Program predškole: osnovne metodičke smjernice

Ivana Visković, Marina Zeleničić

UNAPRJEĐENJE PRIPREME DJECE ZA ŠKOLU

PROGRAM PREDŠKOLE: OSNOVNE METODIČKE

SMJERNICE

Banja Luka, 2015.

Unapređenje pripreme djece za školu - program predškole:

Osnovne metodičke smjernice

Izdavač:

In fondacija-fondacija za unapređenje socijalne uključenosti djece i

mladih u Bosni i Herzegovini

P.P. 45, 78102 Banja Luka

www.infondacija.org

Priručnik su priredile:

Dr.sc. Ivana Visković

Mr.sc. Marina Zeleničić

Urednici:

Branka Ivanović

Mr.sc. Aleksandar Božić

Recenzenti:

Branka Ivanović

Mr.sc. Aleksandar Božić

Dizajn i štampa:

EUROPRESS STUDIO, Banja Luka

Ova publikacija je rezultat projekta “Unaprjeđenje pripreme djece za

školu u Kantonu 10" koji je implementirala In fondacija -fondacija za

unaprjeđenje socijalne uključenosti djece i mladih u BiH, u sklopu

podrške inicijativi Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa

Hercegbosanske županije pod sloganom "Povećajmo mogućnosti djeci

u Bosni i Hercegovini za rano učenje”. Projekat je podržao UNICEF

Bosne i Hercegovine u okviru zajedničkog projekta UN agencija

“Primjena koncepta ljudske sigurnosti u stabiliziranju zajednica u

Kantonu 10”, kao i iz sredstava Fondacije “Dubai Cares”.

Sadržaj ove publikacije je odgovornost “In fondacije-fondacija za

unaprjeđivanje socijalne uključenosti djece i mladih u Bosni i Her-

cegovini”.

Zahvaljujemo se dječijem vrtiću “Biokovsko zvonce” Makarska,

Republika Hrvatska, koji je ustupio fotografije kvalitetne odgojno-

obrazovne prakse, a koje su korištene u publikaciji.

ISBN 978-9926-8042-0-6

http://www.infondacija.org/

SADRŽAJ

1. Teorijske postavke programa predškole ................................................................. 5

2. Svrha programa predškole...................................................................................... 5

3. Okvirna procjena psiho-fizičkog statusa djece u godini pred polazak u školu ....... 6

4. Kompetencije kao očekivani ishodi programa predškole ....................................... 6

5. Kompetencije odgajatelja – voditelja programa predškole .................................... 7

6. Konstrukcija kurikuluma predškole ..................................................................... 11

7. Metodičke smjernice ............................................................................................ 20

7.1. Prostorno materijalno-okruženje i socijalni poticaji .............................. 21

7.2. Neprihvatljive i (pedagoški, psihološki) neopravdane metode

i sredstva ............................................................................................ 25

7.3. Modaliteti učenja djece predškolske dobi .............................................. 28

7.4. Projektni način rada ............................................................................... 32

7.5. Stvaralaštvo i kreativnost ....................................................................... 35

8. Modaliteti planiranja, praćenja i dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa . 37

9. Procesi integracije i inkluzije djece s posebnim potrebama (teškoće u

razvoju / TUR, nadarena djeca; povremene i privremene specifične

potrebe djece) .................................................................................................... 41

10. Grupna dinamika ................................................................................................ 42

11. Roditelji – partneri u konstrukciji kurikuluma predškole ................................... 46

Prilog 1. Psihofizički status djece pred polazak u školu ............................... 55

Prilog 2. Kompetencije predškolaca i metodičke smjernice za ..................... 58

Prilog 3. Aktivnosti u adaptaciji ................................................................... 79

Prilog 4. Prijedlog tema za razvojnu mapu ................................................... 86

Prilog 5. Prikaz projektnog načina rada s djecom ......................................... 88

Prilog 6. Proslava rođendana kao poticaj razvoja samopouzdanja

i samopoštovanja ............................................................................ 99

Prilog 7. Prijedlog anketa za roditelja ......................................................... 110

Prilog 8. Prijedlog pjesme za oglasnu ploču ............................................... 114

Prilog 9. Mjere zaštite djece ....................................................................... 115

ZAŠTITNE MJERE ............................................................................................... 117

1. Dovođenje djece u vrtić .......................................................................... 117

2. Opće smjernice sigurnosti u prostorijama u kojima borave djeca: ......... 119

3. Mjere sigurnosti na vanjskom prostoru ................................................... 120

4. Mjere postupanja u slučaju nestanka djeteta iz vrtića ............................. 121

5. Mjere nadzora kretanja osoba u vrtiću .................................................... 122

6. Mjere prehrambeno-zdravstvene sigurnosti u vrtiću ............................... 122

2. AKTIVNOSTI SAMOZAŠTITE ..................................................................... 123

II. PROTOKOLI POSTUPANJA U RIZIČNIM SITUACIJAMA ........................ 131

1. Protokol postupanja kod pojave bolesti .................................................. 131

2. Protokol postupanja kada dijete ima kroničnu bolest ili

posebne prehrambene navike ............................................................. 132

3. Protokol postupanja u slučaju povreda i pružanje prve pomoći .............. 132

4. Protokol postupanja u slučaju zlostavljanja ili zanemarivanja

djeteta ili nasilja u obitelji ................................................................... 133

5. Protokol postupanja u slučaju nesporazuma roditelja oko sadržaja

roditeljske skrbi ..................................................................................... 133

Literatura ................................................................................................................ 135

Unapređenje pripreme djece za školu, Program predškole: Osnovne metodičke smjernice

- 5 -

1. Teorijske postavke programa predškole

Strategijom razvoja Europe do 2020.1 godine naznačene su

obveze državne politike promicati i osiguravati uvjete za odrastanje

djece u zdravom i sigurnom okruženju koje njeguje razvoj potencijala

pojedinca. Brojni autori (D’Addato, 2010.; Colney, 2010.; Heckman,

2006.) naglašavaju značajnost državnih socijalnih strategija usmjerenih

na investiranje javnih sredstava u snage i sposobnosti pojedinaca,

obitelji i zajednica. Obvezatni program predškole za djecu u godini pred

polazak u školu minimum je odgojno-obrazovnog programa koji djeci

olakšava uključivanje u formalni obrazovni sustav.

Nalazi recentnih istraživanja ukazuju na pozitivnu korelaciju

uključenosti djece u predškolske odgojno-obrazovne programe i

akademskih postignuća djece u osnovnoj školi.

2. Svrha programa predškole

Osnovna namjena ovog programa dugoročna je dobrobit djece u

okviru njihovih individualnih potencijala i specifičnog kulturnog

okruženja, razvoj partnerskog odnosa obitelji i predškolske ustanove te

sustavan razvoj kompetencija odgajatelja.

Uključenost djece u program predškole doprinosi razvoju

kognitivnih vještina djece, razvoju socio-emocionalnih kompetencija te

pismenosti (Vandell i sur., 2010., Loeb i sur., 2007., Gormley i sur.,

2004.). Program predškole može doprinijeti kooperativnim

ponašanjima djece i roditelja, preuzimanju inicijative djece, razvoju

samopouzdanja i usmjerenosti na zadatak te usvajanju tehnika

1 ec.europa.eu/regional_policy/what/europe2020/index_hr.cfm (posjećeno

24.04.2014.)


- 6 -

rješavanja problemskih situacija. Intencija zakonodavca je osigurati

optimalne uvjete koji će omogućiti razvoj kognitivnih potencijala i

temeljnih kompetencija svakog djeteta (Strateški pravci razvoja

predškolskog odgoja i obrazovanja u BIH, 2004.).

Opravdano je očekivati da će uključenost u kvalitetne programe

predškole, prilagođene individualnim sposobnostima djece, olakšati

uključivanje djece u osnovnu školu i bolja akademska postignuća.

3. Okvirna procjena psiho-fizičkog statusa djece u godini

pred polazak u školu

Suvremena pedagoška praksa usmjerava se na primjenu

kvalitativne metodologije i razumijevanje socijalne situacije. U okviru

programa predškole opravdano je međutim provesti okvirnu procjenu

psihofizičkog statusa djece te se usmjeriti na razvoj njihovih

potencijala. Praćenje razvoja pri tom podrazumijeva idiografsku

usmjerenost na dijete u okviru njegovih individualnih sposobnosti te

poticanje, praćenje i pozitivno vrednovanje dječjih postignuća.

U privitku prikaz okvirnog psihofizičkog statusa šestogodišnjaka

(Privitak1.). Instrumenti procjene i temeljne metodičke smjernice

poticanja razvoja bit će pojašnjeni na radionicama.

4. Kompetencije kao očekivani ishodi programa predškole

Očekivani ishod odgojno-obrazovnog procesa u okviru programa

predškole je kompetentno dijete, s posebnim naglaskom na razvoj

generičkih kompetencija, razvoj samostalnosti, samopoštovanja i

samopouzdanja u granicama razvojnih mogućnosti pojedinca.

U privitku prikaz temeljnih kompetencija i metodičkih smjernica

za poticanje razvoja pojedinih kompetencija (Privitak 2.).


- 7 -

5. Kompetencije odgajatelja – voditelja programa predškole

Kompetencije je moguće tumačiti kao konstrukt znanja,

afirmativnih stavova, vještina i sposobnosti primijenjene u

svakodnevnim situacijama. Kompetencije odgajatelja- voditelja

predškole podrazumijevaju temeljne kompetencije (pismenost,

komunikativnost, ICT kompetencije, matematičko-tehnološke,

kulturološke i građanske) te specifične stručne -pedagoške i metodičke

kompetencije.

Kao zadaće odgajatelja – voditelja predškole moguće je izdvojiti:

stvaranje uvjeta za optimalan rast i razvoj djece,

poticanje, sagledavanje i razumijevanje individualnih

(trajnih, privremenih i povremenih) potreba djece te kreiranje

kvalitetnih uvjeta kao odgovora na dječje razvojne i

psihološke potrebe,

kvalitetan model ponašanja,

redovita samoprosudba i prosudba (vrednovanje), vođenje

pedagoške dokumentacije

cjeloživotno učenje i obrazovanje,

pravo na izbor pedagoških koncepcija,

suradnja s roditeljima, članovima stručno razvojne službe

(prema dostupnosti pojedinih stručnjaka) i društvenom

zajednicom.

Uloge odgajatelja u programu predškole su promatrač, planer,

organizator, poticatelj, voditelj, suigrač i suradnik u igri, učenju i

razvoju djeteta. Kvalitetan odgajatelja u tom procesu:


- 8 -

prepoznaje i podržava interes djeteta,

pokazuje interes za ono što i kako dijete opaža,

nastoji što bolje razumjeti dijete i pomaže mu da izrazi kako

nešto razumije,

produbljuje mišljenje djeteta (“Što bi se desilo kad bi...),

potiče konstruktivnu raspravu među djecom (kao modalitet

učenja),

potiče uočavanje veza između ranijeg i novog znanja te

iskustva djeteta,

poučava tehnike rješavanja problemskih situacija,

kreira kvalitete odgovore na dječje razvojne i psihološke

potrebe.

U razvoju odgojno-obrazovnog procesa, odgajatelj je refleksivni

praktičar. On mijenja praksu – promatranjem, istraživanjem,

konstruiranjem te vrednovanjem procesa, a u cilju optimalnog razvoja

dječjih potencijala.

Odgajatelj-voditelj programa predškole trebao bi biti suradnički

voditelj odgojne skupine.

Suradničko vođenje svjesno je usmjereno na kvalitetne odnose

(odgajatelja i djece, djece međusobno) i stvaranje uvjeta za

zadovoljavanje njihovih psiholoških potreba (pripadanje,

samoostvarenost, sloboda i zabava) što je preduvjet za kvalitetan rad.

Pri tom sam izbor načina vođenja ne može osigurati željeno ponašanje

članova grupe.


- 9 -

Odgajatelj-suradnik radi na sustavu odnosa stvarajući uvjete za

rad u kojima djeca (i roditelji) mogu izraziti svoje potencijale i stalno

napredovati. Članovi takve grupe usmjereni su na konstruktivnu

samoprocjenu vlastitoga djelovanja s ciljem povećanja kvalitete rada

grupe. Odgajatelj suradnik razvija osobno refleksivno djelovanje (

kreiranje kvalitetnih odgovora na ponašanja djece uvažavanjem

osobitosti).

Suradničko vođenje za polazište ima vrijednosti :

Demokratičnost : svi imaju mogućnost sudjelovati bez

predrasuda, a planiranje rada je otvoreno za potrebe djece u

granicama asertivnog, grupi prihvatljivog ponašanja.

Odgovornost: svatko je odgovoran za sebe, svoja ponašanja i

iskustva koja je stekao. Odgajatelj je odgovoran za planiranje

rada, uvjeta okruženja i kvalitetne poticaje te za osobna

ponašanja kojima utječe na grupne procese.

Uzajamnost: svi / djeca, odgajatelj, roditelji, pomoćno

osoblje… surađuju.

Autentičnost je odgovornost odgajatelja kao modela: izraziti

osjećaje, predstaviti svoje vrijednosti i namjere te priznati

granice svog znanja.

Ravnopravnost: svako dijete ima pravo odlučiti sudjelovati ili

ne sudjelovati.

Jezik i komunikacija odgajatelja-voditelja programa predškole

(kao i ponašanja, vanjski izgled i nastup) mora biti prilagođena djeci,

njihovim razvojnim mogućnostima i kulturi voditelja).


- 10 -

U odnosu odgajatelj treba :

Slušati, pitati za pojašnjenje i parafraziranjem provjeriti

iskaze, ali ih ne vrednovati (ne: „ to si dobro /loše rekao“ nego

„Ako sam dobro razumjela rekli ste..“) .

Pretpostavke uvijek provjeriti (ne „vidim da ste umorni“ nego

„ako dobro zapažam“).

Ne suditi o pojedincu na osnovu jednom zamijećenog

ponašanja („Šutiš? Vidim da si stidljiv“ nego upravo

suprotno“Vidim vrijedno / hrabro dijete“)

Kod davanja povratne informacije ne kritizirati, ne govoriti o

drugom nego provjeriti što smo zamijetili (ne „to loše radiš“

nego „Vidim da se trudiš. Mislim da možeš pokušati još.. Što

ti misliš? Želiš li pokušati?“)

Konkretizirat, a ne uopćavati („Vjerujem da ste slučajno

prevrnuli moje stvari. Voljela bih da ih pokupite“ a ne „Kako

ste nespretni“)

Davati informaciju, a ne određivati („Voljela bih da sačekate

dok završim“, a ne „Ne prekidajte me“)

Sugerirati, a ne zapovijedati („Mislim da bi bilo korisno da

popričate o tome“ a ne „Reci mu“)

Ne postavljati retorična pitanja koja ne zahtijevaju odgovor

(„Što ću ja s vama“)

U razgovoru (kao i u radu) biti afirmativan i tražiti

mogućnosti (što se može, a ne što se ne može)

**** profesionalne kompetencije odgajatelja složeni su konstrukt

(Ljubetić, Visković, Slunjski, 2014.) i posebno područje koje nije

moguće cjelovito obuhvatiti ovim programom, ali je opravdano

pretpostaviti razvoj kompetencija odgajatelja kroz radionice edukacije

odgajatelja.


- 11 -

6. Konstrukcija kurikuluma predškole

Kada sagledamo kulturu (kao način života i sustav vrijednosti,

normi, ponašanja i rituala) svake pojedine društvene zajednice i

autentičnost okruženja, opravdano je rigidno strukturirane planove i

programe zamijeniti kurikulumom. Kurikulum podrazumijeva tijek

procesa, djelomično planiranog sukladno specifičnim uvjetima te

dijelom konstruiranog kroz refleksivnu praksu, suradnjom svih

čimbenika procesa - odgajatelja, djece i roditelja. Referentni okvir

programa predškole humanistički je, razvojni, otvoreni kurikulum.

Humanizam nas usmjerava na dijete, razumijevanje njegovih potreba i

konstrukciju optimalnog okruženja. Razvojni kurikulum podrazumijeva

usmjerenost na razvoj i djece i procesa. Otvorenost zahtjeva

fleksibilnost pri organizaciji procesa, izboru sadržaja i tema odgojno-

obrazovnog rada te poglavito uvažavanje dječjih potreba, interesa i

želja u granicama društveno prihvatljivog.

Kurikularni pristup programu predškole podrazumijeva:

a) Sadržaji su ovisni o dječjim interesima i razvojnim

mogućnostima. Kvalitetnim i obogaćenim prostorno-

materijalnim okruženjem te socijalnim poticajima, odgajatelj

omogućava izbor pojedinih sadržaja i tema.

b) Sadržaji rada povezani su uz područja u kojima dijete stječe

kompetencije:

Govor, izražavanje, stvaranje

Dijete i njegova okolina: Prirodno okruženje; Društveno

okruženje, Elementarni matematički pojmovi

Razvoj pozitivne slike o sebi

Tjelesni i zdravstveni odgoj


- 12 -

c) Razvojne zadaće naznačene su prema područjima razvoja

(pregled razvojnih zadaća moguće je koristiti u planiranju;

ovaj pristup u suvremenoj praksi ranog i predškolskog odgoja

polako se napušta u pravcu kompetencija kao očekivanih

ishoda)

c1. Socio - emocionalni razvoj

Poticati razvoj svijesti o osobnom identitetu

o fizičko „ja“: moje tijelo (visina, težina,otisci

ruke…); lice (imenovanje, razlikovanje ..); osobna

fizička postignuća (što sve znam, mogu)

o emocionalno „ja“: sposobnost prepoznavanja,

imenovanja i izražavanja osjećaja (strah, ljutnja,

sreća, tuga); razvoj empatije (suosjećanje,

razumijevanje i poštovanje osjećaja drugog)

o socijalno „ja“ : poticati uočavanje i poštovanje

različitosti drugih; poštovanje tuđih prava, želja i

potreba ; razvoj tolerancije, aktivnog slušanja,

strpljivosti .

Poticati razvoj samopoštovanja : osobit sam i vrijedan

(ovakav kakav jesam)

Poticati razvoj samopouzdanje i sigurnost u osobne

sposobnosti i identitet:

o poticati samoprocjenu (Što mogu – Što (još) ne

mogu);

o poticati samovrednovanje (prihvaćenost od drugih,

suradnja s drugim..)


- 13 -

Poticati pozitivan odnos prema drugima i konstruktivno

sudjelovanje u društvenom životu.

Poticati izgrađivanje komunikacijskih, organizacijskih i

socijalnih vještina i sposobnosti.

Poticati razvoj i stjecanje vještine suradnje u socijalnim

situacijama.

Poticati razvoj sposobnosti potrebnih za izražavanje i

zadovoljavanje vlastitih potreba i sklonosti.

Poticati razvoj organizacijskih sposobnosti za donošenje

odluka, postavljanje ciljeva, rješavanje problema,

planiranje i vođenje.

Poticati razvoj socijalnih vještina razvijanja dobrih

odnosa s vršnjacima, razumijevanja položaja i mišljenja

druge djece radi šire prihvaćenosti u društvu.

Poticati razvoj suradničkog učenja prihvaćajući

uzajamnu komunikaciju, rješavanje problema

razgovorom.

Poticati razvoj sposobnost uviđanja posljedica svojih i

tuđih stavova i postupaka.

Poticati stvaranje dogovora i prihvaćanje pravila

suradničkih odnosa u skupini, solidarnosti, uljudnoga

ponašanja, uzajamnoga pomaganja i prihvaćanja

različitosti.

Poticati odgovorno izvršavanje preuzetih zadatka.

Poticati ovladavanje sobom, razvijati prikladna ponašanja

u odnosu prema sebi i drugima.


- 14 -

Poticati razlikovanje poželjnog od nepoželjnog

ponašanja.

Oponašati, prihvaćati i izabrati nenasilne oblike

sporazumijevanja te one kojima izražava i štiti svoja

temeljna prava, osjećaje i samosvijest (asertivnost)

donositi odluke i razumjeti posljedice svojega izbora.

Poticati kvalitetno postupanje u različitim kriznim

situacijama (npr: tražiti pomoć, pružiti pomoć sebi i

drugima).

Poticati odgovorna ponašanja prema neposrednoj okolini

(čuvanje stvari, pospremanje stvari, vraćanje posuđenog).

Poticati razvoj odgovornosti za vlastito ponašanje u

odnosu na sebe i u odnosu na druge.

Poticati razvoj pozitivnih emocionalnih stanja: pripadanje

(njegovanje grupnog identiteta), sigurnost, privrženost,

osjećaj povjerenja, ljubav…).

Poticati razvoj suradničkih odnosa s vršnjacima

(zanimanje za druge, poštovanje, međusobno prihvaćanje,

pripadnost, zajedništvo).

c2. Govor , izražavanje, stvaranje GIS ( odnosi se na sve vrste

komunikacije izražavanja i stvaranja / glazbeno, likovno, scensko...)

Poticati sve oblike dječjeg izražavanja i stvaranja : govor,

likovno, scensko, izražavanje glazbom, pokretom te

modeliranje, oblikovanje..

Približiti djeci književna i umjetnička djela


- 15 -

Poticati razvoj sposobnosti slobodnog izražavanja (pred

drugima)

Govor:

o poticati govornu komunikaciju, bogatiti dječji

rječnik

o poticati razumijevanje i uporabu novih riječi za

predmete, pojave radnje, živa bića…

o poticati razvoj govornih vještina putem smislenog i

jasnog verbalnog pričanja,

prepričavanja,objašnjavanja, izražavanja svojih

potreba, želja, osjećaja, iskustava,doživljaja)

o poticati razvoj vještina aktivnog slušanja (poruka,

pitanja, priče, pripovijedanja)

o poticati davanje pozitivne povratne informacije

Glazba :

o Poticati razvoj glazbenog pamćenja (prepoznavanje

melodije, teksta, održavanje ritma, tempa

o Poticati razvoj sposobnosti doživljavanja i

izražavanja glazbe (usklađenost pokreta i glazbe,

pjevanje, sviranje)

o Poticati razvoj glazbenog pamćenja (prepoznavanje

melodije, teksta, održavanje ritma, tempa)

Likovnost:

o poticati razvoj likovnog senzibiliteta za različita

likovna sredstva i materijale: olovka, boja, tuš,


- 16 -

ugljen, papir, kartoni, glina, tijesto, prirodni

neoblikovani materijali, građevni materijali…

o Poticati razvoj osjetljivosti za oblikovanje na plohi

(na papiru, kartonu, pijesku….), točke, crte, mrlje,

boje.

o Poticati razvoj osjetljivosti za oblikovanje u prostoru

(modeliranje, građenje, konstrukcije.

o Poticati razvoj vještina različitih tehnika oblikovanja

(kako slikati kistom, koncem, slikanje na mokrom ili

suhom papiru, mozaici od papira, sjemenki,

komadića keramičkih pločica, slamom…

o Poticati likovno izražavanje svojih želja i predodžbi

o Poticati likovno izražavanje na osnovu sjećanja i

zamišljanja

c3. Spoznajni razvoj

Poticati promatranje, zapažanje, zaključivanje

Poticati formiranje predodžbi i stjecanje znanja

Poticati razvoj zapažanja, imenovanja i uspoređivanja:

boja, oblika (geometrijskih likovi i tijela i kvaliteta/glatko

– hrapavo…); vremenskih odnosa: (jučer, danas, sutra;

prije - poslije); prostornih odnosa (gore-dolje, naprijed-

natrag, ispred-iza, lijevo-desno); matematičkih pojmova i

količina (veće, manje, jednako; skupovi do 10 elementa),

Poticati razvoj percepcije okusa, stjecanje iskustva

kušanjem (plodovi jeseni)


- 17 -

Poticati razvoj percepcije mirisa, stjecanje iskustva

njuhom (jela, bilja,voća…)

Poticati razvoj slušne percepcije, stjecanje iskustva

sluhom (tišina, zvukovi u prirodi, prometu, razni

predmeti, aparati, govor)

Poticati razvoj vizualne percepcije, stjecanje iskustva

vidom (oblici, boje, predmeti, priroda, ljudi, poticati

uočavanje i imenovanje sličnosti i razlike u predmetima i

pojavama iz neposrednog okruženja

Razvijati pozitivan stav prema stjecanju novog znanja

Poticati razlikovanje činjenice od mišljenja

Znati postavljati pitanja, tražiti i služiti se informacijama

iz različitih izvora (rječnici, atlasi, enciklopedije...)

