PROIZVODNI KAPITAL KAO PRETPOSTAVKA I OGRANI¨ENJE ...Drugo, svaka organizirana akcija kao i prethodna spontana rezultirat æe nenamjeravanom (suprotnom) posljedicom. Samo ıto je

Ivo Dru�iæ1

UDK 330.142.21

Izvorni znanstveni rad

PROIZVODNI KAPITAL KAOPRETPOSTAVKA I OGRANIÈENJE

GOSPODARSKOG RASTA

UVOD

Proizvodni je kapital u smislu raspolo�ivih strojeva, tehnologije,opreme, zgrada, inovacija, patenata itd. bitan èimbenik poslovneaktivnosti. Uz ljudski faktor proizvodni kapaciteti èine okvirmaksimalno moguæe proizvodnje, definirajuæi tako potencijalninacionalni proizvod. Empirijske analize ekonomskog razvitka veæinezemalja pokazuju kako nacionalni proizvodni kapital i djelotvornostnjegova korištenja omeðuju stope gospodarskog rasta i rasta �ivotnogstandarda.

Razdoblje nakon II. svjetskog rata pa do poèetka 1990-ih jest irazdoblje podjele na “I. svijet” (razvijene zapadne zemlje), “II.svijet” (bivše socijalistièke zemlje) te “III. svijet” (zemlje u razvoju -bivše kolonije), poznato pod nazivom “hladni rat”. Ekonomija,ekonomski procesi, ekonomski rast, stabilnost, zaposlenost,raspodjela dohotka itd., meðu ostalim postali su i “oru�je” takvekonfrontacije. Više stope rasta postale su “kvantitativnim”“dokazom” kako jedan sustav (planski) “pobjeðuje” drugi (tr�išni).

117

1 Prof., dr., sc. Ivo Dru�iæ , redoviti profesor, Ekonomski fakultet Zagreb

Nasuprot tome rast proizvodnosti i efikasnosti postali su pak“dokazom” kako su “kvalitativni” pokazatelji i pobjeda na stranitr�išnog u odnosu na planski sustav itd.

Stoga je istra�ivanje uzroka i faktora gospodarskog rasta postalo“hit-temom” 50-ih i 60-ih godina. Niknule su brojne teorije i modeliekonomskog razvoja, buknula su statistièka/ekonometrijskaistra�ivanja praæena uèestalim pokušajima meðunarodnestandardizacije ekonomskih pokazatelja u okviru Organizacijeujedinjenih naroda, Svjetske banke, Meðunarodnog monetarnogfonda, Europske unije itd.

Èini se kako je jedan od temeljnih ciljeva takvih napora bilo mjerenjei poredba razlièitih zemalja prema njihovoj ekonomskoj snazi idinamici rasta/pada te gospodarske moæi.

1 Proizvodni kapital i rast

Metodološki je izgleda bilo jednostavnije mjeriti dinamiku, daklepromjene u kraæim vremenskim razdobljima, obièno godinu dana. Zamjerenja poslovne aktivnosti na nacionalnoj razini razvijani surazlièiti pokazatelji kao što su nacionalni dohodak, društveniproizvod, društveni bruto proizvod, bruto nacionalni proizvod, brutodomaæi proizvod. Svi su ti pokazatelji, s razlièitih aspekata i urazlièite svrhe, pokušavali što preciznije izmjeriti isto; realnunovèanu vrijednost kolièine dobara i usluga proizvedenih unacionalnom gospodarstvu tijekom godine dana. Stope rasta postalesu “granate” kojima su se dva suprotstavljena bloka meðusobno“gaðala” i pokušavala steæi utjecaj u “treæem” svijetu. Bilo je zaoèekivati veliki napor koji su ekonomisti ulo�ili ne samo u istraguuzroka privrednog rasta, nego i u pokušaje pronala�enja naèina kakorast maksimalno ubrzati.

1.2 Gospodarski modeli i uzroci rasta

Bivše planske ekonomije, oslanjajuæi se na ruske “uspjehe” uindustrijalizaciji, savladavanju ekonomske zaostalosti i razvojnogjaza, formulirale su pojednostavljenu teoriju ekonomskog razvoja. Unaèelu teorija se svodila na maksimiranje stopa ekonomskog(industrijskog) rasta te prateæeg rasta zaposlenosti. U tom su modelu

118I. DRU�IÆ : Proizvodni kapital kao pretpostavka i ogranièenje godpodarskog rasta

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 117 - 142 (2003) www.rifin.com

opæa privredna ravnote�a, stabilnost cijena i meðusektorskaravnote�a bile rezidualne velièine. Teorijsko polazište, koje suideolozi planiranja poricali, ipak je bio tzv. zakon prvobitnesocijalistièke akumulacije. Taj “zakon” ustvrðuje kako u uvjetimastacionarne, agrarne ekonomije, ostvarenje brzog rasta mo�eomoguæiti samo “prelijevanje” dohotka (štednje) iz agrara uindustriju mehanizmom ekonomske (tr�išne) prinude zvanim “škarecijena” izmeðu (niskih) poljoprivrednih i (visokih) industrijskihcijena (Preobra�enski 1983). Cijene dakle nisu tr�išni alokatoroskudnih resursa kao odnos ponude i potra�nje, nego postaju unutardr�avnog proraèuna administrativni alokator resursa. Ovo teorijskopolazište razraðeno je u jednom od prvih matematièkih ekonomskihmodela. Radilo se o dvosektorskom matematièkom modeludugoroènog rasta nacionalnog dohotka (Feldman 1985). Ranimodelski pristup maksimiranja stopa rasta uskoro je supstituiransveobuhvatnijom i tadašnjem stupnju obrazovanosti primjerenijommetodom materijalnog bilanciranja kao temeljnim planskiminstrumentom.

Tr�išne su pak ekonomije imale naèelno nešto više problema uformuliranju teorije ekonomskog razvoja. Naime teorijski temeljisuvremenog tr�išnog gospodarstva sabrani su u neoklasiènojekonomskoj doktrini. Neoklasièna pak doktrina, poèivajuæi namikroekonomskim naèelima tr�išne ravnote�e, nema meðu izvornimendogenim varijablama svojeg modela izlistanu stopu dugoroènogagospodarskog rasta. Postulat modela nije optimalna/maksimalnadugoroèna stopa rasta, nego dugoroèna ravnote�a koja se automatskiuspostavlja na tr�ištu. Polazi se naime od doktrine “nevidljive ruke”po kojoj aktivnost pojedinaca voðena iskljuèivo sebiènim porivom zavlastitim probicima mo�e rezultirati neoèekivanim zajednièkimkoristima kao što je poveæanje društvenog “godišnjeg” proizvoda.Ovdje se dakle argument o štetnosti dr�avne intervencije upire nadvostruki potporanj. Prvo, nesputanu poduzetnièku aktivnost“optimalizirat” æe samo tr�ište rezultirajuæi poveæanjem opæegblagostanja. Drugo, svaka organizirana akcija kao i prethodnaspontana rezultirat æe nenamjeravanom (suprotnom) posljedicom.Samo što je u prvom sluèaju spontana individualna akcija rezultiralapozitivnim zajednièkim rezultatom, a organizirana vladina akcija poistom je naèelu osuðena na negativni individualni rezultat, a time iposredno na negativni ukupni rezultat (Dru�iæ 2000: 127).



U ovako postuliran ekonomski model iznenada i potpunoneoèekivano zasjekla je velika ekonomska kriza 1930-ih. Vrlo maloegzistirajuæih znanja pre�ivjelo je ovu katarzu tr�išne ekonomije.Nakon toga ništa nije bilo kao prije. “Prirodni zakoni” nisu višefunkcionirali pa se umjesto objektivnog promatranja i tumaèenjagospodarske zbilje nametnula potreba aktivnog sudjelovanjaznanosti u redizajniranju golemim napuklinama optereæenogmehanizma tr�išne konkurencije.

