštaja ili dva–najcjenjenijiinajvrednijikomadnamještajakojijedrugiGajJulijeCezardoniouDomus Publicus pontifexa maximusa. Za Gaja Julija Cezara koji je zaključiodogovor o braku s GajemMarijem klupa je bila znak: predivan, predivan znak.Kadamujerobujutrodošaorećizačudoikadagajesamvidio(robjebioučudu,višenegoustrahu–svisuznalizakraljevskuvažnostljubičasteboje),uzdahnuojeuzdahompotpunogzadovoljstva.Jerljubičastamujeklupakazaladajesklapanjemovogabračnogdogovorauzdizaoobiteljdoljubičastebojenajvišihpoložaja.Atose u njegovu umu spojilo s neobičnim predosjećaj em: da, Gaj Marije je imaomjestousudbiniRimakakvuRimjošnijenisanjao.Cezarjeizvadioklupuizvrtaipreniojeusvojatrij,alinikadaniživojdušinijerekaokakojeprekonoćipostalatakobogatoobojena,stakonježnimpovezivanjemljubičasteiružičaste.Znak!»Za sina Gaja trebam dovoljno dobru zemlju koja će mu osigurati mjesto u

senatu«,govoriojesadaCezarsvojemgostukojijesjedio.»Asrećajehtjeladaseupravosadaprodaješeststotinajugera izvrsnezemljepokrajmojihpetstotinanaAlbanskimbrdima.«»Cijena?«»Užasna,sobziromnakakvoćuiblizinuRima.Alinažalost,sadaprodavačiimaju

glavnu riječ.« Cezar je duboko udahnuo. »Četiri milijuna sestercija – milijundenara«,rekaojehrabro.»Dogovoreno«, odgovorio je Marije, kao da je Cezar rekao četiri tisuće

sestercija, a ne četiri milijuna. »No mislim da je mudro da svoje poslove zasaddržimoutajnosti.«»Oh,naravno!«požuriosesložitiCezar.»Ondaćutisutraosobnodonijetinovac,ugotovini«,rekaojeMarijesmiješećise.

»Štojošželiš?«»Očekujemdaćeš,prijenegomojstarijisinudeusenat,postatikonzularom.Imat

ćešutjecajimoć,izbogsametečinjeniceizbogbrakasmojomJulijom.Očekujemdasvojutjecajiskoristišipomognešmojimsinovimadoksebudunatjecalizaraznepoložaje. Zapravo, ako dobiješ vojno legatstvo u sljedeće dvije ili tri godine,očekujemdamojesinovepovedešsa sobomu rat.Nisuneiskusni,obojicasubilikadetiimlađičasnici,alipotrebnaimjedodatnavojnaslužbakakobinapredovaliukarijeri,apodtobomćebitiunajboljimrukama.«Osobno Marije nije mislio da je ijedan od mladića materijal za prave

zapovjednike, ali vjerovao jedamogubiti višenegodobri časnici, panije rekaoništaosim:»Bitćemiihdragopovesti,GajuJulije.«Cezar je nastavio. »Što se njihovih političkih karijera tiče, oni imaju velik

nedostatakpatricijskogpodrijetla.Kaoštoznaš,toznačidasenemogunatjecatizapučketribune,aostavititragnamjestupučkogtribunaapsolutnojenajučinkovitijinačin stvaranja političkog ugleda.Moji će sinovi morati tražiti mjesto kurulskih

edila–atojebolnoskupo!Pa,očekujemdaSekstaiGajaučiniškurulskimedilimainapunišimtorbicedovoljnodamoguprireditiigreipredstavekojimaćenaroduostatiulijepomsjećanjukadadođevrijemezaizborpretora.Abudeliubilokojemtrenutkumojimsinovimapotrebnokupitiglasove,očekujemdaosigurašnovac.«»Dogovoreno«, rekao jeGajMarije ipružio rukushvalevrijednomživahnošću

kadaseuzmeuobziropsegCezarovihzahtjeva.Obvezaosenaudruživanjekojećegastajatinajmanjedesetmilijunasestercija.Gaj Julije Cezar uzeo je njegovu ruku, pa je čvrsto i toplo stisnuo. »Dobro!«

rekaojeinasmijaose.Skrenulisunatragpremakući,aCezarjepospanogsluguposlaopostarisagum

njegovavlasnika.»KadamoguvidjetiJuliju,razgovaratisnjom?«upitaojeMarijekadmujeglava

provirilakrozotvorusredištusagumovakrugaveličinekotačakola.»Sutra poslijepodne«, odgovorio je Cezar, sam otvarajući ulazna vrata. »Laku

noć,GajuMarije.«»Laku noć, Gaju Julije«, rekao je Marije i zakoračio u ledenu hladnoću sve

snažnijegsjeverca.Hodaojekućineosjećajućiga,toplijinegoštojebiovećdugo.Jelimogućedaje

njegov neželjeni gost, osjećaj, bio u pravu što je nastavio rasti u njemu? Bitikonzulom!Postavitisvojuobiteljčvrstonasvetotlorimskogaplemstva!Budelitomogao,tadajezanjegaiznimnovažnodadobijesina.JošjednogaGajaMarija.

JULIJESUDIJELILEmaludnevnusobuukojojsuseidućegjutrasastalezadoručkom.Julilajebilaneuobičajenonemirna,skakalajesnogenanoguinikakonijenalazilamira.»Štotije?«upitalajujeljutitosestra.»Zar ne vidiš? Nešto je u vjetru i želim se danas ujutro naći s Klodilom na

cvjetnoj tržnici–obećala sam jojdahoću!Alimislimdaćemomoratiostatikodkućeradijošjednogadosadnog,starogobiteljskogsastanka«,odgovorilajeJulilaneraspoloženo.»Znaš«, obratila joj se Julija, »doista si nezahvalna. Koliko drugih djevojaka

poznaješkojeimajupovlasticurećinaobiteljskomsastankuštozapravomisle?«»Ma glupost, dosadni su, nikada ne govore ni o čemu zanimljivom – samo o

slugamaioonomeštosinemožemopriuštiti,ioučiteljima–želimnapustitiškolu,dostami jeHomera idosadnogastarogTukidida!Kakoonimogukoristiti jednojdjevojci?«»Oni su znak da si naobražena i dobro odgojena«, odgovorila joj je odlučno

Julija.»Neželišlidobrogsupruga?«Julila se zahihotala. »Moja zamisao dobrog supruga ne uključuje Homera i

Tukidida«,reklaje.»Oh,želimizićidanas!«Skakalajegore-dolje.

»Poznavajući tebe, ako želiš izići, to ćeš i uspjeti«, zaključila je Julija. »A sadasjediijedi!«Sjena je pomračila pod i obje su djevojke podignule glavu, širom razjapljenih

ustaodiznenađenja.Njihovotac!Ovdje!»Julija, želim razgovarati s tobom«, rekao je ulazeći i, barem jednom, ne

obazirućisenaJulilu,svojuljubimicu.»Oh,tata!Zarnipoljubaczadobrojutro?«upitalagajeljubimica.Odsutnojujepogledao,pomaziopoobrazuizatimsedovoljnosabraodajojse

nasmiješi. »Ako možeš pronaći nešto što bi radila, leptiriću moj, zašto to nenapraviš?«Lice joj se preobrazilo u izraz sreće. »Hvala ti, tata, hvala ti!Mogu li otići na

cvjetnutržnicu?InaPorticusMargaritaria?«»Kolikoćešbiseradanaskupiti?«upitaojujeotacsosmijehom.»Natisuće!«povikalajeipojurilavan.Dok je prolazila pokraj njega,Cezar joj je u lijevu ruku gurnuo srebrni denar.

»Nećetikupitičakninajmanjibiser,alimogaobitikupitišal«,rekaoje.»Tata! Oh, hvala ti, hvala ti!« povikala je Julila, obgrlila ga oko vrata objema

rukamaiglasnopoljubilauobraz.Usljedećemjetrenutkunestala.Cezarjenježnopogledaosvojustarijukćer.»Sjedni,Julija«,rekaoje.Sjelajeuiščekivanju,alinijereklaniriječsvedokMarcijanijeušlaismjestilase

napočivaljkupokrajkćeri.»Očemujeriječ,GajuJulije?«upitalajeMarcija,znatiželjno,alineinametljivo.Nijesjeo:premještaosesnogenanogu,azatimjesvuljepotusvojihplavihočiju

usmjerionaJuliju.»Dragamoja,jelitisesvidioGajMarije?«upitaoje.»Zapravojest,tata,svidiomise.«»Zašto?«Pomno je razmislila o pitanju. »Mislim zbog njegova običnog, ali iskrenog

govora. I zbog nedostatka prenemaganja. Potvrdio je ono što sam oduvijeksumnjala.«»Oh?«»Da.O tračevimakojikruže:daneznani riječigrčkoga,da jegrubabudala sa

sela, da je svoj vojnički ugled izgradio nauštrb drugih i zbog hira ScipionaEmilijana.Uvijekmisečinilodaljudiprevišepričaju–znaš,previšezlonamjernoineprekidno–dabiištaodtogabilaistina.Nakonsusretasnjim,sigurnasamdasamupravu.Nijebudala,čakinemislimdaseponašakaoseljanin.Vrlojerazborit!Ijako načitan.Oh, njegov grčki nije lijep za uho, ali za to je samo naglasak kriv.Njegovasukonstrukcijaivokabularizvrsni.Baškaoinjegovlatinski.Činilomisedasumuobrvesasvimposebne,nemislišli?Odijevasemaloprevišerazmetljivo,alimislimda jeza tokrivanjegovasupruga.«U tom je trenutkuJulijaostalabezriječi,iznenadauzbuđena.

»Julija!Doista ti se svidio!« rekao je Cezar sa znatiželjnom notom čuđenja uglasu.»Jest,tata,naravnodamisesvidio«,odgovorilajezbunjena.»Tomi je jakodragočuti jer ćeš seudati zanjega«, lanuo jeCezar,bez takta i

diplomacijekojisugaobičnokrasili,akojisunestaliuovomnepoznatomtrenutku.Julijajetrepnula.»Hoćuli?«Marcijaseukočila.»Hoćeli?«»Da«,odgovoriojetataiodjednommoraosjesti.»A kada si točno donio tu odluku?« upitala je Marcija s opasnom notom

uvrijeđenostiuglasu.»GdjejevidioJulijudabimogaotražitinjezinuruku?«»On nije tražio Julijinu ruku«, odgovorio je Cezar braneći se. »Ja sam mu

ponudioJuliju.IliJulilu.Zatosamgapozvaonavečeruknama.«Marcija je sadagledalaunjega s izrazom licakoji je jasnopropitkivaonjegov

zdrav razum. »Ti si novom čovjeku, koji je po dobi bliži tebi nego našoj kćeri,ponudiodajednuodnašihdjevojakaodaberezaženu?«upitalagaje,sadaljutita.»Jesam.«»Zašto?«»Vjerojatnoznaštkojeon.«»Naravno,znamtkojeon!«»OndaznašidajejedanodnajbogatijihljudiuRimu?«»Znamto!«»Gledajte djevojke«, rekao je Cezar ozbiljno, obraćajući se ženi i kćeri. »Obje

znatesčimesesuočavamo.Četverodjece,anedovoljnoimanjainovcadabudempoštenpremasvakomeodnjih.Dvamladićaspodrijedomipamećudaseuspnudosamogavrhaidvijedjevojkespodrijetlomiljepotomdaseudajuzaonenajbolje.Ali – nemamo novca! Nemamo novca za cursus bonorum i nemamo novca zamiraze.«»Da«,reklajeMarcijasuho.Kakojenjezinotacumroprijenegoštojedospjelau

dobzaudaju,njegovasusedjecaizprvogabrakaudružilasupraviteljimanjegovaimanja kako bi osigurala da njoj ne ostane ništa iole vrijedno. Gaj Julije Cezaroženiosenjomzbogljubavi,akakojeimalatekneznatanmiraz,njezinaseobiteljspremnosložilastimspojem.Da,vjenčalisusezbogljubaviionaihjenagradilasrećom i mirom, s troje iznimno dobro prilagođene djece i s jednim predivnimleptirom.AliMarcijanikadanijeprestalaosjećatiponiženještoje,vjenčavajućisesnjom,Cezardonionovčanološuodluku.»Gaj Marije treba patricijsku suprugu čije su poštenje i dignitas besprijekorni

kolikoinjezinpoložaj«,objasniojeCezar.»Trebaojebitiizabranzakonzulaprijetri godine, ali Ceciliji Meteli su se pobrinuli da ne bude, a kao novi čovjek sasuprugom iz Kampanije nema nikakvih obiteljskih veza kojima bi im sesuprotstavio.Naša će Julija prisiliti Rim daGajaMarija počne shvaćati ozbiljno.

Naša će mu Julija dati položaj, povećati njegov ugled – dignitas, njegova javnavrijednost idojamkojiostavljauvećatćesenekoliko tisućaputa.Zauzvrat jeGajMarijepristaoolakšatinašenovčanepoteškoće.«»Oh,Gaju!«reklajeMarcijasočimapunimsuza.»Oh,oče«,reklajeJulijamekogpogleda.Sada,kadajevidiodaljutnjanjegovesuprugejenjava,adamukćipočinjesjajiti,

Cezarseopustio.»Opaziosamganaustoličenjunovihkonzulaprekjučer.Čudnoještomunikadaprijenisamposvećivaoosobitupozornost,čaknidok jebiopretornitidoksebezuspješnonatjecaozakonzulskomjesto.AlinaNovugodinujasam...možda nije pretjerivanje reći da su mi se oči otvorile. Znao sam da je on velikčovjek!ZnaosamdaćegaRim trebati.Kadasam točnodošaonazamisaodaću,pomažućinjemu,pomoćiisebi,nisamsiguran.Aliutrenutkukadasmoušliuhrami stajali zajedno, idejami je većbila uumu,posveoblikovana.Pa sam riskirao ipozvaoganavečeru.«»Idoistasitiizišaostimprijedlogom,aneobrnuto?«upitalajeMarcija.»Jesam.«»Našimjenevoljamakraj?«»Jest«, odgovorio je Cezar. »GajMarijemožda nije Rimljanin iz Rima, ali po

mojem je mišljenju on častan čovjek. Vjerujem da će se držati svojega dijelapogodbe.«»Akojijenjegovdiopogodbe?«upitalajesnalažljivamajka,udušiposežućiza

svojomračunaljkom.»Danas će donijeti četiri milijuna sestercija potrebnih za kupnju zemlje pokraj

naše u Bovili. To znači da će mladi Gaj imati dovoljno imanja da bi osiguraomjestousenatubezpotrebedagrabimuSekstovonasljedstvo.Pomoćićeobojicimojihmladićadapostanukurulskimedilima.Pomoćićeobojicimladićadaučinesveštojepotrebnokakobi,kadnjihovovrijemedođe,postalikonzuli.Iiakonismorazgovaraliopojedinostima,velikodušnoćesudjelovatiuJulilinumirazu.«»AštoćeučinitizaJuliju?«upitalajeMarcijaoštro.Cezar ju je tupo pogledao. »Učiniti za Juliju?« ponovio je kao jeka. »Što više

možeučinitizaJuliju,negoda jeoženi?Snjom ipaknedobivanikakavmiraz,asvakakoćegakoštatipravobogatstvodajeučinisvojomsuprugom.«»Obično djevojka ima svoj miraz kako bi bila sigurna da zadržava određenu

mjeru novčane neovisnosti nakon braka, posebno ako bi se rastala. Iako su nekeženedovoljnobudalastedasvojemirazedajusupruzima, tonikakoneznačida točinesveženei taj jenovacpotrebnopronaćiakobrakzavrši,čakiakojesuprugnovaciskoristio.ZahtijevamdaGajMarijeosiguramirazzaJulijuonolikokolikoćebitisigurnoda imadovoljnozaživotakoseonodluči rastatiodnje«, rekla jeMarcijatonomkojinijeostavljaomjestaraspravi.»Marcija,nemogutražitivišeodnjega!«rekaojeCezar.

»Bojimsedamoraš.Zapravo,zaprepaštenasamdasesamtoganisisjetio,GajuJulije«,umornojeuzdahnulaMarcija.»Nikadanećushvatitizaštojesvijetsazdannapogrešnomuvjerenjudasumuškarciboljiuposluodžena!Nisu,znaš.Atisi,dragimoj mužu, nespretniji u poslovima od većine muškaraca! Julija je jedini uzrokpromjenenašesrećeidugujemojojosiguratibudućnost.«»Priznajemdasiupravu,dragamoja«,rekaojeCezar,ariječisuzvučalešuplje,

»alijednostavnonemoguodnjegatražitiviše!«Julijajepogledalamajku,paoca,paopetmajku.Naravno,ovonijebiloprviput

davidinjihoverazlikeumišljenjima,posebnokadajeriječbilaonovcu,aliprvijeputonabilausredištu i to ju jeuznemirivalo.Stogase riječimapostavila izmeđunjih,govoreći:»Ureduje,doistajest!SamaćuzamolitiGajaMarijazamiraz!Nebojimse!Shvatitće!«»Julija!Tiseželišudatizanjega!«lanulajeMarcija.»Naravnodaželim,mama.Mislimdajedivan.«»Djevojkomoja,onjetridesetakgodinastarijiodtebe!Bitćešudovicaprijenego

štosenadaš.«»Mladićisudosadni,podsjećajumenabraću.Bilabihmnogosretnijadaseudam

za nekoga poputGajaMarija«, rekla je promišljena djevojka. »Bit ćumu dobra,obećajem.Voljetćemeinikadanećepožalitisvojtrošak.«»Tkobitopomislio«,rekaojeCezarzasebe.»Nemojbititakoiznenađen,tata.Uskoroćunapunitiosamnaest,znalasamdaćeš

mizagodinudanadogovaratibrakimorampriznatidametapomisaoplašila.Nesamazamisaobraka,većtoštonisamznalatkoćemibitisuprug.KadasamsinoćupoznalaGajaMarija,jasam...pomislilasamodmahkakobibilodivnokadabimipronašao nekoga poput njega«, pocrvenjela je Julija. »On nije nimalo nalik tebi,tata,aopetjebašpoputtebe.Činimisepravedan,blagiiskren.«Gaj Julije je pogledao ženu. »Nije li rijetko zadovoljstvootkriti da ti se uistinu

sviđa tvoje dijete? Prirodno je voljeti dijete. Ali da ti se sviđa? Sviđanje trebazaraditi«,rekaoje.

DVASUSUSRETAsaženamaujednomedanuuznemirilaGajaMarijavišenegoštobitomoglaučinitimogućnostborbesvojskomdesetputavećomodnjegove.Jedanjesusret bio prvi sastanak s njegovombudućommladenkom i njezinommajkom, adrugijebioposljednjisusretsnjegovomsadašnjomženom.Razum i oprez zahtijevali su da s Julijom razgovara prije susreta s Granijom,

kako bi bio siguran da nema skrivenih prepreka. Stoga je u osmome satu dana –odnosno, usred poslijepodneva – stigao u domGaja Julija Cezara, ovoga puta usvojoj ljubičastoobrubljenoj togi,bezpratnjeineopterećengolemomtežinomodmilijunsrebrnihdenara.Tajjeiznostežiookopettisućakilograma,atojebilo160talenata, odnosno 160muškaraca koji su nosili teret. Srećom, »gotovina« je bila

nepotpunpojam–GajMarijedoniojebankovnupriznanicu.U radnoj sobi Gaja Julija Cezara predao je svojem domaćinu smotan komad

pergamentaizPergama.»Sve sam obavio što sam opreznije mogao«, rekao je dok je Cezar odmatao

pergament i čitaonekoliko riječi napisanihnanjemu. »Kao što vidiš, uredio samkodtvojihbankarapologoddvijestotinetalenatasrebranatvojeime.Nijemogućedasetragtogpologapratidomene,adaitkoutrošiviševremenaodonogaštobibilo koji pošteni bankar dopustio zbog smiješnoga razloga kao što jezadovoljavanjeznatiželje.«»Ibolje je tako.Inačebi izgledalokaodasamprimiomito!Danisamtakositna

ribausenatu,netkobiumojojbancimogaoupozoritigradskogapretora«,rekaojeCezar,pustiopergamentdasesrola,pagazatimodložionarubstola.»Sumnjamdajeitkoikadapodmićenstakovisokimiznosom,čakniakojeriječ

okonzulusvelikimzahtjevima«,rekaojeMarijesmiješećise.Cezargajezgrabiozadesnuruku.»Nisamrazmišljaootomeutalentima«,rekao

je.»Takomisvihbogova,tražiosamodtebezemlju!Jesilisigurandatinovacnećenedostajati?«»Posve.«Marije nijemogaoosloboditi prste iz čvrstaCezarova stiska. »Ako se

zemljakojuželišprodajezacijenukojusimi rekao,daosamtičetrdeset talenatapreviše.Onipredstavljajumiraztvojemladekćeri.«»Ne znam kako bih ti zahvalio, Gaju Marije«, pustio je naposljetku Cezar

Marijevu ruku sa sve većim izrazom nelagode. »Stalno ponavljam sebi da neprodajem svojukćer,aliuovomemi trenutku toopasnosliči tome!Iskreno,GajuMarije, ne bih prodao svoju kćer! Vjerujem da će njezina budućnost s tobom ipoložajdjecekojućetedobitibitičudesni.Vjerujemdaćešsedobrobrinutizanjuicijeniti jekakoželimda secijenemojekćeri.«Glasmu jebiogrub.NijemogaotražitijošjedantakovisokiznosiučinitištojeMarcijatražila,pazamolitidodatnimiraz za Juliju. Stoga je drhtavo ustao od stola, podižući komad pergamenta sastolaopuštenijenegoštobiganjegovosrceiliumikadamoglidržati.Zatimgajegurnuo u procijep svoje toge, tamo gdje su se togini nabori preklapali ispodslobodnedesnerukeistvaraliprostrandžep.»Nećubitimirandokovonepoložimubanku.«Oklijevaoje,azatimrekao:»Julijanećenapunitiosamnaestprijepočetkasvibnja,alineželimodgađativašbraksvedopolovicesrpnjapabih–akoseslažeš–ugovoriosvečanostzatravanj.«»Tojeprihvatljivo«,odgovoriojeMarije.»Već sam to odlučio učiniti«, nastavio je Cezar, više razgovora radi,

popunjavajući neugodnu prazninu koju je njegova nelagoda stvorila. »Nevolja jekadajedjevojkarođenanapočetkujedinograzdobljaugodinikojesedržilošomsrećomzabrak.Iako,zaštobikrajproljećaipočetakljetabililošasreća,doistaneznam.« Zatresao je glavom i oslobodio se misli. »Pričekaj ovdje, Gaju Marije.

PoslatćutiJuliju.«SadajeGajMarijetrebaoosjetitinemir.Čekaojeumalenoj,aliurednojsobisa

silnim strahom.Oh, valjda djevojka nije bila odviše bez volje!Ništa uCezarovudržanjunijegovoriloda jenezadovoljna,alidobro jeznaodapostojestvarikojemunikadanitkonećerećiiotkriojedabivoliodoistazadovoljnuJuliju.Ipak,kakose mogla radovati braku tako neprikladnu za njezino podrijetlo, njezinu ljepotu,njezinumladost?Kolikojesuzaprolilakadasujojpriopćilivijest?Jelivećpočelapatitizanekimzgodnim,mladimaristokratomkojijojjenedostupanzbogzdravograzuma i nužde ? Stari italski seljačić bez znanja grčkoga – kakav suprug zaJulijevku!Vrata koja su se otvarala prema kolonadi s bliže strane peristilskog vrta

pomaknula su se prema unutra i sunce je obasjalo Cezarovu radnu sobu poputfanfare truba, zasljepljujuće i odvažno, zlaćano nisko. Julija je stajala u sredini,ispruženedesneruke,nasmiješena.»GajuMarije«,reklajezadovoljno,sosmijehomkojisejasnopočeopokazivatiu

njezinimočima.»Julija«,odgovoriojeiprišaodovoljnoblizudajeuhvatizaruku,ali,držećije,

nijeznaoštobiučiniosnjom–ilištobiučinionakontoga.Nakašljaose.»Otactijerekao?«»Oh,jest.«Osmijehnijenestao,dapače,postajaojesvevećim,anijebiloničega

nezrelailidjevojačkihvalisavaunjezinudržanju.Bašsuprotno,činilosedaposvevlada i sobom i trenutkom, kraljevskog držanja, princeza u svojem sjaju, a ipaklaganopokorna.»Nesmetati?«upitaojenaglo.»Oduševljena sam«, odgovorila je, a njezine su predivne sive oči bile širom

otvoreneitopleiosmijehsejošvidiounjima.Zatimje,dagadodatnouvjeri,ovilaprste oko ruba njegova dlana i nježno ga stisnula. »Gaju Marije, Gaju Marije,nemojizgledatitakozabrinuto!Doistasamiskrenooduševljena!«Podignuo je lijevu ruku, skrivenu u pregibima toge, i uzeo njezinu u svoje

dlanove, gledajući savršene ovalne nokte, njezine nježne, uređene prste. »Ja samstarac«,rekaoje.»Ondamiseočitosviđajustarcijermisetisviđaš.«»Sviđamtise?«Trepnula je. »Naravno! Inače ne bih pristala na brak s tobom. Moj je otac

najnježnijimuškaracna svijetu, ane tiranin.Makoliko senadaodaćupristatinabrakstobom,nikadamenebitjeraounjega.«»Alijesilisigurnadasenisinatjerala?«upitaoje.»Nijebilopotrebno«,odgovorilajestrpljivo.»Sigurnopostojinekimladićkojitisevišesviđa!«»Ninajmanje.Mladićisuprevišesličnimojojbraći.«

»Ali...ali...«,upornojetražionekiprigovor,pajenakrajurekao:»Mojeobrve!«»Mislimdasupredivne«,odgovorilaje.Osjetio je kako crveni, nemoćan to zaustaviti, i sada je bio još više izbačen iz

ravnoteže.Shvatiojedajeona,makolikosabranaisamouvjerenabila,ipakposvenevinaidaneznaništaoonomeštoontrpi.»Tvojotackažedasemožemovjenčatiutravnju,prijetvojegarođendana.Jelitouredu?«Namrštila se. »Pretpostavljam da jest, ako on tako kaže. Ali radije bih to

pomaknulanaožujak,akosetiionsložite.VoljelabihsevjenčatizafestivalAnnaPerenna.«Prikladan dan – a ipak nesretan. SvetkovinaAnna Perenna održavala se prvoga

punogmjesecaodpočetkaožujkaibilajeusvemupovezanasmjesecomistaromnovomgodinom.Samapo sebi, svetkovina je bila sretandan, ali danposlije nijebio.»Nebojišsepočetisvojprvibračnidanslošimznamenjem?«upitaojuje.»Ne«, odgovorila je Julija. »U mojem braku s tobom postoji samo dobro

znamenje.«Stavila je svoju lijevu ruku ispod njegove desne, tako da su se držali za ruke i

ozbiljnogapogledala.»Majkamijeostavilatekkratkovrijemenasamostobom«,reklaje,»iostaloje

jošneštoštomoramoriješitiizmeđusebeprijenegoonauđe.Mojmiraz.«Sadajenjezina osmijeha nestalo, a zamijenio ga je izraz ozbiljne udaljenosti. »Neočekujemnesretnuvezus tobom,GajuMarije, jeru tebinevidimništaštobimenavelo da sumnjam u tvoj značaj ih poštenje, a ti ćeš u meni pronaći sve štoočekuješ.Akomožemopoštovatijednodrugo,bitćemosretni.No,mojajemajkaposveodlučnakadjeriječomirazuimojjeotacuznemirennjezinimzahtjevima.Onakažedamoramimatimirazakoseodlučišrastatiodmene.Amojjeotacvećuznemirentvojomvelikodušnošćuineželitetražitiviše.Stogasamrekladaćutejapitatiimoramtepitatiprijenegoštomamauđe.Jeronaćesigurnoneštoreći.«U njezinu pogledu nije bilo pohlepe, samo briga. »Je limoguće da se određen

iznos stavi na stranu, uz dogovor da, kako i očekujem, ne nađemo razloga zarastavu,paonbudetvojkolikoimoj?Aakoseslučajnorastanemo,daonpripadnemeni.«Kakvajemalaodvjetnicaonabila!PravaRimljanka.Svejebilopažljivoizrečeno,

nježno,neuvredljivo,aopetposvejasno.»Mislimdajemoguće«,odgovoriojeozbiljno.»Moraš biti siguran da ga nemogu potrošiti dok sam udana za tebe«, rekla je.

»Takoćešznatidasamčasna.«»Akojetoonoštoželiš,toćuiučiniti«,rekaojeon.'»Alinijegapotrebnovezati.

Odmahćustavitinovacnatvojeime–daučinišsnjimštotevolja.«Pobjegao joj je smijeh. »Onda je dobro što si odabraomene, a nemoju sestru

Julilu!Ne, hvala ti,GajuMarije, biram časni način«, rekla je nježno i podignulalice.»Hoćešlimepoljubitiprijenegomajkauđe?«Njezin ga zahtjev za mirazom nije ni najmanje uznemirio, ali zato je to ovaj

zahtjevučinio.Iznenadajeshvatiodajeiznimnovažnodaneučininištačimebijerazočarao – ili još gore, učinio da joj se ne svidi. A opet, što je on znao opoljupcima, o vođenju ljubavi? Njegovo samopouzdanje nikada nije tražilo dapovremene ljubavnice hvale njegovu ljubavničku vještinu jermu nikada nije bilovažno štoonemisle onjegovuvođenju ljubavi ili o njegovimpoljupcima, a nijeimaopojmaotomeštomladedjevojkeočekujuodsvojihprvihljubavnika.Trebalije zgrabiti i strastveno poljubiti, ili bi prvi dodir trebao proći kreposno blago?Požudailipoštovanje–jerljubavjebilanajboljomnadomzabudućnost?Julijajebilanepoznatazemljainijeimaopojmaštoočekuje–ilištoželi.Znaojejedinodamujeiznimnovažnodajojugodi.Naposljetku je zakoračio bliže njoj, ne puštajući joj ruke, i spustio glavu, ne

previšejerbilajeneobičnovisoka.Njezinesuusnebilezatvoreneihladne,mekeisvilene. Prirodni je predosjećaj riješio njegovu dvojbu umjesto njega kada jezatvorioočiijednostavnosepustioprimitištogodonaodlučiponuditi.Zanjujetobiloposvenovoiskustvo,iskustvozakojimježudjelaneznajućištoćejojdonijetijersuCezariMarcijasvojedjevojkedržalizaštićenima,čistima,neupoznatima,alineiprevišesuspregnutima.Ovasedjevojka,ovazaljubljenicauknjige,nijerazvilapoput svoje mlade sestre, ali nije bila nesposobna za snažne osjećaje. RazlikaizmeđuJulijeiJulilekrilaseukakvoći,aneumogućnostima.Pakadasusenjezinerukeoslobodile,onihjeodmahpustioibiobiseodmaknuo

od nje da odmah nije podignula ruke i ovila ih oko njegova vrata. Poljubac jepostao topliji. Julija je lagano otvorila usne, a Marije je svoje slobodne rukezaposliogrlećije.Širokatogasmnogonaboraspriječilajeodvišeintimandodir,atoimjeobomaodgovaraloiprirodnojedošaotrenutakkadajeovajintimanoblikistraživanjastigaokraju.Marcijajeušlaposvetihoinijemoglaokrivitinitijednoodnjihjer,iakosubili

zagrljeni, njegove su usne bile oslonjene o njezin obraz, a ona je djelovala,zatvorenih očiju, zadovoljna, ali neosvojena, poputmačke koja je pomilovana napravinačin.Niti jedno od njih nije djelovalo zbunjeno kada su se razdvojili i okrenuli da

pogledajumajkukojajeizgledala,misliojeMarije,izrazitoneraspoloženo.Unjojje, iakoonanijebiladrevni aristokrat poputobitelji JulijaCezara,MarijeosjetioodređenonezadovoljstvoishvatiodabiMarcijaradijedaseJulijaudalazanekogaizsvojeklase,makartoznačilodauobiteljnećeućinovac.Nonjegovajesrećautom trenutkubilapotpuna imogao je sebidopustitidaprevidiuvredukojumu jeodaslalabudućapunica,otprilikedvijegodinemlađaodnjega.Jer, istinizavolju,bilajeupravu:Julijajepripadalanekomemlađemuiboljemuodstarijegaitalskog

seljačića bez znanja grčkoga. Ali to nije značilo da se i u jednome trenutkupredomišljao u vezi s odlukom da je oženi! Umjesto toga, na njemu je bilo dadokažeMarcijidaJulijapolazizanajboljegameđumuškarcima.»Pitalasamzamiraz,mama«,reklajeJulijaodmah,»isvejedogovoreno.«Marcijajeimalatolikopristojnostidadjelujekaodajojjeneugodno.»Tojesve

mojaodluka«,reklaje,»aneodlukamojekćeri–ilimojegasupruga.«»Razumijem«,rekaojemirno.»Vrlosivelikodušan.Zahvalnismoti,GajuMarije.«»Neslažemse.Vi stevelikodušni. Julija jebiserkojemunemacijene«, rekao je

Marije.

TAMUJE izjavaostalaumislima,pa je,kadajemaloposlije togaotišaoizkućeishvatiodajedesetisatdnevnesvjetlostijošdaleko,skrenuonapodnožjuVestalskihstuba desno umjesto lijevo, obišao prekrasanmalen Vestin hram i prošao uskimprolazomizmeđuRegijeiDomusaPublicusa.TajgajeputdoveodoVieSacreiupodnožjemalenogabrdanazvanogClivusSacer.ŽurnojehodaobrdomClivusSacer,odlučandoćidoPorticusaMargaritarieprije

nego svi trgovci odu kućama. Ova je velika trgovačka arkada, sagrađena okosredišnjeg četverokuta, bila dom najboljim rimskim draguljarima. Ime je dobilaprema prodavačima bisera koji su u njoj otvorili svoje trgovine odmah kada jepodignuta.UtojevrijemeHanibalovporazznačiodasusvistrogizakonikojisuženamabranilinošenjenakitapovučeni,pajeposljedicabiladasusveženeuRimuludotrošilenasvevrstenakita.MarijejeJulijiželiokupitibiseriznaojetočnokamootići,kaoštosutoznalisvi

koji suživjeliuRimu–u tvrtkuFabricijaMargarita.MarkoFabricijebio jeprvimeđuprodavačimabiseraiovujetrgovinupodignuokadasusesvibiseridobivaliizmorskih školjka,kamenih iblatnihostriga ikamenica, ibili sumaleni i tamneboje.AlipostaojetakavstručnjakzabiseredaihjetražioulegendamaiputovaouEgipat iArabijuNabataeu u potrazi za oceanskimbiserima – i pronašao ih je.Upočetku su i ti biseri bili razočaravajućemaleni, ali imali su istinsku krembijelubojubisera idolazili su izmoraSinusaArabicusa,dalekouzEtiopiju.Tadasezanjega pročulo – otkrio je izvore bisera umorimaoko Indije i otokaTaprobaneabisernogoblika,odmahispodIndije.UtomjetrenutkusebinadjenuoimeMargaritai uspostavio monopol nad trgovinom oceanskim biserima. Sada je, u vrijemekonzulataMarkaMinucijaRufaiSpurijaPostumijaAlbina,njegovunuk–jošjedanMarkoFabricijeMargarita – bio tako dobro opremljen da je bogatašmogao bitipriličnosigurandaće,podelinjemu,pronaćiodgovarajućibiser.FabricijeMargaritauistinu je imaoodgovarajućibiser, aliMarije jeotišaokući

beznjegajerjeodabraosavršenokrugaooblikveličinešpekuleibojumjesečineiodlučio ga postaviti na tešku zlatnu ogrlicu, okruženu manjim biserima, a taj je

postupaktrajaonekolikodana.Mislimujeobuzeonovosjećajželjedaženuobdarivrijednimdarovima,miješajućisesasjećanjemnanjezinpoljubac,nanjezinuželjudamupostanemladenkom.Onnijebiovelikženskar,alidovoljnojerazumioženedajeznaokakoJulijanijebiladjevojkakojabiprihvatilapoložajukojemunebimogladatisrce.Apomisaonaposjedovanjesrcakojejetolikočisto,tolikomladoitolikoplemenitekrvikaoštojebiloJulijinoispunilagajetakvomzahvalnošćudajuježeliozasutivrijednimdarovima.Njezinujespremnostdoživljavaopobjedom,dobrimznakomzabudućnost,onajebilabiserkojemunemacijene,pamoradobitibisere,suzedalekogatropskogmjesecakojesupaleunajdubljioceani,padajućinadno,smrznuleseučvrstoblik.Aonćejojpronaćiindijskiadamas,kamentvrdiodbilokojepoznate tvari,velikpoput lješnjaka, ipredivanzelenismaragd, kamen splavimpercimausredištu–dovestćegačakizSkitije...icarbuncul,kamensjajanisvjetlucavpoputžuljaprepunanovekrvi...

GRANIJA JE, naravno, bila kod kuće. Je li uopće ikada izlazila? Čekajući svakogadana od devetog sata nadalje da vidi hoće li joj suprug doći kući na večeru,pomičući objed nekoliko minuta po nekoliko minuta, izluđivala je svojega ludoskupog kuhara, a sve je prečesto završavalo njezinim samotnim obrokom,osmišljenimtakodaoživitekproždrljivca,oslobođenaljekovitaposta.Kuharsko remekdjelo koje je umjetnik u kuhinji stvarao uvijek je, uvijek, bilo

uzaludnokadgodjeMarijevečeraoizvankuće.JerGranijajepotrošilabogatstvonakuharicukoja jebilaosposobljenadanajstrožegEpikuradovededoekstaze.Akada bi Marije ipak ostao kod kuće na večeri, dočekale bi ga poslastice poputhrčakapunjenihsfoiegras,najsitnijihneizleglihpilićauljusci,nezamislivomekih,egzotičnog povrća i reskih nizova umaka presnažnih za njegov jezik i njegovželudac, ako ne i za njegov novčanik. Poput većine vojnika, najsretniji je bio skomadomkruha i zdjelomvariva od graška, kuhanog sa šunkom, a nijemubilovažnohoćelipropustitiobrokilidva.Hranajezanjegabilagorivozatijelo,anepokretač užitka.Da nakon toliko godina brakaGranija to već sama nije shvatila,bilojesamopokazateljemgolemeudaljenostiizmeđunjihdvoje.OnoštojojseMarijepripremaoučinitinijemubilolako,makakojemalovolio.

Njihovajevezaoduvijekbilaobojenakrivnjomkojujeosjećaojerjebioitekakosvjestan činjenice da je ona u brak ušla nadajući se životu bračnog blaženstva,ispunjena djecom i zajedničkim objedima, životu usidrenu u Arpinu s čestimputovanjimauPuteoli,amoždaidvotjednimodmoromuRimusvakogarujna,kadsuseodržavaliludiRomani.Ali, od prvog pogleda na nju do prve zajedničke noći ona ga je ostavila posve

ravnodušnim, toliko da nije mogao ni hiniti sviđanje i požudu. Nije riječ bila otome da nije lijepa jer to nije bila istina – njezino je okruglo lice bilo dovoljnougodno,svelikimotvorenimočimaimalenim,punimusnama.Nijeriječbilanitio

tome damu je previše prigovarala – jer nije. Zapravo, njezino je ponašanje bilousmjereno prema tome damu ugodi na svaki njoj znan način. Problem je bio utome što ga nije mogla zadovoljiti, čak ni kad bi mu napunila čašu hispanskimmušicamaiotišlananekiodpopularnihtečajevalascivnogaplesa.Većidionjegovekrivnje izvirao je izspoznajedaonanije imalapojmao tome

zaštoganemožezadovoljiti,čakninakonbolnihpropitkivanjaotome.Nikadajojnijemogaoodgovoritijeriskrenonisamnijeznao,automesekrilapravanevolja.Prvihjepetnaestgodinaulagalahvalevrijedantruddazadržistaskojiuopćenije

biološ–velikaprsa,uzakstruk,okruglibokovi.Isvojujetamnukosučešljalanasuncudaseosušinakonpranjakakobidobilamnogoprivlačnihcrvenihtonova,asvojejesmeđeočiisticalacrnomlinijomstibiuma.Pazilajeidanikadanezaudaranaznojilimenstruaciju.Akojedošlodopromjeneunjemutevečeripočetkomsiječnja,kadagajesluga

primioukuću,onasesastojalautomeštojenapokonpronašaoženukojagamožezadovoljiti,skojomseradovaobraku,zajedničkomživotu.Moždaje,uspoređujućinjihdvije,GranijuiJuliju,napokonpronašaotajneuhvadjivodgovor?Iodmahgaje vidio. Granija je bila jednostavna, nenaobražena, cjelovita, usmjerena brizi zadom, savršena žena za latinskog velmožu. Julija je bila aristokratkinja, načitana,širokih pogleda, politički naobražena, savršena žena za rimskoga konzula.ZaručivšigasGranijom,njegovajeobiteljprirodnopretpostavljaladaćeonvoditiživotlatinskogvelmožejertakvojebilonasljeđenjegovekrvi,pamuje,sukladnotome,odabralaženu.AliGajMarijebiojeoraoiodletiojeizarpinskogagnijezda.Pustolovan i poduzetan, nevjerojatno pametan, razuman vojnik silnemaštovitosti,stigao je daleko i namjeravao je otići još dalje, posebno sadakadmu je obećanaJulija iz obitelji Julija Cezara.Ona je bila žena kakvu je želio! Ona je bila ženakakvujetrebao!»Granija!«pozvaoje,spuštajućigolemutežinusvojetogenaveličanstvenmozaik

napoduatrijaiiskoračioiznjeprijenegoštojeslugakojijepojuriodajepokupimogaostićiisačuvatinjezinubjelinuoddodiraspotplatimaprljavihčizamaGajaMarija.»Da,dragi?«Dojurilajeizdnevnesobesiglamaibroševima,imrvicamakojesu

zanjomostavljale trag,previšepunašnaovihdanajer jesvojugorkuusamljenostodavnanaučilatješitisprevišekandiranavoćaismokavausirupu.»Utablinum,molimte«,dobaciojeprekoramenadokjekoračaopremasobi.Brzojepošlazanjimiušlanaprstima.»Zatvorivrata«,rekaojojjeipomaknuosedosvojegaomiljenogstolcaizastola,

smjestioseunjegainatjeraojetimedasjednepoputpodanika,sasuprotnestranegolemaprostranstvaulaštenogmalahita,obrubljenaizrezbarenimzlatom.»Da,dragi?«upitalaje,alibezstrahajeronnikadanijebionamjernogrubprema

njoj niti se prema njoj ikada ponašao loše na bilo koji drugi način, osim

zapostavljanjem.Namrštio sevrtećibjelokosnu računaljkuu rukama.Te je rukeoduvijekvoljela

jer subilenježnekoliko i snažne,četvrtastogdlana idugihprstiju, aonsenjimaslužiovješto,odlučnomčvrstoćom.Nakrivljenejeglavegledalaunjega,ustrancazakojega jebilaudanadvadeset ipetgodina.Privlačanmuškarac, tako jenjezinapresuda glasila danas, nimalo različita od tisuću drugih presuda. Je li ga i daljevoljela?Kakojemoglaznati?Nakondvadesetipetgodinaosjećalajesloženotkivobezikakvaprimjera,takoprozračnonanekimmjestimadajenjezinumprosijavaokroznjega,anadrugimatolikogustoda jevisjelopoputzavjese izmeđunjezinihmisliimutnezamisliotometkojeGranijakaoosoba.Bijes,bol,čuđenje,krivnja,tuga, samosažaljenje – oh, toliko, tolikomnogo osjećaja! Neke je osjetila tolikodavnodasubiligotovozaboravljeni,drugisubilisvježiinovijerjojjesadabiločetrdesetipetgodina,menstrualnasukrvarenjaprestajala,anjezinasejadna,jalovamaternica smanjivala.Kadbi jedanosjećaj trebalo istaknuti, to jebilouobičajenopotišteno, nepoticajno razočaranje. Tih je dana često slavila Vediovisa, bogazaštitnikarazočaranja.Marijeve su seusneotvoriledaprogovori.Prirodno subilepune i putene, ali i

prije nego što ga je upoznala bio ih je doveo u obrise snage.Granija se laganonagnuladabičulaštoćereći,cijelogbićanapetapoputstruneuusredotočenosti.»Rastavljam se od tebe«, rekao je i pružio joj komadpergamenta na kojemu je

ranotogajutraispisaopoveljuorastavi.Njegove su se riječi odbile od nje. Raširila je debeo i lagano smrdljiv kvadrat

mekekoženapovršininjegovastolaipomnogaproučavalasvedokispisaneriječinisu pokrenule odgovor. Zatim je podignula glavu s pergamenta i pogledalasupruga.»Ničimetonisamzaslužila«,reklajetupo.»Neslažemse«,odgovorioje.»Što?Štosamučinila?.«»Nisibilaprikladnažena.«»Atrebalotijedvadesetipetgodinadadođešdotogzaključka?«»Ne.Znaosamtoodpočetka.«»Zaštosetadanisirastaoodmene?«»Nijemisetadačinilovažnim.«Oh,redalesusepovrede,redalesuseuvrede!Pergamentjepodrhtavaounjezinoj

ruci,pagajeodbacilaistegnulašake.»Da,tojeotprilikesmisaosvega!«reklaje,napokondovoljnoživadabudeljutita.

»Nikada tinisambilavažna.Nisamtibilavažnanitidase rastaneš.Zašto toondasadačiniš?«»Želimseponovnooženiti«,odgovorioje.Nevjericajeotjeralabijes,očisujojseraširile.»Ti?«

»Da.Ponuđenmijebračnisavezsdjevojkomvrlostarepatricijskekuće.«»Oh, zaboga, Marije! Ti koji si oduvijek prepun prezira prema tom svijetu

postaješsnobom?«»Ne, ne vjerujem«, rekao jemirno, skrivajući nelagodu jednakouspješnokao i

krivnju.»Jednostavno,tajbrakznačidaćuipakbitikonzulom.«Plamen ogorčenja utrnuo je u njoj, ugašen hladnim vjetrom logike. Kako se

moglaboritistim?Kakogajemoglakriviti?Kakosemoglaboritiprotivnečegatakoneizbježiva?Iakosnjomnikadanijerazgovaraoosvojimpolitičkimporazimanitijojsežalionapostupkekojejedoživljavao,onajezatoipakznala.Iplakalajezbog njega, gorjela za njega, žudjela za načinom da ona ispravi grijeh njihovapropusta, grijeh tih rimskih plemića koji su upravljali politikomRima.No što jeonamogla,GranijaizPuteolija?Bogata,poštovana,besprijekornakolikoinajboljemeđuženama.Aliposvejojjenedostajaoutjecajjernijeimalanikakvihrođakakojisumogli ispraviti nanesenumunepravdu.Ako je onbio latinski velmoža, ona jebila kći kampanjskoga trgovca, najnižega među najnižima u očima rimskogplemića.Svedonedavnonjezinaobiteljuopćenijeimaladržavljanstvo.»Razumijem«,odgovorilajesuho.Biojedovoljnomilostivdastanenatome,danenaznačisvojeuzbuđenje,rastuću

malenusjemenkuljubavikojajeklijalaunjegovuuspavanusrcu.Nekamislidajeriječsamoopolitičkomdogovoru.»Žaomije,Granija«,rekaojenježno.»I meni, i meni«, i ponovno se počela tresti, ali ovoga puta zbog jezive

mogućnostiživotarastavljenežene,jošvećeinepodnošljivijeusamljenostiodonenakojujebilanavikla.ŽivotbezGajaMarija?Nezamislivo!»Akotijetoikakvautjeha,savezmijeponuđen,nisamgadoistatražio.«»Tkojeona?«»StarijakćiGajaJulijaCezara.«»Julijevka!Pucašnavisoko!Sigurnoćešpostatikonzulom,GajuMarije.«»Ijatakomislim.«Igraosesomiljenimperomodtrske,malenomporfirijskom

bočicompijeskazasušenjeitintarnicomodulaštenaametista.»Naravno,imašsvojmiraz ion jevišenegodovoljanza tvojepotrebe.Uložiosamgauvećeposlovekojidonosedobitnegoštojetvojotactočinio,akakoganikadanisidirnula,sadajeuistinuvelik.«Nakašljaose.»Prepostavljamdaželišživjetibližesvojojobitelji,alipitamsenije li– sobziromna tvojudob–mudrijedaposjeduješsvojukuću,posebnootkakotijeotacumro,abratpostaopaterfamilias.«»Nisispavaosamnomdovoljnočestodadobijemdijete«,reklaje,osjećajućido

sržibolteledenesamoće.»Oh,kakobihvoljeladaimamdijete!«»Pa, prokleto mi je drago što nemaš! Naš bi sin bio moj nasljednik i brak s

Julijom ne bi imao svoju vrijednost.« Shvatio je da se nespretno izrazio, pa jedodao: »Budi razumna, Granija. Naša bi djeca dosad bila odrasla i živjela svoje

živote.Nebitibilinikakvomutjehom.«»Barem bih imala unučad«, rekla je, očiju punih suza. »Barem ne bih bila tako

užasnosama!«»Govorimtivećgodinamadasinabavišpsa!«Nijetorekaogrubo–biojetotek

razuman savjet. Razmislio je o boljem savjetu, pa dodao: »Zapravo bi se trebalaponovnoudati.«»Nikada!«povikalaje.Slegnuojeramenima.»Kakoželiš,Granija.No,dariješimopitanjetogagdjećeš

živjeti!SpremansamtikupitivilunamoruuCumaeuismjestititeonamo.CumaejeubliziniPuteolija –dovoljnoblizudaposjećuješobitelj nadan ili dva, dovoljnodalekodaimašsvojmir.«Nadajenestala.»Hvalati,GajuMarije.«»Oh,nemojmizahvaljivati!«Ustao je,prošaookostola ipodignuo jenanoge,

pridržavajući je posve neosobno, rukom ispod lakta. »Bolje da mojem domarukažešštosedogađairazmislišotomekojeroboveželišpovestisasobom.Zamolitću nekoga od svojih posrednika da ti sutra potraži odgovarajuću vilu uCumaeu.Zadržatćuje,naravno,podsvojimimenom,alidatćutidoživotnopravostanovanja– ili barem dok se ne udaš. Znam, znam! Rekla si da nećeš, ali odgovarajući ćeudvarači navaliti na tebe kao muhe na ćup meda. Bogata si.« Stigli su do vratanjezine dnevne sobe i ondje je zastao, odmičući ruku. »Volio bih kada bi odavdeotišla prekosutra.Ako jemoguće, ujutro. Pretpostavljam da će Julija htjeti uvestipromjene u kući prije nego se useli, a vjenčat ćemo se za osam tjedana, pa nećuimatidovoljnovremenauvestisvepromjenekojećeonamoždapoželjeti.Nemogujedovestiovamodapregledakućudoksitiovdje,nebisepristojalo.«Zastalajedamuseobrati–dagapitanešto,bilošto–alivećjeodlazio.»Nečekajme svečerom«,povikao jedok jeprelazio široki atrij. »Idemvidjeti

PublijaRufaisumnjamdaćusevratitiprijenegobudešukrevetu.«Itojebiloto.Ovajojgolemastajaodkućenećenimalonedostajati.Oduvijekju

je mrzila i mrzila je gradski kaos Rima. Zašto je odabrao živjeti na vlažnom isumornomsjevernomobronkuvrhaKapitolanikadanijeshvatila,iakojeznaladamuse iznimnapovlaštenostmjestasilnosviđala.Aliublizini jebilomalokuća–što je značilo da su prijatelji koji su dolazili u posjet morali prijeći dug put uzmnoštvostuba,a,osimtoga,toje–političkigledano–bilapravazabit.Malobrojnisususjedibilitrgovačkiprinčevismalointeresazapolitiku.Klimnula je sluzi koji je stajao uza zid, s vanjske strane njezine dnevne sobe.

»Odmahpozovidomara«,reklaje.Domarjestigao,veličanstveniGrkizKorintakojiseuspiodokopatinaobrazbe,a

zatim i prodati u ropstvo kako bi stekao bogatstvo i – naposljetku – rimskodržavljanstvo.»Strofante, gospodar se rastavlja odmene«, rekla je bez srama jer uz tu izjavu

sramanijebilo.»Moramotićiodavdedoprekosutraujutro.Molimte,spakirajme.«Naklonioseisakriosvojeiznenađenje.Nijeočekivaodaćetajbrakzavršitiprije

smrtijerjeusebiimaonepromjenjivutromostumjestogorkogaratovanjakojejeobičnovodilorastavi.»Kanitelipovestinekogaodosoblja,domina?«upitaojesiguranusvojostanaku

kućijerjepripadaoGajuMariju,aneGraniji.»Svakako kuhara. I sve kuhinjske sluge, inače će biti nesretan, neće li? Moje

služavke, moju krojačicu, mojega frizera, moje kupaonske robove i oba mojapaža«,reklaje,nemogavšisesjetitinikogadrugogokomebiovisilaitkobijojsesviđao.»Svakako, domina.« I odmah je otišao, umirući od želje da ovaj predivan trač

podijeli s ostatkom posluge. Posebno se radovao razgovoru s kuharom: tajprepredenimajstorlonacasigurnonećebitisretanštoćeRimzamijenitiPuteolijem!Granija je odlutala u svoju prostranu dnevnu sobu i pogledala u udoban dojam

razbarušenosti, u svoje boje i radne kutije, čavlima optočen kovčeg u koji jespremiladječjuodjeću,skupljanuunadi,bolnoneiskorištenu.Kako niti jedna rimska supruga nikada nije birala ili kupovala namještaj, Gaj

Marijejojsvakakonećepredatiništaodtoga.Očisujojmalobljesnule,asuzesupotekleunutra,umjestonizobraze.Doista,imalajesamosutrašnjidanprijeodlaskaizRima, aCumae nije bio jedan od najvećih svjetskih emporija. Sutra će otići ukupnjunamještajakojimćeopremitisvojuvilu!Kakoćelijepobitiodabrationoštoona želi! Sutra će ipak biti zaposlena, neće imati vremena za razmišljanje, nećeimati praznih sati za tugovanje. Mnogo je boli i iznenađenja odjednom isparilo.Moglajeproguratinadolazećunoćsadakadasemoglaradovatisutrašnjojkupnji.»Berenice!«pozvalajeidjevojkasepojavila.»Sadaćuvečerati,reciukuhinji.«Uneredusvojega radnogstolapronašla jepapirnakojemu jepočela sastavljati

popiszakupnjuiostavilagaondjedajesačekačimzavršisvečerom.I jošjoj jenešto bio rekao – ah da, to je to, kupit će psića. Sutra će kupiti psića, to je prvastavkanapopisu.Pretjerano oduševljenje je potrajalo sve dok Granijina samotna večera gotovo

nijezavršila,atadaješokpopustioiutonulajeutugovanje.Objesurukepoletjeleukosu,potežući je i čupajućiubunilu,usne su seotvorile i iznjih je izletiobolanjauk,poteklesurijekesuza.Svisuseslugerazbježali,ostavivšijesamuudnevnojsobidaridauzlatnopurpurnutapiserijukojajeprekrivalapočivaljku.»Slušaj je samo«, rekao je kuhar gorko, zastajući u spremanju svojih posebnih

posuda, zdjela, lonaca, alata... Jauci njegove gazdarice jasno su se čuli u njegovucarstvu,nadaljemkrajuperistilskogvrta.»Zaštoonaplače?Jaidemuprogonstvo–onajetamovećgodinama,debelastaraprasica!«

LUTRIJA KOJA JE provinciju rimske Afrike dodijelila Spuriju Postumiju Albinuizvučena je na danNove godine.Ni dvadeset četiri sata poslije izvjesio jesvojebojenakoplje,atosubilebojeprincaMasiveodNumidije.

SpurijeAlbin imao jedesetgodinamlađegabrataAula,nedavnoprimljenogausenat, odlučnoga da sebi stvori ime. Tako je, dok je Spurije Albin u pozadinižestokolobiraozasvojeganovogpodanika–princaMasivu–AuluAlbinupripaozadatakdaprincaMasivuprovedekrozsvanajvažnijajavnamjestaugradu,upoznagasasvakimvažnimRimljaninomiprišapneMasivinimposrednicimakakavbidarbio prikladan za svakoga važnog Rimljanina s kojim se Masiva susreo. Poputvećine pripadnika kraljevske kuće Numidije, Masiva je bio dobro postavljen iprivlačan Semit, s dobrom glavom na ramenima, sposoban biti i dopadljiv ivelikodušan. Njegova se glavna prednost nije krila u nedvojbenoj zakonitostinjegova zahtjeva, već u rimskome oduševljenju podijeljenim taborom. Nije bilonikakvauzbuđenjauujedinjenomsenatu,nikakvazačinaujednoglasnomdonošenjuodluka,nikakvaugledakojisemožezaraditiuprijateljskojsuradnji.Na kraju prvoga tjedna nove godine Aulo Albin predstavio je slučaj princa

MasiveDomuiusvojeimezatražiopovrataknumidsko-gatronazakonituogranku.Bio je todjevičanskigovorAulaAlbina, i to jakodobargovor.Svaki jeCecilijeMetelsjeoislušao,azatimnakrajupljeskompovlađivao.MarkoEmilijeSkaurbiojeoduševljenprilikomdagovoromizrazipotporuMasivinuzahtjevu.Toje,rekaoje,bioodgovornasloženopitanještoučinitisNumidijom–vratitisenapraviputsazakonitimkraljemzakormilom,anesočajnimpretendentomčijakrvnijebiladovoljno dobra da pod sobom ujedini kraljevinu i koji je svoju vladavinuuspostavio ubojstvom i podmićivanjem. Prije nego što je SpurijeAlbin raspustiosastanak, senat je počeo pokazivati sve znakove spremnosti da glasuje zaodbacivanjetrenutačnogkraljaiuspostavljanjeMasivenačelo.»Voda nam je došla do grla«, rekao je Bomilkar Jugurti. »Iznenada više nisam

pozivannavečere,anašiposrednicinemogupronaćiušispremnezaslušanje.«»Kadaćesenatglasovati?«upitaojekraljmirnimičvrstimglasom.»ČetrnaestidanprijefebruarskihIdazakazanojesljedećezasjedanjeDoma–toje

sedamdanaodsutra,gospodaru.«Kraljjeuspravioramena.»Iglasovatćeprotivmene,zarne?«»Hoće,gospodaru«,odgovoriojeBomilkar.»Tadajebesmislenonastavitiraditinarimskinačin.«Jugurtajenaočigledrastao.

Čudesnaseveličanstvenostsadapokazivalaunjemu,skrivenaodtrenutkakadajesLucijemKasijemstigaouItaliju.»Odsadaćusveraditinasvojnačin–nanumidskinačin.«Kiša je prestala i zasjalo je hladno sunce. Jugurtine su kosti žudjele za toplijim

numidskim vjetrovima, njegovo je tijelo trebalo prijateljsku i nepohlepnu utjehunjegova harema, a um mu je tražio bezobzirnu logiku numidskoga jasnog

poslovanja.Vrijemejezapovratakkući!VrijemejezanovačenjeiosposobljavanjevojskejergaRimljaninikadanećepustiti.Hodao je od jednoga do drugog kraja kolonade koja je opasavala golem

peristilskivrt,azatimjepozvaoBomilkaraipošaosnjimdosredištaotvorenogaprostora,dofontaneukojojjevodaglasnošumila.»Nipticanasnemožečuti«,rekaojetada.Bomilkarseukočioipripremioslušati.»Masivamoranestati«,rekaojekralj.»Ovdje?URimu?«»Da,itousljedećihsedamdana.AkoMasivanebudemrtavprijenegoštosenat

počne glasovati, naš će zadatak biti mnogo teži. S mrtvim Masivom neće bitiglasovanja.Kupitćemovrijeme.«»Samćugaubiti«,rekaojeBomilkar.Ali Jugurta je snažno zatresaoglavom. »Ne!Ne!Ubojicamora bitiRimljanin«,

rekaoje.»TvojjeposaopronaćirimskogubojicukojićezanasubitiMasivu.«Bomilkar se zagledao u njega, zaprepašten. »Moj gospodaru kralju, mi smo u

stranojdržavi!Neznamogdjenikako,anajmanjetko!«»Pitaj nekoga od naših posrednika. Sigurno postoji jedan kojemu možemo

vjerovati«,odvratiojeJugurta.Tojebiostvarnijiprijedlog.Bomilkarjerazmišljaoonjemunekolikotrenutaka,

snažnim zubima grickajući kratke dlačice na bradi ispod donje usne. »Agelast«,rekao je naposljetku. »Marko Servilije Agelast, čovjek koji se nikada ne smije.NjegovjeotacRimljanin,ovdjejerođeniodrastao.Alinjegovojesrcesnjegovomnumidskommajkom,utosamsiguran.«»Ostavljamtotebi.Učinito«,rekaojekraljiodšetao.

AGELASTGAJEzaprepaštenopromatrao.»Ovdje?URimu?«»Nesamoovdje,većiusljedećihsedamdana«,objasniojeBomilkar.»Kadasenat

glasujezaMasivu–aglasovatće!–uNumidijićenasčekatigrađanskirat.Jugurtanećepopustiti,todobroznaš.Čakikadbibiospremanpopustiti,Gaetalimutonebidopustio.«»Alinemampojmakakopronaćiubojicu.«»Ondatotisamobavi.«»Nemogu!«povikaojeAgelast.»To se mora učiniti! Sigurno u gradu ove veličine postoji dovoljan broj ljudi

spremnihubitizapristojannovac«,ustrajaojeBomilkar.»Naravnodapostoji!Polaproletarijata,istinizavolju.Alijasenekrećemutim

krugovima,neznamnikogaodproletaraca\Naposljetku,nemogupristupitiprvommomkusumnjivaizgledakojegaugledam,bacitimuurukevrećuzlataizamolitigadaubijenumidskogprinca!«zdvajaojeAgelast.

»Zaštone?«upitaojeBomilkar.»Mogaobimeprijavitigradskompretoru,etozašto!«»Najprijemupokažizlatoijamčimtidaneće.Uovomegradusvatkoimacijenu.«»To je možda tako, vojvodo«, odgovorio je Agelast. »Ali ja nisam spreman

ispitatitutvojuteoriju.«Ibiojeodlučanudržanjutogstava.

SVISUGOVORILIda jeSuburarimskiodvod,pa jeBomilkarotišaoupravoonamo,odjeven tako da ne privlači sumnju i bez ijednog roba u pratnji. Poput svakogposjetiteljaRima,bio jeupozorendanikadaneodlutaudolinusjeveroistočnoodForuma Romanuma, a sada je shvaćao zašto. Nije riječ bila o tome da su uliceSubure bile išta uže od onih na Palatinu, niti su zgrade bile opasno visoke poputonihnaViminaluiligornjemEskvilinu.Ne,onošto jeSuburu izdvajaloodostalihbili su ljudi,više ljudinegošto ih je

Bomilkar ikada vidio. Virili su iz tisuća tisuća prozora, urlajući jedni na druge,drugisuseguralikrozrijekutijela,takomoćnudasesvakipokretodvijaopuževimkorakom, ponašali su se nepristojno i nasilno, pljuvali su,mokrili i vršili nuždugdjegodimsesvidjeloigdjegodbividjeliprostor,abilisuspremniipotućisesasvakimtkobiihpoprijekopogledao.Drugi je dojam bila prevladavajuća bijeda, odbojan smrad. Dok se probijao iz

uljuđenaArgiletumadopočetakaFaucesSuburaea–dopočetakaglavnogprolaza,Bomilkarnijemogaodoživjetiništaosimsmradaiprljavštine.Oguljeniiuništeni,zidovisuzgradaisijavaliprljavštinuupotocima,kaodasuopekeigredeodkojihsu načinjeni dodatno optočeni prljavštinom. Zašto, uhvatio se kako razmišlja,jednostavnonisulaniostavilidačitavačetvrtizgori,umjestoštosusetakogrčevitoborilidajespase?NitkoiništauSuburinijevrijedanspašavanja!Zatimseprobiodublje–pazećidaneskreneizSubureMajor,kakosesadanazivalaglavnaulica,ubilokojiodprolaza izmeđuzgradasobjestrane,znajućida,ako toučini,moždaviše nikada neće pronaći izlaz – a čuđenje je zamijenilo gađenje. Jer počeo jeprimjećivati vitalnost i čvrstinu njezinih stanovnika i doživljavati radost veću odonogaštojemogaoshvatiti.Jezik koji je čuo bio je čudna mješavina latinskoga, grčkoga i dijelova

aramejskog,narječjekojevjerojatnonijerazumionitkotkoneživiuSuburi–jertijekomsvih svojih lutanjaostatkomRimaon sasvimsigurnonije čuoništa tomeslično.Posvudasubiletrgovine,smrdljivimmalimzalogajnicamaposaojeočitocvao–

očitojenegdjeuokolobilonovca–atusubilejošipekare,prodavaonicesuhogamesa, vinarije i neobičnemale trgovine koje su, činilo se (iz onoga što je vidiozavirivšiutamuunutrašnjosti)prodavalesveisvašta,odužadiikuhinjskihlonaca,do lampa i lojanica. Hrana je, očito, bila najprikladniji posao: najmanje dvije

trećinetrgovinabilesunekakvetrgovinehranom.Bilojetuitvornica–mogaoječuti udarce preša, škripumlinova ili lupkanje tkalačkih stanova, ali ti su zvukovidolazilikrozuskeulazeihizpokrajnjihulicaibilisuposvestopljenisastambenimzgradama,visokimnekolikokatova.Kakojeitkomogaopreživljavatiovdje?Čaksuitrgićinaglavnimraskrižjimabilikrcatiljudima.Prenerazilogajekako

suuspijevalioprati rubljeubazenima fontana inositikućamavrčevevode.Cirta,gradnakojijekaoNumiđaninbioiznimnoponosan,nijebiovišeodvelikogselauusporedbi sRimom,priznao jenaposljetku.Čakbi se iAleksandrija, sumnjao je,moralapomučitidastvoriovakavmravinjakkakavjebilaSubura.Nopostojalasuimjestanakojimasusemuškarciskupljalikakobicijelogadana

pili i tratili vrijeme.Ta su semjesta, činilo se, nalazilauzglavneprometnice, alinije mogao biti siguran jer se nevoljko odmicao s glavnih prometnica. Sve sedogađaloiznenada,ukomadićimaprizorakojisuseprednjimotvaraliizatvaralisnovomnavalom ljudi, odmuškarca koji udara natovarenamagarca do žene kojaudaranatovarenodijete.Alipolumračneunutrašnjostitavernanakrižanjima–nijeznaokako ihdrukčijenazvati–bile sumjestaodređenamira.Snažanmuškaracunaponusnage,Bomilkarjenaposljetkushvatiodaništanovanećesaznatiakoneudeunekuodnjih.BiojedošaouSuburupronaćirimskogaubojicu,atojeznačilodamorapronaćimjestonakojemumožezapočetirazgovorstamošnjimstanovnicima.NapustiojeSuburuMajoriskrenuouVicusPatricii,glavnuulicukojajevodila

na brdo Viminal, te pronašao tavernu na križanju, u dnu trouglastoga otvorenaprostora, na mjestu na kojemu se Subura Minor spaja s ulicom Vicus Patricii.Taverna jebilaveličinehrama,a fontanamu jeotkrilada je riječovrlovažnomcompitumu,raskrižju.Dokjespuštaoglavukakobiprošaoispodniskegredevrata,svakoseliceunutra–amoradaihjebilopedesetak–podignuloiokrenulopremanjemu,iznenadaskamenjeno.Zamorrazgovorajeutihnuo.»Ispričavamse«, rekao jeBomilkar,neustrašivadržanja,očima tražeći licekoje

pripada vodi. Ah! Ondje, u stražnjem lijevom kutu! Kada se početni šok ulaskaneznanca strana izgleda smirio, ostatak se okrenuo pogledati to jedno lice – licevođe. Rimsko prije nego grčko lice pripadalo je muškarcu niska rasta, moždatridesetpetogodišnjaku.Bomilkarseokrenuodabipogledaoravnounjegaiostatakjesvojihprimjedbauputionjemu,požalivšištonjegovlatinskinijedovoljnodobardamuseobratimaterinskimjezikom,nobiojeprisiljengovoritigrčki.»Ispričavamse«,rekaojeponovno.»Činimisedasamkrivzaometanje.Tražio

samtavernuukojojbihmogaosjestiipopitičašuvina.Čovjekožednihodajući.«»Prijatelju, ovo je privatni klub«, odgovorio je vođa lošim, ali razumljivim

grčkim.»Nemajavnihtaverna?«,upitaojeBomilkar.»NeuSuburi,prijatelju.Ovojeizvantvojelige.VratiseuViuNovu.«»Da,poznajemViuNovu,alistranacsamuRimuioduvijeksammisliodačovjek

ne može upoznati grad ako ne ode u njegovu najnapučeniju četvrt«, rekao jeBomilkar,odlučivšisezasrednjiputizmeđuglupostituristaineznanjastranca.Vođagajepomnopromatraoilukavoračunao.»Žedansiisveto,ha,prijatelju?«

upitaoje.Zahvalan,Bomilkar jeprihvatiopruženu ruku.»Dovoljnožedandasvimaovdje

platimpiće«,odgovorioje.Vođajemuškarcadosebeodgurnuosastolcailupnuogapoleđima.»Pa,akose

moji časni kolege slažu, možemo te napraviti počasnim članom. Odmori se,prijatelju!«Opušteno se okrenuo. »Svi koji su za da ovog gospodina napravimopočasnimčlanomnekakažudal«»Da!«oglasiosezbor.Bomilkarjeuzaludnotražiokrčmarailiprodavača.Potajnojeuzdahnuoistavio

torbicu na stol tako da su iz nje ispala dva srebrna denara. Ili će ga ubiti zbogsadržajatorbice,ilićeuistinupostatipočasnimčlanom.»Moguli?«upitaojevodu.»Bromide, donesi ovom gospodinu i članovima veliki, lijepi bokal«, rekao je

voda podredeniku kojega je otjerao da bi napraviomjesta zaBomilkara. »Vinskibarkojimseslužimojeulazdoovoga«,objasnioje.Iztorbicejeispalojošnekolikodenara.»Jeliovodovoljno?«»Zajednurundu,prijatelju,ivišenegodovoljno.«Zazveketalojejošnekolikokovanica.»Azanekolikorunda?«Skupina je uzdahnula, svi su se vidljivo opustili. Podređeni je Bromid pokupio

novčiće i nestao kroz vrata, praćen trojicom spremnih pomagača, a Bomilkar jedesnicupružiovodi.»ZovemseJuba«,rekaoje.»LucijeDekumije«,odgovoriojevodaičvrstomuzatresaoruku.»Juba!Kakvoje

toime?«»Maursko.JasamizMauritanije.«»Mauričeg?Gdjejeto?«»UAfrici.«»Africi?«BomilkarjeočitomogaorećidadolaziizZemljeHiperborejaca,tobi

imalo–ilinemalo–jednakoznačenjezaLucijaDekumija.»Jako daleko od Rima«, objasnio je počasni član. »Mjesto daleko na zapad od

Kartage.«»Oh, Kartaga! Zašto nisi tako odmah rekao?« okrenuo se Lucije Dekumije

pomnijepogledatiliceovogazanimljivogposjetitelja.»NisammisliodajeScipionEmilijanostavioikogaodtvojihnaživotu.«»Ne. Mauritanija nije Kartaga, ona je daleko na zapad od Kartage. Obje su u

Africi, to je sve«,objasnio jeBomilkar strpljivo.»Onošto jenekoćbilaKartagasad je rimska afrička provincija. Onamo ide ovogodišnji konzul – znaš, SpurijePostumijeAlbin.«

LucijeDekumijejeslegnuoramenima.»Konzuli?Dolazeiodlaze,prijatelju,onidolazeiodlaze.TouSuburiništaneznači,onineživeovdje,razumiješ.Alisvedokpriznaješ da je Rim glavni na svijetu, dobrodošao si u Suburu. Isto vrijedi i zakonzule.«»Vjeruj mi, znam da je Rim glavni na svijetu«, strastveno se složio Bomilkar.

»Mojgospodar–kraljBokhodMauritanije–poslaomeuRimkakobihzamoliosenatdagaučiniPrijateljemiSaveznikomRima.«»Vidištito«,nezainteresiranojedobacioLucijeDekumije.Bromid se vratio teturajući zbog težine velikog vrča, baš kao i ona trojica s

jednakim teretima, pa je počeo dijeliti osvježenja svima prisutnima. Počeo je sDekumijemkojigajeudariopobedrutakodagajezaboljele»Hej,budalo,kakosetoponašaš?Najprijeposlužigospodinakojijeplatioiliću

tiizvaditicrijeva.«Bomilkarjeutrenudobiopunučašu,pajujepodignuonazdravicu.»Zanajbolje

mjestoinajboljeprijateljekojesamdosaduRimuimaoprilikepronaći«,rekaojeiispiojezivutekućinushinjenimzadovoljstvom.Svibogovi,moradaimajucrijevaodželjeza!Pojavilesuseizdjeleshranom,ukiseljenigherkiniuvinu,lukiorasi,prutićiod

celerainarezanamrkva,aondaismrdljivakašasitneusoljeneribekojajenestalautrenu.Bomilkarništaodtoganijemogaojesti.»Zatebe,Juba,stariprijatelju!«rekaojeDekumije.»Juba!«,zapjevaojeostatak,očitodobrevolje.Za pola sataBomilkar je saznaoviše o radničkomRimunego što je ikad želio

znati i priče su ga opčinile. Nije ni pomislio da mnogo manje zna o radničkojNumidiji. Svi su članovi kluba radili, otkrio je, saznavši da se svakoga sljedećegdananovaskupinamuškaracaslužiklubom.Većinijeslobodanbioteksvakiosmidan.Otprilike četvrtinamuškaraca u prostoriji nosila je na potiljkumale stožastekapice, znak da su oslobođeni ljudi, oslobođeni robovi. Na svoje je iznenađenjeBomilkarustanoviodasudrugiidaljebilirobovi,aliipaksuimaliistipoložajkaoi drugi članovi, radili su iste poslove za istu plaću, imali su istu satnicu i isteslobodnedane,atomusečinilovrloneobičnim,noočitouobičajenimuočimasvihostalih.Bomilkarjepočeoshvaćatipravurazlikuizmeđurobaislobodnogčovjeka.Slobodan ječovjekmogaodolaziti iodlaziti, ibiratigdjeće i što raditi, a rob jepripadao svojem poslodavcu, bio je poslodavčevo vlasništvo i nije mogaoupravljati svojim životom. Posve različito od ropstva u Numidiji. Ali opet,pravedno se prisjetio, jer ipak je bio pravedan čovjek, svaki narod ima svojepropiseipravilazaroboveinepostojedvijeistedržave.Zarazlikuoduobičajenihčlanova,LucijeDekumijejebiotrajnouklubu.»Jasamčuvarkluba«,rekaoje,trijezannakonštojeispioprvigutljaj.»Akakavjeovoklubzapravo?«upitaojeBomilkar,trudećisedarastežepićešto

jedužemogao.»Vjerujem da ne znaš«, rekao je Lucije Dekumije. »Ovo je prijatelju, klub na

križanju. Prava udruga, zapravo neka vrsta sveučilišta. Registriran je kod edila igradskoga pretora, blagoslovljen od pontifexamaximusa. Klubovi na križanjimapovijestvukuodkraljeva,prijenegoštojepostojalarepublika.Mnogojemoćinamjestima na kojima se velike ceste sijeku. Govorim o pravom compitumu, ne omalim bezveznim sjecištima pokrajnjih ulica i uličica. Da, mnogo je moći nakrižanjima.Mislim,zamislida sibog ipogledašRim–malobi sezbuniokadbihtiobacitikojumunjuiliprosutizrncekuge,nebili?OdešlinaKapitol,shvatitćešštomislim:gomilecrvenihkrovovazbijenih jedninadrugekaopločicemozaika.Ali ako bolje pogledaš, uvijekmožeš vidjeti procijepe namjestima na kojima sevelikeulicesijeku,compitumekakavimamopredovimmjestom.Stoga,akosibog,onamo ćeš baciti svojumunju ili zrnce kuge, je li tako? Samo smomiRimljanipametni,prijatelju.Doistapametni.Kraljevisushvatilidaćemosemoratibranitinakrižanjima. Tako su križanja stavljena pod zaštitu Lara, na svim su križanjimasagrađenasvetištaLarima,čakiprijenegosupodignutefontane.Nisiliprimijetiosvetišteoslonjenonazidispredkluba?Onajmalenitornjić?«»Jesam«,rekaojeBomilkar,svezbunjeniji.»TkosutočnoLari?Višebogova?«»Oh,Larisusvugdje,njihjestotine, tisuće...«,nejasnojeobjašnjavaoDekumije.

»Rim je prepun Lara. Tako je i u Italiji, kažu, iako nikad nisam bio u Italiji. Nepoznajemnikakvevojnike,paneznamiduliLariiprekomoraslegijama.Alionisusvakakoovdje,svugdjegdjesupotrebni.Ananamaje–naklubovimakrižanja–da se dobro brinemo za svoje Lare. Držimo svetište u redu i prinosimo žrtve,pazimo da su fontane čiste, uklanjamo slomljene kočije imrtva tijela – najčešćeživotinjska– i čistimo ruševinekada se zgrada sruši.AokoNovegodine imamovelikuzabavu,zoveseCompitalia.Dogodilaseprijesamonekolikodana,zatosmokratki s novcem za vino. Potrošimo svoje zalihe i treba vremena da malouštedimo.«»Razumijem«,rekaojeBomilkar,iakoiskrenonijerazumioništa.Starisurimski

bogovizanjegabilinerješivatajna.»Posvesamiplaćatezabavu?«»Da i ne«, odgovorio je Lucije Dekumije, češući se ispod pazuha. »Dobijemo

nešto novca od gradskoga pretora, dovoljno da ispečemo par svinja – ovisno otometkojegradskipretor.Nekisudoistavelikodušni.Drugihsugodinatakoškrtidanjihovogovnonesmrdi.«RazgovorjeskrenuouznatiželjnapitanjaoživotuuKartagi.Biloimjenemoguće

shvatiti da uAfrici postoji bilo koje drugomjesto jer se, čini se, njihovo znanjepovijesti i zemljopisa sastojalo odonoga što bi pokupili tijekomposjetaForumuRomanumu–umetrimanetakodalekomodnjihoveklupskekuće,aliipakdalekommjestu. Kad bi posjećivali Forum Romanum, činili su to zato što bi ga političkinemiričinilizanimljivim,pabirimskoupravnosredištepostalozanimljivimpoput

cirkusa.Njihovjepoglednarimskipolitičkiživotbio,stoga,pomalo iskrivljen–njegovsuvrhunacbilenevoljekojesunastalesmrćuGajaSempronijaGrakha.Napokonjetrenutakstigao.Članovisusetolikobilinaviklinanjegovuprisutnost

da više na njega nisu obraćali pozornost, a i popili su previše vina. No LucijeDekumije je i dalje bio trijezan, a njegove budne, ispitivačke oči nisu napuštaleBomilkarovolice.NijebilatekpukaslučajnostštojeovajJubastigaoovamo,međunjegovepodredenike:neštojetražio.»LucijeDekumije«,rekaojeBomilkariokrenuoglavupremaRimljaninutakoda

gasamoonmožečuti,»imamprobleminadamsedamitisavjetommožešpomoćidagariješim.«»Reci,prijatelju?«»Mojjegospodar,kraljBokhvrlobogat.«»Očekujemdajebogatkadjekralj.«»OnoštokraljaBokhabrinejenjegovabudućnostnakraljevskomtronu«,rekao

jeBomilkarpolako.»Imaproblem.«»Istiproblemkaoiti,prijatelju?«»Točnotaj.«»Kako timogupomoći?«Dekumije je izzdjeleukiseljenapovrća izvukao luk i

zamišljenogagrickao.»UAfricibiodgovorbiojednostavan.Kraljbijednostavnodaonaredbuičovjek

koji nampredstavlja problembio bi smaknut.«Bomilkar se zaustavio, pitajući sekadaćeDekumijeshvatiti.»Aha!Znači,problemimaime,zarne?«»Takoje.Masiva.«»ZvučilatinskijeodJube«,dobaciojeDekumije.»MasivajeNumidanin,aneMauritanac.«TalogvinaopčiniojeBomilkarakojiga

jeprstommiješao,stvarajućivrdoge.»ProblemještoMasivaživiovdje,uRimu.Istvaranamprobleme.«»ShvaćamkakoRimotežava stvari«,odgovorio jeDekumije tonomkoji jedao

naslutitidataopaskaimanekolikoznačenja.Bomilkarjepogledaositnogamuškarca:predsobomjeimaomozakistančanostii

oštrine. Duboko je udahnuo. »Moj je dio problema opasniji jer sam stranac uRimu«, rekao je. »Vidiš,moram pronaćiRimljanina koji je spreman ubiti princaMasivu.Ovdje.URimu.«LucijeDekumijenijenitrepnuo.»Dobro,tonijeteško«,dobacioje.»Nije?«»NovacćetikupitisveuRimu,prijatelju.«»Možešlimirećikamodaidem?«,upitaojeBomilkar.»Ne traži dalje, ne traži dalje«, rekao jeDekumije, gutajući svoj posljednji luk.

»Prerezao bih grkljane polovici senata za priliku da jedem ostrige umjesto luka.

Kolikose,otprilike,plaćatajposao?«»Kolikojedenarauovojtorbici?«Bomilkarjujeistresaonastol.»Nedovoljnozaubojstvo.«»Aistiiznosuzlatu?«Dekumije se snažno pljesnuo po bedru. »E, to te pitam! Sklopio si posao,

prijatelju.«Bomilkaru se vrtjelo u glavi, ali ne od vina koje je oprezno prolijevao na pod

tijekom posljednjeg sata. »Polovica sutra, polovica kad posao bude obavljen«,rekaojegurajućinovacnatragutorbicu.Prljava ga je ruka s prljavim noktima zaustavila. »Ostavi ovo ovdje kao dokaz

dobrevolje,prijatelju.Ivratisesutra.Samočekajvani,predsvetištem.Otićićemorazgovaratiumojstan.«Bomilkar je ustao. »Bit ću ovdje, Lucije Dekumije.« Dok su hodali do vrata,

zastao je kako bi pogledao čuvarevo loše izbrijano lice. »Jesi li ikada ubionekoga?«upitaoje.Dekumije je podignuo desni kažiprst i prešao njime uz desnu stranu nosa.

»Potvrda je isto što i namigivanje slijepombrijaču, prijatelju«, odgovorio je. »USuburisečovjeknehvali.«Zadovoljan,BomilkarsenasmiješioDekumijuinestaougužviSubureMinor.

MARKOLIVIJEDRUZ,kojijebiokonzuldvijegodineprije,svojjetrijumfslaviosvedopolovicesiječnja.BilamujedodijeljenaprovincijaMakedonijazanamjesništvougodinikonzulataiimaojesrećedamujeupravljanjeproduženo,pajepokrenuovrlouspješanpograničniratprotivSkordisca,plemenapametnihidobroustrojenihKelta koji su neprestano mučili rimsku Makedoniju. Ali u Marku Liviju Druzunamjerilisusenačovjekaiznimnesposobnosti,pasudoživjelitežakporaz.Ishodjeza Rim bio bolji nego inače: Druz je imao dovoljno sreće da zarobi jednu odnajjačih utvrda Skordisca, a u njoj je pronašao i znatan dio njihova bogatstva.VećinajenamjesnikaMakedonijetrijumfslavilanakrajusvojihmandata,alisvisuseslagalidajeMarkoLivijeDruzvišeoddrugihzaslužiopočasti.PrincMasivabiojegostkonzulaSpurijaPostumijaAlbinanasvečanostima,paje,

kaotakav,dobionajboljemjestouCircusuMaximusuiodandejepromatraodugutrijumfalnu paradu koja je prolazila kroz Circus, čudeći se dok je iz prve rukedoživljavaoonoštosumuoduvijekpričali–daRimljani imajuzabavuukrvi,dabolje od ostalih naroda znaju prirediti uzbudljivu priredbu. Njegov je grčki bio,naravno, izvrstan,pajerazumiouputeprije trijumfaibio jenanogama,spremanotići, prije nego što su posljednje Druzove legije napustile kapenski dio golemearene.ČitavajekonzularnadružinaizišlakrozprivatniprolaznaForumBoarium,požurila niz Kakusove stube na Palatin, a zatim još dodatno požurila. Držeći senajravnijegamogućegsmjera,dvanaestjeliktoravodiloputkrozgotovonapuštene

ulice,lupkajućiojačanimzimskimčizmamapouglačanukamenju.Deset minuta nakon napuštanja sjedišta u Circusu Maximusu, društvo Spurija

Albina spustilo se niz Vestalske stube do Foruma Romanuma, žureći do hramaKastoraiPoluksa.Ondjeće,naplatforminavrhustubaoveimpozantnegrađevine,obakonzulasjestisgostimaipromatratiparadukakosespuštasVieSacreizVeliepremaKapitolu.Daslučajnonebiuvrijedilivojskovođučijitrijumfgledaju,moralisubitiondjeprijenegoštosepojaviparada.»Svi drugi magistrati i članovi senata marširaju na čelu parade«, objasnio je

SpurijeAlbin princuMasivi, »i konzuli te godine uvijek su formalno pozvani namarš, jednakokao što su pozvani na gozbukoju vojskovođaposlije priređuje zasenatunutarhramaJupiteraOptimusaMaximusa.Alinijedobrodakonzuliprihvateijedan od tih poziva. To je velik dan za vojskovođu i onmora biti najuzvišenijaosoba u tim događanjima, imati najviše liktora. Konzuli stoga sve promatraju svažnoga mjesta, a vojskovođa ih pozdravlja u prolazu – no oni ga ne smijuzasjeniti.«Princ je pokazao da je shvatio, iako su njegovo iznimno nepoznavanje i

neizloženost Rimljanima ograničili njegovo shvaćanje ukupne slike koju su muobjašnjavali. Za razliku od Jugurte, on se čitavog života držao nerimskog dijelaAfrike.Čim je konzularno društvo stiglo do spoja Vestalskih stuba s Viom Novom,

daljnje jenapredovanjezasjenilagomila.Rimjeustotinama tisuća izišaokakobividio Druzov trijumf jer je ona nevjerojatna žila, koja se probijala sve donajmračnijih ulica Subure, prenosila istu glasinu do svih ušiju – glasinu da ćeDruzovtrijumfbitidosadnajveličanstveniji.DoksubilinadužnostinosećifascesunutarRima,liktorisunosiliobične,bijele

toge.DanassuihnjihoveopravečinilejošbezimenijimanegoinačejerjeRimzatrijumf pobjeljivao: svaki je građanin nosio svoju togu albu umjesto tunike.Posljedica jebilada su liktori teškonalazili prolaz zakonzula i njegovodruštvokoje je usporilo kako je gomila pritiskala. Do trenutka kada su stigli pred hramKastoraiPoluksa,društvosedoslovnoraspalonamanjeskupine,aprincMasiva,praćentjelohraniteljem,tolikojekasniozaostalima,dajeposveizgubiovezu.Njegov ga je osjećaj povlaštenosti i nerimske plemenite krvi doveo do bijesa

zbog neprijateljskoga, nepoštujućeg stava koji su iskazivale stotine oko njega.Njegovisutjelohraniteljiodguraniustranuinatrenutakihjeizgubioizvida.BiojetokrataktrenutakkojijeLucijeDekumiječekao–udariojenepogrešivom

točnošću: brzo, sigurno i iznenada. Stisnut uz princa Masivu zbog spontanogguranja gomile, zario je svoj posebno naoštren bodež ispod lijeve strane prsnogkoša kraljevskog visočanstva, odmah ga okrenuo prema gore s bolnim okretom,pustiodržakkadjebiosigurandajeoštricaušladokrajainestaoizmeđudesetaktijelaprijenegoštojekrvpoteklailiprincMasivashvatioštosedogađa,pauspio

povikati.Zapravo,princMasivanijevikao.Jednostavnojepaonamjestuikadasenjegovtjelohraniteljuspiodovoljnopribratidaodgurneljudekakobimogaodoćidosvojegaubijenoggospodara,LucijeDekumijejevećbionapolaputakrozdonjidioForuma,jurećipremazakloništuArgiletuma,jednakapumorutoga.PunihjedesetminutaprošloprijenegoštosenetkosjetioprenijetivijestiSpuriju

Albinu i njegovu bratu Aulu, već smještenima na podiju hrama i nezabrinutimaizostankom princa Masive. Liktori su požurili ograditi područje, gomila jeodgurana na druga mjesta, a Spurije i Aulo Albin promatrali su mrtvo tijelo iuništeneplanove.»Moratćepričekati«,naposljetkujeprogovorioSpurije.»Nesmijemouvrijediti

MarkaLivijaDruzaiomestimutrijumf.«Okrenuosevoditjelesnestražekojase,kad je bila riječ o princuMasivi, sastojala od unajmljenih rimskih gladijatora iobratiosečovjekunagrčkom.»OdnesiteprincaMasivunjegovojkućiipričekajteondjedokneuspijemdoći«,rekaoje.Muškaracjeklimnuo.GrubajenosiljkaizrađenaodtogekojujedaoAuloAlbin,

unjujeumotanotijelokojesuzatimodnijelašestoricagladijatora.Aulojenevoljuprimiomnogomanjehladnokrvnoodstarijegbrata–nanjegaje

dosada otpadao najveći dioMasivine velikodušnosti. Spurije je osjećao damožesebipriuštitičekanjenasvojudiosvedokafričkomkampanjomnesmjestiMasivunanumidskitron.Osimtoga,Aulojebionestrpljivkolikoipoduzetan,željanbitijednakSpurijevimuspjesima.»Jugurta!«procijediojekrozzube.»Jugurtajetoučinio!«»Nikadatonećešdokazati«,rekaojeSpurijesuzdahom.PopelisusestubamadohramaKastoraiPoluksaizauzelisvojamjesta,baškad

susemagistratiisenatoripojaviliizagolemogzdanjaDomusaPublicusa,državnezgrade u kojoj su živjele vestalke i pontifexmaximus. Isprva je to bio tek tračakpogleda,alitrenutakposlijevećsubilijasnonavidikuivelikaseprocesijakotrljaladomjestanakojemujeViaSacrazavršavalaspotonulimvrelomKomitije.SpurijeiAuloAlbin sjedili su gledajući, kao da im je na umu samo uživanje u priredbi ipoštovanjepremaMarkuLivijuDruzu.

