1. PROBLEM METODIKE KAO ZNANOSTI I NJEZINI EPISTEMOLOŠKI OKVIRI

1. Što je epistemologija metodike?

- EPISTEMOLOGIJA – filozofska disciplina koja istražuje prirodu i temelje znanja

- važno – zašto čovjek teži znanju? – kušnja, žudnja, žeđ za znanjem

- metodičko znanje – znanje potrebno za provođenje O-O procesa, a strukturirano je u disciplinu metodiku, izvodi se iz općeg znanstvenog znanja

- usustavljivanje znanja po različitim izvorima i područjima? Kriteriji po kojima nastaju pojedine znanosti?

- Univerzalne znanosti (teologija, filozofija)

Pojedinačne/Realne (prirodne i kulturne, društvene i duhovne) (metodika!)

Formalne (matematika, strukturalne znanosti, folmalna logika)

- znanstvene paradigme – skup usklađenih kriterija na kojima se zasnivanju znanstvena istraživanja, a prema kojima se određuju sustav i struktura znanosti te odnosi među znanostima (Thomas Kuhn) àspekulativna i empirijska (pozitivizam) paradigma à međusobno se nadopunjuju

- epistemologija društvenih i humanističkih znanosti je znatno složenija – Jean Piaget – znanost o čovjeku: - nomotetske znanosti (otkrivaju i utvrđuju zakone i pravila)

povijesne (razvoj društvenih pojava tijekom vremena)

pravne (norme ljudskog ponašanja)

filozofske (smisao postojanja i djelovanja čovjeka)

- nomotetske znanosti: psihologija, sociologija, lingvistika, ekonomika, demografija, znanosti o odgoju i obrazovanju

- pedagogija je eklektična znanost (koristi se spoznajama drugih znanosti za tumačenje vlastitih pitanja i nema mnogo temeljnih vlastitih kreacija), etablirana znanost à eklektična epistemologija je znanstveno legitimna à isto vrijedi i za metodiku

- metodike – do danas nije posve etablirana disciplina – zbog interdisciplinarnosti (nesuvremenost kriterija)

- epistemologija metodike – promošljanje metodičko znanja kao znanstvenog entiteta kojim se upućuje na pokazatelje metodičkog znanstvenog prostora, terminologije, sadržaja, strukture i metodologije te povezanost s drugim znanostima à didaktički prijenos znanja iz u obrazovanje te metodičko znanje koje je pritom potrebno

- mogu li nas epistemološka promišljanja dovesti do pouzdanih jednoznačnih spoznaja o znanju i znanosti, pa i u podrčju obrazovanja, tj. metodike? suvremena filozofija znanosti nudi 2 strategije: epistemološki objektivizam (znanstvene teorije su istinite ili lažne obzirom kakva je stvarnost) i epistemološki subjektivizam (znanstvene teorije nisu ni istinite ni lažne, eć su naši instrumenti za promišljanje realnosti)

- najvažniji zadatak epistemologije – ukazati na model koegzistencije tih suprotnosti na teorijskoj i praktičnoj razini

- najvažniji pojmovi epistemologije: znanje, znanost, spoznaja, kompetencija

2. Znanje o odgoju i obrazovanju, metodičko znanje i kompetencije

- filozofska i znanstvena interpretacija znanja- znanje – opravdano istinito vjerovanje – intelektualno, iskustveno, znanje iz

moralnih, religijskih, umjetničkih spoznaja, a u novije doba: feministički pristup, socijalni, računalni, postmodernistički

- znanje kako i znanje da

- zdravorazumsko znanje – neorganizirano znanje – obavijesti iz svakodnevnog iskustva koje nisu povezane u sustav i za koje ne moraju postojati objašnjenja, statično, nepodložno provjeravanju, nije vezano uz stručnost ili profesiju

- znanstveno znanje – usustavljeno je u znanstvenu strukturu, podložno provjeravanju i promjenama, razvoju

- Vladimir Poljak – više stupnjeva znanja: znanje prisjećanja – bez dubljeg poznavanja

znanje prepoznavanja – i imenovanja sadržaja, ali bez mogućnosti objašnjavanjaznanje reprodukcije – reproduciranje sadržaja i ograničeno objašnjenjeoperativno znanje – znanje činjenica i generalizacije – znati objasniti i primijeniti u svakodnevnom životustvaralačko (kreativno) znanje – stvaranje novog iz postojećeg znanja

- „Sposobnosti određuju kvalitetu ličnosti, a iskazuju se u uspješnoj ljudskoj djelatnosti“ : senzorne ili perceptivne, manulane ili praktične

intelektualne ili mentalne, izražajne- taksonomije ciljeva učenja – vrijednosno neutralne obrazovno-logičko-

psihološke klasifikacije, obuhvaćaju tri skupine ciljeva: kognitivne, afektivne, psihomotoričke

- Bloomova taksonomija kognitivnih i psihomotoričkih ciljeva učenja: povezuje znanje i njegovu primjenu i u kojoj svaka sljedeća kategorija uključuje prethodne i od njih je složenija

- 1. znanje – a) znanje specifičnih činjenica – niska razina apstrakcije (npr. imena)

b) znanje o načinu uporabe specifičnih činjenica – srednja razina apstrakcije (npr. istraživanje)

c) univerzalno ili apstaktno – najviša razina apstrakcije (npr. teorije)- 2. razumijevanje – a) prevođenje (parafraziranje, s jednog na drugi jezik,

simboli) b) tumačenje ili interpretacija(objašnjavanje,reorganizacija

gradiva) c) ekstrapolacija (predviđanje posljedica i nastavljanje

trendova)- 3. primjena – osposobljenost za primjenu ideja, načela, pravila, definicija i dr.

apstrak.- 4. analiza – osposobljenost za raščlambu nekog gradiva na sastavne dijelove,

objašnjavanje dijelova i međusobnih odnosa- 5. sinteza – osposobljenost za povezivanje malih dijelova u strukturiranu

cjelinu- 6. vrednovanje (evaluacija) – osposobljenost za procjenjivanje vrijednosti i

primjenu kriterija u postizanju nekog cilja- znanje o odgoju i obrazovanju – sva znanja o toj djelatnosti bez obzira

na to kojoj znanosti pripradaju à usustavljeno na dva načina: pedagoški i edukološki sustav

- dvije vrste znanja o O i O: - znanje o sadržaju učenja: - znanje koje učenik treba naučiti, a sadržano je u nastavnim programima, udžbenicima i dr. izvorima znanja, (ne)nužno vezano uz učenike u slučaju samoobrazovanja; - planirano (zadano) znanje; -znanje o uspješnom učenju (strategije, metode uspješnog učenja)

- znanje o poučavanju: znanja, umijeća i vještine poučavanja; to znanje trebaju posjedovati učitelji; potječe iz više znanja: psih., soc., ped., did. i dr. disc.

- metodičko znanje – pripada znanju o O i O te povezuje znanje o učenju i znanje i poučavanju; prerada i prilagođavanje tih znanja za potrebe O-O procesa

- odnos sadržaja učenja i odgovarajućeg znanstvenog znanja?

- metodičko znanje ima karakter iskustvenog znanja, a bitno je određeno svrhom vlastite primjene u djelatnosti O i O

- nije samo kognitivno znanje, nego i poznavanje vještina poučavanja i sposobnost stvaranja novih metodičkih oblika

- Kompetencija- mjerodavnost (ovlaštenost) za obavljanje nekih poslova te područje u kojem netko posjeduje znanja, sposobnosti i iskustva

- minimalni kriteriji za određivanje kompetencija:

- 1. kompetencija je pretpostavka (sposobnost) za pojedinačno ili skupno obavljanje nekog posla

- 2. sadrži kognitivne i nekognitivne komponente

- 3. dovoljno je složena da bi se zadatak u cijelosti izvršio (za razliku od vještine)

- 4. učenje je nužna pretpostavka za njeno postizanje

- DeSeCo projekt (projekt OECD-a) – razvio teorijsku osnovu za određivanje i vrednovanje temeljnih kompetencija; kompetencije:

1. Autonomno djelovanje: - izraziti i braniti svoja prava, interese, granice i potrebe te preuzeti odgovornost; - stvarati i provoditi životne planove i osobne projekte; - djeovati u širem kontekstu

2. Interaktivna uporaba sredstava: - interaktivna uporaba jezika, simbola, teksta; - znanja i informacija; - (nove) tehnologije

3. Funkcioniranje u heterogenim skupinama: - uspostavljanje dobrih odnosa s drugima; - surađivanje s drugima; - upravljanj (kontrola) i uspješno rješavanje konflikata

- EU kompetencije: - komunikacija na materinskom jeziku; komunikacija na stranom jeziku; - matematika, prirodne znan., tehnologija; - informacijsko-komunikacijska tehnologija; - učiti kako učiti; - interpersonalne i građanske kompetencije; - poduzetništvo; - opća kultura

- kompetencija obuhvaća znanje (kognicija), ali i brojne druge psihološke, socijalne i iskustvene sastavnice

- osposobljenost za poučavanje ima sva obilježja kompetencije

3. Metodika i kriteriji nastanka (nove) znanosti

3.1. Okviri i kriteriji za postojanje znanosti

- svaku znanost obilježava: 1. empirijski pristup području istraživanja; 2. tematska reduciranost koja je ograničuje samo na vlastiti pogled na svijet (problem učenja postoji svugdje ali ga svaka disciplina istražuje na svoj način); 3. metodološka isključivost (svaka znanost istražuje samo svojom metodom)

- KRITERIJI (užeg koncepta znanosti) po kojima se neki skup znanja može smatrati znanošću te u kojem trenutku taj skup znanja prerasta u posebnu znanost (Anton Monshouwer):

- 1. logička konzistentnost – iskazi i teorije unutar neke znanosti ne smiju biti međusobno proturječni

- 2. empirijska korespondencija – sve znanstvene tvrdnje moraju izdržati empirijsku provjeru

- 3. eksplanatornost znanja – znanost mora pojave koje istražuje objašnjavati uzroč.-poslj. odnosima, objašnjenjima i generalizacijama

- 4. egzaktnost istraživanja – testiranje istraživačkih hipoteza mjerenjem

- 5. objektivnost – vrijednosna neutralnost znanstvenih iskaza

- tim kriterijima mogu udovoljiti prirodne, trhničke, medicinske znanosti, psihologija, a u nekoj mjesri i sociologija i ekonomika, a ne mogu udovoljiti kulturne i formalne (društvene i humanističke) znanosti

