PRIVREMENE MJERE OSIGURANJA NA BRODU€¦ · C;!. 988 - Teret na brodu 988.01 988.02 983.03 Cl. 867 - Postupak osiguranja Cl. 868 - Udjeli na brodu; brod u gradnji č1. 875 - Mjesna

Đorđe Ivković

PRIVREMENE

MJERE

OSIGURANJA

NA BRODU

Piran 1994

P O M O R S K I Z A K O N I K

DIO DESETI

GLAVA IV.

3. PRIVREMENE MJERE

( čl. 974 - čl. 988 )

i

MEĐUNARODNA KONVENCIJA

O PRIVREMENOM ZADRŽAVANJU

POMORSKIH BRODOVA,

BRUXELLES 1952

P R I R U Č N I K

II. prepravljeni rukopis

PIRAN 1994

SADRŽAJ

I. DIO

POMORSKI ZAKONIK

974 - Određivanje privremenih mjera

974-01 - Uvod

974-02 - Pret-postavke za izdavanje privremene mere

974-03 - Vrste privremenih mjera

974-04 - Više privremenih mjera i ograničenja

974-05 - Vrste tražbina

974-06 - Novćane tražbine

Vjerojatnost

Opasnost

Tražbina u inostrans-tvu

Privilegiji i hipo-teke 974-07 -

Nenovčane tražbine

974-08 - ZAJedniČke odredbe za nov^anfr

inenovčane tažbine

974-09 - Pos-bupci u. kojima se mo^e odrediti p.nr».

974-10 - Stadiji postupka u kome se mogu

odrediti p.m.

974-11 - Rokovi -brajanja privremenih mjera 974-12 -

Stranke u pos-tupku za donašanje p.m. 4-13 - Oblik

rješenja p.m.

974-14 - Nadležnost

974-15 - Leteće osiguranje

974-16 - Politika izdavanja prlvremenih mjera

974-17 - Dužnosti stranaka

Brod CHAMPION

Brod CHANG PING

Brod CHALANGER

975 - Zabrana odlaska broda iz luke

976 - Tražbine i ograničenja, uzajamnost

st.1

st.2

čl. 977 - Brodovi koji mogu biti zaus-

fcavljeni St.l.

977 01 977-

02 977-03 977-

04 St.2.

97705

97706

977-

07

977-

08

977-

09

BrodJUG

OMETAL

St.3.

St.4.

977-10

977-11 - Bunker

977-12 - Popravak broda na račun Bare-

boat

charterera

čl. 978 - Novčane tražbine, ograničenje

odgovornosti, dvostruko zaustavljanje Bankovna

garancija

Čl. 979 - Zasiguranje u drugoj državi,

uzajamnost

Čl. 980 - Ne priznavanje odgovornosti

Cl. 981 - Vrijeme trajanja p.m., rok pokre-

fcanja post

upka, propust pokretanja postupka, produljenje

roka, obus-lava postupka ?

St. 1 i 2.

981-St.l

981-S1.2.

981-S1.3.

981-St.4.

Arbitražni postupak, pokre-tanje spora

981-St. 5

981-St. 3 i 5. Cl. 982 -

Obustava postupka, ukidanje p.m.

982.01

982.02

982.03

982.04 - ćl. 146 ZPP

982.05 - Protupolog

962.06 - Personfikacija broda-

Depozit/Garancija

čl . 983 - Održavanje broda, -broškovi,

predujam,

Cl. 984 - Ugovor o prijevozu, prava i

dužnosti

Cl. 985 - Popis na brodu, čl. 887 PZ.

286

Dokumenti broda Čuvanje broda

čl. 986 - Zabrana otuđenja 1 sl., zabilježba čl.

987 - Strani brod, obavjest inozemnom tijelu

C;!. 988 - Teret na brodu 988.01 988.02 983.03

Cl. 867 - Postupak osiguranja

Cl. 868 - Udjeli na brodu; brod u gradnji

č1. 875 - Mjesna nadležnost

INDEX pojmova iz PZ za čl. 867,868/878, 974-988.

Prijevod P2 na engleski (slobodni) čl. 974 - 988

II - DIO

KONVENCJA 1952

Uvod

Č1.1. - Značenje izraza, popis

tražbina

St.l

Hipoteka i privilegije

Vjerojatnost tražbine i opasnost

Kvalitet tražbine

Popis tražbina

toč. m - (Q) Time- i voyage-charterer

St.2. - Prisilno izvršenje

st.4.

čl.2. - Zastava države ugovomice

čl.3. - Brod koji može biti

zaustavljen/vlasnik,

287 Čarterer

St.l.

St.2.

St.4.

Sistership/VlasniŠtvo čarterera

Polog - garancija

Pomorski zakonik

St.3. Prisilno izvršenje

čl.4. - Nadležnost za zaustavljanje

Retencija

Cl.5. - Jamstvo, oslobođenje,

iskorištavanje broda

St.l.

St.2.

St.3.

čl.6. - Postupovno pravo/ lex fori

St.l.

St.2.

čl.7. - Nadležnost za predroet spora,

jamstvo,

ugovorena nadležnost suda/arbltraže; rok

pokretanja postupka/ propust,

St.l.

St.2.

St.3

St.4.

čl.8. - Primjena konvencije, brod drževe NT'-

ugovornice, rezerve, cesija

st.l,

st.2.

St.3.

St.4.

St.5.

č].9. - Prava vjerovnika iz konvencije, iz

legis fori; pravo potjere

Čl.10. - Rezerve

Čl.ll. - Sporovi strana ugovornica

INDEX pojmova iz Konvencije

Ustav R.Hrvatske - Cl. 134

Zakon o izvršnom postupku (izvod) sa

bilješkama

288

Upporedni pregled članaka u PZ i ZPUP

Tekst garancije P & I, engleskl i hrvatski

Literatura

Ivković,Privremene mjere na brodu

Uvod

1

PREDGOVOR

Naišao sam u praksi na prilično problema u vezi sa

privremenim mjerama za pomorske brodove, a osim toga i

praksa onih sudova koji uglavnom donose privremene mjere

poprilično je različita i to ne samo u pogledu

oblika i sadržaja dispozitiva i obrazloženja, već

i u pogledu nekih bitnih elemenata. Te su se razlike

pojavile među sudovima, a bilo je različitog stava i

unutar jednog suda, kod sudaca, koji donose rješenja o

privremenim mjerama kao suci pojedinci.

Stupanjem na snagu novog Pomorskog zakonika, smatrao

sam da bi bilo korisno prilagoditi Priručnik sa novim

tekstom, koji se razlikuje od staroga ZPUP.

Osim toga od prvog rukopisa, stupio je na snagu i

novi Ustav Republike Hrvatske, čiji je čl. 134 još više

naglasio pravni položaj promulgiranih međunarodnih

konvencija, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, donio

je odluku br. II-Rev-7/1989 od 3. prosinca 1991

godine, i pravno shvaćanje 11/91 od 11. studenog 1991,

kojim je primjena međunarodnih promulgiranih

konvencija dobila bitno različito tumačenje i čime je

promjenjen dotadanji stav iz odluke Vrhovnog suda

Hrvatske Br. II-Rev-39/1988 od 29 listopada 1988 g.

Prof.Dr. Dika napisao je : "Privremene mjere

osiguranja na brodu su složen institut (plovidbenog)

izvršnog prava, koji u uvjetima ponekad nedovoljno

preciznih zakonskih formulacija, oskudne judikature i

praktično nepostojeće literature, zahtijeva i zaslužuje

temeljitu i produbljenu obradu". ( DIKA, str. 522).

Koristio sam naročito slijedeću literaturu:

-Brajković-Čolović-Filipović-Jakaša-Katičić-Pallua-

Tomašić-Triva (redakcija Prof.Dr. Siniša Triva) ZAKON

0 POMORSKOJ 1 UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI , s napomenama i

komentarskim bilješkama, Zagreb 1981, i to naročito

dio o privremenim mjerama, koji je obradio Prof. Dr.

Triva. (citirano kao TRIVA).

-Prof. Dr. Mihajlo Dika, PRIVREMENE MJERE

OSIGURANJA NA BRODU, Privreda i pravo, 1989, str. 521 i

sl., (citirano kao DIKA)

-Mr. Veljko Vujović, REFERAT ZA SAVJETOVANJE

PRIVREDNIH SUDOVA U POMORSKIM SPOROVIMA, Opatija, 1988 (

citirano kao VUJOVIĆ).

-Dušanka Rušinović, POSTUPAK OSIGURANJA PRIVREMENOM

MJEROM ZAUSTAVLJANJA BRODA, Uporedno pomorsko pravo Br.


Uvod

2

1 - 2 (125 - 126), str.23 i sl. (citirano kao

RUŠINOVIĆ).

U ovom II. rukopisu nastojao sam razraditi detaljnije

Konvenciju iz 1952 i pokušao dati više komentara i

presuda. Bio sam prisiljen koristiti u glavnom

inostrane odluke jer kod nas se niti nakon gore cit.

odluke Vrhovnog suda, od strane nižih sudova, praktički

ne primjenjuje konvencija u svom originalnom tekstu niti

se u obrazloženjima odluka poziva na konvenciju. Ovo

i unatoč činjenice da postoje i bitne razlike između

zakona i konvencije, a da se problem reciprociteta,

izgleda, ne razmatra od slučaja do slučaja, uvijek na

isti način.

Postoji mogućnost i da u prijedlogu za izdavanje

privremene mjere predlagač ne zahtjeva i ne traži

primjenu Konvencije.

Koristio sam inostranu literaturu koja je nevedena u

notama i u popisu literature.

U sudskim odlukama koje sam naveo, ostavio sam

brojeve članaka iz ZPUP-a, ali sam pokušao u anexu

dati komparativni pregled članaka ZPUP i PZ, radi lakšeg

korištenja.

Zahvaljujem Splošnoj Plovbi, Portorož, za

susretljivost dajući mi dozvolu da koristim njihovu

stručnu pravnu knjižnicu i njihove prostorije, te

kolegama i kolegicama u Pravnoj službi, koji su me

trpjeli dok sam skupljao i priredjivao materijal za

priručnik.

Đ. Ivković


Uvod

1


Uvod

2

I - DIO

«In materia di seguestro di nave non se ne sa mai

abbastanza; é percio sempre consigliabile spigolare

tra le pronunzie giurisprudenziali, per scovare tra le

pieghe di norme pur tante volte lette e tante volte

applicate qualche nuovo motivo d'interesse, qualche

spunto ad eccezioni da antivedere per non esporsi se

sequestranti, da tenere a mente per il futuro se si

sara seguestrati."

Sergio La China

Dir.Mar. 1989, 264.

U V O D

"Privremene mjere su sredstva vremenski ograničenog

osiguranja kojima se prvenstveno radnjama faktičnog

karaktera nastoji otkloniti opasnost osuječenja budućeg

namirenja potraživanja vjerovnika. Po tome se te mjere

razlikuju od osiguranja osnivanjem založnog prava i

predbilježbom tog prava koji imaju neposredni apsolutni

učinak." 1

Pravni izvori su medjunarodni i interni.

Medjunarodni: Konvencija 1952, 2

interni: Pomorski zakonik i drugi. 3

Konvencija dolazi kod nas do primjene ako brod nosi

zastavu jedne od država ugovornica, ali i ako ne nosi

takovu zastavu, Konvencija daje rješenja i za takav

slučaj, no tada može doći do primjene i interni propis.

Nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrtvatske br. REV-

7/1988/ 4 trebala bi se Konvencija primjenjivati, ex

proprio vigore, u izvornom tekstu, kakav je promulgiran.

U slučajevima, kada se primjenjuje Konvencija, PZ se

ne primjenjuje.


Uvod

2

PZ predviđa slijedeće tri vrste privremenih mjera:

1. zabrana isplovljenja ( zaustavljanje broda)

2. čuvanje broda pod nadzorom suda

3. zabrana otudjenja i raspolaganja brodom - uz upis

zabilježbe.

Konvencija se odnosi samo na zabranu isplovljenja.

PZ ima posebne propise o privremenim mjerama (974 –

988).

Redoslijed primjene bio bi:

-čl. 974 - 988 PZ-a - pravila osiguranja na brodu

-čl. 867 - 877 PZ-a - pravila izvršenja na brodu

-ZIP putem čl. 867. st. 4. PZ-a

-čl. 262 - 274 ZIP-a

-čl. 1 - 68 ZIP-a

-ZPP putem čl. 14. ZIP-a i čl. 867 st.4. PZ-a. 5

-ZSZ.

-itd.

Međutim, kada se radi o brodu koji vije inostranu

zastavu, potrebno je najprije utvrditi da li se na

konkretan primjer, mora primjeniti Konvencija ex proprio

vigore. Ukoliko se nakon toga utvrdi da se primjenjuje

konvencija, treba primjeniti propise konvencije. U tom

slučaju redoslijed je drugačiji:

- konvencija

- iza toga PZ, ZIP, ZPP, ZSZ itd.

Ako u dokumentaciji postoji uglavak o izabranom

pravu, potrebno je isti razmotriti i odlučiti da li se

taj uglavak može i mora primjeniniti.

Privremena mjera čuvanja broda ima složeni karakter,

pa tako sadrži elemente ugovora o djelu, o uskladištenju,

o nalogu, uz specifične elemente plovidbenog prava. 6

Inostrana literatura poklanja dosta pažnje

privremenim mjerama.

U posljednjih nekoliko godina u Engleskoj je

publiciran veći broj knjiga i publikacija koje su

uglavnom pisane za praktične potrebe.


Uvod

3

Talijanska literatura obradjuje propise iz Codice

della Navigazione i iz Codice di Procedura Civile, koji u

čl. 670 i sl., govori o "sequestro conservativo".

Pravni osnov u raznim pravnim sistemima nije

jednak, bazira se na različitim osnovama, ali je

praktični rezultat jednak ili vrlo sličan. Tome je

svakako doprinijela i Konvencija 1952, barem u pogledu

zaustavljanja broda.

Karakteristično je da anglo-američki sistem polazi

od tužbe in rem, dok evropski polazi od tužbe in

personam.7_8_9

Upozoravam na činjenicu da je konvencija

zapravo kompromis anglo-američkog i civilnog prava. U

common law, postojao je pojam “arrest”, dok je recimo na

kontinentu postojao pojam koji francusko pravo naziva

saisie conservatoire. Konvencija je pustila po strani

prisilno izvršenje, za koje common law ima izraz

“attachment”, a francusko pravo saisie executoire.10

Literatura koja daje uvid u povijest privremenih

mjera data je prema podacima nađenim u stručnoj

literaturi.11


Uvod

4

(1) DIKA, str. 522

Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila

o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova, Bruxelles,

10.5.1952. (International Convention for the Unification

of Certain Rules Relating to the Arrest of Sea-going

Ships) ratifikacija Sl. L. SFRJ, Međ. ugovori, 12-150/67.

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 29: “Methods

of implementation of international Conventions differ

from country to country and, sometimes, various methods

are used, on different occasions, in the same country.” (54)

Rodière, Le Navire, p. 7.; du Pontavice, Le Statut

des Navires, Paris, 1976, p. 324; Tassel, Saisie

Conservatoire du Navire, Jurisclasseur de Droit

Commercial, issue No. 1105, 1, 1967, p. 11, No. 73.

Vidi vrlo ilustrativnu analizu za niz glavnih

pomorskih zemalja - (str. 29-35).

N.N. br. 17/94, stupio na snagu 22. ožujka 1994.

Za puni tekst odluke Vrhovnog suda R. Hrvatske, vidi

Ivković, Haška i Haška-Visbi Pravila, priručnik, Anex;

vidi i Uporedno pomorsko pravo, br. 1-2 (133-134), str.

171, G. Gasparini, Pravno shvaćanje Vrhovnog suda R.

Hrvatske.

DIKA: “Posebne norme internog prava o privremenim

mjerama osiguranja na brodu utvrđene su odredbama čl. 979

do 993 ZPUP-a(4). Supsidiarni izvor prava (izvršenja i)

osiguranja na brodu predstavlja pravila općeg izvršnog

postupka, dakle Zakona o izvršnom postupku 1987 (ZIP)(5).

Te se norme primjenjuju na odgovarajući način ako u ZPUP-

u nema posebnih odredaba za postupak (izvršenja i)

osiguranja (čl. 867, st. 5 ZPUP-a).”

“Prigodom preciznije razrade izložene opće formule o

supsidijarnom izvoru prava za postupak izvršenja i

osiguranja na brodu radi njene primjene na privremene

mjere osiguranja trebalo bi voditi računa o ovim

konstatacijama:

Prvo, ZPUP sadrži zajedničke odredbe o postupku

izvršenja i osiguranja na brodovima (čl. 867 - 875)

Drugo: zatim posebna pravila za postupak izvršenja

(čl. 876 - 965) i osiguranja (čl. 966 - 993).

ZIP pored osnovnih odredbi (Dio prvi Zakona), koje su


Uvod

5

zajedničke za postupak izvršenja i osiguranja, odvojeno

uređuje postupak izvršenja (Dio drugi Zakona) od postupka

osiguranja (Dio treći Zakona), predviđajući da će se

odredbe o postupku izvršenja na odgovarajući način

primijeniti i na postupak osiguranja, ako odredbama

trećeg dijela Zakona nije drugačije određeno (čl. 244

ZIP-a).

Treće, u postupku izvršenja i ostvarenja na

odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o

parničnom postupku (ZPP)(6) ako ZIP-om ili drugim saveznim

zakonom nije drugačije određeno (čl. 14 ZIP-a).

Polazeći od navedenih konstatacija potrebno je

odgovoriti na slijedeća pitanja :

Prvo, da li bi na postupak osiguranja privremenim

mjerama na brodu trebalo na odgovarajući način

primijeniti i pravila ZPUP-a o postupku izvršenja na

brodovima ili ne, i drugo, da li bi ta (posebna) pravila

imala prednost pred odredbama općeg izvršnog

postupka..............

Naime, za razliku od ZIP-a, ZPUP ne sadrži odredbu

koja bi za postupak osiguranja predviđala odgovarajuću

primjenu pravila utvrđenih za postupak izvršenja.

Ipak, na prvo postavljeno pitanje trebalo bi

odgovoriti potvrdno.

Specifična pravila o izvršenju i osiguranja na brodu

tvore jedan specifičan, koherentan sistem, posebnog

izvršnog postupka, pa bi u okviru tog sistema trebalo

prvenstveno tražiti odgovore na specifična pitanja koja

se u njegovoj aplikaciji javljaju. Tako bi trebalo

postupiti između ostaloga i zato što je i tehnika

uređenja izvršnog postupka na brodovima analogna onoj

koja je primijenjena za uređenje općeg izvršnog postupka

- težište je stavljeno na postupak izvršenja; odredbe o

postupku osiguranja reducirane su na rješavanje onih

pitanja na koja, zbog njihove specifične prirode, ne bi

čak ni per analogiam bilo moguće primijeniti pravila za

postupak izvršenja. Stoga bi i u izvršnom postupku na

brodovima bilo mjesta (odgovarajućoj) primjeni odredbe

ZIP-a, koja predviđa supsidijarnu primjenu pravila o

postupku izvršenja za postupak osiguranja (čl. 244 ZIP-

a). Tek bi za rješavanje onih pitanja za koja se ne bi

mogao pronaći odgovor u okviru specifičnih pravila o

izvršenju na brodu trebalo posegnuti za pravilima općeg

izvršnog postupka, i to, primarno, za odredbama o

postupku osiguranja, i, zatim, podredno, za onima koja

uređuju postupak izvršenja. Iza svih tih izvora,

nastupale bi norme ZPP-a.” str. 524


Uvod

6

Vidi i čl. 1. ZIP-a

VUJOVIĆ “...pravni institut privremene mjere čuvanja

broda predstavlja pravnu konstrukciju, sastavljenu iz

kombinacije pravnih instituta ugovora o djelu (iz čl. 600

ZOO), ugovora o uskladištenju (iz čl. 730 ZOO) i ugovora

o nalogu (iz čl. 749 ZOO contractus mandati) a posebni

elementi i pretpostavke iz materije pomorskog plovidbenog

prava su dodatne specijalne odredbe o čuvanju broda iz

čl. 890 do 892 i naročito odredbe čl. 879 st. 2. u vezi

sa čl. 983 i 988 ZPUP-a.” (str. 11)

TRAŽBINA čl. 877 st. 2. i 3. i čl. 974.

Hill Christopher, Maritime Law, 1985, str. 123.: “In

the early days an aggrieved person could arrest a person

or his ship or the goods on his ship: the former being an

“action in personam”, the two latter being “action in

rem”. The effect of either would be to force the offender

into furnishing bail as security pending any judgement

which might be given in favour of the complainant. Arrest

of a person in these circumstances eventually became

obsolete and was not permitted under the common law. Only

ship itself could be subject of arrest. ...The

circumstances wherein arrest of a vessel may be permitted

are presented in statutory provisions in the Supreme

Court Act 1981.

It should be emphasised that arrest itself is not

necessary to found jurisdiction. It is sufficient to

institute in rem action only, which, in practical

language, means the issuing and serving on the named

property of a writ in rem. The arrest processes, as

distinct from mere in rem proceedings, gives the added

advantage to the arrestor/claimant that he may thereby

obtain from the owner of the arrested property adequate

alternative prejudgement security. The fine distinction

between the service of a writ in rem on the defendant

property and the service of a warrant of arrest may,

however, be of academic interest only. In strict legal

procedure and since 1883 a writ in rem and a warrant of

arrest are two separate documents but in practice in the

vast majority of cases they are served at the same time

on the res.”

“In English law arrest is a component part of the

action in rem.”

“A warrant of arrest may be issued after a writ in

rem is issued and may be served on the ship or property


Uvod

7

at any time whether or not the writ has been served. It

is valid for 12 months and must be executed (served) by

the Admiralty Marshal or his substitute.” D.C. Jackson,

Enforcement of Maritime Claims, 1985, str. 163 and 165.

“In United States law distinguishes between arrest of

a vessel and attachment of a vessel. A vessel is arrested

only when maritime lien is being foreclosed. This type of

lawsuit is known as an in rem action: the vessel is a

defendant. A vessel is attached when court takes

possession of it because it is property belonging to a

defendant. This type of lawsuit is known as an in

personam action: people (or companies) are defendants.

(Christie Helmer op.cit. str. 81)”

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 88: “Whilst in

civil law all assets of the debtor and thus all ships

owned by him could be arrested as security for any debt,

whether maritime or not, in common law a ship could be

arrested only in respect of a maritime claim and only the

ship of which the maritime claim arose could be arrested,

but no other ship. It is this difference which lay behind

the different purpose of arrest: a means to obtain

security in civil law; a means to found the admiralty

jurisdiction in common law.”

str. 9, fusnota 38: “......the unification of the law

relating to what we in England call “arrest” and what in

the continental system is called “saisie conservatoire”.

We should not, I think, make any recommendations with

regard to the other for of “saisie” (“saisie

executoire”), which we in England call “attachment”....”.

Izjava Cyril Miller-a na CMI Conference, Amsterdam 1949,

CMI Bulletin No. 104, p. 535

Literatura je u Italiji obimna: Nuovissimo Digesto

Italiano, Vol. XVIII. (str. 42) iz pera

Prof. Arnaldo Biscardi, navodi u natuknici “SEQUESTRO

(Diritto romano):

Th. Muther Sequestration und Arrest im Romischen

Recht, Leipzig, 1856

A.R. Rudorff, Edicti perpetui quae reliqua sunt,

Leipzig, 1869, § 110

M. Voigt, Vom Besitz des Sequestrer, Leipzig 1885

S. Nikonoff, Die Lehre von der Sequestration nach

romischen Recht, Berlin, 1894

O. Karlowa “Romische rechtsgesichte, vol. II.,


Uvod

8

Leipzig, 1901 p. 606 e segg.;

V. Arangio-Ruiz, Studi sulla dottrina romana del

sequestro, I.: Sequestro volontario e sequestro

giudiziale (Arch. giur. 1906, LXXVI e segg.); II:

Sequestro e deposito (Ibid. 1907, LXXVIII, 233 e segg.:

cfr. in proposito J. Partsch Zeitschr. Savigny-Stiftung,

R.A. 1910, XXXI, 418 e segg.

E. Weiss, voce “Sequester” (Paully-Wissowa, Real-

Encycl. vol. II A, 2, Stuttgart, 1923, (col. 1659 e

segg);

E. Levy, Die Konkurrenz der Aktionem und Personen,

vol. I., Berlin, 1918

O. Lenel, Das Edictum Perpetuum, 3a. ediz., Leipzig,

1927 (ristampa inalterata, 1956) § 106, pag 290

C. London Corso di diritto romano, Il deposito,

Milano 1933, pag. 152 e segg.

E. Albertario, Studi di diritto romano vol. II,

Milano 1941, pag. 153 e segg.

H. Siber, Vorbereitung und Ersatzzweck der

Besitzinteredikte (Scritti beatificazione Ferrini vol.

IV. Milano, 1949 pag. 988 e segg.

R. Taunbenschlag, Il sequestro nel diritto dei papiri

(Iura, 1951, II, 76 e segg.

G. Broggini, Introduction au sequester (Melange

Meylan, Vol. I., Lausanne, 1963, pag 43 e segg. lo studio

e’stato anche rippubblicato dall’autore nei suoi

Coniectanea Milano, 1966, pag. 261 e segg.

F. Guizzi, Intorno alla nozione romana del sequestro

(Mnemeion Solazzi, Napoli, 1964. pag. 318 e segg.

Prof. Biscardi, navodi detaljno na tom mjestu još i:

FONTI.- A. Fonti giuridiche

B. Fonti letterarie

C. Fonti papirologiche

Prof. Sergio Sergio Costa, op. cit. str. 44. u

natuknici: SEQUESTRO CONSERVATIVO, navodi slijedeću

literaturu:

G. Chiovenda, Principi di diritto processuale civile,

Napoli, 1928, p. 224 e s.

E. Allorio Per una nozione del processo cautelare

(Riv. Dir. Proc. Civ., 1936, I., 18)

P. Calamandrei, Introduzione allo studio sistematico

dei provedimenti cautelari, Padova 1936

F. Carnelutti, Sistema del diritto processuale

civile, vol. I.; Padova, 1936, p. 332 e s.

A. Coniglio, Il sequestro giudiziario e conservativo,

Milano, 1949

A. Scaglione, Il sequestro nel processo civile,


Uvod

9

Milano, 1941

F. Carnelutti, Istituzioni del nuovo processo civile

italiano, vol. III, Roma, 1951, n. 890

C. Calvosa, Struttura del pignoramento e del

sequestro conservativo, Milano, 1953

E. Redenti, Diritto processuale civile, vol. III,

Milano, 1954, p. 51 e s.

M. Vellani, La conversione del sequestro in

pignoramento, Milano, 1955

R. Provinciali, Il sequestro d’azienda, Napoli, 1959

M.T. Zanzucchi Diritto processuale civile, vol. II.

Milano, 1962, p. 386

C. Calvosa La tutella cautelare, Torino, 1963

V. Andrioli, Commento al Codice di Procedura Civile,

vol. IV., Napoli, 1964, p. 147 e s.

A. Bracci, Problemi concernenti ili sequestro

conservativo dell’ “universitas”, Milano, 1966

S. Satta, Diritto processuale civile, Padova, 1967 p.

632 e s.


1

Čl.974

(1) PRIJE POKRETANJA ILI TIJEKOM PARNIČNOG,

IZVRŠNOG ILI UPRAVNOG POSTUPKA SUD MOŽE

RADI OSIGURANJA VJEROVNIKOVE NOVČANE

TRAŽBINE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA, ODREDITI

SVAKU MJERU KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKOVA

OSIGURANJA, A OSOBITO ZABRANU OTUDJENJA ILI

DRUGOG RASPOLAGANJA BRODOM, ČUVANJE I

ZAUSTAVLJANJE BRODA, UZ UVJETE UTVRĐENE

PROPISIMA OPĆEG IZVRŠNOG POSTUPKA, AKO ODRED-

BAMA OVOG ZAKONA NIJE DRUGAČIJE PREDVIĐENO.

(2) PRIVREMENE MJERE RADI OSIGURANJA VJEROV-

NIKOVE NENOVČANE TRAŽBINE SUD MOŽE ODREDITI

UZ UVJETE UTVRĐENE PROPISIMA OPĆEG IZVRŠNOG

POSTUPKA AKO ODREDBAMA OVOGA zakona NIJE

DRUGAČIJE PREDVIĐENO. 1

974-01 – UVOD

Propis čl. 974. st.l. upućuje na propise općeg

izvršnog postupka, naglašujući to ponovno i nakon čl.867.

st.5. P.Z.

U ovom su članu date bitne karakteristitke i uslovi u

vezi sa privremenom mjerom na brodu.

Plovila koji nisu brod 2 u smislu čl. 5. PZ, ne

potpadaju pod ovaj član, već se na njih primjenjuju

propisi ZIP-a. 3

Mislim da bi u pogledu jahti, moglo doći do poteškoća

u primjeni privremenih mjera, obzirom na stilizaciju čl.

5. st. 1, toč. 14. i 15. 4

U Općim odredbama za privremene mjere ZIP se u

čl. 263 razlikuje donekle od propisa čl. 974. st.2.

P.Z., jer dok čl. 974.st.2. govori o mogučnosti

određivanja privremene mjere, ističe da se privremena

mjera može izdati "prije pokretanja ili tijekom

parničnog izvršnog ili upravnog postupka", dok ZIP u čl.

263 propisuje da se može i "nakon okončanja tih

postupaka, sve dok izvršenje ne bude provedeno."

I komentar (TRIVA) biv. ZPUP za čl. 979. smatrao je

da se privremena mjera "...može odrediti i nakon

okončanja, npr. parničnog postupka u kome je izrečena

kondemnatorna presuda, sve dok se zaštićeno


2

potraživanje ne ostvari." Činjenica da tekst nije u čl.

974.st.l P.Z. nadopunjen u tom pravcu, uz propis čl.

1. ZIP, dovodi u sumnju mogućnost izdavanja

privremene mjere protiv broda, nakon što su citirani

postupci završeni. Zanimljivo je da P.Z. spominje

parnični, izvršni i upravni postupak, a ZIP samo sudski

i upravni. Mislim da nije opravdano zauzeti stav da PZ

ne bi dozvoljavao privremene mjere kao i čl. 263 ZIP. Ako

se zauzme takav stav onda vjerovnik koji ima tražbine

prema brodu, dolazi u slabiji položaj od onoga koji

ima tražbine u ostalim slučajevima. Možda bi ipak

trebalo i u novom P.Z. spomenuti izdavanje privremenih

mjera i nakon završenih postupaka.

974.02 - PRETPOSTAVKE ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE

Pretpostavke za odredjivanje privremenih mjera

mogu se razdjeliti na:

- Opće pretpostavke

- Posebne pretpostavke

Tako su vjerojatnost postojanja tražbine i opasnost,

opće pretpostavke.

Obzirom na dikciju čl. 974 PZ da se privremena mjera

može odrediti uz uvjete utvrđene propisima općeg

izvršnog postupka — dolazi do primjene i za čl. 265

st.2. ZIP da vjerovnik nema obavezu dokazivati

opasnost ako može dokazati da bi dužnik pretrpio samo

neznatnu štetu i čl. 270. st.l., da vjerovnik nije dužan

dokazivati niti vjerojatnost postojanja tražbine niti

opasnost, ako prethodno položi u ostavljenom roku iznos

koji sud odredi kao jamstvo za štetu koja bi dužniku

mogla biti nanesena odredjenjem i provodjenjem

privremene mjere.

974-03 VRSTE PRIVREMENIH MJERA

Čl. 974. st.l. P.Z. spominje slijedeće vrste

privremenih mjera:

-svaka mjera kojom se postiže svrha takova osiguranja

-osobito :

-zabrana otuđenja

-drugog raspolaganja brodom

-čuvanje broda

-zaustavljanje broda (čl.975 specificira da se

podrazumijeva pod ovim, "zabrana odlaska broda iz luke».

Smatra se medjutim da se ne smije tumačiti da su

privremene mjere taksativno nabrojene u ovom članu.5

Slijedi dakle da navođenje u čl. 974 ne određuje točno


3

koje se mjere mogu odrediti, već ostavlja otvorenom

mogućnost raznih vrsta mjera, iz čega proizlazi da se

može odrediti "svaku mjeru kojom se postiže svrha

osiguranja «.

Za novčane tražbine, čl. 266 ZIP također navodi da se

može odrediti svaka mjera, i dodaje da se osobito može

odrediti:

1. zabrana dužniku da raspolaže pokretnim

stvarima, te čuvanje tih stari;

2. zabrana dužniku da otuđi ili optereti svoju

nekretninu ili stvarna prava koja su na nekretnini

uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u

zemljišnu knjigu;

3. zabrana dužnikovu dužniku da isplati dužniku

potraživanje ili da mu preda stvari te zabrane

dužniku da primi stvari, da naplati potraživanje i da

njime raspolaže;

Gornje primjere, a i ostale, može se primjeniti i na

brodove.

Za nenovčane tražbine čl. 268 ZIP, također

dozvoljava svaku mjeru, a osobito;

1. zabranu otuđenja i opterečenja pokretnih stvari na

koje je upravljeno potraživanje;

2. zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina na

koje je upravljeno potraživanje, uz zabilježbu

zabrane u zemljišnu knjigu;

3. zabranu dužniku da poduzima radnje koje mogu

nanijeti štetu vjerovniku te zabrana da se izvrše

promjene na stvarim na koje je upravljeno potraživanje;

4. zabrana dužnikovu dužniku da dužniku preda

stvari na koje je upravljeno potraživanje;

Privremene mjere su po tipu:

-zaustavljanje broda

-čuvanje broda

-zabrana otudjenja i zabrana raspolaganja. 6 - 7

Čuvanje broda nije samostalna privremena mjera, i

povezana je uvijek sa privremenom mjerom

zaustavljanja broda. 8 Rušinović smatra da prijedlog

koji sadrži samo prijedlog za čuvanje, ne treba

vračati na ispravak ili dopunu, već će se po službenoj

dužnosti odrediti privremeno zaustavljanje broda

zabranom isplovljenja iz luke čuvanja. 9


4

974-04 - VIŠE PRIVREMENIH MJERA I OGRANIČENJA

Iz propisa čl. 271 ZIP, proizlazi da se na prijedlog

vjerovnika, može odrediti i "više privremenih mjera,

ako je to potrebno”. Međutim, čl. 29 st.2. ZIP.

propisuje da kada je vjerovnik predložio više sredstava

ili više predmeta izvršenja, sud će "na prijedlog

dužnika ili po službenoj dužnosti, izvršenje ograničiti

samo na neka od tlh sredstava odnosno predmeta, ako su

dovoljni za ostvarenje potraživanja. U pogledu

privremenih mjera, ovaj se propis primjenjuje i na njih,

kako je to istaknuo Crnić. 10

974.05 - VRSTE TRAžBINA,

Privremenim mjerama štite se :

Novčane tražbine , 11

Ne-novčane tražbine

974-06 - NOVČANE TRAŽBINE

ZIP u čl. 265 st. 1. propisao je da vjerovnik mora

učiniti

"...vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnost da

će bez takove mjere dužnik spriječiti ili znatno

otežati naplatu potraživanja time što će svoju imovinu

odnosno svoja sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi

način njima raspolagati."

Prema tome, te uslove treba ispuniti i za slučaj

privremene mjere protiv broda.

To znači da je potrebno razmotriti slijedeće

elemente:

(a)-vjerojatnost postojanja tražbine

(b)-opasnost

-spriječavanja naplate

-znatnog otežavanja naplate

-otuđenjem dužnikovih sredstava

-prikrivanjem dužnikovih sredstava

-raspolaganjem na drugi način dužnikovih sredstava

A). VJEROJATNOST

Tražbinu može vjerovnik dokazivati i svjedocima. 12

B). OPASNOST


5

Postojanje opasnosti sastoji se u opasnosti da

će bez odredjene privremene mjere vjerovniku biti

otežano kasnije ostvarivanje tražbine. Opasnost se

može sastojati u otudjenju broda, prikrivanju,

uklanjanju broda ili u kom drugom načinu koji bi

znatno otežao kasnije ostvarivanje vjerovnikove

tražbine.

Propisom čl. 265 st.2. ZIP, "vjerovnik ne mora

dokazivati opasnost, ako učini vjerojatnim da bi

predloženom mjerom dužnik pretrpio samo neznatnu

štetu". Ovaj način nije bio predviđen, niti je bio u

praksi po biv. ZPUP. Sada kada je u PZ naročito

istaknuta primjena ZIP-a, mislim da bi trebalo

primjenjivati i st.2. cit. članka, pa bi u tom slučaju

preostalo dokazivanje:

- vjerojatnosti tražbine,

- mogućnosti neznatne štete 13

Opasnost mora biti subjektivna. 14 - 15

Doktrina se razlikuje u pogledu objektivne

opasnosti. Dok TRIVA izričito navodi da u slučaju

NOVČANIH tražbina mora opasnost biti subjektivna i

veli "...pa nije dovoljna objektivna opasnost",

RUŠINOVIĆ (str. 26) smatra da : "Vjerovnik mora

učiniti vjerojatnim postojanje objektivne opasnosti

zahtijeva li osigruranje svojeg novčanog potraživanja" i

kod toga se poziva na TRIVA-BELAJAC-DIKA str. 352.

Medjutim na str. 352 pod br. 15 govori se o NE-

novčanim tražbina pa bi trebalo ostati, za novčane

tražbine kod stanovišta TRIVE, koji u komentaru ZPUP

ostaje kod stanovišta navedenog u TRIVA-BELAJEC-DIKA na

str.347 pod br. 11.

Medjutim i DIKA iznosi svoj stav o problemu

objektivne opasnosti. 16

RUŠINOVIĆ daje slijedeću definiciju za objektivnu

opasnost:

"Objektivna opasnost jest ona koja prijeti

vjerovnikovu potraživanju neovisno o tome da li je

dužnik pridonio njenom nastanku." (str.33.)

Zanimljivo je stanovište Rušinovića ( str. 27)

gdje se navodi: "U praksi sudovi osiguranja ne ispituju

(niti su u mogućnosti) postoji li subjektivna ili


6

objektivan opasnost da će vjerovnikovo potraživanje biti

spriječeno, nego privremene mjere dopuštaju i kad

postoji samo tvrdnja vjerovnika da prijeti opasnost

od ometanja njegova potraživanja" i poziva se na

predmete OPS Rijeka R-1: 26/88, 41/88 i sl.

Judikatura je često rješavala pitanje opasnosti. Da

li je u tome uvijek uspjela pitanje je. 17

Tako je u predmetu VPSH Pž-1383/87 zauzeto

stanovište da činjenica da su strane bile nekoliko

godina u poslovnim odnosima, a nije bilo sporova,

upučuje na zaključak da nema ničeg hitnog.

Interesantna je rečenica iz te odluke koja glasi: “0sim

toga nije pokrenut čak ni spor sada, iako je prošlo već

znatno vrijeme". Da li se može iz toga zaključiti da

kada bi spor bio pokrenut, i u sporu zatražena

privremena mjera, da bi stanovište suda bilo drugačije ?

Vidi i čl. 977 18

C. TRAŽBINA U INOSTRANSTVU

Sudovi primjenjuju i propis Čl. 265 st.3. ZIP kojim

se odredjuje da se presumira opasnost ako bi se tražbina

imala ostvariti u inozemstvu. Presumpcija je apsolutna,

pa se dokaz o protivnom neće dozvoliti.

Sudovi su medjutim zauzeli stanovište da ako su

vjerovnik i dužnik iz iste strane države, a predmet

privremene mjere se nalazi u Jugoslaviji, da tada ne

dolazi do te presumpcije.

Rušinović (str. 27) smatra da ako se

sjedište (prebivalište) dužnika i vjerovnika nalazi

u istoj državi (premda različitoj od države sjedišta

suda osiguranja) ne radi se o (vjerovatnoj) tražbini

vjerovnika s elementom inozemnosti iz čl. 265 st.3. ZIP,

te se u fusnoti br. 10. poziva na predmete OPS Rijeka R-

I-143/83, 136/86, 49/87, 37/88.

Ovo stanovište ne djeluje sasvim uvjerljivo. Naime,

ako se uzme u obzir da je zapravo svrha privremene mjere

da se ili brod zaustavi ili da se dobije novčani depozit,

te da se dakle brod i novčani depozit nalaze u mjestu

izdavanja privremene mjere, onda je za vjerovnika (

koji je stranac) to mjesto "ostvarivanja tražbine" za

njega inozemstvo. Treba uzeti u obzir da vrlo često brod

( kod tzv. one ship - one company) predstavlja jedini

imetak kompanije, pa se u praksi cjelokupna imovina

takovog dužnika kreće s brodom. Notorno je da se u

takovim slučajevima čak izvršiva presuda izdata u


7

zemlji u kojoj brodovlasnik ima sjedište (

prebivalište) može izvršiti samo na brodu, koji se

praktički nikada ili neobično rijetko nalazi u zemlji

sjedišta (prebivališta) brodovlasnika. Poznate su na pr.

zastave brodova zemalja koje uopće nemaju luke

(Austrija, Švicarska, Česka, itd.). čini se da obzirom

na činjenicu da je polazni propis PZ, dakle par

exellence pomorski propis, pojam inozemnosti ( u

primjeni čl. 265. st.3.ZIP) treba elastičnije razma-

trati.

Imovina vlasnika broda je vrlo često njegova JEDINA

IMOVINA i brod bi trebalo zaustaviti dok dužnik ne

položi depozit ili dokaže da ima imovinu u

inostranstvu, koja garantira naplatu tražbine .

Konačno postavlja se pitanje da li bi, u slučaju

tužbe (prema forumu imovine), i traženja u toku

parničnog postupka privremene mjere, trebalo dokazivati

opasnost, ako su obe strane u istoj inostranoj državi,

jer bi se u konačnoj liniji, moralo zauzeti stanovište

da je sama tužba jedan dokaz vjerojatnosti.

Medjutim, u pogledu izvršenja u inostranstvu, PSH je

zauzeo slijedeća stanovišta u IIst. odlukama Pž-725/91-2

od 15.3.91 i Pž-737/91-1 od 19.3.91 ( vidi IIst. odluka u

predmetu CHAMPION, dalje u ovom članu), gdje je rekao:

"......jer se pretpostavlja da ta opasnost postoji

budući da bi se potencijalno vjerovnikovo potraživanje

imalo ostvariti u inozemstvu; ovo s obzirom na

okolnost da su i vjerovnik i dužnik osoba inozemnog

državljanstva i brod Champion brod strane zastave» --

odnosno «.... Element inozemnosti ima ono "vjerojatno"

potraživanje vjerovnika, koje je upravljeno prema

dužniku čije sjedište nije u državi sjedišta vjerovnika,

pa se dakle ne radi u konkretnom slučaju o

potraživanju vjerovnika s elementom inozemnosti iz čl.

265.st,3. ZIP-a, jer je sjedište i predlagatelja i

dužnika u Monroviji, Liberija" te OPS RI III-R'-14/91-

4: ". .. . U konkretnom slučaju radi se o dvije inozemne

firme sa različitim sjedištima, u različitim državama,

pa se postojanje opasnosti podrazumijeva te bi taj

elemenat bio ispunjen".

Ovo pitanje dotaknuto je od strane VPS u predmetu

Pž-3611/90-2 od 19.12.90 (vidi kod čl. 977 PZ - JUGOMETAL

i čl. 265 ZIP. )

Sudovi ocjenjuju i geografski položaj pa je tako OPS

Rijeka u predmetu R-I-31/87 odlučio da obzirom na

činjenicu da dužnik ima svoje sjedište na području


8

Jugoslavije, svoju imovinu i svoja novčana

sredstva...za vjerovnika ne postoji opasnost da bi

raspolaganje sa 15000 M/T nafte, koja se trenutno

nalazi u obalnim rezervoarima u Omišlju, vjerovnik

izgubio mogućnost namirenja svojih tražbina.

Ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu, ne

treba dokazivati opasnost (čl.265.st.3. ZIP.) Ostaje

dakle, samo - vjerojatnost tražbine - dokaz da bi se

tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Vjerojatnost

postojanja tražbine prosudjuje sud, kao prejudicijelno

pitanje, služeći se načelima dokazivanja. Najčešće

vjerovnik u času podnašanja prijedloga nema perfektnu

ispravu, pa je sud dužan koristiti načela vjerojatnosti

i zaključiti o postojanju tražbine. Postavlja se

pitanje da li kod toga sud treba postupati

restriktivno ili ne. Obzirom na stanovište doktrine

da politika izdavanja privremenih mjera treba biti

liberalna, sudovi moraju i kod ocjene vjeroja-fcnosti

postojanja tražbine potraživanja postupati u tom pravcu.19

(Vidi dalje pod 974-16).

D). PRIVILEGIJ I HIPOTEKA

Razmatrajući propis čl. 977. PZ u svjetlu čl. 974.,

postavlja se pitanje da li u slučaju ako je brod za koji

se traži zaustavljanje “...opterećen pomorskim

privilegijem ili hipotekom na brodu ili drugim založnim

pravom stranog prava...” treba također dokazivati

opasnost? Naime, temeljem čl. 260. st. 1. toč. 2. PZ,

rokovi prestanka privilegija su jedna godina odnosno u

onih iz čl. 250. st. 1. toč. 5. samo šest mjeseci.

Propisom čl. 261. st. 2. rok se prekida podnošenjem tužbe

ali samo ako se provede i zaustavljanje broda

(privremenom mjerom) odnosno zabilježbom tužbe u upisnik

brodova (što se može u praksi postići samo ako je brod

pod hrvatskom zastavom). Dakle, za zadovoljenje propisa

čl. 261. i 260. potrebna je privremena mjera, pa ne bi

bilo logično da se zahtijeva dokazivanje postojanja

opasnosti, kada privilegij bez privremene mjere prestaje

postojati, nakon proteka zakonskog roka. Drugim riječima,

privremena mjera je zakonski uvjet za održanje

privilegija, pa bi se opasnost sastojala u proteku

vremena, nakon kojega privilegij silom zakona utrnjuje.

U tom smislu i BERLINGIERI, koji smatra da se u

slučaju postojanja privilegija ne treba dokazivati

opasnost.20

Problem vjerojatnosti postojanja opasnosti rješavao

je OPS Split u predmetu IX-I-R-29/90, doduše ne u vezi s

privremenom mjerom na brodu ili na teretu koji se nalazi


9

na brodu, već u vezi s čl. 598. st. 1. toč. 3. ZPUP (605.

PZ) i čl. 603. st. 1. toč. 3. ZPUP (610. PZ), te je

zauzeo stanovište da nije potrebno dokazivati opasnost,

ako je zakonskim propisom zaprećeno da će se privilegij

izgubiti u slučaju ako se ne poduzme određena sudska

radnja.

Mislim da stanovište izraženo u vezi s čl. 598. i

603. ZPUP (605. i 610. PZ) mora se primijeniti i na čl.

974., odnosno 976. PZ u vezi s čl. 878. st. 1. i čl. 977.

st. 1. PZ.

U ovom rješenju treba još ukazati i na slijedeće:

ostajanje na snazi (dispozitiv pod III.)

računanje roka od 15 dana za konvalidacijsku tužbu

(dispozitiv pod IV.). (Vidi pod 974-11).

prigovor ili žalba (dispozitiv pod VII.).

OPS Split IX-I-R-29/90 od 25.5.1990.

“I. Određuje se privremena mjera zabrane dužniku K.

H. K. “B. K.”-L., da raspolaže i otuđi 40.000 metričkih

tona ugljena opisanog kao “Coking coal” (ugljen za

koksiranje) po teretnici Gladstone 8.4.199, koji je

stigao M/B NARA i koji se sada nalazi u skladištu u Luci

K., te se određuje čuvanje tereta, a sve radi osiguranja

novčanog potraživanja vjerovnika u iznosu od US$

681.280.- sa 8% kamata od 19.4.1990. do isplate, te

troškova ovog postupka i troškova čuvanja tereta.

II. Nalaže se RO Luka Ploče - Kardeljevo da čuva u

svom skladištu navedeni teret e joj se zabranjuje da ga

preda dužniku.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi dok

vjerovnik ne bude u mogućnosti izvršnim putem naplatiti

svoje potraživanje.

IV. Vjerovnik se poziva da u roku od 15 dana od dana

prijema ovog rješenja dostavi sudu dokaz da je pokrenuo

parnični postupak radi naplate potraživanja čije se

osiguranje traži.

V. Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i osloboditi

teret ako bude dano osiguranje ili druga imovinska

vrijednost u visini svote potraživanja za čije osiguranje

je izdata ova privremena mjera, a uz uvjet da su ta

osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti

raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika.

VI. Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i obustaviti

postupak osiguranja ukoliko dužnik na depozitni račun

ovog suda kod.... banke u.... br..... uplati iznos od US$

681.280.-”

VII. Prigovor ili žalba protiv ovog rješenja ne

odlaže izvršenje rješenja.


10

Iz obrazloženja:

“U prijedlogu se posebno navodi da u smislu odredbe

čl. 598. st. 1. toč. 3. ZPUP-a, vjerovnik kao brodar, ima

zakonsko založno pravo na teretu i to za glavno novčano

potraživanje i kamate. Teret da je iskrcan u K. i da je u

skladištu u luci.

U smislu odredbe čl. 258. st. 1. toč. 3. ZPUP-a,

vjerovnik kao brodar za potraživanja iz ugovora o

prijevozu, a to znači i za vozarinu, ima zakonsko založno

pravo na stvarima ukrcanim na brodu, ali isto založno

pravo u smislu odredbe čl. 603. st. 1. toč. 3. ZPUP-a

prestaje ukoliko vjerovnik ne zatraži izdavanje

privremene mjere kod nadležnog suda u roku od 15 dana od

dana kada su stvari iskrcane.

S obzirom da je prijedlog za izdavanje priv. mjere

zaprimljen kod ovog suda 21.5.1990., to je vjerovnik

unutar ovog zakonom određenog roka zatražio izdavanje

priv. mjere, a s obzirom da nisu nastupile ostale

pretpostavke iz čl. 603. ZPUP-a, to zakonsko založno

pravo u međuvremenu nije prestalo, s obzirom da je teret

predao javnom skladištu, kako to stoji u činjeničnim

navodima prijedloga.

Predloženu privremenu mjeru traži zabranom

raspolaganja - teretom opterećenim zakonskim založnim

pravom kao privilegijom, a s obzirom da je vjerovnik

učinio vjerovatnim postojanje potraživanja koje je

privilegirano, jer iz zaključenog ugovora o prijevozu

robe te ispostavljenih računa vjerovnika proizlazi da je

vjerovatno da upravo dužnik kao naručitelj je u obvezi

plaćanja vozarine vjerovniku kao brodaru to je sud

usvojio prijedlog za izdavanje priv. mjere i riješio kao

pod toč. I. izreke ovog rješenja.

Kod toga potrebno je napomenuti da nije potrebno

postojanje opasnosti da se vjerovnik bez privremene mjere

neće moći namiriti jer takva opasnost postoji u činjenici

da će bez izdavanja priv. mjere prestati zakonsko založno

pravo, koje vjerovnik kao brodar ima na teretu, tj. da će

prestati privilegija."

974-07 - NENOVČANE TRAŽBINE

Tekst čl. 267.st.l. ZIP, razlikuje se donekle od

teksta čl.265 st.l. ZIP, jer se traži da vjerovnik učini

"vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnost da će se

inače ostvarenje potraživanja spriječiti ili znatno


11

otežati."

Različiti su i obadva st.2. cit. članka jer se u čl.

267 ZIP, traži, da vjerovnik učini "vjerojatnim da je

mjera potrebna da bi se spriječila upotreba sile ili

nastanak nenadoknadive štete. «

Čl. 267.st.3. ZIP upućuje na primjenu propisa čl.

265. st.2. i 3. ZIP. tj. da vjerovnik ne mora dokazivati

opasnost, ako bi dužnik pretrpio samo neznatnu štetu

odnosno da ne treba dokazivati opasnost, ako bi se

tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Dakle:

- vjerojatnost tražbine

- postojanje opasnosti

- sprečavanje nasilja

- otklanjanje nenaknadive štete

U pogledu nenovačanih tražbina smatra se da treba

omogučiti razne vrste privremenih mjera. Uz TRIVU, isto

stanovište zauzimaju i VUJOVIĆ, JAKAŠA, DIKA i

RUŠINOVIĆ. 21 - 22

Doktrina, razmatrajući ZIP, navodi neke vrste

privremenih mjera za nenovčane tražbine, koje, iako nisu

specifične za brodove, mogu dati neku ideju i za brodove. 23

Privremene mjere radi osiguranja vjerovnikovih

nenovčanih tražbina 24 , doći će do primjene u slučaju i

onda kada je to potrebno radi sprečavanja nasilja ili

otklanjanja nenaknadive štete. To su dakle, dodatni

razlozi za slučajeve nenovćanih tražbina. Medjutim

doktrina smatra da i vjerojatnost: objektivne opasnosti,

treba prihvatiti. 25

TRIVA-BELAJEC-DIKA: Sudsko izvršno pravo, str. 352:

"....ovdje je dovoljno učiniti vjerojatnim tzv.

objektivnu opasnost, koja je, dakle, relevantna bez

obzira odakle prijeti i da li je njenom nastajanju dužnik

pridonio svojim držanjem ili nije."

RUšINOVIĆ (str. 27 in fine) navodi:

"Sud će stoga radi osiguranja nenovačnih potraživanja

vjerovnika, dopustiti bilo privremene mjere: zabrane

otudjenja ili raspolaganja brodom, čuvanja broda,

zaustavljanja broda, bilo svaku drugu privremenu mjeru

kojom se postiže svrha osiguranja ( arg. iz čl. 268 st.