BOMILKAR I LUCIJE DEKUMIJE susreli su se na bučnom mjestu kako bi izbjeglisumnju:stajalisujedandodrugoga,plaćajućiupretrpanojzalogajnicinagornjemkrajuVeliketržnice.Naposljetkujesvakidobiokomadtijestasaslasnimkomadomkobasicesčešnjakom,azatimsuseprirodnopomaknulinastranupojesti ipočeligristisvojevreleposlastice.»Lijepdanzaovo,prijatelju«,rekaojeLucijeDekumije.Umotan u ogrtač s kapuljačom koji je skrivao njegov identitet, Bomilkar je

zadržaodah.»Vjerujemdaćedaniostatilijep«,rekaoje.»Ovo je jedandan,prijatelju, zakoji jamčimdaćezavršiti savršeno«,mirno je

objavioLucijeDekumije.Bomilkar je petljao ispod ogrtača i pronašao vreću u kojoj se nalazio ostatak

Dekumijevazlata.»Jesilisiguran?«»Siguran koliko je čovjek čija cipela smrdi siguran da je ugazio u govno«,

odgovoriojeDekumije.Vrećajenevidljivozamijenilaruke.Bomilkarseokrenuodaotiđelakasrca.»Hvalati,LucijeDekumije«,rekaoje.»Ne, prijatelju, zadovoljstvo je posve moje!« I Lucije Dekumije je stajao na

mjestu,grizući tijestosvedokganijeponestalo.»Oštrigeumjesto luka«, rekao jeglasno i pošao u Fauces Suburae s veseljem u koraku i vrećom zlata čvrstopritisnutomuzkožu.Bomilkar jegradnapustiokrozvrataFontinalis, žureći što jebržemogaoprije

nego se gomila razišla, dolje do CampusaMartiusa. Ušao je kroz prednja vrataJugurtine vile, a da putem nije susreo nijednu osobu koju je poznavao, pa je sazadovoljstvom odbacio ogrtač. Kralj je tog dana bio posebno dobre volje, pa jesvakomrobuukućidaoslobodnodamogupogledatiDruzovtrijumf,anadarsudobili i srebrni denar. Tako nije bilo stranih očiju koje su mogle svjedočitiBomilkarovupovratku–tekzanesenoodanitjelohraniteljiinumidskisluge.Jugurtajebionauobičajenumjestu,sjediojeulođinaprvomkatu,iznadulazas

ulice.»Učinjenoje«,objaviojeBomilkar.Kraljjesnažnouhvatiobratovuruku.»Oh,dobričovječe!«rekaojesmiješećise.»Dragomijedajesvedobroprošlo«,rekaojeBomilkar.»Sigurnojemrtav?«»Mojme ubojica uvjerava da jest – siguran koliko je čovjek čija cipela smrdi

siguran da je ugazio u govno.« Bomilkarova su se ramena zatresla od smijeha.»Slikovit momak, moj rimski zlikovac. Ali iznenađujuće učinkovit i priličnosmiren.«Jugurta seopustio. »Kadadobijemo sigurnupotvrduda jeMasivamrtav, sazvat

ćemosastanaksasvimposrednicima.Moramopritisnutisenatdapriznamojzahtjevza tronom i da nas pusti kući.«Namrštio se. »Ne smijem zaboraviti da još imamonogprofesionalnogpoluinvalidaodpolubrata skojimsemoramboriti,mojegadragogiljubljenogGaudu.«

ALIPOSTOJAOJEjedankojisenijepojaviokadajeJugurtaposrednikepozvaouvilu.U trenutku kada je saznao za ubojstvo princa Masive, Marko Servilije AgelastzatražiojeaudijencijukodkonzulaSpurijaAlbina.Konzulseprekotajnikapokušaoispričatidajezauzet,aliAgelastjeustrajaosvedokgapreopterećenitajnikizočajanijegurnuonasastanakkonzulovumlađembratuAulukojijepobjesniokadaječuoštoAgelast želi reći. Pozvan je SpurijeAlbin,mirno je saslušaoAgelasta koji je

ponovio svoju priču, zatim mu zahvalio, uzeo njegovu adresu i iskaz da budesigurantegaotpraviosljubaznošćukojabivećininatjeralaosmijehnalice–alineiAgelastu.»Ovoćemoriješitiprekopraetoraurbanusa,štojezakonitijemogućesobzirom

naokolnosti«,rekaojeSpuriječimjeostaosamsmladimbratom.»TojeprevažnastvardabiAgelastpodniotužbu–jaćutoučiniti–alivažanjezanašslučajjerjejedini rimski građanin u toj gomili, ako izuzmemo tajanstvena ubojicu. Praetorurbanus će odlučiti kako će izgledati optužba protivBomilkara.Morat će se, bezsumnje, savjetovati s cijelim senatom, tražeći upute da bi zaštitio vlastitu guzicu.Ali, budem li osobno razgovarao s njim i dao mu svoje pravno mišljenje – dačinjenicaštojezločinpočinjenunutarRimanadantrijumfa,odrimskoggrađaninakaoubojice,nadjačavaBomilkarovpoložajnegradanina–pa,mislimdamumoguotklonitistrahove.PosebnoakonaglasimčinjenicudajeprincMasivabiokonzulovpodanik ipodnjegovomzaštitom.Važno jeda seBomilkara sudiuRimu idagaosudi rimski sud.Samaćedrskost zločinanatjerati Jugurtinu frakcijuu senatudazašuti.A ti se,Aulo, spremiobavitipravi tužiteljskiposao,nakojemsegodsuduparnicabudevodila.Pobrinutćusedasesavjetujespraetoromperegrinusomjerjeon uobičajeno osoba koja odlučuje u sudskim postupcima u kojima sudjelujunegrađani.MoždaćehtjetibranitiBomilkara,dabisvebilozakonito.Ali,Aulo,naovajilionajnačinsrezatćemoJugurtineprilikedadobijeodobrenjesenatazasvojezahtjeve–aondaćemovidjetiimamolidrugogpretendentanatron.«»PoputprincaGaude?«»Poput princa Gaude, ma kako loš izbor on bio. Naposljetku, on je Jugurtin

zakonitipolubrat.SamoćemosepobrinutidaGaudanikadaosobnonedođetražitipotpora u Rim.« Spurije se nasmiješio Aulu. »Obogatit ćemo se u Numidiji ovegodine,kunemse!«AliJugurtajeodbaciosvakumogućnostborbepremarimskimpravilima.Kadasu

gradski pretor i njegovi liktori stigli u vilu na Pincijevu brdu da bi uhitiliBomilkara, optužena za urotu za ubojstvo, na trenutak je kralj bio u iskušenjudaotvoreno odbije predati Bomilkara i da vidi posljedice. Ali na kraju je kupiovrijemerekavšidanitižrtvanitioptuženinisurimskigrađani,padanevidikakosetotičeRima.Gradskipretorjeodgovoriokakojesenatodlučiodaoptuženimoraodgovoriti na optužbe na rimskome sudu jer postoje dokazi da je unajmljeniubojica sigurno rimski građanin. Marko Servilije Agelast, rimski vitez, dao jedovoljnodokazaza tu tvrdnju, a i zakleo seda seupravonjemubilopristupilo sponudomzatoubojstvo.»Ako je tako«, rekao je Jugurta, i dalje se opirući, »jedinimagistrat kojimože

uhititimojegavojvodujeststranipretor.Mojvojvodanijerimskigrađanin,amojetrenutačnoboravište–koje je također injegovo– izvan je jurisdikcijegradskogapretora!«

»Pogrešno ste obaviješteni, gospodaru«, odgovorio je gradski pretor mirno.»Praetor peregrinus će također biti uključen, naravno. Ali imperij praetoraurbanusa proteže se do pete oznakemilijacije odRima, što znači da je vaša vilaunutarmoje jurisdikcije,aneunutar jurisdikcijestranogpretora.Molimvas, sadadoveditevojvoduBomilkara.«VojvodaBomilkarjedovedeniodmahodvedenućelijeLautumiaegdjećečekati

dolazećesuđenjenasudusazvanomposebnoza tupriliku.Kada jeJugurtaposlaosvojeposrednikedazatražepuštanjeBomilkarauz jamčevinu– ilibaremdabudezadržanukućnompritvoruukućirespektabilnoggrađanina,umjestodabudebačenu kaos Lautumiae – zahtjev je odbijen. Bomilkar će ostati stanovnikom jednogarimskogzatvora.Lautumiaejenastaoprijenekolikostotinagodina–kaokamenolomsjednestrane

vrha Kapitola, a sada je bio nabacan skup neobrađenih kamenih blokova koji sustajalisoštrijestrane,odmahpokrajdonjegadijelaForumaRomanuma.Mogaojeprimitimoždapedesetzatvorenikausramotnorazorenimćelijamakojenisudavalenikakvusigurnost.Zatočenicisumogliodlutatikamosuhtjeliunutar tihzidova,aod lutanjasu ihčuvali tek liktorinačuvarskojdužnosti, iliokoviuonimrijetkimprigodama kada bi zatočen bio netko uistinu opasan. Kako je mjesto inače biloprazno, pogled na liktore na čuvarskoj dužnosti bio je velika novost. Zato jeBomilkarovo zatočeništvo ubrzo postalo jednom od najprepričanijih vijesti, i tozahvaljujućiliktorimakojimanijebilomrskozadovoljavatiznatiželjuprolaznika.Nizak položaj Lucija Dekumija odnosio se samo na njegov društveni položaj,

nikako ne na njegovu moždanu djelatnost koja je bila iznimno snažna. Dobitipoložaj čuvara sveučilišta na raskrižju nije bilo nevažno. Stoga je, kada je dašakpričepustiosvojkorijendubljeusrceSubure,LucijeDekumijezbrojiodvaidvaidobio četiri. Ime koje se spominjalo bilo je Bomilkar, a ne Juba, i dolazio je izNumidije,aneizMauritanije.Aliipakjeznaodajetonjegovčovjek.Zadivljen,umjestoljutzbogBomilkaroveprijevare,otišaojeLucijeDekumijeu

ćelijeLautumiaeiušaouzatvorjednostavnoseširokonasmijavšidvojiciliktoranaulazuizatimseproguravšilaktovimaizmeđunjih.»Neodgojenogovno!«viknuojejedan,trljajućirebra.»Odbij!« dobacio je Dekumije sakrivši se iza jednoga srušenog stupa gdje je

sačekaodabukanaulazuprestane.KakoRimnijeimaonikakvihvojnihilicivilnihdjelatnikazaduženihzaprovedbu

zakona,ponavicijetražioodklubaliktoradaosiguraljudezasvevrstedužnosti.Ukupno je bilo možda tri stotine liktora, loše plaćenih od države i stoga vrloovisnih o velikodušnosti ljudi kojima su služili. Živjeli su u zgradi s malimkomadomzemljeizahramaLaresPraestitesnaViiSacri,amjestojezadovoljavalonjihovepotrebesamozatoštosenalazilo izadugih i razvučenihodajanajboljegaprenoćištauRimugdjesuuvijekmoglidobitipiće.Liktorisupratilisvemagistrate

s imperijem i borili se za priliku da služe u osoblju namjesnika koji odlazi uinozemstvojersutadamoglisudjelovatiunjegovudijelupodjeleplijenaiudrugimpogodnostima službe. Liktori su predstavljali trideset divizija Rima pod nazivomcuriae. A od liktora se moglo tražiti i da preuzmu čuvarsku službu u zatvoruLautumiae, ili u susjednom Tullianumu gdje su osuđeni na smrt čekali trenutakvješanja. Takva je čuvarska služba bila vjerojatno najmanje drag zadatak koji biliktormogao dobiti od nadređenoga koji je upravljao skupinom desetorice. Nijebilonapojnica,mita,ničega.LucijeDekumijejeušaouzgradu.Unjihovujeopisuposlabiločuvativrataitoće,takoimJupitera,ičiniti.»Ehehej,prijatelju,gdjesi?«,viknuojeDekumijedovoljnoglasnodasugamogli

čutibankarinaBasilicaPorcii.DlakesusenaježilenaBomilkarovimrukamaivratu.Skočiojenanoge.Tojeto,

pomislioje,tojekraj,itupočekaodaseDekumijepojavipraćentrupommagistrataidrugihslužbenika.Dekumije se uistinu i pojavio.Ali posve sam.Kada je ugledaoBomilkara kako

ukočenostojipokrajvanjskogzidasvojećelije(kojajeimalanezaštićenineometanprolaz,dovoljnovelikdasekroznjegaprovučečovjek–činjenicadatoBomilkarnije učinio bila je najbolji dokaz njegove potpune izgubljenosti u načinurazmišljanjaiponašanjaRimljanajernijemogaovjerovatiujednostavnuistinu:zaRimljane je zamisao zatvora bila nešto posve strano), Dekumije se vragolastonasmiješioiušetaouprostorijubezvrata.»Tko te cinkao, prijatelju?«upitao je, oslanjajući svojemršavo tijelonaurušen

komadzida.Nadzirućiporivdasetrese,Bomilkarjeoblizaousne.»Pa,akotitonisibioprije,

ondasadasigurnojesi!«prasnuoje.Dekumije ga je promatrao raširenih očiju. Polako je počeo shvaćati. »Hej, hej,

prijatelju,nebrinizato«,rekaojeumirujućimglasom.»Ovdjenasnitkonemožečuti,tususamodvaliktoranavratima,atojedvadesetstopadalje.Čuosamdasiuhićen,pasampomisliodajeboljedadođemividimštojepošlokrivo.«»Agelast«,odgovoriojeBomilkar.»MarkoServilijeAgelast.«»ŽelišlidagariješimkaoštosamriješioprincaMasivu?«»Gledaj,zaštojednostavnoneodeš?«,zavapiojeBomilkaročajnički.»Neshvaćaš

lidaćesepočetipitatizaštosidošao?AkojenetkovidiotvojeliceubliziniprincaMasive,mrtavsičovjek!«»Svejeuredu,prijatelju,svejeuredu!Prestanisebrinuti–nitkoneznazamene,

svimaseživofućkaštosamovdje.Ovonijenekapartskatamnica,vjerujmi!Stavilisu teovdjesamoda iznerviraju tvojegašefa, to je sve.Nebi ihbilobriganitidapobjegneštijekomnoći,samobiznalidasikriv.«Pokazaojenarupuuzidu.»Nemogupobjeći«,odgovoriojeBomilkar.»Kako hoćeš«, Dekumije je slegnuo ramenima. »Onda, što je s tom ptičicom

Agelastom? Želiš gamaknuti s puta?Napravit ću to za istu cijenu, a ovoga putaplaćašpoisporuci.Vjerujemti.«Opčinjen,Bomilkarjelogičkimrazmišljanjemdošaodozaključkadanesamošto

LucijeDekumije vjeruje u ono što govori, nego, bez sumnje, ima pravo.Da nijebilo Jugurte, odavno bi pobjegao. Ovako se othrvao iskušenju: samo su bogoviznalištobisemoglodogoditiJugurti.»Zaradiosijošjednuvrećuzlata«,rekaoje.»A gdje živi taj momak koji se – ako je vjerovati njegovu imenu – nikada ne

smije?«»NaCeliju,uVicusCapitiAfricae.«»Oh, lijepanova četvrt!« rekao jeDekumije zadovoljno. »Agelastumoradobro

ići,ha?Ipak,takoćugalakšenaći,kadživinamjestugdjepticepjevajuglasnijeodsusjeda. Ne brini se, odmah ću to riješiti za tebe. A onda, kad te tvoj šef izvučeodavde, možeš mi platiti. Jednostavno mi pošalji zlato u klub. Bit ću ondje dapreuzmempošiljku.«»Kakoznašdaćemešefizvućiodavde?«»Naravno da hoće, prijatelju! Bacili su te ovamo samo da njega prestraše. Još

nekolikodanaidopustitćemudatiplatijamčevinu.Alikadtoučine,poslušajmojsavjetiidikućičimbudešmogao.Neostajovdje,uRimu,dobro?«»Ostavitikraljaovdje,njimanamilost?Nemogu!«»Naravnodamožeš,prijatelju!ŠtomislišdaćemuučinitiovdjeuRimu?Lupiti

gapoglaviibacitiuTiber?Ne!Nikad!Onineradetako,prijatelju«,rekaojeLucijeDekumije, stručni savjetnik. »Ovdje će ubiti samo radi jednoga, a to je njihovavrijednaRepublika.Znaš,zakoniiustavisveto.Moždaćeubitinekogaistaknutogpučkogtribunailidvojicu,kaoštosunapraviliTiberijuiGajuGrakhu,alinikadanećeubitistranca,neuRimu.Nebrinisezasvojegašefa,prijatelju.Kladimsedaćeinjegaposlatikućiakotipobjegneš.«BomilkarjeučudupromatraoDekumija.»Aipak,pojmanemašgdjejeNumidija.

NikadanisibiouItaliji!Kakopoznaješnačinradarimskihplemića?«»To je nešto drugo«, odgovorio je Lucije Dekumije, ustajući s kamenja i

pripremajući se na odlazak. »Majčinomlijeko, prijatelju, majčinomlijeko. Hoćureći, osim ljudi poput tebe koji padnu s neba, gdje se čovjekmože zabaviti kadanema igara, osim na Forumu?A nemoraš niti sam otići tamo da bi se zabavio.Jednostavnotidođe,prijatelju.Kaomajčinomlijeko.«Bomilkar je pružio ruku. »Hvala ti, Lucije Dekumije. Jedini si pošten čovjek

kojegasampronašaouRimu.Poslatćutinovac.«»Nezaboravi,uklub!Ohi...«,desnimjekažiprstomdotaknuodesnustranunosa,

»ako imaš prijatelja kojima je potrebna korisna pomoć u rješavanju njihovihproblemčića, javi imdamogupreuzeti i nekevanjskeugovore.Sviđami seovajposao!«

AGELASTJEUMRO,alikakojeBomilkarbiouLautumiaeu,anitijedanodliktoranijese sjetio povezatiDekumija s razlogomBomilkarova zatočeništva, slučaj koji suSpurije iAuloAlbinpripremaliprotivnumidskogvojvodeoslabljen je. IdaljesuimaliiskazkojisudobiliodAgelasta,alinijebilosumnjedajeodsutnostglavnogasvjedoka bila ozbiljan udarac. Iskorištavajući priliku kojumu jeAgelastova smrtpružila,JugurtajeodsenataponovnozatražiojamčevinuzaBomilkara.IakosuseGaj Memije i Skaur strastveno borili protiv odobrenja jamčevine, na kraju jevojvodaBomilkarbiopuštennakonštojeJugurtapedesetsvojihnumidskihslugudao u rimsko skrbništvo: raspoređeni su u kućanstva pedesetorice senatora, a odJugurte je zatraženo da znatan iznos uplati državi, navodno da plati za držanjetalaca.Njegovjeslučaj,naravno,doživionepopravljivuštetu.Noprestaosebrinutijerse

prestaonadatidaćeRimljaniikadaodobritinjegovuvladavinu.NezbogMasivinesmrti,negozatoštoRimljaninikadanisunamjeravaliodobritinjegovuvlast.Mučilisu ga godinama, tjerajući ga da pleše kako oni sviraju, potajno ga ismijavajući.Stoga je kanio ići kući, s odobrenjem senata ili bez njega. Kući gdje će skupitivojskuipočetijeuvježbavatizaborbuslegijamakojećesasvimsigurnopristići.Bomilkarje,čimjeoslobođen,pobjegaouPuteoli,odaklejeotploviouAfrikui

nestao. A u međuvremenu je senat oprao ruke od Jugurte. Idi kući, rekli su,vraćajućimupedesettalaca(alineinjegovnovac).OdlaziizRima,odlaziizItalije,odlaziiznašihživota.Posljednji pogled kralja Numidije na Rim bio je s vrha Janiculuma kamo je

natjeraokonjadasepopnesamokakobimogaopogledatiobliksvojesudbine.Rim.Ondje je ležao, vrteći se i okrećući između iznenadnih litica, sedam brežuljaka idolinaizmeđunjih,morenarančasto-crvenihcrijepovaisjajnoobojenihštukaturana zidovima, pozlaćeni ornamenti na zabatima hramova koji su zrake svjetlostivraćali natrag u nebo, stvarajući male ceste kojima su se bogovi mogli služiti.Slikovit i šaren grad od terakote, zelen od stabala i trave gdje je prostor todopuštao.AliJugurtanijevidioništavrijednodivljenja.Gledaojedugo,uvjerendanikada

višenećevidjetiRim.»Gradnaprodaju«,rekaojetada,»akadanađekupca,nestatćeutrenoka.«IokrenuosepremaViiOstiensis.

KLITUMNA JE IMALA NEĆAKA. Kako je on bio sin njezine sestre, nije nosioobiteljskoime–Klitumno.ImemujebiloLucijeGavijeStihštojeSuligovorilodajenekipredaknjegovaocabiorob.ČemuinačenadimakStih?Tojerobovskoime,aliivišeodtoga.Stihjearhetipskoimeroba,imeizšale,pogrdnoime.NoLucijeGavije Stih ustrajao je na tome da je njegova obitelj ime zaradila zbog

dugogodišnjepovezanostisrobovima.Baškaoinjegovotacidjed,LucijeGavijeStih bavio se robovima, vodio jemanju agenciju za kućne robove, smještenu naPorticusuMetellinaCampusuMartiusu.Nijetobilauspješnatvrtkakojaposlužujenajuglednije osobe društva, već se radije bavila dobro ukorijenjenim poslomnamijenjenimonimačijelisnicenisudopuštalevišeodtriiličetirikućnaroba.Čudno, pomislio je Sula kad ga je domar obavijestio da je nećak njegove

ljubavnice u radnoj sobi, kako u životu skuplja Gavije. Postojao je stari očevprijatelj za opijanje, Marko Gavije Brokho, a i dragi stari grammaticus KvintGavijeMirto.Tonijebilojakočestoobiteljskoime,nitinekoposebnoistaknuto.PaipakjepoznavaotrojicuGavija.I,doksuGavijekoji jepiosnjegovimocemiGavijekoji jeSulipružiodobru

naobrazbuunjemupobuđivaliosjećajekojihsenijestidio,Stihjebioposvedrugapriča.DajebaremmogaonaslutitidaćeKlitumnaprimitiposjetsvojegaužasnognećaka,vjerojatnonebibiodošaokući.Natrenutakjezastaouatriju,razmišljajućištobitrebaoučiniti:pobjećiizkućeilisesakritinekamogdjeStihnećegurnutisvojznatiželjannos.Vrt. S klimanjem glave i osmijehom radi domareve pažljivosti i pravodobnog

upozoravanja, prošao je kroz radnu sobu i izišao na peristil, pronašao sjedištepomaloosunčanoslabimsuncem i sjeo tupogledajućiuužasankipApolonakojiloviDafne,višedrvonegošumskuvilu.Klitumnajujevoljelaizatojujeikupila.AlijeliGospodarsvjetlauistinuimaotakonametljivožutukosu,očitakonezdravoplave boje ili kožu tako izrazito ružičastu? I kako se čovjekmogao diviti kiparutakonesvjesnusvihasketskihkriterijadajesveDafnineprstenarukamapretvorioujednake sjajnozelene grančice, a njezine nožne prste u tamnosmede korjenčiće?Idiot ječak–vjerojatno je tosmatraododiromgenija– jedinupreostaluDafninuljudsku dojku umrljao kapljicama ljubičastog soka koji je istjecao iz čvorastebradavice.TupogledatiutobiojejedininačinnakojijeSulauspiosačuvatitajrad,čakikadajesvakoodnjegovihrazbješnjelihosjetilaželjelodohvatitigasjekirom.»Što ja radim ovdje?« upitao je jadnu Dafne koja je trebala izgledati

prestravljeno,noumjestotogajojsenalicuvidiosamouvjerenosmijeh.Nijeodgovorila.»Štojaradimovdje?«upitaojeApolona.Apolonnijeodgovorio.Podignuojejednuruku,prstimapritisnuokapke,zatvorioihipočeodobropoznat

postupak samodovođenja u red do – ako več ne prihvaćanja, a onda jadnogtrpljenja.Gavije.MislinaGavijakojinijeStih.MislinaKvintaGavijaMirtakojimujepružioizvrsnunaobrazbu.

UPOZNALISUSEubrzonakonSulinasedmarođendana,dokjebiomršav,alisnažandječak koji je svojem pijanom ocu pomagao da dođe kući u sobicu na Vicusu

Sandalariusugdjesutadaživjeli.Sulastarijibiosesrušionaulici,aKvintGavijeMirto priskočio je dječaku u pomoć. Zajedno su oca odveli kući, a Mirto je,oduševljenSulinimizgledomičistoćomnjegovalatinskog,cijelimputemispitivaodječaka.ČimseSulastarijiizvalionaslamaricu,starijegrammaticussjeonajedinistolac

i počeo izvlačiti što je više obiteljske povijesti mogao iz dječaka. Završio jeobjašnjavajućidajeonsamučiteljinudećidadječakabesplatnonaučičitatiipisati.Sažalio se nad Sulinom sudbinom: patricijski Kornelije s očitim sposobnostimadoživotno je zaglavio u oskudici življenja u najsiromašnijim dijelovima Rima.Dječakbibaremtrebaodobitiznanjedazaživotmožezarađivatikaočinovnik ilipisar!Akadbi sekojimčudomSulinasrećaokrenula ikadbidobioprilikupoćiživotnim putem koji mu po pravima pripada, zašto bi ga u tome priječilanepismenost?Sulajeprihvatioponuduzapoučavanje,aliodbaciojedatobudebesplatno.Kad

god bi mogao, ukrao bi dovoljno da starome Kvintu Gaviju Mirtu ubaci kojisrebrnidenarilimasnopile,akadajebioneštostariji,prodavaojesebedadobijetaj srebrni denar.Ako jeMirto i sumnjao da se ta plaćanja čine pod cijenu časti,nikada to nije rekao. Bio je dovoljno mudar da zna da je, plaćajući, dječakpokazivaovrijednostkoju jepridao tojneočekivanojprilicidauči.Stoga jeuzeonovčićesasvimznacimazadovoljstva izahvalnosti inikadaSulinijedaorazlogavjerovatidasenasmrtbrinezbognačinanakojijedonjihdošao.Učitiretorikuipostativelikimodvjetnikomkojićeosvajatisudnicebiojesanza

kojijeSulaznaodaganikadanećeostvariti,atojedavalododatnisjajskromnimnaporimaKvintaGavijaMirta.Jer,zahvaljujućiMirtu,nijesamogovorionajčišćiantičkigrčki,većjenaučioiosnoveretorike.Mirtovajeknjižnicabilabogata,pajeSula pročitaoHomera, Pindara,Hezioda, Platona,Menandra, Eratostena, Euklida,Arhimeda.Čitao je ina latinskom:Eniju,Akcija,KasijaHemina,KatonaCenzora.Kopajućiposvakomsvitkukojegasemogaodokopati,otkriojesvijetukojemujena nekoliko divnih satimogao zaboraviti svoj položaj, svijet plemenitih junaka ivelikih pothvata, znanstvenih činjenica i filozofske mašte, stil književnosti i stilmatematike.Srećomjejedinaimovinakojunjegovotacnijeizgubioprijenegoštose Sula rodio bio predivan latinski: tako se svojega latinskog Sula nije moraostidjeti,aliizvrsnojegovorioinarječjeSubure,donekleispravanlatinski,noipakjeziknižeklase–štojeznačilodasečitavimRimommogaokretatibezproblema.Mala školaKvintaGavijaMirta uvijek se održavala umirnome kutuMacellum

Cuppedenis,izmeđusoliipapranatržnici,izaistočnogdijelaForumaRomanuma.Kako sebinijemogaopriuštiti odaje,pa jemoraopoučavatina javnimmjestima,Mirto jeuvijekgovoriodanepostojiboljemjestozautuvljivanjeznanjaumladerimske glave od onogameđu snažnimmirisima ruža i ljubičica, crnoga papra icimeta.

NijezaMirtabiopoložajkućnogučiteljazanekorazmaženoplebejskoštenenitipovlaštenost poučavanja dvanaest viteških izdanaka u pravoj učionici, tajnovitoskrivenojoduličnebuke.Ne,Mirtojejednostavnoodsvojegajedinogrobatražiodapostavivisokstolaczanjegaistolčićezaučenikenamjestugdjesekupcinećespoticationjih,iondjeihjeučiočitati,pisatiiračunati,ondjenasvježemzraku,uzvikuiurlanjeprodavačazačinaicvjećara.Danijebiotolikoomiljenidanijedavaomalen popust dječacima i djevojčicama čiji su očevi posjedovali tezge naCuppedenisu,vjerojatnobigauskorozastrašilidaode.alibiojeomiljenidavaojepopust na poučavanje, pa je smio držati svoju školu na istome uglu sve dok nijeumrokadajeSulaimaopetnaestgodina.Mirtojenaplaćivaodesetsestercijatjednopoučenikuiredovitojeimaodesetdo

petnaestučenika(uvijekvišedječakanegodjevojčica,iakojeuvijekbilabarponekadjevojčica). Imao jeprihododokopet tisućasestercijagodišnje.Od toga jedvijetisuće davao za lijepu veliku sobu u kući koja je pripadala jednome od njegovihprijašnjihučenika,otprilike tisuću sestercijagodišnje trošio jenadobruhranuzasebeisvojegastarijeg,aliodanogroba,aostatakprihodatrošiojenaknjige.Akonijepoučavao–jerjebioneradnidantržniceilipraznik,pretraživaobiknjižniceiknjižare te izdavačke kuće Argiletuma, široke ulice koja je išla od ForumaRomanumadoBasiliceAemilieiDomasenata.»Oh,LucijeKornelije«,čestojegovoriokadabiostaonasamosdječakomnakon

završetka pouka, očajan (iako nikada nije dopuštao pokazati taj očaj) zbogneispunjeneželjedapružidječakusigurnost,dagazadržidalekoodulice,»negdjejeuovomegolemomesvijetunekimuškarac–ilinekažena–sakrioAristotelovadjela!Kad bi samo znao koliko žudim pročitati djela tog čovjeka! Toliko velikodjelo,takavum–zamisli,učiteljAleksandruVelikome!Kažudajepisaooamabašsvemu – o dobru i zlu, o zvijezdama i atomima, o dušama i paklu, psima imačkama,lišćuimišićima,bogovimailjudima,osustavumisliikaosubezumnosti.KakvabiposlasticabilapročitatiAristotelovadjela!«Atadabislegnuoramenima,krozzubepiskutavopovukaozrak,naonajrazdražljivnačinkojisunjegoviučenicidesetljećima ismijavali njemu iza leda, lagano pljesnuo rukama zbog osjećajaizigranosti i odšetao dalje uz lijep kožni miris knjižnih uveza i kiselkast zadahpapiranajboljekakvoće.»Nemaveze,nemaveze«,rekaobiodlazeći,»nesmijemsežalitidokimamHomeraiPlatona.«Kada jeumro,aumro jeusred jednogahladnog razdoblja,nakonštosenjegov

starislugaposkliznuonasledenimstubamaislomiovrat(neobičnojekakosenitizmeđudvačovjekatakoprereže,mislio jeSula tada, iobakrajanestanu),bilo jelako vidjeti koliko je bio voljen. Ne, Kvint Gavije Mirto nije zaslužio jezivonedostojanpogrebsiromahauvapnenimjamamaizaAggera.Ne,onjedobiopravuprocesiju, profesionalne narikače, eulogiju, lomaču s mirtom i tamjanom ijerihonskim balzamom, a dobio je i lijepu kamenu grobnicu u kojoj se čuvao

njegov pepeo. Čuvari posmrtnih zapisa na Venusu Libitine dobili su novčićzahvaljujući odličnome pogrebniku, unajmljenu da se pobrine zaMirtov pogreb.Pripremilasuga iplatiladvanaraštajaučenikakojisuzanjimplakaliod istinsketuge.Sula jehodaosuhihočiju iuzdignutačelaugomilikoja jeKvintaGavijaMirta

pratila izvan grada domjesta lomače.Bacio je svoj buket ruža u lomaču i platiosrebrnidenarpogrebnikukaosvojdio.Aliposlije,nakonštomuseotacsklupčaouvinomomamljenuhrpu,anjegovanesretnasestrauspjelakoliko-tolikosveurediti,Sula je sjeou svojkut sobeukojoj jenjih troje tada živjelo i ubolnojnevjericirazmišljao o svojem neočekivanom kovčegu s blagom. Jer Kvint Gavije Mirtosvojujesmrturediosonompomnjomkakvujeposvećivaosvojemživotu.Njegovaje oporuka bila registrirana i pohranjena kod vestalka: jednostavan dokument jernije imao gotovine koju bi mogao podijeliti. Sve što je mogao ostaviti – svojeknjigeivrijedanmodelSunca,MjesecaiplanetakojisevrteokoZemlje–ostaviojeSuli.Sulajetadaplakao,umračnojipraznojtuzi.Njegovjenajbolji,inajdraži,ijedini

pravi prijatelj otišao, ali svakoga će dana svojega života moći vidjeti Mirtovuknjižnicuisjetitigase.»Jednoga ću dana, Kvinte Gavije«, rekao je kroz bol svojega stisnutog grla,

»pronaćiizgubljenaAristotelovadjela.«Naravno,nijeuspiodugozadržatimodeliknjige.Jednogajedanadošaokućiiu

kutu u kojemu se njegova slamarica nalazila vidio da nema više ničega osim teslamarice.NjegovjeotacuzeosljubavljuprikupljenablagaKvintaGavijaMirtaiprodaoihdabikupiovino.UslijediojejedinitrenutakuSulinuživotusocemkadajebiospremanpočinitiocoubojstvo.Srećom,tujebilanjegovasestrakojasebacilaizmeđunjihdoksemirnijevratio.MalonakontogaudalasezasvojegaNonija iotišla snjimuPicen.MladiSulanikadanije zaboravio inikadanijeoprostio.Nakrajusvojegaživota,kadajeposjedovaotisućeitisućeknjigaipolastotinemodelasvemira,idaljejerazmišljaooizgubljenojknjižniciKvintaGavijaMirtaiosvojojtuzi.

MENTALNI JE TRIK upalio – Sula se vratio u sadašnji trenutak i kričavo obojenuskulpturuApolona iDafne.Kadasumuočikliznulepokrajnje i susrele jošgoruskulpturuPerzejakakodržiGorgoninuglavu,gotovojeskočionanoge,dovoljnosnažandaseobračunasaStihom.Pošaojevrtompremaradnojsobi,prostorijikojaje inače bila namijenjena samo glavi kućanstva. Prirodno je pripala Suli koji je,manjeiliviše,djelovaokaomuškaracuobitelji.Prištavimali prdež imao je puna usta kandiranih smokava kada je Sula ušao u

tablinum, a usput je prljavim prstima kopao po svicima knjiga koji su se polakonakupljaliuizbušenimzidovima.

»Ohhhhhhhhhh!«StihjezanjištaougledavšiSuluibrzopovukaoruke.»Srećomznamdasipreglupdabičitao«,rekaojeSula,pucnuvšiprstimaprema

sluzi u dovratku. »Evo«, obratio se sluzi, skupome Grku koji nije bio vrijedandesetineonoga štomu jeKlitumnaplaćala, »donesi zdjelu s vodom i čist ubrus iočistineredkojijegospodarStihnapravio.«NjegovesutajanstveneočipiljileuStihasčvrstomzlobomjarcaunjima,aonda

se obratio nesretniku koji je pokušavao obrisati sirup s ruku, trljajući ih o svojuskuputuniku.»Voliobihkadabisebiizbioizglavezamisaodaovdjeimamknjigesa zločestim slikama. Nemam. Zašto bih imao? Nisu mi potrebne. Knjige sazločestim slikama namijenjene su onima koji nemaju hrabrosti da učine išta.Ljudimapoputtebe,Stih.«»Jednogaćedana«,rekaojeStih,»ovakućaisveunjojpripastimeni.Ondanećeš

bititakodrzak!«»Nadamsedanudišdovoljnožrtavakakobitajdanodgodio,LucijeGavije,jerće

tajdanbitiitvojposljednji.DanemaKlitumne,razrezaobihtenakomadićeibaciopsima.«StihjepiljiouSulinomoćnotijeloipodignuoobrve.ZapravosenijebojaoSule,

predugogajepoznavao,aliosjetiojedaseljutnjapomaljauSulinojvatrenojglavi,pa se odlučio na oprez. Takvo je ponašanje dodatno osnažila spoznaja da šašavastara tetaKlitumnica nije odustajala od svoje robovske privrženostimomku.No,kada je prije sat vremena stigao ovamo, zatekao je svoju tetu i njezinu veseludružicu Nikopolis prilično uzrujane jer je njihov dragi Lucije Kornelije bijesanodjurio u togi. Kada je Stih od Klitumne izvukao cijelu priču, od Metrobija dosvađekojajeuslijedila,osjetiojegađenje.Mučninu.Stoga se sada njihao gore - dolje u Sulinu stolcu i govorio, »Oh, oh, danas

izgledaškaopravipravcatiRimljanin!Bili smonaustoličenjukonzula,nismo li?Kakavsmijeh!Tvojepodrijetlonijeniupolatakodobrokaomoje!«Sulaga jepodignuosastolca,obuhvativšiprstima jednustranuStihovevilice,a

palcem drugu, a taj je stisak bio toliko stravično bolan da žrtva nije mogla nitivrištati.Kadajeuspiovratitidovoljnosnagedatoučini,ugledaojeSulinolice,pasepredomislio.Samo je stajaonijem i ozbiljan, kao što sunjegova teta i njezinaveseladružicaučiniletogjutra.»Mojesepodrijetlo«,rekaojeSulaugodnimglasom,»tebeuopćenetiče.Asada

nestaniizmojesobe.«»Nećebititvojomzauvijek!«lanuojeStihipojuriodovrata,gotovosesudarajući

srobomkojisevraćao,nosećiposudusvodomiubrus.»Neračunajnato«,dobaciomujeSulanarastanku.Skupjerobušaousobu,pokušavajućiodaslatidojamsmjernosti.Sulagajeljutito

odmjerio.»Očistito,tijadniče«,rekaojeiotišaopronaćižene.

StihjedoKlitumnestigaoprijeSule.Onasezatvorilasasvojimdragimnećakomi nije ju se smjelo ometati, rekao je domar ispričavajući se. Tako je Sula hodaokolonadomkojajeokruživalaperistilskivrt,kakobistigaodonizasobaukojimaježivjelanjegovaljubavnicaNikopolis.Izkuhinjenadrugomkrajuvrtastizalisuzamamni mirisi, a odmah pokraj kuhinje nalazila se kupaonica i toalet. Poputmnogih kuća na Palatinu, i Klitumnina je bila povezana s vodovodom ikanalizacijom, pa osoblje nije trebalo donositi vodu iz javnih fontana i praznitisadržajsobnihposudaunajbližemjavnomtoaletu,ilipakbušitirupeukanalima.»Znaš,LucijeKornelije«,obratilamuseNikopolisiodložilasvojskupirad,»kad

bi povremenomogao odustati od svojega aristokratski dignutog nosa,mnogo biboljeprolazio.«Suzdahomjesjeonaudobnupočivaljku,omotavšisemaločvršćeutogujerjeu

sobibilohladno,pajesluškinjiBithydopustiodamuskinezimskečizme.Bilajetozgodna,veselacuraneizgovorljiva imena, izzabitiBitinije.Klitumna ju je jeftinokupila od nećaka i nehotice dobila blago.Kada je djevojka završila sa skidanjemčizama,požurilajeizsobeivećseusljedećemtrenutkuvratilastoplimčarapamakojejezagladilaprekoSulinihsavršenihsnježnobijelihstopala.»Hvalati,Bithy«,rekaojojjesmiješećiseipružajućirukukakobijepomaziopo

glavi.Jednostavno je zasjala. Smiješna stvarca, pomislio je s nježnošću koja ga je

iznenadila,aondajeshvatiodagapodsjećanadjevojkuizsusjedstva,naJulilu...»Kakotomisliš?«upitaojeNikopoliskojase,kaoiobično,činilaravnodušnom

premahladnoći.»ZaštobipohlepnimaligadStihnaslijediosvekadaseKlitumnapridružisvojim

sumnjivimrođacima?Kadabisamomalopromijeniotaktiku,dragimojprijateljuLucijeKornelije,ostavilabisvetotebi.Aonaimatoga,vjerujmi!«»Što radi sad, cvilida samgaozlijedio?«upitao jeSulauzimajućizdjeluoraha

kojujeBithydonijelasasmješkom.»Naravno da da! I sigurno to obilno ukrašava.Ni najmanje te ne krivim: on je

odbojan,alijedinijojjekrvnirodivoliga,pajeslijepananjegovemane.Alitebevoliviše,makakogroznaspodobabio!Zatonemoj,kad jesljedećiputvidiš,bitihladaniponosaninemojseodbijatiopravdati.IspričajjojpričuolopužiStihu,aliboljuodonekojuonupravopričaotebi.«Napola zainteresiran, napola nepovjerljiv, Sula ju je promatrao. »Hajde, nikada

nećebititolikoglupadanasjednenato«,rekaoje.»Oh,dragiLucije!Kada želiš,možeš svakuženudobiti dapojede svakimamac

kojijojdobaciš.Probaj!Samoovajput!Meneradi!«umiljavalaseNikopolis.»Ne.Ispastćubudala,Niko.«»Nećeš,znaš«,ustrajalajeNikopolis.»Nema tog novca na svijetu koji ćeme natjerati da se poklonim ljudima poput

Klitumne!«»Onanemasavnovacnasvijetu,aliimasasvimdovoljnodatiomogućiulazaku

senat«,prošaptalajeizazivačicačarobno.»Ne!Varašse,doistasevaraš!Imaovukuću,priznajem,alitrošisvakinovčićkoji

dobije–aonoštonepotrošiona,potrošilopužaStih.«»Nijetako.Štomisliš,zaštosenjezinibankarihvatajuzasvakunjezinuriječ,kao

dajeKornelija,majkaGrakha?Kodnjihjeuložilapravomalobogatstvo,aonanetroši ni polovicu svojega prihoda. Osim toga, reci što hoćeš, ali Stih nemaproblema s novcem. Ako računovođa i upravitelj njegova pokojnog oca nastaveraditi,tajćesenjegovposlićnastavitilijeporazvijati.«Sula jenagloustao,otpuštajućinabore toge.»Niko,nebimipričalabajke, je li

tako?«»Bih, ali ne bih o ovome«, odgovorila je uvodeći ljubičastu vunu prepletenu

zlatnimnitimauiglu.»Doživjetćestotu«,rekaojezatimipotonuoupočivaljku,vraćajućiBithyzdjelu

sorasima.Višenijeosjećaoglad.»Slažem se, mogla bi doživjeti stotu«, rekla je Nikopolis i gurnula iglu u

tapiseriju,vrlo,alivrlopomnovukućinitkrozsvojsjajanrad.Njezinesutamneočimirno promatrale Sulu. »Ali opet, možda i neće. Članovi njezine obitelji nisudugovječni,znaš.«Izvanasečulabuka–LucijeGavijeStihočitonijeodlazioodteteKlitumne.Sulajeustaoidopustiosluškinjidamunavučegrčkepapuče.Golemajedužinai

debljinatogeudarilaopod,alinijetoprimjećivao.»U redu, Niko, probat ću to samo ovaj put«, rekao je i nacerio se. »Poželi mi

sreću!«Aliprijenegoštojemoglaištareći,onjenestao.

RAZGOVOR S KLITUMNOM nije dobro prošao. Stih je svoj posao obavio lukavo, aSulasenijemogaoprisilitidabudedovoljnoskromanimoli,kakomujeNikopolissavjetovala,»Svejetotvojakrivnja,LucijeKornelije«,reklajeKlitumnaljutito,vrtećimeđu

prstima skupe resice šala. »Ne želiš se ni najmanje potruditi da budeš ljubazanpremamojemsirotomnećaku,aonseuvijektrudidasenađetenapolaputa!«»Onjeprljavimališto-bi-bilo-kad-bi-bilo«,procijediojekrozzubeSula.UtomjetrenutkuNikopolis,kojajeslušalapredvratima,ljupkoušetalakroznjih

isklupčalasenapočivaljcipokrajKlitumne.BezvoljnojepromatralaSulu.»Štosedogađa?«nevinojeupitala.»DvamojaLucija«,odgovorilajeKlitumna.»Neslažuse,atolikoihvolim!«Nikopolisjeotpetljalanitipletivasprstiju,zatimotpedjalanekolikonitikojesuse

uhvatilezagrubeupletenedragulje,podignulaKlitumninurukuipoložilajeosvoj

obraz.»Oh,sirotamojacuro«,zacvrkutalaje.»TvojisuLucijisamodvapijetla,utomejesvanevolja.«»Pa,moratćesenaučitislagati«,odgovorilajeKlitumna,»jerćemojdragiLucije

Gavijeotkazatisvojstanisljedećegsetjednauselitiknama.«»Ondasejaiseljujem«,rečeSula.Obje su žene počele cviljeti, Klitumna bolno, a Nikopolis poput malenoga,

zarobljenogmačeta.»Ma,ponašajtesekakodolikujevašimgodinama!«prošaptaojeSulaisagnuose

takodamujelicebiloteknekolikocentimetaraudaljenoodKlitumnina.»Onmanjeilivišeznakakvojeovdjestanje,aštomisliškakoćepodnijetiživotuistojkućismuškarcemkojispavaizmeđudviježeneodkojihmujejednateta?«Klitumnajepočelaplakati.»Alionželidoći!Kakodakažemnesvojemnećaku?«»Nemojsetruditi!Uklonitćuuzroknjegovanezadovoljstvaiiseliti«,odgovorio

jeSula.Kadasepočeopovlačiti,Nikopolisjeispružilarukuiuhvatilagazarame.»Sula,

dragiSula,nemoj!«povikalaje.»Vidi,možešspavatisamnom,akadgodStihnebudekodkuće,Klitumnasemožespustitiknama.«»Ma, jako lukavo!« ukočila se Klitumna. »Želiš ga samo za sebe, ti, pohlepna

praske!«Nikopolisjeproblijedjela.»Aštoondapredlažeš?Tvojanasjeglupostuvalilau

ovunevolju!«»Zaštitite, obje!« zarežao je Sula šaptom koji je svima koji su ga poznavali

utjerivao više straha u kosti od urlanja nekoga drugog muškarca. »Toliko steopsjednutekomedijamadaste ihpočeleživjeti.Odrastite,nebudite takovulgarnoneotesane! Gadi mi se čitavo ovo odvratno stanje, dosta mi je biti polovicommuškarca!«»Alitinisipolovicamuškarca!Tisidvijepolovice:polovicajemoja,apolovica

pripadaNiko!«dobacilajeKlitumnazločesto.Teškojebilorećištojebilogore:bijesilituga.Savršenoodržavajućiravnotežu

na rubu ludila,Sula jezuriou svojemučiteljice inijemogaomisliti,nijemogaogledati.»Nemoguviše«,rekaojesčuđenjemuglasu.»Glupost!Naravnodamožeš«, rekla jeNikopolis sa samozadovoljstvomosobe

kojajebeztrunkasumnjeznaladagaimatočnogdjejehtjela:nakoljenima.»Sadaidiiradineštopoticajno.Sutraćešseboljeosjećati.Uvijekjetako.«

DALEKOODKUĆE,bilokamo–bilokamopoticajno.Sulusunogeodvuklegoreuzulicu,umjestodolje,nesvjesnogasugaodveleodGermaladoPalatina,doonogadijelaPalatinaskojegajepogledpucaonaCircusMaximusiKapenskavrata.Ovdjesukućebilerjeđe,abilojeimnogoprostoranalikparkovima.Palatinnije

bioodvišemoderan–nalaziosepredalekoodForumaRomanuma.Nijeseprevišebrinuoštojebilovrlohladno,aonjeizkućeodjurioodjevensamoutuniku.Sjeojenakameniupropogled.NijegledaopraznubjelinuCircusaMaximusa,nitilijepehramove na Aventinu, već u viziju sebe koja se beskrajno protezala u užasnubudućnost, gledao je iskrivljenu cestu kože i kostiju koja nije služila ama bašničemu.Boljebilapoputgrčabezrazrješenjauoblikupročišćenja.Tresaoseunjojsvedokniječuoškrgutzubiibiosvjestandastenjenaglas.»Zarsibolestan?«začuojenježaniprestrašenglas.Kadajepodignuoglavu,isprvanijevidioništajerjenjegovabolugasilavid,ali

očisumuserazbistrileionasepolakopojavilaužarištu,najprijeisturenabradaizlaćana kosa, srcoliko lice na kojemu su se isticale oči, velike oči boje meda,uplašenezbognjega.Kleknula je pred njim, omotana u priprost ogrtač, točno onakva kakvom ju je

vidiopredFlakovomkućom.»Julija«,rekaojezadrhtavši.»Ne,Julijajemojastarijasestra.ZovumeJulila«,reklajesmiješećimuse.»Jesi

libolestan,LucijeKornelije?«»Ništačemubiliječnikmogaopomoći.«Zdravljeipamćenjesusevraćali.Sada

je razumiobolnu istinuposljednjeNikopolisineprimjedbe,daćesesutraosjećatibolje.Atojemrziovišeodičega.»Jakobih volio – jako, doista jako! – da poludim«, rekao je, »ali čini se da ne

mogu.«Julilajeostalanamjestu.»Akonemožeš,toznačidateFurijejošnežele.«»Samasiovdje?«upitaojenegodujući.»Štojetvojimroditeljimadatepuštajuda

samalutašuovodoba?«»Mojajeslužavkasamnom«,reklajemirnoioslonilasenapete.Iznenadnijojje

izraznevaljalstvazasjaouočima,aondaizaigraoupredivnimkutovimanjezinihusana.»Onajedobradjevojka.Najodanijainajobzirnijaosoba.«»Toznači da te puštada ideškamoželiš i da te nikadane tuži.Ali jednoga ćeš

dana«,rekaoječovjekkojegasuneprekidnohvataliunevoljama,»bitiuhvaćena.«»Adoksetonedogodi,zaštosebrinuti?«Utonula je u tišinu i promatrala mu lice s neskrivenom radozna-lošću, očito

zadovoljnaonimštovidi.»Idi kući, Julila«, uzdahnuo je. »Ako već moraš biti uhvaćena, nemoj da se to

dogodisamnom.«»Jersilošedruštvo?«upitalaje.Tomujeizmamiloslabašanosmijeh.»Možešitakoreći.«»Janemislimdajetako!«Oh,kojijujebogposlao?Hvalati,nepoznatibože!Mišićisumuseraspetljavalii

iznenadaseosjetiolakim,kaodagajenekibog–dobronamjeranidobar–uistinu

dotaknuo.Neobičanosjećajzanekogatkonijepoznavaodobrotu.»Jajesamlošedruštvo,Julila«,rekaoje.»Glupost!«Glasjojjebiočvrstiodlučan.Nikakvo čudo, primijetio je znakove djevojačke zaljubljenosti, a poznavao je i

poriv da tu zaljubljenost uništi nekim grubim ili zastrašujućim djelom. Ali nijemogao. Ne njoj, nije to zaslužila. Radi nje bi posegnuo u svoju torbu trikova iizvukaonajboljegLucijaKornelijaSuluod svih, slobodnaodpretvaranja,nevinaodprostaštva,pogrešakaiprljavština.»Pa,hvalatinapovjerenju,mladaJulilo«,rekaojepomaloneodlučno,neznajući

štoželičuti,željantogadagaonoštogovoripokažeunajboljemsvjetlu.»Imammalovremena«,reklajeozbiljno.»Možemolirazgovarati?«Pomaknuosenasvojemkamenu.»Uredu,alisjedniovdje,tlojepreviševlažno.«»Kažu«, rekla je, »da si sramota za svoje ime. Ali ne razumijem kako je to

mogućekadnikadanisidobioprilikudokazatisuprotno.«»Kladiobihsedajetvojotacautorteprimjedbe.«»Kojeprimjedbe?«»Dasamsramotazasvojeime.«Bilaješokirana.»O,ne!Netata!Onjenajmudrijičovjeknasvijetu!«»Amoj jebionajbudalastiji.Mismonasuprotnimkrajevima rimskogaspektra,

mladaJulilo.«Čeprkalajepotravkamaokopodnožjakamena,izvlačećiihzajednoskorijenjem.

Zatimihjevještimprstimapočelaplestisvedoknijeisplelavijenac.»Evoti«,reklajeipodignulagazanjega.Prestao jedisati:budućnost sezgrčila,otvorila sedamupokaženešto, zatimse

opetzatvorila,aslikajeprekratkotrajala.»Krunaodtrave!«začudiose.»Ne!Nezamene!«»Naravnodajezatebe«,ustrajalaje,akadseonidaljenijepomicaodajeuzme,

nagnula se naprijed i stavilamu je na glavu. »Trebala bi biti od cvijeća, ali to jenemogućeuovodobagodine.«Nijeshvaćala!Pa,onnećebititajkojićejojreći.»Vijenacodcvijećatrebašdati

samosvomevoljenom«,objasniojeumjestotoga.»Alitijesimojvoljeni«,reklajenježno.»Samozakratko,djevojčice.Proćiće.«»Nikada!«Ustaojeinasmijaose.»Daj!Nemašvišeodpetnaest!«»Šesnaest!«dodalajebrzo.»Petnaest,šesnaest,učemujerazlika?Dijetesi.«Crvenoodljutnje,licejojseukočilo,uozbiljilo.»Janisamdijete!«povikalaje.»Jesi, naravno!« Ponovno se nasmijao. »Pogledaj se, sva si umotana u pelene,

malobucmastoštene.«Eto!Takojebolje!Toćejojpokazati!

Ipokazalojojje,aliivišeodtoga.Bilajeslomljena,uvela,ubijena.Svjetlostjeunjojugašena.»Nisamlijepa?«reklaje.»Uvijeksammisliladajesam.«»Odrastanje je okrutno«, grubo reče Sula. »Vjerojatno sve obitelji kćerima

govoredasulijepe.Alisvijettemjeridrukčijimmjerilima.Bitćešprihvatljivakadodrasteš,tadaćešlakonaćimuža.«»Želimsamotebe«,prošaptalaje.»To je sada. Svakako, prestani se mučiti, moje debeljuškasto štene. Bježi sada

prijenegotepovučemzarep.Hajde,šuš!«Potrčalaje,anjezinajeslužavkaostaladalekoizanje,uzaludjedozivajući.Sula

jestajaogledajući,svedokobjenisunestaleizavrhabrijega.Travnatamujekrunaidaljestajalanaglavi,anjezinaježuto-smeđabojadavala

lijepkontrastnjegovimvatrenimuvojcima.Posegnuojerukomkakobijeskinuo,alinijejebacio,većjestajaodržećijeurukamaigledajućinetremiceunju.Zatimjujeuguraoutunikuiokrenuosedaode.Jadnica.Ipakju jepovrijedio.Alimoraoju jeobeshrabriti:posljednještomuje

trebalobila jekćiKlitumninaprvog susjedakojaviri prekozida, i to senatorovakći!Sasvakimjekorakomosjećaokakomutravnatakrunaškakljakožu,podsjećajući

ga.CoronaGraminea.Travnatakruna.Dobio ju jeovdjenaPalatinugdje jeprijevišestotinagodinastajaoprviRomulovgrad,skupovalnihslamnatihkolibapoputonihzakojese idaljes ljubavljuskrbilopokrajKakusovihstuba.Travnatumujekrunu dala personifikacija Venere – jedna od pravih Venerinih kćeri, Julijevka.Znak.»Akosetoostvari,podignutćutihram,Veneropobjednice«,glasnojerekao.Jer,naposljetkujejasnovidiosvojput.Opasan.Očajnički.Alizaonogatkonema

štoizgubiti,amožedobitisve,putkojijeipakmoguć.

ZIMSKISESUMRAK teškospuštaokada jestigaonatraguKlitumninukućuikada jeupitaogdjesugospodarice.Bilesuudnevnojsobi,zajedno,čekajućinanjegaprijenego pozovu večeru. Bilo je očito da su razgovarale o njemu. Poskočile su irazdvojilesenapočivaljci,pokušavajućidjelovatinezainteresiranonevino.»Želimnovac«,rekaojehrabro.»Sada,LucijeKornelije...«,počelajeKlitumnasumornimizrazomnalicu.»Zašuti,tipatetičnastarajadnice!Želimnovac.«»Ali,LucijeKornelije!«»Odlazim na odmor«, rekao je, ne pokazujući ničim da im se namjerava

pridružiti.»Sveovisiovama.Akomeželitenatrag–akoželitevišeodonogaštoimam–dajtemitisućudenara.Usuprotnom,zauvijekodlazimizRima.«»Dat ćemo ti svaka polovicu«, rekla je Nikopolis neočekivano, tamnih očiju

zalijepljenihzanjegovolice.

»Sada«,rekaoje.»Moždaukućinemamotoliko«,reklajeNikopolis.»Boljevamjedaimatejerjanećučekati.«Kada jeNikopolis došla u njegovu sobupetnaestminuta poslije, pronašla ga je

kakosepakira.Oslonivšisenanjegovkrevet,promatralagajeutišinidokjenijeodlučioprimijetiti.Ali ona se prva slomila. »Dobit ćeš novac,Klitumna je poslala domara u kuću

svojegabankara«,reklaje.»Kamoćeš?«»Neznaminijevažno.Samodajedalekoodavde.«Složioječarapeigurnuoihu

čizmezatvorenihprstiju.Svakimujepokretbioštedljiv,kolikoiučinkovit.»Pakirašsekaovojnik.«»Kakotitoznaš?«»Oh, jednom sambila ljubavnica vojnoga tribuna. Pratila samvojsku,možeš li

vjerovati?Stvarikojemladičinezaljubav!Obožavalasamga.OtišlasamsnjimuHispaniju,azatimiuAziju.«Uzdahnulaje.»Što se dogodilo?« upitao je, ovijajući svoju drugu najbolju tuniku oko para

kožnihštitnikazakoljena.»UbijenjeuMakedoniji,pasamsevratilakući.«Žaljenjejojjeobuzelosrce,ali

nežaljenjezbogumrlogljubavnika.ŽaljenjezbogLucijaKornelija,zarobljenoga,predivnog lava kojemu je sudbina namijenila neku prljavu arenu. Zašto uopćevolimo?Toliko boli.Nasmiješila se, ali osmijeh nije bio lijep. »Uoporucimi jeostaviosve,pasampostalapriličnobogata.Tihjedanabilomnogoratnogplijena.«»Srcemi krvari«, rekao je zamatajući svoje britve u njihove platnene tobolce i

gurajućiihupokrajnjidžepbisaga.Licejojsezgrčilo.»Ovojeprokletakuća«,reklaje.»Oh,kakojesamomrzim!

Svismoogorčeniinesretni.Kolikouistinulijepihstvarigovorimojednidrugima?Premalo.Samouvredeivrijeđanje,inatizloba.Zaštosamovdje?«»Zato,dragamoja,štosiseocufalaporubovima«,rekaoje,naglašavajućinjezinu

primjedbu.»VišenisicurakojajejurcalaHispanijomiAzijom.«»Atinassvemrziš«,reklaje.»Zartoozračjeodatlepotječe?Iztebe?Kunemtise,

postajesvegore.«»Slažem se, tako je. Zato odlazimna neko vrijeme.« Povezao je dvije torbe i s

lakoćom ih podignuo. »Želim biti slobodan. Moram sebi dati oduška u nekomprovincijskomgraduukojemunitkonepoznajemojeprokletolice,jestiipitidokne budem povraćao, moram spavati s barem šest djevojaka i napraviti im djecu,započetipedeset tučnjavasmuškarcimakojimisledamemogupobijediti jednomrukom vezanom iza leda, pronaći svakog lijepog dječaka odavde do tamo kamoidemiostavitiimbolnestražnjice.«Zlobnosenasmiješio.»Aondaćuse,obećajem,pitomovratititebi,idebelomStihu,itetićiKliti,isvićemoživjetisretnodokrajaživota.«

NijejojrekaodasasobomvodiMetrobija,anijetorekaonistaromeSkilaksu.Nije rekao nikome, čak ni Metrobiju, što mu je zapravo plan. Jer to neće biti

odmor. To će biti istražiteljska misija. Sula će se pozabaviti temama poputfarmakologije,kemijeibotanike.

URIMSENIJEvratiodokrajatravnja.MetrobijajeostaviouSkilaksovuotmjenomprizemnom apartmanu na Celijskom brdu izvan Servijevih zidina, a zatim seodvezao u Vallis Camenarum gdje je predao kočiju i konje koje je unajmio utamošnjojkonjušarnici.Plativširačun,prebaciojebisageprekolijevogaramenaipošaoušetnjuRimom.Nitijedansluganijeputovaosnjim.OniMetrobijesnalazilisu se s poslugom različitih krčma i prenoćišta u kojima su odsjedali na čitavupoluotoku.Dok je koračao Viom Appiom do mjesta gdje su Kapenska vrata prekidala

dvadeset stopa visoke stijene rimskih bedema, grad mu je izgledao jako dobro.LegendajegovoriladajeServijevezidineRimapodignuokraljServijeTulijeprijenego što jeuspostavljenaRepublika, ali, poputvećineplemića,Sula je znaoda teutvrdenisupostojaledoprijebarem tri stotinegodina,kadasuGaliuništiligrad.GalisusesliliugolemimhordamasazapadnihAlpa,širećisegolemomdolinomrijekePonakrajnjemsjeveruipolakoseprobijajućipoitalskompoluotokusistokaizapada.Mnogisusesmjestiligdjesusenašli,posebnouUmbrijiiPicenu,alionikojisusespustiliViomCassiomkrozEtrurijuimalisunamjerustićidoRima–akada su stigli doRima, gotovo su trajno oteli grad njegovimpravimvlasnicima.Tek su nakon toga podignute Servijeve zidine, a italski su se narodi doline Poa,čitavaUmbrija i sjeverniPicen,krvljupomiješali sGalima ipostaliprezrenikaopolukasta. Nikada poslije nije Rim doživio rušenje svojih zidina. Ta je opomenabila teška, a strah od barbarskih osvajača i dalje je izazivao drhtaje u svakomRimljaninu.Iako je naCelijskombrdubilo nekoliko skupih zgrada sa stanovima, pogled je

bio uglavnom pastoralan sve dok Sula nije stigao do Kapenskih vrata. VallisCamenarum ispred njih bio je mjesto torova, klaonica, pušionica i tovionica zaživotinjeposlanenanajveću tržnicuu Italiji. IzaKapenskihvratanalazio sepravigrad. Nije to još bila zagušljiva gužva Subure i Eskvilina, ali ipak je bio grad.HodaojeuzCircusMaximus,pošaoKakusovimstubamanaGermalPalatina,nakončegamujeostaotekkratakputdoKlitumninekuće.Pred vratima je duboko udahnuo, a zatim zalupao zvekirom. I ušao je u svijet

vrištećihžena.BilojepriličnojasnodasuNikopolisiKlitumnaoduševljeneštogavide.Plakalesuicviljele,bacalemuseokovratasvedokihnijeodgurnuo,atadasukružileokonjegaiodbijalegaostavitinamiru.»Gdjeovihdanaspavam?«upitaoje iodbiobisagepredatisluzikoji ihje jedva

čekaopreuzeti.

»Samnom«,odgovorilajeNikopolisipobjedonosnopogledalaKlitumnučijejeraspoloženjeiznenadasplasnulo.Vrata radne sobe bila su čvrsto zatvorena, primijetio je prateći Nikopolis do

kolonade,ostavljajućipomajkudastojiuatrijuikrširuke.»Pretpostavljam da se debeli Stih dosada već dobrano udomaćio?« upitao je

Nikopoliskadasustiglidonjezinihodaja.»Ovdje«,reklajeignorirajućinjegovopitanjejertolikoježudjeladamupokaže

njegovenoveodaje.Ona se odrekla svoje vrlo prostrane dnevne sobe, ostavivši sebi samo spavaću

sobuimnogomanjupomoćnuprostoriju.Preplavilagajezahvalnost:pogledaojujetužnoiutommusetrenutkusviđalavišenegoikada.»Tojesvemoje?«upitaoje.»Tojesvetvoje«,reklajesmiješećise.Baciojebisagenakrevet.»Stih?«upitaoje,nestrpljivdasaznaononajgore.Naravno, željela je da je poljubi, da vodi ljubav s njom, ali dovoljno ga je

poznavala da zna kako mu seksualna utjeha nije potrebna samo zato što je biodaleko od nje i Klitumne. Vođenje ljubavi će morati pričekati. S uzdahom seNikopolispomirilasulogomizvjestitelja.»Stihseuistinudobranoudomaćio«,reklajeiposegnulazabisagamakakobimu

spremilastvari.Čvrsto ju je odgurnuo, spustio bisage na pod pokraj jednog od ormara i

pomaknuo se na svoj omiljen stolac koji je stajao iza novoga stola.Nikopolis jesjelananjegovkrevet.»Želimsvenovosti«rekaoje.»Pa, Stih je ovdje, spava u gospodarevim odajama i, naravno, služi se radnom

sobom.NanekijenačinbiloboljeodočekivanogajerjeimatiStihauzatvorenomprostoručitavdandoistateškopodnošljivo,čakizaKlitumnu.Jošnekolikomjesecii predviđam da će ga izbaciti. Pametno si učinio što si otišao, znaš.« Rukom jeodsutnoporavnala jastuke izasebe.»Nisamto tadamislila,priznajem,alibiosiupravu,ajaukrivu.Stihjeuletioukućukaokakavpobjedničkigeneral,atebenijebilo ovdje damu pomutiš sreću. Perje je letjelo,moram ti reći! Tvoje su knjigezavršileusmeću–ureduje,slugesuihspasile–isvetvoještojeostalo,odjećaiosobnipredmeti,bačenojeusmećezaknjigama.Kakoosobljevolitebe,aprezirenjega,ništatvojenijeizgubljeno,svejenegdjeuovojsobi.«Njegovesublijedeočiklizilepozidovima,polijepommozaičkompodu.»Toje

lijepo«,rekaojepadodao:»nastavi!«.»Klitumna je bila očajna. Nije računala da će Stih baciti tvoje stvari. Zapravo,

mislimdanikadanijeniželjeladaseonuseli,alikadajerekaodatoželi,nijeznalakakogaodbiti.Krviposljednjiunjezinojlozi,isveto.Klitumnanijejakopametna,alijejakodobroznaladajejedininjegovrazlogzauseljavanjeizbacivanjetebena

ulicu.Stihajelakoshvatiti.Alikadanisibioovdjedavidišizbacivanjesvojihstvari,Stihnijemogaouživatikolikosenadao.Nijebilosvađe,suprotstavljanja,nijebiloprisutnosti.Samopasivnonadurenoosoblje, jakoplačljiva tetaKliti i ja–a jagauglavnomgledamkaodanepostoji.«MalenajeslužavkaBlithyušetalakrozvrataspladnjemprobranogapeciva,keksa,

pitaikolačaispustilaganarubstolasastidljivimosmijehomnamijenjenimSuli,azatim je iza ormara ugledala kožni pojas kojim su dvije bisage bile povezane.Odjurilajenadrugikrajsobekakobimuspremilastvari.SulasepomaknuotakobrzodaNikopolisnijenividjeladajepresreodjevojku.U

jednomjetrenutkubioopuštenonaslonjenustolcu,audrugomjedjevojkanježnoodmaknutaodormara.Smiješećijojse,Sulajenježnouštipnuodjevojkuzaobrazigurnuojekrozvrata.Nikopolisjesamogledala.»Bože,zabrinutsizatetorbe!«reklaje.»Štojeunjima?Ponašašsekaopaskoji

čuvakost!«»Natočimivina«,rekaojeiponovnosjeo,odabravšimesniuštipakspladnja.Učinilaještojetražio,alinijebilaspremnapopustiti.»Daj,LucijeKornelije,što

jeutimtorbama,aneželišdaitkovidi?«Stavilajeprednjegačašunerazrijedenavina.Utrenusumuseobjesilikutoviusana.Raširiojerukeupokretukojijeoznačivao

ogorčenost. »A što misliš? Bio sam daleko od svojih djevojaka gotovo četirimjeseca!Priznajemdanisamstalnomislionavas,alimisliosamnavas!Posebnokadabihvidionekusitnicukojabisemoglasvidjetinekojodvasdvije.«Licejojjeomekšalo,zasjalo.Sulanijedavaodarove.Zapravo,Nikopolissenije

moglasjetitikadajenjojiliKlitumnidaoikakavdar,čakninekinajjeftiniji,abilajedovoljnodobarpoznavateljljudskeprirodedajeznalakakojetodokazškrtosti,anesiromaštva.Velikodušnidaju,čakikadnemajušto.»Oh,LucijeKornelije!«uzviknulajeradosno.»Doista?Mogulividjeti?«»Kadjabudemposvespreman«,rekaoje,okrećućiseustolcukakobipogledao

krozvelikiprozorizasvojihleđa.»Kolikojesati?«»Neznam–mislimdajeokoosmogsata.Večerajošionakonijenarasporedu«,

reklaje.Ustaoje,prišaoormaru,zgrabiobisageiprebacioihprekoramena.»Vratitćuse

navečeru«,rekaoje.Potpuno iznenađena, gledala ga je kako odlazi do vrata. »Sulla! Ti si

najrazdražljivijestvorenjenacijelomsvijetu!Kunemse!Teksidošaokući,avećnekamoodlaziš!SumnjamdaidešuposjetMetrobijujersigapoveosasobom!«Togajezaustavilo.Zagledaoseunju,naceren.»Oh,vidim.Skilaksjedošaodabi

sepožalio,zarne?«»Možeš to i tako reći. Došao je kao tragičar koji igra Antigonu, a otišao kao

komičar koji igra eunuha. Klitumna je zaslužna što je otišao odavde piskutav.«

Nasmijalasetomsjećanju.»Takomu i treba, starojkurvi. Jesi li znalada jenamjernospriječiodječakada

naučičitatiipisati?«Ali bisage su ponovnobile pitanje. »Nevjeruješ namdovoljnoda bi ih ostavio

ovdjedoksivani?«upitalaje.»Nisambudala«,odgovoriojeiotišao.Ženskaznatiželja.Ibiojebudalaštonatonijemislio.Otišaojenavelikutržnicus

bisagamaisljedećisatutrošionausredotočenukupnjusposljednjihtisućusrebrnihdenara,azatimsesjetiodamoraštedjetizabudućnost.Žene!Znatiželjnazabadala!Zaštosetoganijesjetio?Bisagesubilenatrpanešalovima,narukvicama,frivolnimistočnjačkimpapučama

iukosnicama,akadajebiopuštennatraguKlitumninukuću,slugagajeobavijestiodasudameigospodarStihublagovaonici,alisuodlučilisačekatiprijejela.»Reciimdaćuimseuskoropridružiti«,rekaojeiotišaouNikopolisineodaje.

ČINILO SE DA nikoga nema, ali ipak je – sigurnosti radi – spustio rolete naprozorimaipodbočiovrata.Nabrzinukupljenepoklonesložiojenastol,auznjihpostavioinovokupljenesvitkeknjiga.Lijevujebisaguzanemario,agornjijeslojodjećeizdesnebisageistresaoravnonakrevet.Zatimjesdnadesnebisageizvukaodvaparasmotanihčarapai,nakonprtljanjaponjima,izvukaodvijemalebočicečijisu čepovi bili čvrsto zabrtvljeni voskom. Izvukao je drvenu kutijicu, dovoljnomalenudamujerukalakostalaunju.Kaodanemožesebipomoći,podignuojepoklopackojisečvrstozatvarao.Sadržaj jebionepoticajan– teknekolikogramaobičnogaprljavo-bijelogpraha.Spustio jepoklopac iprstimagačvrstopribionamjesto.Zatimse,namršten,osvrnuoposobi.Gdje?Nizolinjalihdrvenihormarićauoblikuhramovastajao jenadugačkom,uskom

pokrajnjemstolu–ostacikućeKornelijaSule.Sveštojenaslijedioodoca,sveštomu otac nije mogao prodati za vino, vjerojatnije zbog nedostatka kupaca, negozbog nedostatka volje za prodajom. Pet ormarića, svaki kocka – dvije, s dvije xdvije stope. Svaki je imao oslikana drvena vratašca sprijeda, između dva stupa,svakijezabatbioukrašenjednostavnimizrezbarenimfiguramanavrhuinadnu,ana jednostavnoj tabli ispod zabata stajalo je urezano ime čovjeka. Jedan je bioizvornipredak,zajedničkisvimograncima(sedamihje)patricijskekućeKornelija– jedan je bio PublijeKornelijeRuf, konzul i diktator prije više od dvije stotinegodina, drugi je bio njegov sin, dvostruki konzul i jednom diktator tijekomSamnitskih ratova, a zatim je izbačen iz senata zbog krade srebrnine, treći je bioprvi Ruf koji je nazvan Sulom, cijeloga života Jupiterov svećenik, a posljednjinjegovsinpretor,PublijeKornelijeSulaRufin,slavanzbogosnivanjaApolonovihigara–ludiApollinares.Upravo je ormarić prvoga Sule Sula otvorio, vrlo oprezno jer je drvo bilo

zanemarivano godinama, pa je postalo krhko. Nekoć je boja bila sjajna, s jasno

istaknutim sitnim reljefnim figurama, a sada su one bile blijede, iskrzane.Namjeravao je jednoga dana pronaći novac kojim će popraviti ormariće svojihpredaka i imatikućusgolemimatrijemukojemubiponosno teormarićemogaopokazati.No,natrenutaksečiniloprikladnimsakritidvijebočiceikutijupuderauormarićSuleflamenDialis,najsvetijegačovjekauRimunjegovadoba,onogakojijeslužioJupiteruOptimusuMaximusu.Unutrašnjostormarićabila je ispunjenavoštanommaskomsperikomustvarnoj

veličini i nevjerojatno životnoj i obojenoj. Oči su zurile u Sulu, plave umjestonjegovih svijetlosivih, Rufinova je koža bila blijeda, ali ne blijeda kao Sulina, akosa, gusta i kovrčava, bila je narančasta poput mrkve, umjesto zlaćano-crvena.Dovoljno je prostora bilo oko maske da bi je se moglo izvaditi jer je bilapričvršćenanadrveniblokuoblikuglaveskojegajesemogloskinuti.Posljednjijujeputskinuozaočevsprovodzakojijeplationizomsusretasmuškarcimakojejeprezirao.Sljubavljujezatvoriovratašca,azatimprstimaprošaopostubamapodijakojije

djelovaoglatko ibesprijekorno.Alikao ipravihram, ipodijnjegovapredačkogormarićabio je šupalj.Sula jepronašaopravomjesto i izprednjih stuba izvukaoladicu.Onanijebilazamišljenakaoskrovište,većkaosigurnomjestozaspremanjepisanog traga pothvata njegovih predaka te detaljnih opisa njihove visine, stasa,držanja, tjelesnih navika i istaknutih tjelesnih obilježja. Jer, kada bi neki odKornelija Sula umro, bio bi unajmljen glumac da ponese masku i imitirapreminulogapretkatakotočnodajetrebaloizgledatikaodasepokojniksamvratioda vidi potomka ove plemenite kuće kako odlazi sa svijeta u kojemu je nekoćprebivao.DokumentikojisuseodnosilinaPublijaKornelijaSulusvećenikanalazilisuseu

ladici,alibilojedovoljnomjestazabočiceikutiju.Gurnuoihjeunutra,pazatvorioladicu i provjerio vidi li se da je bila otvarana. Njegova će tajna biti sigurna sRufinom.Osjećajući se mirnije, podignuo je rolete i oslobodio vrata. Zatim je pokupio

gomilu sitnica sa stola, zlobnose smiješeći svitkukoji jepodigaomeđuostalimakojisuseondjenalazili.Naravno, Lucije Gavije Stih zauzeo je domaćinovo mjesto na lijevome kraju

srednje počivaljke. Ovo je bila jedna od rijetkih blagovaonica u kojima su ženeležalenapočivaljkamaumjestodasjedenauspravnimstolcimajerniKlitumnaniNikopolisnisudržaledotradicionalnihobičaja.»Ovdje ste, cure«, rekao jeSula, bacajućinaramakdarovadvamanasmiješenim

ženskimlicimakojasupratilenjegovulazakusobukaoštocvijećepratisunce.Biojedobroodabrao,birajućidarovekojinisumoglidoćiizRimaikojesenitijednaodženanećestidjetinositi.AliprijenegosevještouguraomeđuKlitumnu iNikopolisnaprvojpočivaljci,

baciojepredStihaknjiguusvitku.»Sitnicazatebe,Stihe«,rekaoje.Dok seSula smještaomeđuženekoje suodgovarale smijuljenjem i predenjem,

Stihje,iznenađenštojedobiodar,odvezaovrpcekojesudržaleknjigupovezanomiodmotaoje.Dvijesusegrimiznepjegepojavilenanjegovimodaknaizrovanimobrazima dok je buljavim očima promatrao predivno nacrtane i obojene muškefigure spenisimauerekcijikako izvodeniz atletskihpothvata jedan sdrugimpočitavunevinompapirusu.Drhtavimjeprstimasrolaotustvaripovezaoje,azatimje–dakako–moraoskupitihrabrostdapogledasvojegadobročinitelja.SulingajezastrašujućipogledstreljaoprekoKlitumnineglave,isijavajućiprezir.»Hvalati,LucijeKornelije«,zacviliojeStih.»Nemanačemu,LucijeGavije«,odgovoriojeSulagrlenimglasom.U tom je trenutkugustatio– prvo jelo – stiglo, na brzinupojačano, sumnjao je

Sula, u čast njegova dolaska. Jer je, osim uobičajenih maslina, zelene salate itvrdokuhanih jaja, sadržavalo i komadekobasica od fazana i komade tune u ulju.Neizmjernouživajući,Sulasebaciona jelo,pogledavajućipostranceStihakoji jesamsjedionapočivaljcidoksenjegovateta,štojemogućeviše,priljubilauzSulu,aNikopolisjebesramnomilovalaSulinomeđunožje.»Pa,štosedogađakodkuće?«upitaojekadjeprvojeloodneseno.»Ništa važno«, odgovorila je Nikopolis, mnogo zainteresiranija za ono što se

događalopodnjezinomrukom.Sula je okrenuo glavu Klitumni. »Ne vjerujem joj«, odgovorio je, podignuo

Klitumninurukuipočeojojgrickatiprste.TadajeopazioizrazgađenjanaStihovulicu, pa joj je počeopohotno lizati prste. »Recimi, ljubavi«– liz – »jer odbijamvjerovati«–liz–»daseništanijedogodilo.«Liz,liz,liz.Srećomjetogtrenutkastiglofercula,odnosnoglavnojelo.PohlepnajeKlitumna

povuklarukuipružilajekakobiugrabilapečenkuodovčetineuumakuodmajčinedušice.»Našisususjedibilivrijedni«,reklajeizmeđudvazalogaja,»danadoknadenašu

tišinu dok si ti bio odsutan.« Uzdah. »Žena Tita Pomponija rodila je dječaka uveljači.«»O, bogovi, u budućnosti nas očekuje još jedan dosadan trgovački bankar,

pohlepan za novcem«, bio je Sulin komentar. »Vjerujem da je Cecilija Pilijadobro?«»Vrlo!Nikakvemuke!«»AsCezarovestrane?«MisliojenalijepuJuliluinakrunuodtravekojumuje

darovala.»Velikenovosti s te strane!« lizala je svoje prsteKlitumna. »Imali suvjenčanje,

pravidruštvenidogađaj.«NeštosedogodiloSulinusrcu.Činilosedajepoputkamenapalonadnonjegova

trbuhaisadaseondjemeškoljilozajednoshranom.Najčudnijiosjećaj.»Doista?«Glasmujeostaoravnodušan.»Doista!Cezarova se starija kći udala za nikoga drugog nego zaGajaMarija!

Odvratno,nijeli?«»GajMarije...«»Što,neznašga?«upitalajeKlitumna.»Mislimdaganepoznajem.Marije...Sigurnojenovičovjek.«»Tako je.Bio jepretorprijepetgodina.Naravno,nikadanijepostaokonzulom.

Alibio jenamjesnikDaljeHispanije i ondje se sramotnoobogatio.Rudnici i sveto«,objasnilajeKlitumna.Iznekog se razlogaSulaprisjetiomuškarca sdržanjemorlakojega jevidiona

ustoličenjunovihkonzula.Nosiojepurpurnoobrubljenutogu.»Kakoizgleda?«»Groteskno, dragi! Ima goleme obrve! Kao dlakave gusjenice.« Klitumna je

posegnula za pirjanom brokulom. »Barem je trideset godina stariji od Julije,jadnice.«»Štojetakoneobičnoutome?«htiojeznatiStih,osjećajućidajevrijemedanešto

kaže.»BaremsepolovicadjevojakauRimuudajezamuškarcekojibiimmoglibitiočevi.«Nikopolissenamrštila.»Nebih išla takodalekodakažempolovica,Stih«, rekla

je.»Moždapriječetvrtina.«»Odvratno!«uzviknuojeStih.»Odvratno,kakodane!«žustro je reklaNikopolis iuspravila sekakobimogla

strijeljatipogledom.»Datikažemnešto,prdonjo!Mnogosetogamožerećiukoriststarijihmuškaracakada je omladimdjevojkama riječ!Stariji sumuškarci baremnaučili biti obzirni i razumni!Moji sunajgori ljubavnici bilimladioddvadeset ipet.Misledaznajusve,aneznajuništa.Fuj!Kaodateudariobik–svejegotovoprijenegoipočne.«KakojeStihimaodvadesetitri,pobuniose.»Mahajde!Mislišdaznašsve,zarne?«prezrivojedobacio.Dobiojezauzvratjednakpogled.»Znamvišeodtebe,prdonjo.«»Hej hej, budimo sretni večeras!« povikala je Klitumna. »Naš se dragi Lucije

Kornelijevratio.«Dragi je Lucije Kornelije brzo zgrabio svoju pomajku i prevrnuo je na

počivaljku,škakljajućijojrebradokjeonavrištalairitalase.NikopolisseosvetilaškakljajućiSuluinaprvojjepočivaljcizavladalaopćagungula.BilojetoprevišezaStihakojijespuznuosasvojepočivaljkeiizišaoizsobe,ne

znajućijesuligauopćeprimijetili.Kakoćeizbacititogčovjeka?TetaKlitibilajeočarananjime!ČaknidokjeSulabionaputunijejeuspionagovoritidagaizbaciizkuće.Samojeplakalazatoštoještetadasenjezinadvadragadječakanemogusložiti.

Iako gotovo ništa nije pojeo, Stiha to nije previše brinulo jer je u radnoj sobidržao zanimljiv izbor grickalica – staklenku omiljenih smokava u sirupu, malenpladanj domaćih peciva koji je kuharicamorala stalno puniti, nekemirisne želeekojisumuselijepilizajezik,akojisustigličakizParte,kutijuslasnihgrožđica,medenjake i medovinu.Mogao je živjeti bez pečene ovčetine i pirjanih brokula,svakijezubunjegovimustimavoliosamoslatkiše.Brade oslonjene na dlan i uz peterostruku lampu koja je tjerala početke večeri,

LucijeGavijeStihuživaojeusmokvamausirupudokjepomnopromatraoslikeuknjizikojumujeSuladarovao,pajepročitaoipratećitekstnagrčkom.Naravno,znaojekakojedarSulinnačindamukažedanjemunetrebajutakveknjigejerjesvetovećizveo,alitomunijegasiloznatiželju–Stihnijebiopretjeranoponosančovjek.Ah!Ahahah!Neštosezbivalopodnjegovomizvezenomtunikom!Spustioje ruku s bradeukrilo, nevina izgledakoji je bioposvebesmislenpred jedinompublikomkojujeimao,staklenkomsmokavausirupu.

SLUŠAJUĆI PORIV i prezirući se zbog tog osjećaja, LucijeKornelije Sula hodao jeidućeg jutra prekoPalatina domjesta na Palaciju na kojemu je bio susreo Julilu.Sada je bilo pravo proljeće, a posvuda je cvalo cvijeće kakvo se inače sadilo poparkovima:narciseianemone,hijacinti, ljubičice,čakiponekadivljaruža.Divljesujabukeibreskvebileupunomcvatu,bijeleiružičaste,akamennakojemujeusiječnjusjediobiojegotovopokrivenbogatomzelenomtravom.Julilajebilaondjesaslužavkomupratnji,naizgledmršavija,manjebojemeda.A

kadaga jeugledala,divlja joj se trijumfalna sreća slila izočijunakožu ikosu–takolijepa!Oh,nikadupovijestisvijetanijesmrtnaženabilatakolijepa!Osjećajućitrnce, Sula je na mjestu stao, ispunjen čuđenjem sličnim užasu. Venera. Bila jeVenera. Vladarica života i smrti. Jer, što je bio život, ako ne načelo rađanjapotomstva, što je bila smrt ako ne njegovo gašenje ? Sve je ostalo bilo ukras,tričarijekojesuljudiizmislilikakobiseuvjerilidaživotismrtmorajuznačitiviše.Bila jeVenera.A to jenjegačiniloMarsom,njoj ravnimubožanskomkoru– ihAnhizom, smrtnim muškarcem koji joj se prestao sviđati između dva otkucajabožanskogsrca.Ne,nijebioMars.Njegaježivotopremiozačistudekoraciju,ačakjeitabilaone

najjeftinije vrste. Tko bi drugimogao biti ako neAnhiz,muškarac čija se pravaslava krila u činjenici da ga je Venera prestala voljeti u trenutku? Zatresao jeglavomuljutnji,usmjerionanjusvojumržnjuipotištenostipumpaootrovuvene,stvarajućiusebisilnuželjudajeudari,dajesmanjisVenerenaJulilu.»Čulasamdasisejučervratio«,reklajenepolazećipremanjemu.»Imašsvoješpijuneposvuda?«upitaoje,odbivšijojsepribližiti.»Tonijepotrebnounašojulici,LucijeKornelije.Slugesveznaju«,odgovorilaje.»Pa,nadamsedanemislišdasamdanasdošaozbogtebejernisam.Došaosam

pomalomira.«Ljepota joj se zapravo povećala, iako nijemislio da je to uopćemoguće.Moja

medenacura,mislioje.Julila.Imemusekotrljalopojezikukaomed.KaoiVenera.»Znači li toda remetim tvojmir?«upitalaga je, jakosigurnau sebezanekoga

takomladog.Nasmijaose,asmijehjetrebaozvučatiopušteno,zabavno,ništetno.»O,bogovi,

djevojčice,morašpunoodrasti!«rekaoje,paseponovnonasmijao.»Rekaosamdasamdošaopomalomira.Toznačidasamgaovdjemislionaći,zarne?Alogičkislijedidaneuznemiravašmojmirnitimilimetra!«Uzvratila je udarac. »Uopće ne znači! Može samo značiti da me nisi očekivao

vidjetiovdje.«»Atonasvodiopetdoravnodušnosti«,rekaoje.Bila je to neravnopravna borba, naravno. Pred njegovim se očima smanjivala,

gubilasvojsjaj,besmrtnicajepostajalasmrtnicom.Licejojsenamrštilo,aliuspjelaje ne zaplakati – samo ga je promatrala zbunjeno, ne mogavši pomiriti njegovizgledinjegoveriječisonimštojojjeistinskinagonusrcugovorio,agovoriojojjedajepopustioprednjezinimčarima.»Volimte!«reklajekaodatosveobjašnjava.Novismijeh.»Petnaest!Štotiznašoljubavi?«»Imamšesnaest!«»Slušaj, djevojčice«, rekao joj jeSulaoštrimglasom,»ostavimenamiru!Nisi

samo dosadnjakovićka, već se sve više pretvaraš u sramotu.« S tim se okrenuo iotišaobezosvrtanja.Julila se nije srušila ridajući: za njezinu bi buduću dobrobit bilo bolje da je to

učinila.Jerstrastvenibolannapadajplačamogaobijeuvjeritidajeukrivu,daganema izgleda osvojiti. Ali, kako bilo, hodala je prema Kriselis, svojoj služavki,praveći se da je okupirana mislima o praznom Circusu Maximusu. Bradu jepodignulauzrak,baškaoisvojponos.»Onćebititežak«,reklaje,»alinemaveze.Bitćemojprijeiliposlije,Kriselis.«»Mislimdateneželi«,reklajeKriselis.»Naravnodameželi!«naljutilaseJulila.»Očajničkimeželi!«Dugo poznanstvo s Julilom zauzdalo je jezik Kriselis. Umjesto pokušaja

razumnograzgovorasgospodaricom,uzdahnulajeislegnularamenima.»Radištoželiš«,samojerekla.»Običnotoičinim«,odgovorilajeJulila.Počelesuhodatipremakući,ašutnjajemeđunjimabilaneobičnajersubileiste

dobiizajednosuodrasle.AlikadasustigledovelikogahramaMagnaMater,Julilajeprogovorilaodlučno.»Nećujesti«,reklaje.Kriselisjestalanamjestu.»Aštoćeštimepostići?«

»Usiječnjumijerekaodasamdebela.Ijesam.«»Julila,nisi!«»Da,jesam.Zatonisamjelaslatkišeodsiječnja.Malosammršavija,alitojošnije

niizblizadovoljno.Sviđajumusemršavežene.PogledajNikopolis,rukesujojkaoštapići.«»Ali ona je stara!« povikala je Kriselis. »Što izgleda dobro na tebi, ne bi

izgledalodobronanjoj.Osimtoga,roditeljićetisezabrinutiakoprestanešjesti–mislitćedasibolesna.«»Dobro«, rekla je Julila. »Budu limislili da sam bolesna, to ćemisliti i Lucije

Kornelije.Iužasnoćesezabrinutizamene.«Bolje i uvjerljivije dokaze Kriselis nije mogla smisliti jer nije bila previše

pametna ni previše osjećajna. Stoga je briznula u plač, što je Julili predstavljaloneizmjernozadovoljstvo.

ČETIRI DANA nakon što se Sula vratio u Klitumninu kuću, Lucije Gavije Stih serazbolio od probavnog poremećaja koji ga je iscrpio. Zabrinuta, Klitumna jepozvala barem šestoricu najrazvikanijih liječnika s Palatina i svi su mudijagnosticiralitrovanjehranom.»Povraćanje, grčevi, proljev – klasična slika«, rekao je njihov glasnogovornik,

rimskiliječnikPublijePopilije.»Alinijejeoništadrukčijeodnasostalih!«bunilaseKlitumna,idaljezabrinuta.

»Zapravo,onninejedekolikojedemomiostali,atomenajvišebrine!«»Ah,domina,aliposvesteukrivu«,šaputaojenajglasnijiodnjih,AtenodorSikul,

liječnikpoznatpogrčkojistražiteljskojupornosti.Biojeodlutaoizaviriousvakusobukojajeimalaizlaznaatrij,azatimiusobeokoperistilskogvrta.»SvakakostesvjesnidaLucijeGavijeimapolaslastičarniceusvojojradnojsobi?«»Pola!« zacviljela je Klitumna. »Silna mi je to polovica slastičarnice! Ima

nekolikosmokavaineštokolača,tojesve.Zapravoihrijetkoijede.«Šestorica su učenih medicinara razmijenila poglede. »Domina, jede ih cijeloga

dana i pola noći – takomibaremvašeosoblje kaže«, rekao jeAtenodor, sicilskiGrk. »Predlažem da ga pokušate uvjeriti da se riješi slatkiša. Bude li jeo boljuhranu,nećemusamonestatiprobavnepoteškoće,veććemuseizdravljeopćenitopopraviti.«LucijeGavijejeslušaooverazgovorejerjeležaonakrevetu,zbogtežinebolesti

preslabdabiseobranio.Njegovesublagoizbuljeneočiskakalesjednogalicanadrugo,kakojerazgovorskakaosjednoganadrugoggovornika.»Imabubuljice,akožamujelošeboje«,rekaojeGrkizAtene.»Vježbali?«»Nemora«, odgovorila je Klitumna, a prvi se tračak sumnje ukazao u njezinu

glasu.»Zbogposlajurisjednogamjestanadrugo,stalnojeupokretu,uvjeravamvas!«

»Čimesebavite,LucijeGavije?«upitaojeHispanac.»Trgujemrobovima«,odgovoriojeStih.KakosusviosimPublijaPopilijasvojživotuRimuzapočelikaorobovi,uočima

im se iznenada pojavilo više žuči nego što su je mogli pronaći u očima LucijaGavija, pa su se maknuli iz njegove blizine pod izgovorom da je vrijeme zaodlazak.»Akopoželineštoslatko,nekasezadržinamedovini«,rekaojePublijePopilije.

»Nekadanilidvanejedekrutuhranu,akadaponovnoosjetiglad,dajtemudajedeobičnuhranu.Alipazite–rekaosamobičnu,domina!Grah,aneslatkiše.Salatu,neslatkiše.Hladnuzakusku,aneslatkiše.«Stihovo se stanje popravilo tijekom sljedećega tjedna, ali nikada nije posve

ozdravio.Iakonijejeoništaosimosvježavajućeicjelovitehrane,ipakjepatioodpovremenih napada mučnine, povraćanja, boli i dizenterije, iako niti jedan odsimptomanijebioozbiljanpoputonogaprvognapadajaodkojegajeposveoslabio.Počeojegubitinatežini,malo-pomalo,takodanitkoodukućananijeprimijetio.DokrajaljetanijesemogaoodvućinitidosvojegauredanaPorticusuMetelli,a

sve su duži bili razmaci između dana kad mu se sviđalo ležati na počivaljci, nasuncu. Čudesna ilustrirana knjiga koju mu je Sula bio darovao prestala ga jezanimati,apojestibiloštopredstavljalojezanjegapravinapor.Mogaojepodnijetisamomedovinu,ponekadčaknito.Do rujna je svaki rimski liječnik došao da bi ga pregledao, dijagnoze su bile

brojne i različite, jednako kao načini liječenja, posebno kada seKlitumna počelaobraćatišarlatanima.»Nekajedeštoželi«,rekaojejedanliječnik.»Nekanejedeništaiizgladnibolest«,rekaojedrugi.»Nekajedesamograh«,rekaojeliječnikPitagorejskeškole.»Nekavastješi«,rekaojebučnigrčkiliječnikAtenodorSikul,»štovjerojatnonije

zarazno, što god bilo. Ja vjerujem da je riječ o nečemu malignom u tankomecrijevu. Ipak pazite da svi koji dođu u fizički dodir s njim, ili moraju praznitinjegovunoćnuposudu,poslijetemeljitooperurukeinepuštajteihublizinukuhinjeilihrane.«Dva jedanaposlijeLucijeGavijeumro. Izvansebeod tuge,Klitumna jeodmah

nakonpogrebapobjeglaizRima,preklinjućiSuluiNikopolisdajojsepridružeuCircejugdje je imalavilu.Ali iakoju jeSulaotpratiodokampanijskeobale,oniNikopolisodbilisunapustitiRim.KadasevratioizCirceja,SulajepoljubioNikopolisiiselioiznjezinihodaja.»Vraćam se u radnu sobu i svoj odjeljak za spavanje«, rekao je. »Sad kada je

debeliStihmrtav,najbližesamsinuštoonaima.«Baciojebogatoilustriranesvitkeu kantu za spaljivanje, lica izobličena od gađenja. Podignuo je ruku premaNikopoliskoja jepromatrala sdovratka radne sobe.»Vidi ti to!Nemacentimetra

ovesobekojinijeljepljiv!«Bokalmedovinestajaojeuljepljivukrugunaskupocjenojkomodiodcedrovine.

Podignuvšiga,Sula jepromotrio trajan tragusredvješto izrezbarenihkrivuljanadrvetuiprocijediokrozzube:»Kakavžohar!Dovidenja,debeliStihe!«Stimjeriječimabokalzavitlaokrozotvorenprozornaperistilskukolonadu.Ali

poletio je dalje nego što je Sula namjeravao, pa je udario u podnožje Sulinaomiljenakipa,onoganakojemuApolonprogonidrijaduDafne,gdje se razbioutisućukomadića.Golemajezvijezdasirupastavinazamrljalagladakkamenipočelau dugim potocima natapati zemlju. Pojurivši do prozora kako bi bacila pogled,Nikopolissepočelasmijati.»Upravusi«,reklaje.»Kakavžohar!«IposlalajesvojumaluslužavkuBithyda

počistipodnožjekrpomivodom.Nitkonijeprimijetiotragovebijelogaprahakojisuseprilijepiliomramorjerje

prahbioodvišebijel.Vodajeobavilasvoje–prahjenestao.»Dragomi je što si promašio kip«, rekla je Nikopolis i sjela Suli na koljeno.

ObojesupromatraliBithykojajepralanered.»Žaomije«,rekaojeSulasazadovoljnimizrazomlica.»Žao ti je? Lucije Kornelije, time bi uništio onu predivnu boju! Barem je

podnožjeodobičnogmramora.«Gornjamu se usnica podignula i otkrila zube. »Bah!Zašto sam, izgleda, uvijek

okruženbudalamabezukusa?«upitaojeiodgurnuoNikopolisskoljena.Mrljajeposvenestala,Bithyjeocijedilakrpuiispraznilakantuumaćuhice.»Bithy!«pozvaojujeSula.»Operiruke,curo,idobroihoperi!Neznašodčega

jeStihumro,ajakojevoliomedovinu.Idisad,idi!«Oduševljenaštojujeprimijetio,Bithyjeodjurila.

»DANAS SAM OTKRIO jako zanimljivamlada čovjeka«, rekao je GajMarijePublijuRutilijuRufu.SjedilisuuvrtuokohramaTellusuKarinijerjetobiloususjedstvukućeRutilija

Rufa,atogjevjetrovitogjesenskogdanaondjebilomalodobrodošlasunca.»Atojevišenegoštomogurećizasvojperistil«,objašnjavaojeRutilijeRufdok

je svojegagostavodiopremadrvenojklupiubliziniprostrana, alimalouništenahrama. »Naši su stari bogovi u posljednje vrijeme zaboravljeni, posebno mojadraga susjeda Tellus«, govorio je dok su se smještali. »Svi su previše zauzetiklanjanjemištovanjempredMagnaMaterodAzije,dabisesjetilikakoRimuboljesluživlastitabožica!«Upravo je s namjerom prekidanja propovijedi o rimskim najstarijim,

najtajanstvenijiminajmračnijimbogovimaGajMarijekaniospomenutisvojsusret

stimzanimljivimmladimčovjekom.Planmuje,naravno,upalio:RutilijeRufnijebiootporannazanimljiveljude,neovisnoodobiispolu.»Tko je tobio?«upitao je sada,podižući licepremasuncu, zatvorenihočiju i s

izrazomuživanja,kaokakavstaripas–štojeibio.»MladiMarkoLivijeDruzkojemumorabititek–oh,sedamnaestiliosamnaest?«»MojnećakDruz?«Marijeseokrenuoizapiljiounjega.»Tojeon?«»Pa, ako je sinMarka LivijaDruza koji je trijumfirao prošloga siječnja i kani

tražitiizbormeđucenzoresljedećegodine«,odgovoriojeRutilijeRuf.Marijesenasmijaoizatresaoglavom.»Kakoneugodno!Zaštonikadanepamtim

takvestvari?«»Vjerojatnozato«,rekaojeRutilijeRufsuho,»štojemojaženaLivija–kojaje,

da osvježim tvoje bukoličko sjećanje, sestra oca tvojega zanimljivog mladića –mrtvasveovegodine,anikadanijeizlazila,nikadanijevečeralasamnomkadasamugošćivao.LivijiDruziimaju,nažalost,navikuslomitiduhsvojihžena.Zgodnajetamojažena.Dalamijedvojekrasnedjece,anikadasenismosvađali.Obožavaosamje.«»Znam«–Marijujebiloneugodnoštojeuhvaćenuneznanju–zarihnikadaneće

sve popamtiti? Ali, iako je Rutilije Ruf bio stari prijatelj, Marije se nije mogaosjetiti je li ikada upoznao njegovu sramežljivu ženicu. »Trebao bi se ponovnooženiti«,rekaoje,ovihdanaiznimnosklonbraku.»Što, zato da se ti toliko ne ističeš? Ne, hvala ti! Imao sam dovoljan ventil za

strasti u pisanju pisama.« Jedno se tamnoplavo oko otvorilo i zaškiljilo premaMariju.»Uglavnom,zaštotisetolikosvidiomojnećakDruz?«»Prošlogmijetjednapristupilonekolikoskupinaitalskihsaveznika,svirazličitih

narodnosti,isvisusegorkotužilidaRimpogrešnoiskorištavanjihoveporezezavojsku«,objasniojeMarijepolako.»Premamojemmišljenju,imajudobreosnovezažalbu.Gotovojesvakikonzuluposjednjemdesetljeću, iliduže,potratioživotesvojihljudi–tolikosemalobrinućionjima,kaodasuvojnicičvorciilivrapci.AprvekojesunestalebilesuitalskeujedinjenetrupejerjeobičajbioslužitisenjimapredRimljanimautrenucimakadajevjerojatnodaćeživotibitiizgubljeni.Rijedakje onaj konzul koji iskreno razumije da su italske ujedinjene trupe vlasništvonjihovihnarodaidazanjihplaćajunjihovinarodi,aneRim.«Rutilije Ruf nikada nije prigovarao zaobilaznom razgovoru, a i dobro je

poznavaoMarija, pa je mogao pretpostaviti kako ono što sada govori ima nekevezesnjegovimnećakomDruzom.Stogajenaočitoskretanjerazgovoraspremnoodgovorio. »Italske su ujedinjene trupe došle pod vojnu zaštitu Rima radizajedničkeobranepoluotoka«,rekaoje.»Kaozahvalazadavanjevojnikadodijeljenimjeposebanpoložajkaosaveznicima,kaoimnogepovlastice,ajednaodnjihjepovezivanje poluotoka. Oni daju Rimu vojsku, kako bismo se svi borili za

zajedničkustvar.Usuprotnombijedanitalskinarodidaljeratovaoprotivdrugoga,nedvojbenogubećivišeljudiutimborbamanegoštoihjeizgubiobilokojirimskikonzul.«»O tome se može raspravljati«, odgovorio je Marije. »Mogli su se udružiti i

umjestotogaosnovatijedanzajedničkiitalskinarod.«»BudućidajesavezništvosRimomčinjenica,atačinjenicapostojivećdvijeilitri

stotine godina, dragi moj Gaju Marije, teško mi je shvatiti na što sada ciljaš«,odgovoriojeRutilije.»Izaslanstva koja su mi se obratila tvrde da se Rim služi njihovim trupama za

borbuuinozemnimratovimakojibašnikakonekoristeItalijuucjelini«,rekaojeMarije strpljivo. »Izvorni mamac kojim smomahali pred nosom italskih narodabila je dodjela rimskog državljanstva. Ali prošlo je gotovo osamdeset godinaotkako je bilokoja italska ili latinska zajednicadobiladržavljanstvo– što ti jakodobroznaš.PabiojepotrebanustanakuFregelidabisesenatprisililoučinitinekeustupkezajednicamaslatinskimpravima!«»Tojepojednostavnjivanje«,rekaojeRutilijeRuf.»Nismoitalskimsaveznicima

obećali općenito uključivanje u državu. Ponudili smo im postupnu dodjeludržavljanstvauzamjenuzatrajnuodanost–počevšislatinskimpravima.«»Latinskapravaznačevrlomalo,PublijeRutilije!Unajboljemslučajunudemalo

neukusnodržavljanstvodrugeklase–bezglasaurimskimizborima.«»Pa,tojetočno,aupetnaestgodinaodustankauFregelimnogojetogaboljeza

one s latinskim pravima«, odgovorio je Rutilije Ruf tvrdoglavo. »Svatko tko jemagistratunekomodgradovaslatinskimpravimasamimtimedobivapunorimskodržavljanstvozasebeisvojuobitelj.«»Znam,znam,alitoznačidasadaimamoznatanbrojrimskihgrađanausvakom

odgradovaslatinskimpravima–atajbrojrasteizdanaudan!Nezaboravimodazakon omogućujeRimu nove građane točno po njegovojmjeri: bogate imjesnovrloutjecajne, ljudekojima semoževjerovati da ćeuRimu ispravnoglasovati«,rugaoseMarije.RutilijeRufjepodignuoobrve.»Aštoutomenevalja?«»Znaš,PublijeRutilije,kolikosigodumnogomeotvoreninapredan,tolikosiu

srcu i dalje ohol rimski plemić, kao i Gnej Domicije Ahenobarb«, prasnuo jeMarije.»ZaštonerazumiješdasuRimiItalijazajedno,uravnopravnojuniji?«»Jer nisu«, odgovorio je Rutilije Ruf, a njegov je osjećaj unutarnjeg mira i

zadovoljstva počeo nestajali. »Doista, Gaju Marije! Kako možeš sjediti ovdje,unutar rimskihzidina, i zagovaratipolitiku jednakosti izmeđuRimljana izRima iItalika?RimnijeItalija!Rimsenijeslučajnonašaonamjestuprvoganasvijetu,nitijetopostigaouzitalsketrupe!Rimjeneštodrugo.«»Rimjeboljiodnjih,tohoćešreći«,rekaojeGajMarije.»Da!«napuhivaoseRutilijeRuf.»RimjeRim.Rimjestbolji.«

»Zar ti nikada nije palo na pamet, PublijeRutilije, da biRim, kada bi prihvatiocijeluItaliju–čakigalskuItalijurijekePo!–podsvojuhegemoniju,onsampostaoneštoviše?«upitaojeMarije.»Glupost!Rimbiprestaobitirimskim«,odgovoriojeRutilije.»Istogabi,pretpostavljaš,Rimbioneštomanje.«»Naravno.«»Ali trenutačan je položaj smiješan«, bio je uporan Marije. »Italija je poput

šahovske ploče! Imamo regije s punimgrađanskimpoložajem, regije s latinskimpravima, regijekoje imaju tekpoložaj saveznika,pobacanezajedno.MjestapoputAlbeFucenttieiAsernieslatinskimpravimaposvesuokruženaItalicimaizMarsijai Samnitima, imamograđanske kolonije usredGala regije Po – kako ondamožepostojatipraviosjećajunije,jedinstvasRimom?«»Sijanjerimskih i latinskihkolonijaunutar italskihnarodačine ihpovezanimas

nama«, kazao je Rutilije Ruf. »Oni s punim građanskim položajem ili latinskimpravimanećenasizdati.Neisplatiimseizdatinaskadimamonaumudruginačindjelovanja.«»MislimdaciljašnaratsRimom«,rekaojeMarije.»Nebih išao takodalekodakažembaš to«,objasnio jeRutilijeRuf.»Višebi to

značilogubitakpovlasticakojerimskeilatinskezajednicenebimoglepodnijeti.Danespominjemogubitakdruštvenevrijednostiipoložaja.«»Dignitasjesve«,ubacioseMarije.»Točnotako.«»Znači, vjeruješdabi utjecajni ljudi u tim rimskim i latinskimzajednicamabili

prevagaprotivodlukeoujedinjavanjusdrugimitalskimnarodima,aprotivRima?«RutilijeRuf djelovao je šokirano. »GajuMarije, zašto zauzimaš taj položaj? Ti

nisiGajGrakho,asvakakonisinireformator.«Marijejeustao,nekolikoputaprošaogore-doljeispredklupe,azatimseokrenuo

kakobionajsvojčvrstpogledispodgustihobrvausmjerionamnogonižegRutilijaRufa, sklupčana u vidljivo obrambenu položaju. »U pravu si, Rutilije, ja nisamreformator,asmiješnojemojeimepovezatisimenomGajaGrakha.Alisnalažljivsam čovjek s, laskam sam sebi, više nego dovoljno pameti. Osim toga, nisamRimljaninizRima–štoćemisvakiRimljaninizRimaradonaglasiti.Dakle,moždasutomojibukoličkikorijenikojimiomogućujudamirnijepromotrimstvarinegoštotomožeučinitibilokojiRimljaninizRima.IvidimnevoljeunašojrascjepkanojItaliji.Vidimto,PublijeRutilije,vidim!Slušaosamsveštosuitalskisaveznicirekliprijenekolikodanaiosjećamkakoseklimamijenja.ZadobrobitRima,nadamsedaćesenašikonzulisljedećihgodinamudrijeslužitiitalskimtrupama,negoštosutočinilikonzuliprethodnogdesetljeća.«»I ja se tome nadam, ali ne iz istih razloga«, odgovorio je Rutilije Ruf. »Loše

vođenje vojske je kriminal, posebno kada završi gubitkom vojničkih života,

rimskih ili italskih.« Podignuo je pogled naMarija koji se uzrujano nadvio nadnjim.»Molimte,sjedi!Vratmepočinjeboljeti.«»Uzrujavašme«,rekaojeMarije,alijeposlušnosjeoiispružionoge.»SkupljašpodanikemeđuItalicima«,rekaojeRutilijeRuf.»Istina.« Marije je proučavao senatorski prsten načinjen od zlata, umjesto od

željeza, jer susamonajstarije senatorskeobiteljičuvale tradicijuželjeznaprstena.»No,nisamutomeusamljen,PublijeRutilije.GnejDomicijeAhenobarbuključioječitavegradovemeđusvojepodanike,uglavnomimobećavajućismanjenjeporeza.«»Ili čak osiguravajući uklanjanje poreza, primjećujem.« »Svakako. Ni Marko

Emilije Skaur ne zazire od skupljanja podanikameđu Italicima sa sjevera«, rečeMarije.»Da,alipriznajda jeu tomemanjenekulturanodGnejaDomicija«,pobuniose

Rutilije Ruf– on je bio Skaurov zagovornik. »Barem čini dobre stvari za svojepodaničkegradove–isušujemočvare,podiženovezgradezazajednicu.«»Slažemsestim.AlinezaboraviCecilijeMeteleuEtruriji.Jakosuzaposleni.«RutilijeRuf je ispustio težak uzdah. »GajuMarije, volio bih znati štomi toliko

dugopokušavašreći!«»Nisamnisamsiguran«,odgovoriojeMarije.»Samoosjećamnekopodrhtavanje

međuslavnimobiteljima,novusvijestovažnosti italskihsaveznika.Nemislimdasu svjesni te važnosti kao nečega što prijeti Rimu, samo djeluju prema nekompredosjećajukojinerazumiju.Oni–osjećajunovevjetrove?«»Tisvakakoosjećašnovevjetrove«,rekaojeRutilijeRuf.»Pa, tisinevjerojatno

pronicavčovjek,GajuMarije.Ali,iakosamtemoždanaljutio,dobrosamčuoštosirekao.Izvana,podaniknijenekovažnostvorenje.Njegovmupatronmožepomoćivišenegoštoonmožepomoćisvojempatronu.Svedoizborailimogućekatastrofe.Možda može pomoći odbijanjem davanja potpore bilo kome tko djeluje protivinteresa njegova patrona. Predosjećaji su važni, slažem se s tobom. Oni su kaosvjetionici–osvijetlečitavapoljaskrivenihčinjenica,čestoprijenegoštotologikauzmogne učiniti. Možda si u pravu kad govoriš o podrhtavanju. Možda jeuključivanje svih italskih saveznika kao podanika u službu neke uvažene rimskeobiteljijedanodnačinadaseriješiopasnostkojavreba.Iskrenoneznam.«»Neznamnija«,odgovoriojeMarije.»Aliskupljampodanike.«»I sanjariš«, rekao je Rutilije Ruf smiješeći se. »Počeli smo, koliko se sjećam,

razgovoromomojemnećakuDruzu.«Marije je savio noge ispod koljena i ustao iz skoka tako brzog da je akcija

uznemirila Rutilija Rufa koji se ponovno bio zavalio zatvorenih očiju. »Točno!Dođi, Publije Rutilije, možda nije prekasno da ti pokažem nov osjećaj premaitalskimsaveznicimameđuslavnimobiteljima!«Rutilijejeustao.»Dolazim,dolazim!Alikamo?«»NaForum,naravno«,rekaojeMarijeipočeosenizbrežuljakizahramaspuštati

premaulici.Doksuhodali,Marijejeprogovorio.»Utijekujesuđenje,abudemoliimalisreće,stićićemoprijenegozavrši.«»Čudimeštosiprimijetio«,rekaojeRutilijeRufsuho.Marijeinačenijebiosklon

obraćanjupozornostisuđenjimanaForumu.»Mene čudi što ga nisi svakoga dana pohodio«, usprotivio se Marije.

