Prof.dr.sc. Ljiljana Igrić - korakpokorak.hr · Podrškom roditeljima do inkluzivnog obrazovanja Prof.dr.sc. Ljiljana Igrić Okrugli stol Inkluzija iz perspektive roditelja i stručnjaka

Podrškom roditeljima

do inkluzivnog obrazovanja

Prof.dr.sc. Ljiljana Igrić Okrugli stol

Inkluzija iz perspektive roditelja i stručnjaka

Zagreb,26.travnja 2013.

Uvod

Edukacijsko uključivanje je jedan od najvažnijih izazova u

odgoju i obrazovanju 21.stoljeća.

Opredjeljenje međunarodne zajednice za inkluzivno,

zdravo društvo, „ društvo za sve“.

Međunarodni dokumenti, posebno Salamanca Statement

(UNESCO,1994) i Konvencija o pravima osoba s

invaliditetom (UN,2006) koju je ratificirao veliki broj

država, postali su obveza svakog naprednog društva.

Unatoč tome realizacija socijalne pravde i jednakosti još je uvijek u velikom raskoraku sa načelno prihvaćenim obvezama.

U Hrvatskoj je evidentirano oko 3,5% (noviji pokazatelji oko 5%) djece s teškoćama (MZOŠ)

Svjetski podaci :10 -20% djece s posebnim potrebama

40.000-80.000 djece osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj ne može se uspješno uključiti u školovanje bez specifične podrške u obitelji i školi.

Učenici s teškoćama u osnovnim školama

Ukup. učenika 346.347 ------------------------------- čl.7. (djelom.integr.) 539 čl.12.(posebne org.) 2.080 čl.10 (org.ošt.) 178 prod.tretman 897 bolnica 893 Individualiz. 6.606 Prilagođ.program 8.177

Ukupno 19.370 učenika s teškoćama -oko 5% (15.600 u redovnim razredima)

Učenici s teškoćama u srednjim školama

Učenici Učenici koji su položili razred

Učenici koji su

završili školu

ukupno

po razredima

ukupno

po razredima

I. II. III. IV I. II. III. IV.

Srednje škole ukupno 845 361 265 211 8 752 296 244 204 8 185

.

Suvremeni pristup invaliditetu usmjerava odgovornost za invaliditet s osobe na društvo,

Potiče istraživanja uže i šire okoline, kao čimbenika invaliditeta te istraživanja o učinkovitim programima djelovanja na okolinu (Lifshitz, Glaubman, Issawi,2004,Houlettei.sur.,2004).

Za uspješno edukacijsko uključivanje djece

neophodna je aktivna uloga obitelji ,kako u

zastupanju prava svoje djece na odgoj i obrazovanje

tako i u suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama.

Da bi se mogla uspostaviti kvalitetna suradnja

potrebno je poznavati izazove pred kojima se nalazi

obitelj djeteta s teškoćama i pružiti im potrebnu stručnu podršku (Crnic, Friedrich i Greebberg,1983).

Očekivanja od roditelja u inkluzivnom

obrazovanju

Višestrukost uloga:

uloga suradnika

aktivna uloga u planiranju odgoja i obrazovanja

uloga nositelja odgovornosti

uloga člana tima

uloga donositelja odluka

uloga samozastupnja

uloga pomagača drugim obiteljima

uloga roditelja pri prijelazu s jednog u drugi oblik školovanja

- uloga obaviještenog i educiranog entiteta

- uloga promicatelja nezavisnosti članova obitelji ( Kochhar, West, 1996.).

Očekivanja roditelja od stručnjaka

” otvoreni, iskreni i ljudski razgovor” za koji inače nemaju prilike,

“osjećaj podrške, razumijevanja i saznanja da nisu sami”.