Razvijati vještine suradnje s drugima i doći do

zajedničkih rješenja

Poticati osposobljavanje za primjenu stečenog znanja i

vještina u različitim situacijama

Poticati stjecanje iskustva o uzročno- posljedičnim

vezama, poticati sintezu i analizu te generalizacije

Poticati sposobnost rješavanja problema u radnim

zadacima

Poticati razvoj pamćenja putem prenošenja informacija,

prepričavanje priča, povezivanje slike i riječi

Poticati razvoj operativnog mišljenja kroz stvaranje

pojmova, uspoređivanje, grupiranje prema zadanom


- 18 -

kriteriju, uočavanje sličnosti i razlike, bilježenje pomoću

slika, crteža, simbola

Poticati razumijevanje i razvijati pozitivne stavove i

odnose prema obitelji, kulturnoj baštini.

c4. Tjelesni razvoj i psihomotorni razvoj

Poticati razvoj velikih mišićnih skupina, osnovnih pokreta

i osnovnih oblika kretanja

Poticati razvoj koordinacije i ravnoteže u raznim oblicima

kretanja ( hodanje u koloni, paru, trčanje, skakanje,

provlačenje…)

Poticati razvoj koordinacije i preciznosti pokreta (kod

samoposluživanja, oblačenja-svlačenja, obuvanja-

izuvanja, služenja priborom za jelo

Poticati razvoj fine motorike šake (rezanje škaricama,

oblikovanje papirom, prirodnim materijalom, sitnim

predmetima, vezivanje trake)

Poticati razvoj grafomotoričkih vještina (precrtavanje

kruga, kvadra, kvadrata, trokuta)

Poticati razvoj vještina baratanja predmetima i alatima

(radne i praktične vještine)

Poticati stvaranje pokreta uz ritam, glazbu, ples

d) Aktivnosti u programu predškole moguće je razvrstati kao:

životno–praktične i radne (aktivnosti vezane za osnovno

životne potrebe): trganje, rezanje, lijepljenje, vezivanje,

motanje.. samoposluživanje, pranje ruku, nošenje,


- 19 -

razvrstavanje, nizanje, (pravljenje kolača: miksanje,

miješanje..)

raznovrsne igre: funkcionalne, simboličke, igre građenja,

igre s pravilima..

društvene i društveno-zabavne: upoznavanje, igre u

krugu, igre koje potiču socijalne interakcije, suradnja,

dogovaranje, skrbna ponašanja (briga o prijatelju,

pomoć..); rješavanje problemskih situacija i zadataka ( za

što služi..; što možemo napraviti s …)

umjetničke: pripovijedanje, slušanje glazbe, izražavanje

raznovrsnog izražavanja i stvaranja:

o verbalno izražavanje: imenovanje, izražavanje

cijelim rečenicama, usvajanje novih riječi (npr:

dodavanje pridjeva: kakva je naša soba..

o izražavanje pokretom (ples, euritmija, pantomima..)

o izražavanje scenskom lutkom

o likovno izražavanje : crtanje slikanje..

o modeliranje, oblikovanje

istraživačko-spoznajne: proučavanje, iskustveni doživljaj

(percipiranje, razlikovanje, imenovanje.. veličina, boja,

oblika odnosno – vezano uz sva osjetila: vid, sluh, miris ),

istraživanje (za što služi.., što možemo napraviti s…),

eksperimentiranje, isprobavanje, zapažanje, bilježenje,

uočavanje i otkrivanje uzročno posljedičnih veza i

odnosa; stvaranje pojmova, uspoređivanje, razlikovanje,

zaključivanje, traženje rješenja, kritično mišljenje ****


- 20 -

istraživačke aktivnosti detaljno su razrađene u prikazu

projektnog rada

specifične aktivnosti s kretanjem : tjelesno vježbanje,

pokretne igre.

Kvaliteta kurikuluma zavisi od uključenosti svih čimbenika (pri

čemu odgajatelji trebaju biti inicijatori izgrađivanja partnerskog

odnosa) i kvalitete funkcioniranja odgojne skupine, a sigurna

privrženosti polazište. Metodičke smjernice za provedbu

humanističkog, razvojnog i otvorenog kurikuluma predškole

koncipirane su tako da u svakom trenutku cjelovito:

potiču razvoj sigurne privrženosti svih sudionika (poglavito djece

i odgajatelja te djece međusobno),

usmjerene su na razvoj partnerskih odnosa,

fleksibilne su i razvojne,

poštuju pravo i uvažavaju doprinos svakog pojedinca.

Konstrukcija kurikuluma predškole odgovornost je i odgajatelja i

roditelja te se potiče aktivno uključivanje roditelja (o tome više u

Metodičkim smjernicama i Mogućnostima uključivanja roditelja u

program predškole).

7. Metodičke smjernice

Metodiku odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi

opravdano je tumačiti kao primjenu teorijskih spoznaja i postignuća u

praksi. Metodička je problematika obuhvaćena teorijom kurikuluma

na mikro razini obrazovnog sustava. Udruživanje spoznaja o

optimalnom odgojno-obrazovnom međudjelovanju „vanjskih“ i


- 21 -

„unutarnjih“ uvjeta učenja te interakciji čimbenika procesa kao

elemenata kurikuluma, determinira metodiku kroz operativnu razinu

(Pastuović, 2007.). Ponuđene metodičke smjernice temeljene su na

suvremenim znanstvenim metodama, pristupima i tehnikama rada, a

primjenjive na neposrednom odgojno - obrazovnom procesu s djecom

predškolske dobi. Pokušavaju odgovoriti na pitanje kako upotrijebiti

teorijska znanja i praktična dostignuća iz područja pedagogijskih

znanosti u odgojno-obrazovnom procesu (Miljak, 2012.).

7.1. Prostorno materijalno-okruženje i socijalni poticaji

Prostor i cjelokupno okruženje vrtića (soba dnevnog boravka,

hodnici, ulazni prostor…) treba biti ugodno i izricati dobrodošlicu te

iskazati povjerenje u dječje mogućnosti. Moguće je naznačiti smjernice

(„pravila“):

Okruženje treba biti multisenzorično i omogućiti

istraživanje (opipom, vizualno, istraživanje zvukova,

mirisa, pokreta...).

Prostor treba biti strukturiran tako da omogućava

druženje, igru, razonodu, ali i osamu, odmor, opuštanje (

prostor „po mjeri djeteta“).

Prostor za „privatnost“ podrazumijeva osobni prostor

(primjerice: ormarići, „kutije za blago“ za pohranu

osobnih predmeta individualne mape) te izdvojeni kutići

koji omogućavaju povremeno „povlačenje“ djece

(kartonske kućice, kutić odvojen zavjesom..).

Koristiti materijale koji ukazuju pa grupnu povezanost

(logo, simbol, fotografije odgojne skupine kroz

zajedničke aktivnosti) i doprinos svakog pojedinca

(fotografije sve djece, više u Aktivnosti u adaptaciji).


- 22 -

Materijali (didaktičke igračke, likovni i reciklirani,

različiti alati) trebaju biti raznovrsni, raznoliki i stalno

dostupni.

Izbor materijala djeci treba omogućiti različite izbore,

poticati na otkrivanje i rješavanje problema, istraživanje i

otkrivačko učenje.

Materijala treba ih biti mnogo / dovoljno, trebaju biti u

stalnoj funkciji i podršci razvoju i aktivnosti. Različitost

sadržaja kroz različite centre aktivnosti: glazba, likovnost,

matematika, priroda, početno čitanje i pisanje... Djetetu

treba biti jasna logika mogućeg korištenja i međusobnog

kombiniranja. U pojedinom centru samo materijali koji

tom centru pripadaju: u likovnom – likovni, glazbenom –

glazbeni.. u suprotnom imamo nered koji kod djece potiče

nesigurnost.

Materijali koji prate proces (primjerice interaktivni

plakati ili fotografije građevina u centru građenje) te dječji

uradci (likovni radovi, konstrukcije) trebaju biti izloženi

(bez izdvajanja što moguće nije uspješno). Treba biti

vidljiv tijek procesa (plakati, dogovor, izjave, interaktivni

plakati na kojima djeca planiraju). Izbjegavati kič.

Istaknuti dostignuća – „lista uspjeha“ (svatko je u nečemu

jako dobar!).

Koristiti tople boje i lako održive materijale.

Namještaj: osim gotovog, namjenskog namještaja osobitu

vrijednost ima „namještaj“ koji su izradili djeca i

odgajatelji, a svjedoči o kreativnosti i potiče stvaralaštvo

(npr: kartonske kutije..)


- 23 -

Zrcala (ogledala) na različitim mjestima u prostoru kako

bi se djeca mogla pratiti u različitim situacijama.

Funkcija hodnika je mjesto povezivanja i druženja, ali i

„nastavka“ centara te mjesto izlaganja postignuća.

Vizualni rasporedi (natpisi na centrima aktivnosti i slike

aktivnosti) su konkretna smjernica i pomoć djeci za razumijevanje

centara i dnevnih rutina, razumijevanje slijeda aktivnosti, predviđanje

što će se sljedeće dogoditi. Vizualni rasporedi osiguravaju strukturu,

smanjuju tjeskobu (osobito u adaptaciji), povećava samopouzdanje i

promiče neovisnost, pomaže upamćivanju budućih aktivnosti. Uporaba

vizualnog rasporeda podrazumijeva uporabu vizualnih simbola

aktivnosti i /ili centara (primjerice: po dolasku u vrtić oblačimo papuče,

prije jela peremo ruke). Djetetu treba pokazati simbol i imenovati

aktivnost neposredno uoči same aktivnosti (slika + imenovanje +

aktivnost) te poticati smisleno tumačenje aktivnosti (koje može biti i

poticaj za razvoj projekta, primjerice: zašto je važno prati ruke).

Kutija iznenađenja (slično: čarobna vrećica) može se koristiti

kao početni poticaj. Za ovu aktivnost potrebna je kutija s poklopcem (ili

vrećica) i (primjerice) igračke koje proizvode zvukove. Odgajatelj

postavlja zagonetku ili pjeva… Djeca pogađaju što je u kutiji. Pojedino

dijete izvadi jednu igračku iz kutije i aktivira je uz obavezno

imenovanje. Varijacije (osobito za predškolce) su pogađanje zagonetke

pitanjima i/ili opip (taktilni doživljaj, mogućnost mirisnih poticaja). Cilj

ove aktivnosti je potaknuti združenu pažnju u interakciji s drugom

djecom, ostvariti kontakt, komunikacijske razmjene i vještine te osobito

razvoj spoznaje (kognitivni procesi analize i sinteze).

Pozitivna sjećanja su postupak korištenja (pozitivnog i ugodnog)

dječjeg iskustva kako bi potaknuli komunikaciju (jezično


- 24 -

razumijevanje, usvajanje novih riječi, izražavanje cijelim rečenicama),

spoznajni proces (zaključivanje i predviđanje događanja) te pozitivnim

iskustvima gradili optimizam (primjerice: bio sam mali- sada sam veliki

i mogu…; uspio sam tada- mogu opet..). Dobro je koristiti fotografije

samog djeteta, djetetu bliskih ljudi, omiljenih igračaka, dnevnih

(pozitivnih, uspješnih, prihvatljivih) aktivnosti. Poželjno je da subjekt

bude glavni dio fotografije, a pozadina bi trebala biti što jednostavnija.

Fotografije mogu potaknuti dječja pozitivna sjećanja, omogućiti

transfer i doprinijeti rješavanju problemskih situacija.

Mogući centri aktivnosti: Centar za likovno izražavanje, Centar

za građenje, Centra za obiteljske i dramske igre (kuhinja, pošta,

liječnička ordinacija...), Centar za scensko izražavanje (lutkarska

igraonica, prizorište), Centar za početno čitanje i pisanje, Centar za

matematiku i manipulativne igre, Centar za mjerenje, Centar za glazbu,

Centar za igre pijeskom i vodom, Centar za istraživanje prirode, Centar

stvaralaštva i modeliranja, Centar za eksperimentiranje, Mala

knjižnica, ali i Kutić osame i Kutić privatnosti (mjesto gdje djeca

pohranjuju osobne stvari). Centri aktivnosti / kutići nisu strogo

definirani nego se fleksibilno mijenjaju zavisno od dječjih interesa.

Sloboda kretanja prostorom potiče socijalne interakcije (unutar

vrtića bez „zatvorenih“ vrata, a uz stroge mjere nadzora prema vani) te

susrete, igru i zajednički rad s drugom djecom. Kvalitetno strukturiranje

prostora (centri ili kutići) potiču grupiranje djece u manje skupine a tim

i kvalitetnije interakcije. Kvaliteta ozračja u ovako strukturiranom

prostoru prepoznatljiva je po istodobnom zbivanju različitih aktivnosti

djece (svatko radi ono što želi, nema prisile) te „radnoj atmosferi“

(„zaposlenost“ djece). Slobodan odabir (kvalitetnih i prihvatljivih)

sadržaja, materijala i društva nije anarhija već dogovor. Granice

prihvatljivog potrebno je zajednički definirati i obrazložiti te treba


- 25 -

sadržavati i „zaštitne mjere“ (primjerice upotreba „silikonskog

pištolja“: ne koristiti prema drugoj djeci već prema zidu / površini ,

imati pripremljenu vodu – ako se opečeš). Dogovori skupine su

afirmativni (što je prihvatljivo uz jasne posljedice, a ne primarno što

se ne smije).

7.2. Neprihvatljive i (pedagoški, psihološki) neopravdane

metode i sredstva

Prijetnje i ucjene (koje odgajatelji i roditelji katkad

primjenjuju) možemo različito stupnjevati s obzirom na štetnost

utjecaja. Ako se cijeli odgoj temelji na takvim metodama, velika

je vjerojatnost da će one ostaviti traga. Dijete nema sposobnost

racionalizacije ponašanja ili izjava odrasle osobe i određenih

događaja. Sve emocije osjeća potencirano, upravo zbog

nemogućnosti racionalizacije. Primjerice, dijete koje čuje će ga

"nekom dati ako ne bude dobar", može živjeti u stalnom strahu

od napuštanja.

Prezahtijevnost: kod postavljanja zahtjeva djetetu potrebno je

biti konkretan, precizirati, ali i naznačiti mogućnost kvalitetnog

izbora i posljedice. Reći djetetu da mora biti dobro ne

zadovoljava te uvjete. „Predlažem da pospremite igračke, pa

onda idemo u šetnju“ je vrlo jasan zahtjev. Zamka u koju

odgajatelji mogu upasti je da dijete ne pospremi igračke,

odgajatelji mu „pomognu“ u tome (zapravo oni pospreme) i

onda odu u šetnju. U ovom slučaju dijete sasvim opravdano

zaključuje da se vrlo lako može osloboditi obaveza koje mu nisu

ugodne. Optimalniji postupak je dogovor kao rezultat vođenog

razgovora, poticanja prijedloga sve djece i sagledavanja

posljedica. Odgajateljeva je odgovornost biti dosljedan.


- 26 -

Natjecanje predškolske djece nije prihvatljivo jer nužno

rezultira frustracijom poraženog. Potrebno je usmjeriti se na

uspjeh svakog pojedinca jer je svatko u nečemu dobar. U tom

smislu dobro je izrađivati „liste najboljih“: upišemo imena i/ili

znakove sve djece na dostupnu i vidljivu listu (pano) te

potičemo djecu da samostalno upišu u čemu su jako dobri (što

vrijedno rade). Tijekom procesa rada na to ih možemo podsjetiti

(primjerice: tko najbolje slaže igračke).

Nagrade i kazne sve manje se prihvaćaju kao odgojna sredstva.

Potiču se dogovorna ponašanja.

Kazna: kada dijete radi nešto što nije u redu (po našim

kriterijima), prvo mu treba dati informaciju da to što radi nije u

redu uz maksimalno poštovanja djetetova integriteta te

istovremeno navođenje posljedica, ali i mogućnosti promjena

(rješenja). To je, zapravo, blagi stupanj u kojem očekujemo da

na temelju te informacije dijete promijeni svoje ponašanje.

Važno je da to ne bude kritika djetetove osobnosti, nego

ponašanja. Kada kritiziramo djetetove osobine, dijete može

početi vjerovati u to i tako se ponašati. Ako se djetetu često

govori da je lijeno, ono će povjerovati u to. U skladu s tim

vjerovanjem ponašat će se kao lijena osoba. Kazna kao

posljedica (društveno) neprihvatljivog ponašanja treba biti

zamijenjena logičkom posljedicom, unaprijed jasna i

„dogovorena“ te zadovoljiti uvjete da bude realna i da se može

izvršiti. Djetetu treba pojasniti da svojim ponašanjem „izabire“

posljedicu (kaznu). Dijete nipošto ne smijemo kažnjavati time

da ga onemogućimo u tome da zadovolji osnovne potrebe (npr:

hrana).


- 27 -

Pohvale i nagrade u predškolsko doba su prihvatljiva sredstva,

ali ih treba koristiti ograničeno. Puno je lakše poticati dobro

ponašanje kod djece nego mijenjati ono loše. Primijetite kada se

dijete trudi (čak i kada rezultat nije izuzetan) i pozitivno

vrednujte tj. pružite pozitivnu i poticajnu povratnu informaciju

koja nije procjena djeteta nego ponašanja (primjerice: Vidim da

si se zaista potrudio. Uspio si.) Dajte mu na znanje da cijenite i

njegov rad i poštivanje dogovora. Vodite računa da:

o Odrasli NISU mjera vrijednosti. Dijete potičemo

birati kvalitetna ponašanja i sagledavanje posljedica.

Pohvale („Bravo“, „Super“) koče komunikaciju i uče

dijete da nisu mjerodavni sami procijeniti. Zato je

puno bolje pitati „Što ti o tome misliš?“

o Dijete mora imati mogućnost kvalitetnih izbora -

time dobiva osjećaj neovisnosti i samostalnosti.

o Poticaj je iskazano povjerenje u dječje mogućnosti

(verbalno ili neverbalno).

o „Poklon“ mora biti iskaz naše ljubavi i poštovanja, a

ne sredstvo ucjene.

Potrebno je imati na umu da se prostor konstruira, razvija, mijenja

i nadograđuje interaktivnim djelovanjem svih uključenih, poglavito

djece koji tako uče i razvijaju kreativnost.

Aktivnosti u adaptaciji kao poticaji razvoju sigurne privrženosti,

grupne pripadnosti i samopouzdanja pojedinca te grupne dinamike u

privitku (Privitak 3.).


- 28 -

7.3. Modaliteti učenja djece predškolske dobi

Polazište razumijevanja i poticanja učenja djece rane i

predškolske dobi je spoznaja da se najvažnije sposobnosti razvijaju

tijekom prvih 6 godina života, a kasnije se sposobnosti nadograđuju

(Heckman, 2007., Shonkoff i Phillips, 2000.). Istodobno, obitelji se sve

više razlikuju u količini kognitivnih, ekonomskih i socijalnih resursa

kojima raspolažu, a time i u količini poticaja su one u stanju pružiti

djetetu te uloga vrtića postaje sve značajnija.

Jedna od temeljnih zadaća programa predškole je omogućiti

dječje iskustveno, samostalno, doživljajno i istraživačko učenje,

navikavati djecu na timski rad i projektno učenje te podučavati

tehnikama rješavanja problemskih situacija i razvijati socio-

emocionalne kompetencije djece.

Naučimo:

- 10% od onog što čitamo

- 20% od onog što slušamo

- 30% od onog što vidimo

- 50% od onog što vidimo i čujemo

- 70% od onog što izgovorimo

- 90% od onog što izgovorimo i učinimo.“

Učenje predškolskog djeteta moguće je tumačiti kao proces

prerade i uobličavanja iskustva, uviđanja, otkrivanja, pronicanja u bit

pojava, rekonstruiranje već postojećih znanja i uspostavljanje

asocijacija među znanjima.


- 29 -

U procesu učenja djece predškolske dobi dijete je aktivni subjekt:

dominira učenje potpomognuto čulnim i motoričkim

iskustvom (senzo-motorika) koje prethodi simboličkom

učenju na višim razinama,

postepeno dolazi do interiorizacije praktičnih radnji na

unutarnji, misaoni plan,

zahtjeva potpunu praktičnu i misaonu aktivnost djeteta jer

dijete konstruira znanje,

pojmovi se ne mogu prenositi nego ih dijete postupno

prihvaća osobnom logikom,

dijete najbolje uči osobnim iskustvom, a nova znanja

nadograđuju se na postojeća.

Bit konstruktivističkog pristupa učenju je u interakciji

djetetovog iskustva s materijalima, idejama i ljudima. Primjerena

praksa, koja polazi od prednosti konstruktivističkog pristupa u procesu

učenja, naglašava učenje kao istraživački akt u kojemu dijete uči

istraživanjem u interakciji s odraslima, drugom djecom i materijalima;

u kojemu su djeca tjelesno i mentalno aktivna u konkretnim

aktivnostima, a koje su važne za njihovo životno iskustvo, i u kojima

djeca uče rješavanjem problema i eksperimentiranjem.

Suradničko učenje (kooperativno učenje; su-konstrukcija

znanja) = oblik socijalnog učenja kod kojeg dolazi do izražaja učenje

putem zajedničke rasprave u grupi, diskusije, dogovaranja i

pregovaranja te međusobne suradnje. Suradničko učenje, učenje u

interakciji s vršnjacima i odraslima je dominantan način učenja.