Naime, iako je neogranièeno poduzetništvo proizašlo iz nagona zazgrtanjem privlaèno objašnjenje ekonomske aktivnosti, ono sespotièe o dualnost društvene prakse u kojoj nema automatskogspontanog i neprekinutog uspostavljanja veze izmeðu potrošaèa iproizvoðaèa. Redukcionizam nesputanog slobodnog poduzetništvakoji i po nekim modernim teoretièarima posti�uæi dobro (poveæanjeblagostanja) zlim sredstvima (socijalna nepravda, nezaposlenost,siromaštvo, eksploatacija), zapravo uništava moguænost uspostavemodernog tr�išnog gospodarstva kao nove kombinacije ekonomskedjelotvornosti, socijalne pravde i individualne slobode. Velika jedepresija, kao što su to potvrdila relevantna istra�ivanja, zornopokazala što se zbiva kad popucaju niti moralnog suzdr�avanja iprovale nesputane poduzetnièke strasti za novcem, zgrtanjem ibogatstvom.

1.3 Kejnezijanska kontroverzija i rast

U tom trenutku u teatar evidentnog gospodarskog kolapsa i �uèneekonomske rasprave spušta se “deux ex machina” u likuprovokativnog Keynesa koji upošljava “duh negacije” tvrdeæi kakomu je za spas propadajuæeg tr�išnog gospodarstva otrovanognemoralom individualistièke hidre potrebna precizno odmjerenadoza protuotrova, odnosno socijalizma. U središtu se interesa kaouzroènik neravnote�e pojavio problem raspodjele, formuliran kao“paradoks štednje”. Pojednostavljeno, ono što je u definirano kaopo�eljno u dugom roku (visoka štednja), u kratkom je roku prokazanokao nepo�eljno, kao nešto što automatski proizvodi agregatnupotra�nju ni�u od proizvodnih kapaciteta pri punoj zaposlenosti.Naime, poveæanje štednje djeluje na smanjenje potrošnje, ali nedjeluje automatski na poveæanje investicija kao druge komponenteagregatne potra�nje što rezultira nedovoljnom agregatnom



potra�njom proizvodeæi tako opæu neravnote�u. Ovaj, dakako krajnjereducirani pokušaj prikaza uzroka neravnote�e, u temelju jekejnezijanskog objašnjenja velike krize 1930-ih godina. Za razliku oddugog roka u kojem je nacionalna štednja (u duljem roku ipakizjednaèena s visinom ukupnih investicija) temeljni pokretaègospodarskog rasta, u kratkom je roku osumnjièena kao uzrokoscilacija i što je najgore, prekomjerna je štednja optu�ena kaouzroènik same velike krize. On je svoje èudo, po nekima, proizveomagijom multiplikatora kojim Vlada trošeæi izvjesnu sumu novcaizaziva mulitipliciranu ekonomsku aktivnost poduzetnika. Donekle“faustijanski” karakter keynesijanske ekonomike razarajuæe jepora�en u naftnoj krizi 1970-ih. Po nekim opa�anjima veæ su 1960.godine “signalizirale” ozbiljne slabosti kejnezijanske paradigme kojanema odgovora na gomilanje problema nezaposlenosti, inflacije,pada proizvodnje i stopa rasta te gomilanja neprodanih zaliha što jerezultiralo sveopæom i dugotrajnom recesijom 1970-ih godina(Dragiæeviæ 2000: 173). Ima dakako tumaèenja po kojima se todogodilo zbog “la�nih” sljedbenika poput Samuelsona koji suzarobivši Keynesa u uske granice pozitivne ekonomike imatematiziranog kejnezijanizma, kompromitirali njegov moguæiuèinak u ekonomskoj politici (Parsons 1998: 48). Konaèno, ima istavova po kojima nesporazumi proizlaze iz brkanja keynesijanske iKeynesove ekonomike. Nije dakle Keynes kriv za neuspjehekejnezijanske ekonomike jer to i nije njegovo nauèavanje. On jeitekako vodio raèuna o inflaciji pa je peporuèao deficitarno bud�etskofinanciranje potrošnje tek u dubokoj depresiji, po èemu se nerazlikuje od neoklasièara ili monetarista. Radi se o kejnezijancimakoji su “krivo” ili jednostrano tumaèili Keynesa ne vodeæi raèuna oinflaciji, nego samo o zaposlenosti (Haberler 1988: 74).

U sljedeæim su se desetljeæima parcijalno obnavljali pojedini aspektigeneralne rasprave izazvani ponajprije neodmjerenom uporabom (urazdoblju prosperiteta 1950.-1960.) elemenata gospodarske politikenamijenjenih depresiji. Uporaba kejnezijanskog modelamanipulacije agregatnom tra�njom dizajniranog za prevladavanjedepresije u (ne)depresivnoj situaciji oslabili su aktivistièkulegitimaciju kejnezijanske paradigme. To je dalo povoda tvrdnjamada se ne radi o inherentnoj nestabilnosti nesputanog tr�išta, nego odr�avnoj intervenciji koja je zapreka zdravom poslovanju i rastu. Utom se sklopu èak revidiraju i stavovi o velikoj ekonomskoj krizi1929-32. po kojima ona nije rezultat tr�išne neravnote�e, nego



pogrešne intervencije amerièkih središnjih monetarnih vlasti koje surelativno umjerenu kontrakciju pretvorili u nacionalnu katastrofu(Mesariæ 2001: 994).

U svakom sluèaju otvoren je novi prostor “staroj” teorijskoj raspravi i“novoj” minimalistièkoj koncepciji gospodarske politike reduciranena stabilizacijske programe restriktivne monetarne politike i fiskalnepolitike “tvrdih bud�etskih ogranièenja”. No bez obzira na poricanjeaktivne uloge ekonomske znanosti u tekuæoj gospodarskoj aktivnostielaborirane u èitavom nizu teorijskih “revivala” objektivne -egzogene pozicije u 1980-im i 1990-im kao što su neoneoklasièari,škola racionalnih oèekivanja itd. ti su pokušaji ostali bez šarmaneupitnih besjeda klasiène ekonomije iz koje su iznikli. Nedostatak“šarma” tzv. “nove ekonomije” koja dominira ekonomskom teorijomu posljednja dva desetljeæa 20. stoljeæa i poèetkom novog milenija sjedne je strane u “zaboravljanju” uzroka i posljedica velikihfluktuacija poslovne aktivnosti što u 1990-im dovodi do sustavnihkriza pojedinih dijelova globalnoga gospodarstva (brazilska, azijska iruska kriza, masovni bankroti mutual i hedge fondova u SAD itd.). Sdruge strane neoliberalna “ekonomija nova” samo je drugi naziv zaobnavljanje (kompliciranim matematièkim aparatom) stare “lais-sez-fair” doktrine koja je kao i toliko puta ranije i poèetkom novogtisuæljeæa izazvala razoèaranja, usporavanje rasta i velike gubitke(Horvat 2001: 775). Osobito se to odnosi na nezanemarivegospodarske štete koje je nekritièna primjena doktrine ekonomskogneoliberalizma (kojoj se ne mo�e poreæi teorijska elegancija)prouzroèila zemljama u tranziciji (Vojniæ 2001: 511). Dio problemaproizlazi i iz nerazumijevanja obilje�ja ciklièkih procesa s obziromna vremensku dimenziju. To se posebno odnosi na nerazumijevanjebitnih elemenata tzv. dugih ciklusa koji traju 20-60 godina (Stipetiæ1998: 414). Naime dok horizont ekonomske znanosti uspješno baratakratkoroènim fluktuacijama koje traju 1-3 godine i nešto manjeuspješno sa srednjoroènim ciklusima koji traju 6-13 godina, relativnoje malo interesa i primjerenog analitièkog aparata za rašèlambunareèenih dugoroènih ciklusa.