1. ZIP, u vezi sa čl. 867 st.5. ZPUP.)" - (867 PZ)


12

Za istaknuti je i pravni stav u pogledu sadržaja

zahtjeva za privremenu mjeru i petita tužhe. 26

974-08 - ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA NOVČANE I NENOVČANE

TRAŽBINE.

Propis čl. 269 st.l. ZIP predviđa mogućnost da

vjerovnik već u svom prijedlogu za privremenu. mjeru

izjavi da je spreman umjesto privremene mjere,

zadovoljiti se polaganjem određenog iznosa na ime

jamstva.

Važno je istaknuti da to pravo ima i NAKNADNO.

Faze su prema tome:

-prijedlog za privremenu mjeru i

-izjava da će se zadovoljiti polaganjem iznosa na ime

jamstva

-odluka suda u kojoj MORA biti navedena ta izjava

vjerovnika.

Ukoliko vjerovnik nije dao takovu izjavu, temeljem

čl. 269.st.2. ZIP, može takav prijedlog staviti i dužnik

i sud je dužan o tom prijedlogu odlučiti.

Primjenom čl. 270.st. 1. ZIP, sud može privremenu

mjeru odrediti i "kad vjerovnik nije učinio vjerojatnim

postojanje potraživanja i opasnost ako prethodno položi,

u ostavljenom mu roku, iznos koji sud odredi kao jamstvo

za štetu koju bi dužniku mogla biti nanesena određivanjem

i provođenjem privremene mjere."

Ovdje su faze prema tome:

-prijedlog vjerovnika za privremenu mjeru

-bez navađanja vjerojatnosti tražbine i opasnosti

-što u pogledu opasnosti u slučaju naplate u

inozemstvu, i inače otpada, pa je korisno navesti tu

činjenicu u prijedlogu

-prijedlog da sud odredi jamstvo u smislu čl. 270.

st.l. ZIP.

Čl. 270.st.2. ostavlja mogućnost sudu da na dužnikov

prijedlog, odredi vjerovniku polaganje jamstva i kad je

vjerovnik učinio vjerojatnim postojanje tražbine i

opasnosti.

Faze su dakle:

-prijedlog vjerovnika, uz vjerojatnost tražbine itd.


13

-prijedlog dužnika za polaganje jamstva od strane

vjerovnika.

-odluka suda

Propis čl. 270.st.2. ZIP, ne određuje ništa u pogledu

vremena, roka, ili stadija, kada može dužnik podnijeti

prijedlog za polaganje jamstva od strane

vjerovnika.Sudska praksa u tom pogledu koleba. (Vidi čl.

978 PZ).

Vjerovnik može predložiti a sud može odrediti i više

privremenih mjera, jer to propisuje čl. 271 ZIP.

974.09 - POSTUPCI U KOJIMA SE MOŽE ODREDITI

PRIVREMENE MJERE.

Zakon odredjuje da se privremene mjere mogu donašati

u :

Parničnom postupku

Izvršnom postupku

Upravnom postupku

974.10 - STADIJ POSTUPKA U KOME SE MOGU IZDATI

PRIVREMENE MJERE.

Privremene se mjere može izdati:

-prije pokretanja

-u toku

Smatra se medjutim da se privremena mjera može izdati

i nakon okončanja postupka. 27

Treba dakle zaključiti, da iako čl. 974 PZ govori

samo o "prije pokretanja ili u toku...." može se

privremena mjera dozvoliti i kasnije, nakon okončanja

postupka. Vidi i čl. 263 ZIP, a i to može biti sporno

obzirom na čl. 1. st.3.ZIP. 28

974-11 ROKOVI TRAJANJA PRIVREMENIH MJERA

Propis o roku trajanja privremene mjere, nalazi se u

čl. 272 ZIP.

Iz st.l. proizlazi da postoje dva roka:

- a). vrijeme trajanja i

b). rok u kojem se mora podnijeti tužba odn.

pokrenuti drugi postupak radi opravdanja mjere.


14

ad a).

Sudovi odredjuju rokove ostajanja na snazi privremene

mjere na nekoliko načina:

-do pravomoćnosti

-do pravomoćnosti i izvršnosti

-do mogućnosti da izvršnim putem naplati svoju

tražbinu " 29

-za odredjeni broj dana od dana izdavanja

-za odredjeni broj dana od dana primitka

-do odredjenog kalendarskog datuma.

-do okončanja spora.

Izgleda da nema propisa, kako se određuje taj rok.

TRIVA 30 veli da treba «...odrediti i njeno trajanje".

Crnić 31 daje nekoliko primjera odlučivanja o trajanju.

U žalbenom postupku imao je prilike izjasniti se i

IIst. sud, koji je zauzeo stajalište za taj konkretan

slučaj da privremena mjera traje «do okončanja postupka". 32

ad b).

I glede računanja od kada teče rok od 15 dana sudovi

određuju:

-od dana izdanja rješenja

-od dana primitka, od strane: a). vjerovnika, 33 b).

dužnika

-katkada i bez naznake od kada 34

Čini mi se da bi bilo logično da se rok računa od

dana primitka one stranke na koju pada dužnost ulaganja

tužbe t.j. od dana primitka od strane vjerovnika.

974-12 - STRANKE U POSTUPKU ZA DONAŠANJE PRIVREMENIH

MJERA.

Stranke u postupku privremenih mjera su:

- vjerovnik, 35

- dužnik

Privremene mjere se izdavaju na prijedlog vjerovnika,

U postupku je moguće i učestvovanje trećih stranaka kao

umješača. 36

974-13 OBLIK RJEŠENJA O PRIVREMENOJ MJERI


15

Kako nema propisa o obliku dispozitiva rješenja za

privremenu mjeru, razlike su vrlo velike.

Tako najkraći oblik koristi Temeljno sodišče u Kopru,

koje glasi (najčešće):

1 . Predlogu upnika se ugodi i se dovoli

ZAČASNA ODREDBA

Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/L YEHUA, DRŽAVNE

PRIPADNOSTI PANAMA, KI SE SEDAJ NAHAJA NA OBMOČJU LUKE

KOPER ZARADI ZAVAROVANJA TERJATVE UPNIKA V VIŠINI

600.000. US DOLARJEV.

2. TA ZAčASNA ODREDBA TRAJA 60 DNI OD DNEVA IZDAJE.

3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE." (Prema Rg-50/88 od

7.3.88)

To je cijeli tekst izreke.

OPS Rijeka, koristi kraći i duži oblik.

Kraći (obično bi glasio):

"I. Radi osiguranja tražbine vjerovnika prema

dužniku u iznosu od AAA. sa kamatama i troškovima

određuje se

Predložena privremena mjera:

1). određuje se privremena mjera zaustavljanja i

zadržavanja isplovljenja M/B BBB, vlasništvo dužnika, iz

luke CCC

2). Ova privremena mjera traje do pravomoćnog

završetka spora koje je predlagatelj dužan pokrenuti kod

nadležnog suda radi opravdanja ove privremene mjere i to

u roku od 15 dana od dana izdavanja ove privremene mjere,

te tome obavijestiti ovaj sud.

3). Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i obustaviti

postupak osiguranja ako protustranka položi na prolazni

depozit ovog suda na žiro račun br......... kod

.........banke, iznos od ......... (slovima: .........)

ili dade kakvo drugo osiguranje ili imovinsku vrijednost

u istoj visini uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge

imovinske vrijednosti raspoložive i prenosive u korist

predlagatelja.

4). Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru na prijedlog

protustranke ukoliko predlagatelj ne pruži dokaze da je u

roku od 15 dana od dana izdavanja privremene mjere


16

pokrenuo kod nadležnog suda postupak radi opravdanja ove

privremene mjere, kako je to određeno u toč. I/2. ovog

rješenja.

II. Ovu privremenu mjeru provesti će Lučka Kapetanija

u ........., koja će brodu oduzeti isprave navedene u čl.

887. st. 1. toč. 1. PZ.

III. Poziva se dužnik da u roku od 30 dana od dana

primitka ovog rješenja imenuje osobu punomoćnika odnosno

punomoćnika za prijem pismena u R. Hrvatskoj.

Ukoliko dužnik u ostavljenom roku ne imenuje

punomoćnika, sud će na njegov trošak postaviti

privremenog zastupnika .........”.

(Prema spisu OPS RI V-R-I-30/89).

Duži oblik bi glasio:

Rješenje

I. Temeljem odredbe čl. 974. st. 1. PZ-a, a radi

osiguranja novčane tražbine vjerovnika prema dužniku, u

iznosu od .............. u što su uključene kamate,

troškovi parničnog i izvršnog postupka, te postupka

osiguranja

određuje se

PRIVREMENA MJERA ZAUSTAVLJANJA BRODA X.Y.

dužnika zzz

Zabranjuje se brodu dužnika zzz, M/B XY, odlazak iz

luke Rijeka (čl. 975. PZ)

Poziva se Lučka Kapetanija Rijeka, da brodu XY

dužnika zzz oduzme isprave koje odgovaraju hrvatskim

ispravama: upisni list odnosno brodsku svjedodžbu, popis

posade i ispravu o sposobnosti broda za plovidbu (čl.

887. st. 1. toč. 1. PZ).

Poziva se osoba ovlaštena da raspolaže teretom koji

se nalazi na brodu XY da se prijavi sudu u roku od tri

dana od dana zaustavljanja broda jer će u protivnom sud

toj osobi postaviti privremenog zastupnika (čl. 890. st.

1. PZ).

Dok se teret nalazi na brodu XY, brigu o čuvanju

tereta vodi zapovjednik broda (čl. 890. st. 2. PZ).

Privremenom mjerom zaustavljanja broda XY u luci

Rijeka ne dira se u prava i dužnosti stranaka koje

proizlaze iz Ugovora o prijevozu stvari (čl. 984. PZ).

Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za

vrijeme zaustavljanja broda XY u luci Rijeka, snosi

vlasnik broda ili brodar (čl. 983. st. 1. PZ).


17

Dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda XY u

luci Rijeka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog

postupka, kojega je vjerovnik privremene mjere dužan

pokrenuti radi opravdanja privremene mjere u roku od 15

dana, kod nadležnog suda (čl. 981. st. 1. i 2. PZ).

Ukoliko predlagatelj u roku od 15 dana od dana

primitka ovog Rješenja ne dokaže da je pokrenuo parnični

postupak kod nadležnog suda radi opravdanja privremene

mjere, sud će, na prijedlog dužnika, ukinuti privremenu

mjeru (čl. 981. st. 3. PZ).

Sud može osloboditi brod zaustavljanja ako

protustranka položi na račun ovog suda kod Riječke banke

Rijeka br. ......... iznos od US$ ......... ili dade

osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost u visini svote

tražbine za koje je dopušteno zaustavljanje, uz uvjet da

su ta osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti

raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika (čl. 978. st.

1. PZ).

Utvrđuje se da je predlagatelj unaprijed iskazao da

je voljan prihvatiti i garanciju “P & I” kluba, ukoliko

je dužnik ponudi.

Sud će ukinuti dopušteno zaustavljanje ako dužnik

dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjerno

osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost za istu

tražbinu a za istog vjerovnika, uz uvjet da osiguranje

ili druga imovinska vrijednost odgovara uvjetima iz toč.

VII ovog Rješenja i da država na čijem je području

osiguranje ili druga imovinska korist dana, postupa na

jednak način prema osiguranjima i drugim imovinskim

vrijednostima koji su položeni na području SFRJ (čl. 979.

PZ).

Sud će obustaviti osiguranja i dopuštenu privremenu

mjeru ukinuti ako dužnik položi sudu svotu tražbine koje

se osigurava s kamatama i troškovima, ili ako dužnik

učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja

Rješenja već bila naplaćena tražbina ili dovoljno

osigurano, ili ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina

nije nastala ili da je prestalo (čl. 982. u vezi čl. 971.

st. 3. toč. 1.-3. PZ).

Davanje osiguranja i druge imovinske vrijednosti ne

znači priznanje odgovornosti za tražbinu za koju je

osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana, niti

odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti (čl.

980. PZ).

Poziva se dužnik zzz da u roku od tri dana postavi

punomoćnika za primanje pismena u R. Hrvatskoj, jer će

uprotivnom, sud o trošku dužnika –protustranke postaviti

protustranci privremenog zatsupnika ovlašgtenog za


18

primanje ismena (čl. 146 ZPP u vezi sa čl. 867 st.5. PZ)»

(prema spisu XI-R-I-27/90).

U rješenjima vrlo često nema odredbe o ukidanju

privremene mjere, ako to predloži vjerovnik, t.j. ako

vjerovnik van suda dobije za njega zadovoljavajuću i po

njemu prihvaćenu garanciju. Medjutim, ako je vjerovnik

stavio takav prijedlog, svakako je potrebno isti navesti

u rješenju.

Interesantno je spomenuti da se u sudskim rješenjima

skoro nikada ne navodi zastava broda protiv kojega se

donosi privremena mjera, iako to može biti od velike

važnosti, radi utvrđivanja prava koje se primjenjuje, pa

prema tome i nepravilnoj primjeni propisa. Mislim da bi

na početku (u zadnjem primjeru pod br. 1) trebalo

navesti: "Brod XY, luka upisa.......... koji vije zastavu

. ......... " pa onda ako je država zastave koju brod

vije država ugovornica Konvencije 1952 o zaustavljanju

broda, citirati propise iz konvencije, a ne iz PZ, a ako

nije onda ili se pozvati na čl. 8 st.2. Konvencije i

primjeniti istu, unatoč toga da brod ne vije zastavu

države ugovornice, ili koristiti mogućnost iz čl.8.

Konvencije o primjeni PZ. (Vidi čl.8. Konvencije).

974-14 - NADLEŽNOST

Detaljne propise vidi u čl. 875 u vezi sa čl. 867 PZ

(tekst oba dalje na kraju propisa o privremenim mjerama -

iza čl. 988).

Jedino sudovi mogu izdavati privremene mjere.

Pitanje da li sud može izdavati privremene mjere i po

službenoj dužnosti ili ne, doktrina različito tumači:

Jakaša smatra da ne može 38, dok Rušinović smatra da može.

39.

Na teritoriju R. Hrvatske nadležnost imaju trgovački

sudovi temeljem propisa čl. 867 st. 6. 40

974-15 LETEĆE OSIGURANJE

Bivši ZPUP nije predviđao t.zv. leteće osiguranje,

iako je doktrina smatrala da bi se moglo dozvoliti t.zv.

leteće osiguranje. 41

Temeljno sodišče u Kopru je jednom prilikom izdalo

takovo rješenje. 42

Stupanjem na snagu PZ situacija je izmjenjena jer je

sada dozvoljeno takovo leteće osiguranje propisom čl. 875

st.6., koji glasi:


19

" Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za

određivanje privremene mjere, koju ne treba provesti u

upisnik brodova, ne zna da li se brod nalazi na

teritorijalnom moru ili unutrašnjim morskim vodama

Republike Hrvatske, vjerovnik može predložiti da sud na

čijem se području vodi upisnik u koji je brod upisan,

ili, ako brod nije upisan u hrvatski upisnik brodova,

bilo koji stvarno nadležni sud 11 Republici Hrvatskoj,

donese rješenje o određivanju privremene mjere.

Vjerovnik može u tom slučaju podnijeti rješenje o

određivanju privremene mjere svakom stvarno nadležnom

sudu na čijem se području nađe brod, s prijedlogom da taj

sud provede izvršenje." 43

974-16 POLITIKA IZDAVANJA PRIVREMENIH MJERA

Politika izdavanja privremenih mjera, trebala bi biti

široka u pravcu liberalnog davanja istih. 44 Međutim u

praksi nije uvijek tako. 45

974-17 - DUŽNOSTI STRANAKA

Stranke su dužne pridržavati se odredaba iz

privremene mjere, jer inače mogu odgovarati.

Ne postoje doduše, strogo propisane odredbe u pogledu

odgovornosti, ali kršenje izrečenih privremenih mjera

osiguranja, treba rješavati po općim načelima, dakle

propuštanje odredjenih aktivnosti po ZIP, štetu po ZOO i

umišljeno postupanje protivno izrečenoj privremenoj mjeri

po KZ .

Brod CHAMPION

U vezi sa privremenim mjerama glede broda CHAMPION,

Ist. i IIst. sudovi, Okružni Privredi sud Rijeka i PS

Hrvatske, donijeli su niz rješenja, i to:

OPS RJEKA PS

HRVATSKE

Red

ni broj

XI-R-I-13/91-2 ukinuto

01

II-Pž-

725/91-2

02

III-R-I-14/91-4 ukinuto

03

II-Pž-


20

740/91-2 04

XI-R-I-15/89 (?)-2 ( ispravno

1991) ukinuto

05

II-Pž-

737/91-2

06

XI-R-I-17/91-6

07

R-I-18/91-2

08

XI-R-I-28/91-7

09

XI-R-I-30/91-6 djelomično

preinačeno

10

II-Pž-

1159/91-2

11

III-R-I-61/91

12

II-Pž-

2415/91

13

R-I-77/91 ukinuto

14

II-Pž-

2456/91

15

III-R-I-101/91 brod pobjegao

16

Spomenute odluke obradjuju izmedju ostalih i

slijedeće pojmove:

-vjerojatnost opasnosti

-presumirana opasnost - potraživanje u inostranstvu

-kumulativnost zakonskih pretpostavki

-ustupanje ( cesija)

-vjerojatnost postojanja potraživanja

-potraživanje i prebijanje temeljen C/P

-pravo ili obaveza prebijanja

dužnost obavještavanja o ustupu (cesiji)

odbacivanje prijedloga

odbijanje prijedloga

trajanje privremene mjere

produženje trajanja privremene mjere.

Potpuni uvid dobiva se pregledom citiranih rješenja,

koji se niže navode u izvatcima.

Brod “CHAMPION”


21

NB: Uokvireni su oni brojevi, koji se gore, u tabeli

nalaze s desne strane.

01

OPS RI XI-R-I-13/91-2 od 20.2.1991. Seven seals

Oceanides.

“.... ne dopušta se predložena privremena mjera, a

prijedlog predlagatelja se odbija kao neosnovan.”

Iz obrazloženja: «.... Predlagatelj naime predlaže

dopuštanje privremene mjere zaustavljanja broda radi

osiguranja novčanog potraživanja iz čl. 477. st. 3. ZPUP,

koja privremena mjera se može dopustiti ako su ispunjene

pretpostavke propisane odredbom čl. 978. st. 1. ZPUP-a.

Pružajući sudu na uvid “Time Charter Party” zaključen

među strankama 18.05.1989. g., predlagatelj je učinio

vjerojatnim postojanje svojih potraživanja - novčanog

prema dužniku.

Predlagatelj je bio dužan učiniti vjerojatnim i

postojanje opasnosti da će bez određene privremene mjere

protivnik - dužnik, otuđenjem broda, njegovim

prikrivanjem, uklanjanjem ili na drugi način osujetiti

ili znatno otežati kasnije ostvarivanje predlagačevog

potraživanja.

Predlagatelj međutim ovakvu opasnost nije učinio

vjerojatnom, već samo tvrdi da se dužnik ne drži

dogovorenih rokova plaćanja unatoč njihovom dospijeću, te

da izbjegava plaćanje dospjele i utvrđene nesporne

obveze.

Opasnost kao pretpostavka za dopuštanje privremene

mjere radi osiguranja novčanog potraživanja mora biti

subjektivna, tj. potjecati od djelovanja dužnika,

usmjerenog na otuđenje broda, na njegovo prikrivanje,

uklanjanje ili na znatno otežavanje kasnijeg ostvarenja

predlagateljevog potraživanja kad predlagatelj bude

raspolagao kvalificiranom ispravom (pravomoćnom i

izvršnom sudskom ili drugom odlukom) u postupku

izvršenja.

U konkretnom slučaju ne može se supsidijarno

primijeniti odredba ZIP-a, čl. 265. st. 3. koja odredba

propisuje da se opasnost presumira, ako se radi o

potraživanju koje se ima ostvariti u inozemstvu.

Element inozemnosti ima ono “vjerojatno” potraživanje

vjerovnika, koje je upravljeno prema dužniku čije

sjedište nije u državi sjedišta vjerovnika, pa se dakle

ne radi u konkretnom slučaju o potraživanju vjerovnika s

elementom inozemnosti iz čl. 265. st. 3. ZIP-a, jer je


22

sjedište i predlagatelja i dužnika u Monroviji,

Liberija.”

02

PSH-II-Pž-725/91-2 od 15.3.1991. (OPS RI XI-R-I-13/91

od 20.2.91.)

“Ukida se rješenje OPS RI br. 13/91 od 20.2.1991. i

predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.”

Iz obrazloženja:

“U svom prijedlogu za izdavanje privremene mjere

podneskom OPS RI dana 20.1.91., kao mjesno nadležnom sudu

na čijem se području nalazi brodogradilište VIKTOR LENAC

u kome se obavlja remontiranje tog neispravnog broda....

Da bi se izdala.... privremena mjera zaustavljanja

broda potrebno je da se kumulativno ispune obje zakonske

pretpostavke iz stava 1. člana 979. ZPUP-a i to:

vjerojatnost postojanja potraživanja i vjerojatnost

postojanja opasnosti.

Po ocjeni ovog drugostepenog suda do sada je iz ovog

predmeta vjerovnik učinio vjerojatnim samo postojanje

opasnosti u smislu odredbi st. 3. čl. 265. ZIP-a i čl.

979. st. 1. ZPUP, jer se pretpostavlja da ta opasnost

postoji budući da bi se potencijalno vjerovnikovo

potraživanje imalo ostvariti u inozemstvu; ovo s obzirom

na okolnost da su i vjerovnik i dužnik osoba inozemnog

državljanstva i brod Champion brod strane zastave.

Međutim, u pitanju je postojanje druge zakonske

pretpostavke, vjerojatnost postojanja vjerovnikovog

potraživanja iz čl. 979. st. 1. i vezi sa odredbom čl.

877. st. 3. toč. 4. ZPUP.

Ovo iz razloga, što je ovaj drugostepeni sud,

odlučujući u jednom drugom predmetu istog prvostepenog

suda u kome su u odnosu na ovaj brod Champion istog

dužnika po zahtjevu izdavanja privremene mjere jednog

drugog vjerovnika primetio da je ovdašnji vjerovnik sva

svoja potraživanja iz ovog istog ugovora na kome se

temelji ovaj zahtjev, već ustupio tom drugom vjerovniku

cesionom ispravom, pa se zbog toga pojavljuje ozbiljna

sumnja da li je uopće sadašnji vjerovnik (cedent) aktivno

legitimiran za podnošenje zahtjeva za zaustavljanje broda

Champion.

Zbog toga je prvostepeno rješenje ukinuto kao

preuranjeno doneseno po čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa

čl. 369. ZPP st. 1.

U nastavku postupka, ovaj drugostepeni sud ocjenjuje,

da bi bilo uputno u smislu čl. 313. ZPP da prvostepeni

sud rješenjem spoji radi zajedničkog raspravljanja i


23

eventualno zajedničkog odlučivanja predmete OPS br. R-I-

13/91 (ovaj predmet) i predmet R-I-15/91 u kome se

pojavljuje kao vjerovnik - predlagatelj tvrtka Shipping

Investment Services Ltd., London, protiv dužnika

Oceanides Shipping Co., Monrovia, Liberija, radi

osiguranja tražbine od 141.613,83 USA$ spp. Naime u

predmetu R-I-15/91 novi vjerovnik - cesionar tvrtka

Shipping I.S.L., iz Londona ovo potraživanje temelji na

cesionoj ispravi od 22.2.1991., koja se nalazi na listu

spisa str. 6., u kojoj piše da je tvrtka Seven.... iz

Monrovije njoj ustupila SVA PRAVA koja joj pripadaju iz

ugovora Charter Party sklopljenog s tvrtkom Oceanides 18.

svibnja 1989. g. Ako se dakle, ne pojave neke nove

okolnosti ili sumnje, proizlazilo bi znači da ne postoji

potraživanje predlagatelja u ovom predmetu br. R-I-13/91,

jer je ono ustupljeno u cijelosti iz tog ugovora od

18.5.1989. g. cesionaru tvrtki Shipping ISL iz Londona.”

03

OPS RI III-R-I-14/91-4 od 25.2.1991. - Crown Maritime

Ltd., Malta / Oceanides Shipping Corp., Monrovia

“Odbija se prijedlog...”

Iz obrazloženja: “Zahtjev predlagatelja je neosnovan.

Prema čl. 979. st. 1. ZPUP-a, koji se u konkretnom

slučaju ima primijeniti, kaže se da prije pokretanja ili

u toku parničnog, izvršnog ili upravnog postupka sud

može, na prijedlog predlagača privremene mjere dopustiti

privremenu mjeru zabrane otuđenja ili raspolaganja

brodom, čuvanja i zaustavljanja broda, radi osiguranja

vjerovnikova novčana potraživanja, ako predlagač učini

vjerojatnim postojanje svog potraživanja i postojanje

opasnosti da će bez određene privremene mjere protivnik

otuđenjem broda, njegovim prikrivanjem, uklanjanjem ili

na drugi način osujetiti ili znatno otežati kasnije

ostvarivanje vjerovnikova potraživanja.

Iz gore navedenog propisa, proizlazi da je za

izdavanje privremene mjere potrebno da se kumulativno

ispune dva uvjeta i to da predlagač učini vjerojatnim

postojanje svog potraživanja i da učini vjerojatnim

postojanje opasnosti.

U konkretnom slučaju radi se o dvije inozemne firme

sa različitim sjedištima, u različitim državama, pa se

postojanje opasnosti podrazumijeva te bi taj elemenat bio

ispunjen.

Međutim, uvidom u isprave priložene uz prijedlog, sud

nije mogao utvrditi da predlagatelj čini vjerojatnim


24

postojanje svog potraživanja.

Naime, iz kl. br. 63. ugovora o zakupu sklopljenog

31.8.90. g. između predlagatelja i protustranke,

ugovoreno je da sve svote koje charterer a u konkretnom

slučaju to je predlagatelj bude avansirao zapovjedniku

ili njegovim agentima, ili sve svote koje charterer bude

platio za isplatu računa na teret vlasnika, bit će

odbijene od zakupnine uz 2,5% provizije i charterer će

imati pravo retencije broda do isplate gore opisanih

svota. Prije nego charterer avansira gore navedene svote,

o tome mora unaprijed obavijestiti vlasnika.

Iz naprijed navedenih klauzula posebno iz kl. 63.

vidljivo je da su stranke dogovorile način plaćanja

međusobnih dugova, pa iz te klauzule proizlazi da je

predlagatelj ukoliko je imao određenih troškova u vezi

predmetnog broda “Champion”, koji je vlasništvo

protustranke mogao te troškove odbiti od zakupnine te

također je imao pravo zadržati brod sve do isplate

troškova, ako ih je imao, s tim da je o tome morao

obavijestiti vlasnika.

Iz dokumentacije priložene spisu (list 38 - 44) i

prijevoda telexa sud nije mogao utvrditi vjerojatnost da

bi predlagatelj uplatio za protustranku iznos od

35.037,66 US$ na ime troškova u lukama Sarroch i Trieste,

jer ni jedan od prevedenih telexa u spisu nisu upućeni na

predlagatelja niti obvezuju predlagatelja na uplatu

navedenih troškova.

Iz računa br. 6, 7 i 9 (list 32 - 36 spisa), vidljivo

je samo da predlagatelj zadužuje vlasnika za određene

troškove, s tim da i sam u računima navodi da će to biti

odbijeno od zakupa.

Također sud utvrđuje iz klauzule br. 108 navedenog

ugovora, da je vlasnik prilikom predaje broda morao na

brodu predati i određenu količinu goriva s tim da ta

količina goriva bude i prilikom vraćanja broda, prema

tome iz tog osnova sud nije mogao utvrditi da bi

predlagateljev zahtjev odnosno prijedlog i s naslova

količine goriva koja je ostavljena na brodu prilikom

predaje istog, bio osnovan.

Iz svega izloženog sud je utvrdio da predlagatelj

nije učinio vjerojatnim postojanje potraživanja prema

protustranci,.....”

04

PSH II-Pž-740/91-2 od 19.3.1991. (OPS RI III-R-I-

14/91 od 25.2.91.)

“Ukida se rješenje OPS RI br. R-I-14/91 od 25.2.1991.


25

g. i predmet vraća na daljni postupak.”

Iz obrazloženja: “..... Postojanje vjerojatnosti da

postoji opasnost je ovdje prisutno po čl. 265. st. 3.

toga zakona jer su obje stranke strane tvrtke a radi se o

uslugama pruženim stranom brodu (brodu strane zastave).

Ali se, međutim, ne može prihvatiti ocjena prvostepenog

suda u pogledu drugog bitnog elementa navodnog

nepostojanja potraživanja vjerovnika i to iz ova dva

razloga:

1). Iz ugovorne klauzule br. 63 proizlazi doista da

vjerovnik može odbiti od zakupnine broda - svote koje

bude čarterer avansirao zapovjedniku ili agentima broda

za isplatu računa na teret vlasnika i da ima pravo

retencije na brodu, no, ali međutim, to znači da je to

pravo tj. ovlaštenje čarterera tj. vjerovnika iz ovog

predmeta, a nije njegova obveza. Prema tome postoji

vjerojatnost potraživanja za ove izdatke i troškove, pa

prema tome i preduvjet za izdavanje privremene mjere za

ove troškove agentiranja broda;

2). U klauzuli ugovora broj 108 predviđeno je da na

brodu mora biti određena količina goriva prilikom

vraćanja broda brodovlasniku (protivniku). Međutim, to ne

znači da vlasnik broda to gorivo nije dužan platiti. To

tek treba utvrditi u parnici. Valja upozoriti da iz

telexa (list spisa str. 40) proizlazi da vlasnik u osnovi

ne odbija to platiti. Stoga, dakle, proizlazi da je

utvrđena vjerojatnost postojanja i ove druge kategorije

pomorskog potraživanja, pa da prema tome i za njega

postoji preduvjet za izdavanje privremene mjere u smislu

čl. 979. st. 1. ZPUP.”

05

OPS RI 15/91-2 od 25.2.1991. - Shipping and

Investment Services Ltd., London / Oceanides Shipping

Corp., Monrovia. Liberija

“.....ne dopušta se predložena privremena mjera

zaustavljanja broda m/b “Champion” u luci Rijeka, a

prijedlog predlagatelja se odbija kao neosnovan.”

Iz obrazloženja: “Predlagatelj tvrdi da je “Cesiom”

od 22.2.1991. god. stekao prava naručioca (čartera) iz

naznačenog “Time charter party”.

..............

Prijedlog predlagatelja neosnovan je u cijelosti.

Uvidom u spis R-I-13/91, sud je utvrdio da je u tom

postupku predlagatelj Seven Seals Navigation Corporation,

protiv dužnika Oceanides Shipping Corporation, Monrovia,


26

Liberia, dakle istog dužnika, kao u ovom postupku, sud

nepravomoćnim rješenjem odbio predlagatelja s prijedlogom

da se dopusti privremena mjera zaustavljanja broda m/b

“Champion” u luci Rijeka, zbog istog potraživanja iz

istog Time Charter Party s obrazloženjem da predlagatelj

nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će se u

redovnom toku stvari namiriti protiv dužnika.

U ovom postupku pak za isto potraživanje, privremenu

mjeru traži “pravni sljednik” predlagatelja iz postupka

RI-13/91, firma Shipping and Investment Services Limited

London, koji tvrdi da je ustupanjem cesiom od

22.02.1991., stupio u prava čarterera Seven Seals

Navigation Corporation, Monrovia, Liberia.

Naime, ovu cesionu ispravu izdao je i potpisao

čarterer Seven Seals Corporation Navigation Monrovia

Liberia, ovom ispravom charterer “prenosi sva prava i

interese na Shipping and Investment Services Limited

London, po čarter-partiju od 18. svibnja 1989. godine, s

time da se prenose sva prava koja proizlaze iz charter-

partija protiv Oceanides.

Svaka strana obostranog ugovora (a radi se o

dvostranom ugovoru - Time Charter Party od 18.05.1989.

god.) može, ako na to pristane druga strana iz ugovora (u

konkretnom slučaju dužnik iz ovog postupka i druga

stranka iz Time Charter Party - Oceanides Shipping

Corporation Monrovia Liberia) ustupiti ugovor nekoj

trećoj osobi (u konkretnom slučaju predlagatelju) koja

time postaje nosilac svih njezinih prava i obveza iz

ugovora (čl. 145. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

Ustupanjem ugovora ugovoreni odnos između ustupioca i

druge strane prelazi na primaoca i drugu stranu u času

kada je druga strana pristala na ustupanje (čl. 145. st.

2. ZOO).

Pristanak na ustupanje ugovora pravovaljan je samo

ako je dat u formi propisanoj u zakonu za ustupljeni

ugovor (čl. 145. st. 3. ZOO-a).

U konkretnom slučaju Cesioni akt koji prileži spisu

jest jednostrani akt ustupioca - cedenta, kojega nije

potpisao, niti predlagatelj iz ovog postupka, stranka

koja bi prijenosom ugovora trebala da stupi u prava iz

prenesenog ugovora, a niti sadrži klauzulu o tome da

druga strana iz ugovora daje pristanak na ustupanje. Da

bi ova cesija u smislu cit. zakonskih odredbi bila

valjana, morala bi sadržavati klauzulu potpisanu od

Oceanides Shipping Corporation, Monrovia, Liberia, o

pristanku na ustupanje.

Ukoliko se pak radilo o cesionoj ispravi kojom se

ustupa potraživanje iz “Time Charter Party” od


27

18.05.1989., ova cesiona isprava morala bi sadržavati

potpis osobe - firme, na koju se potraživanja prenose u

smislu čl. 436. st. 1. ZOO. Naime, vjerovnik može

ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoje

potraživanje. Taj ugovor mora biti u pismenoj formi

budući je ugovor iz kojega se potraživanje prenosi

pravovaljan tek ukoliko je zaključen u pismenoj formi čl.

665. i čl. 444. Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj

plovidbi.

U pogledu forme, primjenjuje se opće pravilo iz čl.

67. st. 1. ZOO, s time što, ukoliko se ugovorom ustupa

neko potraživanje koje potiče iz ugovora koji po zakonu

mora biti zaključen u propisanoj formi, tada i sporazum o

ustupanju toga potraživanja mora biti zaključen u istoj

formi (Komentar zakona o obveznim odnosima, knjiga I,

autora dr. Slavko Carić i dr., u izdanju Kulturni centar

Gornji Milanovac, str. 990).

Osim toga, za prijenos potraživanja nije potreban

pristanak dužnika o ustupanju (po čl. 438.). U konkretnom

slučaju predlagatelj nije pružio dokaz o tome da je

dužnik obaviješten o izvršenom ustupanju.

Slijedi dakle, da predlagatelj iz ovog postupka

cesijom koju je priložio u sudski spis, nije stupio u

prava prednika na pravovaljani način, dakle nije aktivno

materijalno pravno legitimiran zahtijevati isplatu od

dužnika, niti tražiti osiguranje za novčani iznos kojega

dužnik duguje, pa je prijedlog predlagatelja valjalo

odbiti i riješiti kao u izreci.”

Bilješka: Mislim da Rješenje nije raščistilo pitanje

koji se zakon ima primijeniti na cesiju. Naime, rješenje

primjenjuje jugoslavensko pravo, iako je cesija izdata u

inozemstvu između inozemnih osoba. Primjena prava trebala

bi se osnivati na Zakonu o sukobu zakona. U tom smislu je

i odluka Vrhovnog suda Hrvatske II Rev-54/§§ od

4.IV.1989.47

Čini mi se međutim da i primjenom našeg prava

zaključak rješenja nije osnovan.48

Izgleda da je Time Charter Party dd. 18.5.1989.

prestao u kolovozu 1990. Ukoliko je to činjenica u tom

slučaju nikako ne može doći do primjene čl. 145. ZOO,

koji govori o ustupanju ugovora, jer za ustupanje ugovora

potrebno je da postoji ugovor.

Stanovište rješenja u vezi sa čl. 436. i 439. ZOO

zahtjeva primjedbe. Naime, čini mi se da rješenje nije

uzelo u obzir propis čl. 72. ZOO koji u st. 2. propisuje

da je za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno da obje

strane potpišu primjerak isprave namijenjen drugoj


28

strani. Stav 4. pak veli da je zahtjev pismene forme

ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju

teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava

da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i davatelj isprave.

I čl. 438. ZOO čini se da nije pravilno

interpretiran, jer je i iz teksta zakona očito da

činjenica neobavještavanja dužnika ne čini cesiju

nevaljanom, nego samo oslobađa dužnika, ako plati starom

vjerovniku, da ne treba platiti i novom. Uostalom, tako i

doktrina i sudska praksa.49_50

06

PSH-II-Pž-737/91-2 od 19.3.91. (OPS RI XI-R-I-15/91

od 25.2.91.)

“Ukida se rješenje OPS RI br. R-I-15/91 od 25.2.91. i

predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.”

Iz obrazloženja: “Po ocjeni ovog drugostepenog suda

prvostepeni sud je pogrešno ocijenio pravnu prirodu –

pravni institut pod koji treba podvesti ključnu ispravu,

u ovom predmetu koja se nalazi na strani 6. sudskog

spisa, kada je ocijenio da ona nije cesiona isprava u

smislu odredbe čl. 436. ZOO tj. ugovorno ustupanje

potraživanja, za koje nije bitan pristanak dužnika nego

da ova isprava podliježe pravnom institutu ustupanja

ugovora iz odredbe čl. 145. ZOO u kome je za promjenu

pozicije ugovorne strane sa svim njenim pravima i

obavezama potreban pristanak druge ugovorne strane kao

bitan uvjet takvog ugovora, jer po ocjeni ovog

drugostepenog suda iz te isprave proizlazi obratan

zaključak, tj. da je ona po svojoj pravnoj prirodi

ustupanje potraživanja (cessio). Ovo iz slijedećih

razloga:

Isprava glasi: NA POSLOVNOM PAPIRU MEMORANDUM

OCEANIDES (ovo je vjerojatno greška u pisanju jer je

memorandum od Seven Seals.) ovako: “Isprava o ustupanju

od 22. februara 1989. g. Mi Seven Seals Navigation

Corporation iz Monrovie, Liberija, ovime prenosimo kao

čarterer i brodar sva naša prava i interese na Shipping

and Investment Services Ltd. iz Londona po čarter partiji

potpisanoj 18. svibnja 1989. g. između nas i Oceanides

Corp., iz Monrovije, Liberija, koja je vlasnica broda

Champion, pobliže opisanog u toj čarter partiji, kao i

sva naša prava koja proizlaze iz te čarter partije protiv

Oceanides ...... te na temelju ove cesije cesionar ima

sva prava koja je imao cedent potpis osobe zastupani

Oceanides. (ovdje je nešto nejasno napisano)


29

Dakle, ocjenom pravne prirode ove isprave vidi se da

je ona i po imenu i po smislu i sadržaju nedvojbeno

klasična cesija (cessio), i da ne ostavlja prostora

dilemi da bi se s njom mijenjala pravna pozicija tvrtke

Seven u smislu da bi ona preuzimala od tvrtke Oceanides i

obveze iz ugovora od 18.5.1991. g.

S obzirom na izneseno, slijedi dakle da je na temelju

ove cesione isprave i bez pristanka dužnika tvrtke

Oceanides cesionar Seven..... London ovlašten podnijeti

zahtjev za privremenu mjeru zaustavljanja broda Champion

za pomorsku privilegiranu tražbinu s naslova ugovora o

iskorištavanju toga broda utemeljenog na Tanker Time

Charter Party od 18th May 1989 godine, na listu spisa

str. 7 i računa koji se temelji na toj ispravi protiv

dužnika vlasnika broda Champion, kao potpisnika toga

ugovora.

Budući, dakle, prvostepeni sud nije našao dalje u

ocjeni elemenata vjerojatnosti postojanja potraživanja i

opasnosti u smislu odredbe st. 1. čl. 979. ZPUP; zbog

toga što je netočno uzeo da vjerovnik nema aktivnu

legitimaciju, prvostepeno se rješenje zato ukazuje

preuranjeno donesenim, pa će biti potrebno da prvostepeni

sud, najprije spoji ovaj spis rješenjem sa spisom R-I-

13/91, po čl. 313. ZPP, pa zatim, cijeneći isprave iz

oba spisa ocijeni ova dva elementa iz čl. 979. ZPUP-a,

odnosno naročito vjerojatnost potraživanja, jer je

opasnost pretpostavljena po čl. 265. st. 3. ZIP budući da

su oba subjekta i predlagatelj i protivnik inozemne firme

i da brod Champion vije stranu zastavu, pa tek tada

donese novu odluku, uzimajući u obzir i sve relevantne

okolnosti i iz srodnih spisa gdje je dužnik isti

Oceanides u predmetima istog suda br. R-I-14/91 i R-

16/91.

Prema sadašnjem stanju spisa, bez prejudiciranja,

proizlazilo bi da postoje preduvjeti za izdavanje

privremene mjere zaustavljanja broda Champion radi

osiguranja vjerovnika iz ovog predmeta.”

07

OPS RI - XI-R-I-17/91-6 od 4.3.1991.- “VIKTOR LENAC”

/ Oceanides Shipping Corp., Monrovia

“.....dopušta se privremena mjera zaustavljanja

broda m/m “CHAMPION” u luci Rijeka............”

Iz obrazloženja: “...... Predlagatelj navodi da je

prema cit. Ugovoru, dužnik bio u obvezi platiti 15%

cijene po završetku popravka, a ostatak u roku od 6


30

mjeseci nakon odlaska broda iz brodogradilišta uz kamatnu

stopu od 10%, što dužnik nije učinio, iako je brod

napustio brodogradilište 29. kolovoza 1990.

Dužnik je platio 190.000 USA$ dok je ostao dužan

130.000 USA$ s kamatom od 9.545,15 USA$.

...............

Sud je izvršio uvid u Ugovor o remontu broda (list 5

do 38 spisa), te u fakturu (list 39 do 57) i list 4.

spisa.”

08

OPS RI R-I-18/91-2 od 28.2.1991. – SHIPPING

INVESTMENT SERVICES LTD. London / OCEANIDES SHIPPING

CORPORATION, Monrovia, Liberija

“Odbacuje se prijedlog......”

Iz obrazloženja: “Sud je po službenoj dužnosti

izvršio uvid u spis ovog suda R-I-15/91 i utvrdio da je

predlagatelj za isto novčano potraživanje, protiv iste

protustranke zatražio izdavanje iste privremene mjere

dana 22.02.1991. te je povodom tog zahtjeva sud već donio

rješenje R-I-15/91-2 od 25.2.1991. koje nije pravomoćno.

Kako je ovaj sud već riješio prijedlog predlagatelja,

za isti iznos protiv istog dužnika – protupredlagatelja,

valjalo je temeljem čl. 867. st. 5. ZPUP-a u vezi sa čl.

14. ZIP-a, sve u vezi sa čl. 194. st. 3. i 4. ZPP-a,

riješiti kao u izreci rješenja.”

Bilješka: Mislim da ne dolazi do primjene čl. 194.

ZPP, jer taj član propisuje da parnica počinje teći

dostavom tužbe tuženiku. Međutim, čl. 39. st. 1. ZIP-a

određuje da se rješenje kojim se odbija prijedlog za

izvršenje dostavlja samo vjerovniku. Prema tome, pošto ni

prijedlog niti rješenje nisu dostavljeni dužniku, jer je

prijedlog odbačen, postupak ne teče za dužnika, pa

smatram da nema “postojanja parnice / postupka

izvršenja”.

-----------------------

09

OPS RI-XI-R-I-28/91-7 od 26.3.1991. – SEVEN SEALS

NAVIGATION CORP. Monrovia / OCEANIDES SHIPPING CORP.

Monrovia, Liberia

“Odbija se zahtjev predlagatelja da sud dopusti

privremenu mjeru zaustavljanja broda CHAMPION u luci

Rijeka radi osiguranja novčanog potraživanja, kao


31

neosnovan.”

Iz obrazloženja: “Uvidom u ovosudni spis R-I-15/91

predlagatelja SHIPPING INVESTMENT SERVICES Ltd., London,

protiv istog dužnika, sud je utvrdio, da je temelj

cesione isprave od 22. veljače 1991. (list 6. spisa)

predlagatelj iz ovog postupka Seven Seals Navigation

Corp. Monrovia, Liberia, prenio sva prava i interese

prema čarter partiju od 18. svibnja 1989., te istom

cesijom Shipping and Investment Services Limited imaju

sva prava koja je imao predlagatelj iz ovog postupka

prema istom čarter partiju.

Slijedi zaključak da je sva svoja prava koja je imao

predlagatelj iz ovog postupka prenio na drugu pravnu

osobu i time izgubio pravo po istom pravnom osnovu,

potraživati od dužnika novčani iznos iz istog Time

charter partya, pa je prijedlog predlagatelja neosnovan u

cijelosti i riješeno kao u izreci.”

10

OPS RI – XI-R-I-30/91-76 od 26.3.1991. – SHIPPING AND

INVESTMENT SERVICES LIMITED, London / OCEANIDES SHIPPING

CORP. Monrovia, Liberia

“I. Temeljem odredbe čl. 979. st. 1., 877. st. 3.

toč. 4. i 216. st. 1. toč. 1. ZPUP, a radi osiguranja

novčanog potraživanja predlagatelja prema dužniku u

iznosu od 141.613,80, ukupno 180.000 USA $.

dopušta se

privremena mjera zaustavljanja broda m/b “CHAMPION” u

luci Rijeka.

Zabranjuje se brodu M/b CHAMPION dužnika OCEANIDESA

SHIPPING CORP., Liberia, Monrovia, odlazak iz luke Rijeka

(član 980. ZPUP-a).

Poziva se Lučka Kapetanija Rijeka da brodu oduzme

isprave koje odgovaraju jugoslavenskim ispravama: upisni

list odnosno brodsku svjedodžbu, popis posade i isprave o

sposobnosti broda za plovidbu (čl. 890. st. 1. toč. 1.

ZPUP-a).

II. Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za

vrijeme zaustavljanja broda snosi vlasnik broda ili

brodar (čl. 989. st. 1. ZPUP-a).

III. Dopuštena privremena mjera trajat će do 15.

travnja 1991. godine. (čl. 986. st. 1. ZPUP-a).

IV. Ukoliko rok koji je ostavljen u prethodnoj točki

protekne prije nego bude udovoljeno uvjetima za izvršenje

ili osiguranje uknjižbom ili predbilježbom založnog

prava, sud će na prijedlog predlagača privremene mjere


32

produžiti vrijeme njezinog trajanja uz uvjet da se nisu

izmijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena (čl.

986. st. 4. ZPUP-a).

V. Ako ostavljeni rok protekne, a ne udovolji se

uvjetima za produženje određene privremene mjere, sud će,

na prijedlog protivnika predlagača privremene mjere

obustaviti postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje

(čl. 986. st. 5. ZPUP-a).

VI. Budući je privremena mjera zaustavljanja broda

dopuštena prije nego je pokrenut postupak radi meritornog

odlučivanja o zahtjevu predlagatelja, predlagatelj je

dužan dokazati u roku od 15 dana da je pokrenuo postupak

kod nadležnog suda – arbitraže (čl. 986. st. 2. ZPUP-a).

VII. Ako predlagatelj u roku od 15 dana ne dokaže da

je pokrenuo odgovarajući postupak kod nadležnog organa

radi opravdanja privremene mjere sud će na prijedlog

protivnika predlagača ukinuti dopuštenu privremenu mjeru

(čl. 986. st. 3. ZPUP-a).

VIII. Sud može osloboditi brod zaustavljanja ako

protustranka položi na račun ovog suda kod

..................... banke broj .....................

iznos od US$ ..................... ili dade osiguranje

ili imovinsku vrijednost u visini svote potraživanja za

koje je dopušteno zaustavljanje uz uvjet da su ta


raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika (čl. 983. st.

1. ZPUP-a).”

Iz obrazloženja:

“...Prema obrazloženju Rješenja PSH od 19. ožujka

1991. broj II-Pž-737/91-2 slijedi: “.....................

S obzirom na izneseno slijedi dakle da je na temelju ove

cesione isprave i bez pristanka dužnika tvrtke Oceanides,

cesionar Seven ..................... London ovlašten

podnijeti zahtjev za privremenu mjeru zaustavljanja broda

CHAMPION za pomorsku privilegiranu tražbinu s naslova

Ugovora o iskorištavanju toga broda utemeljenog na tanker

Time Charter Party od 18. maja 1989. godine, na listu 7.

spisa i računa koji se temelji na toj ispravi protiv

dužnika vlasnika broda CHAMPION kao potpisnika tog

ugovora.”

(citat završen).

11

PSH II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI – XI-R-I-

30/91-?6 od 16.3.1991.)


33

“Preinačava se točka III., točka IV. i točka V.

izreke rješenja OPS Rijeka br. R-I-30/91 od 16. ožujka

1991. i rješava.

Ova privremena mjera zaustavljanja m/b CHAMPION u

luci Rijeka trajat će sve do okončanja postupka kojeg je

predlagatelj dužan pokrenuti pred nadležnim sudom odnosno

drugim državnim organom u roku od 15 dana, određenim u

pretposljednjoj točki izreke cit. prvostepenog rješenja.

U preostalom nepobijanom dijelu prvostepeno rješenje

ostaje nepromijenjeno.”

Iz obrazloženja:

“Žalba je osnovana.

Ne odgovara duhu i smislu odredbe čl. 986. ZPUP

vezanje privremene mjere na kalendarski rok dana na pr.

15. travnja 1991., nego uz obvezu vjerovnika da u roku od

15 dana on pokrene postupak (na pr. parnični postupak

pokrene tužbom za povrat vozarine radi koje je brod

zaustavljen), ali i u tom istom roku pruži dokaz o tome

da je taj postupak stvarno pokrenut radi opravdanja

izdane mjere.

Zato ukoliko je taj postupak pokrenuo, posljedica je

ta da mjera traje do okončanja toga postupka, s tim da je

dužnost vjerovnika da sudu koji je izdao mjeru dostavi

dokaz o tome da je pokrenuo taj postupak.”

12

OPS RI III-R-I-61/91 od 2. srpnja 1991.

“Odbija se....................”

13

PSH II-Pž-2415/91 od 1. listopada 1991.

“Odbija se žalba.....”

Iz obrazloženja:

“Vjerovnik potražuje......... s naslova premije

osiguranja iznos........

...

Pravilna je ocjena prvostepenog suda da premija

osiguranja ne predstavlja pomorsku tražbinu tj.

privilegiranu tražbinu zbog koje bi se moglo zahtijevati

izdavanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 981. ZPUP

u vezi sa čl. 877. st. 2. i 3. ZPUP.”

14

OPS RI R-I-77/91 od 22. srpnja 1991.


34

“Odbija se prijedlog.......”

15

PSH II-Pž-2456/91 od 27. kolovoza 1991.

“Ukida se rješenje OPS RI br. I-I-77/91 ........... i

predmet vraća .............”

Iz obrazloženja:

“Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja

broda samo na potraživanja iz članka 877. st. 2. i 3.

ZPUP – pomorska potraživanja – primjenjuju se na strane

brodove samo ako između države čiju zastavu brod vije i

SFR Jugoslavije postoji uzajamnost (arg. iz članka 981.

t. 2. ZPUP).

Budući da između SFRJ i Republike Liberije ne postoji

diplomatska uzajamnost jer R. Liberija nije potpisala

Konvenciju o privremenom zaustavljanju broda iz 1952.,

niti faktična uzajamnost, to sudovi SFR Jugoslavije mogu

dopustiti zaustavljanje broda koji vije zastavu R.

Liberije i radi osiguranja drugih potraživanja osim onih

navedenih u članku 877. stavak 2. i 3. ZPUP.”

16

OPS RI III-R-I-101/91 od 22. listopada 1991.

I. OPS Rijeka oglašava se apsolutno nenadležnim za

postupanje u ovom predmetu.

II. Prijedlog predlagatelja se odbacuje.

Iz obrazloženja:

“Dopisom Lučke kapetanije Rijeka br. 530-08-04-07-91-

20 od 9.10.1991. ovaj sud je obaviješten da je dana 8.

listopada 1991. m/B “Champion” neovlašteno napustio luku

Rijeka, te se sada nalazi van teritorijalnih voda

Republike Hrvatske.”

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

++++++++

oooooooooooooooooo_ _ _ooooooooooooooooooo

OPS RI: III-R-I-31/87-2 od 15.5.1987. - Deka Oil

S.A., Vaduz c/a “Naftagas promet”, Novi Sad, OOUR

“Vanjska trgovina”, Novi Sad, radi US$ 1,817.871,23 spp.

“Odbija se prijedlog predlagatelja...

Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoji

opasnost da vjerovnik ne bi mogao svoje potraživanje


35

naplatiti od dužnika, redovnim putem, a nakon pravomoćne

presude, ukoliko ista bude u korist vjerovnika. Naime,

dužnik ima svoje sjedište na području Jugoslavije, svoju

imovinu i svoja novčana sredstva, pa za vjerovnika ne

postoji opasnost da bi raspolaganjem sa 15000 M/T nafte

koja se trenutno nalazi u obalnim rezervoarima u Omišlju,

vjerovnik izgubio mogućnost namirenja svojih

potraživanja.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPSH II-Pž-1383/87-2 od 25.5.1987. (OPS RI I-I-31/87

od 15.5.87.)

(Kako se iz datuma Ist i IIst odluke vidi, ova

odluka dokazuje da postoje slučajevi i kada se IIst.

odluka donese u roku od DESET dana.)

“Točno je da je vjerovnik svojim računima s naslova

vozarine i prekostojnica, dokazao da postoje njegova

dospjela potraživanja s naslova vozarine i prekostojnica.