Suradnja poboljšava odnose među djecom u skupini, potiče

samopouzdanje svakog pojedinca u okruženju gdje nema pogrešnih i


- 30 -

točnih odgovora i gdje se svačije mišljenje uvažava. Razmjena ideja s

drugom djecom može pomoći djetetu da preispita vlastite ideje. Ovakav

način suradnje među djecom posebno dolazi do izražaja u procesu

rješavanja problema, mogućnosti da se problem sagleda s različitih

aspekata i na osnovi toga donesu određeni zaključci.

Upotrebom govora dječja misao postaje jasnija i operativnija,

praktična radnja se brže prenosi na misaoni plan i brže se zbiva

interiorizacija (moguće tumačiti kao unutrašnji govor). Govor igra

ogromnu ulogu u prijelazu s praktične na misaonu prezentaciju

stvarnosti što nameće zahtjev stalnog poticanja dječje govorne

aktivnosti. Iz verbaliziranog iskustva djeteta odgojitelj dobiva važnu

povratnu informaciju o razini razvijenosti pojedinih pojmova.

Najbolji način da se potakne unutarnja motivacija djeteta za

učenjem jesu problemske situacije i učenje putem rješavanja

problema. Suvremeni pristup predškolskom odgoju sve više važnosti

daje sposobnosti metakognicije (spoznaja o osobnoj spoznaji), odnosno

sposobnost osvješćivanja vlastitih kognitivnih procesa, sposobnost

samorefleksije i samoevaluacije djeteta u procesu vlastitog učenja. U

metakogniciju ulazi i svijest o tome je li nešto shvaćeno ili nije, kao i

sjeća li se netko nečega ili ne u određenom trenutku. Metakognicija

podrazumijeva sposobnost upravljanja vlastitim saznanjem (učiti kako

učiti). Odgojitelj smislenim pitanjima, vođenim razgovorom i

indirektnim načinima poučavanja može pomoći djeci da imaju uvid u

proces spoznaje kroz koji prolaze u toku učenja i rješavanja problema,

da imaju kontrolu nad svojim uspjehom ili neuspjehom i da preuzmu

korake u daljem procesu, da ulaze, kako Bruner (1996.) kaže, u meta–

zonu.


- 31 -

Metodičke smjernice u procesu učenja

važnost uvažavanja životnog iskustva djeteta : potrebu da

se u izboru sadržaja rukovodi situacijama i događajima iz

dječjeg svakodnevnog života,

potrebno da odgojitelj poznaje aktualne dječje interese,

obogatiti svakodnevno okruženje,

ohrabriti djecu da povezuju objekte, događaje i zbivanja u

svakodnevnom životu u sve vrste veza i relacija,

stupanj razumijevanja pojma određen je stupnjem veza

osobnog iskustva i direktnog znanja o drugim pojmovima

i idejama u mišljenju. Ako su veze višestruke, mi ih

povezujemo u logičko znanje,

ohrabrivati dječju samostalnost u djelovanju i mišljenju,

djelovati postupno: planiranje, zasnovano na principima

integriranog kurikuluma, predstavlja dobar okvir i

osigurava primjenu metodičkih smjernica.

Izbjegavati : tražiti od djeteta „ispravan“ odgovor, korigirati

pogrešne odgovore, vrednovati nego:

poticati dječje mišljenje i aktivnost: što ti o tome misliš;

što bi mogao napraviti...

sagledavati posljedice : ako nešto napravimo što će se

posljedično dogoditi,

poticati samovrednovanje.


- 32 -

7.4. Projektni način rada

Projekt je moguće tumačiti kao sklop aktivnosti kojima jedno ili

više djece dublje proučava neku temu ili problem, odnosno plan

mogućih ciljno usmjerenih aktivnosti. Osnovni ciljevi rada na projektu

polaze od pretpostavke da će, radeći na nekom projektu, promatrajući,

pitajući, istražujući i poduzimajući određene aktivnosti vezane uz

određenu temu, dijete razvijati:

socio-emocionalne kompetencije (suradnička i skrbna

ponašanja; usvajati tehnike rješavanja problemskih situacija),

temeljne kompetencije, poglavito „učiti kako učiti“: stvarati

pozitivne stavove prema učenju i istraživanju, timskom radu,

suradničkim i skrbnim ponašanjima; stjecati i koristiti stečena

znanja te razvijati sposobnosti i vještine.

Tema projekta mora biti važna za dijete. Na temu i sadržaj

projekta te planirane aktivnosti odgajatelj može utjecati posredno

kreiranjem prostorno-materijalnog okruženja, osiguravanjem različitih

izvora znanja, organiziranjem posjeta. Zanimanje djece za pojedinu

temu inicira motivaciju i uspješnije učenje. Ipak, moguće je da će

kvalitetan odgojitelj dobro motivirati djecu i ukazati im na za njih bitne

i zanimljive dijelove projekta kako bi ga oni mogli prihvatiti. Dječja

pitanja i odgovori smjernica su za rad. Na osnovu dječjih odgovora i

pitanja uviđamo i shvaćamo što je to što djecu posebno zanima, za što

pokazuju interes i koje su njihove ideje dolaska do rješenja. Odgojitelj

je voditelj projekta, ali u svom radu on ne daje odgovore već djecu

upućuje na načine na koje mogu doći do odgovora. Na taj način, on

mijenja svoju ulogu u skupini, postavljajući dijete u centar aktivnosti, a

on dobiva ulogu aktivnog pomagača.


- 33 -

Aktivnosti koje ukazuju na rad djece na projektu: sakupljanje,

promatranje, identificiranje, klasificiranje, istraživanje (analiziranje,

sintetiziranje), dokumentiranje, bilježenje, zaključivanje.

Tema se često izabire situacijski (prema trenutnim društvenim ili

prirodnim događajima; npr: prema godišnjim dobima, trenutnom

vremenu, blagdanima..), ali to nije obvezatno. Situacijska tema može

biti i ono što je dijete i/ili odgajatelj donio u vrtić, a primjereno je

dječjim interesima i sposobnostima. Kada se odredi tema projekta,

djeca u suradnji s odgojiteljem određuju :

a) Što znamo? .. saznajemo kroz pitanja i odgovore (potrebno ih

je ili snimati ili direktno bilježiti jer su nam smjernica za

daljnji rad).

b) Što želimo? – kako to možemo saznati – što nam je

potrebno…Kad skupimo odgovore djece o tome što žele

saznati, dobro je djecu pitati kako do tih informacija možemo

doći i pomoći im u nalaženju odgovora. Odgovore djece

potrebno je zapisivati s naznakom tko je dao odgovor - takvi

odgovori postaju sadržaji projekta. Nakon dobivenog

sadržaja, potrebno je izraditi plan aktivnosti u kojem

navodimo o kojim temama ćemo razgovarati, gdje ćemo ići u

potragu za odgovorima, koje igre igrati, što ćemo crtati,

modelirati, hoćemo li izraditi neku slikovnicu, priču ili sl. ,

koji su nam poticaji potrebni, koga ćemo uključiti...

Cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed postaviti jer

djeca tijekom provedbe projekta stalno nadodaju nove ideje

koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan.

c) Što smo naučili? U suradnji s djecom, procjenjujemo znanje,

vještine i stavove koje su djeca usvojili kroz provođenje

projekta. Odgojitelj, procjenjujući faze projekta, analizira


- 34 -

aktivnosti koje mu daju smjernice za daljnji rad, ispravke

onoga što nije bilo dobro i sl.

Dokumentiranje je važan dio projekta. Zapisujemo tijek

projekta, ideje koje su se javile, dječje izjave, dječji opisi, dječji

interaktivni plakati. Proces se dokumentira i radovima djece,

fotografijama, audio-vizualnim zapisima.

Projekt traje dok postoji interes djece za njim.

Etape rada na projektu: određivanje teme, cilja i zadataka

projekta, izrada plana (Djeca se kroz razgovor potiču da iznesu što više

ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem, što sve mogu

učiniti u vezi s njim. Potiče ih se na uključivanje osoba izvan vrtića, kao

i na planiranje posjeta u vezi s temom projekta.), provedba (prošireni

plan zavisan od interesa djece), vrednovanje postignuća (u kojoj mjeri

je postignut postavljeni cilj). S djecom porazgovarati o urađenome i

doznati njihovu procjenu uspješnosti rada: što su naučili; koliko im je

bilo zanimljivo; što im je bilo najdraže; što možemo/ želimo dalje.

Uloga odgajatelja:

pomaže djeci u pronalaženju tema koje ih zanimaju,

priprema okruženja u kojem će djeca istraživati probleme,

pomaže djetetu u sagledavanju problema,

potiče ( i usmjerava) dječje aktivnosti,

postavlja pitanja,

potiče zaključivanje.

**** (Prilog 5.)


- 35 -

7.5. Stvaralaštvo i kreativnost

Dječje mišljenje uglavnom je divergentno (iako je moguće

govoriti o „dječjoj logici“), ali samo po sebi, nedostatno za razvoj

kreativnog stvaralaštva. Za proizvodnju novog potreban je fond znanja

i iskustva. Nužno je kreirati poticaje koji će poticati razvojni proces, ali

i podučiti tehnikama rada kao preduvjetu stvaralaštva. Usklađenost

utjecaja roditelja i odgojitelja utiče na rezultat. Odgovornost odgajatelja

kao stručnih osoba jeste pružanje kvalitetnih modela ponašanja,

podučavanje roditelja, poticanju uključivanja i razvoju suradničkih

odnosa koji doprinose dječjem razvoju. Sagledavajući dječje razvojne

sposobnosti i mogućnosti, odgojitelj iznalazi mogućnosti raznovrsnog

poticanja razvoja dječjeg kreativnog izražavanja i stvaranja.

Dječju kreativnost je moguće definirati kao kombiniranje,

stvaranje, igranje, korištenje postojećeg da bi stvorili drugačije.

Kreativnost je proces koji se javlja „kad god je osoba suočena s

problemom za koji nema niti naučeni niti iskustvom stečen odgovor“

(Torrance, 1997.). Djeca su potencijalno najkreativnija, jer sve što ih

okružuje je novo. Uglavnom nemaju naučene ili iskustvene odgovore

nego ih sami kreiraju. Nesputana su i neograničena u svom istraživanju

života. Njihova radoznalost je temelj kreativnosti. Uloga odgajatelja je

poticati tu radoznalost, ne nametati pravila nego poticati samostalnost

i kreaciju u okviru jasnih, društveno prihvatljivih granica.

Kreativnost je stil života predškolskog djeteta. Sve što radi,

osjeća, govori ili igra se, rezultat njegove osobne djelatnosti pa i onda

kada su odgajatelji (pre)kruto postavili granice. Odgajatelji bi trebali

prihvatiti stav da ne postoji samo jedno ispravno rješenje, da svi imamo

pravo na grešku (uz uvjet da ona ne oštećuje nas i druge) i novi pokušaj.

Razvoj kreativnosti kod djece pretpostavlja razvoj i odgoj

individualnosti, samostalnosti i slobode svakog djeteta, pravo na


- 36 -

različitost, sposobnost da se izražava u svim oblicima ili aktivnostima

iz svakodnevnog života. Preduvjet razvoju kreativnosti je razvoj

grupnih interakcija- omogućit da bude prihvaćen u grupi i da se osjeća

siguran, bez straha da će biti odbačeno ili ismijano ako pogriješi. Uloga

odgajatelja je razumjeti , shvatiti i podržati njegove ideje.

Prostorno-materijalno okruženje treba biti bogato zanimljivim

poticajima za različite oblike kreativnog izražavanja djece – likovno,

glazbeno, izražavanje pokretim, modeliranje i oblikovanje, u igrama

uloga i improviziranim scenskim igrama u kojima mašta ima temeljnu

odrednicu. Njihove stvaralačke igre ostvarivat će se na mašti i

zamišljanjima. Kroz dramske igre dijete pronalazi kreativne načine

izražavanja svojih emocija, stavova i želja. Glazba je snažno sredstvo

poticanja kreativnog ponašanja djeteta predškolske dobi. Dijete

kreativno izriče sebe ritmičkim kretanjem uz glazbu, slušanjem glazbe

te stvaranjem novih pjesmica. Likovni izričaj djece najčešće je izraz

kreativnosti – sve dok ne interveniraju odrasli.U području govornog

stvaralaštva velike su mogućnosti poticanja stvaranja novih riječi i

izraza, obogaćivanja usmenog govornog izričaj.

Odgajatelji mogu biti modeli ponašanja , uzori ali i poticatelji,

suradnici, pomagači. Pri tom model ponašanja ne smije uvjetovat

imitaciju nego biti poticajan u formiranju stava i osobnog ponašanja. (

NE „napravi isto što i ja“ nego „pokušaj- ja sam pokušao, tražio,

kombinirao ..i uspio“) .


- 37 -

8. Modaliteti planiranja, praćenja i dokumentiranja

odgojno-obrazovnog procesa

Vođenje pedagoške dokumentacije.

Razvojne mape (individualne i razvojne mape odgojne

skupine).

Ostali oblici praćenje (audio-vizualni zapisi, entografski

zapisi, instrumenti praćenja i procjene).

Radni listovi kao poticaj cjelovitog razvoja (radni listovi za

djecu, radni listovi za djecu i roditelje / ukućane)

Dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa podrazumijeva

sustavno prikupljanje dokumentacije (etnografskih zapisa), koja

omogućuje promatranje i bolje razumijevanje akcija djeteta, a time i

osiguranje kvalitetnije potpore njegovu razvoju. Oblici dokumentacije

su pisane anegdotske bilješke, dnevnici, transkripti razgovora različitih

subjekata i druge narativne forme, dječji likovni radove, grafički

prikazi i makete te audio i video zapisi, fotografije, slajdovi i dr.

Prikupljena dokumentacija odgajateljima omogućuje razumijevanje

djece i procese njihova odgoja i učenja tj. razinu postignutih

kompetencija. Svrha dokumentacije nije dijete procijeniti u određenim

kategorijama niti ga kategorizirati prema općenitim razvojnim

razinama, nego ga gledati, slušati i razumjeti, i na tim osnovama

podržati proces njegova odgoja i učenja.

Oblici dokumentiranja-odgojno obrazovnog procesa/ prema

vrsti

1. Pedagoška dokumentacija odgajatelja: dnevnik rada,

anegdotske bilješke, etnografski zapisi.


- 38 -

2. Individualna dokumentacija o djeci:

2.1. portfolio djece (dosje djeteta, razvojna mapa),

2.2. zdravstveni status djeteta (u suradnji sa zdravstvenim

voditeljem);

2.3. postignuća djece prema vremenu održavanja aktivnosti ili

područjima učenja

2.3.1. uradci djece: likovni, pisani (koji se oslanjaju na:

simbole (slova, brojeve), improvizirane grafikone,

pisma i knjige koje su izradila djeca i sl. ), verbalni

izričaji djece (hipoteze, diskusije, pitanja)

2.3.2. Različiti oblici izražavanja: glazbom, pokretom,

dramski izričaji, konstrukcije i drugi

trodimenzionalni uradci djece (prikazi, foto i audio-

vizualni zapisi) grafičke reprezentacije,

konstrukcije)

2.3.3. Samorefleksije djece

Razvojna mapa predstavlja zbirku informacija o pojedinom

djetetu, dječjem razvojnom statusu i postignućima. To je jedan od

mogućih načina praćenja individualnog razvoja pojedinog djeteta te

odgojne skupine. Svrha vođenja razvojne mape je dokumentiranje

dječjeg razvojnog statusa, napretka i postignuća. Afirmativna

usmjerenost na dječji razvoj u smislu praćenja, poticanja i

dokumentiranja procesa može doprinijeti kvaliteti odgojno-obrazovnog

procesa, optimalnom individualnom razvoju djece, procesu

vrednovanja i samovrednovanja te moguće aktivno uključivanje

roditelja u odgojno-obrazovni proces. Na takav način omogućava se


- 39 -

bolji uvid u dječja postignuća i kreiranje optimalnih poticaja razvoju

pojedinca. Istodobno, potiče se profesionalni razvoj odgojitelja, koji u

istraživačkom procesu, kreiraju optimalna rješenja i razvijaju osobne

kompetencije.

Djeci i roditeljima, uvidom u ovakav način praćenja dječjeg

razvoja i sustavnim radom na razvojnim mapama, omogućava se:

uvid u dječje interese, aktivnosti, interakcije s drugom

djecom,

razmjena informacija,

sudjelovanje u kreiranju rješenja,

samovrednovanje i praćenje napretka.

Ovisno od organizacije rada, djeca svakodnevno imaju

mogućnost pregledavanja osobnih razvojnih mapa i predlaganja

mogućih dopuna. Razvojna mapa, najčešće, sadrži:

Temeljne podatke o djeci (ime, prezime, datum rođenja, imena

roditelja, braće, datum upisa u jaslice ili vrtić i slično) dopunjene

refleksijama djece i roditelja ( primjerice: ime djeteta uz priču roditelja

kako je dijete dobilo ime i što djeca misle o svom imenu, zašto im se

sviđa, po čemu su osobiti i slično) dopunjeno fotografijama djece .

„Slikopriča“ o djetetu (u privitku popis mogućih tema)

Informacije o dječjem razvojnom statusu (što sve dijete može,

što je naučilo, što želi naučiti).

Informacije o interesima, aktivnostima, interakcije s drugom

djecom.


- 40 -

Etnografske zapise i anegdotske bilješke o svakodnevnim

događanjima i dječjim reakcijama kao deskriptivno-narativne

bilješke (zabilješke dječjim iskazima i aktivnostima bez

vrednovanja ili interpretiranja).

Dječja postignuća: radovi koje djeca procjenjuju značajnima,

dječji uradci (likovni), radovi koji ukazuju na dječja

postignuća.

Intervjui s djecom (strukturirani, polustrukturirani i otvoreni).

Interaktivni upitnici koje popunjavaju odgajatelji roditelji.

Dokumentira se fotografijama djece u aktivnosti (uz pretpostavku

roditeljske suglasnosti), grafičkim prikazima (primjerice otisak dlana

djeteta, stopala i slično), radnim listovima (u

smislu dječjih postignuća), etnografskim i anegdotskim zapisima

(odgojitelja i roditelja), interaktivnih upitnika (koje mogu popunjavati

svi čimbenici procesa uz međusoban uvid i/ili dogovor). Razvojnim

mapama moguće je priložiti i protokole promatranja, kontrolne liste

kojom se mjeri frekvencija određenog ponašanja te razvojne liste

praćenja i procjene razvoja djeteta. Takav način praćenja

podrazumijeva samo praćenje dječjih postignuća (ono što dijete može a

ne što ne može) sukladno širim granicama dobi. Odgajatelj nije ovlašten

za dijagnostiku te procjena razvoja može biti samo indikator za

sustavnu opservaciju.


- 41 -

9. Procesi integracije i inkluzije djece s posebnim potrebama

(teškoće u razvoju / TUR, nadarena djeca; povremene i privremene

specifične potrebe djece)

Djeca s teškoćama uključuju se u program predškolske uz

potrebnu stručnu, didaktičko-metodičku i rehabilitacijsku potporu. Za

djecu koja trebaju veći opseg potpore potrebno je osigurati osobnog

asistenta te roditeljima pružiti potrebne savjete i potporu.

U procesu uključivanja djece s posebnim potrebama u odgojno-

obrazovni proces razlikujemo integraciju (kao uključivanje djeteta u

odgojnu skupinu) i inkluziju (kao ravnopravno, punovažno sudjelovanje

pojedinca u funkcioniranju odgojne skupine.

Psihofizički status pojedinog djeteta razvojna je kategorija te nije

prihvatljivo dijagnosticiranje (od strane odgajatelja). Preporuča se

svakom djetetu prilaziti kao potencijalno nadarenom, a razvoj tumačiti

u širim granicama dobi uz sagledavanje primarnog okruženja djeteta

(socio-ekonomski status roditelja kao indikator obogaćenog poticajnog

okruženja).

Talentirana i darovita djeca prepoznaju se po većim spoznajnim

mogućnosti, razvijenoj sposobnosti bržega razumijevanja složenih

ideja i pojmova. U pravilu uče brže i s dubljim razumijevanjem od

svojih vršnjaka, pokazuju veliku znatiželju za određeno područje,

stvaralačke mogućnosti, domišljatost i sposobnost stvaranja velikoga

broja ideja te sposobnost sagledavanja s različitih motrišta. Talentirana

i darovita djeca mogu imati teškoće koje ometaju prepoznavanje

postojanja talenta ili darovitosti i razvoj mogućnosti. Mogu biti nestalni

u radu, ne završavaju zadatke, u neprestanu su nemiru. Doimaju se

prosječnima i ispodprosječnima, postižu ishode ispod svojih

mogućnosti. Ova djeca zahtijevaju posebno osmišljenu potporu.


- 42 -

Opravdan je individualizirani pristup koji zahtjeva od djece naprednu

razinu mišljenja i rješavanja problema, dubinu i složenost sadržaja koji

im pružaju odgovarajući izazov i težinu te priliku za stvaralačko

izražavanje.

**** područje integracije i inkluzije djece s posebnim

potrebama preširoko je područje koje nadilazi ovaj program.

10. Grupna dinamika

Odgojna skupina je formalna grupa (unaprijed je ustrojena).

Trebala bi biti kompaktna zajednica djece i odraslih, u kojoj kvaliteta

okruženja i fleksibilnost odgojno–obrazovnog pristupa odgojitelja i

drugih stručnjaka omogućava kontinuitet razvoja i učenja svakog

djeteta, bez obzira na njihove različitosti koje mogu biti kulturološke

naravi ili rezultat posebnih potreba. Grupna dinamika podrazumijeva

interaktivne socio- emocionalne veze koje se stvaraju između pojedinih

članova određene grupe (djece, roditelja, odgojitelja) i koje (značajno)

utiču na psihološki život djece i njihove društvene odnose u užoj i široj

zajednici. U radu s odgojnom skupinom, ali i u grupnoj suradnji s

roditeljima, bitno je imati u vidu da je grupa uvijek skup pojedinaca koji

imaju svoj identitet i integritet. Ipak, svaka grupa, u formiranju i radu,

prolazi određene faze grupne dinamike.

1. početna faza- formiranje grupe: podrazumijeva početno

uključivanje članova/ djece i roditelja. Početkom rada grupa je u pravilu

nestrukturirana, bez definiranih uloga članova grupe što sve (djecu i

roditelje) usmjerava na odgojitelja-voditelja. U ovoj fazi razvoja grupe

uloga voditelja je stvaranje atmosfere, definiranje ciljeva grupe/rada,

poticanje dogovaranja ponašanja, ali i upoznavati osobitosti djece kako

bi moguće pojedinačne želje roditelja bile preformulirane na razini

zajedničkog cilja. U početnoj fazi članovi grupe, osobito djeca, ispituju


- 43 -

granice moći i pripadanja (primjerice: djeca mogu plakati pri odvajanju

od roditelja istražujući tako granice ponašanja roditelja i odgajatelja).

