Projekat Magistarskog Rada

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

EFEKTI 24- SATNOG PROGRAMA OBUKE

NEPLIVAČA NA UČENJE OSNOVNIH

ELEMENATA PLIVANJA

(Projekat magistarskog rada)

Kandidat: Mentor:

Amsar Hadžimujić Doc. dr Edin Mirvić

Broj indexa: 329

Sarajevo, novembar 2015.

SADRŽAJ:

1. UVOD...............................................................................................................4

1.1. METODIKA OBUKE NEPLIVAČA........................................................................81.2. OBUKA SPORTSKE TEHNIKE...........................................................................9

1.2.1 Igre i vježbe adaptacije na vodu..........................................................91.2.2. Igre i vježbe gledanja i disanja u vodi...................................................101.2.3. Igre i vježbe plutanja na vodi................................................................111.2.4. Igre i vježbe klizanja po vodi.................................................................111.2.5. Igre i vježbe skokova u vodu................................................................11

2. METODIKA OBUČAVANJA TEHNIKA KRAUL I LEĐNO............................13

2.1. KARAKTERISTIKE I ANALIZA TEHNIKE KRAULA................................................132.2. KARAKTERISTIKE I ANALIZA TEHNIKE LEĐNO.................................................132.3. OPŠTI KRITERIJUM ZNANJA PLIVANJA...........................................................14

3. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA......................................................16

4. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA...................................................................17

4.1. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA UČENJA OSNOVNIH ELEMENATA U PLIVANJU PO UTICAJEM OSNOVNOG PROGRAMA ELEMENTARNOG PLIVANJA..............17

5. CILJEVI I ZADACI.........................................................................................28

6. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA..........................................................................30

7. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA...............................................................32

7.1. UZORAK ISPITANIKA....................................................................................327.2. UZORAK VARIJABLI......................................................................................327.3. OPIS TESTOVA ZA PROCJENU KRITERIJA ZNANJA PLIVANJA I PLIVAČKE EFIKASNOSTI........................................................................................................337.4. OPIS ISTRAŽIVANJA.....................................................................................397.5. METODE OBRADE PODATAKA.......................................................................40

8. TEORETSKI I PRAKTIČNI ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA..................................43

8.1. TEORETSKI ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA...............................................................438.2. PRAKTIČNI ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA................................................................44

9. LITERATURA................................................................................................46

2

_________________________________________________________________

1. UVOD

„Na ovom svijetu ne postoji ništa blaže ni istančanije od vode. A ipak, ona pobjeđuje

nepopustljivu tvrdoću i u tome joj ništa nije ravno.“, Lao Ce

Plivanje se smatra jednim od najkompletnijih oblika vježbanja, osnažuje mišiće cijelog

tijela, podiže vitalnost i jača kardiovaskularni sistem. Plivanje predstavlja skup usklađenih

pokreta koji omogućavaju čovjeku da se održi na površini vode i da se u njoj kreće

naprijed i nazad uz pomoć ekstremiteta.

Kroz istoriju je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao

način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti

plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje 'učiti'. Razlog je u tome što

većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način

pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne može ponoviti svoj uspravni

hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da

vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati. Plivanje je poznato od davnina ali tek na

mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Plivanje je

ljudska aktivnost koja postoji od kad je i čovjeka, a prve slike plivanja datiraju iz kamenog

doba.Prvi zapis o plivanju potječe iz 2000. godine prije nove ere. Među najstarijim djelima

u kojima se spominje plivanje su Gilgameš, Ilijada, Odiseja i Biblija.Prvo poznato plivačko

takmičenje održalo se u Europi, oko 1800. godine kad su plivači odmjerili snage u prsnom

plivanju.Plivanje je bila disciplina i na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni 1896.

Godine. Nastupalo se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za muškarce.

Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao

dijelu općeg obrazovanja (poznata je izreka "sramota, ne znaš ni pisati ni plivati") dok su

Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potječe iz

1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. stoljeća slijede mnoga djela o

plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali

(Švedska) 1796. godine. a polovinom 19. stoljeća započinju i prva takmičenja i dolazi do

razvoja plivačkih stilova.

Plivanje spada u prirodne oblike kretanja sa veoma izraženim pozitivnim uticajem na

organizam, pogotov za djecu u razvoju. Kako uključuje većinu mišićnih skupina i

3

osigurava dobar aerobni učinak, povećava i jača mišiće srca, stabilizira krvni pritisak,

poboljšava opskrbljenost srca i pluća kisikom, produbljuje disanje te povećava kapacitet

pluća.Otpor vode koji je 10 do 15 puta veći od otpora vazduha dodatno pojačava efekat

plivanja i jačanja mišića. Djeluje opuštajuće na nervni sistem, poboljšava pokretljivost

zglobova i koordinaciju rada ruku i nogu te pozitivno utiče na vezivno tkivo, te usporava

proces starenja

Plivanje ima izuzetno jak zdravstveno-higijenski značaj jer sama činjenica da se prije

ulaska u bazen plivač mora istuširati i okupati i po završetku plivanja isto uraditi, ostavlja

bespomoćnim sve bolesti i infekcije koje su vezane za prljavštinu i ne higijenu. Ono

pozitivno utiče na termoregulaciju i čeličenje organizma a i veliki broj fizioprofilaktičkih

procedura hidroterapija, tuš masaža, kriomasaža, kupke, jakuzi, banje i sl. vezane su za

vodu i umijeće njenog korištenja. A poznata je i Knajpova metoda kao odličan lijek protiv

plučnih bolesti i ostalih neželjenih prehlada, gripa, temperatura i sl.

Stručnjaci ističu da je najzdravija fizička aktivnost plivanje. Plivanje ima izraženu

sveobuhvatnost u odnosu na ostale sportove jerpredstavlja spoj aerobnog i anaerobnog

načina vježbanja koji ima pozitivne učinke na zdravlje. Dopušta aktivnost osobama koje se

zbog invaliditeta ne mogu baviti sportovima čija je pretpostavka dobar oslonac u

uspravnom ili sjedećem stavu. Ne opterećuje zglobove pa se njime mogu baviti i starije

osobe te osobe sa specifičnim tjelesnim ograničenjima. Izvrsno održava dobru

pokretljivost,mišićnu snagu i kondiciju. Poboljšava elastičnost zglobova čineći ih

otpornijim na svakodnevne napore, opterećenja i povrede.Djeluje opuštajuće, te pomaže u

oslobađanju od svakodnevnog stresa. Jedan od rijetkih sportova koji ne predstavlja gotovo

nikakav napor za ligamente, hrskavicu i preporučuje se ljudima bez obzira na starnosnu

dob.

Manje je poznato da duboko disanje na koje smo kod plivanja „prisiljeni" zapravo je ona

vrsta disanja koja se preporučuje kada se želimo opustiti, smanjiti anksioznost ili smanjiti

nivo stresa jer duboko disanje snižava nivo kortizola „hormona stresa" koji je odgovoran

za naše uznemireno stanje. Naučno je dokazano da je plivanje idaelno za oslobađanje od

stresa. Tijelo i um se u vodi opuštaju, što više vremena provedete u vodi, više će se tijelo

opustiti.Psihološke studije su pokazale da ljudi koji se bave plivanjem pokazuju znatno

4

_________________________________________________________________

manje napetosti, depresije, ljutnje, konfuzije, i puno više snage i energičnosti nakon

treniniga plivanja nego prije.

Uticaj plivanja na tjelesni razvoj kod djece je nezamjenljiv i od velike je važnosti. Plivanje

je jedan od najkorisnijih oblika rekreacije i sporta kod djece u razvoju. Djeca s navršenih

nekoliko mjeseci života već se izvrsno snalaze u vodi i uspješno se održavaju na površini,

pa je to idealno vrijeme za prve sate plivanja. Osim što blagotvorno utiče na cjelokupni

razvoj djeteta, plivanjem se naročito jačaju pluća i srce te razvija osjećaj koordinacije

pokreta i samokontrole. Plivanje je ujedno i druženje, iskorištavanje slobodnog vremena,

jačanje samopouzdanja . Posebno pozitivno utiče na psihosocijalni i fizički razvoj djeteta.

Voda je idealan medij za djecu jer ostvaruje slobodu pokreta i osjećaj „lakoće" što je za

djecu vrlo bitno. Osim toga, razvija bazičnu motoriku te doprinosi razvoju kognitivnih

sposobnosti.

Aktivnosti djece u vodi bi se trebale svakodnevno upražnjavati.Kao što je već poznato

pritisak vode na prsni koš omogućuje jači izdah. Dijete je prisiljeno snažnije udahnuti zbog

tog pritiska. Time se jačaju mišići za disanje, u prvoj godini mišići diafragme, a kasnije

mišići membrane. Djeca mlađa od 6 mjeseci imaju vrlo često brzu frekvenciju disanja, jer

mišići diafragme nisu dovoljno razvijeni. Zbog frekventnijeg disanja dolazi do

povećavanja plućnih mjehurića. S tim se skoro za 20% poveća vitalni kapacitet pluća. Veći

kapacitet pluća utiče na mirnije disanje.

Plivanje kao i drugi sportovi izdržljivosti ima pozitivan uticaj na kardiovaskularni sistem.

Vodeni pritisak djeluje na dijelove tijela koji su potopljeni u vodi. Pod uticajem pritiska

približno 20% više krvi dotiče u desni dio srca i preko pluća u lijevi dio srca. S tim se

povećavaju i jačaju srčani mišići. Redovno vježbanje u vodi snižava frekenciju srca i

povećava njegov kapacitet. Dijete se nakon tjelesnog napora brže oporavi i pokazuje

povećanu izdržljivost. Važno je redovno vježbanje koje omogućava jačanje

kardiovaskularnog sistema.

Treba istaći da je jedina negativna okolnost koja utiće na rad kardiovaskularnog sistema

hidrostatićki pritisak. Ako suzimo periferni krvotok, tada će biti otežan promet krvi u

njemu, smanjit će se djelovanje mišićne pumpe koja treba da savlada taj pritisak, te će doći

do izvjesne blokade perifernog krvotoka. Iz iskustva je poznato šta se dešava s djetetom

kada je voda hladna. Ono pomodri jer dolazi do sužavanja perifernog krvotoka, te je otežan

5

promet krvi u njemu. Isto se dešava i kada je voda suviše topla. Dolazi do širenja krvnih

sudova na periferiji i kao posljedicu izaziva pospanost, a ponekad još teže posljedice.

Uslijed slabe muskulature trupa, tjelesne neaktivnosti, dugotrajnog nepravilnog sjedenja,

dječji organizam izložen je raznim deformitetimakičmenog stuba, skolioza i kifoza.