- širi koncept znanosti dopušta odstupanje od navedenih kriterija (posebno zbog egzaktnosti i empirijske provjere)

3.2. Povijesni proces nastanka, transformacije i umnožavanja znanosti

- Jean Piaget: raspad postojećih i umnažanje novih znanastvenih disciplina: komparatistička, povijesna (genetska), tendencija točnog omeđivanja problema, izbor metode proučavanja

- centracija – svaka je znanost usmjerena na svoje područje, „središte svijeta“

- uspoređuju se stara i nova znanja à stara gube na vrijednosti, a nova dobivaju à decentracija – pomicanje točke gledišta na nove točke

- spajanje više znanosti u novu – interdisciplinarnost

- 4 povijesne etape u razvoju i prestrukturiranju znanosti:

w etapa sinkretičke znanosti – znanosti su u jednoj misaonoj strukturiw etapa prvog raspada opće (sinkretičke) znanosti u srednjem vijekuw etapa potpunog oslobađanja sadašnjih tradicionalnih i etabliranih znanosti tijekom ind. revolucije

w etapa formiranja interdisciplinarnih znanosti djelomičnim dekomponiranjem tradicionalnih znanosti te povezivanje isključenih dijelova u nove znantno specijaliziranije znanosti s užim istraživačkim područjima (metodika)

- protopedagogija – stalna školska nastava – teorija odgoja – didaktika – opća teorija nastave – nove sistematizacije znanja – metodike kao autonomni sustavi znanja o nastavnom predmetu – sveučilišne discipline

II. TEORIJSKO ODREĐENJE METODIKE NASTAVNOG PREDMETA

1. Između pedagogije i edukologije

1.1. Istraživačko područje metodike

- metodika – znanstvena teorija nastavnog predmeta, odnosno nekog drugog pojedinačnog O-O programa

- elastičnost predmetnosti, podložnost promjenama

- opća metodika (zajedničke osobine svih metodika) i posebna metodika (razlikuju se po nastavnim predmetima)

- didaktika (pedagoška stana O-O procesa) ≠ metodika (nepedagoška strana u funkciji O i O)

- “odgoj u širem smislu“ (sveukupnost predagoškog djelovanja, proces usvajanja znanja, umijeća i navika, razvijanja fizičkih i intelektualnih

snaga i sposobnosti, izgrađivanje i oblikovanje ličnosti i karaktera) i „ odgoj u širem smislu“ (izgrađivanje i oblikovanje ličnosti i karaktera)

- edukacija – označuje cjelokupnu djelatnost odgoja i obrazovanja, „organizirano učenje spoznajnih, psihomotoričkih i motivativnih (voljnih) svojstava ličnosti

- O i O bave se brojne discipline koje se mogu podijeliti na 2 skupine: a) discipline čije se spoznaje u potpunosti odnose na O i O (pedagogija, didaktika, andragogija – odgojne znanosti); b) discipline koje O i O proučavaju kao jednu od sastavnica svoga razmatranja čovjeka i ljudskog društva (filozofija, sociologija, psihologija – razvile su se posebne grane s elementima interdiscipline: psihologija obrazovanja)

- metodika je obrazovna disciplina – utemeljena na nastavnom predmetu, programu i nast. sadržajima, ali i odgojna

- matične znanosti – jednako važna kao i odgojne i obrazovne discipline

- pedagoški (tradicionalan) i edukacijski pristup (teorija i praksa)

1.2.Metodika u pedagogijskom sustavu

- Vladimir Mužić: 3 glavna dijela pedagogije:

w filozofija odgoja i obrazovanjaw znanstvene grane pedagogijew pedagoška praksa

- sastavnice pedagogije: epistemološka – pedagoško znanje

nomotetička – zakoni i modeli teleološka – ciljevi (pedagoška praksa)

- pedagogija – odgoj i obrazovanje čovjeka do stupnja zrelosti, andragogija – odraslih, gerontoagogija – treća životna dob

- didaktika – dio pedagogije, teorija nastave, tj. O-O procesa- iz didaktike se neposredno izvode dvije glavne metodike: metodika

odgoja i metodika obrazovanja

- metodika – interdisciplina koja se temelji na interakciji supstratnih znanosti

- specijalna didaktika – stadij u didaktici, u procesu razvoja metodike, u kojem se prepoznaje posebnost metodičke problematike

1.3. Metodika i edukološki sustav

- za edukologiju su važne spoznaje o odgoju i obrazovanju- edukologija – otvoreni znanstveni sustav koji razlikuje analitičko,

normativno i empirijsko obrzovanje o odgoju i obrazovanju, bez obrzira u kojem misaonom ili znanstvenom području ono nastalo

- prakseologija odgoja i obrazovanja – istražuje i obuhvaća prakseološka znanja koja, po edukološkom konceptu, imaju makro- i mikrorazinu; tehnološka znanja o učinkovitom postupanju u obrazovnoj praksi (istraživanjem i iskustvom)

- pedagogija (makro-) , didaktika (makro-) i metodika (mikrorazina) – prakseološke discipline

- idgojne znanosti + edukacijske znanosti (filozofija odgoja, sociologija odgoja i obrazovanja, psihologija odgoja i obrazovanja)

- teorija kurikuluma i problematika uvjeta učenja – područje u edukologiji koje odgovara području metodike

1.4. Metodika – autonomna prakseološka odgojno-obrazovna disciplina

- edukološki sustav ne poznaje pojam metodike niti je, kao posebnu disciplinu nema u svojoj strukturi, iako taj sustav uspješno izražava sva metodička pitanja (najbliža je edukološka teroija kurikula – prakseološka mikrorazina)

- metodika je znanstveno strukturirana kao znanstvena disciplina pa bi terminološka zamjena teorijom kurikula bio korak unatrag u znanstvenom i organizacijskom osmišljavanju O-O procesa (ona je širi pojam od teorije kurikula)

2. Struktura metodike

- zajednčki dio svake metodike à temeljne odgojno – obrazovne znanosti: filozofija odgoja, psihologija obrazvovanja, sociologija obrazovanja, pedagogija s didaktikom

- posebni dio à matična znanost nastavnog predmeta

- struktura pojedinačne metodike izvodi se iz teorije odgojno-obrazovnog (metodičkog) čina; procesi: wutvrđivanje svrhe poučavanja po određenom O-O progremu; izbor znanja potrebnih za izvođenje; prerada znanstvenog u didaktičko znanje; prijenos didaktičkog znanja i vrijednosti na polaznike O-O procesa

- kriteriji : generički (postanak i funkcioniranje metodike u odnosu na druge znan.), kriterij obrazovnih stupnjeva, nastavnog programa, područja nastavnog predmeta

2.1. Generička struktura metodike

- neke se discipline javljaju samo u određenoj metodici, a mogu se grupirati u:

1. SUPSTRATNE (SUPSTANCIJALNE) DISCIPLINE – za uspostavljanje i razumijevanje geneze metodike; metodičko polje (teorijski), odgojno obrazovni (metodički) čin (praktično-izvedbena razina)

a) Matična znanost – iz koje se uzimaju sadržaj (ciljevi) nastavnog programa/predmeta; (matično područje djelatnosti i iskustva-iz kojeg se uzimaju sadržaji nast. programa i matična znanost-koja istražuje to područje i čiji izabrani znanstveni pojmovi ulaze u nast. program)

b) Filozofija – bavi se općom spoznajom svijeta, čovjeka i njegova djelovanja (filozofija odgoja; gnoseologija, epistemologija, logika, etika, estetika)

c) Psihologija – istražuje psihičke pojave, tj. kognitivni, emocionalni i voljni razvoj pojedinca

d) Sociologija – bavi se proučavanjem međuljudskim odnosima te odnosa pojedinca i društva, društvenih skupina

e) Pedagogija – proučava opće ciljeve i zadatke odgoja i njihovu konkretizaciju na općoj razini O-O djelovanja i sustava; razvitak ličnosti; važno je da su ciljevi odgoja zasnovani na općeljudskim humanističkim i demokratskim vrijednostima; didaktika – 1.razlika: D je opća teorija O-O procesa, a metodika teorija pojedinog nast. predmeta; 2. razlika: D se ne bavi konkretnim sadržajima nastave, a metodika osmišljava O-O proces na konkretnom sadržaju – ima O i O učinak

2. KORELACIJSKE DISCIPLINE – javljaju se u teorijskom i praktičnom funkcioniranju metodike pojedinih predmeta s obzirom na potrebu korelacije, pa i integracije sadržaja nekih predmeta

3. POMOĆNE DISCIPLINE –pomažu u analizi i tumačenju sadržaja matične znanosti i s njima se mogu uspostaviti korelacijski odnosi, no njihovi sadržaji nisu i sadržaji školskim predmeta (etnografija, arheologija, astronomija, medicina); druga vrsta – pomaže u metodičkim istraživanjima (antropologija, semantika, statistika)

2.2. Struktura metodike po obrazovnim stupnjevima

- strukturiranje metodike po obrazovnim stupnjevima uvjetovano je psihološkom spoznajom o stupnjevitom razvoju ljudskih sposobnosti

- stupnjevi: 1. metodika predškolskog odgoja – od 3. do 7. god. života

2. metodika osnovne škole – od 7. do 15. god.; etapa djetinjstva i adolescencije – razlikuju se metodike nižih i viših razreda3. metodika srednje škole – od 15. do 19. god.4. visokoškolska metodika – nastavna i znanstvena kompetencija nastavnika5. metodika obrazovanja odraslih (andragoška metodika) – izvan obrazovnih stupnjeva; metodike rada s osobama u trećoj životnoj dobi

- opći metodički stup – prikazuje odnos znanstvenog i didaktičkog znanja po stupnjevima O i O à primjenjen na pojedinu metodiku postaje metodički stup za tu metodiku

- program obrazovanja poučavatelja – kolegiji u području matičnih znanosti, kolegij u području temeljnih obrazovnih (odgojnih) znanosti i kolegij u području metodika

2.3. Struktura metodike po nastavnim programima

- nastavni se programi razlikuju s obzirom na svrhu programa

1. obvezni općeobrazovni program – opće obrazovanje u sadržajima određenog predmeta za pojedine stupnjeve školovanja