Međutim on nije nipošto učinio vjerojatnim subjektivnu

opasnost da će dužnik bez izdavanja ove privremene mjere

spriječiti ili znatno otežati naplatu tih potraživanja

time što će svoju imovinu odnosno svoja sredstva otuđiti,

prikriti ili na drugi način s njima raspolagati, a što su

sve kumulativni zakonski uvjeti odredbe st. 1. čl. 265.

ZIP-a. Ovo najbolje dokazuje činjenica što su stranke iz

ovog predmeta u međusobnim poslovnim odnosima od godine

1983. pa sada do 1987. godine, a do sada kao što se iz

prijedloga predlagatelja vidi između njih nije bilo

nikakvih sporova. Osim toga nije pokrenut čak ni spor ni

sada, iako je prošlo već znatno vrijeme. Sve to upućuje

na zaključak da ovdje u konkretnom slučaju nema ničeg

hitnog.”

Bilješka: Izgledalo bi kao da se uvodi i potreba da

postoji HITNOST!?

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPSH II-Pž-1285/87-2 od 11.8.1987. (OPS RI R-I-13/87

od 31.3.1987.)

“Navod prvostepenog rješenja da spisu nije priložen

račun nije točan, jer račun postoji na listu spisa br. 5.

i to na memorandumu predlagatelja. To je bitna povreda

odredaba parničnog postupka iz toč. 13. stava 2. člana

354. ZPP u vezi sa čl. 14. ZIP-a. Točno je međutim da

spisu nedostaje ugovor stranaka na kome je utemeljen taj

račun kao i dokaz o isporuci robe predloženiku, pa će se

te isprave morati pribaviti u nastavku postupka.

Osim toga postoji jedna bitna nejasnoća u izvodu iz


36

registra brodova. Prema podacima iz registra morskih

brodova brod se zove “KLAUS SPORTEBECKER” uz dodatak

“Paula”, a u privremenoj mjeri predlaže se samo mjeru u

odnosu na ime “PAULA”. To se mora razjasniti i ispraviti

od strane predlagatelja.

Nadalje, točno je da iz policijskog zapisnika

priloženog žalbi proizlazi da postoje osnovi sumnje ako

ne i osnovana sumnja u odnosu na ličnost građanina SR

Njemačke K.G., ali iz prijevoda (priloga “B” na listu 6 i

7) ............ proizlazilo bi da je taj građanin

samostalni trgovac jajima i to u mjestu L. a da nije bio

upisan u trgovačkom registru kao direktor. Kako je došlo

do toga da takva osoba zastupa firmu “A” u kupoprodaji

lijekova u vrijednosti koja je enormna a očito nije ni u

radnom odnosnu sa “A” niti je njezin direktor upisan u

trgovački registar niti je prokurista, jer za to sada u

spisu nema dokaza, pa ih treba dati sudu predlagatelj i

obrazložiti izjavu svjedoka Dr. B.P. direktora

predlagatelja na listu spisa 46. st. 2. o tome da je

“gospodin G. za firmu “A” robu prodao dva puta, jednoj

firmi “L” dne 15.5.1987. a drugi puta firmi BIG “B” dne

12.6.1987. i daljnu izjavu in fine lista 48.

Odobravanje rabata u toj visini od 38% uslijedilo je

isključivo na osnovu garancije gospodina G. da će se roba

isporučiti u DR Njemačku.

Treba naime objasniti u ovoj stvari odnose na

relaciji:

1). predlagatelji i predloženik, 2). odnos

predloženik i gospodin G. i 3). odnos predlagatelj i g.

G. u ime i za račun predloženika. Konačno u spisu nema

niti jedne isprave s pečatom i potpisom ili barem

memorandumom “A” tj. predloženika a trebalo bi da

postoji: !). ugovor predlagatelja i “A” 2). dostavnica

robe “A” ili dispozicija “A” robom u vlastito ime i to

baš predlagateljeve robe iz računa (list 5 spisa) i

konačno moguće je i po stanovištu ovoga drugostepenog

suda zaustaviti brod ili jahtu za bilo kakovo

potraživanje ali uz uvjet da predlagatelj privremene

mjere učini vjerojatnim da ukoliko se ne dozvoli

zaustavljanje da će prisilno izvršenje biti otežano,

ukoliko se učini barem izvjesnim da dužnik nema druge

imovine u Zapadnoj Njemačkoj a koju bi se moglo

obuhvatiti i da će se prisilno izvršenje trebati provesti

u inostranstvu, biti će pružena pretpostavka za

zaustavljanje broda jahte, jer odredbu člana 265.

jugoslavenskog ZIP-a posebno stav treći toga člana ovaj

sud baš tako interpretira (a što je u svemu u skladu sa

jugoslavenskom i međunarodnom pravnom doktrinom), baš


37

prema izvorima na koje se umjesno poziva pravozastupnik

punomoćnik predlagatelja.....

Iz iznesenog valjalo je ponovno prvostepeno rješenje

ukinuti kao preuranjeno i predmet vratiti tome sudu na

daljni postupak u smislu dane upute (po čl. 371. ZPP u

vezi sa čl. 14. ZIP-a).......”

Bilješka: U ovom se rješenju zahtjeva dokumentacija

skoro kao u meritornom postupku, a što je, po mom

mišljenju, u suprotnosti sa stavovima izraženim u

doktrini. Vidi 974-16.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS Split I-R-85/88 od 30.9.1988.

“Odbija se prijedlog vjerovnika za izdavanje

privremene mjere zabrane dužnicima da raspolažu stvarima

i opremom koja je ugrađena od strane vjerovnika na brodu

356 “A”, koji brod se nalazi u B.I.S., S., te privremene

mjere zaustavljanja istog broda.”

Iz obrazloženja:

“Vjerovnik je dana 29.9.1988. ponudio sudu prijedlog

za izdavanje privremenih mjera kao u izreci, radi

osiguranja svog novčanog potraživanja u svoti od DKK

4,038.228 i ovaj prijedlog traži u odnosu na u uvodu

označene dužnike, brodograditelja, domaću pravnu osobu i

drugog dužnika inozemnu pravnu osobu.

U prijedlogu se navodi da je vjerovnik dana

15.8.1986. s dužnicima sklopio pismeni ugovor o izvedbi

radova na opremi unutrašnjeg uređenja javnih prostorija

broda br. 356 - “A”, kojeg BIS Split gradi za finskog

naručioca i vlasnika “SF L”.

....

...predlagatelj je danas saznao da protustranke .....

namjeravaju za dan-dva predati brod naručiocu, odnosno

dopustiti da navedeni brod otplovi iz S. u F.

Danska firma D. i dalje otklanja potpisati

certifikate za radove i opremu, koji su izvedeni i

ugrađeni u navedenom brodu od strane predlagatelja....

Kako navedeni brod namjeravaju predati naručiocu, na

način da ga puste da otplovi iz S. za F., to postoji

velika vjerojatnost i opasnost za predlagatelja da neće

moći ili će mu biti znatno otežana naplata njegovog

potraživanja - dospjelog .........

Radi se o ......... potraživanju, tako da bi ga morao

ostvariti u inozemstvu (čl. 265. st. 3. ZIP-a).

Nije osnovan prijedlog vjerovnika ....

....

U konkretnom slučaju vjerovnik nije učinio


38

vjerojatnim postojanje svog potraživanja u odnosu na

označene dužnike, jer prijedlogu nisu priloženi nikakvi

dokazi, odnosno isprave, pa ni ugovor na kojeg se

vjerovnik poziva....

U pogledu prvotuženika (ispravno prvog dužnika) nije

ispunjen ni drugi propisani uvjet postojanja opasnosti

......... pa kako nema riječi o tome da bi dužnik domaća

radna organizacija ......... otežala naplatu potraživanja

time što bi svoju imovinu odnosno svoja sredstva otuđila,

prikrila ili na drugi način njime raspolagala .........

Svoju pretendiranu tražbinu vjerovnik u odnosu na domaću

pravnu osobu uvijek je u mogućnosti ostvariti u redovnom

postupku i njegovo potraživanje ostvariti će se u zemlji.

Budući da se ove predložene privremene mjere odnose

na oba dužnika jedini uvjet koji je ispunjen, ali u

odnosu na dužnika inozemnu pravnu osobu, je onaj iz st.

3. čl. 265. ZIP-a. Međutim, kako ti uvjeti moraju biti

kumulativno ispunjeni, a iz navedenog proizlazi da oba

uvjeta ne postoje, to je već iz tih razloga valjalo

odbiti prijedlog vjerovnika.

Sve kada bi vjerovnik ispravama ......... učinio

vjerojatnim postojanje potraživanja, ni u tom slučaju

nije održiv prijedlog za određivanje dopuštenja

privremene mjere zaustavljanja broda.

U tom slučaju mjerodavna norma je ZPUP, ...kao lex

specialis.

I u smislu odredbe čl. 979. st. 1. .....sud može

dopustiti privremenu mjeru zaustavljanja broda .........

samo za potraživanja iz čl. 877. st. 2. i 3. istog

Zakona.

Prema odredbi čl. 982. st. 1. ZPUP-a, može biti

zaustavljen svaki brod na kojem postoji pravo

raspolaganja brodom ...........

Nije sporno da dužnik inozemna pravna osoba nije

nikada ......... bila vlasnik broda čije se zaustavljanje

......... traži, pa već iz toga razloga u odnosu na toga

dužnika prijedlog ......... nije osnovan.

......... u smislu odredbe čl. 425. ZPUP-a taj brod u

gradnji pripadao je brodograditelju sve do predaje

naručiocu i ta predaja izvršena je prije nego što je

vjerovnik podnio svoj prijedlog za izdavanje privremene

mjere, tako da je rješenjem suda dozvoljen upis brisanja

navedenog broda u gradnji.

Kada se ima u vidu činjenica koja se i navodi u

prijedlogu da brodograditelj nije osobni dužnik .........

niti je vlasnik broda, onda je zaključak suda .........

da ne postoji osnov za zaustavljanje .........

Prema shvaćanju ovog suda ......... potraživanje


39

vjerovnika ......... je tzv. pomorsko potraživanje iz čl.

877. st. 3. ZPUP-a iz naslova cijene ugrađene opreme, ali

u smislu čl. 197. ZPUP-a prijenos ili otuđenje broda

obuhvaća i pripadak broda.........

Iz navedenih razloga.... valjalo je riješiti kao u

izreci.

U pogledu predložene privremene mjere zabrane

raspolaganja stvarima i opremom koja je ugrađena od

strane vjerovnika u isti brod ova se privremena mjera

traži u odnosu na oba dužnika.

U smislu cit. propisa čl. 265. ZIP-a, čije se odredbe

u odnosu na ovu predloženu privremenu mjeru imaju

primijeniti, a ne odredbe specijalnog zakona ZPUP-a....

(jer se ne radi o privremenim mjerama iz čl. 979. ZPUP-a,

vjerovnik, u odnosu na domaću pravnu osobu, nije učinio

vjerojatnim postojanje potraživanja a još manje

opasnost....

Iz tih razloga, jer nisu ispunjeni propisani uvjeti

iz čl. 265. ZIP-a, neosnovan je prijedlog.... prema

domaćoj pravnoj osobi....

Takav zahtjev nije osnovan ni u odnosu na inozemnu

pravnu osobu, pa makar bi vjerovnik učinio (prilaganjem

ugovora) vjerojatnim svoje potraživanje, jer bi u ovoj

fazi, kada je već primopredaja izvršena i kada je

naručitelj gradnje broda postao u smislu izloženih

propisa, vlasnik broda, pa i stvari i opreme ugrađene na

brodu, takva predložena mjera bila, po shvaćanju ovog

suda suvišna i neizvršiva.”

ooooooooooooooo_ _ _ooooooooooooooo

OPS Split XII-IR-27/84 od 2.3.1984. (Epirus Line Ltd.

/ RO BRODOSPAS, Split, OOUR Rezanje brodova “Rezalište”

(umješač na strani dužnosnika: Eckhardt + Co., Marine

GmbH, Hamburg).

“Radi osiguranja vjerovnikovog novčanog potraživanja

u svoti od US$ 35.000.- dozvoljavaju se privremene

mjere zabranom svakog raspolaganja brodom, a posebno

otuđenje ili opterećenje, kao i rezanje broda KIMOLIAKI

PISTIS.

Ove privremene mjere traju sve dok vjerovnik ne bude

u mogućnosti da izvršnim putem ostvari svoj

zahtjev......”

(Sud je dozvolio miješanje u postupku i na ročištu).

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _


40

Brod “CHANG PING”

1

(Česka Statni Pojištovna / CHINA OCEAN SHIPPING

COMPANY)

OPS RI: II-R-I-17/85-2 od 25.1.85.

I. Poziva se vjerovnik da u roku od tri dana

nadopuni prijedlog za izvršenje pljenidbom i prodajom

broda “Chang Ping” na način da isti sadrži:

državljanstvo, odnosno državnu pripadnost vjerovnika

vrstu broda, luku odnosno pristanište upisa i državnu

pripadnost broda

ukupnu visinu potraživanja za koju se traži prodaja

popis poznatih založnih vjerovnika

izjavu je li u odnosu prema brodu na kojem se traži

izvršenje dopušteno kakvo sredstvo osiguranja

količinu i vrstu tereta na brodu i broj članova

posade.

..........

VII. Temeljem čl. 883. st. 5. ZPUP.... a u vezi sa

čl. 980. istog zakona određuje se zaustavljanje broda

“Chang Ping” sada u luci Rijeka, te se zabranjuje njegovo

isplovljenje iz luke Rijeka.

VIII. Zaustavljanje i zabrana isplovljenja broda

“Chang Ping” traje do okončanja izvršnog postupka koji je

vjerovnik pokrenuo kod ovog suda podnošenjem prijedloga

za pljenidbu i prodaju m/b “Chang Ping” dužnika China

Ocean Shipping Cp., Peking.”

2

Treća osoba TIANJIN OCEAN SHIPPING Co., Tianjin,

Kina, uložila je prigovor, tvrdeći da je ona vlasnik

broda a ne CHINA NATIONAL OCEAN SHIPPING Co.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

3

Rješenje od 28.1.85.:

“Ukida se rješenje ovog suda br. R-I-17/85-2 od

23.1.1985. ............”

Iz obrazloženja: ......... Sud je ........... pozvao

Lučku Kapetaniju Rijeka da zaustavi brod oduzimanjem

isprava iz čl. 890. st. 1. toč. 1. ZPUP-a .......... Iz

isprava oduzetih brodu “Chang Ping” i priloženih sudu od


41

strane Lučke Kapetanije Rijeka dopisom br. 03-176/1 od

28.1.85. i to posebno iz originalne isprave “Certificate

of vessel’s nationality”, izdanu od Tianjin Harbour

Superintendency Administration - The People’s Republic of

China od 30.5.1988. za brod “Chang Ping”, a koja isprava

je upravo predviđena kao dokaz vlasništva i državne

pripadnosti broda članom 883. st. 3. ZPUP-a, sud je

utvrdio da je vlasnik broda “Chang Ping” firma Tianjin

Ocean Shipping Co., Tianjin, China, a ne dužnik naveden u

prijedlogu za izvršenje. Stoga je temeljem odredbe čl.

883. st. 6. ZPUP-a, obzirom da iz isprave “CERTIFICATE OF

VESSEL’S NATIONALITY” od 30.5.1980. proizlazi da dužnik

nije vlasnik broda “Chang Ping”, a kako niti vjerovnik

nije priložio sudu ispravu kojom bi dokazivao da je

vlasnik broda “Chang Ping” dužnik naveden u prijedlogu za

izvršenje, .................... postupak izvršenja je

valjalo obustaviti i rješenje ovog suda b. R-I-17/85-2 od

25.1.85. ukinuti .................”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

4

Podneskom od 29.1.85. treća osoba je potvrdila prijem

ukidnog rješenja, ali je zahtijevala da se donese kratko

rješenje o prigovoru, jer treća osoba smatra da ima

pravni interes zbog toga što namjerava tražiti naknadu

štete, nastale zadržavanjem broda.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

5

Rješenjem od 18.2.85-25, Ist. je sud odbacio

prigovor.

Iz obrazloženja: “.............. treća osoba nema

pravnog interesa za donošenjem novog rješenja povodom

njezinog prigovora, jer je izvršni postupak već

obustavljen......... a što nema utjecaja na pravo treće

osobe zahtijevati naknadu štete, pa stoga, obzirom da sud

ne može ponovno obustaviti već obustavljeni izvršni

postupak valjalo je temeljem odredbe čl. 49. u vezi sa

čl. 53. st. 2. ZIP-a prigovor treće osobe odbaciti kao

nedopušten.”

6

Treća osoba je uložila žalbu protiv rješenja od

18.2.85.


42

7

PS H Rješenjem II-Pž-562/85-2 od 2.4.85. odbio je

žalbu i potvrdio Ist. rješenje.

Iz obrazloženja:

“U prvom redu se ističe da treća osoba koja tvrdi da

je vlasnik zaustavljenog broda ima pravni interes da

podnese prigovor i protiv rješenja kojim se dopušta

privremena mjera zaustavljanja broda i zabrane odlaska iz

luke.

Pravilno je međutim prvostepeni sud odlučio u

konkretnom slučaju kada je prijedlog treće osobe odbacio

zbog nedostatka pravnog interesa iz razloga jer je Ist.

sud istog dana kada je podnesen prigovor treće osobe tj.

28.1.85. rješenjem broj R-I-17/85-13 i to baš na temelju

isprava koje je pribavio po službenoj dužnosti od L.K.

Rijeka (Certificate of vessel’s nationality) te činjenice

da vjerovnik nije u zakonskom roku od 3 dana priložio uz

prijedlog za izvršenje ovjeren prijepis i prijevod

isprave kojom se po zakonu zemlje državne pripadnosti

broda dokazuje vlasništvo i državna pripadnost broda,

ukinuo privremenu mjeru.........

Odbacivanje prigovora treće sobe ima mjesta jer sve

kada bi prigovor treće osobe bio osnovan jer ona od

odluke suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju

zaštitu od one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist.

suda kojim se privremena mjera ukida i postupak izvršenja

obustavlja.

Pravni interes treće osobe u tom stadiju postupka

postojao bi samo u odnosu na troškove postupka koje je

imala podnošenjem prigovora. U konkretnom slučaju međutim

treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo

na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu

određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl.

164. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 14. ZIP-a)

Time što u određenoj fazi postupka, zbog nedostatka

pravnog interesa, nije riješeno o prigovoru treće osobe,

ne utječe na pravo treće osobe da pod određenim uvjetima

traži od vjerovnika naknadu štete koja je nanesena

privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila

neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao.”

Bilješka: Postavlja se eventualno pitanje nadležnosti

suda za rješavanje naknade štete. Ukoliko se uzme da je

treća osoba podnašanjem prigovora učestvovala u postupku

imala bi pravo po čl. 274. u vezi sa čl. 260. st. 4. i 5.

ZIP.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ooooo. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _


43

OPS Titograd R-116/87 od 16.11.1987.

“Određuje se privremena mjera te se zabranjuje

isplovljenje broda M/T VIVALDI panamske zastave iz luke

Bar, dozvoljava se iskrcaj sa istog broda količine od

7.548 MT i 143 kz. mazuta te zapljena iste robe na brodu

M/T VIVALDI, u luci Bar u korist povjerioca.

Zabranjuje se dužniku svako raspolaganje sa

zaplijenjenim mazutom u količini od 7.548 MT i 143 kg.

Zabranjuje se MT VIVALDI panamske zastave

isplovljenje iz luke Bar dok se zaplijenjena količina

mazuta od 7.548 mt i 143 kg ne iskrca.

Na prijedlog povjerioca zaustaviti će se provođenje

ovog rješenja ako dužnik izmijeni uslove akreditiva na

način da izmijeni minimalnu količinu prodanog, odnosno

kupljenog mazuta na 7.548 mt i 143 kg. te rok ukrcaja,

odnosno da dopusti ukrcaj ugovorene količine i izmijeni

rok utovara.

Nalaže se povjeriocu da u roku od 15 dana pruži sudu

dokaz da je protiv dužnika podnio tužbu nadležnom sudu

radi opravdanja izvršene zaplijene, u protivnom će

prestati važnost izdate privremene mjere.

Ukoliko povjerilac podnese u ostavljenom roku tužbu

nadležnom sudu radi opravdanja izvršene zapljene

privremena mjera će važiti do pravosnažnosti okončanog

spora.

Ova privremena mjera izdaje se na teret i rizik

povjerioca.”

Iz obrazloženja:

“Povjerilac je prijedlogom od 16.11.1987. g. tražio

zaustavljanje broda M/T VIVALDI te zapljenu i

raspolaganje teretom na brodu i to 7.585 MT i 143 kg

mazuta. Naveo je u prijedlogu da je teleksom od

30.10.1987. zaključen izvozni posao o prodaji minimalno

8.900 a maksimalno 9.100 MT mazuta po cijeni od US$ 104

za jednu tonu. Uslovi prodaje su bili plaćanje neopozivim

dokumentiranim akreditivom, isporuka robe u luci Bar na

brod M/T VIVALDI u periodu od 1. - 7. novembra 1987. g.

Istovremeno, isti brod je trebao ukrcati za istog kupca

količinu od 10.000 MT mazuta po istoj cijeni i uslovima

prodaje, a koju je istom kupcu prodao INTERENERGO iz

Minhena - SR Njemačka.

Nadalje je povjerilac naveo u predlogu da su se

radovi na ukrcaju mazuta produžili zbog nevremena, a

zapovjednik broda MT VIVALDI pristao je da od robe koju

je prodao povjerilac dužniku ukrca ne ugovorenu količinu,

već samo 7.548 MT što je dovelo do situacije da se

povjerilac nije više mogao poslužiti otvorenim neopozivim


44

dokumentarnim akreditivom, obzirom da količina robe, kao

i datum ukrcaja više nijesu odgovarali, a kupac odbio da

izmijeni, odnosno nije do danas izmijenio uslove

akreditiva u pogledu količine robe i datuma ukrcaja, što

je dovelo do toga da se ovim akreditivom povjerilac više

ne može koristiti. Ovakav stav dužnika iako pozvan da

izmijeni uslove navedenog akreditiva i iste uskladi sa

novom situacijom, što nije učinio, očito ukazuje na

pokušaj dužnika da ne plati robu koja je na brodu

ukrcana. Do danas na brod je ukrcano 7.548 MT mazuta što

predstavlja vrijednost od US$ 785.006.- Konačno je

predložio da se usvoji privremena mjera u cjelosti bez

održavanja ročišta.

Sud je cijenio navode predloga za izdavanje

privremene mjere i priložene dokaze uz isti - telekse pa

je našao da je zahtjev za izdavanjem privremene mjere u

cjelosti osnovan. Ovo s obzirom da su ispunjeni uslovi iz

čl. 265., 266. i 267. ZIP-a. Pošto se radi u konkretnom

slučaju, o potraživanju, koje se ima ostvariti u

inostranstvu smatra se da postoje uslovi za određivanje

privremene mjere koji su određeni u čl. 267. ZIP-a.

Naime, u st. 1. navedenog člana je predviđeno da se

obezbeđenje novčanog potraživanja zapravo radi

obezbeđenja istog može odrediti privremena mjera ako je

povjerilac učinio vjerojatnim postojanje potraživanja i

opasnost da će se ostvarenje potraživanja osujetiti ili

znatno otežati. Smatra se da opasnost postoji ako bi se

potraživanje imalo ostvariti u inostranstvu - čl. 265.

st. 3. ZIP-a. Stoga je sud a pozivom i na odredbu čl.

992. ZPUP-a odlučio kao u izreci rješenja.”

Bilješka: Predlagatelj je bio prodavalac

ENERGOPETROL, Sarajevo, a protustranka kupac “PROFACO”,

Pariz. Brodovlasnik nije bio stranka u postupku. Brodu je

zabranjeno isplovljenje, a mislim da nije bilo za to

osnova, jer se radi o kupoprodajnom ugovoru, koji nije

među predviđenim uslovima iz čl. 981. st. 1. u vezi sa

čl. 877. st. 3. ZPUP-a. Čini se da pozivanje na čl. 992.

nije osnovano jer se na osnovu tog članka ne može

zabraniti isplovljenje broda.

Protiv rješenja uložena je žalba, koja do časa

umnažanja (1994) ovog priručnika nije riješena.

_ _ _ _ _ _ _ ooooooo_ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS Rijeka IX-B (R)-126/93-2 od 19.10.1993.

SINOCHEM c/a HARTFORD FINANCE Inc. “ILIAD”


45

Odbija se prijedlog........

Iz obrazloženja:

“Predlagatelj navodi da opravdano vjeruje da je brod

u luku Pylos skrenuo da bi otklonio kvar, a ne zbog

potrebe za slatkom vodom koju je morao ukrcati još u

ukrcajnoj luci u dovoljnoj količini, a putem vlastitih

isparivača mogao ju je proizvesti i sam, te da ovo nije

opravdan slučaj devijacije u putu. Dalje ...... navodi da

će osporavati postojanje zajedničke havarije u

arbitražnom postupku u Londonu .............

...sud nije mogao utvrditi da bi predlagatelj učinio

vjerojatnim postojanje svog potraživanja, jer nije učinio

vjerojatnim da je upravo on aktivno legitimiran tražiti

naknadu štete od predloženika, pa stoga niti u postupku

osiguranja tražiti osiguranje tog novčanog potraživanja.

Naime, iz priložene preslikane teretnice nije vidljivo

tko je primatelj robe, a tko je vlasnik. Vidljivo je samo

da je krcatelj druga pravna osoba i to Syrian Petroleum

Co., Iz ugovora o prijevozu...”

_ _ _ _ _ _ _ ooooooo_ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS Rijeka IX-B-126/93 od 29.10.93. - “Sinochem” c/a

Hartford Fin. Inc. “ILIAD”.

“Predlagatelj se odbija...

Iz obrazloženja:

“Iz dokumentacije... sud nije mogao utvrditi da bi

predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svog

potraživanja, jer nije učinio vjerojatnim da je upravo on

aktivno legitimiran tražiti naknadu štete od

predloženika, pa stoga niti u postupku osiguranja tražiti

osiguranje tog novčanog potraživanja. Naime, iz priložene

teretnice nije vidljivo tko je primatelj robe, a tko

vlasnik. Vidljivo je samo da je krcatelj druga pravna

osoba i to Syrian Petroleum Com. Iz ugovora o prijevozu -

Tanker Voyage charter party-ja vidljivo je da je

predloženik kao vlasnik broda, zaključio ugovor o

prijevozu robe sa predlagateljem, ali iz istog ugovora

nije vidljivo da bi predlagatelj bio vlasnik tereta, te

da bi u tom svojstvu imao pravo na naknadu eventualne

štete nastale na teretu od predloženika.”

BILJEŠKA: Pitanje aktivne legitimacije je u pomorskim

prijevozima vrlo delikatno pitanje, i mislim da bi bilo


46

normalnije da se ono ostavi za parnični postupak. Odluka

nije objasnila zašto smatra da ugovor o prijevozu nema

jaču snagu od teretnice, barem tako dugo dok se ne pojavi

netko drugi koji se poziva na indosiranu teretnicu.

Odluka nije navela niti kakav je tip te teretnice koju

spominje, da li je indosirana teretnica, ili je možda čak

i tzv. Waybill. Pogotovo ako se nije pojavio netko drugi

kao oštećenik s identičnim zahtjevom. Zanimljiv je stav

odluke da treba praviti razliku, u postupku privremene

mjere, tko je primatelj a tko je vlasnik robe. Vidi čl.

531. ZPUP, 540. PZ. Mislim da vlasnik robe ne mora biti i

primatelj. Možda bi trebalo razmotriti i teoriju ugovora

u korist trećega. Brodar mora znati i imati dokumente

komu je predao robu u luci iskrcaja pa bi trebalo

sačekati da brodar prigovori.

_ _ _ _ _ _ _ ooooooo_ _ _ _ _ _ _ _ _

PS H II-Pž-3033/93 od 14.12.1993.

Odbija se žalba...... i potvrđuje rješenje OPS Rijeka

br. R-126/93 od 29. listopada 1993. g.

Iz obrazloženja:

“...... predlagatelj ......... nije učinio

vjerojatnim da je upravo on aktivno legitimiran tražiti

naknadu štete od predloženika.

Predlagatelj kao naručitelj sklopio je sa

protivnikom, tj. brodarom kao prijevoznikom brodarski

ugovor na jedno putovanje cijelim brodom.

Prilikom ukrcaja tereta izdana je teretnica - Bill of

Ladin - a nije sporno da je krcatelj treća pravna osoba a

ne predlagatelj.

Sam predlagatelj u svom prijedlogu za izdavanje

privremene mjere tvrdi da nije u posjedu originalne

teretnice, jer da je ista poslana primatelju, već jedino

kopije koja mu je dostavljena faxom i za potrebe ovog

postupka.

Pravo na potraživanje naknade štete........ ima

zakoniti imatelj teretnice.

Iz navedenog slijedi da predlagatelj kao naručitelj

prijevoza nije aktivno legitimiran........

Kako je osnovna pretpostavka za izdavanje privremene

mjere zaustavljanja broda da predlagatelj učini

vjerojatnim da ima potraživanje prema protivniku, a

predlagatelj tu okolnost nije učinio vjerojatnom, to je

pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio

prijedlog....................”


47

_ _ _ _ _ _ _ooooo _ _ _ _ _ _ _ _ _

BROD CHALANGER

1

OPS Rijeka III-R-I-26/92-2 11.03.1992. - TRANS OCEAN

MARINE SUPPLY INC. c/a 1). STAMFORD TANKERS USA i 2).

GREENBACK SHIPPING LTD.; “CHALANGER”

“Odbija se prijedlog.”

2

PS H II-Pž-642/92-2 od 17.03.1992.

“I. Odbija se žalba....... u dijelu kojim je odbijen

prijedlog .............. protiv prvog

dužnika.................

II. Ukida se cit. prvostepeno rješenje u preostalom

dijelu u kojem je odbijen prijedlog za izdavanje

privremene mjere zaustavljanja spomenutog M/T CHALANGER

protiv drugog dužnika...... GREENBACK SHIPPING LTD. i

predmet vraća na ponovni postupak u granicama ukidanja.”

Iz obrazloženja:

“Prvo, iz spisu priloženih isprava... proizlazi da je

predlagatelj kao vjerovnik učinio vjerojatnim da ima

novčano potraživanje od 102.198,86 $ za opskrbu broda

Challenger jer se na svim računima ................. s

naslova pomorskih tražbina u smislu odredbe toč. 7. st.

3. čl. 877. i čl. 981. ZPUP nalaze PEČATI tog broda i

potpisi zapovjedništva tog broda.

Drugo, po čl. 265. st. 3. ZIP-a “Smatra se da

opasnost postoji ako bi se potraživanje imalo ostvariti u

inozemstvu”............. pa se zato ...............

pretpostavlja da postoji (po st. 1. tog čl. subjektivna)

opasnost.

Treće, iz izvoda iz Lloyds registra

brodova........... učinjeno je vjerojatnim da je brod

Challenger vlasništvo drugospomenutog dužnika -

predloženika.

3

OPS Rijeka III-R-I-28/92-6 od 20.03.1992.

“....... dopušta se privremena mjera zaustavljanja

broda m/b “Challenger”.


48

II. Zabranjuje se brodu m/b “Challenger” odlazak iz

Brodogradilišta “Viktor Lenac” Rijeka (čl. 980. ZPUP-a)”.

4

OPS Rijeka III-R-I-30/92-2 od 27.03.1992. -

INTERMEDITERRANEAN S.r.l., c/a GREENBACK TANKERS INC.

“Odbija se prijedlog............”

Iz obrazloženja:

“Iz ugovora .............. na vrijeme vidljivo je da

je predloženik kao vlasnik broda izdao brod m/t

“Challanger” u najam čartereru Headfield Shipping

............ (iz) prevedenog ugovora utvrđeno je da

čarterer a to je ... Head Field Ltd. snosi sve troškove

osim troškova govora, koje se koristi u kuhinji

........... Iz fakture .......... vidljivo je da se iste

odnose na isporuku prehrambenih proizvoda, što prema

............ ugovoru ............ snosi čarterer a to je

firma Headfield.”

5

PS H II-Pž-874/92-2 od 29.04.1992.

Ukida se rješenje OPS Rijeka broj III R-I-30/92 od

27.03.1992.

Iz obrazloženja:

“..... nije prihvatljivo stajalište prvostepenog

suda, da ovo predlagateljevo potraživanje predstavlja

tzv. privilegiranu tražbinu u smislu odredbe st. 3. čl.

877. ZPUP (N.N. br. 53/91).

.... nije prihvatljivo stajalište prvostepenog suda

prema kome vlasnik broda ne odgovara za isporučenu robu

za opskrbu toga broda. Okolnost što je brod bio u čarteru

ovdje je zbog toga pravno neodlučno.

Prema tome iz odredbi čl. 979. st. 1. i čl. 982. st.

4. ZPUO, proizlazi da u ovom predmetu postoji

vjerojatnost potraživanja .............. a postoji

također i opasnost koja se ovdje pretpostavlja

.............. st. 3. čl. 265. ZIP.

6

OPS Rijeka XI-RI-31/92 od 30.03.1992. - SIFA

FARNITURE MARITTIME c/a GREENBACK SHIPPING LTD.

“Odbija se prijedlog....”


49

7

PS H I-Pž-1080/92-2 od 29.04.1992.

Ukida se rješenje OPS Rijeka br. IX-R-I-31/92 od

30.03.1992.

Iz obrazloženja:

“Iz odredbe st. 4. čl. 982. ZPUP (N.N. 53/91),

proizlazi da za ovo vjerovnikovo privilegirano

potraživanje u smislu odredbe čl. 877. st. 3. ZPUP,

isporučitelju robe - vjerovniku odgovara vlasnik broda

jer je roba isporučena tome njegovom brodu.”

8

OPS Rijeka XI-RI-34/92 od 14.04.1992. -

INTERMEDITERRANEAN MARINE SUPPLIES c/a HEAFIELD SHIPPING

LTD.

“Odbija se prijedlog predlagatelja da sud dopusti

privremenu mjeru zaustavljanja broda m/b CHALLENGER u

remontnom brodogradilištu “V. Lenac” Rijeka..........”

Iz obrazloženja:

“Odredbom čl. 980. ZPUP propisano je da se privremena

mjera zaustavljanja broda sastoji u zabrani odlaska broda

iz luke ........... a ne kako to kaže predlagatelj da se

brod zaustavi u remontnom brodogradilištu “V. Lenac”....

Zaustavljanjem broda u ............. brodogradilištu,

brod ne bi mogao napustiti brodogradilište ............

čime bi nastala šteta brodogradilištu ........... budući

da bi brod zauzimao prostor potreban za remont budućih

komitenata .......... Ukoliko je pak predlagatelj smatrao

da brod ......... treba čuvati, morao je predložiti takvu

vrstu privremene mjere.”

_ _ _

Bilješka: Usporedi ovo rješenje (znak spisa XI) sa

rješenjem znak spisa: III-R-I-28/92-6 od 20.03.1992.

Dakle unutar istog suda postoje razni stavovi. Ali vidi

niže stav PS H.

9

PS H II-Pž-1103/92-2 od 29.04.1992.

“Ukida se rješenje OPS Rijeka broj IX- R-I-34/92 od

14.04.1992........”

Iz obrazloženja:

“Prema ocjeni ovog IIst. suda............... je


50

vjerovnik dokazao vjerojatnost postojanja svog

potraživanja prema vlasniku broda, za robu isporučenu

tome brodu ....... a okolnost što se brod doduše nalazi u

brodogradilištu “Viktor Lenac” ovdje nije zaprjeka za

izdavanje ove privremene mjere.”

Bilješka: Važno je spomenuti stajalište PS H da se

izvodom iz Lloyd’s registra može učiniti vjerojatnim

vlasništvo broda.

Talijanska judikatura prihvaća podatak iz Lloyd’s

Registra kao dokaz vlasništva.51

OPS Rijeka po sucu pojedincu (referada III.) dopustio

je privremenu mjeru, te “zabranio ......... odlazak iz

Brodogradilišta “Viktor Lenac”, dok sudac pojedinac

(referada XI.) nije dopustio “zaustavljanje” broda u “V.

Lenac”. Očito je smatrano da kod zabrane isplovljenja

“Challenger” neće zauzimati prostor a kod zaustavljanja

da će zauzimati prostor. Katkada su nijanse u rezoniranju

previše suptilne!!! I IIst. sud smatra da bivanje broda

Challanger u brodogradilištu “V. Lenac” “OVDJE NIJE

ZAPREKA ZA IZDAVANJE OVE PRIVREMENE MJERE”, a upozorava

se da je također zatraženo zaustavljanje, a ne “čuvanje”.

Možda bi ipak trebalo jednom zauzeti jedno konačno

stajalište.

Nije nikako jasno zašto IIst. sud ne rješava

meritorno, već vraća na ponovno rješavanje.

Ovaj brod Challenger bi mogao ući u povijest

privremenih mjera na relaciji OPS Rijeka / PS H, kao i

brod CHAMPION.

----------ooooooooo-------

OPS Rijeka II-P-1217/77-4 od 20.12.1977.

Dostava tužbe zapovjedniku broda - Zapovjednik broda

je ovlašten primati tužbu u postupku protiv brodara samo

u slučajevima ako su pravne radnje potrebne za izvršenje

putovanja - Ne smatra se pravnom radnjom potrebnom za

izvršenje putovanja tužba koja se odnosi na naknadu štete

na teretu pa i u slučaju da je šteta mogla nastati za

vrijeme prijevoza brodom na koji se odnosi dostava tužbe,

ali prilikom ranijeg putovanja - Ova tužba bi se mogla

dostaviti zapovjedniku samo u slučaju ako bi sud

istovremeno na tužiteljev prijedlog izdao i privremenu

mjeru zaustavljanja broda.

----------ooooooooo-------


51

PS H II-Pž-2338/88 od 3.09.1988. - UPP 2-4 (122-124),

401

Ne može se zaustaviti vlastiti brod radi naplate duga

koji vlasniku duguje treća osoba - Dopušteno je

zaustavljanje za ostvarenje novčanih potraživanja,

ponajprije za osiguranje da će vlasniku brod biti vraćen

od zakupnika.

Iz obrazloženja:

“Osnovano prigovara žalitelj, da pojmovno vjerovnik

može tražiti zaustavljanje samo tuđeg broda radi

osiguranja svog novčanog potraživanja (zakupnine, sudskih

troškova)..............

Pravilno je i zakonito rješenje samo u preostalom,

pobijanom dijelu, kojim je dozvoljena privremena mjera

privremenog zaustavljanja - sadržajno privremenog čuvanja

- predlagateljeve jedrilice u ACY marini Umag na rizik i

trošak predlagatelja. Ovo zbog toga što su za to

ispunjeni i opći i posebni uvjeti.

Prvo, jer je predlagatelj dokazao vjerojatnim

postojanje svoga nenovčanog potraživanja. On je,

........... i vlasnik i zakupodavac jedrilice. Baš taj

zahtjev za vraćanje i predaju jedrilice je nenovčano

potraživanje.............. Prema tome postoji samostalan

i dovoljan uvjet iz st. 2. čl. 979. ZPUP-a za izdavanje

privremene mjere u smislu čl. 990. i čl. 890 st. 1. toč.

2. ZPUP-a..............”

----------ooooooooo-------

PS H II Pž-2927/90 od 23. listopada 1990., UPP 133-

134, 155

Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju

se odredbe Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi već

odredbe Zakona o izvršnom postupku - Da bi se ova

privremena mjera za brod u gradnji dopustila, potrebno je

da tražilac učini vjerojatnim postojanje potraživanja te

da dokaže postojanje opasnosti da će se bez zatražene

mjere spriječiti ili znatno otežati naplata potraživanja

- Ovu opasnost tražilac privremene mjere mora dokazati

ukazivanjem na konkretne radnje, odnosno na propuste

dužnika - Za sud nisu dovoljne objektivne postojeće

činjenice kao primjerice da se radilo o potraživanju

većeg obima, postojanju više vjerovnika, znatnijoj

nelikvidnosti dužnika.

“Opasnost da će dužnik osujetiti ili znatno otežati

naplatu potraživanja mora, međutim, biti subjektivne


52

prirode, što znači da vjerovnik mora ukazati na konkretne

radnje, odnosno propuštanja dužnika poduzetih svjesno

radi ugrožavanja namirenja vjerovnika, koja stvarno

ugrožavaju buduću naplatu vjerovnikovih potraživanja, a

sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno

propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema

njima. Ne može se smatrati da je ta opasnost učinjena

vjerojatnom već zbog same objektivno postojeće činjenice

da se radi o potraživanjima većeg opsega, da je dužnik

prezadužen, trajnije nelikvidan ili da izvršenje

zahtijeva više vjerovnika.”

BILJEŠKA: Čini se da se smatra da je privremena mjera

postupak radi zaštite dužnika a ne vjerovnika. Stajalište

je po mom mišljenju prenategnuto. Na pr. i u meritornom

sporu dovoljno je da nije dug plaćen, pa da se dobije

kondemnatorna presuda. Ovako, izgleda da se ne može

dobiti privremena mjera, ali može kondemnatorna presuda,

ako je dužnik nelikvidan i nije platio dug. Nije li sama

činjenica da nije platio dug jedan subjektivni moment? U

meritornom sporu izgleda da bi bio. Nije li neplaćanje,

propuštanje plaćanja? Zahtjevi koje postavljaju cit.

odluke onemogućili bi takvu osobu da dobije bilo kakav

bankarski kredit. Dakle, sposoban za kredit nije, ali

nije takav, po stajalištu suda, da bi se protiv njega

mogla dopustiti privremena mjera! Pogotovo kada je npr. u

drugoj odluci PSH II-Pž-3675/90-2 od 28.12.1990., žalba

odbijena, uz obrazloženje:

“Dužnik u svojoj žalbi ne osporava objektivno

postojanje opasnosti namirenja potraživanja vjerovnika,

on samo tvrdi da nije ispunjen subjektivni momenat

opasnosti iz st. 1. člana 979. ZPUP-a. Međutim, to se ne

može prihvatiti, jer je iz spomenutih teleksa u spisu

jasno vidljivo da je vjerovnik poduzeo niz radnji da dođe

do namirenja svoje tražbine i da je dužnik pao u

zakašnjenje s plaćanjem dospjele tražbine.......” ----

ili u drugoj odluci PSH u spisu II-Pž-3611/90-2 od

19.12.1990., žalbu vjerovnika prihvatio, uz obrazloženja:

“Okolnost, što ta tražbina, do danas nije podmirena

prema stajalištu ovog suda, upućuje na zaključak da

dužnik, ZNATNO otežava (podvukao Đ.I.) kasnije

ostvarivanje predlagateljevog potraživanja, osiguranje

kojeg se predlaže izdavanjem ove privremene mjere.”

Upozoravam na propis čl. 868. biv. ZPUP (čl. 868.

PZ).

Vidi i čl. 5. st. 1. toč. 24 PZ. o pojmu broda u

gradnji.


53

_ _ _

Možda bi trebalo uzeti u obzir i st. 2. čl. 265. ZIP,

koji ne zahtijeva dokazivanje opasnosti, ako se učini

vjerojatnim da bi predloženom mjerom dužnik pretrpio samo

neznatnu štetu. Mislim da činjenica da dužnik može

osloboditi brod polaganjem depozita, eo ipso predstavlja

vjerojatnost da bi šteta za dužnika bila neznatna.

Postoje tako u inostranoj doktrini i judikaturi

stanovišta da sama činjenica da dužnik nije platio svoj

dug prema vjerovniku, dokazuje da je osnovana privremena

mjera, jer ako se privremena mjera izda, a dužnik je

spreman platiti dug, može ga isplatiti i na taj način

osloboditi brod. A ako ga ne isplati onda je to svakako

subjektivni moment.

Izgleda međutim, da je brod u gradnji bolje zaštićen

nego brod u eksploataciji, jer bi na primjer neplaćanje

jedne rate otplate bio osnova za privremenu mjeru po

Konvenciji iz 1952., čl. 1. st. 1. 1). Vidi i odluku

Engleskog trgovačkog suda od 26. i 27. veljače 1991., UPP

135-136 str. 309.

----------ooooooooo-------

PS H II Pž-173/? od 14. veljače 1992., UPP 137-140

str. 165

Ne može se dopustiti privremena mjera zaustavljanja

broda ako predlagatelj nije predložio dokaz da mu

predloženik duguje određenu svotu novca. Ne postoji

opasnost da će predloženik otežati ili onemogućiti

isplatu duga ako upiše brod u strani upisnik brodova

ukoliko njegovo sjedište i nakon toga ostane u Hrvatskoj.

----------ooooooooo-------

PS H II-Pž-2917/90 od 23.10.1990.

«Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju


odredbe Zakona o izvršnom postupku ......... Ovu opasnost

tražilac privremene mjere mora dokazati ukazivanjem na

konkretne radnje, odnosno na propuste dužnika. Za sud

nisu dovoljne objektivno postojeće činjenice kao

primjerice da se radilo o potraživanju većeg obima,

postojanje više vjerovnika, trajnijoj nelikvidnosti

dužnika.»

Iz obrazloženja:



54



radnje, odnosno propuštanje dužnika poduzetih svjesno

radi ugrožavanja namirenja vjerovnikovih potraživanja, a







zahtijeva više vjerovnika na pravilnost ..........

upućuje odredba čl. 265. st. 2. ZIP ............”


55

ZPUP čl. 979

Prije pokretanja ili tijekom parničnog, izvršnog ili

upravnog postupka sud može na prijedlog predlagača

privremene mjere, dopustiti privremenu mjeru zabrane

otuđenja ili raspolaganja brodom, čuvanja i zaustavljanja

broda radi osiguranja predlagačeva novčanog potraživanja,

ako predlagač učini vjerojatnim postojanje svog

potraživanja i postojanja opasnosti da će bez određene

privremene mjere protivnik otuđenjem broda, njegovim

prikrivanjem, uklanjanjem ili na drugi način osujetiti

ili znatno otežati kasnije ostvarivanje predlagačeva

potraživanja.

Privremene mjere radi osiguranja predlagačeva

nenovčanog potraživanja dopustit će se i kad je to

potrebno radi sprečavanja nasilja ili otklanjanja

nenadoknadive štete.

Inostrana doktrina ima problema s pojmom jahta.

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 16: “...

whether .... pleasure vessels are included in the notion

of “sea-going ships” or not. This seems the case,

provided the pleasure vessels are capable of navigation

at sea.”(54)

(54)

Rodiere, La Navire, p.7.; du Pontavice, Le Statut

des Navires, Paris, 1976, p. 324; Tassel, Saisie

Conservatoire du Navire, Jurisclasseur de Droit

Commercial, issue No. 1105, 1, 1967, p.11, No. 73.

Nacrt Pomorskog Zakonika R. Slovenije, čl. 4. st. 1.

toč. 15. glasi: “Jahta je ladja, ki se uporablja za

negospodarske namene (za razvedrilo, šport ali

rekreacijo) in je opremljena za daljše neprekinjeno

bivanje.” Obzirom na različite definicije jahte, u PZ R.

Hrvatske i R. Slovenije, može se dogoditi da tretman

istog objekta može imati razni tretman, prelaskom iz

Slovenije u Hrvatsku i obratno, a takvi su prelasci vrlo

česti.

DIKA: “Izvršenje i osig. na plovnim objektima

pomorske i unutrašnje plovidbe koji se ne smatraju

pomorskim brodovima odnosno brodovima unutrašnje plovidbe

(čl. 6. ZPUP) provodi se prema propisima općeg izvršnog

postupka (čl. 867. st. 4. ZPUP-a).” str. 525

PZ čl. 5. st. 1. br. 14.

“Jahta jest brod ili brodica koji u neprivredne svrhe

služi razonodi, športu ili rekreaciji”.


56

PZ čl. 5. st. 1. br. 15

“Strana jahta je brod ili brodica koji imaju stranu

državnu pripadnost, a koji u neprivredne svrhe služe

razonodi, športu ili rekreaciji i koji se takvim smatraju

i prema propisima dotične države.”

Da li ta definicija jahte pokriva i one jahte koje se

daju isključivo u privredne svrhe, npr. u čarter. Notorno

je da pojedinci strani vlasnici imaju i po desetak jahti

koje daju u čarter. Danas je to priznata privredna

djelatnost. To nije “neprivredna svrha, razonoda, šport,

rekreacija”, barem ne za vlasnika. Možda namjena/svrha

objekta jeste. Ovo može stvarati poteškoće u praksi. Ako

se prihvati da to nije “neprivredna svrha” onda ti

objekti moraju biti ili brod ili brodica po PZ. Ako imaju

stranu zastavu tada doduše mogu biti jahta po stranom

pravu, ali ne po PZ.

SLIJEDI DA U SMISLU ČL. 5.:

Domaća jahta može biti

i brod

i brodica

Dakle svaki plovni objekt namijenjen za plovidbu, bez

obzira na distinkciju iz toč. 2.

Strana jahta je također:

- i brod i brodica, ali je kao jahtu mora smatrati i

propis dotične države. Dakle, ako je strano pravo NE

SMATRA JAHTOM, ONDA NIJE JAHTA NEGO JE, ZA PROPISE PZ,

BROD ILI BRODICA.

BITNO JE DAKLE DA JE STRANO PRAVO SMATRA JAHTOM (ako

strano pravo koristi taj izraz, jer npr. talijansko pravo

govori o “unita da diporto” koje dalje dijeli na

“natanti”, “imbarcazioni” i “navi”).

Propisom čl. 204. PZ pojavljuje se detaljno

razlikovanje:

Čl. 204. propisuje da ako postoje uslovi iz čl. 201.

PZ, to znači da za slučaj ako je brodica (bez obzira da

li udovoljava kriterijima po čl. 5. st. 1. toč. 2.) u

cjelini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba

državljana R. Hrvatske, može se na zahtjev vlasnika

upisati u upisnik brodova i tada se u pogledu stvarnih

prava primjenjuju odredbe PZ, koje se odnose na brodove.

Međutim, čl. 204. propisuje u vezi sa čl. 202. st. 1.

toč. 3., da se i brodica (bez obzira da li udovoljava

kriterijima po čl. 5. st. 1. toč. 2.) koja je u cjelini

ili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe,

ili osobe bez državljanstva ili državljanina R. Hrvatske

koji nema prebivalište u R. Hrvatskoj, ako jahta pretežno

boravi u moru R. Hrvatske, može se na zahtjev vlasnika

upisati u upisnik brodova i tada se u pogledu stvarnih


57

prava primjenjuju odredbe PZ, koje se odnose na brodove.

Upotreba glagola “boravi” u prezentu, nije logična kod

prvog upisa! I kasnije, ako je već upisan, boravak može

biti napušten. Da li to znači da će neka vlast to

kontrolirati= ili će vlasnik morati svako toliko

dokazivati “pretežno boravljenje?”

Iz dikcije čl. 204. (“i tada se u pogledu stvarnih

prava primjenjuju odredbe ovog zakona, koje se odnose na

brodove”), proizlazi da se, takove, u Upisnik, upisane

brodice, mogu opterećivati hipotekom, na njima se

stvaraju privilegije, itd., baš kao na brodovima.

Vidi i čl. 217.

Vidi i čl. 218. Strana brodica koja vije tuđu

zastavu, ne može se upisati u očevidnik u R.H., ali se

može u Upisnik po čl. 204.

Međutim, iz propisa o izvršenju i osiguranju na

brodu, u čl. 867. st. 3., izvršenje i privremena

osiguranja na “plovnom objektu koji se u smislu čl. 5.

ovoga Zakona ne smatra brodom provodi se prema propisima

općeg izvršnog postupka”).

Čl. 974. PZ, u vezi sa privremenim mjerama, govori

samo o brodu.

Vrativši se natrag na čl. 5. čini se da jahta nije

uvijek brod, jer može biti i brodica. Izgledalo bi prema

tome da se može odrediti privremena mjera prema jahti,

ako je brod, po 1952. konvenciji ili PZ ili po ZIP.

Ako je pak jahta-brodica, onda samo po ZIP.

Da li to može dovesti do toga da plovni objekt kojeg

strano pravo priznaje kao brod - jahtu, a PZ ne priznaje,

ako taj plovni objekt vije zastavu države ugovornice iz

1952. konvencije, bude tretiran, budući po PZ brodica,

temeljem ZIP-a a ne konvenciji 1952.?

Kod strane jahte, što ako strani propis utvrđuje da

je jahta jahta, ne praveći distinkciju između jahte -

broda i jahte - brodice, kao što to čini PZ, ili ima neki

drugi sistem podjele jahti?

Kod strane jahte da li se za dobivanje privremene

mjere mora, radi zadovoljenja propisa čl. 5. st. 1. toč.

15., pridonijeti strani propis ili će sud zatražiti od

nadležnog ministarstva da pribavi strani propis) Ili će

primijeniti mjere (dužina itd.) plovnog objekta navedene

u čl. 5. st. 1. toč. 2.? Ili će se jednostavno protiv

strane jahte primijeniti PZ ili ZIP? Čak i ako bi inače,

po zastavi, trebalo primijeniti 1952. konvenciju?

Dalje: što ako je brodica, temeljem čl. 204. upisana

u Upisnik brodova? Da li tada stiče tretman broda i u

pogledu privremenih mjera? Ako stiče, onda se dijapazon

pojma jahte još više širi?


58

TRIVA

Iz odredbe st. 1. ovog članka (tada čl. 979. ZPUP

Đ.I.) trebalo bi zaključiti da su privremene mjere radi

osiguranja novčanih potraživanja na brodu u zakonu

taksativno navedene. U ..... ZIP-u, čije se odredbe imaju

supsidijarno primjenjivati (čl. 867. st. 5.) usvojeno je

pravilo da se i privremene mjere radi osiguranja novčanih

potraživanja ne određuju u zakonu taksativno (čl. 266.