Djetetovo intenzivno plivanje utiče na razvoj kostiju, te je njegovapreventivno-korektivna

uloga od izuzetnog značaja za prevenciju deformiteta. Kao posljedica toga kretanja u vodi

dolazi do intenzivnog rasta kostiju i dobro oblikovanih zglobova. Kičmeni stub djeteta koje

se bavi plivanjem se počinje mijenjati iz okrugle u dvojni S oblik, za razliku od djeteta

koje se ne bavi plivanjem. Plivanje dovodi do ravnomjernog razvoja svih mišića jer djeca

prilikom vježbanja u vodi mogu izvoditi pokrete ravnomjerno i bez ikakvih napora a

kičmeni stub je rasterečen. Ortopedi u tome vide glavnu predispoziiju za razvoj djeteta bez

lošeg držanja i deformiteta kičmenog stuba jer se na taj način efikasno opterećuje i jača

muskulatura trupa, a naručito mišići leđa, grudi i ramenog pojasa.

U prsnom položaju u vodi se jačaju leđni mišići i mišići ramenog pojasa te ostali mišići

tijela. Razlika između tijlesne temperature i temperature vode je dvoljan podražaj za

poboljšannje termoregulacije i otpornosti tijela, a da to ne šteti djetetu.Istraživanja

pokazuju da je temperatura vode između 32ºC i 33ºC dobar podražaj za djetetovu

aktivnost. Redovnim vježbanjem se poboljšava reakcija djetetove kože na hladno i

sposobnost termoregulacije kojom se okrepljuje odrambeni sistem.

Boravak u vodi poboljšava također i psihički razvoj djeteta. Plivanje je ujedno i druženje,

iskorištavanje slobodnog vremena, jačanje samopouzdanja, koje pozitivno utiče na

psihosocijalni i fizički razvoj našeg deteta. Čim se dijete samostalno kreće dolazi do

razvoja socialnih odnosa, dijete upoznaje širu okolinu, drugu djecu, a to sve pomaže u

razvoju samopouzdanja i pruža im osjećaj opuštenosti. Obzirom da su bazeni prostori s

većom cirkulacijom ljudi plivanje doprinosi i boljoj socijalizaciji. Može se zaključiti da

interakcija s drugim djecom, učenje da čekaju svoj red, pohvale njihovih postignuća od

strane trenera i slična iskustva na časovima plivanja utiču na razvoj socijalnih vještina,

osjećaja za timski rad i nezavisnos,te pozitivno utiču na usvajanje zdravog načina života.

Dobro je poznata uloga vode uterapeutske svrhe kod povreda kostiju i

zglobova.Profesionalni sportisti, poslije neke povrede se rehabilituju uz pomoć plivanja.

6

_________________________________________________________________

Nakon operativnih zahvata na kostima i zglobovima, ograničene su aktivnosti koje se

mogu provoditi pa je voda najpogodniji medij za vježbanje. To se odnosi na različite vrste

aktivnosti u vodi: vježbanje u mjestu, hodanje u vodi, vježbanje u dubljoj vod. Kod ozljede

koljena idealno je raditi pokrete nogu u kraul i leđnoj tehnici, a opterećenje se može

povećati plivanjem s perajama. Opterećenje treba dozirati do granice boli.

Plivanje je jedini sport koji prevazilazi sve starosne granice, a razvija čitavo tijelo.Danas

plivanje uživa epitet jednog od najpopularnijeg sporta u svijetu je se njim mogu baviti svi

od 0- 100.g. i u njemu vrhunske rezultate mogu ostvariti i djeca i starci.Boravak na vodi i u

vodi je dobar za sve generacije, a posebno za starije. Za njih to nije samo rekreacija , već i

mogućnost vežbanja bez bola te održavanja kondicije.Rekreativno plivanje preporučuje

kako mladim tako i starijima osobama jer tjelesna aktivost u toj dobi često ima specifična

ograničenja. Može se reći da plivanje nema posebnih kontraindikacija te negativnih uticaja

pa se može plivati do duboke starosti.

Plivanjem srčani mišić postaje snažniji, a zbog jačanja mišića produbljuje se i disanje pa

tjelesne stanice dobivaju više kisika, što je u starijoj životnoj dobi izuzetno važno.

Ustarijoj životnoj dobi ne opterećuje zglobove koji mogu biti oštećeni jer kod plivanja

tijelo prividno gubi na težini i opterećenje se znatno smanjuje.Plivanje umanjuje rizik od

nastanka osteoporoze. Posebno potiče raspoloženje i smanjuje depresivnost i tjeskobu koje

su česte u starijoj životnoj dobi.

1.1 Metodika obuke neplivača

Metodika plivanja dijeli se na:(Mirvić,2013.)

1. Osnovnu školu plivanja

2. Obuku sportske tehnike

3. Usavršavanje sportske tehnike

7

1.2 Osnovna škola plivanja

1.2.1 Igre i vježbe adaptacije na vodu

- Igra ülaska u vodu¨

Polaznici škole plivanja u pratnji instruktora polako ulaze u bazen na prvu stepenicu

potapajući stopala, a zatim postepeno ulaze u dublju vodu kvaseći ostale dijelove tijela.

Nakon toga postepeno ulaze sve više u dublju vodu.

- Igra ümivanja¨

Instruktor se nalazi u vodi ispred grupe polaznika , dok stoje u bazenu u vrsti učenici

spajaju ruke i zahvataju vodu te umivaju lice.

- Igra ¨hodanja u vodi¨

Polaznici škole plivanja stoje u vrsti ispred instrktora i na njegov znak trebaju preći na

drugi kraj bazen. U ovoj igrici se zadaju zadaci hodanja u raznim smjerovim i dubinama

bazena. U slučaju da imamo učenika koji ne smije sam krenuti, u tom slučaju instruktor će

s njim krenuti u izvršsavanje zadataka držeći ga za ruku.

- Igra ¨trčanja u vodi¨

Polaznici stoje u vrsti i na znak instruktora pretrčavaju na drugi kraj bazena, ova igrica se

moze izvoditi na taj način da se učenicima daju zadaci trčanja u raznim smjerovim, te

bočno i u nazad.

- Igra ¨ringe raja¨

8

_________________________________________________________________

Polaznici formiraju krug u vodi držeći se za ruke. Na znak instruktora kreću se u smjeru

kazaljke na satu i izvršavaju zadatke koje im instruktor zadaje (npr.promjeniti smjer

kretanja, staviti lice u vodu).

- Igra ¨fontana¨

Polaznici sjede na rubu bazena tako da su im noge u vodi na znak instruktora pokušavaju

imitirati rad nogu kao u krulu, sa zadatkom ko će napraviti veću fontanu. Ista igrica se

može izvoditi na način da polaznici leže ne rubu bazena. Posebna pažnja se treba obratiti

na to da su noge ispružene sa petama izbačenim prema vani a palčevi se trebaju dodirivati,

pokret se izvodi iz kukova bez savijanja koljena.

1.2.2. Igre i vježbe gledanja i disanja u vodi

- Igra ¨puhanje balona¨

Polaznici stoje u bazenu i vrše prvo puhanje u vodu imitirajući puhanje balona, a zatim

postepeno uranjaju lice u vodu ispuhujući vazduh.

- Igra ¨dan i noć¨

Polaznici stoje ispred instruktora u vrsti i na znak igraju igricu spuštajući se u vodu

ispuhujući vazduh a nakon toga izlaze iz vode udišući vazduh.

- Igrica ¨brojalica¨

Polaznici soje u krugu a instruktor se nalazi u sredini , na njegov znak svi zaranjaju u vodu

i pokušavaju da izbroje koliko je prstiju instruktor pokazao.

- Igrica ¨ronioci¨

9

Instruktor baca razne predmete u bazen u raznim bojama, a polaznici imaju zadatak da ih

izvade onu boju koju im instruktor kaže pojedinačno.

1.2.3. Igre i vježbe plutanja na vodi

- Igra ¨plutanje¨

Polaznici prvo leze i plutaju na ledjima u bazenu sa rukama postavljenim uz tijelo, na znak

instruktora okreću se uzimaju vazdu i licem okrenutim u vodi pokušavaju plutati što je

moguće duže.

- Igra ¨kapetan¨

Polaznici su podjeljeni u parove, jedan iz para pluta na vodi na grudima sa rukama u

uzručenju dok ga drugi vuče kroz vodu.

- Igra ¨plovak¨

Polaznik udahne vazduh i čućne u vodu, uhvati se rukama za koljena tako da ga voda

izbaci sama na površinu.

1.2.4. Igre i vježbe klizanja po vodi

- Igra ¨gliser¨

Polaznici stoje u vodi i pokušavaju odgurujući se od rub bazena preći što duži put. Ova

igrica se može izvoditi tako što bi se polaznici klizajući kroz vodu obrtali oko svoje ose.

1.2.5. Igre i vježbe skokova u vodu

- Igra öbruč¨

10

_________________________________________________________________

Polaznici stoje na rubu bazena u vrsti, a instruktor u vodi držeći obruč, ne njegov znak

skaču u vodu na noge pokušavajući proči kroz obruč.

- Igra ¨lanac¨

Polaznici stoje na rubu bazena u vrsti držeći se za ruke, na znak instruktora skaču u vodu

na noge svi zajedno.

- Igra ¨tunel¨

Polaznici stoje u bazen u čućnju, instruktor drži obruč zaronje u vodu, polaznici imaju

zadatak da skokom iz vode prođu kroz obruč.

Skokovi na glavu

11

1. Metodika obučavanja tehnika kraul i leđno

1.1. Karakteristike i analiza tehnike kraula

Tehnika prsnog kraula je najljepša, najbrža i najdinamičnija tehnika plivanja. Po svom

biomehaničkom i tehničkom ostvarenju i svojim izgledom, efektima stvara najveći interes

među djecom. Kod savladavanja elementarnog plivanja, najpristupačniji dječijem uzrastu

je upravo elementarni kraul. Tijelo plivača kod kraul tehnike zauzima gotovo vodoravan

položaj koji osigurava optimalan rad nogu i minimalne otpore. Prema tome, noge su dublje

zaronjene u vodu, a leđa i glava se jednim dijelom nalaze iznad površine tako da linija

vode prelazi preko ruba kape, odnosno čela i ramenog pojasa. Prosječna brzina plivanja u

današnjoj tehnici se kreće u relacijama od 1,8 - 2,0 m/s, što predstavlja istovremeno i

najbrže moguće kretanje ljudskog tijela bez pomagala kroz vodu. Disanje je uvjetovano

radom ruku, ramenog pojasa i glave. Disanje u kraul tehnici je u cjelovitoj neprekidnoj

kretnji sinhonizirano sa radom ruku, diše se na usta, a izdah je kroz usta i nos, ovisno o

tehnikama disanja. U disanju je neosporno prisutna tehnika sa forsiranim izdisajem. Plivač

okreće glavu u stranu, tek toliko da oslobodi usta, vršeći udisaj u momentu kad ruku vadi

iz vode. Vremensko trajanje faze udisaja je nešto kraće od faze izdisaja. Pri udisanju se

vrši istovremeno i rotiranje tijela po uzdužnoj osi, kako je to već ranije istaknuto.