2. obvezni program u strukovnom osposobljavanju – program općeobrazovnih i strukovnih predmeta

3. neobvezni programi u osnovnim i srednjim školama – posebne vrste programa koje učenik može i ne mora polaziti (program izborne nastave, fakultativne nastave, dopunske, dodatne, programi izvannastavnih aktivnosti)

4. programi u obrazovanju odraslih

5. program u dvojezičnim školama – u školama nacionalnih manjina u Hrvatskoj (uz materinski uči se i hrvatski), škola hrvatske nacionalne manjine u drugim zemljama

2.4. Struktura metodike po područjima nastavnog predmeta

- unutarpredmetna područja- nastavna područja: 1.početno čitanje i pisanje

2.hrvatski jezik u užem smislu (gramatika, pravopis, pravogovor, fonetika, fonologija, morfologija, metodika tvorbe riječi, sintakse)3.jezično izražavanje (metodika pismenog i usmenog izražavanja)4.medijska kultura (metodika filma, kazališta, televizije, radija, tiskanih medija, računala)5.književnost (metodika lirike, epike i drame)

- metodičke discipline užih područja su u zagradi- strukturiranje metodike na 3 razine: na razini nastavnog predmeta

na razini područja nastavnog predmeta na razini disciplina unutar područja

3. Supstratne znanosti u strukturi metodike

- matična znanost, filozofija, psihologija, sociologija, pedagogija

3.1. Matične znanosti

- početno čitanje i pisanje: jezikoslovlje, psihlogija, psiholingvistika, znanost o likovnosti, grafemika

- hrvataski jezik u užem smislu: lingvistika, gramatika, pravogovor, pravopis

- jezično izražavanje: stilistika

- književnost: znanost o književnosti (teorija, povijest i kritika književnosti)

- medijska kultura: mediologija, filmologija, teatrologija, teorije televizije, radija i tiska, informatika, znanost o novinarstvu

3.2. Filozofija i njezine discipline u metodici

- nastavna (didaktična) spoznaja razlikuje se od znanstvene

- filozofija (mudroslovlje) – bavi se poručavanjem izvora i naravi spoznaje i znanja, propituje spoznajnu i svrhovitu vrijednost svakog nast sadržaja (korisnost)

- filozofija odgoja – promišlja smisao i svrhu O i O u ljudskom životu

- filozofske discipline: epistemologija, gnoseologija, estetika, etika i logika

3.2.1. Filozofija književnosti, medija i jezika

- filozofija znanosti i filozofija umjetnosti

- UMJETNOST – stvaralačka djelatnost koja proizlazi iz ljudske osjetilnosti; emocionalni pristup svijetu, a znanost se bavi sređivanjem i stjecanjem znanjaà racionalni pristup stvarnosti; najučinkovitija je umjetnost riječi à govor kao najvažniji oblik ljudskog komuniciranja

- KNJIŽEVNOST I MEDIJI – šalju poruke koje utječu na izgradnju ljudske ličnosti i ljudsko ponašanje; psihički razvoj djece i mladeži; odgoj à usađivanje moralnih i estetskih vrednota (etika, estetika, logika)

- JEZIK – problem prirode i postanka jezika, značenja jezičnih pojmova, karakteristike ljudskog uma o kojima ovisi uporaba jezika te razne uloge jezika u ljudskom životu

3.2.2. Estetika i umjetnička spoznaja

- lijepo; intelektualna i moralna ljepota

- umjetnost – poseban oblik spoznaje koji nastaje intuicijom – sposobnost predviđanja, odnosno shvaćanja koje se javlja prije mišljenja i intelektualne (logičke) spoznaje à spoznaja pomoću mašte – stvara se slika, a ne pojam (intelekt)

- estetika (filozofija umjetnosti) – filozofska disciplina koja proučava lijepo i ljepotu

- estetska spoznaja – emocionalna i racionalna (intelekt., logička i misaona) spoznaja

3.2.3. Etika te moralna i religijska spoznaja

- moral (ćudoređe) – sustav nepisanih načela, pravila, običaja i ideala po kojima se, s obzirom na dobro i zlo, ravna neka ljudska zajednica, skupina ili pojedinac

- svjetovni i religijski

- iskazuje se i u umjetničkim djelima, pa tako postaje i sadržajem nastave

- moralne vrijednosti su sadržaj morala – odnose se na pojmove dobro, ispravno, pravedno à očituju se preko savjesti – osobni vrijednostni sud pojedinca utmemeljen na moralnim vrijednostima

- moral ima 2 strane: subjektivna i objektivna (moralna vrijednost) savjest pojedinca

- najpoznatija moralna pravila kršćana : deset božjih zapovijesi

- književna umjetnost slika moral društva, društvenih skupina i pojedinaca

- etika – filozofska disciplina koja se bavi proučavanjem moralnog ponašanja i ciljeva; ponašanje u skladu s pravilima

- etika je moralna teorija, a moral je moralna praksa,življenje po moralnim pravilima!

3.2.4. Logika i zakonitosti mišljenja

- logika – filozofska disciplina koja proučava zakonitosti oblikovanja valjane misli i metode kojima se ostvaruje spoznaja

- valjana misao – osnovni uvjet logičkog, tj. pravilnog mišljenja

- oblici misli – su pojam à misao o bitnim karakteristikama onoga što mislimo, sud (spoj pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče) i zaključak (misao koja proizlazi iz dva ili više sudova tako da posljednji slijedi iz prethodnih)

- logičke spoznajne metode u nastavi – metode oblikovanja i izražavanja pojma

metode izvođenja sudova i zaključivanja

3.3. Psihologija: teorije i pojmovi važni za metodiku

- važne su psihloške spoznaje o osobitostima dječjeg spoznajnog razvoja i pojedinim njegovim razdobljima

3.3.1. Psihološke teorije o razvoju ljudske spoznaje

A) Kognitivističko – razvojne teorije – djetetova okolina djeluje samo posredno na uspjeh učenja i mijenjanje dječjih spoznaja

a) Piagetova teorija – inteligencija se svakog čovjeka pojedinca razvija u borbi za opstanak i mijenja se ovisno o djelovanju; kognitivne strukture – razvijaju se od jednostavnijih k složenijima, pri čemu se individualiziraju; funkcije – organizacija (kogn.struk.), adaptacija (asimilacija i akomodacija);

l razvojna razdoblja: 1. senzomotoričko (razvoj refleksa), 2. predoperacijsko (riječi, brojevi, počinju mentalne operacije), 3.

razdoblje konkretnih operacija (uspješno logički razmišlja, računske operacije), 4. formalnih operacija (apstraktne mentalne operacije) l Piagetovi su razvojni stupnjevi psihološka znanstvena osnova za strukturiranje metodike po obrazovnim stupnjevima

b) Teorija obrade informacija – zasniva se na kognitivnoj znanosti koja u istraživanjima povezuje biologiju, filozofiju, računarstvo i neuroznanosti, cilj: otkriti sve putove spoznaje

l učenje i pamćenje – sustav za procesiranje informacija sastoji se od: 1. ulaz informacije iz svijeta u svijest pojednica kroz osjetila; 2. prerada infomracija u mozgu kojom se informacije mijenjaju na najrazličitije načine; 3. izlaz se očituje u raznim oblicima našeg ponašanja

c) Teorija sociokulturne spoznaje – Lav Vigotski – utjecaj kulture na čovjekov ukupni psihički, pa i spoznajni razvoj

l kultura utječe: 1. najveći dio znanja dijete dobiva iz područja kulture društva u kojem se razvija; 2. kultura bitno utječe na način mišljenja svih pojedinaca koji joj pripadajul internalizacija – prijenos sadržaja kulture iz svijeta oko djeteta u njegov unutranji svijet, misli, a to se događa pomoću govora, tj. jezika

B) Teorije učenja – utjecaj okoline i ljudskog iskustva na ljudsko ponašanje i spoznaju svijeta

l John Locke – dijete se rađa kao tabula rasa bez urođenih sposobnosti i interesa, te sve svoje osobine stječe utjecajem okoline – učenjem à uloga učenja i utjecaja okoline!l (Watson), Skinner – biheviorizam – teorija analize ponašanjal učenjem se mijenja ponašanje, čovjekov razvoj: 1. osnivački stupanj, 2. osnovni, 3. socijetalnil u školskom razdoblju – posljedice ponašanja = potkrepljenja (pozitivna i negativna)l Bandura – teorija socijalnog učenja – učenje opažanjem – modeli – imitacija i protuimitacija

C) Etološka teorija – etologija – istraživanje čovjekova razvoja s gledišta evolucije živih bića (Darwin)

l urođena ponašanja su genetski programirana: univerzalnost, stereotipnost, ne mogu se naučiti niti zahtijevaju učenje i iskustvo a na njih okolina može utjecati tek minimalno (privrženost majke i djeteta)

3.3.2. Psihološki pojmovi važni za metodiku

A) DOŽIVLJAJI – individualna kategorija, pripada jedino onom čovjeku u kojem se zbiva; temeljni pojam psihologije; doživljaj djela važan je u metodici književnosti jer o sadržaju i intenzitetu doživljaja ovise uspjeh i domet interpretacije djela na nastavnom satu

l spoznajni doživljaji, emocije, motivi B) MIŠLJENJE I GOVOR

a) Mišljenje – svaki kognitivni proces obrade predodžaba (doživljaj bez prisutnosti izvora podražaja), ideja (početna misao, zamisao, stav o nekom problemu – vezana za mišljenje), zamišljenih slika, simbola (misaona zamjena za neki konkretni predmet, situaciju ili ideju), pojmova (logički i psihološki termin kojim se označuju bitne osobine simbola)– maštanje (predočavanje pojava, zbivanja, aktivnosti u ljudskoj svijesti; realistička, stvaralačka, inventivna), sjećanje, asocijacije (povezivanje predodžaba u svijsti tako da jedna proizlazi iz druge; po sličnosti, suprotnosti, po dodiru; retrospekcija), rasuđivanje, racionalna spoznaja, stvaralačko mišljenje, intelekt (um, razum, čovjekova moć shvaćanja prirode i njenih zakona; intelektualan=racionalan)

b) Govor – verbalni govor, mimika, gesta, zastavice i sl.; uređen sustav znanja koji postoji i izvan pojedinaca

l glasovni i pismeni – ostvaruje se pomoću glasova tj. sloval neraskidivo povezan je s mišljenjeml psiholingvistika – povezuje spoznaje psihologije i jezikoslovlja te istražuje mehanizme nastanka govora, govorne oblike i jezične mijene