2. prijelazna faza: podrazumijeva period upoznavanja članova

(djece, roditelja i odgajatelja) međusobno. U odnosu na voditelja može

se javiti anksioznost, konflikti te otpori. Uloga odgajatelja u ovoj fazi

je empatično i refleksivno slušanje (parafraziranje). Anksioznost

(tjeskobu djece) rješavati podučavanjem (povezanost želja i ciljeva te

utvrđivanje prioriteta), a ne uvjeravati djecu u apstraktno („bit će

dobro“). Naglasiti razvoj grupe, uvjerenje u mogućnosti i sposobnosti

grupe (što sve zajedno možemo napraviti, uspiti). Otpor prikazati kao

uobičajen te dobiti barem „pokušat ću“ angažman. Vješt odgajatelj-

voditelj, poznajući zakonitosti grupne dinamike, nastojat će što prije

preusmjeriti rad grupe u manje skupine (frontalni rad preusmjeriti u rad

djece u malim skupinama zavisno od iskazanih interesa djece) u čijim

aktivnostima odgajatelj sudjeluje zavisno od potrebe.

3. radna faza: u ovoj fazi prevladavaju djelatna ponašanja grupe:

kognitivno restrukturiranje (djeca samostalno biraju aktivnosti,

prijatelje/suigrače zavisno od osobnih spoznaja i mogućnosti), razvoj

grupne povezanosti, planiranje i organiziranje. Očekivana je pojava

konfrontacije (suprostavljanja) kao izraz slobode i integriteta (djeca

mogu iskazati neslaganje s prijedlozima odgajatelja ili druge djece, jer

prednost daju osobnim izborima ). Ako izostane ciljna usmjerenost,

javljaju se prikriveni ili otvoreni otpor (ako djeca ne vide svrhu zašto

nešto rade i nisu im jasni ciljevi, mogu odbiti sudjelovati u aktivnosti

tako da ne sudjeluju ili sudjeluju tako da su pasivni ili nanose štetu). U

ovoj fazi očekuje se i pristanak na aktivno sudjelovanje u promjenama

(aktivno planiranje, predlaganje, (samo)vrednovanje i restrukturiranje).

Očituje se u samoostvarenost pojedinca i grupe, ali se može javiti i

(otvorena ili latentna) borba za prevlast (vođe grupa, javlja se i kod


- 44 -

djece i kod roditelja koji se žele nametnuti sa svojim idejama i

stavovima). Uloga odgojitelja je poticati zajedništvo, uključivanje,

suradnička i skrbna ponašanja, podučavati tehnikama (nenasilog)

rješavanja problemskih situacija. Odgojitelj treba razumjeti percepciju

djece i roditelja bez prosudbe (ne osuđivati nego se usmjeriti na

razumijevanje). Voditelj daje pozitivan feedback /FB (povratnu

informaciju) i potiče samoprosudbu. Moguće je koristi ŽREP metodu

(što želiš- radiš- pomaže li- planiraj i mijenjaj).

4. završna faza: u kojoj članovi grupe (djeca, roditelji i

odgajatelji) imaju svijest o kraju zajedničkog rada. Uloga odgojitelja je

poticati završavanje zajedničkog rada i dati pozitivnu percepciju

budućnosti („Što još možemo...“ tj. što roditelji i djeca još mogu raditi

u okviru pripreme za školu). Pri tom se potiče međusobnu grupnu

podršku (roditelji i djeca mogu ostati u kontaktu). Kod izražene grupne

povezanosti javlja se „kriza rastanka“. Uloga odgojitelja je pojasniti

osjećajna ponašanja i poticati sagledavanje (kvalitetnih) mogućnosti

(primjerice ne „nemoj plakati“ nego „Što možemo napraviti kako

bismo.. nastavili rad, očuvali odnose..“)

Sve faze razvoja grupe prate i krize koje su dio razvojnog

procesa. Krize u grupnoj dinamici posljedica su socio-centričnog i

egocentričnog ponašanja gdje je socio-centrično ponašanje altruistično

ili „dugoročno sebično“, a egocentrično ili egoistično je „kratkoročno

sebično“. Opće je pravilo da heterogene grupe omogućavaju bolje šanse

za interakciju. U predškolskim ustanovama, sukladno suvremenim

pedagoškim spoznajama, prevladavaju dobno i spolno mješovite

skupine.


- 45 -

Rad u malim grupama podrazumijeva da sva djeca istodobno ne

rade isto nego, zavisno od osobnih interesa, samostalno biraju aktivnost

i manju skupinu djece. Prednosti rada u mali skupinama mogu se

sagledati kao:

neformalna atmosfera – prilika da se djeca međusobno

bolje upoznaju;

mogućnost uvida u situaciju u kojoj djeca samostalno

istražuju,

veća mogućnost davanja (pozitivne) povratne informacije

(FB/feedback),

veći utjecaj djece na odabir teme rada,

veća aktivnost pojedine djece,

veća mogućnost učenja,

veća fleksibilnost rada,

veća kohezivnost.

Što je grupna povezanost bolja (mogućnost zadovoljavanja

potrebe za pripadanjem) to su interakcije unutar odgojne grupe

kvalitetnije, cijela grupa će funkcionirati bolje. Da bi se poboljšale

grupne interakcije važno je poticati kohezivnost grupe. Kohezivnost

grupe se može povećati :

zadacima koji potiču suradnju, a ne takmičenje.

poticanjem prosocijalnih ponašanja (odgojitelj kao

model),

izbjegavanjem favoriziranja pojedine djece.


- 46 -

Uspješan odgojitelj reagira prije nego se problemska situacija

stvori. Preventivno djelovanje očituje se u kontinuiranom učenju

kvalitetnih ponašanja te sagledavanju posljedica (mogućih)

nekvalitetnih ponašanja. Kada se problemska situacija pojavi, treba je

rješavati (ali ne kad su situacije emocionalno napete):

priznati postojanje problema i u tome postići slaganje,

govoriti o problemu i mogućnosti rješavanja, a ne o „krivcu“,

načelo najmanje intervencije: ne podizati nepotrebnu ili

veliku paniku. Ne moralizirati, već to riješiti s najmanjim

mogućim zahvatom.

napraviti plan rješavanja problema koji uključuje sve

zainteresirane te plan valorizacije.

Umjesto skretanja pozornosti na pogrešku, važno je pokazati

djeci da su pogreške normalan dio života, ali i da je pogrešku važno

popraviti.

11. Roditelji – partneri u konstrukciji kurikuluma predškole

Kvalitetno roditeljstvo zahtjeva aktivno, ravnopravno

sudjelovanje roditelja u planiranju, provedbi i vrednovanju odgojno-

obrazovnog procesa (Ljubetić, 2014., Visković, 2007.). Koliko god

vremena odgajatelj provodi s djecom u odgojno-obrazovnoj ustanovi i

koliko god se trudi poticati sve aspekte dječjeg razvoja, presudnu ulogu

u razvoju dječjih vrijednosti ipak ima njegova obitelj – osobe s kojima

su odrasli. Sustavnom edukacijom, roditelji mogu poboljšati svoje

roditeljske kompetencije i ispravljati neizbježne pogreške pri čemu mu

kompetentni odgojitelj može biti od velike pomoći. Profesionalna uloga

odgojitelja i životna uloga roditelja slične su, a partnerski odnos vrtića

i obitelji značajan je preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta.


- 47 -

Dobrom suradnjom svi dobivaju. Kada dijete vidi da roditelji i

odgojitelji komuniciraju s uvažavanjem ono se osjeća sigurno i voljeno.

Informacije koje odgojitelj dobiva od roditelja olakšavaju mu rad i bolje

razumijevanje dijeteta.

Koristi koje ima dijete od uključivanja roditelja:

pruža djetetu osjećaj sigurnosti,

dijete ima bolji stav prema vrtiću jer vidi roditelje i

odgajatelje da rade zajedno,

daje mogućnost za individualizirani rad zbog većeg broja

odraslih u SDB,

dijete bolje prihvaća autoritet ostalih odraslih osoba koji nisu

odgajatelji .

Koristi za roditelje su:

razvija se i raste roditeljsko samopouzdanje,

roditelji koji promatraju svoju djecu u odnosu s drugom bolje

razumiju faze razvoja djeteta,

koriste primjerenije postupke odgoja u obitelji,

odaju veće priznanje uspjesima svoje djece,

razvijaju trajna prijateljstva s drugim roditeljima.

Koristi za odgajatelje su:

više cijene odgojiteljski poziv i same odgojitelje

odgojitelj će biti osjetljiviji na obiteljske prioritete,

preokupacije i probleme,


- 48 -

odgojitelj će steći uvid o ponašanju, interesima i navikama

djeteta u obiteljskom domu i to će mu pomoći da shvati i

bolje razumije dijete,

odgojitelj će moći sagledati dijete u cjelini i pronaći

adekvatne načine za zadovoljavanje njegovih potreba,

interesa i ciljeva.

Na putu k boljoj suradnji potrebno je međusobno bolje

upoznavanje roditelja i odgojitelja kao i definiranje i usklađivanje

očekivanja. Istodobno je potrebno definirati očekivanja:

Jesu li očekivanja realna i ostvariva?

Jesu li usmjerena na djecu ili na odrasle?

Što je uloga odgajatelja, a što roditelja i koja je razlika?

Zajednička evaluacija napretka djeteta podrazumijeva odsustvo

etiketiranja i okrivljivanja jer je dobrobit djeteta zajednička

odgovornost roditelja i odgajatelja.

Odgajatelj kao inicijator stvaranju partnerskih odnosa treba

pružati raznolike mogućnosti i oblike suradnje. Jedan od načina na koji

ćete saznati interes i sklonost roditelja za suradnju može biti anketa.

**** u privitku primjeri anketa (Prilog6.).

Oblici suradnje obitelji i vrtića

Suradnja može biti: individualna, grupna i na razini vrtića.

Individualna suradnja podrazumijeva: individualne

sastanke/informiranje i individualno savjetovanje.


- 49 -

Individualno savjetovanje podrazumijeva pomoć i podršku djeci

i roditeljima sa specifičnim obiteljskim situacijama kao što su: gubitak,

bolest, razvod, ovisnosti, zatvor, samohrani roditelj, dijete- manjinske

zajednice, dijete- stranac…

Individualni razgovori imaju svoje logične faze:

početak – uvod u temu razgovora,

sredinu – odabrana tema,

i kraj –sažetak provedenog razgovora.

Ukoliko se individualni razgovor pretvori u „ispovijedanje“

roditelja, nećete slijediti logične faze i vjerojatno nećete izložiti što ste

htjeli, ali sastanak završite u zadanom vremenskom periodu i

dogovorite sljedeći susret. Ovakvi razgovori nisu nužno loši jer vama

dokazuju da vas roditelji smatraju kompetentnim te poštujete načelo

povjerljivosti. Dinamika ostvarivanja individualnih razgovora je u

prosjeku 1-2 susreta godišnje.

Grupna suradnja može se ostvarivati kroz: roditeljske sastanke,

edukativne radionice, kreativne radionice, zajednički projekti i izleti,

posjet djetetu i obitelji, svečanosti, kutak za roditelje, knjižnica za

roditelje, roditelj-gost skupine, roditelj-pomagač, letci, brošure, web

stranica, sandučić povjerenja, roditelji –voditelji i kreatori radionica,

kutak želja, kutak vlastitog iskustva, pričaonica , radionice za grupe

roditelja, dan otvorenih vrata.

Na razini vrtića suradnja može biti kroz sudjelovanje u izradi

programa (konstrukciji kurikuluma), kroz roditeljska vijeća kao i

pomoć u prostornom uređenju i prikupljanju didaktičkih materijala.


- 50 -

Razlozi zbog kojih se roditelji mogu osjećati nelagodno pri

uključivanju u odgojno-obrazovni proces: nisu sigurni da odgajatelji

zaista trebaju njihovu pomoć, boje se da bi mogli pogriješiti, ne znaju

što da rade i ne žele stvarati zbrku, ne osjećaju da mogu bilo što korisno

ponuditi, nisu im jasna pravila i očekivanja. Na roditeljskom sastanku

potrebno je zato upoznati roditelje s centrima aktivnosti, materijalim,

načinom i svrhom rada. Roditeljima je pri tom potrebno izraziti jasnu

dobrodošlicu, pružiti im mogućnost izbora i pokazati što očekujemo.

Primjer jedne od poruka roditeljima:

„Dobrodošli!

Hvala vam što nam pomažete u igri slagalica.

Slagalice nam služe da naučimo prostorne odnose, povećavaju

našu sposobnost rješavanja problema i razvijaju male mišiće naših

prstića. Neke od naših slagalica sastoje se od samo nekoliko dijelova,

a neke ih imaju više. Ako od vas zatražimo pomoć, nemojte umjesto nas

ubaciti odgovarajući dio. Pomognite nam uputom ili savjetom kao što

je npr. “Okreni taj dio” ili “Možda bi želio/željela pokušati taj dio

staviti ovdje”. Ponekad izaberemo slagalice koje su za nas preteške.

Tada nam je stvarno potrebna vaša pomoć. Ukoliko smo frustrirani,

pomognite nam da nekoliko dijelova složimo a tada nas pustite da sami

nastavimo ili predložite da izaberemo slagalicu s manje dijelova. Kada

dođe vrijeme pospremanja, pomognite nam da sve dijelove stavimo u

kutiju i kutiju stavimo na mjesto. Kada radite s nama pitajte nas za boje,

oblike, imena stvari na slagalicama.

Hvala vam. Drago nam je što ste ovdje.“


- 51 -

Izrazite zahvalnost i poštovanje prema roditeljima. Obraćajte se

imenom i zahvalite svakom članu obitelji posebno. Dodijelite i

zahvalnice u znak priznanja.

Neformalni oblici suradnje

Vrijeme dovođenje i odvođenja djeteta je vrijeme neformalnog,

ali ne i neprofesionalnog, druženja s roditeljima. To je vrijeme za

razgovor o dnevnim aktivnostima, za obavješćivanje roditelja o

napredovanju djece, podsjećanje na sastanke ili važne događaje. To nije

vrijeme za razgovor o problemima i brigama.

Neki od neformalnih oblika komunikacije mogu biti:

- Poruke - kratke i neformalne poruke mogu održavati

komunikaciju, mogu opisivati neki određeni zadatak, novu sposobnost

koju je dijete usvojilo ili zapažanje o djetetovom ponašanju.

- Putujuća bilježnica - to su jednostavne bilježnice, ukrašene

djetetovim crtežima, koje kruže na relaciji vrtić-kuća. Jako dobra za

jasličku dob, ali isto tako samo za pojedine roditelje. Grupa može imati

i svoju bilježnicu koja je svaki tjedan kod druge obitelji.

- Brošura omogućuje roditeljima jednostavan pristup velikom

broju informacija koje se prezentiraju na početku i tijekom godine.

Mogu uključivati teme kao što su: izraz dobrodošlice, popis osoblja,

programsku filozofiju, raspored događanja po mjesecima, dnevni

raspored dječjih aktivnosti, izjava o povjerljivosti, informacije o

zdravlju i prehrani, posebne projekte i zadaće.

Oglasna ploča je najatraktivniji i najzastupljeniji oblik

neformalne komunikacije. Zato ona mora biti živahna i vesela i njen

izgled treba često mijenjati (svaki tjedan, a neke i svaki dan). Na


- 52 -

oglasnoj ploči mogu bito izvješene različite obavijesti o sastancima,

letci o razvoju djece, tjedni planovi, projekti koji se provode u skupini,

izjave i priče djece, biseri, anegdote, šale, zahvalnice obiteljima,

fotografije, popis za dobrovoljne prijave roditelja koji se žele uključiti

u određene aktivnosti …

Savjeti za uređenje oglasne ploče:

Informaciju izvjesite u razini očiju prosječne osobe.

Često mijenjajte obavijesti na ploči.

Zapamtite da je svakom roditelju drago vidjeti slike i imena

svoje djece ili sebe samih.

Izložite dječje radove.

Neka obavijesti budu kratke.

Zamolite roditelje da vam pomognu urediti oglasnu ploču.

Stavljajte imenovane poruke; npr, “hvala mami Ani…”.

Komunikacija

Uspjeh u bilo kojem poslu temelji se na profesionalnim znanjima

i vještinama 12,5 %, a interpersonalnim i komunikacijskim vještinama

87,25%. Komuniciramo na razne načine: tijelom, mimikom, očnim

kontaktom, osmjehom, gestama, dodirivanjem, vanjštinom,…

U partnerstvu je neophodno međusobno uvažavanje znanja i

vještina koje se očituje u iskrenoj i otvorenoj komunikaciji. Temelj

efikasne komunikacije je aktivno slušanje, ono je stav i aktivnost.

Aktivno slušanje je način slušanja u kojem smo u potpunosti usmjereni

na to da čujemo i razumijemo upravo ono što nam osoba želi reći,

potvrđujući razumijevanje i sadržaja poruke kao i emocija koje leže u

pozadini.


- 53 -

Aktivno slušanje podrazumijeva da imamo vremena za

sugovornika, slušamo sugovornika, a ne sebe i pitamo se da li smo

dobro razumjeli, te uvažavati sagovornikovo stanovište.

Povjerljivost

Povjerljivost se može definirati kao čuvanje informacije koja je

povjerena od strane roditelja. Djelatnici programa dužni su zaštititi

svaku osobnu informaciju koja im je povjerena, bila ona dobivena

usmeno ili u pisanom obliku. Izvještavanje i bilježenje činjeničnih,

objektivnih informacija garantira vam da ćete pružiti odgovarajuće

usluge svakoj obitelji i svakom djetetu.

12. Vrednovanje i samovrednovanje odgojno-obrazovnog

procesa.

Vrednovanje je moguće tumačiti kao proces procjene značajnosti

kojem su pridodane vrijednosne orijentacije pojedinca (vrednovanje je

zavisno od osobne jednadžbe pojedinca). Vrednuje se proces kroz sve

navedeno te uloga pojedinaca (čimbenika procesa).

PRILOZI:

Prilog 1. Psihofizički status djece šestogodišnjaka u godini

pred polazak u školu

Prilog 2. Kompetencije predškolaca i metodičke smjernice za

poticanje razvoja kompetencija

Prilog 3. Aktivnosti u adaptaciji

Prilog 4. Prijedlog tema za razvojnu mapu


- 54 -

Prilog 6. Proslava rođendana kao poticaj razvoja

samopouzdanja i samopoštovanja

Prilog 7. Prijedlog anketa za roditelja

Prilog 8. Prijedlog pjesme za oglasnu ploču

Prilog 9. Mjere zaštite djece

Prilog 5. Prikaz projektnog načina rada s djecom


- 55 -

Prilog 1.

Psihofizički status djece šestogodišnjaka u godini pred

polazak u školu

a) Tjelesni razvoj: prosječna visina je oko 120 cm za dječake i

oko 117 cm za djevojčice, a težina oko 20 kg za dječake, dok je za

djevojčice nešto manja. Svi osjetilni organi su potpuno razvijeni, dobro

je razvijeno mišićno tkivo, u tijeku je izmjena mliječnih zuba.

Uspostavljena je kontrola fizioloških potreba.

a.1. Razvoj krupne motorike: vješto skače, može skakati u

stranu, produžuje korake prilikom trčanja, može se penjati po pomičnim

ljestvama. Može skakati s visine od 40-tak cm, preskače konop objema

nogama istovremeno, visi desetak sekundi držeći se rukama za prečku,

hvata loptu jednom rukom. Dijete može voziti bicikl, klizati, plivati.

Održava ravnotežu, hoda ravno po crti. Samostalno se oblači i svlači,

ima uspostavljene higijenske navike..

a.2. Razvoj fine motorike i okulo-motorna koordinacija:

palcem može dotaknuti svaki prst. Crta i boji prirodu, životinje, ljude,

kuće i ujedinjuje u sliku koja ima priču. Može riješiti jednostavne

zadatke spajanjem točkica i pridruživanjem predmeta. Može precrtati

slova, crta po zadanim oblicima, boji unutar zadanih prostora ali još

uvijek prelazi preko linija. Malom loptom pogađa cilj, škarama reže

prave i zakrivljene linije, samostalno lijepi oblike od papira. Može

mesti metlom, upotrebljavati mali čekić, namotavati konop i kopati

lopaticom. Pažljivo nosi predmete i može istovremeno obavljati

nekoliko poslova. Koristi se priborom za jelo, veže vezice na cipelama.

Olovku drži lagano, pravilno i bez grča te kontrolira pritisak olovke

na papir.


- 56 -

a.3. Razvoj perceptivnih sposobnosti: djetetov vid potpuno je

razvijen, širina vidnog polja i oštrina vida su slična kao u odraslih.

Razvijena je sposobnost aktivnog perceptivnog pretraživanja i analize

(analiza razlika među sličnim slikama, pronalaženje jednostavnije slike

u složenijoj).

b) Razvoj kognitivnih sposobnosti: dijete raspoznaje svoju

lijevu i desnu ruku, može obaviti do tri naloga data zajedno. Može

napraviti stepenice od deset kocaka po modelu, nakon što mu je model

sklonjen. Može klasificirati elemente, složiti elemente prema nekom

atributu (primjerice po veličini), razlikuje parametre različitih veličina

nekog predmeta. Uočava sličnosti i razlike (vizualno, slušno). Uz rad

može prepoznavati sva slova i napisati svoje ime. Ne razlikuje promjene

diskontinuiranog i kontinuiranog kvaliteta (primjerice: uvjereno je da u

visokoj uskoj čaši ima više soka nego u niskoj širokoj). Prepoznaje i

razumije osjećaje drugih. Počinje razumijevati šale. Promatra s

određenim ciljem. Povezuje dijelove u cjelinu, početak razvoja logičkih

operacija. Razlikuje vremenske pojmove. Ima pojam količine, u stanju

je shvatiti proces zbrajanja i oduzimanja, zbraja i oduzima u skupu broja

5. Prepoznaje glas kojim započinje riječ, točno imenuje boje, pamti

pojmove koji ga zanimaju.

c) Razvoj govornih sposobnosti: govor je konkretan i jasan,

dijete artikulira sve glasove (eventualno izostavlja R, LJ i NJ). Koristi

duge rečenice (od šest do osam riječi) i može upotrebljavati složene

konstrukcije rečenice (primjerice: volim meso, ali ne volim krumpir).

Upotrebljava preko 2500 riječi i istražuje značenje pojedinih riječi (pita

za značenje apstraktnih riječi). Raspoznaje glasove od kojih se sastoji

kraća riječ. Može opisati događaj iz prošlog iskustva, u govoru ispravno

upotrebljava buduće i prošlo vrijeme. Može prepričati kratku priču

nakon što je čuje i zapamtiti tekst koji ga zanima (pjesmice, recitacije)

.


- 57 -

d) Emocionalno – socijalni razvoj: primjetan začetak

samodiscipline i samokontrole. Emocije su još uvijek burne, prisutni

realistični strahovi. Prepoznaje vlastite osjećaje ljubavi i sreće, ljutnje i

razočaranja. Može surađivati s drugima u nekoj zajedničkoj aktivnosti,

poštuje pravila i ponaša se zaštitnički prema mlađima. Suosjeća s

drugima. Bira omiljenog prijatelja. Samostalan u brizi o sebi, razlikuje

poželjno od nepoželjnog ponašanja. Teže uspijeva odgoditi potrebe, ali

ih odgađa nakon uvjeravanja. Usvojilo je osnovne norme ponašanja.