Konkretno povijesno iskustvo uèinilo je dugoroènu razvojnu itrgovinsku politiku, politiku obrazovanja i znanstveno-istra�ivaèkograda, potom kratkoroènu anticiklièku/stabilizacijsku politiku itd.neizostavnim sastojkom instrumentarija institucionalne - vladinenazoènosti u gospodarskim procesima, unatoè svim pokušajimaformulacije razlièitih modela “minimalistièke dr�ave”. To se najbolje



vidi u istra�ivanju i razvoju. Racionalno tr�išno ponašanje stimuliratzv. “slobodnu vo�nju” kad se drugima prepuštaju skupa, neizvjesna idugotrajna fundamentalna istra�ivanja, a vlastita se sredstva“racionalno” relociraju na primijenjena, jeftinija, izvjesnija ikratkoroèna istra�ivanja. Primjenjujuæi takvu strategiju u odnosu naSAD, Japan je u jednom razdoblju vodio u tehnološkoj obnovi irazvitku svoga gospodarstva. Meðutim, ako se svaki poduzetnik isvaka zemlja pokuša “racionalno besplatno voziti”, u tom sluèajunema izdataka za fundamentalna istra�ivanja i tehnološki (a time iukupni) napredak na dugi rok prestaje (Thurow 1997: 294).

1.4 Istra�ivaèka perspektiva, proizvodni kapital i rast

U situaciji teorijske “nedovršenosti” rasprava o gospodarskom rastu,njegovoj efikasnosti, utjecaju stupnja slobode ili intervencije na rast istabilnost, racionalno je povremeno promijeniti istra�ivaèkuperspektivu. U ovom sluèaju to bi meðu ostalim znaèilokoncentraciju istra�ivaèke pozornosti na faktore koji generirajuposlovnu aktivnost i rast. Ukoliko se analiziraju èimbenici èijakombinacija rezultira ekonomskom aktivnošæu, tada je lakše spoznatida li je postignuta optimalna alokacija resursa i da li je efikasangospodarski razvitak. Drugim rjeèima poslovna aktivnost i rast nisuništa drugo nego rezultat kombinacije raspolo�ivih resursa/faktora,pa je logièno da propitivanje visine i strukture nacionalnog proizvodai stopa njegovog rasta zapoèinje analizom èimbenika koji taj rastgeneriraju.

Znaèenje velièine i strukture nacionalnog proizvodnog kapitala rastesa stupnjem njegove oskudnosti. Zato je u slabije razvijenimzemljama s izrazitom oskudnošæu kapitala analiza uèinkovitostinjegove uporabe tim znaèajnija. Kad se radi o tranzicijskomgospodarstvu, kao što je to hrvatsko, koje je u svom planskomrazdoblju bilo karakterizirano, meðu ostalim, intenzivniminvestiranjem u industrijska postrojenja, problem valorizacije idjelotvornosti proizvodnog kapitala ima i dva dodatna obilje�ja.

Prvo je postojanje relativno velikih zaliha proizvodnog kapitala.Meðutim, kako se radi o postrojenjima nabavljenim uglavnom dokraja 70-ih godina, njihova je tehnološka zastarjelost vrlo visoka.Zapravo radi se o “otpisanom” kapitalu u terminima suvremenetehnologije, no njegova je “uporabna” vrijednost još uvijek znatna.



Situaciju dodatno komplicira èinjenica relativno jeftine radne snagekoja bi u nekim industrijama u kombinaciji s “otpisanim”, aliproizvodno sposobnim postrojenjima mogla rezultirati rentabilnomproizvodnjom.

U tom se sluèaju pojavljuje i drugi problem, a to je procjenavrijednosti proizvodnog kapitala kao pretpostavke uspješnostiprojekta privatizacije. Naime, iako standardne metode procjenevrijednosti proizvodnog kapitala, temeljene na revaloriziranojknjigovodstvenoj ili nekoj drugoj metodi, mogu pokazati maluvrijednost poradi visoke amortiziranosti (otpisanosti) strojeva iopreme, nareèene spoznaje ukazuju kako realna tr�išna vrijednostmo�e biti bitno veæa/manja od procijenjene vrijednosti.

2 Dugoroèni trendovi hrvatskog proizvodnog potencijala

Procjene hrvatskog proizvodnog kapitala uglavnom su starijegdatuma te su raðene namjenski povodom priprema razvojnih planovai strategija razvoja u pojedinim razdobljima. Osim procjene osnovnihsredstava i imovine gospodarskih subjekata, bilje�enja visine istrukture investicija za sada nema cjelovitog, sveobuhvatnogpraæenja i evaluacije hrvatskih gospodarskih subjekata. Ta jeevaluacija osobito nepotpuna kad se radi o infrastrukturnimpotencijalima kao što je vodoprivredna, prometna, energetska ikomunalna infrastruktura.

Valja naglasiti kako æe suvremeni tr�išni razvitak ponovo stavljatinaglasak na nacionalni proizvodni kapital i proizvedeno bogatstvo izviše razloga. Prvo, suvremeno tr�ište, kao temelj privatnogpoduzetništva i investicijske aktivnosti poduzetnika, ima hipotekarneodnose. U razvijenim tr�išnim gospodarstvima hipoteke na privatnuimovinu najva�niji su pojedinaèni izvor kapitala. Drugo, kad sedr�ava pojavljuje kao poduzetnik u situacijama prirodnog monopola ijavnih slu�bi, tada bi bilo logièno da kolaterala za dr�avne kredite,dr�avne i druge obveznice kao oblik prikupljanja investicijskogkapitala bude upravo javna imovina. Treæe, u situacijamagospodarske stagnacije i nestabilnosti indikatora tekuæe aktivnostiraste uloga imovine. Naime, kad imamo dugogodišnju stagnaciju ilipad nacionalnog proizvoda, kao što ga bilje�i Hrvatska u protekla dvadesetljeæa, tada je, npr. moguænost javnog i inozemnog zadu�ivanja



korektnije izvoditi iz odnosa duga i nacionalne imovine, nego izomjera duga i tekuæe proizvodnje (bruto domaæeg proizvoda).

Dr�imo stoga kako je barem djelomièno sagledavanje moguænosti,velièine i strukture hrvatskog proizvodnoga kapitala bitno u procjeniefikasnosti alokacije i zaposlenosti resursa te brzine i kvalitetegospodarskog rasta kojeg bi ti resursi trebali generirati.

2.1 Dugoroèni trendovi hrvatskog proizvodnogpotencijala

Hrvatski iskorak u industrijsko društvo se�e još u srednjovjekovlje ipoèetke manufakture. No znaèajniji industrijalizacijski naporioèekivani su u razdoblju nakon I. svjetskog rata jer je procesindustrijalizacije u Zapadnoj Europi praktièki tada bio završen, te sepretpostavljalo kako slijedi njegovo širenje prema Srednjoj i IstoènojEuropi.

Izmeðu dva svjetska rata Hrvatska meðutim bilje�i skromne pomake.Industrija, rudarstvo, trgovina i ugostiteljstvo kao moderni sektoriostvarili su pomak od oko 5% na 10% strukture proizvodnog kapitala.Na poèetku i na kraju ovog razdoblja proizvodni kapitalpoljoprivrede, prometa te stambene zgrade èine više od 80%vrijednosti hrvatskog proizvedenog bogatstva, a poljoprivreda ipromet sudjeluju s oko 80% u vrijednosti fiksnih proizvodnihfondova (vidi tablicu 1.)



Tablica 1. Fiksni fondovi i nove investicije na podruèju Hrvatske Izvor: Ivo Vinski (1977)

SektoriNova vrijednost fiksnihfondova na kraju 1919.

Nove investicije1920.-1940.

Nova vrijednost fiksnihfondova na kraju 1940.