1.2. Karakteristike i analiza tehnike leđno

Zbog specifičnosti rada rukama pri plivanju leđnog kraula, ova disciplina smatra se

sporijom o kraula, ali je lakša za učenje zbog same tehnike disanja. Pokreti nogama su

gotovo isti kao u kraulu. Noga je potpuno opružena i spuštena nadolje, a natkoljenica je

neznatno podignuta prema gore, potkoljenica se savija, dok je stopalo opruženo i prstima

okrenuto prema unutra. To je pripremni položaj rada nogu kod leđnog kraula. Zatim se

snažno opruža potkoljenica u smjeru gore i dolje. Taj zadnji pokret pokreće tijelo naprijed.

Pokreti rukama u leđnom kraulu se izvode tako što se prvo stavlja jedna ruka u vodu u

produžetku ramena i izvodi polukružni zaveslaj do bedara, zatim se ruka vraća kroz zrak u

polazni položaj. Tijelo treba biti što je moguće vodoravnije na vodi. Glava se nalazi u

produžetka tijela, a tijelo se tijekom zaveslaja rotira s jedne strane na drugu. Ova rotacija je

vrlo bitna jer vam znatno olakšava plivanje. Plivanje leđnom tehnikom je vrlo jednostavno

12

_________________________________________________________________

što se tiče disanja. Glava je mirna i izvan vode. Problemi mogu nastati kod slabog plutanja,

ako se ne rotira tijelo s jedne strane na drugu ili ako su nefleksibilna ramena. Tada će dosta

vode padati na lice i morati će se snažnim izdahom raspuhati s lica.

1.3. Opšti kriterijum znanja plivanja

Prvi kriterij za ocjenjivanje znanja plivanja je slijedeći (Grčić-Zupčević, 1996.):

Neplivač – 0 do 12 metara. Dijete ne želi uopšte da dođe do vode ili dolazi do vode ali ne

želi da uđe u vodu. Ako to uradi onda u vodu ulazi na nagon ili uz pomoć učitelja,

pružajući mu ruke. Nakon ulaska u vodu pokušava samostalno hodati po vodi. Dijete

pokušava da se održi na vodi u vodoravnom položaju plutanjem ili ronjenjem. Pokušava da

se kreće po vodi u vodoravnom položaju radom nogu i ruku ili samo radom nogu. Nakon

skoka dijete prepliva bilo kojom tehnikom do 12 metara.

Plutača – 12,5 do 24 metra. Dijete nakon skoka prepliva bilo kojom tehnikom 24 metra tj.

Manje od 25 metara.

Poluplivač – 24 do 33 metra. Učenik prepliva bilo kojom tehnikomdo 33 metra.

Plivač početnik – 33 do 49 metara. Učenik poslije skoka prepliva bilo kojom tehnikom do

49 metara, tj. manje od 50 metara.

Plivač – 50 metara i više metara. Učenik nakon skoka prepliva bilo kojom tehnikom 50 i

više metara.

Drugi kriterij ocjenjivanja nepčivača ( Kazazović, 2008.):

Neplivač – 0 do 24 metra. Dijete uopće ne želi da dođe do vode ili dolazi do vode, ali ne

želi da uđe u vodu. Dijete ulazi u vodu na nagon ili uz pomoć učitelja, pružajući mu ruke.

Nakon ulaska u vodu pokušava samostalno hodati po vodi. Dijete samostalno ulazi u

vodu, hoda, trči, sjedi u vodi i ustaje iz vode. Dijete pokušava da se održi u vodi u

vodoravnom položaju plutanjem ili ronjenjem. Dijete pokušava da se kreće po vodi u

vodoravnom položaju radom nogu i ruku ili samo radom nogu. Nakon skoka dijete

prepliva bilo kojom tehnikom do 24 metra.

13

Poluplivač – 24 do 49 metra. Dijete nakon skoka prepliva bilo kojom tehnikom do 49

metra tj. manje od 50 metara.

Plivač – 50 i više metara. Dijete nakon skoka prepliva bilo kojom tehnikom 50 i više

metara.

14

_________________________________________________________________

2. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Predmet ovog istraživanja su neplivači i njihovo napredovanje u osnovnoj/elementarnoj

školi plivanja pod uticajem programa. Ispitanici dolaze iz različitih Osnovnih škola sa

područja Kantona Sarajevo u školu plivanja plivačkog kluba ¨Sportina Novo Sarajevo¨ i

¨Dabar-Sarajevo¨.

Problem ovog istraživanja jeste utvrđivanje nivoa znanja osnovnog plivanja pod uticajem

24-satnog programa osnovne/elementarne škole plivanja.

Prvi problem istraživanja obuhvata utvrđivanje usvojenosti osnovnih elemenata (smije ući

u vodu, smije pokvasiti glavu, smije čučnuti pod vodu, disanje u vodi, pluta na plućima,

pluta na leđima, klizi na plućima, klizi na leđima, skočiti na noge u plitku vodu, skočiti na

noge u duboku vodu) u elementarnoj/osnovnoj školi plivanja pod uticajem 24-satnog

programa plivanja.

Drugi problem istraživanja obuhvata dužine preplivanih metara u plivanju pod uticajem

24-satnog programa elementarne škole plivanja.

15

3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

3.1. Pregled dosadašnjih istraživanja učenja osnovnih elemenata u

plivanju po uticajem osnovnog programa elementarnog plivanja

Veliki broj autora se bavio proučavanjem osnovnih elemenata u plivanju pod uticajem

osnovnog programa elementarnog plivanja. U ovom poglavlju biti će prikazan pregled

dosadašnjih istraživanja, nivoa transformacionih i funkcionalnih promjena, motoričkih

sposobnosti i plivačke efikasnosti pod uticajem programa plivanja.

Pivač, M., Wolf, B. i I. Rađo (1995.), na uzorku od 87 studentica starosti od 20 do 24

godine, analizirali su uticaj bazično-motoričkih sposobnosti u procesu učenja i

dograđivanja tehnika sportskog plivanja (kraul, leđni kraul, prsno). Na osnovu regresione

analize za uspješno učenje sportskih tehnika plivanja kraula i leđni kraul, neophodna je

dobra koordinacija, brzina, kao i fleksibilnost ramenog pojasa i stopala u dorzalnoj i

plantarnoj fleksiji. Kod tehnike prsnog plivanja od primjenjenog prediktorskog seta

bazično-motoričke sposobnosti samo su dimenzije fleksibilnosti značajno uticale u

definiranju kriterijske varijable. Kada se usporedi struktura sposobnosti koja ima uticaja na

efikasnost plivanja na primjenjenom uzorku sa istraživanjima na plivačkoj populaciji, vidi

se da nema bitne razlike, jedino što kod plivačke populacije repetativna snaga ima znatno

veći uticaj, što gore u navedenom istrživanju, nije dobijeno.

Grčić-Zubčević, N. (1996.), s ciljem da se utvrdi učinkovitost različitih tehnika plivanja u

procesu učenja plivanja, 150 djevojčica neplivačica i 150 dječaka neplivača u dobi od 9 do

11 godina u pet skupina, provodilo je nastavu učenja plivanja prema različitim

programima. Programi su obuhvatali metodu učenja plivanja kraul tehnikom, metodu

učenja plivanja prsnom tehnikom i metodu učenja plivanja kombiniranim načinom

plivanja. Kombinirani način sastojao se od koordinacije rada nogu kraul tehnike i rada ruku

prsne tehnike. Proces učenja plivanja provodio se tokom dvanaest nastavnih sati u okviru

redovite nastave učenja plivanja za učenike trećih i četvrtih razreda osnovnih škola. Osim

utvrđivanja koliko je koja tehnika plivanja učinkovita u učenju plivanja, utvrđivao se i

16

_________________________________________________________________

utjecaj bazičnih motoričkih sposobnosti, morfoloških karakteristika i uticaj pasivnoga

socijalnoga statusa na krajnju uspješnost učenja plivanja neplivača. Za utvrđivanje

efikasnosti primijenjenih programa plivanja korištena je metoda testiranja značajnosti

pomoću Pearsonova hi-kvadrat testa. Za utvrđivanje razlika između kategorija znanja

plivanja, koje su formirane s obzirom na uspješnost konačnog znanja plivanja, u prostoru

motoričkih, morfoloških i socioloških karakteristika korištena je kanonička

diskriminacijska analiza. Kod populacije djevojčica, dobiveni rezultati pokazali su kako je

najučinkovitiji program obuhvatao metodu učenja plivanja kombiniranim načinom. Nakon

provedene nastave učenja plivanja motoričke, morfološke i sociološke karakteristike

značajno i maksimalno su razlikovale plivačice od neplivačica. U motoričkom prostoru

plivačice su obilježene boljim vrijednostima svih karakteristika. Morfološke mjere i

karakteristike pasivnoga socijalnoga statusa imaju uticaj na razlikovanje plivačica od

neplivačica, ali manje nego motoričke karakteristike. Kod populacije dječaka dobiveni

rezultati pokazali su kako je najučinkovitiji program obuhvatao metodu učenja plivanja

kraul tehnikom. Nakon provedene nastave učenja plivanja, razlike između kategorija

znanja plivanja (neplivač, plutač, polu plivač i plivač) u motoričkom, morfološkom i

sociološkom prostoru kod dječaka, nisu se pokazale značajnima.

Rađo, I. (1998.), na uzorku od 109 studenata Fakulteta fizičke kulture, muškog pola,

dolazi do zaključka da: „U funkciji uspješnosti u plivanju, najviše doprinose varijabele

koordinacije, eksplozivne i repetativne sange, brzine i fleksibilnosti, kao i brzine nervno-

mišićne reakcije na vid.“.

Mirvić, E. i F. Rašidagić (2002.), u svom istraživanju su postavili predmet, problem i

hipotezu koje glase: predmet ovog istraživanja je nastava plivanja koja se održava po

programu Fakulteta za fizičku kulturu u Sarajevu, a problem je provjera uticaja dva

različita pristupa obuci na usvajanje plivačkih znanja i vještina. HG – primjenom novog

takmičarskog pristupa u radu sa eksperimentalnom grupom, očekuje se brže usvajanje

plivačkih vještina i sposobnosti. Istraživanje je provedeno na populaciji od 50 polaznika

sportskog kampa Vela Luka na Korčuli, starosti 7 - 15 godina. Djeca su bila uključena u

trenažne procese različitih sportova, ali bez elementarnog plivačkog znanja, što je utvrđeno

početnim testiranjem. Kontrolna i eksperimentalna grupa brojale su po 25 ispitanika sa

ravnomjerno zastupljenim godištima. Kao jedina kontrolna varijabla izabrana je dužina

preplivane distance, izražena u metrima.

17

KRITERIJI OCJENJIVANJA REZULTATA:

Grupa 1 (kontrolna grupa):

- NEPLIVAČ = 0 – 24 metara,

- POLUPLIVAČ = 24 – 49 metara,

- PLIVAČ = 50 i više metara.