C) SPOSOBNOSTI - osobine pojedinca o kojima ovisi njegov uspjeh u situacijama u kojima ne može primijeniti prethodno stečeno znanje i vještine

l fizičke i psihičke sposobnosti (senzorne, psihomotorne, intelektualne) l inteligencija – opća sposobnost čovjeka koja mu omogućuje brzo snalaženje u novim problemimal primarne sposobnosti: numerička, sposobnost verbalnog razumijevanja ili rječitost, predočavanja prostornih odnosa, perceptivna. asocijativnog zapamćivanja, zapamćivanja basmislenih sadržaja, rasuđivanjal teorija višestrukih inteligencija – ne postoji jedinstvena inteligencija već 7 različitih koje su međusobno dosta neovisne, ali mogu biti u interakciji:1. lingvistička 2. logičko – matematička

3. prostorna

4. glazbena

5. tjelesna

6. interpersonalna

7. intrapersonalna

l razumijevanje – sposobnost osobe da spoji podatke koje već zna s novim podacima te da shvati značenje neke izgovorene ili napisane cjeline

l pretpostavke za dobro razumijevanje: praćenje razumijevanja

predviđanje događaja

D) EMOCIJE I MOTIVI

a) Emocije – doživljaj izazvan nekom vanjskom situacijom kojom procjenjujemo ono što percipiramo; 6 osnovnih: radost, žalost, strah, srdžba, iznenađenje, gađenje; ili su urođene ili se stječu učenjem; imaju dvije podloge: intelektualnu i fiziološku; u nastavi književnosti i medijske kulture emocije su kao: književnikov motiv ili stanje koje treba izazvati kod učenika radi boljeg prijama umjetničkog djela

b) Motivacija i motivi – stanje u kojem smo pokrenuti nekim potrebama, težnjama i motivima na postizanje nekog cilja – poticaj; pobuda koja čovjekovo djelovanje usmjerava prema nekom cilju te ga održava i pojačava, potrebe ili nagoni i stečeni ili naučeni motivi;

E) INTERESI – trajnija usmjerenost psihičkih procesa i ponašanja pojedinca prema nekoj pojavi, osobi, aktivnosti ili pak umjetničkom ili znanstvenom području; strasti – trajni interes visokog intenziteta; književni interesi učenika – odnose se na književne teme i vrste za koje su učenici određene dobi više ili manje zainteresirani

F) UČENJE – značajke učenja – a) učenjem se oblikuju čovjekove osobine i ukupna ličnost; b) učenje omogućuje povijesno pamćenje, a time i napredak čovječanstva; c) doba najintenzivnijeg učenja jest doba fizičkog odrastanja i sazrijevanja koje se uglavnom poistovjećuje s vremenom školovanja, cjeloživotno učenje; uvjeti za učenje – sposobnosti za učenje, motivacija za učenje, vanjske prilike koje pogoduju učenju; mehanizmi učenja – oslanjaju se na razvijenost spoznajnih struktura pojedinca koje su uglavnom biološki uvjetovane, mehanizam pokušaja i pogrešaka – učenje nižeg stupnja, bez značajnog

angažmana, oponašanje (imitacija) – kod usvajanja vještina ili navika, uvid u situaciju – najsloženije, nove informacije se povezuju s već usvojenima, vertikalno-spiralno programiranje u kojem se isti sadržaji pojavljuju na raznim stupnjevima programa, ali uvijek sa sve složenijom strukturom i količinom informacija; oblici socijalnog učenja – učenje po modelu (uzor – identifikacija – idol), metoda modeliranja – uzorci ili obrasci, učenje učenjem uloga – učenje sasvim konkretne buduće uloge u društvu koje predviđa neki socijalni položaj

G) PAMĆENJE – unutarnje lice: pamćenje je proces usvajanja, zapamćivanja i zadržavanja različitih sadržaja, vanjski plan: prepoznavanje i obnavljanje tih istih sadržaja; razine pamćenja: trag – ne mogu prepoznati sadržaj, ali ga ponovo učim brže i uspješnije; prepoznavanje – pojmova, likova, radnje, ali ne i reproduciranje; reprodukcija – zapamćeni se sadržaji mogu u cjelosti obnosviti; automatizacija – ponavljanje zapamćenog sadržaja u svakoj prilici, brzo i u cjelosti; vrste pamćenja – po vrsti: simboličko, motoričko, logičko i mehaničko; po trajanju: osjetno ili senzorno, kratkotrajno, odjednom se može zapamtiti 5 do 9 nepovezanih jedinica znanja, dugotrajno (pamćenje)

H) ZNANJE – znanje u užem smislu – činjenice, pojmovi, zakoni, načela, pravila koja se usvajaju učenjem i zadržavanjem u pamćenju određenih sadržaja; faktografsko – osnovni podaci i pojmovi određenog područja, poopćeno (generalizirano) – činjenice i pojmovi iz faktografskog znanja se induktivnim putem dodveode u određene strukture i odnose, operativno – uporaba faktografskog i poopćenog znanja u izboru načina reagiranja pred postavljenim problemom, stvaralačko znanje – nastaje angažiranje najsloženijih intelektualnih funkcija (prerada, organizacija, rekonstrukcija nižih razina znanja) u rješavanju nekog problema, pri čemu se pojvaljuje stvaralačko djelovanje, obilježje inteligentnih osoba; vještina – precizno i brzo izvođenje nekog slijeda naučenih radnji, organiziranih i usmjerenih određenom cilju, psihomotorna i motorno-mišićna, navika – automatizirana vještina ustaljena dugim vježbanjem

3.3.3. Periodizacija čovjekova psihičkog razvoja i obrazovni stupnjevi – osnova za strukturiranje metodike

- tablica 3: Periodizacija psihičkog razvoja, obrazovnih stupnjeva i metodika, str. 132.

3.3.4. Pozitivna psihologija i metodika

- istražuje pozitivne ljudske osobine i procese njihova oblikovanja (Peterson i Seligman)

- temeljne vrline: mudrost i znanje, odvažnost, humanost, pravednost, umjerenost, transcendentnost – svaka ima svoju snagu karaktera – poželjni ciljevi

3.4. Sociologija i metodika

- sociologija kao znanost o društvenim procesima, odnosima i sustavima (Durkheim)

3.4.1. Socijalno gledište u pedagogiji i didaktici

- Maleš, Mijatović – intencionalni (institucionalni) i funkcionalni (u obitelji, društvenoj sredini) odgoj – tako oblikovali koncept socijalne pedagogije

- na razini didaktike – Poljak – brojčane formacije i sociološki oblici nastavnog rada: frontalni rad, samostalni rad (grupni rad, rad u parovima, samostalni rad)

- Bognar, Matijević – socijalno-kulturne pretpostavke O i O: uređenje društva, društvene grupe, kulturno-civilizacijski aspekt – neizravna i izravna veza s nastavom; socijalni oblici u O-O procesu: socijalni oblici aktivnosti učenika, međusobni odnos socijalnih oblika rada učenika, socijalni oblici rada učitelja

3.4.2. Edukološki pristup sociološkim aspektima obrazovanja

- sociološke teorije o ulozi obrazovanja u društvu: klasične i suvremene

- klasične: - funkcionalizam – obrazovanje se mijenja zbog promjena (u gosp.,kulturi i tehn.)

-konfliktna ili reprodukcionistička – promjene potiču društvene skupine da

zadrže ili osvoje društvenu moć

-kritička – obrazovanjem se može mijenjati društvo- suvremene: - utilitarna (kapitalistička) – obrazovanje se mora mijenjati

zbog zahtjeva gosp.

-interakcionistička – djelovanje obrazovanja i društva na mikrorazini, tj. odnosi

-integracijska – povezuje makro- i mikropristupe obrazovanju

3.4.2.1. Sociološke teorije i metodika

- teorije i istraživanja na nekoliko razina: makrorazina (opća), mezorazina (srednja) i mikrorazina – METODIKA

- mikrorazina – interakcionističa teorija – proučava individualne i grupne interakcije u O-O organizaciji – odnosi izmeđ grupa i vršnjaka, između učitelja i učenika, te utjecaj vrijednosti, stavova i postignuća

- povezivanje makro- i mikrorazine obrazovanja provodi – integracijska teorija – istražuje cijeli O-O preces, tj. kurikul: ciljeve, sadržaje, metode i organizaciju učenja i poučavanja te vrednovanje postignutog

3.4.2.2. Reforme obrazovanja i metodika

- promjene u obrazovanju provode se na nekoliko razina: individualna (usavršavanje učitelja), organizacijska (unutarnja, promjene u organizaciji škole i nastave), društvena (vanjska, izazvana gospodarskim ili političkim razlozima), kulturna (promjene u društvenim vrijednostima u suodnosu baštine i gospodarskog razvitka)

- inovacija- promjena unutar neke sastavnice sustava, a reforma je promjena strukture sustava koju uzrokuju gospodarski i politički poticaji, a njome se mijenja cijeli obrazovni sustav ili neki njegov autonomni dio

- Šuvarova reforma – 1974.-1984. – socijalistički samoupravni preobražaj O i O – vanjska reforma

- kulturno-politička reforma u Hravtskoj nakon 1991. god.

