Prole

Izvorni lanak UDK 130.32: 165.62:19 / Hegel, HeideggerPrimljeno 29. 04. 2005.

Dragan ProleUniverzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Dr. Zorana inia 2, 21000 Novi Sad, Srbija

[email protected]

Povijesni status Hegelove filozofije unutarHeideggerove zamisli destrukcije

Saetak

U lanku se najprije tematizira diskrepancija izmeu otre kritike fenomenologije EdmundaHusserla u Heideggerovim ranim freiburkim i marburkim godinama, s jedne strane, i afirma-tivnog spominjanja Husserlova imena u Bitku i vremenu, s druge strane. Ovaj okret moe seinterpretirati na temelju tumaenja prema kojem Heidegger u svojem glavnom djelu nije ostaopri stavu o nedostatnosti fenomenologije, zato to mu je ona sluila kao polazite za izlaganjevlastite filozofske pozicije. Nakon kritikoga razmatranja onih pozicija prema kojima je Heideg-ger kroz kritiku Husserla ciljao na ontoloku kritiku spekulativnoga idealizma, autor propitujerazloge za odgaanje razraunavanja s Hegelom, koje je Heidegger iznio u svojem habilita-cijskom spisu. Provedba ovog razraunavanja na temelju nacrta destrukcije povijesti ontologijeod poetka se nije trebala razvijati sistematski, budui da je prevladavanje sistematskog izlaganjapovijesti filozofije i povijesti uope bilo postavljeno u sredite poeljnih uinaka destrukcije.

Kljune rijei

Martin Heidegger, Edmund Husserl, fenomenologija, G. W. F. Hegel, povijest filozofije,destrukcija

1. Obrat Bitka i vremena glede odnosaprema fenomenologiji

Za razliku od najveeg dijela frajburkih i marburkih predavanja, koja suprethodila pisanju Heideggerova glavnog djela, u Bitku i vremenu Husser-lova fenomenologija vie ne figurira u sreditu historijsko-filozofskih anali-za. Husserlovo ime se, dakako, spominje ali povodi za njegovo spominja-nje nisu proistjecali iz potrebe za opsenim filozofskim dijalogom s osni-vaem fenomenologije, ve su krajnje svedeni i mogu se prepoznati primarnou dva razloga.Prvi je razlog kurtoazne prirode i predstavlja izraz Heideggerove osobnezahvalnosti zbog Husserlove nesebinosti glede pruanja filozofskih uputa,upoznavanja s fenomenolokim istraivanjima i ustupanja neobjavljenih ra-dova. Razumljivo je kako je ta vrsta zahvalnosti svoje mjesto nala u posveti(to e ieznuti s prve stranice za vrijeme vladavine nacional-socijalizma),odnosno u uvodu, u kojem se nalazi i sedmi odjeljak pod naslovom Fe-nomenoloka metoda istraivanja. Uvodna razjanjavanja uvjeta pod ko-jima je fundamentalna ontologija spremna akceptirati fenomenoloku me-todu poduprta su stavom da su Heideggerova vlastita istraivanja moguajedino na tlu to ga je postavila fenomenologija nakon prodora omogue-nog Logikim istraivanjima, odnosno uvenom fusnotom koja skromno sa-opuje kako zasluga za eventualni pomak to ga je nainio Bitak i vrijeme uprvome redu pripada Husserlu. ei razlog za spominjanje Husserla pred-stavljat e ukazivanja na neke aspekte fenomenolokih istraivanja u kojimaje Heidegger pronalazio prigodne argumente za potkrepljivanje ili za po-drobniju argumentaciju vlastita izlaganja. Ti e aspekti uvijek biti konkre-

tizirani i varirat e u ovisnosti od samoga tijeka rasprave: od pozivanja naHusserlov pojam personalnosti, preko pohvale pojmu horizonta, do ukazivanjana mogunosti aplikacije fenomenolokih uenja o identifikaciji i znaenju.Zajedniko obiljeje svih mjesta u Bitku i vremenu u kojima je rije o Hus-serlu i njegovoj fenomenologiji treba vidjeti u odsustvu svakog eksplicitnogprigovora usmjerenog prema nekom pojedinanom momentu, zaokruenojproblemskoj cjelini ili prema filozofskim pretpostavkama fenomenologije kaosistematinog i cjelovitog filozofskog programa.

Jedno od vanih pitanja na koje je potrebno odgovoriti e da bi se rasvijet-lio Heideggerov filozofski projekt i njegov odnos spram povijesti filozofije lei u naglaenoj nepodudarnosti obilja kritikih argumenata i obuhvatnogstavljanja u pitanje sredinjih uvida fenomenologije koji dominiraju do Bit-ka i vremena (s gotovo sveanim tonom i neupitno afirmativnim predzna-kom to stoji pred svakim spomenom Husserlove fenomenologije na strani-cama njegova glavnog djela). Tumaenje nepodudarnosti moglo bi se oslo-niti na biografske razloge, odnosno na specifinu i nesvakidanju bliskostkoja se nije svodila samo na prijateljske odnose izmeu dva filozofa ve jeukljuivala i prisne obiteljske veze. Argument koji bi to tumaenje mogloponuditi oslanjao bi se na Heideggerovu rastereenost glede kritike fe-nomenologije kada je rije o njegovim predavanjima pred auditorijumom ukojem nema Husserla i podvukao bi razliku spram pomirljivog stava pre-ma fenomenologiji do kojeg dolazi kada Heidegger unaprijed rauna sHusserlom, ne samo u ulozi prvog itatelja i asistenta, koji e pomoi usreivanju rukopisa za tisak, ve i u ulozi prireivaa Bitka i vremena uokviru Godinjaka za filozofiju i fenomenoloka istraivanja, te kljunogoslonca u daljnjoj akademskoj karijeri. Bez obzira na potencijalno suges-tivne uinke takvog tipa argumentacije, njezina temeljna manjkavost sastojise u prebacivanju teita s filozofskih problema na stvar ljudskog karaktera.Ne ulazei u raspravu o tome u kojoj je mjeri u interpretaciji Heideggerovefilozofije legitimno provesti tumaenje inspirirano Fichteovim stavom o ne-izbjenoj vezi izmeu filozofova karaktera i karaktera filozofije koju onbira ini se da po pitanju odnosa izmeu predavanja koja su mu pretho-dila i samog teksta Bitka i vremena argumentativna snaga biografski legiti-mirane interpretacije zakazuje iz prostog razloga to malo toga objanjava.Njezin se domet pokazuje kao znaajno limitiran, jer rezultira stvaranjemrascjepa koji ini upitnu razliku dva razdoblja u miljenju ranog Heideg-gera ili, stroe reeno, implicira tezu o irelevantnosti kritike fenomenologijeizloene u predavanjima za sam projekt Bitka i vremena. Neuvjerljivost fin-giranja samostalnosti Heideggerova glavnog djela u odnosu na zavidan opuszabiljeenih predavanja koja mu prethode, nije potrebno podrobno dokazi-vati. Zbog toga je mnogo uputnije raspravu o spomenutom neskladu posta-viti na ravan u kojoj e dominirati filozofski argumenti.Gotovo je nesporna davno iznijeta konstatacija da su predavanja to pret-hode Bitku i vremenu imala propedeutiku funkciju, u kojoj je studiranje ikritika pojedinih filozofa bilo stopljeno s prouavanjem temeljnih filozof-skih problema i formuliranjem vlastite pozicije. Osim toga, valja imati uvidu i da tijekom njihova pisanja, osim kraeg predavanja o pojmu vremenau znanosti o povijesti,1 Heidegger nije namjeravao objaviti ni ta predavanjau cjelini niti neke njihove dijelove, to ukazuje na snano uvjerenje da usprkos injenici to ona nisu liena koherentnosti i to u najveem dijeluispunjaju kriterije vezane za objavljivanje nekog filozofskog djela njegovavlastita pozicija u njima jo uvijek nije dovoljno izgraena.

116FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Prole, Povijesni status Hegelove filozofije101 God. 26 (2006) Sv. 1 (115131) unutar Heideggerove zamisli destrukcije

Za razliku od njih, Bitak i vrijeme iznosi cjelovit nacrt fundamentalne onto-logije, u kojem programski dominira pojam filozofije kao univerzalne fe-nomenoloke ontologije.2 Taj pojam u svojemu izvoenju svakako nijeidentian s Husserlovim, ali poevi od uvodnih stranica Heidegger neenalaziti shodnim podrobno potkrijepiti odreenje fenomenoloke znanostikoja se prema svojoj zadai i sadraju poklapa s ontolokim naukom obitku bia putem kritikog ukrtanja s Husserlovim odreenjem fenome-nologije. Iza takvog stava ne lei tobonja proizvoljnost i iskljuivost stavada je fenomenologija mogua samo kao ontologija, ve je u njemu upravokondenzirana kritika Husserlove transcendentalne subjektivnosti, iznijetau predavanjima, s tim, to ovaj put Heidegger ne zastaje kod uoenih nedo-stataka fenomenologije, ve mu oni slue kao polazna osnova za izlaganjevlastitih filozofskih rjeenja. Tako steena osnova implicira polazinu tokukoja i pored svoje izgradnje u protustavljanju fenomenologiji sebe nas-toji legitimirati kao naelno neovisnu o Husserlovoj poziciji. U tom smisluodsustvo polemikih refleksija usmjerenih protiv fenomenologije moebiti interpretirano kao rezultat neizriitog preuzimanja uvid do kojih jedola kritika fenomenologije provedena u predavanjima, te njihove inkor-poriranosti u samom tekstu Bitka i vremena. Meutim, ono to je s obzi-rom na taj problem tekst Heideggerova glavnog djela izrino pokazao od-nosi se na konkretizaciju dometa njegova sueljavanja s fenomenologijom.Naime, izmjeteni iz striktnog fenomenolokog konteksta uoeni nedo-staci glede fenomenoloke ekspozicije ontolokog problema i nepropitaninain bitka bia koje se pita o samom bitku dobili su sasvim drukiju di-menziju.

Pozicionirani naoigled cjelokupne tradicije filozofije, Heideggerovi onto-loki prigovori dobivaju nove suparnike. Ukoliko se oni odrede anonimno,rije je o povijesti ontologije to svoje duboke korijene zahvaljuje antikojontologiji; kada bivaju imenovani, onda je najee rije o Platonu, Aristo-telu, Descartesu i Hegelu. Zbog toga se ini uvjerljivom Gadamerova tvrd-nja da je u horizontu problematike Bitka i vremena Heideggerovo suelja-vanje s fenomenologijom moralo voditi izravno k Hegelu:

(O)bnavljanje pitanja o bitku, to je Heidegger sebi postavio kao zadau, znai da je on usredpozitivizma fenomenologije ponovno prepoznao nesvladani osnovni problem metafizike, kojise u posljednjem usponu krio u pojmu duha, kako ga je zamiljao spekulativni idealizam. Hei-deggerova je tendencija, stoga, kroz kritiku Husserla bila uperena na ontoloku kritiku speku-lativnog idealizma.3

Meutim, postavlja se pitanje je li logika po kojoj se pokazuje nunost Hei-deggerova obraanja Hegelu, nakon kritike Husserla, opravdana i gledevaenja, odnosno transponiranja rezultata kritike fenomenologije, i na kri-tiku Hegela?

117

1

Rije je o probnom freiburkom predava-nju pod naslovom Der Zeitbegriff in derGeschichtswissenschaft, koje je objavljenou: Zeitschrift fr Philosophie und philosophi-sche Kritik, 161/1916, a kasnije pretiskano uprvom tomu edicije Gesamtausgabe (GA).

2

Martin Heidegger, Sein und Zeit, Max Nie-meyer, Tbingen 171993., str. 38.

3

Hans-Georg Gadamer, Wahrheit und Methode.Grundzge einer philosophischen Hermeneutik,Mohr, Tbingen 21965., str. 244.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Prole, Povijesni status Hegelove filozofije101 God. 26 (2006) Sv. 1 (115131) unutar Heideggerove zamisli destrukcije

2. Pozicioniranje Hegelove filozofije u kontekstuishodita kritike fenomenologije

Uvaavanje Gadamerove ocjene bilo bi neopravdano ukoliko bi se ona shva-tila u zaotrenijem vidu to ga predlae posljednja reenica navoda, tj. stav-ljanjem naglaska na tendenciju da u pozadini Heideggerova sueljavanja sfenomenologijom zapravo treba vidjeti skrivenog adresata Hegelov spe-kulativni idealizam. Tematski promatrano, moglo bi se govoriti o dva as-pekta kritike fenomenologije u kojima se dade identificirati naelna podu-darnost s Hegelovom filozofskom pozicijom. Prvo, u Heideggerovu ospora-vanju Husserlove zamisli treba vidjeti nepatvoreni pristup fenomenima natemelju filozofiranja koje je osloboeno pretpostavki. Ukoliko se jedno odnajmarkantnijih pitanja Hegelove filozofije prepozna u podnaslovu prveknjige Logike: Womit mu der Anfang der Wissenschaft gemacht werden?, teako se ima u vidu argumentacija koja proima cijeli korpus Hegelovih filo-zofskih djela da poetak nikako nema obveznost zahtjevanu na temeljupostuliranog priusa za miljenje4 budui da se u osnovi radi o ravnodunomsubjektivnom poetku miljenja, koji se u daljnjem tijeku opovrgava svojimpodrobnijim pojmovnim odreivanjem onda se u tome elementu kritikefenomenologije zaista moe razumjeti i neizravno sueljavanje s Hegelom.Na ovu neizravnu vezu ukazao je i sam Heidegger prilikom tematizacije od-nosa izmeu Husserlove fenomenologije i Hegelove Fenomenologije duha:

Obino se kae kako dananja fenomenologija nema nikakve veze s Hegelovom. Stvari nisutako jednostavne. Govorei sa stanovitim oprezom, dananja fenomenologija ima dosta veze sHegelom, ali ne s Fenomenologijom, ve s onim to Hegel oznaava kao Logika.5

Latentnu funkciju zahtjeva za nepretpostavnim filozofiranjem, Heidegger jeuoio kao izraz neopravdanog nastojanja da se teorijski stav proglasi eks-kluzivno filozofskim zbog toga je smatrao da se paralela s Husserlovomfenomenologijom moe pronai u Logici, a ne u Fenomenologiji duha, ili ne-kom drugom Hegelovu djelu. Ovakva linija interpretacije u potpunosti pro-tivurjei ne samo Hegelovom samorazumijevanju ve i stavu ostalih filozofakoji su kritiki slijedili i dalje razvijali Kantovu tezu o primatu praktikoguma, ali se protivi i najrelevantnijim recepcijama njemakog idealizma spomenimo samo radove Kuna Fischera, Richarda Kronera (Von Kant bisHegel), a kasnije i Nicolaia Hartmanna (Die Philosophie des deutschen Idealis-mus). Heidegger se svjesno suprotstavio uvrijeenom razlikovanju teorijske,praktike i poietike filozofije. Fundamentalne razlike meu sistemima filo-zofije, koje su se temeljile na razliitim ocjenama meusobnog odnosakljunih filozofskih disciplina i ukupnosti unutarnje disciplinarne podjele fi-lozofije bili su izvan sredita njegove interpretativne pozornosti, jer su sesve one navodno bazirale na preutnom preuzimanju tradirane (Aristote-love) razlike teorijske, praktike i poietike filozofije, koja je po Heidegge-rovu uvjerenju eminentno teorijskog podrijetla. Ne ulazei u opravdanost teteze, vano je naglasiti i njezinu temeljnu implikaciju: stavljanja teorijskoguma vlastitu ekskluzivnost opravdavaju neophodnou da se znanje legiti-mira kao filozofsko na osnovi svojeg proistjecanja iz apsolutnog utemeljenja to u potpunosti ponitava tlo na kojem se odvija filozofiranje, tlo koje emladi Heidegger okarakterizirati kao doivljaj okolnog svijeta (Umwelt-erlebnis), ali i specifinu hermeneutiku istinitost i filozofsku plodnost pred-strukture razumijevanja, na kojoj e kasnije insistirati nakon odbacivanjapojma doivljaja. Budui da je u ravni Hegelove Fenomenologije duha ne-mogue pronai takvu vrstu dominacije teorijskog uma, Husserlovu sklo-


nost k teorijskoj refleksiji Heidegger radije identificira u postupku Hege-love Logike.Sljedei aspekt kritike fenomenologije, koji po Heideggerovu miljenju ne-izravno pogaa i Hegela, odnosi se na prigovor Husserlovu konkretnomprovoenju zahtjeva za povratkom samim stvarima. Umjesto fenomeno-loke artikulacije fakticiteta to proistjee iz izravnosti doivljenog kon-takta s okolnim svijetom fenomenologija je sistematiziranjem zretih btipokazala da vlastitu orijentaciju radije stjee u skladu s brigom o spoznatojspoznaji, to za rezultat ima blokiranje mogunosti da se tubitak na filozof-ski nain susretne s faktikim ivotom. Usprkos svim dubokim diferenci-jama koje postoje izmeu Husserlova i Hegelova pojma filozofije Husser-lova ideja filozofije kao stroge znanosti dala je Heideggeru povod za kritikiosvrt u pravcu Hegelova pojma filozofske znanstvenosti:

Hegel je gajio istu nadu da se filozofija jednom konano uini znanstvenom, kod njega se, kaoi kod Husserla, radilo tono o tome da se filozofija moe uiti.6