»Naposljetku,tojeprvijavninastuptvojeganećakaDruzakaoodvjetnika.«»Ne!«rekaojeRutilijeRuf.»Prvijeputnastupioprijenekolikomjeseci,kadaje

tužioglavnog tribunaRiznice radipovrataodređenih fondovakoji su tajanstvenonestali.«»Oh!«Marijejeslegnuoramenimaiubrzaokorak.»Ondatoobjašnjavaonošto

sam držao tvojom pogreškom. No, Publije Rutilije, uistinu bi trebao pozornijepratitikarijerumladogaDruza.Dajesi,mojebitiprimjedbeoitalskimsaveznicimaimalevišesmisla.«»Prosvijetli me«, rekao je Rutilije Ruf koji je polako počeo osjećati napor –

Marijevesunogebileduže.»Primijetio sam jer samčuonekogadagovori najljepšimmogućim latinskim i

jednakolijepimglasom.Noviorator,pomisliosam, istaovidjetiokomejeriječ.BiojetotvojmladinećakDruz,nimanjeniviše!Iakonisamznaotkojeondoksenisamraspitao,aidaljesamposramljenštoimenisampovezaostvojomobitelji.«»Kogaovogaputatuži?«upitaojeRutilijeRuf.»Tojeonozanimljivo!Nijetužitelj«,objasniojeMarije.»Onjebraniteljitopred

stranimpretorom,nimanjeniviše!Tojevažanslučaj,tujeiporota.«»Umorstvorimskogagrađanina?«»Ne.Bankrot.«»Tojeneobično«,dahtaojeRutilijeRuf.»Mislim da žele postaviti nekakav primjer«, rekao je Marije ne usporavajući.

»Tužitelj jebankarGajOpije, abranjenikmarsijskiposlovni čovjek izMaruvija,Lucije Frauk. Prema riječima mojega izvjestitelja, a riječ je o profesionalnompratiteljusuđenja,Opijasuumorililošidugovimeđunjegovimitalskimračunima,pajeodlučionapravitiprimjerodItalikaovdje,uRimu.CiljmujeuplašitiostatakItalije–kakobinastaviliplaćatikamatekojesu,sumnjam,zelenaške.«»Kamatesu«,puhaojeRutilijeRuf,»postavljenenadesetposto.«»AkosiRimljanin«,odgovoriojeMarije,»pomogućnostiRimljaninvišeklase.«»Samonastavi tako,GajuMarije, izavršitćeškaobraćaGrakho– jakomrtav.«

»Glupost!«»Jabih...mnogoradije...otišaokući«,rekaojeRutilijeRuf.»Omekšao si«, rekao je Marije, bacivši pogled na svojeg posrćućeg pratitelja.

»Dobrabikampanjaučinilačudazatvojufizičkuspremu,PublijeRutilije.«»Dobarbiodmoručiniočudazamoju fizičkuspremu«,usporio jeRutilijeRuf.

»Doistanerazumijemzaštoradimoovo.«»Najprijezatoštoje,kadsamnapustioForum,tvojnećakidaljeimaodobradvai

pol sata na raspolaganju da zaključi slučaj«, objasnio jeMarije. »To je jedno odonihprobnihsuđenja,znaš,sčestimpromjenamapostupkasuđenja.Stogasuprvosaslušani svjedoci, zatim je tužilaštvo dobilo dva sata za zaključak slučaja, paobranatrisata,anakontogbistranipretortrebaozatražitipresuduodporote.«»Starijenačinbioposveispravan«,rekaojeRutilije.»Oh,neznambaš.Mislimda

novnačinčitavpostupakčinigledateljimazanimljivijim«,objasniojeMarije.Spuštali su se niz obronkeClivusaSacera, s nižimdijelomForumaRomanuma

predsobom,alikovinasudustranogpretoranisupromijenilisvojrasporedotkakojeMarijeotišaoodande.»Dobro,stiglismonavrijemezazaključak«,rekaojeMarije.Marko Livije Druz i dalje je govorio, a njegova je publika i dalje slušala u

ushićenoj tišini.Očito dobranomladi od dvadeset godina,mladi je odvjetnik bioprosječnevisineinabijenegrade,crnokosipreplanuleputi.Nijebiojedanodonihodvjetnikakojiosvajajufizičkomnazočnošću,iakomujelicebilopristalo.»Nijeličudesan?«upitaojeMariješapatomRutilija.»Imadar–učinidapomisliš

kakoseobraćatebiosobno,inikomedrugome.«Doista je imao taj dar. Čak i iz daljine –Marije i Rutilije Ruf stajali su u dnu

brojnegomile–njegove su tamneočinaizgledgledaledubokounjihove i samonjihoveoči.»Nigdje ne piše da je čovjek u pravu samo zato što je Rimljanin«, govorio je

mladić.»NezalažemsezaLucijaFrauka,optuženog–zalažemsezaRim!Zalažemsezačast!Zalažemsezačestitost!Zalažemsezapravdu!Nenekulaskavupravdukoja zakon tumači premanjegovunajdoslovnijem značenju, nego za pravdukojazakon tumači prema njegovu najlogičnijem značenju. Zakon ne bi trebao bitigolema i teškapločakojapoklapa čovjeka i stežegau jednolik lik jer ljudi nisujednoliki.Zakonbi trebaobiti nježan list koji padana čovjeka i pokazuje njegovjedinstvenoblikispodprekrivajućejednoličnosti.Uvijekmoramoimatinaumudami,građaniRima,stojimokaoprimjerostatkusvijeta,posebnonasvojimsudovimaiu svojimsudnicama. Je li takvo iskustvo ikadapostojalonegdjedrugdje?Takavizbor?Takvarazboritost?Takvabriga?Takvamudrost?ZartonijeneštoštočakiAtenjaniizGrčkepriznaju?ZartoPergamljaninepriznaju?«Njegovjegovortijelabioizniman,čakiuzozbiljnemanevisineigradekojeje

togadodatnonaglašavala.Dabitogunosioiznimno,muškaracjemoraobitivisok,širokihramenaiuskihbokova,amoraosekretatiisiznimnomnježnošću.MarkoLivijeDruznijeuspijevaonitiujednojodtihtočaka.Aipakjestijelomčiniočuda,od najsitnijeg pokreta prsta do najvećeg zamaha desnom rukom. Pokreti glave,izrazilica,promjeneuhodu–svejebilotakodobro!»Lucije Frauk, Italik iz Maruvija«, nastavio je dalje, »konačna je žrtva, a ne

počinitelj.Nitko – uključujućiLucija Frauka – ne spori da nedostaje velika svotanovca koju je posudio Gaj Opije. Nije sporna ni činjenica da je tu veliku svotu

novcapotrebnovratitiGajuOpiju,zajednoskamatamakojeiduuzzajam.Naovajilionajnačin,dugsemoravratiti.Akojepotrebno,LucijeFraukspremanjeprodatisvoje kuće, svoje robove, svoj namještaj – sve što posjeduje! A to je više negodovoljnozanadoknadu!«Prišaojeprednjemreduporoteipogledaomuškarceusredini.»Čulistesvjedoke.

Čuli stemojegauvaženogkolegu tužitelja.LucijeFrauk jeposudionovac.Alionnije lopov. Stoga tvrdim da je Lucije Frauk prava žrtva ove prijevare, a ne GajOpije,njegovbankar.AkoosuditeLucijaFrauka,uvaženičlanoviporote,osuđujetega na zakonsku kaznu koja se primjenjuje na čovjeka koji nije građanin našegavelikog grada, niti imatelj latinskih prava. Sva će imovina Lucija Frauka bitiprisilnoprodana,avidobroznateštotoznači.Prodajomsenećedobitinipribližnanjezina vrijednost, a možda se čak ni ne prikupi dovoljno za vraćanje potpunogiznosa.« Ova je posljednja rečenica izgovorena s važnim pogledom premapokrajnjimsjedištimanakojima je,nasklopivustolcu, sjedioGajOpije,okruženčinovnicimairačunovođama.»Dobro, dakle, neće to biti ni približna vrijednost imovine. A nakon toga će,

uvaženi članovi porote, Lucije Frauk biti prodan u dužničko ropstvo sve dok nenadoknadi razliku između tražena iznosa i iznosa dobivena prisilnom prodajomnjegove imovine. Istina, Lucije Frauk je možda loš procjenitelj značaja svojihstarijihzaposlenika,ahuvođenjuposlajenevjerojatnovještiiznimnouspješan.Paipak, kako može vratiti dug ako, oduzete imovine i osramoćen, bude predan uropstvo?HoćelionGajuOpijumoćibitikoristan,baremkaočinovnik?«Mladićjesadasvakozrncesvojesnageivoljeusmjeriopremarimskombankaru,

muškarcuupedesetima,blagogizgleda,kojijedjelovaoopijennjegovimriječima.»Jer,začovjekakojinijerimskigrađaninosudazbognekekazneneprijaveznači

jednoprijesvegaostalog.Onmorabitibičevan.Nekažnjenštapovimakaoštosečini s rimskim građanima. Njima možda ostanu masnice, ali glavna je kaznapovrijeđeno dostojanstvo. Ne! On mora biti izbičevan. Mora biti bičevanbodljikavim bičem sve dok mu ne ostane ništa od kože i mišića i dok ne budedoživotnounakažen,goreodbilokojegamojegroba.«Marijev sevrat naježio jer, akomladićnijegledao ravnounjega– jednogaod

najvećih vlasnika rudnika u Rimu – onda su se njegove oči poigravale s njime.KakojemladiDruzuspiopronaćidošljakautakovelikojgomili?»Mi smoRimljani!« povikao jemladić. »Italija i njezini građani pod našom su

zaštitom. Želimo li biti vlasnici rudnika za ljude koji se u nas ugledaju kao uprimjer?Želimolinevinačovjekaosuditizbogtehničkihstvari, jednostavnozbognjegova potpisa na dokumentu o zajmu? Zanemarujemo li činjenicu da je onspremannapotpununadoknaduštete?Postupamo li,zapravo,premanjemumanjepravednonegoštobismopostupilipremanekomrimskomgrađaninu?Hoćemoliizbičevati čovjeka koji bi umjesto toga trebao nositi kapu budalaša jer je bio

dovoljno budalast da vjeruje lopovu? Hoćemo li od žene napraviti udovicu?Hoćemo li od djece oca prepunog ljubavi napraviti siročad? Sigurno nećemo,uvaženičlanoviporote!Jer,mismoRimljani.Mismoboljavrstaljudi!«Uzšuškanjebijelevune,govornikseokrenuoiodmaknuoodbankara,stvarajući

takotrenutakukojemususvipogledinapustilibankaraipošlizanjim,zbunjeni.Svipogledi,osimnekolikoporotnikauprvomredukojisuizgledalikaoisvihostalihpedesetijedančlanporote.IosimočijuGajaMarijaiPublijaRutilijaRufa.JedanseporotnikzapiljiouOpija,povlačećikažiprstpodnuvratakaodagasvrbi.Odgovorje stigao odmah – najblaže odmahivanje glavom velikog bankara. GajMarije sepočeosmiješiti.»Zahvaljujem, praetor peregrinus«, rekao je mladić dok se klanjao stranome

pretoru, iznenada krut i stidljiv, bez traga onoga što ga je bilo obuzelo dok jegovorio.»Hvala ti, Marko Livije«, rekao je strani pretor i pogledao porotu. »Građani

Rima,potpišitesvojepločiceipredajtesudusvojupresudu.«Nastalojeopćekomešanjenasudu.Svisuporotniciizvuklipločicebijeleglinei

olovkeodugljena.Aliništanisupisali–umjestotoga,gledalisuglaveusrednjemredu.MuškarackojijenevidljivomkretnjomuputiopitanjeOpijuuzeojeolovkuinapisao slovo na svojoj pločici, a zatim snažno klimnuo, ruku ispruženih iznadglave.Pločicamujeidaljestajalaulijevojruci,avišestrukisunaborinjegovetogepadali prema njegovu lijevom ramenu dok se ruka protezala u zrak. Ostatak jeporotnikavrijednopisaoipredavaosvojepločiceliktorimakojisusekretalimeđunjima.Strani jepretor sambrojioglasove.Svi sučekalipresudu,držećidah.Pretor je

pogledaosvakupločicuibacaoihujednuoddvijekošarepokrajstolaprednjim,većinu u jednu, manji broj u drugu. Kada je pregledao pedeset i jednu pločicu,podignuojepogled.»ABSOLVO«, rekao je. »Četrdeset i troje za, osmero protiv. Lucije Frauk iz

Maruvija, građanine marsijskog naroda naših italskih saveznika, ovaj te sudoslobađa, ali samo pod uvjetom da potpuno nadoknadiš štetu, kako si obećao.OstavljamtedasedogovorišouvjetimasGajemOpijem,tvojimkreditorom,prijekrajadanašnjegdana.«Itojebiloto.MarijeiRutilijeRufčekalisudagomilazavršičestitanjemladome

MarkuLivijuDruzu.NapokonsuokoDruzaostalisamouzbuđeniprijatelji.No,kadsuseskupinipribližilivisokčovjekgustihobrvaivrlonizakčovjekzakojegasusviznalidajeDruzovujak,svisusestidljivorazišli.»Čestitke,MarkoLivije«,rekaojeMarijepružajućimuruku.»Hvalati,GajuMarije.«»Dobroobavljeno«,rekaojeRutilijeRuf.OkrenulisusepremavelijskomkrajuForumaipočelihodati.

RutilijeRufjerazgovorostavioGajuMarijuiDruzu,zadovoljanvidjevšidamunećaktakosjajnosazrijevakaoodvjetnik,aliisvjestannedostatakakojisusekriliispodtognabijenavanjskaizgleda.MladijeDruz,držaojenjegovujakPublije,bioposve neduhovit momčić, briljantna no neobično tmurna duša koja nikada nećeimatilakoćupostojanjakojabismekšalanadolazećegroteske,pauživotukojigajeočekivaoneće uspjeti preskočiti većinu životne patnje. Iskren.Uporan.Poduzetan.Nesposobanpustitinakonštojednomzagrizeuproblem.Da.Alizbogsvegatoga,rekaojeujakPublijesamomesebi,mladijeDruzbiočastanmomčić.»ZaRimbibilojakološedajetvojitalskipodanikosuđen«,govoriojeMarije.»Uistinujakološe.FraukjejedanodnajvažnijihljudiuMaruviju,uvaženaosoba

umarsijskom narodu. Naravno, nakon što otplati dug Gaju Opiju, neće više bititolikovažan,alizaraditćeponovno«,odgovoriojeDruz.StiglisudoVelijekadajemladiDruzupitao:»PenjeteliseuzPalatin?«zastajući

predhramomJupiteraStatora.»Nikako«, rekao je PublijeRutilijeRuf, trgnuvši se izmisli. »GajMarije ide k

menivečerati,nećače.«Mladi se Druz starijima ozbiljno naklonio, pa se počeo uspinjati uz Clivus

Palatinus.IzaMarijaiRutilijaRufapojavilaseneprivlačnasiluetaKvintaServilijaCepiona Juniora, najboljeg prijatelja mladoga Druza, trčeči kako bi dostiglamladogDruzakojigaječuo,aliniječekao.»Tomiseprijateljstvonesviđa«,rekaojeRutilijeRuf,zastajućikakobigledao

kakosesiluetedvojicemladićasmanjuju.»Oh?«»Nemožeimseprigovoritinaplemenitosti igolemubogatstvu, timServilijima

Cepionima,alikratkesupameti,avelikogponosa,pa tonijeprijateljstvodvojicejednakih«, rekao je Rutilije Ruf. »Čini se da moj nećak radije bira poseban stilpodređenosti i laskanjakojemladiCepion Juniornudi,umjestopoticajnijeg–a iprizemnijeg!–druženjasasebiravnima.Jer,bojimse,GajuMarije,daćeodanostCepionaJunioramladomeDruzudatipogrešandojamdajesposobanvoditiljude.«»Uborbi?«RutilijeRufjestaonamjestu.»GajuMarije,postojeidrugedjelatnostiosimrata,

drugeinstitucijeosimvojske!Ne,govoriosamovođenjunaForumu.«

POSLIJEISTOGAtjednaMarijejeponovnoposjetiosvojegaprijateljaRutilijaRufa,aovogagajeputapronašaokakoserastresenopakira.»Panecijeumire«,objasniojeRutilije,trepćućikakobizaustaviosuze.»Oh,tojejakološe!«uzviknuojeMarije.»Gdjeje?Hoćešlistićinavrijeme?«»Nadamse.UTarzu je i tražime.Zamisli, tražimene,odsvihRimljanakoje je

poučavao!«Marijevjepogledbioblag.»Azaštonebi?Tisi,naposljetku,bionjegovnajbolji

učenik.«»Ne,ne«,maliječovjekdjelovaozamišljeno.»Idemkući«,rekaojeMarije.»Besmislica«, rekao je Rutilije Ruf i poveo ga u radnu sobu, nevjerojatno

neurednu prostoriju preplavljenu stolovima i ormarima nakrcanim knjigama odkojihjevećinabilabaremdjelomičnorazmotana,anekesubilepoloženenaruboveskojihsuseslijevalezavjeseodskupocjenogaegipatskogpapira.»Uvrt«,rekaojeMarije,nenalazećimjestausredtogkaosa,noitekakosvjestan

daRutilijeRufmožepronaćibilokojuknjiguutrenoka,makakoizgubljenomonadjelovalaneupućenuoku.»Štopišeš?«upitaoje,ugledavšinastoludugsvitakpapirakojijeFanijeobradio.

Svitak je već dopola bio pokriven prepoznatljivim rukopisom Rutilija Rufa,urednimičitljivimkolikomujeisobabilauredna.»Nešto o čemu ću morati razgovarati s tobom«, rekao je Rutilije Ruf izlazeći.

»Priručnik s podacima o vojevanju. Nakon našega razgovora o nesposobnimgeneralima kojeRim stvara posljednjih godina pomislio samkako je vrijeme danetko sposoban stvori koristan priručnik. Dosad sam se bavio logistikom iplaniranjem tabora,ali sadasepočinjembaviti taktikom i strategijom,ana timsipodručjimatimnogoboljiodmene.Stogaćutrebatitvojupomoć.«»Smatrajtoučinjenim.«Marijejesjeonadrvenuklupuusredsitnoga,zasjenjenog

i pomalo zanemarenog vrta, obrasloga i s fontanom koja nije radila. »Je li teposjetioMetelsmrdljivi?«upitaoje.»Zapravojest,prijedanas«,odgovoriojeRutilijeisjeonaklupunasuprotMariju.»Imenejejutrosposjetio.«»Čudesno je koliko se malo promijenio naš Kvint Cecilije Metel smrdljivi«,

nasmijaoseRutilijeRuf.»Dasamubliziniimaosvinjac,ilidamojafontanaičemusluži,moždabihgaponovnobiobacio.«»Znam kako se osjećaš, alimislim da to nije dobra zamisao«, rekao jeMarije.

»Štotijerekao?«»Natjecatćesezakonzula.«»Hoće, budemo li uopće imali izbore! Što je došlo tim dvjema budalama da i

drugiputpokušajubitipučkimtribunima,kadtonijeuspjelonibraćiGrakho?«»To neće odgoditi izbore centurijata – niti narodne izbore, kad smo već kod

toga«,rekaojeRutilijeRuf.»Naravnodahoće!Ovaćedvojicakojatražedrugimandatnatjeratisvojekolege

dastavevetonasveizbore«,rekaojeMarije.»Znaškakvisutinašipučkitribuni–kadazagrizu,ništaihnemožezaustaviti.«Rutilijejekrozsmijehzatresaoglavom.»Trebaobihznatikakvisupučkitribuni!

Biosamjedanodnajgorih.Aitisitakavbio,GajuMarije.«»Pa,da...«

»Bit će izbora, ne boj se!« rekao je Rutilije Ruf mirno. »Pretpostavljam da ćepučkitribuniizićinaizborečetiridanaprijeprosinačkihIda,asvićeostalislijeditinekolikodananakonIda.«»AMetelsmrdljivićepostatikonzulom«,rekaojeMarije.RutilijeRufsenagnuonaprijedisklopiodlanove.»Onneštozna.«»U pravu si, stari prijatelju. On svakako zna nešto što mi ne znamo.Možeš li

pogoditiočemujeriječ?«»Jugurta.PlaniraratprotivJugurte.«»Ijamislimdajetako«,rekaojeMarije.»Samo,hoćeligaonzapočeti,ilićeto

učinitiSpurijeAlbin?«»NebihrekaodaSpurijeAlbinimaželudaczatakvošto.Alivrijemećepokazati«,

rekaojeRutilijesmireno.»Ponudiomijeposaostarijegalegatauvojsci.«»Imenijeponudioistipoložaj.«Pogledalisuseinacerili.»Ondanamjeboljedasaznamoštosezbiva«,rekaojeMarijeustajući.»Spurije

Albintrebaobidoćiovamodabiodržaoizbore,anitkomunijerekaodaizborajošnekovrijemenećebiti.«»Ionako je napustio afričku provinciju prije nego što su vijesti mogle doći do

njega«,rekaojeRutilijeRuf,prolazećipokrajradnesobe.»HoćešliprihvatitiSmrdljivkovuponudu?«»Hoću,budešliititoučinio,GajuMarije.«»Dobro!«Rutilije je sam otvorio ulazna vrata. »A kako je Julija? Nisam je imao prilike

susresti.«Marijejezasjao:»Predivno–čudesno–sjajno!«»Smiješnastarabudalo«,rekaojeRutilijeigurnuoMarijanaulicu.»Slušajštose

zbivadokmenemaijavimizačuješlizveckanjeoružja.«»Hoću.Sretnoputuj!«»Ujesen?Bitćetomrtvačnicaodbrodaimogaobihseutopiti.«»Ne ti«, rekao jeMarije cereći se. »OtacNeptun te ne bi uzeo, ne bi se drznuo

pokvaritiSmrdljivkoveplanove.«

JULIJA JE BILA trudna i jako zadovoljna drugim stanjem. Jedini joj je strespredstavljalaMarijevaprevelikabrižnost.»Uistinu,GajuMarije,savršenosamdobro«,reklajetisućitiput.Biojestudeni,a

dijete je trebalostićiokoožujkasljedećegodineisadajepočeladjelovati trudno.No sjala je uobičajenim sjajem budućemajke koju nisu smetale ni mučnine, nitioticanje.»Jesilisigurna?«nemirnojujeupitaosuprug.

»Idi,odlazi!«reklaje,alinježno,smiješećise.Umiren,budalastijujesuprugostaviosaslugomunjezinojradnojsobiipovukao

seusvoju.Bilojetojedinomjestougolemojkućinakojemusenjezinaprisutnostnijeosjećala, jedinomjestonakojemu ju jemogaozaboraviti.Nije jepokušavaozaboraviti,alipostojalisutrenucikadajemoraomislitinadrugestvari.Poput događanja u Africi. Sjedeći za stolom, izvukao je papir i počeo svojim

čvrstim,neugladenimstilompisatiPublijuRutilijuRufukojijebiosretnostigaouTarznakonvrlobrzogputovanja.

Sudjelujem na svakoj sjednici senata i plebsa i napokon se čini da će ubližojbudućnostidoćido izbora.Bilo je ivrijeme.Kaošto si rekao,bit ćeprijeprosinačkihIda.PublijeLicinijeLukuliLucijeAnijepočinjupopuštati.Nemislimdaćeuspjetidoćidodrugogamandatakaopučkitribuni.Zapravo,općijedojamsadadasusedogovoriliostavititakavdojamkakobiizgradiliimenapredočimaelektora.Obojicasumaterijalzakonzule,alinitijedannijeuspioostavititragakaopučkitribun–štoneiznenađujejernisureformatori.Koji je onda bolji način ostavljanja traga od zaustavljanja svih izbora uRimu?Pretvaram se, čini se, u cinika. Je li to moguće za italskog seljačića bez

imaloznanjagrčkoga?Stvari su, kao što znaš, uAfrici jakomirne, iako naši špijuni javljaju da

Jugurtauistinuskuplja iosposobljavavrlovelikuvojsku– i tourimskomestilu!No, sve je bilo posve suprotnood tišine kada seSpurijeAlbin vratiokući prije više od mjesec dana kako bi održao izbore. Predao je izvještajsenatu, uključujući činjenicu da je od svoje vojske zadržao samo tri legije,jedne načinjene od mjesnih plaćenika, jedne od rimskih trupa koje su većstacioniraneuAfrici te jednekoju jeprošlogproljećadoveo iz Italije.Tektrebajuokusitikrv.SpurijeAlbinnije,činise,nekiratnik.NemoguistorećizaSmrdljivka.AlionoštojeuzrujalonašečasnekolegeusenatučinjenicajedajeSpurije

Albinodlučiousvojojodsutnostiučinitisvojegamlađegbrata,AulaAlbina,namjesnikom provincije Afrike i zapovjednikom afričke vojske!Pretpostavljam da bi senat to nekako progutao da je Aulo Albin postaonjegovimkvestorom, ali – znamda znaš, ali ipak ti govorim – kvestorskomjestonijedovoljnouvaženozaAulaAlbina,pajestavljenubratovuslužbukao stariji legat. I to bez odobrenja senata! Stoga imamo svoju rimskuprovinciju Afriku kojom u namjesnikovoj odsutnosti upravljatridesetogodišnjausijanaglavabez iskustva iliosobiteoštroumnosti.MarkoSkaursezapjenioodbijesa inašemkonzuluuputiokritikukakvuovajnećebrzozaboraviti,jamčimti.Alištojeučinjeno,učinjenoje.Možemosenadati

daćesenamjesnikAuloAlbindoličnoponašati, iakoSkaursumnjau to.Asumnjamija,PublijeRutilije.

TojepismoposlanoPublijuRutilijuprijenegosuizboriodržani.Marijesenadao

daće tobiti injegovoposljednjepismo jer jevjerovaodaćesedoNovegodineRutilijevratitiuRim.ZatimjestigloRutilijevopismoukojemugaobavještavadajePanecijeidalježivtedasezbogsusretasastarimučenikomtolikooporaviodabi mogao poživjeti nekoliko mjeseci duže nego što je stanje njegove malignebolestiispočetkagovorilo.»Očekujmekadmevidiš,negdjenaproljeće,prijenegoSmrdljivkokreneuAfriku«,stajalojeupismu.StogajeMarijeponovnosjeo,kadajestaragodinabilanaizmaku,ipisaonovo

pismouTarz.

Očito nisi sumnjao da će Smrdljivko biti izabran za konzula, i bio si upravu.Nonarodiplebssuuživaliuizborimaprijeizboracenturiona,anitijedanodizboranijeizazvaonikakvihiznenađenja.Takosukvestorizasjeliuurede petog dana prosinca, a novi pučki tribuni desetog dana – jedinizanimljiv pučki tribun je Gaj Mamilije Limetan. Oh, obećavaju i tri novakvestora.Naši slavnimladioratori i sudskezvijezde,LucijeLicinijeKras injegovnajboljiprijateljKvintMucijeScevoladvojicasuodnjih,alitrećimije najzanimljiviji: vrlo odlučan i drzakmomak iz obitelji koja je nedavnopostala plebejska,GajServilijeGlaukkojega se sigurno sjećaš iz njegovihdananasudu.OvihsedanagovoridajenajboljipisaczakonakojegajeRimstvorio.Nesviđamise.Smrdljivkojebioprviuizborimacenturijata,paćesljedeće godine biti stariji konzul. No Marko Junije Silan nije daleko izanjega.Glasovanjejezapravobiloposvekonzervativno.Međupretorimanijeniti jedan novi čovjek. Umjesto toga, među šestoricom su dvojica izpatricijskihobitelji i jedanpatricijusvojenuplebejskuobitelj–upravonašKvint Lutacije Katul Cezar. Kad je o senatorima riječ, glasovanje je biloizvrsno iobećavasjajnunovugodinu.A tada je,dragimojPublijeRutilije,udariogrom.ČinisedajenašAuloAlbinpaouiskušenjeglasinaogolemublagu,pohranjenuunumidskomgraduSuthulu.Stoga ječekaodoknijebiosiguran damu je brat konzul na putu zaRim, kako bi održao izbore prijenegoštojenapaoNumidiju!Vodećitrijadneineiskusnelegije,zamislisamo!Njegova je opsada Suthula bila neuspješna, naravno – građani su samozatvorili gradskavrata i smijalimu se s vrha zidina.Ali umjestodapriznakakonijesposobanodržatimaluopsadu,akamolicijeluvojnu,što jeAuloAlbinučinio?Vratioseurimskuprovinciju?Čujemtekakosepitaš,iznimnorazumančovjekkakav jesi.Pa, tobibio izborkojibi tidoniodasi tiAuloAlbin,alitonijebioizborAulaAlbina.Skupiojevojskuipošaonazapadnu

Numidiju!Vodećitrijadneineiskusnelegije.Jugurtagajenapaousrednoćiu blizini grada Calame i tako ga teško porazio da se mladi brat našegakonzula bezuvjetno predao. Zatim je Jugurta natjerao svakog Rimljanina isvakog plaćenika Aula Albina da prođe ispod jarma. Ucjenom je od AulaAlbinadobiopotpisnasporazumkojimdobivasveštonijemogaodobitiodsenata!Vijestio tomeuRimunismodobiliodAulaAlbina,većodJugurtekoji je senatu poslao kopiju sporazuma i pismo u kojemu se oštro tuži narimskuizdajuinapadnamiroljubivudržavukojanijepodignulaniprstkakobi zaprijetilaRimu.Kadakažemda je JugurtapisaoRimu, želim rećida jeimao drskosti pisati svojem najstarijem i najgorem neprijatelju MarkuEmilijuSkauru,unjegovojuloziprincepsasenatusa.Tojesračunatauvredakonzula, naravno – odabrati svoje pismo i uputiti vodi senata.Oh, kako jeSkaurbiobijesan!OdmahjesazvaosjednicusenatainatjeraoSpurijaAlbinadaotkrijesveštojedotadbilomajstorskiskriveno,uključujućičinjenicudanijebiotolikoneupoznatsplanovimamlađegabratakakojeprvotnotvrdio.Senat je bio zaprepašten. Zatim je sve postalo ružno iAlbinova je frakcijabrzopromijenilastrane,ostavljajućiSpurijadasamobjašnjavakakojevijestisaznaoodAulaupismukojejeprimionekolikodanaprije.OdSpurijasmosaznalidajeJugurtaAulunarediodasevratiurimskuAfrikutemuzabraniodazakoračiprekonumidskegranice.ItakoondjepohlepnimladiAuloAlbinčeka,tražećiodbratauputeštočiniti.

Marijejeuzdahnuoiprotegaoprste.OnoštojeRutilijuRufubilaradostnjemuje,

nenaviklomnapisanjepisama,bilateškamuka.»Završistime,GajuMarije«,rekaojesamomesebi.Pajenastavio.

Naravno,najviše jeboljelošto jeJugurta rimskuvojskuprisiliodaprođeispodjarma.Toserijetkodogađa,alikadasedogodi,uzbunisecijeligrad,odonihnajvišihdoonihnajnižih.Kakojetobilomojeprvoiskustvostim,bio sam jednakouzbunjen, ponižen i uništen, kao i svaki rimskiRimljanin.Drznuobihserećidajetojednakobolnoitebi,pamijedragoštonisibioovdjedasvjedočišprizorimaljudiutamnojodjećikakoplačuičupajukosu,brojnim vitezovima bez tankih pruga na tunikama, senatorima s tankimprugamaumjestoširokih.LjudisčitavaneprijateljskogpodručjaizvanhramaBelloneskupilisuseiprinijelivelikežrtvekakobiseJugurtunaučilopameti.SrećajeSmrdljivkuspustilaukrilopredivnuvojnuzasljedećugodinu,atiija ćemo se provesti na ratištu – to jest, provest ćemo se ako se naučimoslagatisaSmrdljivkomkaosvojimzapovjednikom!Novipučki tribunGajMamilije dižebuku tražeći krvPostumijaAlbina–

želi brataAulaAlbina smaknuti, a bratu SpurijuAlbinu suditi zbog izdaje,

barem zbog gluposti daAula imenuje namjesnikom u njegovoj odsutnosti.Mamilije zaziva instituciju posebnoga suda i želi suditi svakomRimljaninukojijeikadaimaokakvihsumnjivihposlovasJugurtom,odvremenaLucijaOpimija naovamo, zamisli samo! A raspoloženje Izabranih očeva senatatakvojedabimutolakomoglouspjeti.Problemjeuprolaskuispodjarma.Sviseslažudasuvojskainjezinzapovjedniktrebalipoginutiondjeumjestodabudupodvrgnuti takvomočitomponiženju.S timseneslažem,amislimda se ni ti ne bi složio. Vojska je dobra samo koliko je dobar njezinzapovjednik,makakovelikabilanjezinasnaga.SenatjesastavioiposlaooštropismoJugurti,obavještavajućigadaRimne

možeinećepriznatisporazumsilomdobivenodčovjekakojinemanikakavimperij, pa stoga nema niti utjecaj senata i Rima da vodi vojsku, upravljaprovincijomilisastavljasporazume.Naposljetku,alineinajmanjevažno,PublijeRutilije,GajMamilijejedobio

mandat plebejske skupštine da postavi poseban sud na kojemu će se zbogizdaje suditi svimazakoje se sumnjada sunabilokakavnačinposlovali sJugurtom.To je dodataknapisanposljednjegdana staregodine.Senat je zapromjenu svim srcem podržao plebejsku legislativu, a Skaur je zaposlensastavljanjem popisa osoba koje će se naći na sudu. U tome mu srdačnopomažeGajMamilijekojijenaposljetkudošaonasvoje.Štoviše,naovomsumamilijanskomsuduvećevjerojatnosti zadobivanjeosudanego štobibilenatradicionalannačin,dasudvodicenturijskaskupština.Zasadseraspravljao Luciju Opimiju, Luciju Kalpurniju Beštiji, Gaju Porciju Katonu, GajuSulpicijuGalbi,SpurijuPostumijuAlbinuinjegovubratu.Nokrvnijevoda.SpurijeAlbinprikupio ječudesannizodvjetnikakojićeu senatu tvrditida,maštonjegovbratAulojestilinijeučinio,zakonskinemožebitisuđenjernikada nije posjedovao zakonski imperij. Iz ovoga možeš zaključiti da ćeSpurijeAlbinpreuzetiAulovdiokrivnjeidaćesigurnobitiosuđen.Čudnomiještoćeispasti,budelisesveodvijalokakosamgotovosigurandahoće–glavnićekrivacAuloAlbinizšetnjeispodjarmaizićineokaljanekarijere!Oh, da, i Skaur će biti jedan od tri predsjedavajućaMamilijeve komisije,

kakonazivajunovisud.Prihvatiojesoduševljenjem.I to je svezastarugodinu,PublijeRutilije.Čudesnagodina, sveusvemu.

Nakon što je sva nada nestala,moja je glava isplivala na površinu rimskihpolitičkih voda, potaknuta mojim brakom s Julijom. Metel Smrdljivko mepokušavapridobiti, a oni kojimenikadanisuprimjećivali kadabihustao igovorio,sadamiseobraćajukaosebiravnome.Pazinasebenaputukući ivratisebrzo!

PANECIJEJEUMROUTarzusredinomveljače,pajePublijeRutilijeRufimao

malovremenadasevratikućiprijepočetkasezoneratovanja: isprva jebiokaniovećidioputaproćikopnom,alihitnostgajeprisililadaiskušasrećunamoru.»Aimaosamipunosreće«,rekaojeGajuMarijudannakonštojestigaouRim,

malo prijemartovskih Ida. »Barem su jednom vjetrovi puhali u smjeru koji samželio.«Marijesenacerio.»Rekaosamti,PublijeRutilije,čakniotacNeptunnebiimao

hrabrostipokvaritiSmrdljivkoveplanove!Zapravosiimaoivišesreće:dasibiouRimu, sigurno bi bio dobio zadatak uvjeravati italske saveznike da nam predajusvojetrupe.«»Atojetočnoonoštositiradio,akosamdobrorazumio?«»Još od početka siječnja, kada je ždrijeb Metelu dodijelio zapovjedništvo nad

afričkimratomprotivJugurte.Oh,regrutacijanijebila teška jercijelaItalijagoriodželjedaseosvetizboguvredeprolaskaispodjarma.Alijakojemaloljudionepravevrste«,rekaojeMarije.»OndanamjeboljenadatisedabudućnostnenosinovevojnekatastrofezaRim«,

rekaojeRutilijeRuf.»Da,boljenamje.«»KakoseSmrdljivkoponašaprematebi?«»Jakouljudno,kadsesveuzmeuobzir«,rekaojeMarije.»Došaomeposjetitidan

nakonustoličenjaibaremjebiotolikopristojandamiotvorenokažesvojemotive.Upitaosamgazaštoželimene–itebe,kadsmovećkodtoga–kadasmoodnjeganapravilitakvubudaluonomaduNumanciji.AonjerekaodanemarizaNumancijukolikojecrnopodnoktom.ŽelidobititrenutačniratuNumidiji,anajboljinačindato postigne jest da zatraži usluge dvojice muškaraca koji najbolje na svijetushvaćajuJugurtinustrategiju.«»To je lukava zamisao«, složio seRutilijeRuf. »Kao zapovjednik, on će požeti

slavu. Kakve veze ima tko će za njega dobiti rat, kada će on biti taj koji će seprovestiutrijumfalnojkočijiipokupitilovorike.SenatnećenitebinimeniponuditinovoprezimeNumidicus–ponuditćeganjemu.«»Njemujetopotrebnijenegonama.MetelSmrdljivkojeizklanaCecilija,Publije

Rutilije! To znači da glava upravlja srcem, posebno kad je riječ o spašavanjuvlastitekože.«»Tojevrlospretnorečeno«,rekaojeRutilijeRufzadivljeno.»Većlobirausenatu

damuproduljezapovijedanjeAfrikominasljedećugodinu«,rekaojeMarije.»TosamogovoridajedovoljnodobroprocijenioJugurtuprijemnogogodina–

daznakakoNumidijanećebitilakopokorena.Kolikolegijauzima?«»Četiri.Dvijerimske,dvijeitalske.«»UztrupekojesuvećstacioniraneuAfrici–recimo,jošdvije ' legije.Da,tobi

trebalobitidovoljno,GajuMarije.«»Slažemse.«Marijejeustaoodstoladanatočivino.»Što to čujem o Gneju Korneliju Scipionu?« upitao je Rutilije Ruf, u pravom

trenutku prihvaćajući pehar koji mu je Marije pružio jer je Marije zaurlao odsmijehaigotovoproliopiće.»Oh, Publije Rutilije, to je bilo predivno! Iskreno, nikad me neće prestati

oduševljavatiponašanjestarogarimskogplemstva.ImamoovdjeScipiona,uvaženaiizabranapretorakojemujedodijeljenonamjesništvonadDaljomHispanijomkadaseizvlačilalutrijazapretorskeprovincije.Aštoonučini?UstaneusenatuiodlučnoodbiječastnamjesničkogmjestauDaljojHispaniji!>Zašto?<,pitaSkaur,šokiranjeron je nadgledao izvlačenje lutrije. >Zato<, kaže Scipion s iskrenošću koja mi jegotovodirljiva,>jerbihpoharaotomjesto.<Domseskorosrušio:navijanje,uskliciradosti, toptanje nogama, pljesak. A kada se buka napokon stišala, Skaur jejednostavno rekao, >Slažem se, Gneju Kornelije, ti bi poharao tomjesto.< I sadašaljuKvintaServilijaCepionadavodiDaljuHispanijuumjestoScipiona.«»Ionćepoharatitomjesto«,rekaojeRutilijeRufsmiješećise.»Naravno, naravno! Svi to znaju, uključujući Skaura. Ali Cepion barem ima

pristojnostipravitisedaneće,paRimmožezatvoritiočipremaHispanijiiživotsemoženastavitikaoiprije«,rekaojeMarije,vrativšisezastol.»Volimovomjesto,Rutilije,doistagavolim.«»DragomijedaSilanostajekodkuće.«»Pa, srećomnetkomoraostati iupravljatiRimom!Kakavbijeg!Senat sedoista

boriodaMinucijuRufuprodužimandatnamjestunamjesnikaMakedonije,vjerujmi.Akadajetomjestopopunjeno,SilanunijeostaloništaosimRimagdjesesveuglavnomsamoodsebepokreće.SilannamjestuvodevojskezamisaojeodkojebisamMarsproblijedio.«»Svakako!«složioseRutilijeRufodlučno.»Zapravo, ovo je dosada bila dobra godina«, rekao jeMarije. »Ne samo što je

Hispanija spašenaodnježnamilosrđaScipionova, iMakedonijaod iste sudbineurukama Silana – već je i Rim puno slobodniji od zlikovaca, ako mi se možeoprostitištonekeodnašihkonzularanazivamzlikovcima.«»MislišnaMamilijevukomisiju?«»Točno.Beštija,Galba,Opimije,GajKatoniSpurijeAlbinsusviredomosuđeni,

a zakazano je još suđenja, iako bez iznenađenja. Gaj Memije je bio najrevnijiMamilijev pomagač u prikupljanju dokaza o dosluhu s Jugurtom, a Skaur jenemilosrdanpredsjedniksuda.Iako,govoriojeuobranuBestije,aondapromijeniomišljenjeiglasovaodagaseosudi.«RutilijeRuf senasmiješio. »Čovjekmorabiti prilagodljiv«, rekao je. »Skaur se

moraoriješitidužnostipremakolegikonzularutakoštoćesezaložitizanjega,ali

toganećeomestiudužnostipremasudu.NeSkaura.«»Ne,nikakoneSkaura.«»Akamosuotišliosuđeni?«upitaojeRutilijeRuf.»Velik broj ih ovih dana odabire Masiliju kao mjesto progonstva, a Lucije

OpimijeodabraojezapadnuMakedoniju.«»AAuloAlbinjepreživio.«»Jest. Spurije Albin je preuzeo svu krivnju, a senat mu je to glasovanjem

dopustio«,rekaojeMarijeiuzdahnuo.»Biojetolijepzakonskičistpotez.«

JULIJAJEDOBILA trudovenamartovskeIde,akadasubabiceobavijestileMarijadaporodnećebitilagan,odmahjepozvaoJulijineroditelje.»Našajekrvprevišestaraiprevišerijetka«,rekaojeCezarMarijuuplašenodok

su zajedno sjedili u Marijevoj radnoj sobi, otac i suprug povezani zajedničkomljubavljuistrahom.»Mojakrvnije«,rekaojeMarije.»Ali to njoj ne pomaže! Moglo bi pomoći njezinoj kćeri bude li je imala i

moramo na tome biti zahvalni.Nadao sam se da ćemoj brak sMarcijom unijetimalo plebejske snage umoju lozu – ali čini se da jeMarcija previše plemenita.Njezinajemajkabilapatricijka,Sulpicija.Znamdaimaonihkojitvrdedakrvmoraostati čista, ali primijetio sam više puta dosada da djevojke starih obitelji čestoiskrvarenaporodu.Zaštobi inačesmrtnostdjevojaka iz starihobiteljibila tolikovišaodonedrugihdjevojaka?«ICezarjerukamaprošaokrozsrebrnukosu.Marijevišenijesjedio.Ustaojeipočeohodatiamo-tamo.»Pa,imanajboljuskrb

kojunovacmožekupiti«,rekaojeiklimnuopremasobizaporodizkojesejošnisučulinikakvizvučinapora.»ProšlejeseninisuuspjelispasitiKlitumninanećaka«,rekaojeCezariutonuou

mračnoraspoloženje.»Čijega?Mislišnasvojuproblematičnuprvususjedu?«»Da,natuKlitumnu.Njezinjenećakumroprošlogarujnanakonduljebolesti.Bio

je mlad čovjek, naizgled posve zdrav. Liječnici su učinili sve čemu su se moglidosjetiti,aliipakjeumro.Otadamislimnanjega.«Marijesezapiljioutasta.»Zaštomislišnanjega?«upitaoje.»Kakvavezatumože

postojati?«Cezar je zagrizao usnu. »Stvari se događaju u trojstvima«, rekao je sumorno.

»SmrtKlitumninanećakabilajesmrtumojojbliskojokolini,okolinimojeobitelji.Morajudoćijošdvijesmrti.«»Akojetako,ondaćesesmrtidogoditiutojobitelji.«»Nenužno.Jednostavnomorajupostojatitrismrti,svenekakopovezane.Alidok

sedrugasmrtnedogodi,izazivamprorokadamipredvidivezuizmeđunjih.«Marijevesurukepoletjele,napolauljutnji,napolauočajanju.»GajuJulije,Gaju

Julije! Pokušaj biti optimističan, preklinjem te! Nitko još nije došao reći da jeJulijin životuopasnosti, jednostavnomi je rečenodaporodnećebiti lak.Poslaosampotebedamipomognešuovomužasnomčekanju,anedametolikouznemirišdapredsobomvišenevidimnitračaksvjetlosti!«Posramljen,Cezarseodlučiopotruditi.»Zapravo,dragomi ještoćeJulijasada

roditi«, rekao je odlučnije. »Nisam je u posljednje vrijeme htio gnjaviti, ali kadprođeporod,nadamsedaćemoćipotrošitimalovremenanarazgovorsJulilom.«U sebi jeMarijemislio da Julili treba isprašiti stražnjicu čvrstom roditeljskom

rukom, ali uspio je djelovati zainteresirano. Naposljetku, sam nikada nije bioroditelj,akakojesadatotrebaopostati(prođelisvedobro),moraojesamomesebipriznati da se lako može dogoditi da postane popustljiv tata, poput Gaja JulijaCezara.»ŠtojesJulilom?«upitaoje.Cezarjeuzdahnuo.»Prestalajejesti.Većdugojemoramotjeratidaneštopojede,

ali u posljednja četiri mjeseca stanje se pogoršalo. Izgubila je kilograme ikilograme!Asada je sklonanesvjesticama, jednostavnopadnena tlo.Liječnicinemoguotkritištonijesnjomuredu.«Oh,hoćulizaistapostatitakav,pitaoseMarije.Srazmaženomjemladomdamom

svebilouredu,ništaštomaladozaravnodušnostinebiizliječila!No,pretpostavioje da bi ona mogla biti temom razgovora, pa je pokušao razgovarati o njoj.»PretpostavljamdabihtiodaJulijasaznaštojeposrijedi?«»Svakakobihtohtio!«»Vjerojatnojezaljubljenaunekoganeprikladnog«,rekaojeMarijekojinijeznao

očemujeriječ,aliipakjebioposveupravu.»Glupost!«rekaojeCezaroštro.»Kakoznašdajetoglupost?«»Jersuliječnicipomislilinatoiprovelipotpunuistragu«,rekaojeCezarbraneći

se.»Kogastepitali?Nju?«»Naravno!«»Moždabibilokorisnijepitatinjezinuslužavku.«»Doista,GajuMarije!«»Nijetrudna?«»Doista,GajuMarije!«»Slušaj,punče,nikakvekoristinemadameuovomtrenutkupočinješgledatikao

kukca«,rekaojeMariječvrsto.»Diosamobitelji,nisamstranac.Akoja,sasvojimograničenim iskustvom kad je riječ o mladoj dami od šesnaest godina, vidim temogućnosti,ondabiihitimoraovidjeti,aliivišeodtoga.Dovućinjezinuslužavkuu svoju radnu sobu i natjeraj je da ti kaže istinu – jamčim ti da ona zna što se sJulilomdogađaijamčimtidaćeseslomitibudešlijeispitivaonaispravannačin–

mučenjemiprijetnjamasmrću!«»GajuMarije,nemogu toučiniti!« rekao jeCezar,zgrožennadsamompomisli

nadrakonskemjere.»Nećeš morati učiniti više od prijetnja«, rekao je Marije strpljivo. »Nalupana

stražnjicaisamspomenmučenjabitćedovoljnidaispljunesveštozna.«»Nemogutoučiniti«,ponoviojeCezar.Marijejeuzdahnu.»Činikakohoćeš.Alinemislidaznašistinusamozatoštosi

razgovaraosJulilom.«»Umojojseobiteljiuvijekgovorilaistina«,rekaojeCezar.Marijenijeodgovorio,samojestajaosaskepsomnalicu.Netkojepokucaonavrataradnesobe.»Uđite!«povikaojeMarije,sretanzbogometanja.BiojetomaleniGrksaSicilije,Atenodor.»Domine,vašavassuprugatraži«,obratioseMariju,»imislimdabijojkoristilo

dadođete.«Marijevosesrcesjurilounjegov trbuh.Uvukao jedahs jecajem ipružio ruku.

Cezarjeskočionanogeizuriouliječnikasbolnimizrazomlica.»Jeliona...jeliona...«,Cezarnijemogaodovršitirečenicu.»Ne,ne!Mirujte,domine,dobroje«,rekaojeGrksmirujućiga.GajMarijenikadanijebioubliziniženekojarađaisadajebioprestravljen.Nije

biloteškogledationekojejeubioiliosakatiotijekombitke–onisubilibraćapomaču,neovisnoostranikojojsupripadali,ičovjekjeuvijekznaodabimogaobitijedan od njih, ako Fortuna tako odluči. U Julijinu je slučaju žrtva bila njegovavoljena,netkokogaječuvaoištitio,pokušavaozaštititiodsvakemogućeboli.Ipak,Julija nije bilamanje žrtvom od njegovih neprijatelja jer se u krevetu boli našlazbognjega.UznemirujućamisaozaGajaMarija.No kada je ušao u prostoriju za porod, sve je djelovalo uobičajeno. Julija je

uistinuležalaukrevetu.Stolčićzaporod–posebanstolacnakojićejeposjestikadauđeuposljednjistadijporoda–biojeneupadljivopokrivenukutu,pagačaknijeniprimijetio. Na njegovo olakšanje, nije djelovala umorno ili teško bolesno, a utrenutkukadgajeugledala,širokosenasmiješilaipružilaobjeruke.Uzeoihjeipoljubio.»Jesilidobro?«upitaojuje,pomalobudalasto.»Naravno da jesam! Samo će potrajati, kažumi, a ima i malo krvarenja. Ništa

zbog čega se sada treba brinuti.« Bolan joj je grč prešao preko lica, a ruke suzgrabile njegove sa snagom za koju nije ni znao da je posjeduje. Stiskala ga jemoždaminutuprijenegoseponovnopočelaopuštati.»Samosamtehtjelavidjeti«,nastavilajekaodanijebiloprekida.»Mogulitevidjetisvremenanavrijeme,iliteovoprevišeuznemiruje?«»Radijebihtevidio,ljubavimojamalena«,rekaoje,saginjućisekakobipoljubio

crtunakojoj su se susretali kosa i čelo, kao i nekolikomekih, perjastihuvojaka.

Bilisumokri,obavijestilesuganjegoveusne,ainjezinajekožabilavlažna.Sirotanjegovaljubav!»Bit će sve u redu, GajuMarije«, rekla je puštajući njegove ruke. »Pokušaj ne

brinutisepreviše.Znamdaćesvebitidobro.Jelitataidaljestobom?«»Jest.«Okrećućisekakobiotišao,susreosesoštrimpogledomMarcijekojajestajalas

jednestrane,udruštvutrijubabica.Oh,bogovi!Onamunećetakoskorooprostitištojeovoučinionjezinojkćeri!»GajuMarije!«povikalajeJulijakadajestigaodovrata.Okrenuose.»Jeliastrologovdje?«upitalaje.»Nijejoš,aliposlaosamponjega.«Osjećajolakšanjananjezinulicu.»Oh,dobro!«

MARIJEV JE SIN rođendvadeset i četiri sata poslije, u lokvi krvi.Gotovo jemajkustajao života, ali njezina je volja da preživi bila vrlo snažna i, nakon što su jeliječnicinapunilivatomipodignulijojbokove,krvarenjeseusporiloinaposljetkuprestalo.»Onćebitislavančovjek,domine,injegovćeživotbitiprepunvelikihdogađajai

silnih pustolovina«, rekao je astrolog, stručno zanemarujući neugodna motrištakojaroditeljimalihsinovanikadaneželeznati.»Znači,živjetće?«upitaojeCezarodlučno.»Bezsumnjećeživjeti,domine.«Jedansedugačakipomaloprljavprstspustiona

Opozicijuisakriojeodpogleda.»Imatćenajvišipoložajuzemlji.Tojeovdje,unjegovoj karti, tako da čitav svijet može vidjeti.« Drugi je dugačak i prljav prstpokazaonaTrigon.»Mojćesinbitikonzul«,rekaojeMarijesgolemimzadovoljstvom.»Sasvimsigurno«,rekaojeastrolog,padodao,»alinećebitivelikpoputsvojega

oca,kažeKvinkunks.«AtoseMarijujošvišesvidjelo.Cezar je natočio dva pehara najboljega i nerazvodnjenog falernijskog vina, pa

jedan pružio zetu, blistajući od ponosa. »Za tvojega sina i mojega unuka, GajuMarije«,rekaoje.»Nazdravljamobojici!«

TAKO JE, kada je krajem ožujka konzul Kvint Cecilije Metel isplovio za afričkeprovincije s Gajem Marijem, Publijem Rutilijem Rufom, Sekstom JulijemCezarom, Gajem Julijem Cezarom Juniorom te četiri obećavajuće legije, GajMarijemogaoplovitiznajućidajenjegovasuprugaizvansvakeopasnostiidamusinnapreduje.Čakjeinjegovapunicaodlučilaponovnorazgovaratisnjim!»RazgovarajsJulilom«,rekaojeJulijiprijenegoštojeotišao.»Tvojseotacjako

brinezanju.«Osjećajući se snažnijom iprštećiodsrećešto joj je sinčudesnovelika izdrava

beba,Julijaježalilasamozajednim–nijejošbiladovoljnosnažnadapratiMarijauKampanijuibudesnjimnekolikodanadužeprijenegoštoonnapustiItaliju.»Pretpostavljam da misliš na ove gluposti s izgladnjivanjem«, rekla je Julija i

udobnijesesmjestilauMarijevonaručje.»Pa,neznampunovišeodonogaštomijetvojotacrekao,alipretpostavljamda

jeto«,rekaojeMarije.»Oprostimi,mlademedjevojkenezanimajupreviše.«Njegova se supruga, mlada djevojka, potajno nasmiješila. Znala je da o njoj

nikada ne razmišlja kao o mladoj djevojci, već o osobi svoje dobi, podjednakozrelojirazboritoj.»Razgovaratću snjom«, rekla je Julija ipodignula licenapoljubac.»Oh,Gaju

Marije, kakva šteta što još nisam dovoljno dobro da malome Mariju pokušamopodaritimalogabratailisestru!«

ALIPRIJENEGOštojeJulijamoglaskupitisnagezarazgovorsasestrom,doRimasudoprlevijestioGermanima i čitav jegradobuzelapanika.Otkako suGalinapaliItaliju prije tri stotine godina i gotovo uništili malenu rimsku državu, Italija ježivjelaustrahuodbarbarskihupada.UpravosuuobranuodnjihitalskisavezničkinarodiodabralipovezatisvojesudbinesasudbinomRimaiuobranuodnjihsuRimiitalskisaveznicivodilitrajnepograničneratoveuztisućumiljadugumakedonskugranicu između Jadranskogamora i tračkogaHelesponta.Upravo je u obranuodnjihGnejDomicijeAhenobarbprijesamodesetgodinaprobiopravukopnenurutuizmeđu italskeGalije i hispanskih Pireneja i pokorio plemena koja su živjela uzrijeku Rodanus, namjeravajući ih oslabiti izlaganjem rimskome utjecaju istavljanjempodrimskuvojnuzaštitu.Sve do prije pet godina barbarski su Gali i Kelti predstavljali najveći strah za

Rim, ali onda su se na pozornici prvi put pojavili i Germani i iznenada su, uusporedbisnjima,GaliiKeltipostaliuljuđeni,krotki,popustljivi.Poputsvihbauka,ti strahovi nisu potjecali iz onoga što je bilo poznato, već iz svega onoganepoznatog. Germani su se pojavili niotkuda (tijekom konzulata Marka EmilijaSkaura)i,nakonštosugolemojidobroosposobljenojrimskojvojscizadalitežakporaz(zakonzulataGnejaPapirijaKarbona),ponovnonestalikaodaihnikadanijeni bilo. Tajanstveni. Nepredvidivi. Nesvjesni svih uobičajenih uzoraka ponašanjakojasurazumjeliipoštovalisvinarodikojisusekretaliuzobaleSrednjegmora.Jer,zaštobise,nakonštojevelikapobjedačitavuItalijuraširilaprednjimapoputžene u napuštenom gradu, Germani okrenuli i nestali? To nije imalo nikakvasmisla!Alionise jesuokrenuli,oni jesu nestali, akako sugodineodKarbonovaneslavnog poraza prolazile,Germani su postali tek Lamija,Mormolik – bauk zaplašenjedjece.Starijestrahodbarbarskogupadavraćenuprijašnjestanje,između

drhtajarazumijevanjaiosmijehanevjerice.Asadasuse,ponovnoniotkuda,Germaniopetpojavili,slijevajućiseustotinama

tisuća u Galiju preko Alpa, gdje se rijeka Rodanus ulijevala u jezero Lemana.Galskasuplemena,kojasuRimudugovalaodanost–zemljeAeduiiAmbarri–bilapreplavljena Germanima, visokima dva metra, sablasno blijedima, divovima izlegenda, duhovima iz nekogbarbarskog podzemnog svijeta.Rasuli su se toplom,plodnomdolinomrijekeRodanus,uništavajućiputemsvakogživogstvora,odljudidomiševa, od šuma do paprati, ravnodušni prema usjevima na poljima koliko ipremapticamauzraku.VijestisudoRimastigleprekasnodabisevratilokonzulaKvintaCecilijaMetela

koji se s vojskom već iskrcao u provinciji Africi. Tako je, iako je bio budala,konzulMarkoJunijeSilan–istionajkojijeostaouRimuvladatinamjestugdjejemogaoučinitinajmanještete–postaoononajbolještojesenatmogaodati,sputanzakonimaiobičajima.Jerpoduzetnasekonzulanijemoglozaobićiukoristdrugogzapovjednika, ako bi pokazao da je spreman poći u rat.ASilan je ustvrdio da jepresretan zbog mogućnosti da pode u rat protiv Germana. Poput Gneja PapirijaKarbona pet godina prije, i on je zamislio germanska kola prepuna zlata, a to jezlatopoželiozasebe.NakonštojeKarbonbioizazvaoGermanedaganapadnuizatimpretrpiostrašan

poraz,GermaninisupokupilioružjeioklopekojesuporaženiRimljaniostavilizasobom,ilinasvojimmrtvima,ilisutopakoniživiodbacilikakobiubrzalibijeg.TakojelukavRim,umjestonesvjesnihGermana,poslaoljudekojisuskupilisvakikomadoružja iopreme ivratili ihnatraguRim,gdjesupohranjeni.Tosevojnoblago i dalje nalazilo u skladištima razasutim po čitavu gradu, čekajući da ga seiskoristi. Metel i njegova afrička ekspedicija već su iscrpili ograničene izvorepoduzeća temeljenih na ručnom radu koja su proizvodila oružje i opremu napočetku sezone vojevanja, pa je bila velika sreća što su se Silanove na brzinusastavljenelegijemogleopremitiiztihskladišta,iakosu–naravno–novacikojimasuoružjeioklopnedostajalituopremumoralikupitioddržave,atojeznačilodajedržavadonekleimalakoristiodSilanovihnovihlegija.Mnogo je teže bilo pronaći trupe koje bi Silanmogao voditi. Oni zaduženi za

novačenjeradilisunapornoipodvelikimpritiskomžurbe.Čestosezanemarivalaimovinskavaljanost.Muškarcikojisuželjelislužiti,anisuimalidovoljnoimovine,bili su hitno novačeni, njihova je nesposobnost da se sami naoružaju riješenaKarbonovimstarimzalihama,atrošaktogoružjaodbijenjeodnaknadekojusukaonovaci trebali primati. Umirovljeni su veterani namamljeni iz bukoličkogljenčarenja–uglavnombezprevišemukejerbukoličkoljenčarenjeuglavnomnijeodgovaralo ljudima koji su odradili deset sezona pod zastavama i stoga izgubilipravonanovipoziv.Naposljetkujesveobavljeno.MarkoJunijeSilanpošaojeuGalijuprekoAlpa,na

čelu sjajne vojske od sedam legija i s velikim konjičkim odredom TračanapomiješanihsnekimGalima izmirnijihdijelovarimskeprovincijeGalije.Svesedogađalokrajemsvibnja,tekosamtjedananakonštosuvijestionajezdiGermanastigledoRima.UtomjerazdobljuRimnovačio,naoružaoidjelomičnoosposobiovojsku od pedeset tisuća ljudi, uključujući konjicu i pozadinske snage. Samo jebauk,takosilankaoštosutobiliGermani,mogaopokrenutitakavjunačkinapor.»AlitojeipakdokazštomiRimljanimožemopostićikadatoodlučimo«,rekaoje

Gaj Julije Cezar svojoj ženiMarciji nakon njihova povratka. Bili su putovali davidelegijenapočetkunjihovamaršaizVieFlaminijepremaitalskojGaliji,atojebiozadivljujući,predivanprizor.»Da, pod uvjetom da Silan uspije obaviti posao«, rekla je Marcija, prava

senatorskasuprugakojujepolitikavrlozanimala.»Mislišdanemože«,rekaojeCezar.»I ti to misliš, samo ne želiš priznati. Ali sam pogled na toliki broj stopala u

čizmamakakoprelazeMulvijskimost izaziva umeni silno zadovoljstvo što sadakaocenzoreimamoMarkaEmilijaSkauraiMarkaLivijaDruza«,reklajeMarcijasuzdahomzadovoljstva.»MarkoSkaurjeupravu:Mulvijskijemosturasuluinećepreživjeti još jednu poplavu. I što bismo onda učinili kada bi sve naše trupe bilejužnoodTibera imorale hitnomarširati na sjever?Zatomi je jakodrago što jeizabranjerjeobećaopopravitiMulvijskimost.Divančovjek!«Cezar sepomalogorkonasmiješio,alipokušao jebitipošten,pa rekao:»Skaur

postaje utjecajnom i uglednom osobom, proklet bio! On je zabavljač, čudesanmađioničar – a trećinom prevarant. No onaj dio koji nije prevarant vrijedan jemnogovišeodcjelinedrugogačovjeka–izatomu,pretpostavljam,sveopraštam.Osimtoga,upravuje:potrebannamjenovprogramjavnihradova,nesamozatodabismopovećalizaposlenost.Svionilopovskičitačisenatorskihsvitakakojesmoproteklihnekolikogodinamoralitrpjetikaocenzorenisuvrijednipapiranakojimaispisujucenzus!TrebaSkauruodatipriznanje:namjeravariješitinekeproblemezakojeznamdaihjetrebalodavnoriješiti.Ipak,nemoguoprostitinjegovoisušivanjemočvara oko Ravene, niti planove za sustav kanala i prokopa između Parme iMutine.«»Oh,daj,GajuJulije,budivelikodušan!«reklajeMarcijapomalooštro.»Izvrsno

ještoćeukrotitiPad!SGermanimakojinapadajuGalijuprekoAlpa,posljednještonam treba jest da nam vojska bude odsječena s planinskih prolaza jer je Pad svepoplavio!«»Većsamrekaodaseslažemkakojetodobro«,rekaojeCezar,padodaoprilično

tvrdoglavo:»Paipak,opčinjavajućejedajesvojprogramjavnihradovazadržaouonim dijelovima u kojima ima velik broj podanika – a vjerojatno je i da će dozavršetkaradovaušestero-stručitinjihovbroj.ViaAemiliaprolazicijelimputemodArimina na Jadranu do Taurasije na obroncima zapadnih Alpa: tri stotine milja

podanikaodanihpoputkamenjaugrađenautucestu!«»Pa, sretno mu«, Marcija je bila jednako tvrdoglava. »Pretpostavljam da ćeš

pronaći nešto negativno i u njegovu planiranju i popločavanju ceste uz zapadnuobalu!«»Zaboravila si spomenuti ogranak do Dertone koji će povezati cestu zapadne

obalesViomAemiliom«,ljutioseCezar.»Auspiojeidogovoritidačitavprojektnosinjegovoime!ViaAemiliaScauri.Svašta!«»Negativansi!«reklajeMarcija.»Zadrtasi«,uzvratiojeCezar.»Postojetrenucikadbihvoljeladamisetolikonesviđaš«,kazalajeMarcija.»Postojetrenucikadmogurećiistoto«,odvratiojeCezar.UtomjetrenutkuušetalaJulila.Bilajeiznimnomršava,nejošnalikkosturu,ali

ovako jemanje-više izgledala posljednja dvamjeseca. Jer, otkrila je ravnotežu ukojoj jemogla izgledati jadno, ali ipakneupasti u stanjeukojemu je smrt jasnamogućnost,akonesmrtodgladi,aondasasvimsigurnozbogbolesti.SmrtnijebiladijelomJulilinavelikogplana,nitijojjeduhpatio.Imala je dva cilja – jedan je bio prisiliti LucijaKornelija Sulu da prizna svoju

ljubavpremanjoj,adrugi:omekšatisvojuobiteljdotočkeslomajersamojetada,dobrojeznala,imalabaremmaleizglededobitiočevodopuštenjedaseudazaSulu.Iako je bila vrlo mlada i vrlo razmažena, nije počinila pogrešku precjenjivanjasvoje snage nad snagom koju je imao njezin otac. Možda ju je volio do ludila,moždajojjeugađaodogranicesvojihnovčanihmogućnosti,nokadadođetrenutakodlučivanja o muškarcu za kojega će se vjenčati, slijedit će svoje želje nauštrbnjezinih.Oh, bude li dovoljnoposlušnada odobri njegov izbor supruga za nju –kaošto je Julijaučinila– sjatćeprirodnim i jednostavnimsjajemzadovoljstva,aznalajeidaćetražitinekogatkoćesebrinutizanju,voljetijeiuvijekseponašatipremanjojsnježnošćuipoštovanjem.Nikada,nikada,nikadanjezinotacnebinatopristao, a nije bilo ni razloga kojim bi ona – ili Sula –mogli navesti oca da sepredomisli.Mogla je plakati, mogla je preklinjali, mogla se zaklinjati na vječnuljubav, mogla se okrenuti naopako, ali njezin bi otac i dalje odbijao dati svojpristanak. Posebno je to bilo istina sada, kada je imala miraz od nekih četrdesettalenata–milijunsestercija–ubanci,mirazkojijuječiniopoželjnomudavačomikoji je uništio Suline izglede da ikada uvjeri njezina oca da je namjerava oženitizbognjesame.Tojest,kadaonpriznadaježelioženiti.KaodijeteJulilanikadanijepokazivalaznakiznimnestrpljivosti,alisada,kadjoj

jestrpljivostbilapotrebna,imalajujeuizobilju.Strpljivapoputpticekojajesnijelajaje,osmislilajevelikiplan,posvesvjesnadaće,želilipostićisvojuvolju–atojebiobraksaSulom–moratibitistrpljivijailukavijaodsvihostalih,odsvoježrtve,Sule, do njezina nadzornika, Gaja Julija Cezara. Bila je svjesna čak i nekihopasnosti koje su je čekale na putu do uspjeha – Sula bi se, primjerice, mogao

oženitinekomdrugomiliodseliti izRima,iliserazboljeti iumrijeti.Aličinilajesve što je bilo u njezinoj moći da te mogućnosti odvrati, ponajprije služeći sesvojom bolešću kao oružjem usmjerenim u srcemuškarca za kojega je znala danikadanećepristatidajevidi.Kakojetoznala?Jergajepokušalavidjetinekolikoputa tijekom prvih mjeseci nakon njegova povratka u Rim, ali trpjela je jednoodbijanjezadrugim,avrhunacjebiokadajojje–doksubiliskriveniizajednogaodširokihstupovanaPorticusuMargaritaria–rekaodaće,neostaviliganamiru,zauvijeknapustitiRim.Veliki se plan polako ostvarivao, a njegova se klica začela na prvom susretu –

kada je izvrijeđao njezinu dječju debljinu i otjerao je. Prestala je jesti slatkiše iizgubilamalonatežini,noodnjeganijestiglanikakvanagradazanjezintrud.TadasevratiouRimipostaojošgrubljipremanjoj,anjezinajeodlučnostrasla,pajepočela odbacivati hranu. Isprva je bilo jako teško, no otkrila je da se, kada sedovoljnodugodržitogpolugladovanja,nepopuštajućinapastidasenajede,njezinakoličinajelasmanjuje,aoštricegladijenjavaju.Kada jeLucijeGavije Stih umro od duge bolesti prije osammjeseci, Julilin se

velikiplanmanjeilivišerazvio.Trebalojeriješitisamonaporneprobleme:trebaloje osmisliti način da ostane u Sulinim mislima, ali i otkriti kako održati onuravnotežutežinekojabijojomogućilaživot.ProblemSuleriješilajepišućimupisma.

Volimteinikadasenećuumoritiponavljatitito.Akosupismajedininačindatenatjeramdamečuješ,ondaćupisatipisma.Desetke.Stotine.Tisuće.Akobudu potrebne godine, ugušit ću te pismima, utopiti te u njima, zdrobiti tenjima. Što je rimskije od pisanja pisama?Hranimo se njima, kao što se jahranimpisanjempisama tebi.Što znači hrana, kadamiuskraćuješhranu zakojom moje srce i duša žude? Moj najokrutniji, najbezosjećajniji,najnemilosrdniji voljeni! Kako možeš ostati daleko od mene? Razbij zidizmeđunašihdomova,ukradimeusvojusobui ljubime,i ljubime,i ljubime! Ali ti to ne želiš. Mogu te čuti kako mi to govoriš dok ležim ovdje,preslabada napustim svoj užasankrevet prepunmržnje. Što samučinila dazaslužimtvojuravnodušnost,tvojuhladnoću?Sigurnosenegdjeunutartvojebijelekožekrijenajmanji slavujčić,mojabitpredana tebinačuvanje,pa jeJulila koja živi pokraj tebe u svojem užasnom krevetu od mržnje samoisisanaiisušenapatvorinakojajesvakogadanasvevišesjena,svevišeblijedlik. Jednoga ću dana nestati i od mene će ostati samo onaj sitan slavujčićunutartvojebijele,bijelekože.Dođiipogledajme,vidištosiučinio!Ljubime,ljubime,ljubime!Jerjatevolim!

Ravnotežuhranebilojemnogotežepostići.Odlučnadaseneudeblja,nastavilaje

gubiti kilogrameunatoč trududa zadrži postojeće stanje.Aonda je jednogadanačitava skupina liječnika koja jemjesecima paradirala kućomGaja JulijaCezara iuzaludno je pokušavala izliječiti, otišla Cezaru i založila se za to da je se silomhrani. Ali, kako to liječnici obično čine, ostavili su obitelji u zadatak obavljanjenjihovaprljavogposla.Stoga seokupilo cijelokućanstvo,odnajnovijeg robadonjezine braće,Gaja i Seksta, došla jeMarcija, čak i samCezar.Bio je to strašanzadatakkojegasenitkoposlijeniježeliosjećati.Julilajevrištalakaodajeubijaju,anespašavaju,žestokoseborila,povraćalasvakizalogaj,pljuvala,grcala,gušilase.Kada je Cezar napokon naredio da užas prestane, obitelj se povukla vijećati iodlučiladaseJulilu,maštoječekaloubudućnosti,nećevišesilomhraniti.Alibukakoju je Julilaproizvela tijekompokušajahranjenjapustila jemačka iz

Cezarovevreće.Sadajecijelosusjedstvoznalozanjegovenevolje.Nijeriječbilaotomeda jeobiteljsvojenevoljeskrivalazbogsrama.GajJulijeCezarprezirao jetračeveinikadaniježeliobitinjihovimizvorom.U pomoć nije pritekao nitko drugi do susjeda Klitumna. Stigla je oboružana

hranomkojućeJulila,jamčilaje,svojevoljnopojestiikojuposlijenećepovratiti.CezariMarcijaoduševljenosujeprihvatiliislušalidokjegovorila.»Pronađiteizvorkravljegamlijeka«,reklajeKlitumnavažno,uživajućiunovome

iskustvubivanja središtemcezarovskepozornosti. »Znamda tonije lakonaći, alivjerujemdapostojinekolikoljudiudoliniCamenarkojimuzukrave.Zatimusvakušalicukravljegamlijekarazbijtejednokokošjejajeidodajtetrižlicemeda.Tucitesmjesudoksenavrhunestvoripjena,panakrajudodajtepolačašejakogvina.Akovino dodate prije nego istučete smjesu, na vrhu se neće stvoriti pjena.Ako imatestaklenivrč,poslužitejojpićeunjemujerjeonovrlolijepo.Jakojeružičasto,sažutompjenomnavrhu.Akoganepovrati,ostatćeživaipriličnozdrava«,objasnilajeKlitumna koja se živo sjećala sestrina izgladnjivanja nakon što je spriječena upokušajuudajezanajmanjeprikladnogmomkaizAlbeFucentije:krotiteljazmija,nimanjeniviše!»Pokušatćemo«,reklajeMarcijaočijupunihsuza.»Upalilojesmojomsestrom«,reklajeKlitumnaiuzdahnula.»Kadjepreboljela

krotiteljazmija,udalasezaocamojegadragog,dragogStiha.«Cezarjeustao.»OdmahćuposlatinekogauCamenar«,rekaojeinestao.Tadamu

jeglavaprovirilakrozvrata.»Aštoćemoskokošjimjajem?Moralitobitidesetojaje,ilijeiobičnodovoljnodobro?«»Oh, mi smo rabili obična«, rekla je Klitumna mirno, opuštajući se na stolcu.

»Onajakovelikamoguporemetitiravnotežupića.«»A med?« ustrajao je Cezar. »Običan latinski med, ili da pokušamo nabaviti

himetanski,ilinekinedimljen?«»Običan latinski je dovoljno dobar«, rekla je Klitumna odlučno. »Tko zna?

Možda je pomogao dim u običnom medu. Ne mijenjajmo izvorni recept, Gaju

Julije.«»Posveispravno«,Cezarjeponovnonestao.»Oh, kada bi to samo mogla podnijeti«, rekla je Marcija drhtavim glasom.

»Susjedo,naizmakusmosnaga!«»Mogupretpostaviti.Alinemojte tomepridavati tolikupozornost,baremnedok

vas Julilamožečuti«, rekla jeKlitumnakoja jemoglabiti razumnakadanjezinosrcenijebilouključenoikojabiradosnoostavilaJuliludaumre,dajesamoznalazapismakojasusegomilalauSulinojsobi.Licejojsezgrčilo.»Neželimodrugusmrtunašadvadoma«,reklajeitužnošmrcnula.»Svakako,neželimo!«povikalajeMarcija.Njezinseosjećajzadruštvenapravila

probudio,pasenježnoobratilasusjedi.»Nadamsedastebaremdoneklepreboljeligubitaknećaka,Klitumno?Znamdajetojakoteško.«»Snalazimse«,odgovorilajeKlitumnakojajenamnogorazinauistinutugovala

za Stihom, ali na jednoj joj je, važnoj razini život bio mnogo jednostavniji bezrješavanja stalnih sukoba između preminuloga Stiha i njezina dragog, predragogSule.Teškojeuzdahnula–zvučećiuvelikekaoJulila,štoipaknijeznala.Taj je susretbioprviodmnogih– jerkada jepićeuistinuupalilo,Cezarovose

kućanstvoosjetilodužnimsvojojvulgarnojsusjedi.»Zahvalnost«,rekaojeGajJulijeCezarkojibiseskrivaouradnojsobikadgod

biizatrijazačuoKlitumninvisokglas,»možebitiprokletadosada!«»Oh,GajuJulije,nebuditakavmrgud!«reklajeMarcijabranećise.»Klitumnaje

zapravojakodragainikakojenesmijemopovrijediti–atobisemoglodogoditinastavišlijetakoupornoizbjegavati.«»Znamdajevrlodraga!«povikalajeglavakućanstvaljutito.»Baštomeismeta!«

JULILINJEPLANtolikozakompliciraoSulinživotdabijoj,dajetoznala,todonijelosilnozadovoljstvo.Alinijeznalajerjeonsvojumukukrioodsvih,osimodsebe,aglumio je i ravnodušnost prema njezinim mukama, čime je posve zavaraoKlitumnu, uvijek prepunu vijesti o stanju u susjednoj kući, sada kad je dobilapoložajspasiteljice.»Voljela bih kada bi svratio pozdraviti sirotu djevojku«, rekla je Klitumna

zabrinuto,upravoudobakadajeMarkoJunijeSilanpoveosvojihsedamčudesnihlegijanasjeverViomFlaminijom.»Čestopitazatebe,LucijeKornelije.«»Imam pametnijega posla od zabavljanja ženskog Cezara«, odgovorio je oštro

Sula.»Kakva očita besmislica«, ubacila se Nikopolis strastveno. »Ne možeš biti

besposlenijinegoštojesi!«»Je li tomoja krivnja?« prasnuo je, okrećući se svojoj ljubavnici s iznenadnim

divljaštvomkoje ju jenatjeraloda seu strahupovuče.»Mogaobihbiti zaposlen!MogaobihmarširatisaSilanomuborbusGermanima!«

»Pa, zašto nisi otišao?« upitala je Nikopolis. »Toliko su spustili imovinskuvaljanostdasise,sasvojimimenom,gotovosigurnomogaoprijaviti.«Usne su mu se razvukle, otkrivajući duge i oštre očnjake koji su njegovu

osmijehudavaliposebnoopasanizgled.»Ja,patricijKornelije,kaoobičanvojnikulegiji?«upitaoje.»RadijebihbioprodanuropstvoGermanima!«»Željatisemoždaiostvari,nezaustavimoliGermane.Doista,LucijeKornelije,

postojetrenucikadiprejasnopokazuješdasisamsebinajgorineprijatelj.Evosada,kad je Klitumna tražila samo da učiniš sitnu uslugu umirućoj djevojci, lažeš danemašnivremenaniinteresa–doista,iscrpljuješme!«Lukavjojsesjajuvukaoupogled.»Naposljetku,LucijeKornelije,morašpriznatidajetvojživotovdjemnogougodnijiotkakojeLucijeGavijetakoprikladnonestao.«Ispod glasa je zapjevušila melodiju popularne pjesme, pjesme čiji su stihovi

govorili o pjevaču koji je umorio svojega ljubavnog rivala i izvukao se.»Priiiiiiiiiik-laaaaaaaaadnoneestaooooo!«pjevušilaje.Licemujepostalookrutno,aličudnobezizražajno.»DragamojaNikopolis,zašto

neprošetašdoTibera,pamiučinišsilnuusluguiskočiš?«Priča o Julili je tako zaboravljena. Ali bila je to tema koja se neprestano

ponavljala,apotajnojeSulabioprestravljen.Nijemogaopokazatisvojuranjivost,nijemogao pokazati brigu.U svakom je trenutku ona budalasta Julilina služavkamoglabitiuhvaćenaunošenjunekogodpisama, ili je Julilamoglabitiuhvaćenausredpisanja– i što ćeondabiti s njim?Tkobi, s obziromnanjegovupovijest,mogao povjerovati da nije sudjelovao ni u kakvoj spletki ? Jedno je bilo imatisramotnuprošlost,aliodlučelicenzoridajekrivaczakvarenjekćeripatricijskogsenatora, nikada, ali nikada ne bi bio razmatran za članstvo u senatu. A bio jeodlučandastignedosenata.ŽudiojezaodlaskomizRima,alinijeseusuđivao.Tkoznaštobidjevojkamogla

učinitiunjegovojodsutnosti?Iiakojetomrziopriznati,nijesemogaonatjeratidajenapustidokjetolikobolesna.Moždajesamaizazvalasvojubolest,aliipakjetobila ozbiljna bolest. Ummu se vrtložio poput zbunjene životinje, nije se mogaoumiriti,nijesemogaodovestiured,narazumanililogičanput.Izvukaobisasušenukrunuodtraveiznjezinaskrovištaujednomodormarićapredaka,pasjediodržećijeurukama,gotovoplačućizbogstrahailiužasa.Znaojekamoideištonamjeravaučiniti, a ta je prokleta djevojka bila nepodnošljiva komplikacija, ali ipak je taprokletadjevojkabilapočetaksvega,onasasvojomkrunomodtrave–štoučiniti,što učiniti? Dovoljno je teško bilo probiti put kroz močvaru njegovih budućihnamjeraibezdodatnogopterećenjauoblikuJulile.Čakjerazmišljaoosamoubojstvu:on,posljednjaosobanasvijetukojabi takvo

što učinila, ali bila je to sanjarija, čudesan izlaz iz svega, san bez kraja. I tada binjegovemisliuvijeknašlesvojputdoJulile,uvijeknatragdoJulile–zašto?Nijejevolio,nijebiosposobanzaljubav.Aopet,bilojetrenutakakadaježudiozanjom,

žudio je gristi i ljubiti i probijati sve dok ne vrisne od boli ekstaze. Bilo jetrenutaka,posebicekadabibudanležaoizmeđusvojeljubavniceipomajke,kadabijedoistaprezirao,žudioosjetitinjezinmršavvratmeđusvojimdlanovima,vidjetinjezinoljubičastoliceiiskolačeneočidokistiskujeposljednjidahživotaiznjezinihizmučenihpluća.Tadabistiglonovopismo–zaštoihnijejednostavnobacio,iliihodnionjezinuocusbijesnimizrazomlica,tražećidatomučenjeprestane?Nikadato nije učinio. Čitao ih je, te strastvene i očajne molbe koje je njezina služavkagurala u procijepe njegove toge na mjestima previše javnim da bi privuklapozornost naono što čini.Svakobi pismopročitaodesetakputa, pagagurnuouormarićpredakazajednosostalima.Alinikadanijeprekinuosvojuodlučnostdajeizbjegava.Proljećesepretvorilouljeto,aljetoupasjedaneSekstilisa,kadajeSiriusPasja

zvijezdablijedotreperilaiznadRimaparaliziranavrućinom.Aondaje,dokjeSilanodlučno marširao prema Rodanusu kako bi se suočio s podivljalim masamaGermana,usredišnjojItalijipočelokišiti.Inastavilojekišiti.StanovnicimasunčanaRima bila je to sudbina gora od sekstilijanskih pasjih dana. Potišteno, neugodno,zabrinutozbogmogućnostipoplava–problemkakogodgapogledao.Tržnicesenisumogleotvoriti,politički ježivotbionemoguć, suđenja je trebaloodgoditi, astopakriminalajenarasla.Muževibiotkrivalisvojesupruge inflagrantedelicto iubijali ih, skladišta zrna bi procurila i žito u njima pohranjeno bi se namočilo,Tiber se podignuo dovoljno da neki od javnih zahoda poplave i izbace izmet naulice,došlojedonestašicepovrćakadasuCampusMartiusiCampusVaticanusbilipokrivenisnekolikocentimetaravode,alošesagrađenezgradepočelesuseposverušiti,ilibiiznenadapokazaleozbiljnepukotineuzidovimaitemeljima.Svisuseprehladili,stariislabisupočeliumiratiodupalepluća,mladiodkrupaiangine,aljudi svih dobi od tajanstvene bolesti koja bi paralizirala tijelo i, preživi li se,ostavljalauništenomisasušenomrukuilinogu.Klitumna i Nikopolis počele su se svakoga dana svađati, a svakog bi dana

NikopolisšapnulaSulikolikomujeStihovasmrtdonijelakoristi.Tada su, nakon puna dva tjedna bespoštedne kiše, oblaci na obzoru na istoku

ostavilisvojeposljednjetračkeiizišlojesunce.Rimjebioumagli.Tračcimagleuzdizalisusespločnikaikrovova,zrakjebioprepunvodenepare.Svakijebalkon,lođa,peristilskivrt iprozorugradubiopunpljesniva rublja–što jepridonosilojošnižemtlakuzraka,adomovismalimbebama–poputkućetrgovačkogabankaraTitaPomponija–iznenadasusvojeperistilskevrtovenapuniliužadinakojojsusesušiledječjepelene.Trebalojeočistiticipeleodplijesni,asvakujeknjiguusvakojpismenoj kući trebalo odmotati i provjeriti jesu li u njoj opasne gljivice, svakuladicuisvakiormarprozračiti.Nopostojalojeneštoradosnouprevladavajućojvlazi–sezonagljivastiglajes

čudesnimobiljem.Oduvijekzaljubljenuukusnekišobranenakonuobičajeneljetne

suše,čitavjegradproždiraogljive,bogatiisiromašnipodjednako.ASulajeponovnobiopreplavljenJulilinimpismima,nakontjeskobnadvatjedna

kojasuJulilinuslužavkupriječiladagapronađeiuguraihunjegovutogu.NjegovaježudnjadanapustiRimrasladotrenutkaukojemujeshvatiodaće,nenapusti linjegovovlažnokužnoisparavanje,baremnajedandan,uistinupoludjeti.MetrobijeinjegovzaštitnikSkilaksodmaralisuseuCumaeu,aSulanijesvojdanbijegaželioprovesti sam. Stoga je odlučio da će Klitumnu i Nikopolis odvesti na piknik nasvojeomiljenomjestoizvangrada.»Idemo,djevojke«,rekaoimjetrećelijepezorezaredom,»navucitesvojekrpei

vodimvasnapiknik!«Djevojke–anitijednaodnjihnijeseosjećalaninajmanjedjevojački–pogledale

su ga pogledom onih čije je raspoloženje odbijalo bilo kakvo veselje koje bi ihtrgnulo iz očajanja i odbile su ustati iz zajedničkog kreveta koji je vlažna noćostavilanatopljenznojem.»Objemavamtrebasvježizrak«,ustrajaojeSula.»ŽivimonaPalatinu,aovdjejezrakposvedobar«,reklajeKlitumnaiokrenula

se.»UovomtrenutkunaPalatinunijeništaboljizraknegodrugdjeuRimu–prepun

je smrada odvoda i opranog rublja«, rekao je. »Hajdemo, unajmio sam kočiju iidemopremaTiburu–ručatćemoušumi,vidjetimožemoliulovitikakvuribu,ilikupitikakvuribu,pojestidobrogdebelogzecaravnoizklopkeivratitisekućiprijemrakamnogosretniji.«»Ne!«reklajeKlitumnasvadljivo.Nikopolissepredomišljala.»Pa...«To je Suli bilo dovoljno. »Spremi se, odmah se vraćam«, rekao je i veselo se

protegnuo.»Oh,kakosamumoranodzatočeništvaukući!«»I ja sam!«odgovorila jeNikopolis iustala izkreveta.Klitumna jeostala ležati

licaokrenutazidudokjeSulaišaopremakuhinjikakobinaručioručakzapiknik.»Pođisnama«,rekaojeKlitumnidokjenavlačiočistutunikuivezivaočizme.Nijeodgovorila.»Kako hoćeš«, rekao je idući prema vratima. »Nikopolis i ja ćemo se vratiti

večeras.«Nijeodgovorila.TakosunapiknikpošliNikopolisiSula,svelikomkošaromhranekojujekuhar

natrpaouposljednjemtrenutku,žudećidaisampode.UpodnožjuKakusovihstubačekala je kočija. Sula je pomogao Nikopolis da se uspne na putničko sjedalo, azatimsesamuspeonavozačkomjesto.»Polazimo«,rekaojesretan,hvatajućiuzde,siznenadnomopuštenošćuirijetkim

osjećajem slobode. Priznao je samome sebi da ne žali što Klitumna ne želi ići.Nikopolisinojedruštvobilodovoljno.»Hajdmo,mazge!«povikaoje.

Mazge su se pokrenule i kočija je zakloparala niz DolinuMurcije na kojoj senalazioCircusMaximus,panapustilagradkrozKapenskavrata.IsprvapoglednijebionizanimljivniradostanjerjekružnacestakojujeSulaodabraoišlanaistokiprolazilakrajvelikihrimskihgroblja.Groboviinovegrobnice–nesilnimauzolejiihramovibogatihiplemenitihkojisuopasavalisvakuarterijskuprometnicukojajevodilaizvangrada,većnadgrobnokamenjejednostavnijihduša.SvakijeRimljaniniGrk,čakinajsiromašnijaduša,čakirob,sanjaootomedaćenakonsmrtimoćiplatitiveličanstvenspomenikkojićesvjedočitionjegovupostojanju.Zbogtogasuibogatiisiromašnipripadaliposmrtnimklubovimaispremalisvakinovčićkojisumogli odvojiti u klupske fondove kojima se pomno upravljalo i u koje se daljeulagalo. Pronevjera je u Rimu cvala baš kao i u bilo kojoj drugoj ljudskojnaseobini, ali posmrtnim su klubovima ljubomornoupravljali njihovi članovi, panjihoviupraviteljinisuimalidrugogizboradopoštenja.Dobarsusprovodidobarspomenikbilivažni.Raskrižje je bilo središnja točka golema nekropolisa, raširena posredCampusa

Esquilinusa,ananjemuje,nasamomeraskrižju,stajaogolemhramVenusLibitine,okruženlisnatimgajemsvetihstabala.Unutarpodijahramanalazilisuseregistriukojesubilazapisanaimenamrtvihrimskihgrađana,aondjesenalazioinizškrinjas novcem koji je tijekom stoljeća plaćan kako bi se registrirala smrt svakoggrađanina. Kao posljedica toga, hram je bio nevjerojatno bogat, fondovi supripadalidržavi,alinikadaihsenijerabilo.VenerajebilaonaVenerakojaupravljamrtvima,aneživima,onaVenerakojaupravljauništenjemtesilekojastvara,rada.Agajnjezinahramabio jesjedištemrimskogacehapogrebnika. IzačetvrtiVenusLibitinebiojeotvorenprostornakojemusugrađenepogrebnelomače,aizanjegaje bilo smješteno groblje siromaha, vječno promjenjiva mreža jama napunjenihtruplima, vapnom, zemljom. Malo je građana ili negrađana biralo pokop, osimZidovakojisubivalipokopaniudijelunekropolisateosimčlanovaslavneobiteljiKornelija koji su bili pokopani duž Vie Appie, pa je većina spomenika koji suCampusEsquilinuspretvoriliuprenapučenkamenigradićčuvalaurnespepelom,aneraspadajućatijela.NitkonijemogaobitipokopanunutarsvetegraniceRima,čaknitioninajveći.No kad je kočija prošla ispod lukova dva akvedukta koji su dovodili vodu do

napučenihsjeveroistočnihbrdagrada,pogledsepromijenio.Obradivasusepoljaprostiralausvimsmjerovima,isprvatržnivrtovi,zatimzelenipašnjaciižitnapolja.Unatoč djelovanju pljuska na Vii Tiburtini (kiša je odnijela čvrst sloj šljunka,

talogasedreipijeskaskamenihploča),dvojeseukočijidobrozabavljalo.Suncejepržilo, ali vjetar je donosio rashlađenje. Nikopolisin je suncobran bio dovoljnovelikdazakloniiSulinusnježnobijelukožuinjezinumaslinastustražnjicu,amazgesu se pokazale kao voljan par. Odviše razuman da ih natjera na brzinu, Sula jedvojcupustiodasampronađesvojubrzinuimiljesubrzopromicalepokrajnjih.

OtićidoTiburaivratitiseujednomedanubiojenemogućzadatak,aliSulinoseomiljenomjestokrilomaloprijeusponanaTibur.MalodaljeodRimanalazilasešumakojaseširila,neprestanoseuzdižući,domasivaVelikestijene,najvišeitalskeplanine. Ta se šuma nalazila dijagonalno udaljena od smjera ceste, možda miljuprije nego što je nestala u daljini. Cesta je zatim ulazila u dolinu rijeke Anio,nevjerojatnoplodneiobradive.No,miljuilidaljeodšumenalazilosečvrstodoiondjejeSulaskrenuosceste,

usmjeravajućimazge dalje, prema nepopločenu putu za zaprežna kola. Taj je putzavijaoušumuinaposljetkunestao.»Ovdjesmo«,rekaojeSulaskočivši,paobišaokočijuipomogaoNikopoliskoja

jebilaukočenaibolnogatijelaodputovanja.»Znamdaneizgledaobećavajuće,alihodajsamnommalodaljeipokazatćutimjestokojevrijedivožnje.«Najprije jeoslobodiomazge ipustio ihdaodšepaju,azatim jegurnuokočijus

putausjenunekogagrmlja,paiznjeizvukaokošaruzapiknikiprebaciojeprekoramena.»Kakoznaštolikooupravljanjumazgamaiormom?«upitalajeNikopolisdokje

slijedilaSuluušumu,opreznokoračajući.»Toznasvatkotkojeradiourimskojluci«,rekaojeSulaprekoramenasteretom.