Struktura (%)

Ukupno 100 100 100

Gospodarski sektori 57,0 100 63,0 100 59,0 100

Industrija i rudarstvo 3,0 6,1 17,0 27,3 8,0 12,8

Poljoprivreda i ribarstvo 19,0 33,6 15,0 23,5 18,0 30,4

Šumarstvo 1,0 1,7 2,0 2,7 1,0 2,0

Promet i veze 31,0 53,4 24,0 38,2 29,0 48,5

Trgovina i ugostiteljstvo 1,0 1,5 3,0 4,9 2,0 2,6

Ostalo 2,0 3,7 2,0 3,4 2,0 3,6

Izvangospodarski sektori 43,0 100 37,0 100 41,0 100

Stambene zgrade 36,0 82,9 27,0 70,8 33,0 79,7

Komunalna izgradnja 3,0 7,8 4,0 11,7 3,0 8,9

Ostalo 4,0 9,2 6,0 17,5 5,0 11,4

126I.D

RU

�IÆ:

Proizvodni

kapitalkao

pretpostavkai

ogranièenjegodpodarskog

rasta

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.117-

142(2003)w

ww

.rifin.com

Usporeni tijekovi hrvatske industrijalizacije izmeðu dva svjetska ratarazvidni su osobito u dinamici fiksnih fondova. Investicijskaaktivnost, kojom sa 50% udjela dominiraju promet i stambenaizgradnja, pokazuje relativno male pomake u industrijalizaciji jer je uèitavom razdoblju bila gotovo izjednaèena visina investicija uindustriju i poljoprivredu. Sve je to ostavljalo dojam stagnacije uHrvatskoj, dok je okru�enje bilje�ilo dinamièniji razvitak unatoèvelikom oscilacijama i velikoj krizi 1930-ih godina. To potvrðuje iniska prosjeèna stopa rasta fiksnih fondova izmeðu dva rata od oko1,5% dok je rast po stanovniku ispod 1% (vidi tablicu 2.).

Tablica 2.

Prosjeèna godišnja stopa rasta nove vrijednosti fiksnih fondovasvih sektora u Hrvatskoj u razdoblju 1919.-1940. godine (u %)

Fiksni fondovi u skupnosti 1,6

Fiksni fondovi po stanovniku 0,7

Izvor: Ivo Vinski (1977)

Tijekom II. svjetskog rata Hrvatska je imala izuzetno velike ljudskegubitke i velika materijalna razaranja. U proizvodnom smislu najveæesu gubitke pretrpjeli sektori koji su dominirali gospodarskomstrukturom, promet i poljoprivreda. Kako je u tom razdoblju u ovimdjelatnostima zbog relativno niske tehnièke opremljenosti, bilaevidentna razmjerno visoka supstitutivnost faktora, to je bilo moguæekoncentracijom ljudskih potencijala u kraæem razdoblju od nekolikogodina obnoviti razinu outputa.

Zato je nakon II. svjetskog rata Hrvatska u dvije do tri godine uspjelau kljuènim sektorima uspostaviti predratnu razinu aktivnosti. Nozbog gospodarske blokade, u kojoj se našla politièkim raskidom stadašnjim Sovjetskim Savezom i narušenim odnosima sa Zapadom,Hrvatska je kao dio tadašnje Jugoslavije trpjela stagnaciju pa inazadovanje sve do 1953. godine. Stoga se prva godina oporavkauzima kao startna godina kojom se realnije mogu prosuðivatitendencije u gospodarskim kretanjima. Realnost zahtijeva i analitièkopropitivanje oštrih fluktuacija tekuæe aktivnosti kojima je biloizlo�eno hrvatsko gospodarstvo od završetka II. svjetskog rata do



dr�avnog osamostaljenja Hrvatske poèetkom 1990-ih godina,ukljuèujuæi visoku inflaciju, vanjsku zadu�enost te ekonomskipolo�aj na tr�ištu onih gospodarskih grana koji su karakteriziraliHrvatsku za razliku od drugih republika bivše Jugoslavije. Napokontakva rašèlamba zahtijeva i pronicanje u uzroke dugoroène stagnacijetijekom 1980-ih kao i u performanse gospodarskog sustava koji sudovodili Hrvatsku u neravnopravni polo�aj i èinile ekonomskupodlogu hrvatskoga dr�avnog osamostaljenja.

Imajuæi na umu ove naputke, o kojima æe biti više rijeèi u sljedeæimpoglavljima, zadr�at æemo se ovdje na uvidu u kretanje nacionalnihproizvodnih kapaciteta iskazanih kao fiksni proizvodni kapital.Hrvatski se proizvodni kapital u tom razdoblju udeseterostruèio.Poveæanje proizvodnih moguænosti za 10 puta u razdoblju od 40-akgodina odmah se mora korigirati niskom bazom s koje se krenulopoèetkom 1950-ih što onda rezultira visokim stopama rasta. No itakvu racionalnu opasku treba “korigirati” èinjenicom kako je u20-ak godina izmeðu dva svjetska rata Hrvatska poveæala svojeproizvodne kapacitete za manje od jedanput, nije ih dakle nitiudvostruèila.

Kretanje proizvodnog kapitala egzaktno potvrðuje ubrzanuindustrijalizaciju Hrvatske u ovom razdoblju. Industrijski kapitalnifondovi poveæani su više od 10 puta. Poljoprivredni su proizvodnifondovi poveæani takoðer više od 10 puta, a prometni fondovi (nijeobraèunata vrijednost prometnica) više od 7 puta. Hrvatskoj su zbognjezine proklamirane razvojne orijentacije osobito interesantniuslu�ni sektori kao što su turizam, ugostiteljstvo i trgovina. Kako jeveæ napomenuto, ti se sektori obièno razvijaju kasnije, kad zemlja veæozbiljnije stupi na putanju industrijalizacije i odmakne od agrarne,stacionarne gospodarske strukture. Stoga je korektnije analizu rastaovih sektora zapoèeti od 1960-ih godina, otvaranja zemlje premainozemstvu i prvih gospodarskih reformi. Kapacitet hrvatskogugostiteljstva i turizma je u 30- godišnjem razdoblju od poèetka1960-ih pa do kraja 1980-ih poveæan više od 12 puta, a u trgovinidesetak puta (vidi tablicu 3.).

No ukupni dinamièan rast krije u sebi postupno usporavanje, a nakraju i stagnaciju ne samo tekuæe gospodarske aktivnosti, što je šireanalizirano u brojnim tekstovima hrvatske ekonomske znanosti, negoi èimbenika ekonomske aktivnosti.



129

U gotovo èetrdesetak godina od poèetka 1950-ih do 1990. godineproizvodni je kapital rastao po prosjeènoj godišnjoj stopi od 6,5%.Najdinamièniji rast u cijelom razdoblju imali su kapaciteti u turizmu sprosjeènom godišnjom stopom od 9%, potom trgovina sa 8,4%,graðevinarstvo sa 7,5% te industrija i poljoprivreda sa stopama odpreko 6,5%. Valja pri tome imati na umu kako su turizam,graðevinarstvo i trgovina i donekle promet imali vrlo nisku bazu1953. godine, pa u tom svjetlu treba sagledati i relativno visoke stoperasta. Nasuprot tome poljoprivreda, a osobito industrija startali su srelativno visokom osnovicom što onda utjeèe na relativnu visinupromjena odnosno stope rasta.

Poèetkom 1950-ih godina dominira rast industrijskog proizvodnogkapitala kao nalièje ubrzane industrijalizacije, pa stopa rastaindustrijskih kapaciteta iznosi prosjeèno godišnje gotovo 9%, uzvisoki rast graðevinskih i prometnih kapaciteta.

U 1960-im godinama ukupna je stopa rasta proizvodnih kapaciteta idalje visoka, blizu 8% prosjeèno godišnje, pri èemu dominaciju usektorskom rastu kapaciteta preuzimaju turizam, trgovina ipoljoprivreda sa stopama rasta kapitala od preko 10% prosjeènogodišnje. Industrija i dalje zadr�ava relativno visoku stopu rastasvojih kapaciteta od preko 7%.

