1

PRONALAŽENJE INFORMACIJSKIH IZVORA I ZNAČAJ PRETRAŽIVANJA U VISOKOŠKOLSKIM KNJIŽNICAMA

Vesna Miličević, mag. bibliotekarstva; prof. hrv.jezika i književnosti

Rijeka, prosinac 2018.

2

SADRŽAJ

UVOD 3

1. NAGLASAK NA DOSTUPNOSTI INFORMACIJE 5 2. IZVORI INFORMACIJA 6 3. TIJEK PRETRAGE/ STRATEGIJA PRETRAŽIVANJA 7 4. PRONALAŽENJE INFORMACIJSKIH IZVORA U KNJIŽNICI 8

- Parametri pretraživanja kataloga knjižnice - Kako pronaći knjigu - Kako pronaći časopis u knjižnici - Kako pronaći članak u časopisu

5. INFORMACIJE NA INTERNETU 9 6. DIGITALNE KNJIŽNICE 13 7. OPAC 13 ZAKLJUČAK 15 LITERATURA 16

3

UVOD Radeći u visokoškolskoj knjižnici potvrdilo mi se mišljenje da edukacija –osposobljavanje

studenata za učinkovitu i efikasnu uporabu različitih izvora informacija i njihovog pretraživanja

mogu pridonijeti boljoj kvaliteti učenja.

Cilj je ovoga rada osvijestiti potrebu takvog pristupa iz razloga što učenje na visokoškolskoj razini

zahtijeva visok stupanj samostalnosti i individualnog istraživačkoga rada pa se studenti moraju znati

koristiti različitim izvorima informacija. Studenti moraju poznavati različite vrste izvora znanja kao i

mogućnosti njihova pristupa te posjedovati vještine za strategije pretraživanja, vrjednovanje te

organiziranje i sintetiziranje znanja. Način pronalaženja informacija u visokoškolskim knjižnicama i

značaj pretraživanja ne može se poistovjetiti sa osnovnoškolskim ili srednjoškolskim znanjem.

U dokumentima o visokoškolskoj knjižnici The Library Association o programima knjižničnog

obrazovanja britanska Udruga knjižničara navodi da knjižnice moraju u suradnji sa

visokoškolskim knjižnicama kojima su ciljevi između ostalog :

1. Osposobiti studente za pretraživanje informacija

2. Upoznati studente sa tiskanim i drugim izvorima informacija te bibliografskom

strukturom literature iz njihovog znanstvenog područja

3. Pomoći osobnom i intelektualnom razvoju njihove sposobnosti za permanentno učenje

i izvan formalnog obrazovnog procesa

4. Osposobiti studente za istraživanje određenog problema, prikupllanje informacija i

vrednovanje relevantnih izvora informacija, te postavljanje svojih konstatacija

5. Upoznati studente sa strukturom i načinom uporabe računalnih sustava za pretraživanje

informacija

6. Osposobiti ih za praćenje raspoloživih informacija

7. Pomoći razumijevanju u korištenju informacijskih izvora- u smislu upotpunjavanja znanja

i rješavanja problema

Svrha obrazovanja korisnika visokoškolske knjižnice je da studenti znaju koristiti knjižnični

informacijski sustav i izvore adekvatnih informacija za studij, profesionalni rad i osobne

interese te da shvate da je traženje informacije dio procesa rješavanja postavljenog problema.

To ne podrazumijeva informacijsku pismenost –na čemu mi knjižničari moramo poraditi

upućujući korisnika (studenta) u određene vještine pretraživanja.

4

Za knjižnice je važno vrednovanje ''odabranog''. Knjižnica općenito pohranjuje i čini dostupnim

sve što posjeduje, omogućava pristup i drugim izvorima.

Znanstvena knjižnica na sveučilištu nastoji i više od toga. Ona nudi znanstvenicima sredstva da

reorganiziraju prikupljene informacije, pomaže da se prošire znanja, generiraju nova znanja i

prenesu na nove naraštaje.

Ne treba ni spominjati da bez stručnjaka koji će usmjeravati i upućivati korisnike –i nove

tehnologije imaju ograničeno djelovanje.