ZIP). Iako se ovdje strictu sensu ne radi o situaciji za

koju odredba čl. 867. st. 5. predviđa supsidijarnu

primjenu općeg ZIP-a, držimo da bi opće pravilo trebalo

primjenjivati i pri određivanju privremenih mjera na

brodu..........” str. 406.

Iz odredbe st. 2. ovog članka moglo bi se zaključiti

da su razlozi za određivanje privremenih mjera radi

osiguranja nenovčanih potraživanja također .....

taksativno navedeni, ....... str. 406.

TRIVA, str. 407

U teoretskim komentarima iznosi se shvaćanje da

kršenje u upisniku brodova zabilježene zabrane otuđenja

ili raspolaganja brodom radi novčanog potraživanja rađa

posljedicom da se poslije izvršene zabilježbe može novim

upisima provedenim na temelju dispozicije dužnika steći

neko pravo na brodu samo tako da vjerovnik unatoč tome

može tražiti izvršenje na brodu radi naplate svog

potraživanja, dakle protiv osobe koja je na brodu stekla

pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva iako ona nije

osobni vjerovnikov dužnik (v. TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko

izvršno pravo - opći dio, Zagreb, 1980., paragr. 53/14.)

str. 407.

U pogledu kršenja privremene mjere zabrane otuđivanja

ili raspolaganja brodom radi osiguranja nenovčanih

potraživanja na istom se mjestu zastupa shvaćanje da se

upisima u javnoj knjizi koji bi bili provedeni na temelju

dobrovoljnog raspolaganja dužnika nakon zabilježbe

zabrane mogu u odnosu na vjerovnika steći određena prava

na brodu samo ako zahtjev radi čijeg je osiguranja bila

odobrena zabrana bude pravomoćno odbijen, dakle ako ne

dođe do mogućnosti njegovog prisilnog ostvarenja (op.

cit. paragr. 53/17).

VUJOVIĆ: Po našoj ocjeni, postoje, doista, tri

posebne vrste privremenih mjera osiguranja novčanih

tražbina na brodovima a svaka od njih ima svoje bitne

karakteristike i pretpostavke.

Čl. 979. ZPUP-a razlikuje ove 3 vrste tih mjera:


59

Zabrana isplovljenja broda iz luke (zaustavljanje

broda)

Čuvanje broda pod nadzorom izvršnog suda,

Zabrana otuđenja i raspolaganja brodom (s upisom

zabilješke).

Zakonska definicija pojma takve mjere dana je samo za

prvu i najčešće susretanu privremenu mjeru, na način, da

je u čl. 980. ZPUP-a, izričito rečeno da je to zabrana

isplovljenja broda iz luke................

Za ostale pak privremene mjere (čuvanje te zabrana

otuđenja i raspolaganja brodovima) nema zakonske

definicije, ali se na temelju općih principa imovinskog

prava (obligacionog i stvarnog) uz nekoliko dopunskih

odredbi ZPUP-a, određuje i pojam i smisao i domašaj ovih

dviju preostalih vrsta privremenih mjera.

Po našem shvaćanju, pravni institut privremene mjere

čuvanja broda predstavlja pravnu konstrukciju,

sastavljenu iz kombinacije pravnih instituta ugovora o

djelu (iz čl. 600. ZOO - ugovora o uskladištenju - iz čl.

730. ZOO i ugovora o nalogu iz čl. 749. toga zakona

contractus mandati) a posebni elementi i pretpostavke iz

materije pomorskog plovidbenog prava su dodatne

specijalne odredbe o čuvanju broda iz čl. 890. do 892. i

naročito odredbe čl. 879. st. 2. u vezi sa čl. 983. i

988. ZPUP-a. Privredno sudstvo ima iskustva s izdavanjem

privremene mjere u slučajevima brodova “EUBEKIR”, “Apres-

Tout” i “TRIM” (naročito u vezi sa brodom

“TRIM”...............).

Pravni institut privremene mjere zabrane otuđenja i

raspolaganja brodom iz st. 1. čl. 979. ZPUP-a vezan je uz

stvarnopravne karakteristike zabilježbe privremene mjere

kao tereta u upisniku brodova na listu “C”, što je očito

analogna primjena standardnih pravila zemljišnoknjižnog

prava na nekretninama................ Ovdje moramo istaći

da se ova privremena mjera ne može odnositi na upis

stranih brodova već isključivo domaćih brodova.” str. 10

RUŠINOVIĆ str. 27 i tamo citirano rješenje OPS Rijeka

R-I-35/88 od 7.10.1988. potvrđeno Rješenjem PSH Pž-

3073/88 od 19.9.89.: “Privremeno zaustavljanje broda u

postupku osiguranja valja razlikovati od zaustavljanja

(zapljene) broda u postupku izvršenja.”

RUŠINOVIĆ, str. 28.

Crnić, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989., str.

48. gdje se citira Zaključke Savjetovanja Saveznog suda

itd., od 10. i 11.VI.1981.


60

VUJOVIĆ: “4.1.1. Pravni pojam tražbine.

Prema odredbi toč. 1. st. 1. čl. 15. ZIP, izraz

“potraživanje” u tekstu zakona “...ima značenje prava na

naplatu novčanog iznosa ili nekog činjenja ili

nečinjenja”. Međutim, ta zakonska definicija nije

potpuna. Ovo iz razloga, što pod izrazom “potraživanje”,

treba shvatiti njegovo najšire značenje, u smislu pravnih

instituta općeg dijela obligacionog prava i posebnog

dijela izvršnog procesnog prava a napose pomorskog

plovidbenog prava, tj. još i pravo da dužnik trpi

poduzimanje određenih radnji vjerovnika. Materijalno

pravnu podlogu za to daje odredba čl. 46. st. 1. ZOO,

koja directis verbis navodi da se ugovorna obveza može

sastojati: “......... u davanju, činjenju, nečinjenju ili

trpljenju”. Procesnopravnu podlogu, za ovaj zaključak,

daje odredba čl. 226. ZIP, koja ima naslov “TRPLJENJE I

NEČINJENJE”.

Ovo ....... pojmovno distingviranje, nužno je i iz

danjeg razloga, da bi se točnije uočila razlika između

potraživanja utemeljenih na izvršnim odlukama u smislu

čl. 16. ZIP-a ......... za koje se može ishoditi

osnivanje založnog prava na brodu po odredbi čl. 966.

ZPUP-a, od potraživanja, koja nisu, ili barem ne moraju

biti, osnovana, na izvršnim odlukama, nego je dovoljno da

se temelje na privatnopravnim ispravama, kao što su npr.

ugovori, računi, otpremnice ili dostavnice robe,

skladišnice i drugo što se u smislu predratnog trgovačkog

prava kao zajednički nazivnik nazivalo “belege”. Tim

ispravama (scripturae propriae) predlagač dokazuje

vjerojatnost postojanja svog potraživanja. Što to znači?

Po našoj ocjeni, to bi trebalo značiti da iz činjeničnih

tvrdnji iz prijedloga predlagača juristički proizlazi

obveza protivnika, s time da priložene isprave (belege)

nisu kontrerne s činjeničnim tvrdnjama iz prijedloga. U

praksi privrednog sudstva, naveli bismo, da je mutatis

mutandis analogno situaciji kod “presude zbog izostanka”

iz odredbe čl. 332. st. 1. toč. 4. ZPP-a, u kojoj je

jedan od kumulativno pretpostavljenih uvjeta i to:

“...... ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz

činjeničnih navoda navedenih u tužbi”, a daljni uvjet

onaj iz toč. 5. “..... ako činjenice na kojima se temelji

tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam

tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće

poznate...”. Iz iznesenog slijedi da sud nije dužan bez

prigovora protivnika predlagača ići tu po čl. 7. ZPP

(inkvizitorski - ex offo) u ispitivanje apsolutne

točnosti tvrdnji prijedloga za izdavanje privremene


61

mjere. Ipak to je na primjer ponegdje slučaj u praksi.

RUŠINOVIĆ: Moguće je da vjerovnik vjerojatnost

postojanja potraživanja dokazuje sudu i iskazima

ponuđenih svjedoka (6) Predmeti OPS Rijeka R-I-311/86,

81/87, 22/85, 23/89)

Postavlja se pitanje nije li sama mogućnost davanja

depozita ili izvjesne garancije (čl. 978. PZ), dokaz da

postoji mogućnost neznatne štete, jer depozit ima

troškove samo obzirom na kamate, a garancija samo u

pogledu na troškove garancije (bankovna ili slična

komisija). Uz elastičnu primjenu propisa čl. 270. st. 2.

ZIP i ta šteta može se kontrakarirati zahtjevom dužnika

za polaganje kontrapologa/garancije od strane vjerovnika

a po rješenju suda.

VUJOVIĆ

“4.1.2. Subjektivna opasnost kao opći uvjet za

izdavanje privremene mjere.

Po čl. 979. st. 1. ZPUP, vjerovnik je dužan učiniti

vjerojatnim i postojanje tzv. subjektivne opasnosti, tj.

opasnosti da bi bez takve mjere dužnik mogao: spriječiti

ili znatno otežati naplatu potraživanja time što bi svoju

imovinu, odnosno svoja sredstva (npr. brod, brodsku

opremu i sl.) (mogao) otuđiti, prikriti ili na drugi

način njima raspolagati na štetu vjerovnika - ispravno

predlagača. Radit će se o subjektivnoj opasnosti ako

dužnik (brodar) prema tvrdnji predlagača, svojim radnjama

zanemaruje, npr. opskrbu broda gorivom i drugim

materijalom za iskorištavanje broda ili uzdržavanje

broda, ili pak ne isplaćuje osobne dohotke članovima

posade broda, ili pak ne plaća naknade (proviziju) i

troškove agentu broda, odnosno naknade za izdatke

zapovjednika broda. Kod toga nije važno da li je

protivnik (dužnik-brodar) kriv ili nije kriv za ovo

neplaćanje, jer krivnja nije relevantna. Dovoljna je

tvrdnja da je prestao izvršavati svoje obveze, a razlozi

zbog kojih je došlo do toga nisu bitni. Nije dakle

dovoljna objektivna opasnost, koja potiče izvan

djelovanja dužnika, jer je bitno osobno djelovanje

brodara. No, ako se međutim izvršenje tražbine ima

ostvariti u inozemstvu, postojanje opasnosti se po

izričitoj odredbi iz čl. 265. st. 2. ZIP-a, presumira.

Presumpcija je apsolutna, pa dokaz o protivnom nije

dopušten (presumptio iuris et de iure). Dakako, ovo se

odnosi na situaciju kad je predlagač osoba (fizička ili

pravna) koja se u SFRJ obraća sudu sa zahtjevom za


62

izdavanje privremene mjere a ne vrijedi za obratni

slučaj. U jednom predmetu se o tom pitanju tako izjasnio

Viši privredni sud Hrvatske, kad je povjerilac

(predlagač) iz inozemstva ustvrdio da je za njega SFRJ

inozemstvo pa da zato vojuje presumpcija iz čl. 265. st.

3 ZIP-a u njegovu korist. Dakle, jugoslavenski sudovi

interpretiraju odredbu čl. 265. st. 3. ZIP-a onako kako

ona glasi s aspekta njezine primjene u SFRJ a ne s

aspekta njezine primjene s pozicija inozemnih povjerilaca

(npr. jahta “Paula” u luci Pula nije “inozemstvo” makar

je predlagač mjere Yahting Club s područja SR Njemačke.”

str. 9.

VUJOVIĆ:

“Iz iznesenog smo utvrdili da se pravni institut

privremenih mjera iz čl. 979. ZPUP-a sastoji iz općih i

posebnih (ili sadržajno bolje rečeno zakonskih uvjeta ili

naprosto pretpostavki), od kojih su opći vjerojatnost

postojanja tražbine i vjerojatnost postojanja subjektivne

opasnosti, a posebni oni o kojima će posebno biti riječi

kod pojedinih vrsta privremenih mjera. Bitno je uočiti da

se svi elementi, dakle i opći i posebni, moraju

kumulativno ispuniti da bi došlo do zakonito izdane

privremene mjere, te da ne postoji niti jedna zakonska

zabrana ili smetnja za njezino izdavanje.” st. 9.

DIKA: str. 535: “Premda bi iz načina na koji su

redigirane odredbe čl. 979. ZPUP-a (st. 2. koji se odnosi

na privremene mjere radi osiguranja nenovčanih

potraživanja upućuje na st. 1., koji se odnosi na

osiguranje novčanih) proizlazilo da bi opasnost

osujećenja budućeg namirenja nenovčanih potraživanja

trebalo da bude subjektivna, čini se da bi u pogledu te

opasnosti bilo razumnije prihvatiti rješenje iz ZIP-a, da

bi se naime trebalo raditi o objektivnoj opasnosti (34).

Time bi se postiglo usklađivanje ranijeg ZPUP-a s

kasnijim ZIP-om u situaciji u kojoj bi se postojeće

rješenje iz ZPUP-a prije moglo pripisati redakcijskoj

omašci nego promišljenom stavu zakonodavca.”

(34) O pojmu objektivne opasnosti kao pretpostavci za

određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih

potraživanja v. Triva-Belajec-Dika, op.cit., str. 400)

Vidi i kod Konvencije 1952., čl. 1. - Vjerojatnost

tražbine i opasnost

Vidi odluke:

PSH u spisu II-Pž-3675/90-2 od 28.12.1990., žalba


63

odbijena.

Iz obrazloženja:

Dužnik u svojoj žalbi ne osporava objektivno


on samo tvrdi da nije ispunjen subjektivni moment

opasnosti iz st. 1. člana 979. ZPUP-a. Međutim, to se ne




zakašnjenje s plaćanjem dospjele tražbine per 7.12.1990.

PSH u spisu II-Pž-3611/90-2 od 19.12.1990. žalba

vjerovnika.

Iz obrazloženja:

Okolnost što ta tražbina do danas nije podmirena

prema stajalištu ovog suda, upućuje

na zaključak da dužnik ZNATNO otežava kasnije

ostvarivanje predlagateljevog

potraživanja, osiguranje kojeg se predlaže izdavanjem

ove privremene mjere.

OPS Split I-R-85/88)

BERLINGIERI, F., I diritti di garanzia sulla nave,

l’aeromobile i le cose caricate, 571, para 194. “Lo

circonstanza che il sequestro della nave..... costituisce

il modo di esercizio del privilegio ed e’ necessario per

impedire il decorso del termine stabilito per

l’estinsione della garanzia ha come logica consequenza

che l’interesse di agire e’ dato dal fatto stesso

dell’esistenza del privilegio e non invece come in

diritto comune, dal pericolo di perdere la garanzia del

credito (23)

(23) Quindi il sequestro conservativo della nave...

deve essere concesso solo che venga data la attendibile

dimostrazione della esistenza del privilegio

indipendentemente dall’ esistenza o meno del pericolo di

perdere la garanzia (speziale) del credito, valutato sia

in termini generali considerando la situazione

patrimoniale del debitore, sia in termini particolari

considerando il pericolo di alienazione della nave

............. gravata.

Nel caso dei privilegi sulla nave ...................

l’elemento non viene affatto in considerazione, poiche’

il sequestro ha con tutta evidenza, funzione di

attuazione della garanzia.

- - - -

Str. 574. para 195. “Queste conclusioni sembrano

applicabili anche relativamente all’esecizio del


64

privlegio sul nolo...................

- - - -

Posto quindi che il creditore deve agire senza

indugio per poter procedere all’ attuazione della

garanzia preima che questa si estingua, nessuna

particolare dimostrazione egli e’ tenuto a formire allo

scopo di procedere al sequestro conservativo della

garanzia risultando dalla stessa natura del bene

gravato.”

Vidi čl. 224., 218., 227., 231., st. 1. toč. 2. i

233. st. 2. i 3. biv. ZPUP.

VUJOVIĆ: “U čl. 979. st. 1. ZPUP-a je točno rečeno da

se mogu provesti sve tri vrste privremenih mjera za

novčane tražbine, ali nije rečeno koje mjere dolaze u

obzir za nenovčane tražbine. U literaturi se smatra da

nema smetnji da o tome sud slobodno odlučuje (Prof.

Jakaša: Udžbenik plovidbenog prava, Zagreb 1983, str.

441). Mi međutim idemo dalje, jer smatramo da je moguće i

za nenovčane tražbine sve tri vrste privremenih mjera,

tj. kao i kod novčanih tražbina, jer za to ne vidimo

smetnji. Rukovodimo se pri tome samom naravi stvari (po

kriteriju rationae materiae). str. 11.

DIKA (str. 535): “....... to bi mogla biti svaka

mjera kojom se postiže svrha takovog osiguranja (arg. iz

čl. 286. ZIP-a) (33), npr. zabrana otuđenja ili

raspolaganja brodom na koji je upravljeno potraživanje,

uz zabilježbu zabrane u upisnik brodova, zabrana

protivniku predlagača da poduzima radnje kojima se nanosi

šteta na brodu prema kojemu je upravljeno pravo

predlagača (arg. per analogiam iz čl. 286. ZIP-a).

TRIVA-BELAJEC-DIKA, str. 353 br. 16: “Lista

privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih potraživanja

nije taksativna........... Primjera radi sugerira se neke

od mogućih mjera...........

zabrana otuđenja ili opterećenja pokretnih stvari na

koje je upravljeno potraživanje, a i čuvanje tih stvari

(268. t. 1. v. 13/1);

zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnina........

uz zabilježbu zabrane u zemljišne knjige (268. t. 2.; v.

13/2);

zabrana dužniku da poduzima radnje koje mogu nanijeti

štetu vjerovniku, te zabrana da se izvrše promjene na

stvarima na koje je upravljeno potraživanje (268. t. 4.)

zabrana dužnikovom dužniku da dužniku preda stvari na

koje je upravljeno potraživanje (268. t. 4.)


65

VUJOVIĆ “U čl. 979. st. 1. je točno rečeno da se mogu

provesti sve tri vrste privremenih mjera za novčana

potraživanja, ali nije rečeno koje mjere dolaze u obzir

za nenovčane tražbine”. str. 11.

TRIVA

(05) U zakonu ....... nema posebnih odredaba o

kvaliteti opasnosti koju treba učiniti vjerojatnom radi

postizanja privremene mjere radi osiguranja nenovčanih

potraživanja pa bi, ..... bilo moguće stati na stajalište

da i za ovu opasnost važi pravilo iz st. 1. ovog člana,

po kome opasnost mora biti subjektivna, ali i na

stajalište da, ......... treba primijeniti supsidijarno

važeće pravilo iz čl. 267. st. 1. ZIP-a, po kome je

......... dovoljno učiniti vjerojatnom objektivnu

opasnost. Držimo da bi ovo drugo stajalište trebalo

usvojiti ............. str. 406.

Pravni stav Građanskog dojela Vrhovnog suda Srbije,

22.6.1983., Sp-6/84-51 i Zbirka 369; VsSr Gzz-52/83 od

28.3.1983.; VsM Gzz-32/83 i Rev-458/83 od 6.10.1983.,

Vračar 161- cit. prema Crnić, op. cit. str. 209:

“2. Sud neće usvojiti prijedlog za izricanje

privremene mjere za osiguranje nenovčanog potraživanja

koji je po svom djelovanju i pravnim posljedicama

identičan s tužbenim zahtjevom, osim kada se tužbeni

zahtjev odnosi na zaštitu državine, stanarsko pravo ili

nenovčano potraživanje.

Iz obrazloženja:

Prema shvaćanju vrhovnog suda, privremene mjere kao

sredstvo obezbeđenja mogu biti predložene prije

pokretanja parnice, u toku parnice, po pravomoćnosti

presude ili u izvršnom postupku. Suština privremenih

mjera zavisi od prirode zahtjeva koji treba obezbediti, a

one se određuju po odredbama izvršnog postupka.

Prema odredbi čl. 267. ZIP, radi obezbeđenja

nenovčanog potraživanja sud može odrediti privremenu

mjeru ako je vjerovnik učinio vjerojatnim postojanje

potraživanja i opasnost da se inače ostvarivanje

potraživanja osujeti ili znatno oteža. Privremena mjera

se može odrediti i kad vjerovnik učini vjerojatnim da je

mjera potrebna da bi se spriječila upotreba sile ili

nastanak nenadoknadive štete. Rješenje o usvajanju

privremene mjere po svom djelovanju i pravnim

posljedicama ne smije da bude identično s tužbenim

zahtjevom, jer bi se u takvom slučaju privremenom mjerom

prejudicirala odluka o tužbenom zahtjevu, a provođenje


66

takve privremene mjere imalo bi za posljedicu konačno

izvršenje sudske odluke.”

Vidi i tamo cit. presude: VsM Gzz-32/83 i Rev 458/83

od 6.10.1983. Sp-12/83-50

TRIVA, (01) “Iz odredbe st. 1. ovog člana ne

proizlazi jasno zaključak da se privremena mjera može

odrediti i nakon okončanja, npr. parničnog postupka

............. Takav ........... zaključak proizlazi jasno

iz odredbe čl. 263. ZIP, po kojoj se privremena mjera

može odrediti i nakon okončanja sudskog ili upravnog

postupka sve dok izvršenje ne bude provedeno.” (str. 406)

Postavlja se naime pitanje da li “uvjet” iz čl. 974.

PZ (“Prije pokretanja ili tijekom”) ostaje na snazi

unatoč dikcije “uz uvjete utvrđene propisima općeg

izvršnog postupka”, kada ZIP u čl. 372. uključuje i

“nakon okončanja tih postupaka”. Za žaliti je da

zakonodavac nije to jasnije izrazio.

Vidi 974-06-OPS Split -IX-I-R-29/90 od 25.05.1990.

Triva-Belajac-Dika, Sudsko izvršno pravo, str. 356.

Crnić, Izvršni postupak u praksi, str. 213, navodi u

napomeni, da se vidi primjer br. 79 do 93. Iz tih

primjera proizlazi velika šarolikost određivanja. Tako

npr. br. 79. “Ova privremena mjera traje......... dana,

računajući od dostave ovoga rješenja dužniku ..........”.

Br. 80: “Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnosti

odluke ......... ili do drugačije odluke suda ako se

promijene okolnosti zbog kojih je određena tako da ona

nije više potrebna.” Br. 81: “a privremena mjera traje do

drugačije odluke suda (čl. 272. st. 1. ZIP)”. U nekoliko

primjera: “Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti

odluke ........ ili do drugačije odluke suda, ako se

okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije ne

promijene tako da mjera više nije potrebna.”

PS H II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI-XI-R-I-

30/91-?6 od 16.3.1991.)

“Preinačava se točka III, točka IV i točka V. izreke

rješenja OPS Rijeka br. R-I-30/91 od 16. ožujka 1991. i

rješava.





67





Iz obrazloženja:

“Žalba je osnovana.

Ne odgovara duhu i smislu odredbe čl. 986. ZPUP


15. travnja 1991., nego uz obvezu vjerovnika da u roku od





izdane mjere.





Vidi 974-6: OPS Split -IX-I-R-29/90 od 25.05.1990.

Vidi: PS H II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI -

XI-R-I-30/91-?6 od 16.3.1991.). fusnota gore.

TS KP Rg-171/86

Status predlagatelja se ocjenjuje po pravu

pripadnosti broda npr. u pogledu da li je predlagatelj

brodar ili shipbroker, ali u pogledu da li su dati

zakonski uvjeti za izdavanje privremene mjere u pogledu

vjerojatnosti zahtjeva i opasnosti prosuđuju se po lex

fori.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

TS KP Rg-50/88

Predlagatelj koji je bio charterer po C/P,

sklopljenom s protustrankom, vlasnikom broda “Y”, podnio

je prijedlog za privremenu mjeru za zaustavljanje broda

“Y”. Brod “Y” trebao se je temeljem C/P prezentirati

predlagatelju u Suezu dne 6.3.1988., a u stvari brod “Y”

doplovio je u Koper za drugog charterera. Predlagatelj i

protustranka nisu raskinuli C/P. Predlagatelj je

čartrirao drugi brod pod slabijim uvjetima, te je uslijed

toga pretrpio štetu. Sud je izdao privremenu mjeru.

OPS Split XII-IR-27/84 od 2.3.1984., OPS Rijeka R-I-

17/85-25 od 18.1.1985. i VPS H Pž-532/85-2 od 2.4.1985.

Treba spomenuti da izraz “može” u st. VIII. ovog

rješenja nije u skladu s čl. 978. PZ, jer poslije

polaganja, u rješenju određenog iznosa na račun suda čl.


68

978/979 određuje da se MORA brod osloboditi, a ne da se

“može”.

JAKAŠA “Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi ne

predviđa situacije u kojima bi izvršni sud bio ovlašten

na određivanje privremenih mjera po službenoj dužnosti.

RUŠINOVIĆ: (b) Postoji međutim mogućnost da sud

osiguranja po službenoj dužnosti odredi zaustavljanje

broda (arg. iz čl. 2. st. 2. ZIP u vezi sa čl. 867. st.

5. ZPUP).

Okružni sud u Rijeci Gž-940/89 od 31.5.1989.

(Općinski sud Mali Lošinj I-2/89 od 5.1.1989.)

(Radilo se i o inozemnoj jahti. Vlasnik jahte fizička

inozemna osoba, bio je navodno vlasnik tvrtke T & TC. iz

T. u inozemstvu, koja je tvrtka dugovala domaćoj pravnoj

osobi Lit. 40,760.000.- Na prijedlog domaće pravne osobe,

Općinski je sud dopustio privremenu mjeru.)

“Ukida se Ist. rješenje i predmet upućuje OPS Rijeka

kao stvarno i mjesnom nadležnom.

Prema odredbi čl. 36. st. 1. toč. 1g Zakona o

redovnim sudovima (NN br. 32/88) u sporovima iz

međusobnih privrednih odnosa između inozemnih fizičkih i

pravnih osoba i domaćih pravnih osoba, za suđenje je

nadležan OPS.

Kako dakle konkretni spor ne spada u nadležnost

Općinskog suda, valjalo je uvaženjem žalbe predloženika

............ riješiti kao u izreci.”

DIKA: “U slučaju u kojem bi sud određivanja izvršenja

bio različit od suda provođenja izvršenja bilo bi

svrsishodno u postupku osiguranja na brodu privremenom

mjerom zaustavljanja i/ili čuvanja broda dopustiti tzv.

leteće osiguranje - sud koji bi dopustio privremenu mjeru

predao bi predlagaču rješenje o izvršenju i, eventualno,

druge spise, ovlašćujući ga da provođenje privremene

mjere zatraži od svakog stvarno nadležnog suda na čijem

se području brod zatekne (arg. iz čl. 70. ZIP-a). (str.

527)

TS KP Pg-369/87

“Predlogu tožnice se ugodi in se dovoli

začasna odredba

s prepovedujo dolžnikovemu dolžniku, to je

upravljalcu luke ali marine kamor bi vplula, se privezala

ali kako drugače mudila ladja - jahta “L”, luke

pripadnosti Gibraltar, last dolžnikov, dopustiti dolžniku


69

izplutje navedene jahte.

dolžnikov dolžnik je dolžan v ta namen zadržati

listine ladje, če pa mu jih dolžnik ne izroči obvestiti

pristojno luško kapitanijo, kateri se nalaga postopati po

čl. 890/I tč. 1. ZPNP,

ta začasna odredba traja do pravomočne rešitve te

zadeve najdalje pa eno leto od dneva izdaje, sme pa se

tudi podaljšati.”

Možda bi tekst takovog rješenja mogao glasiti kao

dolje ili slično:

Temeljem odredbe čl. 974. st. 1. u vezi sa čl. 975.

st. 6. PZ, a radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika

....... prema dužniku ............., u iznosu od

............. u što su uključene kamate, troškovi

parničnog i izvršnog postupaka, te postupka osiguranja

ODREĐUJE SE privremena mjera zaustavljanja broda

Zabranjuje se brodu XY, luke upisa .......... koji

vije zastavu države ................, odlazak iz luke u

kojoj se bude našao na teritorijalnom moru ili

unutrašnjim morskim vodama.

Poziva se Lučka Kapetanija na čijem se području nađe

brod, da brodu XY dužnika zzz oduzme isprave koje

odgovaraju hrvatskim ispravama: upisni list odnosno

brodsku svjedodžbu, popis posade i ispravu o sposobnosti

broda za plovidbu (čl. 887. st. 1. toč. 1. PZ).

Poziva se osoba ovlaštena da raspolaže s teretom koji

se nalazi na brodu XY da se prijavi sudu u roku od tri

dana, od dana zaustavljanja broda jer će u protivnom sud

toj osobi postaviti privremenog zastupnika (čl. 890. st.

1. PZ).

Dok se teret nalazi na brodu XY, brigu o čuvanju

tereta vodi zapovjednik broda (čl. 890. st. 2. PZ).

Privremenom mjerom zaustavljanja broda XY u luci

Rijeka ne dira se u prava i dužnosti stranaka koje

proizlaze iz Ugovora o prijevozu stvari (čl. 984. PZ).

Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za

vrijeme zaustavljanja broda XY u luci Rijeka, snosi

vlasnik broda ili brodar (čl. 983. st. 1. PZ).

Dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda xy u

luci Rijeka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog

postupka kojega je vjerovnik privremene mjere dužan

pokrenuti radi opravdanja privremene mjere u roku od 15

dana, kod nadležnog suda (čl. 981. st. 1. i 2. PZ).

Ukoliko predlagatelj u roku od 15 dana od dana


70

primitka ovog Rješenja ne dokaže da je pokrenuo parnični

postupak kod nadležnog suda radi opravdanja privremene

mjere, sud će, na prijedlog dužnika, ukinuti privremenu

mjeru (čl. 981. st. 3. PZ).

Sud može osloboditi brod zaustavljanja ako

protustranka položi na račun ovog suda kod Riječke banke

Rijeka br. ............. iznos od US$ ................

ili dade osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost u

visini svote tražbine za koje je dopušteno zaustavljanje,

uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge imovinske

vrijednosti raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika

(čl. 978. st. 1. PZ).

Utvrđuje se da je predlagatelj unaprijed iskazao da

je voljan prihvatiti i garanciju “P & I” kluba, ukoliko

je dužnik ponudi.

Sud će ukinuti dopušteno zaustavljanje ako dužnik

dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno

osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost za istu

tražbinu a za istog vjerovnika, uz uvjet da osiguranje

ili druga imovinska vrijednost odgovara uvjetima iz toč.

VII ovog Rješenja i da država na čijem je području

osiguranje ili druga imovinska korist dana, postupa na

jednak prema osiguranjima i drugim imovinskim

vrijednostima koji su položeni na području SFRJ (čl. 979.

PZ).

Sud će obustaviti osiguranja i dopuštenu privremenu

mjeru ukinuti ako dužnik položi sudu svotu tražbine koja

se osigurava s kamatama i troškovima, ili ako dužnik

učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja

Rješenja već bila naplaćena tražbina ili dovoljno

osigurano, ili ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina

nije nastala ili da je prestalo (čl. 982. u vezi čl. 971.

st. 3. toč. 1 - 3 PZ).

Davanje osiguranja i druge imovinske vrijednosti ne

znači priznanje odgovornosti za tražbinu za koja je

osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana, niti

odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti (čl.

980. PZ).

Poziva se dužnik zzz da u roku od tri dana postavi

punomoćnika za primanje pismena u R. Hrvatskoj, jer će u

protivnom sud o trošku dužnika - protustranke postaviti

protustranci privremenog zastupnika ovlaštenog za

primanje pismena (čl. 146. ZPP u vezi čl. 14. ZIP-a i u

vezi s čl. 867. st. 5. PZ).” 2.

Poziva se stvarno nadležan sud na čijem se području

nađe brod XY, da na osnovu prijedloga vjerovnika, provede

izvršenje.


71

VUJOVIĆ: “Budući da izdavanje privremenih mjera

zaustavljanja broda naročito inozemne zastave nema svrhe

nakon što je on isplovio iz luke, a radi se o graničnim

slučajevima, gdje postoji dilema o tome treba li izdati

mjeru ili ne, uputnije je izdati nego odbiti zahtjev za

izdavanje dozvole privremene mjere, ovo iz razloga što

privremene mjere zaustavljanja brodova ne prejudiciraju

nijedno međusobno pravo stranaka (ne diraju u prava

stranaka iz obligacionog odnosa) ...... Nadalje aktivira

se jurisdikcija domaćih sudova po forumu imovine iz čl.

58. ZPP, što pruža šansu i brodaru da brod isplovi.

Kaucija odnosno garancija stvara sigurnost vjerovnika dok

spor traje i u slučaju opravdanosti tužbenog zahtjeva

tražbina vjerovnika se namiruje iz depozita dužnika

(uračunavanjem radi isplate tj. solvendi causa) tj. do

visine osnovanosti zahtjeva.” str. 14.; Vidi odluku VPS H

II-Pž-1285/87-2 od 11.08.1987.

(45)Vidi brod CHAMPION/ odluke VPS H II-PS-1383/87-2

od 25.05.87; Pž-1285/87-2 od 11.08.87; Brod CHALANGER;

PSH Pž-163/92 od 14.2.92; Pž-3675/92 od 28.12.92;

Vujović/ Str. 14.; PSH Pž-834/93 od 20.04.93. itd.

(46)TRIVA

«(07) Ni ovaj zakon ni Zakon o izvršnoma postupku

nemaju posebnih propisa o pravnim posljedicmaa kršenja

izrečenih privremenih mjera osiguranja, pa zaključke o

njima treba izvoditi u osloncu na opća načela pravnog

sistema. - Propuštanje odredjenih aktivnosti ....moći

će se sankcionirati uz odgovarajuću primjenu odredaba o

prisiinGtt Izvršenju obveze na radnju čl. 224 i^ 225.ZIP-

a,- izvršni dužnik ili treći koji prekrši privremenu

mjeru bit če odgovoran za štetu koju izvršni vjerovnik

pretrpi - čl. 154 ZOO - Umišljeno postupanje dužnika i

njegovih pomagača protivno izrečenim privremenim mjerana

radja i krivičnopravnu odgovornost - čl. 149 KZH; čl. 24

KZJ.» str.407

(47)Privreda i pravo, 1990, 11-12, str.822

(48)Vidi: Ilešič i dr., Mednarodno zasebno pravo,

1983 str. 43., čl. 24

" Cesija pomeni spremembo subjektov obilgacijskega

razmerja.... Cessio je namreč akcesorni pravni posel,

odvisen od obstoja terjatve. Nova terjatev je vsebinsko

enaka prejšnji. Čeprav je sicer cesija samostojen pravni

posel med cedentom in cesionarjem, je treba ob presoji

razmerja upoštevati razmerje med cedentom in cessusom ter

zagotoviti odstopljenemu dolžniku enak pravni položaj

kakršnega je imel pred odstopom.

ZMZP izhaja iz spoznaje da imamo pri cesiji već


72

statutov, da torej sama cesija lahko sodi pod drugo

pravo, kakor terjatev, ki se prenaša.......•,..učinki

cesije proti dolžniku ki pri tem aktu ni sodeloval,

presojajo po pravu odstopljene terjatve. Po lex causae je

tedaj treba presojat zlasti dopustnost odstopa, njegov

način, učinek plačila cedentu pred obvestilom o odstopu,

dolžnikove ugovore ter akcesorne terjatve».

(49)Perović-Stojanovic, Komentar^ str. 993: ".....

propuštanje da izvrši ovu dužnost ( obavjest) ima za

posledicu da, ukoliko dužnik ispuni svoju obavezu prema

ustupiocu, to će biti punovažno i dovešće do prestanka

njegove obaveze....•.Pomenimo uzgred da, u ovakvom

slučaju, ustupilac prima isplatu potraživanja od dužnika

u svoje ime ali za račun prijemnika, tako da je dužan da

primljenu isplatu preda njemu."

(5O)VSH GS-1627/72 od 20.4.1972 : Okolnost da cedent

nije obavjestio cessusa o cesiji, nema za posljedicu

pravnu nevaljanost cesije ( pregled VSH, 2/73 str. 10)

jednako VGS, Sl. 1471/71 PiP, 5/72, str. 47. ( citirano

prema: Pregled sodne prakse in literature : Obligacijska

ramerja, splošni del, Ljubljana 1987, str. 504)

(51)Tribunale di Genova 22.03.1994, Dir.mar. 1994,

531:

"E legitimo il sequestro dl una nave a garanzia di un

credito nel confronti di una societa, che di tale nave

figura come "registered owner" nel Lloyd's Register of

Ships, ove non venga fornita la prova documentale della

appartenenza ad altro soggetto." (1) ------- <1) vidi

notu str.531, 532.


73

Čl.975

(1) PRIVREMENA MJERA ZAUSTAVLJANJA BRODA PROVODI SE

NA TEMELJU ZABRANE ODLASKABRODA IZ LUKE.

Zaustavljanje broda je najčešći slučaj donašanja

privremenih mjera. U praksi se ista donaša, od strane

suca pojedinca, skoro uvijek, bez prethodnog ročišta.

Rješenje se dostavlja Lučkoj Kapetaniji, obično u dva

primjerka, sa nalogom, da Lučka Kapetanija, službeno

preda jedan primjerak zapovjedniku zaustavljenog broda i

da dostavnicu o tome, potpisanu, vrati sudu.

Obzirom da temeljem čl. 985 u vezi sa čl. 887 PZ-a,

treba izvršiti odredjene radnje, to sud u rješenju o

privremenoj mjeri nalaže Lučkoj Kapetaniji da postupi po

čl. 985 i 887.

(vidi čl. 985).

Činjenica je medjutim da je bilo već nekoliko

slučajeva da su brodovi kojima je uredno dostavljena

privremena mjera zabrane odlaska iz luke,

jednostavno isplovili sa sidrišta, a čak i iz luke

(veza). U praksi nije nadjeno rješenje za sprečavanje

takovih slučajeva. Privremena mjera, ako sadrži i

"čuvanje", mogla bi se u praksi nekako provesti na način

da se posadi oduzmu pomorske knjižice i/ili putne

isprave, ili oboje, zajedno sa brodskim dokumentima.

Moglo bi se takodjer ostaviti na brodu samo potrebni

minimalni broj posade, a ostatak posade smjestiti u hotel

dok traje privremena mjera. Ovo potonje predstavlja i

trošak, koji može biti dosta visok.

U sudskoj praksi bilo je lutanja u pravcu što se

podrazumijeva pod lukom, pa je tako bilo slučajeva da je

sud smatrao da brodogradilište nije luka, i da se ne može

zabraniti odlazak jer će to smetati brodogradilištu.

Vidi i komentar uz čl. 985.

Vidi i odluke za brod CHALANGER u čl. 974.

------------------------

(1) ZPUP čl. 980: "Privremena mjera zaustavljanja

broda sastoji se u zabrani odlaska broda iz luke odnosno

pristaništa."


2

Čl.976

1) PRIVREMENO ZAUSTAVLJANJE BRODA MOŽE SE ODREDITI

SAMO ZA TRAŽBINE iz ČLANKA 878. STAVKA 1. i 2.

OVOGA ZAKONA.

(2)ODREDBE O OGRANIČAVANJU PRIVREMENOG ZAUSTAVLJANJA

BRODA SAMO ZA TRAŽBINE IZ STAVKA 1, OVOGA ČLANKA

PRIMJENJUJE SE NA STRANE BRODOVE SAMO AKO IZMEDJU DRŽAVE

ČiJU ZASTAVU STRANI BROD VIJE. I REPUBLIKE HRVATSKE

POSTOJI UZAJAMNOST. 1

STAV 1.

U st.1. određeno je da se "privremeno zaustavljanje

broda može dozvoliti samo za tražbine iz čl. 878 st,1. i

2. ovoga Zakona".

Propis se dakle odnosi na zaustavljanje.

Tekst čl. 976 PZ. govori samo o zaustavljanju, pa bi

u vezi sa čl. 878 trebalo eventualno tumačiti isti u

pravcu da se odnosi isključivo na ostale privremene

mjere. Ipak mislim da to nije bila intencija zakonodavca.

Čl.878. st.1. odnosi se na "tražbine osigurane

založnim pravom na “brodu". Založna prava su propisana u

čl. 234 do 249 (hipoteka) i čl. 250 do 266 (privilegiji).

Privilegiji na osnovu propisa čl. 250 su:

"Pomorski privilegiji postoje za:

1). sudske troškove učinjene u zajedničkom interesu

svih vjerovnika u postupku ovrhe ili osiguranja kako bi

se sačuvao brod ili kako bi se provela prodaja te

troškove čuvanja i nadzora od ulaska broda u posljednju

luku, lučke naknade i naknade za usluge službe sigurnosti

plovidbe: troškove peljarenja; tražbine s osnove

doprinosa za socijalno osiguranje; tražbine nadležnog

tijela za naredjeno i izvrSeno vadjenje ili uklanjanje

podrtine;

2). tražbine s osnove plaće zapovjednika i ostalih

članova posade broda;

3) . tražbine s osnove nagrade za spašavanje na moru

te doprinosa broda u zajedničku havariju;

4). tražbine s osnova naknade štete zbog sudara

brodova ili drugih nezgoda plovidbe te naknade štete

napravama luka, dokova i plovnih putova; tražbine s

osnove naknade štete zbog gubitka ili oštečenja tereta i


3

prtljage;

5). tražbine iz ugovora ili poslova što ih je

zapovjednik, izvan sjedišta brodara, na temelju svoga

zakonskog ovlaštenja, sklopio odnosno obavio za

stvarne potrebe da se brod očuva ili da se nastavi

putovanje, bez obzira na to je li zapovjednik istovremeno

i vlasnik ili suvlasnik broda.

Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i za

kamate."

Čl. 878. PZ. glasi;

“Odredbe općeg izvršnog postupka o ograničenju

izvršenja ne primjenjuju se ako se izvršenje provodi

radi ostvarenja tražbine osigurane založnim pravom na

brodu.

Odredbe općeg izvršnog postupka o ograničenju

izvršenja ne primjenjuju se na izvršenje prodajom broda

ni ako se izvršenje traži radi namirenja tražbine

koja proizlazi iz:

1.štete prouzročene sudarom broda na kojem je provodi

izvršenje ili štete prouzročene brodom na koji drugi

način

2.smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom na

kojem se provodi izvršenje ili koje su nastale zbog

iskorištavanja tog broda,

3. spašavanja,

4. ugovora o iskorištavanju broda koji je predmet

izvršenja,

5. zajedničke havarije

6. peljarenja

7. ospkrbe broda koji je predmet izvršenja radi

njegova održavanja ili iskorištavanja

8. gradnje, preinake, popravka, opreme ili dokovanja

broda koji je predroet izvršenja,

9. prava posade broda po osnovi rada

lO.izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj,

naručitelj ili agent za račun broda, odnosno vlasnika

broda ili brodara, a u vezi s brodom.”

Izgleda prema tome da donekle postoji prekrivanje

privilegija i tražbina iz čl. 878. No privilegiji imaju

izvjestan drugi tretman u pogledu zastare i očuvanja

istih na snazi.

Naš zakonodavac je u čl. 878 st.2.PZ, po mom

mišljenju, zapravo naveo niz tražbina, specificirajući

ih, a one su zapravo već uključene, u općeniti izraz:


4

privilegije (usporedi čl. 878 sa čl. 250 PZ) . Tako na

pr. štete iz sudara, spašavanja, smrti ili tjelesne

ozljede, zajedničke havarije, opskrbe broda, itd. Ukoliko

to nabrajanje iz st.2. nije ponavljanje nekih privilegija

navedenih u čl. 250 PZ~a, onda bi trebalo uzeti da se

izraz "tražbine osigurane založnim pravom" odnose samo

na hipoteke. Komentarske bilješke uz biv. ZPUP uz čl.

877, (sada čl. 878) upućuju na zakonska založna prava (

čl. 216 - 238 ZPUP-a) pa bi se možda iz toga moglo

zaključiti da se izraz «tražbine osigurane založnim

pravom" odnosi i na privilegije, a to onda otežava

razumijevanje značenja st.1. i 2. čl. 878. Medjutim

privilegije i hipoteke spomenuti su u čl. 977.st.1. PZ-a.

Analizirajući čl. 878 PZ, dolazimo do zaključka da se

st.1. odnosi na " tražbine osigurane založnim pravom»,

pa kada povežemo taj propis sa čl. 991. st.1. toč. 2,

moramo zaključiti da se na strani brod, koji NE vije

zastavu države ugovornice Konvencije 1952, može

primjeniti po čl. 8. konvencije ili samu konvenciju,

dakle i pomorske tražbine iz čl. 1. Konvencije, ili se

može primeniti lex fori, dakle PZ, koji upućuje u čl.

976. st.1. na čl. 878. Kako čl. 878 st.1. upućuje

na tražbine osigurane založnim pravom t.j. na

privilegije i hipoteke, mora se po čl. 991 primjeniti

pravo države čiju državnu pripadnost brod ima, a to znači

ili a). zakon te države ili b). ako je ta država država

ugovornica Konvencije o hipotekama i privilegijama iz

1926, 1967 ili 1993, jedna od tih konvencija.

STAV 2.

Propisuje se ograničenje u slučaju uzajamnosti

(reciprociteta).

Očito je da se propis ne odnosi na brodove koji viju

zastavu države ugovornice Konvencije o zaustavljanju,

1952.

U praksi sam naišao samo na jedno rješenje koje se

je pozivalo na Konvenciju, kao na osnov za zaustavljanje.

Rješenja su tu i tamo spominjala Konvenciju, ali osnov

je prije bio uvijek ZPUP ili čak ZIP.

U stvari izmedju Konvencije i PZ postoje razlike u

pogledu tražbina na osnovu kojih brod može biti

zaustavljen i te razlike nisu male.

Usporedimo li tekst čl. 878 st.2. sa Konvencijom vide

se odmah izvjesne razlike:


5

KONVENCIJA 1952

Čl.1.

«U ovoj Konvenciji slijedeći izrazi imat će niže dano

značenje:

a).šteta uzrokovana od strane broda sudarom ili kojim

drugim načinom;

b).gubitka ljudskih života ili tjelesnih ozljeda

uzrokovanih od strane broda ili nastalih u vezi s

iskorištavanjem broda;

c).pružanja pomoći i spasavanja;

d).ugovora o iskorištavanju ili zakupu broda, bilo

putem brodarskog ugovora ili na neki drugi način;

e).ugovora o prijevozu robe brodom, na osnovi

brodarskog ugovora, teretnice ili na neki drugi način;

f).gubitka ili oštećenja robe i prtljaga koji se

prevoze brodom;

g).zajedničke havarije;

h).pomorskog zajma;

i).tegljenja;

j).pilotaže;

k).dobave brodu proizvoda ili materijala, gdje god

ona bila izvršena, u svrhu iskorištavanja ili uzdržavanja

broda;

1).gradnje, popravka i1i opremanja broda i naknade za

dokovanje;

m).plaće zapovjednika broda, časnika ili posade;

n).izdataka zapovjednika broda i izdataka krcatelja,

naručitelja prijevoza u brodarskom ugovoru ili agenata

za račun broda ili njegova vlasnika;

o).sporova o vlasništvu broda;

p).sporova o suvlasništvu, posjedu, iskorištavanju

ili o pravima na plodove iskorištavanja broda u

suvlasništvu;

q).pomorskih hipoteka i motgagea.»

Nije na odmet usporediti i sa čl. 250 PZ. gore.

Mislim da treba ovdje spomenuti i činjenicu da čl.

878 u st.1. i čl. 977 u st.1. navode kao osnov za

privremenu mjeru založna prava

O tome kod čl. 977 i pod 974.06 - C.

Čl. 976 u st.2, kaže da se odredba o ograničavanju

privremenog zaustavljanja broda primjenjuje na strane

brodove samo ako izmedju države čiju zastavu strani brod

vije i Republike Hrvatske, postoji uzajamnost.


6

Republika Hrvatska je ratificirala Medjunarodnu

Konvenciju 1952, pa je vezana njenim odredbama, a

temeljem čl. 134 Ustava sudovi direktno primjenjuju tu

konvenciju, a ne putem propisa sadržanih u PZ-u.

Postavlja se pitanje da li sud mora primjeniti

konvenciju ili može prosudjivati da li zemlja zastave

broda primjenjuje konvenciju t.j. da li postoji faktični

resiprocitet? Mislim da kod konvencije koja je na snazi

sud bi mogao ocjenjivati reciprocitet samo onda ako bi

imao dokaze da ta druga zemlja ne primjenjuje konvenciju

u slučaju hrvatskog broda. Prepustiti naime ocjenu sudu,

a kod duha Zakona o rješavanju sukoba zakona (ZRSZ),

značilo bi da bi sud morao tražiti informaciju u smislu

zakonskih propisa od naših nadležnih organa a to dovodi

do vrlo dugih rokova, dok je izdavanje privremene mjere,

i uopće izvršni postupak, hitan (čl. 10 st.1. ZIP-a).

VUJOVIĆ smatra da postoji pretpostavka reciprociteta.

Što se tiče država nečlanica, osnov je reciprocitet, a

dokazivanje da ga nema je na onome koji to tvrdi.4

Ako nema faktične uzajamnosti, privremena mjera moći

će se donijeti i za one tražbine koje nisu pomorske

tražbine.5

Važno je istaknuti da se konvencija odnosi samo na

zaustavljanje broda. 6

Kada dolazi do primjene konvencija, ne dolazi do

primjene, u tom pravcu, domaće pravo. 7

Upozoravam na mišljenje Dike, gdje veli:

" Konvencija se, pojednostavljeno rečeno, odnosi na

zaustavljanje brodova neke od država ugovornica na

području bilo koje države ugovornice, osim brodova koji

viju zastavu države zaustavljanja kada je

zaustavljanje zahtijevala osoba koja ima uobičajeno

boravište ili glavno mjesto poslovanja u toj državi, i

to samo s obzirom na tzv. pomorske zahtjeve

(potraživanja). str. 522 i sl."

O tome vidi kod Konvencije 1952, čl.8, jer u

talijanskoj doktrini postoji i drugačije mišljenje, preko

kojega se ne može tek olako preći.

Sistem privremenih mjera zaustavljanja brodova,

razlikuje se ako se radi o postupku prodaje ili predaje,

kada se to izvršenje može provesti za svaku tražbinu koja

je izvršiva.8


7

Vidi i Konvenciju 1952, čl.l. i čl.8.

Izgleda prema tome da primjenom gornjih načela, u

slučaju broda koji vije zastavu države NE-ugovornice,

postoje slijedeće varijante:

-a). po čl.8. Konvencije 1952 primjeniti konvenciju 9

-b). ako NE postoji reciprocitet, po Čl. 976 st.2.

PZ primjenltl ZIP

-c). ako POSTOJI reciprocitet :

aa). po Čl.8. Konvencije 1952 primjeniti konvenciju,

bb) . primjeniti čl. 878. st. 112. PZ, međutim može

se pojaviti problem ako privilegiji tog stranog broda

(čl.991 PZ) po zakonu zemlje broda ili Konvenciji 1926

ili 1967 (ako je jednu od njih ratificirala i primjenjuje

država zastave broda) sadrži razlike prema popisu u čl.

878 st.2. PZ.

U pogledu broda koji ne vije zastavu države

ugovornice, a obzirom da čl. 976. st.2. PZ predviđa

alternativu između primjene PZ ili ZIP-a, ukoliko se ne

utvrdi nepostojanje uzajamnosti, potrebno je analizirati

čl.8. Konvenclje i ovaj čl. PZ. Naime, Čl,8. st.2.

Konvencije dajući mogućnost primjene Konvencije ili lex

fori, nije odredio da li se taj izbor koristi od slučaja

do slučaja od strane suda, ili to odreduje lex fori.

Mislim da bi to trebao određivati postupovni lex fori,

međutim ovaj čl. 976. st.2. to zapravo određuje ali samo

u pogledu izbora između PZ i ZIP-a, a ne u vezi sa

Konvencijom. Moj je utisak, da bi u slučaju da sud

utvrdi da postoji uzajamnost temeljem čl.8. st. 2.

Konvencije, trebao primjeniti čl.l. Konvencije (a izgleda

i ostale propise Konvencije, na pr. problem vjerojatnosti

postojanja opanosti, kojeg Konvencija ne traži i sl. 10, radi jednoobraznosti u svjetskim razmjerima. Iako

dakle očito postoje razlike između čl.l. Konvencije i čl.

878. PZ, bilo bi pravilnije primjeniti Konvenciju. Jasno

da u slučaju da sud utvrdi nepostojanje uzajamnosti,

treba primjeniti ZIP.

Vidi čl. 8. Konvencije.

-------------------ooooooooooo------------------

OPS Rijeka XI-R-I-22/93 od 19.03.1993.

CROATIA DD Split c/a FLORIJANA MARITIME; “FLORIJANA”

----

PS H II-Pž-834/93 od 20.10.1993.

“Ukida se rješenje OPS Rijeka broj R-I-22/93-2 od


8

19.03.1993. ............”

Vjerovnik ......... je kao osiguratelj tereta

........... isplatio osigurninu ........... pa mu je

primatelj tereta ............ izdao dvije cesione isprave

..............

Iz obrazloženja:

“... obje teretnice su vrijednosni papiri “po

naredbi” /To the order/ ........ Točno je da se iz njih

ne vidi da bi bile indosirane na TRANSADRIJU Rijeka, ali

s obzirom da Transadrija raspolaže s ispravama “bez

zapreke” za obje teretnice vojuje presumpcija da je on

primatelj legitimiran zahtijevati naknadu štete. Cesiona

isprava dokazuje da je to potraživanje ustupljeno

vjerovniku. Vjerovnik je učinio vjerojatnim svoje

potraživanje, a budući da se radi o brodu strane zastave

presumira se i element opasnosti.