Neophodno je imati u vidu da je i po ovom pitanju Heideggerova argu-mentacija vrlo bliska onoj demonstriranoj protiv nepretpostavnosti filozof-skih spoznaja. Naime, veza izmeu zahtjeva za znanstvenou kao sutin-skim karakterom same filozofije i mogunosti da se filozofska spoznajamoe usvajati uenjem uspostavljena je na temelju iste napetosti izmeuindividualiteta faktikog ivotnog iskustva i naelne oposti filozofskih zna-nja. U toj bi se napetosti mogao ustanoviti svojevrsni ili-ili ranog Heideg-gera. On filozofiju stavlja pred dvije mogunosti koje se meusobno isklju-uju. Te mogunosti nemaju jednak filozofski rang, budui da je rije oizboru izmeu izvornog filozofskog stava koji sprijeava rascjep izmeuivota i filozofije referirajui na fakticitet pristupaan putem fundamen-talne analize tubitka i nastojanja filozofije da transcendira svoje podrijetlou konkretnoj brizi7 i na taj nain dosegne opost spoznaja. Saeto iskazana,ta bi se alternativa mogla pojmiti kao izbor za filozofska postignua ateo-rijske brige nautrb modelu samoodnoenja refleksijom voene filozofije.Provede li se ova alternativa po dubini povijesti filozofije, onda postajejasnim da se iza Heideggerovih prigovora Husserlovoj nepretpostavnosti iidealu znanstvenosti ne krije Hegelov spekulativni idealizam, kako sugeriraGadamer, ve da se ti prigovori naelno odnose na gotovo celokupnu tradi-ciju filozofije. Navedeni citati iz marburkih predavanja pokazuju kako jemogunost interpretacije koja u pozadini kritike Husserla pronalazi Hegelaotvorio upravo Heidegger, u nastojanju da vaenje vlastitih prigovora, tamogdje je to bilo mogue, proiri izvan podruja fenomenologije. Budui damu je osobito stalo do demonstracije zamisli filozofske spoznaje, to e se

119

4

Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Wissen-schaft der Logik, sv. I (Werke in 20 Bnden,sv. 6), Talpa-Verlag, Berlin 1998., str. 78.

5

Martin Heidegger, Logik. Die Frage nach derWahrheit (GA 21), Vittorio Klostermann,Frankfurt am Main 1976., str. 32.

6

Martin Heidegger, Einfhrung in die phnome-nologische Forschung (GA 17), Vittorio Klos-termann, Frankfurt am Main 1994., str. 63. Sta-jalite da se filozofija moe uiti zapravo

iskrivljuje osnovnu namjeru fenomenologije ionemoguuje stvarno provoenje njezinazahtjeva za filozofijom izravne evidencije:Da se fenomenologija tako shvaa, dijelomovisi i od nje same. Pokuaji i prvi rezultatibrkaju se s istinskom tendencijom koja ne leina povrini i ne moe se jednostavno uiti. Martin Heidegger, Ontologie. Hermeneutik derFaktizitt (GA 63), Vittorio Klostermann,Frankfurt am Main 21995., str. 110.


hrabro osloniti na model hermeneutike fakticiteta, koji je po njegovu uvjere-nju ostao nepoznat tradiciji filozofije razumljivo je kako se pripremanjeterena za razvijanje vlastite misli nije moglo zavriti s kritikom fenomenolo-gije, napose kada se ima u vidu da se refleksivni karakter kao odreenje fi-lozofske spoznaje moe pronai u gotovo cjelokupnoj povijesti filozofije.Osim toga, ako se usvoji stav da se Heideggerovi prigovori Husserlovoj fe-nomenologiji jednako odnose i na Hegelovu filozofiju, onda se neminovnodolazi do zakljuka kako je Heideggerova interpretacija Hegelove filozofijeu potpunosti ovisna o njegovoj kritici fenomenologije. Upravo takvo ne-oprezno naglaavanje zavelo je pojedine interpretatore:

(T)ono to je sluaj: na Hegelu Heidegger provodi u osnovi istu kritiku koju provodi i naHusserlu. Samo zbog toga se on smatra zaduenim da akcentuira korespondenciju fenome-nolokog istraivanja s Hegelovom Logikom.8

Ukoliko bi ovaj zakljuak zaista nastojao da na temelju veze Husserla i He-gela prui klju za plodnu interpretaciju Heideggerove filozofije, onda bimu preostalo i da objasni zbog ega se korespondencija u argumentima nepokazuje na stranicama Bitka i vremena, te odakle potjee toliki interes zasueljavanje s Hegelovom filozofijom nakon 1929., kada su sve pretpostav-ke za kritiku ve pripremljene u sueljavanju s Husserlom, to upuuje nazakljuak da je stavljanjem toke na raspravu s Husserlom u isti mah apsol-virana i Hegelova filozofija?Odustajanje od ovakvih pitanja rezultat je prividne inventivnosti slinih in-terpetacija, koje se najee povode za neobveznim asocijacijama i pojedi-nim analogijama, e da bi iz njih izvodili uopene dijagnoze, gubei na tajnain iz vida iri kontekst i zanemarujui sve aspekte koje s takvim dijagno-zama kolidiraju. Radi demonstracije neodrivosti citirane teze, dovoljno sepodsjetiti na Heideggerova upozorenja usmjerena protiv izjednaavanja fe-nomenoloke metode s dijalektikom:

(A)ko se danas pokuava temeljna tendencija fenomenologije dovesti u vezu s dijalektikom,to je kao da se voda eli spojiti s vatrom.9

Heidegger je bio daleko od naivnog pokuaja da na fenomenoloki diktumneposrednog obuhvaanja primijeni iste kritike argumente kao i na Hege-lov princip dijalektikog posredovanja. Zbog toga se teko mogu prihvatitiinterpretacije koje, poevi od Gadamera, domet vaenja kritikih argume-nata protiv fenomenologije proiruju i na Hegelovu filozofiju.

3. Motiv povijesti kao oslonacza diferenciju Husserla i Hegela

Iscrpnim pregledom geneze Heideggerova interesa za Hegelovu filozofiju, slakoom se moe uoiti kako je njegov odnos spram Hegela samostalan, jerpokazuje unutarnju dinamiku neovisnu o interpretaciji bilo koje filozofskepozicije. Drukije reeno, Heideggerov stav spram Hegela ne moe se iz-ravno izvesti niti iz Heideggerove kritike fenomenologije, niti iz njegoverelacije prema nekoj drugoj filozofiji. Radi potkrijepljivanja, neophodno jeosnaiti ovu konstataciju navoenjem kljunih mjesta frajburkog i mar-burkog razdoblja, koja se mogu ralaniti na sljedei nain:1. buenje interesa za Hegelovu filozofiju;2. sazrijevanje tog interesa u samostalan stav spram Hegela;3. znaaj interpretacije Hegela za kompoziciju Bitka i vremena.


Bez obzira na nesumnjivu povijesno-filozofsku relevantnost Hegelove spe-kulativne kritike suda kao medija za iskazivanje filozofske istine, kao ikljunog razlikovanja izmeu suenja i poimanja provedenog kako naplanu logike tako i na planu spekulativne psihologije u Heideggerovoj di-sertaciji Uenje o sudu u psihologizmu (1914.) izostao je bilo kakav spomenHegela. Mora se priznati da glede problematike suda Heidegger nije bio niprvi niti jedini autor koji je ignorirao Hegelove stavove. Slina manirakarakteristina je za gotovo cjelokupnu raspravu u svezi s problemom psi-hologizma, jer Hegelovi argumenti izostaju iz rasprave: kako u Husserlovojkritici psihologizma tako i djelu Emila Laska Uenje o sudu (1911.), koje eprema Heideggerovu vlastitu priznanju imati znaajno mjesto u njegovu fi-lozofskom sazrijevanju. Meutim, samo godinu dana kasnije, u habilitacijipod naslovom Duns Scotovo uenje o kategorijama i znaenju, upadljiva jeHeideggerova filijacija s Hegelovom filozofijom. Pritom se ista ne uoavasamo na osnovi mottoa10 iz Hegelova spisa o Razlici Fichteovog i Schellingo-vog sistema filozofije koji stoji nad cijelim radom, ve proistjee iz samogkaraktera habilitacije tematizacija jedne skolastike filozofije u kontekstusuvremenih filozofskih problema zahtijevala je znatno izotreniju povijes-no-filozofsku svijest nego to je to bio sluaj u radu posveenom sudu u psi-hologizmu. Zbog toga Heidegger ve na prvim stranicama podvlai razlikupo kojoj je za samu filozofiju njezina vlastita povijest od sutinskog znaaja,to nije sluaj i kada je rije o znanostima:

(P)ovijest filozofije prema filozofiji ima drukiji odnos nego npr. povijest matematike premamatematici. A to ne lei na povijesti filozofije, ve na povijesti filozofije.11