5

1. NAGLASAK NA DOSTUPNOSTI INFORMACIJE Uz druge čimbenike na promjene u knjižnicama posebice u zadnje vrijeme utječe nova

informacijska i telekomunikacijska tehnologija i novi mediji1

Ukupna informacijska djelatnost knjižnice ne zavisi više od toga što ona posjeduje- već što i na

koji način omogućava svojim korisnicima. Posudba i međuknjižnična posudba dobivaju posve

novu dimenziju, sve se svodi na pristupačnost mrežnim i sličnim tekstovima i na mogućnost

njihove dostupnosti. Mjesto, vrijeme i udaljenost više ne igraju nikakvu ulogu; neograničene

mogućnosti su sve veće. Zadaća knjižnice i knjižničara nije više toliko informiranje koliko

kvalitetno upućivanje na izvor znanja ( mrežu, stranicu, bazu, medij…).

Sve poprima novu dimenziju, neslućene mogućnosti, stoga ni zadaća visokoškolske knjižnice

nema toliko naglasak na pronalaženju nego na izboru podataka iz mora podataka iz raznolikih

sadržaja i oblika koji se nude korisniku.

Korisniku treba dostaviti podatak u najkraćem mogućem vremenu. Knjižnica, kao prepoznatljivo

mjesto, zapravo je informacijsko ''spremište''.

Ono što je prisutno u svim fakultetskim knjižnicama svakako je nezadovoljavajuća

zainteresiranost sveučilišne zajednice za probleme vezane uz izgradnju knjižničnih zbirki.

Npr. mnogi naslovi obvezatne ispitne literature četo su nedostatni brojem primjeraka. U

knjižnicama nema dovoljno primjeraka određenih knjiga tako da su studenti prisiljeni tražiti

literaturu na drugim mjestima i snalaziti se kako znaju i umiju. Svakako je onda najkorisnija

primjena digitalne tehnologije, čime se tražena i nedostupna literatura može posuditi u

digitalnim zbirkama ispitne literature.

Prednost takva načina je mogućnost da veliki broj studenata , uz pretpostavku dostatnosti

opreme, može istodobno koristiti jedan naslov, a time se smanjuje i mogućnost troškova

nabave, pohrane i zaštite građe.

Studenti bi trebali imati cjelodnevni pristup Internetu što je omogućeno radnim vremenom

knjižnice. U prosjeku, visokoškolska knjižnica bi trebala raditi sa studentima 10 sati-što znači

cijeli dan, što je određeno brojem zaposlenika. Vrijeme za posudbu bi trebalo biti optimalno

(od 10 do 19 sati) što je vrijeme i za posudbu časopisa te korištenje čitaonice u kojoj su

smještena dostupna računala za korištenje Interneta.

1 Stipanov,Josip.Visokoškolske knjižnice u 21.st (2000.).Glasnik binliotekarskog društva br 7, str 82-93

6

Iz stečenog iskustva, studenti obično sami izvrše odabir tražene literature –po nekim uhodanim

navikama –ne potežući previše za rukav. U knjižnicu dolaze po potrebnu literaturu za učenje i

praćenje nastave. Probleme u pretraživanju imaju manje studenti završnih godina, što je

logično. Studente prvih godine potrebno je odmah educirati u pretraživanju kako bi se kasnije

lakše snalazili u pronalaženju potrebne građe.

Postoji niz praktičnih načina kojima se može osigurati dostupnost literature. Kada se utvrdi da

određenih naslova nema u dovoljnom broju primjeraka, važno je osigurati i omogućiti

korištenje u čitaonici određenim bojem primjeraka, te limitirati vrijeme korištenja izvan

knjižnice i u čitaonici.

2. IZVORI INFORMACIJA Informacija u knjižnici može se nalaziti bilo gdje : u knjigama, člancima, enciklopedijama, na

Internetu pa smo često u nedoumici za čime posegnuti., od kuda krenuti . Vjerojatno je korisnik

još u većoj nedoumici nego knjižničar. Korisnika je potrebno upoznati da je važno znati kakav

nam je odgovor na upit potreban i gdje trebamo tražiti informaciju. Tako za obuhvatnu i

opširnu informaciju potrebno koristiti primarni izvor ( znanstveni članak, disertaciju, udžbenik);

a za informacije o sadržaju primarnih izvora odnosno upućivanje na izvorno djelo koristimo

sekundarne izvore : bibliografije, kazala, kataloge; za brzu informaciju odgovori se nalaze u

priručnicima: enciklopedijama, rječnicima, godišnjacima ili pojedinoj web adresi-jer nije

potrebno pretraživanje više informacija ( faktografske informacije).