»Pazi,polakosada!Idemodalekoinemamjestažurbi.«Doistasusedobroproveli.Kakojebiopočetakrujna,dvanaestjesatidanaidalje

dugotrajalo–svakišezdesetipetminuta–paimjeiostalojošdvasatadopodnevakadasuSulaiNikopolisušliušumu.»Ovonijedjevičanskašuma«,objasnioje,»atojevjerojatnorazlogzaštonitkou

njune zalazi.U staro je dobaova zemlja bila žitnopolje, ali kada je žito počelodolazitisaSicilije,SardinijeiizprovincijeAfrike,farmerisusepreseliliuRimiostavilistabladaponovnonarastujerjetlobilološe.«»Nevjerojatansi,LucijeKornelije«,reklaje,pokušavajućipratitinjegovdug,lak

korak.»Kakoznaštolikotogaosvijetu?«»Imamsreće.Zapamtimonoštočujemilipročitam.«Naišlisunatravnatučistinu,zelenuiprepunukasnogaljetnogcvijeća:ružičastihi

bijelih sljezovka, velikih rascvalih grmova ružičastih i bijelih šipaka i visokihnasadavučjihbobova,ružičastihibijelih.Krozčistinujeprotjecaopotokprepunjenzbog kiše, dna prepuna velikih stijena koje su njegovu vodu dijelile na duboke imirnebazene ipjenušavekaskade.Sunce jesjalo iblještalonanjegovojpovršini,međuvilinkonjicimaimanjimpticama.»Oh,kakolijepo!«uzviknulajeNikopolis.»Pronašao samga lani, kad samna nekolikomjeseci otišao od kuće«, rekao je

spuštajućikošaruusjenu.»Mojoj jekočijiotpaokotačupravonamjestugdjeputskrećeušumu,pasamstavioMetrobijanajednuodmazgaiposlaogauTiburpopomoć.Doksamčekao,istraživaosam.«

NikopolissenijesviđalapomisaodajeMetrobije,kojegajepreziralaikojegasebojala, bez sumnje vidio ovo posebnomjesto, ali nije ništa rekla: jednostavno jeleglautravuipromatralaSulukojijeizunutrašnjostikošareizvlačiovelikmijehsvinom.Položiojemijehupotokgdjegajeprirodanrazmještajstijenapridržao,azatimsvukaotunikuiskinuočizme–sveštojeimaonasebi.Sulino se dobro raspoloženje još krilo u njegovim kostima, grijući ga poput

sunca na koži. Protegao se, nasmiješen, i ogledao po čistini s ljubavlju koja nijeimalaništasMetrobijemiliNikopolis.Jednostavno,njegovojedobroraspoloženjedolaziloizodvajanjaodproblemaipotištenostikojesuutolikojmjeriokruživalenjegovuobičajenživot–ovdjejebilomjestonakojemujemogaorećidavrijemene teče, politika ne postoji, ljudi nisu podijeljeni po klasama, a novac je izumzadalekubudućnost.Malojebilonjegovihtrenutakaposvemašnjesrećeibilisutolikoraspršeniuzputkojimsekretaonjegovživotdasesvakogaodnjihsjećaosbolnomjasnoćom: dana u kojemu se roj črčkarija na papiru odjednom pretvorio urazumljive misli, sata u kojemu mu je nevjerojatno blag i promišljen muškaracpokazao kako savršen može biti čin ljubavi, zaprepašćujuće oslobođenje nakonsmrti njegova oca i shvaćanje da je ovaj komad zemlje usred šume prvi komadzemlje koji je mogao nazvati svojim jer nije pripadao nikome kome bi bilodovoljnostalodagaposjeti–samonjemu.Itojebiloto.Ukupanzbroj.Nitijedanod tih trenutaka nije pripadao razumijevanju ljepote ili samome življenju:predstavljali su početak pismenosti, erotsko zadovoljstvo, slobodu od autoriteta ivlasništvo.Jer,tejestvariSulacijenio,njihježelio.Očarana,Nikopolisgajepromatralaneshvaćajućiniizblizaizvornjegovesreće,

većsedivećibjelininjegovatijelanajarkomsuncu–atajpoglednikadaprijenijevidjela– ivatrenusjajuglave,prsa imeđunožja.Sve je tobiloprevišeprivlačno:odbacila je laku haljinu i tuniku koju je nosila ispod nje, a dugi se rep haljinepovlačio izmeđunjezinih nogu i kopčao sprijeda – sve je to svukla doknije bilaposvegolaiuživalaupoljupcimasunca.Ušlisuujedanoddubokihbazena,drhtećiodhladnoće,aostalisuondjedovoljno

dugo da se ugriju dok se Sula igrao s njezinim čvrstim bradavicama i lijepimprsima.Zatimsuizišlinadebeluimekutravuivodililjubavdoksusesušili.Pojelisuručak,kruhoveisireve, tvrdokuhanajaja ipilećakrilca, isve tozalilihladnimvinom.IsplelajevijenaccvijećazaSulinukosu,azatimidrugizasebe,pasetriputzakoturalaizčisteradostištoježiva.»Oh,ovojedivno!«uzdisalaje.»Klitumnapojmanemaštojojjepotrebno.«»Klitumnanikadneznaštojojjepotrebno«,dodaojeSula.»Ma,nisamsigurna«,reklajeNikopolislijeno,apčelanevaljalicaponovnojojje

zujalauglavi.»Potreban joj jedebeliStih.« I zapjevušila jepjesmicuoumorstvusve dok nije uhvatila bljesak njegova pogleda koji joj je govorio da postaje ljut.IskrenonijevjerovaladajeSulaimaoištasaStihovomsmrću,alikadjetoprviput

rekla, uhvatila je zanimljive odjeke straha s njegove strane, pa je nastavila s tomigromizčisteradoznalosti.Bilojevrijemedaprestane.SkočilajenanogeipružilarukeSulikojijeidalje

ležaoposveispružen.»Hajde,lijenčino,želimprošetatišumomiohladitise«,reklaje.Poslušnojeustao,prihvationjezinurukuiodšetaoušumugdjenikakvoraslinje

nijeremetilotepihotpalogališća,toplognakondnevneporcijesunca.Bilojesjajnohodatibos.Ondje susekrili!Minijaturnavojskanajnježnijihgljivakoje jeNikopolis ikada

ugledala, svaka posve čista od ugriza kukaca ili životinjskih šapa, najčišće bijeleboje,debelogaimesnatogklobukainježnogstapka,jakezemljanearome.»Oh,izvrsno!«uzviknulajeipalanakoljena.Sulajenapraviogrimasu.»Idemo«,rekaoje.»Ne, ne budi zao samo zato što se tebi gljive ne sviđaju! Molim te, Lucije

Kornelije! Vrati se do košare i donesi mi krpu – ponijet ću ove kući za svojuvečeru«,reklajeNikopolisodlučno.»Moždanisudobre«,odgovoriojenemičućise.»Glupost,naravnodasudobre.Izgledajudobro.Pogledaj!Nikakvamembranane

prekrivaklobuke,nematočaka,nemacrveneboje.Sjajnoimirišu.Aovonijehrast,zarne?«Pogledalajestabloučijemsudnugljiverasle.Sula jepogledao izrezane listove idoživiovizijuneizbježivosti sudbine,uperen

prstnjegovebožicesreće.»Ne,nijehrast«,odgovorioje.»Ondatemolim!Molimte!«zavijalaje.Uzdahnuoje.»Uredu,kakoželiš.«ČitavajeminijaturnavojskagljivanestaladokjeNikopolisbiralasvojeblago,a

zatimgaumatalauubruskojijojjeSuladonio.Nježnoihjepoložilanadnokošaregdjećebitizaštićeneodsuncadoksebuduvozilikući.»Ne znam zašto ti i Klitumna ne volite gljive«, rekla je kada su se ponovno

smjestiliukočiju,amazgestrpljivokoračaleusmjerusvojihstaja.»Nikadaihnisamvolio«,odgovoriojeSulanezainteresirano.»Meniostajeviše«,zahihotalase.»Zaštosuuopćeovetolikoposebne?«upitaojeSula.»Sadamožeškupitigljivena

tonenatržnicamaiposvesujeftine.«»Ovesumoje«,pokušalajeobjasniti.»Jasamihpronašla.Jasamvidjelakakosu

posve savršene. Ja sam ih ubrala. One na tržnicama izgledaju ružno: prepune surupa, prljavštine, paukova, bog te pitaj čega sve ne. Moje će biti mnogo boljegokusa,obećajemti.«I bile su boljeg okusa. Kad ih je Nikopolis odnijela u kuhinju, kuhar ih je

sumnjičavopregledao,alimoraojepriznatidaimnenalazimane,niuizgleduniumirisu.

»Laganoihispržiumaloulja«,reklajeNikopolis.Slučajjehtiodajerobzaduženzapovrćetogjutrastržnicedoniogolemukošaru

gljiva, toliko jeftinihda je čitavoosobljedobilodopuštenjepogostiti se, pa su tocijeloga dana i činili. Stoga nitko nije bio u iskušenju da ukrade malonovopridošlih:kuharihjesveispržiotektolikodaomekšajuiugrijuse,azatimihje ubacio u posudu sa svježe mljevenim paprom i malo soka od luka te poslaoNikopolis u sobu.Ona ih je pojela halapljivo jer je bila gladna zbog čitava danaprovedena na otvorenom– a i zbogKlitumnina golemog ispada durenja.Ona je,naravno, istog trenutka kada je bilo prekasno poslati slugu da ih uhvati, zažalilazbog svoje odluke da ne ode na slavni piknik. Slušajući tijekom večereprepričavanjeonogašto jebilo,bila je ljuta izavršiladanobjavomdanamjeravaspavatisama.ProšlojeosamnaestsatiprijenegoštojeNikopolispočelaosjećatibolutrbuhu.

Postalo joj je mučno, pa loše, no nije imala proljev i priznala je da je bolpodnošljiva.Znalajedoživjetiigore.Zatimjeizmokrilamalotekućinecrveneodkrviiuspaničilase.Liječnici su pozvani istog trenutka, a cijelo je kućanstvo bilo uznemireno.

Klitumna je poslala slugedapronađuSulukoji je otišao ranoujutrobez riječi otomekamoide.KadjeNikopolisinpulspodivljao,atlakjojpao,liječnicisudjelovalizabrinuto.

Imalajegrčeve,disanjejojseusporiloipostaloplitko,srcejepočelopreskakivati,aonajeutonulaukomu.Slučajjehtiodasenitkonijesjetiogljiva.»Bubrezisuotkazali«,rekaojeAtenodorsaSicilije,utomtrenutkunajuspješniji

liječniknaPalatinu.Svisusesložili.U trenutkukada jeSuladojuriokući,Nikopolis jeumrlaodvelikogunutarnjeg

krvarenja–postalaježrtvom,kazalisuliječnici,potpunekrajnjeslabostisustava.»Trebalibismoobavitiautopsiju«,predložiojeAtenodor.»Slažemse«,rekaojeSulakojinijespominjaogljive.»Je li zarazno?« upitala je Klitumna prikladno. Izgledala je staro, bolesno i

očajničkiusamljeno.Svisusesložilidanije.

AUTOPSIJA JE POTVRDILA zatajenje bubrega i jetara. Oba su organa bila otečena,začepljena,prepunakrvi.OvojnicaokoNikopolisinasrcaprokrvarilaje,baškaoiopne želuca, tankoga i debelog crijeva. Gljiva nevina izgleda pod nazivomuništavačdobrojeobavilasvojposao.Sulajepripremiosprovod(Klitumnajebilaodvišepotresena)ihodaonapočetku

procesije kao glavni ožalošćeni, pred zvijezdama rimskih komičkih imimetičkihkazališta. Njihova je nazočnost jamčila dobru posjećenost koja bi se svidjela

Nikopolis.A kada se Sula poslije vratio u Klitumninu kuću, zatekao je ondje Gaja Julija

Cezarakakogačeka.Odbacivšicrnu togužalovanja,SulasepridružioKlitumni injezinugostuunjezinojdnevnojsobi.VidiojeGajaJulijaCezaraumaloprilikainije dobro poznavao senatora.Da se on odlučio posjetiti Klitumnu zbog preranesmrtigrčkebludnice,Sulisečinilovrločudnim,pajebiokrutioprezandoksuseupoznavali.»GajuJulije«,rekaojenaklonivšise.»LucijeKornelije«,Cezarsetakođernaklonio.Nisu se rukovali, ali kada jeSula sjeo,Cezar sevrationa svojemjesto i sjeo s

očitomsmirenošću.OkrenuoseuplakanojKlitumniinježnoprogovorio.»Dragamoja,zaštoostati?«upitaoje.»Marcijatečekaususjedstvu.Nekatetvoj

domarodvedeknjoj.Uvremenimatugeženetrebajudruštvodrugihžena.«Klitumnajebezriječiustalaioteturaladovrata,aposjetiteljjeposegnuousvoju

tamnutoguiizvukaomalensvitakpapirakojijepoložionastol.»LucijeKornelije,tvojameprijateljicaNikopolisdavnozamoliladajojsastavim

oporukuiostavimjevestalkama.GospodaKlitumnaznanjezinsadržaj,panijebilopotrebnodabudeovdjedokjebudemčitao.«»Da?« upitao je Sula zbunjeno. Nije znao što drugo reći, pa je tupo sjedio i

praznimpogledomgledaoCezara.Cezarjeprešaonabitno.»LucijeKornelije,gospođaNikopolisteučinilasvojim

jedinimnasljednikom.«Sulajeidaljebezizražajnogledao.»Jeli?«»Jest.«»Pa, pretpostavljam da sammogao zaključiti – kad bih bio uopće razmišljao o

tome – da bimogla učiniti takvo što«, rekao je Sula, oporavljajući se. »Ali nijevažno.Potrošilajesveštojeimala.«Cezar ga je blago pogledao. »Nije, znaš. Gospođa Nikopolis je bila prilično

bogata.«»Glupost!«uzvratiojeSula.»Iskreno,LucijeKornelije, bila je prilično bogata.Nije imala nikakve imovine,

ali bila je udovica vojnoga tribuna koji se prilično obogatio od vojnoga plijena.Uložila je sve što joj je ostavio.Od danas ujutro njezina imovina iznosi više oddvijestotinetisućadenara«,rekaojeCezar.Sulino je iskreno iznenađenje bilo očito. Što god da je Cezar do tog trenutka

mislioonjemu,znaojedagledačovjekakojiosvemutomenijeimaopojma.Sulajesjedioskamenjen.Zatimsezavalioustolcu,priniolicudrhtaveruke,stresaoseiuzdahnuo.»Toliko!

Nikopolis?«»Toliko.Dvijestotine tisućadenara. Iliosamstotina tisućasestercija,akohoćeš.

Viteškiudio.«

Sulinesuserukespustile.»Oh,Nikopolis!«Cezarjeustaoipružioruku.Sulajujerastresenoprihvatio.»Ne,LucijeKornelije,nemojustajati«, rekao jeCezar toplo.»Dragimomče,ne

mogu ti opisati kolikomi jedragozbog tebe.Znamda jeuovom trenutku teškoobuzdatitugu,aliželimdaznaškakosamčestoizsvegsrcaželiodatisejednogadana sreća okrene – a i bogatstvo s njom. Ujutro ću pokrenuti sudsko izvršenjeoporuke. Bolje me pričekaj na Forumu u drugom satu. Pokraj Vestina hrama.Dotada,želimtidobardan.«Kada je Cezar otišao, Sula je dugo nepomično sjedio. Kuća je bila tiha poput

Nikopolisinagroba.Klitumna jevjerojatnoostalau susjednojkući sMarcijom, aslugesuseskrivale.Prošlojemoždaišestsatiprijenegojenapokonustao,ukočenibolnogtijela,i

maloseprotegnuo.Krvjepotekla,asrcemuzavrelo.»LucijeKornelije,napokonsinapravomputu«,rekaojeipočeosesmijati.Iako je počeo jako blago, njegov je smijeh jačao i kotrljao se u vrisak, urlik,

zavijanjeod sreće.Sluge suprestravljeni slušali i izmeđusebe raspravljali tkoćeotići u Klitumninu dnevnu sobu. Ali prije nego što su mogli odlučiti, smijeh jeutihnuo.

KLITUMNA JEOSTARJELAprekonoći. Iako je imala tekpedesetgodina,smrtnjezinanećaka potjerala je proces starenja u galop, a sada je smrt njezine najdražeprijateljice–iljubavnice–dokrajčilanjezinouništenje.ČakjeniSulanijemogaoizvući iznjezinenesreće. Izkuće jenisumogli izvućini farsanimim,aosmijehnisu mogli izmamiti niti redovni posjetitelji Skilaks i Marsijas. Plašio ju je svemanjisvijetnjojbliskihosoba,kaoiludilokojejujezahvaćalo.AkojeSulanapusti–anasljedstvokojejedobioodNikopolisoslobađalogajeovisnostionjoj–ostatćeposvesama.Itojujeužasavalo.Malo nakon Nikopolisine smrti, poslala je po Gaja Julija Cezara. »Čovjek ne

može ništa ostaviti mrtvima«, rekla mu je, »pa moram ponovno promijenitioporuku.«Ioporukajetakopromijenjenaivraćenanačuvanjeuvestalskejame.Ipakjetugovala.Suzesujojlilepoputkiše,njezinenekoćnemirnerukeležalesu

ukrilupoputdvakomadanepečenatijestakojičekajukuharadaihnapuni.Svisusebrinuli,svisuznalidasenemaštoučinitiosimčekatidajevrijemeizliječi.Budelivremenazato.AzaSulujevrijemebilosada.Julilinojeposljednjepismogovorilo:Volim te, iako su mi mjeseci, a sada i godine, pokazali koliko se malo moje

ljubavi uzvraća, koliko ti je moja sudbina nevažna. Prošlog sam lipnja napunilaosamnaest, po svim bih pravima trebala biti udana, ali uspjela sam odgoditi tu

užasnunužnostrazboljevšise.Moramseudatizatebe,zanikogadrugogaosimzatebe, voljeni moj, najdraži moj Lucije Kornelije. Amoj otac oklijeva jer me nemožepredstavitikaoprikladnuilipoželjnumladenkuiostatćutakvasvedokminedođeš inekažešdaćešmeoženiti. Jednomsi rekaoda samdijete,daćuprerastisvojunezreluljubavprematebi,alisigurnosamnakontolikovremena–prošlesugotovodvijegodine–dokazalasvojuvrijednost,dokazaladajemojaljubavprematebi trajna poput povratka sunca s juga svakog proljeća. Otišla je tvoja mršavagrčkadamakojusammrzilasvakimsvojimdahom,iproklinjala,iželjelajevidjetimrtvom,mrtvom,mrtvom.Vidiš li kako samsnažna,LucijeKornelije ?Zaštoneshvaćaš da mi ne možeš umaknuti ? Nema srca koje može biti ovako prepunoljubavikao što jemoje, adane stvara isteosjećaje.Volišme.Znamdamevoliš.Popusti,LucijeKornelije,popusti.Dođiiposjetime,kleknipokrajmojegakrevetaboliituge,dajmidaprivučemtvojuglavunasvojaprsaiponudimisvojpoljubac.Nemojmeosuđivatinasmrt!Odaberimeneidajmidaživim.Odaberimeioženi!Da,zaSulujevrijemebilosada.Vrijemezazavršetakmnogihstvari.Vrijemeda

odbaciKlitumnuiJuliluisvedrugeljudskeobvezekojesuvezivalenjegovduhibacalejezovitesjeneuzakutkenjegovauma.ČakiMetrobijemoranestati.Tako je sredinom listopadaSulapokucaonavrataGaja JulijaCezarauvrijeme

kadjerazumnomogaoočekivatidaćegospodarbitikodkuće. I razumnomogaoočekivatidaćeženebitipotjeraneusvojeodaje.GajJulijeCezarnijebioonavrstasuprugailiocakojabidopustilaženamausvojemkućanstvudasedružesnjegovimpodanicima ilimuškim prijateljima.Naime, iako je razlog toga kucanja na vrataGajaJulijaCezarabiopokušajdaseriješiJulile,nijejeimaonikakveželjevidjeti.Svaki djelić njega, svakamisao, svaki izvor energijemorajubiti usredotočeni naGajaJulijaCezarainaonoštomumorareći.Jeronoštomumorarećimorabitirečenobezpobuđivanjasumnjeilinepovjerenja.Već jebiootišaosCezarompokrenuti izvršenjeNikopolisineoporuke i lako je

dobionasljedstvo,pastoganijebiloopasnostiodzamjeranjakojegasenedvojbenobojao.Čak i kad sepredstavio cenzorima,Skauru iDruzu, sve je išloglatkokaodobro režirana kazališna predstava. Naime, Cezar je ustrajao na tome da pode snjimijamčiozavjerodostojnostsvihpapirakojejepredaocenzorimanapregled.NakrajusuupravoMarkoLivijeDruziMarkoEmilijeSkaurustali,rukovalisesnjim i iskrenomu čestitali. Bilo je to poput sna – je limoguće da se iz tog snanikadanećemoratiprobuditi?I tako je, bez potrebe za lukavstvima, neprimjetno postao znanac Gaju Juliju

Cezaru, a taj je odnos prerastao u suzdržljivu vrstu prijateljskog uvažavanja. UCezarovu kuću nikada nije kročio – poznanstvo se gradilo na Forumu. Oba suCezarova sina bila u Africi s njegovim zetom Gajem Marijem, ali donekle jeupoznaoMarcijuutjednimanakonNikopolisinesmrtijerjeonaustrajalausvojimposjetima Klitumni. I nije bilo teško vidjeti kako ga Marcija poprijeko gleda.

Klitumna, sumnjao je, nije bila oprezna koliko je trebala biti kada je bila riječ očudnomodnosuizmeđunje,SuleiNikopolis.No,jakojedobroznaodagaMarcijadrži opasno privlačnim, iako je njezino ponašanje pokazivalo da je njegovuprivlačnostsmjestilanegdjeizmeđutuđinskeljepotezmijeiškorpiona.Zato je Sula bio uplašen kad je kucao na vrata Gaja Julija Cezara sredinom

listopada, svjestan da ne smije dodatno odgađati sljedeću fazu svojih planova.Morao jedjelovatiprijenegoseKlitumnapočnesmirivati.Značilo je todamorabitisiguranuGajaJulijaCezara.Mladić na vratima odmahmu je otvorio i nije oklijevao primiti ga što je Suli

dokazalo da se našao na Cezarovu popisu osoba koje je spreman primiti u bilokojemtrenutku.»PrimaliGajJulijeposjete?«upitaoje.»Prima, Lucije Kornelije. Pričekajte«, rekao je momak i pojurio u Cezarovu

radnusobu.Spremannačekanje,Sulajeušetaouskromanatrij,primijetivšidatasoba, tako

obična i neukrašena, Klitumnin atrij čini nalik predvorju harema kakvaistočnjačkog vladara. I tako je, dok je on razmišljao o prirodiCezarova atrija, unjegaušetalaJulila.Kolikojedugosvakogaslugukojibimogaodobitidužnostvratarauvjeravalada

jojmora javiti čim seLucijeKornelije pojavi? I koliko će trebati prije nego štoslugaodjurikamojetrebaoodmahodjuriti–kakobiCezarurekaotkojestigaouposjet?Ta su se dva pitanja javila uSulinu umubrže nego što se tračak svjetlamogao

ugasiti,bržeododgovoranjegovatijelanašokkadjujeugledao.Koljena su mu popustila. Pružio je ruku kako bi zgrabio prvo za što se može

uhvatiti,aslučajnojetobiostari,srebromoptočen,vrčnapokrajnjemstolu.Kakovrčnijebioprikvačenzastol,njegovogajegrčevitohvatanjepomaknuloisrušilouzsilnubukuupravokadjeJulila,rukamapokrivšilice,istrčalaizsobe.Buka je odjeknula kućom poput unutrašnjosti Sibiline špilje u Cumaeu i svi su

dojurili. Svjestan da je izgubio i posljednje tračke boje na licu i da jemokar odznojastrahaiočajanja,Sulajedopustiodamukoljenaposvepopusteipaočitavomdužinomtogenapod,pasjedioondjesglavommeđukoljenimaizatvorenihočiju,pokušavajućiotjeratislikukosturaumotanauJulilinuzlatnukožu.Kada sugaCezar iMarcijapodignulinanoge ipomoglimudadošetau radnu

sobu,imaojerazlogabitizahvalanzasivkastubojunalicu,zablijedplavkastodsjajnjegovihusana–biojedoistaslikaozbiljnobolesnačovjeka.Donesenmujevrčnerazvodnjenavinakakobigavratiouzdravostanjeimogao

jesjestinakaučsuzdahom,jednomrukombrišućičelo.Jeliitkoodnjihvidio?IkamojeJulilanestala?Štoreći?Štoučiniti?Cezar je bio smrknut. Baš kao i Marcija. »Žao mi je, Gaju Julije«, rekao je i

ponovnootpiogutljajvina.»Nesvjestica–neznamštomespopalo.«»Samopolako,LucijeKornelije«,rekaojeCezar.»Znamštotespopalo.Vidiosi

duha.«Ne,ovonijebiočovjekkojegasemogloprevariti,baremnelako.Biojeodviše

oštrouman,odvišejedobrozapažao.»Tojebiladjevojčica?«upitaoje.»Da«,odgovoriojeCezar iklimnuoženidaode,aonajeodmahposlušala,bez

riječiipogleda.»Viđao sam je prije nekoliko godina oko Porticusa Margaritarije u društvu

prijateljica«, rekao je Sula, »i mislio sam da je... oh, sve što bi rimska djevojkatrebala biti... uvijek se smijala, nikada nije bila vulgarna... ne znam.A jednom naPalatinu...osjećaosambol...bolduše,razumiješ...«»Da,mislimdarazumijem«,rekaojeCezar.»Mislilajedamijelošeiupitalajemoželimipomoći.Nisambiojakoljubazan

premanjoj...misliosamsamonatodaneželimdasedružisnekimpoputmene.Alinisamjemogaootjeratiinisamsemogaonatjeratidabudemdovoljnogrub.Znašlištojeučinila?«Sulinesuočibileneobičnijenegoinače–zjenicesubilerašireneivrlo velike, oko njih su se nalazila dva tanka jezivoblijeda sivo-bijela koluta, aizvan toga dva crno-siva koluta.Te su oči tupogledale uCezara i nisu djelovaleljudski.»Štojeučinila?«upitaojeCezarblago.»Napravilamijekrunuodtrave!Napravilamijekrunuodtraveistavilamijena

glavu.Meni!Ividiosam...vidiosam...nešto!«Nastalajetišina.Nitijedanodmuškaracanijesemogaosjetitikakojeprekinuti,

pa je potrajala nekoliko trenutaka, nekoliko trenutaka u kojima je svaki odmuškaracabio zaokupljenvlastitimmislima i oprezno razmišljaoo tome treba lionoga drugoga smatrati saveznikom ili neprijateljem. Niti jedan od njih nijeustrajaodaljenatemi.»Pa«,rekaojenaposljetkuGajJulije,uzdišući,»zaštosimedošaoposjetiti,Lucije

Kornelije?«Bio je tonačindamukažekakoprihvaćačinjenicuSulinenedužnosti,makako

odlučiotumačitiponašanjesvojekćeri.Abiojetoinačindamukažekakoneželičutiništavišeosvojojkćeri.SulajerazmišljaootomedaspomeneJulilinapisma,alijeodlučiodatoipaknećeučiniti.Njegov se pravi razlog posjeta Cezaru sada činio vrlo dalekim i posve

nestvarnim. Uspravio se, ustao s počivaljke i smjestio na muževniji stolac spodaničkestraneCezarovastola,pazauzeopodaničkistav.»Zbog Klitumne«, rekao je. »Došao sam razgovarati o njoj. Ili sam možda s

tvojom suprugom došao razgovarati o njoj.Ali ti si, naravno, najbolja osoba započetakrazgovora.Nijesasvimprisebi.Tisitoga,naravno,svjestan.Potištenaje...

uplakana... ravnodušna. To nije ponašanje koje bih nazvao uobičajenim. Čak niuobičajenim u ovo vrijeme tugovanja. Problem je što ne znam što je najboljeučiniti.« Duboko je udahnuo. »Dužan sam joj, Gaju Julije. Da, ona je smiješna,sirota,vulgarnaženakojanijebaškoristandodatak susjedstvu, alidužan sam joj.Bila jedobramojemocuibila jedobrapremameni. Ineznamšto jenajboljezanju,uistinuneznam.«Cezarseoslonioustolcu,svjestandamuneštouSulinojmolbinezvučikakobi

trebalo.NijesumnjaouSulinupriču jer je i samvidioKlitumnu idovoljno jeodMarcijeslušaoosvemu.Ne,mučiogajeSulindolazakknjemuposavjet.TonijebilouSulinojnaravi,misliojeCezarkojijepriličnosumnjaoutodaSulaneznašto učiniti s vlastitom pomajkom koja mu je, barem se tako govorkalo, bila iljubavnica. O tome Cezar nije želio nagađati. Ako je njegov dolazak ovamo popomoćbioikakavznak,ondajetovjerojatnobilaiskrivljenalaž,pravopalatinskogovorkanje.Baškao što je tobilaglasinada jeSulinapomajkabilau seksualnojvezi s mrtvom ženom Nikopolis. Baš kao što je bila i glasina da je Sula bio useksualnojvezisnjihobje–itoistodobno,nimanjeniviše!Marcijajenatuknulada joj je nešto sumnjivo u tome, ali kad ju je pritisnuo, nijemogla naći čvrstogdokazaza tu tvrdnju.Cezarovanevoljkostdapovjerujeu teglasinenijebilačistanaivnost–bilajetoposljedicačestitostikojajevodilanjegovoponašanjeikojaseodražavalaunjegovimuvjerenjimaoponašanjudrugih.Stvarandokazje jedno,aglasinaneštosasvimdrugo.Aliusprkostome,neštouSulinudolaskuposavjetnijezvučaloistinito.UtomjetrenutkuCezarshvatioodgovor.Nitiujednomtrenutkunijesumnjaoda

seneštodogodilo izmeđuSule injegovemladekćeri–alidabisečovjekSulinaznačajaonesvijestiopripogledunaizgladnjeludjevojku–nevjerojatno!Aondaječuo i čudnu priču o Julilinoj izradi vijenca od trave. Cezar je, naravno, posveshvaćao važnost tog postupka.Možda su njihovi susreti bili ograničeni na sveganekoliko puta, većinom u prolazu, ali – zaključio je Cezar – nešto se svakakoizmeđu njih odvijalo. Ne nedolično, ne nečasno, ne problematično. Samo nešto.Nešto na što je trebalo obratiti pozornost.Naravno, nijemogao odobriti nikakvuvezu između njih dvoje. Šteta ako su osjećali nešto jedno prema drugome. JulilamorapoćizačovjekakojimoževisokodržatiglavuukrugovimakojimajeCezarpripadao.DokjeCezarbiooslonjenustolcuirazmišljaoosvemutome,Sulasenasloniou

stolcuipitaoseštoCezaruprolaziglavom.ZbogJulilerazgovornijeišaopremaplanu,nipribližno.Kakojemogaoimatitakomalosamonadzora?Nesvjestica!On,Lucije Kornelije Sula! Nakon što se tako očito izdao, mogao je samo objasnitiovomopreznomocu,atojeznačilorećidioistine.DajetomoglopomoćiJulili,rekaobicijeluistinu,alinijemisliodabiCezaruživaočitatitapisma.UčiniosamseranjivimpredGajemJulijemCezarom,pomisliojeSula,atajmuseosjećajnije

nimalosviđao.»ImašlinaumuištaštobimoglopomoćiKlitumni?«upitaojeCezar.Sulasenamrštio.»PosjedujeviluuCircejuipitaosamsebilibiladobrazamisao

uvjeritijedaostaneondjenekovrijeme.«»Zaštomenetopitaš?«Namrštenostseprodubila.Sulajepredsobomvidiomogućnostiodlučioskočiti

kakobijeugrabio.»Posvesiupravu,GajuJulije.Zaštotebepitam?IstinajedasamuhvaćenizmeđuScileiHaribdeinadaosamsedamitimožešpomoćiispasitime.«»Kakotemoguspasiti?Naštomisliš?«»MislimdaKlitumnanaginjesamoubojstvu«,odgovoriojeSula.»Oh.«»Problem je u tome– kako joj pomoći? Ja sammuškarac, a kako jeNikopolis

mrtva,uKlitumninudomuiliobitelji–čaknimeđuslugama!–nepostojidovoljnovažna i dovoljno bliska žena koja bi joj pomogla.« Sula se nagnuo u stolcu, svevatrenijeobjašnjavajući.»Rimsadanijemjestozanju,GajuJulije!Alikakoda jepošaljem uCircej bez žene na koju bi semogla osloniti?Nisam siguran da samosoba koju sada želi vidjeti, a osim toga, ja... ja... ja imam sada obveza u Rimu!Pitao sam se, može li tvoja žena pratiti Klitumnu u Circej na nekoliko tjedana.Samoubojičko raspoloženje neće potrajati, siguran sam u to, ali trenutačno samvrlo zabrinut. Vila je vrlo udobna, a iako postaje hladnije, Circej je dobar zazdravljeusvakodobagodine.Morskibizrakmogaobitikoristanitvojojženi.«Cezar se vidljivo opustio, kao da mu je netko odjednom sa zgrbljenih leda

podignuogolemteret.»Razumijem,LucijeKornelije,razumijem.Irazumijemboljenego štomisliš.Moja je supruga uistinu postala osoba o kojojKlitumna uvelikeovisi.Nažalost,nemogujeposlati.VidiosiJulilu,patinemoramgovoritikakojeočajannašpoložajuovomtrenutku.Mojajesuprugapotrebnakodkuće.Anionanebipristalaotići,makakojojKlitumnabiladraga.«Sulajedjelovaoodlučno.»Pa,zaštoJulilanebiotišlauCircejsnjima?Promjena

bijojmoglakoristiti!«AliCezar jezatresaoglavom.»Ne,LucijeKornelije,bojimseda tonedolaziu

obzir.SamsamvezanuzRimdoproljećainebihpodnioodlazaksuprugeikćeriizRimaakonemogubitisnjima,nezatoštosamtolikosebičandabih imuskratioužitak,većzatoštobihsedoludilabrinuosvedokbibiletamo.DajeJulilabolje,pričabibiladrukčija.Ovako–ne.«»Razumijem,GajuJulije,isuosjećam.«Sulajeustaodaode.»Pošalji Klitumnu u Circej, Lucije Kornelije. Bit će dobro.« Cezar je otpratio

gostadovrataisamihotvorio.»Hvalaštosiposlušaomojebudalaštine«,rekaojeSula.»Nijetobionikakavteret.Zapravosamsretanštosidošao.Mislimdasadamogu

boljeriješitikćerinproblem.Ipriznajemdasimizbogjutrošnjihdogađajadraži,

Lucije Kornelije. Obavještavaj me o Klitumninu stanju.« Smiješeći se, Cezar jepružioruku.Čim su se za Sulom zatvorila vrata, Cezar je otišao potražiti Julilu. Bila je u

majčinojdnevnojsobi,neutješnoplačući.Glavujezabilauruke,ležećinaradnomestolu. S jednom rukom na usnama, Marcija je ustala kad se Cezar pojavio navratima.Zajednosuseiskraliiostavilijedaplače.»GajuJulije,užasnoje«,reklajeMarcijačvrstostisnutihusana.»Jesuliseviđali?«Vatreno je crvenilo jurnulo ispod Marcijine blagosmede kože. Tako je divlje

zatreslaglavomdasusepribadačekojimajeučvrstilakosuupunduoslobodile,pajojjekosapoteklanizvrat.»Ne,nisuseviđali!«Pljesnulajerukamaistegnulaih.»Oh,kakvasramota.Poniženje!«ICezarjeuhvationjezinenemirneruke,paihnježno,aliodlučnoumirio.»Smiri

se, ženo, smiri se!Ništanemožebiti tako lošedabi sama sebe trebalaotjerati ubolest.Sadamiispričaj.«»Takvaprijevara!Takvanedoličnost!«»Smirise.Počniodpočetka.«»Nema nikakve veze s njim, sve je sama napravila! Naša je kći, Gaju Julije,

protekledvijegodineprovelasramotećisebeisvojuobiteljtakoštoje...takoštosebacalaprednogemuškarcukojinesamoštonijedostojandajojčisticipele,negojeniti ne želi! A što je još gore, Gaju Julije, što je još gore – pokušala je privućinjegovupozornostizgladnjujućiseiizazivajućiunjemuosjećajkrivnjekojiničimnijeizazvao!Pisma,GajuJulije!Stotinemujepisamanjezinaslužavkaodnijela,aupismimagaoptužujezanemariravnodušnost,krivigazasvojubolest,preklinjezaljubav kao kakva kuja!« Iz Marcijinih su očiju potekle suze, ali bile su to suzerazočaranja,silneljutnje.»Smirise«,ponoviojeCezar.»Hajde,Marcijo,možešposlijeplakati.Moramse

razračunatisJulilomimorašmevidjetikakotoradim.«Marcijasesmirila,obrisalasuze,izajednosusevratiliudnevnusobu.Julilajeidaljeplakalaiuopćenijeopaziladavišenijesama.Uzdahnuvši,Cezar

je sjeo na omiljen stolac svoje supruge, tražeći nešto u procjepu toge, a kada jepronašao,izprocjepajeizvukaorupčić.»Hajde, Julilo, obrisi nos i prestani plakati, budi dobra djevojka«, rekao je i

gurnuojojrupčićudlan.»Gotovojesasuzama.Vrijemejezarazgovor.«Većina je Julilinih suza ishodište imalau strahudaćebiti razotkrivena,pa ju je

umirujućesnažaninepristrantonočevaglasaohrabriodaučinikakojojjerečeno.Suze su presahnule, sjela je spuštene glave, a njezino su krhko tijelo potresalidrhtajijecaja.»IzgladnjivalasisezbogLucijaKornelija,zarne?«upitaojeotac.Nijeodgovorila.

»Julila, nemožeš izbjeći pitanje, a šutnjom nećeš izazvati nikakvumilost. Je liLucijeKornelijeizvorsvegaovoga?«»Jest«,prošaptalaje.Cezarov jeglas idaljebio snažan,čvrst,nepristran,ali riječikoje je izgovarao

jošsudubljepekleJuliluzbogmirnogatona.Takobirazgovaraosrobomkojibipočinio neku neoprostivu pogrešku, ali nikada tako nije razgovarao sa svojomkćeri.Dosad.»Možeš li uopće razumjeti bol, brigu, iscrpljenost koju si izazvala u cijeloj

obiteljitijekomproteklihgodinuivišedana?Otkakosipočelamršavjeti,postalasisredištemokokojegasesvatkoodnasokretao.Nesamoja,tvojamajka,tvojabraćai tvoja sestra, već i naši odani i hvalevrijedni sluge, naši prijatelji, naši susjedi.Dovelasinasdorubaludila.Ačemu?Možešlimirećirazlog?«»Ne«,prošaptalaje.»Glupost! Naravno da možeš! Igrala si se s nama, Julila. Igrala si okrutnu i

sebičnu igru vodenu strpljenjem i razboritošću dostojnima plemenitijeg cilja.Zaljubilasise–sašesnaestgodina!–umomkazakojegasiznaladajeneprikladanidaganikadanećuodobriti.Zamomkakojijeshvaćaosvojuneprikladnostikojiteni na koji način nije ohrabrivao. Stoga si nastavila varati i kovati planove, takobezosjećajno i spletkareći...! Nemam riječi, Julila«, rekao je Cezar bez trunkeosjećajauglasu.Njegovasekćistresla.Njegovasesuprugastresla.»Činisedatimoramosvježitipamćenje,kćeri.Znašlitkosamja?«Julilanijeodgovorila,idaljepognuteglave.»Pogledajme!«Licejojsepodignulo,potištenesuseočiusredotočilenaCezara,uplašeneidivlje.»Ne,vidimdaneznaštkosamja«,rekaojeCezar,idaljemirnimglasom.»Stoga

je, kćeri,moj zadatak da ti to objasnim. Ja sampater familias, nedvojbena glavaovog kućanstva. Moja je riječ zakon. Moja djela ne otvaraju prostor zapropitkivanje.Štogododlučimrećiiliučinitiunutargranicaovogakućanstvaimampravo reći ili učiniti. Nema zakona senata ili naroda Rima koji bi stajao izmeđumeneipotpunaautoritetaumojemkućanstvu,nadmojomobitelji.Jer,Rimjesvojezakone ustrojio tako da je rimska obitelj iznad svih zakona, a iznimka jepaterfamilias.Akomojaženapočinipreljub,Julilo,mogujeubitiilidatiubiti.Akojemoj sin kriv zbogmoralnih posrtaja, kukavištva, ili drugog oblika društvenihbudalaština,mogugaubiti ilidatiubiti.Ako jemojakćinečasna, Julilo,mogu jeubiti ili dati ubiti. Ako bilo koji član mojega kućanstva – od moje žene, mojihsinovaikćeridomojemajkeimojihslugu–prekoračigraniceonogaštojadržimpristojnimponašanjem,mogugaubitiilidatiubiti.Razumiješlito,Julilo?«Nijepomaknulapogledsnjegovalica.»Da«,odgovorilaje.

»Jako me rastužuje i posramljuje što ti moram reći da si prekoračila graniceonogaštodržimpristojnimponašanjem,kćeri.Učinilasisvojuobiteljislugeovogkućanstva – a iznad svega, učinila si svojega pater familiasa – svojim žrtvama.Svojim lutkama.Svojim igračkama.Azašto?Radi samozadovoljstva, radiosobnezadovoljštinei–atajjemotivnajgnjusniji–radisamesebe.«»Alijagavolim,tata!«povikalaje.Cezarserazbjesnio.»Ljubav?Štotiznašotomnesebičnomosjećaju,Julila?Kako

možešriječ>ljubav<okaljatitimjadnimoponašanjemkojesidoživjela?Jeliljubavzagorčati život svojem ljubljenome? Je li ljubav natjerati svojega voljenog naobvezukojuneželi,kojunijetražio?Pa,jeliištaodtogaljubav,Julila?«»Pretpostavljamdanije«,prošaptalaje,padodala:»alimislilasamdajest.«Roditeljskisusepogledisusreli iznadnjezineglave.Uobasekrila iskrivljenai

gorkaboljersunapokonshvatiliJulilinaograničenjaivlastiteprivide.»Vjerujmi,Julila,štogodsiosjećala,anatjeralotedaseponašaštakobijednoi

nečasno – nije bila ljubav«, rekao je Cezar i ustao. »Za tebe više nema kravljegmlijeka, nema više jaja, nema višemeda. Jest ćeš sve što jede ostatak obitelji. Ilinećeš jesti. Meni je svejedno. Kao tvoj otac i paterf amilias od trenutka tvojegarođenja prema tebi sam se ponašao s poštovanjem, blagošću, razumijevanjem iuvažavanjem.Necijenišmedovoljnodabinajednaknačinuzvratila.Neodbacujemte. Neću te ubiti niti te dati ubiti. Ali odsada nadalje sve što učiniš tvoja jeodgovornost.Povrijedilasimeneimoje,Julila.Alimoždajetežeoprostivoštosipovrijedilamuškarcakoji tiništanedugujejer tenepoznajeinije tirod.Poslije,kadabudešmanjestrašanprizor,tražimodtebedaseispričašLucijuKornelijuSuli.Ne tražim od tebe da se ispričaš nama ostalima jer si našu ljubav i poštovanjeizgubila,pajetakoisprikabezvrijedna.«Išetaojeizsobe.Julilino se lice zgrčilo. Nagonski se okrenula majci, pokušala joj se baciti u

zagrljaj.AliMarcijasepovuklakaodajojkćernosiotrovnuhaljinu.»Odvratno!« zarežala je. »A sve to zbog čovjeka koji nije dostojan lizati pod

kojimCezarhoda!«»Oh,mama!«»Nemojmi s >oh,mama<! Željela si biti odrasla, Julila, željela si biti dovoljno

ženadasemožešudati.Sadaživistime.«IMarcijajeizišlaizsobe.NekolikojedanaposlijeGajJulijeCezarpisaosvojemzetu,GajuMariju:

Itakosenesretnazbivanjaunašojobiteljinapokonsmiruju.VoliobihrećidajeJulilashvatilaopomenu,aliiskrenosumnjam.Mnogogodinaposlijeitićešse,GajuMarije,suočitisasvimmukamaidvojbamaroditeljstvaivoliobih tiponuditiutjehu i rećidaćešnaučitinamojimpogreškama.Nećeš.Jersvakojedijeterođenonaovomesvijeturazličitoimorasesnjimepostupati

narazličitnačin,pajeisvakiroditeljrazličit.GdjesampogriješiosJulilom?Iskrenoneznam.Neznamniti jesamlipogriješio.Moždajemanaurođena,ugrađena u nju. Gorko sam povrijeđen, baš kao i sirota Marcija, što senajboljevidiunjezinimkasnijimodbijanjimaJulilinaprijateljstva ikajanja.Dijete silno pati, ali morao sam se upitati dugujemo li joj da trenutačnozadržimo udaljenost i zaključio da tako moramo učiniti. Ljubav smo jojuvijek davali, priliku da sama sebe dovede u red nismo.Ako će išta dobroizvućiizsvegaovoga,morapatiti.Pravda me natjerala da potražim našega susjeda Lucija Kornelija Sulu i

ponudimmuzajedničku isprikukojaćegamoratizadovoljitidokseJulilinizglednepopravi inebudemusemogladoćiosobnoispričati.Iakoihniježelio predati, tražio sam da vrati sva Julilina pisma – jedan od rijetkihtrenutakadapater familias ima ikakvuvrijednost.Natjerao samJuliluda ihspali,alineprijenegošto jesvakuod tihbudalastihstvaripročitalameni isvojojmajci.Kakojeužasnobiti takogrubpremavlastitojkrvi imesu!Alijako se bojim da će samo najžučnija osobna opomena doprijeti do Julilinasebičnasrca.Eto.Dostao Julili i njezinim spletkama.Zbivaju semnogovažnije stvari.

MoždasepokažedasamprvikojiuprovincijuAfrikušaljevijestijerimamčvrstoobećanjedaćeovopismobitiposlanohitnompošiljkomkojasutradannapuštaPuteoli.Marko JunijeSilan iznenađujuće je pobijeđenodGermana.Pobijeno je više od trideset tisuća ljudi, a ostatak je toliko demoraliziran iloševoden,dasuraspršeniusvimsmjerovima.ČinisedaSilananijebriga,ilijemoždatočnijerećidamujevlastitiopstanakvažnijiodopstankatrupa.Sam jedoniovijestiuRim,aliu takoublaženojverzijida jeublažio javnoogorčenje, a kada se istina pročula, već se bio ublažio prvi šok. Naravno,pokušava se osloboditi optužba za izdaju i mislim da će uspjeti. Bude liMamilijevojkomisijidopuštenosuditimu,osuda jemoguća.Alisuđenjenaskupu centurijata, uz sva ona drevna pravila i propise i toliko mnogoporotnika?Mislimdanijevrijednopokretanjapostupka, a istomislivećinaodnas.Čujem te kako pitaš što je s Germanima? Slijevaju li se već sada prema

obaliSrednjegmora,doksestanovniciMasilijepakirajuupanici?Ne.Nećešvjerovati, ali nakon što su porazili Silanovu vojsku, brzo su se okrenuli ivratilinasjever.Kakosenositisneprijateljemkojijetolikočudnovat,tolikonepredvidiv?Kažemti,GajuMarije,tresemoseučizmama.Jeronićedoći.Činisesada,poslije,alidoćiće.Anemamoboljihzapovjednikakojebi imsuprotstaviliodMarkaJunijaSilana.Kakojeovihdanauobičajeno,italskesusavezničke legije pretrpjele najgore gubitke, iako smo izgubili i mnogorimskih vojnika.A i senat se prisiljen nositi s rijekompritužba odMarsa i

Samnitanačeluitalskihnaroda.Ali,dadovršimuopuštenijem tonu– trenutačno imamokomičnuborbus

našim uvaženim cenzorom Markom Emilijem Skaurom. Drugi je cenzor,MarkoLivijeDruz,iznenadapreminuoprijetritjednaštojelustrumcenzoraprivelo neočekivanu kraju. Skaur je, dakako, obvezatan napustiti dužnost.Samoštoon toodbija! Iu tomesekrijekomedija.Čim jeDruzovsprovodzavršio,senatsesastaoinaredioSkaurudaostavisvojecenzorskedužnostikako bi lustrum mogao biti službeno zatvoren u uobičajenoj ceremoniji.Skaurjeodbio.»Jasamizabrancenzor,usredsamugovorazasvojegraditeljskeprograme

inemoguuovomtrenutkunapustitisvojposao«,odgovorioje.»Marko Emilije, Marko Emilije, to ne ovisi o tebi!« rekao je Metel

Dalmatik, pontifex maximus. »Zakon kaže da, ako cenzor umre u službi,lustrumzavršavaidrugicenzormoraodmahpodnijetiostavku.«»Briga me što zakon kaže!« odgovorio je Skaur. »Ne mogu odmah

podnijetiostavkuinećutoučiniti.«Preklinjalisugaimolili,vikalisuisvađalise,alibezikakvesvrhe.Skaur

je odlučio stvoriti presedan, odbacujući običaje i ostajući na cenzorskommjestu. Preklinjali su i molili, vikali i opet se svađali. Sve dok Skaur nijeizgubiostrpljenjeipobjesnio.»Pišamnasvevas!«viknuojeinastaviosasvojimugovorimaiplanovima.TakojeDalmatikpontifexmaximussazvaonovusjednicusenata inatjerao

ga da donese formalni consultum u kojemu se traži Skaurova trenutačnaostavka.IzaslanstvojeotišlonaCampusMartius,razgovaralisusaSkauromkojijesjedionapodijuhramaJupiteraStatoračijujezgradubioizabraozasvojured jer jeodmahpokrajPorticusaMetellijagdjevećinagrađevinskihpoduzetnikaimasvojeurede.Kao što znaš, ja nisamSkaurov čovjek.Lukav je kaoUliks, a lažljiv kao

Paris.Ali,oh,kakobihvoliodasamgamogaovidjetidokihmeljeuprah!Kako tako ružan, mršav, sitan primjerak kao što je Skaur može takvo štoučiniti, nijemi jasno – nema ni dlake na glavi!Marcija kaže da je stvar unjegovimpredivnimzelenimočima i još ljepšemgovorničkomglasu,a iučudesnomsmisluzahumor.Pa,priznajemmusmisaozahumor,alinevidimprivlačnost njegova vidnog i vokalnog aparata. Marcija kaže da samprimjeranmuškarac,alineznamštotimeželireći.Otkriosamdaženetražeutočišteutakvimprimjedbamakadihsepritisnelogikom.Alimorabitinekečudnelogikeunjegovuuspjehu,atkozna?MoždaMarcijaimapravo.I tako je sjedio tamo, mali pozer okružen potpunom čudesnošću prvoga

mramornog hrama u Rimu i svim tim predivnim kipovima generalaAleksandraVelikognakonjima,kipovimakojejeMetelMakedonikukraoiz

Aleksandrova staroga glavnog grada Pele. Isticao se na skupu. Kako jemoguće da bezdlaki rimski žgoljavac nadvisi Lizipove nadmoćne konje ustvarnoj veličini?Kunem ti se, svaki put kadvidimAleksandrovegenerale,očekujem da zakorače sa svojih postolja i odjašu, svaki konj različit odonogadrugoga,kaoPtolomejodParmenida.No, zastranio sam.Vratimo se na posao.Kada jeSkaur vidio izaslanstvo,

maknuojeugovoreiugovorenastranuiuspraviosekaostrijelanasvojemkurulskom stolcu, savršeno namještene toge, jedne noge ispružene uklasičnojpozi.»Onda?« upitao je, uputivši svoje pitanje Dalmatiku pontifexu maximusu

kojijebioimenovanglasnogovornikom.»Marko Emilije, senat je formalno donio consultum kojim ti naređuje da

odmahdašostavkunamjestocenzora«,rekaojeovajnesretnik.»Nećutoučiniti«,odgovoriojeSkaur.»Moraš!«zabezeknuoseDalmatik.»Ne moram ja ništa«, uzvratio je Skaur i okrenuo im rame, pozvavši

ponovno građevinare. »Što sam ono bio govorio prije ovoga grubogprekida?«Dalmatikjepokušaoponovno.»MarkoEmilije,molimte!«Ali sve što je dobio za svoje napore kaopontifex bilo je: »Pišamna vas!

Pišam,pišam,pišam!«Kako je senatobavio svoje, čitav jeproblemusmjerenna skupplebejaca,

čineći tako plebs odgovornim za problemkoji nije stvorio, kad se uzme uobzir da skup centurijata –mnogo povlaštenije tijelo od skupa plebejaca –bira cenzore. No, plebs je održao sjednicu kako bi raspravio Skaurovostajališteisvojemjeskuputribunadaoposljednjizadatakzagodišnjimandat.NaređenoimjedaMarkaEmilijaSkaurauklonespoložajanaovaj ilionajnačin.Tako smo jučer, devetogadanaprosinca, vidjeli svihdeset pučkih tribuna

kakomarširajudohramaJupiteraStatorasGajemMamilijemLimetanomnačelu.»NarodRimameuputio,MarkoEmilije,dateodriješimdužnosticenzora«,

rekaojeMamilije.»Kakomenarodnijeizabrao,GajuMamilije,narodmenemožesmijeniti«,

rekao jeSkaur, anjegovo jećelavo tjemesjalona suncukaoulaštena starazimskajabuka.»Svejedno, Marko Emilije, narod ima ovlasti i narod kaže da moraš

odstupiti«,rekaojeMamilije.»Nećuodstupiti«,odgovoriojeSkaur.»Tada,MarkoEmilije,narodmeovlastioda teuhitim iotpratimuzatvor

dokformalnoneodstupiš«,rekaojeMamilije.»Samopoloži rukunamene,GajuMamilije, ivratitću ti soprankojimsi

govorioudjetinjstvu«,rekaojeSkaur.NatoseMamilijeokrenuogomilikojaseprirodnookupilakakobigledala

priredbu i povikao: »Narode Rima, pozivam vas da svjedočite činjenici daovime stavljam veto na svaku buduću cenzorsku djelatnost Marka EmilijaSkaura!«objavioje.Itimeje,naravno,sveriješeno.Skaurjesmotaosvojeugovoreipredaosve

činovnicima, naredio robu da smota njegov bjelokosni stolac i stao,klanjajućiseusvimsmjerovimagomilikojajepljeskala,jergomilanajviševolidobarsukobizmeđusvojihmagistrata,ačitavimsrcemobožavaSkaurakoji ima onu vrstu hrabrosti koju Rimljani kod svojih magistrata cijene.Zatimjeodšetaonizhramskestube,lupkajućipoleđimaPerdikasovariđanauprolazu, primio Mamilija pod ruku i napustio bojno polje sa svimlovorikama.

Cezar je uzdahnuo i oslonio se na stolcu, pa odlučio da je najbolje da on

komentira vijesti koje je Marije – nikako rječit korespondent kao njegov tast –poslao iz rimske provincijeAfrike gdje jeMetel – tako se barem činilo – uspiouprskati rat protiv Jugurte, zapevši u kaljuži nedosljedne djelatnosti i lošegzapovijedanja. Takva je barem bila Marijeva verzija, no nije odgovaralaizvještajimakojejeMetelbioposlaosenatu.

Uskoroćeščuti–akovećnisičuo–dajesenatproduljioKvintCecilijevozapovijedanjeprovincijomAfrikomiratomprotivJugurte.Totenikakonećeiznenaditi, siguran sam. A očekujem da će, kako je preskočio tu najvećuprepreku,KvintCecilijeubrzatisvojuvojnudjelatnost–jerjednomkadsenatproduži namjesničko zapovjedništvo, on to zapovjedništvo može sasigurnošću zadržati sve dok ne utvrdi da je opasnost za provinciju prošla.Lukavajetaktikaostatinepoduzetnimdokkonzulskagodinaneistekneidokseneosiguraprokonzularniimperij.Alida,slažemsestobomdajetvojgeneralzaprepašćujućeodgađaostvari,

ni ne pokrećući vojnu prije kraja ljeta, posebice kada se zna da je stigao uranoproljeće.Alinjegovesuporukegovoriledajevojscipotrebnotemeljitoosposobljavanje, a senat mu vjeruje. I da, ne mogu shvatiti zašto je tebe,pješadijskogčovjeka,imenovaovoditeljemkonjičkogodreda,baškaoštomise čini da je nadarenost Publija Rutilija utrošena na mjestu praefectusafabruma, kad bi bolje služio na bojištu, umjesto da juri uokolo i upravljadostavama i popravkom artiljerije. No, pravo je generala da svoje ljudeiskorištavakakomusesviđa,odstarijihlegata,dopomoćnihvojnika.

Čitav je Rim bio oduševljen kada su stigle vijesti o zarobljavanju Vage,iako u tvojem pismu stoji da se grad predao. I – ako mi opraštaš igranjeodvjetnikaKvintaCecilija–nerazumijemzaštotetolikoljutištojesvojegaprijateljaTurpulijaimenovaozapovjednikomposadeuVagi.Jelitovažno?Mnogo samzadivljeniji tvojomverzijombitkena rijeciMuthul, nego što

me zadivila verzija u senatorskoj poruci Kvinta Cecilija, što bi te trebaloutješiti zbog trunkemoje sumnje i uvjeriti da sam uistinu na tvojoj strani.Siguran sam da si u pravu kad Kvintu Ceciliju kažeš da je najbolji načindobivanjarataprotivNumidijezarobljavanjesamogaJugurtejerija,baškaoiti,vjerujemdajeonpredvodniknumidskogaotpora.Žaomi je što je ova godina toliko nezadovoljavajuća za tebe i štoKvint

Cecilijeočitomislidamožepobijeditiadaseneslužitvojimsposobnostima,ili sposobnostimaPublijaRutilija.Toće tvojpokušajda sezadvijegodinenatječešzamjestokonzulaučinitimnogotežim,nedobiješliprilikuzasjatiunumidskojvojni.Ali,GajuMarije,sumnjamdasi takvonečasnopostupanjedočekaopognuteglaveisiguransamdaćešpronaćinačindazasjaš,maštoKvintCecilijeučinio.ZavršitćusjošjednomviješćusForuma.ZboggubitkaSilanovevojskeu

GalijiprekoAlpa,senatjeponištiojedanodposljednjihzakonaGajaGrakha,onajkojijeograničavaokolikoseputačovjekmožeprijavitiuvojsku.Višene mora imati niti sedamnaest, niti ga više deset godina pod zastavamadiskreditirauprijavi,nediskreditiragačakniti šestvojna.Znakvremena. IRimuiItalijiponestajeljudizalegije.Čuvajse ipišičimmojiblijedipokušajidasepoigramodvjetnikaKvinta

Cecilijaizblijededovoljnodatidopustedaomenirazmišljašsnježnošću.Idaljesamtvojtast,idaljeteiznimnocijenim.

Istimeje,odlučiojeGajJulijeCezar,zaključenopismovrijednoslanja,prepuno

vijesti,dobrihsavjetaiutjehe.GajMarijećegaprimitiprijekrajastaregodine.

BILA JE GOTOVO sredina prosinca kada je Sula otpratio Klitumnu u Circej, punbrižnostiinježneblagosti.IakojestrahovaodabimuseplanovimoglipomutitijerjevrijememoglopopravitiKlitumninoraspoloženje,iznenadnisudobrivjetroviidalje puhali u njegova leđa, pa je Klitumna ostala u dubokoj potištenosti, što jeMarcijasasvimsigurnodojavilaCezaru.Kao i druge vile na kampanijskoj zapadnoj obali, ni Klitumnina nije bila

prevelika, ali ipak je bila veća od kuće na Palatinu. Rimljani koji su sebi moglidopustit raskoš posjedovanja vila za odmor u pokrajini željeli su osjetiti prostor.Smještena na vulkanskim obroncima i s vlastitom plažom, vila se nalazila malodaljeodCirceja,bezsusjedaublizini.Podignuojujejedanodmnogihsnalažljivih

graditeljakoji ječestoposjećivaokampanijskuobalu,agradnja je trajala tijekomzimeprije trigodine.Klitumna ju jekupilačim jeotkrilada jegraditeljposebnonadarenvodoinstalaterkojijeugradiokadustušemipravukaduzakupanje.Tako se ona odmah nakon dolaska istuširala, zatim je večerala i naposljetku su

ona iSulaotišlinapočinakuzasebnesobe, sami.On je samodvadanaostajaouCirceju,posvećujućiKlitumnisvesvojevrijeme,noonajeostalapotištenaiakoniježeljeladaSulaode.»Imamiznenađenjezatebe«,rekaojojjedoksuhodaliokovile,ranoujutroonog

danakadsevraćaouRim.Čakjeitojedvaizazvalozanimanje.»Da?«upitalaje.»Primitćešsvojeiznenađenjeprvenoćipunogamjeseca«,rekaojojjezavodljivo.»Noći?« upitala je, pomalo zainteresirana. »Noć i pun mjesec! To jest, pod

uvjetomdanoćbudevedra,pabudešmoglavidjetipunmjesec.«Stajali su ispod visokoga prednjeg pročelja vile koja je, poput ostalih, bila

izgrađena na vrhu brijega s lođom s prednje strane, tako da je njezin stanovnikmogao sjesti i uživati u pogledu. Iza uskog prednjeg pročelja nalazio se velikperistilski vrt, a iza peristilskog vrta bila je vila, s većinom soba. Staje su bilesmještene na donjemkatu prednjega pročelja iznadkojega su bile odaje za slugezaduženezastaju.Iznadsvegatoganalazilasejošjednaloda.ZemljaseispredKlitumninevileuzdizalautraviigrmovimašipakasvedovrha

brda, a bila je gotovo umjetnički smještena među drvorede s obje strane. Ta sustablajamčilaprivatnostakobisesbilokojestranepodignuladrugavila.Sulajepokazaopremavelikomnasaduborovaicedrovasnjihovelijevestrane.»To je tajna, Klitumno«, rekao je svojim – kako ga je nazivao – »režećim

glasom«kojijeuvijekbioznakomdugogaiposebnougodnogvođenjaljubavi.»Štojetajna?«upitalajeona,probuđeneznatiželje.»Akotikažem,višenećebititajna«,prošaptaoje,grickajućijojuho.Malo se namrštila, malo razvedrila. »Je li tajna ista kao iznenađenje u noći

mjeseca?«»Jest.Alimorašsvezadržatizasebe,čakimojeobećanjeiznenađenja.Obećaješ?«»Obećajem«,odgovorilaje.»Morašučinitiovo:morašseiskrastiizkućenapočetkutrećegasatatame,osam

danaodposljednjenoći.Morašdoćiovamoposvesamaisakritiseuonomnasadustabala«,rekaojeSula,milujućijojbok.Njezina je bezvoljnost nestala. »Ooooooooohhh! Je li to lijepo iznenađenje?«

upitalaje,zacviljevšikodposljednjeriječi.»Bitće tonajveće iznenađenjeucijelom tvojemživotu«,odgovorio jeSula,»a,

ljubavi,tonijeuzaludnoobećanje.Ali,postavljamnekolikouvjeta.«Djevojačkisenamrštilainasmiješila,budalastaizrazalica.»Da?«»Najprije,nitko

ne smije saznati, čak ni mala Bithy. Ako se ikome povjeriš, tvoje će glavno

iznenađenjebitirazočaranje.Ajaćubitijako,jakoljut.Nesviđatisekadsamjako,jakoljut,zarne,Klitumno?«Streslase.»Ne,LucijeKornelije!«»Ondačuvajnašutajnu!Tvojaćenagradabitičudesna,posvenovai jedinstvena

vrstaiskustva«,prošaptaoje.»Zapravo,uspiješlidjelovatiposvepotištenoodsadadotrenutkadokneprimišiznenađenje,obećajemtidaćeonobitijošbolje.«»Bitćudobra,LucijeKornelije«,reklaježustro.Mogaojevidjetikakojojumradi iznao jeda jezaključilakako je iznenađenje

nova i privlačnadružica: žena, privlačna, seksualnodostupna, usklađiva i ugodnatračericazaispunjavanjedugihdanaizmeđudivnihnoći.AlidovoljnojepoznavalaSuludajeznalakakomorapoštovatinjegoveuvjete,ilibionlakomogaotuosobu,tkogodonabila, zauvijekodvesti sa sobom–možda je smjestiti unjezinvlastitistan, sadakada je imaoNikopolisinnovac.Osim toga, nitko senije protivioSulikada bi on ozbiljno govorio. To je bio glavni razlog zbog kojega su sluge uKlitumninu kućanstvu držale jezik za zubima o svemu što se zbivalo izmeđuKlitumne,NikopolisiSule.Akobiikadaištairekli,govorilisutosastrahomkojijenjihovimriječimaoduzimaomnogouobičajenogznačenja.»Postojiidrugiuvjet«,rekaoje.Mazilaseuznjega.»Da,dragiLucije?«»Akonoćnije lijepa, iznenađenje nemožedoći. Stogamoraš poštivati vrijeme.

Akojeprvanoćkišna,pričekajsljedećusuhu.«»Razumijem,LucijeKornelije.«

TAKOSESULAodvezaouRimuunajmljenojkočiji,ostavivšiKlitumnukakovjernogrlisvojutajnu,svesrdnosetrudećidaostavislikuposvemašnjepotištenosti.ČakjeiBithyskojomjeKlitumnaspavalavjerovaladajojjegazdaricaposveneutješna.PridolaskuuRim,SulajepozvaodomaraKlitumninekućenaPalatinu.Onjebio

jediničlankućanstvakojinijepreseljenuCircejjerjetamošnjavilaimalasvojegadomarakojiseugospodaričinojodsutnostibrinuoonjoj–imudrojevarao.IstoječiniodomarukućinaPalatinu.»Koliko je slugu gospodarica ostavila ovdje, Jamuse?« upitao je Sula i sjeo za

svoj stol u radnoj sobi.Očito je sastavljao neku vrstu popisa jermu je takvo štoležalopodrukom.»Samo mene, dva kućna momka, dvije kućne djevojke, dječaka za tržnicu i

pomoćnogkuhara,LucijeKornelije«,odgovoriojedomar.»Pa, onda ćemomorati unajmiti dodatnu pomoć, Jamuse, jer ću za četiri dana

prireditizabavu.«Sulajezaprepaštenomdomarudaopopis,aonnijeznaobilisepobunioštomu

gospođa Klitumna nije spomenula zabavu u njezinoj odsutnosti, ili pristao nazamisao, nadajući se da poslije neće biti problema kada račun stigne. Tada ga je

Sulaumirio.»Tojemojazabavaijazanjuplaćam«,rekaojeon,»atićešzaraditivelikbonus

ako ispuniš dva uvjeta. Prvi je da posve surađuješ sa mnom tijekom pripremezabave, adrugi jeda jeuopćene spominješgospođiKlitumnikada sevrati kući,kadgodtobilo.Jelijasno?«»Potpuno,LucijeKornelije«,rekaojeJamusidubokosenaklonio.Velikodušnost

je bila tema koju je dobro poznavao svaki sluga koji se dovoljno uzdignuo dapostane domarom, jednako kao što je svaki domar dobro poznavao vještinupreuređivanjaračunaukućanstvu.Sulajeotišaounajmitiplesače,glazbenike,akrobate,pjevače,magičare,klaunove

idrugezabavljače.Tojetrebalabitizabavaskojomćesvezabavezavršiti,zabavazakojuse trebaločutinacijelomPalatinu.Njegova jeposljednjapostajabiostankomičkogglumcaSkilaksa.»ŽelimposuditiMetrobija«,rekaoje,banuvšiusobukojujeSkilaksradijeuredio

udnevnu,umjestouradnusobu.Bio je tostanpohotekoji jemirisaona tamjan istablo cimeta, do mučnine prekriven tapiserijama, prenamješten počivaljkama idodatnozagušennajfinijomvunom.SkilakssesogorčenjemuspraviočimjeSulautonuoujednuodčulnouređenih

počivaljka.»Doista,Skilakse,meksikaopreljevzakolačeod jaja idekadentankaosirijski

vladar!«rekaojeSula.»Zaštonenabavišnekiobičannamještajodkonjskedlake?Uzovosečovjekosjećakaodatoneunaručjegolemekurve!Ugh!«»Pišamnatvojukus«,uzvratiojeSkilaks.»SvedokpristanešpredatiMetrobija,možešpišatinaštotevolja.«»Zašto bih, ti... ti... divljače?« Skilaks je prošao dlanom kroz pomno uređene,

obojene zlatne kovrče. Zatreptao je dugim trepavicama, zatamnjenim stibiumom iokrenuoočima.»Jerdječaknijedušomitijelomtvoj«,odgovoriojeSula,ispitujućijastučićpod

stopalimakakobividiojelitvrdiodostaloga.»Onjestmojdušomitijelom.Anijebioistiotkakosigaukraoodmeneivodio

ga sa sobompreko cijele Italije, LucijeKornelije!Ne znam što simu učinio, alisvakakosimigapokvario!«Sulasenasmijao.»Napraviosamodnjegamuškarca,togovoriš?Nesviđamuse

višejestitvojagovna,ha?Aaaaaah!«StimjeuzvikomgađenjaSulapodignuoglavuizaurlao:»Metrobije!«Momak je dojurio kroz vrata i bacio se ravno na Sulu, obasuvši mu lice

poljupcima.PrekonjegovecrneglaveSula jeblijedimokompogledaoSkilaksa inamignuo

jednom riđom obrvom. »Odustani, Skilakse, tvoja me igračka jednostavno viševoli«, rekao je i pokazao istinu podignuvši dječakovu haljinu kako bi otkrio

njegovuerekciju.Skilaksjebriznuouplačiumrljaolicestibiumom.»Hajde,Metrobije«,borioseSuladaustane.Navratimaseokrenuoiuplakanom

Skilaksudobaciokomadpresavijenapapira.»ZabavajeuKlitumninojkućizačetiridana«,rekaoje.»Bitćetonajboljazabavaupovijesti,paprogutajnezadovoljstvoidođi.Akotoučiniš,vratitćutiMetrobija.«

SVI SU BILI pozvani, uključujući Herkula Atlasa koji je nastupao kao najsnažnijičovjeknasvijetu,auzdržavaosenastupimanasajmovima,zabavamaifestivalimasjednogkrajaItalijedodrugoga.Nikadanebiizišaoizkućeadanasebinijeimaoistu lavlju kožu koju su moljci izjeli i golemu toljagu – Herkul Atlas uživao jesvojevrstanvelikugled.Norijetkogasepozivalokaogostanazabavenakojimajezabavljaokaonajjačičovjekjer,kadbivinopotekloniznjegovogrlokaovodanizAquuMarciju,HerkulAtlasjepostajaovrlonasilanilošeraspoložen.»Doistaseigrašsvatromkadasipozvaotogbika!«rekaojeMetrobije,igrajući

se sa Sulinim sjajnim uvojcima dok se naginjao preko njegova ramena kako bipogledaopopisuzvanika.PravajepromjenakojaseuMetrobijuzbiladokjebionaputusaSulombilanjegovapismenost–Sulaga jenaučiočitati ipisati.Bioga jespremannaučitisvemuštojeznao–odglumedosodomije,aliSkilaksjeipakbioprevišelukavdabimomkaopremionečimtakooslobadajućimkaoštosuslova.»HerkulAtlas jemoj prijatelj«, rekao je Sula, ljubeći dječakove prste smnogo

višezadovoljstvanegoštojeikadaosjećaouljubljenjuKlitumninih.»Ali postaje luđak kad se napije!« bunio se Metrobije. »Srušit će kuću, a

vjerojatno i dva-tri gosta! Unajmi ga kao zabavljača, to svakako, ali nemoj gadovestikaogosta!«»Nemogutoučiniti«,Sulanijedjelovaozabrinuto.Posegnuojerukomipovukao

Metrobija preko ramena, smjestivši ga u krilu. A Metrobije je ovio ruke okonjegovavrataipodignuolice.Sulamujevrlopolakoivrlonježnopoljubiokapke.»Lucije Kornelije, zašto me ne zadržiš?« upitao je Metrobije, smjestivši se uz

Sulinoramesuzdahomposvemašnjegazadovoljstva.Poljupcisuprestali.Sulasenamrštio.»MnogotijeboljesaSkilaksom«,rekaoje

naglo.Metrobijejeotvoriosvojevelikeočipreplavljeneljubavlju.»Alinije,doistanije!

Darovi,učenjeglumeinovacminisuvažni,LucijeKornelije!Mnogobihradijebiostobom,makakosiromašnibili!«»Primamljiva ponuda i odmah bih je prihvatio – kada bih namjeravao ostati

siromašan«,rekaojeSula,držećidječakakaoneobičnovrijedanpredmet.»Alinećuostati siromašan. Sada imam Nikopolisin novac i već sam zaposlen njegovimulaganjem.Jednogaćudanaimatidovoljnodabihsenatjecaozaulazakusenat.«Metrobije jeustao.»Senat?«Grčeći se, pogledao jeSuluu lice. »Ali nemožeš,

LucijeKornelije!Tvojisuprecibilirobovipoputmene!«

»Ne, nisu«, odgovorio je Sula i uzvratio pogled. »Ja sam patricij Kornelije.Pripadamusenat.«»Nevjerujemuto!«»Tojeistina«,rekaojeSulatrijezno.»Zatonemogupristatinatvojuponudu,ma

kakoprivlačnabila.Kadabudem imaouvjeteza senat,morat ćupostatimodelomponašanja – nema glumaca, nemamimičara – i nema lijepih dječaka.«Lupkao jeMetrobija po stražnjici i zagrlio ga. »Sada obrati pozornost na popis, momče, iprestanisemrdati!Tonijedobrozamojuusredotočenost.Herkuldolazikaogostikaoizvođač–itojemojaposljednja.«Zapravo,HerkulAtlas jebiomeđuprvimgostimakoji su stigli.Vijestozabavi

proširilasečitavomulicom,naravno,isusjedisusepočelipriprematidaotrpenoćurlika,vriskova,glasneglazbeinezamislivihpadova.Kaoiobično,zabavajebilakostimirana. Sula se prerušio u odsutnu Klitumnu, zajedno s resastim šalovima,prstenjemikanomobojenomperikomsgolemimkovrčamaveličinekobasica.Uzasve to, neprestano je neprimjereno oponašao njezin hihot, njezino smijuljenje,njezinglasan i zavijajući smijeh.Kako su je svigostidobropoznavali, njegov jenastupbiodobroocijenjen.Metrobije je ponovno opremljen krilima, ali te je noći bio Ikar, a ne Kupid, i

pametnojeotopiovelikaperanakrilimadužvanjskihrubova,takodasudjelovalaobješeno,kaodasunapoladovršena.SkilaksjedošaokaoMinerva,atujestrogubožicu, pomalo muškaraču, prikazao kao staru i prenašminkanu kurvu. Kada jevidiokakoseMetrobijedržiSule,počeoseopijatiiuskorojezaboraviodržatištit,kudjelju,prepariranusovuikoplje ispotaknuoseonjihtesrušioukutugdjeje izaspao.Takonijevidioneprekidan slijeddogađajana zabavi, pjevačekoji supokrenuli

čudesne melodije i zabavne ritmove, a sve je završilo cvrkućućim pjesmicamapoputove:

MojajesestraPrasicaPlinar,uhvaćenasmomkompoimenuMarkoMlinar,kakonjezincvijetmeljeukaciukojojsekiselizelje.»Dostastim«,rečenaštata.»Očitosteupoznalialata.VjenčajtesebrzoboljeIliguzicečuvajtesvoje.«

Te supjesmicebilevrlopopularnekodgostijukoji suznali riječi,pa sumogli

pjevatisnjima.Bilesutuplesačicekojesuseiznimnovještosvukledogolaipokazalespolovila

bez ikakvih dlaka, i muškarac čiji su psi izvođači mogli plesati gotovo jednakodobro–iakoneijednakozavodljivo–islavnaživotinjskatočkaizAntiohijekojase sastojala od djevojke imagarca: vrlo, vrlo popularna kodpublike, s timda jemuški diogledatelja bioodviše zastrašenmagarčevomobdarenošćudabi poslijepristupiodjevojci.HerkulAtlasjenastupioposljednji,tamanprijenegoštosezabavarazdvojilana

oneodvišepijanedabiihzanimaoseksinaonedovoljnopijanedaihništadrugonezanima.Posjetiteljisuseokupiliokokolonadaperistilskogavrta,ameđunjimase Herkul postavio na čvrstom postolju. Nakon što se zagrijao savivši nekolikoželjeznihpolugaiprelomivšidvijedebelecjepanicekaodasugrančice,snagatorjeugrabionekolikovrištečihdjevojaka,pošestusvakuruku,iposlagaoihnaramena,na glavu i ispod svake ruke. Zatim je u ruke podignuo nakovanj ili dva i počeopožudnourlikati,izazivajućivišestrahaodikakvalavaubilokojojareni.Zapravose izvrsno zabavljao: vino mu je teklo niz grlo kao voda niz Aquu Marciju, anjegovajesposobnostlokanjabilaravnanjegovojsnazi.Nevoljajebilautomeštojedjevojkamapostajalosveneugodniješto jevišenakovanjaonpodizao,pasuujednomtrenutkuvriskovioduševljenjapostalivriskoviužasa.SulajedošetaodosredištavrtaipristojnoHerkulaAtlasalupnuopokoljenu.»Hej, stari druže, spusti cure«, rekao je najprijateljskijim tonom. »Drobiš ih

komadimaželjeza.«Herkul Atlas je odmah ispustio djevojke. Ali umjesto njih je podignuo Sulu, a

njegovjekratakfitiljočitodogorio.»Nemojmigovoritikakodaizvodimsvojutočku!«zaurlaojeizavrtioSuluoko

glavekaoIzidinsvećeniksvojštap:perika,šalovi,haljine...svejepoletjelosaSule.Neki su od gostiju počeli paničariti, a drugi su odlučili pomoći tako što su

dojuriliuvrtipočelipreklinjatipoludjelasnagatoradaspustiSulu.AliHerkulAtlasjesvenedoumiceriješiotakoštojeSulugurnuopodlijevumiškukaokakavpaketići jednostavno išetao, napustivši zabavu. Nikako ga se nije moglo zaustaviti.Proguraosekroztijelakaodasurojmušica,gurnuoslugunavratimaulicetakodajeodletiodopoloviceatrija,panestaouuličici,idaljenosećiSulu.Zaustavio se na vrhuVestalskih stuba. »U redu? Jesam li bio dobar, gospodaru

LucijeKornelije?«upitaojeivrlonježnospustioSulu.»Biosisjajan«,rekaojeSula,laganoteturajućijermusevrtjelouglavi.»Dođi,

otpratitćutekući.«»Nijepotrebno«,odgovoriojeHerkulAtlas,navlačećilavljukožuipolazećiniz

Vestalskestube.»Samokorak-dva ikodkućesam,LucijeKornelije,a,osimtoga,mjesecjegotovopun.«»Zahtijevam«,rekaojeSulasustižućiga.»Kakoželiš«,slegnuojeramenimaHerkulAtlas.»Pa, manje je upadno da ti platim unutra, umjesto nasred Foruma«, rekao je

strpljivoSula.»Pada!«mišićavomserukomHerkulAtlaspljesnuopočelu.»Zaboraviosamda

mijošnisiplatio.Uđi,onda!«Živio je u četiri sobe na trećem katu zgrade na Clivusu Orbiusu, na rubovima

Subure,aliumnogoboljemsusjedstvu.Kadajeušao,Sulajeodmahprimijetiodasunjegoviroboviugrabiliprilikuiuzelislobodnunoć,nedvojbenoočekujućidaćenjihovgospodar, kadanapokon stigne, biti u stanjukojenećeomogućiti brojenjenazočnih.Činilosedaukućinemaženskeruke,aliSulajeipakodlučioprovjeriti.»Ženatinijeovdje?«upitaoje.HerkulAdasjepljunuo.»Žene!Mrzimih!«Nastoluzakoji sudvojicamuškaraca sjelanalazio sevrčvina inekolikočaša.

Sulajeizvukaodebelutorbicusmjestanakojemujujebiosakrio,unutarplatnenapojasa oko struka. Dok je Herkul Adas natakao dvije pune čaše vina, Sula jeolabavio vrpce koje su zatvarale torbicu i potajno iz nje izvukao smotak papira.Zatimjetorbicuokrenuonaopakoinastolsusletjelisrebrninovčići.Prebrzo:triiličetirisuseotkoturaladorubaipalanapod,metalnozvekećući.»O,hej!«povikao jeHerkulAtlas ibaciosenasvečetirikakobiuhvatiosvoju

plaću.Dok je on bio zauzet puzanjempopodu,Sula je polakootvorio papirić i bijeli

prahkoji seunjemunalazio istresaoudaljuoddviječaše:unedostatkudrugogapribora,prstomjemiješaovinosvedokHerkulAtlasnapokonnijeustaospodaisjeo.»Uzdravlje!«rekaojeSulaipodignuobližučašu,okrećućijepremasnagatoruna

prijateljskinačin.»Uzdravlje ihvala ti za sjajnuvečer!« rekao jeHerkulAdas, zakrećućiglavu i

naginjući čašu koju je ispio a da nije stao ni da uhvati dah. Zatim je ponovnonapuniočašuiispioidrugopiće,činiloseuistomdahu.Sulajeustaoigurnuosvojučašuusnagatorovuruku,adrugujeponiosasobom,

sakrivšijeutunici.»Malisuvenir«,rekaoje.»Lakunoć!«Itihoseiskraokrozvrata.Zgrada je spavala: otvoreno je betonsko šetalište oko središnjegavrtabilo jako

zaklonjenokakobisespriječiloistresanjeizmetauvrelo,ainapušteno.Čašakojujeuzeonestalajemeđurešetkamaodvoda.Sulajeslušaosvedoknijezačuopljusakodozdo,azatimjezanjombacioikomadpapira.NaVreluJuturnakodVestalskihstuba zastao je, uroniodlanove i rukedo lakataunjegovumirnuvodu i prao se,prao,prao.Eto!TojetrebaloopratisavbijeliprahkojimusemoždaprilijepiozakožudokjeuzimaopapirimiješaovinokojejeHerkulAtlastakopohlepnoispio.Alinijesevrationazabavu.ProšaojeprekoPalatinaipošaoViomNovomprema

Kapenskimvratima.IzvangradajeušaoujednuodmnogihstajaublizinikojesuiznajmljivalekonjeilivozilaonimakojisuživjeliunutarRima.MalojeRimljanadržalomazge,konjeilikočije.Bilojemnogojeftinijeijednostavnijeunajmitiih.

Staja koju je odabraobila je dobra i ugledna, ali nije imala neka čvrsta pravilasigurnosti – jedini je timaritelj koji je tog trenutka radio čvrsto spavaona sijenu.Sulamujepomogaodazaspejoščvršćesnažnimudarcemizauha,azatimpolakošetaostajamasvedoknijepronašaonaizgledsnažnuimirnumazgu.Nikaduživotunijepostavljaosedlo i trebalomu jevremenadashvati što točno trebaučiniti, alizačuo je kako životinja zadržava dah kad je orma bila čvrsto stegnuta, pa jestrpljivo pričekao dokmazgina rebra nisu postala uobičajena, bacio se u sedlo inježnopodboživotinju.Iakojebionevještjahač,nijesebojaokonjailimazga,avjerovaojeisvojojsreći

u upravljanju životinjom. Četiri su roga – jedan sa svake strane sedla – držalačovjeka donekle sigurnim na leđima mazge, pod uvjetom da ona nije sklonabacakatise,amazgesu,kadjeotomeriječ,bilemirnijeodkonja.Jedinaormanakojujemazguuspionagovoritiimalajeobičnežvale,aliživotinjaje,zagrizavšiunjih, djelovala mirno i poslušno, pa se uputio mjesečinom osvijetljenom ViomAppiom,posveuvjerendaćeprijejutradalekodospjeti.Bilojeokoponoći.Putovanje mu je bilo naporno jer na jahanje nije bio navikao. Jedno je bilo

truckati se pokraj Klitumnina kljuseta, a posve nešto drugo ovako juriti. Nakonnekolikomilja počeo je osjećati silnu bol u nogama koje su visjele nepodržane,stražnjicagajeboljelazbogtrudakojijezahtijevaoostanakusedlu,aumudimajeosjećaosvakuneravninunaputu.Nomazgajeupornonapredovala,pajeprijezorestigaočakdoTripontiuma.OndjejesišaosVieAppieinastaviokrozpoljapremaobalijerseondjenalazilo

nekolikogrubihputovakojisuvodilikrozmočvarevanjskogadijelaPomptinskihbara, a i sam jeputbiomnogokraći– a imnogomanjeupotrebljavan–od rutekojajevodilaViaAppiomdoTarracinaiodandenatragdoCirceja.Zaustavioseušumarkudesetakmiljaudivljinijerjetlobilosuhoitvrdo,anijebilonikomaraca.Vodiojemazgunadugačkompovodcuipomisliokakobisemogaoodmoriti,pajespustiosedlokaojastukpodglavu,smjestioseusjenuboraispavaobezsnova.Desetkratkihdnevnihsatiposlije,nakonštojesebeimazgunapojiouobližnjem

potoku,Sulajenastavioputovanje.Ogrtačskapuljačomkojijeuzeoustajamakriogajeodpogledaijahaojemnogovještijenegoprije,unatočjezivojboliuleđimaiumoruustražnjiciimudima.Dotadaništanijejeo,alinijeosjećaoglad,amazgasenajela trave i djelovala je zadovoljno i prilično svježe. U sumrak je stigao douzbrdice na kojoj se nalazila Klitumnina vila i tek je tada sjahao s očitimolakšanjem. Još je jednom mazgu oslobodio sedla i ulara, još ju je jednomoslobodiokakobimoglapasti.Aliovogajujeputaostaviosamudaseodmori.Sreća ga je i dalje pratila. Noć je bila savršena,mirna i zvjezdana – nigdje na

hladnomobzorubojeindiganijebilonitijednogoblačka.Itadase,upravokadajedruginoćnisatpočeoistjecati,punmjesecudaljini,naobzorunaistoku,uzdignuoiznadbrdaičitavkrajoliknatopiosvojomneobičnomsvjetlošću,svjedošćukojaje

očimadavalamoćvida,aličovjekajeskrivalaodpogleda.Osjećajosobneneranjivosti rastao jeuSuli, tjeraoumor ibol,ubrzavaoprotok

njegovehladnekrvi idovodionjegovum,prepunposveneobičnomirnihmisli,ustanjeposvemašnjegužitka.Onjebiofelix,imaojesreće.Sveseodvijalopredivnoi nastavit će se odvijati predivno. A to je značilo damože biti miran, mogao sedoista opustiti. Kada se iznenada pojavila prilika da se riješi Nikopolis – takoneočekivanaprilika–nijebilovremenadaunjojuživa, tekdadonese trenutačnuodlukuistrpljivosatimačeka.Njegovasumuistraživanjatijekomodmoraotkrilauništavača,aliNikopolisjesamaodabralanačinsvojegauništenja–onjedjelovaosamokaokatalizator.Sreća ju jedovelaonamo.Njegova sreća.Alivečerasga jenjegovmozakdoveoovamo, a srećaćegapratiti cijelimputem.Akad je riječostrahu–čegasebojati?Klitumna je bila ondje, čekala je u sjenamaborova, još nije bila nestrpljiva, ali

spremalasenanestrpljivostakonjezinoiznenađenjezakasni.NoSulasenijeodmahpokazao.Najprije jeprovjeriočitavopodručjekakobibiosigurandanikoganijedovelasasobom.Bilajeposvesama.Čaksuinečuvanestajeisobeispodlođebileprazne–nijebilonikoga,zainteresiranoganinezainteresiranoga.Dok joj je prilazio, izazvao je dovoljno buke da je umiri. Tako je, kad ga je

ugledalakakosepomaljaiztame,bilaspremnazanjegaiispružilajeruke.»Oh, baš kao što si rekao!« prošaptala je, smijuljeći mu se u vrat. »Moje

iznenađenje!Gdjejemojeiznenađenje?«»Apoljubacnajprije?«upitaojeiprvisumuputazubibilibjeljiodkože,takoje

neobičnabilamjesečina,takojeneobičnabilačarolijakojagajeokupala.Gladujući za njim, Klitumna je pohlepno ponudila usne. Stajala je tako, usana

zalijepljenih za njegove, oslonjena samo na prste, kad joj je slomio vrat.Bilo jelako–kao slomiti grančicu.Vjerojatnonije ni shvatila jer u njezinim izbuljenimočima,kad joj jeodmaknuoglavu ioslonio jenasvojudruguruku,zadržavajućijojleđaravnima,nijevidionitračakrazumijevanja–pokretjebiobrzkaoudarac.Jednostavno–pras.Zvukjeputovao,bio jeoštar,grubnarubovima.Akadaju jepustio,očekujućidaćepastinatlo,popelasejošmalonaprsteipočelaplesatizanjega raširenih ruku, sablažnjivo ljuljajući glavu, uz drhtaje, poskakivanje iodsječene pokrete koji su dosegnuli najvišu točku njezinim bjesomučnimokretanjem prije nego što je pala u kovidacu laktova i koljena, ružno, posvenedostojanstveno. Topao i žestok miris urina popeo se do njegovih raširenihnozdrva,aslijediojemnogotežimirisispražnjenihcrijeva.Nije vrištao. Nije pogledao ustranu. Neizmjerno je uživao i gledao je opčinjen

dokjeplesala,azgađenkadajepala.»Pa,Klitumno«,rekaoje,»nisiumrlakaodama.«Morao ju jepodignuti, iako je toznačilodaćebitiuprljan, smrdljiv,onečišćen.

Nije smjelo biti tragova na mekoj travi oblivenoj mjesečinom, nije smjelo biti

znakovapovlačenjatijela–upravojezatonaglasiodanoćmorabitivedra.Stogajujepodignuozajednosizmetomisvimeiprenionarukamakratkimputemdovrhabrda, ovivši oko nje njezine halje kako bi zadržao izmet jer nije želio na traviostavljatinitajtrag.Već jebiopronašaopravomjesto iprišaomubezoklijevanja jerga je,danima

prije,kadjujetekbiodoveoovamo,biooznačioblijedimkamenom.Mišićisumusenapinjaliigrčili.Ujednompredivnomkružnompokretuzauvijekjujeodbacio,baciojujeudaljinuiodletjelajepoputkakveavetipticeudubinu,nastijene.Ondjeseraširila,bezobličnaslikanečegaštojemoremoždaizbaciloizvandohvatasvih,osimnajžešćiholuja.Bilojevažnodabudepronađena:niježeliodanjezinoimanjeostaneulimbu.Uzorujeodveomazgudopotoka,ali,prijenegošto ju jepustiopiti,ušaojeu

potok posve odjeven u svoju žensku tuniku i isprao posljednje tragove svojepomajkeKlitumne.Ostalojejošsamoneštoštojetrebaloučiniti,atojeučiniočimjeizišaoizvode.Zapojasomjenosiomalenbodežukoricama.Njegovimjeoštrimvrhom napravio malen rez na čelu, oko centimetar ispod kose. Rana je odmahpočela krvariti, kako se to obično s ranama na glavi događa, ali to je bio tekpočetak.Ništauvezis tomranomnijesmjelo izgledatiurednoili ravno.Stoga jeprstenjacimaisrednjimprstimaobjerukepočeopotezatisobjestraneposjekline–svedoksemesonijepočelogrubocijepati,a ranase jakopovećala.Krvarenje jeodmah postalo obilnije, prekrivajući njegovu prljavu i posve mokru odorugolemimkapimaimrljamakojesuse tkaninomraširilenačudesnojezovitnačin.Eto! Dobro! Iz pojasa je izvukao pripremljen komad bijele tkanine i snažno ganabio na ranu na čelu, a zatim sve povezao vrpcom od tkanine. Krv je tekla unjegovo lijevo oko, pa ju je obrisao jednom rukom, trepćući, i otišao potražitimazgu.Jahaoječitavenoći,neumornopodbadajućimazgučimbiusporilajerjebilavrlo

umorna.Noznalajedasevraćakući,usvojustaju,ikaodrugepripadnicenjezinevrste, imalajevišesrcaisapiodkonja.Sulajojsesviđao:tojebilatajnanjezinespremne poslušnosti. Sviđala joj se udobnost žvala u ustima naučenima na bolgrubihpodvodaca, sviđala joj senjegova tišina i štedljivost, sviđao joj senjegovmir. Zato je kasala njemu za ljubav, lagano galopirala, usporavala do hoda, paponovno ubrzavala u galop čim bi se oporavila, a s njezina su se lakog krznauzdizalistupiciparekojisuostajaliizanjih.Jermazganijeznalaništaoženikojajenaokrutnimstijenamaispodvelikebijelevileležalavrataslomljenaprijepada.OdvelajeSuluonamogdjegajepronašla,ačiniojojsezanimljivoblag.

MILJU PRIJE STAJASula je sjahao i skinuoopremusmazge,odbacivši jeugrmlje.Zatim je udario životinju po bokovima i otjerao je u smjeru staja, siguran da ćepronaćiputkući.AlikadasepočeouspinjatipremaKapenskimvratima,mazgaga

jeslijedilainakrajujebioprisiljengađatijekamenjemprijenegolijeshvatilaštoonželi,palucnulajesvojimbijednimrepomiodjurila.Zaogrnut kukuljicom, Sula je ušao u Rim baš kad je nebo na istoku počelo

svijetliti. U devet sati – a svaki je sat trajao sedamdeset i četiri minute – bio jedojahao od Circeja do Rima, što nije bio bezazlen pothvat za umornu mazgu ičovjekakojijejahatinaučioupravonatomputovanju.Kakusove stube vodile su odCircusaMaximusa naGermalus Palatina i bile su

okružene povišenim tlom – ondje je živio duh izvorna Romulova grada, anezanimljivajepećinicasizvoromustijeniobilježavalamjestonakojemujevučicabila dojila blizance Romula i Rema nakon što su napušteni. To se Suli činiloprikladnimmjestomdaodbaci svoje stvari, pa je ogrtač i zavoj uguraoupraznodebloizaspomenikaGeniusLoci.Ranamujeodmahpočelaponovnokrvariti,alisporo:stogasuoniuKlitumninojulicikojisusetogaranogjutrazateklivanibilizaprepašteništonestalogčovjekavidekakoteturaukrvavojženskojtunici,prljaviranjen.Klitumnino je kućanstvo bilo u rasulu jer nije spavalo otkako je Herkul Atlas

projuriokroznjihovavratanekihtridesetidvasataprije.KadjesluganavratimaprimioSulukoji je izgledaoupravo jezivo, svi su se sjatili kakobimupomogli.Stavljen je u krevet, opran i istrljan spužvama, a upravo je Atenodor sa Sicilijepozvan kako bi mu pregledao rane. Gaj Julije Cezar stigao je u posjet kako bisaznaoštosedogodilojergaječitavPalatinbiotražio.»Ispričajmičegasesjećaš«,rekaojeCezar,sjedajućinaSulinkrevet.Sula je izgledaoposve uvjerljivo.Usne sumubile umorne s plavkastim sjajem

boli,njegovajebezbojnakožabilabljeđanegoinače,aoči–caklasteodumora–imalesucrveneruboveibileposvekrvave.»Glupost«, rekao jemumljajući. »Nisam se trebao suprotstaviti HerkuluAtlasu.

Ali ja sam snažan, mogu se brinuti za sebe. Nikada nisam računao da bi drugimuškaracmogaobiti takosnažankakvimseonpokazao–misliosamsamodajedobarzabavljač.Biojepodivljalipijanacionje...samome...jednostavnomeodniosasobom!Nisamganikakomogaozaustaviti.Negdjemebiospustio.Pokušaosampobjeći, ali vjerojatnome svladao, ne sjećam se točno kako.Osvijestio sam se unekojuličiciuSuburi.Vjerojatnosamležaoondjeunesvijestibaremjedandan.Aliznaškakva jeSubura– svi sumeostavilida ležim.Kadsamseuspiopomaknuti,vratiosamsekući.Tojesve,GajuJulije.«»Tisipravisrećković«,rekaojeCezar,čvrstostisnutihusana.»DateHerkulAtlas

odniodosvojegastana,moždabipodijelionjegovusudbinu.«»Njegovusudbinu?«»Tvojmedomarposjetiojučer,kadasenisivratiokući,iupitaoštobičinio.Kada

samsaznaopriču,poveosamsasobomnekeunajmljenegladijatoreiodveoihdosnagatorova stana. Pronašao sam potpun kaos. Iz nekog je razloga Herkul Atlas

uništiomjesto: razbio je svaki komad namještaja, šakama probio goleme rupe uzidovima,tolikoprestraviodrugestanovnikezgradedamusenitkonijepribližio.Ležao jemrtavnasreddnevnesobe.Osobnovjerujemdamu jeumozgupuknulakrvna žila i da je poludio zbog borbe sa smrću. Ili to, ili ga je neki neprijateljotrovao.«NaCezarovuselicuukazaoizrazgađenjakojijeubrzonestao.»Napraviojeodvratanneredusobi.Mislimdasugaslugeprvipronašli,aliprijenegosmomistigli,svisunestali.Ustanunisampronašaonikakavnovac,papretpostavljamdasusasobomponijelisveštosumoglinositiipobjegli.Jesilimu,primjerice,platiozazabavu?Akojesi,novacustanunijepronađen.«Sula jezatvoriooči, aumornijemoraoglumiti.»Bio sammuplatiounaprijed,

GajuJulije,patineznamrećijelinovacbioondje.«Cezarjeustao.»Učiniosamsveštosammogao.«Strogojepogledaonepomičan

lik na krevetu, znajući da nema svrhe jer su Suline oči ostale čvrsto zatvorene.»Iskreno težalim,LucijeKornelije«, rekao je,»aliovakvoseponašanjenemoženastaviti.Mojasekćigotovoizgladnjelazbognezreleosjećajnevezestobomiodtesevezejošnijeoporavila.Totebe,kaomojegasusjeda,činivelikomneprilikom,iakomorampriznatidamojukćernisiohrabrivaoiiakomorambitipoštenirećidajeonatebiuzrokovalaznatneneprilike.Svemitogovoridabibilomnogoboljekada bi živio negdje drugdje. Poslao sam glasnika tvojoj pomajci u Circej iobavijestio je što sedogodilounjezinojodsutnosti. Javio sam jojda jepotrošilasvojudobrodošlicuuovojuliciidabibiloboljekadabipronašlaudobnijidomuKarini ili na Celijevu brdu. Ovdje žive mirni ljudi. Bilo bi mi teško podnijetipritužbu – tužbu – urbanom pretoru kako bih zaštitio naše pravo namir, tišinu ifizičkusigurnost.Alimakakomibiloteško,podnijetćututužbubudemlimorao,LucijeKornelije.Kaoiostalimsusjedima,imenijedosta.«Sula se nije pomaknuo, nije otvorio oči.Cezar je stajao razmišljajući koliko je

oveprodikedoprlodonjegovihušiju,atadajezačuohrkanje.Odmahseokrenuoiotišao.AliupravojeSulaprvidobiopismoizCirceja,aneGajJulijeCezar.Sljedećegje

dana stigao domar koji je nosio poruku Klitumnina domara u kojoj se Suluobavještava da je tijelo gospode Klitumne pronađeno na dnu klisure na granicinjezinaimanja.Upadujebilaslomila vrat, ali nije bilo sumnjivih okolnosti. A Sula je dobro znao, rekao je

domar,kakojegospodaKlitumnabilapotištena.Sulaseizvukaoizkrevetaiustao.»Pripremimikupkuipronađitogu«,rekaoje.Malena je ranananjegovu čelu lijepo zacjeljivala, ali njezini su rubovi još bili

otvoreni i otečeni.Osim toga, nijebiloničega štobi ukazivalona stanjeoddanaprije.»PošaljipoGajaJulijaCezara«,rekaojedomaruJamusukadseodjenuo.