Ne ulazei u analizu svih mjesta iz habilitacije koja se mogu identificiratikao parafraze Hegelovih stavova, potrebno je podvui da buenje interesaza Hegelovu filozofiju stoji u izravnoj vezi s Heideggerovim uvidom u pro-blem povijesnog karaktera same filozofije. U tom smislu valja zapaziti i stavprema mogunosti napredovanja u filozofiji, koji e kasnije postati jednimod sredinjih motiva pri izradi nacrta fundamentalne ontologije:

Primjereno karakteru razvoja cjelokupne filozofije kao ralanjavanja i iscrpljivanja odre-enih problema, napredak najee lei u produbljivanju i novom stavu u postavljanju pi-tanja.12

Na posljednjim e stranicama Heidegger iznijeti jo jedan preduvjet to gaje neophodno ispuniti kako bi se konkretnije profilirao nov nain postav-ljanja pitanja filozofije:

(F)ilozofija ivog duha () stoji pred velikom zadaom principijelnog sueljavanja s, kako popunini tako i po dubini, bogatstvom doivljaja i graenju pojmova najdalekosenijim sistemom

121

7

Putem te ontologije postalo je nemogueda tubitak qua tubitak moe sresti samog se-be. Brigovanjem o ideji znanosti izgraena jeodreena ontologija i potvrena je kao je-dina mogunost propitivanja tubitka Ta-mo gdje nedostaje refleksija fenomen se po-kazuje u svojemu najvlastitijem smislu. Ibid., str. 287.

8

Dionysos Sargentis, Das differente Selbst derPhilosophie. Heideggers Auseinandersetzung mitHegel, Verlag Dr. Kster, Berlin 1998., str. 185.

9

M. Heidegger, Ontologie (GA 63), str. 42.

10

S obzirom na unutarnju bit filozofije, nemaniti prethodnika niti sljedbenika.

11

Martin Heidegger, Die Kategorien- und Be-deutungslehre des Duns Scotus, Mohr, Tbingen1916., str. 3.

12

Ibid., str. 5.


historijskog svetonazora kao onim koji je u sebi ukinuo sve prethodne fundamentalno-filozof-ske problemske motive s Hegelom.13

Najavljujui sueljavanje s Hegelovim sistemom historijskog svjetonazo-ra, Heidegger se nije libio navesti razloge zbog kojih je ono neophodno.Razlozi za filozofsku debatu s Hegelovom filozofijom ne lee u proizvoljnojsimpatiji mladog docenta, niti proistjeu iz suoavanja s duhom vremenai njegovom zaokupljenou Hegelovom filozofijom. Oni se detektiraju uunutarnjim zahtjevima filozofije ivog duha, stoga to se prema njezinimkriterijima Hegelov sistem pokazuje kao najdalekoseniji u odnosu premafilozofskoj tradiciji.U ovoj ocjeni mladog Heideggera zapravo se krije i nezadovoljstvo povijes-nim odreenjem filozofskih pozicija dominantnih u vrijeme njegova filozof-skog sazrijevanja. No to nezadovoljstvo nijednog trenutka nije isprovociraloHeideggera u pokuaju reaktualiziranja Hegelova univerzalnog filozofsko-povijesnog stajalita. Usprkos uvidu da na planu promiljanja povijesnogkaraktera filozofije i sistematskog pristupa totalitetu povijesnog, filozofijanakon Hegela nije nainila nijedan sutinski korak naprijed Heidegger niu jednom tekstu nije postao hegelovac,14 bilo u smislu svjesne namjereusmjerene k daljnjem produbljivanju Hegelove pozicije, bilo na temeljupokuaja da suvremenike kritizira zauzimajui Hegelovo stajalite. Napro-tiv, u recepciji mladog Heideggera, Hegelova filozofija nije putokaz kojivalja slijediti, ve prije najvie stajalite filozofskog miljenja povijesti koje,kao takvo, obvezuje svako potonje povijesno miljenje. Meutim, u samoj jehabilitaciji ostalo neobjanjenim o kakvom karakteru obveznosti je ovdjezapravo rije. Rekonstrukcija Heideggerovih stavova neizravno vezanih uzto pitanje pokazuje kako nije rije o hegelovskom radu Aufhebung-a, po ko-jem bi ona sljedea filozofska pozicija u sebi morala sauvati Hegelovupoziciju na temelju njezina ukidanja u viem principu miljenja povijesti, teda je jo manje razlono govoriti o Aufhebungu kao obveznosti historicis-tikog tipa, to bi impliciralo da se povijesno miljenje moe konstituiratipotpuno samostalno, ne obazirui se na poziciju koja pripada minuloj epohipovijesti filozofije. Odgovor na to pitanje dodatno se komplicira kada seosvrnemo na injenicu da je Heideggerova najava sueljavanja s Hegelom barem za prilino dugo vremensko razdoblje ostala bez odgovora. Pitanjekoje stoji pred vremenskim razmakom izmeu najave i pokuaja njezinerealizacije svakako se odnosi na razlog zbog kojeg Heidegger sueljavanju sHegelom nije pristupio odmah, ili nedugo nakon svretka rada na habilita-ciji.Poetno usmjerenje pri odgovaranju na to pitanje moe pruiti Heideg-gerova vlastita ocjena o unutarnjoj dinamici povijesnog razvoja filozofije, ukojoj se ne radi o neprekidnom smjenjivanju razliitih problema koji impli-ciraju i razliita pitanja i meusobno heterogene odgovore na njih, ve orazvoju kao posljedici novog stava u postavljanju pitanja koji se ujedno iska-zuje i kao produbljivanje problema to ga je ve postavila filozofska tradicija.Stoga se i teite odgovora na izostanak sueljavanja s Hegelom postavljaupravo u tom novom stavu naime, o kakvom je stavu i novom pitanju kodmladog Heideggera ustvari rije? S obzirom na postavljeni zahtjev, prvo-bitna15 zamisao mladog Heideggera bila je da novi stav mora: a) pruiti fun-dament za sueljavanje s Hegelom; te b) na temelju tog sueljavanja nad-maiti Hegelovu filozofiju. Ono to novo postavljanje pitanja svakako nemakao svoj primarni zadatak, odnosi se na neutralni dijalog poduzet radi


razjanjavanja obostranog stava.16 Novum traenog filozofskog pitanja zbogtoga ne treba sagledati u originalnosti i neponovljivosti, ve u njegovoj ar-gumentativnoj kompetenciji i sposobnosti da prevlada Hegela, i to prijesvega zauzimanjem vieg filozofsko-povijesnog stajalita.Imamo li sve to u vidu, onda je gotovo samorazumljivo kako istinsku podr-ku u zadobivanju takvog fundamenta Heidegger nije mogao oekivati spozicije filozofije ivota, od novokantovstva, fenomenologije, pa niti odKierkegaarda.17 Istinsko sueljavanje s Hegelom nije mogue ukoliko seprihvati samodopadljivo odbacivanje Hegela (to je zajedniki imenitelj fe-nomenologije i novokantovstva), niti se ono moe provesti na Diltheyevu iliKierkegaardovu tragu. Kada se tome doda i nedovoljna povijesna legitima-cija spomenutih pozicija kako na planu vlastita povijesno-filozofskog za-snivanja tako i glede pristupa povijesnim fenomenima onda postaje jasnimda je najava iz habilitacije nuno morala priekati. Ma koliko se prema sin-tagmi habilitacije koja Hegelovo stajalite imenuje kao sistem historijskogsvjetonazora (System einer historischen Weltanschauung), te prema emfaziivog duha moglo naslutiti da je mladi Heidegger bio sklon fundament zasueljavanje potraiti u Diltheyevoj filozofiji potonja e predavanja poka-zati kako je Heidegger vrlo brzo odustao od takve pomisli, pa ak i od ter-mina koji asociraju na Diltheyev vokabular. Za razliku od Hegelova uni-verzalno-povijesnog stajalita, u kojem se povijeu duha obuhvaa cjelo-kupni obujam dogaanja, Diltheyevo stajalite uvodi partikularizirani pris-tup povijesti, budui da sfera prava i politike u njega gubi svoju povijesnuulogu u korist povijesti, ije eminentno kretanje donosi smjenu razliitihsvetonazora u kojima prvenstvena uloga pripada umjetnikim, literarnim,filozofskim i religijskim tvorevinama.18 Bez obzira na injenicu da e u Bitkui vremenu, ali i nakon obrata, tematizacija povijesti bitka u mnogo emu po-primiti partikularizirane crte slinim odbacivanjem pravno-politike sfere izpovijesnih razmatranja Diltheyev e pristup od strane marburkog Hei-deggera biti ukoren zbog potkopavanja vlastitih produktivnih potencijala,

123

13

Ibid., str. 241.