o Primarni su izvori izvorni autorski radovi

o Sekundarni izvori upućuju na primarne –to su: kazala, časopisi sažetaka, bibliografije isl.

o Tercijarni izvori : nastaju obradom primarnih i sekundarnih-npr. enciklopedije

Referentna građa (priručnici ) su odlična polazišta za istraživanje informacija. Daju obično samo

najvažnije podatke o predmetu i služe za brzo pronalaženje podataka. Među njima se izdvajaju

enciklopedije koje uz natuknicu o određenoj temi često sadrže i bibliografske podatke koji

upućuju na druge izvore i obogaćuju svaku strategiju pretraživanja. Knjižnični katalog pomaže

da saznamo kojim jedinicama građe knjižnica raspolaže i kojim publikacijama određenog

autora. Signatura je najvažniji podatak jer le sam po sebi dovoljan da se pronađe knjiga u

knjižnici. Važan izvor predstavljaju i časopisi ( znanstveni, popularni). Baze podataka, kao zbirke

zapisa (informacija), organizirane su i uređene na način koji omogućavaju jednostavnu i

7

preciznu strategiju pretraživanja upravo onih informacija koje su nam doista potrebne. Svaki

zapis sastoji se od polja ( napomene, predmetnice, udk, autori, signatura), a svako navedeno

polje pretraživo je i predstavlja pristupnu točku do informacije. Opće baze pokrivaju različita

područja i discipline ( npr. Current Contens) i koriste se u prvim koracima istraživanja tematike,

a Specijalne baze sadrže podatke za određeno znanstveno područje/disciplinu i za sustavno

pretraživanje literature s određenog područja ( npr. poslovne informacije, menadžment ; npr.

ERIC (obrazovanje); Hrčak (portal znanstvenih časopisa HR , Sociological Abstracts (sociologija)

itd.

3. TIJEK PRETRAGE /STRATEGIJA PRETRAŽIVANJA

Korisnici imaju pristup katalozima preko OPAC-a. Ako se radi o problemu- studenti se izravno

obraćaju knjižničaru. Vođenjem korisničkog razgovora saznajemo kakve potrebe student ima te

pristupamo rješenju. Uvijek nastojimo aktivno uključiti studenta. Za učinkovitu pretragu

informacija uvijek moramo krenuti od definiranja upita i informacijskog problema ( ključna

ideja, specifični fenomeni, područje znanosti ili discipline , ključne riječi…) , odnosno zadataka i

količine informacija koje nam trebaju. Preporuča se polaženje od općih informacija prema

posebnim. Upit/temu istraživanja potrebno je prevesti u stručne pojmove u svrhu ciljanog

pretraživanja izvora i pronalaženja relevantne građe ( npr. uz korištenje tezaurusa).

Studente je važno uvesti u strategije pretraživanja. Kako bi nam baze podataka bile korisne,

moramo naučiti njihov jezik koji omogućava korištenje informacijskog potencijala elektroničkih

izvora širom svijeta, od kojih su neki informacijski izvori dostupni lokalno (samo u knjižnicama) ,

a neki putem Interneta , s radnog stola. Za to je potrebno savladati koncepte pretraživanja :

prema ključnim riječima; prema predmetnim odrednicama/deskriptorima; uz indeks

(pregledavanje tezaurusa).

Što odabrati ?

Sintaksa pretraživanja je : Booleovi operatori; kraćenje i ograničavanje obuhvata pretraživanja.

Ključne riječi odabrane za strategiju pretraživanja moguće je kombinirati uz logičke operatore

(tzv. Boole-ova algebra, npr. izrazi AND, OR, NOT).

o AND operator upisujemo : Kada želimo dobiti presjek pojmova tj rezultate koji sadrže

sve unesene pojmove . Sustav pokazuje sve zapise u kojima se pojavljuju obje riječi.

8

o OR (ili) pronalazi zapise koji sadrže ili jednu ili drugu riječ

o NOT (No)-koristimo kada prvi pojam želimo uključiti, a drugi isključiti

Kraćenje : opseg pretraživanja se proširuje kraćenjem riječi s desna i stavljanjem zvjezdice (*).