Grupa 2 (eksperimentalna grupa):

- NEPLIVAČ = 0 – 12 metara,

- PLUTAČ = 12,5 – 24 metara,

- POLUPLIVAČ = 24 – 33 metara,

- PLIVAČ POČETNIK = 33 – 49 metara,

- PLIVAČ = 50 i više metara.

Grčić-Zubčević, N., M. Čulina, G. Leko (2002.), na temelju dvije grupe (8-10 god.)

polaznika učenja plivanja koji su dolazili dva ili tri puta sedmično prognoziraju potreban

broj sati. Rezultati u prognozi broja sati potrebnih da bi najmanje 50% neplivača u

programu od 12 nastavnih sati preplivalo 25 metara govore kako je potrebno 15 sati za

nastavu koja se izvodi tri puta sedmično i 16 sati za nastavu koja se izvodi dva puta

sedmično.

Findak, V. i I. Prskalo (2004.), krajnji efekti u obuci plivanja ne zavise samo o njenoj

organizaciji, nego prije svega o spremnosti učenja plivanja, da, u što je moguće većoj

mjeri, približi proces učenja plivanja svakom pojedinom sudioniku. To se ne odnosi samo

na njegovo svrstavanje u homogenizirane skupine, nego i na primjenu optimalnih metoda

rada tokom učenja plivanja. Što više, držimo da će nerijetko uspjeh u provođenju obuke

plivanja zavisiti više o metodičkoj osposobljenosti učitelja plivanja, nego o drugim

uvjetima.

18

_________________________________________________________________

Zenić, N., Roguljić, A. i N. Grčić-Zubčević (2005.), u radu su analizirali potencijalni

prediktorski uspješnosti izvođenja figura u sinkro plivanju. Uzorak ispitanika su činile 24

sinkro plivačice iz Splita. Ispitanice su testirane na testovima plivačkih funkcionalnih

sposobnosti i specifičnih motoričkij sposbnosti. Nakon analize metriskih karakteristika

testova, molitiplom regresiskom analizom utvrđena je povezanost prediktora i kvaliteta

izvođenja figura. Utvrđeno je kako funkcionalne sposobnosti aerobnog i anaerobnog tipa

značajno objašnjavaju varijancu kriterija.

Trajkovski, Višić, B., Višić, F. i D. Plavec (2006.), cilj ovog rada je bio na uzorku od 44

polaznika škole plivanja O.Š. Fužine i Vrbovsko, pratiti napredak u plivačkom znaju.

Preko ocjena prsne, leđne i kraul, proizvoljne tehnike i plivačke izdržljivosti, u odnosu na

početne grupe u koje su izdvojeni (početna i napredan), utvrditi eventualne razlike. U

incijalnom i finalnom mjerenju utvrđena je statistički značajna razlika među grupama u

svim tehnikama. Napredak (razlika između incijalnog i finalnog mjerenja) uspoređen među

grupama pokazuje statistički značajne razlike za ocjenu leđne tehnike i izdržljivosti, dok se

grupe nisu statistički značajno razlikovale u napretku ocjene prizvoljne, prsne i kraul

tehnike plivanja.

Babin, J., Babin, B. (2008.), na efikasnost obuke plivanja može se uticati na različite

načine. Sasvim sigurno da primjerena organizacija i pohađanje procesa učenja plivanja

predstavlja jedan od važnih i aktivnih faktora intenzifikacije procesa učenja plivanja, a to

je iz razloga što se brojne i vrlo složene zadaće tokom obuke plivanja mogu uspješno

realizirati samo ako je proces učenja plivanja dobro organiziran. Dobro realizirati obuku

plivanja mogu samo, i isključivo stručno osposobljene osobe. Razlog tome je, uz ostalo,

što je stručnjak potpuno autonoman kako u izboru mjesta rada, sadržaja, metodičkih

organizacijskih oblika rada, metoda rada, metodičkih postupaka kao i svih drugih

postupaka koji prate obuku plivanja. Svaki drugi pristup ovoj izuzetno zahtjevnoj i

odgovornoj društvenoj zadaći ne samo da ne predstavlja garanciju za uspješno provođenje

obuke ne-plivača, nego može biti i opasan! Međutim, pitanja vezana uz individualizaciju

obuke plivanja nisu jedina koja upućuju na moguće pravce intenzifikacije procesa učenja

plivanja. Naprotiv, treba ih prihvatiti kao jedan od mogućih doprinosa unapređivanju

obuke plivanja. Zato smo slobodni predložiti, u cilju učinkovitije artikulacije zaključaka,

sljedeće: 1. primjereno inicijalno provjeravanje u obuci ne-plivača predstavlja osnovu ne

samo za eksplicitno definiranje cilja, nego i za provođenje individualiziranog oblika rada u

19

procesu učenja plivanja; 2. pravodobno tranzitivno praćenje i provjeravanje tokom obuke

plivanja predstavlja osnovu, ne samo za svrstavanje ne-plivača u homogenizirane skupine,

nego i za učinkovito reagiranje na njihovo napredovanje tokom procesa učenja plivanja.

Torlaković, A. (2009.), istraživanje je provedeno na uzorku od 150 dječaka, uzrasta 8 do

10 godina. Istraživanje je rađeno u bazenu za obuku neplivača, kompleksa Olimpijskog

bazena u Sarajevu. Osnovni cilj istraživanja je bio je, da se utvrde eventualne razlike u

dinamici učenja osnovnih vještina plivanja, kod djece koja se u slobodno vrijeme aktivno

bave nekim sportom minimalno 6 mjeseci (fudbal, košarka, skijanje, judo, karate, boks) i

djece koja se u slobodno vrijeme ne bave sportom. Rezultat istrživanja su pokazali, da

dječaci koji treniraju neki od navedeni sportova efikasnije usvajaju osnovne elemente

plivanja, u odnosu na djecu koja se ne bave ili se nikako ranije nisu bavili sportom.

Torlaković, A. (2009.), na uzorku od 88 djece mlađeg školskog uzrasta istraživao je efekte

intenzivne obuke osnovnih elemenata plivanja nastali pod uticajem programiranog rada u

okviru vannastavnih aktivnosti. Intenzivni program obuke u trajanju od 12 sati pokazao se

efikasnim, jer se na osnovu dobijenih rezultata utvrdila statistički značajna pozitivna

promjena kod svih varijabli kao rezultat primjenjenog programa obuke.

Zegnal, M., Breslauer, N. (2009.), neosporno je da križevački bazeni imaju dugu tradiciju

kupanja, tako isto možemo reći da ima i vrlo dugu i uspješnu tradiciju održavanja obuke

neplivača. S obzirom na to da u današnje vrijeme još uvijek najčešće vlada metodička

jednoličnost obuke neplivača, što najčešće proizlazi iz materijalnih nemogućnosti

kvalitetnog obrazovanja voditelja. Kod formiranja skupina neplivača oduvijek težimo da

nam skupina bude homogena, odnosno da su nam djeca istih godina, spola, motoričkih

vještina, da imaju približne rezultate kod inicijalnog provjeravanja, međutim, to se u praksi

rijetko događa, pa je stoga metoda Agazzi bila nešto drugačije i novo u našem radu.

Nameće se mišljenje da prakticiranje vođenja obuke neplivača nadopunom elementima

metode Agazzi daju neku novu dimenziju i otvaraju nove mogućnosti za razmišljanje i

uvođenja novina u današnje stereotipe rada koji se provode prigodom obuke neplivača.

Znamo da je plivanje vrlo važno u životu djeteta, ono je ujedno druženje, jača

samopuzdanje, popunjava slobodno vrijeme, utiče na psihofizički razvoj djeteta, kao i na

socijalizaciju djeteta. Koliko je važan, u metodi Agazzi, odnos prema djetetu, toliko je isto

20

_________________________________________________________________

važno voditi brigu i posvetiti pozornost te provjeriti uvjete prije ulaska na, i u bazen u

kojeg smo dovodili djecu, kolika je temperatura vode i postotak hlora u vodi. Došli smo do

zaključka da je svaka dobra ideja prihvatljiva, jer ideje se ponekad javljaju same od sebe,

vjerojatno kao posljedica dugogodišnjeg rada i bavljenja određenom problematikom. Tako

se rodila i ideja da se u obuci neplivača koristimo elementima iz metode Agazzi. Određena

kombinacija elemenata i ideja najčešće kad nam se ukaže dolazi do rješenje novonastalog

problema, kao što smo metodičku jednoličnost ublažili elementima metode Agazzi. Iz rada

s djecom nametnula nam se potreba da kažemo da učitelj mora biti nadasve elokventan,

pristupačan djeci i da bude brižan i zaigran, jer samo takav učitelj uživat će povjerenje i

poštovanje djeteta. Moglo bi se, također, reći da je stoga: plivanje sentimentalna fuzija dva

načela jednog zdravstvenog, drugog egzistencijalnog u životu djeteta.

Mirvić, E., Rađo, I., Hodžić, M. i Z. Agaćević (2010.), na osnovu dobijenih rezultata u

okviru ovog istraživanja, utvrdili su da nema statistički značajne razlike u ostvarivanju

programa škole plivanja između grupa, bez obzira na izabrani pristup. Zbog toga su

odbacili hipotezu: HG – primjenom novog takmičarskog pristupa u radu sa

eksperimentalnom grupom, očekuje se brže usvajanje plivačkih vještina i sposobnosti.

Došli su do zaključka, da su oba pristupa u radu bila vrlo efikasna, sa skoro identičnim

efektima, pa se za rad u praksi mogu jednako preporučiti. Osnovni cilj istraživanja bio je,

da se utvrde eventualne razlike u dinamici učenja osnovnih vještina plivanja, kod djece

koja imaju veći broj homogenih grupa, tj., pet nivoa (eksperimentalna grupa) i djece koja

imaju tri stepena znanja plivanja (kontrolna grupa), sa istom preplivanom dužinom.

Istraživanje je provedeno na populaciji od 50 polaznika sportskog kampa Zaostrog u

Hrvatskoj, starosti 7 – 10 godina. Djeca su uključena u trenažne procese različitih sportova,

ali bez elementarnog plivačkog znanja, što je utvrđeno početnim testiranjem. I kontrolna i

eksperimentalna grupa brojale su po 25 ispitanika sa ravnomjerno zastupljenim godištima.

U cilju utvrđivanja razlika između posmatranih skupova varijabli primijenjen je T-test. U

cilju utvrđivanja razlika između posmatranih skupova varijabli primijenjen je T-test i

ANOVA. Finalno analizirajući rezultate iz tabela, uočljivo je da su efekti primjene ovog

metoda rada na program škole za obuku neplivača dali i statistički značajne razlike u korist

eksperimentalne grupe, u odnosu na kontrolnu grupu osmog dana i finalnog na nivou

značajnosti do 05 T-testa, kao i ANOVE unutar dvije grupe. Zaključak je, da je

eksperimentalna grupa došla do bolje usvojenosti plivačke vještine. Razlog tome, leži u

21

činjenici da su učenici u eksperimentalnoj grupi imali veću motivaciju, te su bili ponosni

na svoj prelazak iz jedne u drugu kategoriju. Bitno je naglasiti da kontrolna grupa ima

manji broj djece, što znači da se više vremena može posvetiti pojedincu, tzv. interaktivna

nastava u plivanju.