- promjene u visokom školstvu – 2004. – Bolonjska deklaracija – mješavina svih triju razina pomjena

- Katalog znanja, Hrvatski nacionalni obrazovni standard – HNOS (2004.)- unutarnje

3.4.2.3. Mikrosociologija obrazovanja i odgoja – sociološka sastavnica metodike

- mikrosociologija – proučava socijalne pojave i odnose u nastavi i ostalim područjima O-O procesa koji se zbivaju unutar škole i drugih obrazovnih ustanova

- najčešće se primjenjuju spoznaje integracijske i interakcionističke sociološke teorije

- Pastuović: sociologija sadržaja O i O i sociologija odnosa učitelja i učenika

- sociologija sadržaja obrazovanja – uvjetovanost izbora obrazovnih sadržaja društvenim razlozima (vladajuća društvena ideologija)

- sociologija odnosa učitelja i učenika – proučava socijalne odnose i komunikacije učitelja i učenika u O-O procesu, a polazi od činjenice da učitelji taj proces organiziraju i vode, a učenici to prihvaćaju i podložni su učiteljevu vođenju

- kategorije ponašanja učenika prema školi: nazočnost, pokoravanje zahtjevima, konformizam, nepomirljivo odbijanje, buntovništvo

- strategije učitelja u radu sa svojim odjelom: središnja uloga učitelja i sporedna uloga učenika, nadzorno-interventna uloga učitelja, primjenjivanje pravila i kazni, učenici se grupiraju po postignućima

3.5. Pedagoški/didaktički i edukološki okviri metodike

3.5.1. Metodika i pedagogija

- pedagoški okviri nastave – opći ciljevi i zadaci odgoja i škole

- konkretizaciji odgojnih ciljeva pristupamo s nekoliko stajališta: 1. svestrani razvitak ličnosti, 2. struktura psihičkog života, 3. školska tradicija, 4. ljudske aktivnosti, 5. odgojne vrijednosti

- područja ostvarivanja tih ciljeva i zadataka: obitelj, predškolsa ustanova, škola, visokoškolske ustanove, slobodno vrijeme, učenički i studentski domovi te ustanove za specijalni odgoj

- pedagogijska aksiologija – disciplina koja pročava i osustavljuje odgojne vrijednosti

- pedagogija, didaktika i metodika su osustavljene – opće (pedagogija), posebno (didaktika) i pojedinačno (metodika)

- ali to ne funkcionira jer ni pedagogija, ni didaktika nisu mjerodavne za sve aspekte metodike

3.5.2. Metodika i didaktika

- didaktika je izrasla iz metodike

- didaktički okviri: opća pravila nastavnog procesa, podložni promjenama na koje utječe tehnologija, razvitak znanosti i prakse

- razredno-predmetno-satni sustav (Komensky, Herbart)

- nove škole – 20. st. – alternativne škole (Montessori, Freinet, Waldorf, Jena-Plan, Slobodna škola)

- didaktika se razvijala kao opća teorija nastave, tj O-O procesa, odvojivši se od prakse i uopćavajući spoznaje o nastavi koje su zajedničke za sve predmete

- didaktika je opća teorija O-O procesa fokusirana na njegovu opću organizaciju, a metodika je teorija pojedinog nastavnog predmeta fokusirana na njegovo praktično izvođenje

3.5.2.1. Didaktička struktura O-O / nastavnog procesa

- artikulacija O-O / nastavnog procesa – prirodni tijek nastave; upute učitelju za organizaciju nastavnog sata

- Poljak: 1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad – (5-10 min.)

a) materijalno-tehnička prirpema

b) spoznajna priprema

c) psihološka priprema

d) metodička priprema

2.Obrada (proučavanje) novih nastavnih sadržaja – usvajanje novog znanjaa) spoznajna strana nastaveb) psihološka strana nastavec) metodička strana nastaved) organizacijska strana nastave – proces usvajanja znanja, dimenzioniranje znanja (ekstenzitet, intenzitet, struktura znanja, graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja) 3. Vježbanje – razvijanje radnih sposobnosti à vještina i navikaa) predradnje za vježbanje ili instruktažab) proces vježbanja 4. Ponavljanje – svrha: spriječiti zaboravljanje naučenog - reproduktivno, produktivno, uspoređivanje, sintetiziranje, sistematiziranje 5. Provjeravanje i ocjenjivanje – utvrđuju se učenički rezultati kao posljedica rada učitelja

- Bognar, Matijević: 1. Dogovor (godišnje, mjesečno, tjedno i dnevno planiranje sata u suradnji s učenicima)

2.Realizacija – a) organizacija nastave

b) izvođenje nastave (spoznajni, doživljajni i psihomotorički aspekt nastave; načela za organizaciju i izvođenje O-O procesa: aktivnost, stvaralaštvo, ekonomočnost, primjerenost, integracija sadržaja i individualizacija)

3.Evaluacija – vanjska, unutarnja

PROCESNE I VREMENSKE JEDINICE NASTAVE – NASTAVNA JEDINICA I NASTAVNI SAT

- makrostruktura: ukupno trajanje nastave u nekoj vrsti škole, školska godina, nastavni mjesec, nastavni tjedan, nastavni dan

- određuje se nastavnim planom i programom

- mikrostruktura: didaktička organizacija nastavne jedinice i vremenska organizacija izvedbe nastavne jedinice od kojih je najčešća nastavni sat

- uspostavlja se na osnovi didaktičkoe strukture nastave

- pedagoški sat – trajanje sata je neodređeno, ovisno o potrebama učenika

- čisti sat – sat u kojem se radi samo obrada, samo ponavljanje, ili sl.; jako rijetko

- UVIJEK TREBAMO PROĆI KROZ SVE NASTAVNE ETAPE!

- didaktičke vrste nastavnih sati (tablica 4., str 153.): didaktička etapa nastavnog sata: uvod, prirpemanje učenika za sat, vrsta nastavnog sata koja odgovara dominantnoj etapi: uvodni sat; i sl.

3.5.2.2. Didaktički nastavni sustavi, strategije, metode i postupci

- nastavni sustavi:

1. Katehetska nastava – autoritarna nastava, sastoji se od točno određenih pitanja i odgovora u logičkom slijedu; učenikova je zadaća zapamtiti i reproducirati ono što čuje od učitelja i iz obvezne literature à pamćenje i reprodukcija

2. Majeutička (primaljska) nastava – znanje je učiteljevo shvaćanje, a ne vjersko shvaćanje istine

3. Heuristička nastava – misaono učiteljevo vođenje učenika razvojnim razgovorom do shvaćanja sadržaja koji uči, na kraju sam otkrije rješenje

4. Programirana nasatava – priprema obrada, vježbanje, ponavljanje – veća aktivnost svakog pojedinog učenika – maksimalna koncentracija i disciplina učenika

5. Egzemplarna nastava – učenje srodnih sadržaja pomoću karakterističnih primjera

6. Problemska nastava – polazi od problema koji učenik treba riješiti, učenik samostalan

7. Mentorska nastava – slična problemskoj, ali se uloga učitelja smanjuje i svodi samo na povremene konzultacije s učenikom

- didaktičke nastavne metode – procesni način ostvarivanja O-O strategije/nastavnog sustava, odnosno ciljeva nastave na praktičnoj razini:

1. metoda demonstracije

2. metoda praktičnih radova

3. metoda crtanja

4. metoda pisanja

5. metoda čitanja i rada na tekstu

6. metoda razgovora

7. metoda usmenog izlaganja

- definicija nastavne metode – usmjerenost prema cilju nastave i učenja, usmjerenost prema predmetu (sadržaju) učenja, usmjerenost prema učeniku (sredstvo poučavanja), usmjerenost prema školi kao ustanovi (instituciji) à omogućuju nastavniku uspješno poučavanje, a učeniku uspješno učenje

- odgojne (egzistencija, socijalizacija, indiidualizacija) i obrazovne (poučavanje, učenje otkrivanjem, doživljavanje, izražavanje i stvaranje, vježbanje, stvaranje) strategije (noviji naziv na nastavni sustav)

- tablica 5.

- nastavni postupak (sastavnica nastavne metode pa tih postupaka ima više što je metoda složenija) – 1. metoda slučaja – stvarni slučaj, analizom dolazimo do općih zaključaka, dvosmjerna komunikacija, timski rad, demokratska atmosfera

2.mikronastava – iz nastavnog procesa se izdvajaju neke radnje koje se uvježbavaju, u laboratorijskim uvjetima, skupa, ali učinkovita

3. minitečajevi – proširenje mikronastave, usavršavanje učitelja za rad u razredu, precizno određenje vještine koja se želi uvježbati

4. računalna nastava – heuristički dijalog s računalom 5. Keller-plan – individualizirana nastava u kojoj svaki učenik

napreduje vlastitim tempom, proktori – službenisi zaduženi za red i disciplinu

6. Oluja ideja – iskazivanje svih ideja i rješenja nekog problema koje taj čas padnu na pamet, kreativnost i koncentracija

7. Radionica – organizacijski oblik rada, uključuje sve ostale postupke, učenici su maksimalno uključeni i fizički i psihički (upoznavanje sudionika, samostalni rad s izabranim voditeljem, zajednička rasprava o izvješćima skupina ili pojedinaca)

- postupci = metode = vrste nastave???- SRTUKTURA O-O / NASTAVNOG PROCESA – sustav aktivnosti koje

učenik prolazi od stanja neznanja do stanja stečenog znanja o nekom programskom saržaju

- NASTAVNI SUSTAV – spoznajnometodičko polazište i koncepcija nastave koja se očituje u planiranju i pripremanju nastavnog procesa, a o čemu ovisi izbor nstavanih metoda, postupaka i izvora znanja

3.5.2.3. Didaktička komunikacija u nastavi

- O-O / nastavna komunikacija: (u starijoj didaktici) izravno poučavanje frontalnim radom i samostalni rad učenika (rad u skupinama, parovima, samostalan)

- suvremena didaktika: postoje socijalni oblici rada, ali i nastavna (O-O) komunikacija utemeljena na paradigmi komunikacijskog procesa; vrste:

1. intrapersonalna, interpersonalna, masovna

2. personalna, apersonalna

3. verbalna, neverbalna

4. jednosmjerna, dvosmjerna

5. neposredna, telekomunikacija

6. autoritarna, demokratska

7. nasilna, nenasilna

3.5.2.4. Didaktičke vrste nastave

3.5.3. Edukološki pristup didaktičkim pojmovima

- Nikola Pastuović: Edukologija- Poučavanje – pojam koji je u didaktici najbliži pojmu O-O/nastavni

proces

- etape = događaj (aktivnosti) poučavanja:

- u ovom konceptu nema tipologije nastavnih satti

- Strategije – učenja i poučavanja

- kategorija nastavnih strategijapovezane strategije učenja i poučavanja

- Metode poučavanja – nastavne odnosno didaktičke metode u didaktici (poučavanje = nastavni ili O-O proces)

a) Tutorsko poučavanje

b) Razgovor

c) Predavanje

d) Pokazivanje

e) Analiza teksta

f) Izvođenje različitih radova

- metoda – složen način ostvarivanja obrazovnog cilja koje se sastoji od više užih aktivnosti, događaja, postupaka ili koraka