(izjave roditelja: CIP IDEM)

Roditeljstvo i dijete s teškoćama

Rođenjem djeteta svaki roditelj dobiva novu ulogu u životu i izazov za osobni rast,

roditelji djeteta s teškoćama suočavaju još se sa nizom neočekivanih izazova,

ovisno o oštećenju djeteta i razini podrške koju će imati od uže i šire socijalne sredine.

Roditeljstvo i dijete s teškoćama Proces prilagođavanja roditelja na činjenicu o

teškoćama djeteta , odnosno dijagnozu je:

dugotrajan psihološki proces

s raznim fazama i stupnjevima prilagodbe

od opće emocionalne dezintegracije,

preko reintegracije stvaranjem obrambenih mehanizama

do zrele adaptacije i spremnosti roditelja za suočavanje sa situacijom.

Roditeljstvo i dijete s teškoćama

(A) Kriza ili stresor-dijagnoza posebnih potreba djeteta

(B) Podrška iz različitih izvora ili/i sposobnost suočavanja sa stresom

A i B utječu na

(C) Obiteljsku percepciju događaja

Sva tri faktora uvjetuju

(x) Prilagodbu na stresor

(ABCX MODEL prilagodbe ,Winston, 1990.)

Istraživanja i obitelj

Većina istraživanja je bila su usmjerena na stavove roditelja prema djetetu i kako oštećenje utječe na funkcioniranje obitelji :

negativni stavovi roditelja prema djetetu s teškoćama

(prezaštićivanje, potcjenjivanje, precjenjivanje, stid, krivnja…)

prisutnost trajnog stresa kod obitelji,

način na koji se obitelji suočavaju s invaliditetom / teškoćom djeteta utječe na kvalitetu života obitelji.

potreba za sustavnom podrškom obiteljima


U više istraživanja u Hrvatskoj ispitivala se uloga percipirane

kompetencije roditelja za odgoj djeteta.

Fulgosi- Masnjak, Gustović-Ercegovac, Igrić (1998) su našli

usporedbom roditelja tipične djece (N= 186) i djece s

intelektualnim teškoćama (N= 86) statistički značajne razlike

u percepciji vlastite kompetencije za ulogu roditelja, u

samopoštovanju, lokusu kontrole i socijalnoj anksioznosti

roditelja u korist roditelja tipične djece.

Slični su rezultati Wagner Jakab, Igrić,Cvitković, Sekušak-

Galešev (2005) o procjeni kompetentnosti za roditeljsku ulogu

roditelja djece s teškoćama učenja.


Igrić,Cvitković,Wagner Jakab (2007) nalaze kod roditelja (81 učenika s posebnim potrebama i roditelja 231 vršnjaka) učenika iz šestih razreda osnovne škole da su njihovi stavovi statistički značajno povezani sa percipiranom kompetencijom za roditeljsku ulogu i s procjenom ponašanja vlastitog djeteta.

Važno je znati da je samoprocjena učenika s teškoćama više pod utjecajem procjene roditelja o njihovom ponašanju ,nego što je to kod tipičnih učenika. Samoprocjena tipičnih učenika je više povezana s procjenom nastavnika ( Igrić,Cvitković, Wagner Jakab,2010).


Pokazalo se da su učenici roditelja s višom razinom kompetencije bili tolerantniji i spremniji prihvatiti one koji su po nečemu različiti od njih ( Igrić, Nikolić, Lisak,2010).

S obzirom na važnost osjećaja kompetentnosti roditelja za sliku djeteta o sebi i njegovog odnosa prema drugima, roditeljima je potrebna sustavna podrška u razvoju kompetencije za ulogu roditelja

Savjetovalište Centra inkluzivne potpore IDEM tijekom 19 godina pruža individualnu i grupnu podršku roditeljima u suočavanju s teškoćama djeteta, razvoju kompetentnosti za ulogu roditelja i osnaživanju za zastupanje prava svog djeteta na edukacijsko uključivanje

Evaluirali su se učinci putem kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja.