Uživa u osjećaju pripadnosti, razvija samopoštovanje i samopouzdanje.

Može vrednovati uspjeh.


- 58 -

Prilog 2.

Kompetencije predškolaca i metodičke smjernice za poticanje

razvoja kompetencija

* Navedene aktivnosti provode u okviru projektnog načina rada,

a ne izdvojeno. Aktivnosti se uklapaju u okvir istraživačkog učenja,

zavisno odiskazanog interesa djece za pojedine teme.

Tumačenje pojedine kompetencije

Komunikacija na materinjem jeziku (jezična

pismenost) podrazumijeva osposobljenost za stvaralačko usmeno

izražavanje i tumačenje misli, osjećaja, stavova i činjenica te jezično

međudjelovanje u nizu različitih društvenih i kulturnih situacija.

Komunikacijske kompetencije pretpostavljaju afirmativne stavove

prema različitim komunikacijskim modalitetima, otvorenost za

komunikaciju, sposobnost iniciranja i održavanja otvorene, dvosmjerne

komunikacije. Dijete uključeno u ovaj program, po završetku programa

trebalo bi imati razvijen ekspresivni, receptivni i simbolični govor,

razumjeti i koristiti različite komunikacijske modalitete (verbalno –

neverbalno – paraverbalno) te sposobnost kodiranja i dekodiranja

informacija u svakodnevnim aktivnostima i uobičajenim socijalnim

situacijama.

Djeca, uz zajednički rad s odraslima, koriste slikovnice i mogu

prepričati doživljaje i sliko-priče te imaju razvijene predčitalačke

vještine (glasovna analizu i sintezu, orijentacija od lijeva na desno).

Mogu artikulirano iznositi misli i ideja, izražavati se cijelim

rečenicama te razumjeti i izvršavati pojedine zahtjeve/upute. Koriste

temeljne pojmove iz vlastitog okruženja, pojmove količine i

međusobne usporedbe količina, prostornih odnosa te vremenskih

pojmova. Opravdano je pretpostaviti razumijevanje utjecaja jezika i


- 59 -

cjelokupne komunikacije na druge pojedince te komunikaciju svih

dionika procesa na pozitivan i društveno odgovoran način.

Aktivnosti s djecom koje doprinose razvoju pojedine

kompetencije

-Zajedničko „čitanje“ priča: izabrati priču jednostavnog teksta

(sadržaja) uz ilustracije, čitati pokazujući tekst prstom (od lijeva na

desno), nakon svake stranice teksta ključne riječi ponoviti i pokazati.

Dijete (pojedinac) najprije može steći vještinu slušanja pa tek

izražavanja, razumijevanja i povezivanja pisanog teksta i govora

(čitanja). Potičite dijete da samo lista slikovnicu (okreće listove).

Prepričavanje priče i doživljaja (osobnog iskustva)-

koristiti sliko priče i/ili fotografije. Koristiti fotografije koje

pozitivno prikazuju dječje odrastanje (bio sam mali-sada sam

veliki, mogu…) te „pozitivna sjećanja“ (uspjehe djece,

zajednička ugodna druženja..)

Ilustracija doživljaja (ili samo jednog pojma)- upisati

ključne riječi, poticati dijete da ih precrta. Jednokratno

(dnevno) raditi samo 1 riječ dok je dijete ne usvoji.

(primjerice: S čim si se danas u vrtiću igrao?..dijete nacrta

autić, upisati „auto“ jasnim štampanim slovima, polako

ponoviti riječ, naglasiti prvi glas).

glasovna analiza (prepoznati glas u riječi) i sinteza (od

glasova složiti riječ): riječi izgovarati polako, naglašavajući

prvi glas („slovo“). Riječi rastavljati na slogove (primjerice:

ma-ma; ta-ta; a-u- to), ali paziti da su i dalje prepoznatljive.


- 60 -

Igrati se zajedno

„na slovo, na slovo“: što sve vidimo u kući na „slovo“ S

(stolica,

stol, slika…); izrezati sličice na početni glas 8“slovarice“)

pun _anana“ (banana)

Sastavljanje slogova i glasova u riječi, primjerice: Što sam

rekla kada kažem čo-ko-la-da?

Razvoj i aktivna uporaba govora: Pažljivim slušanjem podržavati

i omogućavati djeci da verbalno izraze svoje osjećaje, mišljenje i

pitanja. Rabiti govorne igre s ciljem slušnog razlikovanja i pravilnog

izgovora glasova, bogaćenje rječnika i rečenica. Postavljati jednostavne

pitalice i zagonetke. Poticati maštovitost i kreativnost u igri davanjem

ideja za variranje, traženjem da se zamišlja „kako još?“, što bi kad bi

bilo….

Primjerice: spoji slovo (prvi glas) sa slikom Ali, pincetni hvat

(način držanja olovke) se može razvijati na različite načine (primjerice,

vezivanjem čvorova)

Djeca neće samo vezivati čvore. Ova aktivnost primjerena je npr.

u projektu „stablo“ (pa se od mreže s zavezanim trakicama može

napraviti krošnja).

Primjerice „muzej slova“: djeca spremaju igračke prema prvom

glasu pojedine igračke (auto u kutiju sa slovom A).

Matematička kompetencija podrazumijeva zainteresiranost djece

za uočavanje, istraživanje i razumijevanje matematičkih fenomena

(kontinuiranog i diskontinuiranog kvantiteta) te korištenje


- 61 -

matematičkih, temeljnih pojmova. Djeca imaju vještine logičkog

rješavanja (matematičkih) svakodnevnih problemskih situacija.

Primjerice: ubacivanje različitih elemenata i količina prema

obliku otvorima na kutiji ili ubacivanje elemenata u šalice prema

broju.

Klasificirati predmete prema boji, obliku, količini…

Prepoznavati, pridruživati elemente- skupovi, brojevi


- 62 -

Brojevi, geometrijski likovi, tijela…svi matematički pojmovi

koriste se u svim odgojno-obrazovnim situacijama. Djeca se potiču

uočavati, brojati, uspoređivati i bilježiti.


- 63 -

Prirodoslovna kompetencija odnosi se na uočavanje prirodnih

pojava i procesa, kauzalnih veza i odnosa te odgovorna ponašanja koja

pridonose očuvanju okoliša.

Kutić prirodnina (kao centar za istraživanje i/ili centar za modeliranje)

Projekt „Kako nastaje kiša“ (topla voda u staklenki pokrivenoj alu-

folijom).

Poticaji i mogućnosti razvoja prirodoslovnih kompetencija

detaljno su razrađeni u prikazu projektnog načina rada.


- 64 -

„kako biljka pije vodu“

Sjemenke suncokret: razvoj pincetnog hvata (predvježba pisanja),

temeljnih matematičkih pojmova i operacija (brojenje, uspoređivanje,

klasificiranje).

Posoljeni led (sol rastala led, pravi „kanale“ u koje dolazi boja).


- 65 -

Tehnološka kompetencija djece pretpostavlja osposobljenost za

odgovornu primjenu osnovnih tehnoloških pomagala, primjereno dobi

djeteta.

Primjerice „kazalište sjena“ omogućava razvoj različitih

kompetencija: tehnoloških (korištenje izvora svjetla),

istraživačke/učenje (kako nastaje sjena), komunikacijske (scenska

igra, korištenje cijelih rečenica, obogaćivanje rječnika), socijalnih

(timski rada, dogovor). Primjer „čudesnog aparata“: djeca istražuju

mogućnosti i nadodaju „izume“


- 66 -

Koristiti osnovne aparate (primjerice vagu i mikser pri izradi

rođendanskog kolača tj. kompetencije se vježbaju u konkretnoj

situaciji)

Istraživati kako rade pojedini aparati, sprave; rastavljati i

sastavljati (analiza i sinteza): primjerice zupčanici koji nešto okreću,

stara pisaća mašina, stari kazetofoni, radio-prijemnici…

Učiti kako učiti obuhvaća osposobljenost pojedinca za proces

učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje osobnog učenja i

savladavanja zapreka pri učenju, uključujući učinkovito upravljanje

vremenom i informacijama u samostalnomu i zajedničkom učenju.

Učenje, kao sposobnost prikupljanja, obrade i usvajanja novih znanja i

vještina (prema OECD modelu, Rychen i Salganik, 2003.) može se

tumačiti kao osnovna školska aktivnosti. Za uspješno učenje nužna je

stoga kognitivna spremnost djeteta. Uz opću mentalnu sposobnost

(inteligenciju), uključuje i razvijenost govora te niz specifičnih funkcija


- 67 -

u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja (High, 2008).

Kognitivno kompetentan pojedinac ima sposobnost izvođenja

konkretnih misaonih operacija analize, sinteze, apstrakcije i

generalizacije (primjereno dobi, uz poticaj prema fazi idućeg razvoja)

te raspolaže primjerenim fondom pojmova (High, 2008.; Klein i

Knitzer 2007.). Uz sposobnost logičkog mišljenja, ima razvijene

vještine divergentnog mišljenja pri rješavanju problemskih situacija,

istraživanja i stvaranja. Afirmativno pristupa problemskim situacijama,

samostalno istražuje moguća rješenja i uči konstruktivistički. Sposobno

je zapažati prostorno-materijalno i socijalno okruženje te zadržavati

združenu pažnju. Može obaviti zadatak po uputi te istodobno

samostalno istraživati nove mogućnosti. Djeca, roditelji i odgajatelji

partneri su u procesu učenja.

(u privitku primjer razrađenog projekta, na radionicama vježbe

razvoja projekta

Omogućiti djetetu stvaranje perceptivnih predodžbi svim

senzornim putovima. Važno je djetetu omogućiti igru „konkretnim“

materijalima i materijalima za stvaranje pojmova (količine i odnosa).

Koristiti različite izvore učenja: osobni doživljaj, iskustvo,

eksperiment, tiskovine (enciklopedije, slikovnice), audio-vizualne i

digitalne materijale. Djeca najbolje uče kroz projekt pri čemu temu i

sadržaj sami izabiru.

Primjerice:

naše tijelo“

magnetizam


- 68 -

„Djeca su osmislila sustav

napajanja za biljke koje su

posadili na terasi vrtića“

Socijalna kompetencija obuhvaća osposobljenost za međuljudsku

i međukulturnu suradnju. Socijalna kompetencija je usko povezana

s emocionalnom kompetencijom i odnosi se na djelotvorno

funkcioniranje u socijalnom kontekstu. Socijalna kompetentnost djece

podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije i suradnje s

vršnjacima i odraslima. Očituje se i u usvajanju društvenih normi

ponašanja, mogućnosti usklađivanja vlastitih potreba i želja pravilima i

ciljevima skupine te u mogućnosti socijalnog učenja prema modelu.

Socijalno kompetentno dijete ima razvijene kulturne navike (što može

biti i kulturološki determinirano) te zna predstaviti se, pozdraviti, nuditi

i tražiti pomoć. Socijalno kompetentno dijete može uspostaviti kontakt,

komunicirati, slušati, uživjeti se, biti obazriv, zajedno se igrati i raditi,


- 69 -

pomagati i prihvatiti druge, pridržavati se dogovora i pravila i rješavati

konflikte. Asertivno se zauzima za sebe i druge. Sposobno je inicirati i

održavati proaktivne odnose. Sposobno je snaći se u novim socijalnim

situacijama bez roditelja. Socijalne kompetencije djece razvijaju se u

poticajnom i uvažavajućem socijalnom okruženju, u raznolikim

interakcijama svih dionika procesa (djecom, odgajateljima, drugim

djelatnicima vrtića i roditeljima).

Vođenje, poticanje i usmjeravanje djeteta u usvajanju socijalno

prihvatljivog načina ponašanja i izražavanja emocija, odnosno

regulacija djetetovog ponašanja kroz omogućavanje kvalitetnih izbora

odgovarajućih odgovora u pojedinim socijalnim situacijama (prema

samoregulaciji) jedna je od temeljnih odgovornosti odraslih

Uloga odgajatelja poticati je:

prevladavanje egocentričnosti mišljenja kroz igru sa

starijim djetetom i/ili kompetentnijim vršnjakom u

zajedničkoj aktivnosti (igre uloga, igre s pravilima – sve što

omogućava zauzimanje tuđeg stajališta).

poimanje grupiranja – igre kartama, sličicama,

istovrsnim predmetima…uz verbalno upozorenje na bitne

sličnosti.

pripovjedanje, scenske igre, vođeni razgovor:

prepoznavati i analizirati različite odnose među ljudima – u

konkretnim situacijama, umjetničkim tekstovima i dr.

socijalne kontakte s djecom i odraslima, uz stvaranje situacija

i prilika u kojima će dijete što više glasno govoriti: govorne

igre, dramatizacija i igre s ulogama, prepričavanje priča i

događaja, pjesmice, zagonetke (nastupi djece za djecu i

roditelje)


- 70 -

omogućiti djeci i pozitivno vrednovati uspjeh (uvažavanje

svojih želja, uvid i razložno objašnjenje želja i potreba

drugih).

omogućiti djetetu susretanje s modelima poželjnog ponašanja,

učiti zajedno rješavati konfliktne situacije (ne „tko je kriv“

nego „što možemo svi napraviti da to riješimo“), kontrolirati

emocionalne reakcije te uskladiti vlastite i tuđe potrebe.

Takva ponašanja dijete najbolje „uvježbava“ putem igre. U

igri odgajatelj pomaže pri razradi dječjih ideja i sve više

postaje „tehnički“ pomagač koji se sve rjeđe upleće u tijek i

način igranja.

(razrađeno u „Aktivnosti u adaptaciji“ te „Grupna dinamika)

Emocionalna kompetentnost podrazumijeva stjecanje

određene emocionalne stabilnosti, prepoznavanje osobnih i tuđih

emocija, kontrola vlastitih emocija i kreiranje kvalitetnih

odgovora na zamijećene emocije drugih. Uz pretpostavljenu sigurno

privrženost s roditeljima, dijete zrelo za školu sposobno je bez roditelja

funkcionirati i suočiti se s pojedinim frustrirajućim situacijama koje

izazivaju tjeskobu, strah od neuspjeha ili su prijetnja djetetovom

samopoštovanju. Djeca proživljavaju i prenose sve one osjećajne

reakcije i obrasce ponašanja koje doživljavaju od drugih, ponajprije

svojih roditelja. Dijete interpretira interakcije između odraslih i u

odnosu prema sebi te na osnovu interpretacije osobnog iskustva,

oblikuje pozitivne ili negativne afektivne i ponašajne reakcije. Djeca s

bogatijom, potpunijom i emotivno sigurnijom koncepcijom socijalnog

okruženja (vrtić, obitelj) imaju više uspjeha u socijalnim odnosima s

drugom djecom što može doprinijeti razvoju samopouzdanja i

samopoštovanja. Djetetu treba omogućiti aktivnosti u kojima će

biti uspješno, koje može uspješno završiti. Izbjegavati razvoj osjećaja


- 71 -

inferiornosti natjecanjem i usporedbama. Djeci pružati pozitivnu

povratnu informaciju, pri čemu vrednujemo dječji trud, a ne osobnost

(„Vidim da si se potrudio, mislim da si jako dobro…“, a ne „Ti si dobar

/loš“). Ako uspijemo osigurati djeci razvoj osjećaja uspješnosti

aktivnosti i kompetentnosti, razvit će se emocionalna stabilnost te

samopouzdanje i samopoštovanje, ali i intelektualna znatiželja,

marljivost i aktivna zainteresiranost za školsko učenje. Uz razvoj

pozitivne slike o sebi djeci treba omogućiti prepoznavanje osjećaja i

potreba, bolje razumijevanje sebe i drugih (kroz pripovijedanje,

„zamrzavanje“, interpretiranje i analiziranje socijalnih situacija).

Koristiti podržavajuću, toplu i otvorenu komunikaciju kao model.

Istodobno, poticati dječju ekspresivnost u okviru društveno

prihvatljivih modaliteta.

Inicijativnost i poduzetnost odnosi se na sposobnost pojedinca da

ideje pretvori u djelovanje, a uključuje stvaralaštvo, inovativnost,

kreativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposobnost planiranja

i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Dijete spremno za školu

afirmativno inicira socijalne situacije, planira, organizira i provodi

aktivnosti. Ima razvijenu svijest o značajnosti stvaralačkoga

izražavanja ideja, iskustva i emocija. Ima pozitivan stav prema

promjenama. Unutrašnje je motivirano te preuzima odgovornosti za

Potičemo djecu da:

samostalno promišljaju i izabiru teme i sadržaje projekata;

poduzimaju inicijativu, planiraju i osmišljavaju aktivnosti,

uočavaju logične veze i odnose te kreiraju divergentna

rješenja,

planiraju potrebne aktivnosti (tko želi što napraviti)


- 72 -

razvijati ekonomski pismenost (primjerice štedjeti i /ili

posuditi novac, uložiti ga te prodati proizvod).

osobno djelovanje (izgrađuje unutrašnji lokus kontrole).

Specifične kompetencije , primjerice:

a) Senzo–motoričke i motoričke kompetencije kao

sposobnosti organiziranja prostora, te istraživanja i rješavanja

različitih fizikalnih problema (ravnoteže, statike, kosine i slično).

b) Organizacijske kompetencije djece odnose se na njihovu

sposobnost osmišljavanja, iniciranja, organiziranja, obavljanja i

samoprocjene vlastitih aktivnosti, spremnost djeteta na donošenje

odluka koje se tiču njegovih aktivnosti, sposobnost (samo) iniciranja

aktivnosti djeteta, te mogućnost prilagodbe djeteta novim,

promjenjivim situacijama i okolnostima (fleksibilnost i adaptabilnost).


- 73 -

Izražavanje (jezično, glazbeno, pokretom..) kao

kompetencija

Dijete predškolske dobi samostalno se izražava različitom

modalitetima pri čemu izražava svoje misli i osjećaje, kreativnost i

spoznaju (logičnko i divergentno mišljenje). Sloboda izražavanja

zavisna je od okruženja (poticaja i materijalnih uvjeta), socijalne

potpore, pozitivne slike o sebi (samopouzdanje i samopoštovanje)

primjerice glazbeno izražavanje:istraživati zvukove

Modeliranje, prostorno oblikovanje – istraživanje i izražavanje

oblika i svjetla


- 74 -

Samostalnost je preduvjet razvoja kompetencija. Djecu stoga

potičemo da samostalno skrbe o sebi, a pozitivno vrednovanje njihovog

truda i postignuća razvija njihovo samopouzdanje. Djeca pri tome

upoznaju uspjeh i neuspjeh, poboljšavaju koncentraciju i upornost.

Potiče se uravnoteženost skrbi o sebi i svojim stvarima (prepoznaje

osobno vlasništvo) u odnosu na grupu (skrbi o drugima, poštivanje

vlasništvo drugih, asertivna ponašanja u okviru društvenih normi).

Stvarati uvijete, poticati i podržavati sve vrste

samostalnih aktivnosti (uvažavajući sigurnost djeteta) te

pružati pozitivnu povratnu informaciju.

Osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat

svoga djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i

kompetentnost.

Stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva u djece.

Digitalna kompetencija (ICT) podrazumijeva osposobljenost

za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske

tehnologije za rad u osobnomu i društvenomu životu. ICT

kompetencije djece predškolske dobi podrazumijevaju ograničeno i

kontrolirano korištenje računala za što su primarni odgovorni odrasli.

Dijete predškolske dobi može znati osnovnu namjenu računala te

razviti vještine osnovne uporabe računala. Iako se najviše koristi za

igrice (što ima niz negativnih popratnih pojava) djeca uz računalo

mogu učiti us potporu specijaliziranih programa (primjerice Učilica,

Sunčica

Razvoj ICT kompetencija djece pretpostavlja odgovornost

odraslih čija je uloga tumačiti značajnost odgovornosti te biti kvalitetan

model. Digitalna pismenost razvija se zavisno od uvjeta okruženja.


- 75 -

Fizički status djeteta u godini pred školu pretpostavlja

razvoj krupne i fine motorike te okulo-motornu koordinaciju. Uz

pretpostavljeni uredni psihofizički razvoj i odsustvo zdravstvenih

poteškoća, dijete zrelo za školu vješto se samostalno kreće te može

ispuniti specifične psihofizičke zahtjeve primjerice specifične napore

(sjedenje, nošenje školske torbe) i samostalnost (svlačenje, oblačenje,

higijenske navike).. Istodobno, fizički status djeteta nije ograničenje za

uključivanje u školu.

Strukturalna određenja fizičkog statusa djeteta spremnog za

polazak u školu mogu se prihvatiti kao smjernice sadržaja i aktivnosti

odgojno- obrazovnog rada: svakodnevno mato tjelesno vježbanje,

pokretne igre, kretanje na zraku, pokretne igre djece.

*na radionicama će biti organizirane pojedine vježbe „brain-gim“

programa

Sve navedeno ne događa se kao izdvojena aktivnost nego kroz

projektno učenje (razrađeno u prikazu projektnog načina rada).

Polazište kvalitetnog rada je razvoj samopoštovanja i samopouzdanja

djece što je i željeni ishod odgojno-obrazovnog rada. Nalazi brojnih

istraživanja ukazuju na pozitivnu povezanost samopouzdanja i

samopoštovanja djece uz kasniji akademski (školski) i životni uspjeh.

Samopoštovanje je znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko

smo. Samopouzdanje je pouzdanje (povjerenje) u samog sebe i osobne

sposobnosti. Samopoštovanje nije odraz samo vlastitih procjena nego

proizlazi i iz reakcija drugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su

nam važne. Izražavanje ljubavi odlučujući je faktor u razvoju

samosvijesti. Samosvijest potiču: kad nas najvažniji ljudi u životu

„vide“ i priznaju zbog toga i kada osjećamo da smo drugim ljudima

vrijedni zbog toga tko smo.


- 76 -

Slika o sebi stvara se cijelog života, a u predškolsko doba osobito

intenzivno Stvarajući sliku o sebi djeca stvaraju okvir za način

doživljavanja svijeta oko njih i način komuniciranja s njim.

Ako su djeca prihvaćena, poštovana i uvažena za to što jesu i

kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i negativne

strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopoštovanje.

Ako odrasle osobe koje su djeci važne omalovažavaju, vrijeđaju,

okrivljuju i odbacuju djecu, djeca će razviti negativne stavove prema

sebi te nisko samopoštovanje. Uobičajeni znakovi koji nas mogu

uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su: potreba da

neprestano pobjeđuje u igrama, perfekcionizam, pretjerana

samokritičnost, pretjerano hvalisanje, privlačenje pažnje

neodgovarajućim ponašanjem, povučenost ili sramežljivost, plačljivost,

pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi, strah od toga da

pokuša nešto novo, stalno traženje isprika, prebacivanje odgovornosti

ili krivnje na druge, antisocijalno ponašanje, nepovjerenje prema

ljudima, stalna potreba da se ugodi drugima, nesposobnost da kaže

"neću" ili odbije nešto što ne želi, nesposobnost donošenja vlastitih

odluka ili izbora.