U 1970-im godinama stopa rasta fiksnih proizvodnih fondovasmanjuje se na oko 7,5% pri èemu industrija, kao posljedicuintenzivne investicijske aktivnosti bilje�i natprosjeènu stopu rasta do8% godišnje, a sliène stope bilje�e i ostali sektori osim vodoprivrede išumarstva.

No u 1980-im godinama dolazi do radikalnog pada u stopamapromjene fiksnog proizvodnog kapitala. Agregatna stopa rastasmanjuje se na ispod 3% prosjeèno godišnje, što za posljedicu imazastarijevanje proizvodnog kapitala, a time i pad konkurentnostihrvatskih gospodarskih subjekata na meðunarodnom i domaæemtr�ištu. Svi sektori takoðer bilje�e stope rasta proizvodnog kapitalaispod 3%, osim poljoprivrede, što pru�a potpuniji uvid u razmjerestagnacije i pada djelotvornosti hrvatskoga gospodarstva u tomrazdoblju (vidi tablicu 4.).

I. DRU�IÆ : Proizvodni kapital kao pretpostavka i ogranièenje godpodarskog rasta


130

Tablica 3. Fiksni proizvodni kapital hrvatskoga gospodarstva 1952.-1990. (u mlrd. USD 1990.)

Godina UkupnoIndustrija i

rudarstvo

Poljoprivreda

i ribarstvoŠumarstvo Vodopr. Graðev.

Promet i

vezeTrgovina

Ugost. i

turizamObrtništvo

Ostale

proizv.

1952 5,3 2,5 0,2 0,1 0,0 0,2 1,9 0,2 0,2 0,1 0,1

3 5,9 2,8 0,2 0,1 0,0 0,2 2,1 0,2 0,2 0,1 0,1

4 6,2 3,0 0,2 0,1 0,0 0,2 2,2 0,2 0,2 0,1 0,1

5 6,6 3,1 0,2 0,1 0,0 0,2 2,4 0,2 0,2 0,1 0,1

6 7,1 3,4 0,3 0,1 0,0 0,2 2,5 0,2 0,2 0,1 0,1

7 8,0 4,0 0,3 0,2 0,0 0,2 2,7 0,3 0,3 0,1 0,1

8 8,7 4,4 0,3 0,2 0,0 0,2 2,9 0,3 0,3 0,1 0,1

9 9,3 4,6 0,3 0,2 0,0 0,3 3,2 0,3 0,3 0,1 0,1

1960 10,1 4,9 0,3 0,2 0,0 0,3 3,6 0,3 0,4 0,1 0,1

1 11,3 5,4 0,4 0,2 0,0 0,3 3,9 0,4 0,5 0,1 0,1

2 12,1 5,8 0,5 0,2 0,0 0,4 4,1 0,4 0,5 0,1 0,1

3 13,0 6,2 0,4 0,2 0,1 0,4 4,3 0,4 0,6 0,1 0,1

4 13,9 6,4 0,5 0,2 0,2 0,5 4,6 0,5 0,7 0,1 0,1

5 15,2 7,1 0,6 0,2 0,2 0,5 4,9 0,5 0,8 0,2 0,1

6 16,3 7,6 0,7 0,3 0,2 0,5 5,0 0,6 1,0 0,2 0,1

7 17,3 8,0 0,8 0,3 0,2 0,6 5,2 0,8 1,3 0,2 0,1

8 18,7 8,6 0,9 0,3 0,3 0,6 5,4 0,9 1,5 0,2 0,1

9 20,2 9,3 1,0 0,3 0,3 0,7 5,7 0,9 1,7 0,2 0,1

I.DR

U�IÆ

:P

roizvodnikapital

kaopretpostavka

iogranièenje

godpodarskograsta

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.117-

142(2003)w

ww

.rifin.com

131

1970 22,0 10,0 1,0 0,3 0,3 0,8 5,8 1,1 2,2 0,3 0,2

1 24,7 11,1 1,3 0,3 0,4 0,9 6,2 1,2 2,6 0,3 0,2

2 26,4 11,9 1,4 0,3 0,4 1,0 6,4 1,4 3,0 0,3 0,2

3 28,2 12,9 1,6 0,3 0,4 1,1 6,6 1,5 3,3 0,3 0,2

4 29,9 13,6 1,7 0,4 0,4 1,2 6,9 1,7 3,4 0,3 0,2

5 32,4 15,1 1,9 0,4 0,4 1,3 7,2 1,8 3,8 0,4 0,2

6 35,1 16,4 2,0 0,4 0,5 1,4 7,6 1,9 4,3 0,4 0,3

7 37,9 17,7 2,1 0,4 0,5 1,6 8,2 2,1 4,5 0,4 0,3

8 40,7 19,0 2,3 0,4 0,5 1,8 8,7 2,3 4,7 0,5 0,4

9 43,4 20,5 2,4 0,5 0,5 2,0 9,1 2,4 4,8 0,6 0,5

1980 45,9 21,4 2,5 0,5 0,5 2,2 10,1 2,6 5,0 0,6 0,5

1 49,0 22,4 2,8 0,5 0,5 2,4 11,0 2,8 5,4 0,7 0,5

2 51,2 23,3 3,0 0,5 0,5 2,5 11,6 2,9 5,6 0,7 0,5

3 52,5 23,8 3,2 0,6 0,5 2,5 12,0 2,9 5,8 0,7 0,5

4 54,5 24,8 3,4 0,6 0,6 2,5 12,5 3,0 5,8 0,7 0,5

5 55,2 25,2 3,3 0,6 0,6 2,5 12,8 3,0 5,9 0,7 0,6

6 56,0 25,5 3,4 0,6 0,6 2,6 13,1 3,0 5,9 0,7 0,6

7 58,2 26,5 3,6 0,6 0,6 2,7 13,4 3,1 6,3 0,8 0,6

8 59,7 27,0 3,7 0,6 0,6 2,8 13,9 3,2 6,4 0,8 0,6

9 61,0 27,5 3,9 0,7 0,6 2,8 14,2 3,3 6,5 0,8 0,7

1990 62,1 27,8 3,9 0,7 0,7 2,9 14,6 3,4 6,6 0,8 0,7

Izvor: izraèun autora prema SGH i Saopæenja SZS razna godišta

I. DR

U�IÆ

: Proizvodni kapital kao pretpostavka i ogranièenje godpodarskog rasta

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.117-

142(2003)w

ww

.rifin.com

Tablica 4. Prosjeène godišnje stope rasta hrvatskog proizvodnogkapitala 1953.-1990.

1953-90 6,6 6,6 8,4 5,2 ..... 7,5 5,5 8,4 9,9 7,5 6,3

1953-60 7,8 8,9 5,9 8,5 ..... 8,1 8,0 8,9 9,0 7,0 1,1

1961-70 7,7 7,4 10,1 5,0 ..... 10,0 4,9 13,1 17,7 11,3 9,2

1971-80 7,1 8,0 8,2 4,8 3,9 9,7 5,7 9,5 7,6 9,7 10,7

1981-90 2,7 2,6 4,0 3,1 2,7 2,4 3,7 2,6 2,5 2,3 3,6

Izvor: Izraèun autora

2.2 Hrvatski proizvodni kapital u tranzicijskom razdoblju

Tr�išna transformacija hrvatskog gospodarstva koincidira shrvatskim dr�avnim osamostaljenjem. Duboke i korjenite promjenesvih segmenata dr�ave i gospodarstva uvjetovale su i promjene uvelièini i strukturi proizvodnih fondova. Prete�ni dio proizvodnihfiksnih fondova nalazio se, kako smo vidjeli, u onim sektorimakojima je u predtranzicijskom razdoblju dominiralo društvenoodnosno dr�avno vlasništvo. U potrazi za pravim vlasnicima urazdoblju privatizacije industrijski, prometni i turistièki su sekapaciteti tijekom 1990-ih gotovo u cijelosti zadr�ali u djelomiènomili veæinskom dr�avnom vlasništvu. U meðuvremenu je velikosrpskaagresija na Hrvatsku te Domovinski rat i oslobaðanje cijeloghrvatskog dr�avnog teritorija imalo za posljedicu, kako smo kazali,znatne ljudske, ali i materijalne �rtve, što se posebno odnosi na onesektore koji su dominirali strukturom proizvodnog kapitala kao što suproizvodnja opreme odnosno strojogradnja i prerada metala (Zduniæ1997: 646). Pored toga prijelazom na tr�išni naèin poslovanjanastupaju brojne koncepcijske i metodološke promjene u bilje�enjuposlovnih dogaðaja i praæenju ekonomske aktivnosti. Na mikrorazinigospodarskih subjekata primjenjuju se Meðunarodniraèunovodstveni standardi, a na makrorazini uvodi se Sustavnacionalnih raèuna SNA 93 koje su standardizirali Ujedinjeni narodite Europski sustav nacionalnih raèuna RSA 95 koje preporuèaEuropska unija.