Zvjezdica (*) zamjenjuje bilo koji znak odnosno niz slova, a upitnik(?) zamjenjuje jedno slovo.

Ograničavanje obuhvata pretraživanja u mnogim bazama podataka moguće je prema različitim

parametrima (npr. pema opcijama : jezik publikacije, vrsta publikacije, datum objavljivanja,

samo cjelovit tekst i td.)

Studentu se mora pomoći da :

o što bolje usavrši vještine i strategije pretraživanja,

o da učinkovito koristi osnovne parametre pretraživanja (prema ključnim riječima itd.)

o da zna razlike slobodnog pretraživanja i pretraživanja prema kontroliranom rječniku (po

predmetu ili predmetnoj odrednici)

o da upozna pravila sintakse pretraživanja (dovođenje pojmova u međuodnose, kraćenje i

ograničavanje obuhvata pretraživanja.

Preporučiti studentu da za korištenje standardiziranih pojmova , odrednica na sučelju uvijek

potražiti opcije za tezaurus, indeks ili pregledavanje po temama (browsing). Tu se nalazi

kontrolirani popis standardiziranih termina koji su korišteni u bazama podataka. Termin

obuhvaćen tezaurusom obično sadržava sve sinonime (istoznačnice ) te upućuje na uže, šire i

srodne pojmove ( npr. škola, obrazovni sustav, nastava, prosvjetna ustanova itd).

4. PRONALAŽENJE INFORMACIJSKIH IZVORA U KNJIŽNICI

Računalni katalozi, bez obzira u kojem knjižničnom programu rađeni, obično nude sljedeće parametre pretraživanja:

o ključne riječi o predmet o autor o naslov o UDK o ISSN/ISBN o impresum

ISBN/ ISSN su brojčane oznake koje su dodijeljene određenom naslovu knjige ili časopisa.

9

o ISBN ( International Standard Book Number) je jedinstveni i nezamjenjivi broj (od 10

znamenki) za samo jedan naslov . Svrha mu je prepoznavanje publikacije.

o ISSN ( international Standard Serial Number) je brojčana oznaka koja jednoznačno

određuje svaku serijsku publikaciju (novine, časopisi, zbornici…)

Većina knjižnica u Hrvatskoj koristi Univerzalni decimalni sustav (UDK ) za raspored građe na

policama, a putem svojih kataloga omogućuje korisnicima pretraživanje prema ovom sustavu.

UDK oznaka dodjeljuje se ovisno o znanstvenom području kojim se knjiga, časopis ili članak bave.

Jelokupno ljudsko znanje dijeli se u 10 osnovnih skupina koje se obilježavaju od 0 do 9, a svaka

od podskupina dijeli se dalje na 10 podskupina dodavanjem brojeva 0 do 9 itd. (Npr. ako znamo

da je skupina 37 Odgoj. Obrazovanje. Socijalni pokreti. Provođenje slobodnog vremena, a

primjerice tažimo ''nešto o nastavnoj praksi'' možemo pretraživati u skupini 37- prema UDK

oznaci. To znači da je građa iste tematike okupljena na istoj polici (matematika (51); slikarstvo

(75); ekonomija (33) itd.

Kako pronaći knjigu : Po SIGNATURI. Ona određuje lokaciju knjige u knjižnici. Osim upisivanja

signature, publikacija se može pronaći u katalogu i upisivanjem ostalih parametara za pretraživanje.

Kako pronaći časopis u knjižnici: upisujući naslov časopisa; upisujući ISSN broj . Signatura

časopisa je najvažniji podatak koji otkriva lokaciju časopisa u knjižnici

Kako pronaći članak u časopisu:

o Članak starijeg godišta koji nije unijet u računalnu bazu: moramo znati naslov, broj i godište gdje je objavljen- iz podataka pronaći i upisati signaturu

o Članak novijeg datuma koji se nalazi u bazi podataka knjižnice : moramo unijeti naslov članka,ili podatke o autoru u računalo: najvažniji podatci za identifikaciju članka su : broj i godina časopisa u kojem je članak objavljen te njegovu signaturu

5. INFORMACIJE NA INTERNETU i NJIHOVO VREDNOVANJE

Internet2 je svjetska odnosno globalna računalna mreža koja povezuje mnoga računala i druge

računalne mreže (akademske, poslovne, vladine) u jednu cjelinu s namjerom razmjene

podataka i korištenja raznih sadržaja, usluga i servisa kao štu su www, elektronička pošta i slični.