Orazgovorukojijetrebaouslijediti–shvaćaojetoSulakristalnojasno–ovisilaje čitava njegova budućnost. Hvala bogovima što je Skilaks odveoMetrobija sazabavekući,iakojemomakprotestiraojerježeliovidjetištosedogodilonjegovuljubljenomSuli.To iCezarovprerandolazaknapozornicubile su jedinemaneuSulinimplanovima.Kakavbijeg!Srećagajedoistapratila!Metrobijevanazočnostukući u trenutku kada je zabrinuti Jamus poslao po Cezara zauvijek bi zapečatilaSulinusudbinu.Ne,CezarnikadaSulunebiosudionaosnovigovorkanja,alidasevlastitimočimauvjeriouto,posvebidrukčijegledaonačitavostanje.AMetrobijene bi bio suzdržan u iskazivanju osjećaja. Hodam po ledu, podsjetio se Sula, ivrijeme je da stanem. Prisjetio se Stiha, Nikopolis i Klitumne, pa se nasmiješio.Sadamoguprestati.Primio je Cezara njegujući svakom svojom porom izgled patricijskog

Rimljanina,besprijekornoodjevenubijelo,suskomviteškomprugomnadesnomramenu tunike i s čudesno gustom kosom počešljanom na muževan, ali pristaonačin.»Ispričavamseštosamteponovnodovukaoovamo,GajuJulije«,rekaojeSulai

predaoCezarumalensvitakpapira.»OvojeupravostigloizCircejaismatraosamdatotrebašodmahvidjeti.«Cezarjepolakočitao,nepromijenjenaizrazalica,pomičućiusne,alijedvačujno

izgovarajućiriječi.Procjenjivaoje,znaojetoSula,svakuriječdokjujerazdvajaoodneprekinutognizaslovanapapiru.Kadjezavršio,spustiojelist.»Tojetrećasmrt«,rekaojeCezar,djelujućizadovoljnozbogtespoznaje.»Tvoj

jedomtužnosmanjen,LucijeKornelije.Primimojusućut.«»Pretpostavljam da si ti napravio Klitumninu oporuku«, stajao je Sula vrlo

uspravno,»inačetenebihgnjavio.«»Da, napravio sam joj nekoliko oporuka, posljednju malo nakon Nikopolisine

smrti.«Njegovojelijepolice, izravneplaveoči,masvejenaCezarubilopomnopravnički neodređeno. »Želio bih znati, Lucije Kornelije, što si točno osjećaopremasvojojpomajci.«Ietoga,najkrhkijikomadleda.Moraojehodatisigurnoiopreznopoputmačke

na prozoru posutom slomljenim staklom, punih dvanaest katova iznad pločnika.»Sjećamsedasamtivećjednomgovoriootome,GajuJulije«,rekaoje,»alidragomiještoimamprilikuopširnijepričationjoj.Bilajejakobudalastaijakovulgarnažena,alislučajjehtiodamibudevrlodraga.Mojjeotac«,Sulinoseliceiskrivilo,»bionepopravljivpijanac.Jediniživotkojegasesjećamsnjim–anekovrijemeismojom sestrom, prije nego se udala i otišla – bio je noćnamora.Mi nismo biliosiromašeni plemići,Gaju Julije. Živjeli smo onako kako uopće nije odgovaralonašim korijenima. Bili smo tako siromašni da nismo imali robova, niti jednogajedinog. Da nije bilo milosrđa starog učitelja s tržnice, ja, patricij gensaKornelijevaca, ne bih naučio čitati i pisati. Nisam obavio osnovno vojno

osposobljavanje na Campusu Martiusu, nisam naučio jahati, niti sam bio učenikkakvaodvjetnikanasudu.Neznamništaovojevanju,oretorici,o javnomživotu.Tomijeučiniomojotac.Itako–bilamijedraga.Udalasezamojegaocaiuzelame da živim s njima, a tko zna?Možda bih, da smo otac i ja nastavili živjeti uSuburi,jednogadanaposvepoludio,ubiogapauvrijediobogovetakodanikadnezaslužimmilost.Ispalojetakodaseonabrinulazanjegadonjegovesmrti,ajasamoslobođen.Da,bilamijedraga.«»I ti si njoj bio drag, Lucije Kornelije«, rekao je Cezar. »Njezina je oporuka

jednostavnaijasna.Sveštojeimalaostavilajetebi.«Jednostavno,jednostavno!Bezprevišeradosti,aliibezprevišetuge!Muškaracs

kojim se suočavao bio je previše oštrouman i previše dobar poznavatelj ljudskenaravi.»Jelimiostaviladovoljnodauđemusenat?«upitaojeipogledaoCezarauoči.»Višenegodovoljno.«Sulasevidljivoopustio.»Ja...nemogu...vjerovati!«rekaoje.»Jesilisiguran?ZnamdajeimalaovukućuiviluuCirceju,alinisamznaodaje

imalamnogovišeodtoga.«»Posve suprotno, bila je vrlo imućna žena – uložila je novac, imala dionice i

udjeleumnogimtvrtkama,kaoidvanaestaktrgovačkihbrodova.Savjetujemtidaseriješiš brodova i udjela u tvrtkama i dobiven novac potrošiš na kupnju imovine.Moratćešposvesreditiposlovedabizadovoljiocenzore.«»Tojesan!«uzviknuojeSula.»Mogushvatitidatisetakvimčini,LucijeKornelije.Alivjeruj,vrlojestvaran.«

Cezar jezvučaomirno.Sulinomuponašanjenijebiloodbojno,niti je sumnjaouhinjenutuguzakojumujenjegovzdravrazumtrebaorećidaLucijeKornelijeSulanikadanebimogaoimatiosjećajapremaKlitumni,makakodobraonabilapremanjegovuocu.»Moglajepoživjetijošgodineigodine«,rekaojeSulanesigurnaglasa.»Mojaje

sudbinaipaksretna,GajuJulije.Nikadanisammisliodaćutomoćireći.Nedostajatćemi.Alinadamsedaćeusljedećimgodinamasvijetmoćirećidajenjezinasmrtujednonjezinnajvećidoprinos.Jer,namjeravambitiponossvojojklasiusenatu.«Jelitozvučalodobro?Jelipodrazumijevaloonoštoježeliodapodrazumijeva?»Slažem se, Lucije Kornelije, da bi joj bilo drago znati da si njezinu imovinu

plodno iskoristio«, rekao je Cezar, posve ispravno shvaćajući Suline riječi.»Vjerujemdajesdivljimzabavamagotovo?Kaoisasumnjivimprijateljima?«»Kada čovjek može živjeti životom koji mu je namijenjen podrijetlom, nema

potrebezadivljimzabavamailisumnjivimprijateljima«,uzdahnuojeSula.»Tojebionačin trošenja vremena.Drznuobih se reći da ti je to nerazumljivo, ali životkoji sam više od trideset godina živio visio mi je oko vrata poput mlinskogkamena.«

»Naravnodajest«,složioseCezar.Sulijenaumpalazastrašujućamisao.»Alinemacenzora!Štodaradim?«»Pa,iakonemapotrebezaizborimaprijenegoisteknujoščetirigodine,jedanod

uvjetakojejeMarkoSkaurpostaviozasvojudobrovoljnuostavku–kakvagodonabila–jestdasecenzoribirajusljedećegtravnja.Moratćešsestrpjetidotada«,rekaojeCezarmirno.Sulaseuspravioidubokoudahnuo.»GajuJulije,imamzatebejošjednumolbu.«IzrazuplavimočimaSulanijemogaopročitati.KaodajeCezarznaoštoslijedi–

alikakojemogao,kadamujetamisaoupravopalanapamet?Najsjajnijazamisao,najsretnija. Jer, pristane li Cezar, Sulina će prijava cenzorima imatimnogo većutežinu od novca, mnogo veći učinak od njegova prava podrijetlom koje je bilookaljanoživotomkojijebioživio.»Kojabitomolbabila,LucijeKornelije?«upitaojeCezar.»DarazmislišomenikaosupruguzasvojukćerJulilu.«»Čakinakonštotijetolikonaštetila?«»Ja...jajevolim«,rekaojeSulaivjerovaouteriječi.»UovomtrenutkuJulilanijeniblizuspremnarazmišljatiobraku«,odgovorioje

Cezar,»alirazmotritćutvojzahtjev,LucijeKornelije.«Nasmiješiose.»Moždavasdvojezaslužujetejednodrugo,nakonsvihtihnevolja.«»Dalamijekrunuodtrave«,rekaojeSula.»Iznašli,GajuJulije,damisesreća

nakontogaokrenula?«»Vjerujemti.«Ustaojeispremaoseotići.»Ipak,uovomtrenutkunikomenećemo

govoritio tvojojželjizabrakomsJulilom.Jošviše,naređujemtidajesekloniš.Štogodosjećaopremanjoj,onatražisvojizlaziztogstanjaineželimjojdatilakorješenje.«Sula je otpratio Cezara do vrata i stajao ondje, pružajući mu ruku, zatvorenih

usana: nitko nije bolje od njihova vlasnika znao učinak predugih i preoštrihočnjaka.ZaGajaJulijanisuzlobniizastrašujućiosmijesi.Ne,premaCezarutrebabitipristojan,trebamuudvarati.NesvjestanprijedlogakojijeCezarnekoćdaoGajuMariju,Sulajedošaodoistogzaključka.Imaliboljegnačinadaseumilicenzorima–ielektoratu–oduzimanjaJulijevkezasuprugu?Posebnokadajeubliziniimaojednukojajegotovoumrlazanjega.»Jamuse!«povikaojeSulazatvarajućivrata.»LucijeKornelije?«»Ne trebamvečeru.Stavikućuu žalovanje zagospodomKlitumnom ivrati sve

njezineslugeizCirceja.Odmahseodlazimpobrinutizanjezinsprovod.«Auzet ću imladogMetrobija sa sobom,pomislio jeSula, i oprostiti se s njim.

Oprostit ću se s posljednjim tračkom staroga života, oprostit ću se sKlitumnom.NištamiodtoganećenedostajatiosimMetrobija.Aonćeminedostajati.Silno.

KAD SU STIGLE zimske kiše, rat protivNumidije je – kakav godbio do tog

trenutka–nesretnozaustavljen jerniti jednaodstrananijemoglapokrenutisvojetrupe. Gaj Marije primio je pismo svojega tasta Cezara i razmišljao o njegovusadržaju, pitajući se zna li konzulKvintCecilijeMetel Smrdljivko da će u novojgodinipostatiprokonzulom,zadržatisvojezapovjedništvo i takozajamčitibudućiuspjeh.Nitko u namjesnikovu sjedištu uUtici nije spominjao porazMarka JunijaSilanaodGermananitigubitaksvihtihtrupa.Tonijeznačilo,pomisliojeljutitoGajMarije,daMetelnijeznaotečinjenice,već

daćeGajMarije,kaonjegovstarijilegatzasveto,kaoiobično,saznatiposljednji.Jadni jeRutilijeRufdobiozadataknadgledanjazimskihgraničnihposada–što jeznačilo da neće znati ništa osim obnove sukoba, a Gaj Marije je, opozvan nadužnost u Utici, postao podređenikom sina Metela Smrdljivka! Taj je mladić odsvega dvadeset godina, kadet u osobnoj gardi svojega oca, uživao u zadatkuzapovijedanja posadom i obranomUtike, pa je o svakom problemu vezanom uzvojneposloveUtikeMarijemoraorazgovaratisnepodnošljivobahatimPraščićem–kako sugauskoropočeli zvati i drugi, osimMarija.OsimsposlovimaobraneUtike,Marijevesudužnostiobuhvaćalesveštonamjesnikniježeliočiniti–dužnostikojesuvišepriličilekvestorunegostarijemlegatu.Posljedica je toga bila rastućaMarijeva ljutnja, zajedno s njegovim sve većim

gubitkomnadzora,posebicekadbiseMetelPraščićzabavljaonanjegovračun–štojevoliočiniti,posebnokadmujeotacdaodoznanjadatoinjegazabavlja.JedvaizbjegnutporaznarijeciMuthulizazvaojeiMarijaiRutilijaRufanaljutitekritikenaračungeneralaiizazvaoMarijadamukažekakojenajboljinačinpobjedeuratuprotivNumidijezarobljavanjeJugurteosobno.»Kako da to učinim?« upitao je Metel, dovoljno posramljen svojom prvom

bitkomdajehtioslušati.»Varkom«,odgovoriojeRutilijeRuf.»Kakvomvarkom?«»Toćeš«,zaključiojeGajMarije,»moratiotkritisam,KvintuCecilije.«Ali sada jeMetel Smrdljivko, kada su svi bili na sigurnom u provincijiAfrici,

trpećidosadukišnihdana iuobičajenihzadataka,prestaoslušatisavjete.Odnosno,prestaojetočinitisvedoknijestupiouvezusnumidskimplemićemNabdalsomimoraopozvatiMarijanarazgovorsnjim.»Zašto?« upitao je Marije otvoreno. »Ne možeš sam obavljati svoje prljave

poslove,KvintuCecilije?«»Vjerujmi,GajuMarije, da jePublijeRutilije ovdje, nebih iskorištavao tebe!«

prasnuojeMetel.»AliJugurtupoznaješboljeodmene,atoznačidamaloboljeodmeneznaškakoradinumidskium!SamoželimdasjedišipromatraštogNabdalsuiposlijemikažešštomisliš.«

»Iznenađensamštomidovoljnovjeruješdamisliškakoćuti rećisvoje iskrenomišljenje«,odgovoriojeMarije.Metel je podignuo obrve, iskreno iznenađen. »Ovdje si da bi se borio protiv

Numidije,GajuMarije,pazaštominebirekaosvojeiskrenomišljenje?«»Ondadovedimomka,KvintuCecilije,idatćusveodsebedatiudovoljim.«Marije je čuo zaNabdalsu, iako ga osobno nije upoznao. On je bio sljedbenik

zakonita pretendenta na numidski tron, princa Gaude koji je trenutačno živio unazovikraljevskojdržavinedalekoodUtike,ubogatugradunastalomnatemeljimastareKartage.TakojeNabdalsadošaoodprincaGaudeustarojKartagiinaišaonahladanprijamkodMetela.Metel je objasnio: najbolji i najbrži način rješavanja numidskog pitanja i

postavljanjaprincaGaudenatronbilojezarobljavanjeJugurte.ZnaliprincGauda–iliNabdalsa–kakosemožeostvaritizarobljavanjeJugurte?»Svakako,prekoBomilkara,domine«,odgovoriojeNabdalsa.Metel se zagledao u njega. »Bomilkar? Ali on je Jugurtin polu-brat, njegov

najvjernijivojvoda!«»U ovom su trenutku odnosi među njima malo zahladeni«, odgovorio je

Nabdalsa.»Zašto?«»Tojepitanjenasljedstva,domine.Bomilkarželipostatizakonitimregentomako

seJugurtineštodogodi,aliJugurtaodbijarazgovaratiotome.«»Regent,anenasljednik?«»Bomilkarznadanikadanećepostatinasljednikom,domine.Jugurtaimadvasina.

Nojakosumladi.«Mršteći se,Metel je pokušao shvatitimisaone procese stranih umova. »Zašto se

Jugurtaprotivi?MisliobihdajeBomilkarsavršenizbor.«»To jepitanjekrvne loze,domine«, odgovorio jeNabdalsa. »VojvodaBomilkar

nijepotomakkraljaMasinise,panepripadaistojkraljevskojkući.«»Razumijem«, uspravio se Metel. »Pa onda, vidi možeš li nekako uvjeriti

BomilkaradapostanesaveznikRimu.«OkrenuoseMariju.»Kakočudesno!Čovjekbimisliodajeosobakojanijedovoljnoplemenitadazasjednenatronsavršenizborzaregenta.«»U našem društvu je tako«, odgovorio je Marije. »U Jugurtinu je to poziv na

ubojstvonjegovih sinova. Jer,kakobidrukčijeBomilkar zasjeona tron,negodaubijeJugurtinesinoveizasnujenovudinastiju?«MetelseokrenuoNabdalsi.»Zahvaljujemvam,vojvodoNabdalsa.Možeteići.«AliNabdalsanijebiospremanotići.»Domine,trebammaluuslugu.«»Što?«upitaojeMetelnezadovoljno.»PrincGaudavassilnoželiupoznatiipitasezaštomuvećnijepruženaprilikada

toučini.VašajegodinakaonamjesnikaprovincijeAfrikenaizmaku,aipakprinc

Gaudaidalječekapozivdavasupozna.«»Akomeželiupoznati,štogasprečava?«upitaojenamjesnikneshvaćajući.»Nemožesesamopredstaviti,KvintuCecilije«,objasniojeMarije.»Moraprimiti

formalanpoziv.«»Oh!Akojesamoto,ondaćepozivbitiposlan«,odgovorio jeMetelskrivajući

osmijeh.Ipozivjeuistinuposlanvećsljedećegdana,kakobigaNabdalsamogaoosobno

odnijetiustaruKartagu,pajeprincGaudauistinuposjetionamjesnika.Susretnijebionajuspješniji–teškosumoglapostojatidvarazličitijačovjekaod

GaudeiMetela.Slab,boležljivineodvišebistar,Gaudaseponašaoonakokakosenjemučiniloispravnim,aMeteljetodržaookrutnosebičnim.Jer,kadajesaznaodajepotrebanpozivdakraljevskigostdođeuposjet,Meteljeočekivaodaćenjegovgostbitiponizan,čakismjeran.Ali,bilojedalekoodtoga.GaudajesusretzapočeoispadombijesakadaMetelnijeustaokakobigapozdravioimaloposlijejeposjetbijesnozavršio,napustivšinamjesnika.»Jasampripadnikplemstva!«lanuojeGaudaposlijeNabdalsi.»Svisutogasvjesni,vašavisosti«,tješiogajeNabdalsa.»NoRimljanisečudno

ponašajupremaplemstvu.Držeda sunadmoćni jer su srušili svojekraljeveprijemnogostotinagodinaiodabralidavladajubezblagodatikraljeva.«»Nije me briga, ako se klanjaju i govnima!« odgovorio je Gauda, i dalje

povrijeđen.»Jasamzakonitsinsvojegaoca,aJugurtajekopile!Ikadasepojavimmeđu tim Rimljanima, trebali bi ustati kako bi me pozdravili, trebali bi mi sepokloniti,trebalibimidatitronnakojićusjesti,trebalibimeđusvojimvojnicimaodabratistotinunajboljihidatimiihkaotjelohranitelje!«»Istina, istina«, odgovorio jeNabdalsa. »Posjetit ćuGajaMarija.Možda ćeGaj

MarijemoćiKvintaCecilijadovestipameti.«Svi su Numidani znali za GajaMarija i Publija Rutilija Rufa jer ih je Jugurta

proslavioudanimanakonpovratkaizNumancije iobojicuječestoviđaotijekomnedavnaboravkauRimu.»Tada posjetiGajaMarija«, rekao jeGauda i povukao se – kraljevski ljutito –

natragustaruKartagu,gdjejerazmišljaoonepravdamakojemujeMetelpočiniouimeRima,aNabdalsajenenametljivozatražiorazgovorsGajemMarijem.»Učinitćuštomogu,vojvodo«,rekaojeMarijesuzdahom.»Cijeniobihto,GajuMarije«,naglasiojeNabdalsa.Marijesenacerio.»Tvojsekraljevskigospodariskaljujenatebi,zarne?«Nabdalsinjejediniodgovorbiorječitpogled.»Nevolja je, prijatelju, štoKvint Cecilijemisli da je plemenitiji od bilo kojega

numidskogprinca.Sumnjamdaćegaitko,panija,natjeratidapromijenipjesmu.Ali pokušat ću jer želim da budeš slobodan i potražiš Bomilkara. To je mnogovažnijeodprepirkaizmeđunamjesnikaiprinčeva«,odgovoriojeMarije.

»Sirijska proročica kaže da obitelj Cecilija Metela jaše u propast«, rekao jeNabdalsazamišljeno.»Sirijskaproročica?«»ŽenakojasezoveMarta«,odgovoriojeNabdalsa.»PrincGaudajujepronašaou

starojKartagigdjejuje,činise,prijedostagodinaizbaciopomorskikapetankojije vjerovao da je uspješno proklela njegov brod. Isprva su joj se obraćali samosiromašni,alisadajevrloslavnaiprincGaudajujeprimionasvojdvor.ProreklajedaćeonuistinupostatinumidskimkraljemnakonJugurtinapada.Iakosetajpad,reklaje,nećejošdogoditi.«»AštojesobiteljiCecilijaMetela?«»KažedajecijelaobiteljCecilijaMetelaprošlazenitsvojemoćiidaćeopadatiu

brojuiubogatstvutedaćeihnadmašitidrugi,međukojimasiiti,domine.«»Želimrazgovaratistomproročicom.«»Tosemožedogovoriti.AlimorašdoćiustaruKartagujeronanenapuštadom

princaGaude«,rekaojeNabdalsa.Susret Marija sa sirijskom proročicom pretpostavljao je prethodni susret s

princemGaudom.Nevoljko jeMarije slušao litanijuprigovorana računMetela iizrekaoobećanjazakojanijeimaopojmakakoihodržati.»Budite sigurni, veličanstvo, da ću osigurati da se prema vama ponaša s

poštovanjemiuvažavanjemkojevašepodrijetlozahtijeva,čimbudemupoložajutoučiniti«,rekaojeklanjajućiseniskokolikojeGaudamogaopoželjeti.»Tajćedandoći!«rekaojeGaudaoduševljeno,cerećise iotkrivajući jakološe

zube.»MartakažedaćešpostatiprvimčovjekomuRimu, i to jakobrzo.Zatose,GajuMarije,želimupisatimeđutvojepodanikeiosiguratćudasemojipristašeuprovincijiAfricitakođerupišukaotvojipodanici.Štoviše,čitavaćeNumidija,čimjapostanemnjezinimkraljem,bititvojpodanik.«Marije je ovo slušao zapanjen. Njemu su se, običnom pretoru, nudili podanici

kakve bi čak i Cecilije Metel uzalud želio! Oh, morao je upoznati tu proročicuMartu!Priliku je dobio ubrzo jer je zatražila da ga posjeti, pa ga jeGauda proveo do

njezina stana unutar goleme vile kojom se on služio kao privremenom palačom.PovršanjepogledMariju,kojijemoraočekatiudnevnojsobi,govoriodajedoistaiznimno cijenjena jer je njezin stan bio čudesno uređen, sa zidovima ukrašenimnekimodnajboljihmuralakojejeikadaimaočastvidjeti ipodovimapopločenimmozaicimakojisubilijednakodobrikaoimurali.Kadajeušla,nosilajepurpur,jošjedanznakčastikojauobičajenonijepripadala

onima čije podrijedo nije bilo kraljevsko. A kraljevskog podrijetla svakako nijebila.Sićušna,suha,mršavastaradamakojajesmrdjelanaustajaliuriničijakosasigurno nije bila oprana – sumnjao je Marije – godinama. Djelovala je kaostrankinja, s velikim i tankim nosom u obliku kljuna koji se isticao na licu

prepunombora,sdvacrnaokačijijepogledbiooštar,ponosanibudankaouorla.Prsasujojbilapoputpraznihčarapasprstimaprepunimoblutakaivisjelasuispodtankehaljineodtirskogapurpurakojajebilajedinoštojenosilaiznadstruka.Okostrukajojjebioovijenšalodtirskogpurpura,arukeinogebilesujojgotovocrneodkane.Dokjehodala,zveckala jenizomzvonaca,narukvica,prstenovaidrugihtričarija–svihodčistogazlata.Učvršćenzlatnimčešljem,skosejojjevisioveoodgaze,takođerodtirskogpurpura,ipadaoniznjezinaledapoputzastave.»Sjedni, Gaju Marije«, rekla je i pokazala na stolac jednim dugačkim prstom,

savijenimisvjetlucavimodzlatnihprstenovakojisugaukrašavali.Marijejeučiniokakomujerečeno,nemogavšiskinutipogledsnjezinadrevnog

smeđeglica.»PrincGaudamikažedasimureklakakoćupostatiprvimčovjekomuRimu«,rekaojeibioprisiljenpročistitigrlo.»Želiobihčutiviše.«Počelasecerekatiklasičnimvještičjimcerekanjemkojejeotkrivalobezubedesni,

siznimkomjednogapožutjelogočnjakaugornjojvilici.»Oh,da,sigurnasamdabitohtio«,reklajeipljeskomrukupozvalaslugu.»Donesinamčajodsuhihlistovaimaloonihsuhihkolačićakojevolim«,naredilaje.ZatimseokrenulaGajuMariju.»Nećepotrajati.Kadadođe,razgovaratćemo.Dotada,sjeditćemoutišini.«Nijejehtiouvrijeditipajesjediokakomujerečeno–utišini–akadajestigao

vreo napitak, pijuckao je iz šalice koju mu je pružila, sumnjičav, sa svimpredosjećaj imanaoprezu.Čajnijebio lošegokusa,alinijebionavikaona toplapića,pajeopekaojezikiodložiošalicu.Onaje,očitostručnjakinja,izsvoješaliceispijalagutljajčićpogutljajčić,pratećisvakigutljajglasnimuzdahomzadovoljstva.»Čudesnastvar,iakobihsedrznularećidabitivinobilodraže.«»Ne,nimalo«,odgovoriojepristojno.»Uzmikolač«,promrmljalajepunihusta.»Hvala,aline.«»U redu, u redu, razumijem!« rekla je i isprala usta novim gutljajem vruće

tekućine.Dostojanstvenojeizvuklajednukandžu.»Dajmidesnuruku.«Pružiojojjuje.Onajujeprihvatila.»Tvojajesudbinaveličanstvena,GajuMarije«,reklaje,pogledaopijenabrojnim

utorima na njegovu dlanu. »Kakva ruka! Oblikuje sve čega se prihvati. A kakvalinija glave!Ona vodi tvoje srce, ona vodi tvoj život, ona vodi sve osim pijeskavremena, Gaju Marije, jer njega nitko ne može pobijediti. Ali ti ćeš pobijeditimnogo toga štodruginemogu.Tu jeužasnabolest...Alipobijedit ćeš jekada seprvi put pojavi, pa čak i drugi put... Postoje neprijatelji,mnogo neprijatelja...Alipobijeditćeših...Postatćeškonzulomnakongodinekojajeupravopočela,toznačisljedećegodine...Inakontogaćešpostatikonzulomjoššestputa...Sedamćešputaukupno biti konzulom i zvat će te trećimosnivačemRima jer ćešRim spasiti odnjegovenajvećepogibelji!«Bio je svjestan da mu lice gori, vruće poput koplja bačena u vatru. I svjestan

urlajućeg vihora u glavi. Svjestan svojega srca koje udara kao ritam hortatora(podbadača)luđačkombrzinom.Gustogcrvenavelanavučenananjegoveoči.Jer,govorilajeistinu.Znaojeto.»Imaš ljubav i poštovanje velike žene«, nastavila je Marta, kružeći prstom po

manjim crtama na njegovu dlanu, »a njezin će nećak biti najveći Rimljanin upovijesti!«»Ne,tosamja«,prekinuojuje,atjelesnisuseimpulsismiriličimječuomanje

ugodnevijesti.»Ne,tojenjezinnećak«,bilajeupornaMarta.»Mnogovećičovjekodtebe,Gaju

Marije.Imaistoprvoimekaoti.Alinjegovajeobiteljnjezinaobitelj,anetvoja.«Činjenicajeizgovorena,nijejemogaozaboraviti.»Amojsin?«upitaoje.»Itvojćesinbitivelikčovjek.Nevelikkaonjegovotac,nitićeživjetikolikoće

onživjeti.Nobitćeidalježivkadakucnetvojčas.«Odgurnula mu je ruku i gurnula bosa stopala – prstiju ukrašenih zvoncima i

zglobovaogrlicama–ispodpočivaljkenakojojjesjedila.»Vidjela sam sve što se može vidjeti, Gaju Marije«, rekla je, naslonila se i

zatvorilaoči.»Hvalati,proročiceMarto«,rekaoje,ustaoizgrabiotorbicu.»Koliko...?«Otvorilajeoči,prepunezlobnogcrnila,živenazaonačin.»Zatebenemacijene.

Dovoljno jebiti udruštvu istinski velikih.CijenuplaćajuonipoputprincaGaudekojinikadanećebitivelikčovjek,iakoćebitikralj.«Ponovnosezacerekala.»Alitito već znaš, Gaju Marije, sigurno kao što i ja znam, iako nemaš dar vidjetibudućnost.Tvojjedarvidjetiusrcaljudi,aprincGaudaimasitnosrce.«»Ondatimoramjošjednomzahvaliti.«»Oh,moramtezamolitizauslugu«,pozvalagajekadjepošaopremavratima.Odmahseokrenuo.»Da?«»Kadadrugiputpostaneškonzulom,GajuMarije,dovedimeuRimiosigurajmi

počasti.ImamželjuvidjetiRimprijesmrti.«»VidjetćešRim«,rekaojeiotišao.Sedamputakonzul!Prvi čovjekuRimu!TrećiosnivačRima!Kakvabi sudbina

moglabitivećaodte?KakobiijedanRimljanintomogaonadmašiti?Gaj...sigurnomislinasinanjegovamlađegšurjaka,GajaJulijaCezaraJuniora.Da,njegovćesinbitiJulijinnećak–sigurnojedinikojibiponioimeGaj.»Samoprekomenemrtvoga«,rekaojeGajMarije,popeosenakonjaiodjahao

natraguUtiku.

SLJEDEĆEGJEDANAzatražiorazgovorsMetelomipronašaokonzulakakoproučavanizdokumenataipisamaizRimajerjetijekomnoćidošaobrod,zadržanolujamanamoru.»Izvrsne vijesti, Gaju Marije!« rekao je Metel, za promjenu prijateljski

raspoložen. »Moje je zapovijedanje produljeno s prokonzulskim imperijem, uzvelikeizgledezanovoproduljenjebudemlitrebaojošvremena.«Tajjelistpapiraodbačen, a drugi podignut samo predstave radi jer ih je očito bio pročitao prijenegoštojeMarijestigao.Nitkonebisamopreletioprekoriječinapapiruutišini,sveselimpogledomrazumijevanja–jerjeriječitrebalorazdvojitijednuoddrugeipročitatiihnaglaskakobiihsejasnijerazlikovalo.»Dobro je što jemoja vojska netaknuta jer se čini da je u Italiji došlo do vrlo

ozbiljnenestašice ljudstva,zahvaljujućiSilanuuGaliji.Oh,neznašza to,zarne?Da, Germani su porazili mojega kolegu konzulara. Strahovit gubitak života.«Zgrabio je drugi svitak i podignuo ga. »Silan piše da se na bojištu pojavilo polamilijuna germanskih divova.« Spustio je svitak i drugi podignuo prema Mariju.»Ovdjemesenatobavještavada jeponištio lexSempronijaGajaGrakhakojim seograničavabrojkampanjaukojimamuškaracmožesudjelovati.Bilojeivrijeme!Možemo pozvati tisuće veterana budemo li ih trebali.« Metel je djelovaozadovoljno.»To je jako loš zakon«, rekao jeMarije. »Ako se veteran želi umiroviti nakon

desetgodinailišestdovršenihkampanja,trebaobitomoćiučinitibezstrahadaćeikadponovnoslužitipodbarjacima.Uništavamosiromašnije,KvintuCecilije!Kakoće čovjek ostaviti svoju malu farmu za dvadeset godina službe u legijama iočekivati da ona napreduje dok je odsutan?Kakomože podignuti sinove koji ćezauzetinjegovomjesto–inanjegovojfarmiiunašimlegijama?Svečešćeičešćepostaje dužnost sirotih žena da nadgledaju zemlju, a žene za to nemaju snage,mudrostiniti spretnosti.Trebalibismovojnike tražitidrugdje– i trebalibismo ihštititiodlošihzapovjednika!«Metelsenamrštio,čvrstostisnuvšiusne.»Nijenatebi,GajuMarije,dakritiziraš

mudrostnajuvaženijegatijelaunašemdruštvu!«rekaoje.»Štomisliš,tkositi?«»Vjerujem da si mi jednom već rekao tko sam, Kvintu Cecilije, prije mnogo

godina.Kolikosesjećam,jasamitalskiseljačićbeztrunkeznanjagrčkoga,kakositokazao.I to jemoždaistina.Ali tomenesprečavada izrečemsvojemišljenjeoonomeštoidaljedržimlošimzakonodavstvom«,odgovoriojeMarijemirnaglasa.»Mi–apod>mi<mislimnasenat,najuvaženijetijeločijisamčlanjednakokaoiti!– dopuštamo da izumre čitava klasa građana jer nemamo hrabrosti nitimudrostiduhadazaustavimogeneralekojevećgodinamapuštamonabojišta!Krv rimskihvojnikanijetuzarasipanje,KvintuCecilije,onajezaživotikorisnuuporabu!«Marije jeustao,nagnuvšisenadMetelovstol, inastaviosprodikom.»Kadsmo

izvornoosmislilinašuvojsku,namjenasujojbilekampanjeunutarItalije–kakobiljudi tijekom zime mogli otići kući, voditi svoje farme, podizati svoje sinove,nadgledati svoježene.Alikadsedanasmuškaracprijavi ilibudepozvan,onbivaposlan prekomora i, umjesto da kampanja traje jedno ljeto, ona se proteže krozgodine tijekomkojihonneuspijevaotićikući,pamuzadovršetakšestkampanja

može trebati dvanaest ili čak petnaest godina – u zemlji koja nije njegovadomovina! Gaj Grakho je osmislio zakon koji je to trebao zaustaviti i usputspriječiti damale farme u Italiji postanu plijenom velikih stočara i špekulanata!«Duboko je i glasno udahnuo i podrugljivo pogledaoMetela. »Oh, ali zaboraviosam,zarne,KvintuCecilije?Isamsi jedanodtihvelikihstočarašpekulanata,zarne?Ijakobiradovidiodamalefarmepotpadajupodtvoješapejermuškarcikojibiihtrebalivoditiumirunanekomstranomratištu,zahvaljujućičistojaristokratskojpohlepiibezobzirnosti!«»Aha!Sadsmodošlidobitistvari!«povikaojeMetel,skočiosastolcaiuniose

Mariju u lice. »U tome je stvar! Aristokratska pohlepa i bezobzirnost, ha?Aristokracija te žulja, zar ne? Pa, dopusti da ti kažem nekoliko stvarčica, GajuMarijeSkorojeviću!ŽenidbasJulijomodJulijevacanećeteučinitiaristokratom!«»Niti bih to želio«, zaurlao jeMarije. »Preziremvas sve– s iznimkomsvojega

tasta koji je nekim čudom uspio ostati pristojnim čovjekom unatoč svojempodrijetlu!«Njihovi su glasovi davno prešli u urlike i sve su uši izvan ureda bile okrenute

premanjima.»Recimu,GajuMarije!«povikaojevojnitribun.»Udarigagdjeboli,GajuMarije«,rekaojedrugi.»Popišajbahatogfellatora,GajuMarije«,povikaojetreći,cerećise.SvejetopokazalodamnogoviševoleGajaMarijaodKvintaCecilijaMetela,ito

svi–svedoobičnihvojnika.Ali urlanje se čulo dalje od vanjskih zidova ureda.Kada je konzulov sinKvint

Cecilije Metel Junior uletio, konzulovo je osoblje pokušalo pokazati slikuučinkovitosti i zaposlenosti. Metel Praščić ih nije ni pogledao i otvorio je vrataočevesobe.»Oče, vaši se glasovi čujumiljama daleko!« rekao jemladić, dobacivšiMariju

prezrivpogled.Fizičkijebionalikocu–prosječnevisineigrade,smeđokosismeđook,skromno

dobraizgledanarimskinačin,ništaganebiistaknulourimskojgomili.PrekidjeotrijeznioMetela,iakonikakonijeumanjioMarijevgnjev.Nitijedanod

protivnikanijenipokušaoponovnosjesti.Mladi jeMetelPraščićstajaopostrani,uplašenizbunjen,strastvenoprivrženocu,alineznajućištodaučini,posebicekadase prisjetio svih nedoličnosti koje je istresao na Gaja Marija otkako ga je otacimenovaozapovjednikomposadeuUtici.Sadaje,naime,prviputvidiodrukčijegaGajaMarija:fizičkigolema,hrabrosti,odvažnostiioštroumnostivećeodonihbilokojegaCecilijaMetela.»Ne vidim smisla u nastavku ovog razgovora, Gaju Marije«, rekao je Metel,

skrivajućidrhtajerukutakoštojedlanovepritisnuoostol.»Zbogčegasimeuopćedošaoposjetiti?«

»Došao sam ti reći da namjeravam napustiti svoju službu u ovome ratu krajemsljedećegaljeta«,odgovoriojeMarije.»VraćamseuRimnatjecatisenaizborimazakonzula.«Metelgajepogledaokaodanemoževjerovativlastitimušima.»Tićeššto?«»IdemuRimnatjecatisenaizborimazakonzula.«»Ne,ne ideš«,odgovorio jeMetel.»Potpisao si službukaomoj stariji legat– s

propretorskimimperijemktome!–zatrajanjamojegamandatauprovincijiAfrici.Mojjemandatupravoprodužen.Toznačidajeitvoj.«»Možešmeotpustiti.«»Kadbihtoželio.Alineželimtoučiniti«,odgovoriojeMetel.»Zapravo,kadbi

bilo po mome, Gaju Marije, zakopao bih te u provincijama do kraja tvojegaživota!«»Ne tjeraj me da učinim nešto užasno, Kvintu Cecilije«, rekao je Marije

prijateljskimglasom.»Datenetjeramdaučinišneštokakvo?Oh,saberise,GajuMarije!Idiiradinešto

korisno–prestanitratitimojevrijeme!«Meteljeuhvatiosinovpogledinasmiješiomusekaourotnik.»Tražim dame oslobodiš službe u ovom ratu, kako bih semogao natjecati na

izborimazakonzulaovejeseni.«Ohrabrenočevimdržanjemgospodske i ravnodušnenadmoćnosti,MetelPraščić

sepočeoprigušenosmijuljiti,štojepotaknuloočevuduhovitost.»Rećiću tikakoćebiti,GajuMarije«, rekao je smiješeći se.»Sada ti jegotovo

pedeset.Mojemjesinudvadeset.Mogulitipredložitidasenatječešzakonzulaistegodinekadaiontobudečinio?Dotadćešsigurnonaučitisveštotijepotrebnodasvladaš vještine potrebne za konzulskomjesto. Iako sam siguran da bi timoj sinradodaonekeupute.«MladijeMetelprasnuousmijeh.Marije ih je obojicu pogledao ispod svojih silnih obrva, orlovskoga lica

ponosnijeg i odlučnijeg od njihovih. »Bit ću konzul«, rekao je. »Budi siguran,KvintuCecilije,bitćukonzul–itonejednom,negosedamputa.«S tim je riječima napustio sobu, ostavivši dvojicu Metela da zbunjeno i

prestrašeno gledaju za njim, pitajući se zašto ne mogu naći ništa smiješno u tojnevjerojatnojizjavi.Sljedećeg je danaGajMarije odjahaonatragdo stareKartage i zatražioprijam

kodprincaGaude.Kadajeprimljenuprinčevskuaudijenciju,spustiosenakoljenoipritisnuousne

namlohavuGaudinuruku.»Ustani,GajuMarije!«povikaojeGaudaoduševljeno,šarmiranpogledomnatog

veličanstvenogčovjekakojimujeiskazaopoštovanjenaiskrenouviđavan,smjerannačin.

Marije se počeo dizati, pa pao na oba koljena, raširivši ruke. »Vaša kraljevskavisosti«,rekaoje,»nisamdostojanstajatipredvamajerdolazimkaonajskromnijiodsvih!«»Ustani,ustani«,uzviknuojeGauda, jošoduševljeniji.»Neželimslušatištogod

meimašpitatidoksinakoljenima!Evo,sjednipokrajmeneirecimištoželiš.«StolacnakojijeGaudapokazaodoistasenalaziopokrajnjega–jednustubuniži

odprinčevskogatrona.Dubokoseklanjajućicijelimputemdostolca,Marijejesjeona njegov rub, kao da ga je u nelagodu natjerala čudesnost jedinog bića koje jesjediloudobno–Gaude.»Kada si se upisaomeđumoje podanike, prinčeGaudo, prihvatio sam čudesnu

častkojusimipodariojersamvjerovaodaćumoćipomoćitvojempitanjuuRimu.Namjeravaosam,naime,ovejesenizatražitiizbornakonzulskomjesto.«Marijejezastaoidubokouzdahnuo.»Ali,nažalost,tosenećedogoditi!KvintCecilijeMetelostajeuprovincijiAfrici,njegovjemandatnamjesnikaproduljen,atoznačidaja,kaonjegovlegat,nesmijemnapustitinjegovuslužbubezdopuštenja.Kadsammurekaodaseželimnatjecatizakonzula,odbiomi jedatidopuštenjeda i jedandanprijenjeganapustimAfriku!«Plemeniti se nasljednik numidske kuće ukočio od lakoga gnjeva njegovana

bolesnika.DobrosesjećaokakojeMetelodbioustatidabigapozdravio,kakomuse odbio nakloniti, kako mu je odbio ponuditi tron u namjesnikovoj nazočnosti,kakomujeuskratiorimskupratnju.»Alitojebezumno,GajuMarije!«uzviknuoje.»Kakogamožemonatjeratidasepredomisli?«»Gospodaru, tvoja razboritost– tvoje shvaćanje trenutka– ja samzaprepašten!«

povikaojeMarije.»Upravotomoramoučiniti,prisilitigadasepredomisli.«Zastaoje.»Znamštoćešpredložiti,alimoždajeboljedatodođesmojihusana,umjestostvojih–jerriječjeonečasnimposlovima.Stogamidopusti,preklinjemte,dajatoizgovorim!«»Reci«,velikodušnosesložioGauda.»Kraljevskavisosti,Rim, senat, čak i narodu svojedvije skupštine,morajubiti

zasutipismima!Pismima tvojim i svakogagrađanina, seljanina,poljoprivrednika,trgovca, mešetara u čitavoj rimskoj provinciji – pismima u kojima se Rimobavještava koliko je neučinkovito, koliko je silno nemjerodavno vođenje rataprotiv numidskoga neprijatelja na čijem je čelu Kvint CecilijeMetel, pismima ukojimaseobjašnjavadasurijetkiuspjesikojesmoimalimojazasluga,anezaslugaKvinta CecilijaMetela. Tisuće pisama, moj prinče! I ne samo jednom napisanih,negopisanihopetiiznova,svedokKvintCecilijeMetelnepopustiinedopustimipovratakuRimdatražimizborzakonzula.«Gaudajesretnozazviždao.»Nijelijednostavnočudesno,GajuMarije,kolikosu

namumovipovezani?Pismasuupravoonoštosamhtiopredložiti!«»Pa, kao što sam rekao, znao sam to«, rekao je Marije pomirljivo. »Ali,

gospodaru,jelitomoguće?«»Moguće? Naravno da je moguće!« uzviknuo je Gauda. »Potrebni su samo

vrijeme,utjecaj inovac–aGajuMarije,mislimdanasdvojicazajednomožemoskupitivišeutjecajainovcanegoštotomqžeKvintCecilijeMetel,slažešlise?«»Svakakosetomenadam«,odgovoriojeMarije.Marije, naravno, nije stao na tome. Osobno je posjetio svakoga uvaženog

rimskog, latinskog i italskogčovjekausvakomkrajuprovincijeAfrike,navodećisvoje dužnosti kao Metelova legata kao razlog za daleka i stalna putovanja. Sasobom jenosio tajneovlasti princaGaude, obećavajući razneustupkeuNumidijijednomkadonpostanekraljemi tražećiodsvihdaseupišumeđupodanikeGajaMarija.Kiša,iblato,irijekekojesupreplavljivaleobalenisumoglizaustavitiGajaMarija.Nastaviojepopisivatipodanikeiskupljatiobećanjazapisma,ipisma,ijošpisama.Tisućeitisućepisama.DovoljnopisamadadržavničkibrodKvintaCecilijaMetelapotopenadnopolitičkesmrti.

UVELJAČIsuizprovincijeAfrikepočelastizatipismasvakomvažnompolitičkomtijeluuRimu,inastavilasudolazitisasvakimsljedećimbrodom.Jednoodprvih–koje jeposlaoMarkoCelijeRuf, rimskigrađanin s tisuću iugera zemlje u dolinirijeke Bagradas, proizvođač 240 pošiljaka žita za rimsku tržnicu, govorilo jesljedeće:

Kvint CecilijeMetel je uAfrici učiniomalo što – osim što se brinuo zavlastite interese. Premamojem skromnumišljenju, njegov je cilj produljitirat kako bi povećao osobnu slavu i ugrabio dodatnumoć. Prošle je jesenipokazao da je njegova politika slabljenja položaja kralja Jugurte paljenjenumidskihpolja ipljačkanjenumidskihgradova,posebnoonihukojimasenalaziblago.Posljedicatogajedasumojapolja,kaoipoljadrugihrimskihgrađanauovojprovinciji,dovedenauopasnost jersenumidskesnagesadaosvećujuu rimskojprovinciji.Čitavadolina rijekeBagradas, takovažnezarimskuopskrbužitom,živiustrahuizdanaudan.Štoviše, do ušiju su mi doprle glasine da Kvint Cecilije Metel ne može

upravljati svojim legatima, a kamoli cijelom vojskom. Namjerno je uludoutrošio snagu sposobnih i iskusnih ljudi, kao što su Gaj Marije i PublijeRutilijeRuf,postavivšijednogakaozapovjednikanevažnekonjičkejedinice,adrugoganaposaopraefectusafabruma.NjegovojeponašanjepremaprincuGaudi, kojega senat i narod Rima smatraju zakonitim vladaromNumidije,bilonepodnošljivobahato,nemarno,pačakiokrutno.Kao zaključak, onomalo uspjeha koji je kampanja imala zasluga jeGaja

MarijaiPublijaRutilijaRufa.Svjestansamdanisudobilinikakvezaslugenitizahvalu za svoj trud. Mogu li preporučiti da obratite pozornost na Gaja

MarijaiPublijaRutilijaRufatedaodlučnoosuditeponašanjeKvintaCecilijaMetela?

TojepismobiloupućenojednomodnajvažnijihtrgovacažitomuRimu,čovjeku

čijijeutjecajmeđusenatorimaivitezovimabiosilan.Prirodno,čimjeshvatiokakoje sramotno Metelovo ponašanje u ratu, njegovo je nezadovoljstvo bilo glasno.Govorio je svim zainteresiranim ušima, a djelovanje je bilo trenutačno.Kako sudaniprolazili,agomilapisamanastaviladolaziti,njegovseglaspridružiobrojnimdrugimglasovima.Senatorisusepočelitrzatikadbiugledalitrgovačkogbankaraili pomorskog plutokrata kako im dolaze ususret, a spokojno zadovoljstvo silnoutjecajnogaklanaCecilijaMetelaubrzanojenestajalo.KlanCecilijaMetelapočeoje ubrzano slati pisma svojem uvaženom članu Kvintu Ceciliju, prokonzuluprovincije Afrike, pisma u kojima ga preklinju da smanji bahatost prema princuGaudi,dasepremasvojimstarijimlegatimaodnosisvišepoštovanjanegopremasvojem sinu i da na bojnom polju izvojuje nekoliko uistinu dojmljivih pobjedaprotivJugurte.Ali, onda se dogodio skandal Vage, grada koji se, nakon što se kasne jeseni

predao Metelu, pobunio i pogubio većinu italskih poslovnih ljudi. Revolt jepokrenuo Jugurta, uz pomoć nikoga drugoga do Metelova osobnog prijateljaTurpilija,zapovjednikaposade.MeteljepočiniopogreškubranećiTurpilijakadjeMarijeglasnozatražiodagaseizvedepredprijekisudsoptužbomizdaje,akadjepričaustotinamapisamastigladoRima,činilosedajeMeteljednakokrivzaizdajukao i Turpilije. Ponovno su iz klana Cecilija Metela upućena pisma uvaženomKvintuCecilijuuUtici,pismaukojimagasepreklinjedapametnijebiraprijatelje,akoihvećmorabranitiodoptužabazaizdaju.Mnogo je tjedana prošlo prije nego što jeMetel mogao povjerovati da je Gaj

Marije autor rimskekampanje pismima.Čak i kada je bioprisiljenpovjerovati, idaljenijemogaoshvatitiznačenjetogaratapismima–pasejošsporijeborioprotivnjega.On je – jedanCecilijeMetel – postao ozloglašenuRimuna temelju riječiGaja Marija, bijednoga pretendenta na tron, i nekoliko vulgarnih kolonijalnihtrgovaca?Nemoguće!Rim nije djelovao tako.Rim je pripadaonjemu, a neGajuMariju.Jednomusvakihosamdana,točnokaosat,GajMarijejedolazioMeteluitražio

da ga krajem sekstilisa otpusti iz službe – jednako točno ga je Metel svaki putodbijao.Treba biti pošten pa reći da je Metel na pameti imao drugih briga osim Gaja

Marija i nekoliko bijednih pisama koja su dolazila do Rima. Bomilkar je trošiovećinu njegove energije. Nabdalsi je trebalo više dana da dogovori razgovor sBomilkarom,ajošvišedanaprijenegoštojeugovoriotajnisastanakBomilkaraiMetela.Alikrajemožujka taj je sastanaknapokonodržan,umalenomdodatkuuz

namjesnikovurezidencijuuUticiukojijeBomilkarprokrijumčaren.Naravno, prilično su se dobro poznavali. Upravo je Metel preko Bomilkara

obavještavao Jugurtu tijekom onih posljednjih očajnih dana u Rimu. Upravo jeBomilkar, a ne kralj, uživao u Metelovu gostoprimstvu jer je kralj bio zadržanunutargranicagradskogapomerija.No ovaj je sastanak nudio malo društvenih finesa: Bomilkar je bio nervozan,

strahujući da će njegov dolazak uUtiku biti otkriven, aMetel nesiguran u svojuuloguglavnogašpijuna.Metelstoganijeokolišao.»Želimzavršitiovajratsaštomanjegubitakauljudstvu

iopremi,ištojebržemoguće«,rekaoje.»Rimusampotrebannadrugimmjestima,umjestouzabitipoputAfrike.«»Da,čuosamzaGermane«,rekaojeBomilkarspretno.»Ondarazumiješžurbu«,odgovoriojeMetel.»Svakako, razumijem. No ne znam što ja osobno mogu učiniti da skratim

napetostiovdje.«»Uvjeravajume–anakonpoduljegrazmišljanja,sklonsampovjerovatiuto–da

jenajbrži inajboljinačinodlučivanjao sudbiniNumidijenanačinkojiodgovaraRimu,uklanjanjekraljaJugurte«,rekaojeprokonzul.Bomilkargajepomnopromatrao.NijebioGajMarije,dobrojetoznao,nijebio

čakniRutilijeRuf.Bio jeponosniji, bahatiji, svjesniji svojegpoložaja, aopetnetakosposobanilirazuman.KaoiuvijekkadajeriječbilaoRimljaninu,Rimjebiovažan.AlizamisaoRimakojijenjegovaoCecilijeMetelrazlikovalaseodzamisliRimaGajaMarija.Onošto jeBomilkarazbunjivalobila je razlika izmeđustarogMetela iz rimskih dana iMetela koji je vladao provincijomAfrikom jer, iako jeznaozapisma,nijeshvaćaonjihovuvažnost.»IstinajedajeJugurtaizvornumidskogotporapremaRimu«,rekaojeBomilkar.

»AlimoždanisisvjestanGaudinenepopularnostiuNumidiji.NumidijanećenikadapristatinaGaudinovođenje,bioonzakonitiline.«Na spomen Gaude, na Metelovu se licu pojavio izraz gađenja. »Bijednik!«

povikaoje,mašućirukom.»Nula!Izlikazačovjeka,nekmolivladara.«Njegovesusvijedosmeđeoči počivale naBomilkarovu široku licu.»Kad bi se kralju Jugurtineštodogodilo,jabih...iRim,naravno...,voljelinanumidskitronpostavitičovjekakojegasurazumiiskustvonaučilidajezaNumidijunajboljedaostaneupokornojpodaničkojkraljevskojvezisRimom.«»Slažem se, mislim da je za Numidiju najbolje da ostane 'u takvom odnosu.«

Bomilkar je zastao i ovlažio usne. »Bi li razmotrio mene kao mogućeg kraljaNumidije,KvintuCecilije?«»Svakako!«odgovoriojeMetel.»Dobro!TadaćuradopomoćiuuklanjanjuJugurte.«»Uskoro,nadamse«,rekaojeMetel,smiješećise.

»Čim to bude moguće. Nema nikakve svrhe pokušavati ga ubiti – Jugurta jeprevišeoprezan.Osimtoga,uživapotpunuodanostkraljevskegarde.Mislimdanitipuč ne bi uspio. Većina plemstva zadovoljna je Jugurtinim vođenjemNumidije ivođenjemrata.Da jeGaudaprivlačnijamogućnost, stvaribimoždabiledrukčije.Ja...«,Bomilkarovoseliceiskrivilougrimasi,»nemamusebikrvikraljaMasinise,atoznačidaćutrebatisvurimskupotporudauspješnopreuzmemtron.«»Štotrebaučiniti?«pitaojeMetel.»MislimdajejedininačindovestiJugurtuupoložajukojemugarimskavojska

može zarobiti – ne mislim u bitci. Mislim u zasjedi. Zatim ga možete ubiti namjestu, ili ga odvesti u pritvor, pa poslije s njim učiniti što vas volja«, rekao jeBomilkar.»U redu, vojvodo Bomilkar. Vjerujem da ćeš mi navrijeme javiti kako da

postavimtuzasjedu?«»Naravno.Graničniupadisavršenasuprilika,aJugurtakanivoditimnogeodnjih

čimtlopostanedovoljnosuho.Budiupozoren,KvintuCecilije–moždaćešmorativiše puta pokušavati prije nego zarobiš nekoga tako čvrstog kao što je Jugurta.Naposljetku,nemoguugrozitisvojživot–nisamniodkakvekoristiRimubudemlimrtav. No vjeruj, prije ili poslije, uspjet ću ga namamiti u dobru zamku. Cak niJugurtanemožezauvijekživjetibezproblema.«

SVEUSVEMU,Jugurtajebiovišenegozadovoljanstanjem.IakojepretrpioznatnegubitkeodMarijevihupadaunizinskedijelovesvojegakraljevstva,znaoje–boljeod ikoga – da je golema veličina Numidije njegova najveća prednost i najboljazaštita. A za razliku od drugih zemalja, kralju su nizinski dijelovi Numidije bilimanjevažnioddivljine.Većinajenumidskihvojnika,uključujućilakukonjicu,takopoznatu diljem svijeta, bila unovačena među narodima koji su živjelipolunomadskimživotom, dubokou unutrašnjosti zemlje, čakna daljim rubovimasilnihplaninanakojimajestrpljiviAtlasdržaonebonaplećima.TisunarodibilipoznatikaoGaetuliiGaramanti–JugurtinajemajkapripadalaplemenuGaetula.NakonpredajeVage,kraljjepaziodanovaciliblagonečuvanitiujednomgradu

koji bi se mogao naći na putanji rimskih marševa. Sve je preseljeno u gradovepoput Zame ili Capse, u daleke gradove u koje se teško probiti, izgrađene popututvrdananedostižnimvrhuncima–iokruženefanatičnimGaetulima.AVagasenijepokazalarimskompobjedom–JugurtajeponovnokupioRimljanina,zapovjednikaposadeTurpilija,Metelovaprijatelja.Ha!No,neštosepromijenilo.Kadasuzimskekišepočelejenjavati,Jugurtajeutobio

sve uvjereniji. Nevolja je bila u tome što nije mogao utvrditi što se točnopromijenilo.Njegovjedvorbioustalnompokretu–neprestanoseselioizutvrdeuutvrdu,asvoje ježenei ljubavnicerasporediounjimakakobi,makamokrenuo,bio siguran da će vidjeti ljubazna lica, ruke pune ljubavi. A ipak – nešto je bilo

pogrešno. Pogreška nije bila u njegovu položaju, u njegovoj vojsci, linijamaopskrbeiliuodanostinjegovihmnogihgradova,općinaiplemena.Osjećaojevišeneki nagovještaj, sumnju, nelagodan osjećaj opasnosti koji je dolazio iz njemubliskogaizvora.NonitijednomnijetajpredosjećajpovezaosasvojimodbijanjemimenovanjaBomilkararegentom.»To je na dvoru«, rekao je Bomilkara dok su jahali iz Capse u Cirtu krajem

ožujka, lagano kasajući na svojim konjima pred silnom kolonom konjice ipješadije.Bomilkar je okrenuo glavu i pogledao ravno u blijede oči svojega polubrata.

»Dvoru?«»Nevoljasesprema,brate.Akladimsedajujeposijaloipotaknuloupravoono

ljigavomalogovnoGauda«,objasniojeJugurta.»Mislišnarevolucijuupalači?«»Nisam siguran na što mislim. Nešto jednostavno nije u redu. Osjećam to u

kostima.«»Ubojica?«»Možda. Doista ne znam, Bomilkare! Pogled mi je uperen u više smjerova

istodobno,ušisumipoputpropelera,tolikosuzauzete–aipak,samominosgovoridaneštonijeuredu.Što timisliš?Osjećaš li tinešto?«upitao je,posvesiguranuBomilkarovuljubav,povjerenje,odanost.»Moramrećidaništaneosjećam«,odgovoriojeBomilkar.Triput je Bomilkar uspio Jugurtu koji i dalje ništa nije sumnjao namamiti u

stupicu,triputseJugurtaiznjeuspioizvućineranjen.Inesumnjajućiupolubrata.»Postajuprevišepametni«,rekaojeJugurtanakontrećeneuspjelerimskezasjede.

»TosuGajMarijeiliPublijeRutilijeRufnadjelu,aneMetel.«Zagundaoje.»Imamšpijunauredovima,Bomilkare.«

Bomilkar je uspio zadržati smiren izraz lica. »Priznajemdamogućnost postoji.

Alitkobisedrznuo?«»Neznam«,uzvratiojeJugurtairužnosenamrštio.»Alivjerujmi,saznatćuprije

iliposlije!«Krajem travnja Metel je napao Numidiju. Rutilije Ruf ga je bio uvjerio da se

isprva zadovolji manjom metom od glavnoga grada Cirte, pa su rimske snageumjesto toga umarširale u Thalu. Stigla je poruka od Bomilkara koji je JugurtuosobnobionamamiouThalu, pa jeMetel četvrti putpokušaozarobiti kralja.Alikako nije imao snage umarširati uThalu brzinom i odlučnošću koje je taj posaozahtijevao,Jugurtajepobjegao,anapadsepretvoriouopsadu.MjesecdanaposlijeThala je pala i, naMetelovo radosno iznenađenje, otkrila velike zalihe bogatstvakojejeJugurtabiodonioovamosasobomimoraotuostavitikadajepobjegao.Svibanjsepretvorioulipanj,MeteljemarširaonaCirtugdjegajedočekalojoš

jednougodnoiznenađenje.Naime,numidskiseglavnigradpredaobezborbejersunjegovibrojniitalskiirimskiposlovniljudičiniliznatnuprorimskusiluupoliticigrada. Osim toga, Cirta nije voljela Jugurtu ništa više nego što je Jugurta volioCirtu.Vrijeme je bilo vruće i vrlo suho, uobičajeno za to doba godine. Jugurta je

kliznuo izvan dosega rimske špijunske mreže, otišavši na jug, među šatoreGaetulija,azatimuCapsu,domovinumajčinaplemena.Malena,alidobroutvrđenatvrđavausredgaetulskedivljine,Capsa je čuvala dio Jugurtina srca jer upravo jeondjenjegovamajkaživjelaodsmrtisvojegasupruga,Bomilkarovaoca.IupravojeondjeJugurtapohraniovećidiosvojegabogatstva.Upravo su onamo u lipnju Jugurtini ljudi doveli Nabdalsu, uhvaćena dok je

odlazio iz Cirte pod rimskom okupacijom, i to nakon što su Jugurtini špijuni urimskomzapovjedništvuskupilidovoljnodokazaoNabdalsinojizdajidabimogliobavijestiti kralja. Iako je oduvijek bio poznat kao Gaudin čovjek, Nabdalsi nijebilospriječenoslobodnokretanjeNumidijom.Biojedaljnjirođak,krvljupovezansMasinisom,pajepuštennamiruidržanbezopasnim.»Alisadaimamdokaz«,rekaojeJugurta,»dasizauzetosurađivaosRimljanima.

Akosumevijestirazočarale,ondajetozatoštosibiodovoljnoglupdasurađuješsMetelom, umjesto s Gajem Marijem.« Proučavao je Nabdalsu u okovima, svidljivimznakovimagrubostisvojihljudi.»Uovome,naravno,nisisam«,rekaojezamišljeno.»Tkoseodmojihvojvodaurotiostobom?«Nabdalsajeodbioodgovoriti.»Mučitega«,rekaojeJugurtaravnodušno.UNumidijimučenjenijebiloistančano,iakose,poputsvihistočnjačkihdespota,

Jugurta služio tamnicama idugotrajnimzatočeništvom.Tako jeNabdalsabačenujednu od Jugurtinih tamnica, ukopanu u dnu stjenovite planine na koju se Capsaoslanjala, u koju se, ulazilo iz palače, kroz mrežu tunela. Ondje su ga mučilineljudskivojnicikakvimaseobičnodopadajutakvipoložaji.UbrzoposlijepostalojejasnozaštojeNabdalsaodabraoslužitislabijemčovjeku,

Gaudi – progovorio je. Trebalo mu je samo iščupati zube i nokte jedne ruke.Pozvandačujenjegovuispovijed,naivnijeJugurtapoveosasobomBomilkara.Znajućidanikadanećenapustitipodzemnisvijetukojisespremao,Bomilkar je

promatrao nevjerojatne visine dubokoga plavog neba, mirisao slatki pustinjskizrak,nadlanicomotro svileno lišće rascvjetalogagrma.Te jeuspomeneponio sasobomutamu.Zagušljivajećelijazaudarala:izmet,povraćanje,znoj,krv,ustajalavodaimrtvo

tkivozajedničkisutvorilizadahizTartara,ozračjeukojemunitijedančovjeknijemogaodisatibezosjećajastraha.ČakjeiJugurtautamnicuušaosdrhtajem.Ispitivanje je teklo uz silne poteškoće jer su Nabdalsine desni i dalje silno

krvarile, a slomljen je nos sprečavao pokušaje zaustavljanja krvarenja jer se krvslijevala u usta. Glupost, mislio je Jugurta, razdiran izmeđumješavine užasa pripogledu na Nabdalsu i ljutnje zbog nepromišljenosti njegovih nasilnika koji supočeliupravonaonomemjestukojesutrebaliostavitinetaknutim.Nije bilo previše važno.Nabdalsa je na Jugurtino treće pitanje izgovorio jednu

važnuriječinijebilopreteškorazabratištomumljakrozkrv.»Bomilkar.«»Ostavite nas«, rekao je kralj svojim nasilnicima, ali ipak je bio dovoljno

dalekovidandaimnaredidaBomilkaruuzmubodež.Sam s kraljem i polusvjesnim Nabdalsom, Bomilkar je uzdahnuo. »Jedino što

žalim«,rekaoje,»jestštoćetoubitinašumajku.«Bilojetonajpametniještojemogaorećiutimokolnostimajermujepriskrbilo

jedan udarac krvnikove sjekire, umjesto bolne i duge smrti koju mu je kraljnamjeravaonamijeniti.»Zašto?«upitaojeJugurta.Bomilkarjeslegnuoramenima.»Kadsamdovoljnoodrastaodapočnemosjećati

teret godina, brate, otkrio sam koliko si mi toga ukrao. Držao si me s istimpreziromskojimbinetkodržaomajmunakaoljubimca.«»Štosihtio?«upitaojeJugurta.»Damenazovešbratompredcijelimsvijetom.«Jugurtasezagledaounjegasiskrenimčuđenjem.»Idateuzdignemiznadtvojega

položaja? Dragi moj Bomilkare, važna je rijeka, a ne brana! Naša je majkaBerberkaizplemenaGaetuli,čaknijenitipoglavičinakći.Nemanikakvekraljevskeposebnostiskojombisemoglapodičiti.Dasamtepredsvijetomnazvaobratom,svikojibimečulipretpostavilibidateposvajamuMasinisinorodoslovlje.Atonebi–zatoštoimamdvasvojasinakojisumojipravinasljednici–bilomudro,dasenajblažeizrazim.«»Trebaosimeimenovatinjihovimčuvaromiregentom«,rekaojeBomilkar.»Iponovnoteuzdignuti iznadtvojegapoložaja?DragimojBomilkaru,krvnaše

majke to priječi! Tvoj je otac bio niži vojvoda, nitko važan. A moj je otac bioMasinisinpravisin.Premasvojemocunasljedujemsvojukraljevskukrv.«»Alinisizakonitsin,zarne?«»Nisam.Ipak,krvpostoji.Ikrvnijevoda.«

Bomilkarseokrenuo.»Obavito«,rekaoje.»Izdaosam–netebe,većsebe.Atojedovoljanrazlogzasmrt.Ipak–pazise,Jugurta!«»Dasepazim?Čega?Pokušajaubojstva?Novihizdaja,novihizdajnika?«»Rimljana.Onisupoputsunca,ivjetra,ikiše.Naposljetkusveizmoreipretvoreu

pijesak.«Jugurta je povikom pozvao nasilnike koji su dojurili spremni na sve, no nisu

pronašliništasumnjivo,pasustajaliičekalinaredbe.»Ubijteihobojicu«,rekaojeJugurtaipošaopremavratima.»Alibrzo.Ipošaljite

minjihoveglave.«BomilkarovaiNabdalsinaglavapribijenesunautvrdeCapsekakobiihsvimogli

vidjeti. Jer glava je bila više od pukoga talismana kraljeve osvete zbog izdaje.Smještenananekomjavnommjestupokazivalajenarodudajepravičovjekumroitakosprečavalapojavudvojnika.Jugurta je sam sebi govorio da ne osjeća tugu, samo se osjećao usamljenijim

negoikadaprije.Bilajetopotrebnaopomena:kraljnemoževjerovatinikome,čaknibratu.No Bomilkarova je smrt imala dvije trenutačne posljedice. Najprije, Jugurta je

postao posve neuhvatljivim, nikada nije na jednome mjestu ostajao duže od dvadana, nikada nije gardu obavještavao kamo će dalje, nikada nije vojsci govoriosvoje planove. Ovlasti je držao samo kralj i nitko drugi. Druga se posljedicaodnosilananjegovatasta,kraljaBokhusaizMauritanijekojinijezauzetopomagaoRimu u ratu protiv kćerina supruga, ali niti Jugurti nije zauzeto pomagao u ratuprotiv Rima.Odmah je poslao porukeBokhusu i snažno ga pritisnuo da postanenumidskimsaveznikomipomognemuizbacitiRimljaneizAfrike.

DO KRAJA LJETA ugled jeKvintaCecilijaMetela uRimu posve uništen.Nitko nijemogao reći lijepu riječ o njemu ili njegovu vođenju rata. A pisma su nastavilastizati,neprekidna,neumorna,nevjerojatnoutjecajna.NakonosvajanjaThaleipredajeCirte,frakcijaCecilijaMetelauspjelajezadobiti

nekiutjecajuviteškomlobiju,alitadasuizAfrikestiglevijestikojesugovoriledani Thala niti Cirta neće značiti kraj rata, a zatim su stigla izvješća o beskrajnim,besmislenimsukobimaidodatnimprodorimananumidskizapadkojinisupostizaliništa,izvješćaološepotrošenimfondovimaiošestlegijakojesudržanenabojištuuzznatantrošakzariznicu–kojemusenijevidjelokraja.ZahvaljujućiMetelu,ratprotivJugurtesigurnoćeserazvućijošbaremgodinudana.Izborizakonzulabilisuzakazanizasredinulistopada,aMarijevojeime–sada

na svim usnama – neprestano spominjano kao ime kandidata. Ali vrijeme jeprolaziloionsejošnijepojavljivaouRimu.Meteljeostaotvrdoglav.»Zahtijevamdopuštenjezaodlazak«,rekaojeMarijeMeteluvaljdapedesetiput.»Zahtijevajkolikotevolja«,odgovoriojeMetel,»alineidešnikamo.«

»Sljedećećugodinebitikonzulom«,rekaojeMarije.»Bezvrijednikkaoti–konzul?Nemoguće!«»Bojišsedaćemeglasačiizabrati,zarne?«upitaojeMarijesamodopadno.»Ne

puštašmejerznašdaćubitiizabran.«»Ne vjerujem da bi ijedan pravi Rimljanin glasovao za tebe, GajuMarije. No,

iznimnosibogatčovjek,atoznačidamožeškupitiglasove.Budešli ikadaubilokojemtrenutkuubudućnostiizabranzakonzula–atonećebitisljedećegodine!–uvjeravamtedaćuradopotrošitiposljednjiatomsnagedasududokažemkakosikupiomandat!«»Nemoramkupitimandat,KvintuCecilije,nikadatonisammorao.Alislobodno

pokušaj«,rekaojeMarije,idaljerazdražljivosamodopadan.Metel je pokušao s drukčijom taktikom.»Nepuštam te – pomiri se s time!Kao

RimljaninodRimljaninaizdaobihsvojuklasudatepustim.Konzulski jepoložaj,Gaju Marije, položaj znatno iznad tvojih italskih korijena. Ljudi koji sjednu ukonzulski stolac od bjelokosti moraju njemu pripadati rođenjem i postignućimapredakaisvojimvlastitim.RadijebihbioosramoćenimrtavnegodavidimItalikasa samnitskih granica – polupismenoga divljaka koji nikad nije trebao postatipretorom!–dasjediubjelokosnomstolcukonzula!Pokažisvojenajgorelice–ilipokažisvojenajbolje!Menitonijeninajmanjevažno.RadijebihbioosramoćenimrtavnegodatidamdopuštenjedaodešuRim.«»Ako je potrebno, Kvintu Cecilije, bit ćeš oboje«, rekao je Marije i napustio

prostoriju.PublijeRutilijeRufpokušao jeurazumitiobojicu,brinućisezaRimkoliko iza

Marija.»Pustite politiku po strani«, rekao im je. »Nas trojica smo u Africi da bismo

pobijedili Jugurtu, a niti jedan od vas dvojice tome ne posvećuje snagu. Više sebavitepobjeđivanjemonogadrugoganegopobjeđivanjemJugurte,amenijedostatoga!«»Optužuješ limezazanemarivanjedužnosti,PublijeRutilije?«upitao jeMarije,

opasnomiran.»Ne,naravnodane!Optužujemtezaskrivanjeonogavelikogstvaralačkoguma

kojiznamdaposjeduješuratovanju!Taktičkisamtiravan.Logističkisamtiravan.Alikadjeriječostrategiji,GajuMarije,odugoročnompogledunaratovanje,nitkotinigdjenijeravan.Aipak,jesiliposvetiovrijemeimislistrategijidobivanjarata?Nisi!«»A gdje se ja uklapam u te ode GajuMariju?« upitao jeMetel čvrsto stisnutih

usana.»Kadsmokodtoga,gdjeseuklapamuodePublijuRutilijuRufu?Ilijanisamvažan?«»Važansi,tinepodnošljivisnobe,jersititulomzapovjednikovogarata!«prasnuo

jeRutilijeRuf. »A akomisliš da si u taktici i logistici bolji odmene, ili da si u

taktici,logisticiistrategijiboljiodGajaMarija,preklinjemte,nemojsetosustezatipokazati! Ali ne možeš! A ako tražiš pohvalu, spreman sam ti dati ovo: nisipotkupljiv kao Spurije Postumije Albin, niti neučinkovit kaoMarko Junije Silan.Tvoja je glavna nevolja što nisi onoliko oštrouman kolikomisliš da jesi.Kad sipokazao dovoljno razboritosti da mene i Gaja Marija uzmeš kao svoje starijelegate,misliosamdasisesgodinamapopravio.Alipogriješiosam.Uništiosinašesposobnosti, baš kao što si uništio novac senata. Ne pobjeđuješ u ovom ratu.Uključeni smo u iznimno skupo primirje. Stoga poslušaj moj savjet, KvintuCecilije! Pusti Gaja Marija da ode u Rim, pusti Gaja Marija da se natječe zakonzulskomjesto– i pustimene da pripremimnaše zalihe i osmislimnaševojnemanevre.Kadjeo tebi riječ,svojusnaguposvetismanjivanjuJugurtinautjecajaunjegovu narodu. Slobodno uzmi svaki komadić javne slave, akomene pitaš, poduvjetomda siunutarovačetiri zida spremanpriznatidau tomeštogovorim imaistine.«»Ništanepriznajem«,odgovoriojeMetel.I tako se to nastavilo do kraja ljeta i dobrano tijekom jeseni. Jugurtu je bilo

nemogućepronaći,činilosedajenestao.Kadjeiposljednjempješakuulegijamapostalo jasnodanećedoćidosukoba između rimske inumidskevojske,Metel sepovukaosgranicazapadneNumidijeipodignuotaborizvanCirte.Došle su vijesti da je Bokhus napokon popustio Jugurtinim taktikama prisile,

skupiovojskuidamarširapridružitisezetovimodredimanegdjenajugu.GovorilosedaujedinjeninamjeravajunapastiCirtu.Nadajućisedaćenapokonućiubitku,MeteljeodbaciosumnjeisvećimzanimanjemposlušaoGajaMarijaiRutilijaRufa.Ali nije mu bilo suđeno. Dvije su se vojske nalazile na udaljenosti od nekolikomilja,aJugurtaseodbijaouvućiusukob.Primirjejeponovnozavladalo.RimskijepoložajbioodvišedobrobranjendabigaJugurtanapao,anumidskijepoložajbioodvišeneznatandabiseMetelizvukaoiztabora.

I TADA JE, dvanaest dana prije konzularnih izbora u Rimu, Kvint Cecilije MetelSmrdljivko formalnootpustioGajaMarija iz službe starijega legatau ratuprotivJugurte.»Idi!« rekao je Metel slatko se smiješeći. »I budi siguran, Gaju Marije da ću

čitavomRimurećidasamteotpustioprijeizbora.«»Mislišdanećustićinavrijeme«,rekaojeMarije.»Janištanemislim,GajuMarije.«Marijesenacerio.»Tojepotpunaistina«,rekaojeipucnuoprstima.»Onda,gdje

jetajpapirnakojemustojidasamformalnootpušten?Dajmiga!«Metel jeMariju ukočena osmijeha predao naredbe, a kada jeMarije stigao do

vrata, dobacio je mirnim glasom: »Usput, Gaju Marije, senat je produžio mojmandat namjesnika provincije Afrike i zapovjedništvo u ratu s Numidijom na

sljedećugodinu.«»Tojelijepoodsenata«,rekaojeMarijeinestao.»Pišam na njega!« rekao jeMarije Rutiliju Rufumalo poslije. »Misli dami je

smjestio i da je spasio svoju stražnjicu. Ali u krivu je. Pobijedit ću ga, PublijeRutilije,samočekajividjetćeš!StićićuuRimnavrijemedapostanemkonzulomiotetćumuproduljenozapovjedništvo.Idodijelitćugasebi.«Rutilije Ruf ga je zamišljeno promatrao. »Iznimno poštujem tvoje sposobnosti,

GajuMarije«, rekao je,»alisadaćevrijemepokazatida jeSmrdljivkopobjednik.NećešstićiuRimnavrijemezaizbore.«»Hoću«,rekaojeMarije,iznimnosamouvjereno.UdvajedanadojahaoodCirtedoUtike,zastajućikakobiputemodspavaosat-dva

i zatim bezobzirno tražeći svježega konja u svakoj pogodnoj prilici. Prije večeridrugogadanaunajmio jemalen,brzbrodkoji jepronašaou luciUtike.AuzorutrećegadanapodignuojejedrapremaItaliji,ponudivšiskupužrtvubogovimaLaresPremarininaobali,upravokadjesvjetlostpočelaobasjavatiistočnirubsvijeta.»Plovišpremanezamislivosilnojsudbini,GajuMarije«,rekaojesvećenikkojije

žrtvupriniobogovima zaštitnicima svihkoji putujumorem.»Nikadanisamvidioboljeznamenjenegodanas.«NjegoveriječinisuiznenadileMarija.OtkakomujeproročicaMartareklaštomu

budućnostnosi,nepokolebljivojevjerovaodaćesesveostvarititočnokakojeonapredvidjela.Stogase,kadjebrodisplovioizutičkeluke,mirnonaslonionaograduipričekaovjetar.Stigaojesjugoistoka,stalnebrzineoddvadesetmorskihmilja,iotpuhaobrodizUtikedoOstijeusamotridana,savršenpratećivjetaruzsavršenoposlušnomore,bezpotrebazahvatanjemobale,bezpotrebezazaustavljanjemradiskloništailinabave.Svisubogovibilinanjegovojstrani,upravokakojeMartabilapredvidjela.Vijesti o njegovu čudesnu putovanju stigle su do Rima prije njega, iako je bio

zadržanuOstijidovoljnodavelikodušnoplatizabrodinagradisvojegakapetana.Tako se, kad je ujahao na Forum Romanum i sjahao pred elektorskim stolomkonzulaAurelija,okupilagomila.Gomilajeglasnonavijalaipljeskala,pokazujućimuda je trenutačan junak.Okružen ljudimakoji suga lupkali rukompo leđima izadivljenogledalinjegovčudesnidolazak,Marijejeprišaoconsulusuffectusukojije zauzeo mjesto Servija Sulpicija Galbe, kojega je Mamilijanska komisija bilaosudila,inastolpoložioMetelovopismo.»Akooprostiščinjenicuštonisamčekaodovoljnodugodasepresvučemubijelu

togu, Marko Aurelije«, rekao je, »ovdje sam kako bih svoje ime upisao međukandidateunatjecanjuzakonzula.«»PoduvjetomdamožešpružitidokazdateKvintCecilijeoslobodiotvojihobveza

premanjemu,GajuMarije,radoprihvaćamtvojeime«,rekaojezamjenskikonzul,razvedrendobrodošlicomgomileisvjestandanajutjecajnijivitezovigradahrleiz

svake bazilike i porticusa kad su se vijesti o Marijevu neočekivanu povratkuproširile.Kako je Marije samo narastao! Kako je čudesno stasit djelovao dok je stajao,

dobrihpolaglavevišiodsvihokosebe,smiješećisesvojimodlučnimsmiješkom.Kakosumuširokabilaramenanakojajemogaopreuzeti teretkonzulata!Prvi jeputusvojojdugojkarijeriitalskiseljačićbeztrunkeznanjagrčkogaosjetioiskrenopolitičko obožavanje. Ne cjelovitu i vjernu potporu vojnika, već samodostatnoobožavanjeforumskihmasa.AGajMarijejetoobožavao.Nezatoštojetotražilanjegovaslikaosebisamome,većzatoštomujetobilotolikostrano,tolikočudno,tolikoneobjašnjivo.Uroniojeunajkaotičnijihpetdanasvojegaživota,bezvremenailisnagedaJuliji

posveti više od brzoga zagrljaja, nikada kod kuće u vrijeme kad bi mu moglipokazatisina.Jer,pretjeranosrdačnadobrodošlicautrenutkukadajeobjaviosvojukandidaturunijebilaznakomdamožepobijediti.IznimnoutjecajnafrakcijaCecilijaMetela udružila se sa svakom drugom aristokratskom frakcijom, patricijskom iplebejskom, u posljednjem pokušaju da italskoga seljačića bez trunke znanjagrčkogazadržipodaljeodkonzulovakurulskogstolca.Njegovajesnagabilameđuvitezovima,zahvaljujućinjegovimhispanskimvezamaiobećanjimaprincaGaudeoustupcima u Numidiji, ali bilo je i mnogo vitezova povezanih s frakcijamaujedinjenimprotivnjega.Ljudi su govorili, svađali se, propitkivali: je li zaRim uistinu dobro da novog

čovjeka,GajaMarija,izaberuzakonzula?Novisuljudipredstavljaliopasnost.Noviljudi nisu poznavali plemeniti život. Novi su ljudi činili pogreške nepoznateplemićima. Novi su ljudi bili novi ljudi koji su bili novi ljudi... Da, njegova jesuprugabilaJulijaodJulijevaca.Da,njegov jevojniputslužionačastRimu.Da,biojetolikobogatdasemoglovjerovatikakoćebitiiznadkorupcije.Alitkogajeikada vidio na sudovima? Tko ga je ikada čuo govoriti o zakonima izakonodavstvu?Nije li istinada je bio čimbenik smetnje na skupupučkih tribunaprije mnogo godina, protiveći se svima koji su Rim i rimske potrebe poznavalibolje od njega, a tu je i onaj odvratni zakon koji je suzio pragove glasovanja usaepti?.Na kraju, pogledajte njegovu dob!Bit ćemu punih pedeset kada postanekonzulom,astarcisulošikonzuli.Ponad svih tih prigovora i pretpostavljanja, frakcija Cecilija Metela lijepo je

iskoristila kapital najodbojnijega motrišta Gaja Marija kao konzula. Nije bioRimljaninodRimljanina.BiojeItalik.ZarjeRimutolikoponestaloplemićadabina konzulsko mjesto trebalo postaviti novog čovjeka iz Italije ? Sigurno međukandidatima postoje barem šestorica vrednijih odGajaMarija! SviRimljani! Svidobriljudi.Naravno,Marijejegovorio,malimivelikimskupinama,naForumuRomanumu,

na Circusu Flaminusu, s podija različitih hramova, na PorticusuMetelli, u svim

bazilikama.Biojedobargovornik,vičanretorici,iakosetimvještinamanijeslužiootkako je ušao u senat. Scipion Emilijan se pobrinuo za njegovo govorničkousavršavanje.Održavaojeslužbenaprimanja.Nitkonijeodlazionitigaodbacivaokaološegagovornika,iakosenijemogaonatjecatisLucijemKasijemiliKatulomCezarom.Postavljanasumubrojnapitanja,nekaodonihkojisujednostavnoželjeliznati, a druga odonih koje je on samnagovorio da pitaju, neka odonih koje sunjegovi neprijatelji nagovorili, a neka od onih koje su zanimale razlike izmeđunjegovihodgovoraiMetelovihizvješćasenatu.Sami su izbori bili brzi i uredni, održani na glasalištu Campusa Martiusa, na

mjestunazvanomsaepta.IzboritridesetipettribunamoglisuseodržatinaizvoruKomicijnaForumuRomanumujersetribunskeglasačemoglosmjestitiudoneklezatvorenomprostoru,aliizboricenturijatskogodborabilisumasovniigolemijersutražilicenturijatepetklasa.Kako je prozivan svaki pojedini glas, počevši od prvog centurijata prve klase,

počeo se pokazivati uzorak: Lucije Kasije Longin bit će izbor svakoga odcenturijata,alinjihovisuizboridrugogkonzulabilibrojniirazličiti.Idoista,prvaidrugaklasatakosuodlučnoglasovalezaLucijaKasijaLonginadajeonvraćennaprvomjestoadanijepropustiocenturijat,pajeimenovanstarijimkonzulomkojijefaeces imao tijekommjeseca siječnja.Ali imemlađegakonzulanije bilopoznatogotovodokrajatrećihklasa,takojemalarazlikabilaizmeđuGajaMarijaiKvintaLutacijaKatulaCezara.A tada se dogodilo. Gaj Marije je postao uspješnim kandidatom za mlađega

konzula.CecilijiMetelimoglisuutjecatinaglasovanjecenturijata–alinedovoljnodaizbaceGajaMarija.AtobimogloznačitisjajnupobjeduzaGajaMarija,italskogseljačićabeztrunkeznanjagrčkoga.Biojeistinskinovčovjek,prviizsvojeobiteljismjestomu senatu,prviod svojeobitelji koji jedompodignuouRimu,prviodsvojeobitelji koji je stekao silnobogatstvo, prvi od svojeobitelji koji je ostaviotragauvojsci.

POSLIJE,tijekomposlijepodnevatogaizbornogdana,GajJulijeCezarpripremiojeslavljeničkuvečerusamozaobitelj.NjegovajevezasMarijembilaograničenanabrzorukovanjenaForumutedrugobrzorukovanjenaCampusuMartiusu,kadsuokupljenicenturijati–takojeužurbanabilaMarijevapetodnevnaizbornakampanja.»Imaš nevjerojatnu sreču«, rekao je Cezar, vodeći svojega počasnog gosta do

blagovaonice,anjegovajekćiJulijaišlapotražitimajkuisestru.»Znamto«,odvratiojeMarije.»Danasnamnedostajemuškaraca«,nastaviojeCezar,»jersuobamojasinaidalje

uAfrici,alimogutiponuditijošjednogamuškarcakaomoralnupotporu,takodabrojemodgovaramoženama.«»ImampismaodSekstaiGajaJulijaibrojnevijestionjihovimpustolovinama«,

rekaojeMarijedoksuseudobnosmještalinapočivaljku.»Možemotoiposlije.«ObećanijetrećimuškaracušaouprostorijuiprivukaoMarijeviznenađenpogled:

prepoznao jemladoga, ali zrelogmuškarca koji je stajaomeđu vitezovima prijegotovo tri godine dok se žrtveni bik novoga konzula Minucija Rufa bio onakoborioprotivsmrti.Kakobimogaozaboravititolice,tukosu?»Gaju Marije«, rekao je Cezar s blagom suzdržanošću, »želio bih da upoznaš

LucijaKornelijaSulu,ne samomojegaprvog susjeda,nego imojega skorašnjegdrugogzeta.«»Doista!« uzviknuo je Marije, pružajući ruku i rukujući se srdačno sa Sulom.

»Sretansičovjek,LucijeKornelije.«»Svjestansamtoga«,odgovoriojeSulajednakosrdačno.Cezar je odabrao pomalo neuobičajen raspored sjedenja, zadržavši glavnu

počivaljku za sebe i Marija i smjestivši Sulu na drugu počivaljku. Nije ga htiouvrijediti,opreznojeobjasnio,većjehtiodaskupinadjelujebrojnijeidasviimajudovoljnomjesta.Kakozanimljivo,pomisliojeMarije,mrštećiseusebi.Nikadaprijenisamvidio

da seGaj JulijeCezarosjećanedostatno.Aliovajganeobično lijepmuškaracnanekinačinuznemiruje,remetimuravnotežu...A tada su ušle žene, posjedale na uspravne stolce nasuprot svojim partnerima i

večerajemoglazapočeti.Pokušavajući ne odaslati sliku bogatoga, starijeg supruga, Marijev je pogled

neprestano bježao njegovoj Juliji koja je u njegovoj odsutnosti izrasla u mladumatronu zadivljujuće ljepote, dražesnu, neustrašenu pred novim odgovornostima,izvrsnumajku i gospodaricukuće–ugotovo savršenu suprugu.No, zaključio jeMarije,Julilajeodraslanaposvenezadovoljavajućinačin.Naravno,nijejevidiounajgoremrazdobljunjezinerazornebolestikoja jeujednomtrenutkuprestala,alijoj je ostavila ono što jeMarije mogao nazvati samomršavim odnosom premaživotu: mršava tijela, mršava uma, mršava iskustva, mršava zadovoljstva.Grozničavaugovoru,nemirnauponašanju,bilajesklonaposkočitiodstrahainijemogla mirno sjediti na stolcu, a nije se mogla niti suzdržati od privlačenjapozornostisvojegazaručnika,itotolikodajeončestobioisključenizrazgovoraizmeđuMarijaiCezara.Dobrojetopodnosio,primijetiojeMarije, idjelovaojeiskrenoprivrženJulili,

nedvojbenoočarannačinomnakojijesvojeosjećajeusredotočilananjega.Noto,zaključio je snalažljiv Marije, neće potrajati duže od šest mjeseci braka. Ne uzLucijaKornelijaSuluuulozimladoženje!Ništananjemunijepokazivaloprirodnusklonostženskomdruštvu,nitinaklonostbračnomživotu.Na kraju objeda Cezar je objavio da GajaMarija vodi u svoju radnu sobu na

privatan razgovor. »Ostanite ovdje ako želite, ili se razidite«, rekao je mirno.

»PrevišejevremenaprošlootkadaGajMarijeijanismorazgovarali.«»Došlojedopromjenautvojemkućanstvu,GajuJulije«,rekaojeMarijekadase

smjestioutablinumu.»Uistinu jest, i to je glavni razlog što sam htio odmah nasamo razgovarati s

tobom.«»Pa, odmah nakon nove godine postajem konzulom, i to je kraj mojega

dosadašnjegživota«, rekao jeMarijesmiješećise.»Sve todugujemtebi–a jednaodvažnijihstvarijesrećaživotasasavršenomsuprugom,savršenompartnericomumojimuspjesima.Posvetio sam jojmalovremenaotkako samsevratio, ali sada,kadsamizabran,kanimtoispraviti.ZatridanavodimJulijuisvojegasinauBajuinamjesecćemodanazaboraviticijelisvijet.«»Nemogutirećikolikomijedragoštostakvomljubavljuipoštovanjemgovoriš

omojojkćeri.«Marijesejošudobnijenaslonioustolcu.»Uredu.PrijeđimonaLucijaKornelija

Sulu.Sjećamsedasimigovoriooaristokratubeznovcadauzmeonoštomu jerođenjem i imenom pripadalo, o svojem budućem zetu. Kako su se stvaripromijenile?«»Ako jevjerovatinjemu, srećom.Onkažedaće,nastave li sedogađajiodvijati

kako su se odvijali otkako je upoznao Julilu, dodati drugi nadimak – Felix –prezimenukojejenaslijedioodoca.Otacmujebiopijanaciništarija,aliseprijepetnaest godina ili više oženio bogatomKlitumnom i malo poslije umro. LucijeKornelijejeupoznaoJulilunanovugodinuprijegotovotrigodineionamujedalakrunu od trave, ne shvaćajući značenje svojega čina. On tvrdi damu se od togatrenutkasrećapromijenila.NajprijejeumroKlitumninnećakinasljednik.Zatimjeumrla žena koja se zvalaNikopolis i ostavilaLucijuKornelijumalo bogatstvo –bila mu je, ako sam dobro shvatio, ljubavnica. A ubrzo nakon toga Klitumna jepočinilasamoubojstvo.Kakonijeimalanasljednikasvojekrvi,čitavojebogatstvo– susjednu kuću, vilu u Circeju i nekih deset milijuna denara – ostavila LucijuKorneliju.«»O,bogovi,doistabimoraoimenudodatinadimakFelix«,rekaojeMarijesuho.