Ratna zbivanja i gubici, proces privatizacije provoðen u turbulentnimsocijalnim i gospodarskim prilikama te slo�eni postupci



i sveobuhvatne promjene gospodarskog sustava i metodologijenacionalnih raèuna prièinjavaju znatne otegotne okolnosti u pokušajuustroja konzistentnog modela rašèlambe i mjerenja proizvodnogkapitala tijekom tranzicijskog razdoblja. Zato se ova poèetna analizamora poduzeti uz brojne ograde, osobito glede kvantitativnihpokazatelja. Pored toga nareèena zbivanja gotovo onemoguæuju (zasada) poredbeno motrenje hrvatskog proizvodnog fiksnog kapitala udu�em razdoblju te komparaciju relevantnih predtranzicijskih itranzicijskih vremenskih odsjeèaka.

Moguæi grubi pokazatelj proizvodnih potencijala bila bi dugotrajnaimovina hrvatskih poduzetnika. Uza sve ograde mogla bi se izreæioprezna procjena kako je vrijednost hrvatskog proizvodnoga kapitalapadala sve do 1995. godine kad je iznosila oko 35 milijardi USD. Padvrijednosti fiksnog kapitala bio je oèekivan jer je pored svih nedaæakoje su utjecale na fluktuaciju ukupne gospodarske aktivnosti diofiksnog kapitala zbog okupacije gotovo treæine dr�avnog teritorijabio fizièki nedostupan. Nakon završetka Domovinskog rata 1995.godine i ostvarenja punog hrvatskog suvereniteta na cjelokupnomdr�avnom teritoriju te obnovom dijela kapaciteta, vrijednost fiksnogkapitala postupno raste na više od 40 milijardi dolara (vidi tablicu 5.).Tablica 5.

Dugotrajna imovina (stalna sredstva) hrvatskih poduzetnika(neto)

godišnje u milijardama USD na dan 31.12. po prosjeènom teèaju

1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

DUGOTRAJNA

IMOVINA (stalna

sredstva)43,3 35,0 35,0 35,2 37,7 38,6 40,0 41,6

I Nematerijalna

imovina1,0 0,8 0,6 0,6 0,7 1,0 1,0 0,9

II Materijalna imovina 37,1 29,2 28,8 29,4 30,6 31,4 32,7 34,0

III Financijska

imovina4,9 4,8 5,1 4,7 5,6 5,5 5,6 5,9

IV Potra�ivanja 0,3 0,3 0,5 0,5 0,8 0,8 0,7 0,8

Nematerijalna i

materijalna

imovina(I+II)

38,1 29,9 29,4 30,0 31,3 32,3 33,7 34,9

Izvor: Izraèun autora prema podacima ZAP-a



Uz nareèeni oprez i dodatnu pozornost, koju treba posvetitiproblemima teèaja nacionalne valute prema amerièkom dolaru udugom razdoblju, mogli bismo procijeniti kako je hrvatski nacionalniproizvodni fiksni kapital smanjen u dvijetisuæitoj godini za oko 1/3naspram 1990. godine. Korekcija, koju bismo èinili analizomproizvodnih investicija, amortizacije i kretanja ponajprijeindustrijske proizvodnje potom poljoprivredne proizvodnje ituristièkog prometa uglavnom bi potvrdile ovakve procjene. Naimetekuæe poslovne aktivnosti osobito u industriji i turizmu bilje�e padoutputa od oko 50% tijekom 1990-ih godina. Kako se radi o gubitkudijela tr�išta, sporom restrukturiranju i tehnološkom zastarijevanju,smanjenoj konkurentnosti, logièno je da je dio raspolo�ivogaproizvodnog potencijala podzaposlen, pa je pad vrijednostiraspolo�ivih proizvodnih resursa ni�i od pada outputa u produkcijikojega ti resursi sudjeluju.

Pored toga dugotrajna imovina kao agregatni pokazatelj nije namakrorazini toliko podobna kao na mikrorazini. Tako npr.potra�ivanja koja na razini imovine poduzetnika imaju jasnuanalitièku vrijednost, na razini nacionalnoga gospodarstva u svomkonsolidiranom obliku u najveæoj bi mjeri morala biti kompenzirana,što bi donekle (u manjoj mjeri) moglo va�iti i za financijsku imovinu.Stoga bi se kao provizorni “korigirajuæi” pokazatelj mogao koristitizbroj materijalne i nematerijalne imovine poduzetnika. Takoiskazana vrijednost fiksnog proizvodnog kapitala dinamièki zadr�avaiste trendove kao i ukupna dugotrajna imovina, ali na ni�oj razini.Rastom potra�ivanja i financijske imovine fiksni proizvodni kapital uu�em smislu materijalne i nematerijalne imovine smanjio se od 38mlrd. USD u 1993. godini na oko 35 mlrd. USD u 2000. godini (vidigrafikon 1.)



Dinamika sektorske strukture hrvatskoga proizvodnog kapitala pru�adjelomièan uvid kako u moguænosti rasta pojedinih industrija idjelatnosti, tako i u ukupni razvojni potencijal. U pet godina drugepolovice 1990-ih raspolo�ivi proizvodni resursi kumulativno su sepoveæali za oko 20%. No taj ukupni porast bilje�i strukturnepromjene koje tek djelomièno odgovaraju potrebama restrukturiranjai ubrzane modernizacije nacionalnoga gospodarstva. Najveæi porastkapitala od oko 40% ostvarila je trgovina. Industrijski sektori koji saviše od 40% sudjeluju u vrijednosti ukupnog proizvodnog kapitalanisu bitno mijenjali svoju relativnu poziciju. Indikativna je pozicijaturizma koji je smanjio svoj udjel u dugotrajnoj imovini poduzetnikaod 10,2% u 1996. na 8,4% u 2000. godini (vidi tablicu 6.). Kad setome doda èinjenica kako je smanjena i procijenjena vrijednostfiksnog kapitala turistièke industrije u apsolutnom iznosu od 3,6mlrd. USD na 3,5 mlrd. USD, otvaraju se brojna pitanja sukladnostiproklamirane strategijske orijentacije i njezinog materijaliziranja uaktualnoj poslovnoj aktivnosti. Ponajprije razvidnom postajeinsuficijentna investicijska politika. Ne samo da nema novihinvesticija, nego postojeæa razina investicijske aktivnosti ne mo�eodr�ati dostignutu visinu vrijednosti proizvodnog kapitala štoupuæuje na krajnje zabrinjavajuæu tendenciju prema kojoj suinvesticije zapravo ni�e od amortizacije.

135

Grafikon 1. Dugotrajna imovina hrvatskih poduzetnika

I. DRU�IÆ : Proizvodni kapital kao pretpostavka i ogranièenje godpodarskog rasta


Tablica 6. Dugotrajna imovina poduzetnika RH 1996.-2000.