........... ne bi bilo zapreka za određivanje

privremene mjere za ovo novčano potraživanje vjerovnika

koje predstavlja privilegiranu pomorsku tražbinu u smislu

odredbe čl. 877. st. 3. ZPUP-a..........”

-------------------ooooooooooo------------------

OPS Rijeka XI-RI-54/93 od 13.05.1993.

“Odbija se prijedlog ............”

----

PS H-II-Pž-1518/93 od 24.06.1993.

“Žalba predlagatelja se odbija kao neosnovana i

potvrđuje pobijano rješenje OPS Rijeka br. RI-54/93 od

13. svibnja 1993.”

Iz obrazloženja:

“Sporno je da li se može zaustaviti brod na temelju

isprave bez zapreke u kojem (ispravno bi bilo “u kojoj”

Đ.I.) nije naznačen broj i datum teretnice u slučaju kad

je teretnica izdana po naredbi a ne vidi se tko je

indosirao i tko je indosant i indosatar na strani

primaoca tereta.

. . .

Po pravnom stajalištu ovog drugostepenog suda,

isprava “bez zapreke” pored podataka navedenih u čl. 506.

ZPUP-a mora da sadrži još i broj i datum teretnice. Tek

tada stranka može preuzeti robu uz predočenje te isprave

bez zapreke ispod čekrka broda. Ovo zbog toga što se

preuzimanje ispod čekrka ima vršiti u smislu uvjeta

teretnice /napominje se da na obrascu isprave bez zapreke

- list 9 i 10 postoje rubrike za broj i datum teretnice

ali ih brodar ovdje nije ispunio/.”


9

Bilješka: Čl. 506. ZPUP (524. PZ) ne govori o ispravi

“bez zapreke” već o teretnici. Nije jasno na osnovu kojeg

ovlaštenja sud može propise o teretnici primijeniti i na

ispravu “bez zapreke”. Isprava “bez zapreke” nije isprava

iz ugovora o prijevozu, jer nju izdaje najčešće agent i

adresirana je na skladištara. U stvari ta isprava je

uputnica kojom agent ovlašćuje skladištara da robu preda

trećemu. Kada bi skladištari postupali u smislu odredaba

ZOO i izdavali ispravu “skladišnicu” agent bi skladišnicu

prenio na primateljima.

Primatelj ne preuzima teret ispod čekrka na osnovu

isprave “bez zapreke”, već na osnovu teretnice, koju mora

predati brodaru. (čl. 531. i 533. st. 2. ZPUP - 540. i

541. PZ).

Ako brodar nije ispunio podatke u ispravi “bez

zapreke”, to treba tumačiti na njegovu štetu a ne na

štetu primatelja, jer je ta isprava sačinjena od strane

brodara.

Za aktivnu legitimaciju je bitno tko je faktično

primio teret, a ne podatak o broju i datumu teretnice u

ispravi “bez zapreke”. “Isprava “bez zapreke” je dakle

dokaz da je primalac prema brodaru ispunio sve obaveze, i

da mu je zapovjednik broda, odnosno čuvar tereta, ako je

teret smješten u skladište, dužan izdati teret bez

postavljanja bilo kakovih uvjeta.” (Badovinac, Ugovori

..., str. 129).

Mislim da se, u principu, ne može dobiti BEZ ZAPREKE,

ako se ne preda teretnica agentu broda.

Odluka nije spomenula da li je iz police osiguranja

koja se nalazi u spisu također vidljivo o kojoj se

teretnici radi.

Mislim da je sud trebao radi utvrđivanja materijalne

istine, zahtijevati i saslušanje svjedoka jer dokazi nisu

ograničeni. Trebalo je npr. saslušati agenta, koji je

izdao takav BEZ ZAPREKE i eventualno skladištara, koji je

izdao robu, na osnovu takove BEZ ZAPREKE. Zanimljivo je

da takova BEZ ZAPREKE zadovoljava skladištara, što je

činjenica, ali ne sud.

Usput se napominje da je predloženik sa Malte, ali

nije navedeno da li i brod nosi maltešku zastavu. Malta

nije ratificirala Konvenciju 1952. Prema tome R. Hrvatska

nije vezana propisima konvencije. Čini se da sudovi ne

primjenjuju konzekvento primjenu internog prava u

slučajevima kada Hrvatska nije vezana reciprocitetom.11

Možda bi i u postupku privremenih mjera bilo korisno

dopustiti reviziju.

-------------------ooooooooooo------------------


10

OPS RIJEKA R-1-6/93 od 02.02.1993. - - BRODOREMONT

c/a 1). Dalmatinska plovidba, 2). VALE SHIPPING CO. iz

Saint Vincent i 3). D.P. Shipping Co., Panama, “VALE” ex

“GRADINA”

“Odbija se prijedlog................

_ _ _

PS H II-Pž-559/93-2 od 16.03.1993.

“Odbija se žalba...............”

Iz obrazloženja:

“Iz upisnika pomorskih brodova vidi se da je vlasnik

broda GRADINA, D.P. Shipping Co., Ltd., Panama i to na

temelju ugovora od 12.02.1991. g., pa je na temelju

ugovora od 01.07.1991. g. o najmu broda zaključenom

između Dalmatinske plovidbe Vela Luka i D.P. Shipping Co.

Ltd., Panama, Dalmatinska plovidba brodar toga broda i

kao takav upisana u upisnik pomorskih brodova.

...

.... ovaj IIst. sud utvrdio je slijedeće:

Najprije je Dalmatinska plovidba ........... ugovorom

od 12.02.1992. ............ prodala svoj brod GRADINU

panamskoj tvrtki D.P. Shipping Co. Ltd., Panama kao

kupcu.

Nakon toga je između “Brodoremonta” Split 12.03.1992.

g. sa Dalmatinskom plovidbom .... Dakle sa nevlasnikom

zaključen ugovor o popravku brodova između ostalog i

broda GRADINA.

Konačno iz računa se vidi da su popravci brodova

izvršeni u 1992. g. a prijedlog za izdavanje privremene

mjere zaustavljanjem broda GRADINA odnosno VALE podnesen

je sudu 02.02.1993. g.

...

Ovdje se može konstatirati da je vjerovnik učinio

vjerojatnim postojanje svoga potraživanja prema

Dalmatinskoj plovidbi ...... za brod GRADINA popravljen u

brodogradilištu BRODOREMONT ........, međutim taj

elemenat sam po sebi još uvijek nije dovoljan jer je

potrebno da je brod iz koga se traži zaustavljanje i

potencijalno namirenje ujedno i vlasništvo dužnika -

predloženika.

Kako se ovdje ... vidi Dalmatinska plovidba već u

vrijeme naručivanja popravka broda nije bila vlasnik

broda GRADINA odnosno VALE jer je taj brod već u momentu

nastanka tražbine, dakle sklapanja ugovora o popravku u

3. mjesecu 1992. g. bio u vlasništvu panamske tvrtke D.P.

Shipping Co., Panama.

Prema tome nije ispunjen već taj uvjet iz čl. 979.


11

st. 1. ZPUP, da će se brod čije se zaustavljanje traži

otuđiti od strane dužnika jer se otuđiti ne može kad već

nije ni njegovo vlasništvo bio u momentu nastanka

obaveze. Dakle, već zato nije osnovano zahtijevanje

predložene privremene mjere protiv Dalmatinske plovidbe

iz Vele Luke.

Pogrešno je pozivanje predlagatelja i na odredbu

članka 982. st. 1. ZPUP to iz razloga što usluga nije

pružena vlasniku pomorskog broda GRADINA već njegovom

unajmitelju, dakle nema pravo vjerovnik tražiti namirenje

iz tuđeg broda iz broda GRADINE odnosno VALE za namirenje

svoje vjerojatne tražbine za izvršeni popravak toga

broda.

Što se tiče 2.- i 3.- predloženika ..... s njima,

....... nije predlagatelj u obvezno pravnom odnosu i za

njih je ovo potraživanje vjerovnika res inter alios acta

i njih se ova tražbina vjerovnika ne tiče.”

Bilješka: Popravak broda je naveden u čl. 877. st. 3.

br. 8. kao tražbina. IIst. odluka utvrđuje da je dužnik

bio “unajmitelj” (izraz nepoznat ZPUP-u), no čl. 982.

ZPUP-a govori o zakupcu ili naručitelju, a to je baš

“unajmitelj”. Dakle, po čl. 982. st. 2. može se

zaustaviti “.... brod vlasnika ili brodara ako sam

odgovara .... može se zaustaviti taj brod ............”

Vidi dalja razmatranja uz čl. 977. PZ (biv. čl. 982.

ZPUP).

-------------------ooooooooooo------------------

OPS Split R-33/93-2 od 1. lipnja 1993.

INTEREUROPA c/a RENZLOR SECURITIES Corp.; “VICKO”

_ _ _

PS H II-Pž-1593/93-2 od 24. lipnja 1993.

“Odbija se žalba... i potvrđuje rješenje OPS Split

............”

Iz obrazloženja:

“OPS Split odbio je prijedlog ... iz dva razloga:

prvo što tužitelj kao plovidbeni agent nije opravdao

svoju aktivnu legitimaciju ................ Osim toga

novčana potraživanja ............ nisu pomorske tražbine

u smislu čl. 877. st. 3. preuzetog ZPUP-a (878. PZ -

Đ.I.)

...

..... pravilno je prvostupanjski sud uzeo da

predlagateljevo potraživanje od 3% vozarine kod usluge


12

sklapanja ugovora o prijevozu i 3% od prekostojnica ne

predstavlja pomorsku tražbinu ................... i

ostale usluge također nisu pomorska tražbina

.................. to su tražbine koje nisu taksativno

navedene kao pomorske tražbine po čl. 877. st. 2. i 3.

ZPUP-a.”

Bilješka: Niti I. st. niti II. st. sud nisu uopće

utvrđivali da li između R. Hrvatske i države čiju zastavu

brod vije postoji uzajamnost ili ne, jer se prema čl.

976. st. 2. PZ, ako nema uzajamnosti, brod može

zaustaviti i za potraživanja koja nisu pomorska iz čl.

878. PZ.12

Zanimljivo je pak da je IIst. sud u predmetu PS H II-

Pž-398/90-2 od 06.03.1990., UPP 1-2 (129-130), 143,

naveo:

“...... zaustavljanje broda može se odrediti i radi

osiguranja drugih, a ne samo tzv. “pomorskih tražbina”

predviđenih u čl. 877. st. 2. i 3., (ZPUP) u slučaju ako

između država čiju zastavu strani brod vije i SFRJ ne

postoji uzajamnost (čl. 981. st. 2. ZPUP). Kod činjenice

da Austrija nije potpisnik Konvencije, što navodi i sam

dužnik u žalbi, te da između SFRJ i Austrije ne postoji

faktična uzajamnost, to je bilo osnova da se privremena

mjera dopusti i radi ostvarenja novčanog potraživanja

koje se temelji na ugovoru o prodaji jahte.”

U doktrini pak se stoji na stajalištu:

VUJOVIĆ " U razrešavanju specifičnih odnosa s

elementom inostranosti pored kolizionih normi iz

Devetog dijela ZPUP-a (čl.99^» i sl.) potrebno je

imati pred očima i odredbe Zakona o rješavanju sukoba

zakona (Sl.l.SFRJ 43/82). Tako, na pr. odredbe čl. 82 i

83 toga zakona se primjenjuju u slučajevima odred-jivanja

privremenih mjera iz čl.979 ZPUP o uzajamnosti iz

odredbi čl.981 st.2. i čl.984 st.1.toč.2.ZPUP

tj. pretpostavljanje uzajamnosti, koja može biti i

faktična( ali i ne mora)."

" Za privremenu mjeru osiguranja zaustavljanja broda

potrebni su uvjeti iz čl. 981.ZPUP-a. To je blanketna

norma koja upućuje na sadržaj odredbi cl.877.st.2 i

3 ZPUP-a. Tu sada dolazimo do pojma "tražbina"

sadržajno pomorska tražbina. No obzirom na odredbe st.2.

čl.981 ZPUP-a nužno se mora imati u vidu dvije situacije.

U jednoj se radi o odnosima sa brodovima strane zastave

čije su države potpisnice Konvencije iz 1952. Tu je


13

uzajamnost doduše pre-tpostavljena po kolizionim

normama našeg prava. Kada se strana potpisnica

konvencije drži konvencije, držaće se i naša sudska

praksa konvencije."(str. 11)

"U protivnom ako ona ne slijeđi konvenciju neće je

slijediti ni naši sudovi.»

VUJOVIĆ, str. 6. "Tako na primjer, odredbe Članova 82

i 83 toga zakona (Zakon o rješavanju sukoba zako-na,

Sl.l. SFRJ broj 43/82) se primijenjuju u

slučajevima odredjivanja privremenih mjera iz člana 979

ZPUP o uzajamnosti iz odredbi članova 981-stav 2 i člana

984. stav 1. točka 2. ZPUP tj. pretpostavljanju

uzajamnosti, koja može biti i faktična ( ali ne mora)." i

VUJOVIĆ:" str. 12:" Druga je situacija s nečlanicama

konvencije, tu je situacija na bazi čistog

reciprociteta, jer drugih sredstava nema. Teret

dokaza je na onome ko osporava da nema reciprociteta. No

svaki pojedini slučaj treba razmotriti prvo s aspekta

konvencionog prava , tj. da li se radi o članici ili ne,

a potom imajući u vidu sve konkretne okolnosti slučaja

uključujući i upit putem nadležnog organa po č1.222.

ZPP i po čl. 13 ZSZ (Sl.l.SFRJ ^3/82) kad je u pitanju

nepoznato strano pravo ili strana sudska praksa........ "

Vidi i čl. 974-16.

--------------ooooooo-----------

PS H II-Pž-834/93 Od 20.0.1993, CROATIA DD Split

c./a. FLORIJANA MARITIME; - "FLORIJANA".

Vjerovnik ...... je kao osiguratelj tereta ......

isplatio osigurninu ...... pa mu je primatelj tereta

...... izdao dvije cesione isprave ......

...... ne bi bilo zapreka za određivanje privremene

mjere za ovo novčano potraživanje vjerovnika koje

predstavlja privilegiranu pomorsku tražbinu u smislu

odredbe čl. 877. st. 3. ZPUP-a......”

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + +


14

(1) ZPUP čl. 981.:

(1)Privremeno zaustavljanje broda može se dopustiti

samo za potraživanja iz članka 877. st. 2. i 3. ovog

zakona.

(2)Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja

broda samo za potraživanja iz stavka 1. ovog članka

primjenjuje se na strane brodove samo ako između države

čiju zastavu strani brod vije i SFR Jugoslavije postoji

uzajamnost.

(2) RUŠINOVIĆ str. 30:

“Liste pomorskih tražbina naznačenih u ZPUP-u i

Konvenciji ne podudaraju se u dijelu, koji se odnosi na

potraživanja iz pomorskog zajma, posjeda, iskorištavanja

ili o pravima na plodove iskorištavanja broda u

suvlasništvu, utoliko što su ova potraživanja obuhvaćena

Konvencijom, a ispuštena ZPUP-om, premda SFR Jugoslavija

nije stavila rezerve i za naznačena potraživanja (arg. oz

čl. 1. st. 1. t. 1. h., t. 1. g. Konvencije)”

(3) VUJOVIĆ “U rješavanju specifičnih odnosa s

elementom inostranosti pored kolizionih normi iz Devetog

dijela ZPUP-a (čl. 994. i sl.) potrebno je imati pred

očima i odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona (Sl. l.

SFRJ 43/82). Tako, na pr. odredbe čl. 82 i 83 toga zakona

se primjenjuju u slučajevima određivanja privremenih

mjera iz čl. 979. ZPUP o uzajamnosti iz odredbi čl. 981.

st. 2. i čl. 984. st. 1. toč. 2. ZPUP tj.

pretpostavljanje uzajamnosti, koja može biti i faktična

(ali i ne mora).”

“Za privremenu mjeru osiguranja zaustavljanja broda

potrebni su uvjeti iz čl. 981. ZPUP-a. To je blanketna

norma koja upućuje na sadržaj odredbi čl. 877. st. 2 i 3

ZPUP-a. Tu sada dolazimo do pojma “tražbina” sadržajno

pomorska tražbina. No obzirom na odredbe st. 2. čl. 981.

ZPUP-a nužno se mora imati u vidu dvije situacije. U

jednoj se radi o odnosima sa brodovima strane zastave

čije su države potpisnice Konvencije iz 1952. Tu je

uzajamnost doduše pretpostavljena po kolizionim normama

našeg prava. Kada se strana potpisnica konvencije drži

konvencije, držaće se i naša sudska praksa konvencije.”

(str. 11)

“U protivnom ako ona ne slijedi konvenciju neće je

slijediti ni naši sudovi.”


15

(4) VUJOVIĆ: str. 12: “Druga je situacija s

nečlanicama konvencije, tu je situacija na bazi čistog

reciprociteta, jer drugih sredstava nema. Teret dokaza je

na onome ko osporava da nema reciprociteta. No svaki

pojedini slučaj treba razmotriti prvo s aspekta

konvencionog prava, tj. da li se radi o članici ili ne, a

potom imajući u vidu sve konkretne okolnosti slučaja

uključujući i upit putem nadležnog organa po čl. 222. ZPP

i po čl. 13 ZSZ (Sl. l. SFRJ 43/82) kad je u pitanju

nepoznato strano pravo ili strana sudska

praksa...........”.

(5) TRIVA: (02) Nema li makar faktične uzajamnosti o

kojoj govori st. 2. ovog člana, u odnosu na strane

brodove zaustavljanje će se moći odrediti i radi

osiguranja drugih, a ne samo tzv. pomorskih potraživanja.

str. 408.

(6) DIKA: “Konvencija se odnosi samo na privremenu

mjeru zaustavljanja broda.” str. 522

(7) DIKA, op.cit. str. 522.

(8) TRIVA.(01) Od zaustavljanja broda u postupku

ostvarivanja privremene mjere.....treba razlikovati

zaustavljanje broda do koga dolazi u postupku izvršenja

prodajom broda ili izvršenja radi predaje broda,

odredjenog u čl.890 st.1.. ovog zakona, koje je moguće

odrediti u povodu ostvarivanja bilo kojeg potraživanja. -

str.408.

(9) Vidi Konvenciju 1952, čl. 8.

(10) Tribunale di Genova 31.0l.l992, Boat Boero -

ROBERTA FORESI, Dir.Mar., 1993,424.

Privilegi - Fomitura per la conservazioene della

nave - Rientrano nell’ art. 551 n.6. cod.nav.

Sequestro corservativo - Credito privilegiato -

Periculum in mora - Non richiesto - Privilegi -

Esercizio nei confronti del terzo proprietario.

Per ottenere il sequestro conservativo della nave

non occorre che il creditore privilegiato dia prova del

periculum in mora. (2)

Il privileggio e’ esercitabile anche in pregiudizio

del terzo proprietario. (3)

Le spese per la pitturazione della nave sono state

ricomprese fra quelle attinenti alla conservazione,

previste dall'art. 552. no.6. cod.nav., agli effeti del


16

privilegio ivi stabiliti gia in App. Firenze,

06.05.1958, Gorin c. Codecasa, in Giur.it., 1959,

1,2,57 e anche in G. Righetti, Codice della Navigazione,

Milanc, 1986, 663.

(2) Berlingieri, Il diritto di garanzia sulla

nave....... Padova, 1965, 94 e ss.

(3) Cass. 03.03.1965, n. 347, INPS c. Ditta

Fratelli Neri...., con nota, BERLINGIERI, Atti

richiesti per impedire il decorso del termine di

estinzione dei privilegi nel caso di vendita volontaria

della nave gravata.

(11)Vidi čl. 981. st.2. sa odlukana.

(12) Vidi note, 3,4. i 5.


17

Čl.977

(1) MOŽE BITI ZAUSTAVLJEN SVAKI BROD NA KOJEM

POSTOJI PRAVO VLASNIŠTVA NA BRODU, ODNOSNO KOJI JE U

VLASNIŠTVU ISTIH OSOBNIH DUŽNIKA, ILI KOJI JE ZA

TRAŽBINE ZA KOJE SE TRAŽI ZAUSTAVLJANJE OPTEREĆEN

POMORSKIM PRIVILEGIJEM ILI HIPOTEKOM NA BRODU ILI

DRUGIM ZALOžNIM PRAVOM STRANOG PRAVA TE ZA DRUGE TRA2BINE

NAVEDENA U ČLANKU 878. STAVKU 2. OVOG ZAKONA KOJE SE

ODNOSE NA TAJ BROD.

(2) AKO JE DUŽNIK ZAKUPAC BRODA ILI

NARUČITELJ - KOJI PREMA PRAVU KOJE SE PRIMJENJUJE U

UGOVORNOM ODNOSU IZMEDJU NJEGA I VLASNIKA BRODA ILI

BRODARA SAM ODGOVARA TREĆIM OSOBAMA - MOŽE SE

ZAUSTAVITI TAJ BROD ILI BILO KOJI DRUGI BROD KOJI JE U

VLASNIŠTVU ZAKUPCA ILI NARUČITELJA.

(3) ODREDBA STAVKA 2. OVOGA ČLANKA PRIMJENJUJE SE

I U SVIM DRUGIM SLUČAJEVIMA KAD BRODAR ILI

NARUČITELJ KOJI JE OSOBNI DUŽNIK, A NIJE I VLASNIK

BRODA, SAM ODGOVARA ZA TRAŽBINE ZA KOJA SE TRAŽI

ZAUSTAVLJANJE BRODA.

(4) PREMA ZAHTJEVU KOJI SE ODNOSI NA

VLASNIŠTVO, SUVLASNISTVO I ZALOŽNO PRAVO NA BRODU MOŽE

SE ZAUSTAVIU SAMO ONAJ BROD NA KOJI SE ZAHTJEV ODNOSI. 1

STAV 1

Stav 1. ne predstavlja teškoće. Potrebno je međutim

osvrnuti se na neke elemente;

-Vlasništvo mora biti istih osobnih dužnika

(st.1.)

-Opterećenje pomorskim privilegijom

-Opterečenje hipotekom

-Opterećenje drugim založnim pravom stranog prava (na

pr. mortgage)

-Druge tražbine iz čl. 878 st.2 i 3. PZ.

977.01

Logično je da vlasništvo mora biti "istih osobnih

dužnika", medjutim, kod privilegija, možda može doči do

izuzetka. Vidi čl. 974.

977.02


18

Potrebno je razmotriti privilegije.

čl. 250 PZ nabraja privilegije i kako se vidi iz tog

člana uračunavaju se i kamati, a temeljem čl. 251

prostiru se na pripadak, čl. 252 na vozarinu i

prevozninu, tegljarinu itd.

Bitno je spomenuti i to da temeljem čl. 254

privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika, "osim ako

ovim zakonom nije drugačije odredjeno". Iz toga bi

slijedilo da se može zaustaviti i brod koji doduše nije u

vlasništvu istog osobnog dužnika, ako je vlasnik

promjenjen, ali je privilegij još na snazi. Procesualno,

t.j. tko je dužnik , biti će zapleteno, a već je i samo

dokazivanje vjerojatnosti privilegija (koji nije upisan)

teško i vrlo često, sporno. Smatram da bi dužnik morao

biti novi vlasnik.

Nije mi poznat slučaj iz prakse koji bi rješavao

takovu situaciju.

Spominjem i problem privremene mjere protiv stranog

broda, ukoliko dolazi do primjene Konvencija 1952, pa

upućujem na Konvenciju i problematiku iznesenu tamo.

Vidi čl. 991 za strane brodove.

977.03

I kod hipoteke/mortgage-a, nije jednostavno, iako je

barem sadržaj poznat i ne bi smio biti sporan, osim,

recimo u pogledu visine (nakon izvršenih izvjesnih rata

otplata - ako se radi o kreditnom aranžmanu). I hipoteka

se prostire na pripadak (čl. 237), uzgrednosti (čl. 238)

vozarinu, prevozninu, tegljarinu, zakupninu, nagrade za

spašavanje (čl. 239), naknadu iz osiguranja (čl. 240),

troškove prema čl. 241, itd.

977.04

Sve to dakle, i u pogledu privilegija i hipoteke,

moglo bi biti predmet privremene mjere. Tako recimo

neplaćene kamate na vozarinu, temeljem čl. 250 st. 2 u

vezi sa čl. 252. A moguća je i kombinacija osnova. Petit

odnosno dispozitiv takove privremene mjere, bio bi mali

podvig. Po mom mišljenju trebalo bi svaki takav

eventualni osnov učiniti vjerojatnim, ukazati na

opasnost i specificirati i odrediti kakova se privremena

mjera mora koristiti.

Simultana hipoteka (čl. 247) bi stvar još više mogla

zakopmlicirati.

STAV 2


19

Ističem prije svega da ostajem u domeni PZ-a, ne

ulazeći u Konvenclju.

Stav 2. najprije navodi, kao protivnika predlagača:

-zakupca,

-naručitelja,

-koji prema pravu koje se primjenjuje u ugovornom

-odnosu izmedju njega i

-vlasnika ili

-brodara

-SAM odgovara TREĆIM OSOBAMA. Mislim da se ova

kvalifikacija odnosi i na zakupca i na naručitelja,

pošto je moguće da zakupac ne bi bio brodar, jer postoje

i hibridni "bare boat charteri" /zakupi/.

977.05

PZ u:

Čl. 671 do 685 odredjuje pojam zakupca,

Čl. 463 st.1.. toč.l. definira naručitelja.

Čl. 6. st.1., toč. 26 definira pojam brodara.

Mislim, da nije sporno, da se najveći broj

brodarskih ugovora sklapa na engleskom jeziku i na

standardnim formularima koji su izdati u inozemstvu,

skoro uvijek na engleskom jeziku, makar i drugog

porijekla, a ne engleskog ili američkog. Zbog toga je

teško koristiti izraze našeg prava kada se radi o takovim

ugovorima i formularima. U ostalom niti formulari na

francuskom ili talijanskom jeziku ne koriste citirane

pravne pojmove identične našima iz PZ-a.

Ako postoji arbitražna klauzula u takovima ugovorima,

pa je naznačen London, koristi se najčešće i englesko

pravo.

Dakle, kada bi se ugovori sklapali na našem jeziku i

na osnovu PZ-a, problema ne bi bilo toliko, kao kada se

sklapaju na engleskom jeziku i vrlo često primjenom

engleskog prava, ili barem upotrebom engleskih pojmova

ugovornih stranaka, ili ako se sklapaju na drugim

jezicima a ne engleskom.

977.06

Vratimo se sada pojmovima:

-ZAKUPAC bi mogao biti, otprilike, engleski " bare

boat charterer"

-NARUČILAC bi bio "charterer" ali on obuhvaća kod nas


20

i "time charterera" i " voyage charterera" a i druge

pojmove. Tako dok se u engleskoj praksi koristi izraz

"disponent owner" za onog naručitelja koji brod daje

dalje u pod-ugovor, a koristi se i izraz "sub-charterer",

u našoj praksi je vrlo teško baratati sa pojmom

"naručitelj" ako isti brod daje dalje u pod-ugovor, jer

se taj izraz može koristiti samo u prvom sloju ugovora, a

kasnije više ne. U engleskom se i dalje, u svim daljnim

slojevima, koriste opet "disponent owner" i "charterer"

dok bi kod nas trebalo koristiti "pod-naručitelj", "pod-

pod-naručitelj", itd.

-BRODAR je najsporniji. Prevodi se u 1iteraturi sa

"operator" ali taj pojam nije terminus engleskog

pomorskog prava. Sumnjam da se izraz "operator", koristi

u kom standardnom formularu.

Postoji u engleskom i pojam "disponent owner" 2, koji

se pojavljuje u pod-ugovorima.

Možemo prema tome zamisliti jedan prljevoz koji se

osniva na slijedećim ugovornim odnosima:

Shipowner

(brodovlasnik) /

Bare Boat

Charterer(zakupac)

0

1

Bare Boat: Charterer

(Disponent Owner-

Zakupac/

Time

Charterer(naručitelj)

0

2

Time

Charterer(Disponent

owner-naručitelj)/

Voyage Charterer(pod-

naručitelj) Voyage

Charterer

0

3

Disponent owner(pod-

naručitelj)/

Shipper/Receiver ili

treća osoba (pod-pod-

naručitelj)

0

4

Nije lagano odrediti, a još manje se može biti

unaprijed siguran, kakav će stav zauzeti sud, u takovom

nizu tko je BRODAR. Najvjerojatnije bi brodar mogao biti,

vlasnik, odnosno zakupac, ali dalje situacija postaje

nejasna, naročito ako u času ulaganja prijedloga za

privremenu mjeru nisu na raspolaganju svi brodarski

ugovori (charter parties) i dokazi o odnosima izmedju

svih zainteresiranih stranaka i eventualno trećih

stranaka.


21

977.07

Koji brodovi dolaze u obzir ?

-a). -brod u vlasništvu vlasnika

-b). -brod u vlasništvu zakupca

-c). -brod u vlasništvu naručitelja - koji prema

pravu koje se primjenjuje u ugovornom odnosu izmedju

njega i vlasnika ili brodara - sam odgovara trećim

osobama iako ne direktno povezano sa PZ, ilustracije

radi, napominje se da u engleskom dolaze u praksl još 1

pojmovi: "Beneficial" Owner, te "Eguitable" Owner.3 Nekoć

se je pojavljivao i izraz "owner pro tempore".

Upozorujem na čl. 3 Konvencije.

977.08

U principu uvijek se može zaustaviti "TAJ" brod.

Može se zaustavitl brod koji je u vlasništvu

zakupca (otprilike "bare boat charterera").

Može se zaustaviti brod koji je u vlasništvu

naručitelja (otprilike "time charterera", "Voyage

charterera").

Jakaša, Udžbenik, str. 440 br. 916-(c);

"....brod je dan u zakup, a na odnose stranaka dolazi do

primjene jugoslavensko pravo. Prema zakonu (vidi br. 644

i d.) zakupnk postaje brodar i kao takav odgovara za

obveze koje budu prouzrokovane iskorištavanjem broda.

Za te obveze može se zaustaviti zakupljeni brod kao i

svaki drugi brod na kojem zakupoprimac ima pravo

raspolaganja odnosno vlasništva. Budući da po našem pravu

zakupodavac osobno ne odgovara za tražbine nastale

u vezi s iskorištavanjem broda danog u zakup, njegovi

drugi brodovi se ne mogu zaustaviti."

977.09

U praksi potrebno je dakle, katkada, u času ulaganja

prijedloga za privremenu mjeru, raspolagati sa svim

dokumentima, koji dokazuju pravne odnose između (možda i

mnogobrojnih) stranaka kao i eventualne odgovornosti

prema trećima, kao što je to vidljivo iz niže navedenog

primjera:

Brod: “JUGOMETAL”

Vjerovnik: INACOMM INTERNATIONAL S.A., Panama


22

Dužnik: BEOGRADSKA PLOVIDBA, Beograd

Brod: “JUGOMETAL”

Postupak se je vodio kod:

OPS Rijeka u spisu XI-R-I-44/90,

PSH II-Pž-3611/90,

ponovno kod OPS Rijeka u spisu XI-R-I-46/90

i ponovno kod PSH u spisu II-Pž-3675/90.

Tražbina predlagatelja osnivala se na isporuci goriva

brodu “SMEDEREVO”, u luci Rijeka tokom septembra 1990.

1

OPS RI rješenje XI-R-I-44/90-2 od 14.12.1990.

“Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere.”

Iz obrazloženja: “Sve da je i predlagateljevo

potraživanje dospjelo na naplatu na dan podnošenja

prijedloga sudu, vjerovnik nije učinio vjerojatnim

postojanje opasnosti...........

Opasnost ........... jeste subjektivna opasnost, što

znači da mora potjecati od djelovanja potencijalnog

dužnika, pa nije dovoljna objektivna opasnost

................

Elemenat inozemnosti na kojeg upućuje cit. odredba

(čl. 265 st. 2. ZIP-a u vezi sa čl. 867 st. 5. ZPUP-a)

odnosi se na sjedište dužnika, a ne na sjedište

vjerovnika. Sjedište dužnika u ovom slučaju nalazi se u

SFR Jugoslaviji ...........

2

Žalbu vjerovnika rješavao je PSH u spisu II-Pž-

3611/90-2 od 19.12.1990., koji je uvažio žalbu i predmet

vratio Ist. sudu.

(Zadivljuje brzina rješavanja žalbe. Ist. rješenje

je od 14.12.90., a IIst. od 18.12.1990.)

Iz obrazloženja: “Radi se o zahtjevu vjerovnika

inozemne firme iz Paname prema dužniku domaćem brodaru za

privilegiranu pomorsku tražbinu iz čl. 877. stav 3. točka

5. ZPUP koja je pod specijalnim pravnim režimom pomorskog

plovidbenog prava iz čl. 979. st. 1. ZPUP-a.

Teleks dužnika vjerovniku od 17.12.1990. godine (list

spisa 17) glasi: “U vezi s telefonskim razgovorom od

prošlog tjedna i produženjem plaćanja do 7.12.1990. g.,

za bunker isporučen za M/B .... navodimo, ako ne platimo

vam iznos od 439.432,27 US$ za bunker isporučen u luci


23

Rijeka 23/24 rujna do najkasnije 7. prosinca 1990,

poduzet ćemo sve potrebne mjere.....”

Iz telexa dužnika vjerovnikovom agentu “Jadroagentu”

iz Rijeke proizlazi da dužnik priznaje da se nalazi u

ekonomskim teškoćama i vidi se da moli da spomenutu

vjerovnikovu tražbinu plati u dvije rate ............

ukupno 439.432,27 US$ s novim rokovima dospijeća - nakon

bezuspješno proteklih ranijih rokova po izdanoj fakturi

od 3.10.1990 g. za ovo isto gorivo po kojoj je bio dužan

platiti tu svotu baš vjerovnikovom daljnjem agentu

ANGLOYUGOSLAV SHIPING CO LTD LONDON, telegrafskim

transferom do 25.XI.1990.

Po ocjeni ovog drugostepenog suda iz istih dokaza

proizlazi da je vjerovnikova tražbina dospjela na

plaćanje najkasnije 7. prosinca 1990. g i da se po

sporazumu dužnika i vjerovnika trebala podmiriti

vjerovniku u Londonu, dakle inozemstvu.

Okolnost, što ta tražbina, do danas nije podmirena

prema stajalištu ovog suda, upućuje na zaključak da

dužnik, ZNATNO otežava kasnije ostvarivanje

predlagateljevog potraživanja, osiguranje kojeg se

predlaže izdavanjem ove privremene mjere.

Stoga je za sada, preuranjen zaključak prvostepenog

suda, kako nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje

privremene mjere.”

3

Nakon vraćanja Ist. sudu, isti je u spisu XI-R-I-

46/90-7 od 20.12.1990. dopustio privremenu mjeru.

Ist. sud je u cijelosti prihvatio stanovište IIst.

ukidnog rješenja.

4

Žalbu dužnika rješavao je PSH u spisu II-Pž-3675/90-2

i donio rješenje od 28.12.1990., te je žalbu odbio. Iz

obrazloženja:

“Dužnik u žalbi tvrdi da ne postoje pretpostavke za

izdavanje privremene mjere po st. 3. čl. 265 ZIP-a jer je

vjerovnik stranac a dužnik domaća pravna osoba čija se

imovina nalazi u našoj zemlji.......

_ _ _

Konačno, dužnik prigovara da ne postoje uvjeti za

izdavanje privremene mjere zato što je dužnik samo

unajmitelj brodova JUGOMETAL a njegov vlasnik strana

pravna osoba iz Paname.

_ _ _


24

Dužnik u svojoj žalbi ne osporava objektivno


on samo tvrdi da nije ispunjen subjektivni momenat

opasnosti iz st. 1. člana 979. ZPUP-a. Međutim to se ne




zakašnjenje s plačanjem dospjele tražbine per 7.12.1990.

...........

_ _ _

Materijalno pravo je ovdje pravilno primijenjeno.

Ovo iz razloga što se ovdje ima primijeniti

mjerodavna odredba čl. 979. st. 1. ZPUP-a a ne

Međunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o

privremenom zaustavljanju pomorskih brodova, Bruxelles,

od 19. svibnja 1951. (ispravno 1952.), jer ovu konvenciju

nije ratificirala Republika Panama. Doduše iz rješenja

Republičkog komiteta za saobračaj i veze SR Srbije od

5.X.1987. godine proizlazi da je dužnik unajmitelj broda

SMEDEREVO a njegov vlasnik strana pravna osoba iz Paname,

ali iz odredbe klauzule broj 14 Ugovora o najmu proizlazi

odgovornost (dužnika) unajmitelja za obaveze proizašle po

osnovi privilegiranih pomorskih tražbina nastalih za

vrijeme trajanja najma i obveza unajmitelja da na svoj

vlastiti trošak poduzme sve potrebne mjere da osigura u

razumnom roku da brod bude oslobođen i o svom vlastitom

trošku i dade kauciju da bi brod bio pušten. Dakle

ugovorom o najmu broda “SMEDEREVO” dužnik je preuzeo

obvezu plačanja pomorskih tražbina prema vjerovnicima i

zbog toga ih mora uredno ispunjavati pod prijetnjom

sankcija privremenog zaustavljanja broda po odredbi čl.

982. st. 2. i 3. ZPUP-a. Dužnik u svom telegramu upućenom

prvostepenom sudu 24.12.1990. godine izričito navodi da

brod JUGOMETAL nije vlasništvo Beogradske Plovidbe,

potraživanje za isporučeno gorivo ne odnosi se na brod

“JUGOMETAL” a inače se potraživanje vjerovnika ne

osporava za dug isporučen drugom brodu i isto nije

plaćeno samo zbog nelikvidnosti koja je prouzrokovana

kašnjenjem u naplati naših potraživanja.........”. Dakle,

iz ovog telegrama je potpuno izvjesno da je dužnik

nelikvidan i da ne osporava svoje osobno dugovanje

vjerovniku za gorivo isporučeno brodu “SMEDEREVO”. Prema

odredbi člana 979. st. 1. i odredbi čl. 982. st. 2. ZPUP,

proizlazi da se na temelju spomenutih činjenica i dokaza

iz sudskog spisa, za privilegiranu pomorsku tražbinu iz

čl. 216. st. 1. točka 5. i st. 2. u vezi sa čl. 877. st.

3. točka 5. i čl. 982. st. 2. ZPUP, bez obzira na

činjenicu što je dužnik unajmitelj oba broda i na


25

činjenicu što je gorivo isporučeno drugom brodu, istog

unajmitelja, za tražbinu koju osobno duguje dužnik

vjerovniku za isporučeno gorivo brodu izvan sjedišta

dužnika za potrebe redovne plovidbe broda, opravdano je

dozvoljena privremena mjera zaustavljanja broda

“JUGOMETAL” i prvostepeno rješenje je zbog toga kao

pravilno i na zakonu osnovano potvrđeno po čl. 381. i u

vezi s članom 368. ZPP i čl. 14. ZIP.

Nezavisno od iznesenog, prvostepeni sud će u nastavku

postupka olakšati položaj dužnika do zakonom mogućih

granica odlučivanjem o zahtjevu za premještaj broda u

luku Bar s time da zabrana isplovljenja i tamo traje dok

postoje preduvjeti određeni prvostepenim rješenjem, pa će

o tome riješiti svojim rješenjem u nastavku postupka,

imajući u vidu i odredbe i stavova 2, 3 i 4. čl. 988.

ZPUP tj. da troškove čuvanja zaustavljenog broda naročito

za vrijeme trajanja istovara tereta snosi predlagač, kako

to izričito predviđa st. 3. člana 988. ZPUP.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Ovo IIst. rješenje daje niz vrlo važnih stavova.

1). Rješenje navodi da je dužnik “unajmitelj” a u

rješenju od 19.12.90. da je “brodar”. Za primijetiti je

da “unajmitelj” nije terminus technicus iz PZ-a, a u

pogledu pojma brodar, nije jasno na osnovu čega bi dužnik

bio brodar, kada se u stvari radi o tome da je dužnik

zapravo time-charterer. Najbliži pojam za time-charterera

je “naručitelj iz brodarskog ugovora na vrijeme”. On NE

postaje automatski brodar time što je čarterer iz «time

čartera.

2). Obzirom da je nesporno da je upisani vlasnik

broda SMEDEREVO tvrtka SUNBOW MARITIME S.A., Panama a

broda JUGOMETAL tvrtka LITALIA SHIPPING S.A., Panama,

slijedi, barem prema rješenju, da ukoliko dva broda

raznih vlasnika imaju istog tajm-čarterera, tada vlasnici

svakog broda odgovaraju, izgleda, jedan za drugoga i za

dugove tajm čarterera, izgleda, ako je on “osobni

dužnik”. Ovo ne izgleda uvjerljivo.

3). Član 982. st. 2. trebalo bi, izgleda, shvatiti

onamo da se dakle može privremenom mjerom zaustaviti i

brod koji nije u vlasništvu ni čarterera niti vlasnika

broda za kojega je dug učinjen, već da to može biti i

brod treće osobe, ako je tajm-čarterer isti. Izgleda da

za to treba i klauzula u ugovoru kao što je gore

spomenuta kl. 14 i činjenica da je to osobni dug tajm-

čarterera

4). Izgleda da se, na neki način, i privilegij iz čl.

216. st. 1. točka 5. (čl.250 PZ), za gorivo broda

SMEDEREVO povezuje sa brodom JUGOMETAL.


26

5). Uputa Ist. sudu o primjeni čl. 988 ZPUP, (čl.975

PZ) kao da bi upućivala da će sud odrediti čuvanje broda,

ako dozvoli da se brod premjesti u luku Bar. Ovdje se,

izgleda, radi o čuvanju u smislu da ne bi brod pobjegao,

a ne o čuvanju broda, kao što je bilo slučajeva prije, da

je vlasnik napustio brod i da je i posada napustila brod,

pa je sud odredjivao čuvanje broda da mu se nešto ne

dogodi.

Mislim da neki gornji stavovi nisu ispravni.

ad 2) . Različiti vlasnici dva (ili više brodova -

jer je na pr. dužnik BEOPLOV, tajm-čarterer i drugih

brodova AVALA, JUGO-MINERAL, koji su vlasništvo

različitih vlasnika) ne mogu odgovarati svojim brodovima

za dugove tajm-čarterera koje je tajm-čarterer počinio za

drugi brod ( ili brodove).

ad 3) . Član 982 st.2. ili 3. ne daju osnov da se

zaustavi brod, osim ako je brod koji se zaustavlja

vlasništvo tajm-čarterera ili ako se zaustavlja baš "TAJ"

brod za koji je dug nastao.

ad 4). Privilegij iz čl. 216 ZPU (čl.259 PZ) ne

prelazi na drugi brod, ni u kom slučaju.

STAV 3.

Stav 3. odredjuje odnose koji su u praksi

jednostavniji.

Koristi pojam "osobni dužnik", koji NIJE vlasnik, a

koji SAM odgovara za tražbinu za koja se traži

zaustavljanje broda.

Uzmimo kao primjer: time charterer koji naručuje i

mora platiti bunker.

I u tom slučaju, dakle, može se zaustaviti :

-brod naručitelja ( time charterera)

-brod brodara (vlasnika)

STAV 4

Ako je spor radi :

-vlasništva

-suvlasništva

-založnog prava može se zaustaviti samo onaj brod na

koji se zahtjev odnosi.

Mislim da izraz " založno pravo" ne obuhvaća i

zakonsko založno pravo. Šteta je da zakonodavac nije u

tom stavu točnije odredio pojam "založno pravo".

977.10


27

Doktrina je obradjivala čl. 977, pa neke stavove

navodim 4:

TRIVA, Zbornik Pravni fak.,1973 str. 295: (92) “Ako

je protivnik predlagača zaustavljanja zakupnik

ili naručitelj koji, prema mjerodavnom pravu za

ugovorni odnos izmedju njega i brodovlasnika odnosno

brodara, sam odgovara trećima osobno, može se zaustaviti

ovaj brod ili bilo koji drugi brod koji je vlasništvo

zakupnika ili naručitelja, odnosno na kome zakupnik ili

naručitelj imaju pravo korištenja. Pravilo se primjenjuje

i kad brodar ili naručitelj koji je osobni dužnik, a

nije vlasnik broda odnosno nosilac prava korištenja,

sam odgovara za potraživanja za koja se traži

zaustavljanje. No za zahtjeve koji se odnose na

vlasništvo ili založno pravo na brodu - zaustaviti se

može samo onaj brod na koji se zahtjev odnosi.»

TRIVA. str. 408

(01) Zaustaviti se može svaki brod dužnika protiv

koga se vrši osiguranje privremenom mjerom zaustavljanja,

bez obzira na to da li se potraživanje čije se ostvarenje

osigurava odnosi na brod koji se zaustavlja ili na neki

drugi dužnikov brod.

(02) Brod kao predmet osiguranja.......mora biti

u cijelosti vlasništvo dužnika protiv koga se ovo

osiguranje traži.......

DIKA (str. 533)

"Ako je nosilac prava raspolaganja ili vlasnik

("nosilac prava raspolaganja ili vlasnik" dalje u tekstu

: vlasnik) broda osobni dužnik za potraživanja iz čl.

877, st.2. i 3. ZPUP-a, radi osiguranja tih potraživanja

može se zaustaviti svaki brod na kojem te osobe imaju

pravo raspolaganja ili je njihovo vlasništvo.

Ako ima više vlasnika onda svi moraju biti

osobni dužnici za isti dug (29).

Ako na brodu nema vlasništva osoba koje su osobni

dužnici brod može biti zaustavljen radi osiguranja

potraživanja za koje je opterećen založnim pravoni ili

drugim založnini pravom stranog prava ( mortgage) te za

druga potraživanja iz čl. 877 st.3. ZPUP-a koja se na

brod odnose ( arg. iz čl. 982 st.1..ZPUP-a)

Ako je protivnik predlagača zakupac broda ili

naručilac

- koji prema pravu koje se primjenjuje u

ugovornom odnosu izmedju njega i nosioca prava


28

raspolaganja brodom odnosno vlasnika broda ili brodara

sani odgovara trećim osobama - može se zaustaviti taj

brod ili bilo koji drugi brod na kojem zakupac ili

naručitelj imaju pravo raspolaganja odnosno koji je u

vlasništvu zakupca ili naručioca ( čl. 982, st.2 ZPUP-a).

Izložena odredba čl. 982 st.2. ZPUP-a primjenjuje se

i u svim drugim slučajevima kad brodar ili naručilac koji

je osobni dužnik, a nije nosilac prava raspolaganja

brodom odnosno vlasnik, sam odgovara za potraživanja za

koja se traži zaustavljanje broda (čl. 982. st. 2. ZPUP-

a).

Radi osiguranja zahtjeva koji se odnosi na pravo

raspolaganja brodom odnosno na vlasništvo, suvlasništvo i

založno pravo na brodu, može se zaustaviti samo onaj brod

na koji se zahtjev odnosi (30).”

RUŠINOVIĆ, str. 25

“Privremeno se može zaustaviti samo onaj brod, koji

je u trenutku zaustavljanja u cijelosti u vlasništvu

dužnika. Ako ima više vlasnika, onda svi oni moraju biti

osobni dužnici za isti dug. Ako brod nije u vlasništvu

osobnog dužnika, privremeno može biti zaustavljen zbog

osiguranja potraživanja za koje je opterećen založnim

pravom ili drugim založnim pravom stranog prava

(mortgage), te zbog drugih potraživanja iz čl. 877. st.

3. ZPUP, koja se na brod odnose (arg. iz čl. 982. st. 1.

ZPUP).

Ako je dužnik zakupac broda, koji prema pravu koje se

primjenjuje u ugovornom odnosu između njega i vlasnika

broda ili brodara, sam odgovara trećim osobama, može se

zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod na kojem

zakupac ima pravo raspolaganja - odnosno vlasništva (arg.

iz čl. 982. st. 2. ZPUP).”

(Ovdje je vjerojatno izbjegla riječ “ili naručitelj”,

koja se nalazi u propisu tog člana).

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS RI V-R-I-66/87-2 od 9.10.1987.

“Predlagatelj navodi da je sklopio Ugovor o kupnji

broda sa protivnikom predlagatelja a upravo za brod ROSE

VENTURE. Predlagatelj je ispunio sve svoje obaveze po

Ugovoru a dužnik nije izvršio primopredaju broda u luci

Latakia 30.9.1987. godine pa je time nastala šteta za

predlagatelja. Naime, brod je od strane mešetara u

Londonu procijenjen na veći iznos zbog povećanja cijena

pa je nastala razlika od 126.920 US$. Uz tu štetu nastale


29

su i druge štete kao bankovni troškovi za otvaranje

akreditiva, produženje akreditiva, advokatski troškovi,

kamate, sudski troškovi, pa predlagatelj traži da dužnik

ako želi osloboditi brod dade osiguranje za US$ 175.000.-

Prijedlog je osnovan.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPSH II-Pž-185/87-2 od 3.2.1987. (OPS RI P-102/87 od

15.1.1987.)

(Privremena mjera izdata je u parničnom postupku)

“Kod ocjene navoda tuženika u žalbi da je do štete na

instalacijama tužiteljevog uzgajališta školjki došlo

isključivo krivnjom tuženika (ispravno tužitelja) u prvom

redu treba istaći da sud kad odlučuje o zatraženoj

privremenoj mjeri odlučuje na temelju same vjerojatnosti,

a ne na temelju pune izvjesnosti, da vjerovnikovo

(tužiteljevo) pravo prema dužniku (tuženom) postoji,

Privremena mjera ne bi trebala iscrpsti sadržaj

tužiteljevog pretendiranog potraživanja jer bi inače

predstavljala prijevremeno potpuno ostvarenje tog

potraživanja, za što u vrijeme potraživanja ovog

osiguranja nema pretpostavaka. Cilj privremenih mjera

nije i ne može biti ostvarenje potraživanja, već

osiguranje njegova budućeg ostvarenja.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS Rijeka V-R-I-28/89-2

U cit. sporu riješeno je passim, još jedno pitanje.

Brod je bio pod brodarskim ugovorom na vrijeme (Time-

charter) prema kojem je čarterer nabavljao i plaćao

gorivo. Protustranka, u prijedlogu za privremenu mjeru

bila je vlasnik broda. Prvostepeni sud je prihvatio

pasivnu legitimaciju vlasnika. Vlasnik se je žalio u

pravcu promašene pasivne legitimacije, a PSH je u

Rješenju II-Pž-2202/89-2 od 24.10.1989., odbio taj

prijedlog.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

PS H Pž-2202/89 od 24.10.1989. (OPS RI R-I-28/89 od

31.7.1989.)

Dužnik je vlasnik broda “B” koji je brod bio u tajm

čarteru i tajm čarterer je naručio bunker, koji nije

plaćen.

“Prema čl. 981. st. 1. ZPUP-a privremeno

zaustavljanje broda može se dopustiti samo za

potraživanja iz čl. 877. st. 2. i 3. ovog zakona a u čl.


30

877. st. 3. t. 7. ZPUP-a predviđeno je upravo

potraživanje učinjeno radi opskrbe broda. Nije, dakle,

odlučno tko je naručio gorivo, već sama činjenica da je

gorivo isporučeno radi opskrbe broda. Nije nadalje

odlučno da li predlagatelj radi naplate potraživanja ima

zakonsko založno pravo, jer zaustavljanje broda radi

osiguranja tražbine nije uvjetovano postojanjem založnog

prava. Brod se može zaustaviti i kad je za potraživanje

za koje se traži zaustavljanje opterećen založnim pravom,

ali i za druga potraživanja navedena u čl. 877. st. 3.

ZPUP-a, koja se na taj brod odnose (čl. 982. st. 1. ZPUP-

a).”

“... prvostepeni sud nije primijenio odredbe

Konvencije, već odredbe ZPUP-a, a što je u skladu s

odredbom čl. 867. st. 1. toga Zakona prema kojoj odredbi

se pravilo o postupku izvršenja i osiguranja na brodovima

iz tog zakona odnose na sve brodove koji se nalaze na

obalnom moru i unutrašnjim vodama SFRJ.”

_ _ _

U konvalidacionom postupku predlagatelj je kao

tužitelj, tužio pod 1. vlasnika, a pod 2. čarterera.

Naime praktično procesualno pitanje koje se

pojavljuje u slučaju korištenja st. 2. i 3. čl. 982. je u

tome da je prema tom članku “dužnik” vlasnik. Međutim, u

konvalidacionom postupku presuda protiv samog zakupnika

ili naručitelja ne bi bila izvršna isprava za prodaju

broda, koji nije vlasništvo zakupca odnosno naručitelja

nego vlasnika. Mislim da je potrebno zbog toga tužiti i

vlasnika da se dobije protiv njega izvršni naslov, iako

zapravo vlasnik postaje dužnik tek primjenom čl. 982.

Drugim riječima, postavlja se problem: da li i kod

privremene mjere tražiti da ista glasi i protiv vlasnika

i protiv stvarnog dužnika, pa tako nastaviti i u

konvalidacionom postupku, ili u privremenoj mjeri tražiti

istu samo protiv vlasnika, a u konvalidacionom uključiti

i zakupca/naručitelja. Kod ove varijante postavlja se

pitanje dostave tužbe zakupcu/naručitelju jer njega

zapovjednik ne zastupa temeljem zakona.5

U dosadašnjoj sudskoj praksi, sudovi su prihvatili

pasivnu legitimaciju vlasnika.