»Jesi li naivan u ovoj priči,Gaju Julije, ili si uspio dokazati daLucijeKornelijenikomeodpreminulihnijepomogaoukrcatisenaHaronovbrodprekoStiksa?«Cezar je primjedbu dočekao s podignutom rukom, ali se nasmijao. »Ne, Gaju

Marije, uvjeravam te da nisam naivan. Nemogu Lucija Kornelija povezati s nitijednom od tri smrti. Nećak je preminuo nakon duge bolesti crijeva i želuca,oslobođena je grčka ropkinja Nikopolis preminula od zatajenja bubrega u... neznam,dan ilidva,neduže.Uobasuslučajaprovedeneautopsijekojenisuotkrileništasumnjivo.Klitumnajebilasilnopotištenaprijenegoseubila.AtosedogodilouCirceju,uvrijemekad jeLucijeKornelijesigurnobiouRimu.Klitumninesamkućnerobove,iovdjeiuCirceju,podvrgnuoopsežnuispitivanjuiiskrenomislim

danemamoštonovasaznatioLucijuKornelijuSuli.«Licemujeprekrilagrimasa.»Uvijek sam se protivio mučenju robova kako bih doznao dokaze o zločinu jermislim da dokazi dobiveni mučenjem ne vrijede ni pišljiva boba. Ali iskrenovjerujemdaKlitumninirobovineznajuništa,idabitakobiloidasamihmučio.Pasam,onda,toodlučiopreskočiti.«Marije jeklimnuo.»Slažemse s tobom,Gaju Julije.Svjedočanstvo robavrijedi

samoakojeslobodnodano–iakojelogičnokolikoibolnoistinito.«»DobrastranasvegatogajestdajeLucijeKornelijeusamodvamjesecaprešao

put od potpunoga siromaštva do pristojna bogatstva«, nastavio je Cezar. »OdNikopolisjenaslijediodovoljnodabudeprimljenuviteškicenzus,aodKlitumnedovoljnodabudeprimljenusenat.ZahvaljujućiSkaurovojgalamizbogodsutnosticenzora, nov je par izabran prošloga svibnja. U suprotnom bi Lucije Kornelijemoraonaprijamusenatčekatinekolikogodina.«Marije senasmijao.»Zarnitkonijehtioposaocenzora?Mislim,FabijeMaksim

Eburnije je donekle logičan izbor, ali Licinije Geta? Cenzori su ga prije osamgodinaizbaciliizsenatazbognemoralnaponašanja,ausenatsevratiosamokadjeuspiopostićidabudeizabrankaopučkitribun!«»Znam«, rekao je Cezar ozbiljno. »Ne, mislim da su se svi bojali natjecati iz

straha da ne uvrijede Skaura. Poželjeti cenzorsko mjesto djelovalo je kaouskraćivanje poštovanja i odanosti Skauru, pa su jedini koji su se natjecali biliupravo oni nesposobni za takvu osjetljivost. Pazi, sGetom je lako: njega zanimasamopoložajinekolikosrebrnjakakojemuudžepovegurajutvrtkekojeseborezaugovoresasenatom.AEburnijeje...pa,sviznamodasnjegovomglavomneštonijeuredu,jelitako,GajuMarije?«Da, pomislio jeGajMarije, znamo to! Iznimno stara aristokratska loza koju je

nadmašivaosamoklanJulijevaca,obiteljFabijaMaksimaizumrla je iopstajala jesamozbognizaposvajanja.KvintFabijeMaksimEburnije,sadašnjiizabranicenzor,u obitelj Fabija Maksima ušao je kao posvojče. Podignuo je samo jednog sinakojega je prije pet godina dao pogubiti zbog nekreposna ponašanja. Iako nijepostojao zakon koji bi Eburnija spriječio da, u ulozi pater familiasa, pogubisvojegasina,ubijanjesuprugailidjecepodzaštitomobiteljskogzakonaodavnaseprestaloprimjenjivati.StogajeEburnijevpostupakzgrozioRim.»Pazi,zaRimjezapravodobroštoGetaimaEburnijauzsebe«,rekaojeMarije

zamišljeno.»Sumnjamdaćemoćiraditištomupadnenapamet,neuzEburnija.«»Siguransamdasiupravu,ali,oh,onajsirotimladić,njegovsin!Pazi,Eburnije

je pravi Servilije Cepion, a Serviliji Cepioni su čudni kada je riječ o seksualnojmoralnosti.Kreposniji su odArtemideŠumske i jako glasni kada to treba izreći.Bašsezatočovjekpita.«»Onda,koji jeodcenzoraonogadrugoguvjeriodaLucijeKornelijeSula treba

biti primljen u senat?« upitao je Marije. »Čuo sam glasine da nije bio baš stup

seksualnemoralnosti,sadakadmuimemogupovezatislicem.«»Mislim da je moralna opuštenost bila uglavnom posljedica dosade i

potištenosti«, rekao jeCezarmirno. »No,Eburnije je namrštio svoj nosServilijaCepiona imrmljao, to je istina,aGetabiprimio i tingitanijskogmajmunakadbicijenabilaprava.NakrajususesložilidaLucijeKornelijemožebitiprimljen–alipododređenimuvjetima.«»Oh?«»Da, Lucije Kornelije je uvjetno senator: mora se natjecati na izborima za

kvestoraiisprvapobijediti.Akoneuspije,nećevišebitisenator.«»Hoćeliuspjeti?«»Aštotimisliš,GajuMarije?«»Snjegovimimenom?Oh,uspjetće.«»Nadam se.« Ali Cezar je i dalje djelovao sumnjičavo. Nesigurno. Pomalo

posramljeno?Duboko jeudahnuo i svusilusvojegaplavookogpogledausmjerionazeta,tužnosesmiješeći.»Zakleosamse,GajuMarije,nakontvojevelikodušnostiprilikombrakas Julijom,daod tebevišenikadaneću tražitiuslugu.Alibio je toglup zavjet. Kako možeš znati što ćeš trebati u budućnosti? Potreba! Trebam!Trebamnovuusluguodtebe.«»Štogod,GajuJulije«,odgovoriojeMarijesrdačno.»Jesi li imaodovoljnovremenadarazgovarašsaženomisaznašzaštoseJulila

izgladnjivalagotovodosmrti?«upitaojeCezar.»Ne.« Strogo i snažno orlovsko lice na trenutak je obasjala čista radost. »Ono

malo vremena koje smo proveli zajedno otkako sam se vratio nismo utrošili narazgovore,GajuJulije.«Cezar se nasmijao i uzdahnuo. »Volio bih da jemojamlada kći napravljena od

istoga materijala kao i starija. Ali nije. Za to smo vjerojatno krivi Marcija i ja.Razmazili smo je, opravdali mnogo toga što nismo opravdavali drugoj djeci. Sdrugestrane,uvjerensamdauJulilipostojinekaurođenamana.Maloprijenegošto je Klitumna umrla, otkrili smo da se budalasta djevojka zaljubila u LucijaKornelijaidagajepokušavalanatjerati...ilinas...ilinjegainas,teškojeznatištojezapravo namjeravala, pod uvjetom da je to i sama znala... uglavnom, željela jeLucijaKornelija,aznalajedanikadanećupristatinatakavbrak.«Marije jedjelovao zaprepašteno.»Dopustio si brak iako si znaodameđunjima

postojitajnaveza?«»Ne,ne,GajuMarije,LucijeKornelijenijeninakojinačinbioupoznatsnjezinim

planovima.«»Alirekaosidamujeprijedvijenovegodinedalakrunuodtrave.«»Vjerujmi,susretjebioposvenevin,baremsnjegovestrane.Nijejeohrabrivao

– štoviše, pokušao ju je obeshrabriti.Osramotila je sebe i nas jer ga je pokušalatvrdoglavošćunatjeratinaosjećajepremasebi,osjećajezakojejeonznaodaihne

može imati. Neka ti Julija ispriča cijelu priču, pa ćeš shvatiti o čemu govorim«,objasniojeCezar.»Pakakojedošlodonjihovabraka?«»Kada je naslijedio svoje bogatstvo imogao zauzeti ispravan položaj u životu,

zatražiojeodmeneJulilinuruku.Unatočnačinunakojiseponašalapremanjemu.«»Krunaodtrave«,rekaojeMarijezamišljeno.»Da,mogushvatitikakoseosjetio

povezansnjom,posebnokadmujenjezindarokrenuosreću.«»Ijatorazumijem,zatosamipristao.«Cezarjeponovnouzdahnuo,ovogaputa

teže.»Nevoljaje,GajuMarije,štomiseLucijeKornelijenesviđaniupolakolikomisetisviđaš.Jakojeneobičančovjek.Imaneštounjemuštomečininervoznim,anikakoneuspijevamshvatitištojeto.Ačovjekuvijekmorapokušavatibitipošten,nepristranoprosuđivati.«»Razvedrise,GajuJulije,svećenakrajuispastidobro«,rekaojeMarije.»Onda,

kakotimogupomoći?«»Pomozi Luciju Korneliju da bude izabran za kvestora«, rekao je Cezar,

ubrzavajućigovorsada,kadjemoraoriješitiproblemdrugogačovjeka.»Nevoljajeu tomeštoganitkonepoznaje.Sviznajunjegovo ime!Sviznajuda je istinskipatricijKornelije.AlicognomenSulanijeprezimekojejeovihdanapoznato,aosimtoga,nikadakaomladićnije

dobioprilikuiskazatisenasudovimanitijebiouvojnojslužbi.Činjenicajedabi,kadbinekizlobniplemićodlučiostvoritiproblemodčinjenicedanikadanijebiouvojnojslužbi,mogaoizgubitislužbu–imjestousenatu.Nadamosedanitkonećepobližeispitivati,akadjeotomeriječ,ovajjeparcenzorasavršen.Nitijednomeodnjih nije palo na pamet da Lucije Kornelije nije prošao osposobljavanje naCampusu Martiusu, niti da se nije pridružio legijama kao mladi vojni tribun.Srećom,SkaursuiDruzupisaliLucijaKornelijameđuvitezove,pasunovicenzorijednostavno pretpostavili da su stariji cenzori temeljitije proučili stvar nego štojesu.Skaur iDruz subili razumni ljudi,osjećali sudaLucijeKornelije zaslužujepriliku.Aosimtoga,tadanijeriječbilaosenatu.«»ŽelišlidamjestousenatuLucijuKornelijuosigurammitom?«upitaojeMarije.Cezarjebiodovoljnostaromodandadjelujeužasnuto.»Nikakone!Mogushvatiti

dajemitoopravdanokadajeriječomjestukonzula,alikvestora?Nikada!Atobibilo i odviše opasno. Eburnije je bacio oko naLucijaKornelija i tražit će svakupriliku da ga proglasi neprikladnim – i da pokrene postupak protiv njega. Ne,usluga koju tražimmnogo je drukčija imanje ugodna za tebe, ako se on pokažebeznadnim.ŽelimdazatražišLucijaKornelijakaosvojegaosobnogkvestoraidašmupočastosobnogpoložaja.Kaoštoznaš,čimelektoratshvatidajekandidatazakvestorskomjestovećzatražioizabranikonzul,onćesigurnobitiizglasan.«Marijenijeodmahodgovorio.Biojeodvišezauzetrazmišljanjemoposljedicama

takveodluke.Zapravo,nijebilovažnojeliSulanevinkadjebilariječoutjecajuna

smrt ljubavnice i pomajke, ženakoje sumuoporučnoostavilebogatstvo.Bude liostaviodovoljanpolitičkitragdagasedržipogodnimzakonzula,toćesesigurnoposlijespomenuti.Netkoćeotkritipriču,ašaputanjedaihjeubiokakobipokrenuosvojupolitičkukarijerukojumujeočevosiromaštvouskratilobitćedarbogovaurukamanjegovihpolitičkihprotivnika.ČinjenicadamujesuprugakćiGajaJulijaCezarapomoći će, ali nećeupotpunosti ugušiti klevetu. I nakraju ćebitimnogoonihkojićepovjerovati,baškaošto jebilomnogoonihkojisuvjerovalidaGajMarijenezna riječigrčkoga.To jebioprviprigovor.Drugi jebiou tomeštoseGajJulijeCezarnikakonijemogaonatjeratidazavoliSulu,iakonijeimaočvrstograzloga za to. Je li problem bio u osjećaju, a ne u mislima? U životinjskimnagonima?AtrećijeprigovorbilaJulilinaosobnost.NjegovaseJulija,sadajetoznao,nikadanebipristalaudatizanekogakogadržinedostojnim,makakoočajanbio novčani položaj Julija Cezara.A Julila se pokazala nemirnom, nerazumnom,sebičnom–djevojkomkojanijebilaustanjuodabrativaljanogapartnerasvedajojjeotomeživotovisio.PaipakjeodabralaLucijaKornelijaSulu.ZatimjepustiomislidaseodmaknuodobiteljiCezar ivratenaonoranokišno

jutro na Kapitolu kada je potajice gledao Sulu koji je promatrao bikove kakosmrtnokrvare. I tada je znao što trebaučiniti, štoćeodgovoriti.LucijeKornelijeSula je bio važan. Nikakomu se nije smio dopustiti povratak u nevažnost.Moranaslijeditipravokojejestekaorođenjem.»Dobro, Gaju Julije«, rekao je bez oklijevanja u glasu, »sutra ću od senata

zatražiti da mi Lucija Kornelija Sulu dodijeli kao kvestora.« Cezar se ozario.»Hvalati,GajuMarije!Hvala!«»Možeš li ih vjenčati prije nego što se skupština naroda sastane glasovati o

kvestorima?«upitaoje.»Bitćeučinjeno«,odgovoriojeCezar.

ITAKOsu,manjeodosamdanaposlije,LucijeKornelijeSulaiJuliaMinor,mladakći Gaja Julija Cezara, vjenčani u staromodnoj ceremoniji confarreatio, dvojepatricijapovezanihdokrajaživota.Sulinajekarijeradobilasnažanzamah–osobnogajezakvestorazatražioizabranikonzulGajMarije,abrakomjebiosjedinjensobiteljičiji sudignitas ipoštenjebili iznadsvakezamjerke.Činilosedanemožeizgubiti.Stimjeradosnimduhompristupiobračnojnoći,onkojemusenikadanijesviđalo

da bude vezan brakom i obiteljskim odgovornostima. Metrobije je bio odbačenprije nego li se Sula cenzorima prijavio kao kandidat za senatora, pa iako jerastanakbioosjećajniji nego što jemogaopodnijeti – jerdječakga je strastvenovolioisrcemujebiloslomljeno–Sulajebiočvrstuodlucidasvetakvedjelatnostizauvijekostavizasobom.Ništanijesmjelougrozitinjegovputkaslavi.Osimtoga,osvojemjeosjećajnomstanjuznaodovoljnodarazumijekolikomu

je Julila dragocjena, ne samo zato što je predstavljala njegovu sreću, iako je umislima osjećaje prema njoj izgradio na temelju te sreće. Jednostavno, Sula nijesvojeosjećajepremabilokojemljudskombićumogaonazvatiljubavlju.Ljubavjeza njega bila nešto što drugi, lošiji ljudi osjećaju.Kad su je ti drugi, lošiji ljuditumačili,činilasevrločudnom,ispunjenomprividimaiobmanama,ponekadjebilaplemenita do razine idiotizma, a ponekad tako temeljna da je bila gotovonemoralna. Činjenica da je Sula nije mogao prepoznati u sebi bila je posljedicanjegovauvjerenjadaljubavdokidazdravrazum,samoodržanje,prosvjedjenjeuma.Ugodinamakojesudolazilenikadanijepomisliodasustrpljenjeipopuštanjekojejeiskazivaosvojojhirovitoj,kolebljivojsupruzipravidokazljubavikojimujebiopotreban. Umjesto toga, strpljenje i popuštanje pripisivao je vrlinama vlastitaznačajaitakonikadnijeshvationisebeniljubav,pajepropustioprilikurasti.Karakteristično vjenčanje u obitelji Julija Cezara bilo je više dostojanstveno, a

manje raskalašeno, iako su vjenčanja kojima je Sula prisustvovao bila upravosuprotna – raskalašenija više nego dostojanstvena – pa je čitav događaj otrpio,umjestodaunjemuuživa.Nokadjedošaotrenutak,predvratimanjegovespavaćesobe više nije bilo pijanih gostiju i nije morao tratiti vrijeme na pokušaje da ihsilomizbaci.Kadajezavršenokratkoputovanjeodjednihdodrugihulaznihvrataikada je podignuo Julilu – kako je samo lagana bila, kako neznatna! – kako bi jeprenioprekopraga,svisusegostikojisuihpratiliraspršili.Iako neiskusne djevice nikada nisu bile dio njegova života, Sula se nije bojao

onogaštobisetrebalodogađatiitakojesamsebiuštediomnogonepotrebnebrige.Jer,kakavgodbiokliničkipoložajnjezinahimena,Julilajebilazrela,jednostavnazaubiranje, poput breskvekoja samapada sa stabla.Promatrala ga je kako skidasvoju ženidbenu tuniku i s glave skida vijenac cvijeća, podjednako očarana iuzbuđena. I sama je, a da joj nije rekao, svukla slojeve i slojeve odjeće sa sebe,slojeve svadbene odjeće krem boje i vatreno crvene i boje šafrana, sedmoslojnutijaruodvunesglave,sveposebnečvoroveiopasače.Zatimsusepogledaliposvezadovoljni,Sulapredivnograđen,Julilapremršava,

aliipakdražesnapoputbreze,itajjeizgleduvelikeomekšavaoonoštobinanekojdrugoj bilo odveć četvrtasto i ružno.Upravo je onaprišla njemu, stavila rukenanjegova ramena i s čudesno prirodnom čulnošću posve približila svoje tijelonjegovu,uzdišućiodzadovoljstvakadasunjegoverukekliznuleokonjeipočele–obje–klizitinjezinimleđimaudugim,čvrstimpokretima.Obožavao je njezinu lakoću, njezinu akrobatsku gipkost kojom je odgovorila

kadajujepodignuovisokoiznadglaveipustiojedaseovijeokonjega.Ništaštoječinio nije je plašilo ili vrijeđalo, a uzvraćala mu je jednako na sve što je činio.Trebale su sekunde da je nauči ljubiti se, a ipak, u svim njihovim zajedničkimgodinamanikadanije prestalaučiti vještinu ljubljenja.Čudesna, prelijepa, vatrenažena, odlučna da mu udovolji, ali uz pohlepnu želju da on udovolji njoj. Posve

njegova. Samo njegova.A tko bi od njih te noćimogao pomisliti da bi se stvarimogle promijeniti, da bi mogle postati manje savršene, manje željene, manjedobrodošle?»Akoikadasamopogledašnekogadrugog,ubitćute«,rekaojojjedoksuležali

nanjegovukrevetu,odmarajućiseizmeđudvaužurbanavođenjaljubavi.»Vjerujem ti«, rekla je, sjećajući se očeve gorke opomene o pravima pater

familiasa. Sada je Sulin autoritet zamijenio očev.Kao patricijka, nikada nije bila,nitibi ikadamoglabitivlastitomgospodaricom.ŽenepoputNikopolis iKlitumnemnogosuboljeprolazile.BilojemeđunjimamalerazlikeuvisinijerjeJulilabilaiznimnovisokazaženu,

aSulajebiogotovoprosječnevisinezamuškarca.Stogasunjezinenogebileneštodužeodnjegovih,paihjemoglastiskatimeđukoljenima,čudećisebjelininjegovekožeuusporedbisdubokomzlatnombojomnjezine.»Uztebe izgledamkaoSirijka«, rekla je ipoložilarukupokrajnjegovekakobi

mogla vidjeti razliku, povećanu svjetlošću lampe. »Ja nisam pri sebi«, rekao jenaglo.»Tojedobro«,nasmijalaseinagnulakakobigapoljubila.Zatimjeonbionaredudaproučavanju,njezinuoprečnostinjezinuvitkostkoja

jebilagotovodječačka.Jednomjujerukombrzookrenuo,gurnuojojliceujastukiproučavaolinijenjezinihleđa,stražnjiceibedara.Prelijepo.»Lijepasikaodječak«,rekaoje.Pokušalaseljutitouspraviti,alizadržaojujenamjestu.»Tomisesviđa!Nemoj

daispadnedasutidječacidražioddjevojaka,LucijeKornelije!«Reklajetoposvenevino,isprekidanohihotanjemprigušenimjastukompodusnama.»Pa,doktebenisamupoznao,misliosamdajetako«,rekaoje.»Budalo!« nasmijala se, shvativši njegovu primjedbu kao šalu, a zatim se

oslobodila njegova stiska i popela na njega, opkoračivši mu prsa i kleknuvši naruke.»Zakaznuštositorekaomožešizblizapogledatimojrepićirećimijeliiolenaliktvrdom,staromkoplju!«»Samopogledati?«upitaojujeipovukaodovrata.»Dječak!«Idejajujeidaljezabavljala.»Tisibudala,LucijeKornelije!«Azatim

jesvezaboravilaučudesnomdoživljajunovihzadovoljstava.

SKUPŠTINANARODA uistinu je Sulu izabrala za kvestora i iako njegova godina natompoložajunije trebalapočetiprijepetogadanaprosinca (azapravo,kaošto jebilo sa svim osobnim kvestorima, njegove usluge nisu bile potrebne do novegodine, kada je njegov nadređeni preuzimao mandat), Sula se dan nakon izborapojaviouMarijevudomu.Studeni jebiopredvratimaizora jesvitalaposlije.Sula jena tomebioduboko

zahvalanjersumunoćnavođenjaljubavisJulilomranoustajanječinilatežimnegoustaravremena.AliznaojedasemorapredstavitiprijeizlaskasuncajerMarijevo

jetraženjeSulezaosobnogkvestoradoneklemijenjalonjegovpoložaj.Iako to nije bio uvriježen podanički odnos koji je trebao trajati cijelog života,

SulajesadatehničkibioMarijevpodanikzatrajanjanjegovakvestorskogmandata,atojeznačilosvedokMarijezadržisvojimperij,umjestouobičajenegodinedana.Podaniknijesasvojomnovomženomležaoukrevetudodnevnihsati.Onseukućisvojegapatronatrebaopredstavitikadprvasvjetlostobasjaneboipatronuponuditisvojeuslugeonakokakopatronpoželi.Mogloga jedočekatipristojnoodbijanje,patrongajemogaozamolitidagapratinaForumRomanumiliunekuodbazilikaukojojjetrebaovoditidnevnejavneiliprivatneposlove,ilijeodsvojegapatronamogaodobitinekizadatak.Iakonijezakasniotolikodabizaslužioprijekor,golemjeatrijMarijevekućebio

prepunjenpodanicimakojisustigliprijenjega.Nekisu,zaključiojeSula,zapravospavali na ulici pred Marijevim vratima jer je običaj bio da ih se primaredoslijedomnjihovadolaska.Suzdahomjezauzeonekineupadljivkutipripremiosenadugočekanje.Nekisuvelikiljudizapošljavalitajnikeinomenclatoreskakobipodijelilijutarnju

navalupodanika,odbacujućionekojisusesamohtjelipokazatiprisutnimaišaljućivelikom čovjeku samo velike ili zanimljive ribe. Ali GajMarije je, primjetio jeSulasodobravanjem,biosvojvlastitiribar–pomoćnikanijebilonavidiku.Tajjevelikičovjek, izabranikonzul istogavrlovažanzamnogeuRimu,samobavljaosvojprljaviposaosmirnomučinkovitošću.Razdvajaojeonepotrebiteodonihkojisudošli samopodužnosti, i tomnogoučinkovitijeod ijednoga tajnikakojega jeSulaikadavidionadjelu.Usamodvadesetminutačetirijestotinemuškaraca,kojisu se nagurali u atrij i razlili po peristilskoj kolonadi, bilo podijeljeno iraspoređeno. Više od polovice je sretno odlazilo, a svaki je oslobođen čovjek,obavljajućidužnostpodanika, ili slobodanpodaniknižegpoložajaodlaziostežućidonacijukojumujeMarijestisnuourukusosmijehomiuvažavajućimpokretima.Pa, pomislio je Sula, on možda jest novi čovjek i možda je više Italik nego

Rimljanin, ali doista se zna ponašati. Ulogu patrona bolje ne bi odigrao ni nekiFabijevaciliEmilijevac.Podanicimanijetrebalopokazatidarežljivost,osimakojenisu izričito zatražili, a čak je i tada patron imao svakopravo odbiti, noSula je,prema držanju onih koji su čekali na svoj red dok jeMarije išao od čovjeka dočovjeka, shvatioda jeon imaonaviku iskazivatidarežljivost,uz istančanuporukudaćeodbitisvakogatkosepokažejednostavnopohlepnim.»LucijeKornelije,nemorašovdječekati!«rekaojeMarijekadjestigaouSulin

kut. »Idi u moju radnu sobu, sjedni i raskomoti se. Brzo ću ti se pridružiti, pamožemorazgovarati.«»Nije potrebno, Gaju Marije«, rekao je Sula i nasmiješio se, čvrsto stisnutih

usana.»Ovdjesamkakobihtiponudiosvojeuslugenovogakvestoraimogučekatidadođemnared.«

»Ondamožeš čekati svoj redumojoj radnoj sobi.Ako želiš biti dobar u poslumojega kvestora, bolje nauči kako obavljam poslove«, rekao jeMarije, položiorukunaSulinorameiotpraviogautablinum.Za samo tri sata svi su podanici riješeni, strpljivo ali učinkovito. Njihove su

molbe bile razna traženja pomoći, ali i želje da se, kada se Numidija ponovnootvori rimskim i italskim poslovima, nadu među prvima. Ništa se od njih nijetražilozauzvrat,aliučinakjeipakbioprisutan–budispremanučinitištogodtvojpatronodtebezatraži,ubilokojemtrenutku,sutrailizadvadesetgodina.»GajuMarije«, rekao jeSulakada jeposljednjipodanikotišao,»kako jeKvintu

CecilijuMetelu zapovjedništvo uAfrici produženo za još godinu dana, kako ćešsvojimpodanicimaikadapomoćiuposlovanjukadseNumidijaponovnootvori?«Marijejebiozamišljen.»Pa,tojeistina.KvintCecilijeuistinuimaAfrikusljedeće

godine,zarne?«Kako je to bilo očito retoričko pitanje, Sula nije ni pokušao odgovoriti, već je

sjedioopčinjennačinomnakojijeMarijevumradio.Nikakvočudodajedoguraodokonzula!»Pa,LucijeKornelije, razmišljao samoproblemuKvintaCecilija uAfrici i on

nijenerješiv.«»Ali senat nikada neće Kvinta Cecilija zamijeniti tobom«, razmišljao je Sula

naglas.»Nisamdobroupoznatspolitičkimfinesamausenatu,aliosjetiosamkakosineomiljenmeđustarijimsenatorimaičinisedajetaneomiljenostprejakadabimogaoplivatiprotivnje.«»To je i te kako istina«, rekao jeMarije ljubazno se smiješeći. »Ja sam italski

seljačić bez trunke znanja grčkoga – da citiram Metela kojega ću, bolje da teobavijestim, uvijek zvati Smrdljivkom – i nedostojan položaja konzula. Da nespominjemčinjenicudamijepedeset,štojeprevišezamandat,ištojedobkojasedrži previsokom za velika vojna zapovjedništva.Kocka je u senatu bačena protivmene. Ali čuj, to je oduvijek tako. A ipak, ovdje sam, konzul s pedeset! To jepomaloneobično,zarne,LucijeKornelije?«Sula se nacerio, što je značilo da čini pomalo napadno – Mariju čini se, nije

smetalo.»Da,GajuMarije,jest.«Marijesenagnuoustolcuisklopiosvojeprelijepedlanovenačudesnomzelenom

kamenu radnoga stola. »Lucije Kornelije, prije mnogo sam godina otkrio dapostoje razninačinidaoderešmačku.Dok sudrugidobivalicursushonorum bezpoteškoća,meni je trebalovrijeme.Ali tovrijemenijepotraćeno.Proveosamgaotkrivajući razne načine da oderem mačku, među ostalim jednako korisnimvještinama.Vidiš,kadmoraščekatiduljenegošto jepotrebno,morašpromatrati,procjenjivati, sklapatikomadićemozaika.Nikadanisambiovelikodvjetnik,nikadnisam bio stručnjak za naš nepisani Ustav. Dok se Metel Smrdljivko vukaosudovima izaKasijaRavile i učiokakoosigurati osudukodvestalka–mislim to

samounevjerodostojnomsmislujer jevremenskiokvirposvepogrešan–jasamratovao. I nastavio sam ratovati. To je ono u čemu sam najbolji. Pa ipak, nećupogriješiti ako se pohvalim da o zakonu i Ustavu znam više od pedeset MetelaSmrdljivka'.Gledamstvariizvana,mojmozaknijenaučenupastiukolotečinu.Zatoti sada kažem, srušit ću Kvinta Cecilija Metela Smrdljivka s počasnog konjanjegovaafričkogzapovjedništvaizamijenitigaondje.«»Vjerujemti«,rekaojeSulaidubokoudahnuo.»Alikako?«»Svi su oni pravnički tupani«, rekao je Marije prezrivo, »eto kako. Kako je

oduvijek običaj da senat dodjeljuje namjesničke položaje, nikome nije palo napametdasenatorskepismenenaredbenemajunikakvezakonskemoći.Oh,svionitoznajukadihprotreseš,alinikadaimtonijesjelo,čakninakonopomenakojimasuihbraćaGrakhopokušalapoučiti.Senatorskepismenenaredbe imajusamosnaguobičaja,predaje.Nisuzakon!Ovihdanaskupštinaplebejacadonosizakone,LucijeKornelije.AuskupštiniplebejacaimamvišemoćiodbilokojegaCecilijaMetela.«Sula je sjedio posvemirno, zadivljen i pomalo uplašen: dva za njega neobična

osjećaja.IakojeMarijevumbiozadivljujući,onnijebioonoštojezadiviloSulu.Ne, ono što ga je zadivilo bio je nov osjećaj uvučenosti u potpuno povjerenjeranjiva čovjeka.Kako jeMarije znaoda njemu,Suli,moževjerovati?Povjerenjenikada nije bilo dijelom njegova ugleda, aMarije je sigurno vrlo dobro istražioSulinugled.Paipak,sadajeMarijerazotkrivaosvojebudućenamjereidjelapredSulom! I sve je svojepovjerenje stavljaoprednepoznatakvestora,kaoda jeovajvećzaslužiopovjerenje.»GajuMarije«, rekao je, ne mogavši se zaustaviti, »što memože spriječiti da,

nakonštodanasodemodtebe,svratimdokućebilokojegaodCecilijaMetelaitomnekomCecilijuMeteluispričamsveštosimirekao?«»Zapravoništa,LucijeKornelije«,odgovoriojeMarije,neuzdrmanpitanjem.»Zaštomiondasvetogovoriš?«»Oh, to je lako«, odgovorio jeMarije. »Zato, LucijeKornelije, jermi se činiš

iznimnosposobnimirazboritimčovjekom.Abilokojiiznimnosposobanirazboritčovjekmožeseiznimnodobroslužitisvojomrazboritoščudasamotkrijekakonijenimalo razborito baciti seCecilijimaMetelima, kadamuGajMarije nudi plaću iuzbuđenje nekolikogodina zanimljiva i korisna rada.«Duboko je udahnuo. »Eto!Tosamjakodobrorekao.«Sulasepočeosmijati.»Tvojesutajnesigurne,GajuMarije.«»Znaosamto.«»Ipak,želimdaznaškakocijenimtvojepovjerenjeumene.«»Mi smo obiteljski povezani, LucijeKornelije. Povezani smo, i to s više stvari

negoštojeobiteljJulijaCezara.Vidiš,dijelimozajedničkinazivnik.Sreću.«»Ah!Sreća.«»Srećajeznak,LucijeKornelije.Imatisrećeznačibitimiljenikombogova.Imati

srećeznačibitiodabran.«IMarijejesavršenozadovoljnopogledaosvojeganovogkvestora.»Ajasamodabran.Ijabiramtebejermislimdasii tiodabran.MismovažniRimu,LucijeKornelije.IobojicamoramoostavititragauRimu.«»Ijautovjerujem«,odgovoriojeSula.»Da,pa...Zaotprilikemjesecdanaokupitćesenovskuppučkihtribuna.Kadseto

dogodi,namjeravampovućipotezeuvezisAfrikom.«»Iskoristit ćeš skupštinu plebejaca kako bi progurao zakon koji će oboriti

senatorsku pismenu naredbu kojomMetel Smrdljivko dobiva još jednu godinu uAfrici«,rekaojeSulaodlučno.»Upravotako.«»Ali,jelitouistinuzakonito?Hoćelisetakavzakonodržati?«upitaojeSulakoji

je i sam počeo cijeniti toga vrlo oštroumnog novog čovjeka koji je, oslobođenobičaja,mogaocijelisustavokrenutinaglavce.»Ništanapločamanegovoridanijezakonito,pastoganištanegovoridasene

možeučiniti.Imamsilnuželjusenatučinitinesposobnim,anajučinkovitijinačindato postignem jest da potkopam njegov postojeći autoritet. Kako? Postavljanjemzakonakojiukidajunjegovpostojećiautoritet.Stvaranjempresedana.«»Zašto ti je toliko važno dobiti zapovjedništvo u Africi?« upitao je Sula.

»GermanisustigličakdoTolose,aGermanisumnogovažnijiodJugurte.NetkoćemoratiotićiuGaliju i sljedećesegodineobračunatisnjima,a jabihradijeda tobudešti,negoLucijeKasije.«»Neću dobiti priliku«, odgovorio je Marije uvjereno. »Naš poštovani kolega

Lucije Kasije stariji je konzul i on želi galsko zapovjedništvo protiv Germana.Svakako,zapovjedništvoprotivJugurtebitnojezamojpolitičkiopstanak.Zastupaminterese vitezova i u provinciji Africi i u Numidiji. A to znači da moram biti uAfricikadratzavrši,kakobihosiguraodamojipodanicidobijuustupkekojesamimobećao.Nećeihdočekatisamogolemakoličinažitorodnezemljekojućetrebatipodijeliti, već je nedavnootkriven i prvoklasnimramor i velike zalihe bakra.Uzsveto,uNumidijisunalazištadvijerijetkevrstedragogkamenjatevelikekoličinezlata.AotkakojeJugurtapostaokraljem,Rimutomenijeimaonikakvaudjela.«»Uredu,ondaAfrika«,odgovoriojeSula.»Kakomogupomoći?«»Uči, Lucije Kornelije, uči! Trebat ću niz časnika koji će pružiti više od

uobičajene odanosti. Želim ljude koji postupaju prema vlastitoj pobudi, koji neometajumoj veliki plan – ljude koji ćemojoj sposobnosti i učinkovitosti dodatineštosvoje,umjestodamecijede.Nezanimajumezasluge,imadovoljnozaslugaislave kad stvari teku kako treba i kad legije imaju prilike pokazati što moguučiniti.«»Alijasamposvezelen,GajuMarije«.»Znam to«, složio se Marije. »No, kao što sam ti već rekao, mislim da imaš

velikih sposobnosti. Drži se mene, daj mi svoju odanost i težak rad, i dat ću ti

prilikuda tesposobnosti razviješ.Poputmene, i tisikasnopočeo.Alinikadanijeprekasno.Jasamnaposljetkukonzul,osamgodinanakonštosamtotrebaopostati.Poputmene,itićešsemoratiusredotočitinavojskukaoputdovrha.Pomoćićutinasvakinačinnakojimogu.Zauzvratočekujemdamipomogneš.«»Tozvučipošteno,GajuMarije«,nakašljaoseSula.»Jakosamzahvalan.«»Nebitrebaobiti.Danemislimkakoodtebeneštovrijednomogudobiti,Lucije

Kornelije,tinebisadasjedioovdje.«Marijejepružioruku.»Daj,dogovorimosedameđunamanebudezahvalnosti!Samoodanostidrugarstvovojnika.«

GAJMARIJE je kupio pučkog tribuna i to dobrog. Jer, TitManlijeMancinije nijesvojetribunskeuslugeprodavaosamozanovac.Mancinijejehtioostavititragkaopučkitribunitrebaomujepovodboljiodjedinogkojimujebiovažan–postavitisvakuzaprekukojesemogaosjetitinaputpatricijskeobiteljiManlijevacačijinijebio član. Njegova se mržnja prema Manlijevcima, otkrio je, lako širila na svearistokratske i plemenitaškeobitelji, uključujućiCecilijeMetele.Stoga jeMarijevnovac mogao prihvatiti čiste savjesti i sve Marijeve planove provesti sazadovoljnomradošću.DesetjepučkihtribunaprihvatilodužnostitrećegdanaprijeprosinačkihIda,aTit

ManlijeMancinijenijegubiovrijeme. Istog jedanaskupštiniplebejacapredstaviozakon koji je predlagao – da se afričko zapovjedništvo oduzme Kvintu CecilijuMeteluidodijeliGajuMariju.»Narod ima ovlasti!« urlao je Mancinije gomili. »Senat služi narodu, a nije

gospodarnaroda!Akosenatsvojedužnostiprovodisodgovarajućimpoštovanjemprema narodu Rima, onda bi tako trebao činiti i ubuduće. Ali kad senat svojedužnosti provodi kako bi svoje vodeće članove zaštitio nauštrb naroda, onda gatreba zaustaviti. Kvint Cecilije Metel je dokazano zapustio svoje zapovjedništvo,nije postigao apsolutno ništa! Zašto mu je onda senat drugi put produljiozapovjedništvo, u godinu koja je pred nama?Zato, narodeRima, što senat, kao iobično, štiti svoje lučonoše nauštrb naroda. U Gaju Mariju, zakonito izabranukonzuluzanadolazećugodinunarodRimaimavoduvrijednogtetitule.Alipremamišljenju ljudi koji vode senat, ime Gaja Marija nije dovoljno! Gaj Marije je,narodeRima,teknovičovjek–skorojević–bezvrijednik,nijeplemić!«Gomila je bila ushićena, Mancinije je bio dobar govornik i strastveno ga je

morilasenatorskapovlaštenost.Prošlojedostavremenaotkakojenarodposljednjiputsenatunatrljaonosimnogisuneizabrani,aliutjecajnivodeplebsastrahovalidanjihovapolugarimskevlastigubisvojusnagu.Stogajetogdanautomtrenutkuuvremenusve išloukoristGajaMarija– javnomnijenje,viteškonezadovoljstvo idesetpučkihtribunaraspoloženihsenatunatrljatinos–nitijedanodnjihnijebionastranisenata.Senat seborioposlavši svojenajboljeoratoreplebejskogpoložajadagovoreu

skupštini, uključujući Lucija CecilijaMetela, pontifexamaximusa, koji je vatrenoskočio u obranu mlađega brata Smrdljivka i starijeg izabranog konzula LucijaKasija Longina. Ali Marko Emilije Skaur, koji bi možda odnos snaga mogaopromijeniti u korist senata, bio je patricij, pa nije mogao govoriti na plebejskojskupštini. Prisiljen stajati na stubama doma senata i gledajući na krcat, zaklonjenKomicijnakojemuseskupštinaplebejacasastajala,Skaur jemogao teknemoćnoslušati.»Pobijeditćenas«,rekaojecenzoruFabijuMaksimuEburniju,drugompatriciju.

»PišamnaGajaMarija!«Popišan iline,GajMarije jepobijedio.Neumoljivakampanjapismimasjajno je

uspjela i okrenula vitezove i srednje klase odMetela, ukaljavši mu ime i posveuništivšipolitičkoznačenje.Onćese,naravno,svremenomoporaviti:obiteljivezebilisuodvišesnažni.AliutrenutkukadmujeskupštinaplebejacakojujeMancinijevještovodiooduzelaafričkozapovjedništvo,njegovojeimeuRimubiloprljavijeod svinjaca Numancije. I narod mu je uistinu oduzeo afričko zapovjedništvo,proguravšipresedanizakonpremakojemugaje,izrijekom,zamijenioGajMarije.Akad jezakon–zapravo,plebiscit–biougraviranupločice,bio je spremljenuarhivispodhramakaoprimjeriputokazdrugimakojićeubudućnostipokušatiisto,drugimakojimoždanemajusposobnostiGajaMarijailinjegoveiznimnerazloge.»No«,rekaojeMarijeSulikadjezakondonesen,»Metelminikadanećeostaviti

svojevojnike.«Oh, koliko je samo stvari trebalo naučiti, stvari koje bi on, patricij Kornelije,

trebaoznati,alinijeihznao!PonekadjeSulaočajavaoštonijedovoljnonaučio,aondabirazmišljaoosvojojsrećištokaozapovjednikaimaGajaMarijaiopustiobise.JerMarijenikadanijebiotolikozaposlendamunebiobjasniostvariinijegasmatraomanjevrijednimzbognjegovaneznanja.StogajeSulasadapovećaosvojeznanjeupitavši:»NepripadajulivojniciratuprotivJugurte?NetrebajuliostatiuAfricidopobjedeuratu?«»Mogu ostati u Africi, ali samo ako Metel odluči da ostanu. Trebao bi vojsci

objaviti da je potpisala za čitavo trajanje vojne i da njegov odlazak sazapovjedničkogmjestanećeutjecatinanjihovusudbinu.Aliništaganepriječidaodluči kako ih je on unovačio, pa njihovo služenje završava s njegovim.PoznavajućiMetela,onćeupravotoučiniti.StogaćeihotpustitiiotplovitiravnouItaliju.«»A to znači da ćeš morati unovačiti novu vojsku«, rekao je Sula. »Shvaćam.«

Zatim je upitao: »Nemožeš li pričekati da vrati vojsku kući i zatim je ponovnoprimitipodsvojimimenom?«»Mogaobih«,odgovorio jeMarije.»Nažalost,nećudobitipriliku.LucijeKasije

ideuGalijuobračunati sesGermanimauTolosi.To trebaučiniti–neželimodapolamilijunaGermanasjedinastotinjakmiljaodputapremaHispaniji,iodmahdo

granica naše provincije. Stoga pretpostavljam da je Kasije već pisao Metelu izatražioodnjegadasvojuvojskupredazagalskukampanjuprijenegoonapođeizAfrike.«»Znači,takotoide«,rekaojeSula.»Takotoide.LucijeKasijejestarijikonzulionimaprvenstvopredamnom.On

stoga može prvi birati među dostupnim trupama. Metel će dovesti šest dobrouvježbanihiiskusnihlegijanatraguItaliju.ToćebititrupekojećeKasijeodvestiuGaliju iza Alpa, nikakve sumnje nema u to. A to znači da ja moram početi odpočetka,unovačitinovevojnike,osposobitiih,opremiti,probuditinjihovzanoszaratprotivJugurte.«Marije jenapraviogrimasu.»Toznačidausvojojkonzulskojgodini neću imati dovoljno vremena da pokrenem ofenzivu kakvu bih protivJugurte pokrenuo da mi je Metel ostavio trupe. No, to znači da ću se moratipobrinuti da se moje zapovjedništvo u Africi produlji na sljedeću godinu, ili ćupastinaguzicuizavršitigoreodSmrdljivka.«»A sada na pločicama postoji zakon koji stvara presedan da ti netko otme

zapovjedništvobaškaoštosigatioteoMetelu«,uzdahnuojeSula.»Nijelako,zarne?Nikadnisammisliodasečovjekmožesusrestistolikopoteškoćasamokakobipreživio,danegovorimoosiguravanjuslaveuRimu.«TojezabaviloMarija,paseradosnonasmijaoilupioSulupoleđima.»Ne,Lucije

Kornelije, nikada nije jednostavno. Ali zato je vrijedno činjenja! Koji čovjekistinskevrijednostiiiznimnostiželičistput?Štojeputteži,štojevišepreprekananjemu,tojevećezadovoljstvo.«Tojebiozadovoljavajućiodgovornaosobnojrazini,alinijeriješioglavniSulin

problem, »Jučer si mi rekao da je Italija posve iscrpljena«, rekao je. »Toliko jemnogoljudistradalodaseredovinemogunapunitigrađanimaRima,aitalskiotpornovačenjuraste izdanaudan.Gdjećešnaćidovoljnosvježihsnagadauspostavišdobrelegije?Jer–samsitorekao–nemožešJugurtupobijeditismanjeodčetirilegije.«»Čekajdapostanemkonzulom,LucijeKornelije, ividjetćeš«,bilo je svešto je

Sulauspioizvućiiznjega.

UPRAVO SU svetkovine saturnalije poljuljale Suline odluke. U danima kad suKlitumna i Nikopolis dijelile dom s njim, ovo je vrijeme svetkovina i slavljapredstavljaločudesankrajstaregodine.Robovibiležaliuokoloipucketaliprstima,advijebižene,cerekajućise,trčkaraleuokoloiispunjavaleimželje,svibiprevišepili, aSulabi svojemjestou zajedničkomkrevetuprepustio robovimakoji su sesviđali Klitumni i Nikopolis, ali pod uvjetom da uživa istu povlasticu u drugomdijelukuće.Akadbisaturnalijezavršile,svebisevratilouuobičajenostanje,kaodaseništanedoličnonijedogodilo.Aliuovoj jeprvojgodinibrakasJulilomSuladoživioposvedrukčije iskustvo

saturnalija.Morao je budne sate blagdana provesti u susjednom domu, u društvuobiteljiGajaJulijaCezara. Iondje je tijekomtridana trajanjasvetkovinasvebilonaopako:gospodarisuposluživalisvojerobove,darovisuizmjenjivalivlasnike,aposebnasepažnjaposvećivalaodabiruhraneivina,podjednakoukusnihiobilnih.Aliništasezapravonijemijenjalo.SirotisuslugeukočenoležalinapočivaljkamaistidljivosesmiješiliMarciji iCezarukojisu jurcaliamotamoizmeđu triklinija ikuhinje, nitko nije ni sanjao o tome da se napije i nitko nije ni pomišljao učinitineštoštobidovelodonelagodekadasekućanstvovratiuuobičajenostanje.Prisutni subili iGajMarije s Julijom.Zanjih sudogađaji, činilo se,biliposve

zadovoljavajući,aliipak,pomisliojeSulaogorčeno,GajMarijejetolikohtiobitidionjihovasvijeta,danijenipomišljaoučinitipogrešankorak.»Ovo je bilo pravo zadovoljstvo«, rekao je Sula nakon što su se on i Julila

oprostilinavratimatevečeri,pazećidanitko,paniJulila,neshvatidajeiznimnosarkastičan.»Nije bilo toliko loše«, rekla je Julila prateći Sulu u njihovu kuću gdje su –

umjestokaogospodariigospodarice–robovidobilitrodnevniotpust.»Dragomijedatisesvidjelo«,rekaojeSulaotvarajućivrata.Julila jeuzdahnula iprotegnulase.»Asutra jevečerazaKrasaOratora.Moram

rećidaseradujemtome.«Sulajezastaousredatrijaizagledaoseunju.»Neideš«,rekaojojje.»Kakotomisliš?«»Točnokakosamrekao.«»Ali...ali...mislilasamdasuisuprugepozvane!«povikalaje,crvenaulicu.»Nekesupruge«,odgovoriojeSula.»Neiti.«»Želim ići!Svipričajuo tome, amojemiprijateljice zavide– rekla sam imda

idem!«»Šteta.Neideš,Julilo.«Jedan od kućnih robova susreo ih je na vratima radne sobe, pomalo pijan.

»Donesimivina,brzo!«»Saturnalijesuzavršene«,rekaojeSulablago.»Nestani,budalo!«Robjeotišao,naglootriježnjen.»Zaštosi takogrozno raspoložen?«htjela je Julilaznatidoksuulaziliuglavnu

spavaonicu.»Nisamgroznoraspoložen«,rekaojeiprišaojoj,obuhvativšijerukama.Odmaknulase.»Ostavimenamiru!«»Štojesada?«»ŽelimićinavečeruzaKrasaOratora!«»Pa,nemožeš.«»Zašto?«»Zato, Julilo«, objasnio je strpljivo, »što to nije zabava kakvu bi tvoj otac

odobrio,aonemalobrojnesuprugekojećetakođerprisustvovatinisuženekakvebitvojotacodobrio.«»Višenisamuočevojvlasti,moguraditištogodpoželim«,reklaje.»Tonijeistina.Izočevesivlastiprešlapodmoju.Ajakažemdaneideš.«Bez riječi, Julila je podignula odjeću s poda i preko mršava tijela prebacila

ogrtač.Zatimseokrenulainapustilasobu.»Kakohoćeš!«povikaojeSulazanjom.Ujutrojepremanjemubilahladna,alizatonijemario,nokadasespremioićina

večeruKrasaOratora,nijebilanigdjeublizini.»Razmaženamaladosadnjakovićka«,rekaojesamomesebi.Prepirkajetrebalabitizabavna:činjenicadanijebilanijeimalavezesprepirkom

jerjeuzrokdolaziosnekogdrugogmjesta,mnogodubljegmjestauSuliodonogasačuvana za Julilu. Nije se ni najmanje veselio mogućnosti večere u raskošnojrezidenciji voditelja dražba Kvinta Granija koji je priređivao večeru. Kada jeprimiopoziv,biojepriličnoglupavozadovoljanjergajeprotumačiokaoponuduprijateljstvauvaženamladogsenatorskogkruga.Aondaječuogovorkanjaozabaviishvatiodajepozvansamozbogmutneprošlosti–jerjemogaozabavipridonijetidaškomegzotikeioživjetipopismuškiharistokratskihgostiju.Sada,kad je razmišljao,mogao jemnogobolje shvatiti ukakvu je zamkuupao

kadseoženioJulilomiušaomeđusvojeprirodnedrugove.Jer,tojestbilazamka.AnjezinihsečeljustinijemogaoosloboditisvedokjebioprisiljenživjetiuRimu.TonijesmetaloKrasuOratorukojijenatakavživotbiotolikonavikaodajemogaoićiod zabavedo zabave, namjernoprkoseći normamaponašanja svojegaoca, tolikosiguran u svojemjesto u senatu i novi pučki tribunat da jemogao sebi dopustitipretvaranjedajelošijegpodrijetlaiprihvatitipočastigljivepoputKvintaGranija,voditeljadražba.KadjeušaouprostranublagovaonicuKvintaGranija,vidiojeColubrukakomu

se smiješi preko vrha draguljima optočena zlatnog vrča. Vidio je kako je,pozivajućiga,lupkalapomjestunapočivaljcipokrajsebe.Biosamupravu,ovdjesam kao zanimljivost, rekao je, tiho i široko se nasmiješio Colubri i predao sepozornosti skupine poniznih robova. Ovo nije bilo nikakvo intimno događanje!Blagovaonica je bila ispunjena počivaljkama – šezdesetero se gostiju smjestilokako bi slavilo ulazakKrasaOratora u pučki tribunat.Ali,mislio je Sula dok sepenjao na počivaljku pokrajColubre,KvintGranije nema ni pojma o tome kakopripremitipravuzabavu.Kadaješestsatiposlijeotišao–atojeznačilomnogoprijeostalihgostiju–bio

je pijan, a raspoloženje mu je palo s prihvaćanja njegovih drugova do najcrnjepotištenosti kakvu nije mislio da će više ikada osjetiti nakon ulaska u pravekrugove.Biojeizigran,nemoćani–shvatiojeiznenada–nepodnošljivousamljen.Usrcuje,uglavi,svedodlanovaistopalažudiozatopliminježnimdruštvom,za

nekim s kim bi se mogao smijati, za nekim tko nije imao skrivenih motiva, zanekimposvenjegovim.Zanekimcrnihočijuicrnihuvojakainajslađestražnjicenasvijetu.Hodao je gotovo leteći do stana glumca Skilaksa, ni na trenutak ne pomislivši

kako je takavpostupakprepunopasnosti, kako je nerazuman, budalast, kako...manije bilo važno! Jer, Skilaks će biti ondje, moći će jedino sjesti i popiti čašurazvodnjenavina,ponižavatiSkilaksaiuživatiupogledunadječaka.Nitkomuništanećemoćiprigovoriti.Nevinposjet,ništaviše.Ali Fortuna se i dalje smiješila.Metrobije je bio sam, ostavljen u kazni dok je

SkilaksotišaoposjetitiprijateljeuAncij.Metrobijejebiosam.Ibiojetakoradostanštogavidi!Takoprepunljubavi,gladi,strasti,tuge!ASulaje,zadovoljivšistrastitugu,posjeodječakanakoljena,zagrliogaigotovozaplakao.»Predugo sam bio u ovome svijetu«, rekao mu je. »O, bogovi, kako mi je

nedostajao!«»Kakosiminedostajao!«rekaojedječakizagrlioga.Nastala je tišina.Metrobije jemogaoosjetiti Sulinogrčevito gutanje na svojem

obrazuižudiojedaosjetinjegovesuze.Alinjih,znaojeto,nećeosjetiti.»Štoje,dragiLucijeKornelije?«upitaoje.»Dosadno mi je«, rekao je Sulin ukočen glas. »Ovi ljudi na vrhu takvi su

licemjeri, tako su smrtno dosadni!Dobra formalnost i dobro ponašanje u svakojjavnojprigodi,zatimpotajnaprljavazadovoljstvakadamisledaihnitkonevidi–večerasmijeteškosakritiprezir.«»Misliosamdaćešbitisretan«,rekaojeMetrobijedoneklezadovoljno.»Ijasammislio«,odgovoriojeSulaiponovnozašutio.»Zaštosidošaovečeras?«»Oh,biosamnazabavi.«»Nijebiladobra?«»Ne, prema tvojim ili mojim standardima, momče. Prema njihovim, bila je

čudesanuspjeh.Htio samse samo smijati.Ali onda sam,naputukući, shvatiodanemamskimpodijelitišalu.Nemamskim!«»Osimsamnom«,rekaojeMetrobijeiuspraviose.»Onda,hoćešlimiispričati?«»ZnaštkojeobiteljLicinijaKrasa,zarne?«Metrobijejeproučavaonokte.»Jasamdječjazvijezdakomičnogteatra«,rekaoje.

»Štojaznamoslavnimobiteljima?«»Obitelj Licinija Krasa opskrbljuje Rim konzulima i povremenim pontifexom

maximusomposljednjih...oh,nekolikostoljeća!Onisunevjerojatnobogataobiteljistvaraju dvije vrste ljudi: uskogrudne i raskalašene. Otac ovog Krasa Oratorapripadauskogrudnojvrstiionjeutabliceuklesaoonesmiješnesumptuarnezakone–znašnaštomislim?«,upitaojeSula.»Nemazlatnihtanjura,nemapurpurneodjeće,nemaoštriga,nemauvezenogvina

–natomisliš?«»Upravonato.AliKrasOrator–kojise,činise,neslažebašsocem–obožava

biti okružen svakom zamislivom raskoši. A Kvint Granije, voditelj dražba, trebapolitičkeuslugeodKrasaOratora sada,kad jeonpostaopučkim tribunom,pa jevečerasprirediozabavuunjegovučast.Temajebila,rekaojeSula,idaljegotovobezizražajnaglasa,>IgnorirajmolexLiciniasumptuaria<!«»Zatosipozvan?«upitaojeMetrobije.»Pozvan sam jer se čini da me u najvišim krugovima – u krugovima Krasa

Oratora, a možda i u krugovima Kvinta Granija, voditelja dražba – držezanimljivimmomkom.Živiosamniskimživotom,iakosamvisokogpodrijetla,pasuvjerojatnomislilidaćusesvućidogolaiotpjevatinekolikovulgarnihposkočicadokjebemColubrudoiznemoglosti.«»Colubru?»Colubru.«Metrobijejezazviždao.»Tisedoistakrećešuuzvišenimkrugovima.Čujemdaza

irrumationaplaćujesrebrnitalenat!«»Moždajetako,aliponudilamigajebesplatno«,rekaojeSulacerećise.»Odbio

sam.«Metrobijesestresao:»Oh,LucijeKornelije,nemojstvaratineprijateljesadakadsi

usvijetukojemupripadaš!ŽenepoputColubreimajusilnumoć.«NaSulinuselicupojavioizrazgađenja.»Baš!Pišamnanjih!«»Tobiimsevjerojatnosvidjelo«,rekaojeMetrobijezamišljeno.Upaliloje:Sulasenasmijaoidovoljnosmiriodaispričaštosedogodilo.»Bilo je ondje nekoliko supruga – pustolovnijih, onih koje su supruzima

dozlogrdilekvocanjem–dvijeKlaudijevke,damasmaskomkojajezahtijevaladajezovuAspazija,alikojaje,dobrotoznam,KrasovarođakinjaLicinija–sjećašse,povremenosamznaospavatisnjom?«»Sjećamse«,odgovoriojeMetrobijesmrknuto.»Mjesto jebilopreplavljenozlatomi tirskimpurpurom«,nastavio jeSula.»Čak

suikuhinjskekrpebileodtirskogpurpurasušivenimzlatnimdijelovima!Trebaosividjetidomarakakočekadokgospodarnegleda,paobičnomkrpombrišekijskovino koje je netko bio prolio – te su purpurnozlatne krpe, naravno, bile posvebeskorisne.«»Mrziosito«,zaključiojeMetrobije.»Mrziosamto«,složioseSula,uzdahnuoinastaviogovoriti.»Počivaljkesubile

optočenebiserima.Doista subile!Agosti su senjima igrali i čupkali ih svedoknisu izvukli sve bisere, ugurali ih u kutove purpurnozlatnih rupčića, pomno ihvezali u čvor – i na kraju nije bilo niti jednog među njima koji ne bi mogaoprimijetiticijenuonogaštojeukrao,dajetoslučajnomoraokupiti.«»Osim tebe«, rekao jeMetrobijeblago iodmaknuokosu saSulinabijelogčela.

»Tinisiuzeobisere.«»Radijebihumro«, rekao jeSula.Slegnuo je ramenima.»Tosuuostalomsamo

riječnimjehurići.«Metrobije se zacerekao. »Nemoj kvariti! Sviđami se kad si tako nepodnošljivo

ponosaničestit.«Smiješećise,Sulagajepoljubio.»Tolikosamloš,ha?«»Tolikosiloš.Kakvajebilahrana?«»Naručena.Pa,čakniGranijevekuhinjenebimoglepripremitidovoljnohraneza

šezdesetero–ups,pedesetidevetero!–najgorihproždrljivacakojesamikadvidio.Svakojekokošjejajebilodesetojaje,većinanjihsdvažumanca.Bilasuposluženalabuđa jaja, guščja jaja, pačja jaja, galeblja jaja, bilo je čak i jaja s pozlatom naljuskama. Punjena vimena krmača koje doje... perad tovljena medenjacimanamočenim u najbolje falernijsko vino... puževi uvezeni posebno iz Ligurije...oštrige dovezene iz Baje u brzoj kočiji... zrak je bio toliko zagušen najskupljimpapromdasamdobionapadkihanja.«Metrobije je shvatio da mu je očajnički potreban razgovor... u kako se samo

čudnomsvijetuSulasadanalazio!Nijebiloniizblizakakojezamišljao,alikakojetočnozamišljaodaćebitiprijenegosedogodilo,Metrobijenije imaopojma.JerSulanijevoliorazgovarati,nikadanijepreviševoliorazgovarati.Svedovečeras.Niotkuda!Metrobijesebiopomiriodanikadavišenećevidjetivoljenolice,osimsasigurneudaljenosti.Pa ipak,stajao jenavratima, izgledajući...očajno. I tražećiljubav.Tražećirazgovor.Sula!Kolikojedoistausamljenmoraobiti.»Čegajejošbilo?«potaknuogajeMetrobije,željanslušatimuglas.Jedna se crveno-zlatna obrva podignula, tamna je boja stibiuma davno nestala.

»Kako se pokazalo, najbolje je tek trebalo doći. Donijeli su ga na ramenima, najastukuodtirskogapurpura inazlatnomtanjuruoptočenomdraguljima–golemašarana izTibera s pogledom izbičevanamastifa.Nosili sugapoprostoriji s višepočastinegoštoihjedobilodvanaesterobogovaulectisterniumu!Riba!«Metrobijejepodignuoobrve.»Kakvajetoribabila?«SulajepodignuoglavukakobisezapiljiouMetrobijevolice.»Znaš!Šaran!«»Akoznam,nesjećamse.«Sula je razmislio iopustio se.»Kladiobih sedaneznaš.Šaraninisudiogozbe

komičara. Reći ću ti ovako, mladi Metrobije! Svaka gastronomska budala urimskimvišimklasamapadauzanosnasamuidejušaranaizTibera.Aipak–enoih, plivaju ondje, između Drvenog mosta i Ponsa Aemiliusa, lješkareći međuodvodimarimskekanalizacijei tolikosusitiodrimskogadrekadaihsenemožeuhvatitinamamac.Smrdenadrekiimajuokuspodreku.Akoihjedeš,pomojemmišljenjujedešdrek.AliKvintGranijeiKrasOratorsucviljeli,uzdisalikaodaješaranizTiberaistinskinektariambrozija,umjestojadneribekojasehranidrekomiživiukanalizaciji!«

Metrobijesenijemogaosuzdržati–nasmijaose.»Dobro rečeno!« povikao je Sula i sam se počeo smijati. »Oh, da si ih samo

mogaovidjeti,tesamodopadnebudale!NazivajusenajboljimainajuzvišenijimauRimu,arimskiimsedrekcijedinizbrade...«Zastaojeisazviždukomuvukaozrak.»Nebihmogaoizdržatijošjedandan.Jošjedansat.«Ponovnojestao.»Pijansam.Kakveužasnesaturnalije.«»Užasnesaturnalije?«»Dosadne... užasne... nije važno. Drukčija viša klasa od gomile Krasa Oratora,

Metrobije,alijednakoužasna.Dosadno,dosadno,dosadno!«Slegnuojeramenima.»Nije važno. Sljedeće ću godine biti uNumidiji, imat ću dobar izazov.Nemogudočekati! Rim bez tebe... bez mojih starih prijatelja... ne mogu ga podnijeti.«Vidljivosestresao.»Pijansam,Metrobije.Nebihtrebaobitiovdje.Ali,uh,dasamoznaškakojedobrobitiovdje!«»Znamsamokakojedobroštosiovdje«,rekaojeMetrobijeglasno.»Mutiraš«,iznenadioseSula.»Upravo na vrijeme. Sedamnaest mi je godina, Lucije Kornelije. Srećom sam

sitanzasvojudobiSkilaksmenaučiokakodaglaszadržimvisokim.Aliovihsedanaponekadzaboravim.Teškojezadržatinadzor.Uskoroćusepočetibrijati.«»Sedamnaest!«Metrobije jekliznuosaSulinakrila iustao,ozbiljnogagledajući,pamupružio

ruku.»Dođi!Ostanisamnomjošmalo.Možešsevratitikućiprijezore.«Sulajeustao,oklijevajući.»Ostatću«,rekaoje,»ovajput.Alinećusevratiti.«»Znam«, složio se Metrobije i podignuo posjetiteljevu ruku na svoja ramena.

»SljedećećešgodinebitiuNumidijiibitćešsretan.«

PRILOZI

BILJEŠKAAUTORICE

RJEČNIKCOGNOMEN

BILJEŠKAAUTORICE

Ovu je knjigu napisala samo jedna žena. Sama sam istraživala, nacrtalazemljovideiportretetenapisalasvojrječnik.Svipropustiipogreškeuknjizijedinosu moji. Ali, posebnu zahvalnost dugujem dvjema osobama. Prva je dr. AlannaNobbs,saSveučilištaMacquarieuSydneyjuuAustraliji,kojajebilaurednicamojihromana vezanih uz antičko doba. Druga je gđa Sheelah Hidden koja je putovalasvijetomtragajućizamaterijalimaiknjigamakojisuposlužilikaogradazamojuknjigu, razgovarala smnogimpriznatim stručnjacima, pronalazila izvorne biste iučinila još mnogo toga. Toplo se i iskreno zahvaljujem mnogima koje zbogograničena prostora nemogu poimence navesti. Zahvaljujem se svojem suprugu,svojem književnom zastupniku Fredu Madonu, svojoj urednici Carolyn Reidy,JeanuEasthopeu,JoeuNobbsuiosoblju.Umjesto da svoje pretpostavke potkrijepim duljom znanstvenom raspravom,

odlučila sam najvažnije objasniti u rječniku. Onima koji su upućeni i stoga snepovjerenjem čitaju moj prikaz odnosa između Marija i Sule u tom razdoblju,identitetaSulineprveženeibrojakćeriGajaJulijaCezaraNeposa,predlažemdaurječniku pročitaju natuknicu o Julili u kojoj sam iznijela svoje motrište. Oproročanstvu sirijske proročice Marte kad je riječ o Gaju Mariju pogledajte urječniku natuknicu o Marti. A ako sumnjate da su u antici znali za dobra vina,pogledajte natuknicu o vinu. Rasprava o položaju Foruma piscinuma i ForumaRomanuma uvrštena je u istoimene natuknice. I tako dalje. Rječnik je opsežan iiscrpanuokvirimazadanimzaovuknjigu.Nisam navela bibliografiju. Ponajprije zbog toga što se u romanima ne navodi

bibliografija, a zatim i zato što bi bibliografija bila vrlo opsežna. Što osamdesetnaslova izedicijeLoebClassicalLibrary izmojeprivatnebibliotekečinilobi tekpočetak.Samoćurećidasamseslužilaantičkimizvorimakojisumibilidostupniteda samseoslanjalana radovesuvremenehistoriografijeuglednihpovjesničarapoputPauly-Wissowe,Broughtona,Symea,Mommsena,Munzera,Scullaraidrugih.Stručnjacimaćemojaupućenostbitijasnaibezbibliografije.Ačitateljimakojetozanimabibliografijajedostupnaprekomojegizdavača.Poznavatelje latinskog jezikazamolilabihdanebudustrogi jer ćevidjetida su

neke latinske riječi navedene u nominativu, a trebale bi biti u vokativu, dativu ilidrugimpadežima.Osimtoga,imenaobitelji,osobitouprvomdijelu,navedenasuumnožini.Na to sam seodlučila kakonebih zbunila većinu čitatelja koji ne znajulatinskijezik.Napomena o crtežima.Ne sviđami se stajalište da jeKleopatra izgledala poput

Elizabeth Taylor, Marko Antonije poput Richarda Burtona i tako dalje, pa samčitateljima prikazala izvorna rimska lica. Sličnost je provjerena kad jevjerodostojnostbilomogućeustanoviti,akadnije,prikazalasamanonimneosobe

izdobaRimskerepublikeistihgodinairaseteimdalapovijesnaimena.Uovojjeknjizi nekolikoportreta.Samo sudvavjerodostojna: portretGajaMarija iLucijaKornelija Sule. Od ostalih, Katul Cezar nacrtan je po netipičnoj bisti Cezaradiktatora, a Gaj Julije Cezar po jednako netipičnoj bisti Marka Emilija Lepida.Aurelijajenacrtanapokipuženskeosobenastalomupravoutomrazdoblju.Iakojekip izlizan od vremena, crte lica pokazuju upečatljivu sličnost s Cezaromdiktatorom. Metel Numidski, Marko Emilije Skaur, Publije Rutilije Ruf i mladiKvintSertorijenacrtanisupoanonimnimbistamaizdobaRepublike.Prikazanajesamo jednažena jer je izdobaRepublikeočuvanovrlomaloženskihportreta,pasam one na kojima sam vidjela sličnost s vjerodostojnim portretima Rimljanamoralasačuvatizaprikazivanjepoznatihžena.Uostalom,napisatćunoveknjige!

RJEČNIK

ABSOLVO Latinska riječ koju izriče porotnik kad glasuje o oslobođenjuoptuženika.AcademiciSljedbeniciakademijskeiliPlatonovefilozofije.adamas(dijamant)Uanticisuznalidajetonajtvrđatvar,pasusenjomeslužili

zarezanjekadgodsumogli.DijamantesunabavljaliizSkitijeiIndije.aedesKućabogovakojanijehramzatoštoseunjojnijeproricalokada jebila

posvećena.Primjerice,hramVestejezapravoaedessacra,anepravihram.Aedui ili Haedui (Heduanci) Moćan savez keltskih plemena koja su živjela u

središnjojGalijisonustranuAlpačijisustanovnicinosilidugukosu.KadajeGnejDomicije Ahenobarb 122. i 121. g. pr. Kr. pokorio njihove stare neprijateljeArverne, Heduanci su postali manje ratoborni, postupno su romanizirani te suuživalizaštituRima.AenusRijeka,danasrijekaInnuBavarskoj.AetnaMonsDanasplaninaEtna.SlavnivulkannaSiciliji koji jeu antici, kao i

danas,bioaktivan,azemljaokonjegabilajejakoplodnaiobrađena.Afrika U doba rimske republike riječ »Afrika« se rabila za dio sjeverne obale

okoKartage,danastuniskeobale.AfričkaprovincijaRimskaprovincijaAfrikakojajeudobaGajaMarijabilajako

mala, zemljište na kojemu je bilaKartaga.Rimsku provinciju okruživala je punovećaNumidija.agerpublicusZemljaujavnomrimskomvlasništvu.Stečenajepravomosvajača

ili je bila oduzeta prvim vlasnicima koji su kažnjeni zbog neodanosti. To seuobičajilonaApeninskompoluotoku.Državajezemljištedavalaunajam(tojebiladužnost cenzora), prednost dajući velikim imanjima. Najpoznatiji i najveći odbrojnih italskihagera publicusa bio je agerCampanus, zemlja koja je pripadalagraduKapui,aRimjujeoduzeonakonnjihovepobune.aggerDvostrukezidineiutvrdekojesuštitilegradRimnanajslabijojstrani,kod

CampusaEsquilinusa.AgerjebiodioServijevihzidina.AlbaLonga Kod današnjegaCastelGandolfa.U antici središte Lacija i zavičaj

najstarijih rimskih patricijskih obitelji, npr. Julijevaca. Napao ju je, osvojio i sazemljom sravnio rimski kralj Tulije Hostilije u sedmom stoljeću pr. Kr., astanovnicisupreseljeniuRim.AlbisRijeka,danasElba,uNjemačkoj.AleksandarVelikiKraljMakedonije,trećikojisezvaoAleksandar.Rođenje356.

g.pr.Kr.,aumroutridesettrećojgodini.UdvadesetojgodininaslijediojenatronusvojegaocaFilipaII.OpsjednutPerzijancima,odlučiojezauvijekuklonitiopasnostod perzijskog prodora na Europu. Godine 334. pr. Kr. poveo je vojsku preko

Helesponta da pokori Perziju. Od tog vremena do smrti od groznice u Babilonuredao je pobjede na bojnom polju, a stigao je čak do rijeke Indus u današnjemPakistanu.KaodječakapoučavaogajeAristotel.Umrojebezpravognasljednika,njegovocarstvonijepreživjelokaoMakedonija,anjegovisuvrhovnizapovjednicikao helenski kraljevi između sebe podijeliliMalu Aziju, Egipat, Siriju,Mediju iPerziju.AlobroziSavezkeltskihplemenakoji jezauzeozemlju južnood jezeraLemana

između vrhova zapadnih Alpa i rijeke Rodan, sve do rijeke Isare. Žestoko su seopiraliprodoruRimljanaibilineumoljivineprijatelji.AmbariDiosavezakeltskihplemenapoznatkaoAedui,izsredišnjeGalijesonu

stranuAlpačijisustanovnicinosilidugukosu.ŽivjelisukodArara(Saone).Ambroni Germansko pleme, zvano Teutonci. Izginuli su do posljednjega kod

AquaeSextiae102.g.pr.Kr.(vidiTeutonci).ambrozijaHranabogova.AmisiaRijeka,danasEmsuNjemačkoj.amorDoslovno»ljubav«.Čitanounatrag, to je»Roma«(Rim),pasuRimljaniu

dobaRepublikevjerovalidaje»Amor«tajnoimeRima,posebnovažno.amphora,amphorae(mn.)Posudaodgrnčarijeuoblikulukovice,uskogagrla,s

dvijevelike ručkenagornjemdijelu i zašiljenim ili zaobljenimdnomkakonebistajala uspravno na du. Rabila se za prijevoz vina ili žita na veliko (najčešćemorem),pasezbogzašiljenadnamoglapostavitiupiljevinuskojomsuprekrivalibrodsko spremište ili dno kola. Tijekom prijevoza stajala je uspravno i bila jedobro zaštićena. Zbog takva dna mogla se vrlo lako vući po du, utovarivati iistovarivati.Amforajenajčešćesadržavalaoko25litara.AnasRijeka,danasGuadianauŠpanjolskoj.AnatolijaOtprilikedanašnjaazijskaTurska.ProstiralaseodjužneobaleCrnoga

mora (Euksina) do Sredozemlja i od Egejskoga mora na zapadu do današnjeArmenije,IranaiSirijenaistoku.UunutrašnjostisubileplanineTauriAntitaur,pajeimalanepristupačnuobalu.Klimajebilakontinentalna.AncusMarciusČetvrtikraljRima,aobiteljMarcije(posebicegranakojasetako

prozvala) uzela ga je za svojega pretka-utemeljitelja. To nije uvjerljivo jer suMarcijevci bili plebejci. Ancus Marcius je navodno Ostiju pretvorio u koloniju,iakopostoje sumnje u to, i rudnike soli na ušćuTibera oduzeoEtruščanima.Podnjegovom je vlašću došlo do procvataRima.Njegova trajna zadužbina jeDrvenimost, Pons sublicius. Umro je 617. g. pr. Kr., a njegovi sinovi nisu naslijediliprijestolje.AnioRijeka,danasAniene.AnnaPerenna Jednaodbrojnih rimskihbožicakojenisu imalenikakveveze s

Grčkom(vidinumen).Nije imala ni lice nimit o sebi, a vjerovalo se da je žena.NjezinasvetkovinaodržavalasezaprvogpunogmjesecanakonstareNovegodine

(1.ožujka),aslaviojujecijeliRim.AntiohijaGlavnigradSirijeinajvećigradutomdijelusvijeta.Apenini Planinski lanac koji Italiju dijeli na trimeđusobno izolirane pokrajine:

italsku Galiju (sjeverna Italija u dolini rijeke Po), jadransku obalu te goleme,plodneravnice idolinenazapadupoluotoka.Lanacse račvauAlpesMaritimaeuLiguriji koji se prostire od zapada prema istoku, a onda ide duž poluotoka doBrutiuma,nasuprotSicilije.Najvišivrhvisokjeoko3000m.aquaAkvedukt,udobaGajaMarijačetiriakveduktaopskrbljivalasuvodomRim.

NajstarijijeAquaAppia(312.g.pr.Kr.),zatimjeizgrađenAquaAnioVetus(272.g.pr.Kr),paAquaMarcia(144.g.pr.Kr.)inakrajuAquaTepula(125.g.pr.Kr.).Udoba Republike, za akvedukte i vodu bile su zadužene tvrtke koje su sklapaleugovorescenzorima.AquaeSextiaeDanasAixen-Provence.Topliceu rimskojprovincijiGaliji sonu

stranuAlpa.Aquileia (Akvileja) Kolonija koja je uživala rimsko pravo u istočnoj italskoj

GalijikojaještitilatrgovačkeruteprekoKarnskihAlpaizNorikaiIlirije;tojebilo181.g.pr.Kr.NakontogaizgrađenojenekolikocestakojesujespajalesRavenom,Patavijem, Veronom i Placencijom, pa je ubrzo postala najvažnijim gradom nasjeveruJadrana.aquiliferVjerojatnonovostkojujeuveoGajMarijeudobakadjelegijamadao

srebrne orlove.Najbolji u legiji, aquilifer, izabran je da nosi srebrnog orla i odnjega se očekivaloda ćegabraniti odneprijatelja.Nosio je vučju ili lavlju kožukakobiseizdvajaoodostalih.Aquitania(Akvitanija)Zemlja jugozapadnoodGalije sonu stranuAlpačiji su

stanovnici nosili dugu kosu, između rijeke Carantonus i Pireneja, prostirala seistočno duž rijekeGarumne sve doTolose. Tu se nastanio keltski savez plemenakojasuzvaliAkvitani.NajvećaakvitanskautvrdabilajeBurdigala,najužnojstraniušćaGarumne.ArarRijeka,danasSaoneuFrancuskoj.ArausioDanasOrange.ManjenaseljepodutjecajemRimanaistočnojobalirijeke

RodanuGalijiprekoAlpa.ArduennaDanasšumauArdenima,usjevernojFrancuskoj.UdobaGajaMarija

ArduenaseprostiralasveodMožedoMozeleibilajeneprohodna.areaFlacciana Marko Fulvije Flak, poznati pobornik Gaja Grahka, ubijen sa

svojadvasina121.g.pr.Kr.,kadsusenatorinapaliGajaGrakha.Njegovazemljaicjelokupnovlasništvoposthumnosuoduzeti,kaoinjegovakućanaPalatinukojajesrušena,azemljištezapušteno.TozemljišteiznadForumaRomanumazvaloseareaFlacciana. Kvint Lutacije Katul kupio ga je 100. g. pr. Kr. i na njemu podignuokolonadeukojimajedržaovojnezastaveoduzeteCimbrimakodVercellae.ArelateDanasArles,gradkojisuvjerojatnoutemeljiliGrciuGalijisonustranu

Alpa.NalaziosenaRodanuiznadušća,avažanjepostaokadjeGajMarijeizgradiokanalzabrodove.armillae Široke narukvice od zlata ili srebra koje su kao nagradu za hrabrost

dobivalirimskilegionari,centurioni,kadetiivojnitribuni.ArnusRijeka, danasArno. Svojim tokomoznačuje granicu između uže Italije i

italskeGalije.ArpinumGraduLaciju,nedalekoodgranicesaSamnijem.Upočetkusuunjemu

vjerojatno stanovali Volsci (Volštani). To je posljednja zajednica koja je uživalarimskopravo i 188. g. pr.Kr. dobila puno rimskodržavljanstvo, ali u dobaGajaMarijanijeimalamunicipalan(gradski)položaj.ArxSjevernijioddvagrebenanavrhurimskogKapitola.asNajmanja novčana vrijednost uRimu, novčići od bronce – u jednomdenaru

bilo je deset asa. As ne spominjem u knjizi zbog njegove relativne neznatnevrijednosti.AzijaProvincija.Zapadnaobala i zaleđedanašnjeTurske,odTroadena sjeveru

doLicije (Lycie)kodotokaRhodosa (Roda)na jugu.UdobaRepublikeglavni jegradbioPergamum(Pergam).AsylumDio udoline koja je razdvajala dva grebena naKapitolu.Odade drevno

značenjeazila,utočištazabjegunceodovozemaljskepravde iliodmazdeukojemsubilizaštićeniodhapšenjailipritvora.RomulgajeutemeljiokaoazilzabjeguncejerjehtiopovećatibrojstanovnikauRimu.Athesis(Ateza)Rijeka,danasAdigeuItaliji.Atrium (atrij) Prostorija za primanje u rimskoj privatnoj kući. Imala je

pravokutniotvornakrovu,aispodnjegasenalaziobazen.Izvornojebazenslužiokaorezervoarzavoduzakućanstvo,audobaGajaMarijapostaojesamoukras.AtalIII.PosljednjikraljPergamaivladarvećegdijelaegejskeobaleuzapadnoj

Anatoliji i Frigiji. Umro je mlad 133. g. pr. Kr., bez bližih rođaka. Njegova jeoporukaodnesenauRimitusesaznalodajeAtalcijelokraljevstvoostavioRimu.Izbio je rat u kojemu je 129. i 128. g. pr. Kr. pobijedioManije Akvilije. Kad jeuspostavio rimskuprovincijuAziju,veći jedioFrigijeprodaokraljuMitidratuV.pontskom,azlatozadržaozasebe.atičkakacigaUkrasnakacigakojusunosilirimskičasnici,najčešćevišegčinaod

centuriona. Takvu kacigu najčešće nose holivudske zvijezde u filmskimspektaklima, iako sumnjam da je u doba Republike atičku kacigu ikad krasilonojevoperje!Atuatuci iliAduatuci (Aduaćani)SavezplemenakojasuživjelauGalijičiji su

stanovnicinosilidugukosu,kodušćaSabisaiMože.PopodrijetlusuvišeGermaninegoKelti,atvrdilisudasuurodusGermanimakojisusezvaliTeutonci.auctoritasLatinskariječkojujejakoteškoprevestijerznačenjenijeograničeno

samo na »autoritet«.Ona znači i ugled, utjecaj, vodstvo i, ponajprije, sposobnost

utjecaja na događaje samo zbog javnog ili osobnog ugleda. Svi sumagistrati ponaravi imali auctoritas, bez obzira na one koji obavljaju te dužnosti: princepssenatus,pontifexmaximus,rexsacrorum,konzulari,painekipojedincimoglisujeimati.augur Svećenik čija je dužnost bila obavljanje obreda, a ne proricanje. S

kolegama augurima osnovao je kolegij augura, a u doba GajaMarija bilo ih jedvanaest,šestpatricijaišestplebejaca.Auguresubiraličlanovikolegija,akadjenasnagustupiolexDomitiadesacerdotiiskojije104.g.pr.Kr.donioGnejDomicijeAhenobarb,augurisujavnobirani.Augurnijepredviđaobudućnostnitisepovodioza svojim hirovima. On je pregledavao određene predmete ili znakove kako biodlučio jesu lidogađajodobrilibogovi,primjericesastanak,rat,prijedlognovogzakonaidrugedržavneposlove.Postojaojeisvojevrsnipriručnikzatumačenje,pase čovjek nije trebao pretvarati da je vidovit kako bi bio izabran za augura.Zapravo,rimskadržavanijevjerovalaonimakojisutvrdilidasuvidoviti,prednostjedavanapoštivanjupravila.Augurjenosiotogutrabeu(vidinatuknicu)ištapkojisezvaolituus.auxiliarPripadniklegijeusastavurimskevojskekojinijeimaopoložajrimskih

građana. To je bila riječ i za pripadnika konjice. U doba Gaja Marija većinuauksilijarnepješadiječinilisupopodrijetluItalici,aukonjicisuvećinombiliGali,Numiđani ili Tračani iz zemalja u kojima su vojnici jahali konje, za razliku odrimskihvojnika.aveatquevaleLat.»zdravoizbogom«.Baetis (Betis) Rijeka, danas Guadalquivir, rijeka u Daljoj Hispaniji (Hispania

ulterior).GrčkigeografStrabonkažedajedolinaBaetisabilanajplodnijanasvijetu.Bagradas Rijeka, danas Mellegue. Najpoznatija rijeka u rimskoj afričkoj

provinciji.Baiae (Baja) Gradić u zaljevu pokraj Misenuma (Mizena), sjevernog rta

današnjegNapuljskogzaljeva.UdobaRepublikenijebilopopularnoljetovalište,alipoznatjepouzgajalištimaoštriga.baldrik (balteus?) Pojas, prebačen preko ramena i uvučen ispod jedne ruke, ili

nošenokostruka,ukojemsedržaomač.Rimskigladius,kratakmač,nosiosenabaldrikuokopojasa,azagermanskidugimačbiojepotrebanpojasprekoremena.basilica,basilicae(mn.)Velikagrađevinajavnenamjene,npr.zasuđenja,aliiza

trgovineiurede.Bazilikajeimalaprirodnosvjedo,audobaRepublikegradnjusuplaćalirimskiplemićidobrotvori,najčešćekonzuli.PrvubazilikusagradiojeKatonCenzor naClivusu argentariusu uz senat, a zvali su je bazilika Porcia. Tu su bilismještenibankariitujebiostožerkolegijapučkihtribuna.UdobaGajaMarijauzdonjidioForumaRomanumapostojalesubazilikeSempronija,EmilijaiOpimija.

Belgae(Belgijani)Zastrašujući savezplemenakojasuživjelausjeverozapadnojGaliji.Mješovitarasnogpodrijetla,vjerojatnosubilivišeGermaninegoKelti.Tusu bila plemena Treveri (Treviri), Aduaćani, Kondrsci, Belovaci, Atrebaćani iBatavci.ZaRimljaneudobaGajaMarijabilisuvišelegendanegostvarniljudi.BenacusLacus(Benačkojezero)DanasjezeroGardausjevernojItaliji.bigaKočijakojusuvukladvakonja.Bithynia(Bitinija)Pokrajinakoja jesazijskestranegraničila sPropontidom,a

prostiralase istočnodoPaflagonije iGalacije, južnodoFrigije i jugozapadnodoMizije. Bila je plodna i napredna, pod vlašću tračkih kraljeva. Njihov starineprijateljbiojePontus(Pont).BližaHispanijaRimskaprovincija.NalatinskomHispaniaciterior.Obuhvaćalaje

priobalnesredozemneravniceibrdovitozaleđe,južnoodNoveKartageisjevernosvedoPireneja.Južnagranicaizmeđudvijeprovincijestalnosemijenjala,ačinisedajeišlaizmeđuplaninskoglancazvanogOrospedaivišeglancaizaAbderekojise zvaoSolorij.UdobaGajaMarija najveće je naselje bilaNovaKartaga (danasCartagena)jersuuplaninamaOrospedevadilisrebrnurudaču,arudnikesu,nakonpada Kartage, zauzeli Rimljani. Rimljane je zanimao samo jedan dio provincije:dolina rijeke Iber (danas Ebro) s pritocima jer je bila jako plodna.Namjesnik jestolovaoudvagrada:NovojKartaginajuguiTarakunasjeveru.ProvincijaBližaHispanijaRimunikadnijebilatolikovažnakaoDaljaHispanija.Boiohoemum,Boihemum,BohemijaDanasRepublikaČeškaiSlovačka.boni Doslovno »dobri ljudi«. Prvi put se spominju u Plautovoj komediji

»Zarobljenici«,apolitičkoznačenjedobivajuuvrijemeGajaGrakha.Zanjegasutonjegovi sljedbenici, ali u tom značenju tu riječ rabe i njegovi neprijatelji Druz iOpimije.Nakontogaprelaziuopćuuporabu.UdobaCiceronabonisuoničlanovisenatakojisupolitičkibilikrajnjekonzervativni.Bononia(Bononija)DanasBolognausjevernojItaliji.Borysthenes(Boristen)Rijeka,danasDnjepar,uUkrajini.Brennus(Bren)(1)VođaGala(iliKelta).OnjepoharaoRimiosvojiobiKapitol

da Junonine sveteguskenisupočelegraktati teprobudilekonzulaMarkaManlija.Kada je vidio da seGali uspinju liticom, otjerao ih je. Rim nikada nije oprostiosvojim psima (što nisu lajali), pa su nakon toga štovali guske. Kad im je gradspaljen i poharan i nisu imali hrane, branitelji Kapitola pristali su platiti Brenutisućutalenatazlata.Zlatosumudonijelinaforum,ongajeizvagaonanamještenojvagitesepožaliodajeprevaren.Rimljanisumuodgovorilidajevaralica,aBrenjeizvukaomačispreziromgabacionavagu,rekavši:»Teškoporaženima!«(»Vaevictis!«)AliprijenegoštojepobiohrabreRimljanekojisugaoptužilidaihvaradok su s njim pregovarali o svojim životima, na forum je s vojskom došaonovoizabrandiktatorMarkoFurijeKamilteBrenuzabraniodauzmezlato.UprvojbitcinaulicamaRimaGalisuizbačeniizgrada,audrugoj,13kilometaranizViu

Tiburtinu,Kamil je poklao osvajače. Zbog toga (i zbog govora kojim je uvjerioplebejcedanebježe izRima tedase trajnonastaneuVejima) jeprozvandrugimutemeljiteljemRima.LivijenekažeštosedogodilokraljuBrenu.Tojebilo390.g.pr.Kr.Brennus(Bren)(2)KasnijivodaGala(iliKelta).Načeluvelikogsavezakeltskih

plemena 279. g. pr. Kr. upao je uMakedoniju i Tesaliju, porazio Grke u klancuTermopileipoharaoDelfe,autojjebitciiranjen.ZatimjeupaouEpir,opljačkaobajoslovno bogato Zeusovo proročište kodDodone, a onda poharao i opljačkaonajbogatije Zeusovo proročište kod Olimpije na Peloponezu. Grčka se gerilasnažnoodupiralatesevratiouMakedoniju.Tujeumroodstarerane.BezBrenanačelu, Gali su bili izgubljeni. Neki su prešli Helespont (Tolistobogi, Trocimi idijeloviVolkaTektosaga),ušliuMaluAzijuinaselilisenazemljikojajenazvanaGalatia.Volci Tektosagi koji nisu otišli uMaluAziju vratili su se u zavičaj, kodToloze na sjeverozapadu Galije. Sa sobom su odnijeli cjelokupan Brenov ratniplijenkojisučuvalidopovratkasvihnjegovihljudijerjetoblagopripadalosvima.Brundisium (Brindizij) Danas Brindisi. Najvažnija luka u južnoj Italiji, jedina

dobro zaštićena luka na italskoj obali Jadrana. Godine 244. pr. Kr. postala jekolonijom koja je uživala latinska prava jer je Rim htio zaštititi produžetak VieAppijeodTarentadoBrindizija.BurdigalaDanasBordeauxujugozapadnojFrancuskoj.Velikagalskautvrdakoja

jepripadalaAkvitaniji.campus,campi(mn.)Ravnica,poljana,polje.capitecensiDoslovno»poglavamapopisani«,najsiromašnijigrađani.Tosubili

punopravni rimski građani koji su bili presiromašni da pripadaju jednoj od petklasa,panisumogliglasovatinacenturijatskojskupštini.Popodrijeduiboravištubilisugrađani,većinomsupripadalijednomodčetirigradskaplemena,ukupnoihje bilo trideset i pet, ali nisu imali utjecaja na rad plemenskih, narodnih niplebejskihskupština(vidiisiromasi,proletarii).carbunculusDragikamenrubininazivzacrvenigranit.Carinae (Karina) Jedan od bogatijih dijelova Rima između celijskog i

eskvilinskog brežuljka, odnosno između Velije, na vrhu Foruma Romanuma iClivusapublicusa.Carskirez(cezarskirez)Kirurškipostupakkojiseprimjenjujekadženanemože

roditikrozzdjelicu.Trbuhsezareže,azidmaterniceseprorežekakobi sedijeteizvadilo. Navodno je na taj način rođen Gaj Julije Cezar diktator po kojemu jepostupak nazvan. Odlučila sam zanemariti tu priču jer sada znamo izvan svakesumnjedajeCezarovamajka,Aurelija,doživjelasedamdesetgodinaikadjeumrlabila jedobrogzdravlja,apovijestcarskogrezauantici jemračna. Iakosekatkadobavljao, pa bi dijete katkad bilo spašeno, majka je uvijek umrla. Prvi potpuno

uspješancarskirezzabilježenjeuPaviji,uItaliji,utravnju1876.godine,kadjedr.EdoardoPorroizvadiozdravodijeteizmaterniceJulijeCovallini.Majkaidijetesupreživjeli.Cebena Visoravan u južno-središnjoj Galiji, prostirala se na zapad do rijeke

Rodan. Cebena bi danas uključivala Cevennes, Auvergne, Ardeche, pa i cijeliSredišnjimasiv.cella,cellae(mn.)Doslovno»soba«.Sobeukućanstvimaimalesuposebnenazive

prema tome čemu su služile (sobica, spremnica, komora, hambar), a soba beznazivabilajesamocella.Prostorijeuhramuuvijeksucellae.centurija Svaka skupina od stotinu ljudi, izvorno je riječ bila o stotini vojnika.

Centurijeucenturijatskojskupštininisuimalestoljudi,kaonivojnoznačenje,iakosupopodrijetluvojnepostrojbe.Ucenturijamalegijaidaljejebilopostoljudi.centurijatskaskupštinaVidiskupštinacenturion, lat. centurio, centuriones (mn.) Vojni časnik, ne treba ga brkati s

današnjimčasnikom.Centurionisubiliprofesionalciinjihovsepoložajneuklapaudanašnjedruštvenepodjele.Poraženrimski imperatornijemarioakobiostaobezvojnogtribuna,alibezcenturionajebioizgubljen.Položajcenturionaimaojevišestupnjeva: najniži centurion zapovijedao je skupinom od osamdeset vojnika idvadeset pomoćnih vojnika koja se zvala centurija. U vojsci Republike koju jepreustrojioGajMarije svaka je kohorta imala šest centuriona, a najviši po činu,pilusprior,zapovijedaojevišomcenturijomusvojojkohortitecijelomkohortom.Desetoricakojasuzapovijedalanaddesetkohortakojesučinile legiju takođersuimala različite činove. Najviši časnik, primus pilus, bio je odgovoran jedinozapovjedniku svoje legije (to je bio izabran vojnički tribun ili jedan odimperatorovihlegata).UdobaRepublikenapredovalosepohijerarhijičinova.cenzorNajvišiodsvihrimskihmagistrata,iakonijeimaoimperium,panijeimao

nipratnjuliktora.Zacenzorasemogaokandidiratisamoonajtkojevećbiokonzul,a tosučinili samoonikonzulikojisu imaligolemeosobneauctoritas idignitas.IzborzacenzorabiojevrhunacpolitičkogaživotnogputajersedržalodajejednaodnajvažnijihosobauRimu.Cenzor(biranasudvojicaistodobno)jeimaomandatodpetgodina,alidužnostjeobnašaosamoosamnaestmjesecinapočetkusvojegamandata.Sasvojimjesudrugomnadziraoiuređivaočlanovesenata,ordoequester(vitezove)iposjednikedržavnihkonja(tisućuosamstovišihvitezova)teprovodioopći cenzus (raspoređivanje prema imovini) rimskih građana, ne samo u RimunegoucijelojItalijiiuprovincijama.Biojezaduženzaprovjeruimetka.Izdavaojedržavneugovoreibioovlaštenzajavneradoveiizgradnjujavnihgrađevina.Cercina Kerkenna, otok na području afričke Male Sirte. Ondje je bila prva

kolonijaGajaMarija za vojne veterane.Marije je poslao ocaGaja Julija CezaradiktatoradaosnujenaseljenaCercini.Ceres (Cerera) Prastara italsko-rimska božica plodnosti zemlje i poljodjelstva

(usjevi, osobito žitarice).NjezinhramnaobronkuAventinanaForumuboariumu(dakle,biojeizvanpomeriuma)biojenajljepšiudobaRimskerepublike,sagrađenza plebejce u doba kad suRimomvladali patriciji, a plebejci često prijetili da ćenapustitiRimiodselitise.Zaprvogmasovnogodlaskaplebejcisu,494.g.pr.Kr.,došli samodoAventina, ali ipak su izborili određena prava.UdobaGajaMarijahram Cerere je bio stožer plebejskog reda. U njemu su bili uredi i pismohranaplebejskihedila.CimbriGolemsavezgermanskihplemenakojasuživjelanasjeveruCimbrijskog

hersoneza,aondasuoko120.g.pr.Kr.zbogklimatskekataklizmenapustilizavičaj.Sa svojim južnim susjedima, Teutoncima, uputili su se na epsko putovanje dapronađunovizavičaj.Putovalisugotovodvadesetgodina,prešlitisućekilometarainakrajusesukobilisRimom–iGajemMarijem.CimbrijskihersonezDanasuDanskoj,poznatkaopoluotokJylland(Jiitland).cinikSljedbenikfilozofskeškolekojujeosnovaoDiogenizSinope.Tonijebila

školauakademskomsmislu,nitisupravilazaživotbilasložena.Uosnovi,cinikjevjerovao u jednostavnost i odbacivanje tvarnih dobara. Cinici su bili vrlosumnjičavi prema ljudskim pothvatima i svjetovnim težnjama, pa su ih držalisamoživima.Circei,Circeii (Circej)Rtkoji jepredstavljaoprirodnugranicu izmeđuLacija i

Kampanije. Istoimeni grad nalazio se na circejskom poluotoku i bio omiljenoljetovališteudobaRepublike.circus(cirkus)Trkalište,mjestonakojemususeodržavaleutrkedvokolica.Staza

jebiladuga iuska,podijeljenauzdužsredišnjompreprekom,zvalasespina, a nanjezinimkrajevimanalazili susekamenistošci,metae,okokojihsusedvokoliceokretale.Bilajeokruženadrvenimsjedištima.Sedamkrugovauutrcioznačavalosesasedamjajauposudamaisasedamdupina.Vjerojatnosuoduvijekbilitamo,aliAgripa je Circusu Maximusu dao nove i bolje dupine. Utrka je trajala otprilikedvadesetpetminuta.Danassedržidasučetiriboje–crvena,zelena,bijelaiplava–bilesastavnidioutrkeudobasrednjeikasneRepublike,kaoiudobaCarstva.Činimisedasučetiribojeoznačivalečetirinatjecatelja.Circus Flaininius Cirkus smješten na Marsovoj poljani nedaleko od Tibera i

Foruma holitoriuma. Sagrađen je 221 g. pr. Kr., katkad je služio kao mjesto zasastanke komicija kad su plebejci ili narod morali održavati skupštinu izvanpomeriuma. Na njemu je bilo nekoliko hramova, jedan posvećen Vulkanu, iprekrasan,poznathramposvećenHerakluiMuzama(devetMuza).Circus Maximus Stari cirkus, sagradio ga je kralj Tarkvinije Prisko prije

uspostave Republike. Prostirao se u cijeloj Vallis Murcia, između Palatina iAventina.IudobaRepublikemogaojeprimitiod100000do150000posjetitelja.Ulazjebiosamozarimskegrađane,apostojedokazidasuslobodnjacibilisvrstanikaorobovikadjeriječbilaoulazuucirkus.Činimisedasubiliisključenikakobi

seograničiobrojposjetitelja.Ženesusmjelesjeditismuškarcima.citadela Utvrda na brdu, ili dio veće utvrde na uzvisini, okružen zasebnim

zidinama.Clitumnus(Klitumna)RijekauUmbrijiuItaliji.clivusObronak,brežuljak,strmaulica,aRim,kaogradnabrežuljcima, imaoje

mnogoulicanastrminama.CloacamaximaKanalizacijskisustavzaSuburu,gornjiEskvilin,Kapitol,Forum

RomanumiVelabrum;TiberseizlijevaoizmeđuPonsaAemiliusaiDrvenogmosta(Ponsa subliciusa),malobližePonsuAemiliusu.Stara rijekaukojoj su izgrađeniprvikanalizvalaseSpinon.CloacaNodinaKanalizacijski sustav zaPalatin, donjiEskvilin iOpia, područje

CircusaMaximusa i dijelaAventina. Slijedio je tok stare rijekeNodine i njezinihpritoka,uTiberseizlijevaouzvodnoodDrvenogmosta(Ponsasubliciusa).Cloaca Petronia Kanalizacijski sustav zaViminal,Kvirinal iMarsovu poljanu,

pratio je početni tok stare rijekePetronije i njezinihpritoka.UTiber se izlijevaouzvodnoodotokanaTiberu,aondanizvodno,akoseTibernijerabiokaokupalište.Comum(Kom)DanasComousjevernojItaliji.CONDEMNO PROGLAŠUJEM KRIVIM, jedna od dvije riječi koje su izricali

porotnicikadsuodlučilidajeoptuženi»kriv«.DrugajeDAMNO(vidinatuknicu).confarreatio Najstariji i najstroži od tri oblika rimskog braka. U doba Gaja

Marijaprihvaćalisugasamopatriciji,alinesvijernijebioobvezatan.Mladenkujeuconfarreatiuotacosobnodavaonjezinumužu,panijemoglapostatisamostalnom.Zbog toga nije bio omiljen jer su drugi oblici braka dopuštali ženi da posluje iodlučujeosvojemmirazu.Drugirazlogneomiljenostijerastava(diffarreatio)kojajebilanaporan,vjerskiipravnomukotrpanposao,pasenjemupribjegavalosamoukrajnjojnuždi–kadnijebilodrugemogućnosti.consul suffectus Kad bi izabrani konzul umro u službi ili nijemogao obnašati

dužnost, senat je imenovaozamjenikakoji sezvaosuffectus.Onnije bio izabran.Katkadabisenatpostaviosuffectusanazavršetkukonzulskegodine,akatkadnebiimenovali zamjenika niti na početkukonzularne godine.Te su razlike govorile oraspoloženjuusenatuuodređenomvremenu.Imesuffectusauklesanojenapopisurimskihkonzula,anakontogajeimaopravonatajnaslov.consultum,consulta(mn.)Ispravannazivzasenatorskiukaz.Tiukazinisuimali

snagu zakona, a da bi postali zakonom, trebalo ih je predložiti na narodnoj iliplebejskoj skupštini koja ih je proglašavala zakonima. Međutim, mnogi nisupredloženinaplemenskimskupštinama,aipaksuprihvaćenikaozakon,primjericeodlukesenatoraoimenovanjunamjesnika,objavaratailiimenovanjezapovjednikavojske. Inozemna politika najčešće se vodila pomoću ugovorom neprihvaćenihsenatorskihconsulta.contio, contiones (mn.) Pripremni sastanak svih komicijskih skupština za

raspravu o prijedlogu ili usvajanju zakona. Sazivao ga je samomagistrat koji jeimao ovlasti za sazivanje skupštine, ali jedino je pučki tribun mogao sazvatiplebejskuskupštinu.contuhernalis Latinska riječ za kadeta, najniži čin u hijerarhiji vojnih časnika,

koji nije uključivao centurione. Centurion nikada nije bio kadet, nego prekaljenvojnik.coronaKruna.Riječ zavojnaodličja koja su sedavala za iznimnepodvige.Od

najnižihdonajvišihkrunezahrabrostbilesu:corona gramima Kruna od trave koju je dobivao vojnik koji je spasio cijelu

legiju,akatkadicijeluvojsku–štojebilovrlorijetko.coronacivicaGrađanskakruna,odobičnahrastova lišća.Nagradaosobikoja je

spasiladrugovevojnikeiostalanabojištu.coronaaurea Prva od nižih kruna koja je ipak bila vrednija od dvije navedene

(koje su bile novijeg datuma). Tu zlatnu krunu dobio bi čovjek koji je ubioneprijateljaubitciidokrajabitkeostaonabojištu.coronamuralisZlatnakrunaskruništemkoju jedobioonajkojibiprviprešao

zidineunapadunautvrđenneprijateljskigrad.coronanavalisZlatna krunaurešena brodskimpramcem, nagrada za hrabrost u

pomorskojbitci.coronavallarisZlatnakrunazavojnikakojibiprviprešaobedemneprijateljskog

tabora.cuirassDvaštitnikaodbronceiličelika,katkadodstavljenekože,jedanzagrloi

prsa,adrugizaledaodramenadokriža.Vezivalisusenaramenimaiispodpazuha.Neki subili fantastično skrojenipomjeri, adrugi subili jedneveličine.Nositeljinajvišihčinova,osobitoimperatori,nosilisuprekrasneoklopesreljefima,akatkadsu bili i pozlaćeni. Imperator i njegovi legati nosili su i tanke crvene trake okooklopa,izmeđubradavicaipojasa,kojesuritualnovezivaliučvor.Cumae(Kuma)PrvagrčkakolonijauItaliji,utemeljenapočetkomosmogstoljeća

pr. Kr. Nalazila se na morskoj strani poluotoka Mizena i vrlo je popularnoljetovališteudobaRepublike.curatorannonaeOsobazaduženazaopskrbuRimažitomizprovincija.curiaHostilia(kurijaHostilija)Kućasenata.NavodnojujesagradiokraljTulije

Hostilije,trećikraljRima,odaklenaziv(»Hostilijevosastajalište«).cursushonorum »put časti«.Ako je netko htio postati konzul,morao je obaviti

određenekorake:najprijebitiprimljenusenat(izabrankaokvestor,ilipristankomcenzora, a u dobaGajaMarija cenzori su uvijek imali posljednju riječ), zatim jemorao služiti kao kvestor, iako je već bio senator, a nakon toga je morao bitiizabran za pretora i na kraju se mogao kandidirati za konzula. Četiri koraka –senator,kvestor,pretorikonzul–činilisucursushonorum.Unjeganisuulaziliniedili(plebejskiilikurulski),nitipučkitribun,alionikojisuhtjelibitikonzuliznali

su da glasovemogu dobiti samo ako su služili kao pučki tribuni ili edili. I uredcenzora,dostupansamoonimakojisuvećbilikonzuli,biojeodvojenodcursusahonorum(vidiimagistrati).Čelik (naziv »željezno doba« je pogrešan jer željezo nije upotrebljivmaterijal)

zamijeniojebroncukadsudrevnikovačismislilikakodobitičelik.Nakontogatojenajpoznatijasirovinaza izradualata,oružja idrugihspravakojesu trebalebititvrde, trajne, oštre i zašiljene. Aristotel i Teofrast, koji su živjeli u Grčkoj učetvrtom stoljeću pr. Kr., govore o »čeliku«, a ne »željezu«. Postupak preradeželjezaukoristanmetalrazvijenjeneovisnookemijiimetalurgiji.Osnovnarudačabio je hemat, a pirit se rijetko rabio jer je vrlo škodljiv zbog toga što sadržisumporne spojeve. Strabon i Plinije Stariji opisuju metodu pečenja (oksidacije)rudačeuzatvorenojpeći,alivisokapeć(redukcija)jeučinkovitija,moguseistopitiveće količine rudače, pa je bila poznatija.U kovačnicama su se najčešće rabile izatvorene i visokepeći, a proizvodila sedrozgakoja se zatimopet ugrijavalanatemperaturuiznadvrelištakakobipomoćukovanjaupilaugljikizugljena.Takoseizbacivala onečišćena tvar, iako u antici nije bilo čelika koji nije bio onečišćen.Rimskisukovačidobropoznavalitehnikekaljenja,hlađenja,ugrijavanjaičeličenja(s ovim posljednjim se željezu dodavao ugljik). Na svakom se koraku mijenjaobazični čelik obogaćen ugljikom na drukčiji način, kako bi se dobio čelik zaodređenunamjenu:britve,oštricemačeva,noževa,dlijetazadrvo ikamen,čavle,vrhove koplja itd. Čelik za oštrice bio je dragocjen, pa je bio posebno zavaren(Rimljanisupoznavalisvojemetodezavarivanja:pritiskomistapanjem)zajeftinijuosnovu.Međutim, oštrica rimskogmača izrađivala se samo od čelika, pa je bilavrlo oštra. Izrađivala se ugrijavanjem do temperature oko 280°C. (Stariji čitateljimoždasesjećajukuhinjskihnoževailimačetaodčelikakojinijebionehrdajući,pamoždaunašedobanehrdajućegčelikačeznuzanjimajersubilivrlooštriilakosuseoštrili–tesuoštricevrlosličnerimskima.)Hvataljke,nakovnji,čekići,mjehovi,topionici,vatrostalnecigleiostalikovačevialatibilisuuopćojuporabi.Mnogesuantičketeorijebilepogrešne:primjerice,držalosedaprirodatekućinekojaserabizahlađenjeutječenahlađenje, anitkonije shvatioda seodželjezne rudekoja sekopalauNorikuizrađivaovrhunskičelikzatojerjesadržavalavrlomalomanganakoji nije bio onečišćen fosforom, arsenom ili sumporom, dakle, to je biomanganskičelikusirovustanju.DaljaHispanija,Hispania ulterior Jedna od dvije hispanske provincije koja je

bilaudaljenijaodRima.UdobaGajaMarijagranicaizmeđuBližeiDaljeHispanijenijebilajasna,audaljenijajeobuhvaćalaslivrijekeBetis,planinebogaterudamaukojima su izvirale Betis i Anas, adantsko primorje od Olisipa na ušću Taga doHeraklovih stupova i luke Abdere. Najveći grad bio je Gad, danas Cadiz, ali

namjesnikjestolovaouCordobi.DAMNO OSUÐUJEM, jedna od dvije riječi koje su izricali porotnici kad su

odlučivali o »krivnji«.Vjerojatno je postojao razlog zbog kojega bi se porotnikodlučiozaDAMNO,aneCONDEMNO.MoždajeDAMNObilooštrije,preporukadasepremaosuđenomnemamilosti.DanastrisRijeka,danasDnjestaruMoldaviji.UanticipoznataikaorijekaTiras.Danuvius rijeka Danas Dunav, Danube, Donau, Dunarea. Grci su je zvali Ister,

znalisudajegolemarijeka,alinisujeistraživalidaljeodgrčkihkolonijaokoušćauEuksinskomore.RimljanisuudobaGajaMarijaistražiligornji,alpskitok,a,kaoiGrci,znalisudatečekrozPanonijuiDaciju.Delfi Veliko svetište boga Apolona na obronku planine Parnas, u središnjoj

Grčkoj.Oddrevnihvremenapoznato središte štovanja i proročište, aApolonu jeposvećeno tek u šestom ili sedmom stoljeću pr. Kr. Tu se nalazio omphalos,odnosnozaglavnikamen(posvemusudeći,meteorit),pasevjerovalodasuDelfisredištesvijeta.Unjemujeboravilanadalekopoznataproročicakojajeproricalaudubokutransu,azvalisujePitija.demagogIzvornogrčkipojam,političarkojipodilazimasama.Rimskidemagog

višejevoliokomicijnegosenat,alinjegovapolitikanijebila»oslobađanjemasa«nitisugaslušalisamonižislojevi.Riječsurabilekrajnjekonzervativnefrakcijeusenatuzazadrtepučketribune.denarius, denarii (mn.) Denar, osim vrlo rijetkih zlatnika, to je bila kovanica

najvećevrijednostiuRimskojrepublici.Odčistogsrebra,težiojeoko3,5grama.Ujednomtalentubiloje6,250denara.DertonaDanasTortonausjevernojItaliji.diadema Dijadem, široka bijela traka (oko 25 mm) izvezena i porubljena.