Optimistična djeca prave planove za akcije, postavljaju ciljeve

koje žele ostvariti, usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade,

suočavaju s problemima i znaju tražiti pomoć. Odgajatelj usmjerava

dijete na pozitivne stavove. Nije prihvatljivo kritiziranje dječjih

postupaka. Kod zamijećenih neprihvatljivih ponašanja potrebno je

usmjeriti dijete na sagledavanje posljedica te istodobno, mogućnosti

izbora kvalitetnih ponašanja.


- 77 -

Opće smjernice

Dogovaranje (formiranje pravila): svaka odgojna skupina ima

svoju specifičnu kulturu („kako mi to ovdje radimo“), svoja specifična

ponašanja, rituale (primjerice poseban pozdrav, kulturu blagovanja,

proslavu rođendana…) i norme (primjerice“čekao red“) koje je

potrebno izgrađivati, a ne nametati. Poštivati smjernice:

uključiti dijete u dogovaranje (donošenje pravila),

objasniti djetetu čemu služi dogovor (pravilo),

biti specifičan (dogovoriti što je prihvatljivo, a ne što se

ne smije),

pružiti pozitivnu povratnu informaciju.

Odlučivanje : Donošenje odluka je vrlo važna životna vještina.

Tijekom čitavog života čovjek donosi odluke i snosi njihove posljedice.

Djete učio odlučivati kada ima mogućnost izbora. Ne treba davati

djetetu otvorene izbore, nego uvijek navesti što dolazi u obzir. Treba

poštovati djetetove odluke čak i ako vidite da je dijete odlučilo loše (ako

nije preopasno), da bi dijete samo shvatilo posljedice svoje odluke. Nije

prihvatljivo da djetetu da svaki čas mijenja svoje odluke nego ga

potičemo da ustraje, a odluke mijenja kada procijeni moguće negativne

posljedice.

Omogućite djetetu doživljaj uspjeha i suočavanje s neuspjehom

Ništa ne djeluje tako dobro na razvoj samopouzdanja kao uspjeh,

stoga djeci moramo omogućiti da dožive uspjeh. Dovoditi ih u različite

situacije kako bi otkrila u čemu su dobra. Pritom djecu potičemo i

pomažemo, ali ne više nego što je potrebno.


- 78 -

Zajednički rad, igra i druženje treba biti ugodno za dijete. Ne

propustite stoga pozitivno vrednovati dječji trud, primjerice: Vidim da

si se zaista potrudio. Mislim da si to jako dobro napravio, možda bi

mogao još.. Što ti o tome misliš?.

Dijete nemojte „podučavati“, radije istražujte zajedno i potičite

dijete da „uči“ Vas. Ako iskažete nestrpljivost ili ste prezahtjevni, dijete

će iskazati otpor i odbojnost.


- 79 -

Prilog 3.

AKTIVNOSTI U ADAPATACIJI

(postupci i uloge odgojitelja, moguće aktivnosti djece i roditelja )

Adaptacija ne bi smjela biti proces prilagodbe djece na vrtić već

prihvaćanje, uključivanje i međusobno uvažavanje djece i vrtića.

Očekivani ishod:

izgrađivanje sigurne privrženosti u odnosu dijete- odgojitelj i

djece međusobno i grupnog zajedništva,

prihvaćanje vrtića kao sigurnog mjesta,

interaktivni odnosi svih uključenih u program.

Priprema odgojitelja:

Opravdano je pretpostaviti da će, uključivanjem djece u program

predškole, biti ugrožene dječje psihološke potrebe: potreba za

pripadanjem (jer se odvajaju od poznatog i /ili ima li prijatelje);

sigurnosti, samoostvarenošću (postignućem), zabavom (što se djeci

privlačno događa u vrtiću). Potrebno je prije početka programa

kontaktirati roditelje (skrbnike) i predstaviti se (kao stručna i odgovorna

osoba).

Što odgojitelj savjetuje roditeljima : ponašanja roditelja koja će

olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić (Djeca u svojim ponašanjima

pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća

roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i

nepovjerljivo.)


- 80 -

Pozitivan stav roditelja prema vrtiću - Povjerenje u osobe koje

će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete - Boravak s djetetom u

vrtiću tijekom prvog dana

Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj

grupi.

Redovito dovođenje djeteta u vrtić. Svakodnevnim dolaskom

dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja -

boravak u vrtiću - povratak roditelja nakon određenog vremena

- Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu,

flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može

umiriti (tzv. prijelazni objekt)

U terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena

koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. "…idem kupiti

novine; idem na posao" i sl.). - naglasiti potpunu vjerojatnost

svog povratka ("kad to obavim vratit ću se po tebe"). - navesti

odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu ("teta će te

čuvati dok se ja ne vratim").

Definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme

boravka u vrtiću ("ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po

tebe").

Kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja

dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na

dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u

vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u

djetetovu sobu i sl.). NE sakrivati se pri odlasku!

Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi

(kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu).


- 81 -

Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi,

zadržati/poigrati na hodniku.

1. Dobrodošlica / postupci odgojitelja : Predstavljanje i

upoznavanje

Pano za roditelje: nekoliko rečenica o stručnim

kompetencijama odgojitelja (npr: „Vjerujem u razvojne

potencijale svakog djeteta“, „Svakom djetetu pristupam

individualno“…)

Akreditivi na odjeći (ime/ velika tiskana slova i neki znak /

simbol; za djecu i odgojitelje)

Fizički: dočekati djecu i roditelje na nogama; rukovati se i

predstaviti (spustiti se na razinu djeteta kada se upoznajemo s

djetetom)

Verbalno: samo afirmativne rečenice („Vidim velikog

dječaka“ a ne „Je li se stidiš?“)

2. Zajedničke aktivnosti / poticaji za uključivanje djece i

roditelja (uz materijale navedene pod „grupa“):

Otisci ( ruka dijete – roditelj): tempera ili kolaž – složiti

pano/ otisci svih u grupi

Moja zastavica, vjetrenjača, avion, brod, „zijevalice“, čarobni

štapić, „veseli zvončići“ (mobili); (scenska)lutka... zajedno

izrađuju roditelj i dijete

Moja čarobna kutija / moj pretinac: dijete i roditelj zajedno

ukrašavaju kutiju u kojoj će ih sutra čekati iznenađenje (može

slatkiš, sličica, radni list..) ili će oni donijeti nešto „svoje“

(dijete se navikava na vrtić kada je spremno nešto svoje

ostaviti u vrtiću)


- 82 -

„Moj kamenčić“ (obluci ili neka druga autohtona plodina,

neobičnog izgleda ili samo dovoljno glatki za oslikavanje)-

navesti ime i ukrasiti ( zajedno će predstavljati grupu)

„ljepljivi baloni“ napuhani balon utrljati u kosu da se

„zalijepi“ (elektricitet)

radna bilježnica ili mapa: „Ovakav sam samo ja – ne postoje

ista dva“ (pune zajedno dijete i roditelj : ukrašavaju ili rade

„radni list“); koristi se tijekom provedbe programa (priložene

teme)

„kutije iznenađenja“ (čarobna vrećica) : tajanstveni predmet

koji djeca i roditelji zajedno otkrivaju ili pogađaju (npr: traži

se „blago“ vrećica bombona koje podijelimo kad se

„pronađe“); mirisne i /ili zvučne kutije (pogađaju zajedno

djeca i roditelji) ›poslije ih djeca sama izrađuju (npr:“morsko

dno“)

„vizualni rasporedi“: označiti kutiće / centre aktivnosti slikom

(fotografijom, može aktivnosti djece i pisano npr:

„slikovnice“ + fotografija djece kako listaju slikovnice; natpis

„ručak“ koji se koristi samo kad se spremamo na ručak)

3. Socijalni poticaji

Scenska igra odgojitelja za djecu i roditelje koja može prerasti

u aktivnosti kreativnog izražavanja npr: izražavanje

scenskom lutkom (roditelji ili djeca); izrada lutki, predmeta,

ilustracija…

Predstavljanje na „mikrofon“ (može i karaoke): onaj tko se

predstavlja (dijete i roditelj) su na podiju; pružiti pozitivni

feedback.


- 83 -

Zajedničke igre : U potrazi za čarobnim, masaža („vremenska

prognoza“, koliko nas stane na stolicu… vidi : grupna

dinamika); „kutije iznenađenja“

o „ogledalo“ (dijete – roditelj › dijete –dijete)

o „telefon“ : važne poruke na rastanku (šalice ili limene

kutije i konopac između)

Grupa : formiranje grupe

o Akreditivi: pripremiti akreditive na kojima će roditelj i

dijete napisati svoje ime i ukrasiti ga (dijete)

o Grupna galerija: fotografije i/ili crteži (autoportreti ili

crtež roditelja: Moje dijete; napisati nešto lijepo o svom

djetetu)

o Izložbeni pano: što ovo dijete dobro radi, u čemu je

uspješno (donijeti fotografiju od kuće, napisati

postignuća)

o GRUPNO IME ( i znak, simbol) - „glasanje“: odgajatelj

ponudi 2-3 naziva; djeca i roditelji mogu glasati za jedan

od naziva ili predložiti neki drugi


- 84 -

Grupna povezanost :

o kartica prijateljstva (svako dijete na svoju karticu

upisuje svoje prijatelje a oni to „potpisom“ potvrđuju);

može i na „zijevalicu“

o Album pozitivnih sjećanja: ukoliko su u grupi djeca

koja su već bila uključena u rad grupe – dobro je

podsjetiti se na postignuća

o „moja biljka“: roditelj i dijete zajedno zasade (npr:

grah jer brzo raste) – dijete će (između ostalog)

dolaziti u vrtić brinuti se o „svojoj“ biljci

o Dan prijateljstva: nakon nekoliko dana boravka u

vrtiću ( mogućnosti: svi su prijatelji – dobivaju

„smješka“ ili sl; svatko donosi neku

sitnicu/slatkiš,igračku pa se izvlači)

grupni plan: zapisati planirane aktivnosti (na relativno

kratki period) uz zaduženja / „važne uloge“ pojedinaca

grupno crtanje; bojice šaralice

Suradnja (može kao zajednička aktivnost djece i roditelja) :


- 85 -

o mimoilaženje na konopcu (konopac je na tlu- dvoje djece

boso kreće po konopu sa različitih strana

o udvoje smo jači: zajednički nositi balon (ili nešto drugo;

glavama, ramenima, guzama…) ili ga držati u zraku

o koliko djece može sjesti na jednu stolicu (u adaptaciji:

koliko roditelja)

o zajedno se kretati: hodati „tronoške“( dvoje djece zavežu

nogu uz nogu); klečati jedan prema drugom, zagrliti se u

struku i tako se kretati; sjediti na tlu leđima okrenuti jedni

drugima a „zakačeni“ laktima – zajedno ustati.

Osobna postignuća djece:

o „zvjezdice“ osobnih postignuća: što sve vrijedno i

važno pojedino dijete može (zavezati uzice, oprati

ruke..) ; „zvjezdice“ zajedničkih postignuća kada se

formira grupa

o MOJE ŽELJE : „zvjezdice“ za želje i kraci za

„pomoćnike“; „čarobni štapić“ › što bi promijenio;

o radna bilježnica / mapa: OVAKAV SAM SAMO JA

– NE POSTOJE ISTA DVA (ukrasiti, puniti u

suradnji s roditeljima): kako sam dobio ime, tko mi ga

je i zašto dao, autoportret + kako me „vidi“ mama,

tata…; otisak dlana, stopala, usta + mamina, tatina

ruka, usta…; moja obitelj = “važni drugi“ (može kao

latice cvijeta).


- 86 -

Prilog 4.

Prijedlog tema za razvojnu mapu

Sliko priča - slikovnica JA

1. Slika/ fotografija ili autoportret „Ovakav sam samo ja – ne

postoje ista dva“

2. „mjere“: visina, težina (poticati samostalno mjerenje djece;

moguće u dogovoru s zdravstvenim voditeljem)

3. Slika „Ja beba“: bio sam mali pa sam narastao (u suradnji s

roditeljima)

4. Kako sam dobio ime ?- ispunjava roditelj

5. Otisak ruke/ dlana i stopala (ili samo obris)

6. Što sve vrijedno znam / radim (djeca crtaju, odgojitelj može

upisati)

7. Moja obitelj

8. Moji prijatelji ( djeca crtaju i pišu)

9. Po čemu se zna da smo prijatelji? Što zajedno radimo?

10. Ja kad sam sretan (tužan)

11. Moja prava (popratiti fotografijama i dječjim iskazima):

a. Živim zdravo, dobro jedem, brinem o osobnoj higijeni,

vježbam.

b. Pazim na okruženje (uređujem prostor, recikliram

smeće…).

c. Vrijedno radim.


- 87 -

d. Igram se s prijateljima i pomažem im (u afirmativnoj

formi, a ne ne tučem se).

e. Govorim polako lijepe riječi (u afirmativnoj formi, a ne

ne derem se).

12. Najviše volim jesti, piti, nositi, …

13. Gdje volim ići, što volim čitati (slikovnica).

14. Naučio sam…

15. Kad narastem biti ću …


- 88 -

Prilog 5.

Prikaz projektnog načina rada

Kompetencija „učiti kako učiti“ obuhvaća osposobljenost

pojedinca za proces učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje osobnog

učenja i savladavanja zapreka pri učenju, uključujući učinkovito

upravljanje vremenom i informacijama u samostalnomu i zajedničkom

učenju. Može se tumačiti kao osnovna školska aktivnosti.

Za uspješno učenje nužna je kognitivna spremnost djeteta,

razvijenost govora te niz specifičnih funkcija u području percepcije,

pažnje, pamćenja i mišljenja. Dijete spremno za školu treba imati

sposobnost izvođenja konkretnih misaonih operacija analize, sinteze,

apstrakcije i generalizacije te raspolagati određenim fondom pojmova.

Uz sposobnost logičkog mišljenja, ima razvijene vještine divergentnog

mišljenja pri rješavanju problemskih situacija, istraživanja i stvaranja.

Afirmativno pristupa problemskim situacijama, samostalno istražuje

moguća rješenja i uči konstruktivistički. Sposobno je zapažati

prostorno-materijalno i socijalno okruženje te zadržavati združenu

pažnju. Može obaviti zadatak po uputi te istodobno samostalno

istraživati nove mogućnosti.

U programu predškole proces dječjeg učenja teče holistički

(cjelovito). Dijete prihvaćamo kao aktivnog čimbenika – dijete je

subjekt koji samostalno bira sadržaje učenja. To nas usmjerava

primarno na proces učenja, a ne nužno na predmet učenje. Predmet

učenja može biti svaka pojavnost iz okruženja na koju je usmjeren dječji

interes. Uloga odgajatelja pri tom je kreirati prostorno materijalno

okruženje i primjerne socijalne poticaje koji će omogućiti dječje učenje.

Projektni način rada optimalni je modalitet dječjeg učenja.


- 89 -

Primjer

Projekt „ZIMA“

Odgajatelj planira „Poticati dječje doživljajno i istraživačko

učenje“. Pri tom podrazumijeva kreirati socijalne situacije (posjete,

šetnje, male scenske igre) i prostorno-materijalne uvjete koji će

omogućiti djeci promatranje, zapažanje, analiziranje i zaključivanje o

vremenskim prilikama, promjenama u prirodi te uzročno-posljedičnim

vezama i odnosima. Djecu se potiče (ali nipošte ne prisiljavati ili

jednosmjerno podučavati) promatrati, istraživati i zaključivati (po čemu

prepoznajemo zimu), verbalizirati i dokumentirati zapaženo. Tako

nastaju interaktivni plakati koji prate proces dječje spoznaje.


- 90 -

Svrha interaktivnih plakata je usmjeravanje dječje pažnje, prikaz

tijeka spoznajnih i istraživačkih aktivnosti, dokumentiranje procesa,

naglašava uloga djece i njihova postignuća. Djecu potičemo voditi i

fenološki kalendar (bilježenje zapaženih promjena u prirodi), poglavito

zapažati promjene u neposrednom okruženju. Jedan od situacijskih

poticaja je i okupljanje ptica na grani stabla ispred vrtića.

Odgajateljica je fotografirala zamijećeno. Djeca su istražila koje

su to price – poticani su zapažati boju, izgled, ponašanja ptica. Djeca se

navikavaju koristiti različite izvore znanja (enciklopedije, slikovnice,

web) te samostalno zaključivati i argumentirati osobne prosudbe.

Sve što djeca istražuju korisno je popratiti interaktivnim plakatima.


- 91 -

Prateći dječji iskazani interes, odgajateljice osmišljavaju malu

scensku igru. O tome se dogovaraju s djecom te obavještavaju roditelje.

Zainteresirana djeca izrađuju prigodni plakat. Djeca su poticana

osmisliti i predložiti događanja te sve to i dokumentirati.


- 92 -

Male scenske igre dobro je redovito koristiti u neposrednom

radu. Scenska lutka omogućava lakše uspostaviti kontakt s djecom te

istodobno može biti kvalitetan poticaj za različite aktivnosti djece.


- 93 -

Korištenje scenske lutke u neposrednom radu, osim što treba

poštivati načine kretanja lutke i komuniciranja s djecom, osobito

naglašava socijalne rituale. I scenska lutka i akteri procesa trebaju se

predstaviti i pozdraviti te omogućiti povratne, interaktivne reakcije.

Pojedina djeca mogu dobiti i osobite uloge (primjerice DJ koji tijekom

scenske igre pušta glazbu kao podlogu događanja).

Scenska igra u ovoj socijalnoj situaciji imala je značenje početnog

poticaja koje je iniciralo aktivnosti djece.

Centar scenskog izražavanja

Djeca sama osmišljavaju i nadograđuju. Svrha je poticati

izražavanje djece (ekspresivni govor, obogaćivanje rječnika,

interakcije, rješavanje problemskih situacija). Djecu se potiće preuzeti

inicijativu (izrađivati nove lutke, smišljati zaplete i rješenja)


- 94 -

Centar početnog čitanja i pisanja

Osim korištenja šablona (koje imaju ograničenu korist iako

doprinose razvoju fine motorike), djecu potičemo „zapisati“ i

dokumentirati doživljaje i proces.

Centar modeliranja i oblikovanja:

Igre slanim tijestom osim što razvijaju finu motoriku i

okulomotorike, potiču dječju kreativnost te istraživanje fizičkih

pojavnosti (primjerice statika)


- 95 -

Centar za modeliranje i oblikovanje (reciklažni i prirodni

materijali) može potaknuti dječju kreativnost te istraživanje samih

materijala (primjerice drvo što može biti polazište novog projekta)

Razvoj dječjih spoznajnih kompetencija („učiti kako učiti“)

prepoznatljivo je po raznovrsnim istraživačkim aktivnostima,

korištenju različitih izvora spoznaje te dokumentiranju procesa.


- 96 -


- 97 -

Istražujući zimu pažnja djece usmjerava se na „led“ (agregatna

stanja vode). Odgajatelj ih potiče istražiti kako se zamrzava, što se

događa s različitim materijalima (što se ne-zamrzava, kako nastaje led).

Istraživačko-spoznajne aktivnosti: podrazumijevaju

aktivnosti rješavanja „problema“: proučavanje, iskustveni doživljaj

(percipiranje, razlikovanje, imenovanje..veličina, boja, oblika odnosno

– vezano uz sva osjetila : vid, sluh, miris ), istraživanje (za što služi..;

što možemo napraviti s…), eksperimentiranje, isprobavanje,

zapažanje, bilježenje, uočavanje i otkrivanje uzročno posljedičnih veza

i odnosa; stvaranje pojmova, uspoređivanje, razlikovanje,

zaključivanje, traženje rješenja, kritično mišljenje

Raznovrsno izražavanje i stvaranje podrazumijeva poticanje

svih modaliteta:

o verbalno izražavanje: imenovanje, izražavanje cijelim

rečenicama, usvajanje novih riječi (npr: dodavanje

pridjeva).

o izražavanje pokretom (ples, euritmija, pantomima..)

o izražavanje scenskom lutkom

o likovno izražavanje modeliranje, oblikovanje


- 98 -

Razvoj projekta – djeca istražuju „led“ (agregatna stanja

vode)

Istraživanja usmjerena na razumijevanje pojma zime, usmjerila

su dječju pozornost na istraživanje hladnoće. Kao izvor hladnoće djeca

prepoznaju hladnjak te samoinicijativno dolaze na ideju zamrzavanja.

Odgajatelj ih potiče zamrznuti što više materijala kao bi djeca

iskustveno otkrila što se sve (ne)može zamrznuti.


- 99 -

Prilog 6.

Proslava rođendana kao poticaj razvoju samopouzdanja i

samopoštovanja djeteta

Uključivanje roditelja u izravni odgojno-obrazovni rad višestruko

je značajno. Aktivnim sudjelovanjem u planiranju, provedbi i

vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa, roditelj stječe uvid u proces,

upoznaje se s socijalnim okruženjem, može lakše razumjeti reakcije

djeteta i zajedno s njim analizirati aktivnosti.

Sudjelovanje roditelja u proslavi rođendana može pozitivno

utjecati na izgrađivanje samopouzdanja i samopoštovanja djeteta te

izgrađivanju sigurne privrženosti. Kroz interaktivne odnose djeca i

roditelji mogu razvijati socio-emocionalne kompetencije.

Uključivanje roditelja u rođendanske svečanosti trebalo bi biti

sustavni proces u kojem roditelj razumije, prihvaća i aktivno razvija

osobnu ulogu u procesu izgrađivanja osobnosti svog djeteta. Prije

provedbe projekta roditelje je potrebno upoznati s značajnošću projekta

te očekivanom dobrobiti za dijete, ali i za cijelu odgojnu skupinu.

Rođendanske proslave potrebno je dogovorili sa svim

čimbenicima, a sudjelovanje roditelja ne bi smjela biti prisila nego

odgovoran odabir. Sam termin proslave i aktivnosti se dogovaraju.

Proslava rođendana samo je dio projekta izgrađivanja pozitivnog

identiteta djece. Potrebno je zato potaknuti dječje istraživanje i

refleksije koje ukazuju na način kako dijete razumije i tumači rođendan.

Uz spoznajne istraživačke kompetencije, akcent je na

emocionalnom doživljaju te razvoju socio-emocionalnih kompetencija.

Djecu potičemo verbalizirati osobna iskustva: kakav je bio a kakav je

sada (mali-veliki), što sve zna – može, kako želi proslaviti rođendan,


- 100 -

tko će mu pomoći… (zapisati „važne pomagače“ npr: rezanje voća za

rođendansku tortu)

Kako bi se roditeljima olakšalo uključivanje i priprema proslave,

djeca su uz potporu odgajatelja izradili „uputstvo“.