Program grupnog rada s roditeljima Primijenjen je Integrativni geštalt pristup Pretpostavka je da se boljim poznavanjem sebe , radom na vlastitom razvoju, suočavanjem s vlastitim sposobnostima ,stavovima ,

ograničenjima i interesima , načinom komuniciranja, razmjenom mišljenja i iskustava s

drugim roditeljima , boljim upoznavanjem svog djeteta uz poučavanje o učinkovitim

pristupima djetetu mijenja kvaliteta obiteljskog ozračja ojačavaju se unutarnji resursi i osposobljava roditelja za aktivnu ulogu u zastupanju djeteta.

Kvalitativno istraživanje savjetovanja roditelja Igrić,Fidušek (2011) su kvalitativnom analizom

sadržaja individualnih savjetovanja roditelja ispitivale :

roditeljsku percepciju teškoće djeteta,

odnos roditelja prema djetetu

podršku koju dobivaju od uže i šire sredine.

Sudionici: 10 roditelja

Što roditelji percipiraju kao uzrok problema?

Kategorija Kod drugog reda (potkategorija)

Kod prvog reda

2. Percepcija uzroka problema

•Izostanak podrške u školi •Odnosi među supružnicima •Izostanak podrške u zajednici

2. Kategorija Kod drugog reda (potkategorija)

Kod prvog reda



… … …

''… njih ima puno u razredu

takvih kakvih jesu… on bi

bio odlikaš kad bi bio

pristup prema njemu, znači

da se s njim malo više

pozabavi, ja znam da je

teško raditi s 20-30 djece,

u razredu ima dva ADHD-

a…

2.

Odgovor na istraživačko pitanje:

Roditelji percipiraju višestruke uzroke problema od nedostatka podrške u obitelji,u školi do šire zajednice.


Kod prvog reda



… …

On ide kod logopeda u

ustanovu X i

dalje,jedanput u dva

tjedna ,to je malo. S

ustanovom Y sam

prekinula, jer nisam

mogla doći na red... …

''… njih ima puno u razredu

takvih kakvih jesu… on bi

bio odlikaš kad bi bio

pristup prema njemu, znači

da se s njim malo više

pozabavi, ja znam da je

teško raditi s 20-30 djece,

u razredu ima dva ADHD-

a…

Kakav je odnos roditelja prema djetetu? Kategorija Kod drugog reda

(potkategorija) Kod prvog reda

4. Stavovi roditelja prema djetetu

•Prihvaćanje/ odbijanje invaliditeta •Zaštitnički odnos •Strah roditelja •Osjećaj krivnje •Osjećaj nemoći

•Kako opisuju svoje dijete u školskom okružju •Kako opisuju svoje dijete u obiteljskom okružju

Kakav je odnos roditelja prema djetetu? Kategorija Kod drugog reda





“On općenito nema

neki interes za

ništa,treba mu

vremena da uopće

shvati što pričate i

tražite od njega”.

Kakav je odnos roditelja prema djetetu Kategorija Kod drugog reda





“Ne može se usporediti s drugom

djecom, jer ja vidim da je ona drugačija “, ''…ona može samo

ponoviti ono što vidi od drugih, ona nikad

neće biti lider…''

“On općenito nema neki interes za ništa,treba mu

vremena da uopće shvati što pričate i

tražite od njega”

4. Kod drugog reda (potkategorija)



Kod prvog reda




“Nitko se s njom u školi ne druži, vidjeli su napade par puta”… “djeca su jednostavno takva kakva su .Čak ispada da su oni u šoku i da to

njih jako pogodi, da oni ne znaju baratati s tim.”