Breslauer N., Breslauer N. i Zegnal M. (2010.), plivanje je vještina kojom bi trebao

ovladati svaki čovjek, a posebno u današnje vrijeme 21. stoljeća. Studenti Međimurskog

veleučilišta u Čakovcu na nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture prolaze provjeru plivanja,

a za neplivače se provodi obuka u savladavanju osnova plivanja. Plivanje se provodi na

„Čakovečkim bazenima“ kroz nekoliko dolazaka, prema potrebi pojedinca. Ujedno je data

i mogućnost da plivanje samostalno nauče u svojim sredinama. Ponovna provjera plivanja

provodi se na kraju semestra, da se utvrdi da li je student naučio plivati. Jedan od uvjeta za

dobivanje potpisa iz Tjelesne i zdravstvene kulture je znanje plivanja. Ovakav oblik

pokazao se veoma učinkovitim, a zadovoljstvo studenata što su naučili plivati je

neprocjenjivo.

Mirvić, E., Rašidagić, F., Čolakhodžić, E., Popo, A. i Đedović, D. (2010.), osnovni cilj

istraživanja bio je da se utvrdi uticaj programa škole plivanja na uspješnost u savladavanju

elementarnog plivačkog znanja kod učenika osnovnog obrazovanja. U uzorak ispitanika

bili su uključeni učenici petog i šestog razreda osnovnih škola u Vogošći, Kantona

Sarajevo u školskoj 2010/2011 godini, koji nema standardne uslove za elementarnu školu

plivanja, dimenzije su: 25 metara dužine, 12 metara širine, u plićem dijelu je 1,5 metara i u

dubljem dijelu 2,5 metara, starosti 10 – 11 godina. Broj ispitanika kod kojih su registrirane

i na kojima je izvršena konačna obrada i analiza podataka je 45 učenika muškog pola.

Uzorak varijabli kod kriterija za znanje plivanja je sljedeći, kao i njihovi dobiveni rezultati:

zaron na dubinu (ZND) - može / ne može zaroniti glavu u duboku vodu (p<.000),

izranjanje predmeta iz vode (IPV) - može / ne može izroniti predmet koji je različitih boja

na dubini od 150cm (p<.000), skočiti na noge u plitku vodu (SNP) – skočio / nije skočio na

noge u vodu od 150cm (p<.000), skočiti na noge u duboku vodu (SND) – skočio / nije

skočio u duboku vodu od 250cm dubine (p<.000), pluta na plućima (PNP) - može / ne

može plutati 5 sekundi (p<.000), pluta na leđima (PNL) - može / ne može plutati 5 sekundi

(p<.000), ocjenjivanje znanja plivanja (p<.000) i brzina plivanja na 50 metara bilo kojom

tehnikom (p<.000). Generalno može se zaključiti da su u inicijalnom stanju bili svi

22

_________________________________________________________________

neplivači, a u finalnom iz rezultata se vidi da su učenici gotovo svi adaptirali na vodu i oko

66% naučili plivati. Može se zaključiti da je program škole plivanja uticao na uspješnost u

savladavanju elementarnog plivačkog znanja kod učenika osnovnog obrazovanja.

Torlaković, A. (2011.), cilj ovog istraživanja bio je utvrditi nivo motoričkih sposobnosti

dječaka koji su bili pod utjecajem programa škole plivanja i vaterpola kao vanškolskih

aktivnosti. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 65 dječaka iz sarajevskih osnovnih škola

(12±0,7 godina). Ispitanici su bili podijeljeni na dva subuzorka. Kontrolna grupa bili su

sportski ne aktivni (n=35), a eksperimentalna grupa sportski aktivni učenici (n=30: 14

škola plivanja i 16 škola vaterpola). U periodu od jedne školske godine, kontrolna grupa

(G1) pohađala je redovnu nastavu tjelesnog odgoja u školi bez dodatnih spotrskih sadržaja,

dok je eksperimentalna grupa (G2) uz redovnu nastavu tjelesnog odgoja, pohađala

program škole plivanja/vaterpola (tri puta sedmično po jedan sat). Za procjenu motoričkih

sposobnosti, primjenjena je modifikovana baterija od 11 testova. Za analizu rezultata

testiranja korišten je T – test za nezavisne uzorke (p < ,050). Na osnovu aritmetičkih

sredina rezultata između kontrolne i eksperimentalna grupe, te ne osnovu značajnosti

razlika testiranih T – testom za male nezavisne uzorke, primjetno je da eksperimentalna

grupa ima statistički značajno bolje rezultate u većini primjenjenih testova. Radi se o

procjeni eksplozivne snage: (skok udalj iz mjesta p= ,000; skok u vis p= ,001), brzine

alternativnih pokreta: (taping rukom p= ,040, taping nogom o zid p= ,030), koordinacija:

(okretnost u zraku p= ,007; koraci u stranu p= ,007), gipkost (dokvat u pretklonu p= ,041;

bočna fleksibilnost noge p= ,000) i ravnoteža (balans na gredi p= ,001). Također, u

testovima za procjenu repetativne snage (sklekovi i podizanje trupa iz ležanja) nije

potvrđeno statistički značajna razlika. Na osnovu toga, može se zaključiti da program škole

plivanja i vaterpola uz odgovarajući volumen opterećenja mogu znatno poboljšati bazično

motorički status kod dječaka ovog uzrasta.

Mirvić, E., Rašidagić, F., Zuković, A. i R. Novanović (2011.), osnovni cilj istraživanja

bio je da se utvrdi uspješnost validacija reduciranog programa obuke neplivača, učenika

osnovnog obrazovanja. U uzorak ispitanika bili su uključeni učenici petog i šestog razreda

osnovnih škola u Vogošći, Kantona Sarajevo u školskoj 2010/2011 godini, koji nema

standardne uslove za elementarnu školu plivanja, dimenzije su: 25 metara dužine, 12

metara širine, u plićem dijelu je 1,5 metara i u dubljem dijelu 2,5 metara, starosti 11 – 12

godina. Broj ispitanika kod kojih su registrirane i na kojima je izvršena konačna obrada i

23

analiza podataka je 65 učenika muškog spola. Uzorak varijabli kod kriterija za znanje

plivanja je sljedeći, kao i njihovi dobijeni rezultati: zaron na dubinu (ZND) - može / ne

može zaroniti glavu u duboku vodu (p<.000), izranjanje predmeta iz vode (IPV) - može /

ne može izroniti predmet koji je različitih boja na dubini od 150cm (p<.000), skočiti na

noge u plitku vodu (SNP) – skočio / nije skočio na noge u vodu od 150cm (p<.000), skočiti

na noge u duboku vodu (SND) – skočio / nije skočio u duboku vodu od 250cm dubine

(p<.000), pluta na plućima (PNP) - može / ne može plutati 5 sekundi (p<.000), pluta na

leđima (PNL) - može / ne može plutati 5 sekundi (p<.000), ocjenjivanje znanja plivanja

(p<.000) i brzina plivanja na 50 metara bilo kojom tehnikom (p<.000). Generalno može se

zaključiti da su u inicijalnom stanju bili svi neplivači, a u finalnom iz rezultata se vidi da su

učenici gotovo svi adaptirali na vodu i oko 81.57% naučili plivati. Može se zaključiti da je

programa škole plivanja uticao na uspješnost u savladavanju elementarnog plivačkog

znanja kod učenika osnovnog obrazovanja.

Dizdar, A. (2011), cilj ovog rada je prezentirati model eksperimentalnog programa škole

plivanja koji je rađen sa učenicima od trećeg do šestog razreda osnovnih škola u Kantonu

Sarajevo. U program je učestvovalo 245 učenika dobi od 9 do 12 godina, oba spola, od

čega 51,9% dječaka i 48,1% djevojčica. Obuka je trajala 12 sati, radnim danom, 1 sat

dnevno u zavisnosti od rasporeda redovne nastave u školi (u prijepodnevnim i

poslijepodnevnim satima). Na prvom satu provjereno je njihovo plivačko znanje, te su na

osnvu incijalnog testiranja selektirani u homogene grupe. Kao model procjene u incijalnom

i finalnom testiranju primjenjen je model ocjenjivanja od 1 do 5 i dužina preplivanih

metara na osnovu koje su djeca selektirana u jednu od sljedećih grupa: neplivač (1), plutač

(2), poluplivač (3), plivač početnik (4) i plivač (5). Kao što se i očekivalo na incijalnom

testiranju veliki broj djece je bio sa veoma skromnim znanjem o osnovim elementima

plivanja. Od ukupnog broja njih 63,4% su ocjenjeni najmanjom ocjenom i selektirani u

kategoriju totalnih neplivača. Registrirano je nekoliko plutača, poluplivača i plivača

početnika (36,6%). Najbolji među njima uspjeli su u početnom testiranju preplivati uz

asistenciju oko 28 metara. Na osnovu testiranja iz finalnog testiranja, evidentirano je

88,2% polaznika koji su znatno poboljšali svoje rezultate u odnosu na inicijalno mjerenje.

Jedan dio djece nije uspio savladati traženi minimum te je evidentirano da su 11,8% i dalje

u grupi neplivača. Glavni razlog što ova djeca nisu uspjela savladati potrebne elemente su

24

_________________________________________________________________

izostanci i neprisustvovanje finalnom testiranju. Program obuke pokazao je vrlodobre

rezultate u usvajanju osnovih elemenata kretanja u vodi. Ovo se posebno primjećuje kod

djece koja su u potpunosti prisustvovala planiranom programu.

Popo, A., Varešlija, F., i Bralj, Đ. (2012.), u ovome radu prikazana su teorijsko-praktična

znanja u radu s djecom sa posebnim potrebama. Cilj je popularizacija plivanja među

osobama sa posebnim potrebama, kako bi se promovirao značaj aktivnog načina življenja.

Djeca sa posebnim potrebama imaju različite biološke poteškoće koje ometaju njihovu

sposobnost funkcioniranja u vanjskom svijetu. Rad sa djecom s posebnim potrebama kroz

plivanje može biti i sastavni dio rehabilitacije, ali i način za psihičku prilagodbu na

različite situacije, kao i rekreaciju i socijalizaciju. Novo iskustvo ulaska u vodu, aktivnosti

provedene kroz igru i fizička aktivnost djetetu su veoma korisni. Osobe sa posebnim

potrebama po pravilu zahtijevaju individualan pristup, prilagođen njihovim razvojnim

sposobnostima.

Babin, B., Babin, J., Vlahović, L. (2014.), obuka plivanja izuzetno je važna djelatnost za

svakoga ko u njoj sudjeluje, a posebno za stručnjake. Smatramo da se radi o jednom

krucijalnom pitanju, štoviše, jako važnom pitanju u ovom području našega rada, pa treba

očekivati da će ova problematika i nadalje plijeniti pozornost brojnih stručnjaka, a posebno

onih koji se na direktan ili indirektan način bave obukom neplivača (Findak, 2012.).