Zbog nagodbe van suda, parnični postupak nije vođen,

u sporu R-I-28/89 (Pž-2202/89) pa nema stavova sudova.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

U predmetu OPS RI br. V-R-I-81/87 predlagatelj je

zatražio privremenu mjeru protiv 1). Universal .........,

kao naručitelja iz brodarskog ugovora na vrijeme (tajm


31

čarterera) i 2). PACIFIC.........., kao vlasnika broda.

Dužnik pod 1). Universal dao je brod (kao Disponent

owner) u brodarski ugovor na putovanje (voyage charter)

predlagatelju.

Ist. sud je prihvatio prijedlog protiv 2). protivnika

Pacific ...... izdao rješenje o zaustavljanju i zabranio

isplovljenja iz luke, pozivajući se na čl. 979. st. 1.,

980. i 980. st. 1. u vezi sa čl. 977. st. 2. i 3. te

odredbe čl. 982. ZPUP. Nije specificiran stav iz čl. 982.

Ovaj primjer daje sliku o problemima pasivne

legitimacije u eventualnom meritornom sporu (koji nije u

ovom slučaju vođen) odnosno eventualnom izvršenju

prodajom broda. U ovom je slučaju bilo moguće doći do

kompletne dokumentacije, zbog sretnih okolnosti, pa je

mogao biti uključen i brodovlasnik, pa bi se postupak in

meritum svakako vodio i protiv njega.

_ _ _

BILJEŠKA: Ovaj zadnji stav nije sasvim jasan. Vidi i

rješenja u predmetu JUGOMETAL naprijed u ovom članu.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS RI V-R-I-81/87 od 9.11.1987.

Brod “PA” bio je u time charteru kod 1-protustranke

“U”, koji je kao disponent owner (T/C owners) dao brod

“PA” u voyage charter predlagatelju “T”. Brod je bio

vlasništvo firme “P”, koja je bila 2-protustranka. Sud je

donio rješenje:

“Radi osiguranja potraživanja predlagatelja “T” prema

protivnicima predlagača 1). “U” i 2). “P”, u iznosu od $

787.000.-,

1). određuje se privremena mjera zaustavljanja broda

“PA” vlasništvo protivnika predlagatelja “P”, a koji je

brod u brodarskom ugovoru na vrijeme u korist time

čarterera “U”, te se zabranjuje isplovljenje broda iz

luke Rijeka.

Iz obrazloženja: «..... Uz čarter party sklopljen je

PRIVATE ADDENDUM No. 1. od 24.9.1987., prema kojem je

bilo ugovoreno da će brod krcati teret uree u rasutom

stanju u “J” i tamo izdati teretnicu za jednu luku u J.,

a nakon što brod dođe u J., da će se vratiti već izdane

teretnice i da će se izdati nove teretnice u kojima će

biti naznačena kao ukrcajna luka jedna luka u J., a kao

iskrcajna jedna luka u A.

Nakon što je brod isplovio iz K. (jedne luke u J)

dobio je nalog vlasnika broda da se vrati u K. i prekine

putovanje i brod je upućen u R. gdje iskrcava teret. Time


32

je onemogućeno izvršenje čarter partia između

predlagatelja i 1-protivnika predlagatelja, a sadašnja

situacija je takva da predlagatelj mora iskrcati sav

teret u R., što predstavlja velike troškove, jer taj

teret mora uvrećati, naći kupca, platiti eventualno

stajanje broda, platiti skladišninu a izgubio je i kupca

u A.. Prema predračunu predlagatelj trpi štetu od $

787.000.-

Obje protustranke odbijaju odgovornost a 1-

protustranka je već primila iznos od $ 335.970.70 na ime

95% vozarine do A., iako je očito da brod neće isploviti

i da je praktički ugovor raskinut. Zbog toga postoji

opasnost za predlagatelja pa je isti ustao s ovom

privremenom mjerom.

Na osnovu toga valjalo je dopustiti predloženu

privremenu mjeru pa je temeljem odredbi čl. 979. st.,

980. i 980. st. 1. u vezi sa čl. 877. st. 2. i 3. te

odredbi čl. 982. ZPUP-a riješiti kao u izreci....”

_ _ _

977.11 - BUNKER

Ukoliko je bunker nabavljen za račun nevlasnika,

sudovi dopuštaju privremenu mjeru protiv broda za koji je

bunker nabavljen, ili broda koji je vlasništvo

naručitelja bunkera, nevlasnika broda.6

Vidi i gore.

977.12 - POPRAVAK NA RAČUN BARE BOAT CHARTERERA

U sudskoj praksi dopuštena je i privremena mjera za

troškove popravka koje je naručio bare boat charterer.7

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

++++++++


33

ZPUP čl. 982

Može biti zaustavljen svaki brod na kojem postoji

pravo raspolaganja brodom odnosno koji je u vlasništvu

istih osobnih dužnika, odnosno na kojem ti dužnici imaju

pravo raspolaganja, ili koji je za zaustavljanje

opterećen zakonskim ili ugovornim založnim pravom ili

drugim založnim pravom stranog prava te za druga

potraživanja navedena u čl. 877. u st. 3. ovog zakona

koja se na taj brod odnose.

Ako je protivnik predlagača zakupac broda ili

naručilac - koji prema pravu koje se primjenjuje

ugovornom odnosu između njega i nosioca prava

raspolaganja brodom odnosno vlasnika broda ili brodara

sam odgovara trećim osobama - može zaustaviti taj brod

ili bilo koji drugi brod na kojem zakupac ili naručilac

imaju pravo raspolaganja brodom odnosno koji je u

vlasništvu zakupca ili naručioca.

Odredba st. 2. ovog člana primjenjuje se i u svim

drugim slučajevima kad brodar ili naručilac koji je

osobni dužnik, a nije i nosilac prava raspolaganja brodom

odnosno vlasnik broda, sam odgovara za potraživanja za

koja se traži zaustavljanje broda.

Prema zahtjevu koji se odnosi na pravo raspolaganja

brodom odnosno na vlasništvo i založno pravo na brodu

može se zaustaviti samo onaj brod na koji se zahtjev

odnosi.

(2) VPS H Pž-322/85-2 od 5.3.1985: “Vjerojatnost

postojanja aktivne legitimacije upravo se temelji na

činjenici da je predlagač uz prijedlog priložio i

brodarski ugovor na vrijeme, temeljem kojeg je predlagač

kao “disponent owner” sklopio s protivnikom predlagača

14.11.1984. i da je temeljem tog ugovora protivnik

predlagača bio u obvezi isplaćivati dužnu vozarinu....”

(3) Goldrein, Iain S., “Ship sale and purchase,

London 1985, str. 184:

“(6) WHO IS A “BENEFICIAL OWNER”? When constructing

the equivalent provisions in the Administration of

Justice Act 1956, Goof, J., said in “The I Congresso del

Partido” (134):

.... the words..... which I have to construe in the

context of the Act, are “beneficially owned as respects

all shares therein”. In my judgement, the natural and

ordinary meaning of these words is that they refer only

to such ownership as is vested in a person who, whether

or not he is the legal owner of the vessel is in any case


34

the equitable owner....

(7) THUS - WHO IS AN EQUITABLE OWNER? The following,

it is suggested, are “equitable” owners:

A beneficiary, under a trust.

The owner of an unregistered vessel (which was

required to be registered by its flag).

The purchaser - if property has passed (even if

possession has not).

The purchaser - even if property has not passed,

assuming that the seller had no right to terminate and to

contract was capable of specific performance, viz. The

Permina 3001 (135)

/1978/ Q.B.500, at 538 G, /1978/ 1 A11 E.R. 1169 at

121OD.

/1979// 1 Lloyd’s Rep. 327

(4) BERLINGIERI, Arrest, str. 99

_ _ _ _ _ _ _ _

Tribunale di Ravenna, 24.1.1987., Dir. Mar. 1988,

804, Trademar c/a Line Island.

_ _ _ _ _ _ _ _

Cour d’Appel de Rouen 19.6.1984, Capitaine di Navire

“ATLANTIC - MARINER” C. Ste. Trademar Conasa, D.M.F.,

1985, 167

_ _ _ _ _ _ _ _

Tribunal Mixte de Commerce de Noumea, 17.11.197, Ste.

Union Maritime du pacifique Sud c. te Fenland Ltd. et

al., DMF 1980, 223

_ _ _ _ _ _ _ _

Adimiralty Division, 26.10.1970, “Andrea Ursula”

BRANDON J.

“....“Beneficially owned” meant owned by any person

with complete possession and control of the vessel who

might therefore become liable on a claim within the

Administration of Justice Act, 1956, sect. 1(1) (d) to

(r), and that the vessel was, at the date when action was

brought, beneficially owned as respect to all the shares

by the demise charterers within sect. 3(4).”

_ _ _ _ _ _ _ _

Court of Appeal 18.11.1981, The “SPAN TERZA”

“The words of s. 3(4) of the 1956 Act had to be given

their natural meaning unless there was good reason to

limit hem or unless there was binding authority requiring

the Court to limit them; and the natural meaning of the

word “charterer” included a time charterer within those

whose vessels could be arrested ......... there was no

sufficient reason to limit the words to charterer by

demise and there was no authority which bound the Court


35

to construe the sub-section as the learned Judge had

done.

Dissenting opinion by Judge Donaldson.

(5) U Italiji temeljem čl. 683. Codice di

Navigazione, ako je zaustavljanje broda izdato na osnovu

privilegija protiv osobe koja je različita od osobe

vlasnika broda, dostava odluke o privremenoj mjeri mora

se izvršiti i vlasniku broda.

(6) Berlingieri, Arrest ........., str. 99, gdje se

navode sudske odluke

Tribunale di Ravenna, 24.01.1987, Trademar Conasa

S.A. c. Line Island Marine Co., “The Eurobreeze”, Dir.

mar. 1988, 804; Cour d’Appel du Rouen, 19.06.1984, Master

of the “Atlantic Mariner” v. Trademar Conasa - “The

Atlantic Mariner” 1985 DMF, 167.

(7) Tribunal de Commerce, Nantes, 03.09.1991, United

Arab Shipping Co. b. Blohm & Voss - “The Trident Beauty”,

1991 DMF, 726


36

Čl.978

(1) AKO SE PRIVREMENE MJERE ODREDJUJU RADI

OSIGURANJA NOVČANIH TRAŽBINA, SUD ĆE OSLOBODITI BROD

ZAUSTAVUANJA ILI ČUVANJA AKO BUDU DANA OSIGURANJA ILI

DRUGE IMOVINSKE VRIJEDNOSTI DOVOLJNE ZA POKRIĆE UKUPNIH

TRAŽBINA ZA KOJA SE TRAŽI ZAUSTAVUANJE, UKLJUČUJUĆI I

TRAŽBINE PO OSNOVI TROŠKOVA POSTUPKA 1 KAMATA, UZ

UVJET DA SU TA OSIGURANJA ODNOSNO DRUGE IMOVINSKE

VRIJEDNOSTI RASPOLOŽIVI 1 PRENOSIVI U KORIST

VJEROVNIKA.

(2) AKO JE RIJEČ 0 TRAŽBINAMA ZA KOJA DUŽNIK MOŽE

OGRANIČITI SVOJU ODGOVORNOST, VISINA OSIGURANJA ILI

DRUGIH IMOVINSKIH VRIJEDNOSTI IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA

NE MORA BITI VEĆA OD SVOTE OGRANIĆENE ODGOVORNOSTI.

(5) KAD JEDAN OD SUDOVA NA PODRUČJU REPUBLIKE

HRVATSKE, NA TEMELJU ODREDBE STAVKA 1. OVOG ČLANKA

OSLOBODI BROD OD ZAUSTAVLJANJA, NIJE-DAN DRUGI SUD NA

PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE NE MOŽE ODREDITI

ZAUSTAVLJANJE NI TOG NI BILO KOJEG DRUGOG BRODA ZA

ISTU TRAŽBINU I ZA ISTOG VJEROVNIKA, UZ UVJET DA SU

DANA OSIGURANJA ILI DRUGE IMOVINSKE VRIJEDNOSTI JOŠ

RASPOLOŽIVI U KORIST VJEROVNIKA. 1

Bitna promjena u P.Z. u odnosu na ZPUP, je u tome

da je propisano: "sud će osloboditi. . . " dok je u

ZPUP bilo "sud može osloboditi".

Osim toga je u P.Z. specificirano da je to za

"pokriće” ukupnih tražbina za koje se traži

zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi troškova

postupka i kamata...", dok je u ZPUP bilo "u visini svote

potraživanja".

Stav 1.

Krajni cilj čl. 978 st.1.. je oslobodjenje

broda (pod određenim uslovima) a oslobodjenje broda je i

predmet čl. 982.

Iz komentara TRIVE uz čl. 983 ZPUP (čl.978 PZ)

proizlazi da se radi o "ponudjenom osiguranju".

Mislim da se u praksi pojavljuju slijedeće situacije:

A). u prijedlogu za privremenu mjeru vjerovnik je dao

izjavu da će se zadovoljiti sa:

aa). odredjenim iznosom koji bi dužnik trebao


37

položiti u depozit na račun suda,

bb). izvjesnom garancijom.

B).u prijedlogu vjerovnik nije stavio nikakavu

izjavu/ponudu.

C). u sudskom rješenju:

aa). odredjen je iznos koji treba položiti u depozit

bb). nije odredjen iznos ( naveden je samo iznos

koji spominje vjerovnik kao svoju tražbinu).

D). položi izvjestan iznos u depozit, ili

E). položi kod suda "osiguranje ili drugu imovinsku

vrijednost u visini svote tražbine....,uz uvjet da

su ta osiguranja odnosno druge imovinske

vrijednosti raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika."

U slučajevima A). aa) i bb). te C).aa). smatram da

sud mora osloboditi brod, ako dužnik postupi u smislu

rješenja.

U slučaju B). i C).bb)., dužnik može zatražiti od

suda da odredi iznos odnosno izraziti spremnost da tako

postupi.

U slučaju D). i E)., vjerovnik ne mora pristati na

ponudjeni iznos za depozit ili na "osiguranje ili

drugu imovinsku vrijednost u visini svote

tražbine....,uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge

imovinske vrijednosti raspoloživi i prenosivi u korist

vjerovnika", ali sud MOŽE osloboditi brod, ako nadje da

je ponuda protivnika predlagača prihvatljiva,

Medjutim u slučajevima kada je vjerovnik stavio

ponudu i dužnik je prihvatio i ispunio, sud MORA

osloboditi brod jer je to facultas alternativa

predlagaća, prihvaćena i ispunjena od protivnika

predlagača.

Čl. 982, koji se poziva na čl. 971 st.4. toč. 1 do

3., a toč. 1. veli: "ako dužnik položi sudu svotu

tražbine koja se osigurava s kamatama i troškovima."

Logično bi dakle bilo da se u rješenju navede koliko

iznosi tražbine s kamatama i troškovima. Da li to

znači da je vjerovnik obavezan taj ukupan iznos navesti

u prijedlogu, ili to može sud unijeti u rješenje bez

prijedloga vjerovnik, nije jasno odredjeno zakonom,

ali smatram da radi pridržavanja propisa iz čl. 982,

sud bi to trebao učiniti, ili, eventualno pozvati

vjerovnika da to učini.


38

Ako dužnik može položiti iznos na sud, prema svojoj

kalkulaciji o ukupnom iznosu tražbine, kamata i

troškova ili može dostaviti svoju ponudu putem suda

ili može izraziti u žalbi, a onda ili mora IIst. sud

rješiti o ponudi u IIst. postupku, ili ako vrati

predmet Ist. sudu, onda se tek mora odrediti ročište da

dužnik obrazloži svoju kalkulaciju tražbine, kamata

i troškova, a vjerovnik da se na to očituje i da sud onda

odluči. Očito je da bi sud trebao u takovom slučaju

odrediti iznos tražbine, kamata i troškova, a sumnjam

da bi to sud mogao razborito učiniti bez saslušanja

vjerovnika.

Medjutim i kada vjerovnik stavlja facultas

alternativa protivniku, u praksi se je pojavio problem

obzirom na činjenicu da se u prijedlogu za privremenu

mjeru najčešće traži polog u visini u kojoj su

sadržani osim glavnice, još i kamati, a i troškovi

privremene mjere, troškovi eventualnog postupka za

konvalidaciju privremene mjere.

Praksa sudova nije ujednačena.

Pojedini sudovi unatoč prijedloga da se za depozit

odredi iznos koji će pokriti sve gore navedeno,

odredjuju samo iznos glavnice. Drugi odredjuju iznos

koji pokriva i troškove i ostalo zatraženo.

Interesantno je i različito odlučivanje u vezi sa

prijedlogom da se brod oslobodi, ako stranke nadju

rješenje van suda, recimo dobivanjem garancija P&I

klubova i sl. Vjerovnici katkada traže već u prijedlogu

da sud donese rješenje kojim će se brod osloboditi;

a) polaganjem depozita,

b). da se da "osiguranje ili drugu imovinsku

vrijednost u visini svote tražbine.....uz uvjet da su

ta osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti

raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika, ili

c) pismenom obavjesti sudu od strane vjerovnika da

je primio garanciju koju prihvatio i predlaže da se brod

oslobodi.

Sudovi katkada taj prijedlog ignoriraju, ali ga

katkada i uvrste, pa tako na pr. OPS RI u predmetu

V-R-I81/87-3 od 9.11.1987 toč.4. isti glasi:

"SUD ĆE UKINUTI OVU PRIVREMENU,U MJERU I OSLOBODITI

BROD OD ZAUSTAVLJANJA AKO PROTIVNIK PREDLAGATELJA POLOŽI

HA RAČUN OVOG SUDA BROJ.......... KOD.......BANKE IZNOS

OD !,025,000.- US slovima ( .........) RADI POKRIĆA


39

GLAVNOG DUGA I SPOREDNIH POTRAŽIVANJA ILI DADU KAKOVU

DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST OD .......... US DOLARA, UZ

UVJET DA JE TA DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST RASPOLŽZIVA I

PRENOSIVA U KORIST PREDLAGATELJA, ILI DADU KAKOVU DRUGU

GARANCIJU NA KOJU PRISTAHE PISMENO PREDLAGATELJ 1 0 TOME

OBAVJESTI SUD.»

TS Koper, na pr. uopće ne stavlja u svoja rješenja

bilo što u vezi sa polaganjem novčanog iznosa, druge

imovinske vrijednosti 11 ili garancije, kada je i u

prijedlogu vjerovnik već napisao da predlaže da sud

donese rješenje u kojem će navesti iznos pologa koji je

predlagatelj stavio u prijedlog.

Tako je u prijedlogu za brod YEHYA bilo navedeno

da se predlaže da se unese u rješenje slijedeće:

" Sud će ovu privremenu mjeru ukinuti ukoliko

protustranka položi na račun kod banke......... iznos od

$ 722.000.- ili pruži kakovo drugo osiguranje t.j.

drugu imovinsku vrijednost u iznosu od $ 722.000.- koja

je prenosiva u korist predlagatelja ili ako stranke

sporazumno ugovore garanciju na koju će pristati

predlagratelj, koji bi o tome pismeno obavjestio sud u

pravcu da sud donese rješenje kojim se brodu dozvoljava

isplovljenje, odnosno sud će na prijedlog protustranke

osloboditi brod ukoliko predlagratelj ne pokrene

parnicu u roku od 15 dana i o tome obavjesti spis.»

TS Koper je donio rješenje u spisu TS KP Rg-

50/88 od 7.3.1988/ koji glasi:

“1. PREDLOGU UPNIKA SE UGODI IN SE DOVOLI

ZAČASNA ODREDBA

Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/ YEHYA, DRŽAVNE


KOPER ZARADI ZAVAROVANUJA TERJATVE UPNIKA V VIŠINI

600.000. US DOLARJEV.

2. TA ZAČASNA ODREDBA TRAJA 60 DNI OD DNEVA IZDAJE.

3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE."


Mislim da isti ne zadovljava propis čl. 983 st.1..

odnosno čl. 987 ZPUP.(978, 982 PZ).

Točno je da zakon ne traži izričito da se unese u


40

izreku iznos depozita itd., medjutim doktrina smatra da

se takav facultas alternativa MORA staviti u izreku,

ukoliko je zahtjev za to stavljen u prijedlogu. 2-3

Čl. 266. st.2. izričito određuje da se privremenom

mjerom ne stječe založno pravo. Iz dikcije proizlazi da

se ne stječe na onim stvarima koje su predmet

privremene mjere. Ništa nije rečeno u pogledu

jamstva. Goršić, je na str. 552 naveo: " Na položenom

iznosu stiče predlagatelj založno pravo za svoj zaht-

jev.» Mislim da je to ispravno jer polog nije predmet

privremene mjere već ispunjenje jedne facultas

alternatlva. U pogledu protu-pologa Triva smatra da se

dobiva založno pravo. 4

U praksi, a naročito kada se radi o zaustavljanju

brodova pod stranom zastavom, zapovjednik zaustavljenog

broda i njegov agent, obično prevedu rješenje na strani

jezik i teleksom ili telefaxom ga dostave brodaru.

Ako rješenje nije navelo iznos itd., nastaju pregovori,

koji, ako se stranke sporazume, zapravo vodi istom

rezultatu, kao kada je takav depozit odredjen, samo Što

treba više vremena.

BANKOVNA GARANCIJA

Treba spomenuti i problem eventualne bankarske

garancije. Naime vjerovnik katkada traži izričito

bankarsku garanciju.

Radi se redovito o zaustavljanju stranog broda,

pa je normalno da brodar (brodovlasnik/dužnik) daje

garanciju putem svoje, inostrane banke. Vjerovnik nije

dužan prihvatiti takovu garanciju jer ona može

eventualno dovesti do potrebe priznavanja hrvatske

presude, (u konvalidacionom postupku) u zemlji in-

ostrane banke.

Medjutim postavlja se pitanje da li bi mogao

dužnik zatražiti od suda da odluči da li takova

garancija inostrane banke zadovoljava. Mislim da sud ne

bi mogao odlučiti da takova garancija zadovoljava baš iz

razloga eventualne potrebe prizna-vanja hrvatske

presude u inostranstvu, tj, u zemlji banke koja je

izdala garanciju.

RjeŠenje je u potvrdjivanju takove inostrane

garancije od strane jedne hrvatske banke, kako to

predvidja ZOO u čl. 1085. uz eventualni dodatak "bez

prigovora'1 i sl. u smislu Čl.1087, ZOO.

U predmetu Trgovačkog suda u Rijeci Rl-134/93-

33 od 12.04.1994, nakon što je Riječka banka izdala

garanciju, oslobodio je brod.


41

Predlagatelj se je žalio.

Visoki Trgovački Sud Republike Hrvatske II-Pž-

1529/94-2 od 03.05.1994. odbio je žalbu.

Iz obrazloženja:

“U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtijevao

određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanog

potraživanja u iznosu od 29.508,08 DEM, Riječka banka

d.d. Rijeka, prihvatila je garanciju Kredit Anstal

Bankferin Wien, izdajući svoju garanciju broj 1002 kojom

se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev

iznos koji ne premašuje 30.000 DEM uključujući kamate i

troškove. Sredstva su prenosiva u korist Trgovačkog suda,

a preko sudskog depozita po rješenju suda i u korist

predlagatelja marina Punat čije potraživanje je ovom

garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena

prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti iz

odredbe čl. 978. Pomorskih zakonika da se oslobodi brod

zaustavljanja i čuvanja.”

Međutim, ostaje otvoreno pitanje ako bi se inostrana

banka nalazila u zemlji gdje bi se vodio konvalidacioni

postupak, u slučaju arbitražne klauzule ili ugovorene

nadležnosti. Mislim da naš sud ne bi mogao odlučivati o

tome da li takova garancija zadovoljava, jer bi se morao

upuštati u utvrđivanje boniteta inostrane banke.

Stav 2.

U pogledu st. 2. ograničenje vojuje u pravcu da iznos

depozita ne bude veći od svote ograničenja. Međutim,

obzirom da zakon veli “... ne mora biti veća”, znači da

može katkada biti veća. To se vjerojatno odnosi na slučaj

hipoteke, pravomoćne presude i sl., kada dužni iznos može

biti veći od svote ograničenja.5 Problem je naznačen i od

inostrane judikature.6

Vidi i čl. 269. ZIP.

Stav 3.

Propis ne predstavlja poteškoće.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


42

ZPUP čl. 983

Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja

novčanih potraživanja, sud može osloboditi brod

zaustavljanja ili čuvanja ako budu dana osiguranja ili

druge imovinske vrijednosti u visini svote potraživanja

za koja se traži zaustavljanje, uz uvjet da su ta


raspoloživi u korist vjerovnika.

Ako je riječ o potraživanjima za koje dužnik može

ograničiti svoju odgovornost visina osiguranja ili drugih

imovinskih vrijednosti iz st. 1. ovog člana ne mora biti

veća od svote ograničene odgovornosti.

Kad jedan od sudova na području SFR Jugoslavije, na

temelju odredbe st. 1. ovog člana oslobodi brod od

zaustavljanja, nijedan drugi sud na području SFR

Jugoslavije ne može dopustiti zaustavljanje ni tog ni

bilo kojeg drugog broda za isto potraživanje i za istog

vjerovnika, uz uvjet da su dana osiguranja ili druge

imovinske vrijednosti još raspoloživi u korist

vjerovnika.

TRIVA-BELAJEC-DIKA, str. 355 i sl.: “(19) Vjerovnik

može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili

naknadno izjaviti da će se, umjesto privremenom mjerom,

zadovoljiti polaganjem određenog iznosa novca na ime

“jamstva” (osiguranja - v. § 36) za ostvarenje

potraživanja od strane dužnika (269/1). S obzirom na to

da se ovdje radi o ponudi nadomještanja privremene mjere

na koju vjerovnik ima pravo jednim osiguranjem koje

dužnik nije obvezan dati već čije ostvarenje ovisi o

njegovu prihvatu vjerovnikove ponude, nije potrebno da

zatraženi iznos osiguranja bude u nekom omjeru s

vrijednošću potraživanja čije se osiguranje traži. Ova

specifična izvršna facultas alternativa koju vjerovnik

nudi dužniku mora se saopćiti dužniku, pa će sud, ako

dužnik prihvati ponudu i položi zatraženi iznos, ukinuti

provedene radnje i obustaviti postupak osiguranja

(269/3). Položeni iznos trebalo bi da stoji na

raspolaganju radi osiguranja vjerovniku sve dok ne

istekne rok koji on odredi u svojoj ponudi.”

(20) No polaganje “jamstva” umjesto zatražene i

odobrene privremene mjere može sud odrediti i na

prijedlog dužnika (269/2), dakle i protiv volje

vjerovnika. U tom slučaju sud bi morao pri utvrđivanju

visine osiguranja i roka njegova trajanja voditi računa o


43

tome da ono bude ekvivalent privremenoj mjeri koja se

osiguranjem nadomješta. Iznos ne treba biti toliki da iz

njega bude moguće sasvim podmiriti osigurano

potraživanje; dovoljno je da se njime na prihvatljiv i

primjeren način njegovo ostvarenje osigura (Goršić,

Tumač, str. 552). Mogućnost nadomještaja privremene mjere

osiguranjem na prijedlog dužnika u znatnoj mjeri faktički

reducira mogućnost vjerovnika da prilikom nuđenja

odustanka od mjere ako osiguranje bude položeno,

arbitrarno određuje njegovu visinu i vrijeme trajanja.”

TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo na str. 356

međutim veli: “Ova specifična izvršna facultas

alternativa koju vjerovnik nudi dužniku mora se saopćiti

dužniku, pa će sud, ako dužnik prihvati ponudu i položi

zatraženi iznos, ukinuti provedene radnje i obustaviti

postupak osiguranja (269/3 ZIP-a).”

TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, str. 355,

br. 18 “Budući da položeno osiguranje treba poslužiti za

pokriće štete koja bi dužniku mogla nastati, trebalo bi

smatrati da dužnik na položenom iznosu stječe založno

pravo (v. TRIVA, GRPP, para 1001.)

TRIVA: str. 409

Ograničenje odgovornosti broda - čl. 380 - 396

Svote ograničenje odgovornosti - čl. 380, 381

UPP, XXIII, 33, Prvostepeni sud Engleske, Admiralty

Division, 24.4.1964, LLLR 1964, str. 324, “Lucille

Bloomfield”

Utjecaj polaganja jamčevine u postupku ograničenja

odgovornosti u jednoj zemlji na zaustavljanje broda i

parnicu u drugoj zemlji.

Bilješka E.P.: “Konkretni spor pokazuje neposrednu

praktičnu potrebu unifikacije propisa o ograničenju

odgovornosti i utvrđenje koji međunarodni učinak jednom

pokrenuti postupak ima u svim zemljama ............. Tek

Konvencija od 1957, kad bude ratificirana, riješit će

pitanje međunarodnog učinka osnivanja fonda ograničene

odgovornosti .............


44

Čl.979

(1) SUD NEĆE ODREDITI ZAUSTAVLJANJE BRODA. A VEĆ

ODREDENO ZAUSTAVLJANJE UKINUT ĆE AKO DUŽNIK DOKAŽE DA

JE U NEKOJ DRUGOJ DRŽAVI VEĆ DAO PRIMJERENO OSIGURANJE

ILI DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST ZA ISTU TRAŽBINU, ILI ZA

ISTOG VJEROVNIKA, UZ UVJET;

1). DA OSIGURANJE ILI DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST

ODGOVARA UVJETIMA IZ ČLANKA 978 STAVKA 1. OVOGA ZAJONA;

2). DA DRŽAVA NA ČIJEM JE PODRUČJU OSIGURANJE ILI

DRUGA IMOVINSKA KORIST DANA POSTUPA NA JEDNAK NAČIN PREMA

OSIGURANJIMA I DRUGIM IMOVINSKIM VRIJEDNOSTIMA KOJI

SU POLOŽENI NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE. 1

Doktrina smatra da uzajamnost može biti i faktična i

poziva se i na Zakon o sukobu zakona. Vidi i čl. 976 Ovaj

se propis odnosi na brod pod hrvatskom zastavom ili pod

zastavom države NE-ugovornice Konvencije 1952, jer ako

brod vije zastavu države ugovornice ima se primjeniti

propis Konvencije.

Vidi čl. 3. st. 3. Konvencije 1952.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(1) ZPUP čl. 984

(1) Sud neće dopustiti zaustavljanje broda, a već

dopušteno zaustavljanje ukinut će ako dužnik dokaže da

je u nekoj drugoj državi već dao primjereno osiguranje

ili drugu inovinsku korist za isto potraživanje i za

istog vjerovnka, uz uvjet:

1). da osiguranje ili druga imovinska vrijednost

odgovara uvjetima iz čl.983 st.1.. ovog zakona;

2). da država na čijem je području osiguranje ili

druga imovinska korist dana postupa na jednak način

prema osiguranjima i drugim imovinskim vrijednostima

koji su položeni na području SFR Jugoslavije.

(2) TRIVA. str. 409 : "Uzajamnost može biti

faktična".

(3) VUJOVIĆ, str. 6. Tako na primjer, odredbe

članova 82 i 83 toga zakona (Zakon o rješavanju sukoba

zakona, Sl.l. SFRJ broj 43/82) se primjenjuju u

slučajevima određivanja privrmiaenih mjera

iz člana 979 ZPUP o uzajaimnosti iz odredbi članova

981.stav 2 i člana 984. stav 1. točka 2. ZPUP tj.

pretpostavljanju uzajamnosti, koja može biti i

faktična ( ali ne mora)." i VUJOVIĆ:*' str. 12:" Druga je


45

situacija s NE-članicama konvencije, tu je situacija

na bazi čistog reciprociteta, jer drugih srdstava nema.

Teret dokaza je na onone ko osporava da nema

reciprociteta. No svaki pojedini slučaj treba

razmotriti prvo s aspekta konvencionog prava , tj. da

li se radi o članici ill ne, apotom imajući u vidu sve

konkretne okolnosti slučaja i upit pšutem nadležnog

organa po čl. 222. ZPP i po čl. 13 ZSZ (Sl.l.SFRJ 43/82)

kad je u pitanju nepoznato strano pravo ili strana sudska

praksa....”


46

Čl.980

DAVANJE OSIGURANJA ILI DRUGE IMOVINSKE VRIJEDNOSTI

NE ZNAČI PRIZNANJE ODGOVORNOSTI ZA TRAŽBINE ZA KOJE JE

OSIGURANJE ODNOSNO DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST DANA

NITI ODRICANJE OD MOGUĆNOSTI OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI.

Bez sumnje je ova odredba osnovana. Samim

zasnivanjem ne priznaje se opravdanost zahtjeva.

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(1) ZPUP čl. 985

Davanje osiguranja ili druge imovinske vrijednosti ne

znaći priznanje odgovornosti za potraživanja za koja je

osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana niti

odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti.


47

ČL.981

(1) U RJEŠENJU KOJIM ODREDJUJE PRIVREMENU MJERU

SUD ĆE ODREDITI VRIJEME NJEZINA TRAJANJA.

(2) AKO SE PRIVREMENA MJERA ODREDI PRIJE

POKRETANJA PARNIČNOG, IZVRŠNOG ILI UPRAVNOG POSTUPKA.

VJEROVNIK JE DUŽAN DOKAZATI, U ROKU OD 15 DANA, DA JE

POKRENUO PARNIČNI, IZVRŠNI ODNOSNO UPRAVNI POSTUPAK,

(3) AKO VJEROVNIK U ROKU IZ STAVKA 2. OVOGA ČLANKA NE

DOKAŽE DA JE POKRENUO PARNIČNI, IZVRŠNI ODNOSNO UPRAVNI

POSTUPAK, SUD ĆE NA PRIJEDLOG DUŽNIKA UKINUTI PRIVREMENU

MJERU.

(4) AKO VRIJEME IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA PROTEKNE

PRIJE NEGO ŠTO BUDE UDOVOLJENO UVJETIMA ZA

IZVRŠENJE ILI OSIGURANJE UKNJIŽBOM ILI PREDBILJEŽBOM

ZALOŽNOG PRAVA, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA,

PRODULJITI VRIJEME NJEZINA TRAJANJA, UZ UVJET DA $E NISU

IZMJENILE OKOLNOSTI POD KOJIMA JE TA MJERA ODREĐENA.

(5) AKO VRIJEME IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA PROTEKNE, A

NE UDOVOLJI SE UVJETIMA IZ STAVKA 4. OVOGA ČLANKA ZA

PRODULJENJE ODREDJENE PRIVREMENE MJERE, SUD ĆE, NA

PRIJEDLOG DUŽNIKA, OBUSTAVITI POSTUPAK OSIGURANJA I

UKINUTI IZVRŠENE RADNJE. 1

ST. 1. i 2.

Iz oba stavka proizlazi da je sud vezan određivanjem

dva roka:

1. rokom trajanja privremene mjere

2. rokom ulaganja tužbe, a to je zakonskim rokom od

15 dana, za razliku propisa iz čl. 272 ZIP, gdje zakonski

rok nije određen.

981 - St. 1

U praksi neki sudovi odredjuju rok trajanja izražen

u danima (15 dana, katkada - nepravilno- 30 dana), a neki

sudovi donose odredbu kojom trajanje odredjuje do

pravomoćnog rješenja spora i sl.

Doktrina potvrdjuje da je određivanje tih rokova

obaveza suda. 2

Događa se rijetko da se odredba o tome ne nalazi u


48

dispozitivu već u obrazloženju.3

Opće odredbe o trajanju nalaze se u čl. 262. ZIP-a.

PS H zauzeo je i stajalište kako slijedi:

PS H II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI-XI-R-I-

30/91. od 16.3.1991.).

“Preinačava se točka III, točka IV i točka V. izreke

rješenja OPS Rijeka br. R-I-30/91 od 16. ožujka 1991. i

rješava.








Iz obrazloženja: “Žalba je osnovana.

Ne odgovara duhu i smislu odredbe čl. 986 ZPUP


15. travnja 1991, nego uz obvezu vjerovnika da u roku od





izdane mjere.





981 - St. 2

Rok od 15 dana je zakonski rok, pa se ne smije

mijenjati u rješenju.

Ovaj stav treba povezati sa stavom 3. jer stav 2.

postavlja dužnost vjerovnika da dokaže da je u roku od 15

dana pokrenuo postupak. Iako taj stav govori samo o

parničnom, izvršnom odnosno upravnom postupku, sudovi

prihvaćaju i dokaz da je pokrenut arbitražni postupak.

Kod tog se arbitražnog postupka, koji se pokreće u

inozemstvu, katkada postavlja pitanje koji se moment ima

uzeti kao “pokretanje” arbitražnog postupka. Praksa je

prihvatila dokaz, a). da je predlagač imenovao arbitra,

b). da je taj arbitar prihvatio imenovanje, te c). da je

predlagač pozvao protivnika predlagača da imenuje svog

arbitra. U nekim sistemima arbitar imenovan od predlagača


49

obavještava protivnika predlagača da je imenovanje

prihvatio i poziva ga da ga obavijesti o imenovanju svog

arbitra. Ovo se odnosi na slučajeve kada je arbitražno

vijeće sastavljeno od više arbitara. Ako je ugovoreno

imenovanje samo jednog arbitra, onda sudovi prihvaćaju i

obavijest predlagača protivniku predlagača s pozivom da

imenuje svog ili stavi protuprijedlog. U praksi nisu se

pojavljivali problemi.

Pokretanje postupka mora biti sudu dokazano4, a to se

vrši obično na način da se kopija rubruma tužbe dostavi s

podneskom na spis u kojem je izdata privremena mjera.5_6

981 - St. 3.

Dužnik je dužan predložiti da se ukine privremena

mjera, ako vjerovnik nije pokrenuo određeni postupak,

dakle ovdje se samo ukida privremena mjera. Vidi st. 5.

Potrebno je ukazati da se u st. 3. ne govori ništa o

eventualnom produženju, dok se to izričito veli u st. 4.,

uz naznaku uvjeta za produženje. To znači da se 15-dnevni

rok ne može produžiti. Naime, ako je zakonodavac htio

dopustiti produženje i tog roka, bio bi ga spomenuo, kao

što je to učinio u st. 4.

O ukidanju privremenih mjera vidi čl. 273. ZIP-a.

981 - St. 4.

Radi se o izvršenju7 ili osiguranju uknjižbom ili

predbilježbom založnog prava.

U pogledu roka ulaganja prijedloga na produženje,

treba primijeniti propis čl. 272. st. 3. ZIP tj. da se

prijedlog za produženje može podnijeti “samo prije nego

što protekne vrijeme za koje je privremena mjera

određena”.

U pogledu momenta ulaganja prijedloga za produženje

roka, bitno je da je prijedlog uložen prije nego što

prođe rok.

Ovaj stav treba povezati s čl. 272. ZIP-a.8

I sudska praksa je kolebala dok Privredni sud nije

zauzeo stanovište.9

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Rješenjem XI-R.I.136/86-13 od 25.2.1988. OPS RI

ukinuo je izdatu privremenu mjeru zaustavljanja itd.

broda.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS H. Rješenjem IV-Pž-985/88-2 od 26.4.88 (OPS RI-


50

XI-R-I-136/86-13), po žalbi predlagatelja ukinuo je cit.

rješenje OPS-a s obrazloženjem: “... osnovano žalitelj

ukazuje na nepostojanje ovlaštenja suda da intervenira u

ovom slučaju bez zahtjeva stranaka. Stavom 3. čl. 986.

ZPUP-a izričito je određeno da će sud na prijedlog

protivnika predlagača ukinuti dopuštenu privremenu mjeru

ako predlagač ne dokaže da je ispunio određene uvjete -

da je pokrenuo određeni postupak.”

Dakle nije ostavljena mogućnost sudu da sam

intervenira, pa je zato valjalo riješiti kao u izreci

temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a i u vezi s čl. 14 ZIP-a i

čl. 867. st. 5. ZPUP-a.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

TS KP Rg-210/86 od 7.12.1986.

“Predlogu upnika se ugodi in se dovoli

začasna odredba

z zaustavitvijo ladje “SDG”, last dolžnika, ki se

sedaj nahaja na območju Luke Koper, za zavarovanje

terjatve upnika v višini 2,400.000.- din.

Ta začasna odredba traja 30 dni od dneva izdaje.”

Iz obrazloženja: “Kakšna mora biti varščina določa

zakon. Zakon določa tudi način opravičbe te odredbe in

posledice neopravičbe.”

_ _ _ _

ARBITRAŽNI POSTUPAK - DOKAZ POKRETANJA POSTUPKA

Je li vjerovnik inozemna pravna osoba pravovremeno

opravdao tužbom izdavanje privremene mjere u smislu čl.

272., st. 1. ZIP-a ako je tužba podnesena u određenom

roku, ali ju je sud odbacio primjenom čl. 16. ZPP zbog

apsolutne nenadležnosti?

“Ako je sud na osnovi čl. 272, st. 1. ZIP izdao

privremenu mjeru prije podnošenja tužbe i u njoj odredio

vjerovniku rok za podnošenje tužbe, odnosno prijedloga

radi opravdanja privremene mjere, smatra se da vjerovnik

nije postupio po nalogu suda u određenom roku kad je

tužbu podnio sudu koji je izdao privremenu mjeru umjesto

inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje toga

posebnog odnosa” (čl. 16. u vezi sa čl. 472. ZPP).

Stav privrednih sudova (XI) 16. od 18.5.1979. PNz

15/117.

981 - St. 5.

Odnosi se samo na slučajeve iz st. 4., dakle,


51

obustavlja se postupak osiguranja i ukida izvršene

radnje. Vidi st. 3.

981 - St. 3. i 5.

Ukazujem na razliku: st. 3. veli da će se “ukinuti

privremena mjera” a st. 5. veli da će se “obustaviti

postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje”.

Vidi čl. 272. i 273. ZIP.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

++++++++


52

ZPUP čl. 986

U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će

odrediti vrijeme njezina trajanja.

Ako se dopusti zaustavljanje broda prije pokretanja

parničnog, izvršnog ili upravnog postupka, predlagač

privremene mjere dužan je dokazati, u roku od 15 dana, da

je pokrenuo parnični, izvršni odnosno upravni postupak.

Ako predlagač privremene mjere u roku iz st. 2. ovog

člana ne dokaže da je pokrenuo parnični, izvršni odnosno

upravni postupak, sud će na prijedlog protivnika

predlagača dužnika ukinuti dopuštenu privremenu mjeru.

Ako vrijeme iz st. 1. ovog člana protekne prije nego

što bude udovoljeno uvjetima za izvršenje ili osiguranje

uknjižbom ili predbilježbom založnog prava, sud će, na

prijedlog predlagača privremene mjere, produljiti vrijeme

njezina trajanja, uz uvjet da se nisu izmijenile

okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

Ako vrijeme iz st. 1. ovog člana protekne, a ne

udovolji se uvjetima iz st. 4. ovog člana za produljenje

određene privremene mjere, sud će, na prijedlog

protivnika predlagača privremene mjere, obustaviti

postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje.

DIKA, str. 537: “ZPUP .... izričito predviđa da u

rješenju .... treba odrediti vrijeme njezina trajanja

(čl. 986, st. 1. ZPUP-a)”

TS KP Rg-3/88 od 8.1.1988.

“... Obrazložitev: .............. Upnik je dolžan v

roku od 15 dni od prejema te začasne odredbe vložiti

tožbu zaradi plačila omenjene terjatve, kajti v

nasprotnem primeru bo sodišče to začasno odredbo

razveljavilo.”

(Ova privremena mjera izdana je na osnovu ZIP-a jer

se je radilo o jahti, ali i po čl. 272. st. 1., odredba o

roku za podizanje tužbe trebala bi biti u dispozitivu.)

TRIVA, str. 410: “Nije dovoljno da se u roku iz st.

2. ovog člana odnosni postupak pokrene, već je potrebno u

tom roku izvršnom sudu podnijeti dokaz o pokretanju

odnosnog postupka.”

DIKA: str. 537: “Iako se samo za privremenu mjeru

zaustavljanja broda koja je određena prije pokretanja

parničnog, izvršnog ili upravnog postupka kaže da je

predlagač u roku od petnaest dana dužan dokazati da je

pokrenuo parnični, izvršni ili upravni postupak (čl. 986,


53

st. 2. ZPUP-a) treba uzeti da je dužnost opravdanja

privremene mjere u odgovarajućem postupku opća obveza

predlagača i da bi stoga domašaj citirane odredbe trebalo

protegnuti na sve privremene mjere (arg. iz čl. 272. ZIP-

a). (str 537)”

TRIVA: str. 410

Nije dovoljno da se u roku iz st. 2. ovog člana

odnosni postupak pokrene, već je potrebno da u tom roku

izvršnom sudu podnijeti dokaze o pokretanju odnosnog

postupka.

Odredbu st. 4. ovog člana trebalo bi tumačiti u

osloncu na odgovarajuće odredbe ZIP- (čl. 272. ZIP)”

PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP 137-140

str. 169

Za postojanje hipoteke na brodu potreban je njen upis

u upisnik brodova. Ako hipoteka nije upisana, presuda

koja je donesena na osnovi hipotekarne tužbe je ništavna.

Ako su predlagatelji stranci koji zahtijevaju da sud

odobri privremenu mjeru zaustavljanja broda, primjenjuje

se Međ. konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih

brodova od 10.05.1952. Prema toj konvenciji za zatraženu

privremenu mjeru zaustavljanja broda mora se raditi o

pomorskom potraživanju. Pomorsko potraživanje nije

tražbina za isplatu cijene broda budući da se ne radi o

pomorskom zajmu već o ugovoru o prodaji broda. Navedena

se Konvencija ne primjenjuje ako je cilj privremene mjere

da se realizira dosuđeni iznos koji je bio predmet spora.

Daljnji preduvjet za primjenu navedene konvencije je

opasnost da će bez te mjere naplata biti onemogućena ili

otežana. Te opasnosti nema ako se radi o domaćem brodu

upisanom u hrvatski upisnik brodova, te ako dužnik ništa

ne poduzima da oteža ili osujeti vjerovnikovu tražbinu.

Bilješka Prof. Dr. Branko Jakaša.

TRIVA str. 410: “Stav 4. treba tumačiti u vezi sa čl.

272. ZIP-a. Prijedlog za produljenje trajanja privremene

mjere treba podnijeti prije nego što protekne vrijeme za

koje je privremena mjera bila određena. Inače ne bi bilo

moguće “produljiti” vrijeme njenog trajanja, jer bi mjera

prestala protekom vremena na koje je bila određena.”

VPS H. Rješenja IV-Pž-985/88-2 od 26.4.88.

(9) VPS H. Rješenje ZV-Pž-985/88-2 od 26.4.88. 108


54

Čl.982

POSTUPAK OSIGURANJA OBUSTAVIT ĆE SE I ODREĐENA

PRIVREMENA MJERA UKINUTI, AKO SE UDOVOLJI KOJOJ OD

PRETPOSTAVAKA IZ ČLANKA 971. STAVKA 4, TOČKE 1). DO

5). OVOGA ZAKONA. 1

OBUSTAVA, UKIDANJE, OSLOBOĐENJE

Obustava postupka i ukidanje privremene mjere

odrediti će se i u slučaju da je ispunjen koji od

uslova iz čl. 971 st.4. točke 1). do 3). P.2.

Tek usput primjećujem da je u :

čl. 981 st.3. određeno : "..sud će. . . ukinuti

privremenu mjeru”,

čl. 981 st.5.: "sud će....obustaviti postupak

osiguranja i ukinuti izvršene radnje”

čl. 982 u vezi sa čl. 971: "sud će obustaviti

postupak i ukinuti provedene radnje",

čl. 978 "sud će osloboditi brod zaustavljanja ili

čuvanja".

.

čl.971 obustaviti postupak

i ukinuti p.m.

ako dužnik POLOŽI

svotu tražbine

978 osloboditi brod

zaustavljanja ili čuvanja

ako bude dano

osiguranje ili druge

imovinske vri-jednosti

981 st.1 ukinuti

privremenu mjeru st.1.

ako ne dokaže da je

pokrenuo postupak

981 st.5 obustaviti

postupak osiguranja i ukinuti

izvršene radnje

ako ne ishodi

produženje roka

982 -982 u vezi sa 971

st.4. t. 1 - 3

971 : obustaviti

postupak i ukinuti

provedene radnje

982 : postupak

osiguranja obustaviti i


55

privremenu mjeru ukinuti.

Očito je da propis čl. 971 st.4. to6. 1. znači da je

svota tražbine položena u svrhu plačanja. Ako je naime

dato samo osi-guranje dolazi do primjene čl. 978 1 tada

se privremena mjera ne ukida i ne ukidaju se provedene

radnje nego će se samo brod oslobodit od zaustavljanja

ili čuvanja.

Zašto se u čl. 981 st.5. UKIDAJU IZVRŠENE radnje, a

u čl. 971 ukidaju PROVEDENE radnje, nije jasno.

Treba svakako biti vrlo pažljiv kada se podneskom

predlaže i traži ! Svakako je potrebno zatražiti jer

sud to nemože po službenoj dužnosti.

Okružni sud Zagreb Gž-3768/81 od. 16.VI.1981 - PHz

19/145.:

“ Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu

se ukinuti samo na prijedlog dužnika, a ne i po službenoj

dužnosti”. CRNIĆ, op.cit., str. 214.

982.01

Bitno je povezati ovaj član sa čl. 971. st.4. 2

toč.l. iz kojeg se mora zakljućiti da iznos tražbine mora

biti uvećan za kamate i trošak. O tome bi trebala voditi

računa i sudka rješenja kada odredjuju iznos depozita

odnosno još više kada donose rješenje o obustavi postupka

osiguranja i ukinuću privremene mjere. Mora se zaključiti

da je nepravilan stav onih sudskih rješenja koja kod

donošenja privremene mjere, kao iznos za depozit, navode

samo glavnicu BEZ KAMATA i TROŠKOVA (ako su ovi zatraženi

u prijedlogu). 3 - 4

ili koja obustavljaju postupak i

ukidaju privremenu mjeru, ako jamstvo nije obuhvatilo i

trošak i kamate.

Vidi čl. 978.

982.02

ZIP u čl. 273 st.3. pozivajuči se na čl. 260.st.1..

ZIP-a, rješava isto. Tekst čl.971 st.4. toč. 1-3 PZ-a,

praktički je identičan čl. 260.st.1., toč.1-3 ZIP-a.

982.03


56

Kakova je razlika između čl. 982 i čl. 971 ?

Izgleda da toč.1. st.2. čl. 971, govori o "svoti

tražbine " dakle o novcu, a čl. 978 st.1.. o "osiguranju

i drugoj imovinskoj vrijednosti.......uz uvjet da su ta


raspoloživi i prenosivi u korist vjrovnika". No, ako se

ispune uslovi iz čl. 978 onda se brod "oslobađa

zaustavljanja ili čuvanja" a ako se ispune uslovi iz čl.

982 u vezi sa čl. 971, onda će se "postupak osiguranja

obustaviti" i "određena privremena mjera ukinuti".

Čini se da bi trebalo praviti razliku izmedju

"oslobađanja zaustavljanja ili i "ukinuća privremene

mjere".

Ukoliko dužnik položi na pr. odgovarajući iznos u

depozit kod suda, logično je da se ukine privremena

mjera zabrane isplovljenja i sl.) , ali ostali dio

rješenja, u glavnom ostaje na snazi. Tako na pr. iako je

položen depozit :

- vjerovnik mora u roku od 15 dana, obavjestiti spis

u kojem je izdata privremena mjera o ulaganju tužbe

- ako to ne učini sud mora na prijedlog dužnika

ukinuti privremenu mjeru i osloboditi depozit

- ako vjerovnik izgubi parnicu, t.j. ne opravda

privremenu mjeru, u sudskom predmetu u kojem se je izdala

privremena mjera odlučuje se o naknadi štete ( čl. 260

st.5. u vezi sa čl.274 ZIP-a i u vezi sa čl. 867. st. 5.

PZ). :

- postupak se nemože smatrati "obustavljen" jer

se može ulagati žalba.

- kasnije treba u tom istom spisu donašati rješenje o

sudbini depozita, (eventualno garancije) koji se

mora ili vratiti protustranci, ili predati vjerovniku,

tužitelju i sl.

- u stvari spis u kojem je izdana privremena mjera

ostaje "živ" dok se ne ispuni jedna od gornjih

mogućnosti. U stvari prestaje biti "živ", tek po

pravomoćnosti.

- vidi i dolje pod 982.03

Kako smatra Triva, stilizacija ZIP-ovih odredaba, a

čini se i PZ-a, nije najsretnije izabrana. Možda

koristi citirati doktrinu:

TRIVA-BELAJEC-DIKA, u Sudsko izvršno pravo, str. 357

(26) u vezi sa str. 338 (23);

"Već klasičan neuspjeh redaktora da koncizno,

hermetički i sustavno, bez ostataka, srede relevantnu

gradju, došao je do izražaja i prilikom uredjivanja


57

pravila o predpostavkama od kojih zavisi ukidanje

provedenih prethodnih mjera i obustavljanja postupka

osiguranja......"

I dalje:

"....sud će.....na prijedlog dužnika, ne i po

službenoj dužnosti, najprije ukinuti provedene radnje

a potom obustaviti postupak osiguranja prethodnom

mjerom (a ne obrnutim redom, kako to zakon

funkcionalno pogrešno sugerira i ovdje i na drugim

sličnim mjestiina. ) " str.339.

Vrlo je važan poredak u rješenju, kako to vrlo

ispravno ističe gore TRIVA.

- UKIDANJE PROVEDENIH RADNJI

- OBUSTAVA POSTUPKA OSIGURANJA

962.04 ~ Čl. 146 ZPP

Dosta često se u rješenju odredjuje da protustranka

mora temeljem čl. 146 ZPP imenovati osobu za primanje

pismena u roku od izvjesnog broja dana, jer će inače to

učiniti sud na trošak protustranke, pa bi i to bilo

nemoguće, ako bi se zbog polaganja depozita, prije tog

roka postupak "obustavio".