14

Pojedini interpretatori Heideggerove pozi-tivne ocjene njemakog idealizma i Hegelo-ve filozofije u potpunosti deformiraju, pre-viajui svako posredovanje izmeu pozicijeto ju Heidegger nastoji zauzeti i stajalita fi-lozofa njemakog idealizma. Trawny ide akdotle da tvrdi kako je Heidegger sebe razu-mio kao izravnog nastavljaa idealizma:Utoliko nije stranputno [rei op. a.] da jesebe Heidegger razumio kao legitimnu ba-tinu njemakog idealizma. Peter Trawny,Heidegger und Hlderlin oder Der EuropischeMorgen, Knigshausen & Neumann, Wrz-burg 2004., str. 103.15

U radovima nakon Bitka i vremena Heideg-ger e biti mnogo oprezniji glede odreiva-nja karaktera vlastita odnosa spram Hegela,izbjegavajui da govori o prevladavanju, nad-maivanju, a jo manje o opovrgavanju He-gelove filozofije16

Claudius Strube pokazao je kako cjelokupnikonktekst Heideggerove tematizacije Hegela

implicira da je sueljavanjem najavljeno pre-vladavanje Hegelove pozicije. ClaudiusStrube, Die ontologische Wiederentdeckungdes deutschen Idealismus, u: Harald Seubert(ur.), Heideggers Zwiegesprch mit dem deutschenIdealismus, Bhlau, Kln Weimar Wien2003., str. 94.

17

Figalova sugestija da u zavrnim pasusima ha-bilitacije ne treba uti samo Hegelov nego iKierkegaardov glas, moe biti heuristiki plod-na samo po pitanju uvida u filozofske pozicijeu kojima je mladi Heidegger traio poticajeza vlastito stajalite, ali ne i glede pruanja za-dovoljavajueg fundamenta za sueljavanje sHegelom. Gnter Figal, Martin Heidegger zurEinfhrung, Junius, Hamburg 1992., str. 17.

18

O nemogunosti da se Diltheyeva pozicija in-terpretira kao nadmaivanje Hegelova pristu-pa povijesti zapaeno je argumentirao WalterSchultz. Walter Schulz, Die Philosophie inder vernderten Welt, Neske, Pfullingen 1972.,str. 522 i dalje.


ali i poricanja samih pretpostavki povijesnog miljenja putem estetizacije po-vijesnih fenomena.19

Podsjetimo li se da nakon habilitacije Heidegger nije skrivao svoje general-no nezadovoljstvo novokantovstvom, te da je i Husserlovu fenomenologijukritizirao zbog nezainteresiranosti za probleme povijesti, onda se izostanaknajavljenog sueljavanja s Hegelom moe interpretirati kao izostanak fun-damenta, odnosno razvijenog filozofsko-povijesnog stajalita s kojeg bi se tosueljavanje moglo provesti. Drukije reeno, Hegelova filozofija nije mo-gla biti prvi filozofski sistem s kojim se suoio Heideggerov koncept ivogduha, jer je karakter filozofskih pozicija na koje se mogao osloniti bio ne-dovoljan za taj pothvat, a vlastito filozofsko stajalite jo uvijek nije bilo do-voljno izgraeno.Umjesto izravnog sueljavanja s Hegelom, Heideggeru nije preostalo nitadrugo nego da najprije svoju vlastitu poziciju razgranii u odnosu na filo-zofiju koju je, usprkos svim nedostatcima, smatrao najproduktivnijim izdan-kom vlastita vremena Husserlovu fenomenologiju. Meutim, ve od sa-mih je poetaka i njemu samom bilo jasno da programski kapaciteti feno-menologije, kakvi su izloeni u Filozofiji kao strogoj znanosti i prvom tomuIdeja, ne mogu biti osloncem sueljavanja s Hegelom. tovie, ve u ranomfreiburkom razdoblju svojeg rada Heidegger je doao do zakljuka da biuvaavanjem Hegelova povijesno-filozofskog stava fenomenologija bila uprilici ojaati vlastiti filozofski fundament:

Samo fenomenoloko razumijevanje i ivot nee biti vieni u svojoj ivotnosti, ako se proble-mi povijesti potiskuju iz vidokruga fenomenologije. U tome lei znaaj Hegelove filozofije zafenomenologiju.20

Promatrana kao pogonski motiv i ishodite filozofiranja, ivotnost filozof-skog stava koji jednako uspjeno odolijeva i praznini pozitivizma i poj-movnoj autarkiji, omoguujui bliskost susreta s bivstvujuim bit e upra-vo ono to je Heideggera privlailo fenomenologiji, ali ga je ujedno i od njeodbijalo. Fenomenoloki habitus novog poetka, koji je proistjecao iz nael-nog nezadovoljstva varijetetima filozofskih sistema to ih je nudila tradicija,ali i iz protustavljanja suvremenim formama filozofskog miljenja Husserlje, meu ostalim, nastojao promovirati putem revizije filozofskoga pojmov-lja. U osnovi te revizije stajala je razlika izmeu steenih, filozofskim na-slijeem predanih pojmova koji su po pravilu bremeniti ekvivokacijama,ime prije sprijeavaju mogunosti filozofske spoznaje umjesto da ih oslo-baaju i ivog, transcendentalno-fenomenolokog pojmovnika steenog uneposrednom uvidu i iskustvu. Sa svoje strane, Heidegger se suglaavao snjezinim pokretakim motivima i pristajao je na neophodnost izvornijegpristupa filozofskim pojmovima, ali se protivio reformatorskom pokuajukoji se bazira na prodiranju k izvornom smislu pojmova oivotvorujui ih uneposrednosti fenomenolokog pogleda. Pravo oivotvorenje po njemu nijebilo mogue reduktivnim operacijama unutar svagdanjeg strujanja svijes-ti, nego historiziranjem izvornog tla svagdanjeg ivota.Ako se postavi pitanje je li Heidegger bio spreman prihvatiti bilo to odvieslojnih aspekata istraivanja koji su se izvodili promoviranjem intencio-nalnosti kao nezaobilaznog polja fenomenolokog rada, onda bi se to moglodovesti u vezu s poentom Derridaova istraivanja poznog Husserla: inten-cionalnost je tradicionalnost.21 Rane freiburke interpretacije Aristotela mo-gle su biti nazvane fenomenolokim zbog toga to se njihov predznak sasto-jao u eminentno fenomenolokom uvidu da iza povijesne transformacije fi-


lozofske pojmovnosti ne stoji nita afirmativno, ve podlijeganje te pojmov-nosti otuenju izvornog smisla putem tradicije. Meutim, ono to u tim is-traivanjima svakako nije fenomenoloko, odnosi se na uvjerenje da us-prkos lanoj samorazumljivosti i zaplitanju u vieznanost efekti otuenjaipak nisu u toj mjeri razorni da u potpunosti zagluuju izvor iz kojeg sunastali filozofski pojmovi. ivotna primjesa u tradicijom iscrpljenoj filo-zofskoj pojmovnosti predstavlja upravo ono vorite u kojem se ukrtajuprolost filozofije i njezina sadanjost:

Filozofija dananje situacije najveim se dijelom kree neautentino u grkoj pojmovnosti, i tou takvoj koja je prola kroz lanac razliitih interpretacija Pri cjelokupnom analogiziranju iformaliziranju koje su oni [temeljni pojmovi, prim. aut.] pretrpjeli, odrava se odreeni karak-ter podrijetla, a oni pri sebi jo nose dio prave tradicije svojega izvornog smisla.22

Spoj filozofske tradicije i aktualnog trenutka filozofskog miljenja Heideg-ger je teio osloboditi od obje opasnosti, za koje je smatrao da su fatalne popokuaj zadobivanja autentine filozofske pojmovnosti: kako od predodbeo neumitnom hodu povijesti filozofije, koji u pogledu filozofskih pojmovanormativno predestinira aktualno filozofiranje, tako i od iluzije emancipi-ranja filozofske terminologije u ravnodunom ignoriranju povijesti filozo-fije. Zbog toga se odluuje na tree rjeenje, koje bi se moglo okarakterizi-rati kao stav o meusobnoj ovisnosti suvremenosti i tradicije. Odreenjemeusobne ovisnosti temelji se na uvidu da je kritika povijesti uvijek i kri-tika sadanjosti, ali da vai i obrnuto pristup sadanjosti uvijek izravnoodreuje i nain pristupa povijesti. Negativno formulirano: nedostatak rela-cije prema tradiciji ne pokazuje snagu, ve filozofsku nemo nekog vre-mena, ali je jednako jalova i fiksirana zagledanost u prolost, liena svakogkontakta sa svojom svakidanjicom:

Ukoliko izostane izriito prisvajanje tradicije, to kazuje da bitku same spoznaje nisu prozirnenjegove vlastite mogunosti bitka. Jer samo tamo gdje se bitak vidi u svom poloaju, tradicijamoe postati izriita.23

Ma koliko se to na prvi pogled moglo initi, odnos filozofske sadanjostiprema svojoj prolosti ipak nije stavljen kao neutralan, tj. kako sadrajnotako i formalno osloboen za povijesno-filozofsko tumaenje. Naoigledkonstitutivnom znaaju tradicije za razvijanje mogunosti inherentnih sa-

125

19

Diltheyev rad () je historijski rad; u nje-mu se tek postupno izgradilo neto poput mo-gunosti nove i jedinstvene svijesti tubitka.ivot u povijesti je i za samog Diltheya biomogunost egzistencije koju je on ivio, alikoja za njega nije dola do prozirnosti, jer jei sam ostao u tradicionalnom promatranjupovijesti koje bih oznaio kao estetiko proma-tranje povijesti pod idejom humanosti. M.Heidegger, Einfhrung in die phnomenolo-gische Forschung (GA 17), str. 92.