3.6. Interdisciplinarnost metodike

- metodika je interdisciplina – znanost koja je nastala povezivanjem više znanosti

- sastoji se od: matične znanosti i temeljne odgojne i obrazovne znanosti (filozofija, psihologija, sociologija, pedagogija s didaktikom)

- interdisciplinarnost se u znanstvenom istarživanju odnosi na: tehniku, metode i organizaciju

- interdisciplinarna koordinacija – obuhaća barem 2 znanstvena područja ili discipline koje se koordiniraju trećom, a ona je bliža cilju od one prve; horizontalna ili vertikalna à postiže se cjelovitost O-O procesa i svakog njegovog segmenta u nastavnom predmetu koju ne može ostvariti ni jedna od koordinatnih znansoti pojedinačno

4. Metodologija metodike

4.2. Razlike između metodike i metodologije

- metoda – put utvrđivanja istine, način istraživanja neke pojave- metodologija – sustav strategija, metoda i postupaka kojima se otkrivaju

znanstvene istine i oblikuju znanstvene spoznaje à postižu se nova znanja koja znanost još nije otkrila

- odlike kakvoće znanstvenog rada: istinitost, logičnost i razumljivost

- metodika – znanstvena disciplina o sustavima, strategijama, metodama i postupcima i drugim sredstvima i uvjetima poučavanja i učenja kojima se ostvaruje put do O-O (nastavne) spoznaje, tj. spoznaje koju polaznici postižu u O-O procesu

4.3. Problem naziva metodike: metodika, metodika nastave ili posebna (specijalna) didaktika?

- metodika hrvatskoga jezika – skraćeni naziv za metodiku O-O procesa u hrv. jeziku

- metodika O-O procesa u hrv. jeziku i metodika nastave hrv. jezika ne znače isto – metodika O-O procesa se odnosi na Hrvatski jezik kao nastavni predmet u cjelini, što znači da obuhvaća ne samo nastavu već i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti

II. PRAKSEOLOŠKE ODREDNICE METODIKE NASTAVNOG PREDMETA (dokumenti, sudionici, lokacije, artefakti, proces metodičke prakse)

1. DOKUMENTI ZA ORGANIZACIJU NASTAVE

1.1. NASTAVNI PROGRAM / KURIKUL

- nastavni program – dokument koji se odnsoi na cjeloviti sadržaj neke vrste škole i uvijek je povezan s nastavnim planom kojim se propisuje broj sati za pojeidni predmet u okviru programa te obveznost

- kurikul – slično, no znantno širi termin

1.1.1. Nastavni program1.1.1.1. Vrste i razine nastavnog programa

a) Obvezni nastavni plan i program – sadrži ciljeve i okvirni sadržaj obrazovanja u konkretnoj vrsti škole i pojedinačnoj školi (okvirni program)

b) Program nastavnog predmeta – odnosi se na pojedine nastavne predmete koji sačinjavaju nastavni program cijele škole

c) Izborni program – nije obavezan za sve učeniku, učenici sami odabiru

d) Fakultativni program – nije obavezan ni onda kad ga učenik odabere, može izaći

e) Prilagođeni program - izvodi se iz nekog prethodnog programa pojednostavljivanjem

f) Izvedbeni program – detaljizirani program, izvodi se iz nekog od prethodnih za razinu razreda ili obrazovnu skupinu učenika

- program je strukturno uređen, određuje: širinu, dubinu i slijed

- strukturiranje programa provodi se po psihološkim, logičkim i didaktičkim zahtjevima

- progresivno-spiralno ili okomito-spiralno programiranje – polaznik na određenoj razini programa novo znanje o nekoj temi stječe na temelju aktivnog znanja o toj temi koje je stekao u prethodnim razredima

1.1.1.2. Struktura i osnovni pojmovi nastavnog programa

- Predmetno područje – dio nastavnog predmeta koji predstavlja užu cjelinu koja se obično temelji na posebnoj matičnoj znanosti (književnost)

- Nastavna cjelina – tematska cjelina koju povezuje neka zajednička tematika (Domovina)

- Nastavna tema – opsegom manja od cjeline, ali se ponekad može s njom izjednačiti (Roman)

- Nastavna jedinica – metodička je procesna cjelina u kojoj se obrazovni, odgojni ili funkcionalni zadaci ostvaruju po zakonitostima učenja, odnosno O-O procesa; opsegom odgovara nastavnom satu ili udžbeničkoj jedinici (V. Nazor: Velebit)

- Nastavni program je strukturiran: nastavno područje, nastavna tema, ključni pojmovi i obrazovna postignuća

- Ključni pojmovi – pojmovi koji ulaze u nastavnu temu, a koje učenici trebaju obvezno naučiti

- Obrazovna postignuća – sadrže funkcionalno objašnjenje obrazovnih sadržaja koje učenici trebaju uočiti usvajajući pojedine ključne pojmove

1.1.1.3. Odnos nastavnog programa i nastavnog predmeta

- nastavni predmet – strukturirani oblik nastavnog programa i temeljni kriterij organizacije programskog sadržaja

- obvezni, izborni, fakultativni

- izvedbeni oblici : redovita nastava, dodatna, dopunska, izvannastavne aktivnosti, nastava po prilagođenom programu

- višesložni (višedisciplinarni) – Hrvatski jezik i jednosložni (monodisciplinarni) predmeti – Matematika

- Nastavni predmet ne može postojati bez nastavnog programa, niti ne postoji nastavni program koji nije uobličen u neki nastavni predmet!

- svaki nastavni program ne samo škole nego i nastavnog predmeta, mada govore o istoj kategoriji, ima vlastitu strukturu

- dinamična struktura koja se stalno razvija i mijenja

1.1.2. Kurikul

- sastavnice: 1. ciljevi poučavanja/učenja

2.sadržaj poučavanja/učenja3. uvjeti poučavanja/učenja4. vrednovanje rezultata poučavanja/učenja

- ima ulogu nastavnog programa, iako se znantno razlikuju- nastavni program sadrži ciljeve i sadržaje učenja sažeto izložene pomoću

natuknica, a kurikul sadrži i što se uči, ali i sredstva za objektivnu provjeru naučenog i to za svaki nastavni predmet, u njemu su učenik, učitelj te ciljevi povezani mnogostrukim funkcionalnim vezama, dok je nast. program samo obvezujuća orijentacija za učitelje i pisce udžbenika

- kurikul je znantno opsežniji od nastavnog programa čiji je sadržaj i u kurikulu

- Kurikul hrvatske nastave u inozemstvu – na nacionalnoj razini

1.1.3. Razine usvajanja znanja iz nastavnog programa / kurikula

- utemeljene na teoriji znanja u psihologiji te na iskustvu primjene dosadašnjih nastavnih programa: 1. prepoznavanje

2.imenovanje3. ponavljanje4. tumačenje5. primjena/automatizacija6. stvaranje novih uradaka (proizvoda, dobara)

2. SUDIONICI ODGOJNO – OBRAZOVNOG PROCESA (NASTAVE)

2.1. UČENIK U NASTAVNOM PREDMETU

- učenik je objekt i subjekt O-O / nastavnog procesa- problem: pasivna uloga objekta i aktivna uloga subjekta?

- rješenja nalazimo u psihologiji, pristupu učitelja

- sociološki oblici O-O (nastavnog) rada = brojčane formacije učenika: frontalni oblik rada, oblici samostalnog rada (individualni oblik rada, skupni rad, rad u parovima, pedagoška radionica) à sve ovisi o materijalno – tehničkoj opremljenosti škole

2.2. UČITELJ / METODIČAR NASTAVNOG PREDMETA / PODRUČJA

- odgojitelj – učitelj – nastavnik – profesor- učitelj – stručna osoba osposobljena za izvođenje nastave nekog

nastavnog predmeta, posjeduje za to potrbna znanja i umijeća i primjenjuje ih u nastavnoj praksi

- stručno, pedagoško, psihološko, didaktičko i metodičko obrazvanje

- metodička koncentracija – dogovor nastavnika razrednog vijeća o mđusobnom usklađivanju nastavnog rada (razredni i predmetni nastavnici)

- edukološki pristup učitelju: kroz početno obrazovanje učitelj prolazi kroz:

- 1. studij sadržaja poučavanja, tj. matičnie znanosti nastavnog predmeta

- 2. temeljni studij obrazovanja

- 3. studij učiteljske profesije

- 4. organizirana učiteljska praksa

- obuhvaća metodičko obrazovanje učitelja, , ali i kompetencije (sadržaj i studij učiteljske profesije) à pedagoško obrazovanje učitelja (profesionalno obrazovanje učitelja) i pedagoško znanje – metodičko obrazovanje i znanje učitelja

- učitelj/nastavnik i metodičar – 1.pojam je profesija, a 2. specijalnost u toj profesiji

- metodičar je učitelj/nastavnik koji je dodatno znanstveno osposobljen za istraživanja i druge znanstveno utemeljene aktivnosti na području O-O prakse, odnosno metodike

- slično je i za pedagoga

3. PROSTOR I OPREMA ZA ŠKOLU I NASTAVNI PREDMET

3.1. PROSTOR (LOKACIJA)

- najčešće su to učionice, ali i učionice univerzalnog tipa, u prirodi, u muzejima, poduzećima, specijalizirani prostori, kabineti, športska dvorana, školski vrtovi, dvorište

3.1.1. Konvencionalni prostor

- prostor uobičajene stvarnosti, tj. škola ili drugdje gdje se uči- prostor za učenje – didaktička kategorija onda kad se njime koristi više

nastavnih predmeta

- Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (2007.) – ukazuje prostorne uvjete za izvođenje nastave

3.1.2. Prividni (kiber) prostor

- postoji samo u svijetu umreženih računala- kiberprostor i kibervrijeme – omogućuju da jedan učitelj pomoću

umreženih računala poučava veći broj skupina učenika i tako održava predavanja, konzultira se s njima i provjerava njihovo znanje

- relativne prednosti – računalo nekad ne može zamijeniti neposredni kontakt u-u

3.2. OPREMA

- ovisi o općem stupnju tehnološkog razvoja i zamjenjuje se novom, tehnološki savršenijom

- nastavna sredstva – nastavna oprema i izvori znanja

- mediji: vizualni, tekstualni, auditivni, audiovizualni, programirani materijali i računala à zalaganje za medijsku pedagogiju