982.05 –PROTUPOLOG

Problem protupologa, po mom mišljenju, zadaje dosta

problema. Postavlja se na pr. pitanje do kada može

dužnik zatražiti protupolog, i do kada, vremenski, može

sud odrediti protupolog.

Goršić, TUMAČ, str.500, kod paragrafa 339. navodi:

"...ali sud može osiguranje naložiti i kasnije kad se

privremena mjera već provadja."

Mišljenje Goršića i presude koju citira Goršić,

dijeli i TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, str.

355, gdje se veli:

"Trebalo bi zajedno sa Goršićem (Tumač, str.550)

uzeti da je moguće da sud, uslijed izmenjenih

okolnosti, i naknadno, u toku provodjenja odobrene

privremene mjere, odluči o dužnosti vjerovnika da položi

osiguranje ili da položeno osiguranje povisi, te da od

polaganja zatraženog iznosa učini zavisnim dalje


58

ostvarivanje privremene mjere koja je u toku."

Nisam našao u zakonu propis kojim bi se zabranjivalo

naknadno tražiti protu-polaganje ili povisivanje protu -

pologa.

Dio doktrina je naklonjen dozvoli protu-pologa. 5

Mislim da i praksa govori u prilog stava Goršića,

Trive i Rušinovića. U tom smislu i rješenje koje navodi

Rušinović kao i rješenje temeljnog sodišča Koper. 6

U praksi najčešće se stvari vremenski odvijaju kako

slijedi:

-1. privremena mjera

-2. depozit ili garancija

-3. rješenje o oslobadjanju broda.

Jasno je da svaki brodovlasnik nastoji brod

osloboditi čim prije.

Ako brodovlasnik (kao protustranka) nema pravo NAKON

oslobadjanja broda, tražiti protupolog, to, u praksi

znači da ne može osloboditi brod dok ne postavi

zahtjev za protupolog i ne dobije sudsko rješenje o

tome. Dovoljno je zamisliti da se brod zaustavi u

četvrtak, depozit ili garancija dobije u petak, onda

rješenje o zahtjevu za protupolog mora čekati do

ponedeljka. Osim toga i u rješenju o protupologu daje se

izvjestan rok. Da li je ekonomski opravdano zauzimati

takav stav ?

Konačno, ako se zauzme takav stav da se protupolog

nemože tražiti naknadno, onda se može vrlo lako dogoditi

da u nastojanju da čim prije oslobodi brod,

protustranka, položi depozit, i ako pobijedi u

konvalidacionom postupku, ostaje prikraćena za štetu

koju eventualno nemože naplatiti od vjerovnika.

Privredni sud Hrvatske u Rješenju II-Pž-2201/89-

2 od 24.10.89 (OPS RI R-I-26/89-13 od 24.10.1989) i

Pž-238/89 od 21.2.1989 (OPS RI R-I-23/88-16 od 21.2.89)

zauzima stav, da se protupolog ne može -tražiti od

protustranke, nakon što protustranka položi polog. (vidi

Rješenja uz čl. 270 ZIP-a).

Pozicija stranaka po stanovištu suda i mojem je

slijedeća:

S U D M O J E

ZAUSTAVLJEN BROD ZAUSTAVLJEN BROD

protustranka ulaže protustranka daje polog


59

zahtjev za protupolog

sud odlučuje da

vjerovnik položi

protupolog

protustranka traži

protupolog

vjerovnik polaže

protupolog

sud odlučuje da vjerovnik

položi protupolog i vjerovnik

ga polaže

K O N A Č N O S T A N J E

BROD ZAUSTAVLJEN

VJEROVNIK DAO PROTUPOLOG

POLOG DAT SUDU I VJEROVNIK

DAO PROTUPOLOG

DAKLE :

PREMA SUDU :

VJEROVNIK IMA BROD A DUŽNIK PROTUPOLOG

PREMA MOJEM :

VJEROVNIK IMA POLOG A DUŽNIK PROTUPOLOG.

U stvari, praktički gledano, za vjerovnika je bolje

imati polog, koji je likvidno sredstvo, koje možda čak i

nosi kamatu i za kojeg nema najćešće troškova, nego

brod, za kojeg vjerovnik najčešće mora predujmiti

troškove, a nakon meritorne presude u njegovu korist

mora provoditi izvršenje prodajom broda. Iz prakse

je poznato da je PZ, formalnosti kod prodaje broda

predvidio na način da samo radi čekanja prolaska rokova

za žalbe na pojedina rješenja u toku postupka prodaje,

treba čekati mjesece i mjesece.

Ukoliko u slučaju koji zahtjeva sud vjerovnik

NIJE dao protupolog, koji je odredio sud, onda se brod

oslobadja.

Ukoliko u slučaju koji predlažem vjerovnik NIJE dao

protu-polog koji je odredio sud, onda se polog oslobadja.

Predlagatelj ima ili brod ili polog. I to bez obzira

da li vjerovnik mora dati protupolog ili ne. I ako

vjerovnik da protupolog i opet ima ili brod ili polog.

Njegov je interes svakako sačuvan. No, ako protustranka

dade svoj polog, (u svrhu brzog oslobadjanja broda, a

dužnost je svake stranke da nastoji smanjiti štetu) i


60

prije toga ne zatraži protupolog, onda zapravo,

protustranka gubi pravnu zaštitu jer eventualno neće

moći ako uspije u parnici, naplatiti štetu.

Možda bi se moglo reći, da kada bi zakonodavac želio

da se protupolog ne može zahtjevati nakon Što je dat

polog, naveo bi to u zakonu na pr. u čl. 270 ZIP-a, kao

što je u ZPP naveo da se cautio iudicatum solvi ne može

tražiti nakon što se je tuženi , upustio u

raspravljanje ( čl.169 st.2. ZPP-a)

Interesantno je da zakon i inaće upotrebljava izraz

"jamstvo", dok na pr. čl. 982 u vezi s čl. 971 st.4. toč.

1-3 govori o "pologu svote ". Jamstvo je po čl. 997 ZOO,

"Ugovor", a polog je konkretan novac. Logično je da se

nemože niti pomisliti da bi "jamstvo",(ugovor) mogao

personificirati hrod ( ili pokretninu), ali gotovina

položena na sudu, može se zamisliti kao personifi-kacija

broda ili pokretnine. U krajnjoj liniji i brod, i

pokretnina i polog, je imovina.

RUŠINOVIĆ smatra da termin "jamstvo" ima

značenje "kaucije". 7

PS H smatra da se "...jamstvo polaže umjesto

privremene mjere".(Pž-2201/89-2 od 24.10.1989). Ovo

nije sasvim jasno. Čini se da se "polog" polaže

umjesto broda ili pokretnine, a ne privremene mjere.

Sud smatra da dužnik može izabrati samo jednu

varijantu :

-ili čekati sa brodom i tražiti da vjerovnik uplati

protu-polog,

-ili dužnik može položiti polog, i time brzo

oslobadja brod, ali gubi pravo na traženje protupo1oga.

Sud nadalje smatra da bi eventualno odredjivanje

vjerovniku polaganja protupologa, "...značilo isto što i

odbiti pružanje pravne zaštite vjerovniku". Ovo se ne

čini jasnim. Naime situacija bi bila slijedeća:

Vjerovnik ima zasiguranje u pologu dužnika, a dužnik

u protupologu vjerovnika. Ne vidi se razlika ako bi

umjesto pologa dužnika ostao brod u luci, a eventualni

protupolog vjerovnika kod suda.

Sud isto tako inzistira na tome da je dužnik

prihvatio ponudu i položio jamstvo. Medjutim, to pravo

ima dužnik i temeljem zakona ( čl. 987 u vezi sa čl. 977

st.4. toč.1-3 ZPUP-a) a ponuda vjerovnika bila je samo

pojednostavljenje odredjivanja visine pologa. Što bi

bilo da vjerovnlk nije odredio visinu ? Morao bi to

učiniti sud na prijedlog dužnika temeljem cit. propisa

i time bi se, najvjerojatnije, postupak otegao.

Ovo pitanje nije bilo rješeno u biv. ZPUP, 8 ali čini

se da nije rješeno niti u novom PZ, iako bi se sada


61

moglo smatrati da je ZIP dobio jači položaj, pa bi se

mogao direktnije upotrijebiti.

Kako je već spomenuto u daljnoj fazi postupka oko

privremene mjere mora doći i do rješavanja sudbine

pologa.

982-06 PERSONIFIKACIJA BRODA - DEPOZIT/GARANCIJA

Postavlja se pitanje da li depozit, koji je u

stvari, zamjenio brod koji je pušten, na neki način,

personificira taj brod ? Konkretno, da li se nakon

polaganja depozita ima smatrati kao da je "imovina"

(brod) još prisutna ?

Ovo je zanimljivo zbog pitanja da li može i nakon

polaganja depozita od strane protustranke ( obično

vlasnika broda) i puštanja broda (odlaska broda),

protustranka zatražiti od suda, već prema okolnostima,

da sud odredi vjerovniku , da vjerovnik mora položitl

protupolog za naknadu štete, kao što to predvidja čl.

270 ZIP-a ?

Engleska doktrina i judikatura smatraju da polog

zamjenjuje brod. 9 - 10

Talijanska doktrina pravi razliku izmedju sudskog

depozita i garancije.

Vidi čl. 56 ZIP (str. 243. i sl.) za brod ATLANTIC

MOON.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

OS Zagreb Gž-3768/81 od 16.6.1981. PNz 19/145.

“Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu se

ukinuti samo na prijedlog dužnika, a ne i po službenoj

dužnosti.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

TS KP Rg-210/86 od 8.12.1986.

“Predlogu upnika se ugodi in se dovoli

začasna odredba

z zaustavitvijo ladje “SDG”, last dolžnika, ki se

sedaj nahaja na območju Luke Koper, za zavarovanje

terjatve upnika v višini 2,400.000.- din.

Ta začasna odredba traja 30 dni do dneva izdaje.”

Iz obrazloženja: “Zaustavitev ladje pomeni prepoved

odplutja iz območja luke, dolžnik se tega lahko oprosti z

ustrezno varščino. Kakšna mora biti varščina določa

zakon. Zakon določa tudi način opravičbe ter odredbe in

posledice neopravičbe.”

Bilješka: Na žalost sud nije naveo gdje zakon


62

propisuje kakovo mora biti osiguranje!

--------------ooooooooo------------

PSH - Rješenje II-Pž-2201/89-2 od 24.10.1989. (OPS RI

V-R-26/89-13 od 2.8.89.).

“U prvom redu sud može, ali ne mora, odrediti

jamstvo, prema okolnostima slučaja, na prijedlog dužnika

(čl. 270. s. 2. ZIP-a). Ovo iz razloga što je privremena

mjera koja se je sastojala u zabrani dužnicima da

raspolažu pokretnim stvarima (rolama papira) ukinuta

rješenjem br. V-R-I-26/89 od l. 78.89 i br. V-R-I-26/89

od 2.8.89. Žalitelji ukazuju na stanovište pravne teorije

po kojem se vjerovniku može naložiti polaganje osiguranja

i naknadno u toku provođenja odobrene privremene mjere s

čime se ovaj sud može suglasiti, ali to nije odlučno.

Naime, u konkretnom slučaju radilo se o privremenoj

mjeri iz čl. 266. st. 1. toč. 1. ZIP-a, a koja se sastoji

u zabrani dužniku da raspolaže pokretnim stvarima kao i

čuvanje ti stvari. Ta mjera se provodila samo do prvog

odnosno do 2. kolovoza 1989. kada je ukinuta. Radnje koje

se nakon toga poduzimaju u postupku osiguranja ne mogu se

okvalificirati kao radnje kojima se provodi ta i takva

privremena mjera. Točno je da postupak osiguranja još

traje, ali privremena mjera je ukinuta. Sud više ne može

poduzimati nikakove radnje koje idu za provođenjem

zabrane dužnicima da raspolažu sa stvarima niti može

poduzimati radnje u svrhu čuvanja stvari. Položeni iznos

na ime jamstva od strane dužnika nikako se ne može

sadržajno izjednačiti sa privremenom mjerom zabrane

raspolaganja i čuvanja stvari. To sasvim jasno proizlazi

iz teksta propisa čl. 269. ZIP-a, jer se jamstvo polaže

umjesto privremene mjere. Dakle, privremene mjere više

nema niti se provodi, a i umjesto nje postoji jamstvo.

Nakon što su dužnici položili jamstvo, i sami predložili

ukidanje privremene mjere ne mogu više zahtijevati

osiguranje kao uvjet za određivanje i provođenje te mjere

koja je već ukinuta. To jedno drugo isključuje.

Dužnici su mogli odlučiti da polože jamstvo i time

ishoditi ukidanje zabrane raspolaganja sa stvarima (što

su i učinili) ili pak trpiti zabranu, s tim da vjerovnik

uplati određenu svotu na ime osiguranja. Dužnik može

izabrati samo jednu ili drugu mogućnost, a nikako ne može

kumulativno zahtijevati jedno i drugo, jer to pojmovno i

logično nije moguće. Dužnici su svojom voljom položili

jamstvo i time ishodili ukidanje privremene mjere. Kada

bi im sada položeni iznos bio vraćen, cijeli postupak bio


63

bi besmislen i značilo bi isto što i odbiti pružanje

pravne zaštite vjerovniku. Da su dužnici predložili, a

sud prihvatio i odredio vjerovniku da položi određenu

svotu na ime osiguranja, za vrijeme dok je još vrijedila

zabrana dužnicima da raspolažu stvarima, onda bi

vjerovniku bila pružena mogućnost da se odluči, tj. da

položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od prijedloga

za određivanje privremene mjere. Treba imati u vidu da je

upravo vjerovnik ponudio da dužnici umjesto privremene

mjere u sudski depozit uplate US$ 63.300, što je u skladu

sa čl. 269. st. 1. ZIP-a, a dužnici tu ponudu prihvatili.

Sada od toga ne mogu odustajati, a zahtjev da sada i

vjerovnik položi US$ 78.000 predstavljalo bi upravo

odustanak od prihvata. Ne mogu dužnici naknadno

postavljati uvjete kada su već vjerovnikovu ponudu

prihvatili. Dužnici su položili jamstvo od 63.000 US$

upravo sa svrhom da izbjegnu štetu koja im je mogla

nastati provođenjem privremene mjere. Naravno moguće je

da će trpjeti štetu i zbog toga što su položili u depozit

63.000 US$, ali za osiguranje tražbine po tom osnovu ZIP

ne predviđa polaganje osiguranja od strane vjerovnika,

što je i razumljivo, jer bi onda i vjerovnik nakon što bi

uplatio 78.000 US$, mogao zahtijevati od dužnika da i oni

polože osiguranje za štetu koju će trpjeti polaganjem te

svote, tako bi se to moglo nastaviti unedogled što očito

nije bila svrha zakona.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

OPS RI II-R-I-219/85-9

“I. Određuje se oslobađanje depozita u iznosu od LIT.

2,000.000.- (dva miliona lira) položenog od strane

protivnika vjerovnika na depozit ovog suda kod Riječke

Banke Rijeka dana 16.12.1985.)

II. Nalaže se Riječkoj Banci Rijeka da po

pravomoćnosti ovoga rješenja depozit iz točke I. ovog

rješenja vrati polagaocu.”

----------------

VPSH II-Pž-1524/82 od 14.6.1983. (str. 16)

“Izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu

prouzrokovanu neosnovanom privremenom mjerom

zaustavljanja broda uspostavlja se između predlagača

privremene mjere kao štetnika i protivnika predlagača kao

oštećenika. Slijedom toga, obveznik prava na naknadu ove

štete je predlagač privremene mjere, a ovlaštenik prava

je protivnik predlagača ili osoba na koju je on svoja

prava prenio, ili, za slučaj da je protivnik predlagača


64

treća osoba temeljem posebnog pravnog osnova naknadila

štetu koju je on trpio zadržavanjem broda za vrijeme dok

je brod bio zaustavljen po privremenoj mjeri, ovlaštenik

prava na naknadu ove štete, po osnovu prava regresa, je

ova treća osoba koja je isplatom dužnog iznosa ušla u

prava neposrednog oštećenika.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

BROD “A.M.”

1

TS KP Sklep Rg-249/85 od 21.12.1985. (BROD A.M.)

“1. Predlogu upnice se ugodi in se dovoli začasna

odredba z zaustavitvijo ladje “A.M.”, države pripadnosti

Panama, ki se sedaj nahaja v luki Koper in ki je last

dolžnika, zaradi zavarovanja terjatve u višini

3,953.826,76 US$.

2

Iz prigovora DUŽNIKA:

Jedini navod predlagatelja je da je specifična težina

tekućeg tereta u Kopru veća nego što je prema

kupoprodajnom ugovoru, jer je trebala biti 0,988 a u

Kopru je nađena 1,011. ...Iz toga proizlazi da se radi o

problemu koji ne spada u prijevoz nego u kupoprodajni

ugovor ...... Protustranka predlaže da se predlagatelju

naloži da u sudski polog položi US$ 150.000.-

.............

3

U međuvremenu je bila data garancija na US$ 75.000.-

Predlagatelj je podnio podnesak kojim povlači

prijedlog za privremenu mjeru, ne naznačujući da je

primio garanciju.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

4

TS KP Sklep Rg-249/85 od 24.12.1985. (Brod A.M.)

“1. Postopek zavarovanja terjatev upnika se glede na

umik predloga ustavi.

2. Začasna odredba tega sodišča izdana s sklepom dne

21.12.1985. pod Rg-249/85 se razveljavi.

3. Zadržani ladji “A.M.” ... se dopusti otpluti. V


65

skladu s tem je poveljniku ladje vrniti vse zadržane

listine.

Obrazložitev: ....... Zoper le to je dolžnik vložil

ugovor v roku, še preden je sodišče o tem odločiti, pa je

upnik svoj predlog umaknil .......”

5

TS KP Sklep Rg-249/85 od 4.2.1986. (BROD A.M.)

“1. Predlog dolžnika za določitev nasprotne varščine

v tej zadevi se zavrne.

2. Predlog dolžnika, da se s sklepnom ugotovi, da

upnik ni vložil tožbe zaradi opravičbe začasne odredbe se

zavrže.

Iz obrazloženja: “... Predlog dolžnika za določitev

nasprotne varščine je zavrniti kot neutemeljen. Pri

odločitvi se je sodišče oprlo na določila čl. 270 ZIP v

zvezi s čl. 867/5 ZPNP. Nasprotno varščino je določiti

kadar iz okoličin primera izhaja, da bi bilo smotrno

zavarovati interese dolžnika v zvezi z škodo, ki bi mu

lahko nastala zaradi začasne odredbe, če dolžnik to

predlaga. Zakon izrecno govori o tem, da se z nasprotno

varščino, ki se določi pred izdano začasno odredbo ali po

njeni izdaji zavaruje morebitna škoda. Ni mogoče z

začasno odredbo povzročene škode v postopku zavarovati z

nasprotno varščino, za takšno škodo bi moral dolžnik

predlagati drugo začasno odredbo, seveda če so podani

pogoji zanjo. V tem primeru je dolžnik pravočasno

zahteval položitev nasprotne varšine vendar pa je upnik

umaknil predlog še predne je sodišče uspelo odločiti o

dolžnikovom predlogu. Pri tem sodišče ni poslovalo ažurno

saj gre za razliko enega dne. Sedaj, ko pa sodišče odloča

o predlogu dolžnika mora ugotoviti, da ta predlog ni

utemeljen saj zaradi tega, ker je bila začasna odredba

razveljavljena. Dolžniku ne grozi nikakršna škoda in

tedaj je zavrniti predlog za nasprotno varščino.

Zavarovanje morebitne že nastale škode pa ni mogoče

zahevati s tem predlogom.

Glede predloga, da se s sklepom ugotovi, da upnik ni

vložil tožbe in s tem v zvezi, da je garancija nehala

veljati sodišče ugotavlja, da takšna odločiteb ni

predvidea v zakonu. Vložitev ali ne vložitev tožbe je

dejstvo in o dejstvu ni mogoče odločati s sklepom,

predlog je tedaj sodišče zavrglo.”

6


66

VS KP - Cpg 17/86-2 od 27.2.1986.

“Pritožba dolžnika se zavrže kod neutemeljena in

potrdi sklep sodišča prve stopnje.

Obrazložitev: “.... Koliko pa se navedbe dolžnika

nanašajo na položeno varščino, pritožbeno sodišče

pripominja, da o položitvi take varščine izrečno v sklepu

o dovolitvi začasne odredbe ni nobenega govora, čeprav je

bila taka varščina predlagana v predlogu upnika...”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

7

Dužnik je dopisom predsjedniku suda upozorio da je

već jednom bila data garancija i da je vjerovnik povukao

zahtjev.

8

(Vjerovnik ulaže novi zahtjev za tražbinu)

TS KP - Sklep Rg-253/85 od 27.12.1985. (BROD A.M.)

“Predlogu se ugodi in se dovoli začasna odredba z

zaustavitvijo ladje “A.M.”, države pripadnosti Paname,

last dolžnika, ki se sedaj nahaja na območju Luke Koper,

zaradi zavarovanja terjatve upnika v znesku Din.

77.736.804.-”

Iz obrazloženja: “Čeprav ni običajno je nasprotna

stranka po poobl. vložila smislen ugovor zoper takšno

odedbo še pred izdajo. Te vloge ni mogoče šteti za

ugovor, jo je pa sodišče upoštevalo kot odgovor na

predlog. Nasprotna stranka navaja da je že dana garancija

v Rg 249/85 za sprostitev iste ladje, katere ustavitev se

predlaga. Ladja se ne more za isto terjatev dva krat

ustaviti. Koliko pa bi bila ladja ustavljena, bo nastala

velika škoda in je nujno, da predlagatelj položi

varščino, torej nasprotno varščino.

Iz v spisu zbranih dokazov ter listin in dokazov v

spisu Rg 249/85 izhaja, da je izkazana kot verjetna

terjatev upnika. Iz analiznih izvidov in podatkov v

prodajni pogodbi je razabrati, da se kvaliteta blaga

razlikuje ........ Smisleno upnik zatrjuje, da je za to

odgovoran ladjar in podana je verjetnost tudi v tej

smeri, saj je bil tovor v posesti ladjarja v času, ko naj

bi do negativnih sprememb na njem prišlo. Če ladjar ne

izroči tovor takšne kvalitete, kot ga prevzame zato

odgovarja, gre pa za terjatev za katero se lahko ladja

ustavi.


67

Ne držijo navedbe nasprotne stranke, da je bila po

prvi začasni odredbi ladja sproščena zaradi položitve

varščine. Začasna odredba v zadevi Rg 249/85 je bila

odpravljena in postopek ustavljen zaradi umika predloga s

strani tokratnega predlagatelja. Pa tudi če bi to držalo

je pripomniti, da se ladje ne sme ponovno ustaviti, če je

dano primerno zavarovanje v višini zahtevka. V vlogi

zabeleženi pod Su 116/85 pa sama nasprotna str. trdi, da

domnevana dana varščina ne predstavlja takšnega zneska

kot se v predlogu za izdajo začasne odredbe, navaja, kod

verjetno terjatev glede na to, da je podana trditev, da

je dana varščina v višini US$ 75.000.- V tej zadevi se

uveljavlja bivstveno višja terjatev.

Glede nasprotne varščine pa je poudariti, da sodišče

o tome ni moglo odločati, ker še ni dobilo konkretnega

predloga. Dolžnik mora namreč podati navedbe in trditve,

da bi zaradi začasne odredbe lahko utrpel škodu, ter

izkazati to kot verjetno vsaj višine zatrjevane škode. Ob

tem je poudariti, da morebiten predlog v drugi zadevi ne

more uplivati na odločanje sodišča v tej zadevi, kajti

zadevi Rg 249/85 in Rg-253/85 sta povse, samostojni, v

zadevi 249/85 je tudi, med drugim podstopek ustavljen.”

9

Data je dodatna garancija

10

Predlagatelj je i opet dao podnesak da povlači

prijedlog za privremenu mjeru, i opet ne navodeći da je

primio garanciju.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

TS KP - Sklep Rg-253/85 od 27.12.1985.

“Postopek zavarovanja se glede na umik predloga

ustavi. Začasna odredba tega sodišča Rg-253/85 z dne

27.12.1985. se razveljavi. Zadržana ladja “A.M.” se

sprosti tako, da lahko takoj odpluje.”

Iz obrazloženja:

“V tej zadevi je bila izdana začasna odredba. Z vlogo

z dne 27.12.1985., ki je prispela na sodišče po izdaji

sklepa je predlagatelj umaknil predlog in je zato

postopke ustaviti ter odredbe razveljaviti.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

11


68

TS KP - Sklep Rg-253/85 od 7.1.86. (BROD A.M.)

“1. Ugovor dolžnika zoper sklep tega sodišča Rg

253/85 z dne 27.12.1985. se kot nedovoljen zavrže.

V koliko ugovor predstavlja zahtevo za odreditev

nasprotne varščine se ta zahteva zavrne.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ . . _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Bilješka: Ukratko, predlagatelj je najprije zatražio

privremenu mjeru u spisu Rg-249/85, dobio je privremenu

mjeru i nakon toga primio garanciju za $ 75.000.-. Nakon

toga je podneskom povukao prijedlog za privremenu mjeru,

ne naznačujući da je dobio garanciju. Jednostavno povukao

prijedlog! Nakon toga je novim prijedlogom u spisu Rg-

253/85 zatražio po drugi puta privremenu mjeru.

Protustranka, koja je slutila takav postupak

predlagatelja, pismom Predsjedništvu suda upozorila je na

to prije donošenja druge privremene mjere. Sud je

dopustio po drugi puta privremenu mjeru. Stao je na

stanovište da je prva privremena mjera povučena, pa da se

može ponovno tražiti nova privremena mjera, i to za veći

iznos. Zatraženi protupolog sud nije dopustio jer nije

dobio konkretni prijedlog.

Može se dakle zaključiti da postoje načini da se i

protivno propisu čl. 983. st. 3. ZPUP-a (čl. 978. PZ)

može brod i više puta zaustaviti. Zapravo nebrojeno puta!

Dovoljno je da se ne navede u prijedlogu za povlačenje

privremene mjere razlog povlačenja!

Čini se da ovo nije na zakonu osnovano.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ . . _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

PS H II-Pž-3072/88-2 od 19.09.1989., UPP 1-2 / 129-

139), 129.

«Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne postoji

zahtjev na temelju kojega je ova privremena mjera

dopuštena, ona prestaje pravomoćnošću te presude - Na što

ne utječe ni okolnost da se između istih stranaka vodi

drugi spor na temelju iste pravne osnove.

Iz obrazloženja:

“Nesporno je da je parnični predmet br. P-54/87 OPS

Rijeka pravomoćno okončan tako što je odbijen tužbeni

zahtjev ....... i da je u tom predmetu izdana privremena

mjera koja je trajala do okončanja toga spora. Prema

tome, ne postoji više ni izdana privremena mjera od

trenutka okončanja toga predmeta..........”


69

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


70

ZPUP čl. 987

Postupak osiguranja obustavit će se i određena

privremena mjera ukinuti, ako se udovolji kojoj od

pretpostavki iz čl. 977. st. 4. toč. 1 do 3. ovog zakona.

Čl. 971. st. 4. “I prije proteka vremena iz stavka 3.

ovoga članka za koje je osiguranje određeno sud će

obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

1). ako dužnik položi svotu tražbine koja se

osigurava s kamatama i troškovima,

2). ako dužnik učini vjerojatnim da je tražbina u

vrijeme donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka već

bila naplaćena ili dovoljno osigurana

3). ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije

nastala ili da je prestala.

TRIVA str. 410: odnosi se na biv. ZPUP

“čl. 977 st. 4. toč. 1 ako dužnik položi sudu svotu

potraživanja koje se osigurava, s kamatama i troškovima.

čl. 977. st. 4. toč. 2. ako dužnik učini vjerojatnim

da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja iz st. 1.

čl. 977 već bilo naplaćeno ili dovoljno osigurano.

čl. 977 st. 4. toč. 3. ako je pravomoćno utvrđeno da

potraživanje nije nastalo ili da je prestalo.”

DIKA

“O naknadnom oslobađanju broda od zaustavljanja ili

čuvanja (što bi, u smislu odredbe čl. 269. ZIP-a, trebalo

protegnuti i na ostale privremene mjere) bilo je već

ranije govora.

Postupak osiguranja sud će obustaviti i ukinuti

određenu privremenu mjeru ako dužnik položi sudu svotu

potraživanja koje se osigurava s kamatima i troškovima,

ako dužnik učini vjerojatnim da je potraživanje u vrijeme

donošenja rješenja već bilo naplaćeno i dovoljno

osigurano, ako se pravomoćno utvrdi da potraživanje nije

nastalo ili da je prestalo (arg. iz čl. 987. u vezi sa

čl. 977. ZPUP-a). (str. 538).

RUŠINOVIĆ str. 33: “Ako u postupku osiguranja

okolnosti slučaja to nalažu, sud može, na prijedlog

dužnika, naložiti vjerovniku da u ostavljenom (sudskom)

roku položi na depozit suda neki iznos novca, radi

pokrića štete koja prijeti dužniku zbog odluke suda da se

brod privremeno zaustavi (arg. iz čl. 33. i čl. 270. st.

2. ZIP) (16).

U slučaju da vjerovnik ne plati “jamstvo” na depozit


71

suda, privremena mjera zaustavljanja broda neće se

provesti, odnosno postupak osiguranja bit će po službenoj

dužnosti obustavljen (arg. iz čl. 895. st. 3. ZPUP).

Institut “jamstva”, kao uvjet za određivanje

(provođenje) privremene mjere, reguliran je odredbama

Zakona o izvršnom postupku, koji se supsidijarno ima

primijeniti u postupku osiguranja na brodovima. Termin

“jamstvo” ima značaj “kaucije”, tj. novčanog iznosa

kojega polaže stranka sudu, za slučaj da bi od neke njene

procesne radnje ili sudske procesne radnje koja se

poduzima u njenu korist, drugoj stranki prijetila šteta

ili troškovi, tako da druga stranka na pologu stječe

zakonsko založno pravo, radi osiguranja svog budućeg,

eventualnoga potraživanja za naknadu štete, tj. za

naknadu troškova postupka (u parničnom postupku -

aktorska kaucija, cautio iudicatum solvi).

Premda poglavlje u Zakonu o izvršnom postupku koje

govori o “jamstvu” naslovno obrazlaže “jamstvo” kao uvjet

za određivanje privremene mjere, odredba čl. 270 ZIP-a

ima se tumačiti šire, tj. da se “jamstvom” može

uvjetovati privremena mjera nakon što je već dopuštena. U

tom slučaju “jamstvom” se uvjetuje izvršenje privremene

mjere. Naime, “jamstvo” se određuje tek prema prijedlogu

dužnika. Kako dužnik u fazi donošenja rješenja o

zaustavljanju u pravilu ne sudjeluje, nego je o

dopuštenoj privremenoj mjeri obaviješten nakon što primi

sudsko rješenje o zaustavljanju broda, restriktivno

tumačenje odredbe čl. 270. st. 2. Zakona o izvršnom

postupku onemogućilo bi dužnika da uopće traži polaganje

“kaucije”. (17)

(17) Suprotno stajalište Privrednog suda Hrvatske u

Zagrebu iz Rješenja posl. br. II Pž-238/89-2 od 21.

veljače 1989.: “obveza polaganja jamstva” ne može se

nametnuti vjerovniku nakon što je privremena mjera

zaustavljanja broda već izdana.”

U praksi sud osiguranja, međutim, odlučuje o

prijedlogu da se naloži vjerovniku plaćanje “kaucije”

iznesenom nakon što je privremena mjera zaustavljanja

broda već dopuštena, pa i o takvom prijedlogu koji je

postavljen tek u žalbi dužnika uloženoj na rješenje o

zaustavljanju broda (Rješenje OPS Rijeka posl. br. V R-I-

81/87-3 od 13.11.1987.)

TS KP Sklep Rg-249/85 od 4.2.1986. (BROD A.M.):

“Nasprotno varščino je določiti kadar iz okoličin primera

izhaja, da bi bilo smotrno zavarovati interese dolžnika v

zvezi z škodo, ki bi mu lahko nastala zaradi začasne

odredbe, če dolžnik to predlaga. Zakon izrecno govori o


72

tem, da se z nasprotno varščino, ki se določi pred izdano

začasno odredbo ali po njeni izdaji zavaruje morebitna

škoda.”

RUŠINOVIĆ, str. 33: “Termin “jamstvo” ima značenje

“kaucije”, tj. novčanog iznosa kojeg polaže stranka sudu,

za slučaj, da bi od neke njene procesne radnje ili sudske

procesne radnje koja se poduzima u njenu korist, drugoj

stranki pretila šteta ili troškovi, tako da druga stranka

na pologu stječe zakonsko založno pravo, radi osiguranja

svog budućeg, eventualnoga potraživanja za naknadu štete,

tj. za naknadu troškova postupka (u parničnom postupku -

aktorska kaucija, cautio iudicatum solvi).”

RUŠINOVIĆ, op. cit. str. 40: “Već prilikom slijedećih

izmjena Zakona o pomorskoj u unutrašnjoj plovidbi u

zakonski tekst valjalo bi unijeti odredbe koje reguliraju

način polaganja “kaucije” za pokriće eventualne buduće

štete i troškova dužniku nastalih zbog zaustavljanja

broda, uvjete i rokove za njegovo polaganje i sankcije

zbog propuštanja njenoga polaganja.”

JACKSON D.C., Enforcement of Maritime claims (1981),

str. 183: “Bail is the substitution of personal for real

security. It takes the place of the ship ...... and may

be given ..... in order to obtain release. (133): Its

identification with the ship means that the bail bond is

limited to the amount of the ship if the ship is worth

less than the sum of the bond - /The Staffordshire (1872)

1 Asp..M.L.C. 363, 1872 L.R. 4.P.C. 914)/.”

JACKSON, op. cit. str. 184: “In the GAY TOUCAN

(Lloyd’s Rep. 1968, 245) ......... Cairus, J., ordered

the release on condition of insurance on the basis that

bail was as good if not better security than the

yacht.........”

Tako npr. Rossi P. (vidi literaturu):

“Ovviamente in tema di garanzia o cauzione occore

distinguere il caso in cui il debitore provveda ad

effetuare un deposito nella forma dei depositi

giudiziari, ed in questo caso e’ chiaro che si verifica

una vera e propria conversione della misura cautelare,

dal caso in cui, molto piu’ frequente nella prassi

giudiziaria marittimistica, il creditore istante ottenga

la garanzia di un terzo (banca, assicuarzione, P & I). In

questo caso non viene operata una sostituzione della res

sequestrata, ma si opera una sostituzione del soggettoo


73

debitore, tant'e’ che quasi sempre garanzie bancarie,

assicurative o dei P & I Clubs sono rilasciate con

l’espressa rinuncia alla preventiva escussione del

debitore principale ed alla scadenza del termine di cui

all’ art. 1957 cod. civ. .................”


74

Čl.983

(1) TROŠKOVE ODRŽAVANJA BRODA I UZDRŽAVANJA POSADE ZA

VRIJEME ZAUSTAVLJANJA SNOSI VLASNIK BRODA ILI BRODAR.

(2) AKO SREDSTVA ZA UZDRŽAVANJE POSADE NISU DOVOLJNA/

SUD ČE VJEROVNIKU NAREDITI DA PREDUJMI POTREBNU SVOTU ZA

UZDRŽAVANJE POSADE.

(3) TROŠKOVE ČUVANJA BRODA PREDUJMLJUJE VJEROVNIK.

(4) ODREDBE STAVKA 1. 1 3. OVOGA ČLANKA NE DIRAJU U

OBVEZU KONAČNOG SNOŠENJA TIH TROŠKOVA. 1

Situacija koja može nastati nakon zaustavljanja broda

može dovesti do toga da brodovlasnik ne dostavlja

finansijska sredstva za održavanje broda i izdržavanje

posade. Takovih je sluČajeva već bilo u praksi naših

sudova.

Tri broda pod austrijskom zastavom vrlo su dugo bila

vezana na lukobran u Rijeci. Jedan manji brod je bio vrlo

dugo u Puli.

Troškovi obuhvačaju: korištenje obale, odvoz smeća

(makar i nema posade na brodu), a ako nema posade onda i

vrlo skupo čuvanje broda koje vrši, katkada, posebno

poduzeće ili Luka, koja onda to naplaćuje po satnici za

24 sata u tri smjene. Ima i niz drugih troškova.

Konačno snošenje tih obaveza rješava se na kraju.

Većina tih troškova ima karakter privilegija, što dolazi

naročito do vidjela kod raspodjele prodajne cijene. 2

PREMJEŠTAJ BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVJANJA

U nastojanju smanjenja troškova bilo je i slučajeva

da se brod nastoji premjestiti iz jedne skupe luke u

jeftiniju. Takav premještaj odobrava i doktrina i

judikatura. 3

VPS H Pž-185/87 od 3.2.1987 (OPS RI P-102/87 od

16.1.1987)

«Prvostepenim rješenjem udovoljeno je prijedlogu

tužitelja (ispravno : tuženika) i odobren je premještaj

tuženikova broda «Fanaki III.», kojem je zabranjen

odlazak iz luke Raša temeljem privremene mjere određene

rješenjem OPS Rijeka br. P-102/87 od 16.1.1987....Prema

stanovištu prvostepenopg suda ispunjeni su uvjeti iz čl.

892. ZPUP-a, jer se time smanjuje šteta dužniku

(tuženiku), koji će za vrijeme dok brod bude zadržan u


75

luci Rijeka, izvršiti ukrcaj tereta papira u količini od

400 tona.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

PSH - Pž-3675/90-2 OD 28.12.1990 (OPS RI R-I-46/90 od

20.12.90.)

“Prema shvaćanju ovog žalbenog suda, sud u pravilu

može izmijeniti već donesenu privremenu mjeru

zaustavljanja broda i zabranom odlaska broda iz luke na

način da izvrši premještaj broda u drugu luku s time da

će brodu biti zabranjen odlazak iz druge luke pod istim

uvjetima.

To će sud biti ovlašten učiniti na prijedlog

stranaka, pa tako i na prijedlog dužnika, primjenjujući

per analogiam odredbe iz čl. 892. ZPUP-a (čl. 889. PZ)

nezavisno od toga što se citirana odredba u prvom redu

primjenjuje na postupak izvršenja prodajom broda.

Pri tome će sud, kako to pravilno ističe žalitelj u

žalbi, ako time ne dovodi u pitanje sigurnost broda,

prethodno zatražiti da se o prijedlogu za premještaj

broda izjasni i druga stranka, u ovom slučaju tužitelj

(predlagač).

Prvostepeni sud bi mogao dopustiti premještaj broda

ne samo u slučaju ako nađe da bi to bilo potrebno radi

sigurnosti broda, već i u slučaju ako nađe da bi to bilo

korisno i iz drugih važnih razloga. Prema shvaćanju ovog

žalbenog suda važni razlozi bi postojali ako bi to bilo

istovremeno u interesu i vjerovnika i dužnika. Samo

postojanje interesa dužnika ne bi, prema shvaćanju ovog

žalbenog suda, predstavljalo dovoljno važan razlog da se

takav premještaj dopusti.

Iz navedenog slijedi da samo zbog ukrcaja tereta u

slučaju kada je brod zaustavljen i kada je neizvjesno da

li će putovanje nastaviti, ne bi trebalo dopustiti

premještaj broda.

Nezavisno od navedenog, kod činjenice da je

premještaj broda već izvršen, a što navodi i sam tužitelj

u žalbi, samim premještajem nije dovedena u pitanje svrha

izdane privremene mjere jer će i zaustavljanjem broda u

luci Rijeka potraživanje vjerovnika biti osigurano na

način kako je predviđeno u čl. 989. st. 1. ZPUP-a.

“Nezavisno od iznesenog, prvostepeni sud će u

nastavku postupka olakšati položaj dužnika do zakonom

mogućih granica odlučivanjem, o zahtjevu za premještaj

broda u luku Bar s time da zabrana isplovljenja i tamo

traje dok postoje preduvjeti određeni prvostepenim

rješenjem, pa će o tome riješiti svojim rješenjem u


76

nastavku postupka, imajući u vidu i odredbe i stavova 2,

3 i 4. čl. 988. ZPUP tj. da troškove čuvanja

zaustavljenog broda naročito za vrijeme trajanja istovara

tereta snosi predlagač privremene mjere, kako to izričito

predviđa odredba stava 3. člana 988. ZPUP.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Iz ovog navoda IIst. odluke proizlazilo bi da postoji

nekoliko vrsta troškova:

-a). izdržavanje broda

-b). uzdržavanje posade

-c). čuvanje, kod čega, iz prakse je poznato, postoje

troškovi čuvanja:

-aa). sprečavanje propadanja broda, krađa itd.,

-bb). čuvanja da brod ne pobjegne.

_ _ _

Temeljno sodišče Koper Rg-70/93 od 10.05.1993.

Cassa Marittima Adriatica per gli infortuni sul

lavoro e malatie c/a 1). Armatoriale Orseolo S .p. A i

2/. Sicilsud Leasing S. p. A

_ _ _

Višje sodišče Koper Cpg-202/93-2 od 06.07.1993.

“Pritožbi upnika se ugodi .................”

Iz obrazloženja:

“Z izpodbijanim sklepom je sodišče prve stopnje

odločilo, da je upnik dolžan v roku 8 dni plačati

predujam za stroške priveza ladje CHERSO v višini US$

87.750, sicer bo sodišče začasno odredbo razveljavilo in

postopek ustavilo ............

........ pride v poštev ... določilo 2. odstavka 32.

člena ZIP, ki ga je po vsebini, kot že rečeno, sodišče

prve stopnje pravilno uporabilo. Pač pa pritožbeno

sodišče ugotavlja ........... da glede zneska predujma

US$ 87.500 sodišče prve stopnje v izpodbijanem sklepu

nima zanesljivih ugotovitev .................. ne da bi

bili ti stroški kakorkoli verjetno izkazani oziroma

specificirani.

_ _ _

TS KP RG-70/92 od 02.12.1993.

Upnik je dolžan ... plačati predujam za vzdrževanje


77

posadke v višini LIT 368.350.886.- (.... čl. 113. ZPUP i

čl. 23. reda v Lukah in drugih delih obalnega morja - Ur.

l. RS 14/89).”

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


78

(1)ZPUP čl. 988

/1/ Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za

vrijeme zaustavljanja snosi nosilac prava raspolaganja

brodom odnosno vlasnik broda ili brodar.

/2/ Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna,

sud će predlagaču privremene mjere narediti da predujmi

potrebnu svotu za uzdržavanje posade.

/3/ Troškove čuvanja broda snosi predlagač

privremene mjere.

/4/ Odredbe stavka 1. i 3. ovoga člana ne diraju u

obvezu konačnog snošenja ti troškova.

(2) TRIVA, str. 411 “Odredba stava 1. ovog člana

opravdana je s obzirom na činjenicu da provođenje

privremene mjere ne dira u odnose između posade i brodara

odnosno nosioca prava raspolaganja ili vlasnika broda,

niti u prava raspolaganja i vlasništva broda s obzirom na

brod prema kome se privremena mjera ostvaruje.”

(3) DIKA, str. 537: “Sud može na prijedlog stranaka,

zapovjednika broda ili čuvara broda narediti da se brod

premjesti u drugo mjesto ako nađe da bi to bilo potrebno

radi sigurnosti broda ili da bi to bilo korisno iz drugih

važnih razloga, osobito radi smanjenja troškova čuvanja i

održavanja broda. Mjesto u koje se brod premješta ne mora

se nalaziti na području suda koji provodi osiguranje

(arg. iz čl. 892).


79

Čl.984

PRIVREMENOM MJEROM ZAUSTAVLJANJA BRODA NE DIRA SE U

PRAVA I DUŽNOSTI STRANAKA KOJE PROIZLAZE PUTNIKA IZ

UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI ILI PUTNIKA . 1

Propis se odnosi na čl. 465 - 610 i 611 - 646 P2.

Medjutim pošto propis govori samo o zaustavljanju

broda, doktrina je razmatrala i ostale oblike privremenih

mjera.

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(l) ZPUP čl. 989 - Privremenom mjerom zaustavljanja

broda ne dira se u prava i dužnosti stranaka koji

prizlaze iz ugovora o prijevozu stvari ili putnika.;

(2) DIKA str. 538 :" .....ZPUP jedino kaže da se

privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira u prava i

dužnosti stranaka koji proizlaze iz ugovora prijevozu

stvari i putnika (čl. 989). U pogledu ostalih pravnih

učinaka odredjivanja privremenih mjera vrijedilo bi isto

što i u pogledu učinaka privremenih mjera odredjenih po

općim prvilima izvršnog postupka (40) .

To znači da bi povrede nekih privremenih mjera, npr.

zabrane otuđenja i raspolaganja mogle dovesti do prava

predlagača da traži naknadu štete od protivnika pa i

trećih , do njegovog prava da pobija pravne radnje

predlagača (?), da traži da se neke pravne radnje

deklariraju ništavim; ostvarivanje nekih privremenih

mjera može biti sankcionirano novčanim kaznama; u nekim

slučajevima se može raditi i o krivičnoj odgovornosti

itd."

Ovdje se radi o slučaju kada protivnik predlagaća

prekrši odredjenu privremenu mjeru.


80

Čl.985

KAD SUD ODREDI PRIVREMENU MJERU NA BRODU BEZ

ODGODE ĆE SE NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENITI ODREDBE

ČLANKA 887. OVOGA ZAKONA PREMA NARAVI MJERE KOJU JE

ODREDIO. 1

Zakon propisuje da se mora postupiti po čl. 887

PZ-a, a nije odlučeno tko i na koji način će to biti

učinjeno, pa sud može prepustiti drugima i dati na pr.

nalog Lučkoj Kapetaniji da to učini. 2 Nalozi kako se

formuliraju u rješenjima nisu uvijek sasvim ispravni. 3

Kada je privremena mjera dostavljena Lučkoj

kapetaniji, dužna je Lučka kapetanija oduzeti brodu,

bilo domaćem bilo stranom, dokumente, koji su navedeni

u čl. 887 st.1.. toč. 1). do 3).

DOKUMENTI BRODA

Od toga časa dalje, dakle i sud ima mogućnosti

zatražiti od Lučke kapetanije te dokumente i izvršiti

uvid u iste. 4 Prema tome, ne bi bilo ispravno da sud

traži od vjerovnika dokaze o vlasništvu i slično, kada

te podatke sud može dobiti od Lučke kapetanije, dakle

organa, koji je postupao kod oduzimanja dokumenata

temeljem naloga suda na osnovu zakonskog propisa.

Napominjem, da je to predviđeno propisom čl. 232. st.3.

ZPP.

Ovaj podatak je važan i zbog prava koje ima

vjerovnik temeljem čl. 987 P.Z., radi utvrđivanja

podataka o upisu i upisniku stranog broda. Smatram

da vjerovnik ima pravo zatražiti, preko suda od

Lučke kapetanije, na svoj trošak, i fotokopije tih

dokumenata.

ČUVANJE BRODA

Treba spomenuti da propis čl. 887 daje mogućnost

sudu, da na prijedlog vjerovnika, može odrediti

čuvanje broda (st.1.. toč.2.), a da se za čuvanje

broda, propisuje u čl. 888, da može odrediti broj

posade, a da može i odrediti iskrcavanje zapovjed-nika i

posade i postaviti druge čuvare. Po čl. 889, može se

odrediti i premještavanje broda u drugo mjesto, čak i

izvan područja suda, koji provodi postupak.


81

Sud može odrediti i postaviti posebnog čuvara sa

svrhom da pazi na brod da ne bi isti neovlašteno

napustio luku.

Tako je postupio OPS Split u slučaju broda CEFALONIAN

SKY.

OPS Split XII-I-R-1/94 od. 06.01.1994.

Dopuštaju se privremene mjere čuvanja i zaustavljanja

....

_ _ _

VI. Posebnim rješenjem sud će odrediti osobu čuvara

....

_ _ _

OPS Split I-R-1/94 od 20.01.1994.

I. Određuje se dodatno čuvanje broda u smislu

onemogućavanja nedopuštenog isplovljenja, a ovo čuvanje

povjerava firmi XY, Podružnica Split, .........

II. Poziva se vjerovnik da, u roku od 3 (tri) dana

od primitka ovog rješenja, predujmi troškove ...........

Iz obrazloženja:

“Odredbama čl. 266. i 268. ZIP .......... između

ostaloga određeno je da se radi osiguranja novčanog i

nenovačnog potraživanja može odrediti svaka mjera kojom

se postiže svrha takvog osiguranja. Pored već odobrenih

privremenih mjera, ovaj sud, imajući u vidu činjenicu da

je isti brod već bio zaustavljen po odluci suda u Italiji

i da je prekršio tu sudsku odluku i pobjegao, smatra

vjerovnikov prijedlog da se odredi čuvanje i po

specijaliziranoj organizaciji, opravdanim.”

_ _ _

Međutim, unatoč postupka po čl. 887. PZ-a tj.

oduzimanja dokumenata broda, događa se da brod koji je

zaustavljen, jednostavno pobjegne. Tako su npr. pobjegli

brodovi:

FANAKI I,

iz Kopra koji je bio zaustavljen rješenjem TS KP Rg-

51/89

KASHEE,

iz Bara, koji je bio zaustavljen rješenjem OPS

Titograd R-51/89


82

JUGOMETAL

iz Rijeke, koji je bio zaustavljen rješenjem OPS

Rijeka, XI-R-I-46/90-7 od 20.12.1990.

CHAMPION

iz Rijeke, koji je bio zaustavljen nizom privremenih

mjera 1991. g., a bilo je i još nekoliko drugih

slučajeva.

O problemu sprečavanja bježanja bilo je govora kod

čl. 975. PZ.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


83

ZPUP čl. 990

Kad sud dopusti privremenu mjeru na brodu, bez odgode

će se na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 890.

ovog zakona prema naravi mjere koju je dopustio.

DIKA, str. 537: “Privremena mjera zaustavljanja broda

provodi se odgovarajućom primjenom pravila koja uređuju

zaustavljanje broda u slučaju provođenja izvršenja

prodajom broda (arg. iz čl. 980 ZPUP-a). Nakon dostave

zabrane odlaska broda iz luke odnosno pristaništa (39)

sud može pozvati organ nadležan za poslove sigurnosti u

luci odnosno pristaništu da brodu oduzme upisni list

odnosno brodsku svjedodžbu, popis posade i isprave o

sposobnosti broda za plovidbu, a stranom brodu - isprave

koje odgovaraju tim jugoslavenskim ispravama; može

odrediti čuvanje broda; može sastaviti popis posade i

putnika koji ostaju na brodu i popisati vrstu i količinu

tereta koji se nalazi na brodu (arg. iz čl. 890. ZPUP-

a)”.

Npr. “Ovu privremenu mjeru provesti će Lučka

Kapetanija u ...... koja će brodu oduzeti isprave

navedene u čl. 890. st. 1. toč. 1. ZPUP-a.” Tako npr.

Rješenje OPS RI V-R-I-81/87. Ovakav tekst naloga Lučkoj

Kapetaniji, sadrže skoro sva rješenja, iz čega bi trebalo

zaključiti da se samo oduzimaju dokumenti, ali da se ne

vrši popis broda i pripadnika, niti popis posade, putnika

i tereta. To je vjerojatno posljedica riječi u čl. 990.

“prema naravi mjere”

OPS Rijeka, Rješenje od 28.1.1985:

“Ukida se rješenje ovog suda br. R-I-17/85-2 od

23.1.1985. ..........”

Iz obrazloženja: ..... Sud je ...... pozvao Lučku

Kapetaniju Rijeka da zaustavi brod oduzimanjem isprava iz

čl. 890. st. 1. toč. 1. ZPUP-a .......... Iz isprava

oduzetih brodu “Chang Ping” i priloženih sudu od strane

Lučke Kapetanije Rijeka dopisom br. 03-176/1 od

28.1.1985. i to posebno iz originalne isprave

“Certificate of vessel’s nationality”, izdanu od Tianjin

Harbour Superintendency Administration - The People’s

Republic of China od 30.5.19880. za brod “Chang Ping”, a

koja isprava je upravo predviđena kao dokaz vlasništva i

državne pripadnosti broda članom 883. st. 3. ZPUP-a, sud

je utvrdio da je vlasnik broda “Chang Ping” firma Tianjin

Ocean Shipping Co., Tianjin, China, a ne dužnik naveden u

prijedlogu za izvršenje. Stoga je temeljem odredbe čl.


84

883. st. 6. ZPUP-a, obzirom da iz isprave “CERTIFICATE OF

VESSEL’S NATIONALITY” od 30.5.1980. proizlazi da dužnik

nije vlasnik broda “Chang Ping”, a kako niti vjerovnik

nije priložio sudu ispravu kojom bi dokazivao da je

vlasnik broda “Chang Ping” dužnik naveden u prijedlogu za

izvršenje, .................. postupak izvršenja je

valjalo obustaviti i rješenje ovog suda b. R-I-17/85-2 od

25.1.1985. ukinuti ....................”


85

Čl.986

(1) KAD SUD ODREBI PRIVREMENU MJERU ZABRANE

OTUDJENJA ILI RASPOLAGANJA BRODOM, NAREDIT ĆE

ISTOVREMENO DA SE TA MJERA ZABILJEŽI U UPISNIK BRODOVA U

KOJI JE BROD UPISAN.

(2) kad SUD PRAVOMOĆNO UKINE PRIVREMENU MJERU IZ

STAVKA 1. OVOGA ČLANKA, ODNOSNO KAD PRESTANE PO ZAKONU,

SUD ĆE OBAVI BRISANJE ZABILJEŽBE IZ ČLANKA. 1

Stilizacija ovog člana bila je shvaćena u praksi

tako da se radi samo o upisniku brodova u ex SFRJ.