(u mlrd. USD)

Sektor 1996. 1997. 1997. 1997. 2000.

Poljoprivreda, lov išumarstvo

4,5 4,5 4,9 4,9 4,8

Ribarstvo 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Rudarstvo i vaðenje 0,2 0,2 0,3 0,3 0,3

Preraðivaèka industrija 10,4 11,4 11,6 11,3 11,4

Opskrba elek.energijom, plinom ivodom

4,8 5,0 5,3 5,5 5,8

Graðevinarstvo 1,2 1,4 1,7 1,7 1,8

Trgovina, popravakmotornih vozila i pred.za kuæ.

3,0 3,4 3,9 3,8 4,2

Hoteli i restorani 3,6 3,5 3,6 3,5 3,5

Prijevoz, skladištenje iveze

4,7 5,0 5,1 5,5 5,9

Financijskoposredovanje

0,2 0,2 0,2 0,3 0,3

Poslovanjenekretninama, iznaj. iposlovne usluge

1,8 2,0 2,3 2,1 2,5

Javna uprava, obrana;obvezno socijalnoosiguranje

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Obrazovanje 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Zdravstvena zaštita isocijalna skrb

0,1 0,1 0,1 0,1 0,1

Ostale druš.,soc. iosobne uslu�nedjelatnosti

0,8 0,8 0,8 0,8 0,9

Ukupno 35,2 37,7 39,7 40,0 41,6

Izvor: Izraèun autora prema ZAP (1993.-2000.)



Agregiranjem proizvodnog kapitala na materijalnu i nematerijalnuimovinu kao analitièki podobnijim pokazateljem proizvodnogkapaciteta dimenzije opadanja proizvodne moæi hrvatskogagospodarstva postaju još znaèajnije. Naime, postupni rast vrijednostiproizvodnog kapitala od oko 30 mlrd. USD u 1996. godini na 35mlrd. USD u 2000. godini nije bio niti pribli�no dovoljan zakompenzaciju dramatiènog pada vrijednosti proizvodnog kapitala uprvoj polovici 1990-ih (vidi tablicu 1.2-6). Ovako definiraniproizvodni kapital pokazuje stagnaciju (na niskoj razini)preraðivaèke industrije od 8,9 mlrd. USD u 1996. godini na 9,17 USDu 2000. godini, što je, kako smo veæ naglasili, od znaèajnog utjecajana razinu ukupne poslovne aktivnosti te na razinu ukupne i sektorskezaposlenosti. Vrlo mali pomak u vrijednosti proizvodnog kapitalagraðevinarstva od 0,92 mlrd. USD u 1996. godini na 1,32 mlrd. USDu 2000. godini posredno upozorava na razmjere recesije hrvatskogagospodarstva. Ekonomska je znanost veæ odavno empirijski utvrdilakako je graðevinarstvo kao gospodarski sektor izuzetno elastièno nafluktuacije privredne aktivnosti i poslovne cikluse. Siguran znakgospodarskog oporavka neke ekonomije rast je outputa ugraðevinarstvu koje svojim poznatim multiplikativnim uèinkomutjeèe na ubrzanje ukupog rasta. Takav bi se smjer ekonomskeaktivnosti neizostavno evidentirao i u rastu graðevinskogproizvodnog kapitala što kako vidimo nije sluèaj. Valja napomenutikako slu�bena statistièka evidencija proizvodnog kapitalagospodarskih subjekata u graðevinarstvu nije postupna. Naime onaanalizira samo pravne gospodarske subjekte, a ne i kapital obrtnika isamozaposlenih. Kako je graðevinarstvo tipièna djelatnost u kojoj jeprivatno poduzetništvo relativno sna�no nazoèno još upredtranzicijskom razdoblju, tadašnje institucionalne prepreke uosnivanju privatnih poduzeæa “zaobila�ene” su osnivanjem obrta kojisu osobito u graðevinarstvu ustvari pripadali kategoriji malih isrednjih poduzeæa. Kako graðevinski obrt po broju zaposlenih dosti�eoko 1/3 zaposlenih u graðevinskoj industriji (graðevinskim tvrtkama)te kako je u obrtu ni�a intenzivnost kapitala, to bi pokazateljevrijednosti proizvodnog kapitala u graðevinarstvu, po našoj procjenivaljalo korigirati (poveæati) za 15-20%. No ni tako uveæani kapital(za vrijednost fiksnog kapitala u graðevinskom obrtu) ne mijenjaopæu sliku stagnacije. Slièna se opaska odnosi i na poljoprivredu iribarstvo pri èemu su vrijednosni odnosi potpuno drukèiji. Upoljoprivredi, kako znamo, dominira privatni sektor u èijem jevlasništvu još od prije više od 80% poljoprivrednog zemljišta.



Hrvatski poljoprivrednici u najveæem broju nisu registrirani kaogospodarski subjekti (poduzeæa), pa niti njihov proizvodni kapitalnije registriran u raspolo�ivoj slu�benoj statistièkoj evidenciji. No zarazliku od graðevinarstva broj individualnih poljoprivrednikadesetak puta nadmašuje zaposlene u gospodarskim subjektima upoljoprivredi i ribarstvu. Ukoliko bismo procjenjivali samovrijednost proizvodne opreme, strojeva i gospodarskih zgrada (bezvrijednosti zemljišta koju smo ranije analizirali) hrvatskihpoljoprivrednika, tada bi se vrijednost proizvodnog kapitala upoljoprivredi vjerojatno morala uveæati nekoliko puta.

Metodološki valja napomenuti kako nacionalni proizvodni kapitaldefiniran kao dugotrajna, odnosno materijalna i nematerijalnaimovina, po kriterijima evidencije poduzetnika obuhvaæa samopoduzetnike i u djelatnostima intelektualne/socijalne infrastrukturekao što je javna uprava, zdravstvo, obrazovanje itd. To s druge straneznaèi kako ovdje nije procijenjena vrijednost fondova javnihdjelatnosti, dakle onoga što smo definirali kao intelektualnuinfrastrukturu. Nije dakle obraèunata vrijednost bolnica i zdravstveneopreme, škola, sveuèilišta, muzeja, kazališta, zatvora, vojarni,sudova, vrijednost vladinih ureda, opreme i zgrada ministarstava tedr�avnih rezidencija, sportskih terena, dvorana, igrališta itd.

Osobitu pozornost valja posvetiti turistièkoj industriji. Pored uoèenetendencije da su nešto povoljniji trendovi u kretanju proizvodnogkapitala u turizmu, ako ga definiramo kao zbroj materijalne inematerijalne u odnosu na dugotrajnu imovinu, i ovdje se radi onepotpunom obuhvatu. Kako je dvostruko više smještajnih kapacitetau turizmu u vlasništvu individualnih iznajmljivaèa odnosnoprivatnika koji nisu registrirani kao gospodarski subjekti, to ni njihovproizvodni kapital (apartmani, pansioni, ugostiteljski objekti) nijeobuhvaæen nareèenom evidencijom. Prema ekspertnim procjenamakvaliteta smještaja i opreme u “turistièkom obrtu” još je uvijek uprosjeku znatno ni�a nego u “turistièkoj industriji” (registriranavelika, srednja, i mala turistièko-ugostiteljska poduzeæa). Takvasituacija, pribrajanjem “turistièkog obrta”, dopušta udvostruèenjeprocijenjene vrijednosti ukupnog proizvodnog kapitala u turizmu uodnosu na iskazano u tablici 7.

Poredbena analiza pokazuje kako je tijekom deset godina tranzicije,1990.-2000., uz respektiranje �rtava i šteta tijekom Domovinskograta, vrijednost hrvatskog proizvodnog kapitala gotovo



prepolovljena. Umjesto oèekivana zamaha investicijske aktivnostiprivatizacija se uvelike reducirala na financijske efektetransformacije vlasništva bez stvarnog uèinka na raspolo�ivinacionalni proizvodni kapital.

Tablica 7.