Značenje te djelatnosti, pa i odgovornost učitelja plivanja za njezinu realizaciju proizlazi iz

činjenice što je učitelj plivanja potpuno autonoman, kako u izboru mjesta na kojem se

održava obuka plivanja i određivanje vremena njezina trajanja, tako i u izboru sadržaja

rada, metodičkih organizacijskih oblika rada, metoda rada, metodičkih postupaka i

vrednovanja rada (Findak, 1989.). Sasvim sigurno da će dobro poznavanje svakog

sudionika koji sudjeluje u procesu učenja plivanja omogućiti učitelju plivanja, pored

ostalog, i da reagira na pravi način. Tako, npr. hoće li pojedini sudionici tokom učenja

plivanja neku vježbu izvesti lakše ili teže, bolje ili slabije, prije ili kasnije, sasvim sigurno

ne zavisi samo o strukturi određenog motoričkog gibanja, nego i o mogućnosti njegove

adaptacije na novu vježbu. To će reći postoji li u njega, tzv. strah od nove sredine (vode),

kakvo je njegovo prethodno iskustvo sa složenom strukturom motoričkog plivanja koje se

tek uči, kakva je njegova preferencija prema određenim strukturama gibanja, šta je sa

njegovom identifikacijom u odnosu na bolje ili slabije sudionike u grupi i drugo. Ako se

rad, ne samo u homogeniziranim grupama, nego i inače, to jest u svakoj prilici, odvija u

25

skladu s aktualnim stanjem sudionika koji sudjeluju u procesu učenja plivanja, to je

istodobno i jedan od uvjeta da se tokom rada osigura dinamičnost procesa učenja plivanja.

To iz razloga što kod sudionika izaziva pojačan interes da se što aktivnije uključe u proces

učenja plivanja. Naravno, ta dinamičnost procesa učenja plivanja prvenstveno zavisi o stilu

metodičke aktivnosti učitelja plivanja. To će reći da učitelj plivanja može već svojim

nastupom od početka do kraja obuke plivanja ili još konkretnije; svojom spremnošću da

uvijek bude "na pravom mjestu", bitno uticati na dinamičnost procesa učenja plivanja. To

pored ostalog, npr. omogućava učitelju plivanja da pravodobno reagira u svakoj situaciji.

Razlog tome je taj što se ponekad okolnosti za vrijeme rada brzo mijenjaju, pa tzv.

zakašnjele reakcije učitelja plivanja moraju biti kontraproduktivne. Iz svega je očito, kada

se radi o intenzifikaciji procesa učenja plivanja, (1) da se radi o vrlo važnom pitanju za

unapređivanje rada u području obuke plivanja, (2) da se proces učenja plivanja može

intenzivirati na različite načine, (3) da upravo od učitelja plivanja zavisi u najvećoj mjeri

koliko će se iskoristiti komparativne prednosti intenzifikacije procesa učenja plivanja, (4)

te da u tom sistemu vrijednosti posebno mjesto pripada interakciji između učitelja plivanja

i sudionika koji sudjeluju u obuci plivanja.

26

_________________________________________________________________

4. CILJEVI I ZADACI

Na osnovu predmeta, problema i rezultata dosadašnjih istraživanja, definisani su ciljevi i

zadaci istraživanja.

Osnovni cilj istraživanja je da se utvrdi uticjecaj efikasnosti 24-satnog programa obuke

neplivača na uspješnost u savladavanju osnovnih elementa plivanja.

Pored osnovnog cilja, postoje i pojedinačni ciljevi:

• utvrditi uticaj 24-satnog programa obuke neplivača ne osnovne elemente plivanja

(smije ući u vodu, smije pokvasiti glavu, smije čučnuti pod vodu, disanje u vodi, pluta na

plućima, pluta na leđima, klizi na plućima, klizi na leđima, skočiti na noge u plitku vodu,

skočiti na noge u duboku vodu).

• utvrditi uticaj efikasnosti 24-satnog programa obuke neplivača na

dužinupreplivanih metara bez obzira na tehniku.

Zadaci istraživanja:

• određivanje uzorka na kojem će se provesti istraživanje,

• utvrditi incijalno mjerenje kod svih ispitanika prije primjene 24-satnog programa

obuke neplivača,

• realizovati program 24-satnog programa obuke neplivača,

• uraditi finalno mjerenje kod svih ispitanika prije primjene 24-satnog programa

obuke neplivača,

• dobijene podatke obraditi odgovarajućim statističkim – kvantativnim metodama,

• interpretirti dobijene podatke.

27

5. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Na osnovu pristupnih razmatranja rezultata dosadašnjih istraživanja, u postavci teorijskih

osnova ovog rada potkrijepljenih problemom, predmetom i ciljevima ovog istraživanja

mogu se istaći sljedeće teorijske pretpostavke:

H- Očekuje se statistički značajan nivo efikasnosti 24-satnog programa obuke neplivača na

učenje osnovnih elemenata plivanja.

Pojedinačne hipoteze:

h-1 Očekuje se statistički značajan uticaj 24-satnog programa obuke neplivača na osnovne

elemente kriterija znanja u osnovnoj/elementarnoj školi plivanja (smije ući u vodu, smije

pokvasiti glavu, smije čučnuti pod vodu, disanje u vodi, pluta na plučima, pluta na leđima,

klizi na plućima, klizi na leđima, skočiti na noge u plitku vodu, skočiti na noge u duboku

vodu).

h-2 Očekuje se statistički značajan uticaj 24-satnog programa obuke neplivač na dužinu

preplivanih metara u osnovnoj/elementarnoj školi plivanja.

28

_________________________________________________________________

6. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

6.1. Uzorak ispitanika

Uzorak ispitanika za ovo istraživanje biti će polaznici osnovne/elementarne škole plivanja

u plivačkom klubu Sportina Novo Sarajevo i plivačkom klubu Dabar. Ukupan broj

ispitanika biti 65. Starosne dobi od 10-12 godina. Svi ispitanici bi trebali biti fizički zdravi

i sposobni, ze da daju dobrovoljan pristanak za provodjenje programa.

6.2. Uzorak varijabli

Svaki ispitanik je pojedinačno testiran i rezultati testiranja uneseni su u njihove kartone.

Procjena znanja plivanja procjenjena je prema sljedećim kriterijima za znanje plivanja:

(Ahmetović,2015.)

Kriteriji za znanje plivanja je sljedeći:

1. Smije ući u vodu (SUV) - može / ne može ući u vodu,

2. Smije pokvasiti glavu (SPG) - može / ne može zaroniti glavu u plitku vodu,

3. Smije čučnuti pod vodu (SČV) – može / ne može čučnuti pod vodu,

4. Disanje u vodi (DUV) - može / ne može disati u vodi,

5. Pluta na plučima (PNP) - može / ne može plutati 5 sekundi,

6. Pluta na leđima (PNL) - može / ne može plutati 5 sekundi,

7. Klizi na plućima (KNP) – može / ne mže da klizi na plućima minimalno 3m,

8. Klizi na leđima (KNL) – može / ne može da klizi na leđima minimalno 3m,

9. Skočiti na noge u plitku vodu (SNP) – skočio / nije skočio na noge u vodu od

150cm,

10. Skočiti na noge u duboku vodu (SND) – skočio / nije skočio u duboku vodu od

220cm dubine.

29

Kao varijabla za procjenu plivačke efikasnosti inicijalnog i finalnog znanja plivanja,

učenici su ocijenjeni brojčano ocjenom od 1 do 5 (Grčić-Zupčević, 1996):

• Neplivač (1) = 0 – 12 metara

• Plutač (2) = 12,5 – 24 metara

• Poluplivač (3) = 24 – 33 metara

• Plivač početnik (4) = 33 – 49 metara

• Plivač (5) = 50 i više metara

6.3. Opis testova za procjenu kriterija znanja plivanja i plivačke

efikasnosti

Test – Smije ući u vodu - (SUV)

Valjanost testa: za procjenu kriterija znanja plivanja

Broj ispitivača: 1 ispitivač.

Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi u plićem dijelu malog bazena

Zadatak:

Početni stav ispitanika: ispitanik stoji kraj malom bazena i čeka znak ispitivača.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik niz stepenice ulazi u vodu do pasa i vrši

kretanja u smjeru koji mu ispitivač zadaje. Procjena ukupnog trajanja testa za jednog

ispitanika traje 10 sec.

Ocjenjivanje: može / ne može ući u vodu.

Test – Smije pokvasiti glavu (SPG)


30

_________________________________________________________________



Zadatak:

Početni stav ispitanika: ispitanik stoji u plićem dijelu malog bazena tako da mu voda

bude do pasa i čeka znak ispitivača.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik pravi pretklon i zaranja lice, a zatim i

cijelu glavu u vodu. Procjena ukupnog trajanja testa za jednog ispitanika traje 3 sec.

Ocjenjivanje: može / ne može zaroniti glavu u plitku vodu.

Test – Smije čučnuti pod vodu (SČV)




Zadatak:


bude do pasa i čeka znak ispitivača.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik pravi čučanj u vodi tako da mu cijelo

tijelo i glava budu u vodi dok rukama pokušava da obuhvati koljena. Procjena ukupnog

trajanja testa za jednog ispitanika traje 3 sec.

Ocjenjivanje: može / ne može zaroniti glavu u plitku vodu.

Test - Disanje u vodi (DUV)




31

Zadatak:


bude do pasa dok se opruženim rukama čuva za rub bazena i čeka znak ispitivača.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik uzima malo veći dah i zaranja glavu pod

vodu, zatim vrši izdisaj zraka kroz usta koncentrišući se na disanje. Ispuhuje sav zrak prije

nego ponovo izroni. Trajanja testa za jednog ispitanika je onliko koliko je učeniku

potrebno da uradi 10 ponavljanja.

Ocjenjivanje: može / ne može disati u vodi.

Test - Pluta na plućima (PNP)




Zadatak:


bude do pasa.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik uzima malo veći dah, pravi čučanj i

zaranja lice u vodu. Zatim polako opruža tijelo dok ne dođe u horizontalni položaj na

površinu vode. Noge su opružene, dok ruke mogu biti uz tijelo ili odvojene od tijela.

Zadržati se u horizontalnom položaju što duže.

Ocjenjivanje: može / ne može plutati 5 sekundi.

Test - Pluta na leđima (PNL)



32

_________________________________________________________________


Zadatak:


bude do pasa.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik uzima malo veći dah, pravi čučanj i

lagano opruža tijelo u horizontalni položaj na površini vode na leđa, tako da mu glava leži

na vodi. Noge su opružene, a ruke kraj tijela ili u odručenju.

Ocjenjivanje: može / ne može plutati 5 sekundi.

Test - Klizi na plućima (KNP)




Zadatak:


bude do pasa.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača učenik uzima malo veći dah, pravi čučanj i zatim

se odguruje od dno bazena ili rub bazena i opruža tijelo dok ne dođe u horizontalni položaj

na površinu vode sa ispruženim rukama i nogama. Zadržati se u horizontalnom klizećem

položaju što duže.