20

Martin Heidegger, Grundprobleme der Ph-nomenologie (GA 58), Vittorio Klostermann,Frankfurt am Main 1992., str. 238. Nekolikogodina kasnije, Heidegger e s odobravanjemkomentarirati Husserlov zaokret k znaajnomodificiranoj i pozitivnijoj ocjeni filozofa nje-makog idealizma: Valja primijetiti da Husserlsada mnogo pozitivnije stoji s Fichteom, kao i

s Hegelom, i da vie ne bi pisao stavove protivspekulativnog idealizma. M. Heidegger, Ein-fhrung in die phnomenologische Forschung(GA 17), str. 63.

21

Jacques Derrida, Husserls Weg in die Ge-schichte am Leitfaden der Geometrie. EinKommentar zur Beilage III der Krisis, Fink,Mnchen 1987., str. 198.

22

Martin Heidegger, Phnomenologische Inter-pretationen zu Aristoteles (Ausarbeitung fr dieMarburger und die Gttinger PhilosophischeFakultt, 1922), ur. Gnter Neumann, Reclam,Stuttgart 2003., str. 3334.

23

M. Heidegger, Einfhrung in die phnomeno-logische Forschung (GA 17), str. 286.


danjosti, zadaa prisvajanja iste tradicije unaprijed je optereena pre-dodbom o njoj kao diskontinuiranom procesu u kojem se zajedniki imeni-telj pronalazi u neprestanom zatomljivanju izvornog smisla filozofskih poj-mova. To znai i da filozofski relevantan i inspirativan moe biti samo poe-tak tradicije, jer on jedini nije tradiran, ime je izbjegao deformiranje.Jedino nam poetak moe poloiti rauna o istoi filozofskih pojmova prijeno to su bili izloeni interpretacijskom naletu tradicionaliziranja.S druge strane, po Heideggeru vlastito filozofsko pitanje uvijek ima primatu pristupu tradicije filozofije, to samo po sebi bez sumnje predstavlja pred-uvjet24 za razvijanje povijesno-filozofskog stava, ali se postavlja pitanje:moe li taj primat biti produktivan nautrb pitanjima koja su postavljali filo-zofi tradicije? Drugim rijeima, ukoliko filozofski pristup prolosti zaista nemoe biti iscrpljen u pukoj egzegezi i reinterpretaciji filozofskih sistema mi-saonim reproduciranjem svega onoga to su oni ve mislili, njegova se pro-duktivnost jednako dovodi u pitanje hipostaziranjem vlastita pitanja u od-nosu na pitanja to ih je postavljala tradicija. Ovdje je dovoljno podsjetiti sepermanentne opasnosti (o kojoj povijest filozofije nudi dovoljno primjera),da se u traganju za prikladnijim pristupom povijesti zauzme metahistorijskistav. Mehanizam koji do toga najlake dovodi jest upravo tumaenje pro-losti voeno iskljuivo mjerilima25 koje radi vlastite interpretativne atraktiv-nosti s fakticitetom prolosti ne ele imati ikakve veze a onda je sve-jedno da li se pri tim mjerilima radi o budunosnim nabaajima, ili pro-blemima koji se pripisuju jedino vlastitoj suvremenosti.

4. Tekoe u provoenju destrukcije

Odluno povjerenje u potentnost i ivotvornu snagu filozofskih izvora usudjelovanju sa stavom o bezuvjetnom primatu vlastita pitanja u odnosu natradiciju, predstavljali su pretpostavke sueljavanja s Hegelom najavljenogjo u habilitaciji, a iji je znaaj, usprkos odgoenoj realizaciji u frei-burkom razdoblju jo nekoliko puta naglaavan.26 U marburkom razdo-blju, to se sueljavanje pojmovno uobliuje i dobiva svoje mjesto u okviruprojekta to je u svojem povijesnom odreenju miljen pojmom destrukcije27koji se, sa svoje strane, na metodskom planu dovodi u vezu s provoenjeminovativne zamisli hermeneutike, a problemski se usmjerava k ontologiji.Razvijanje sva tri teina aspekta dogaalo se u rastuoj distanci spram fe-nomenologije, ime e Heideggerovo miljenje postii samostalnost koja sepokazala neophodnom za sueljavanje s Hegelom. Nije potrebno naglaa-vati kako je eljena samostalnost implicirala da znaenje pojmova ontolo-gije i hermeneutike ne budu preuzeti iz arsenala historije filozofije. Odlukaza ta dva pojma dodatno dobiva na teini kada se ima u vidu da u Heideg-gerovo vrijeme ni ontologija ni hermeneutika nisu imale svoje stabilno upo-rite, niti su bile opeprihvatljive. Gotovo zaboravljenoj ontologiji discipli-narni ugled pokuao je sistemski povratiti Husserl, u svojoj zamisli regional-nih ontologija, dok je Dilthey osvjeio i rehabilitirao Schleiermacherov po-jam hermeneutike stavljajui ga u metodsko sredite duhovnih znanosti.Meutim, u Heideggerovoj reviziji ontologija se ne razlae u pluralnosti re-gija, ve uzeta u univerzalnom i radikalnom smislu nije nita drugo negosutina filozofije,28 dok u pogledu hermeneutike Heidegger ukida29 Dil-theyevo razlikovanje izmeu znanosti prirodnog bia i vie, duhovne zna-nosti to ima posla s izlaganjem historijskog ivota pokazujui da samo-izlaganje tubitka prua jedinu osnovu za filozofsku tematizaciju, kako pri-


rodnog tako i povijesnog svijeta. Osim napora uloenih u rekompoziciju poj-mova ontologije i hermeneutike koji se nipoto ne mogu okarakteriziratikao neinventivni i bezazleni! u oi pada to to, glede pristupa povijesti fi-lozofije, Heidegger naputa mogunost da preoblikuje neki pojam iz tradi-cionalnog filozofskog vokabulara i odluuje uvesti novi pojam pojam de-strukcije. Ta injenica signalizira visok stupanj nesuglasnosti s tradicijom fi-lozofskog poimanja vlastite povijesti jer ona, ak ni u preinaenom obliku,ne nudi ni jedan pojam koji bi mogao adekvatno odgovoriti potrebama Hei-deggerova filozofskog pitanja. Na temelju tog uvjerenja, Heidegger se od-luuje za pojam destrukcije, koji ve u svojem svakidanjem znaenju nemoe prikriti premo onoga tko posee za destrukcijom u odnosu na onoto nju trpi.Bez obzira to je ve od samog promoviranja tog pojma ukazivano da de-strukciju ne treba shvatiti doslovno, jer se u njoj primarno ne radi o odnosuprema prolosti, ve o dananjem tubitku ukoliko je prekriven prolouto je postala neautentina30 teko se moe prihvatiti da sama destruk-cija od poetka ne uzima slabe strane od onoga to obrauje, ve one po-zitivne i pozitivno sagledavane od strane problematike to podstie i samuinterpretaciju.31 Naime, u svom provoenju destrukcija mora biti kadraodgovoriti na zahtjeve koji proistjeu iz obje pretpostavke Heideggerovapristupa povijesti, to znai da njezini uinci moraju razgrnuti tradicijomzasuto tlo gradnje filozofskih pojmova, ali pritom ne smiju dovesti u pitanjeprimat dananjeg, odnosno filozofskog pitanja koje je stavlja u pogon.Takav kontekst uvoenja novog filozofskog pojma ne ostavlja puno ansesistematskom poimanju povijesti filozofije kao jedinstvenom razvoju, veprije ostavlja prostor za pluraliziran odnos prema filozofskoj tradiciji. Uspr-kos deklarativnom oslanjanju na pozitivne strane onoga to obrauje,zamisao destrukcije opstaje pod pretpostavkom da se negativne stranetradicije ne daju destruirati same sobom. Pritom Heideggeru nije stalo dodemonstriranja superiornosti aktualne filozofske situacije u odnosu na tra-diciju, potpomognutog pokazivanjem svih onih pozicija koje se sa suvreme-nog stajalita pokazuju kao neprihvatljive. Potreba za inoviranim pristupomtradiciji koji je terminoloki saet u pojmu destrukcije uoena je prijesvega zbog djelotvornosti negativnog filozofskog nasljea, koja nije samolatentna ve se ispoljava i kada se pretpostavke tradicije priznaju i preuzi-maju; ali problemski okviri postavljeni tradicijom itekako su na snazi i uko-liko se zanemaruju, ostavljaju nepropitanim ili ignoriraju. Povijesni statuspitanja o bitku po Heideggeru nije izraz sluajnosti, nego je upravo eklatan-tan primjer za djelotvornost tradicije:

(I)skorijenjenost brige za autentino razmatranje bitka ne kazuje da je povijest izgubljena,ona je podzemno tu.32

Tradiciju valja destruirati, ali ne zbog njezinih slabosti i manjkavosti, vezbog njezine snage. Kljuna rije u tom poslu rezervirana je za pojam pri-svajanja koje se ne dogaa iz puke elje za uspostavljanjem bliskosti s onimto je u tradiciji autentino, ve svoje usmjerenje dobiva putem problemato se ispostavljaju iz naih vlastitih pitanja.Neophodnost rastakanja tematizacije povijesti filozofije kao jedinstvenog ti-jeka predstavlja izravnu posljedicu takvog stanja stvari u Heideggerovu pris-tupu. Premda se nijednog trenutka svoje duge filozofske karijere Heideggernije prestao baviti povijeu filozofije, svaka pomisao pisanja cjelovite histo-rije filozofije ostala mu je potpuno tua. Kljuan razlog za odbijanje takve


pomisli lei upravo u filozofskim pretpostavkama povijesti filozofije. Na-ime, ukoliko se ona u svom totalitetu ne izlae nefilozofski, kaledioskop-skim nizanjem razliitih stajalita i meusobno heterogenih svetonazora,onda je za jedinstveno povijesno-filozofsko razmatranje neophodan sistem,ili, u najmanju ruku, sistematina ideja filozofije kadra proniknuti iza in-dividualiteta raznolikih povijesnih likova filozofije to Heidegger nije biospreman prihvatiti. Nasuprot predodbi o jedinstvu tradicije filozofije, Hei-degger insistira da ona mora biti misaono iskuena u svojoj faktikoj plural-nosti, jer se o povijesti filozofije moe govoriti tek na temelju destruktivnogprisvajanja koje je u sebi duboko individualizirano, a ne obrnuto, buduida se tradicija supstancijalizira, ali se gubi i primat vlastita pitanja ukolikotradicija sma postane osnovom za destruktivno prisvajanje.Odlunim osporavanjem mogunosti sistematske povijesti filozofije, vlastituzamisao destrukcije kao filozofski prihvatljivog modela, koji na produktivannain komunicira s tradicijom, Heidegger je stavio pred najmanje dva iza-zova. Prvi se izazov odnosi na status destrukcije u okviru njegova filozof-skog projekta. Kljuno pitanje koje se glede toga postavlja, izraz je naznakato idu u pravcu propedeutike funkcije destrukcije.33 Da li je destrukcijasamo neophodni preliminarni korak to ga svaki filozof mora nainiti uko-liko se eli osloboditi samorazumljivog i neupitnog prihvaanja pojmovnogaparata i filozofskih rjeenja svojstvenih naslijeu filozofije, a da bi na tajnain raistio teren i omoguio nesmetano razvijanje vlastite filozofskemisli? Ukoliko se funkcija destrukcije pojmi kao propedeutika, onda even-tualni program njezina provoenja ne kondicira ni s Heideggerovim eks-plikacijama provedenim u glavnom djelu, niti s teitem stavljenim u ciklu-sima predavanja koja su mu prethodila. Ono to u njima suspendira mo-gunost da destrukcija bude potvrena kao pomono sredstvo, treba sa-gledati u napetosti izmeu Heideggerova itanja tradicije i provoenjazahtjeva ponovnog promiljanja. Priroda te napetosti pokazuje da se oniesto ne mogu jasno razgraniiti, te da se mogu zabiljeiti i sluajevi u ko-jima je itanje tradicije naprosto stopljeno s izlaganjem obnovljenog pi-tanja, ali je esto na djelu i postupak u kojem Heideggerovo miljenje os-cilira izmeu njih. Odbacivanje sistematskog izlaganja povijesti filozofijedovodi i do problema koji se sastoji u kriteriju odabira mislilaca ije filo-zofije postaju adresati destrukcije. Po sebi nije sporno da dananji tubi-tak, s pitanjima i problemima koji se njemu iskazuju kao podsticajni i vi-talni, postavi fokus povijesno-filozofskih analiza, ali tekoa nastaje kadanaoigled odricanja od povijesti filozofije kao cjeline taj tubitak treba od-rediti kriterije zbog kojih se aktualni filozofski problem destruktivno obraaupravo tom i tom, a ne nekim drugim misliocima. Ne preostaje li onda odri-canju od prikaza cjeline da cijenu svoje slobode u interpretaciji plati pro-izvoljnou, eklektinou ili ak podlijeganju vladavini svojevrsnog historij-sko-filozofskog Se, koje se odluuje pridati znaaj odreenim filozofskimpozicijama zbog toga to se to u filozofskoj javnosti tako uobiajilo?Rukovodei se uvidom da teorijski motivirana potraga za sistematinouneminovno dovodi do neeljene metamorfoze u analizi pojedinanih pro-blema, Heidegger je nastojao individualizirati vlastiti pristup povijesti filo-zofije, tako to je sueljavanje s pojedinim filozofima uvijek najprije kon-centrirao na sasvim odreena pitanja, ali ta pitanja nisu imala fiksiranistatus paradigme koja se jednako ogledala na razliitim stajalitima. Kaoto je sueljavanje s pojedinim misliocima bilo pomicano na sadrajnomplanu, i njegova je forma bila diferencirana tako to bi Heidegger, najee


u uvodu, precizirao okvire i preduvjete pod kojima e se odvijati dijalog sdotinim misliocem. Rijeju, neophodne selektivnosti u povijesno-filozof-skom istraivanju Heidegger se nije u potpunosti odrekao. Specifinost se-lekcije prihvatljive autentinoj zabrinutosti tubitka sastoji se u odustajanju odhermeneutikih usluga to ih moe pruiti cjeloviti uvid u kretanje povijestifilozofije i pokuaju da se selektivan stav primijeni u ravni pojedinane filo-zofije.34 Oekivanu konsekvencu provoenja destrukcije predstavlja i inje-nica da se sputanje selekcije u ravan pojedinane filozofije nije odvijaloza volju sistematinosti, budui da Heidegger nije respektirao stav koji do-vodi u pitanje model izlaganja povijesti filozofije na niti vodilji povijestiproblema naime, da dotini problem u okviru neke filozofije svoju inteli-gibilnost u dobroj mjeri duguje i vlastitoj pozicioniranosti u okvirima siste-ma. Po Heideggerovu dubokom uvjerenju, spomenute implikacije destruk-cije ne dovode u pitanje legitimnost i nunost konfrontacije filozofije s vlas-titom povijeu, koja je jo od habilitacije primarno odreena kao filozof-

129

24

Predodba koju filozofsko istraivanje imao sebi samom i konkretnosti svoje problema-tike, takoer odluuje i o njezinu temeljnomdranju spram povijesti filozofije. Ono to sa-injava propitivano predmetno polje filozof-ske problematike, to odreuje i pravac u ko-jem prolost jedino moe biti postavljena. Totumaenje ne samo da nije protiv smisla his-torijske spoznaje ve je upravo temeljni uvjetda bi prolost uope progovorila. M. Hei-degger, Phnomenologische Interpretationenzu Aristoteles, str. 8.

25

Spomenutu opasnost prepoznao je Hegelve u izlaganju kritike forme reflektirajuepovijesti, koja u nastojanju da zauzme viupoziciju u prosuivanju prolosti esto pod-lijee jalovom subjektiviranju koje obilujenehistorijskim plodovima tatine i uobrazi-lje, pri emu vai pravilo da ideje vodilje uinterpretaciji vae za uspjenije ukoliko susmjelije, tj. ukoliko protivurjee onome toje ispostavljeno kao odluujue u povijesti. Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Vorlesun-gen ber die Philosophie der Geschichte (Wer-ke in 20 Bnden, sv. 12), Talpa-Verlag, Ber-lin 1998., str. 13.