Pretpostavljeni tijek procesa podrazumijeva prihvaćanje rituala

koji su već izgrađeni na razini skupine. Djeca dogovaraju što će se i

kako događati: koji kolač želi slavljenik, tko će mu pomoći izraditi

kolač, tko će servirati stol… Dogovoreno se dokumentira- zapisuje i/ili

crta. Ovi rituali temeljeni su na vrijednostima:

Dijete je aktivnim čimbenik osobnog odgoja i obrazovanja –

ima mogućnost samo birati i odlučivati,

Samostalnosti i asertivnosti (norma „što želiš – potrudi se i

napraviti; možeš tražiti i dobiti pomoć prijatelja).

Rituali su dio kulture vrtića te doprinose izgrađivanju socio-

emocionalnih kompetencija: upoznavanje, pozdravljanje, samostalno

izražavanje, predstavljanje (uz isticanje osobnih jakih i pozitivnih


- 101 -

osobina), prihvaćanje normi, čekanje reda, čestitanje, uočavanje i

isticanje vrijednosti drugih.

Slavljenik predstavlja djeci svoje roditelje (kako se zovu, što

vrijedno rade, što on kod nje najviše voli… djecu potičemo otvorenim

pitanjima). Djeca u skupini se predstavljaju roditeljima ( osobno ime pa

naziv skupine npr: Ivana Smješkić). Roditelji djeci predstavljaju

slavljenika (primjerice: kako su željeli upravo takvog dijete, kako su

izabrali ime, kako je dijete bilo mala, a naraslo veliko, što sve zna i

može). Roditelji mogu donijeti „čarobnu vrećicu“(primjerice odjeća za

bebe)- djeca pogađaju predmet u vrećici. Djecu potičemo istraživati:

kako je dijete naraslo, od čega djeca rastu, koji je značaj ljubavi i skrbi

obitelji u odrastanju djece. O tome se može izraditi plakat. Roditelj

može ispričati najdražu priču svog djeteta (skupini koja želi slušati

priču).

Centar početnog čitanja i pisanje: izrada čestitke – djeca, osim

što oslikavaju čestitke, upisuju želje za slavljenika.


- 102 -

Na panou u centru početnog čitanja i pisanja su dostupna slova

(na „čičak-traci“) kojima djeca mogu naznačiti aktualna događanja,

pisati poruke, preslikavati neki drugi tekst ili poruku.

Očekivati ishod je razvoj početnog čitanja i pisanja, globalno

zahvaćanje / čitanje, prepoznavanje i imenovanje slova, glasovna

analiza i sinteza, ali i razvoj empatije i prijateljstva.

Djeci su dostupni i drugi centri koje djeca mogu samoinicijativno

prestrukturirati i nadopunjavati materijalima:

Centar za modeliranje : kartoncin (tvrđi papir), perlice,

neoblikovani materijal. U ovom centru djeca najčešće

izrađuju „slavljeničku krunu“ ili pak neki drugi ukras koji,

njihovom procjenom, odgovara prigodi. Djeca često izrade i

krunu za roditelje vrednujući tako ulogu roditelja u osobnom

odrastanju.

Istraživački centar: veliki papir , olovke, rengenske

fotografije, slikovnica „Ljudsko tijelo“...gdje djeca, koristeći

dostupnu literaturu i materijale istražuju ljudsko tijelo, od

čega i kako rastemo. Djecu potičemo izrađivati interaktivne

plakate na kojima djeca dokumentiraju proces zapisujući i

grafički prikazujući proces spoznaje.

Aktivnosti oko pripreme rođendana najčešće, zavisno od želje

slavljenika, uključuju izradu rođendanskog kolača i serviranje svečanog

slavljeničkog stola. Izrada kolača cjelovito potiče razvoj kompetencija

djece te uključuje razvoj pismenosti (korištenje, čitanje ali i pisanje i

izradu novih recepata), matematičkih kompetencija (mjerenje,

uočavanje omjera i kauzalnih veza), tehnološke kompetencije (upotreba

različitih aparata primjerice miksera, kuhinjske pećnice), timski rad,

suradnju i dogovor (podjela uloga / zadataka).


- 103 -

Sustavnim radom djeca su tijekom godine izradila nekoliko

„knjiga recepata“ (u pravilu 2-3 recepta za kolače). Potičemo ih da sve

što rade, istraže, doznaju istodobno i dokumentiraju. Dječje

dokumentiranje procesa korisno je tijekom planiranja i provedbe

aktivnosti te istodobno služi kao pozitivna povratna informacija (što

smo sve radili – uspjeli) i poticaj za daljnji rad. Svako dijete ima

osobitu, značajnu i prepoznatljivu ulogu. Uloge se prethodno

dogovaraju i zapisuju, ali se mogu i redefinirati tijekom aktivnosti.

U izradi slavljeničkog kolača svaka je uloga značajna te

kvalitetno doprinosi ishodu. Djecu potičemo da to pozitivno vrednuju.

Ocrtavanje papira za pečenje (precrtavanje zadanog uzorka,

prepoznavanje i imenovanje likova) zajednička je aktivnost koja potiče

suradnju i dogovor.


- 104 -

Djeca samostalno ljušte jabuke što potiče razvoj spretnosti i

koordinacija pokreta, razvoj sitne muskulature šake i okulomotorike,

usvajanje pravilnog rukovanja alatima.

Samostalno planiranje potrebnih aktivnosti i postupaka, podjela

uloga i suradnja, ciljna usmjerenost i motivacija djece, višestruko se

pozitivno reflektira na grupne procese, poglavito jačanje grupne

povezanosti i izgrađivanje sigurne privrženosti. Istodobno, izvjesnost

uspjeha jača dječje samopouzdanje i samopoštovanje.


- 105 -

Najmlađe dijete u skupini ima važan zadatak – pridržava cjedilo

koje služi za odvajanje žumanjka od bjelanjka. Uspješno obavivši

zadatak, dječak razvija samopštovanje i samopouzdanje. Ostali

pozitivno vrednuju njegov trud te opravdano procjenjuju da bez njegove

pomoći ne bi uspjeli.


- 106 -

I ostala djeca sudjeluju sa značajnim zadacima:

Mjere i broje žlice brašna, šečera…razvijaju tako

matematičke i suradničke kompetencije.

Djeca samostalno koriste aparate (mikser, pečnicu). To

nipošto ne znači da ćemo ih prepustiti samima nego učiti

odgovornom korištenju uz primjerenu samozaštitu.

Opravdano je pretpostaviti razvoj različitih aktivnosti:

o raznovrsne igre: simboličke i imitativne;

o raznovrsnog izražavanja i stvaranja: likovno, glazbeno;


- 107 -

o istraživačko spoznajne : identificiranje, klasificiranje,

bilježenje, objašnjenje, analiza i sinteza.

Kultura blagovanja (stola) značajni je čimbenik kulture zajednice.

Temeljena na vrijednostima, poglavito kulturnom identitetu i

socijalnim kompetencijama, kultura blagovanja razvija se kao ritual i

može doprinijeti povezanosti članova skupine. Djeca samostalno

serviraju stol odabirući svečani stolnjak, ubruse, navlaka za stolicu.

Slavljenik ima ključnu ulogu pri izboru i postava i pomagača, a

odgajatelj potiče uključivanje sve djece. Potiče se i samoposluživanje

djece.

Socijalni rituali – čestitanje slavljeniku i roditeljima, razvoj

empatije i emocionalnih kompetencija te razvoj strpljivosti, čekanje


- 108 -

reda i aktivno sudjelovanje, sastavni su dio rođendanske proslave.

Slavljenik sjedi na svečanoj stolici, a prijatelji mu čestitaju ističući

njegove vrline i sposobnosti te samostalno formulirajući želje. U

početku provedbe ovog projekta odgajatelj može biti model ponašanja

- prvi prilazi, pruža ruku, zaželi slavljeniku nešto djeci prepoznatljivo.

Istodobno, odgajatelj potiče samostalnost i kreativno izražavanje djece.

Uz čestitke slavljeniku, djeca mogu čestitati i roditeljima koji

imaju tako osobito i vrijedno dijete. Osobito vrijedno, kada se uključe

oba roditelja, poticati djecu na istraživanje uloga roditelja u odrastanju

djece.


- 109 -

Završetkom rođendanske proslave, odgojno-obrazovni proces se

nastavlja. Djeca aktivno sudjeluju u raspremanju prostora te

osmišljavanju novih aktivnosti.

Istodobno, proslave rođendana potiču dječja nova istraživanja.

Djeci su zanimljivi i plakati koje roditelji izrađuju u obiteljskom domu

i koji pregledno pokazuju odrastanje pojedinog djeteta. U vrtiću

odgajatelji, uz pomoć djece i roditelja, koriste razvojne mape kako bi

omogućili praćenje dječjeg razvoja.


- 110 -

Prilog 7.

Prijedlog ankete br. 1

ANKETA ZA RODITELJE O INTERESIMA ZA SUDJELOVANJE U

PROGRAMU

Naziv skupine______________________________

Ime roditelja_______________________________

Ime djeteta________________________________

Dragi gospodine i gospođo,

Drago nam je što je vaše dijete ove godine član naše male skupine. Naš

program je humanističko razvojni pristup usmjeren na dijete i veliku važnost i značaj

pridaje suradnji s obiteljima. Kako bi doznali na koji način se vi želite uključiti u rad

naše skupine, molimo vas da popunite ovaj obrazac. Veselimo se suradnji s vama!

Hvala!

Obrazac obiteljskog interesa

Područja u koja se mogu aktivno uključivati i pomagati:

Dolazak na roditeljske sastanke koji će se održavati u vrijeme koje mi

odgovara

Rad u sobi dnevnog boravka s djecom

Ako ste označili ovo područje, odredite još koje bi vas aktivnosti najviše

veselile.

Čitanje

Slikanje

Društvene igre

Glazba

Slaganje kocaka


- 111 -

Istraživanja o prirodi i u prirodi

Dramske igre

Tjelesne aktivnosti

Igre na zraku, sport

Nešto drugo____________________

Izrada materijala (oprema za igre na otvorenom, odjeća za lutke…)

Pomaganje pri izletima

Planiranje nama dragih događaja ( ___ rođendani,___ blagdani)

Rad s odgajateljima na osmišljavanju aktivnosti za djecu

Skupljanje i slanje materijala od kuće

Priprema druženja za roditelje

Uključivanje u grupu podrške


Kako bi saznale što želite i kako se možete uključiti u rad vrtića, molimo vas

da odgovoriti na sljedeća pitanja.

Zaokružite one oblike suradnje u koje bi se željeli uključiti:

__ roditeljski sastanci

__ grupe podrške

__edukativne radionice

__kreativne radionice

__posjet obitelji

__izlet u prirodu

__druženja

Navedite oblik suradnje u koji bi se vi rado uključili, a nije naveden!_____________

Označite teme koje bi voljeli proraditi na roditeljskim sastancima, edukativnim

radionicama ili grupama podrške:


- 112 -

Disciplina i vaše dijete

Kako izgraditi samopouzdanje kod djeteta

o Učenje kroz igru

o Razvoj govora

o Tjelesni razvoj

o Mješovite skupine

o Vaši prijedlozi __________________________


Zaokružite aktivnosti u kojima bi posebno uživali kod dolaska ili volontiranja

u našoj skupini

Čitanje priča ili slikovnica djeci

Izrada lutki

Davanje kazališne predstave

Igre slagalicama

Izrada raznih didaktičkih igara s djecom (korištenje priručnika)

Igra kockama – izrada raznih konstrukcija

Sviranje na nekom glazbalu

Dodate ono što bi vi željeli, a nije navedeno_____________________

Želite li sudjelovati u nekim posebnim događajima u vrtiću i izvan njega.

Zaokružite odgovor!

Odlazak na organizirane izlete s djecom, kao ispomoć DA NE

Pomoć odgajateljskom timu pri uređenju sobe dnevnog boravka DA

NE

Pomoć kod uređenja i farbanja zidova, namještaja, izvođenje sitnih

popravaka DA NE

Šivanje lutkine odjeće, zavjesa – paravana DA NE


- 113 -

Možete li pomoći:

novčanim donacijama (npr. za kupnju tepiha, zavjesa, kvalitetnog didaktičkog

materijala, kompjutora i sl.)

DA NE

popravkom kompjutora

DA NE

u organizaciji izleta i nekih specijalnih posjeta

DA NE

U čemu vi možete pomoći, a nije navedeno___________________________.

Zahvaljujemo se na popunjenoj anketi!

Odgojitelji:


- 114 -

Prilog 8.

Za roditelje stroge

Imam jednu poruku za roditelje mnoge,

a odnosi se samo na one jako stroge.

Mi smo samo djeca što ponekad

griješe.

Roditelje trebamo da nas vole, tješe.

Što mislite kako srce nama lupa,

Kad vam se obrve sastave skupa.

Što mislite kako srce nam tuče

Kad bujica prijekora vaših poteče.

Vjerujte nije nam nimalo lako,

Kad na nas vičete onako jako.

A ni vaša šutnja bolja nije,

Kad znamo što se iza nje krije.

Tek kakvu u duši osjetimo bol

Kad lupate šakom o stol.

Molimo imajte obzira prema nama,

Vi ste nam ipak tata i mama.

Ružica Zeljko2

Za roditelje blage

Za ove riječi trebam mnogo snage

Jer odnose se na roditelje blage.

Kao djeca griješimo mi nekada,

roditeljski ukor zaslužujemo tada.

Namjerno ili ne uopće nije bitno

vi morate tada intervenirati hitno.

Nemojte nas tada samo blago gledat’

I bez razmišljanja sve greške opraštat.

Podvucite crtu to djeca ne mogu sama

Da ne kažemo sutra:”Kriva mi je

mama.”

Ili ako nam voda dođe do vrata

Da ne kažemo:”Kriv mi je tata.”

Bolje da nas ružite dok je vrijeme

Nego da upadnemo u probleme.

Za naše dobro, za manje muka

Nama treba vaša čvrsta ruka.

Ružica Zeljko

2 Zeljko, R. „Za tvoj osmjeh djete“, Fram-Ziral, Mostar 2013.,

ISBN978-9958-672-04-0


- 115 -

Prilog 9.

MJERE ZAŠTITE DJECE

Cilj

Zaštita sigurnosti i zdravlja djece, poticanje samozaštitnog

odgovornog ponašanja i svjesnog izbjegavanja rizika te

osnaživanje djeteta za sigurno ponašanje.

Afirmacija potencijala djeteta i izgrađivanje osobe koja

poštuje ljudska prava i humane vrijednosti.

Sigurnost djece kao profesionalna obveza odgajatelja.

Kroz odgojno-obrazovni rad djecu osnažujemo na odgovorna i

samozaštitna ponašanja (razvoj pozitivne slike o sebi, stjecanje

socijalnih vještina u smislu samozaštite, odupiranja nasilnom

ponašanju, odgoj za i o dječjim pravima, odgoj za zdrave stilove života

itd.).

Aktivnosti u odnosu na roditelje:

Educiranje roditelja o postavljanju jasnih sigurnosnih granica

koje neće ograničavati djetetov razvoj nego mu, naprotiv,

osigurati uvjete za sigurnu i nesmetanu igru, za kretanje,

istraživanje, izražavanje, druženje, učenje o svijetu oko sebe,

te razvijanje pozitivne slike o sebi i vjere u vlastite

sposobnosti.

Jačanje svijesti roditelja o njihovoj ulozi u razvijanju navika

sigurnog ponašanja kod djece.

Informiranje roditelja o načinima preventivnog djelovanja i

načinima na koje mogu utjecati na svoje dijete: ukazivanje na


- 116 -

izvore opasnosti (opasni predmeti, nepoželjna ponašanja,

nepoznate osobe).

Informiranje roditelja o važnosti i načinima reagiranja na

uočene potencijalne opasnosti u vanjskim i unutarnjim

prostorima vrtića, prilazima vrtiću i drugim prostorima koje

koriste djeca za vrijeme boravka u vrtiću.

Dogovoriti pravila ponašanja i međusobnog informiranja

roditelja – odgajatelja (obaveznog javljanja odgojitelju kod

dovođenja i odvođenja djeteta; javljanje promjene brojeva

telefona, adrese i sl. roditelja i drugih osoba koje se brinu o

djetetu; informiranje o zdravstvenom statusu djeteta i sl.).

Suradnja roditelja s odgojno-obrazovnim djelatnicima kod

identifikacije specifičnih potreba djeteta, posebno onih koje

ugrožavaju sigurnost djeteta/djece.

Informiranje roditelja o protokolima postupanja u rizičnim

situacijama u dječjem vrtiću.

Aktivnosti i zadaci u odnosu na djecu:

o Ukazivanja na opasnosti (za sebe i druge) u unutarnjim i

vanjskim prostorima vrtića (pogotovo na igralištu), u

prometu, obiteljskom domu i sl..

o Učenje strategija i načina suočavanja s potencijalno opasnim

situacijama (naročito kod zlostavljanja).

o Učenje poželjnih sigurnih ponašanja u vrtiću (npr. kako se

ljuljamo, penjemo, silazimo niz stepenice i sl.) i kod

organiziranih odlazaka izvan vrtića (izleti, posjete, rekreativni

programi).


- 117 -

o Proširivanje znanja i učenje vještina važnih za očuvanje

vlastitog zdravlja (pravilna prehrana - prevencija pretilosti,

važnost bavljenja sportom, kvalitetno zadovoljavanje potrebe

za odmorom i snom i sl.).

o Razvijanje odgovornosti kroz razgovor, igru, igranje uloga,

pravila u skupini itd.

o Reagiranja na ponašanja djece i odraslih koji ugrožavaju

vlastitu sigurnost, sigurnost drugih ili imovine.

ZAŠTITNE MJERE

1. Dovođenje djece u vrtić

Roditelj je dužan dijete predati i preuzeti isključivo odgajatelju.

Roditelj daje pisanu izjavu o osobama (najviše 5 osoba) koji će, osim

roditelja, odvoditi dijete. Pri prvom dolasku djeteta u vrtić, roditelj je

dužan izjavu predati odgojitelju u skupini koju dijete pohađa. Odgojitelj

izjavu čuva u dosjeu djeteta. Izjava je važeća za vrijeme dok dijete

pohađa vrtić, a za svaku promjenu roditelj je dužan pravodobno ispuniti

novu izjavu. Odgojitelj predaje dijete punoljetnoj osobi – roditelju,

skrbniku ili drugoj punoljetnoj osobi za koju ima pisanu suglasnost od

strane roditelja. Maloljetnim osobama nije dozvoljeno dovođenje i

odvođenje djeteta iz vrtića (pa ni ako su braća ili sestre djeteta koje

pohađa vrtić).

U iznimnim situacijama kada su roditelji ili opunomoćene osobe

spriječene doći po dijete, roditelj je obavezan o tome telefonski

obavijestiti odgojitelja, navesti ime i prezime osobe koja će doći po

dijete. Navedena osoba mora odgojitelju dati na uvid osobnu iskaznicu

iz koje se može dokazati da se radi o navedenoj osobi.


- 118 -

Dijete se ne smije ostavljati da samo dolazi i odlazi kroz dvorište

vrtića. U slučaju da dijete dolazi i odlazi iz vrtića bez nadzora odrasle

osobe odgojitelj će odmah upozoriti roditelje.

Roditelju, skrbniku ili drugoj ovlaštenoj osobi pod utjecajem

alkohola ili drugih opijata nije dopušteno odvest dijete. Odgojitelj, u

slučaju opravdane sumnje na alkoholiziranost osobe koja želi preuzeti

dijete, pozvat će drugog roditelja da dođe po dijete. Do dolaska drugog

roditelja odgojitelj je dužan ostati s djetetom ako ne postoji drugi

program u nastavku koji može primiti dijete.

Ako pravomoćnim sudskim rješenjem ili rješenjem nadležnog

Centra za socijalnu skrb postoji formalna zabrana kontakta s djetetom

ili utvrđeno činjenično stanje bivšeg ili sadašnjeg zlostavljanja i

zanemarivanja djeteta, osobi koja po rješenju ima zabranu do izdavanja

novog rješenja ili za koju je sud utvrdio spomenute činjenice, nije

moguće – niti uz potpis i suglasnost skrbnika, dopustiti odvođenje i

dovođenje djeteta.

Ako postoji potreba da odgojitelj u određeno doba dana djecu

preda odgojitelju druge odgojne skupine, dužan je dostaviti i popis

djece s naznakom koja je odgojna skupina i eventualnim

specifičnostima o djetetu (koja osoba dolazi po dijete,specifične

posebne potrebe i sl.).

U slučajevima kada se kod prijema djeteta uoči fizička povreda

ili simptomi bolesti, odgojitelj je dužan od roditelja zatražiti

informaciju o događaju, istu zabiježiti u dnevnik rada i obavijestiti

stručni tim ili ravnateljicu.


- 119 -

S navedenim mjerama mora se upoznati svakog novog

roditelja/skrbnika pri upisu djeteta i/ili na prvim roditeljskim

sastancima.

2. Opće smjernice sigurnosti u prostorijama u kojima borave djeca:

Prostorije moraju biti pregledne, s niskim pregradama (svako

dijete treba biti u vidokrugu odgojitelja).

Namještaj treba imati zaobljene rubove, a stariji namještaj koji

nije takav treba se postaviti na mjesta na kojima ne predstavljaju

prijetnju sigurnosti (uz zid, u kutove i slično).

Električne utičnice moraju biti zaštićene od dohvata djece, kao

i električni vodovi i električni aparati.

Materijali namijenjeni djeci moraju biti netoksični.

Ako se u prostorijama u kojima borave djeca nalaze tepisi, oni

moraju biti s podlogom koja se ne skliže.

Igračke i materijali moraju biti dostupni djeci kako bi se izbjeglo

penjanje. Police s igračkama trebaju biti stabilne.

Prozorska stakla i ogledala moraju biti cijela.

Sredstva za čišćenje, lijekovi i svi opasni proizvodi moraju biti

pohranjeni i zaključani u ormarima koje koristi tehničko

osoblje.

Sve prostorije u kojima borave ili koje koriste djeca moraju biti

svakodnevno čišćene, prane i dezinficirane na karaju radnog

dana. Prostorije se moraju provjetravati više puta na dan.

Posteljina za djecu mora se mijenjati jednom tjedno i/ili po

potrebi.


- 120 -

Kućni majstor i spremačice/domaćice provjeravaju ispravnost

sanitarnih čvorova- prohodnost umivaonika i zahodskih školjki.

Čišćenje soba dnevnog boravka provodi se isključivo nakon

završetka rada programa, osim u iznimnim slučajevima kad je

prostor, zbog sigurnosti djece, potrebno odmah očistiti.

Odgojitelji kod djece nastoje razvijati oblike samozaštite u

korištenju prostora i međusobnoj interakciji.

3. Mjere sigurnosti na vanjskom prostoru

Odgajatelj pri upisu djeteta (na prvom roditeljskom

sastanku) upoznaje roditelja sa činjenicom da djeca dio

vremena provode na otvorenom i kako odjeća i obuća zbog

toga mora biti prikladna godišnjem dobu, vremenskim

prilikama.