Najpopularnija usluga na Internetu je World Wide WEB koji svakom korisniku , putem grafičkog

sučelja, na jednostavan način omogućava pristup velikom broju korisnika. Web je ujedno

mjesto koje nije najbolje za rješavanje informacijskih upita jer ne postoje mehanizmi

2 http://www.oblakznanja.com/2011/07/sto-je-internet/ (pristupljeno 13.01.2019)

10

nadziranja njegove kvalitete. Takve informacije ne podliježu recenziji jer može objavljivati i

stručnjak i nekvalificirana osoba. Informacije nisu organizirane na jedinstven način (nisu

objedinjene, nisu trajne niti su sve besplatne. Zato treba upozoriti korisnike (kada ih se

upućuje na korištenje web izvora) da se informacije sa takvih mjesta moraju koristiti oprezno i

kritično, vrjednujući njihovu kvalitetu. Pri tome treba obratiti pažnju tko je objavio web

stranicu (privatnab osoba ili ustanova –jer podatak mora biti pouzdan što ćemo na mrežnoj

stranici obično naći pri vrhu ili na dnu stranice, pod nazivom ''kontakt'' ili ''o nama''; je li

informacija točna, provjerena ili verificirana , potpisana ( tražiti reference za autora), tko je

sponzor, logo, postoji li poveznica ili ime proizvođača, ugled nakladnika i sl. Važna je

nepristranost, datiranost o čemu se radi, što nudi stranica, kome je namijenjena, koliko je

dostupna (nižu li se podaci logičkim redom itd.)

Mrežne stranice je teško kategorizirati prema vrsti jer su šarolike po sadržaju (obrazovanje,

informiranje, marketing, prodaja itd.). Kao primarni element njihova razlikovanja koriste se

domene. Domena je prepoznatljiva prema slovima na kraju web adrese, tzv. URL-u ( Uniform

Resource Locator). Studentima, primjerice možemo preporučiti Web mjesta koja obično daju

pouzdane informacije, objektivne, informativne iz domene:

. edu (obrazovna ustanova – primjer adrese: http://www.washington.edu)

. gov (vladine ustanove)

. org ( neprofitne organizacije) kao (http://www.unesco.org.)

.mil ( vojna ustanova)

.net (mrežni resursi)

.com ( komercijalna stranica) (https://www.google.com)

Traže li studenti samo dokumente o obrazovanju unutar određene domene (npr. unutar hrvatskog web prostora ) moraju upisati :obrazovanje+ Domain:hr.

Alati za pretraživanje Interneta zapravo su baze podataka, pa se koriste isti elementi : fraze

(korištenje navodnika'',''konektori''koji povezuju ključne riječi, ''kraćenje''(frunkiranje).

Alate za pretraživanje www-a u grubo možemo raspodijeliti u tri skupine (one najčešće

korištene-iako ih dakako ima više.

To su:

1. Pretraživači, tražilice ili roboti ( search engines)

2. Tematski katalozi (subject directories)

11

3. Metapretraživači (više pretraživača)

* Pretraživači, tražilice, Web indeksi ili roboti za pretraživanje nazvani ''pauci''poznatiji su pod

nazivima : Google, Alta Vista, Yahoo, Excite…

Kada se upotrebljavaju robotski alati, moramo usmjeriti pretraživanje ,inače će odgovori biti

neadekvatni , beskorisni i u prevelikom broju.

Primjer: www.google.hr (čije su usluge tematski direktorij, traženje slika, definiranje jezičnih

sustava i traženje određenih stranica na određenom jeziku):možemo pristupiti jednostavnom

pretraživanju i naprednom pretraživanju (link, related, site, allintitle). Tražilice ''nove

generacije'' odabire izvore prema onome koliko su bitni, popularni ili kvalitetni za druge izvore

(koliko linkova pokazuje na njih).

* Tematski pretraživači su zbirke izvora iz određenih područja (obično za definiranu korisnulku

populaciju). Za korištenje zahtjevaju (kao i drugi tematski katalozi i pretraživači) unos ključnih

riječi ili odabir kategorija. Dovode korisnika izravno do relevantnih mrežnih stranica , jer su

fokusirani na određenu tematiku. No, Web s ebrzo mijenja pa je nemoguće urednicima

tematskih kataloga pratiti sve promjene.