… …

“On općenito nema neki interes za ništa,treba mu

vremena da uopće shvati što pričate i

tražite od njega”

“Ne može se usporediti s drugom

djecom, jer ja vidim da je ona drugačija

,…ona može samo ponoviti ono što vidi od drugih, ona nikad

neće biti lider…”


Kod prvog reda

5. Postupci roditelja prema djetetu

•Rad s djetetom •Angažman majke •Angažman oca

Preopterećenost majke Prihvaćanje djeteta Autoritet


Kod prvog reda




“Ja i muž redovno svaki dan radimo s njom, po sat i pol, dva sata…'',


Kod prvog reda





Kod prvog reda




''… I tako ja sve to što treba odrađujem, s njim sama i to je

postalo katastrofa. Ja to još uvijek mogu, ali bojim se da neću moći…'', ''… Jer kuhala sam sve u sebi. Više

nemam snage…'‘.

“Ja i muž redovno svaki dan radimo s njom, po sat i pol, dva sata…'‘.


Kod prvog reda

6. Aktivnosti roditelja u traženju podrške

•Aktivnosti traženja asistenta •Zastupanje prava svog djeteta

” Bila sam sad na testiranju za školu, rekla sam učiteljici i pedagogici da sam ja pokrenula zahtjev za

financiranje asistenta..”.


Kod prvog reda

6. Aktivnosti roditelja u traženju podrške

•Aktivnosti traženja asistenta •Zastupanje prava svog djeteta

” Bila sam sad na testiranju za školu, rekla sam učiteljici i pedagogici da sam ja pokrenula zahtjev za

financiranje asistenta..”.

''… evo jučer joj je bilo loše, ne dozvoljavam nikome, ni ravnateljici ni ikom da ona nešto mora.Ili kad mi netko veli da mora ponoviti to kaj fali, nakon 12 tableta na dan i takvog napada …”

Ovo kvalitativno istraživanje je potvrdilo dosadašnje studije s kvantitativnim pristupom istraživanju da se roditelji djece s teškoćama nose sa brojnim problemima.

U procesu prilagodbe oštećenju ili poremećaju kod djeteta često se osjećaju sami bez dovoljno podrške u obitelji,uključujući bračnog partnera.Majke su daleko više angažirane od očeva u traženju najboljih rješenja za dijete.

Kasno stječu prve informacije o pravima svoje djece na inkluzivno obrazovanje i o lošim posljedicama prezaštićivanja djeteta na njegovo uključivanje u društvo.

Nedostatak stručne pomoći se osjeća u percepciji teškoća svoje djece i stavovima prema djetetu koji otežavaju njihovu prilagodbu na situaciju i doprinose narušenim obiteljskim odnosima.

Kroz percepciju roditelja pokazao se nedostatak inkluzivne kulture u školama.Još je uvijek mali broj škola koje imaju kompetentan stručni tim i učitelje koji nemaju dilemu poučavati ili ne učenika s teškoćama

Umjesto zaključka:

Što treba znati inkluzivni učitelj? Roditeljima ne treba govoriti samo o lošim stvarima kod djeteta – čak i ako je to točno, ni jedan roditelj se ne može osjećati dobro – neki će postati ljuti i agresivni. Treba reći i pozitivne stvari o djetetu – roditelj će tada lakše prihvatiti i neugodne informacije.

Naučite slušati. Uzrok mnogih nesporazuma s roditeljima leži u njihovom osjećaju kako ih se zapravo uopće ne čuje. Učitelj se počinje braniti prije nego što je uopće čuo što roditelja zapravo muči.

O problemu razmišljajte i govorite u terminima situacije i akcija koje će se povodom toga poduzeti, a ne u terminima nepoželjnih osobina djeteta.

Nakon što ste jedan problem riješili, nemojte se na njega vraćati prvom sljedećom prilikom, nemojte dopustiti da na rješavanje novog problema djeluju “stari grijesi”.

Documents

Prof.dr.sc. Ljiljana Igrić - korakpokorak.hr · Podrškom roditeljima do inkluzivnog obrazovanja Prof.dr.sc. Ljiljana Igrić Okrugli stol Inkluzija iz perspektive roditelja i stručnjaka