Materijalna i nematerijalna imovina poduzetnika RepublikeHrvatske 1996. - 2000.

(u mlrd. USD)

Sektor 1996. 1997. 1997. 1997. 2000.

Poljoprivreda, lov išumarstvo

4,32 4,30 4,63 4,63 4,53

Ribarstvo 0 0 0 0 0

Rudarstvo i vaðenje 0,20 0,20 0,20 0,32 0,32

Preraðivaèka industrija 8,90 9,43 9,42 9,12 9,17

Opskrba elek.energijom, plinom ivodom

4,34 4,51 4,71 4,91 5,13

Graðevinarstvo 0,92 1,06 1,36 1,22 1,32

Trgovina, popravakmotornih vozila i pred.za kuæ.

2,46 2,79 2,99 2,98 3,38

Hoteli i restorani 3,13 3,15 3,15 3,25 3,36

Prijevoz, skladištenje iveze

4,26 4,19 4,31 4,63 5,01

Financijskoposredovanje

0,10 0 0,10 0,10 0,10

Poslovanjenekretninama, iznaj. iposlovne usluge

0,82 0,72 1,14 1,34 1,63

Javna uprava, obrana;obvezno socijalnoosiguranje

0 0 0 0 0

Obrazovanje 0 0 0 0 0

Zdravstvena zaštita isocijalna skrb

0,10 0,10 0,10 0,10 0,10

Ostale druš.,soc. iosobne uslu�nedjelatnosti

0,82 0,83 0,83 0,80 0,80

Ukupno 29,98 31,24 32,85 33,70 34,94



Dakako, pri ovakvoj rašèlambi valja imati na umu distinkciju izmeðuvrijednosti kapitala i njegova proizvodnog kapaciteta. Prethodno smoveæ naglasili razliku izmeðu razlièitih metoda procjene fiksnogkapitala, bruto i neto cijene zamjene i tr�išne cijene. Ovdje valjanapomenuti kako je proces pretvorbe i privatizacije uvjetovaospecifièan odnos prema proizvodnim potencijalima. Ovisno oprimijenjenom modelu pretvorbe, a kasnije i privatizacije, mogu seutvrditi znaèajna odstupanja procijenjene od realne vrijednosti. Takoje, npr. tijekom kuponske privatizacije imovina velikih poduzeæa èijesu dionice èinile portfelj kuponske privatizacije procijenjenarelativno visoko kako bi svi korisnici kupona dobili nominalnozadovoljavajuæu vrijednost kapitala. Meðutim, kad su dionicenareèenih tvrtki ušle u portfelj PIF-ova (privatizacijski investicijskifondovi), njihov promet na tr�ištu kapitala odvijao se katkada po 10%nominalne vrijednosti. Isto tako tijekom pretvorbe znatan dio tvrtkiprocijenjen je po nerealno niskim vrijednostima što je trebaloomoguæiti lakši ulazak u posjed zainteresiranih kupaca meðu kojimaje bila i veæina tada zaposlenih. Pored toga razlièite institucionalnepromjene, promjene u fiskalnom sustavu, osobito glede zaštitnekamate kapitala, monetarno-kreditnoj politici itd. utjecale su i nanaèin obraèuna i iskaza vrijednosti proizvodnog kapitala, na primjenuubrzane amortizacije itd.

Naposljetku uèinjena rašèlamba upuæuje na rastuæe znaèenje analizeproizvodnog kapitala u aktualnim hrvatskim gospodarskimzbivanjima. Brojne koncepcijske, metodološke i druge promjene uobuhvatu i obraèunu makroekonomskih varijabli i kategorija uèinilesu standardne pokušaje analize ponašanja ekonomskih varijabliinsuficijentnima. To se osobito odnosi na dinamièku analizu, naanalizu dugoroènih trendova i strukturnih promjena u kretanjuBDP-a, opæe razine cijena zaposlenosti itd. U takvoj situacijipropitivanje velièine, sastavnica i dinamike proizvodnih potencijala,koji su po svojim obilje�jima stabilniji u duljem razdoblju odstandardnih makroekonomskih varijabli, èini va�no podruèjeekonomske analize.



Literatura:

Dragièeviæ, A. (2000), Znanstvena revolucija u funkciji tehnoloških,ekonomskih i društvenih promjena, u: Uvjeti i izgledi ekonomskograzvoja Hrvatske poèetkom 21. stoljeæa (ur. Dru�iæ, G. i Sirotkoviæ, J.),HAZU, Zagreb, 169-186.

Dru�iæ, I. (2000), Makroekonomsko upravljanje u funkciji razvoja, u: Uvjetii izgledi ekonomskog razvoja Hrvatske poèetkom 21. stoljeæa (ur.Dru�iæ, G. i Sirotkoviæ, J.), HAZU, Zagreb, 125-143.

Eurostat (1998), Europski sustav nacionalnih raèuna – ESA 1995, Dr�avnizavod za statistiku RH, Zagreb.

Feldman, N.V. (1986), Modeliranje privrednog razvoja, Cekade, Zagreb.

Haberler, G. (1988), Traditional Trade & Economic Development,International Center for Economic Growth, San Francisco, SAD.

Horvat, B. (2001), Teorijsko i praktièno zasnivanje privrednog planiranja,Ekonomski pregled, (52) 7-8, 774-783.

Modigliani, F. (1991), Rasprava o stabilizacijskoj politici, Cekade, Zagreb.

Mesariæ, M. (2001), Uloga dr�ave u tr�išnom gospodarstvu s osvrtom naaktualno stanje u Hrvatskoj, Ekonomski pregled, (52) 9-10, 985-1033.

Parsons, W (1997), Keynes and Quest for a Moral Science, Edward Elgar,Cheltenham.

Preobra�enski, E.A. (1984), Nova ekonomika, Cekade, Zagreb.

Skala, � (1998), Prirodni izvori hrvatskog gospodarstva, u: Hvatskogospodarstvo (Dru�iæ, I, red.), Ekonomski fakultet Zagreb, 49-70.

Statistièki godišnjaci SRH 1980-1991.

Statistièki ljetopisi RH 1992-2000.

Stipetiæ, V. (1998), Svijet i hrvatsko gospodarstvo na kraju dvadesetogstoljeæa, Ekonomija, (4) 3, 405-427.

Thurow, L.C. (1997), Buduænost kapitalizma, Mate, Zagreb.

Ujedinjeni narodi (1997), Sustav nacionalnih raèuna – SNA 93, Dr�avnizavod za statistiku RH, Zagreb.

Vinski, I. (1986), Kretanje osnovnih sredstava privrede Hrvatske u proteklihdvadeset godina, Ekonomski pregled, 7-8.

Vinski, I. (1977), Fiksni fondovi u Hrvatskoj 1919 i 1940, u: Problemiprivrednog razvoja i privrednog sistema Jugoslavije, Ekonomski institutZagreb, 583-596.

Vinski, I. (1967), Uvod u analizu nacionalnog dohotka i bogatstva, Naprijed,Zagreb.

Vinski, I. (1963), Fiksni fondovi na podruèju NR Hrvatske od 1946-1960,Ekonomski pregled, 1-2.



Vinski, I. (1958), Nacionalno bogatstvo na podruèju NR Hrvatske,Ekonomski pregled, 3-4.

Vojniæ, D. (2001), Kontroverze tr�išta u svjetlu društvenih dogaðanjaprotekloga stoljeæa, Ekonomski pregled, (52) 5-6, 487-515.

Zduniæ, S. (1997), Aktualni trenutak privrede i društva Republike Hrvatske,Ekonomija, (3) 4, 645-660.

ZAP (2000), Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika,godišta 1993-2000.



Documents

PROIZVODNI KAPITAL KAO PRETPOSTAVKA I OGRANI¨ENJE ...Drugo, svaka organizirana akcija kao i prethodna spontana rezultirat æe nenamjeravanom (suprotnom) posljedicom. Samo ıto je