Vezivalaseokoglave,prekočelailiispodkoseivezivalaispodzatiljkatakodajepadala po ramenima. Isprva obilježje perzijskih kraljeva, zatim znak helenskihkraljevanakonštojujeAleksandarVelikiskinuostijareperzijskihkraljevajerseGrcimavišesviđalanjezinaskromnostodkruneilitijare.dignitas Poseban rimski pojam, to nije današnje »dostojanstvo«. To je osobni

zaloguugleduuzajednici,sadržavaojemoralnuietičkuvrijednost,ugledipravona poštovanje i dolično postupanje. Rimljanin je bio najviše osjetljiv na svojudignitas, pa ju je branio čak i odlaskom u rat ili progonstvo, samoubojstvom iliubijanjemvlastiteženeilisina.DisDrugoimezaPlutona,bogapodzemlja.diverticulum, diverticula (mn.) Zaobilaznica, cesta koja je povezivala glavne

prometnicekojesuvodileizRima,»kružnitok«.dobriljudiVidiboni.Dodona Hram i proročište Jupiterovo, smješteno u planinskom zaleđu Epira,

dvadesetak kilometara jugozapadno od jezera Pamboris. Nadaleko je poznato po

hrastikuukojemususvećeniciproricalipremašuštanjulišća.dominus Doslovno »gospodar«. Domina je »gospodarica,« a dominilla »mala

gospodarica«.domus,domi(mn.)Doslovno»dom«.Tojeriječzagradskukuću,boravišteonih

kojisuimalisvojukuću,anisuživjeliustanu.domuspublicusKućauvlasništvusenatainarodarimskog,dakledržave.Biloih

jenekoliko,ačinisedasuunjimastanovalisvećenici.Pontifexmaximus,vestalke,rex sacrorum i tri glavna flamina – Dialis, Martialis i Quirinalis – živjeli su udržavnim kućama.Nalazile su se na ForumuRomanumu. Postoje dokazi da su udobaRepublikepontifexmaximusivestalkeživjeliuistojkući(nalazilasenamjestupunoposlijeizgrađenaatriumaVestae,agledalajenasjever).Natosemislilokadbi se reklo »domus publicus«. Kuća rexa sacrorum nalazila se u Veliji i zvala se»kraljevomkućom«.DravusRijeka,danasDravauHrvatskoj.Druentia(Druencija)Rijeka,danasDuranceuFrancuskoj.druidi Svećenički stalež uKelta uGaliji čiji su stanovnici nosili dugu kosu i u

kojoj su živjeliKarnućani te uBritaniji.Njegovali sumističan kult prirode, vrloodbojanzasredozemnenarodekojisugadržaličudnim.DuriamaiorRijeka,danasDoraBaltea,usjevernojItaliji.DuriaminorRijeka,danasDoraRiparia,usjevernojItaliji.edil Jedan od viših upravnih rimskih činovnika koji je svoje dužnosti obavljao

samougraduRimu.Postojalasudvaplebejskaidvakurulskaedila.Plebejskiediliimenovani su 493. g. pr. Kr., kako bi pomagali pučkim tribunima u obavljanjunjihovihdužnosti,azapravosuštitilipravapučanauodnosimasvišominstancijom,hramom božice Cerere. Zatim su postali ovlašteni za nadzor nad gradskimgrađevinamatezaarhiviranjezakonakojejedonosilaplebejskaskupština,kaoizasenatorskedekretekojisuodređivaliplebiscite.Plebejskeedilebirala jeplebejskaskupština.Dvakurulskaedila imenovanasu367.g.pr.Kr.kakobipatricijimoglinadzirati javne građevine i arhive, ali i plebejci su mogli postati kurulski edili.Kurulskeedilebirala jenarodnaskupština.Nakontrećegstoljećapr.Kr.svačetiriedila bila su ovlaštena za rimske ulice, opskrbu vodom, kanale, promet, javnegrađevine,tržnice,mjernejedinice, igrei javnuopskrbužitom.Moglisunovčanokažnjavatigrađanezbogkršenjapropisa.Prikupljenimnovcemfinanciralisuigre.Dužnost edila, plebejskih i kurulskih, nije ulazila u cursus honorum, ali zbogutjecajanaigrepretorjemogaopostatijakopoznat.Eneja Sin kralja Anhiza i božice Venere (Afrodite), pobjegao je iz zapaljene

Troje (Ilija) noseći na leđima svojega ostarjelog oca i Paladin kip ispod ruke.Nakonbrojnih avantura stigao je uLacij i utemeljio rododkojegapotječupraviRimljani.Vergilijekažeda jenjegovsin JulijezapravoAskanijekojega je rodila

njegova trojanska ženaKreuza koju je sa sobompoveo izTroje. S druge strane,Livijekažeda je Julusnjegov sinkojega je rodilanjegova rimskaženaLavinija.Nije poznato što sumislili Rimljani u dobaGajaMarija jer su Livije iVergilijepisalistoljećenakontoga.ElizijRimljani u dobaRepublike nisu vjerovali da će čovjek nakon smrti ostati

neizmijenjen, iako su vjerovali u podzemni svijet i »sjene«, a to su bile bezličneprikazenaliknapreminulog.Ali,pomišljenjuGrka iRimljana,bogovi sumogliodlučitidanekeljudekojisuzaživotabilijakoslavni(anezaslužni)nakonsmrtipošaljuuElizijgdjeprovodeblaženživot.Aipak,itepovlaštenesjenebilesusamoduhovi,aljudskeosjećajeiželjenisuposjedovali.Emporium (emporij) Riječ koja ima dva značenja. Označuje morsku luku i

prometno čvorište (otok Delos bio je emporium), ili tržište, sajmište, velikugrađevinuuluciukojojuvozniciiizvozniciimajusvojeurede.epikurejac Sljedbenik filozofske škole koju je početkom trećeg stoljeća pr.Kr.

osnovaogrčkifilozofEpikur.Epikurejcisuzagovaralijedinoprofinjenouživanjeunasladama koje je graničilo gotovo s pustinjaštvom. Zadovoljstva su se moralacijeniti i u njima je trebalo uživati, pa je svako pretjerivanje uništavalo njihovusvrhu. Javni život i druga strasna zanimanja bila su zabranjena. U Rimu su tepostavkebitnoizmijenjene,pajerimskiplemićmogaorećidajeepikurejaciakojeimaopolitičkozvanje.EpirMoloska i tesprotijska pokrajina u zapadnojGrčkoj, izdvojena od glavnih

tijekova grčke kulture Korintskim kanalom i visokim planinama u središnjojGrčkojjerjebilomaloprijevojazaTesalijuiliBeotiju.KadajeEmilijePaul167.g.pr.Kr.porazioMakedonce,150000prognanojeizEpira,azemljajeostalapustaibespomoćna. U doba GajaMarija to je posjed velikih rimskih zemljoposjednikakojisuuzgajalivelikastadazbogvuneikože.EporediaDanasIvreausjevernojItaliji.Ethnarch(etnarh)Grčkariječzanamjesnika,upraviteljaupokrajini.Etruria (Etrurija) Antička pokrajina u središnjoj Italiji u kojoj su živjeli

Etruščani. Sastojala se od velikih priobalnih ravnica na sjeverozapadu Italije, odTiberanajugudoArnanasjeveruiodApeninadogornjegtokaTiberanaistoku.Euksinsko more Danas Crno more. Grci su područje oko njega u sedmom i

šestomstoljećupr.Kr. temeljitoistražili inaselili,alizaledenaeuropskoj(zemljaSarmata)iazijskojstrani(područjenakojemusuživjeliSkiti)ostalojebarbarsko.Međutim,postojalisumnogidobrozaštićenitrgovačkiputovi.OnajtkojenadziraotračkiBospor,PropontiduiHelespontmogaojenaplaćivatiprolazodEuksinskogdoEgejskogmora.UdobaGajaMarijabiojepodnadzorompokrajineBitinije.frakcija Pojam koji suvremeni znanstvenici rabe za političke skupine u doba

Rimske republike. To nisu bile političke stranke jer su bile vrlo kolebljive, a

članstvoseneprestanomijenjalo.Nisuseokupljaleokoideologije,negookoosobekojajeimalaiznimneauctoritasidignitas.FanijevpapirRimljaninFanijekojiježiviooko150.i130.g.pr.Kr.izmislioje

postupakspomoćukojegasepapirnajslabijekakvoćepretvaraouvrhunski.BraćaGrakhoslužilasuseFanijevimpapiromipotomeznamokadajeFanijeizumiotajpostupak.Biojepunojeftinijiodegipatskogilakšesenabavljao.FanumFortunaeSvetišteFortune.fasces Svežnjevi od brezova pruća, kićeno vezani crvenim kožnim vrpcama.

Izvornosimbolidrevnihetruščanskihkraljeva,zadržalisuseujavnomživotuRimaudobaRepublike svedoCarstva.Nosili su ih liktorikoji su išli ispredkurulskihmagistrata(kaoiprokonzulaipropretora)kaosimbolnjihovaimperiuma.URimujeusnopovestavljanosamopruće–kakobisepokazalodapravokažnjavanjaimajedinokurulskimagistrat,aizvanRimausnopovesestavljalasjekira–kakobisepokazalodakurulskimagistratsmijeoduzetiživot.Brojsvežnjevaukazivao jenastupanj imperiuma.Diktator je imao dvadeset četiri, konzul i prokonzul dvanaest,pretoripropretoršest,akurulskiedildva.fasti Latinska riječ za »blagdane« koja je označivala i kalendar u cijelosti.

Kalendarjebiopodijeljennadiesfastiidiesnefasti,aobjavljivanjeisticanjemnazidovima raznih građevina. Pokazivao je Rimljanima kojih dana u godini moguposlovati,kadazasjedaskupština,kadasublagdani,kojisunesretnidaniikadasublagdani koji nisu imali stalan datum. Godina je imala 355 dana, pa je kalendarrijetkobiousklađensgodišnjimdobima–osimkad jekolegijpontifexa ozbiljnoshvaćaosvojudužnosttesvakedrugegodinenakrajuveljačedodaodvadesetdana.Kolegij se inače time nije bavio jer je Rimljanima to bilo besmisleno. Dani umjesecunisuseračunalikaodanas,jednostavnimnabrajanjem–1.ožujka,2.ožujkaitd. – nego unatrag od jednog od tri bitna dana umjesecu: Kalenda, Nona i Ida.Umjesto da kaže »treći ožujka«, Rimljanin bi rekao »četiri dana prije MartovihNona«,aumjesto»28.ožujka«rekaobi»četiridanaprijeAprilskihKalenda«.Nastovrlozbunjuje.AlineiRimljane.

felix »onaj koji ima puno sreće«, ali ne ono što je za nas danas »sreća« koja

opisujetrenutačnoraspoloženje.Latinskariječfelixnerazdvojnajeodbožicesreće,Fortune.fellatorOpscenalatinskapsovka,čovjekkojemsišupenis.Tojeipakbiočasniji

položajodpoložajaonogakojijesisao(irrumatora).Ferentinum(Ferentin)DanasFerentinouItaliji.FirmumPicenum(Firmupicenskojpokrajini)DanasFermouItaliji.flamen,flamines(nm.)Svećenikposebneskupinekojajeslužilanajstarijerimske

bogove. Bilo ih je petnaest, tri za velike i dvanaest za manje bogove. Flaminesmaioresslužilisu(1)Jupitera,(2)Marsai(3)Romula.SamojeflamenDialisimaozahtjevnudužnost,aipaksusvatrojicadobivalikućeoddržave,sigurnozatoštosubilinajstarijirimskisvećenici.flamenDialis Poseban Jupiterov svećenik, bio je najviši.Životmunije bio lak.

Morao je biti patricij te u braku sklopljenu confarreatiom sa ženom patricijskogroda,obaroditeljamoralasumubitiživakad jepostaosvećenikom,adužnost jeobavljao doživotno. Flamen Dialis je bio sputan mnogim zabranama, nije smiovidjeti ni dodirnuti mrtvo tijelo, nije smio dodirnuti željezo, na tijelu nije smioimatičvor,željezomsenijesmiošišatinipotkresivatibradu,nijesmionositikožusubijenih životinja, nije smio dotaknuti konja, jesti grahorice ni kruh s kvascem.Njegovažena,flaminicaDialis,bilajejednakostrogosputana.Florentia(Florencija)DanasFirencauItaliji.flumenRijekanalatinskom.Zatosurijekenamapioznačenekao»VolturnusF.«,

»IsaraF.«itd.Fortuna Rimska božica sreće, jedno od najobožavanijih božanstava rimskog

panteona.PostojalisumnogihramoviFortuni,svakiposvećenodređenomoblikuililikubožice.NaklonostFortunebilajeiznimnovažnapolitičarimaivojskovođama,asvisu–uključujućivrlopametne,poputGajaMarija,LucijaKornelijaSuleiGajaJulijaCezaradiktatora–vjerovalidajenjezinutjecajgolem.forum Otvoreno javno mjesto za skupove svih vrsta, poslovne, političke i

privatne.ForumboariumTržnicamesa,nalazilasenasjevernom(Velabrum)rubuCircusa

Maximusa.Riječboarium znači»goveđi«,aliudobaGajaMarija tu seprodavalomesosvihživotinja.forum castrum Sastajalište unutar rimskog vojnog tabora. Nalazilo se pokraj

zapovjednogšatoraimperatora.Forum frumentarium Tržnica žita. Na mojoj mapi locirano je hipotetički, a

razmišljalasamovako:nevjerujemdasuprivatnitrgovcižitom(biloihjemnogo)trgovaliublizinimjestanakojimasedijelilojavnožito.Bilasudvatakvamjesta:PorticusMinucia naMarsovoj poljani na kojoj su edili imali štandove i urede iizdavaližetonezažito i javnežitnice ispodaventinskihgrebena,kodrimske luke.Znamo da je uz Vicus Tuscus, ispod litica Palatina, bilo žitnica koje je obnovioAgripauvrijemeprincipata, ali u dobaRepublikevjerojatno subile u privatnomvlasništvu. Zbog toga sam Forum frumentarium smjestila u Velabrum, pokrajžitnicanaVicusuTuscusu.Forum holitorium Zelena tržnica. Nalazila se na desnoj obali Tibera, dijelom

unutar Servijevih zidina, a dijelom izvan njih, iako je u početku vjerojatno bilaizvanzidina.TojemjestoodgovaraloonimakojisupovrćeuzgajalinaMarsovojpoljaniivatikanskimpoljima.ForumpiscinumRibarnica.Nijepoznatogdjesenalazila,aliCiceronkažedaje

vjetar donosio smrad ribe do nižega Foruma Romanuma i senata. Zato sam jesmjestilazapadnoodVienove,uVelabrum.ForumRomanumSredište javnogživotauRimu,dugotvorenprostorposvećen

politici,zakonima,poslovanjuivjeri.ČinimisedaudobaGajaMarijanaForumuRomanumu nije bilo štandova i trgovina koje nisu bile povezane s bazilikama.Političko djelovanje, da ne spominjemo pravne poslove, sigurno bi ugrozilograđevinekojebistajalenasredforuma,abilobitovrlonepraktično.Ublizinisubiledvijevelike tržnice,Macellumnadrugoj stranibazilikeAemilije iMacellumcuppedenis iza Clivusa orbiusa na kojima je sigurno bilo dovoljno mjesta zaštandoveitrgovine.Fregellae (Fregela) Volštanski grad u Laciju čiji su stanovnici uživali latinska

prava,smještennaViiLatiniirijeciLiris,kodgranicesaSamnijem.OdanjeRimusvedo125.g.pr.Kr.,kad sepobunio, abunu jebezmilostiugušiopretorLucije

Opimije.Gradjesravnjensazemljomivišesenikadanijeoporavio.RimjenakontogapodignuogradFabrateriaNovanasuprotnojobaliLirisa.FrigijaJednoodnajdivljijihinajslabijenastanjenihpodručjaMaleAzije,uantici

držano boravištem nimfa (osobito Drijada), satira i drugih mitskih šumskihstvorenja te seljaka koji su bili bespomoćni te su vrlo lakoporobljeni. Frigija senalazila u zaleđu Bitinije, južno od Paflagonije i zapadno od planina Galacije.Brdovita i šumovita,dio jePergamskeDržave.Nakon ratovakoji su izbilikad jekraljevstvooporučnoostavljenoRimu,rimskiprokonzulManijeAkvilijedoslovnojeprodaonajvećidioFrigijekraljuMitridatuV.izPonta,azlatojezadržaosebi.Gallia Comata Galija čiji su stanovnici nosili dugu kosu. Izdvojena iz rimske

provincije Galije s onu stranu Alpa, Gallia Comata bila je na području današnjeFrancuske i Belgije te dijela Nizozemske južno od Rajne. Golema, ravničarskazemlja,sgustimšumama,najvećimdijelomneobrađena,anavodnjavalesujevelikerijeke:Liger (Loire), Sequana (Seine),Mosa (Meuse),Mosella (Moselle), Scaldis(Schelde),Samara(Somme),Matroma(Marne),Duranius(Dordogne),Oltis(Lot)iGarumna(Garonne).UdobaGajaMarijauglavnomneistražena,osimupohodimaGneja Domicija Ahenobarba 122. i 121. g. pr. Kr. Većinsko stanovništvo bili suKelti, a s njima se miješaju germanska plemena koja su prodrla preko Rajne,primjericeuplemenimakojaseskupnonazivajuBelgi.IakosusviGalidugekose(otuda latinski naziv zemlje) znali zaRim, uvijek su izbjegavali bilo kakvuvezu,osim kad su živjeli na granicama rimske provincije. Oni su bili pastiri i ratari,prezirali suživotugradu i živjeli suna imanjima iu selima.Gradili su,kakosuRimljani govorili, oppidume, utvrde za zaštitu plemenskog blaga, kralja i žita.Vjerski su pod utjecajem druida, osim onih koji su držali do germanske vjere.DugokosiGalinisubiliratobornijerihratsamposebinijezanimao,alikaoratnicisubilistrašni.Višesuvoljelipivoodvina,mesoodkruha,pilisumlijekoirabilimaslac,anemaslinovoulje.Bilisuvisokastasaisnažnegrađe,svijetlekose,plavihilisivihočiju.GalliaTransalpinaGalijasonustranuAlpa,rimskaprovincijakojusamnazvala

Galija preko Alpa kako ne bih zbunila čitatelje koji ne poznaju antičke klasike.Pokorio ju je Gnej Domicije Ahenobarb 120. g. pr. Kr. kako bi rimskoj vojsciosiguraonesmetanprolazodItalijedoHispanije.Ležalajenaobali,odLigurijedoPireneja,sdvaprolazauzaleđe:doTolozeuAkvitanijiiuzvodnodolinomRodana(Rhone)svedotrgovačkoggradaLugdunuma(Lugduna),današnjegLyona.Getuli (lat. Gaetuli) Getuljani, nomadsko pleme Berbera, živjeli su u zaleđu

sjeverneAfrike,odMaleSirtedoMauritanije.garumVrlo cijenjen i omiljen umak od ribe. Pripravljan je na način koji bi se

suvremenu čovjeku smučio.Vjerojatno je zaudarao jer je bio vrlo zgusnut.Ali uantici su ga obožavali. Pripremao se na Sredozemnom i Euksinskom moru, a

najboljisenabavljaoizribarskihlukauDaljojHispaniji.GarumnaRijeka,danasGaronneuFrancuskoj.gens,gentes (mn.) Rimska obitelj ili rod koji ima isto ime – primjerice Julije,

Domicije,Kornelije,Emilije,Fabije,ServilijeiJunije.Pripadniciistoggensamoglisuslijeditisvojepodrijetlodozajedničkogpretka.Imenicagensježenskogroda,pajenalatinskomgensJulia,gensCornelia.GenuaGraduLiguriji,danasGenova.Getoriks Pravo keltsko ime. Nosilo ga je nekoliko poznatih keltskih kraljeva.

Uzela sam ga za ime nepoznatog keltskog kralja koji je bio na čelu plemenaTigurinaca,MarkomanaiHeruščanakadsupošliizGermanije.IzpovijestiznamojedinodajepripadaokeltskomplemenuTigurinaca.gladijatorUantičkomRimu isprvamačevalacunatjecanjima,aposlijeboracu

cirkuskim igramakoji je zabavljaopuk.Etrušanskogpodrijetla, omiljenu cijelojItaliji, pa i Rimu. Mogao je biti ratni zarobljenik, dezerter iz legije, osuđenizločinac, rob ili slobodnjak koji je svojevoljno odabrao taj poziv. Svakako semorao izjasniti da želi biti gladijator, inače ga ne bi uvježbavali. Gladijatori suživjeliuškolama(udobaRepubliketesuseškolenalazilekodKapue),nisubilipodključemnizlostavljani.Tojebilounosnoiprivlačnoulaganjenovčanihsredstava.Vježbejenadgledaoliječnik,aravnateljškoleipoučavateljbiojelanista.Postojalesučetirivrsteboraca–mirmilon(nakacigiznakribe),Samnićanin(naoružanpoputSamnićana), retiarije (sa slabozaštitnom odjećom) i Traks (trački naoružan), arazlikovali su se po naoružanju. U doba Republike služili su između četiri i šestgodina,auprosjekusuimalipetborbagodišnje.VrlosurijetkostradaliuborbijerpresudaizdobaCarstva–»palacgore-palacdolje«tadanijepostojala.Umirovinisu najčešće radili kao tjelohranitelji i izbacivači. Škole su bile u vlasništvupoduzetnika koji su masno zarađivali iznajmljujući parove gladijatora po cijelojItaliji,najčešćekaoglavnuzanimljivostpogrebnihigara.Mnogisenatoriivitezoviposjedovalisugladijatorskeškole,katkadsvišeodtisućupolaznika,paiviše.građanstvo U ovoj knjizi rimsko građanstvo. Omogućivalo se glasovanje u

plemenuiklasi(akojebiozadovoljengospodarskiuvjetpripadnostiklasi)nasvimgradskimizborima.Građaninasenijesmjelobičevati,imaojepravonasuđenjeporimskom pravu i pravo na žalbu. Katkada su oba roditelja trebali biti rimskigrađani,akatkadasamootac(odatlenadimakMješanac).Građaninjemoraoslužitivojsku,aliprijeGajaMarijasamoakojemogaokupitisvojeoružjeiuzdržavatiseu ratnom pohodu, uz manju svotu koju je dobio od države, najčešće na krajupohoda.Grakho Braća. Kornelija, kći ScipionaAfričkog i Emilije Paule, udana je oko

172.g.pr.Kr.uosamnaestojgodinizačetrdesetpetogodišnjegTiberijaSempronijaGrakha, a Scipion Afrički umro je prije dvanaest godina. Tiberije SempronijeGrakhobiojekonzul177.g.pr.Kr.,cenzor169.g.pr.Kr.ikonzulpodrugiput163.

g. pr. Kr. Kad je 154. g. pr. Kr. umro, za sobom je ostavio dvanaestero djece,nažalost slabog zdravlja (neka su već bila i umrla), pa je Kornelija, iako je bilabrižnamajka, odgojila samo troje djece.Najstarija je bila djevojčica Sempronijakoja se, čim je stasala, udala za svojega rođakaScipionaEmilijana. Imala je dvamladabrata.TiberijeGrakhorođenje163.g.pr.Kr.,anjegovbratGajtekkadaimjeumrootac,154.g.pr.Kr.Dječakejeodgojilanjihovamajka,asvikažudajebilasjajna. BraćaGrakho služila su kod prvogmajčina rođaka, Scipiona Emilijana –Tiberijeutrećempunskomratu,aGajkodNumancije.Bilisuvrlohrabri.TiberijejeposlanzakvestorauBližuHispaniju137.g.pr.Kr.tejeosobnosklopiomirovnisporazum, izbavio poražena Hostilija Mancija iz Numancije i spasio njegovuvojsku.Međutim,ScipijeEmilijandržaojetajčinsramotnimtejeuvjeriosenatdasporazumnepotvrdi.Tiberijenikadnijeoprostiosvojemrođakuizetu.Godine133.pr. Kr. izabran je za pučkog tribuna te počeo ispravljati nepravde koje je senatpočinioiznajmljujućiagerpublicus.Usprkosžestokuprotivljenju,doniojeagrarnizakonkojijeograničiopovršinujavnogzemljištakojejednaosobamožeiznajmitina500jugera(plus250jugeraposinu),pajepostaviokomisijuzaraspodjeluviškazemljišta gradskoj sirotinji uRimu.Htio jeRimosloboditi beskorisnihgrađana iosigurati damu budući naraštajimogu davati sinove sposobne za vojsku.Kad jesenat počeo odugovlačiti, Tiberije Grakho je prijedlog zakona stavio predplebejskuskupštinu,astimjedirnuouosinjegnijezdojerjetobiopresedan.Jedanod njegovih sudrugova, pučki tribun (i rođak)MarkoOktavije, stavio je veto nazakon u plebejskoj skupštini, a onda je protiv zakona smijenjen s dužnosti – jošjednagolemapovredamosmaiorum (odnosnonaslijeđenihobičaja).Zakonitost tihnačina postupanja u nadmetanju nije bila važna protivnicimaTiberijaGrakha, alismetalaimječinjenicaštosusekosilisustaljenimnepisanimzakonima.Kadjetegodine umroAtal III., pergamski kralj, te kad se saznalo da je svoje kraljevstvooporučnoostavioRimu,TiberijeGrakhojezanemariopravosenatadaodlučiotojostavštini te donio zakon da se na toj zemlji nastani rimska sirotinja. NjegoviprotivniciusenatuinaForumuizdanasuudanbilisveogorčeniji.Prikraju133.g.pr.Kr.njegovprogramnijezavršennazadovoljavajućinačin,pajeTiberijeGrakhoprekršiojošjednostaropravilopokojemujepučkitribunmogaoimatisamojedanmandat. Kandidirao se za drugi mandat. U obračunu sa senatorima koje jepredvodio njegov rođak Scipion Nazika, Tiberije Grakho je sa svojimsljedbenicima zatučen naKapitolu. Njegov rođak Scipion Emilijan, koji je bio uNumanciji kada je počinjeno ubojstvo, javno je podržao ubojice i rekao da seTiberijeGrakhohtioproglasitikraljemRima.Neredi su jenjali nakon deset godina, kada je njegovmladi bratGaj izabran za

pučkogtribuna123.g.pr.Kr.GajGrakhobiojeistogkovakaoinjegovstarijibrat,aliučiojenabratovimpogreškamaibiosposobniji.Njegovereformebilesupunoopsežnije–tonisubilisamoagrarnizakoninegoizakonizanabavujeftinogžitaza

gradske siromahe, uređivanje vojne službe, osnivanje rimskih kolonija uinozemstvu,započinjanjejavnihradovadiljemItalije,oduzimanjesenatuovlaštenjanadsudomzaprisilukakobinjihimalivitezovi,ubiranjeporezauAzijispomoćujavnih ugovora koje bi izdavali cenzori i davanje latinskih prava italskimsaveznicima. Taj program nije bio ni izbliza ostvaren kada je završio njegovjednogodišnjimandat,pajeGajGrakhoučinionemoguće–uspiojedrugi'putbitiizabran za pučkog tribuna. Suočio se sa strašnim bijesom i stekao trajneneprijatelje,alinijeodustaoodsvojihreformakojenisuprovedenekrajem122.g.pr. Kr. Stoga se i treći put kandidirao za pučkog tribuna. Međutim, on i njegovprijateljMarkoFulvijeFlakbilisuporaženi.Kadsu121.g.pr.Kr.njegovezakoneiprogramenapalikonzulLucijeOpimijeibivšipučkitribunMarkoLivijeDruz,GajGrakhojepribjegaonasilju.Senatjeodgovoriotakodajeprviputupovijestidonio»ukaz o krajnjim mjerama« kako bi suzbio sve veće bezakonje. Stoga su ubiliFulvijaFlakainjegovadvasina,aGajGrakhojepobjegaoipočiniosamoubojstvou Furinskoj šumi na obroncima brda Janikula. Rimska politika zauvijek sepromijenila,mosmaiorum, drevna utvrda, konačno je uzdrmana. I privatni životibraće Grakho bili su tragični. Tiberije Grakho prekršio je obiteljske običaje(ženidbasKomelijomScipion)testupioubraksKlaudijom,kćeriApijaKlaudijaPulhera,konzula143.g.pr.Kr.,ljutogprotivnikaScipijaEmilijana.Imalisutrisinakoji nisu preživjeli da bi ostvarili politički životni put. Gaj Grakho oženio seLicinijom,kćeri svojegapristašePublijaLicinijaKrasaMucianija. Imali su jednukćer,Semproniju,kojaseudalazaFulvijaFlakaBambalija,arodilajejednukćer,Fulviju, koja je bila ženaPublijaKlodijaPulhera, zatimGajaSkribonijaKurija iMarkaAntonija.grammaticus To nije učitelj gramatike, nego osnova retorike ili javnog

govorništva(vidiretorika).HanibalNajslavnijipunskivojskovođaidržavnik,vodiojekartažanskuvojskuu

ratovimaprotivRima.Rođenje247.g.pr.Kr.uHispanijiukojojjeodrastaoigdjega uvježbavaju za vojnika. Godine 218. pr. Kr. upao je u Italiju i neočekivanimnačinom iznenadio Rim. Sa slonovima je prešaoAlpe, šesnaest godina harao poitalskojGalijiiItalijiipobjeđivaorimskuvojskukodTrebije,Trazimenskogjezerai, napokon, kod Kane. Ali, Kvint Fabije Maksim Kunktator razvio je strategijukojomjeuspioiscrpitiHanibala.Neumornojepratiokartažanskuvojsku,alinijeseupuštao u bitku niti je svojoj vojsci dopustio da je se namami u bitku. FabijeMaksim je uvijek bio u blizini, pa se Hanibal nije mogao odlučiti napasti Rim.Ubrzosugaitalskisaveznicipočelinapuštati,azbogFabijasemoraopovlačitisvedubljenajug,nakončegajeizgubioKampaniju.ZatimjeizgubioTarent,anjegovjebratHazdrubalnasjeveruUmbrijeporaženkodrijekeMetaur.Stiješnjenuzemljibrutijskoj,navrhučizme Italije,203.g.pr.Kr.premjestio je

svoju neporaženu vojsku uKartagu. Kod Zame ga je potukao ScipionAfrički, anakon toga, kao glavar punske države, urotio se sa sirijskim kraljem AntiohomVelikim protiv Rima. Rim je pokorio kralja, pa je opet pobjegao, a utočište jepotražiokodkraljaPruzijeuBitiniji.Kadje182.g.pr.Kr.RimPruzijinarediodaim predaHanibala, on je počinio samoubojstvo. Nepomirljivi neprijatelj Rima uRimujeuvijekštovaniveličan.Haribda Mitološki vir koji se vjerojatno nalazio u prolazu između Italije i

Sicilije, ili kod Herkulovih stupova, ili negdje drugdje. Haribda je uvijek bila upratnjisvojedružice,Scile,čudovištakojejeuzsebevodilobijesnepse,aživjelojeuzHaribdu,paihmornarinisumogli izbjećiakosutimputemplovili.Uantici jeizrekabiti»izmeđuScileiHaribde«značilabiti»izmeđučekićainakovnja«itd.hersonezGrčka riječzapoluotok, rabljenauopćenitijemsmislu,odadeTaurski

hersonez,Tračkihersonez,Cimbrijskihersonezitd.hasta Staromodno koplje rimske pješadije u obliku lista. Kad je Gaj Marije

usavršiopilum,hastajepovučenaizvojneuporabe.Heraklovi stupovi Prolaz između Atlantika i Sredozemlja bio je poznat kao

Heraklovistupovizbogdvijegolemelitice.OnanahispanskojstranizvalaseKalpa(danasGibraltar),anaafričkojAbid.herma Postolje na koje je isprva bila postavljene glava boga Hermesa.

Tradicionalno je na polovici prednje strane bila urešena muškim genitalijama, spenisom u erekciji.U helenističko doba bio je običaj da se sve biste stavljaju nahermu, pa je ta riječ označavala postolje s muškim genitalijama. Posjetiteljidanašnjih muzeja u kojima se nalaze antičke biste na postoljima zamijetit ćekvadratni otvor na polovici prednje strane. Tu su se nekad ponosno kočila dvatestisaipenisuerekciji.Ukršćanskodobatojeizbrisano.Heruščani Savezgermanskihplemenakoji su živjeli oko rijekeAmizija (danas

Ems)irijekeVisurgis(danasWeser).Nekaplemenanapustilasuzavičajoko113.g.pr.Kr.ipridružilaseseobigermanskihTeutonacaiCimbra.HippoRegiusDanasAnnabauAlžiru.HispaniaDanasŠpanjolska,zvanaiIberia.himetskimedMedkojiseskupljaoodpčelanaplaniniHimet,kodAtene.Bioje

čuveniskupocjennezbogcvijećazaispašupčela,negozbogtogaštosehimetskipčelarinisuslužilidimomzaskupljanjemeda.HypanisRijeka,danasBuguUkrajini.IcosiumStarorimskigradudanašnjemAlžiru.igreRimska razbibriga, potječu iz doba raneRepublike, pa i prije. Isprva su se

igre,odnosnoludi,održavalesamozatrijumfvojskovođe,alisu366.g.pr.Kr.ludiRomani, kako su nazvane prve igre, postale važan godišnji događaj koji seodržavaoučastJupiteraOptimusaMaximusa,anjegovasesvetkovinaodržavala13.

rujna.UskorosuseludiRomaniprotegnulinanekolikodana,audobaGajaMarijatrajalisudesetdana.Počinjalisuvjerojatnopetogarujna.Bilojeslabihpokušajadasepriredenatjecanjaušakanjuihrvanju,alirimskeigrenikadanisubilesportska,tjelesnanatjecanja,zarazlikuodgrčkih.Isprvasutobileutrkedvokolica,zatimsupriređivali lov na zvijeri i predstave u posebno izgrađenim teatrima. Prvog danaigara održavala se izvanredna, navodno vjerska procesija u cirkusu, zatim utrkedvokolica, a taj je dan završavao natjecanjemu šakanju i hrvanju. Idućih su danabilepredstaveuteatrima.Komedijesubilepopularnijeodtragedija,asvremenomsuuRepublicifarseimimipostalipopularnijiodstaromodnihkomedija.Prikrajuigara utrke su dvokolica opet glavna zanimljivost, kao i lov na divlje zvijeri. UdobaRepublike gladijatorske borbe nisu bile na programu.One su održavane naposebnim igrama, na forumu, a ne u cirkusu i plaćane privatnim, a ne državnimnovcem.Međutim,onikojusuhtjelistećinaklonostbirača,poputedila,dubokosuposezali u džep kako bi igre bile još zanimljivije i kako bi popunile ograničenedržavnefondove.PrveigreugodininazvanesuludiMegalenses iodržavalesusepočetkom travnja,azatimsu,krajem travnja ipočetkomsvibnja,priređivane ludiCereris i ludiFloriae. Početkom lipnja održavale su se ludi Apollinares, zatim jebila stanka, pa početkom rujna ludi Romani. Na listopadske Ide održavale su sejednodnevne ludiCapitolini koje je priređivao privatni kolegij. Posljednje igre ugodini bile su ludi Plebeii, početkom studenoga, a trajale su nekoliko dana.Slobodni rimski građani sa suprugama nisu plaćali ulaz za igre, žene su u teatrusjedile odvojeno, ali ne i u cirkusu. Ulaz je bio zabranjen robovima ioslobođenicima.IliumRimskinazivzaTroju.IlirijaDivljiplaninskikrajuzaleđuistočneobaleJadrana.Ilva Otok, danas Elba. Bogata nalazišta željezne rude koju su stanovnici

iskopavali.RudačusutopiliizatimdrozgubrodomprevoziliuPišuiPopulonijunarafiniranje.imago, imagines(mn.)Lijepooslikanemaskepredaka sperikompretka rimske

obiteljikojijebiokonzulilipretor.Izrađeneodpčelinjegvoska(posjetiteljimuzejaMadameTussaudznajudasevoštanolicečinistvarnim),apotomcisuihčuvaliukutijama u oblikumalenih hramova. Kutije su držali u atriju kuće, pokraj oltarakućnim bogovima Larima i Penatima, a ugledne su obitelji imale više slavnihpredaka,dakleviše tihkutija.Maska i kutijabudile sudubokopoštovanje.Kadbimuški član obitelji umro, unajmljen je glumac koji je stavljao imago i oponašaopretka. Ako je riječ bila o konzulu, napravili bi njegovu masku i pohranili je uobiteljsku zbirku.Katkad semaska izrađivala za iznimnemuškarce koji nisu bilikonzuli.imperatorDoslovno »vrhovni zapovjednik« rimske vojske.Međutim, riječ se s

vremenom počela rabiti samo za zapovjednika koji je izvojevao veliku pobjedu.

Kako bi od senata dobio dopuštenje da održi trijumfalni mimohod, morao jedokazatidasumunakonbitkenjegovivojniciklicalikaoimperatoru.Imperium(imperij)Stupanjvlastikojijeimaokurulskimagistratilipromagistrat.

Imati imperium značilo je raspolagati vlašću koju donosi određena služba i bitinedodirljiv (ako se djelovalo u granicama određena imperiuma i u skladu sazakonom). Dodjeljivao se uz pomoć lex curiata, a trajao je samo godinu dana.Produljenjejemogaoodobritisenati/ilinarod,akopromagistratiutojgodininisudovršilipovjerenposao.Liktorikojisunosilifascesoznačivalisudataosobaimaimperium.insula, insulae (mn.)Doslovno »otok«, ali i stambena zgrada okružena sa svih

stranaulicamaiprolazima.Rimskesuinsulaebilevisoke(do30m),anekesubiletoliko velike da su imale nekoliko krovnih prozora, ne tek jedan kako je bilouobičajeno.Kaoidanas,većinastanovnikaRimatadaježivjelaustanovima.IolDanasChercheluAlžiru.IsaraRijeka.PostojalojevišerijekakojesunazvaneIsara.JednajedanašnjaIsere

(pritokRajne),drugajedanašnjaIsar(pritokDunava),atrećadanašnjaOise(pritokSequane).IsarcusRijeka,danasIsarcousjevernojItaliji.isonomia Grčka riječ za »jednakost, ravnopravnost«. Međutim, Klisten, atenski

državnik iz šestog stoljeća pr.Kr. koji je navodno razvio oblik vladavine koji suGrci nazvali demokracijom, upotrebljavao je pojam isonomia za zamisaodemokracije.ItalijaNazivzadioApeninskogpoluotokajužnoodrijekaArnoiRubikon,iako

je teško povjerovati da su Rimljani plemena na poluotoku ikad shvaćalijedinstvenomnacijom,makarsupolutokzvaliItalijom.italskaGalija,GalliacisalpinaZemljesjevernoodrijekaArnoiRubikon,sjužne

straneupečatljivapolukrugaAlpakojeItalijuiitalskuGalijurazdvajajuodEurope.Od zapada prema istoku dijeli jemoćna rijekaPadus (danasPo), pa se priroda sobje strane Poa oštro razlikovala. Južno od rijeke narod i gradovi bili suromanizirani,amnogisuimalilatinskaprava.Sjevernoodrijekenarodigradovibilisuvišekeltskinegorimski,audobaGajaMarijasamosuAkvilejaiKremonauživale latinskaprava.Politički, italska jeGalijabilau limbu jernije imalapravipoložajprovincijenikoristikoje suuživali italski saveznici.UdobaGajaMarijamuškarcinisunovačeniurimskupješadiju,čakniupomoćnejedinice.italski saveznici Narodi i plemena koji su živjeli na Apeninskom poluotoku, a

nisuimalipunorimskograđanstvonitisuuživalirimskaprava.Moralisuzarimskuvojskudavatipropisnoopremljenevojnikeiplaćatinjihovouzdržavanje,azauzvratsuimalivojnuzaštituRima.UdobaGajaMarijaplaćalisunajvišeporezauItalijiičesto sumorali davati zemljište za sve veći rimskiagerpublicus. Cesto su dizalioružjeprotivRima(primjericeSamnićani),ilisustaliuzHanibalaidrugeosvajače

protiv Rima (primjerice dijelovi Kampanije). Rim ih je nastojao nadziratiosnivanjem na njihovu području »kolonija« čija su jezgra bili rimski građani idrugi stanovnici koji su uživali najčešće latinska prava ili puna građanska prava.Imalesuvelikutjecajnaživot ipolitikususjednihsavezničkihdržava.Naravno,ubrojnim razmiricama i trvenjima koja su obilježavala život na Apeninskompoluotoku bile su na strani Rima. Italski saveznici neprestano su nastojali zbacitirimskijaramilistećipunagrađanskaprava.TekuposljednjemstoljećuRepublikeRim se opametio i učinio nešto prije nego što je bilo prekasno. Posljednji velikiustupakprijeizbijanjasavezničkogratabiojezakoniz123.g.pr.Kr.–doniogajenepoznatRimljanin–kojijeonimakojisuimalimagistrateuzajednicamakojesuuživale latinskapravaomogućioda trajnodobijupunagrađanskaprava za sebe isvojepotomke.iugerum,iugera(mn.)Juger,rimskamjerazapovršinu.Jedanjugerjebio0,623

(petosmina)ara,ili0,252(četvrtina)hektara.Udanašnjemmetričkomsustavubrojhektaramožesedobitiakosebrojjugerapodijelisčetiri.JadranskomoreMorekojerazdvajaApeninskipoluotokodIlirije,Makedonijei

Epira.NanjegasenastavljaJonskomore.jaramNapravaokovrata volova i drugih teglećih životinja upregnutih da vuku

teret.Uljudskimodnosimaoznačivaojepodčinjenostipokornostdrugima.URimuje postojao jaram ispod kojega sumorali proći mladi oba spola, a nalazio se uKarini.ZvalisugaTigillum, avjerojatno je simboliziraopodčinjenostozbiljnom,zrelomživotu.Međutim,jaramjenajvažnijemetaforičkoznačenjeimaouratu.Vrlorano rimske (ili možda etruščanske) vojske tjerale su poraženog neprijatelja daprođe ispod jarma. Dva su koplja zabijena u tlo, a treće je pod pravim kutompostavljenoniskonanjih,paodraslaosobanijemoglaispodnjegaproćiuspravno,negosemoralasagnuti.Nažalost,neprijateljskajevojskausvojilatajobičaj,pasuirimskevojskekatkadmoraleproćiispodjarma.Tojebilonajtežeponiženje,pajesenatu bilo draže da vojska izgine do posljednjeg čovjeka, nego da žrtvuje čast idignitas. IobičniRimljani,pa ioni sdnadruštva,držali suprolazak ispod jarmanajgorim poniženjem te su htjeli znati zašto se poražena vojska nije borila doposljednjegčovjeka.Julus Jul, sin trojanskog junaka Eneje. U antici je, kao i danas, vladala velika

zbrka u mišljenjima je li njegova majka bila Trojanka Kreuza ili RimljankaLavinija.VergilijejepisaooKreuzi,aLivijeoLaviniji.NijenampoznatokojujerodJulijevacadržaosvojommajkom.JulasuzvaliiAskanije,atojeimeKreuzinusinu sigurno daoHomer. Vergilije je bio službeni pjesnik pod zaštitomAugusta,pripadnikarodaJulijevaca,pajeAugustmoždaželiodasviznajukakojenjegovojulijanskopodrijetlopotpunotrojanskosobjestrane.TkoznaštojemislionjegovpraujakCezardiktator jer jeAugustčesto izvrtaomisli idjela svojegauzvišenog

pretka. Međutim, nije važno tko je bila majka Julijevaca, važno je da je rodvjerovao da su izravni potomci Enejina sina, dakle potomci božice Venere(Afrodite)kojajebilaEnejinamajkaiJulovabaka.Akosesjetimodaserazdobljeod Enejina dolaska u Italiju i rođenja Cezara diktatora 100. g. pr. Kr. poklapa srazdobljemoddolaskaWilliamaOsvajačauEngleskuiEnglezakojidanastvrdedapotječuodnjegovihvojvoda,ondasuiJulijiCezarisvojepodrijetlomoglipronaćiudavnojprošlosti.Julila U ovoj knjizi mlađa kći Gaja Julija Cezara. Nema dokaza da Cezar nije

imaodvijekćeri,ačinjenicadaseuantičkimizvorimaspominjesamoJulijanijenikakavdokaz.Neizmjernomezadivljujeonoštosuantičkiizvoridržalivažnimzazapisivanje,aštonevažnim.Namanajbližiantičkiizvor,Ciceron,pisaojezasvojesuvremenike, pa je zamnoge činjenice pretpostavljao da su općepoznate te ih nespominje. Julija je doživjela duboku starost, bila je jedna od najpoznatijih inajuglednijihženasvojegavremena,suprugavelikogGajaMarijaimajkasinakojije ostavio trag u rimskoj povijesti. Nije ni čudo da je njezino ime sačuvano upovijesti, a druge suCezarovekćeri i njegova supruga,Marcija,manje istaknute.OdPlutarhaznamodajeSulinaprvaženaJulija,dajenakonnjeimaojoštrižene,asamosedvijeposljednjespominjuuantičkimizvorima.AkosesjetimojazakojijeposlijenastaoizmeđuMarijaiSule,razumljivojedajeSulaumemoarima(kojimasekaoizvoromslužekasnijipovjesničari,primjericePlutarh)prešutiosvojuženuiz obitelji Julija. Julija, udovica Gaja Marija bila je živa i zdrava kada je Sulaobjaviomemoare.Možemi se oprostiti ako sam zbog pripovjedačkog toka bilaslobodna,pa sam izmislilamlađu sestruMarijeve supruge Julijekoja seudala zaSulu. Ali to nije sve. Povijesna je činjenica da je Sulino političko i vojnonapredovanjeupočetkubilouskopovezanosGajemMarijem.Tražitekolikoželite,aliugodinamakoje seopisujuuovojknjizinemanagovještajao tomedaSula iMarije nisu bili bliski suradnici. Svi nagovještaji o tome da je Sula sebi htiopripisatizaslugezapobjedeuratuzatoštojeosobnozarobioJugurtupotječuizdvamemoarskadjelaobjavljenapunoposlije,iznekihSulinihmemoarateizmemoaraKvintaLutacijaKatulaCezara.Kadsuobjavljeni,obojicijeodgovaralodaumanjeugledGajaMarija.Ipak,kadsepogledajuisprepletenepolitičkeivojneslužbeGajaMarija i Sule između 107. i 100. g. pr. Kr., nemoguće je iz stvarnih događajazaključitidajetadapostojalopravoneprijateljstvo.Naprotiv,događajigovoredasubilibliski suradnici idasuvjerovali jedandrugome.Da jepostojalanetrpeljivostzatoŠtojeSulanavodnotvrdiodajezaslužanzapobjedunadJugurtom,zaštobigaGajMarije,kaosvojegalegata,poveosasobomuGaliju?AondaseSulaodjednompojavljuje u italskoj Galiji s KatulomCezarom, i to u doba kad je GajMarije sdruge strane Alpa poveo bitku s Teutoncima. Ali ne, čini mi se, zbog sukoba sGajemMarijem.KatulCezarbrzopletonapredujeuzvodnorijekomAtezom,aondaizbijaneobjašnjivapobunaunjegovojvojsci,pasemorabrzopovući.Umjestodau

Rimudigneuzbunu,onmirnosjediuPlacencijiscijelomsvojomvojskomičekaGajaMarija.UtojsepričiSulanespominje,iakojebiostarijilegatKatulaCezara.Ne možemo sa sigurnošću reći, ali logično je da je Gaj Marije poslao Sulu daspriječi gubitak vojske Katula Cezara koju Rim nije smio izgubiti, kao što jelogičnopretpostaviti i da su seposvađali.Ako sevratimonagodinu108.pr.Kr.,kadajeGajMarijedošaouRimkandidiratisezakonzula,možemozaključitidajesigurnoosobnozamolioSuludamubudekvestorjer,kadamujeisteklagodinauNumidiji,Sula jeostaosGajemMarijem,a tobiučiniosamoonaj tko jeosobnoprivržen svojem zapovjedniku. Sula se tek bio s njim vratio kući. I njega je GajMarijeosobnoizabraozakvestora.AkakojeGajMarijetakodobroupoznaoSuluda mu je želio povjeriti tu zadaću? Nisu bili zajedno u ratnim pohodima, međunjima jesedamnaestgodinarazlikeudobi,vodili supotpunodrukčiježivote,akovjerujemoPlutarhu.APlutarhkažedajeSulinaprvaženabilaizobiteljiJulija.Akoje Sulina prva žena, Julija, bila sestra Marijeve žene Julije, imamo odgovor namnoga pitanja. A možda su njih dvije bile u rodu, ili bliske prijateljice. Ali,romanopiscu koji mora priču i likove prilagoditi užem kontekstu jer je temapregolema,savršenoodgovarazamisaodasuonebilesestre.HvalaPlutarhuštojenaveo ime prve Suline žene! Ako se uzme u obzir neosporna činjenica da jeRimljanimaobiteljbilanaprvommjestu,logičnojedasuGajMarijeiSulabiliuuskimobiteljskimvezamaidaježeninaobiteljodstarijegMarijatražiladamlađemSulipomognesvladatiprvikorakucursusuhonorum!ItakojenastalaJulila,mladakćiGajaJulijaCezaraisuprugaLucijaKornelijaSule.JuturnaNimfa,jednaodrimskihautohtonihbožicakojanijeimalaniliknimitu

grčkom smislu (iako je poslije dobilamit, zahvaljujućiVergiliju). Bila je božicavode, imala je svoj bazen i hram uz Vestalske stube koje su vodile na Palatin.Vjerovalosedajetavodaljekovita,pasuhramposjećivalimnogihodočasnici.KalabrijaZbunjujućezapoznavateljedanašnjeItalije!DanasjeKalabrijanavrhu

čizme,aliuanticijebilanapeti.KampanijaBajoslovnobogata iplodnapokrajina,vulkanskapopodrijetlu i tlu,

nalaziseizmeđusamnitskihApeninaiToskanskog(Tirenskog)mora,aprostireseodTarracinenasjeverudojužnogarubadanašnjegNapuljskogzaljeva.NatapajujerijekeLiris,Volturnus/Calor,KlanaiSam,patujesveveće,boljeiplodnijenegousvimdrugim italskimpokrajinama.Grci su je ranonastanili, zatim je pod vlašćuEtruščana,pasepripajaSamnićanima,anakraju jeuvlastiRima.Zboggrčkog isamnitskogpodrijedadijelastanovništva,uvijekjebilasklonabunamainemirima.Gradovi Kapua, Tejan Sidicin, Venafar, Acera, Nola i Interamna bili su važnasredištauunutrašnjosti,alukePuteol,Neapol,Herkulanej,SorentiStabijanajboljesu na zapadnoj obali Italije. Puteol je bila najveća luka s najvećim prometom ucijelojItaliji.KroznjusuprolazileViaCampana,ViaAppiaiViaLatina.

kolaVozilonadvakotačakojesuvukledvijeiličetirizaprežneživotinje,najčešćemazge. Lagane i savitljive grade, drevno vozilo. Rimljani su ga rabili kad su sežurili jer jebilo jednostavnozaupravljanje ibrzo.Međutim,nijebilonatkriveno.Latinski je naziv cisia. Natkrivena kola na dva kotača, teža i sporija, zvali sucarpentum.KanaApulijskigradnarijeciAufidu.Tuse216.g.pr.Kr.Hanibalnačeluvojske

Kartažana sukobio s rimskom vojskom koju su vodili Lucije Emilije Paul i GajTerencijeVaro.Rimskajevojskapotučena.SvedoArauzija105.g.pr.Kr.tojebionajteži vojni poraz Rima. Poginulo je između trideset i šezdeset tisuća vojnika.Preživjelisumoraliproćiispodjarma(vidinatuknicu).Kapitol,MonsCapitolinusJedanodsedamrimskihbrežuljaka,jedininakojemu

su se nalazile gotovo samovjerske i javne građevine.Na vrhuKapitola nije biloprivatnih prebivališta, a u doba Gaja Marija na njegovim su obroncima bilenajraskošnijekućeucijelomRimu.GajMariježiviojeutojčetvrti.Kapua Najvažniji grad u unutrašnjosti Kampanije. Nakon učestalih kršenja

prisege na odanostRimudošlo je do odmazde, aKapua je ostala bez prostrana iiznimnovrijednajavnogzemljišta.SvelasenaagerpublicusKampanije,aimalaje,primjerice, slavne vinograde u kojima se proizvodilo falerijansko vino. U dobaGajaMarijagospodarskadobrobitKapueovisilajeobrojnimvojnimtaborimazaosposobljavanje,gladijatorskimtaborimailogorimazaroboveukojimasudržalizarobljenikeizobližnjihgradova.Narodježivioopskrbljujućitegolemeustanoveislužećiunjima.KarnskeAlpeTajnazivrabimzadioAlpskoglancakojisistočnestraneokružuje

sjevernuItaliju,izapriobalnihgradovaTergesteiAkvileje.Teseplaninenajčešćezovu Julijske Alpe, a naziv Karnske Alpe odnosi se na planine u današnjemaustrijskom Tirolu. Međutim, nisam pronašla dokaz da je po nekom iz obiteljiJulijevaca prije Gaja Julija Cezara diktatora nazvan planinski lanac, papretpostavljamdasuprijenjegaJulijskeAlpebilepoznatepoddrugimimenom.Unedostatku dokaza iz antike (možda ipak postoji, ali ja ga nisampronašla), nazivKarnskeAlpeupotrebljavamizaJulijskeAlpe.Karnućani Jedan od najvećih i najvažnijih keltskih plemenskih saveza uGaliji.

NjihovazemljaprotežesedužrijekeLiger,aprotežesepomeridijanudodanašnjegPariza.Karnućanisvojugleddugujučinjenicidasusenanjihovojzemljinalazilasredištakultovaigalskeškolezaizobrazbudruida.Kastor Stariji od bogova blizanaca Kastora i Poluksa (za Grke Kastor i

Polydeukes), a zvali su ih iDioskuri.NjihovhramnaForumuRomanumubio jegolemi jakostar,dakle,uRimusu ihštovalibaremoddobakraljeva.Stoganisu»uvezeni« iz Grčke, poput, primjerice, Apolona. Posebno značenje u Rimu(pretpostavlja se da su zato poslije povezani s Larima) imali su vjerojatno zbogtogaštojeRomul,utemeljiteljRima,bioblizanac.

KeltiSuvremena,aneantičkariječzaskupinuindoeuropskihnarodakojisudošliizsjeverneisrednjeEuropeuprvimstoljećimaprvogmilenija.Nakon500.g.KeltisunapadalizemljeueuropskomSredozemlju.UHispanijiiGalijisubiliuspješni,au Italiji i Grčkoj nisu.Međutim, u sjevernoj Italiji,Makedoniji, Tesaliji, Iliriku iMezijipustilisukorijeneipomiješalisesastarosjediocima.UGalaciji,usrednjojzapadnojAnatoliji,stoljećimasegovoriokeltskijezik(vidiBrennus[2]).RasnoseKeltirazlikujuodkasnijihGermana.Zasebekažudasupovučeniljudi.Jezikimjedoneklesrodanlatinskom.Rimljaninsevrlorijetkoslužioriječju»Kelt«,rekaobi»Gal.«KeltiberiPripadnicikeltskerasekojajeprešlaPireneje,ušlauHispanijuinaselila

seusredišnjim,zapadnimisjeverozapadnimpodručjima.UdobaGajaMarijabilisuodavnoudomaćeni,paseopćenitodržalodasuurođenici.klasePetskupinarimskihgrađanapodijeljenihpoimetkuizaradi.Najbogatijisu

bili pripadnici prve, a najsiromašniji pripadnici pete klase. Capite censi nisupripadaliklasama.klijent, lat. cliens Podanik, štićenik. Riječ koja označuje slobodnog ili

oslobođenogčovjeka(nijemoraobitirimskigrađanin)kojisezavjetovaočovjekukojega je zvao svojim zaštitnikom, patronom (patronus). Podanik je na svečan imoralnoobvezatannačinprisezaodaćeslužitiislušatisvojegzaštitnika,azauzvratje dobivao razne usluge (najčešće novac, položaj ili pravnu pomoć).Oslobođenirobovisubilipodanicisvojegabivšeggospodarakadihjeonoslobodioteobveze.Ponašanje podanika prema zaštitniku određivao je sustav časti koji se strogopoštivao.Akosibiopodanik,tonijeznačilodanisimogaobitiizaštitnik,atvojisupodanici bili i podanici tvojega zaštitnika. Postojali su zakoni koji su uređivaliodnosesastranimpodanicimaizaštitnicima.Kadjeriječostranimkraljevstvima-podanicima ili državama kojima jeRim bio zaštitnik, postojala je pravna obvezaplaćanjaotkupazaoteterimskegrađane,atosugusaričestoiskorištavalikakobiseobogatili. Dakle, podanici nisu bili samo pojedinci nego i cijeli gradovi, pa izemlje.kloaka,lat.cloaca,cloacae(mn.)Odvodnikanal,kanalizacija.Poznatojedajeu

Rimu vrlo rano sagrađen golem sustav kloaka. Livije kaže da nakon što suGaligotovo do temelja razorili grad 390. g. pr.Kr., nije dobro obnovljen jer je senatstrahovao da će se plebejci odseliti u Veje ako se njihovi zahtjevi ne ispime. Ustaromsugraduulicebilešire,pratilesuglavnukanalizaciju,aunovomsubileužeizavojiteinaglavnimsuodvodimaizgrađenemnogekuće.Koan Riječ povezana s otokom Kos, u skupini Sporada uz obalu Male Azije.

»Koan« je bila poznata izvozna koskoanska svila. To nije bila prava nego divljasvila (prava svila stigla je u Sredozemlje tek u ranom Carstvu). Koansku svilucijenilesuprostitutke,pasuihjednostavnozvaliKoan.kohorta Taktička jedinica u rimskoj legiji, imala je šest centurija, a legija je

najčešće imala deset kohorta. Ako je rimska vojska imala manje od tri ili četirilegije,njezinasesnagamjerilapobrojukohorta.kolegij Skupina stvorena udruživanjem ljudi sa zajedničkim ciljem. Postojali su

svećenički kolegiji, politički kolegiji, primjerice pučkih tribuna, vjerski kolegiji,primjerice liktora i kolegiji po djelatnostima i zvanjima. Neke su se skupine izraznih područja života (pa i robovi) udruživale u kolegije koji su se brinuli zarimskaraskrižjaiodržavaligodišnjesvetkovine,kompitalije.konzul Najviši rimski magistrat koji je imao imperium i konzulat, (suvremeni

znanstvenicinegovore»konzulat«jerjetosuvremenadiplomatskaustanova),atojebionajvišipoložajucursusuhonorum.Centurijatska je skupština svake godinebirala dvakonzula koji su služili jednugodinu.Viši popoložaju, koji je najprijetrebaoimatipotporuodređenabrojacenturija,nosiojefasceszamjesecsiječanj,amladi sudrug je samo gledao. Konzul je na dužnost stupao na Novu godinu, 1.siječnja.Imaojepratnjuoddvanaestliktora,alisamosuliktorikonzulakojijetogmjeseca bio na dužnosti nosili fasces na ramenu.U dobaGajaMarija konzuli sumogli biti patriciji ili plebejci, ali dva patricija nisu mogla istodobno obnašatidužnost. Konzul je trebao imati četrdeset dvije godine, dvanaest godina nakonulaskausenatutridesetojgodini.Njegovimperiumnijebioograničen,obuhvaćaoje cijelu Italiju i provincije i bio nadređen imperiumu namjesnika prokonzula.Konzuljemogaozapovijedativojskom.Kotabus (cottabus) Društvena igra. Ostatak vina u peharu bacao se u veliku

zdjelu, a pobjednik se određivao po broju krakova na prolivenu vinu, iako neznamokakosetotočnoigralo.kurija, lat. curia, curiae (mn.) U početku jedna od trideset najstarijih skupina

rimskognarodaprijeuspostaveplemenaiklasa.Prvirimskirodovisastajalisuseuposebnim dvoranama, na čelu kurije bio je curio ili načelnik koji je birandoživotno.Curiae veteres, odnosno drevne dvorane za sastanke bile su na rubuPalacija uz Palatin, pokraj Vie triumphalis. U doba Gaja Marija kurija je bilapotpunozaboravljenakaopolitičkaidruštvenaustanova.Kodusvajanjapatricijauplebejsku obitelj, ili dodjele imperiuma starijem magistratu, prema lex curiata,trideset jekurijabilopotrebnoza sazivanje sastanka, apredstavljalo ih je tridesetliktora.kurulski stolac, lat. sella curulis Stolac od bjelokosti rezerviran za najviše

magistrate.Nanjemujesjediokurulskiedil,alineiplebejskiedil.Pretorikonzulimali su kurulske stolce. Na njih su pravo imali samo magistrati s imperiumom.Stilski, to je prekrasno izrezbaren stolac, zakrivljenih i ukrštenih nogu, s niskimnaslonima za ruke, ali bez naslona za leđa. Rimljanin u togi sjedio je uspravno,kakosenebiporemetilisloženinaborinaruci,leđimairamenima.kvestor Najniži stupanj u senatorskom cursusu honorum. U doba Gaja Mafija

izborzakvestoranijesamposebi jamčiomjestousenatu,alibilojeustaljenodacenzorinovoizabranekvestoreprimeusenat.Nijepoznattočanbrojkvestorakojisu bili izabrani, vjerojatno ih je bilo između dvanaest i šesnaest. Osoba sekandidirala za kvestora s trideset godina, a to su bile godine za ulazak u senat.Kvestorove su glavne dužnosti bile financijske naravi, vjerojatno je radio udržavnoj riznici u Rimu, ili manjim riznicama, ubirao poreze i lučke namete(sigurnosuutodobabilabaremtrikvestora,zaOstiju,Puteolizaostaleluke),ilijevodiofinancijeuprovinciji.Konzulkojijeupućendavodiprovincijumogaojetražiti da mu kvestor bude određena osoba. To je bila velika čast za budućegkvestoraisigurannačindaosiguramandat.Uuobičajenimjeokolnostimamandatkvestoratrajaogodinudana,aliakogaje tražiokonzulosobno,moraojeostatisnjim u provinciji do isteka njegovamandata.Na dužnost su stupali petog dana uprosincu.Kvirin Jedan od latinskih bogova, božansko utjelovljenje zamisli. Možda je

sabinjanskog,anelatinskogpodrijetla.StanovaojenaKvirinalu,aondjejedavnobilo naselje Sabinjana. Kasnije je to dio Romulova latinskog grada, pa je bogKvirinspojensbogomRomulom.Neznaseštojeonbio,adržisedajeoličenjerimskog građanina, bog rimske skupštine. Njegov posebni svećenik, flamenQuirinalis,jedanjeodtrinajviša,flaminesa,imaojeisvojusvetkovinu,kvirinalije.Ispred njegova hrama rasla su dva stabla mirte, jedno za patricije, a drugo zaplebejce.kviritiPunopravnirimskigrađani.Tomseriječioznačujedagrađaninnikadnije

služio kao vojnik u rimskoj vojsci. To se može zaključiti iz nekih primjedabaCezara diktatora jer je svoje pobunjene vojnike nazvao kviritima, a nakon togizrugivanja oni su od njega odmah zatražili oprost. Međutim, mnogo se togapromijenilooddobaGajaMarijadovremenaCezaradiktatora.Umojojknjizi,udobaGajaMarija»kviriti«sučasniljudi.Lanuvium(Lanuvij)GraduLaciju,danasLanuvio.Lar, Lares (mn.) Rimski bogovi bez oblika, spola i mitova. Oni su numina.

PostojalesubrojnevrsteLara–najčešćesuzaštitnicikuće,kućnibogovi,moglisubiti duhovi zaštitnici ili nekogmjesta (primjerice raskrižja i granica), društvenihskupina(npr.Lar familiaris,obiteljskiLar),djelatnosti (primjericemoreplovstva),ili cijelognaroda (primjericeLariRima).UdobakasneRepublikeprikazivani su(na kipićima) kao dvamladića s psom, aliRimljani su vjerojatno vjerovali da ihimavišeidanemorajutakoizgledati–zacijelojesloženživotnametnuonjihovu»konkretizaciju«.LarespermariniLarizaštitnicimoreplovaca.LarespubliciLarizaštitnicidržave,zvalisuihiLarespatrii.Larius,lacusJezeroLarij,danaslagodiComo.

latinskapravaPosjedovalisuihpripadnicisrednjeggrađanskogstaleža,izmeđupravaitalskihsaveznikairimskihprava.Onikojisuuživalilatinskapravadijelilisumnogepovlastice s rimskimgrađanima: jednako jedijeljen ratniplijen, sklapanjeugovora s građanima i pravna zaštita tih ugovora, sklapanje braka s građanima,žalba na smrtne presude. Ali, nisu imali suffragium, pravo glasa na rimskimizborima,nitisumoglibitirimskiporotnici.NakonpobuneuFregeli125.g.pr.Kr.magistratigradovaipokrajinakojisuuživalilatinskapravadobilisupunarimskagrađanskapravazasebeisvojeizravnepotomke.Latium(Lacij)ItalskapokrajinaukojojjeRim.SasjeverajeograničujeTiber,na

jugu se proteže u zaleđe do Circeja, a na istoku graniči sa zemljom Sabinjana iMaržana.LectisterniumGozbabogova–vjerskiobredkojisenajčešćeobavljaouopasnim

vremenima.Naležajesustavljalikipovebogovaumuško/ženskimparovima,prednjihstavljalijeloitakoizražavalištovanje.legat, lat. Legatus Najviši pripadnik rimskog zapovjednog stožera. Da bi bio

legat,moraojebitisenator,ačestoikonzul(činisedasustarijidržavnicičeznuliza vojničkim životom, pa su svoje usluge nudili zapovjednicima koji su pošli uzanimljivpohod).Legatisuodgovaralisamozapovjednikuibilisunadređenisvimvojnimtribunima.legijaNajmanjarimskavojnajedinicasposobnazasamostalnoratovanje(iakoje

to rijetkomoralačiniti), tj.bila jedostatnapo ljudstvu,opremi inamjeni.UdobaGajaMarija rimska vojska koja je sudjelovala u većem pohodu rijetko je imalamanje od četiri legije i rijetko više od šest. Pojedine legije koje nisu očekivalepojačanjeimalesugarnizonskedužnosti,primjericeuHispanijigdjesuplemenskebune izbijale rijetko, ali su bile žestoke. Legija je imala oko petsto vojnikapodijeljenihudeset kohortakoje su imalepo šest centurija. Imala je i oko tisućuneboraca, a najčešće i manju konjičku jedinicu. Svaka je legija vodila svojetopništvoipopudbinu.Akojojjenačelubiokonzul,imalaješestizabranihvojnihtribuna,aakojeimalazapovjednikakojitadanijebiokonzul,načelujebiolegatilizapovjednikosobno.Časnicisubilicenturioni,biloihješezdesetšest.Iakosutrupeulegijizajednotaborovale,nisusezajednohranileniživjele.Bilesupodijeljeneujediniceodosamdesetljudi(centurijajeimalasamoosamdesetvojnika,uzdvadesetneboraca).LemannaDanasLemanskoiliŽenevskojezero.lex, leges (mn.) Zakon. Poslije se rabi za plebiscite koje je donosila plebejska

skupština.Lexnijebionasnaziakonijebiourezanubronciilikamenuipohranjenu prostoriji ispod Saturnova hrama. Logično je da se zakon u tom hramu vrlokratko zadržavao jer nije bilodovoljnomjesta zapohranjivanjemnogih tablica srimskimzakonima,čakniudobaGajaMarija,osobitozatoštojeidržavnaRiznicabilaispodtoghrama.Tablicesusigurnopremještanenanekoodmnogihmjestaza

kojaseznadasubilaskladištatablica.LexApuleiaagrariaPrvioddvaagrarnazakonaLucijaApulejaSaturnina,kako

bisezemljišteujavnomrimskomvlasništvudaloveteranimaMarijevevojske.PrvizakonurediojezemljuuGrčkoj,Makedoniji,naSicilijiteuAfrici.BilobilogičnodajetazemljadugobilauvlasništvuRimaidasenijedržalavažnom.LexApuleiaagraria(secunda)Tajsamzakonobilježilakaosecundakakobise

razlikovao od prvoga i da ne navodim puni naziv kako ne bih zbunila čitateljeneupućene u antičku povijest. Drugi zakon propisivao je prisegu na vjernost inaišao na žestok otpor u senatu, a o razlozima se još uvijek raspravlja uakademskim krugovima. Pretpostavila sam daje sukob izbio zbog novih zemalja,GalijesonustranuAlpaiBližeHispanije.Sigurnosumnogetvrtkeivelikistočariželjeli tu jakobogatuzemlju,osobito zato što sumislili da jebogata rudama.Nazapadu je uvijek bilo novih rudnika. Zacijelo su se razbjesnili kad je ta zemljaobećanasiromasima.LexApuleiademaiestate Zakon o uvredi veličanstva koji je Saturnin donio za

svojega prvog mandata pučkog tribuna. Centurijatska skupština ostala je beznadzora nad tim zakonom, a dotada je donošenje presude bilo blokirano jer jeokrivljeni morao glasno priznati da se zaratio s Rimom. Zakon je određivaostupnjeve uvrede i razrezivao kaznu za tzv. »neznatne uvrede«. Poseban quaestio(sud), za predmete povezane jedino s uvredom, predan je vitezovima koji su biliporotniciipredsjedavalisudom.Lex Apuleia frumentaria Saturninov zakon o žitu, pretpostavila sam da je

donesenunjegovudrugom,aneprvommandatupučkogtribuna.Drugasicilijanskabunarobovatrajalajevećčetirigodine,pajeuRimuzavladalanestašicažita.Zakonseboljeuklapaudruginjegovmandatzatošto jeSaturnintadasnažnozagovaraosiromahe.Lex Domitia de sacerdotiis Zakon je 104. g. pr. Kr. donio Gnej Domicije

Ahenobarbudrugommandatupučkogtribuna.Određivaoječlanstvousvećeničkimkolegijimapontifexa iaugura iznadonihkoji su iznovabirani,a tradicionalnosuprimali nove članove. Po novom su zakonu novi članovi oba kolegija birani naposebnojplemenskojskupštininakojojjezasjedalosedamnaestplemenaizabranihkockom.LexLiciniasumptuariaZakonprotivraskošikojijedonionepoznatLicinijeKras

nakon 143. g. pr. Kr. Zabranjivao je posluživanje određenih jela na gozbama,primjericepoznat tiberskigrgeč, ostrige i riječne jegulje, teneumjerenuuporabugrimizneboje.Lex sumptuaria Zakon koji je određivao količinu raskošne i skupe robe i/ili

hranekojujeRimljaninmogaokupitiiliposjedovatibezobziranasvojebogatstvo.UdobaRepublikezakonsenajvišebavioženama,propisivaojekoličinunakitakojiježenasmjelanositi,zabranjivaovožnjuunosiljciiliukočijamaunutarServijevih

zidina.Nekisukonzulishvatilidaženesputanezakonommogubitivrloneugodniprotivnici.LexVilliaannalisDoniogaje180.g.pr.Kr.pučkitribunLucijeVilije.Određivao

jenajnižudobzacurulesmagistratus(vjerojatnotridesetdevetgodinazapretoraičetrdesetdvijezakonzula),ačinisedajeodređivaodatrebajuproćinajmanjedvijegodineizmeđuobnašanjajedneidrugedužnostitedamoraproćidesetgodinakakobiseistaosobamoglaopetkandidiratizakonzula.LexVoconiademulierumhereditatibusUsvojen169.g.pr.Kr.,tajjezakonoštro

ograničiopravaženanaoporučnonasljedstvo.Ženanikakonijemoglabitiglavnanasljednica, čak ni ako je bila jedino dijete. Ispred nje je bio najbliži rođak poočevojstrani.Ciceronnavodislučajukojemuse lexVoconiaosporio jer imovinapreminulog nije bila procijenjena na cenzusu. Ali pretor (Gaj Ver) odbacio jeprigovorinijedopustiodaženabudenasljednica.Zakonjenajvjerojatnijekršenjernam je poznato nekoliko velikih nasljednica (primjerice Antonijeva treća ženaFulvija).UovojjeknjiziKornelija,majkabraćeGrakho,uspjeladobitidopuštenjesenata,atojebilomogućejernijebilomuškihnasljednika,paseprimjenjivaostarizakontesunasljednicibiladjecabezobziranaspol.Činisedajepraetorurbanusimao znatnu slobodu u tumačenju zakona o nasljeđivanju. Nije bilo sudova zasaslušavanjestranakakojebiseparničilezbognasljedstva,daklegradskijepretorbiokonačnisudac.LibijaDiosjeverneAfrikeizmeđuEgiptaiCirenake.liktor Jedan od malobrojnih javnih službenika koji je radio za senat i rimski

narod.Postojaojekolegij liktora,neznamokolikoječlanovaimao,alibiloihjedovoljno da budu pratnja svim nositeljima imperiuma, u Rimu i izvan njega, teobavljajudrugedužnosti.Liktor jemogaobiti rimskigrađanin,alisigurno jebioniskog podrijeda jer je plaća bila mala, pa je prihode uglavnom stjecaodarežljivošćuonihkojejepratio.Ukolegijusuliktoribilipodijeljeninaskupineoddeset (dekurije), svaka jenačelu imalaprefekta,abilo je inekolikopredsjednikakolegija koji su bili nadređeni prefektima. U Rimu je liktor nosio običnu bijelutogu,aizvanRimagrimiznutunikusaširokimcrnimpojasomukrašenimbroncom.Na pogrebima je nosio crnu togu. Kolegij liktora smjestila sam iza hrama LaraPrestia,naistočnojstraniForumaRomanuma,iakozatonemastvarnihdokaza.LigerRijeka,danasLoireuFrancuskoj.Ligurija Planinski kraj između rijekaArno iVar, prostirala se u zaleđu sve do

vrhovaprimorskihAlpa i ligurijskihApenina.Glavna lukabila jeGenua,najvećigrad u zaleđu Dertone. Siromašan kraj jer je bilo malo obradive zemlje.Najpoznatijapomasnojvuniodkojesuseizrađivalinepromočiviogrtačiiplaštevi,paisagum–vojničkekabaniceiliogrtači.Osimtoga,bilojerazvijenogusarstvo.lihnitSpominjegaPlinijeStarijikaodragikamenizzapadneNumidije.Danasse

držidajetobioturmalin.

LilybaeumLilibej,najvećigradnazapaduSicilije.LirisrijekaDanasGariglianouItaliji.Lugdunum(Lugdun)DanasLyonuFrancuskoj.lustrum Latinska riječ koja je označivala šestogodišnji mandat cenzora i

ceremoniju s kojom su cenzori završavali census (popis građana prema imutku)običnarimskognarodanaMarsovojpoljani.magistrati Izabrani predstavnici senata i naroda rimskog, poglavari, državni

činovnici . U srednjem razdoblju Republike svi su magistrati bili članovi senata(izabranekvestorenajčešćesuzasenatoreimenovalinovicenzori),pajesenatimaoprevagu nad narodom sve dok narod (kao plebs) nije počeo donositi zakone.Magistratisubiliizvršnavlast.Najmlađijebiovojnitribunkojinijeimaodovoljnogodina za ulazak u senat, ali ipak je bio pravimagistrat. Njemu nadređen bio jekvestor,iznadnjegajebiopučkitribuniplebejskiedil.Kurulskiediljebionajmlađimagistratsimperiumom,iznadnjegajebiopretor,anajvišijebiokonzul.

Cenzorjeimaoposebanpoložajjer,iakonijeimaoimperium,tonijemogaobiti

čovjek koji nije bio konzul. U opasnim vremenima senat je imao pravoopunomoćitiizvanrednogmagistrata,diktatora,kojijeslužiosamošestmjeseci,anakon istekamandatanije bioodgovoran za svojedjelovanje.Diktator je osobnoimenovaozapovjednikakonjicekojijezapovijedaovojskomibionjegovzamjenik.maiestasminutaDoslovno»neznatna uvreda«, kakobi se razlikovala odvelike

uvrede, kad se teško prekrše građanska prava i zarati s Rimom. Lucije ApulejSaturninprvijemaiestasminutaurezaonazakonskepločekaokaznenodjelotejepostavioposebansudkadjeprviputbiopučkitribun103.g.pr.Kr.Utomsusudusjedilisamovitezovi,asudilosesenatorima.NakonSaturninovazakonaodbačenjestarizakonzaizdaju,perduellio,zakojijebilaovlaštenacenturijatskaskupština.Makedonija ZaRimljane u dobaRepublikemnogo veća pokrajina od današnje

Makedonije. Započinjala je na istočnoj obali Jadrana, ispod dalmatinskog Ilirika,negdjekodgradaLisa,južnagranicabilajegranicasEpirom,advijenajvećelukenaJadranuzatrgovinusItalijombilesuDirahijiApolonija.NasjeverujegraničilasMezijom,azatimseprostiralaistočno,prekovelikihplaninaukojimasuizviralerijekeMorava,Aksij,StrimoniNest.NajugujegraničilasgrčkomTesalijom,aizaNestasTracijomtezauzimalauskipriobalnipojasuzEgejdoHelesponta.PristupMakedonijiograničivalesuriječnedoline.BarbarskaplemenaizMezijeiTracijenajčešćesuprodiralapodolinamaMorave,Aksija,Strimonai

Nesta.UdobaGajaMarijatosuuglavnombiliSkordisciiBesani.Najugujejediniprohodan put izmeđuMakedonije i Tesalije vodio dolinom Tempe. Prvobitni sustanovnici vjerojatno bili germansko-keltskog podrijetla. U brojnim najezdamatijekomstoljećastarosjediocisusemiješalisnarodimadorskog,tračkogiilirskogpodrijetla. Dugo je bila prirodnim preprekama podijeljena na državice koje sumeđusobno ratovale, a ujedinili su je kraljevi koji su vladali prije Filipa II.On injegovsinAleksandarVelikistvorilisumoćnudržavu.NakonAleksandrovesmrti,Makedonija je najprije iscrpljena u borbama za prijestolje, a zatim se sukobila sRimom.Posljednjegkralja,Perzeja,poraziojeEmilijePaul167.g.pr.Kr.Rimljaninisu uspjeli od Makedonije napraviti samostalnu republiku, pa je 146. g. pr. Kr.nevoljkouključenauRimskoCarstvokojeseširiloprovincijama.Malaca(Malaka)Grad,danasMalagauŠpanjolskoj.Mamilijeva komisija Poseban sud koji je osnovao pučki tribun Gaj Mamilije

Limetan 109. g. pr. Kr. Bio je ovlašten da propita odnose između Jugurte izNumidijeinekihRimljana,osobitomagistrata.maniplaStarataktičkajedinicaurimskojlegiji.Imalajesamodvijecenturije,au

dobaGajaMarijabila jepremalenazasukobesvojskamaskojimajeRimpočeoratovati,pajujeMarijeukinuo.manumisijaČinoslobađanjaroba.Doslovnoznačenje je»puštanje izruke«.Kad

jegospodarbio rimskigrađanin,manumisija je sama robudavalaprava rimskoggrađanina te je uzimao ime svojega bivšeg gospodara, dodajući ga svojemropskomkaocognomen. Rob jemogao biti oslobođen na više načina – otkupomvlastitim novcem, posebnim potezom gospodara u povodu nekoga važnogdogađaja, primjerice punoljetnosti, nakon dogovorena broja godina služenja, ilioporučno. Iako je rob na neki način postao jednak gospodaru, zapravo jemoraoostati gospodarev podanik, osim ako to nije izričito poništeno. Mogućnosti za

političko napredovanje bile su neznatne jer je po zakonu postao pripadnikomjednogaoddva(odukupnočetiri)gradskaplemena–eskvilinskogilisuburskog–pa je njegov glas bio bezvrijedan na plemenskim izborima.Najčešće je bio jakosiromašan te nije ulazio ni u jednuod pet klasa, dakle nijemogaoglasovati ni ucenturijatskim skupštinama. Međutim, većini je robova rimsko građansko pravobilojakoprivlačno,neizosobnihrazlogavećzbogpotomaka.Kadajerobjednommanumisijom oslobođen, do kraja životamorao je nositi kupastu kapicu koja sezvalaKapaslobode.MarkomaniJedanodtrinarodakojisu120.g.pr.Kr.pošliuseobugermanskih

plemena. Bili su Kelti u bliskim vezama s Bojanima iz Bohemije, a izvorno suživjeli na izvoru rijeke Albis. Godine 113. pr. Kr. priključili su se Cimbrima iTeutoncimausedmogodišnjemlutanju.Maržani Jedan od najvažnijih italskih naroda. Maržani su živjeli kod jezera

Fucine koje je bilo njihovo, a proširili su se po visokim Apeninima i držaliplaninskeprijevojenazapadnoj,daklerimskojstrani.Njihovapovijestpokazujedasu uvijek bili odaniRimu, pa nisu pristupili ni Samnićanima niHanibalu.Bili sujakoratoborni,bogatiibrojni,vrlosuranousvojililatinskijezik.GlavnigradbiojeMaruvij,adrugiivažnijigrad,AlbaFucens,biojelatinskakolonijaslatinskimpravimakojujeRimpostavionanjihovupodručju.Maržanisuštovalizmijeibilisupoznatikaokrotiteljizmija.Marsova poljana (Campus Martius) Sjeverno od Servijevih zidina, na jugu

graniči s Kapitolom i na istoku s brdom Pincianom. Ostali se dio nalazio ugolemom zavoju rijeke Tiber. Na Marsovoj su poljani vojske u taboru čekalepovratakimperatorastrijumfalnogmimohoda,tujevojskavježbalaiodržavalesuse vježbe za mlade vojnike, na njoj su bile staje za konje koji su sudjelovali uutrkama kočija, održavala se skupština comitia centuriata, a povrtnjaci su semiješali s javnim parkovima. Via lata (Via Flaminia) prelazila je sjeverno prekoMarsovepoljane.MartaSirijskaproročicakojajeprorekladaćeGajMarijesedamputabitirimski

konzul.OdnjegajedobilaobećanjedaćejeodvestiuRim,pajeunjegovojkućikao gošća živjela do smrti. Redovito je sablažnjivala građane pojavljujući se ugrimiznojnosiljci.Bilasamslobodnadaproširimnjezinoproročanstvo,pauovojknjizionakažedaćeMarijevnećakbitivećiRimljaninodnjega,atosamučinilakakobidogađajiusljedećojknjizibililogičnijiirazumljiviji.Masilija DanasMarseilles. Prekrasna morska luka u južnoj Galiji s onu stranu

Alpa,nedalekoodušćarijekeRodan,utemeljenakaogrčkakolonijaoko600.g.pr.Kr.Stanovnike su zvaliMasiljani, a oni suubrzouspostavili trgovačke i kulturneveze s Galijom te potaknuli heleniziranje galskih plemena koja su živjela uztrgovačke putove. Najviše su utjecali na Volke Tektosage iz Toloze, Ligure izNicejeilukeHerculisMonoecus(danasNicaiMonako)tenanarodekojisuživjeli

u donjem toku rijekeRodan.Masiljani suGalima donijeli vinovu lozu imasline.Brzo su shvatili značenje Rima, pa su u drugom punskom ratu bili na njegovojstrani.PožalilisusenakrvoločneSaluveizzapadneLigurije,paje122.g.pr.Kr.uslijedio slavni galski vojni pohodGnejaDomicijaAhenobarba nakon kojega jeosnovanaGalijasonustranuAlpa.MauretanijaDanasMaroko.UdobaGajaMarijakrajnji zapad sjeverneAfrike.

RijekaMuluhabilajegranicaizmeđuNumidijeiMauretanije,oko960kmzapadnoodCirte.StanovnikesuzvaliMaurima,aporasisubiliBerberi.GlavnigradbiojeTingis (danasTanger). Imali sukraljeve.Kada jeGajMarije ratovaos Jugurtom,kraljjebioBokh.Mediolanum(Mediolan)GradusjevernojItaliji,danasMilano.mentula,mentulae(mn.)Lat.opscenariječzapenis.mentulamcaco»Seremtisenakurac!«merdaLat.opscenariječ–govno,priježivotinjskinegoljudskiizmet.Metela Kalva Sestra Lucija Cecilija Metela Dalmatika, pontifexa maximusa, i

KvintaCecilijaMetelaNumidskog.UdalasezaLucijaLicinijaLukula,majkabraćeLukul.Rijetkaženasvojegadobakojasespominjeuantičkim izvorima.Naglasuzbogljubavnikaiznižihklasaisablažnjivihpreljuba.mini,mimus Isprva grčki igrokaz. Najveće pristaše stekao je u Rimu, pa mu

nakontrećegstoljećapr.Kr.popularnostneprestanoraste.Glumciu tragedijamaikomedijamanosilisumaskeipoštivalistrogenaglaskeimetrikuizvornogteksta,aglumciumirnimanisunosilimasketesurazvilitehnikukojubismodanasnazvaliimprovizacijom.Rasporedzapletaisituacijabiojezadan,aliizvedbeglumacanisuse oslanjale na upamćene dijaloge.Mim je za ljubitelja pravog teatra tragedije ikomedije bio vulgaran, prostački, to je bilo loše kazalište i još štošta, ali zboggolemepopularnostinarimskimigramapolakojeistisnuoformalnudramu.Mimisusigurnobilijakosmiješni.Činisedajepreživiouzadanimlikovimacommediedell'arte, primjerice karirani kostim Harlekina podsjeća na centunculus lude izmirna.minim Svijetlocrven pigment kojim je zapovjednik koji je išao u trijumfalnom

mimohodu bojio lice, čini se zbog toga da izgledom podsjeća na kip JupiteraOptimusaMaximusakojijeimaoliceodterakote.Mitridat Tradicionalno ime kraljeva Ponta. Šest kraljeva Ponta zvali su se

Mitridat,aposljednjijebionajvećiodsvih.KraljevskakućaMitridatatvrdilajedapotječeod starih iranskihkraljeva,posebiceodDarijaVelikog, aliosobekoje suprikazanenaprekrasnimkovanicamaizPontasugermansko-tračkogpodrijetla.modius,modii(mn.)Rimskamjerazažito.Jedanmodijimaoje6kg.MonsGenavaPrijevoj.NeznamkakosuRimljanitočnozvalidanašnjiplaninski

prijevojMont-Genevre koji je vodio od izvora Dore Riparije u Italiji do izvoraDurance u Francuskoj. Slobodno sam latinizirala suvremen francuski naziv,

sukladnonazivimazaalpskeprijevojejersenalazinaViiEmilijiDomiciji.MosaRijeka,danasMeuse(nizozemskiMaas).MoselaRijeka,danasMoselle.MuluhaRijeka,danasMoulouyauMaroku.MutulRijekausrednjojNumidiji.Jošseuvijekraspravljaotomegdjesetarijeka

nalazila.Kodmene je to pritok rijekeBagradas, a to samnašla uAtlasuklasičnepovijesti(uredioRichardJ.A.Talbert).MutinaGrad,danasModenauItaliji.nadimak,lat.cognomen,cognomina(mn.)Drugoimerimskihmuškaracakojisu

sehtjelirazlikovatiodsvojihimenjakaiprezimenjaka.Unekimobiteljimabilojenužno, primjerice, Kvint Cecilije Metel Pobožni, Scipion Nazika! Najčešće seukazivalo na tjelesno ili duševno obilježje (klempave uši, ravni tabani, grba), iliveliki podvig, recimo Ceciliji Meteli imali su nadimak Dalmatik, Balearik,Numidski.Mnogisubilisarkastičniivrlodomišljati.namjesnik Konzul ili pretor, prokonzul ili propretor koji je – najčešće godinu

dana–upravljaoprovincijomuimesenatainarodarimskog.Njegovimperium semijenjao, iako je za boravka u provinciji bio nedodirljiv vladar. Odgovoran zaobranu,administraciju,ubiranjeporezainametatejošmnogodrugoga.Narbo(Narbon)GraduGaliji,danasNarbonneuFrancuskoj.narodSvirimskigrađanikojinisučlanovisenata–patricijiiplebejci,siromasii

prvistalež.Neapol Grad, danas Napulj. Bio je jedna od najvećih i najuspješnijih grčkih

kolonija u južnoj Italiji. Pod rimskom je vlašću od kraja četvrtog stoljeća pr.Kr.Kada jeHanibal počeo stvarati probleme,Neapol jemudro ostao odanRimu, panijeostaobezzemlje.UdobaRepublikepunomanjevažnalukaodPuteola,aliipakjenapredovala.nektarPićebogova.Činisedasepravioodmeda.nefasLat.grijeh,bezbožnost,nepravda.Nemausus (Nemauz) Grad u Galiji, danas Nimes u Francuskoj. Nalazi se na

zapadnoj strani slanih močvara u delti Rodana, a od vremena Gneja DomicijaAhenobarba (oko120.g. pr.Kr.) cestompovezan sgradomArelatomna istočnojstrani delte. GajMarije je temeljito obnovio taj put dok je 104. g. pr. Kr. čekaoGermane.nemoLat.nitkoiništa.Nikomedes (Nikomed) Ime kraljeva Bitinije. Postojala su tri ili četiri kralja

Nikomeda,aznanstvenicisesporeotomekolikoihjetočnobilo.nomen, nomina (mn.) Ime obitelji ili roda. Kornelije, Julije, Domicije, Livije,

Marije,Marcije,Sulpicijeitd.bilasuimenarodova.NorikDanasistočniTirolislovenskeAlpe.StanovnikesuzvaliTaurisci,abilisu

Kelti.GlavnonaseljebilajeNoreja.nosiljkaBilajenatkrivenaiimalajenožicenakojimajestajalakadbijespustili

natlo.Sobjejestraneimalavodoravnedržačekojisustršaliisprediizanje.Nosiloju je četiri do osam ljudi, držeći je za nosače. To je bio spor, ali najudobnijiprijevozuantičkomsvijetu.NumancijaGradićsčetiri tisućeKeltibera,nagornjemtokurijekeDujeiBližoj

Hispaniji. Uspješno se odupirao rimskim vojskama, počevši od Katona Cenzora,195. g. pr. Kr., pa do HostilijaMancina 137. g. pr. Kr. A onda je 135. g. pr. Kr.Scipion Emilijan zadužen da ga pokori i tomu je uspjelo nakon opsade koja jetrajalaosammjeseci.JugurtaizNumidije,GajMarije,PublijeRutilijeRufiKvintCecilijeMetelNumidskibilisuustožeruScipionaEmilijana.Kadsegradnakrajupredao,ScipionEmilijandoslovnogajesravniosazemljom,pogubioilirastjeraostanovnike i iskoristio ga kao primjer drugim Keltiberima da im pokaže da nemogupobijeditiRim.numen,numina(mn.)Doslovno»božanstvo« (ali i»klimanjeglavom«).Numen

jeriječkojomseslužesuvremeniznanstvenici,anisuseslužilinjomeRimljani,zaneobičnubestjelesnupriroduizvornihitalskihirimskihbogova.Moždaihjeboljenazvatiduhovnasila.Tistaribogovibilesusilekojesuupravljalesvime,odkišeivjetradokućnogapraga,odpravilnogpostavljanjagraničnikadoonogaštodanaszovemo sreća. Riječ s kojom se danas najčešće opisuju je »numinozan«.U dobaRepublike, kad je grčki utjecaj postao stvar kulturnog ugleda, mnogi izvorninuminoznibogovidobilisuime,spol,pailik,aliozbiljnobismopodcijeniliRimkadbismorimskuvjerunazvalikrižancemiiskvarenomgrčkomvjerom.Zarazlikuodgrčke, rimska jevjerabilauskopovezanasa svimrazinamavlasti i jednobezdrugoganijemogloopstati.Topotječejošodrimskihkraljeva,kadsusvibogovibilinuminozni,izadržalosesvedokkršćanstvokojesunametnulicareviinjihovdvor nije potkopalo staru vjeru rimske države. U dobaGajaMarija, davno prijenegoštojedržavnavjerapočelaslabiti,čaksuinajbistrijiionikojisenisudržaliuobičajenihpravilaRimljanistrogopoštivalivjerskapravila,paiGajMarijeiGajJulijeCezar diktator. Ti suRimljani, vjerojatno zbog tog numinoznog čimbenikavjere,bilijakopraznovjerni.NumidijaAntičkadržavausredišnjojsjevernojAfricikojaseprostiralanazapad,

jugiistokodKartage,poslijerimskeprovincijeAfrike.Prvobitnostanovništvobilisu Berberi, a živjeli su polunomadskim životom. Nakon pada Kartage Rim iScipionipodržalisuosnivanjekraljevskedinastije,aosnivačjebiokraljMasinisa.GlavnigradbiojeCirta.oakum Grubo povezano vlakno, u antici od vunastih sjemenaka, javorova

»pamuka«iligrubihvlakanalana.Katkadseupotrebljavalozabrtvljenje,anajčešćezastijenjusvjetiljkama.

oppidumUovojknjizitojeutvrđenonaselje,najčešćenavrhubrda,izkojegaseštitilo zemljište ispod njega.Rabimga za utvrde uGaliji čiji su stanovnici nosilidugukosu.opusincertumNesigurnagradnja–nazivzbognepravilnogizgledatakograđenih

zidina,najstarijiodnekolikonačinanakojesuRimljanigradilizidine.Fasadaodnepravilna manjeg kamenja, povezana žbukom, s unutarnjom šupljinom koja jeispunjena žbukom od crnog karbida i vapnenca pomiješanih s tucanikom(caementd).Postojedokazidasuzidinetakograđenejošod200.g.pr.Kr.UdobaGajaMarija,drugadva,kasnijanačinagradnjejošnisuuspjelazamijenitiovaj.ordoZaRimljanedruštvenaskupinaistogobiteljskogpodrijetlaibogatstva.oskički jezik Jezik Samnićana, Lukanaca, Frentanaca, Apuljaca, Brutijana i

KampanacanaApeninskompoluotoku.Srodanlatinskom,aliirazličitodnjega.UdobaGajaMarijaživirasprostranjenjezik.PraviRimljanipreziralisuonekojimajebiomaterinski.oslobođenikOslobođenrob.Iakojebioslobodan(aakojenjegovbivšigospodar

bio rimski građanin, i on bi bio rimski građanin), ostao je pod zaštitom bivšegagospodara,audobaGajaMarijarijetkojemogaoglasovatijerjepripadaojednomoddvagradskaplemena–suburskogilieskvilinskog.Ponekadseslobodnjak,kojijebio iznimnosposoban ilibezobziran,mogao jakoobogatiti ipostatimoćan,paondaiglasovatikaopripadnikklase.OstijaLukanajbližaRimu,naušćurijekeTiber.Uranoj rimskojpovijesti tusu

bileslanemočvareizkojihsevadilanajbolja,moždajedina,sol.UdobaRepublikejeutvrđengrad,aupunskimratovimapostajerimskompomorskombazom.Zbogproblema s nanosima i sprudovimaOstija nikad nije bila dobra luka, ali ipak jeimalavelikpromet.ZbogbrzaimuljevitaTiberasamosunajmanjebrodicemogleplovitidoRima,paserobaizvelikihisrednjihbrodovaiskrcavalauOstijiislalauRim na teglenicama. Tu su bile žitnice. Imala je svojega kvestora, zadužena zaistovariprijevozžitaizaubiranjeporezaicarina.PadusRijekaPad,danasPousjevernojItaliji.Pamfilija Dio južne obaleMale Azije između Licije (nasuprot Rodu) i Cilicije

(nasuprotCipru).VisokaplaninaTaurstrmoglavljujeseumore,paimakrševituinepristupačnuobalu.Zaleđejeprekrivenogustimborovimšumama,alikrajjebiojako siromašan, stanovništvo nije imalo od čega živjeti, pa im je zbog toganajunosnijebilobavitisegusarstvom.papyrus Od debelih stabljika egipatskog močvarnog papyrusa izrađivao se na

mukotrpan i vrlo domišljat način papir. U velikim se količinama mogao dobitiupravo samo od egipatskog papyrusa. Nije poznato kada se papyrus počeoprerađivatiupapir,aličinisedanijebiouširojuporabiprijeprvogPtolemeja,oko322,g.pr.Kr.Neupitnojedajesvevećauporabapapirakaomaterijalazapisanje

nakon trećeg stoljeća pr.Kr. najveći prinos pismenosti u staromvijeku. Postupakkoji je izumio Rimljanin Fanije (vidi Fanijev papir) oko 150. g. pr. Kr. zapoboljšanje kakvoće papira omogućio je lakšu njegovu dostupnost, pa je bio jošjeftiniji.PeligniNarodusredištuApeninskogpoluotoka,savezniciMaržanaiSabinjana.pergament Kad je kralj Ptolemej V. Epifanije od Egipta oko 190. g. pr. Kr.

zabranioizvozpapiraizEgipta,došlojedovelikenestašiceprikladnogmaterijalaza pisanje, pa je u azijskom Pergamu ubrzo usavršen proces za proizvodnjunadomjestkazapapirkoji jepostaopoznatkaovellum, odnosnopergament.Kožamladih životinja, osobito janjadi, ispirana je, pomno ostrugana i zatim ulaštenaplovućcem i kredom. Međutim, papyrus se opet pojavio na svjetskom tržištu, aproizvodnjapergamentauPergamunijemoglaistisnutipapirodpapyrusajerjebioskupljiisporijeseizrađivao.Rabiosezadokumentekojisubilitolikovažnidasutrebalitrajati»vječno«.prijevojBrenNazivpotječeodprvogaoddvakeltskavođekojisusezvaliBren

(vidi Bren [1]), a koji je preko njega upao u Italiju, ili od pripadnika keltskogplemenakojisusezvaliBreni,aživjelisunaAlpamakodtogprijevoja.NajnižiodalpskihprijevojazaItalijupratiojetokrijekeIzare,pritokeAteze.Rijetkoserabiojerjezemljasjevernoodnjegabilanepristupačna.prijevojSalasDanasdvaprijevoja,MaliiVelikisv.Bernard.Patavij Danas Padova u sjevernoj Italiji. Grad u italskoj Galiji koji se najbrže

razvioibionajbogatiji.paterfamiliasGlavaobitelji,mogaoječinitištojehtiosčlanovimasvojeobitelji,

atojepravobiločvrstozaštićenozakonimarimskedržave.PatraGrad,danasPatrainaPeloponezuuGrčkoj.Nalazio se izvanKorintskog

zaljeva,najužnojobaliPeloponeza,zbogvjetrovaimorskihstrujaprirodniprolazzamoreplovcekojisuuGrčkudolaziliizTarentailisaSicilije.patriciji Izvorna rimska aristokracija, ugledni građani i prije rimskih kraljeva

koji su trajno zadržali svoj obiteljski naslov i ugled, nedostupan plebejcima makolikokonzulaimaliusvojimobiteljima.AlisrazvojemRepublikeirastommoćiplebejaca razmjerno njihovu bogatstvu, patriciji su gubili posebna prava ipovlastice, a u doba Gaja Marija često su čak donekle siromašni u usporedbi sobiteljimaplebejskoga podrijetla.U antici nisu svi patricijski rodovi bili jednakostari:JulijevciiFabijevcisupoložajpatricijasigurnoimalinekolikostoljećaprijeKlaudijevaca. Patriciji su brak sklapali na posebnoj ceremoniji koja se zvalaconfarreatio,biojedoživotan,apatricijskeženenikadanisuimaleonakvuslobodukakvu su uživale plebejke. Neke svećeničke dužnosti mogli su obnašati samopatriciji,rexsacrorum i flamenDialis,anekisenatorskipoložajibili sučuvanizapatricije,interrexiprincepssenatus.UdobaGajaMarijasamosunekepatricijskeobitelji redovito davale senatore (ali ne i konzule): Emilijevci, Klaudijevci,

Kornelijevci, Fabijevci (ali samo usvojenjem), Julijevci, Manlijevci, Papirijevci,Pinarijevci,Postumijevci,Sergijevci,Servilijevci,SulpicijevciiValerijevci.patron,patronus Društvo u Rimskoj republici bilo je organizirano po sustavu

zaštitnikaipodanika.IakomoždanajmanjipoduzetniciiobičniradniciuRimunisuuvijekulaziliutajsustav,ipakjeprevladavaousvimdruštvenimslojevima.Patronjesvojimpodanicima(vidiklijent)nudiozaštituiusluge.pedagog,paedagogusUčiteljmaledjece,zaduženzaosnovnuizobrazbu,čitanje,

pisanjeiračunanje.Najčešćerobilioslobođenik,živiojesobitelji,ponarodnostiupraviluGrk,aliodnjegaseočekivalodapoučavanalatinskomigrčkom.PeloponezPoluotokkojijeimedobiopoPelopu,sinuTantalovu.JužnidioGrčke

kojijesazaleđempovezanuskimgrlom,Korintskimkanalom.UdobaGajaMarija,Peloponez je nevažan i slabo nastanjen, kao i zalede, a stanovnici su radijedobrovoljnoprodavaniurobljenegodačamekodkuće.Penati, lat. diPenates Kućni bogovi. Među najstarijim i numinoznim rimskim

božanstvima (vidinumeri), Penati (Penates) su štovani u svakom rimskomdomu,zajedno s Vestom (božicom ognjišta) i Larima (Lares familiares), posebnimobiteljskim predstavnicima Lara. Kao i Lari, Penati su prikazivani kao mladići,najčešćebrončanimkipićima.PenatespubliciIzvornodržavnidiPenateskojisubilizaštitnicirimskedržave.U

dobaRepublike,Penatespublicištovanisukaozaštitnicijavnihdobara,daklebilisuzaštitnicidržavnogblagostanjaiplatežnemoći.peripatetik Sljedbenik filozofske škole koju je osnovao Aristotel, a razvio

njegov učenik Teofrast. Nažalost, Teofrastove nasljednike nisu zanimaliAristotelovispisi,pasujediniprimjeraknjegovihdjeladaliNelejuizScepsisakojiih je odnio u Scepsis (grad u Troadi) i ostavio u svojem podrumu u kojemu suzaboravljeniležali150godina.Nazivperipatetikdobilisusljedbeniciteškolezbognatkrivena šetališta unutar škole po kojemu su šetali i raspravljali. U doba GajaMarija filozofija je bila na lošem glasu jer je izgubila širinu Aristotelovazanimanja,okrenulaseknjiževnosti,književnojkritici,pisanjunetočnihbiografijakićenimstilomimoralnimpitanjima.Pesinunt Gradić u istočnoj Frigiji, poznat po svetištu i proročištu posvećenu

božiciCybele,velikojmajcikojaseiuRimuštujekaoMagnamater(Velikamajka).phaleraeOvalni, izrezbarensrebrniilizlatnidisk,promjeraoko75do100mm.