4. NASTAVNI IZVORI

- izvori znanja za pouku po nekom programu odnosno u nastavnom predmetu, izvorni metodičko područje

- Primarni – sadrže znanje, informacije, strukture i djela u izvornom obliku (izvorna književna djela i filmovi)

- Sekundarni – izvorna djela, prilagođena za nastavu, te školski udžbenici i priručnici

- Temeljni – učitelj, udžbenici, priručnici napisani za nastavu pojedinog predmeta

- Pomoćni – popularno – znanstvene knjige, novine, časopisi, televizijska, radijska emicija, te računalni izvori iz kojih se mogu dobiti dopunske informacije

- mediji: 1. živa riječ, 2. rukopisni tekst, 3. tiskani mediji, 4. elektronički mediji

4.1. UDŽBENICI

- osnovno nastavno sredstvo i izvor znanja za ostvarivanje O-O ciljeva utvrđenih nastavnim planom i programom OŠ i SŠ

- uređeni po Udžbeničkom standardu

4.2. INTERNET

- 1984. – povezana američka sveučilišta- preuzima nove funkcije – ono što su prije imale knjige, knjižnice

- važan u porjektu samoobrazovanja, izvršavanja projektnih i drugih skupnih i individualnih zadataka koje u školama učitelji zadaju učenicima

- preuzimanje informacija s drugih računala, pregledavanje dokumenata i učitavanje datoteka

- elektronička pošta - zamjena za školsku zgradu

- elektronička predavanja – nastava na daljinu, fizički nepristupačnim područjima

- elektronički razgovor – konzultacije

- „Virtualni (prividni) svijet“ – imitacija stvarnosti

- kiberoprema? kibervrijeme? kiberprostor? - prevaladavanje ograničenja tradicionalno razredno-satnog sustava u obrazovnom procesu

5. METODIČKI ARTEFAKTI

- razne vrste modela i drugih predmeta kojima se pojedini odnosi i procesi nastoje što više vizualizirati i tako učiniti što zornijima (slovarice, slogovnice, kolači i sl.) à sva sredstva koja učitelj osmišljava ili izrađuje sam ili uz pomoć nekih aparata ili strojeva

6. ODGOJNO – OBRAZOVNI PROCES / NASTAVA PREDMETA

- učenik, učitelj, nastavni program / kurikul, nastavni predmet, prostor, oprema i izvori znanja potrebni za ostvarivanje programa à NASTAVA

6.1. METODIČKI SUSTAVI / STRATEGIJE U METODICI HRVATSKOGA JEZIKA

- didaktička strategija je teorijska i načelna, a metodička izvedbena pa osim načelnih sadrži i izvedbene elemente

- metodička strategija – uz obilježja metodičkog sustava, sadrži i prirpadajuće provedbene sastavnice – metode, postupke, oblike, izvore, nastavna sredstva

6.1.1. METODIČKI SUSTAVI POČETNOG ČITANJA I PISANJA

- Globalni – ideografski znakovi označuju pojam – kuća / slika kuće

- Sintetički – jezik se uči povezivanjem njegovih najmalnjih jedinica – slova – riječi

-povijesne sintetičke metode (alfabetkse ili abecedne): 1. Metoda sricanja – prvo se uče samoglasnici zatim suglasnici2. Metoda glasanja – slova se uče abecedno, mala, a zatim velika3. Slogovna (silabička) metoda (metoda slogovanja) – na slogove dodaju svoje i tako tvore nove riječi- glasovne metode: primjenjuju se i danas1. Metoda prirodnih (normalni) glasova – učenici uočavaju glasove u prirodi te ih pridružuju već naučenim glasovima – metoda uzvika (interjekcijska) ili fonomimička metoda2. Pojmovna (fonetička) metoda – prethodno učenje glavnih znanstvenih pojmova o postanku glasova i slova

- Analitički – jezična cjelina koja se rastavlja na sastavne dijelove, a zatim se ti dijelo sastavljaju u cjelinu

- povezuje se sa sintezom

- zastarjela metoda – Metoda teksta (Jacototova metoda) – učitelj prikaže na ploči vrijedni književni tekst, a učenici prate riječ po riječ sve dok ne nauče tekst napamet

- u uporabi: Metoda normalnih rečenica – slična Jacototovoj, ali potječe od rečenica koje su bliske djetetu

- Analitičko – sintetički – zajednička uporaba sintetičkih i analitičkih metoda

- jednostavan tekst / rečenica /riječ, (posebno je označeno glas / slovo koje uče) analiziraju ju do sastavnih dijelova, a zatim sintetiziraju

- polazište – motivacijska priča, slova se oživljuju u učeničkoj mašti

- problem: povezivanje glasova / slova u riječi = ščitavanje, javlja se SRICANJE (odvojeno izgovaranje glasova ili otezanje izgovora)

- Integrirani sustav – podrazumijeva sve nastavne sustave i metode, međusobno povezane koje valja primjeniti u tom poslu

6.1.2. METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

- Rosandić

- reproduktivni – učitelj predaje, učenik vjerno reproducira, znanje se mjeri količinom naučenih informacija, u osnovi katehetski pristup

- eksplikativni – učitelj eksplicira, učenik reproducira svojim riječima, u osnovi teorija eksplikacije

- interpretativni – učitelj polazi od doživljaja književnog djela, a zatim ga interpretira s učenicima, u osnovi teorija interpretacije

- problemski – učitelj organizira samostalni rad učenika u rješavanju problema, u osnovi teorija problemske nastave

- korelacijsko-integracijski – povezivanje nastavnih sadržaja unutar premdmeta i među predmetima, u osnovi teorija međupredmetnih veza i integrirane nastave

- projektni – učenici izrađuju nastavni projekt o nekoj temi u kome povezuju sve spoznaje o toj temi iz različitih izvora, u osnovi teorija didaktičkog progekta

- komunikacijski – učenici književni tekst upoznaju u lancu komunikacijskih situacija, u osnovi teorija književnoestetske komunikacije

- otvoreni – učenici sami izabiru tekstove na kojima će raditi i zadatke koje će rješavati, u osnovi teorija slobodne nastave

- multimedijski – u učenju književnosti sudjeluju ravnopravno razni mediji, u osnovi su postavke teorija pojedinih medija

- timski – u nastavi sudjeluju dva ili više sudionika u ulozi učitelja, u osnovi teorije timske i intgrirane nastave

6.2. NASTAVNE METODE I POSTUPCI

- određuju se u skladu s nastavnim sustavima metodike hrvatskoga jezika i metodologijom matičnih znanosti metodike hrvatskog jezika

6.2.1. NASTAVNE METODE

- Metode nastave književnosti: 1. prema izvorima znanja: pisani, govorni, slikovni, grafički

2.prema aktivnostima učenika i učitelja: izvanjski, unutarnji3. prema načinima i sredstvima prenošenja i primanja informacija: auditivne, vizualne, audiovizualne4. prema recepcijsko-spoznajnim mogućnostima učenika

- Metode nastave jezika: - 1. osnovne metode (usmenog izlaganja, razgovora)

- 2. metode zajedničke za više osnvnih metoda (slušanja, promatranja)

- 3. podvrste osnovnih metoda

- Metode nastave izražavanja: 1. metode pisanja

2.metode usmenog izlaganja3. metode čitanja4. metode diktiranja

- Metode nastave medijske kulture: 1. metode pokazivanja (vizualna, auditivna, audioviz.)

2.metode razgovora (reprodukt., heurist., admin.)

3. metode čitanja (usmjereno ili interpretativno)4. metode pisanja (sastavljanje, odg. na pitanja, problike, sažimanje tekstova)5. metode usmenog izlaganja6. metode crtanja (osobito geometrijsko i slobodno)7. metode praktičnih radova

6.2.2. NASTAVNI POSTUPCI

- u istom nastavnom satu možemo primjeniti jedan ili više nastavnih sustava, a redovito se primjenjuje više metoda i postupaka

- određuju se ovisno o trenutnim potrebama povezivanja metoda u nastavi pojedine nast. jed.

6.3. NASTAVNA JEDINICA

- metodički (O-O) čin kao osnovna jedinica O-O procesa procesno se organizira kao nastavna jedinica, a vremenski ostvaruje kao jedan ili više nastavnih sati ili nekih drugih dogovornih vremenskih jedinica odnosno cjelina

- započinje motivacijom, završava sintezom ili vježbanjem naučenog

- nije vremenske ograničena

- nastavni sat – vremenska organizacija i ostvarenje nastave jedinice i u njemu se praktično ostvaruje cjelina ili dio nastavne jedinice, odnosno njezinih zadataka

6.3.1. NASTAVNA JEDINICA U POČETNOM ČITANJU I PISANJU

6.3.1.1. Nastavna jedinica učenja tiskanog slova – grafomotoričke predvježbe

6.3.1.2. Nastavna jedinica učenja pisanog slova – temelji se na književnoumjetničkom predlošku koji je zasićen slovom koje će učiti

6.3.2. NASTAVNA JEDINICA UČENJA JEZIKA

- nakon što su naučili čitati i pisati

6.3.3. NASTAVNA JEDINICA JEZIČNOG IZRAŽAVANJA (PISMENIH I USMENIH VJEŽBI)

6.3.4. NASTAVNA JEDINICA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

- odnos i razlike između didaktičkog, edukološkog i metodičkog pristupa strukturi nastavne jedinice

6.3.5. NASTAVNA JEDINICA U NASTAVI MEDIJSKE KULTURE

6.3.6. NASTAVNE JEDINICE U PROBLEMSKOJ, INTERIRANOJ I POJEKTNOJ NASTAVI

- ako se problem rješava u okviru nastave – sustav problemske nastave

- ako se problem rješava povezivanjem više srodnih predmeta – korelacijsko-integracijski (integrirani) sustav

- ako se problem složeniji te je postavljen kao projekt i uključuje znanja uz više međusobno različitih ili čak svih predmeta, a nekada i izvanprogramska znanja – projektni sustav