Ocjenjivanje: može / ne mže da klizi na plućima minimalno 3m.

Test - Klizi na leđima (KNL)




33

Zadatak:


bude do pasa.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača ispitanik uzima malo veći dah, pravi čučanj i

zatim se odguruje od dno bazena ili rub bazena i opruža tijelo na leđa dok ne dođe u

horizontalni položaj na površinu vode. Glava ispitanika leži na vodi, ruke su u uzručenju ili

uz tijelo dok su noge opružene. Zadržati se u horizontalnom klizećem položaju što duže.

Ocjenjivanje: može / ne može da klizi na leđima minimalno 3m.

Test - Skočiti na noge u plitku vodu (SNP)




Zadatak:

Početni stav ispitanika: ispitanik stoji na rubu malog bazena.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača ispitanik uzima malo veći dah i skače u vodu na

noge tako da tijelo bude u vertikalnom položaju. Noge su sastavljene, a ruke su po

mogućnosti uz tijelo.

Ocjenjivanje: skočio / nije skočio na noge u vodu od 150cm.

Napomena: Važno je naglasiti da ispitanici ne skaču uz rub bazena da ne bi došlo do

neželjenih povreda.

Test - Skočiti na noge u duboku vodu (SND)


34

_________________________________________________________________


Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi u velikom dijelu olimpijskog bazena

Zadatak:

Početni stav ispitanika: ispitanik stoji na rubu velikog bazena.

Realizacija zadatka: Na znak ispitivača ispitanik uzima malo veći dah i skače u vodu na

noge tako da tijelo bude u vertikalnom položaju. Noge su sastavljene, a ruke su po

mogućnosti uz tijelo.

Ocjenjivanje: skočio / nije skočio na noge u vodu od 220cm.

Napomena: Važno je naglasiti da ispitanici ne skaču uz rub bazena da ne bi došlo do

neželjenih povreda.

Kriteriji za ocjenjivanje znanja plivanja je sljedeći:

Neplivač (1) = 0 – 12 metara. Dijete ne želi uopšte da dođe do vode ili dolazi do vode, ali

ne želi da uđe u vodu. Ako to uradi onda u vodu ulazi na nagon ili uz pomoć učitelja,

pružajući mu ruke. Nakon ulaska u vodu pokušava samostalno hodati u vodi. Dijete

samostalno ulazi u vodu, hoda, trči, sjedi i ustaje iz vode. Dijete pokušava da se održi na

vodi u vodoravnom položaju plutanjem ili ronjenjem. Pokušava da se kreće po vodi u

vodoravom položaju radom nogu i ruku ili samo radom nogu. Nakon skoka dijete prepliva

bilo kojom tehnikom do 12 metara.

Plutač (2) = 12,5 – 24 metara. Dijete nakon skoka prepliva bilo kojom tehnikom 24 metra

tj. manje od 25 metara.

Poluplivač (3) = 24 – 33 metara. Učenik prepliva bilo kojom tehnikom do 33 metra.

Plivač početnik (4) = 33 – 49 metara. Učenik poslije skoka prepliva bilo kojom tehnikom

do 49 metara, tj. manje od 50 metara.

Plivač (5) = 50 i više metara. Učenik nakon skoka prepliva bilo kojom tehnikom 50 i više

metara.

35

6.4. Opis istraživanja

Za omogućavanje neometanog izvođenja ovog projekta magistarskog rada potrebno je

obezbijediti saglasnost i odobrenje sljedećih institucija i osoba:

• usmenu saglasnost profesora tjelesnog i zdravstvenog odgoja uključenih u

projekat, da će učestvovati u realizaciji istraživačkog procesa;

• odobrenje i potvrda klubova Sportina Novo Sarajevo i Dabar, da se testiranje može

realizovati;

• svi ispitanici su imali iste uslove prilikom mjerenja i testiranja (cjelokupno

istraživanje je bilo izvršeno u poslijepodnevnim satima, od 19 do 21h, temperatura vode je

bila od 26 do 28°C, mjesto izvođenja testiranja je Olimpijski bazen Otoka, Sarajevo;

opremljen neophodnim rekvizitima);

• u okviru istraživanja kod ispitanika će najprije biti izmjereni osnovni elementi

(zaron na dubinu, izranjanje predmeta iz vode, skočiti na noge u plitku vodu, skočiti na

noge u duboku vodu, pluta na prsima, pluta na leđima), a zatim izmjerena i plivačka

efikasnost;

Posebna pažnja će biti posvećena slijedećem:

• polaznicima su prije procesa mjerenja i testiranja, na prihvatljiv način bilo

objašnjeno šta ih očekuje u periodu provedbe istraživanja, te šta se od njih traži u radu.

• mjerenja su bila izvršena u grupama od 15 do 20 ispitanika;

• na svakom mjernom mjestu radio je po jedan mjerilac i zapisničar;

• u toku mjerenja ispitanici su bili u propisanoj opremi za testiranje;

• ekipu mjerilaca sačinjavali su profesori/magistri sporta i tjelesnog odgoja i vođa

testiranja (sam autor ), koji su bili upoznati sa projektom istraživanja, mjernim listama i

načinom njihovog popunjavanja.

36

_________________________________________________________________

6.5. Metode obrade podataka

U procesu obrade podataka, na osnovu karakteristika i veličine uzorka, predmeta, problema

i cilja istraživanja, odrediti će se statističke metode za dobijanje rezultata u istraživanju.

Deskriptivnim statističkim metodama iz programa 6.0 i programa SPSS 12.0 utvrdit će se

osnovni parametri koji odlikuju uzorak:

• Mean, aritmetička sredina,

• Median, mediana,

• Min., minimalna vrijednost,

• Max., maksimalna vrijednost,

• Rang, raspon,

• Variance, koeficijent varijacije,

• Std. Dev., standardna devijacija,

• Eror, standardna greška.

Normalnost distribucije varijabli ispitivat će se na osnovu koeficijenta:

• Skewness, zakrivljenosti,

• Kurtosis, koeficijent izduženosti,

• Razlike će biti utvrđivane T - testom za zavisne uzorke.

Podprogrami primijenjeni u radu biti će:

• Data Management, za kreiranje baze podataka,

• Basic Statistic, za određivanje osnovnih parametara distribucije,

37

• Tables and Banners, za određivanje distribucija kategorijalnih varijabli i grafički

prikaz varijabli.

Da bi se utvrdile kvantitativne razlike primijenjivat će se diskriminativna analiza u

manifestnom prostoru. Diskriminativni model predstavlja poseban tip faktorske analize,

koji će se primjenjivati da bi se izolovali ortogonalni faktori u prostoru primijenjenih

varijabli, čiji je zadatak da pokaže, u kojoj je korelaciji skup podataka, na osnovu kojih će

se vršiti diskriminativna analiza, sa rezultatima u diskriminativnim funkcijama. Kriterij za

diskriminativnu jačinu, bit će Wilksova lambda.

38

_________________________________________________________________

7. TEORETSKI I PRAKTIČNI ZNAČAJ

ISTRAŽIVANJA

7.1. Teoretski značaj istraživanja

Ni jedan rad, pa tako i ovaj, ne bi imao smisla kad ne bi imao teorijski i praktični značaj.

Teoretski značaj ovog istraživanje je u tome što će pružiti značajne informacije, a koje se

odnose na efekte 24-satnog programa na učenje osnovnih elemenata u plivanju polaznika

osnovne/elementarne škola plivanja. U ovom radu efekti 24-satnog programa na učenje

osnovnih elemenata u plivanju će biti obuhvaćeni kroz dva dijela, savladavanju osnovnih

elemenata u školi plivanja i dužine preplivanih metara u plivanju bez obzira na tehniku.

Također, ovo istraživanje omogućava unapređenje planiranja i programiranja rada u

elementarnim školama plivanja, praćenju i kontroli procesa obuke, te stručnijem i

kvalitetnijem radu u plivanju zasnovanog na naučnim saznanjima.

Cilj rada je da iznese i prezentuje kompletnu metodiku obučavanja u

elementarnoj/osnovnoj školi plivanja koja će biti od značaja profesorima i instruktorima

plivanja kao edukacija pri budućem testiranju i mjerenju i obuci neplivača, a trebalo bi da

podstakne istraživače u oblasti plivačkog sporta, da se što više opredjele za naučni pristup

u radu sa najmlađim uzrastom kako bi rezultati takvih istraživanja poslužili pri planu i

programu za rad sa starijim uzrasnim kategorijama.

Teoretski značaj ovog rada i u tome što daje doprinos i čini solidnu osnovu za neka druga

naučna istraživanja, gdje bi komparacijom dobivenih rezultata mogli dati doprinos daljnjim

istaraživanjima, što će proširiti i upotpuniti teoriju i praksu u plivanju na našim prostorima,

i dati relevantne informacije svim zainteresovanim u ovoj oblasti teorije i prakse.

39

7.2. Praktični značaj istraživanja

Praktični značaj istraživanja ogleda se u mogućnosti dobijanja značajnih informacija koje u

velikoj mjeri mogu unaprijediti elementarnu školu plivanja, a samim tim pozitivno uticati

na poboljšanje kvaliteta rada.

Neposredna praktična vrijednost ovog istraživanja je višestruka. Dobijeni rezultati će

omogućiti da se na objektivan i sveobuhvatniji način lakše vrši obuka. Rezultati će imati

veliku vrijednost prilikom planiranja i programiranja trenažnog procesa neplivača.

Dobijene informacije u istraživanju će se moći koristiti u prostoru uticaja trenažnim

sredstvima na određene faktore sa ciljem podizanja nivoa sposobnosti, a sve sa ciljem

postizanja što većeg uspjeha u plivanju.

Praktični značaj ovog naučno-istraživačkog rada od posebne pomoći će biti studentima

Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, i dat će konkretne odgovore za koliko se šta može

postići u plivanju. Ovaj rad, također, će imati izuzetnu vrijednost i primjenu u

elementarnom plivanju na našim prostorima, time veću ukoliko se zna da je vršen jako

mali broj istraživanja na ovakvu i slične teme.

40

_________________________________________________________________

41

8. LITERATURA

1. Ahmetović, A. (2015.). Efekti programa učenja osnovnih elemenata u

plivanju. Magistarski rad, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo.

2. Babin, B., Babin, J., Vlahović, L. (2014.). Prilog provođenju intenzifikacije

procesa učenja plivanja. Zbornik radova 13. Hrvatskog savjetovanja o obuci

neplivača / Findak Vladimir (ur.). - Zagreb : Hrvatski savez sportske rekreacije,

26-28.

3. Babin, B. (2012.). Individualizirani oblik rada u funkciji individualizacije rada

u obuci neplivača // Zbornik radova 12. Hrvatskog savjetovanja o obuci

neplivača / Ružić, Elida (ur.). Rijeka, Hrvatska: Udruga kineziologa grada

Rijeke, 40-41.