Prije izlaska u dvorište odgojitelj upućuje djecu na upotrebu

sanitarnog čvora te provjerava je li odjeća svakog djeteta u

skladu sa vremenskim prilikama.

Svakodnevno prije izlasku na dvorište/igralište, još jednom

provjerite s djecom igralište i upućijte ih na elemente zaštite

i samozaštite, odgojitelj zajedno sa djecom dogovara pravila

i granice korištenja dvorišta/ igrališta.

Odgojitelji nude djeci sadržaje i aktivnosti koji ih motiviraju

na kvalitetnu igru na vanjskom prostoru te istovremeno kod

djece razvijaju svijest o potrebi zaštite i samozaštite (osobito

pri upotrebi sprava na igralištu, trčanje po neravnom terenu

i slično).

Odgojitelj treba voditi računa o radoznalosti djeteta i

opasnosti u vezi s tim (probavanje, lizanje, diranje


- 121 -

nepoznatih predmeta i životinja, ubodi insekata i slično) te

istovremeno kod djece razvijati svijest o potrebi zaštite i

samozaštite.

Svaki odgojitelj sa svojom odgojnom skupinom sprema

sredstva koja su korištena na vanjskom prostoru.

Šetnje i posjete odgojitelj mora unaprijed planirati.

Kad skupina izlazi izvan područja vrtića potrebno je o tome

obavijestiti roditelje i ostale djelatnike vrtića. Odgojiteljice

su dužne ponjeti sa sobom prvu pomoć.

4. Mjere postupanja u slučaju nestanka djeteta iz vrtića

Slučaju kada odgojitelj ustanovi da neko dijete nedostaje,

nastoji zadržati prisebnost. Poziva najbližu odraslu osobu

(drugog odgojitelja ili člana stručnog tima) i tu osobu

zadužuje za sigurnost ostale djece.

Odgojitelj najprije traži dijete u unutarnjim prostorijama

vrtića, a zatim na vanjskom prostoru. U traženje se uključuju

svi raspoloživi djelatnici, prethodno ih odgojitelj treba

uputiti kako se dijete zove, izgled djeteta, dob, kako je

odjeveno i sl.

Kada se dijete pronađe o događaju je potrebno razgovarati s

roditeljima

Ako dijete nije pronađeno u vrtiću ili neposrednoj blizini

vrtića, a roditelj potvrdi da nije stiglo kući, ravnatelj

obavještava policijsku postaju. Podatke o djetetu u javnost

smije dati samo roditelj tj. kada ravnatelj obavijesti policiju,

policija ne smije s podacima u javnost bez odobrenja

roditelja i poduzetim radnjama.


- 122 -

Komunikaciju s nadležnim ustanovama i medijima obavlja

samo i isključivo ravnatelj ili osoba koja je za to dobila

suglasnost ravnatelja. Dostavlja medijima samo činjenice,

traži profesionalnost u informiranju (zabranjuje

telefoniranja, objavljivanja podataka i fotografija djeteta bez

suglasnosti roditelja).

Po završetku krizne situacije se provodi: timska refleksija na

događaj, metodama i postupcima djelovanja u rješavanju situacija te

podnosi pisano izvješće o događaju.

5. Mjere nadzora kretanja osoba u vrtiću

Svi ulazi u objekte vrtića se zaključavaju na način de se vrši

kontrola ulaska svih koji ulaze u vrtić.

Svi radnici vrtića su dužni voditi brigu o kretanju osoba

unutar i oko vrtića, osobito ako iste nisu korisnici vrtića.

Nepoznatu osobu koja se zatekne u vrtiću treba upiteti za

njegove namjere i razloge dolaska. Nijedna nepoznata osobe

se ne smije kretati vrtićem bez pratnje nekog od radnika

vrtića.

6. Mjere prehrambeno-zdravstvene sigurnosti u vrtiću

U vrtiću nije dozvoljeno unošenje hrane pripremljene u

obitelji niti hrane koja nema deklaraciju proizvođača, kao ni

kremastih kolača.

Za unošenje hrane koja nije pripremljena u vrtiću te za

unošenje i podjelu hrane koja može izazvati gušenje

(žvakače gume, bomboni i sl.) ili teže alergijske reakcije

odgovorni su odgojitelji i roditelji.


- 123 -

Prije obroka odgojitelj je dužan provjeriti jesu li sva djeca

oprala ruke.

Odgojitelji su dužni imati stalan nadzor nad djecom za

vrijeme obroka kako bi se spriječile nezgode – opekline,

gušenja, ozljeđivanja i sl. (odgojitelji sjede za stolom s

djecom).

2. AKTIVNOSTI SAMOZAŠTITE

Aktivnosti samozaštite djece odnosi se na razvijanje navika i

praktičnih vještina. Cilj je potaknuti osvješćivanje ljudskih prava, ali i

obveza i odgovornosti koji iz toga proizlaze. Djecu predškolske dobi

potiče se na razumijevanje i poštivanje integriteta, osobitosti i

različitosti svakog pojedinca te prihvaćanje i poštivanje različitosti

društvenih zajednica.

U okviru redovnih sadržaja osobito poticati razvoj socijalnih

vještina i navika. Uključiti roditelje /skrbnike, educirati ih i usklađivati

odgojna djelovanja. Razvijati komunikacijske vještine i učiti tehnike

pregovaranja i nenasilnog rješavanja problemskih situacije, poticati

samokontrolu.

TO SAM JA kako se čuvam od opasnosti

izgubio sam se – kako ću doći kući, tko mi sve

može pomoći

kako sam se ozlijedio-bio sam nepažljiv › što

mogu napraviti da to popravim/promijenim

kako sigurno koristim škare ,čekić i čavle, iglu

i konac…


- 124 -

MOJA

OBITELJ

danas mama /tata kasni po mene u vrtić- to ne

znači da o meni nitko ne brine

tko nam sve može pomoći kad smo u nevolji

izvan (u pomoć zovemo tetu, mamu, tatu …)

MOJI

PRIJATELJI

ja i prijatelj –građenje odnosa

suradnička i skrbna ponašanja

prijatelj se razbolio/ozlijedio – kako mu mogu

pomoći

JA I MOJA

OKOLINA

s nepoznatim odraslim se ne družimo kad smo

sami

kako i kome treba reći NE

na igralištu ne diramo odbačene predmete

Procjena dječjih potreba / Svako dijete ima pravo na :

Optimalne uvjete za život, rast i razvoj – zadovoljavanje

fizioloških potreba (san, hrana, higijensko sanitarni uvjeti

boravka ...)

Poticanje razvojnih potencijala – svako dijete ima posebne

potrebe na koje je potrebno kreirati kvalitetne odgovore.

Potrebe djece mogu se tumačiti kao:

1. potencijalne : kod procjene potencijalno stresne situacije

(dolazak prinove u obitelj, mogući odlazak u bolnicu…)

upoznati roditelja / skrbnika na realnost potencijalnih

potreba djeteta i provedbene zaštitne mjere

2. prolazne : kod procjene postojanja (prolazne) posebne

potrebe


- 125 -

3. trajne – nakon procjene statusa djeteta obveza je

odgojitelja, u suradnji s članovima SRS, izraditi

„individualni izvedbeni program“

Ako se tijekom boravka djeteta u vrtiću sumnja u odstupanja u

razvoju, a o tome nije priložena nikakva medicinska dokumentacija,

odgojitelj će zatražiti opservaciju stručnog tima i o tome izvijestiti

roditelja.

Potencijalno stresne situacije i protokoli postupanja

POTENCIJALNO

STRESNE

SITUACIJE u

vrtiću

PROTOKOL POSTUPANJA

zamjene dgojitelja - upoznati korisnike s zamjenama i uspostaviti

kontakt :

a) s roditeljima (pri prijemu djece)

b) s djecom (predstavljanje i upoznavanje

- saznati što više podataka o djeci

- upoznati i poštivati dogovorna ponašanja grupe

• NE rješavati situacije koje trpe odgodu

• NE izražavati nezadovoljstvo ili neslaganje s

postupcima odsutnog odgojitelja


- 126 -

nestanak stvari

Na prvom roditeljskom sastanku upozoriti korisnike:

- da ustanova skrbi primarno o djeci a ne stvarima

- da NE donose vrijedne stvari

- ukoliko se nešto zagubi – zajedno potražiti i o tome

obavijestiti roditelja i ravnatelja

izraziti žaljenje i razumijevanje za gubitak ako nije

nađeno

odgojitelj NIJE policajac, NE poduzima privatne

istrage i NE nadoknađuje štetu

roditelj nije došao

po dijete

-pokušati uspostaviti kontakt s roditeljem putem

telefona i /ili

-pokušati uspostaviti kontakt s osobom koju je

roditelj naveo da može doći po dijete

Ako kontakt s roditeljem nije ostvaren ili je odbio

doći po dijete :

-poslije 15 min. obavijestiti ravnatelja ili SRS

- nakon pola sata obavijestiti policiju

Odgojitelj je obvezatan ostati uz dijete i NE napuštati

objekt .

Po preuzimanju djeteta obavezno napisati izjavu.


- 127 -

Kada dijete, u iznimnim slučajevima, preuzme

osoba koja nije posebno pisano ovlaštena ali je

roditelj kontaktiran – provjeriti osobnu

dokumentaciju

- obavijestiti Centar za soc. skrb (ako roditelj

učestalo kasni-više od 3x mjesečno)

Zamijećena

ušljivost vlasišta

- obavijestiti zdravstvenog voditelja / glavnu

medicinsku sestru koja će o tome obavijestiti Zavod

za javno zdravstvo

Pobol

Ukoliko odgajatelj ima saznanje da je 10% djece u

grupi bolesno od iste bolesti obavještava

zdravstvenog voditelj. Odluku o potrebi provedbe

kemoprofilakse donosi epidemiolog.

dijete pobjeglo iz

vrtića

-zatražiti pomoć svih odraslih osoba koja se nalazi

u vrtiću

- osigurati tko će ostati s ostalom djecom

-pregledati prostor oko vrtića

-pretražiti prostore u vrtiću

-obavijestiti ravnatelja-SRS

-kontaktirati roditelje

-kontaktirati Centar za obavješćivanje

(policiju u daljnjem postupku ako se dijete ne nađe)


- 128 -

- uz pristanak roditelja obavijest na radiju *

-po završetku krizne situacije provodi se razgovor sa

sudionicima događaja

-napisati izvješće_____________

* bez pisane suglasnosti roditelja ne davati u javnost

podatke o djetetu (ime )

ozljeda djeteta a) lakša ozljeda

-sanirati ozljedu na licu mjesta

-pratiti ponašanje djeteta

-obavijestiti zdravstvenog voditelja

-obavijestiti roditelja

-napisati zapisnik

b)teža ozljeda

-pružiti prvu pomoć

-pozvati zdravstvenog voditelja

-obavijestiti roditelje

-odvesti dijete u zdravstvenu ustanovu

(ostati s djetetom dok ne dođe roditelj)

-napisati zapisnik


- 129 -

--tijekom istog dana kontaktirati roditelje i

informirati se o stanju djeteta

- kod gubitka svijesti, gušenje,pad s velike

visine,jače krvarenje… ODMAH zvati hitnu pomoć

(biti u pratnji djeteta i ostati s djetetom dok ne dođe

roditelj i dok dijete nije zbrinuto)

-netko od djelatnika obavještava ravnatelja i med.

sestru koja poziva roditelje

-napisati zapisnik

-nazivati roditelje i informirat se o zdravstvenom

stanju djeteta

* ukoliko Hitna pomoć zbog teže ozlijede

obavijesti Policijsku postaju DOSTAVITI

ZAPISNIK

POTENCIJALNO

STRESNE

SITUACIJE izvan

vrtića

PROTOKOL PONAŠANJA

Sumnja na

zlostavljanje

djeteta

- zapažanja evidentirati u ped. dokumentaciji

-svoje sumnje odgojitelj prezentira ravnateljici ili

članu stručnog tima, koji timski poduzimaju

odgovarajuće mjere u suradnji s Centrom za

socijalnu skrb i drugim nadležnim tijelima koji

sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju zlostavljanja, te

pružaju pomoć i zaštitu osobama izloženim

zlostavljanju


- 130 -

Sumnja na

postojanje krizne /

stresne situacije u

obitelji

(alkoholizam,

ovisnost, nasilje i

dr.)

- zatražiti opservaciju stručnog tima

- o tome izvijestiti roditelja

- obavijestiti Centar za socijalnu skrb

Razvod roditelja

*Dok je razvod

roditelja u postupku

roditelji imaju

jednaka prava i

obveze dok sud ne

odluči drugačije

- NE zauzimati stranu;

- Uputiti roditelje prema stručnim službama

- Upozoriti roditelje na obveze prema djeci/ stresna

situacija za dijete

- Zatražiti OD RODITELJA službenu pisanu

informaciju o tome

Smrt, teža bolest u

neposrednom

okružju djeteta

- pratiti ponašanje djeteta, izvijestiti članove SRS o

zamijećenim promjenama

- individualni rad s djetetom / roditeljima

- emocionalna i socijalna potpora obitelji u stresnoj

situaciji / razdoblje tugovanja


- 131 -

II. PROTOKOLI POSTUPANJA U RIZIČNIM SITUACIJAMA

1. Protokol postupanja kod pojave bolesti

Pri upisu djeteta u vrtić, roditelj je obvezan dostaviti potvrdu o

obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu. Potvrda mora

sadržavati podatke o kroničnim bolestima i sve što može imati značaj

za zdravlje djeteta i njegov boravak u vrtiću. Odgojitelje treba biti

upoznat s važnim činjenicama o zdravlju djeteta. Informacije o

zdravstvenom stanju djeteta se ne smiju davati neovlaštenim osobama

(drugim roditeljima ili radnicima vrtića).

Bolesno dijete ne smije boraviti u vrtiću. Roditelj je dužan

obavijestiti vrtić o izostanku i razlozima izostanka djeteta. Nakon

završenog liječenja i povratka djeteta u vrtić, roditelj je dužan dostaviti

potvrdu o zdravstvenom pregledu djeteta.

U slučaju sumnje da je dijete bolesno, odgojitelj treba pozvati

zdravstvenu voditeljicu i ubilježiti u dnevnik rada. Ukoliko zdravstvena

voditeljica potvrdi da je dijete bolesno, odmah se pozivaju roditelji kako

bi se dijete zbrinulo na kućnu njegu.

Lijekovi se u vrtiću ne daju. U iznimnim situacijama, kada

roditelji nisu dostupni ili su spriječeni, a lijek treba dati hitno (npr. kod

visoke temperature), može ga dati zdravstvena voditeljica uz

dopuštenje roditelja i prema konzultacijama liječnika.


- 132 -

2. Protokol postupanja kada dijete ima kroničnu bolest ili

posebne prehrambene navike

Pri upisu djeteta koje ima kroničnu bolest zdravstveni voditelj

provodi individualni razgovor s roditeljima. Zdravstvena voditeljica

upoznaje odgojitelje i ostale članove tima sa zdravstvenim stanjem

djeteta. Ako dijete treba primiti lijek, njih daje isključivo roditelj, a

samo iznimno zdravstvena voditeljica uz pisano dopuštenje roditelja i

upute djetetovih liječnika koje moraju sadržavati sve važne podatke,

dijagnozu, naziv lijeka, način primjene i doziranje lijeka te što učiniti u

slučaju pogoršanja. U suradnji s roditeljima i/ ili liječnikom zdravstvena

voditeljica prilagođava jelovnik potrebama djeteta. Provodi se

kontinuirana razmjena informacija između zdravstvene voditeljice,

djetetovih odgojitelja i ostalih članova stručnog tima.

3. Protokol postupanja u slučaju povreda i pružanje prve

pomoći

Objekti vrtića moraju biti opremljeni s ormarićima/kutijama za

pružanje prve pomoći koje zdravstvena voditeljica redovito popunjava

s potrebnim materijalom. U situacijama pružanja prve pomoći treba

paziti na osobnu zaštiti i zaštitu ozlijeđenog djeteta. Ostalu djecu treba

zbrinuti kod drugog odgojitelja ili u sobu dovesti člana stručnog tima.

U slučaju povrede djeteta: ostati miran i sabran, umiriti dijete,

primijeniti stečena znanja o pružanju prve pomoć, prema dostupnosti

pozvati zdravstvenu voditeljicu. Ukoliko se može čekati da dođe

roditelj, on odvodi dijete liječniku. Ukoliko je dijete povrijeđeno u

mjeri koja zahtijeva hitnu liječničku intervenciju treba odmah pozvati

službu hitne medicinske pomoći. Ukoliko je hitna medicinska pomoć

nedostupna, treba na najbrži mogući način, koji ne šteti


- 133 -

zdravlju djeteta, propratiti ili osigurati pratnju djeteta od strane

stručne osobe do službe hitne medicinske pomoći. Osoba koja je

propratila dijete treba sačekati liječnikovu preporuku o daljnjem

postupanju i sačekati roditelja. Odgojitelj djeteta dužan je obavijestiti

ravnatelja o povredi djeteta. Odgojitelj djeteta dostavlja zapisnik

zdravstvenoj voditeljici i ravnatelju o situaciji i povredi djeteta.

4. Protokol postupanja u slučaju zlostavljanja ili

zanemarivanja djeteta ili nasilja u obitelji

U slučaju opravdane sumnje o kršenju djetetovih prava, a

posebice o svim oblicima tjrlrsnog ili duševnog nasilja, spolne

zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili

izrabljivanja djeteta, ustanova je dužna obavijestiti nadležni centar za

socijalnu skrb. O opaženom odgajatelj obavještava ravnatelja koji je

odgovoran za daljnje postupanje. Informacije o slučaju zlostavljanja ili

zanemarivanja djeteta se ne smiju iznositi drugim roditeljima,

radnicima i osobama koje nisu uključene u slučaj.

5. Protokol postupanja u slučaju nesporazuma roditelja oko

sadržaja roditeljske skrbi

U slučaju kad se roditelji ne mogu sporazumjeti oko sadržaja

roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava vezanih za njegov

boravak u vrtiću (npr. roditelji se ne mogu složiti hoće li dijete upisati

u vrtić, odnosno ispisati iz vrtića, neslaganje vezano za upis u određeni

program, neslaganje vezano za prehranu djeteta u vrtiću, izlete i sl.)

odgojitelj ili stručni suradnik uputit će roditelje ravnatelju. Vrtić nije

ovlašten donositi odluke u korist, odnosno na štetu jednog od roditelja.

U slučaju da se roditelji ne mogu sporazumjeti, ravnatelj je dužan

uputiti roditelje da se obrate centru za socijalnu skrb ili sudu kolji će u

izvanparničnom postupku donijeti odluku. Do sporazuma roditelja ili


- 134 -

donošenja sudske odluke, vrtić će postupati prema zatečenom stanju

pazeći na interes djeteta.

Nakon svake rizične situacije u kojoj je došlo do ugrožavanja

sigurnosti djeteta. sastaviti zapisnik o događaju. Zapisnik sadrži: datum,

objekt ili odgojnu skupnu ili prostor odvijanja situacije, imena

odgojitelja i ostalog uključenog osoblja, imena djeteta ili djece, kraći

opis situacije, korake postupanja, sat i osobu koja je izvještena

telefonski, rješenje situacije, ime i prezime,potpis osobe koja je

sastavila zapisnik, sat predaje i potpis prijema članova tima

(koordinatori programa). Svaki zapisnik, odmah po događanju,

dostaviti nadležnima (ravnatelju ustanove).


- 135 -

Literatura

1. Bruner, J. (1996). Kultura obrazovanja. Zagreb: Educa.

2. Colney, A. (2010.), Childcare: Welfare or investment.

International Journal of Social Welfare, 19(2), 173-181.

3. D’Addato, A. (2010.), Promoting prevention and early

intervention, Eurochild’s contribution. The Federal

Foundation Mother and Child for pregnant women in

emergency situations, Germany.

http://www.eurochild.org/fileadmin/Communications/08_Artic

les%20about%20and%20by%20Eurochild/2010/Todays_Child

ren_are_Tomorrows_Parents_Dec2010.pdf

4. Gormley, W. T., Gayer, T., Phillips, D., Dawson, B. (2005).

The effects of universal Pre-K on cognitive development.

Developmental Psychology, 41(6), 872-884. doi:

10.1037/0012-1649.41.6.872

5. Heckman, J. J., Vytlacil, E. J. (2007). Econometric evaluation

of social programs, part I: Causal models, structural models

and econometric policy evaluation. Handbook of econometrics,

6, 4779-4874.

6. Heckman, J. J. (2006). Skill formation and the economics of

investing in disadvantaged children. Science, 312(5782), 1900-

1902. doi: 10.1126/science.1128898

7. Loeb, S., Bridges, M., Bassok, D., Fuller, B., Rumberger, R.

W. (2007). How much is too much? The influence of

preschool centers on children’s social and cognitive

development. Economics of Education Review, 26(1), 52-66.

doi: 10.1016/j.econedurev.2005.11.005

8. Ljubetić, M. (2014). Od surdanje do partnerstva obitelji,

odgojno- obrazovne ustanove i zajednice. Split: Element.

9. Ljubetić, M., Visković, I., Slunjski, E. (2014.), More

successful education of preschool teachers by consensus – the

delphi method (Croatian experience), International Journal of

Physical & Social Sciences, 4(4), 217-237.

http://www.eurochild.org/fileadmin/Communications/08_Articles%20about%20and%20by%20Eurochild/2010/Todays_Children_are_Tomorrows_Parents_Dec2010.pdf



https://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=693036




- 136 -

10. Miljak, A. (2012). Življenje djece u vrtiću. Zagreb: SM

Naklada.

11. Pastuović, N. ( 2007). Ciljevi učenja. Zagreb: Nastavnički

priručnik.

12. Shonkoff, J. P., Phillips, D. A. (2000). From neurons to

neighborhoods: The science of early child development.

Washington, D.C.: National Academies Press, National

Research Council, Committee on Integrating the Science of

Early Childhood Development.

13. Strategija razvoja Europe do 2020.

ec.europa.eu/regional_policy/what/europe2020/index_hr.cfm

(posjećeno 24.04.2014.)

14. Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u

BIH (2004).

15. Torrance, E.P. (1997). Kreativnost. Pedagogija Beograd, 1,

69–87.

16. Visković, I. (2007). Roditelj suradnik u razvoju dječje

kreativnosti. Split: Zbornik radova, 13. Dani predškolskog

odgoja Mirisi djetinjstva.

17. Vendel, D.L., Belsky, J., Burchinal,M., Vandergrift, N.,

Steinberg, L. (2010.) Do Effects of Early Child Care Extend to

Age 15 Years? Results From the NICHD Study of Early Child

Care and Youth Development. Child Development. 81(3):

737–756. doi:10.1111/j.1467-8624.2010.01431.x.

Documents

Program predškole: osnovne metodičke smjernice