* Metapretraživači upućuju na upit na nekoliko pretraživača koji simultano pretražuju više

pretraživača, a rezultate prikazuju na jednom popisu. Samo neki uklanjaju duplikate. U

pretraživanju se baš ne preporučuju, osim u žurbi i potrebi brzog pregleda i uvida u neku temu.

Primjeri: ( www.MetaCrawler.com; www.Mamma.com; www.Savy Search.com itd).

Za kvalitetnu informaciju studente treba uputiti na Web alate kao što su: Virtualne knjižnice,

portali tj. specijalizirani tematski vodiči, Specijalizirane baze podataka , ''zagrebite'' ispod

površine : što je nevidljivi Web (za one koji žele znati više. Nevidljivi web su sadržaji različitih

(specijaliziranih) stranica koje traže upisivanje lozinke. To su obično dragocjeni izvori , a do njih se

dolazi preko web imenika koji po kategorijama upućuju na baze podataka čiji sadržaj neće biti

obuhvaćen ako pretražujete preko pretraživača tipa Google ili Alta Viste. Za pretraživače Web

prostora ostaju nevidljive sve informacije u obliku zapisa u različitim bazama podataka kreiranim

različitim softverskim alatima, npr. s ORACLE paketom. Ti zapisi nisu web stranice i pretraživači ih

jednostavno ne vide. Te baze podataka većinom su instalirane na servere ili hostove koji su

uključeni na Internet. Uz svaku klasičnu bazu podataka postoji i odgovarajući softverski paket

12

koji omogućuje pretraživanje informacija u zapisima baze. Ulaz u takve baze podataka često je

vezan za korištenje identifikacijskih oznaka (ID) i lozinki. Neki od najboljih izvora za istraživanje i

pronalaženje ,,nevidljivog svijeta informacija'' su: Invisible Web, Direct Search, Infomine Multiple

Detabase seach. Uvidu u hrvatski Web imenik i popis portala i ostalih web stranica možemo

pristupiti na adresi : https://www.hrportali.com. Portali koji ne uključuju komercijalne poruke u

Hrvatskoj su: Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Ostaje još da se zajednički pozabavite koracima u strategiji pretraživanja u informacijskom

problemu koji pretražujete i korištenju alata te kako se oni upisuju u tražilicu (postoje li sinonimi,

varijacije itd.). Postoji nekoliko važnih igrača na području internet preglednika:

Apple Safari

Google Chrome

Microsoft Internet Explorer

Mozilla Firefox

Opera

Zanimljivi pretraživači su i Teoma ( www.teoma.com) koji rangira stranice prema ''predmetnoj

popularnosti''. Na ''vrh'' stavlja one izvore koji stručnjaci drže najrelevantnijima. Predlaže

preciziranje , upućuje na nove ključne riječi te navodi izvor čiji su autori eksperti sa određenog

područja. Također, vrijedno je uputiti na interesantan pretraživač SurfWax (koji upućuje na

sadržaj, sažetak stranice i osnovna obilježja), te Karnak (koji rezultat pretraživanja pohranjuje i

šalje i na vašu elektroničku adresu).

Učenje na Internetu i obrazovanje korisnika nude sva sveučilišta i knjižnice. Za izvođenje

vježbi potrebno je prethodno temeljito poznavanje o pristupu i korištenju računala.

Pretpostavlja se da su korisnici upoznati barem radom u programu Word . Na kraju vježbi

korisnik bi trebao biti osposobljen za samostalno pronalaženje bilo koje informacije dostupne

na Internetu –kako u postojećim bazama podataka tako i u novim portalima.3 Internet s emože

smatrati istraživačkom knjižnicom.

3 Težak,Đ. 2002.Pretraživanje informacija na Internetu Sveučilišna naklada. Zagreb, str 11.

13

6. DIGITALNE KNJIŽNICE

Danas sve više ustanova prelazi na digitalnu komunikacijsku pohranu svoje građe na digitalni

medij. Postupak prenošenja tiskane i druge građe na digitalni medij naziva se digitalizacija. Njoj

se podvrgava stara i vrijedna građa.

Da bi takva digitalizirana građa postala i virtualna (virtualna knjižnica), moramo digitaliziranu

građu staviti na Web. Digitalna knjižnica je informacijski servis u kojem su svi informacijski

izvori raspoloživi u obliku računalnog procesiranja.