26

Primjer koji ilustrira da Heidegger nije zabo-ravio svoj stav iz habilitacije, nude njegovaposlijeratna predavanja o Ideji filozofije i pro-blemu svjetonazora: (I)luzorna je ideja siste-ma koja po svojoj sutini znai apsolutizacijuteorijskog. Tada frontalno stojimo pred He-gelom, tj. pred jednim od najznaajnijih su-eljavanja. Martin Heidegger, Die Idee derPhilosophie und das Weltanschauungsproblem(GA 56/57), Vittorio Klostermann, Frankfurtam Main 1987., str. 97.

27

Terminoloki, projekt destrukcije potjee izFenomenolokih interpretacija Aristotela, kojesu sainjene kao spis to je preporuio Hei-deggera za upranjena mjesta u Marburgu iGttingenu.

28

Ovo e odreenje ostati vitalnim i nakonobrata, s tim to e umjesto o ontologiji kaozajednikom elementu epohalno divergentnihfilozofija Heidegger radije govoriti o metafi-zici. Martin Heidegger, PhnomenologischeInterpretation von Kants Kritik der reinen Ver-nunft (GA 25), Vittorio Klostermann, Frank-furt am Main 1977., str. 37.

29

Po Pggeleru, Heideggeru na taj nain polaziza rukom da odstrani posljednje granice Dil-theyeva hermeneutikog stava. Otto Pg-geler, Geschichtlichkeit im Sptwerk Hei-deggers, u: Otto Pggeler, Heidegger und diehermeneutische Philosophie, Alber, Freiburg Mnchen 1983., str. 145.

30

M. Heidegger, Einfhrung in die phnomeno-logische Forschung (GA 17), str. 118119.

31

Ibid., str. 121.

32

Ibid., str. 116.

33

Propedeutiki karakter destrukcije zadrao jesvoje vaenje i kada je taj termin odbaen ukorist pojma prevladavanja: Miljenje, okre-nuto povijesti bivstvovanja, koristi taj naslovsamo kao pomono sredstvo da bi postalo ra-zumljivim. Martin Hajdeger, Prevladava-nje metafizike, u: Martin Hajdeger, Preda-vanja i rasprave, Plato, Beograd 1999., str. 53.

34

U tom pravcu argumentirao je i de Oliveira:Ako uope postoji selekcija u destrukciji,onda se ona dogaa sa svakom pojedinanomfilozofijom, a ne s tradicijom u cjelini. Ro-berto Charles Fietosa de Oliveira, Das Den-ken der Endlichkeit und die Endlichkeit desDenkens. Untersuchungen zu Hegel und Hei-degger, Duncker & Humblot, Berlin 1999.,str. 74.


ska, a ne historijska zadaa. Meutim, za njega nunost filozofske kon-frontacije ne znai i da u nunosti treba vidjeti klju za odgovor na pitanje opovijesnom slijedu likova filozofije, jednako kao to se niti filozofska eks-plikacija pojedinog problema ne mora na nuan nain dovoditi u vezu s nje-govim mjestom u sistemu. Jedina povijesna relacija u kojoj nunost nije bilasporna odnosi se na nunost samog tubitka, preciznije reeno, na nunostnjegove povijesne odreenosti u kojoj je od bitnog znaaja pitanje kako setubitak odnosi prema vlastitoj pripadnosti tradiciji.Meutim, i pored negativnog stava prema mogunosti da se nain staja-nja tubitka u tradiciji odredi polaganjem rauna o autentinom odnosuprema tradiciji, razvijenom u njezinoj punoj ekstenzivnosti, kod Heideggerase ipak nalaze naznake neizravnog sueljavanja s cjelinom tradicije. Neizrav-nost tog sueljavanja proistjee iz injenice da je, pri svoj individualizacijiu provoenju destrukcije, Heideggerov pristup, barem u pozadini, imao ikontekst znaaja i mjesta spomenutog filozofa u odnosu na cijelu povijestfilozofije. S druge strane, destrukcija pozicije, koja je kao bitni vlastiti ele-ment imala i poimanje cjeline povijesti filozofije, implicira i neizravno su-eljavanje s tom cjelinom. Dodue, takav tip sueljavanja ne mora rezulti-rati i paralelnom verzijom izlaganja cjeline tradicije, ali za njega samogasvakako nije bez znaaja da se odredi prema nainu na koji je proveden pri-kaz cjelovite povijesti filozofije.Shvate li se ozbiljno konsekvence to ih je pred Heideggera stavila vlastitazamisao destrukcije, onda postaje jasan izrazit problemski naboj koji je pra-tio njegov odnos prema Hegelu:

Prevladavanje Hegela unutarnji je nuni korak u razvoju Zapadne filozofije koji mora bitiuinjen, ako ona uope jo treba ostati na ivotu.35

Nije potrebno dodatno argumentirati kako je u Heideggerovu samorazu-mijevanju destruktivni pristup Hegelovoj filozofiji bio odluujui, ne samoza legitimnost i povijesnu sudbinu njegove vlastite filozofije ve i za povi-jesni put filozofije kao takve. Izloene specifinosti i tekoe Heideggerovezamisli destrukcije doi e do punog izraaja upravo u provoenju destruk-cije Hegelove filozofije. Ukoliko se one ne uzmu u obzir, onda je logian is-hod zbunjenost to su ju iskazali pojedini komentatori, usporeujui zna-enje koje je Heidegger polagao u ishod rasprave s Hegelom, s nainomnjezine realizacije:

Heideggerovi razliiti tekstovi predstavljaju razliite dijelove dijaloga koji on nikada nije biou stanju razviti na sistematian nain On nikada nije otiao dalje od serije komentara razlii-tih aspekata Hegelove pozicije. Ukoliko se taj dijalog mjeri prema Heideggerovim vlastitimstandardima prisvajanja i prevladavanja Hegela, onda je to pogreno, budui da predloeni di-jalog nikada nije bio vie nego parcijalno elaboriran.36

Sumaran pogled unatrag prema pretpostavkama destrukcije i konanomobliku to ga je ona zadobila na primjeru Hegelove filozofije, pokazujekako nije rije o tome da vlastiti dijalog s Hegelom Heidegger nije bio ustanju sistematski razviti, jer je nadmaivanje sistemskog izlaganja povijestifilozofije i povijesti uope bilo pozicionirano u sredite poeljnih uinakadestrukcije. Prvi i najozbiljniji protivnik u realizaciji zadaa postavljenihpred destrukciju bilo je upravo filozofsko elaboriranje cjelovite povijesti fi-lozofije, odnosno Hegelovo jedinstveno poimanje sistematskog i historijskogstava. Tematizacija Hegelove filozofije na temelju istog tog jedinstva u pot-punosti bi obesmislila pretpostavke Heideggerova pristupa povijesti filo-


zofije. Zbog toga se Heidegger u Bitku i vremenu, ali i u potonjim predava-njima i tekstovima nakon Obrata odluio na problemsko prisvajanje Hege-love filozofije u skladu sa zahtjevima vlastite pozicije.

Dragan Prole

Der geschichtliche Status der Philosophie Hegels innerhalb desHeideggerschen Entwurfs der Destruktion

Zusammenfassung

Der Artikel thematisiert zunchst die Diskrepanz zwischen scharfer Kritik an der PhnomenologieEdmund Husserls whrend der frhen Jahre in Freiburg und Marburg und die affirmative Ernen-nung Husserls Namen innerhalb von Sein und Zeit. Diese Kehre kann aufgrund der Deutung in-terpretiert werden, dass Heidegger in seinem Hauptwerk nicht bei der Einsicht der Mngel derPhnomenologie stehengeblieben ist, weil sie ihm als Anfangspunkt fr die Auslegung der eigenenphilosophischen Position dienen. Nach kritischen Errterungen derjenigen Interpretationen, die be-haupteten, dass Heidegger durch die Kritik an Husserl auf die ontologische Kritik des spekulativenIdealismus zielte, befragt der Autor die Grnde fr die Verzgerung der Auseinandersetzung mitHegel, die Heidegger in seiner Habilitationsschrift angekndigt hatte. Die Durchfhrung dieserAuseinandersetzung aufgrund des Entwurfs der Destruktion der Geschichte der Ontologie solltevon Anfang an nicht systematisch entwickelt werden, da die berwindung der systematischenAuslegung der Geschichte der Philosophie und die Geschichte berhaupt in den Mittelpunkt derwnschenswerten Wirkungen der Destruktion gelegt wurde.

Schlsselwrter

Martin Heidegger, Edmund Husserl, Phnomenologie, G. W. F. Hegel, Geschichte der Phi-losophie, Destruktion

131

35

M. Heidegger, Die Grundprobleme der Ph-nomenologie (GA 24), str. 254.

36

Tom Rockmore, Hegel, Heidegger and Welt-anschauungsphilosophie, u: Tom Rockmore(ur.), Heidegger. German Idealism & Neo-Kan-tianism, Humanities Books, New York 2000.,str. 159.


Documents

Prole