4. Babin, J., Babin, B. (2008.). Individualizacija obuke plivanja - temelj

intenzifikacije procesa učenja plivanja. Sport za sve: zbornik radova / Relac,

Mirko (ed). - Zagreb: Hrvatski savez sportske rekreacije. 26-27.

5. Breslauer, N., Breslauer, N. i Zegnal, M. (2010.). Obuka neplivača na

međimurskom veleučilištu u Čakovcu. Međimursko veleučilište u Čakovcu,

Hrvatska, Str. 17 - 20 .

6. Dizdar, A. (2011.). Model eksperimentalnog programa škole plivanj sa djecom

u osnovnoj školi. IV Međunarodni simpozij, “Nove tehnologije u sportu”

Zbornik sažetaka. - Sarajevo 2011. (str. 86-87).

7. Dizdar, D. (2006.). Kvantitativne metode. Koneziološki fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

8. Findak, V. (1984.). Efikasnost primjene “kompleksne” metode u obuci

neplivača. U: Zbornik radova II kongresa pedagoga fizičke kulture Jug.,

Zagreb, 9-10.11.1984. (ur.K. Kristić). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.

9. Findak, V. (1989.). Metodika obuke neplivača odraslih. „Partizan Hrvatske“

Savez za sportsku rekreaciju: Zagreb.

10. Findak, V. (1990.). Znanje plivanja i mjere od utapljanja su pretpostavke svih

aktivnosti ljudi u vodi. U Zborniku: 3.jugoslavenskog posvetao ućenju plavanja

in varnosti pred utapljanjem, Portorož.

42

_________________________________________________________________

11. Findak, V. (1995.). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom

odgoju. Zagreb: Školska knjiga.

12. Findak, V. i Prskalo, I., (2004.). Individualizirana obuka plivanja i metode

rada. Hrvatskog saveza sportske rekreacije (1332-1854) 22, 39; 29-31

13. Findak, V. (2010.). Metodički organizacijski oblici rada u području obuke

neplivača. U V.Findak (ur.) Zbornik radova 11.hrvatkog savjetovanja o obuci

neplivača, Zagreb, Hrvatski savez sportske rekreacije ''Sport za sve''. Str. 3-8.

14. Grčić-Zubčević, N., D. Rastovski, Z. Malečić (2010.). Usvojenost znanja

plivanja. Centar za edukaciju Gradskog društva Crvenog križa Orahovica.

15. Grčić-Zubčević, N. (1994.). Prijedlog eksperimentalnog učenja plivanja

neplivača. U: V. Kapus (ur.), Zbornik radova 1. Slovenski posvet o učenju

plavanja in varnosti pred utapljanjem, Murska Sobota

16. Grčić-Zubčević, N., M. Čulina, G. Leko (2002.). Analiza napredovanja

učenja plivanja neplivača. U: Zbornik radova 11. Ljetne škole kineziologa

Republike Hrvatske, (ur.V.Findak), str. 57-59, Rovinj: Hrvatski kineziološki

savez. 7.

17. Grčić-Zupčević, N. (1996.). Efikasnost različitih programa te mogući

čimbenici uspješnosti učenja plivanja. Doktorska disertacija, FFK, Zagreb.

18. Hadžikadunić, M., Mađarević, M. (2004.). Metodika nastave tjelesnog odgoja

sa osnovama fiziologije tjelesnog vježbanja. Pedagoški fakultet, Zenica.

19. Kaljanac, J., B. Kazazović, F. Božur, Z. Burić, N. Vidović, Nj. Đorđević

(1988.). Utjecaj inicijalnog stanja na tok i konačne efekte obrazovnog procesa

obuke plivanja odraslih. Zbornik radova II Jug. savjetovanja o obuci neplivača,

Pančevo. 11.

20. Kaljanac, J., B. Kazazović, Nj. Đorđević, F. Božur, Z. Burić, N. Vidović

(1988.). Uslovi rada kao jedna od determinanti uspeha u obuci plivanja

muškaraca uzrasta od 15-21 godine. Zbornik radova II Jug. savjetovanja o

obuci neplivača, Pančevo.

21. Kazazović, B. Hadžikadunić, M. (1988.). Izbor tehnike plivanja u obuci djece

školskog uzrasta pri morskim uslovima rada. Zbornik radova, II jugoslovensko

savjetovanje o obuci neplivača, str. 67-70, Pančevo.

22. Kazazović, B. (1998.). Plivanje kao sport i sredstvo zdravstvenog i tjelesnog

odgoja. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije BiH.

43

23. Kazazović, B. (2008.). Plivanje-biomehanika, metodika, trenažni procesi,

primijenjeno plivanje. Geafičar promet d.o.o. Sarajevo.

24. Leko, G. (1997.). Učenje plivanja učenika starije školske dobi. Sport za sve,

glasnik Hrvatskog saveza za sportsku rekreaciju, 15 (11): 13-15.

25. Madić, D., Okičić, T., Aleksandrović, M. (2007.). Plivanje (plivanje). Niš:

Srbija.

26. Malacko, J. & Rađo, I. (2004.). Tehnologija sporta i sportskog treniniga.

Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.

27. Medved, R., Fabečić-Sabadi, V., Medved, V. (1987.). Echokardiographische

und Elektrokardiographische Veranderunge bei trainierende Kindern im

Schwimmsport. Medizin und Sport, 27, H. 4:121-126.

28. Mirvić, E. (2013.). Igre i vježbe adaptacije na vodu u elementarnoj školi

plivanja i vaterpola. Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo.

29. Mirvić, E. (1999.). Provjera modela elementarne škole plivanja po: A, B, C, D,

E sistemu. Diplomski rad, FFK, Sarajevo.

30. Mirvić, E., Rađo, I. Hodžić, M., Agačević, Z. (2010.). Efekti primjene

različitih metoda rada na program škole za obuku neplivača. Biomechanics and

Medicine in Swimming XI, Oslo, Norverška, 116-117

31. Mirvić, E., F. Rašidagić (2002.). Efekti primjene različitih metoda rada na

program škole za obuku neplivača, Sport u teoriji i praksi, I/02, 71- 78, Zavod

za fizičku kulturu, Sarajevo.

32. Mirvić, E. (2011.). Nivo transformacionih promjena funkcionalnih, motoričkih

sposobnosti i plivačke efi kasnosti pod utjecajem programa plivanja.

Neobjavljena doktorska disertacija. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,

Univerziteta u Sarajevu.

33. Okičić, T. (1996.). Utjecaj fleksibilnosti na rezultate u plivanju. Zbornik radova

VI Nacionalnog naučnog skupa sa međunarodnim učešćem «FIS komunikacije

1995», (str. 202-204). Niš: Filozovski fakultet-Serija Fizička kultura.

34. Okičić, T., Ahmetović, Z., Madić, D., Dopsaj, M. & Aleksandrović, M.

(2007.). Plivanje -Praktikum. Niš: SIA.

44

_________________________________________________________________

35. Popo, A., Varešlija, F., i Bralj, Đ. (2012.). Obuka plivanja za djecu sa

posebnim potrebama. Naučno-stručni časopis, (str.78-81). Nastavnički fakultet

Mostar Odsjek za sport i zdravlje.

36. Rađo, I., Pivac, M. (1996.). Utjecaj bazično-motoričkih sposobnosti na

uspešnost u savladavanju sportskih tehnika plivanja. Zbornik VI Nacionalnog

naučnog skupa sa međunarodnim učešćem «FIS komunikacije 1995». (155-

158). Niš: Filozofski fakultet-Serija Fizička kultura.

37. Rađo, I., Pivac, M. (1996.). Utjecaj bazično-motoričkih sposobnosti na

uspešnost u savladavanju sportskih tehnika plivanja. Zbornik VI Nacionalnog

naučnog skupa sa međunarodnim učešćem «FIS komunikacije 1995». (155-

158). Niš: Filozofski fakultet - Serija Fizička kultura.

38. Rađo, I., Wolf, B. (2002.). Kvantitativne metode. Sarajevo.

39. Redžić, H. (2004.). Utjecaj koordinacije na rezultat u plivanju kraul tehnikom.

Sport - naučni i praktični aspekti,Tuzla, god. 1. br. 1, str. 23- 31.

40. Shapiro, D.R., Yun, J., & Ulrich, D.A. (2002.). Measuring perceived gross

motor skill competence in children. International Journal of Sport Psychology,

33, 391–409.

41. Stanković, S., Trkulja, Petković, D., Delibašić, Z. (2012.). Značenje plivanja

u prevenciji posturalnih poremećaja kod djece mlađe školske dobi. U: V.

Findak (ur.), Zbornik radova 21. Ljetne škole kineziologa RH, Poreč, 2012,

„Intenzifikacija procesa vježbanja u područjima edukacije, sporta, sportske

rekreacije i kineziterapije“ (str. 343-349). Poreč: Hrvatski kineziološki savez.

42. Šoše, H., Rađo, I. (1998.). Mjerenje u kineziologiji. Sarajevo, Fakultet za

fizičku kulturu Univerziteta u Sarajevu.

43. Tošić, S. (2010.). Utjecaj fleksibilnosti na rezultate u plivanju. Neobjavljen

magistarski rad, Niš, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.

44. Topuzov, I. (1999.). Classification of the sports depending on the oxidative

stress. In I International Scientific Congres „Sport – Sterss – Adaptation“.

(pp.150 – 152). Bulgaria: National Sports Academy „Vassil Levski“.

45. Torlakovic, A. (2009.). Analysis of dynamics of studing basic swimming

elements. 11 th International Conference of Sport Kinetics (IASK), Chalkidiki,

Greece, 83-84.

45

46. Torlaković, A. (2009.). Efekti Intenzivnog procesa učenja osnovnih elemenata

plivanja u okviru vannastavnih aktivnosti na djecu mlađeg školskog uzrasta.

HomoSporticus-Scientific Journal of Sport and Physical Education, 11(2),

14.18.

47. Torlaković, A. (2011.). Efekti programa škole plivanja i vaterpola na

motoričke sposobnosti učenika u osnovnoj školi. IV Međunarodni simpozij,

“Nove tehnologije u sportu” Zbornik sažetaka. - Sarajevo 2011. (str. 84-85).

48. Trajkovski, Višić, B., Višić, F., Plavec, D. (2006.). Uticaj škole plivanja na

poboljšanje plivačkog znanja i plivačke izdržljivosti učenika 4. razreda OŠ

Fužine i OŠ Vrbovsko. Sport za sve (1332-1854) 24, 1; 61-63. Hrvatska.

49. Zegnal, M., Breslauer, N. (2009.). Obuka djece neplivača elementima metode

agazzi. Zbornik radova 18. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske -

Metodički organizacijski oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske

rekreacije i kineziterapije / Neljak, Boris (ur.). - Zagreb: Hrvatski kineziološki

savez. 536-541 (ISBN: 978-953-95082-5-6).

46

Documents

Projekat Magistarskog Rada