Danas najveća knjižnica na svijetu je Library of Congress Washington DC, URL:

https://www.loc.gov/. Ovo WWW mjesto nudi više od 7 milijuna naslova samo iz američke

povijesne zbirke, a sadržaj knjižnice pohranjuje 75 milijuna jedinica bibliotečne građe. Ako na

dnu početne stranice pritisnemo poveznik Collecctions & Services, otvaramo službe, centre,

zbirke za istraživače i knjižnice… Na adresi smo http:// www.loc.gov/library i ako nas zanima

istraživanje Interneta otvaramo poveznik Explorer the Internet koji nas vodi na stranicu

http://www.loc.gov/global/explore.html. Ta stranica dalje nudi poveznice za zbirke Internet

vodiča, online tečajeva i priključaka za korisnike i učitelje td. Putem poveznika možemo se

prebaciti i u druge baze podataka u kojima možemo naći korisne prirućnike, pojmove i sve ono

što nas zanima.

Britanska knjižnica (The British Library)4, je nacionalna knjižnica Velike Britanije,ujedno i

najveća europska knjižnica koja može korisnika opskrbiti literaturnim izvorima od 1700-te

godine do danas (URL : http://www.bl.uk). Do najnovijih primjeraka i zbirki British Library

dolazi se jednostavnim poveznicama na njihovim prvim stranicama :

http://www.bl.uk/welcome.htm i http:// www.bl.uk/diglib/diglib_home.html. Npr. preko

poveznica collections, Croatian collections itd. dolazimo do određenih podataka o Hrvatskoj.

7. OPAC (Online Public Access Catalog ) je korisnički usmjeren katalog, višestruko

pretraživ (po autoru, naslovu, predmetnim odrednicama, ISSN-u, ISBN-u, ključnim riječima,

UDK …)

U kontekstu Interneta, gdje valja izbjegavati korištenje pojmova koji imaju ograničenu

primjenu, ne govorimo više o katalogizaciji i bibliografskim podacima, već o metapodacima i

njihovoj proizvodnji. No, ne dopustite da vas terminologija zavede: knjižnice već duže

4 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9552 (pristupljeno 10.01.2019.)

14

vrijeme radi sa metapodacima. Knjižnični katalog s izravnim pristupom (OPAC) dobar je

primjer visokokvalitetnih metapodataka.5 Uz metapodatke razvile su se i sheme metapodataka, a

ona koja se u knjižničnoj zajednici najviše koristi poznata je pod nazivom Dublin Core6. Metapodaci u

informacijskim ustanovama predstavljaju osnovne podatke, primjerice koji je naslov djela, tko je

njegov stvaratelj, kada je djelo nastalo i sl. Moguće je i šire pretraživanje u pronalaženju relevantne

građe.

U Hrvatskoj, u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici (NSK), verzija OPAC-a je izrađena 19937 kada

se Biblioteka spojila na Internet (CARNET) i x.25 mrežu. Izrađena verzija je engleska verzija.

Strojni katalozi su ukinuli potrebu za izradom više vrsta kataloga jer su omogućili da jedan niz

zapisa bude pristupačan korisniku koji pristupa traženju pod različitim podacima.

Zbog sve veće upotrebe elektroničkih medija za obradu podataka, mnoge knjižnice u svijetu

pristupile su digitalizaciji svoje stare građe, a prinove mogu stizati od izdavača i u

digitaliziranom obliku. Najbolji pristup knjižničnoj građi za pretraživački put je preko naredbe

''Acces''ili ''online katalozi''8. Ako korisnik ne uspije u tome – može potražiti pomoć

knjižničara u knjižnici. Sve knjižnice imaju OPAC, pa je korisniku ostavljena mogućnost da se

snađe u ne uvijek istom sustavu pretraživanja.