6.3.7. NACRT NASTAVNE JEDINICE

- vrsta škole

- nastavni predmet

- razred

- predmetno područje

- nastavna tema

- nastavna jedinica

- zadaće nastavne jedinice

- broj i vrsta nastavnih sati

- metodički sustavi

- metode, postupci

- izvori i sredstva

- nastavne etape

- vrjednovanje obrazovnih i odgojnih postignuća

- literatura

6.4. VREMENSKE JEDINICE U NASTAVI – NASTAVNI SAT

- nastavni sat – +/- 45 minuta- blok-sat

- nastavni dan

- višednevno trajanje nastavne jedinice

- nastavni sat je ograničenje, ali je i dalje najuobičajeniji

6.4.1. VRSTE NASTAVNIH SATI

- izvodi se prema sadržajnom kriteriju

- npr. za nastavno područje Početno čitanje i pisanje: 1. sat govornih (pred)vježbi, 2. sat psihomotoričkih (pred)vježbi, 3. sat učenja tiskoanog slova, 4. sat učenja pisanog slova, 5. sat jezika, 6. sat jezičnog izražavanja, 7. sat književnosti, 8. sat lektire, 9. sat medijske kulture

6.4.2. NACRT NASTAVNOG SATA

- nastavni predmet

- razred

- predmetno područje

- nastavna jedinica

- zadaće sata

- vrsta sata

- trajanje sata

- metodički sustav

- metode, postupci

- izvori, sredstva

- nastavne etape i situacije

- literatura

- unosi se u dokument Priprava za nastavu

6.4.3. ODNOS NASTAVNE JEDINICE, NASTAVNOG SATA I VRSTE NASTAVE

6.5. PRIPREMANJE ZA NASTAVU

- spremnost učitelja za izvođenje nastave – elementi:

a) Poznavanje sadržaja nastavnog programa

b) Metodička osposobljenost

c) Poznavanje svih metodičkih mogućnosti udžbenika

d) Poznavanje funkcija i uporaba suvremenih nastavnih sredstava

- osobna profesionalna učiteljska oprema – izvori i sredstva:

a) Nastavni plan i program

b) Godišnji plan rada škole

c) Godišnji izvedbeni program nastavnog predmeta

d) Priprava za nastavni sat

e) Udžbenički komplet

f) Metodički priručnik

g) Temeljni stručni priručnici

h) Metodička znanstvena literatura

6.5.1. GODIŠNJI IZVEDBENI PROGRAM

- odnosi se na redovitu nastavu te izborne predmete koji se lsušaju cijelu godinu

- izrađuje se na temelju ovih pretpostavki:

a) obavezni nastavni plan i program

b) godišnji program rada škole

c) psebne aktivnosti razrednoj odjela ili učitelja u školskoj i lokalno sredini

- učitelj ga sastavlja prije početka nastavne godine, ali je izmjenjiv

- podijeljen na godišnja nastavna područja (polugodišta, mjeseci, tjedni)

- dodaci uz izvedbeni program: program dodatne nastave, dopunske, fakultativne, seminara

6.5.2. NASTAVNA PRIPRAVA

- osobni, stručni učiteljev dokument kojim on ostvaruje i dokazuje svoju pripremljenost za svaki nastavni sat ili drugu vremensku jedinicu

- opširnost je obrnuto proporcionalna radnom iskustvu učitelja

- priprava učitelja pripravnika – pomaže učitelju u pripremanju nastavnih sati za vrijeme pripravničkog staža, ista kao i priprava studenata

- priprava mladog učitelja – razvija se i sazrijeva učiteljevo praktično iskustvo i ustaljuju se znanja i vještine – umijeća učiteljskog poziva

- priprava iskusnog učitelja – može se uključiti u obrazac učiteljeva izvedbenog programa kao zasebna rubrika

6.6. VRJEDNOVANJE UČENIČKIH POSTIGNUĆA

- rezultati O-O procesa – učenička postignuća- unutarnje – provode učitelji

- vanjsko – provodi posebna služba vrjednovanja izvan škole koja učenička postignuća utvrđuje posebno pripremljenim instrumentima

- dokimologija – posebna znanstvena disciplina o vrjednovanju uspjeha u obrazovnom procesu

- nestandardizirano praćenje i vrjednovanje (ocjenjivanje) – po subjektivnoj stručnoj procjeni učitelja

- standardizirano vrjednovanje – objektivizirano vrjednovanje koje provodi učitelj, ali i druge službe, na temelju standardiziranih kriterija

- djelomično standardizirano vrjednovanje – ako su standardi uvedeni samo djelomično, najčešće se obavlja opisno

6.7. SINKRONIJA I DIJAKRONIJA U METODICI

- znanosti su podložne promjenama u dijakronskom slijedu- suprotstavljanje tradicionalne i suvremene obrazovne ili nastavne

paradigme

- tradicionalna paradigma – autoritarna nastava: slušaj-pamti-ponovi

- suvremena: sustavno istraži-kritički promisli-stvaralački primjeni

- Zlatno je metodičko pravilo da od svih raspoloživih metodičkih sustava, metoda, postupaka i izvora znanja u ostvarivanju konkretnog O-O čina treba izabrati one koji osiguravanju najučinkovitiju (najbržu i najpotpuniju) pouku!

IV. EPISTEMOLOŠKA UPORIŠTA METODIKE

3.SAŽETAK EPISTEMOLOŠKIH OBILJEŽJA METODIKE

3.1. METODIČKO ZNANJE, VJEŠTINE I UMIJEĆA (KOMPETENCIJE)

- metodička stručnost: - znanje znanstvenih teorija, zakona, činjenica, metoda i procesa potrebnih za održavanje nastave; - vještina primjene tog znanja u praksi poučavanja

- da bi učitelj supješno ostvario O-O čin, potrebno mu je metodičko znanje i metodičak vještina à jedno bez drugog ne ide

- dvostruka priroda metodike – ona je istodobno i nužno disciplina znanja i umijeća

- ZNANJE: 1. obzirom na pripradnost praktičnom i teorijskom području znanja

- 2. obzirom na pripradnost psihološkim kategorijama znanja, sposobnosti i vještina

- 3. uključenost znanja u umijeća

- 4. obzirom na životni poziv (specijalizaciju)

- TEORIJSKO METODIČKO ZNANJE: - znanje iz matičnih znanosti metodike

-znanje iz temeljnih O-O znanosti - posebna teorijska znanja pojedine metodike

- PRAKTIČNO METODIČKO ZNANJE: - planiranje nastave nastavnog predmeta, izvođenje nastavnog sata i drugih O-O oblika, znanje praktičnog poučavanja, pravilna nastavna uporaba materinskog, ali i stranog jezika, uporaba tehničkih i dr. nastavnih sredstava i medija, izrada metodičkih artefakata, stvaranje povoljne klime za poučavanje

- s gledišta psihologije – učitelj treba posjedovati znanje, sposobnosti i vještine, a svrha njegovog rada je te iste kategorije razviti kod učenika

- METODIČKO UMIJEĆE - povezuje znanja, vještine i sposobnosti, uključuje ovlaštenost za obavljanje posla (diploma), motivaciju, te etičke i socijalne elemente potrbene za uspješno obavljanje posla (profesije)

- l planiranje i priprema

- l izvedba nastavnog sata

- l razredni ugođaj

- l disciplina

- l ocjenjivanje učenikova napretka

- l prosudba vlastitog rada

- etape u razvitku nastavnih umijeća: 1. kognitivna; 2. praktični rad u razredu; 3. povratne obavijesti

- kompetencije učitelja – znanja, sposobnosti, vještine i druge sastavnice kompetencija koje omogućavaju uspješno obavljanje poslova učitelja

- kompetencije metodičara – sadrže sve kompetencije učitelja + kompetencije znanstvenika osposobljenog za istraživanja nastavnog predmeta za koji je specijaliziran

3.2. EPISTEMOLOŠKA SVOJSTVA METODIKE!

- interdisciplinarnost! – povezivanje odgojnih i ostalih znanosti koje istražuju obrazovanje te znanosti iz kojih se izvode sadržaji nastavnih predmeta

- elastičnost predmetnosti – promjenjivost opsega i sadržaja nastavnih premeta, naziva koji se može odnositi na sadržaj, mogućnosti ukljućivanja nastavnog predmeta u obrazovni sustav i isključivanje iz njega

- funkcionalni eklekticizam – povezuje rezultate znanstvenih istraživanja u znanostima koje istražuju O-O proces i u znanostima iz kojih se uzimaju obrazovni sadržaji

- metodološki pluralizam – metodika primjenjuje one moteodološke obrasce koji omogućuju najuspješnije poučavanje za neki nastavni sadržaj

- pripadnost O-O znanostima – istraživanje i provođenje organiziranog O-O procesa koji u cjelosti priprada djelatnosti O i O

- praktičnost! – znanje o primjeni teorijskog i spekulativnog znanja u praktičnom procesu poučavanja; empirijsko – metodika je prakseološka disciplina

- teoretičnost – u svakoj se pojedinoj metodici susreću i povezuju teorijske spoznaje znanosti čiji sadržaji ulaze u pojedinu metodiku te teorijski smišljena nastavna iskustva

- svojstvo vještine – oslanja se na teoriju, ali i na osobne dispozicije odgojitelja i učitelja za aktivnosti poučavanja i odgajanja

- normativnost – zadać ostvarivanja nastavne spoznaje i pripradnosti O-O znanostima koje uređuju obrazovni proces te u tome uspostavljaju određene norme; u stalnoj opoziciji sa slobodnom metodičkom kreativnošću

- sintetičnost ! – autonomija metodičkog znanja i metodike kao discipline

- tehnologičnost – svojstvo s gledišta proizvodnje novog znanja – metodika osmišljava proizvodnju znanja, vještina, sposobnosti

- povijesnost – povijesni razvitak nastave pojedinih nastavnih sadržaja, odnosno predmeta

4. PERSPEKTIVE METODIKE

1. Metodika nije internacionalni termin za tu disciplinu.

2. Svaka metodika proučava i oblikuje dvije bitne komponente: programski sadržaj iz matične znanosti i sredstava njegove primjene u

O-O procesu koji potječu iz fil., ped., psihologije, sociologije i drugih znanosti čije spoznaje sudjeluju u tom procesu.

3. Različit je stupanj razvijenosti pojedinih metodika, što ovisi o opsegu nastavnog predmeta u obrazovnom sustavu.

4. Metodici predstvoji vrlo intenzivan razovj i uloga u obrazovnoj praksi.

- monodisciplinarnost se zamjenjuje interdisciplinarnosšću, multidisciplinarnosšću i transdisciplinarnošću

- HNOS i Bolonjska deklaracija – mijenjanje nastavne prakse i afirmiranje aktivnih metoda i oblika nastave