Najprije su ih nosili rimski vitezovi kao znamenje, simbole časti i s njima kitilisvojekonje.UdobasrednjeRepubliketosuvojniordenizakonjicu,aliudobaGajaMarija i ordenzapješadiju.Phalerae koji je dobio vojnik bio je u nizu od devetkomada(potriutrireda),nanizanihnakožnojvrpcikojasenosilaprekokošuljeilicuirassa(oklopa).Picen,Picenum Pokrajinana istočnoj obaliApeninskogpoluotoka, otprilikena

listunjegovečizme.NazapadujegraničilasvisokimApeninima,nasjeverujebila

Umbrija, a na jugu i zapadu Samnij. Kako je zauzimala veći dio obale Jadrana,imalajedvijeprometneluke,AnconuiFirmumpicenum.Najvažnijigraduzaleđuiglavno središte bio je Asculum picenum. Stanovništvo je izvorno italskoga iilirskogroda,ali tijekomnavaleprvogavođeBrenamnogisuseKeltinastaniliuPicenuipomiješalisdomaćimstanovništvom.UdobaGajaMarijaPicencijancisubilitemeljitopomiješanisKeltima,osobitonasjeveru.pilum, pila (mn.) Rimsko pješačko koplje, usavršio ga jeGajMarije. Imalo je

vrlo malu i oštru željeznu glavu i otprilike metar dug drven nosač na koji senastavljao drugi drven dio, prilagođen lakšem držanju. Marije ga je usavršiooslabivši spoj željezna i drvena dijela, pa bi se, kad bi udarilo o štit ili tlo,prepolovilodaganeprijateljinemoguupotrijebiti.Alirimskisumajstoriulegijimoglivrlobrzopopravititeprelomljenepilume.Pisae(Piza)GraduEtruriji,danasPišauItaliji.PlacencijaGrad,danasPiacenzausjevernojItaliji.Jedanodnajvećihinajvažnijih

gradovauitalskojGaliji,kolonijaslatinskimpravimaod218.g.pr.Kr.Značenjemu naglo raste kada je cenzorMarko Emilije Skaurprinceps senatus

narediogradnjudobrecesteodtirenskeobalekrozDertonu,PlacencijuidolinomrijekePadus.plebeius(plebs)Svi rimskigrađanikoji nisubili patriciji bili suplebejci, dakle

pripadalisuplebsu.UdobaraneRepublikeplebejacnijemogaopostatisvećenikom,kurulskim magistratom, pa ni senatorom. To nije dugo trajalo – isključivepatricijskeustanovepadale supodnasrtajimaplebejaca,pa jeudobaGajaMarijavrlomalibrojnevažnihpoložajabio čuvan samozapatricije.Plebejci su stvorilinovoplemstvokakobisenjihovinajistaknutijipripadnicirazlikovaliodostalih,pasu onoga koji je postao konzulom zvali nobilis (plemić), a svi njegovi izravnipotomcitakođersubiliplemenitogroda.plebiscit Strogo govoreći, zakon koji se donosio u plebejskoj skupštini nije se

zvaolex,tj.zakon,negoplebiscitum(odatlesuvremenariječ»plebiscit«).VrloranoupovijestiRepublikeplebiscitisuimalisnaguzakona,akadje287.g.pr.Kr.uvedenlex Hortensia, postali su formalnim dokumentom. Nakon toga nije bilo gotovonikakvezakonskerazlike izmeđuplebiscituma i lexa.UdobaGajaMarijagotovosvisupravničinovnicikojisubilizaduženizaurezivanjezakonanaploče,kakobisesačuvalizapotomstvo,zaboravilinavestijesuliurezalipravilexiliplebiscitum.Onisuihjednostavnoshvaćalikaozakone.pleme, tribus U doba raneRepublike tribus za Rimljane više ne znači narodna

nego politička skupina koja je služila samo državi. Bilo je ukupno trideset petplemena–tridesetjednoseoskoičetirigradska.Šesnaestprastarihplemenaimalojeimenapopatricijskimrodovima,daklebilisugrađanipripadnicitihplemena,ilisu isprva živjeli na zemljištu u vlasništvu patricijskih obitelji. U ranoj i srednjojRepublici,kadserimskopodručjenaApeninskompoluotokupočeloširiti,stvorena

su nova plemena kako bi se u politički život uključili novi građani. I kolonijerimskihgrađanabilesujezgrenovihplemena.ČetirigradskaplemenanavodnojestvoriokraljServijeTulije,iakosečinidasunastalaposlije,udobaraneRepublike.Posljednjeplemestvorenoje241.g.pr.Kr.Svipripadniciplemenaimalisupravoglasa na plemenskoj skupštini, ali taj je glas bio nevažan.Najprije su se zbrajaliglasovi iz plemena, a onda bi pleme, kao cjelina, dalo svoj glas. Dakle, naplemenskimskupštinamagolembrojgrađanaizgradskihplemenanijeImaoutjecajnarezultatglasovanjajerjebilotridesetjednoseoskoplemekojejeimalopojedanglas, čak i ako bi samo dva pripadnika pojedinog plemena pristupila glasovanju.Pripadnici seoskih plemena nisu živjeli u graduRimu, a gotovo su svi senatori ivitezovipripadaliseoskim(odličnim)plemenima.Poluks»zaboravljenblizanac«,Kastorovbratšakač,jednoodčetverodjecekoje

jekraljTindrejimaosLedom.Bilisurođeniistodobno.DvojejezačeoTindrej,advojeZeuskojijeulikulabudaobljubioLedu.KastoriHelenapripalisuZeusu,aPoluks (Polydeukes) i Klitemnestra Tindreju. Osuđen je da se spominje nakonsvojegabrata,ačestojeprešućivan.RimljanisuhramKastoraiPoluksanaForumuRomanumuzvalisamo»Kastorov«.Pomeriwn (pomerij) Zaziđe i predziđe grada Rima, prazan pojas posvećene

zemlje s obiju strana gradskih zidina. Označen kamenjem koje se zvalo cippi, anavodnogajeodrediokraljServijeTulije,nijesemijenjalosvedovremenaSulediktatora.PomeriumnijetočnopratioServijevezidine,panijesigurnodajezidinesagradiokraljServijeTulijekojibisezacijelopobrinuodazidinepratepomerium.OkruživaojecijelidrevniRomulovgradnaPalatinu,alineiAventinnitiKapitol.Popredaji sedržalodapomeriummožepovećati samoonaj tko je znatnouvećaopodručjeRima.Uvjerskomsmislu,Rimsenalaziounutarpomeriuma,asveizvannjegabilojepukorimskopodručje.ponsLat.most.pontifexNalatinskomjezikusvećenik.Mnogifilolozimisledajeunajranijedoba

Rima pontifex bio graditelj mostova jer su svećenici nadgledali gradnju svihgrađevina. Ali u doba Republike pontifex je bio poseban svećenik, imao je svojkolegijibiovjerskisavjetnikrimskihmagistratajerjerimskomvjeromupravljaladržava.Isprvasusvipontifeximoralibitipatriciji,ali300.g.pr.Kr.lexOgulnia jepropisaodapolovicačlanovakolegijamorajubitiplebejci.pontifexmaximusGlavardržavnevjereinajvišisvećenik.Činisedajesmišljenu

ranojRepublici,nadomišljatrimskinačin–kakobisezaobišlapreprekaidasenedižeprevišebukejerjerexsacrorum(naslovkojisunosilirimskikraljevi)postaovrhovnim svećenikom.Umjesto da uznemire javnost i ukinu rexa sacrorum, novivladariRima,utjelovljeniudržavi,jednostavnosustvorilinovogpontifexakojijepouloziipoložajunadvisiorexasacrorum.Nazvalisuga.pontifexmaximusibiojebiran, a ne nametnut, kako bi se istaknuo njegov državni položaj. Isprva je

vjerojatnomoraobitipatricij,aliusrednjojRepublicizacijelojebioplebejac.Bioje nadređen svim članovima raznih svećeničkih kolegija, pontifexima, augurima,fecijalima,drugimnižimsvećenicimaivestalkama.UdobaRepublikeboraviojeunajvažnijemdomusu publicusu, kući u državnom vlasništvu koju je ipak dijelio svestalkama.Njegovslužbenistožer(imaojeznačenjehrama)biojeumalojstarojRegijinaForumuRomanumu.PopulonijaLučkigradnazapadnoj,tirenskojobaliApeninskogpoluotoka.porticus Portik, trijem, natkrivena kolonada u obliku duge i ravne arkade ili

četverokut koji je okruživao dvorište (peristil) najčešće je mjesto za sklapanjejavnih i trgovačkih poslova. Porticus Margaritaria na vrhu Foruma Romanumanazvan je po trgovcima biserima koji su tu imali prodavaonice. U PorticusMetellina uz hram Jupitera Statora na Marsovoj poljani bili su smješteni uredicenzoraimnogiposlovniuredi,uPorticusMinucia,kodCircusaFlaminiusa,urediedilazaduženihzapodjelubesplatnažita,auzPorticusAemilia,koji jegledaonadokoverimskeluke,uredesuimalitrgovciuvoznomiizvoznomrobom.praefectusfabrum»nadglednikradnika iobrtnika«.Najvažnijičovjekurimskoj

vojsci zapravo nije pripadao vojsci, bio je civil kojemu je zapovjednik dodijeliopoložaj praefectusa fabrum. Bio je odgovoran za cjelokupnu opremu i opskrbuvojske, od stoke i hrane za nju do ljudi i hrane za njih. Sklapao je ugovore strgovcimazanabavuopremeiopskrbe,pajebiojakomoćanimogaoseobogatitiakonijebiočastančovjek.praenomen,praenomina(mn.)PravoimeRimljanina.Maloihseupotrebljavalo,

moždanajvišedvadesetudobaGajaMarija,apolovicaodnjihbilasuvrlorijetka.Svaki je rod rabio samo nekapraenomina, pa je broj iskorištenih imena bio jošmanji.Suvremenipovjesničarpo imenu (praenomen)može saznati je li netkobiopravi pripadnik svojega roda. Primjerice, Julijevci su se služili samo imenima»Sekst«, »Gaj« i »Lucije«, pa ako se netko zvaoMarko Julije vjerojatnonije biopraviJulijevacpatricijskogroda.Licinijevcisuvoljeliimena»Publije«,»Marko«i»Lucije«,Pompejevci»Gnej«,»Kvint«i»Sekst«,Kornelijevci»Publije«i»Lucije«.Neke obitelji imale su praenomina koja su samo oni rabili. Tako je »Apije«pripadao samo Klaudijevcima, a »Mamercije« Emilijevcima Lepidima. Jedna odvelikih zagonetka za suvremene povjesničare je Lucije Klaudije koji je u kasnojRepublici bio rex sacrorum. »Lucije« nije praenomen Klaudijevaca, ali kako jesigurno bio patricij, Lucije Klaudije je morao biti pravi Klaudijevac. Po mojemmišljenju,postojaojeogranakrodaKlaudijevacakojijeimaopraenomen»Lucije«ikojijetradicionalnouvijekdržaopoložajrexasacrorum.pretor Ta je dužnost bila druga najstarija stuba na rimskom cursusu honorum

magistrata (osim položaja cenzora koji je nešto posebno).U ranojRepublici dvanajviša magistrata zvala su se pretori. Ali krajem četvrtog stoljeća pr. Kr. riječ»konzul«rabilasezatenajvišemagistrate.Uidućimdesetljećimapostojaojesamo

jedanpretor,atojesigurnobiopraetorurbanusjersepodužnostimoraobrinutizagradRim (pa sukonzulimogli slobodno ratovati).Godine242.pr.Kr. stvoren jedrugi pretor, praetor peregrinus. Ubrzo su osvojene prekomorske provincijekojima su trebali namjesnici, pa su 227. g. pr. Kr. stvorena još dva pretora, zaSiciliju iSardiniju.Godine197.pr.Kr.umjestočetiribilo ih je šest jer je trebaloupravljati s dvije Hispanije. Nakon toga nisu stvarani novi pretori. U doba GajaMarijabrojpretoraustaljen jenašest.Moramrećidaseoko togavode rasprave.Danas postoje dvije škole povjesničara – jedni misle da je Sula kao diktatorpovećao broj pretora na osam, a drugi tvrde da ih je osam bilo u vrijeme braćeGrakho.Jasamsezadržalanabrojuodšestpretora.praetor peregrinus Prevela sam kao »pretor za strance« jer se bavio samo

sporovimaiparnicamaukojimabaremjednastrankanijebilarimskigrađanin.UdobaGajaMarijadijeliojepravdu,pajeobilaziocijeluItaliju,akatkadajeputovaojošdalje.BiojezaduženizasudskesporoveizmeđustranacaugraduRimu.praetorurbanusPrevelasamkao»gradskipretor«.UdobaGajaMarijadužnost

mujebilavezanagotovojedinouzsudskeprocese,biojeodgovoranzanadziranjepravosuđaisudovaugraduRimu.NjegovimperiumzavršavaojeosamkilometaraizvanRima,aizRimanijesmiobitiodsutanvišeoddesetdana.Akosuobakonzulabila izvan Rima, bio je najviši magistrat, pa je bio opunomoćen za sazivanjesjednicasenataipripremanjeobraneRimaakobidošlodonapada.Onjeodlučivaomoguliparničaridoćinasud,anajčešćejeodmahrješavaosporove, izvanpravasudskogprocesa.primus inter pares »prvi među jednakima«. To je bio poklik, uzrečica svih

Rimljanakojisusebavilipolitikom.Unjemujesažetasvrharimskihpolitičara–stajati ispred sebi jednakih. To znači da je morao imati sebi ravne, jednake porođenju, iskustvu, naobrazbi, obitelji, položaju, postignućima i dignitasu.Nepogrešivo ukazuje na činjenicu da rimski plemić nije želio postati kralj ilidiktator jer bi se tada izdignuo iznadostalih i nebi imao sebi ravne.Rimljani suobožavalinadmetanje.primuspilusCenturionnačeluvodećecenturijeuvodećojkohortirimskelegije,

daklenajvišicenturionutojlegiji.Tajječindobionakonnekolikopromaknuća,adržalisuganajsposobnijimucijelojlegiji.princeps senatus Najugledniji u senatu. Cenzori su birali senatora patricija

besprijekorne ispravnosti imorala koji je imao visokedignitas iauctoritas – zaobnašanjedužnostiprincepsasenatusa.Vjerojatno to nije bio doživotan naslov, aprovjeravao se svakih pet godina kada bi dva nova cenzora stupila na dužnost.MarkoEmilijeSkaurpostao je relativnomladprincepssenatus,vjerojatnodok jejošbiokonzul115.g.pr.Kr.Nijebilouobičajenoda sepostaneprinceps senatusprije izbora za cenzora (Skaur je za cenzora izabran tek 109. g. pr.Kr.), pa je tomjestodobiokaoiznimnupočast, ili je(kakodanaspovjesničarismatraju)115.g.

pr.Kr.bionajvišisenatorpatricijsposobanzatajpoložaj.Skaurjenaslovzadržaodosmrti,a,kolikonamjepoznato,položajmunikadnijebioozbiljnougrožen.privatus Privatni građanin, ali u ovoj knjizi to je čovjek koji je član senata, ali

nemapoložajmagistrata.prokonzul Državni službenik s položajem konzula. Taj je imperium davan

konzulu pri kraju mandata od godinu dana kojemu je senat povjeravao vojnozapovjedništvoiliupravljanjeprovincijomuimesenatainarodarimskog.Mandatje trajao godinu dana, a često je bio produljen ako je bio u pohodu protivneporažena neprijatelja. Ako konzular nije mogao upravljati nepokornomprovincijomkojojjetrebaoprokonzul,anepropretor,poslalibipretorakojijetegodineimaomandationbidobioimperiumprokonzula.Imperiumprokonzulabioje ograničen na područje provincije ili zadatak, a gubio se u trenutku kad bi seprešaopomeriumgradaRima.proletariiDruginaziv zanajniži sloj rimskihgrađana, isto što icapitecensi ili

siromasi. Korijen riječi je proles, potomstvo, djeca u bezličnom smislu jer sunajsiromašnijigrađanijedinosvojudjecumoglidatiRimu.propretorDržavnislužbenikspoložajempretora.Tajjeimperiumdavanpretoru

koji je bio na dužnosti ili pretoru nakon isteka mandata, a davaomu je moć daupravljaprovincijomipopotrebivodirat.Kaoiimperiumprokonzula,propretorjegubio svoj imperium kad bi prekoračio pomerium Rima. Imao je manju moć odprokonzula,a imenovanjeakojenjegovaprovincijabilamirna.Dakle,mogaojevoditisamonametnutrat.Nijegasmioizazvati.provincija, lat.provincia Područje dužnostimagistrata ili promagistrata koji je

imao imperium. Ta je riječ označivala i mjesto obnašanja imperiuma, drugimriječimapodručjeiliposjedRimakojemujetrebaonamjesnik.UdobaGajaMarijasvesuserimskeprovincijenalazileizvanItalijeiitalskeGalije.pterigijKožnetrakekojesupadaleodpojasadokoljenakaokiltiodramenado

nadlaktica kao rukavi.Katkad je imao rese na krajevima. Tradicionalno obilježjevišihčasnikaizapovjednikarimskevojske,nisuganosiliobičnivojnici.Puteol Grad u Kampaniji, danas Pozzuoli. U doba Gaja Marija najvažnija i

najprometnija luka u Italiji. Njegove su tržnice nadmašile i Delos. Dobro uređengradsdobromupravom,iakovelikaluka,vrloprivlačankaoljetovalištezabogateRimljane.Najpoznatijagradskaobiteljbili suGranijikoji suvjerojatnoodržavalivezesGajemMarijemilatinskimgradomArpinom.Rea Silvija Kći Numitora, kralja Albe Longe u doba prije postanka Rima.

Numitora je s prijestolja zbacio mlađi brat Amulije, pa je Rea Silvija postalavestalkomkakonebiimaladjece.Ali,spaziojujebogMarstejujesilovao.Kadaje Amulije saznao da je trudna, strpao ju je u tamnicu, a blizance koje je rodilastavio u košaru od trske i bacio u Tiber. Košara je plovila do podnožja Ficusa

Ruminalisa,svetesmokveuzkasnijeKakusovestubekojevodenaPalatin.Blizancejepronašlavučicaiothranilaihuobližnjojšpilji.SpasilisuihiodgojiliFaustulinjegova suprugaAkaLarencija.Blizanci,Romul iRemubili suAmulija i vratiliNumitoranaprijestoljeAlbeLonge.DrugoimeRejeSilvijejeJulija.RegiaDrevnagrađevinanaForumuRomanumu,neobičnaoblika,okrenutaprema

sjeveru.Unjoj jebiouredpontifexamaximusa i stožer kolegijaponti-fexa.To jebio posvećen hram, imao je svetišta, oltare i artefakte za najstarije i numinoznerimskebogove,Opsiconsivu,Vestu,Marsa svetih štitova i koplja (vidinumen).Unjojjepontifexmaximusdržaosvojuarhivu.Tonikadanijebilonjegovoboravište,apopredajisevjerovalodajetubiodomNumePompilija,drugogakraljaRima.Rem Romulov blizanac. Pomogao Romulu utemeljiti naselje na Palatinu i

podignutizidine,aondagajeRomulubiojerjetezidinepreskočio.Činisedajeriječbilaosvojevrsnomsvetogrđu.repetundae Naknada štete. Do vremena Gaja Grakha nije se sudski progonilo

namjesnike provincija koji su zloupotrijebili svoj položaj za osobno bogaćenje.Postojalo je nekoliko posebnih sudova ili komisija za suđenje određenimnamjesnicima–itojebilosve.Članovitihranihposebnihsudova(quaestiones)bilisu samo senatori, pa su ubrzo postali predmetom izrugivanja jer suci i porotnicisenatori ne bi osudili sudrugove senatore namjesnike. A onda je 122. g. pr. Kr.ManijeAcilijeGlabro,vjernidrugGajaGrakha,doniolexAciliapremakojemusučlanovitrajnogsudazazlouporabupoložajabilivitezovi,austanovljenojeitijelood450vitezova iz kojega subirani porotnici.Godine106. pr.Kr.KvintServilijeCepionvratiojesvesudove,paitaj,senatu.Aondagaje101.g.pr.Kr.GajServilijeGlaucije vratio vitezovima i znatnopoboljšao čime je uspostavio standard za svesudove.Namapoznati slučajevi govore i o namjesnicima iz provincija koji su seobogatili,aličinisedaje,nakonštojedonesenlexAtilije122.g.pr.Kr.,tajsudbioovlaštenzasvaprotuzakonitabogaćenja.Građanidoušnicibilisunagrađeni,aonikojinisubiligrađaniiuspješnosupodignulioptužnicupredsudom,nagrađenisugrađanskimpravima.Republika Složenica od dvije riječi, res publico., dakle ono što čini narod kao

cjelinu,odnosnonačinvladavine.Danasriječ»republika«značiizabranuvlastkojanepriznajemonarhakaosebinadređena,alikadsuRimljaniuspostaviliRepubliku,vjerojatnojenisutakoshvaćali,iakojebilaalternativamonarhiji.rex sacrorum U doba Republike drugi po značenju pontifex u svećeničkoj

hijerarhiji.Mogao je biti patricij i bio je sputan brojnim zabranama kao iflamenDialis.retorika Govorničko umijeće od kojega su Grci i Rimljani napravili pravu

znanost. Pravi govornik izlagao je poštujući stroga pravila koja nisu propisivalasamo izlaganje riječima nego i tjelesne pokrete. U ranoj i srednjoj Republicipreziralisugrčkeučiteljeretorike,akatkadsuoničakbiliprognaniizRima.Katon

Cenzor bio je ljuti neprijatelj grčkih retora.Ali Scipionovi istomišljenici i druginaobraženirimskiplemićibilisegrkofili,pasusvladalirimskeprotivnikeiudobabraćeGrakhomlade su rimske plemiće poučavali grčki retori, a rimski su bili unemilosti.Postojeraznistiloviretorike.LucijeLicinijeKrasOratorvoliojeazijskistil, kićeniji i dramatičniji od atičkoga.Treba imati na umuda je publika koja seokupila da sluša govornika, političara ili suca na sudu vrlo dobro poznavalaretoriku.Kritičkisugledaliislušalijersupoznavalipravilaitehnikeinijeihbilolakozadovoljiti.RhenusRijeka,danasRajna.UanticijebilaprirodnagranicaizmeđuGermanijei

germanskihplemenaiGalijeigalskihplemena.Široka,dubokaisnažna,pajenisumoglipremostiti.Rhodanus (Rodan) Rijeka, danas Rhone. U njezinoj velikoj i plodnoj dolini

živjela su keltska plemena Gala, vrlo rano pod utjecajem Rima. Nakon pohodaGneja Domicija Ahenobarba 122. i 121. g. pr. Kr., dolina Rodana sve do zemljeHeduanacaiAmbarapostajediorimskeprovincijeGalijesonustranuAlpa.RiaPlutarh(pišenagrčkom)kažedasemajkaKvintaSertorijazvalaRia,ali to

nije latinskoobiteljsko ime.Međutim, idanas je»Ria«»Marija«odmilja, a to jelatinsko obiteljsko ime, primjerice Gaja Marija. Kvint Sertorije je od početkasvojegavojnogaživotnogputabioprivrženGajuMariju,svedovremenakada jeMarijevoponašanjepostalonepodnošljivočakinjegovimnajodanijimpristašama,pasepitamotkudatozagonetnoimepomajci.Sertorije je,kažePlutarh,biojakoprivržensvojojmajci.ZaštoondanjegovamajkanebibilaMarija,Riaodmilja,ikrvnarođakinjaGajaMarija?Natajnačinrješavammnogapitanja.Kaospisateljicaromana, bila sam slobodna Sertorijevu majku učiniti krvnom rođakinjom GajaMarija.Alitojepukonagađanjejernepostojistvarandokaz.Rimska luka Rimljani su je jednostavno zvali Luka. To je bila obala Tibera

nizvodnoodPonsasubliciusa,tj.Drvenogmosta,nagradskojstranirijekenakojojsu izgrađeni dokovi i skladišta za prihvat teglenica i brodica koje su neprestanostizaleizOstije.RobakojusuiskrcaliuOstijitakojestizalauRim.RimskaselukanalazilaizvanServijevihzidinaibilajestiješnjenanauskompojasuriječneobalezbogaventinskihliticanakojimasubiladržavnaskladištažita.Romul Istaknuti blizanac (vidi Rem, Rea Silvija). Kada je podignuo grad na

Palatinu i ubio brata,Romul je okupiomuškarce iz grada i u usjeku između dvagrebenanaKapitoluosnovaoutočištezaokupljanjeizbjeglica,mahomkriminalaca.Žene za svoj grad nije mogao pronaći, pa je za gozbu pozvao sve stanovnikesabinjanskog naselja naKvirinalu, a onda im oteo žene. Nakon toga sabinjanskonaseljepostajedioRomulovagradakojisepočeoširiti,avlažna,tmurna,močvarnadolina izmeđuPalatina ibregovanasjeveroistokubila jenepristranopodručjenakojemusetrgovaloinakojemsuseodržavalijavniskupovi.PoslijejepoznatokaoForumRomanum.Romul je dugovladao.Aonda je jednogdanapošaou lovpo

Kozjimmočvarama naMarsovoj poljani i tu ga je zatekla strašna oluja, nije sevratiokući,pasepočelovjerovatidasugauzelibogoviiučinilibesmrtnim.rostraMnožinaod»rostrum«,kljunbrodaodbronce iliojačanehrastovine.Taj

opasan predmet stršao je ispred pramca, ispod vodene linije, a rabio se zaprobijanjeprotivničkihbrodova.Kada jekonzulGajMenije338.g. pr.Kr. napaovolštansku flotu u Ancijskom zaljevu, potpuno ih je potukao i zauvijek slomioVolske.Kakobiobilježiosvojupobjedu,skinuojekljunovesazarobljenihbrodovaistavioihnazidForuma,uzpodijzagovornikaukomiciju.Nakontogatajsepodijzoverostra.RusicadaLukaublizinigradaCirteuNumidiji.SabatiailiVadaSabatiaDanasSavona,lukanaligurijskojobali.SabinjaniNarodkoji jegovoriooskički i živio sjeverno i istočnoodRima,od

predgrađadovrhovaApenina,napodručjudrevnogputa solipremaJadranu,Viesalarie.Bilisupoznatipočestitosti,hrabrostiineovisnosti.NajvažnijigradovibilisuReata,NersijaiAmitern.SabisRijeka,danasSambreuFrancuskoj.sacro-sanctus Nepovrediv, častan, pučki tribuni bili su sacro-sancti, odnosno

njihova osoba bila je nepovrediva, nije ih se smjelo tjelesno napasti ni omesti uobavljanju dužnosti. To su svojstvo dobili od svojeg gospodara, plebsa, koji sezarekaodaćepoštivatinepovredivostsvojihmagistrata,pučkihtribuna.saepta Ograda, obor, tor – u doba Republike jednostavno otvoren prostor na

MarsovojpoljaninedalekoodVielateiVillepublice.Tunijebilotrajnihgrađevina,aliipakjetobilomjestonakojemujezasjedalacenturijatskaskupština,tj.comitiacenturiata.Nanjojseredovitoglasovalo,pajesaeptabilapodijeljenaprivremenimogradamakakobipetklasamogloglasovatiusvojimcenturijama.sagumVojničkiogrtač,kabanicazaloševrijeme.Napravljenodmasnevunekako

bibionepromočiv,skrojenkaopunikrugsrupomnasredinizaglavu,pokrivaojecijelotijelo.NajboljisuseizrađivaliuLigurijijerjenjihovavunabilanajbolja.Salašani Keltsko pleme koje se nastanilo u velikoj alpskoj dolini rijeke Durie

maior, sjeverno i zapadno od Mediolana. Nakon upada Rimljana u salašanskudolinuudrugomstoljećupr.Kr.narodsepovukaoižešćeoduproRimu.Rimljaneje privuklo zlato, a bilo ga je u izobilju u koritu rijeke Duria maior, u bliziniEporedije.Ali, ispirači zlatakojibi sezaputiliuzvodnobili su izloženinapadimaSalašana. Gaj Marije učvrstio je vlast Rima kad je svoje veterane naselio uEporediji, pa su se Salašani povukli na Alpe i Rimljanima znatno otežali prolazprekoprijevojakojesunadzirali.SamnićaniStanovniciSamniuma(Samnija),narodkojijegovoriooskičkiiživio

na području između Lacija, Kampanije, Apulije i Picena. Najvećim dijelom to jebrdovit ineplodankraj.Gradovisubili siromašni imali,anajvažniji suBovijan,

Kajeta iEllan.NajvećisubiliEsernija iBenevent,kolonijekojesu imale latinskaprava,autemeljio ih jeRim.UcijelojpovijestiSamnićanisubili ljutineprijateljiRima, a nekoliko su puta u ranoj i srednjoj Republici žestoko porazili rimskuvojsku.Alinisuimaliniljudstvaninovcadazauvijekzbacerimskijaram.Oko180.g.pr.Kr.SamnićanisuoslabilitesenisumoglioduprijetinovimnaseljenicimakojejeRimprotjeraoizLigurijekakobismiriostanjenasjeverozapadu.Rimjemislioda je to bio dobar potez, ali pridošlice su se ujedinile sa samnitskimnarodom, aRimsumrzilikaoinjihovidomaćini,Samnićani.Nakontogasamnitskiotporjača.Sardinija Jedna od najstarijih rimskih provincija. Veliki otok u Toskanskom

(Tirenskom)moru,zapadnoodApeninskogpoluotoka,brdovitiplodan,ananjemuseuzgajaložitovisokekakvoće.PodvlašćujeKartage,aRimjeosvajazajednosKorzikom. Prepuna razbojnika i nikada do kraja pokorena u doba Republike,najmanjecijenjenopodručjeRima.RimljanisupreziraliSardinjane,grdilisuihkaookorjelelopove,nasilnikeibudale.satrapNaslovkojusuperzijskikraljevidavalisvojimnamjesnicimauprovinciji

ili na nekom području. Aleksandar Veliki rabi tu riječ, kao i kasniji arsakidskikraljeviPartskogCarstva.Područjenakojemjevladaosatrapzvalosesatrapija.SavusRijeka,danasSavauHrvatskoj.saveznici Vrlo rano u povijesti Rimske republike magistrati su dijelili naslov

»prijateljisaveznikrimskognaroda«narodimakojisupriskočiliu(vojnu)pomoćRimu kad mu je bilo najteže. S vremenom su stanovnici dijelova Apeninskogpoluotokakojinisuimalipunorimskodržavljanstvo,odnosnonisuuživalilatinskaprava, postajali »saveznicima«.Rim im je pružao vojnu zaštitu i davao određenetrgovačkepovlastice,aodnjihjedobivaonaoružanetrupekadgodsumuzatrebale.Inarodiu inozemstvudobivali su tajnaslov.Heduanci izGaliječiji sustanovnicinosilidugukosuistanovniciBitinijedržanisusaveznicima.Nakonpojavestranacaitalskesunarodezvalijednostavnosaveznicima,aprekomorskinarodidobivalisupuninaslov»prijateljisaveznikrimskognaroda«.ScilaPolovicagroznedvojbe.DrugajeHaribda(vidinatuknicu).Scipion(1)(ScipionAfrički)PublijeKornelijeScipionAfričkifodenje236.g.pr.

Kr.,aumrokrajem184.g.pr.Kr.UranojmladostiistaknuoseubitkamakodTicinai Kane, a u dvadeset šestoj godini, kada još nije bio senator, od naroda, ali ne isenata,dobiojeprokonzulskiimperiumkakobiratovaosKartažanimauHispaniji.Ondje jepetgodinauspješnoratovao,potukaojesvekartažanskevojskeizaRimosvojiodvijehispanskeprovincije.Usprkosžestokomotporusenatora,zakonzulaje izabran 205. g. pr.Kr. (imao je samo trideset jednu godinu) te je smio napastiAfriku,atojeučinioprekoSicilije.PokoriojeiSicilijuiAfriku,pajepozvandauzmecognomenAfrički.Godine199.pr.Kr.izabranjezacenzora,postaoprincepssenatus, a 194. g. pr. Kr. opet je konzul. Bio je izvrstan zapovjednik i pametančovjek,pajeupozorioRimdaćeAntiohVelikinapastiGrčku.Kadsetodogodilo,

postao je legatom svojem mlađem bratu Luciju te je s vojskom ratovao protivAntioha. Ali zamjerio se Katonu Cenzoru koji je napao cijeli rod KornelijaScipiona,anajžešćeScipionaAfričkoginjegovabrata.ČinisedajeKatonCenzorpobijedio jer je 184. g. pr. Kr. Lucije (njegov cognomen bio je Azijski) izgubiopoložajviteza,anjegovbrat jekrajemtegodineumro.ScipionAfričkioženio jeEmilijuPaulu,sestruosvajačaMakedonije.Imaojedvasinakojisenisuistaknuliidvije kćeri. Starija se udala za svojega rođakaPublijaKornelija ScipionaNazikaKorkulu,amlada,Kornelija,majkajebraćeGrakho.Scipion (2) (Scipion Emilijan) Publije Kornelije Scipion Emilijan Afrički

Numancijskirođenje185.g.pr.Kr.NepotječeizgraneKornelijaScipionanegojesinosvajačaMakedonije,LucijaEmilijaPaulakojigajedaonausvojenjestarijemsinu Scipiona Afričkog. Brata mu je usvojila obitelj FabijaMaksima jer je Paulimaočetirisina.TragedijajeutomeštosuPaulovimlađisinovi,kadjestarijedaona usvajanje, umrli 167. g. pr. Kr., u razmaku od nekoliko dana.Majka ScipionaEmilijanabilajePapirija,asuprugasestrabraćeGrakho,preživjelakćiKornelije,majke te braće i njegova bliska krvna rođakinja. Nakon zapažena vojnognapredovanjautrećempunskomratu149.i148.g.pr.Kr.ScipionEmilijanizabranje za konzula 147. g. pr.Kr., iako nije bio dovoljno star za taj položaj i usprkosžestokojopozicijuusenatu.PoslalisugauAfrikudavoditrećipunskirationdjesedokazaokaoneumoljivienergičan,atosutrajnaobilježjanjegovaživotnogputa.Izgradiojedokkakobizatvoriokartažanskulukuiblokiraograd.Kartagajepala146.g.pr.Kr.,aonjujesravniosazemljom.Povjesničaridanasodbacujupričudaje preorao i posuo solju zemljište na kojemu se nalazio grad kako se Kartaganikadavišenebiobnovila,iakosuRimljaniutovjerovali.Godine142.pr.Kr.biojeneuspješancenzor(zbogneprijateljaukolegiju),a140.i139.g.pr.Kr.otplovioje na istok sa svoja dva prijatelja Grka, povjesničarom Polibijem i filozofomPanetijem.Godine134.pr.Kr.drugiputjeizabranzakonzula,pamujerečenodapokorigradNumancijuuBližojHispaniji.Tojemjestancepedesetgodinaprkosiloi pobjeđivalo mnoge rimske vojske i vojskovođe. Kada ga je napao ScipionEmilijan, izdržalo jeosammjeseci.Scipionga je razoriodo temelja tepogubio irastjeraočetiritisućestanovnika.KadasumuizRimajavilidanjegovzetTiberijeGrakho potkopava mos maiorum, ustaljeni poredak, nahuškao je protiv njeganjegoveneprijatelje,osobitozajedničkogrođakaScipionaNaziku.IakojeTiberijeGrakho bio mrtav kad se Scipion Emilijan 132. g. pr. Kr. vratio u Rim, svi sugovorilidajeonkriv.Aondaje129.g.pr.Kr.učetrdesetpetojgodininagloumrote sepričaloda jeubijen.Osumnjičena jenjegova žena,Sempronija, sestrabraćeGrakho, koja je svojega muža prezirala. Po naravi je Scipion Emilijan bionesvakidašnja mješavina. Vrlo učen, veliki ljubitelj svega grčkog, vođa skupinekojajepodržavalaosobekaoštosuPolibije,PanetijeirimskidramatičarTerencije.Kao prijatelj bio je odan, a kao neprijatelj okrutan, hladnokrvan i nemilosrdan.

Izvanredanuusklađivanjudjelovanja, a počinio je krupnepogreške, primjerice uodnosu prema Tiberiju Grakhu. Naobražen i pametan čovjek istančana ukusa, amoralnoietičkizadrt.senat Lat. senatus. Rimljani su vjerovali da je Romul osnovao senat kad je

imenovaostopatricija,alivjerojatno jeutemeljenudobapoznatihkraljevaRima.KadajeosnovanaRepublika,senatjeimaovišusavjetodavnuulogu,tristočlanovakojisujošuvijekbilisamopatriciji.Međutim,većnakonnekolikogodinaiplebejcisupostalisenatorima,alitrebaloimjeviševremenadadobijupravaipostanuvišimagistrati. Zbog starosti senata zakonsko određivanje njegovih moći, prava idužnostibilojepostupnoidjelomično.Članstvojebilodoživotno,dakleunjegajebila ugrađena mogućnost za vladavinu male skupine ljudi. U njegovoj povijestičlanovi su se žestoko borili da sačuvaju svoju, kako su je shvaćali, prirodnuprevlast.UdobaRepublikečlanovesuimenovaliismjenjivalicenzori.UdobaGajaMarija postojao je običaj da se traži imovinska sposobnost, barem milijunsestercija, ali dok je postojala Republika, to nikad nije bio zakon. Kao i mnogotoga, to je jednostavnopostojalo.Samo su senatorimogli nositi tuniku s latusomclavusom,širokomgrimiznomtrakom.Nosilisuizatvorenuobućuodsmeđekožeiprsten(izvornoodželjeza,aposlijeodzlata).Senatjezasjedaonamjestimakojasubila propisima određena jer nije uvijek zasjedao u svojoj kući, kuriji Hostiliji.Primjerice,ceremonijeiokupljanjazaNovugodinuodržavanisuuhramuJupiteraOptimusaMaximusa,araspraveoratuuhramuBelone,izvanpomeriuma.Postojalajekrutahijerarhijazaonekojusumogliuzetiriječnazasjedanjima.UdobaGajaMarija princeps senatus je uvijek bio prvi, a patriciji su imali prednost nadplebejcimaistogstatusa.Nisusvisenatorimogliuzetiriječ.Senatorespedarii (onikojisusjediliizaonihkojisuuzeliriječ)smjelisusamoglasovati,aneigovoriti.Duljinaizlaganjanijebilaograničenanivremenomnisadržajem,pajetehnikakojudanas zovemo »filibuster« – govoriti bez kraja, bila vrlo omiljena. Zasjedao jesamoodzoredosumrakainijezasjedaoakojekomicijaradila,alizasjedanjasusemogla sazvati na komicijske dane u kalendaru ako komicija nije radila. Ako jepredmetbionevažanilinijebilozainteresiranihzaraspravu,glasovaloseglasomili rukom, ali zapravo se glasovalo razvrstavanjem u senatu. Više savjetodavnonegozakonodavnotijelo,izdavaojeconsulte,odnosnouredbekojesutražilerazneskupštine. Ako je predmet bio ozbiljan, za glasovanje se tražio kvorum, ali neznamotočnokakoseudobaGajaMarijaonodređivao–moždačetvrtinačlanova?Na svim zasjedanjima sigurno nije bilo mnogo članova jer nije bilo propisa pokojemu bi senator morao biti nazočan na svim zasjedanjima. U određenimpodručjima senat je tradicionalno bio najviše tijelo, iako nije imao zakonodavnusnagu,primjericezafinancije–jer jeupravljaoRiznicom,zainozemnupolitikuirat. U vremenima građanskoga teškog stanja nakonGajaGrakha senat jemogaodobitiprevlastnadsvimtijelimavlastidonošenjemsenatusconsultumderepublica

defendenda,»ukazazaopasnostanje«.SequanaRijeka,danasSeineuFrancuskoj.ServijevezidineMurusServiiTullii iliTulli.Rimljani suvjerovalida suzidine

okogradaudobaRepublikesagrađeneuvrijemekraljaServijaTulija.Alidokazigovore da su sagrađene tek kad su 390. g. pr. Kr. Gali, predvođeni Brenom (1),poharaliRim.ServijeTulijeŠestikraljRimaijedinikojijebioLatin,alimoždaipakRimljanin.

Iako se drži da je sagradio Servijeve zidine (nije), vjerojatno je sagradio ager,veliki dvostruki jarak na eskvilinskim poljanama. Zakonodavac i prosviječenvladar,sklopiojesporazumomiruizmeđuRimaiLatinskogsavezakojiseiudobaRepublikečuvaouDijaninuhramu.Njegova jesmrt javnasramota jersenjegovakćiTulijaurotilasasvojimljubavnikom,TarkvinijemOholim(Superbom)daubijunajprijenjezinamuža,aondainjezinaoca.SasječenjenaulicikodClivusaorbiusa,aTulijagajezatimnekolikoputapregazilasvojimkočijama.sestercij Rimska kovanica u najširoj uporabi, brojna jedinica, pa se zato vrlo

često spominje u latinskim tekstovima iz dobaRepublike.Naziv potječe od semistertius,dva ipol (asa).U latinskimtekstovimarabisekratica7/5.Srebrninovčić,vrijednostičetvrtinedenara.Sibila Proročica. Proricala je u duboku transu, kao i mnoge druge proročice.

Najslavnija je živjela u špilji kod Kume, na obali Kampanije. Rimska je državačuvalamnogazapisanaproročanstva,nazvanaSibilineknjige,avjerujesedaihjespremiokraljTarkvinijePrisko.Izvornosunapisanenagrčkomjeziku,napalminulišću (a zatim prepisane na papir). U doba Gaja Marija te su knjige bile jakoštovane, pa su povjerene na čuvanje posebnom kolegiju od deset nižih svećenika(decemviri sacris faciundis), a u doba opasnosti dostojanstveno su čitane da seprovjeripostojiliproročanstvokojeseuklapaustvarnoopasnostanje.Silenus,SilenSatir,ružan,iskešen,spljoštenanosa,rigaojevoduurimskejavne

fontanekojejeodkamenaizgradioKatonCenzor.siromasiRiječkojurabimuknjizizarimskegrađanenajnižegreda(capitecensi),

onikojisutolikosiromašnidanemogupripadatinijednojodpetklasa.Cenzorisusamo»popisivalipoglavama«.Tami jeriječdražaod»proletarijata« ili»mase«,zbog našeg postmarksističkog shvaćanja tih riječi koje bi, tako shvaćene, uantičkomkontekstubilepotpunopogrešne(vidicapitecensi,proletarii).skeptik Sljedbenik filozofske škole koju su osnovali Piron i njegov učenik

Timon, a nalazila se u graduScepsis uTroadi po kojemu je dobila ime.Skepticinisupriznavalidogme,vjerovalisudanitkonikadanećedosegnutispoznaju.Stoganisuniuštovjerovali.SkordisciPlemenski savezKelta,pomiješanihs Ilirima iTračanina.Živjeli suu

Meziji, između Dunava i planina na granici Makedonije. Snažni i ratoborni,

neprestano haraju po rimskoj Makedoniji i zagorčavaju život mnogim rimskimnamjesnicima.skupština (comitia) Okupljanje rimskog naroda sazvano zbog rješavanja

upravnih, zakonodavnih ili izbornih pitanja. U doba GajaMarija postojale su triskupštine – centurijatska, narodna i pučka. Centurijatska skupština upravljala jenarodompodijeljenimuklasekoje subileustrojenepoprihodima ipo svojoj sunaravi gospodarske. Izvorno, to je vojna ustanova, pa je svaka klasa imala svojecenturije(uMarijevovrijemeunjimajebilopunovišeodstoljudijerjeodlučenoda se ograniči broj centurija). Latinski je naziv comitia centuriata, a sazivala sezbog izbora konzula, pretora i, svakih pet godina, cenzora. Sazivala se i zbogsuđenjazbogoptužbezaizdaju.Drugedvijeskupštineponaravisubileplemenske,anegospodarske.Uradunarodneskupštinesudjelovalisupatriciji, latinski joj jenaziv comitia populi tributa, a okupljala je trideset pet plemena na koja su bilipodijeljenisvirimskigrađani.Narodnuskupštinu(zvanuidemokratskaskupština)sazivaojekonzulilipretor,apredlagalajezakoneibiralakurulskeedile,kvestoreivojničke tribune.Mogla je održavati suđenja.Na latinskom je skupštinaplebsa iliplebejska skupštinabilapoznatakaocomitia plebis tributa iliconcilium plebis. Unjezinuradunisumoglisudjelovatipatriciji,asazivaojujepučkitribun.Plebejskaskupština mogla je donositi zakone (zvali su se plebisciti) i održavati suđenja.Biralajeplebejskeedileipučketribune.Urimskimseskupštinamaglaspojedincanije pripisivao njemu osobno. U centurijatskoj skupštini njegov je glas pripadaocenturiji njegove klase, a ukupan broj glasova njegove centurije pripisivao sevećini.Uplemenskimskupštinamanarodaiplebsanjegovjeglaspripadaonjegovuplemenu,aglasnjegovaplemenapripisivaosevećini.slobodnjakČovjekkoji je rođenslobodaninikadanijeprodanuropstvo(osim

kaonexus,tj.dužničkirob–udobaGajaMarijatojebilovrlorijetko,alidogađalosemeđuitalskimsaveznicima,žrtvamarimskepohlepe).smaragd Pitanje je je li današnji dragulj koji zovemo smaragd istovjetan s

antičkim,alimoždasutobilidragulji izSkitije.DraguljkojisevadionaotocimaCrvenogmoraiposjedimaptolemejskihkraljevaEgiptasigurnojebioberil.SmirimJedanodnajvećihlučkihgradovanaegejskojobaliMaleAzije.Nalazise

kod ušća rijeke Herm. Izvorno je jonska grčka kolonija koja tri stoljeća polakoizumire,odšestogadotrećegstoljećapr.Kr.KadajujeAleksandarVelikiobnovio,nijevratilastaruslavu.Bavilasenovčarstvomibilasredišeznanstvenika.Srednjemore Moj naziv za Sredozemnomore, a u doba GajaMarija još nije

dobilokasnijilatinskinaziv,»Marenostrum«.NalatinskomjeispravannazivMareinternum.stibij Crni puder na bazi antimona, topiv u vodi, upotrebljavao se za bojenje

obrvaitrepavicaicrtanjelinijaokoočiju.stoikSljedbenikfilozofskeškolekojujeutrećemstoljećupr.Kr.osnovaoZenon

iz Kitije. Kao filozofija vrlo je privlačna Rimljanima. Poučavala je samo ovrlinama(snazikaraktera)injihovimsuprotnostima,slabostimakaraktera.Vrlinajejedinodobro,aslabostkarakterajedinozlo.Pomanjkanjenovca,bol,smrtiostalestvarikojespopadajučovjekanisuvažnejerčovjekobdarenvrlinomubitijedobarčovjek,daklemorabitisretanizadovoljan,čakiakojesiromašan,trpiboliličekasmrtnupresudu.KaoisveštosuuzeliodGrka,Rimljaninisuusavršilitufilozofiju,nego su zaobilazili neugodne zaključke vrlo zgodnim – i pogrešnim –zaključivanjem.PrimjerjeBrut.SuburaNajsiromašniji i najnapučeniji dioRima.Nalazio se istočnoodForuma

Romanuma,uudolini izmeđugrebenaOpijannaEskvilinu iViminala.Vrlodugaglavnaulicaimalajetrinaziva:napočetku,gdjesenastavljalaizArgileta,zvalaseFaucesSuburae,zatimjenazvanaSuburamaior,aposljednjidiokojisepenjaopostrminiEskvilinazvaoseClivusSuburanus.SuburaminoriVicuspatriciivodilisuod Subure maior prema Viminalu. Subura je bila četvrt u kojoj su bile samostambene zgrade (insulae), a imala je samo jednu znamenitost, Turris Mamiliu,vjerojatnonekakvukulu.Stanovnicisubilipoznatikaopoliglotiisamosvjesniljudi.Primjerice,tuježivjelomnogoZidova.SuburskoplemeNazivjednogaodčetirigradskaplemena,jednogaoddvaukoja

suprimanibivširobovi(drugojeeskvilinsko).UdobaRepubliketojejednooddvanajbrojnijaplemena,abiloihjeukupnotridesetipet.suovetauriliaPosebnažrtva,prinosila se svinja (sus), ovca (ovis) i bik (taurus).

Prinosila se u opasnim vremenima određenim bogovima: Jupiteru OptimusuMaximusu, Marsu i drugima. Ceremonija za suovetauriliju zahtijevala je da sežrtveneživotinjeprijeubijanjavodeusvečanojprocesiji.Osimposebnihprigoda,postojale su dvije redovite za suovetaurilije: prva krajem svibnja kada je zemljupročišćivalodvanaestnižih svećenikakoji susezvalibraćaArval, idrugasvakihpetgodinakadasucenzoripostavljalištandovenaMarsovojpoljani,pripremajućisezapopisstanovništvauRimu.tablinum Latinska riječ za prostoriju koju je upotrebljavao samopaterfamilias.

Uznju ječestobilanjegovaspavaonica imanjaprostorijakojamu jeslužilakaogarderobaiosobnospremište.Nazvalasamje»radnomsobom«.talentMjernajedinicazatežinu, teretkoji je jednaosobamoglaponijeti.Velika

količinaplemenitogmetalainovcamjerilasetalentima,alitojemjernajedinicaizadrugestvari.Jedantalentimaoko25kg.TanaisRijeka,danasDonuRusiji.TaprobaneOtokTaprobana,danasSriLanka(Ceylon).Uanticisuznalidajeto

kruškolik, golem otok na jugoistočnom vrhu Indije. S njega su dolazili poznatizačini,primjericepapar,iskupocjenioceanskibiseri.Tarentum Tarent, grad u južnoj Italiji, danas Taranto. Nalazio se na stopalu

apeninskečizme,akaogrčkukolonijuutemeljilisugaSpartancioko700.g.pr.Kr.To je zapravo završetak Vie Appije koji na značenju gubi kad je cesta došla doBrindizija,alioduvijekomiljenalukazaputnikeizPatreijužneGrčke.TarkvinijePriskiliTarkvinijeStariPetikraljRima.NavodnoGrk,zarobljenkod

Cere,postaojeEtruščaninom,aondaseiseliouRim.PričasedajeisušioForumRomanum, izgradio kanalizaciju, počeo gradnju hrama Jupitera OptimusaMaximusaisagradioCircusMaximus.UbilasugadvasinaAnkaMarcijakojisuseurotilidasedočepajuprijestolja.Priskovaženaspriječila jedržavniudar,aline iubojstvo,pajeprijestoljesačuvalazašestogkralja,ServijaTulija.TarkvinijeSuperbo iliTarkvinijeOholiSedmi iposljednjikraljRima.Dovršio

jeiposvetiohramJupiteruOptimusuMaximusu,aliupamćenjeporatobornosti,anepozdanjima.Njegovusponnaprijestoljejerazvratnapričaoubojstvui jednojženi (Tuliji, kćeri Servija Tulija), kao i svrgavanje s prijestolja tog kralja. Zbogbune patricija koje je predvodioLucije JunijeBrut pobjegao je izRima i tada jeutemeljena Republika. Tarkvinije Oholi mijenjao je utočište kod nekolikoprotivnikaRima,aumrojeuKumi.Postojineobičnapričaotomekakojezavršiorat s gradomGabijem: kad su ga pitali što želi učiniti s uglednim stanovnicima,ništa nije rekao nego je otišao u vrt, isukaomač i najvišimmakovima odsjekaoglavu.Njegovjesinispravnoprotumačioporuku,pajesvimistaknutimgrađanimaodrubioglavu.Danasjeslabopoznatopodrijetlo tzv.sindromavisokihmakova,afrazaserabimetaforičkizablaćenjeiznimnouspješnihiliuglednihosoba.<TarpejskastijenaNeznasetočnogdjesenalazila,aliznasedasedobrovidjelas

donjeg dijela Foruma Romanuma, pa je možda bila na vrhu Kapitola. Visoka jesamo dvadeset pet metara, pa su se sigurno ispod nje nalazile oštre stijene.TradicionalnogubilištezaRimljanekojisubiliizdajiceiubojicekojisuskakalisnje,ilisuihmoždabacali.SmjestilasamjenaosikojavodiodhramabožiceOps.TarracinaTaracina,graduLaciju,danasTerracinauItaliji.TartarDiopodzemnogsvijetaukojemusučamilinajvećigrešnicistarogsvijeta.

Sizif je neprestano gurao svoj kamen uzbrdo, Tantal se uzalud trudio dohvatitihranu i piće. Ali, to su bili ljudi kojima su bogovi, tko zna zašto, podarilibesmrtnost,panisumoglibitikažnjeninauobičajennačin,smrću.Pitagora,PlatoniAristotelraspravljalisuozamislibesmrtneduše,aliGrci iRimljanizapravonisuimalitajpojam.Smrtjebilagašenježivotnesile,anakonsmrtiostalajesamosjena,bezumnaibestjelesnakopijaumrleosobe.Zavelikefilozofedušajebilaženskogroda!Stvorenjenalikleptiru.TarzNajvećiinajvažnijigraduCiliciji,ujugoistočnojAnatoliji.Taurina ili Colonia Taurina Danas Torino. Naziv na mapama antičke Italije je

Augusta Taurinorum, ali to je sigurno naziv koji je grad dobio u dobaAugusta.NakontemeljitogistraživanjanašlasamnazivTaurasija,atojezacijelobiogradizvremenaprijeAugusta.

TaurisciSavezkeltskihplemenakojijenastanioNoricum(Norik),planinskikraj,danasuistočnomTiroluislovenskimAlpama.teatri U doba Republike bila je zabranjena gradnja stalnih teatara. Stoga su

građenioddrva ipostavljaniprije igaranakojimasuseprikazivalepredstave.Uranoj Republici držalo se da teatar izopačuje i kvari moral, a to se zadržalo dovremenaPompeja.Ženama jebilozabranjenosjediti smuškarcima.Zbogpritiskajavnosti, osobito nižih slojeva koji su obožavali farse imirne,magistrati i senatdopustilisuteatarskepredstave,atoštosuteatribiliprivremenibiojenjihovizrazprotivljenja. Drveni su teatri izrađeni kao amfiteatri, imali su prve pozornice iscenae,skrilimaiskrivenimulazimaiizlazimazaglumce,ascenae(scenografija)subilevisokekaonajviširedovicavee(gledališta).Nazavršetkusvihigarateatrisudemontirani. Građevni se materijal vjerojatno prodavao na aukciji, a novac jepohranjivanustalnefondovezagradnjuteatara(kaoidrugiantičkigradovi,niRimnijeimaodovoljnovelikihzdanjazaskladištenjedrvnegrađeteatarakojisumogliprimitiidodesettisućagledatelja).TergesteDanasTrst.Termopile ili Termopili Klanac između Tesalije i središnje Grčke. S jedne

njegovestranejeEgejskomore,asdrugelitice.Tonikakonijebilosjajnomjestoza obranu jer su iznad njega bile planinske staze kojima semoglo prići iza leđavojscikojagajebranila.NajslavnijastazazvalaseAnopeja,anajslavnijibraniteljklancabiojespartanskivojskovođaLeonida.TesalijaSjevernaGrčka.NazapadujegraničilaskrševitimplaninamaEpira,ana

istokusEgejskimmorem.UdobaGajaMarijabila jeusklopurimskeprovincijeMakedonije.TeutonciSavezgermanskihnarodakojisuupočetkuživjelinapoluotokukojise

zvao Cimbrijski hersonez, a oko 120. g. pr. Kr. pošli su s Cimbrima u veliku idugotrajnuseobu.TeutoncisukaonarodzbrisanikodAquaeSextiae102.g.pr.Kr.Tiber Rijeka koja teče kroz Rim. Izvire u visokim Apeninima, a ulijeva se u

Toskansko (Tirensko) more kod Ostije. Rim je ležao na sjeveroistočnoj obaliTibera.TvrdilosedajebioplovansvedoNarnije,alizapravojejedrenjeuzvodnobilo otežano zbog snažnih struja. Poplave su bile česte, katkada katastrofalne,osobitozaRim.Tibur Danas Tivoli. U doba Republike to je malo naselje na rijeci Anion, na

mjestunakojemuseonaobrušavasplaninaudolinuTibera.UdobaGajaMarijaTiburnijeimaopunagrađanskaprava.Tigurinci Savez keltskih plemena koja su se nastanila na području današnje

Švicarske,uzsavezplemenakojisusezvaliHelvećani.OsamgodinanakonpočetkaseobegermanskihCimbraiTeutonaca,Tigurincisustigliposljednjiipridružilisedvama savezima plemena koja su se također tu naselila, Markomanima iHeruščanima.Godine102.pr.Kr.uputilisuseunapadnasjevernuItalijunaistočnoj

fronti, od Norika do Akvileje, ali predomislili su se kad su saznali za porazTeutonaca kod Aquae Sextiae. Svi su se vratili u svoj stari zavičaj, pa nisuistrijebljenikaoTeutonciiCimbri.TingisDanasTanger,glavnigradiprijestolnicakraljevstvaMauretanije.Nalazio

senaobaliOceanusaAtlanticusa,izaHeraklovihstupova.TingitanijskimajmunMajmunizzemljeBerbera,makak,nemarep,aživinatlu.

MajmuniiprimatibilisurijetkinaantičkomSredozemlju,alimakakiidanasživenaGibraltaru,aoduvijeksuživjeliusjevernojAfrici.toga Odjevni predmet koji je smio nositi samo slobodni rimski građanin.

Napravljen od lagane vune, vrlo neobičnog kroja (zbog toga »Rimljani« uholivudskimfilmovimaredovitološeizgledajujerpovijesnapodlogatihfilmovajeloša,osobitokadjeriječostaromRimu).Nakondugotrajnihidomišljatihpokusadr.LillianWilsonshvatila jekoji jesavršenkroj iveličina toge.Zaosobuvisoku175 cm, s opsegom struka 89,5 cm, bila je oko 4,6m široka i 2,25m duga, podužiniseomotavalauspravnookoosobe,apoširinipoprečno.Međutim,krojnijepravokutan.Izgledaojeovako:

Akotoganijeskrojenakaona ilustraciji,nemožepadatikaonamuškarcimana

antičkimkipovima.UdobaRepublike,odnosnoudobaGajaMarijabilajegolema(veličinase jakopromijenilaodvremenarimskihkraljevado500.g.,urazdobljuodtisućugodina).Nakrajujednozapažanjedokojegasamdošlanatemeljusvojihpokusa:dokazalasamdaRimljaninutoginijemogaonositidonjerublje.Togajeonemogućivala lijevoj rucida radi išta ispodpojasa jerbiondamnoginaborinalijevoj ruci pali, pa bi se toga morala opet namještati. Ali kad je bila propisnonamještena,desna ju je rukamoglavrlo lakootvoriti, zadignuti rub tunike,pa semoglo mokriti stojeći, pod uvjetom da ne smeta donje rublje! Tu zanimljivučinjenicu navodim samo zato što se u nekim današnjim udžbenicima tvrdi da suRimljaninosilidonjerublje.Akosunosilitoge,tonijebilomoguće.MoralizdobaRepublikenikadanebidopustiodasetevrlointimneaktivnostiobavljajuuzpomoć

roba.togaalba(ilipura)Običnabijelatoga,moždakremboje,anečistebijele.togaCandidaPosebnoizbijeljenatogakojusunosilikandidatizaslužbekadasu

podnosilikandidaturu(riječ»kandidat«potječeodtogecandide).Kandidatjenosiotogu i kada je po Rimu oglašavao svoju kandidaturu, i na dan izbora. Bila jeblještavobijela jer je danima bila izložena suncu, a zatim su je još natrljali sitnomrvljenomkredom.toga picta Grimizna toga vojskovođe u trijumfalnom mimohodu, raskošno

izvezena(vjerojatnozlatom),sprikazimaosobaidogađaja.Rimskikraljevinosilisutogupictu,kaoikipJupiteraOptimusaMaximusaunjegovuhramunaKapitolu.togapraetextaGrimizomobrubljena togakurulskogmagistrata, a nosili su je i

muškarcikojisuobnašalitudužnostidjecaobaspola.togapullaTogazažalovanje,odvuneitamnaštojevišemoglabiti–crna.toga trabea Toga kraljeva i vitezova, prugasta toga augura, a vjerojatno i

pontifexa.Kaoitogapraetexta,imalajegrimizniobrubicrveneigrimizneprugepoduljini.togavirilisTogamuškosti,tojezapravotogaalbailitogapura.Tolosa(Toloza)Grad, danasToulouse uFrancuskoj.Nalazio se u dolini rijeke

Garumne,glavnigradsavezagalskihplemena,VolkaTektosaga.TracijaDioBalkanaizmeđuzapadnestraneHelespontaicrteistočnoodFilipija.

PripadalajojjeobalanaEgejskomiEuksinskommoru,anasjeverseprostiraladozemljeSarmata.ZaRimljane jezapadnagranicabila rijekaNest.Tracija senikadnijedobroustrojila,pajedorimskeokupacijebilapovremenisaveznikgermano-ilirsko-keltskih plemena koja su odavno živjela na njezinu području. I Grci iRimljanisuTračanedržalidivljimbarbarima.NakonzavršetkaratovazaprijestoljeAtalida u Maloj Aziji, oko 129. g. pr. Kr., egejska obala Tracije postaje dioMakedonije jer je Rim izgradio Viu Egnatiju, široku cestu od Jadrana doHelesponta, pa je morao zaštititi tu važnu kopnenu prometnicu, najkraći put zaprodor vojske iz Italije u Malu Aziju. Enij (lučki grad na ušću rijeke Hebro) iAbdera (lučki grad istočno od rijeke Nest) bila su dva najvažnija naselja naEgejskommoru.NopunojevećigradbilastaragrčkakolonijaBizantijnatračkomBosporu.tribun Tribunus, službenik koji je zastupao političke probitke jednog dijela

rimskog društva. Riječ se prvotno odnosila na predstavnike plemena (tribus –tribunus), ali s razvojemRepublikeoznačivala je službenike raznihustanovakojenisubileizravnopovezanesplemenima.tribunpučkiSlužbaustanovljenanakonutemeljenjaRepublike,kadsuseplebejci

oštrosukobljavalispatricijima.Biralogajeplemenskotijeloplebejaca,okupljenou concilium plebis, tj. plebejsku skupštinu, pa je prisezao da će štititi život ivlasništvo pripadnika plebejskog reda. Godine 450. pr. Kr. bilo je deset pučkih

tribuna,audobaGajaMarijabilisutrnuokusenata,daklenesamopatricija,iakosusamiposebiulaziliusenat.Nijeihbiraocijelinarod(daklepatricijiiplebejci),panisuimalistvarnuvlastporimskom,najvećimdijelomnepisanu,ustavu.Moćimje davala prisega plebejskom redu da će braniti nepovredivost izabranihpredstavnika.Moždasuihzbogplemenskogustrojavanjaplebejskeskupštinezvalitribuni. Njihovamoć je u ovlasti da stave veto na svim razinama vlasti – protivdjelatnosti sudrugova pučkih tribuna ili svih drugih magistrata, zatim, mogli sustavitivetonaodržavanje izbora,donošenjezakonailiplebiscita,naukazesenata,painaratiinozemnupolitiku.Jedinojediktator(imoždainterrex)biozaštićenodtribunskog veta. Na svojoj skupštini pučki je tribun bio svemoćan. Sazivao jeskupštinu,održavanjeraspravakojesusezvalecontio,predlagaoplebiscit,pačakiizvršenjesmrtnekazneakojebiospriječenuobnašanjudužnosti.UranojisrednjojRepublici pučki tribuni nisu bili članovi senata, čak ni kad su dobili ovlast dasazivajusjednicesenata.AondajelexAtiniaoko149.g.pr.Kr.propisaodaizabranipučkitribunsamposebipostaječlansenata.Dakle,tojebiodruginačinzaulazakusenat.Dotogsuzakonacenzoribilinajvišavlast.AliudobaGajaMarijapučkisutribuni priznati kao pravi magistrati, samo što nisu imali imperium, a njihov jeutjecajzavršavaonagranicamagradaRima.Bilojeuobičajenodapučkitribunimasamo jedanmandat, u službu je stupao desetog dana u prosincu, a napuštao ju jedevetog dana idućeg prosinca. Ali taj običaj nije imao snagu zakona, a to jedokazaoGajGrakhokadajeuspiodrugiputpostatipučkimtribunom.Stvarnamoćbila je pravo veta, dakle taj je položaj u službi bio češće ometajući nego što jeuvodionovosti.tribunrizniceTribunusaerarii.Nije jasno što su tribuni aerarii zapravo radili.

Čini se da su isprva isplaćivali vojsku (lagan poslić u staroj vojsci prije GajaMarija),aliudobaGajaMarijakojijepreustrojiovojsku,tribuniaerariistimvišenisuimalivezejersunovacdijelilikvestori.Zamislilasamdasutribuniaerariibiligrađanskislužbenici.Iakojesenatinarodrimskijedvapodnosiočinovnike,pasuse žestoko suprotstavljali porastu broja javnih dužnosnika, uvećanje područjaučinilojenužnimuvećanjeonogdijelabirokracijekojajebilazaduženazariznicu(aerarium).UdobaGajaMarija sigurno jebilopunovišihgrađanskihslužbenikakojisuradiliubrojnihodjelimariznice(brojsedramatičnopovećaonakonsmrtiGaja Marija). Novac je prikupljan ubiranjem mnogih poreza, kod kuće i uinozemstvu, a trebalo ga je imati za mnoge stvari, od kupnje državnog žita dograđevinskih radova cenzora i koječega drugog, primjerice za svinje gradskogpretorakoje su sedijelilegrađanimauvrijemekompitalija (svetkovina). Izabranimagistrat mogao je odlučivati o svim tim stvarima, ali sigurno se nije baviopotankostima tih poslova.Za to sumorali biti zaduženi viši građanski službenici,nadređeni običnimčinovnicima ili pisarima.Sigurno subili iz uglednihobitelji ivjerojatnodobroplaćeni.Postojanjenjihovastaležamožesesasigurnošćupotvrditi

u vrijeme Katona Utičkoga (64. g. pr. Kr.) koji je mnogima zasmetao kada jepostaviokvestorariznicejerjebilojasnodasekvestoriosobnovišenisuzamaraliradomriznicekojajetadabilagolema.tribunvojniTribunusmilitum. Svi srednji časnici u zapovjednom lancu rimske

vojske svrstani su kao vojni tribuni. Najviši je bio izabrani tribun vojnika. Akozapovjednik nije bio konzul, dakle nije imao konzulske legije, njegove je legijemogaovoditiizabranivojnitribun.Onisuslužiliikaozapovjednicikonjice.tribunvojničkiNarodnaskupštinasvakejegodinebiraladvadesetčetirimladića

izmeđudvadesetpetidvadesetdevetgodinadaslužeukonzulovojlegijikaotribunimilitares.Izabraniodcomitiapopulitributa,cijelognaroda,bilisupravimagistrati.Dodjeljivani su četirima legijama konzula, šest po legiji, i bili su zapovjednici.Kadajekonzulimaovišeodčetirilegije,vojničkisutribunibilipreraspoređenibezobziranabrojkonzulovihlegija.triclinium Blagovaonica. U većini blagovaonica (po mogućnosti kvadratnog

oblika)bilasutrikaučapostavljenapravokutno.Slijevajebiolectussummus,ravnolectusmedius, a zdesna lectus imus. Svi subili prostrani, široki 1,25mpa i više,baremdvostruko dulji pa i više.Na jednom je kraju bilo uzglavlje. Ispred je biouzakstol,malonižiodkauča,kojisepružaocijelomduljinom.Onajtkojejeobioje naslonjen na lijevi lakat, izuven i mogao je pozvati sluge damu operu noge.Domaćin je ležao na lijevomkraju lectusamediusa, a na desnom, kod uzglavlja,ležaojepočasnigost,pase tomjestozvalo locusconsularis.UdobaGajaMarijažene su vrlo rijetko ležale s muškarcima (osim ako nisu bile sumnjiva morala).Ženesunajčešćesjedileusredini,naravnimstolcima,ulazilesukadjeposluženoprvojelo,aizlazilečimjevečerabilazavršena.Pilesusamovodu.

TridentumGrad,danasTrentouItaliji.trijumfalnimimohodNajvećidanzarimskogzapovjednikakoji jepobjednik.U

doba Gaja Marija zapovjednika su najprije njegove trupe morale proglasitiimperatorom,anakon toga jeodsenata trebao tražitipravodapriredi trijumfalnimimohod. Samo mu je senat to mogao odobriti, a katkad je to – vrlo rijetko –neopravdanouskraćivao.To jebilaveličanstvenasvečanapovorkakoja je išlapostrogopropisanuputuodVillepublicenaMarsovojpoljani,krozposebangradskiulaz u Servijevim zidinama (zvao se Porta triumphalis), do Velabruma, ForumaboariumiCircusaMaximusa,nakontogaspuštaosepoViitriumphalisiskretaonaForumRomanum,uViuSacru.ZavršavaojenaKapitolu,upodnožjustubištahramaJupiteraOptimusaMaximusa.Zapovjedniku trijumfalnommimohoduulaziobisasvojim liktorima u hram i ponudio bogovima svoje lovorike, a nakon toga bizapočelatrijumfalnagozba.trijumfatorVojskovođakojiimatrijumfalnimimohod.Triokala (Triocala) Gotovo neosvojiva utvrda koju su pobunjeni robovi na

Sicilijisagradilinabrduuzaleđujužneobale.OpsjedaojujeLucijeLicinijeLucul103.g.pr.Kr.,apalajetek101.g.pr.Kr.trofej Oklop neprijateljskog poglavice.Običaj su uspostavili stariGrci koji su

oklop stavili na okvir od koplja, zabili ga na bojište i posvetili bogu koji im jepomogaodapobijedeubitci.Rimljanisutopromijenili–stavilibinabojnopoljetrajanspomenik,asvetrofejeodnijeliuRim.Tamoihjezapovjednikprikazivaona

trijumfalnom mimohodu, a nakon toga su posvećeni određenom bogu i trajnopohranjeniunjegovuhramu.MetelMakedonskiizgradiojeprvimramornihramuRimu (Jupiteru Statoru) u koji je pohranio trofeje. GajMarije izgradio je hramČastiiVrliniukojijepohraniosvojetrofeje.TullianumTulijan,malagrađevinaispodkojejebilaprostorijakojajeslužilakao

jedina ćelija za pogubljenja u Rimu. Svi zatvorenici koji su sudjelovali utrijumfalnommimohoduzapovjednikaodvođeni sukadbi svečanapovorka stiglana vrh Kapitola te su zadavljeni ispod Tullianuma. Nisu zadavljeni rukama negouzetom iligarotom.Lešsebacaouotvorkanalizacijeuzidudonjeprostorije.Pozakonu,zatvoreniksemogaobacitiudonjuprostorijuukojojbiumroodgladi,ahtoserijetkočinilo.TulijeHostilijeTrećikraljRima,vrlo tajanstvenuglednik.Ratoboran,napao je,

porobio i razorioAlbuLongu,a stanovnike jedoveouRim iproglasio rimskimgrađanima, pa su vladari Albe Longe postali rimskim patricijima. Sagradio jezgradusenatakojusunjemuučastnazvalikurijaHostilija.tunikaOsnovniodjevnipredmetgotovo svihdrevnih sredozemnihnaroda, pa i

Grka i Rimljana. U Rimu u doba GajaMarija pravokutna, bez nabora sa strane,izrezokovratavjerojatnojebioovalanzbogudobnosti,aneravnalinijaparalelnasramenima.Okopojasasevezivalaremenomilikonopom,aprednjikrajuvijekjebiodulji(oko75mm)odstražnjega.Rukavisubiliistkanikaopravokutnicikojisuizlazili iz ramena, a mogli su se i zašiti. Antički krojači sigurno su znali zašitirukavejerseuantičkimizvorimaspominjudugirukavi,anjihjetrebalozašiti.Nakipovimasenevididasutunikeuglednikakojisuzaslužilikipovebilejednostavnonabokuspojenesotvoromzaruke,arukavitunikanakipovimavojnikaizgledajukaodanašnjikratki rukavi.Vitezovi suna tunikamanosili tankuprugu, a senatoriširoku. Pretpostavljam da su se nalazile na desnom ramenu, a ne na prsima. NazidnojsliciizPompejaprikazanjemuškarackojinositogupraetextu,anadesnomramenuimaširokuprugu.Prematomesuizrađenimodelidr.LillianWilson.tunicapalmataTunika trijumfalnogvojskovođe,mogla jebiti grimizneboje, a

sigurnojebilaizvezenapalminimlišćem.Tuskul(Tusculum)GradnaViiLatini,oko24kmudaljenodRima.Prvilatinski

grad koji je 381. g. pr. Kr. dobio puna rimska građanska prava, uvijeknepokolebljivoodanRimu.KatonCenzorpotječe izTuskulaukojemujenjegovaobiteljbaremtrinaraštajadržaladržavnekonjerimskihvitezova.Unovačeni očevi senata Osnovali su ih rimski kraljevi, a u senatu je bilo sto

patricija s naslovompatres, »očevi«.Kad jeuspostavljenaRepublika i plebejcimadopuštenodauduusenat,članstvojenaraslonatristotine,cenzorisubilizaduženiza imenovanje novih senatora, pa se počela rabiti riječ »unovačeni« zato što sucenzoriunovačilinovečlanove.UdobaGajaMarijarabilesuseobjeriječi,pase

članovimasenataobraćalokaounovačenimočevimasenata.Utika Kad je Scipion Emilijan 146. g. pr.Kr. razorioKartagu,Utika je postala

najvažnijimlučkimgradomurimskojprovincijiAfrici.Bilajesjedištenamjesnika,analazilasenaušćurijekeBagradas.VallisSalasaDanasValdAosta.VediovisiliVejovisStarorimskibog,tajanstven,bezmita.Danassedržidajebio

prikazmladogaJupitera.ČakjeiCiceronludovaozaVediovisom!Onsigurnonijebiosretanbog,moždaizpodzemlja,činisedajebiozaštitnikrazočaranih.URimuje imao dva hrama, na Kapitolu i otoku na Tiberu. Koliko nam je poznato, niještovanizvanRima,osimuBoviliukojojje100.g.pr.Kr.nekiJulijesagradiooltaruimecijelogarodaJulijevaca.Vercellae Vercela, gradić u italskoj Galiji, nalazio se na sjevernoj obali rijeke

Pada,napočetkuVallisSalase.Uznjegasubiladvapolja,CampiRaudiinakojimasu101.g.pr.Kr.MarijeiKatulCezarpotukliCimbre.Vesta Drevna rimska božica, numinozna, nemamit ni lik (vidi numen). Bila je

božica ognjišta, pa je bila važna za dom i obitelj i štovana kao Penates i Larfamiliaris.Injezinslužbeniijavnikultbiojevrlovažan,anadziraogajepontifexmaximus. Njezin hram na Forumu Romanumu bio je malen, jako star i ovalan.NalazioseuzRegiju,zdenacJuturneidomuspublicuspontifexamaximusa.Utomjehramugorjelavječnavatrakojasenikadanijesmjelaugasiti.vestalkeDjevičanskesvećenicekojesuslužileVesti,šestženakojesuprimaneu

kolegij već u sedmoj ili osmoj godini, a zavjetovale bi se na potpunu čednost islužile božici trideset godina. Nakon toga su bile oslobođene zavjeta, pa bi sevraćaleusvakidašnjiživotimoglesuseudati,iakosutočinilevrlorijetkojersevjerojalodadonosinesreću.NjihovaječednostbilasrećaRima,daklesrećadržave.Ako bi vestalka bila osumnjičena da nije čedna, nije joj se sudilo niti je sekažnjavalo kao ostale, nego je išla pred poseban sud. Suđeno je i njezinuosumnjičenu ljubavniku, ali na zasebnom sudu. Ako bi je osudili, bacili bi je uposebnupodzemnuodaju,iskopanusamozanju,kojajezatimzapečaćena,aonabiunjojumrla.UdobaRepublikevestalkesuživjeleudomusupublicususpontifexommaximusom,aliodvojenoodnjega.vexillumZastavailibarjak.viaGlavnaprometnica,cestailiulica.vicusUskagradskaulicakojanijemoralabitikratka.Alinijesamoulicanegoi

svezgradeunjoj,ariječzapravoznačizaselakukojemusekućetiskajujednauzdrugu. U svim se gradovima nazivi ulica stoljećima nisu mijenjali, osim kad bipolitičarilimonarhulicunazvaoposebikakobisebiodaopočast.ZbogtogasamnasvojojmapigradaRimanapisalanaziveulicaizdobaCarstvakojisupripadalinovim četvrtima ili nisu bili na planovima grada u doba Carstva. Vicus Insteius,

Vicus Iugarius, Vicus Tuscus, Vicus patricii, Vicus longus i druge sigurno suoduvijek imale taj naziv, kao i Alta Semita i brežuljci Clivus orbius, Clivuspatricius, Clivus Capitolinus, Clivus argentarius, Clivus publicus u Tabernoli itd.Neke ulice nazvane su po djelatnostima koje su se u njima obavljale, primjericeVicus sandalarius (Obućarska ulica), Clivus argentarius (Bankarski brežuljak),Vicusfabricii(Zanatlijskaulica),drugeponazivumjesta,primjericeVicusTuscus(Etrurija),anekesujednostavnogovorilekamovode,primjericeVicusadmalumpunicum(Ulicakoja,vodidostablapunskejabuke,tj.šipka).vila Seosko boravište, u potpunosti samodostatno, izvorno namijenjeno

poljodjelstvu,daklepoljodjelskodobro.Sagrađenaokoperistilailidvorišta,isprednjesubilestaje,a izakućazastanovanje.UdobaKornelije,majkebraćeGrakho,bogatisuRimljanigradilivilezaljetovanje,anezapoljodjelstvo,paseinjihovaarhitekturaprilagodila.Mnogesubilenaobalimora.Villa publica Park na Marsovoj poljani, uz Vicus pallacinae u kojemu su se

okupljalisudionicitrijumfalnogmimohodaprijepočetkasvečanepovorke.vinoGrciiRimljaninisumogliživjetibezvina.Nisuimalispravezadestiliranje

piva,pajetobilojedinoalkoholnopićeiizvorobožavanja(odatlebogvina,Bakhoili Dioniz). Crno i bijelo vino pravili su od mnogih sorta grožđa. U doba GajaMarija vinarstvo je bilo razvijeno i odavno je nadmašilo grčko. Rimljani suoduvijekbilivještiuuzgajanjubilja,aodvremenakadsupovlaštenigrađanipočeliputovati u inozemstvo, u Rim su stizale mnoge strane biljke, neke nove sortepoznatih,anekepotpunonepoznate.Takojebiloisvinovomlozomkojajeuvijekkrižana sa stranim sortama. Rimski su vinari bili veliki znalci u kalemljenju isuzbijanju štetočina. Primjerice, asfalrom koji se vadio iz Palusa Asphaltitesa(Mrtvogmora) u Palestini mazali su čokote da suzbiju plijesan. Zrelo grožđe jebrano,stavljanoubačveigaženo.Odsokasepravilonajboljevino.Nakongaženjagrožđesestavljaloutijeskove,sličnedanašnjimauvinarijamaukojimatehnikezamasovnu proizvodnju nisu istisnule stare običaje. Grožđe su opet cijedili iproizvodilirijedak,kiseo,trećerazredninapitakkojiseprodavaovrlojeftino,pagaje sirotinjapilaugolemimkoličinama, adavan je i robovima.Količina alkoholapovećavalasedodavanjemiskuhanamoštanakonfermentacije.Fermentacijasevišeilimanjesustavnonadgledala,ovisnookakvoćisokaiplanovimavinara.Bačvesuiznutrapremazanevoskom(zanajboljavina), ilismolom(dobivalaseodborova,pabivinoupiloaromusmole iokusompodsjećalonadanašnjiocat).Unjimasevino držalo nekoliko mjeseci, a tvar koja bi isplivala na površinu pomno jeuklanjana. Nakon fermentacije vina za potrošnju odmah su pretakana u amfore,katkadaiumješine.Avinakojasusečuvaladasazrunekolikosuputaprocijeđenakroz cjedila i platno, a zatim spremana u amfore koje su pomno zapečaćenevoskom. Na vosku je upisana godina, vinograd, sorta grožđa i ime vinara te supohranjeneuhladnimpodrumima.Boljavinačuvanasuudrvenimbačvama.Veći

diovinapopiobi seuprve četiri godinenakonproizvodnje, adobro zapečaćenavina nisu opet fermentirala nego su samo sazrijevala. Nekima je bilo potrebnodvadesetgodinadabudusavršenazapiće.Tosu,naravno,bilanajboljavina.Kaoidanas, tada bi na scenu stupao enolog i kićenim riječima opisivao vino, apoznavatelja vina bilo je jako puno. Jedan je od njih slavni odvjetnik KvintHortenzijeHortalkojijeumro50.g.pr.Kr.ioporučnonepoznatukorisnikuostaviogolemu zbirku s 10 000 amfora vina. Amfora je sadržavala 25 litara, dakleHortenzijejeupodrumudržao250000litaravina.Vinosenajčešćenijepiločisto,u raznim se omjerima razrjeđivalo vodom. Rimske su žene u doba GajaMarijarijetko pile vino, a u doba raneRepublike, ako bipater familias u dahu ženskogčlanaobiteljinanjušionajmanjitračakvina,imaojujepravoodmahpogubiti.Iakosu rimske vinopije vino razrjeđivale vodom, u antici je alkoholizam bio velikiproblem,kaoidanas.VisurgisRijeka,danasWeseruNjemačkoj.vitezovi Equites, činili su Ordo equester. Počelo je kad su rimski kraljevi

najuglednijegrađaneuvrstiliuposebnukonjičkujedinicu,akonjisubiliplaćeniizdržavne blagajne.U to su doba dobri konji bili vrlo rijetki i jako skupi.Kada jeRepublika smijenila kraljeve, bilo je tisuću osamsto pripadnika tog reda,organiziranih u osamnaest centurija. Kako je Republika jačala, rastao je brojvitezova,alisvisunovivitezovisamikupovaliiuzdržavalikonje.Tisućuosamstoljudi koji su dobili »državne konje«, kako su nazvani, postali su stariji redmeđuonimakoji su činiliOrdo equester.Međutim, u drugom stoljeću pr.Kr.Rimvišenije imao konjicu, pa je Ordo equester postala društvena i gospodarska skupinakoja se nije bavila vojnim stvarima. Cenzori su vitezove svrstavali pogospodarskomključu, izvornihosamnaestcenturijakojesu imaledržavnekonje idalje su brojile po sto ljudi, ali ostale viteške centurije (oko sedamdeset jedne)povećalesučlanstvo,pasusvionikojisuispunjavaligospodarskeuvjetesvrstaniuprvirazred.Do123.g.pr.Kr.senatorisuseubrajaliuOrdoequester,aondaihjeGajGrakho izdvojiouposeban redkoji je imao tristo članova.Međutim,njihovisinovi i muški pripadnici obitelji koji nisu bili senatori još uvijek su svrstavanimeđu vitezove. Da bi u cenzusu (razvrstavanju građana prema imovini) koji seodržavao na posebnom tribunalu na Forumu Romanumu netko bio svrstan uvitezove,morao je imati imanje iliprihodvećiod400000sestercija. Iakoobičajnije strogo poštivan, neki su cenzori zahtijevali svečanu povorku tisuću osamstovitezovakojisuimalidržavnekonje,kakobisevidjelodaseonjimadobrobrinu.Svečana povorka državnih konja (ako se održavala) vjerojatno se održavala nasrpanjske Ide. Cenzori su sjedili na stubištu hramaKastom i Poluksu na ForumuRomanumu, a svi vlasnici državnih konja svečano su jahali pred njima.Od dobaGajaGrakhadokrajaRepublikevitezovisunaizmjencestjecaliigubilinadzornadsudovimakojisusudilisenatorimazamanjeizdajeizlostavljanjeuprovincijamai

redovito su se sukobljavali sa senatom. Ništa nije moglo spriječiti viteza koji jeispunjavao uvjete za senatora da ude u senat, a razlog općeg nezanimanja za tudužnost jedino je sklonost vitezova trgovini i poslovanju, zabranjenu voću zasenatore.Onikoji su seubrajali uOrdoequester (taj službeninazivdobili su teknakonGajaGrakha)višesuvoljeliuzbuđenjaposlovnognegopolitičkogforuma.vojničovjekLat.virmilitaris.Njegovseživotniputodvijaojedinouvojsci,paje

kaovišičasnikslužiouvojsciinakonobvezatnihvojnihpohoda.Upolitičkuarenuulaziojeoslanjajućisenavojniugled,kakobipridobioglasače,amnogepolitikanije zanimala.Ali ako je virmilitaris htio zapovijedati vojskom,morao je imatipoložaj pretora. Gaj Marije, Kvint Sertorije, Tit Didije, Gaj Pomptin i PublijeVentidijebilisuvojniljudi,aliGajJulijeCezardiktator,najvećivojskovođa,nikadanijebiovirmilitaris.VokontiSavezkeltskihplemenakoja su senastanilaudolini rijekeDruencijeu

Galiji s onu stranu Alpa. Na sjeveru su graničili s Alobrozima. Uživali su unapadimana rimskeputnikenaViiDomitiji, koja jevodilaprekoAlpa i slijedilaDruencijudodolinerijekeRodan,VallisRhodani.VolciTektosagiSavezkeltskihplemenakojasusenastanilausredozemnojGaliji

izarijekeRodan,svedoNarbona.Volščani Drevni narod iz srednje Italije nastanio je istočni Lacij. Svrstan oko

naselja Šora, Atina, Circej, Taracina i Arpin, saveznici Ekva. Krajem četvrtogstoljeća pr. Kr. u cijelosti su uklopljeni u rimski sustav, a njihova kulturna idruštvena pripadnost je nestala. Nisu govorili latinskim, nego vlastitim jezikom,srodnimumbrijskom.

COGNOMEN(PREZIME,PRVOIMEILINADIMAK)

Tasuimenaimalastvarnaznačenja,panavodimonakojasunampoznata.Agelast,»onajkojisenikadnesmije«Ahala,nepoznatoAhenobarb,»crveneilibrončanebrade«Albin,»izrazitobijelebojekože,koseitrepavica«Balearik,»bakarski«Bambalije,nepoznatoBeštija,»zvijer«Brokh,»naliknazub«Brut,»glup«Cek,»slijep«Cepion,»trgovaclukom«Cezar,»kosat«Cezonin,nepoznatoCiceron,»slanutak«Dentat,»zubat«Dijademat,»skraljevskimdijademom«Dives,»bogat«,ili»obilan«,ili»dragocjen«Druz,nepoznatoEburn,»bjelokosni«Fimbrija,»kovrčav«Flak,»klempavihušiju«Galba,»trbonja«Geta,»skrajasvijeta«Glaucije,»plavkasto-siv«Grakho,»čavka«Kald,»topao«,ili»vruć«,ili»vatren«Kalv,»ćelav«

Kamil,nepoznatoKaprarije,»jarčev«Karbon,»spaljen«ili»ugarak«Katon,»strogsudac«Katul,»štene«Kota,»vinskamrlja«(?)ili»stijena«?Kras,»grub«Kunktator,»oklijevalo«Laen,»svećeničkiogrtač«Lentul,»polagan«ili»spor«Lepid,»sjajanmomak«Limetan,»pograničan«Longin,»izdaleka«Lukul,»šumarak«Maktator,»koljač«Mancin,»kljast«Margarita,»biser«Meminije,»odGalaMeminija«Merula,»kos«Metel,»oslobođenplaćenik«Muz,»štakor«ili»miš«Nazika,»nosonja«Nerva,»žilav«Orest,»onajkojisvladavaplanine«Paul,»malen«ili»sitnica«Pipina,»penismalogdječaka«Pizon,»meljem«Porcela,»praščić«ili»genitalijemaledjevojčice«Postum,»rođennakonočevesmrti«ili»posmrče«Pulher,»lijep«Ravil,»promukao«Ruf,»crvenokos«Rufin,»izobiteljicrvenokosih«Ruso,»seljačina«

Saturnin,»Saturnov«Scevola,»ljevoruki«Scipion,»onajkojiimaštapkaoznakvlasti«Seran,»odpile«ili»nazubljen«Seskvil,»seronjaipol«ili»polovični«Sikul,»saSicilije«Silan,»ružnonamrštenolice«Silo,»prćastanosa«Skaur,»otečenihgležanja«Stih,grčkoimezarobaStrabon,»razrok«Sula,nepoznatoTubero,»grbav«ili»nemoralan«Varon,»krivonog«Vatija,»šepav«Verukozis,»prekrivenčirevima«Vopisk,»preživjeliblizanac«

1ClivusCapitolinusbilajeglavnacestadoKapitola,uprijevoduKapitolskiuspon(op.p.)