5 Hakala,J. 2000. Dublinski osnovni skup elemenata metapodataka. Vjesnik bibliotekara hrvatske 43/1-2. 5

6 The Dublin Core Metadata Initiative (DCMI). URL: http://dublincore.org/documents/dces/ (pristupljeno 16.1. 2018.)

7 NSK http://stari.nsk.hr/DigitalLib.aspx?id=8 (pristupljeno 1.1.2018.)

8 NSK http://katalog.nsk.hr/F?RN=487747696 (pristupljeno 1.1.2018.)

15

ZAKLJUČAK Svi pokazatelji govore da će buduća obilježja knjižnica ipak biti povezana sa razvitkom

informacijske tehnologije i novih medija što znači da će glavno mjerilo biti upravo stupanj

korištenja tih medija, sukladno potrebama korisnika. Knjižničari moraju stjecati nova znanja i

vještine zbog potreba odaziva okoline; slijediti promjene , davati kvalitetne usluge i poučavati u

skladu s novim načinima učenja.

Bez organiziranih knjižničnih ili knjižnično-informacijskih sustava teško je zamisliti bilo koju

knjižnicu danas-pogotovo suvremena sveučilišta. Iako se danas sveučilišta razlikuju po

organizaciji, veličini, financiranju, vođenju, ipak su uočljivi osnovni smjerovi razvoja. Teži s eda

ona postanu mjesta osiguravanja slobodnog pristupa izvorima informacija, a njihovi djelatnici

suradnici u obrazovanju i istraživačkom procesu. Knjižničari moraju postati aktivni dio procesa

nalaženja informacija, a Knjižnica mora biti dinamična ustanova, informacijski servis

visokoškolske ustanove i zapošljavati specijaliste koji pomažu i obrazuju korisnike pri traženju i

pretraživanju određene vrste informacije , odnosno informacijskih sustava.

Danas smo svjedoci scenarija krcatih zbivanja u knjižnici. Elektroničke knjige nisu bile dio

knjižničnih fondova u vrijeme objavljivanja ISBD(ER)-a. Danas stotine knjižnica u svijetu nude

elektroničke knjige na ručnim čitačima, a s vremenom one postaju sve dostupnije u

knjižnicama i vlastitim uređajima (''dlanovnicima''). Poslednji modeli maju moć prepoznavanja

govora koji će podržavati glasovnu interakciju između softvera i korisnika.9

Razvoj tehnologije se snažno probija na tržište pa se može očekivati da će promijeniti i

barijere u pristupu knjižničnim zbirkama. No, pitanja učinkovitosti, odabira, vrednovanja i etički

djelotvornog valjanog korištenja informacija nalaze se izvan domašaja tehnologije i iziskuju

znatno više od računalnih vještina : traže sposobnosti obuhvaćene konceptom informacijske

pismenosti. Svaka e-inicijativa postaje izlišna ako ljudi nisu osposobljeni sudjelovati u njima .10

Nove tehnologije i nove promjene unose i nove izazove. Pred knjižničare se stavljaju novi

zahtjevi. Hoće li knjižničari postati menadžeri velikih baza podataka u kojima se pohranjuju

knjige u digitaliziranim oblicima ili će ih korisnici i dalje trebati u zadovoljavanju svojih

informacijskih potreba, samo je jedno od niza pitanja. No, knjižničar mora znati da je dobar

korisnik-zadovoljan korisnik.

9 Sandsberg-Fox, A. 2003. ISBD(ER) i novi razvojni smjerovi u obradi elektroničke građe. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46/1-2. 51. 10

Informacijska pismenost ključ za cjeloživotno učenje: http://edupoint.carnet.hr/casopis/17/clanci/1.html (10.1.2019.)

16

LITERATURA

1. Hakala,J. 2000. Dublinski osnovni skup elemenata metapodataka. Vjesnik bibliotekara hrvatske 43/1-2. 49-68

2. Špiranec, Sonja.Informacijska pismenost ključ za cjeloživotno učenje: http://edupoint.carnet.hr/casopis/17/clanci/1.html (pristupljeno 10.1.2018.)

3. Sečić, Dora. 1995.Informacijska služba u knjižnici . Benja. Rijeka.

4. Sandsberg-Fox, A. 2003. ISBD(ER) i novi razvojni smjerovi u obradi elektroničke građe. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46/1-2. 50-59.

5. Stipanov,Josip. 2000. Visokoškolske knjižnice u 21.st. Glasnik bibliotekarskog društva 7

6. Težak,Đ. 2002.Pretraživanje informacija na Internetu . Sveučilišna naklada. Zagreb.

7. The Dublin Core Metadata Initiative (DCMI). URL: http://dublincore.org/documents/dces/ (pristupljeno 16.1. 2018.)