Medjutim, doktrina je smatrala da se propis može

primjeniti i na slučajeve brodova upisanih izvan SFRJ. 2

To je ispravljeno u čl. 987 PZ.

Kada se privremena mjera ukine, mora se odrediti

brisanje zabilježbe.3 - 4

U predmetu OPS RI V-R-I-Bl/87 rješenjem od

9.11.1987, odbijen je kao neosnovan: ". . .prijedlog

predlagatelja da se dostavom ovog rješenja vlasniku

broda "PACNOBLE" stiče založno pravo na brodu za iznos

od US$ 1,025.000,-, u korist predlagratelja, kao i

prijedlog da se izvrši zabilježba tog prava.".

Žalbeni razlozi išli su u pravcu :

a). odbijanja upisa zabilježbe i

b). odbijanja sticanja založnog prava.

ad a). Upis zabilježbe

Problem je rješen propisom čl. 987 PZ.

ad b). Založno pravo

Ist. rješenje je navelo: " ....nisu ispunjeni

uvjeti za zasnivanje zakonskog založnog prava na brodu

predvidjeni u čl. 216 do 238 ZPUP."

Nesporno je da je brod strane zastave, a

karakteristično je da unatoč propisu čl. 991 PZ (čl. 996

st.2. toč. 2. ZPUP), koji odredjuje primjenu prava

države čiju državnu pripadnost brod ima, rješenje se

direktno poziva na čl. 216 do 238 biv. ZPUP-a, a ne na

zakon zastave broda.

Postoji i razmišljanje koje ide pravcem, da se

privremenom mjerom ne stiče založno pavo, ali, po čl.

867. st.5. ZPUP-a (isti PZ) predvidjena je primjena

ZIP-a. U čl. 78 ZIP-a, navedeno je da se popisom stvari


86

stiče založno pravo. Čl. 990 ZPUP (čl. 985 PZ) u vezi

sa čl. 887 st.1.. toč. 3 i 4., odredjuje da se

izdavanjem privremene mjere, mora izvršiti popis. Ističe

se da ZIP nema propis da je popis obavezan, dok ZPUP (PZ)

takav propis ima. Od toga, pa do stjecanja založnog

prava, kada se isto zatraži u prijedlogu je mali korak,

pogotovo sada kada je uloga ZIP-a još jače naglašena u

PZ.

Za spomenuti je i to da čl. 598. ZPUP-a

(čl. 605 PZ) i sl., daju vjerovniku zakonska založna

prava na teretu i da na taj način vjerovnik na teretu ima

veću zaštitu nego vjerovnik koji ima potraživanje na

brodu.

Ističe se i to da se u mnogim stranim pravima stiče

privilegij, postupkom “in rem” i sa “arrest” broda.

Konačno za spomenuti je da Goršić (str. 552) veli:

“Na položenom iznosu stiče predlagatelj založno pravo za

svoj zahtjev.” Izgleda dakle, da bi se prema bivšem I.P.

(1930) na pologu stjecalo založno pravo, a po ZPUP (PZ)

odnosno ZIP-u, se na brodu ne stiče. Ovdje se može

spomenuti da je to u anglo-američkom pravu sa tužbom “in

rem”, riješeno.

U pogledu tih gravamina, dovoljno je spomenuti

stanovište DIKE (str. 532), koje je navedeno gore u

fusnoti br. 2.

Žalba je u gornjem predmetu odbačena kao nedopuštena,

jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog i predložio da se

brod oslobodi, tako da IIst. sud nije zauzeo nikakovo

stanovište.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VsV Rev-825/82 od 4.3.1983. Starović 655 (citirano

prema Crnić, op. cit. str. 209):

“Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja

nekretnina određena i zabilježena u zemljišnim knjigama u

smislu čl. 266, st. 1. ZIP radi osiguranja novčanog

potraživanja, ne može biti prepreka za promet nekretnina

i uknjižbu prijenosa prava vlasništva. Ugovor o

kupoprodaji zaključen u pogledu zabilježbom obuhvaćene

nekretnine nije nevažeći. Ona ima samo taj značaj da

kupac-stjecalac zna da potraživanje za čije je osiguranje

privremena mjera zabilježena može biti naplaćeno iz

nekretnine koja je predmet prometa, odnosno da u smislu

čl. 144, st. 2. ZIP vjerovniku pripada pravo na namirenje

iz te nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije

stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva ili pravo

raspolaganja.”


87

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

ZPUP čl. 991

Kad sud dopusti privremenu mjeru zabrane otuđenja ili

raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se ta

mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.

Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz st. 1.

ovog člana odnosno kad ona prestane po zakonu, sud će

narediti da se obavi brisanje zabilježbe iz st. 1. ovog

člana.

(2) DIKA, str. “Privremenu mjeru zabrane otuđenja

ili raspolaganja brodom sud bi mogao dopustiti ne samo u

slučaju u kojem bi u SFRJ bilo moguće izvršiti njenu

zabilježbu u upisnik brodova, što znači u slučaju u kojem

je brod upisan u jugoslavenski registar brodova, kako bi

se to eventualno moglo izvesti iz odredaba čl. 981. ZPUP-

a, već i u slučaju u kojem takav upis ne bi bilo moguće

obaviti u SFRJ. Tada bi zabrana svoj cilj (i svoje

učinke) postizavala dostavom protivniku predlagača i

eventualno trećima, jednako ka i kod zabrane otudjenja i

opterećenja prema pravilima općeg postupka osiguranja na

pokretnim stvarima ( arg. iz čl. 266. t.l. ZIP-a)"

(3)DIKA str.537: "Kad dopusti privremenu mjeru

zabrane otudjenja ili raspolaganja brodom, sud će

istovremeno narediti, kad je to moguće, da se ta mjera

zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.

Pošto meru pravomoćno ukine ili kad ona prestane po

zakonu, sud je dužan narediti da se obavi brisanje

zabilježbe (čl.991 ZPUP-a).

(4)JAKAŠA, Udžbenik plovidbenog prava, 1993, str.

443.


88

Čl.987

KAD ODREDI PRIVREMENU MJERU PREMA BRODU POD STRANOM

ZASTAVOM, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA I NA NJEGOV

TROŠAK, OBAVIJESTITI NADLEŽNO INOZEMNO TIJELO O TOJ

MJERI I NJENOM UKIDANJU, 1

Ovaj propis nije prije postojao.

U svrhu da vjerovnik može koristiti to pravo,

potrebno je da vjerovnik ima potrebne podatke.

Obzirom da kod izdavanja privreme mjere sud mora

postupiti po čl. 985 PZ, dakle i čl. 887., iz kojeg

propisa slijedi da onim časom kada je privremena mjera

dostavljena Lućkoj kapetaniji, dužna je Lučka kapetanija

oduzeti stranom brodu dokumente, koji su navedeni u čl.

887 st.1.. toč. 1). do 3). a koji dokumenti su važni radi

utvrđivanja podataka o upisu i upisniku stranog broda.

Smatram da vjerovnik ima pravo zatražiti, preko suda od

Lučke kapetanije, na svoj trošak i fotokopije tih

dokumenata. U tom smislu i čl. 232. st.3. ZPP.

Iz dikcije ovog propisa izgleda da se može

tražiti obaveštavanje nadležnog inozemnog tijela u

svakom slučaju izdavanja privremene mjere, no takovo

obvještavanje imati će najveću važnost, vjerojatno, u

slučaju sudske hipoteke ( čl. 960. do 973. P.Z.),

izvršenja (naročito čl. 883 i sl. P.Z.), rješenja o

dosudi (čl. 926 i sl.) eventualno i u kojim drugim

slučajevima.

Ovaj propis i njegova primjena u praksi mogli bi

dovesti do toga da se lakše dobije t.zv. deletion

certificate i prestankom privilegija u smislu. čl. 260.

P.Z. odnosno propisa strane države. U tom pravcu i

čl. 9. st. 4. Međunarodne konvencije za

izjednačenje nekih pravila o privilegijama i

mortgejdžima, Bruxelles, 10.4.1926 i kasnijih

konvencija.

Vidi čl. 985 "Dokumenti broda" 2

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(l) U ZPUP nije postojao takav propis.

(2) OPS Rijeka, Rješenje od 28.1.85.

«Ukida rješenje ovog suda br. R-I-17/85-2 od

23.1.1985............"

Iz obrazloženja: “... .Sud je....pozvao Lučku

Kapetarniju Riljeka da zaustavi brod oduzimanjem isprava


89

iz čl. 890 st.1. t.l. ZPUP-a...... .: Isprava oduzetih

brodu "Chang Ping" i priloženih sudu od strane Lučke

Kapetanije Rijeka dopisom br. o3-176/l od 28.1.85


90

Čl.988

(1) RADI OSIGURANJA NOVČANIH TRAŽBINA TE RADI OSIGUR-

ANJA NENOVČANIH TRAŽBINA VJEROVNIKA PROTIV OSOBE KOJA JE

OVLAŠTENA DA RASPOLAŽE TERETOM KOJI SE NALAZI NA BRODU,

SUD MOŽE DOPUSTITI PRIVREMENU MJERU KOJA SE SASTOJI U

TOME ŠTO ĆE SE ODREDITI ISKRCAJ TERETA S BRODA I

NJEGOVO ČUVANJE U JAVNOM SKLADIŠTU ILI DRUGOM

PRIKLADNOM MJESTU. AKO VJEROVNIK PLATI BRODARU CIJELU

UGOVORENU VOZARINU KOJA MU JOŠ NIJE PLAĆENA I NADOKNADI

MU SVE TROŠKOVE KOJE JE IMAO, A KOJI NISU UKLJUČENI U

VOZARINU,

(2) AKO SE PREDAJA TERETA NA TEMELJU ODREDBE STAVKA

1, OVOGA ČLANKA TRAŽI U LUCI U KOJOJ SE TERET PREMA

UGOVORU O PRIJEVOZU NIJE MORAO PREDATI, SUD ĆE DO-

PUSTITI PRIVREMENU MJERU IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA

SAMO UZ UVJET DA SE TERET MOŽE ISKRCATI BEZ OPASNOSTI ZA

SIGURNOST BRODA I OSTALOG TERETA, DA ZBOG ISKRCAJA NE

NASTANE VEĆE ZADRŽAVANJE U DOLASKU BRODA ILI

POREMEĆAJ U REDU PLOVIDBE, DA SE TIME NE NANOSI ŠTETA

OSTALIM OSOBAMA KOJE SU OVLAŠTENE DA RASPOLAŽU TERE-TOM

TE DA ISKRCAJ NIJE PROTIVAN DRUGIM VAŽNIM RAZLOZIMA. 1

988.01

Ovaj član odredjuje propise u situaciji kada izvjes-

tan vjerovnik ima tražbinu prema vlasniku tereta, koji se

nalazl na brodu.

Radi se dakle samo u slučaju dok je teret još na

brodu. Ćim je teret iskrcan, dolazi do primjene samo ZIP.

U takovom slučaju temeljem st.1.. ovlaštenik može

prijedlogom za donašanje privremene mjere, tražiti da se

teret iskrca i čuva u javnom skladištu ili na drugom

prikladnom mjestu, medjutim tražilac privremene mjere,

mora platiti cijelu ugovorenu vozarinu brodaru i

nadoknaditi mu sve troškove koje je imao a koji nisu

uključeni u vozarinu.

988.02

Propis st.2. logičan je i iz maritimnih razloga, jer

iskrcaj tereta prije odredišne luke, može dovesti u

pitanje stabilitet broda i sl .

Triva karakterizira ovaj intitut, kao anglo-

američki "stoppage in transitu". 2


91

988.03

U praksi se pojavljuje mnoštvo poteškoća. Danas,

praktički, nema prijevoza robe bez izdavanja teretnice,

a teretnice su najćešće po naredbi (by order). Takove

se teretnice lahko prenose naledjenjem, a konačno i

teretnice na ime, prenose se cesijom (čl. 521 PZ).

Prema tome vjerovnik, imati će ogromne teškoće da

učini vjerojatnim ( odnosno dokaže) da je njegov

dužnik, vlasnik tereta. Vjerovnik nikada nema u rukama

originalnu teretnicu, a obično, niti brodar, nema u

rukama original, jer kada je brodaru original predan,

radi dobivanja BEZ ZAPREKE, primalac -tereta, može

vrlo lako prenijeti vlasništvo tereta na jednu drugu

osobu. Takovih je slučajeva bilo u praksi. Dogadja se

da ista firma (kod nas) vrši i poslove brodskog agenta

za brodara, i špeditera za primaoca. U manjim takovim

firmama, to čini, dapače, jedna osoba, koja bi morala

zastupati oprečne interese. I ako u času, dolaska broda

u luku, takav "špediter" već ima teretnicu u ruci, on

kao "brodski agent", teško će postupati objektivno

prema ovlašteniku, kada zapravo, čini lošu uslugu svom

principalu.

Poznato je da prijelaz vlasništva, kod distancione

kupnje, sam po sebi, predstavlja komplicirani problem,

pogotovo, ako, ovlaštenik, nema u rukama kompletnu

dokumentaciju.

Ima mišljenja da je položaj interesirane stranke

bolje sačuvan ako se prijevoz vrši na osnovi pomorskog

tovarnog lista (waybill). 3

I predvidjeno čuvanje u javnom skladištu

predstavlja poteškoće, jer, do sada, javnih skladišta,

praktički nije bilo, ili ih nije bilo u svim lukama.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(1) ZPUP čl. 992.

-1- Radi osiguranja novčanih potraživanja te

radi osiguranja nenovčanih potraživanja predlagača

privremene mjere protiv osobe koja je ovlaštena da

raspolaže teretom koji se nalazi na brodu., sud nože

dopustiti privremenu mjeru koja se sastoji u tome što će

se odrediti iskrcaj tereta s broda i njegovo čuvanje u

javnom skladišu ili na drugome prikladnom mjestu, ako,

tražilac privremene mjere plati brodaru cijelu ugovorenu

vozarinu koja mu još nije plaćena i nadoknadi MU

troškove koje je imao, a koji nisu uključeni u vozarinu.

-2- Ako se predaja tereta na temelju odredbe


92

st.1. ovog člana traži u luci odnosno pristaništu u kojem

se teret prema ugovoru o prijevozu nije morao predati,

sud će dopustiti privremenu mjeru iz st.1.. ovog člana

samo uz uvjet da se teret može iskrcati bez opasnosti za

sigurnost broda i ostalog tereta, da zbog iskrcaja ne

nastane veće zadržavanje u dolseku broda ili poremećaj

u redu plovidbe, da se time ne nanosi steta ostalim

osobama koje su ovlaštene da raspolažu tereto te da

iskrcaj nije protivan drugim važnim razlozima.

(2)TRIVA, str. 511 :" Odredbe ovog člana normiraju

institut koji se u anglo-amieričkom pravu naziva

"stoppage in transitu".

(3) Vidi Ivković, Haška i Haška-lVisby pravila, 1994

i Hamhurška pravila., 1994, pod natuknicama: waybill,

pomorski tovarni list, tovarni list, CMI Pravila za

tovarni list (annex).


93

POMORSKI ZAKONIK

DIO DESETI

POSTUPAK IZVRŠENJA I OSIGURANJA NA BRODU

G L A V A I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Čl.867

(1) ODREDBAMA OVOG DIJELA ZAKONA UREĐUJE SE

POSTUPAK IZVRŠENJA I OSIGURANJA NA BRODU I TERETU NA

BRODU KOJI SE NALAZI U UNUTRAŠNJIM MORSKIM VODAMA 1

TERITORIJALNOM MORU REPUBLIKE HRVATSKE.

(2) ODREDBE OVOGA DIJELA ZAKONA O

ODREĐIVANJU IZVRŠENJA I OSIGURANJA PRIMJENJUJE SE I NA

BROD KOJI SE NE NALAZI NA UNUTRAŠNJIM MORSKIM VODAMA I

TERITORIJALNOM MORU REPUBLIKE HRVATSKE, A UPISAN JE

U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA. U SLUČAJEVIMA

PREDVIĐENIM OVIM ZAKONOM ODREDBE OVOG DIJELA ZAKONA

PRIMJENJUJU SE I NA BROD KOJI SE NE NALAZI NA UNUTRAŠNJIM

MORSKIM VODAMA I TERI-TORIJALNOM MORU REPUBLIKE HRVATSKE

I KOJI NIJE UPISAN U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA,

(3) IZVRŠENJE I OSIGURANJE NA PLOVNOM OBJEKTU

KOJI SE U SMISLU ODREDABA ČLANKA 5, OVOGA ZAKONA NE

SMATRA BRODOM PROVODI SE PREMA PROPISIMA OPĆEG

IZVRŠNOG POSTUPKA.

(A) AKO ODREDBAMA OVOGA ZAKONA O POSTUPKU

OSIGURANJA NIJE DRUGAČIJE ODREĐENO, NA TAJ ĆE SE POSTUPAK

NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENJIVATI ODREDBE OVOGA

ZAKONA O POSTUPKU IZVRŠENJA,

(5) AKO ODREDBAMA OVOGA zakona O POSTUPKU IZVRšENJA

I OSIGURANJA NA BRODU I TERETU NIJE DRUGAČIJE ODREĐENO, U

TIM ĆE SE POSTUPCIMA NA ODGOVARAJUĆI NAČIN

PRIMJENJIVATI PROPISI OPĆEG IZVRŠNOG POSTUPKA O

POSTUPKU IZVRŠENJA I OSIGURANJA, U POSTUPKU IZVRŠENJA NA

BRODU RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE NA ODGOVARAJUĆI ĆE SE

NAČIN OSOBITO PRIMJENJIVATI PROPISI OPĆEG IZVRŠNOG

POSTUPKA O IZVRŠENJU NA NEKRETNINI RADI NAPLATE NOVĆANIH

TRAŽBINA, A U POSTUPKU IZVRŠENJA RADI PREDAJE BRODA

PROPISI OPĆEG IZVRŠNOG POSTUPKA O PREDAJI POKRETNE

STVARI.

(6) IZVRŠENJE I OSIGURANJE NA BRODU I TERETU

NA BRODU ODREĐUJU I PROVODE TRGOVAČKI SUDOVI NADLEŽNI ZA

POMORSKE SPOROVE.

+++++++++

Unutrašnje morske vode čl. 7 - 18 PZ.


94

Teritorijalno more čl. 19 - 32 PZ.

Izvršenje na nakretninama čl. 140 i sl. ZIP.

Izvršenje radi predaje pokretne stvari čl. 212 i sl

ZIP.

Ovaj je propis važan, kada se poveže sa propisom čl.

875, koji propisuje mjesnu nadležnost koja katkada ovisi

i o tome da li se brod nalazi ili se NE nalazi u

unutrašnjim morskim vodama R. Hrvatske.

Ujedno daje i supsidijarne propise, za slučajeve kada

nema posebnih propisa u Pomorskom Zakoniku. Vidi čl. 868

za postupak na:

- udjelima broda

- brodu u gradnji

Vidi čl. 869 za isključenje pojedinih predmeta iz

privremenih mjera: ratni brodovi, strani brodovi,

neškodljivi prolaz, zadržavanje zbog više sile, zbog

potreba plovidbe. Mogućnost privremene mjere za slučaj

osiguranja tražbina nastalih za prolaska i zadržavanja

brod na području R. Hrvatske. Vidi čl. 875 (dalje) za

mjesnu nadležnost. Vidi čl. 876 za prisilne mjere na

teretu na brodu.

Čl.868

ODREDBE OVOG DIJELA ZAKONA PRIMJENJUJU SE I NA

POSTUPAK IZVRŠENJA I OSIGURANJA NA UDJELIMA NA BRODU TE

NA POSTUPAK IZVŠENJA I OSIGURANJA NA BRODU U GRADNJI,

Ovaj član posebno naglašuje da se DIO DESET, u koji

spadaju i privremene mjere, primjenjuje na:

- UDJELE NA BRODU

- BROD U GRADNJI.

Čl.875

(1) AKO SE PRIVREMENA MJERA TREBA PROVESTI UPISOM

U UPISNIK BRODOVA ILI BRODOVA U GRADNJI, PRIJE

POKRETANJA PARNIČNOG ILI DRUGOG SUDSKOG POSTUPKA ZA

ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA OSIGURANJE PRIVREMENOM

MJEROM MJESNO JE NADLEŽAN SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU VODI

UPISNIK BRODOVA U KOJI JE BROD, ODNOSNO BROD U

GRADNJI, UPISAN, ODREDENU PRIVREMENU MJERU PROVEST ĆE

TIJELO KOJE VODI UPISNIK BRODOVA, ODNOSNO UPISNIK

BROBOVA U GRADNJI.


95

(2) AKO JE U SLUČAJU IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA

PARNIČNI ILI DRUGI SUDSKI POSTUPAK POKRENUT, ZA

ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA OSIGURANJE PRIVREMENOM

MJEROM NADLEŽAN JE SUD PRED KOJIM JE POSTUPAK

POKRENUT. ODREĐENU PRIVREMENU MJERU PROVEST ĆE TIJELO

KOJE VODI UPISNIK BRODOVA, ODNOSNO BRODOVA U GRADNJI.

(3) AKO SE PRIVREMENA MJERA NE TREBA PROVESTI

UPISOM U UPISNIK BRODOVA, PRIJE POKRETANJA PARNIČNOG

ILI DRUGOG SUDSKOG POSTUPKA ZA ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU

ZA ODREDIVANJE PRIVREMENE MJERE NA BRODU MJESNO JE

NADLEŽAN SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU NALAZI BROD U VRIJEME

PODNOŠENJA PRIJEDLOGA ZA ODREDIVANJE PRIVREMENE MJERE.

AKO SE BROD, KOJI JE UPISAN U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA,

NE NALAZI U TERITORIJALNOM MORU ILI UNUTARNJIM

MORSKIM VODAMA REPUBLIKE HRVATSKE, MJESNO JE NADLEŽAN ZA

ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE SUD NA PODRUČJU KOJEGA

SE VODI UPISNIK BRODOVA U KOJI JE BROD UPISAN.

(4) AKO SE PRIVREMENA MJERA NE TREBA PROVESTI

UPISOM U UPISNIK BRODOVA, NAKON PORETANJA PARNIČNOG ILI

DRUGOG SUSKOG POSTUPKA PRIVREMENU MJERU MOŽE ODREDITI

I SUD PRED KOJIM SE POSTUPAK VODI.

(5) U SLUČAJEVIMA IZ STAVKA 3. I 4, OVOGA ČLANKA

ZA PROVEDBU ODREĐENE PRIVREMENE MJERE MJESNO JE

NADLEŽAN SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU NALAZI BROD U VRIJEME

PROVEDBE TE MJERE,

(6) AKO SE U VRIJEME PODNOSENJA PRIJEDLOGA ZA

ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE, KOJU NE TREBA PROVESTI

U UPISNIK BRODOVA, NE ZNA DA LI SE BROD NALAZI NA -

ERITORIJALNO MORU ILI UNUTRAŠNJIM MORSKIM VODAMA

REPUBLIKE HRVATSKE, VJEROVNIK MOŽE PREDLOŽITI DA SUD NA

ČIJEM SE PODRUČJU VODI UPISNIK U KOJI JE BROD UPISAN,

ILI, AKO BROD NIJE UPISAN U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA,

BILO KOJI STVARNO NADLEŽNI SUD U REPUBLICI HRVATSKOJ,

DONESE RJEŠENJE O ODREĐIVANJU PRIVREMENE MJERE.

VJEROVNIK MOŽE U TOM SLUČAJU PODNIETI RJEŠENJE

O ODREĐIVANJU PRIVREMENE MJERE SVAKOM STVARNO NADLEŽNOM

SUDU NA ČIJEM SE PODRUĆJU NAĐE BROD, S PRIJEDLOGOM

DA TAJ SUD PROVEDE IZVRŠENJE.

+++

Određuje se mjesna nadležnost, koja ovisi o nekoliko

elemenata, kao što su:

- upis privremene mjere u upisnik

- prije pokretanja postupka

- upisnik brodova

- nakon pokretanja postupka

- ako se privremena mjera NE upisuje u upisnik-prije

pokretanja postupka


96

- ako se brod nalazi u teritorijalnom moru ili

unutrašnjim morkim vodama R.Hrvatske

- položaj broda u času provedbe privremene mjere

- ako se privremena mjera NE upisuje u upisnik – a

ne zna se da li se brod nalazi u teritorijalnom moru ili

unutrašnjiim morskim vodama

- sud prema mjestu vođenja upisnika

- bilo koji stvarno nadležni sud u R. Hrvatskoj

U st.2. određeno je da u slučaju da je već

pokrenut parnićni ili drugi sudski postupak nadležan je

sud pred kojim je postupak pokrenut. To se odnosi na

slučajeve iz st.1.. tj. kada je potrebno privremenu

mjeru upisati u upisnik (čl. 966 PZ -zabrana otuđenja

ili raspolaganja brodom). Ovdje se može pojaviti problem

izdavanja privremene mjere od strane inostranog suda

protiv broda koji vije hrvatsku zastavu. Mislim da

kada bi inostranl sud izdao takovu mjeru i obavjestio

upisnik u R. Hrvatskoj, da bi se to trebalo upisati u

upisnik (uzajamnost -analogija iz čl. 987 PZ).

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


97

INDEX - ČLANAKA P.Z. 867,875,974-988


98

Brisanje, 986-1

Brod, 867-1, 867-2,

867-3, 867-5, 867-6,

875-1; 875-2, 875-3,

875-4, 875-5, 875-6,

974-2, 975, 976-1, 976-2,

977-1, 977-2, 977-3, 977-

4, 978-2, 978-3, 982, 983-

2, 983-4, 984, 985, 966-2,

987, 988,

Brodar, 977-1, 977-2,

982, 987

Davanje, 979

Dokazati, 978-3, 981-

l, 991-2

Dolazak, 988

Dopustiti, 9S7, 988

Država, 976-1. 973-3

Dužan, 981-1

Dužnik, 976-2, 977-

1, 977-2,

978-l, 975-3, 961-2,

961-4

Dužnost, 983-4

Gradnja, 375-1, 875-2

Hipoteka, 976-2

Imovinski, 977-4, 978-

1,978-2, 978-3, 979

Inozemni, 986-2

Iskrcaj, 987, 988

Iskrcati, 988

Izvršen, 981-4

Isvršenje, 857-1, 867-

2, 867-

3. 867-4, 867-5, 867-

6, 875-5,

981-3

Izvršni, 867-3, 867-5,

875-6,

974-1, 981-1, 981-2

Javni, 987

Kamata, 977-4

Korist, 977-4, 978-2,

975-3

Luka, 974-2, 988

Mjera, 875-1, 875-2,

875-3, 875-4, 875-5,

875-6, 974-1, 974-2, 977-

4, 980, 981-1, 981-2, 981-

3, 981-4, 981-5, 983-4,

984, 985, 986-1,986-2,

987,988.

Mjesni, 875-1, 875-2,

875-4

Mjesto, 987

More, 867-1, 867-2,

875-2,

87S-5979-1

Morski, 967-l, 867-2,

875-2,

875-5

Nadležan, 867-i,, 875-

1, 875-2,

875-4, 875-5, 986-2

Nadoknaditi, 987

Naplata, 867-5

Narav, 984

Naručitelj, 977-1,

977-2

Nekretnina, 867-5

Nenovčani, 974-1, 987

Novčani, 867-5, 875-6,

977-4,

987

Obustaviti, 981-4,

981-5

Obveza, 983-3

Odgoda, 984

Odgovarati, 977-1,

977-2, 978-

3

Odgovarajući, 867-4,

867-5,

984

Odgovornost, 978-1,

979

Odlazak , 974-2

Odlučivanje, 875-1.

875-2

Odnos, 976-2, 977-1,

977-3


99

Odredba, 867-1, 867-2,

867-3, 867-4, 867-5,

875-6, 974-l, 976-1, 977-

2, 978-2, 934, 984,988,

Odrediti, 867-6, 875-

3, 875-6, 974-1, 975, 977-

4. 978-2, 978-3, 930, 981-

1. 984, 985, 986-2, 987

Određen, 875-1, 875-

2:, 875-4, 981-5, 981-3,

981-4

Određeno, 867-4, 867-

5. 978-3

Određivanje, 867-2.

875-2, 875-5

Odricanje, 979

Održavanje, 932

Ograničenje, 97f6-l.

979

Osraničiti, 978-1

Ogranićen, 978-1

Okolnost, 981-3

Opasnoet. 968

Opterećen, 976-2

Osiguranja, 867-1,

867-2. 867-3, 867-4, 867-

5, 867-6. 875-1, 875-2,

975-6. 974-1, 977-4,

978-1, 978-2, 978-3, 979,

981-3, 981-4, 951-5, 987

Osloboditi, 977-4,

978-2

Osoba, 977-1, 987, 988

Osobni, 976-2, 977-2

Otudjenje, 875-6, 985

Ovlašten, 987, 988

Parnični, 875-1, 875-

2, 875-3,

875-6, 981-1, 981-2

Platiti, 987

Plaćen, 987

Plovidba, 988

Plovni, 867-3

Podnijeti, 875-5


100


101

Podnošenje, 875-2,

875-5

Područje, 875-1, 875-

2, 875-4,

875-5, 978-2, 978-3

Pokrenuti, 875-2, 981-

1, 981-2

Pokretanje, 875-1,

875-2, 875-

3, 875-6, 981-1

Pokretni, 867-5

Pokriće 977-4

Položen, 978-3

Ponorski, 867-6, 976-

2,

Poremećaj, 988

Posada, 982, 983-1

Postupati, 978-3

Postupak, 867-1, 867-

3, 867-4,

867-5, 875-1, 875-2,

875-3,

875-6, 974-1, 977-4,

931-2,

981-2, 951-4, 9S1-5

Pravo, 976-2, 977-1,

977-3,

981-3, 933-4

Pravomoćno, 986-1

Predaja, 8&7-5, 988

Predati, 867-5, 988

Predbilježba, 981-3

Predložiti, 875-5

Predujmiti, 983-1,

983-2

Predviđen, 875-6, 974-

1

Prenosivi, 977-4

Pretpostavka, 981-5

Prijedlog, 875-1, 875-

2, 875-

5, 875-6, 981-2, 981-

3, 981-4,

986-2

Prijevoz, 9SS-4, 988

Prikladan, 987

Primjetiti, 867-2,

976-1, -977-

1, 977-2, 984

Primjenjivati, 867-4,

867-5

Primjereno, 978-3

Privilegij, 976-2

Privremena, 875-1,

875-2, 875-

3, 875-4, 875-5, 974-

1, 974-2,

975, 976-1, 977-4,

980, 981-1,

981-2, 981-4, 981-5,

983-4,

984, 985, 986-2, 987,

988

Priznanje, 979

Produljenje, 981-4

Produljiti, 981-3

Propis, 867-3, 867-5,

875-6,

974-1

Provedba, 875-4

Putnik, 983-4

Radnja, 981-4

Raspolaganj», 875-6/

985

Raspolagati, 987,

988,

Raspoloživi, 977-4,

978-2

Razlog, 988

Rješenje, 875-5, 980

Rok, 981-1, 981-2

Sigurnost, 988

Skladište, 987

Slučaj , 867-2, 875-2.

875-4,

875-5, 977-2

Snošenje, 983-3

Spor, 867-6

Sredstvo, 983-1

Stranka, 983-4

Strana, 97&-1

Strani, 976-1, 976-2,

986-2

Sud, 867-6, 875-1,

875-2, 875-

3, 875-4, 875-5, 875-


102

6, 974-1,

977-4, 978-2, 978-3,

980, 981-

2, 981-3, 981-4, 983-

1. 984,

985, 986-1, 986-2,

987, 988

Sudski, 87S-1, 875-2,

875-3

Suvlasništvo, 977-3

Svota, 978-1, 982,

Šteta, 988

Temelj, 974-2, 978-2,

988

Teret, 867-1, 867-5,

867-6,

987, 987, 988

Teritorijalni, 867-1,

867-2,

875-2, 875-5

Tražbina, 867-5, 875-

6, 974-1,

975, 976-1, 976-2,

977-2, 977-

4, 978-2, 978-3, 979,

987,

Trgovački, 867-6

Trošak, 977-4, 982,

983-2,

983-3, 986-2, 987

Ugovor, 983-4, 988

Ugovoren, 987

Ugovorni, 977-1

Ukidanje, 986-2

Ukinut, 978-3

Ukinuti, 981-2, 981-4,

981-5,

986-1,

Uključeni, 987

Uključujući, 977-4

Uknjižba, 981-3

Unutrašnji, 867-1,

867-2, 875-

2, 875-5

Upisan, 867-2, 875-1,

875-2,

875-5, 985

Upisnik, 867-2, 875-1,

875-2,

875-3, 875-5, 985

Upis, 875-1, 875-2,

875-3

Upravni, 875-6, 981-1,

981-2

Uvjet, 875-6, 974-1,

977-4.

978-2, 978-3, 981-3,

981-4,

988

Uzajamnost, 976-1

Uzdržavanje, 982, 983-

1

Vjerovnik, 875-5, 875-

6, 974-

1, 977-4, 978-2, 978-

3, 981-1,

981-2, 931-3, 983-1,

983-2,

986-2, 987

Vlasnik, 977-1/ 977-2,

982

Vlasništvo, 976-2/

977-1, 977-

3

Voda, 867-1, 867-2,

875-2,

875-5

Vozarina, 987

Vrijednost, 977-4,

978-1, 978-


103


104

(FREE TRANSLATION)

MARITIME ACT

Art.974

Before the institution of, or in the course of civil

law, executory or administrative proceedings the court

may, to secure the creditor's monetary claims, on the

proposal of the creditor, order any measure which may

secure the claim, and especially the prohibition of the

alienation or disposal of the ship, watching and arrest

of the ship, under the conditions as stated in the

general executory provisions, provided the present Act

does not provide differently.

The court may also order temporary measures for

securing the debtor's non-monetary claims under the

conditions as scatted in the general executory

provisions, provided the present Act does not provide

differently.

Art.975

The temporary measure of arresting a ship consists in

prohibiting the ship's departure from the port.

Art.976

Temporary arrest of a ship may be allowed only for

the claims referred to in Art. 878, section l. and 2. of

this Act.

The provisions on the limitation of the temporary

arrest of a ship apply only to the claims referred to in

section 1. of this Article shall apply to foreign ships

only if there is reciprocity between the State whose flag

the ship flies and the Republic of Croatia.

Art.977

Any ship on which there is ownership, or may be

arrested which is owned by the same personal debtors, or

which is for the claim for which arrest is sought

encumbered by maritime liens or hypotheque or another

foreign-law mortgage or lien and for other claims as

referred to in Art. 878, section 2, of this Act which

relate to the ship.

If the debtor is the charterer by demise of the ship


105

or the employer who according to the law applicable to

the contractual relation between him and the owner of the

ship or the operator, is alone liable for third persons

- this ship may be arrested or any other ship which is

owned by the charterer by demise or employer.

The provisions of section 2 of this Article shall

also apply in all other cases when operator or employer

who is personal debtor, and who is not the owner of the

ship, is himself liable for the claims for which the

arrest of the ship is sought.

In case of the request which relates to the

ownership, co-ownership or a pledge on the ship only the

ship to which this requests relates may be arrested.

Art.978

If temporary measures are ordered to secure monetary

claims, the court will free the ship from arrest or

watching if securities and other property values are

given which are sufficient to cover the total amount of

the claims for which the arrest is sought, including the

clams for costs of the proceeding and interests., on

condition that these securities or other property values

are available and transferable to the creditor.

If claims are involved for which the debtor may limit

his liability, the amount of the securities or other

property values referred to in section 1. of this Article

need not be higher that the amount of limited liability.

When one court on the territory of the Republic of

Croatia, frees, on the bases of the provision of section

1. of this article, a ship from arrest/ no other court on

the territory of the Republic of Croatia may allow the

arrest either of this ship or of any other ship for the

same claim and for the same creditor/ provided that the

securities or other property values given are still

available and transferable to the creditor.

Art.979

The Court shall not order the arrest of a ship and

shall set aside an already allowed arrest if the debtor

proves that he has given in another State an adequate

security or other property value for the same claim and

for the same creditor, on condition:

(1) that the security or other property value meets

the requirements referred to in Art. 978, section 1, of

this Act.

(2) that the State on whose territory the security


106

and other property values was given treats in the same

way securities and other property values deposited in the

Republic of Croatia.

Art.980

Giving a security and other property values shall not

imply recognition of liability for the claims for which

the security or other property value was given, nor

renouncing the possibility of the limitation of

liability.

Art. 981

In a ruling ordering a temporary measure the court

shall specify the time of its duration.

If the arrest of a ship is ordered before the

institution of civil-law, executory or administrative

proceedings, the debtor is bound to prove within 15 days

that he has instituted civil-law, executory or

administrative proceedings.

If the debtor does not within time referred to in

section 2. of this Article prove that he has instituted

civil-law, executory or administrative proceedings, the

court shall on the proposal of the debtor set aside the

temporary measure.

If the time referred to in section 1 of this Article

expires before the requirements for the execution or

security through inscription or preemptional entry of

pledge are met, the court shall on the proposal of the

creditor extend the time of its duration, provided that

the circumstances under which this measure was ordered

have not changed.

If the time referred to in section 1 of this Article

has expired and the conditions for the prolongation of

the temporary measure ordered referred to in section 4 of

this Article have not been met, the Court shall, at the

re-quest of the debtor, discontinue the security

proceedings and set aside the acts done.

Art.982

Security proceedings shall also be discontinued and

the temporary measure set aside if some of the

requirements referred to in Article 971, section 4.

points 1. to 3., of this Act have been met.

Art.983


107

The costs of the maintenance of the ship and of the

maintenance of the crew during the time of the ship's

arrest shall be borne by the owner of the ship or the

operator.

If the funds for the maintenance of the crew are not

sufficient, the court shall order the creditor to

advance the sum necessary for the maintenance of the

crew.

The costs of watching the ship shall be paid in

advance, by the creditor. The provisions of section 1.

and 3. of this Article shall not be prejudicecial to the

final bearing of these costs.

Art.984

The temporary measure of arrest of the ship shall not

be prejudicial to the rights and duties of the parties

arising from a contract for carriage of goods or a

contract for the carriage of passengers.

Art.985

When the court orders a temporary measure on the

ship, the provisions of Art.887 of this Act shall without

delay appropriately apply according to the nature of the

measure allowed.

Art.986

When the court orders the temporary measure of

prohibition of the alienations or disposal of the ship,

it shall at the same time order that a notice thereof be

entered in the register of ships in which the ship is

entered.

When the court sets aside by a final ruling the

temporary measure referred to in section 1. of this

Article, or when this measure is terminated by force of

law, the court shall order that notice referred to in

section 1. of this Article be erased.

Art.987

When an order for temporary measure against the ship

flying under a foreign flag is issued, the court will, at

the proposal of the creditor and at his expenses, inform

the competent foreign institution about the order and the

setting aside of the order.


108

Art.988

In order to secure monetary claims and to secure non-

monetary claims of the creditor against the person

authorised to dispose of the cargo on board a ship, the

court may allow the temporary measure in that it shall

order the discharge of the cargo from the ship and its

storage in a public warehouse or in another suitable

place if the creditor pays to the operator the entire

stipulated freight which has not yet been paid and makes

good to him all the expenses he has incurred and which

are not included in the freight.

If the handing over of the cargo on the basis of

section 1. of this Article is demanded in a port in which

according to the contract for the carriage of goods it

was not to have been handed over, the Court shall allow

the temporary measure referred to in section 1. of this

Article only on conditions that the cargo can be

discharged without endangering the safety of the ship and

of other cargo, that the discharge does not cause any

major delay in arrival of the ship or disturbance in her

sailing schedule, that its does nor cause damage to other

persons who are authorised to dispose of the cargo, and

that the discharge is not at variance with other

important reasons.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


109

II - DIO

MEĐUNARODNA KONVENCIJA 1952

UVOD

Kako sam već prije naveo, sudovi se nisu, pozivali

na konkretne propise iz Konvenciju iz 1952, prilikom

izdavanja privremenih mjera u našim lukama, a kada se je

radilo o brodovima koji su vili zastavu države

ugovornice.

Korisno je prema tome, u ovaj Uvod, navesti razloge

zašto je takav postupak sudova, po mom mišljenju,

nepravilan.

I prije, a i sada u Ustavu Republike Hrvatske,

postoje propisi o pravnom položaju međunarodnih

konvencija, koje su ratificirane i promulgirane. U Ustavu

R. Hrvatske, propisano je da konvencije imaju veću moć od

zakona. To je izrićito naveo i Vrhovni sud Republike

Hrvatske. 1

Tvrdim dakle, da ćim se u sudskom predmetu radi o

brodu koji vije zastavu države ugovornice, sud je DUŽAN

primjeniti konvenciju, a ne PZ. U priručniku, navedeni su

i naši i strani pravnici, kao i inostrana judikatura,

koja se poziva na primjenu konvencije. Postoje razlike

između konvencije i našeg zakona, koje su i bitne i

velike. U krajnjoj liniji Konvencija, koja je kompromis

common law-a i kontinentalnog sistema, ne može se

koristiti primjenom intencija našeg zakonodavca, u

slučajevima, gdje ne postoje sasvim jasni propisi i gdje

treba posegnuti za tumačenjem intencija. Doktrina ukazuje

da je nazivlje pojedinih instituta različito i ne uvijek

podobno za doslovni prijevod. 2 Razlike, koje su nekoć

postojale između pravnih sistema u pogledu odgovornosti

brodovlasnika, vozara, brodara, morale bi biti prebrođene

u povećanoj svjetskoj razmjeni dobara i pomorskim

prijevozima, jer su postojale bitne razlike. U pravnim

sistemima civilnog prava sva imovina dužnika, ukljućujući

i brodove, služila je za naplatu duga, pa se je mogla i

plijeniti, uključujući i brodove. U zemljama common law-a

brod se je mogao plijeniti samo za t.zv. pomorske

tražbine i to samo brod koji je odgovoran za pomorsku

tražbinu, ali ne koji drugi brod. To je bila bitna

razlika u pogledu svrhe privremene mjere, jer je u

civilnom pravu privremena mjera služila kao zasiguranje

za dug, a u zemljama common law-a, za pridobivanje


110

nadležosti pomorskog suda. Činjenica da naši sudovi nisu

zasnivali svoje odluke, na propisima konvencije, možda

je bio rezultat toga, da postoje različiti sistemi; kako

pojedine države uvode u svoj pravni sistem međunarodne

konvencije, kojih su članice. 3

Vjerujem da će sudovi, nakon gore citirane odluke

Vrhovnog suda Republike Hrvatske, konačno, početi

primjenjivati konvenciju 1952, a za nadati se je, i druge

konvencije, u kojima je Republika Hrvatska, država

ugovornica. 4

Konvencija je ratificirana od priličnog broja

zemalja, što dokazuje, njenu potrebu, no karakteristično

je da nije ratificirana od nekih važnijih zemalja, kao

biv. SSSR, SAD, Japana i Skandinavskih zemalja.

Konvencija ne rješava sve slučajeve već nastoji

unificirati, ono što je moguće. 5 pa na pr. nema propisa o

naknadi štete za neosnovano zaustavljanje broda 6, a

postoje i drugi slučajevi. Međutim Lisabonski nacrt je

predvidio izvjesne uslove u čl. 6., koji bi mogli biti

putokaz. U principu ima se primjeniti lex fori.

Korisno je i opet ponoviti da kada se primjenjuje

konvencija, treba smetnuti s uma naše pojmove iz

pomorskog prava i čak i izraze korištene u prijevodu

Konvencije, i nastojati se držati onih pojmova koji

postoje u pravima na kojima se osniva konvencija.

Koristio sam uz naprijed navedena djela, za ovaj dio,

naročito još:

ĆORIĆ Dorotea, Međunarodna unifikacija pravila o

postupku privremenih mjera zauskavljanja broda, UPP br.

1-2 (125-126), str. 41

BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London, 1992.

++++++++


111

(1) Vrhovni suđ Republike Hrvatske.Broj: II-Rev-

7/1939-2 od 3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od 6.6.1988;

OPS RI P-1248/87 od 7.1.1988):

"U pogledu “ozakonjenja" članak 134. Ustava

Republike Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori

koji su skopljeni i potvrdjeni u skladu s Ustavom i o b j

- a v l j e n i čine dio unutarnjeg pravnog poretka

Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona."

I dalje : "......ratificirani međunarodni ugovori

postaju dio unutrašnjeg pravnog poretka.....ozakonjeni

objavljivanjem (promulgacijom) i to u izvornom

(potpisanom – ratificiranom) sadržaju.”

(2) Izjava Cyril Miller-a na CMI Conference,

Amsterdam 1949; CMI Bulletin No, 104. p. 535: "..,...the

unification of the law relating to what we in England

call "arrest" and what in the continental system is

called. "saisie conservatoire". We should not, I think,

make any recommendations with regard to the other for

"saisie" ("saisie executoire”), which we in England call

"attatchment"....,

(3) Berlingieri, F. “Arrest of Ships”, str. 29,: "

Methods of implementation, of international Conventions

differ from country to country and, sometimes, various

methods are used, on different ocasions, in the same

country."

Vidi i(54) Rodiere, Le Navire, p.7.; du Pontavice, Le

Statut des Navires, Paris,1976, p.324; Tassel, Saisie

conservatoire du Navire Juricclasseur de Droit

Commercial; issue No. 1105, 1, 1967, p.ll, No.73.

Vidi vrlo ilustrativnu analizu za niz glavnih

pomorskih zemalja (str. 29 - 35).

(4) Zamišljam si da bi prijedlog za privremenu mjeru

i vjerojatno odluka, trebali u naraciji navesti:

1. Brod XY vije zastavu države Z.

2. Država Z, je država ugovornica Međ. konvencije

o privremenom zaustavljanju brodova, 1952,

3. Propisom čl. 8. st..2. primijeniti će se

Konvencija

4. Zahtjev predlagatelja je osnovan propisom čl.

1. st.l. točka ... Konvencije.

5. Vjerojatnost tražbine osniva se na......

6. Ističe se da Konvencija ne zahtjeva vjerojatnost

osuječenja i znatnog otežavanja naplate tražbine.

Itd.


112

Vice versa trebala bi glasiti i privremena mjera.

(5)DIKA, (str 522) :" Konvencija se odnosi samo na

privremenu mjeru zaustavljanja broda. U slučajevima na

koje se ona odnosi interno se pravo ne primjenjuje”.

(6) Konvencija 1952 nema dakle propisa glede naknade

štete. Međutim Lisabonski nacrt je predvidio izvjesne

uslove u čl. 6., koji bi mogli biti putokaz. U principu

ima se primjeniti lex fori.


113

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM

ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA

1952

ČL.1.

U OVOJ KONVENCIJI SLIJEDEĆI IZRAZI IMAT ĆE NIŽE

DANO ZNAČENJE :

1). "POMORSKO POTRAŽIVANJE" OZNAČAVA ISTICANJE PRAVA

ILI POTRAŽIVANJA NASTALIH IZ JEDNOG OD OVIH UZROKA:

A).ŠTETA UZROKOVANA OD STRANE BRODA SUDAROM ILI KOJIM

DRUGIM NAČINOM;

B).GUBITKA LJUDSKIH ŽIVOTA ILI TJELESNIH OZLJEDA

UZROKOVANIH OD STRANE BRODA ILI NASTALIH U VEZI S

ISKORIŠTAVANJEM BRODA;

C).PRUŽANJA POMOĆI I SPASAVANJA;

D).UGOVORA O ISKORIŠTAVANvJU ILI ZAKUPU BRODA,

BILO PUTEM BRODARSKOG UGOVORA ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;

E).UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE BRODOM, NA OSNOVI

BRODARSKOG UGOVORA, TERETNICE ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;

F).GUBITKA ILI OSTEČENJA ROBE I PRTLJAGA KOJI SE

PREVOZE BRODOM;

G).ZAJEDNIČKE HAVARIJE;

H).POMORSKOG ZAJMA

I).TEGLJENJA;

J),PILOTAŽE;

K).DOBAVE BRODU PROIZVODA ILI

MATERIJALA,GDJE GOD ONA BILA IZVRŠENA, U SVRHU

IZKORIŠTAVANJA ILI UZDRŽAVANJA BRODA

L).GRADNJE;POPRAVKA ILI OPREMANJA BRODA ILI NAKNADE

ZA DOKOVANJE;

M).PLAĆE ZAPOVJEDNIKA BRODA. ČASNIKA ILI POSADE,

N).IZDATAKA ZAPOVJEDNIKA BRODA I IZDATAKA

KRCATELJA, NARUČITELJA PRIJEVOZA U BRODARSKOM

UGOVORU ILI AGENATA ZA RAČUN BRODA ILI NJEGOVA

VLASNIKA;

O).SPOROVA O VLASNIŠTVU BRODA;

P).SPOROVA O SUVLASNIŠTVU, POSJEDU,

ISKORIŠTAVANJU ILI O PRAVIMA NA PLODOVE

ISKORIŠTAVANJA BROBA U SUVLASNIŠTVU;

Q),POMORSKIH HIPOTEKA I MOTGAGEA.

2). "ZAUSTAVLJANJE" JE ZADRŽAVANJE BRODA ODLUKOM

NADLEŽNE SUDSKE VLASTI RADI OSIGURANJA POMORSKOG

POTRAŽIVANJA, ALI NE ZAPLJENA BRODA RADI IZVRŠENJA NEKE

PRESUDE.


114

3). "OSOBA" OBUHVAĆA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE,

UDRUŽENJA OSOBA ILI KAPITALA; KAO I DRŽAVE, ORGANE JAVNE

UPRAVE I JAVNE USTANOVE.

4) PREDLAGAČ JE OSOBA KOJA TVRDI DA POSTOJI POMORSKO

POTRAŽIVANJE U NJENU KORIST.

Bilješka: HRVATSKA je preuzela rezervu, po čl. 10.,

stavljenu od bivše SFRJ.

++++++++++++

STAV 1.

Konvencija je vrlo detaljno specificirala,

"maritime claims", (po našoj uobičajenoj -

terminologiji t.zv. "pomorske tražbine" u čl. 878 st.2

PZ-a.

HIPOTEKA I PRIVILEGIJE.

I dok je PZ u čl. 876 st.l. 1 općenito naveo

"tražbine osigurane založnim pravom na brodu" (dakle

privilegije i hipoteke), u st.2. je pobrojao tražbine,

Konvencija je koristila drugu zakonodavnu tehniku, pa

je izvršila pobrojavanje.

Pokušao sam napraviti usporedni pregled čl.l.

Konvencije, čl. 878 i čl. 250 – 252/2.- PZ-a.

KONVENCIJA Č

L.

ČL.878

.st.

-PZ

ČL.

250-252-

stav-

-PZ

damaged caused by any

ship in collision

1

.A).

1 4

damage caused by any

ships “otherwise”

1

.A)

1 4

loss of life 1

.B)

2 4

personal injuries 1

.B)

2 4

Salvage 1

.C)

3 3

Agreement relating to 1 4


115

use or hire .D)

Agreement relating to

carriage of goods

1

.E)

4

Loss of or damage to

goods incl. baggage

1

.F).

4 4

General Average 1

.G)

5 3

bottomry 1

.H)

- -

towage 1

.I)

10 čl.

218

pilotage 1

.J)

6 1

supplies of goods and

materials for operation or

maintenance

1

.K)

7 5

construction, repair or

equipment, dock charges,

dues

1

.L)

8 5

Wages Master, officers,

crew

1

.M)

9 2

Master’s disbursements

including disbursements

by...

1

.N)

10 5

disputes as to title to

or ownership

1

.O)

- -

disputes between co-

owners as to ownership,

possession, employment,

earnings

1

.P)

- -

mortgage or

hypothecation

1

.Q)

st.1. čl.977

/1

zakonska založna prava -

-

st.1. -

Treba naročito naglasiti činjenicu da dok naš zakon

koristi i općeniti izraz tražbine osigurane založnim

pravom dakle i sve privilegije našeg prava, Konvencija

nema takovog izraza već specificira samo hipoteke i

mortgejdž u toč. "q". Iz toga treba zaključiti da

eventualne privilegije stranog prava na brodu strane

zastave, koje nisu specijalno nabrojene u čl.l.

Konvencije kao "maritime claims", ne bi se mogle

koristiti kod primjene Konvencije. (Paradoksalno moglo

bi se, eventualno, primjeniti kod brodova koji viju

zastavu zemlje NE-ugovornice, primjenom našeg zakona


116

(čl.976 i 991 PZ).

ĆORIĆ 2 navodi :

" Iako neka potraživanja., koja zbog svoje

povezanosti s pomorskim poslovanjem, mogu biti

okarakterizirana kao "pomorska", ona nisu ušla u listu

navedenu u konvenciji, kao premije osiguranja 3, provizije

brokera, štete nastale zagadjenjem, premije za socijalno

osiguranje, potraživanja nastala na temelju ugovora o

eksploataclji ili prodaji broda," itd., i autorica

nastavlja da "isto tako sva potraživanja koja daju pravo

na pomorski privilegij prema Konvencljl o pomorskim

privilegijama i hipotekama /1926/ nisu obuhvaćena u okvir

pomorskih potraživanja prema Konvenciji o zaustavljanju".4

VUJOVIĆ, piše (str. 12) :

" Ovdje mi želimo ukazati na jednu važnu okolnost.

Ima slučajeva đa se uzima bez rezerve da su odredbe našeg

domaćeg prava o pomorskim potraživanjima iz čl. 981.st.l.

ZPUP tj. one iz čl. 877. st.2 i 3. "iste" s onima iz

Čl.l. konvencije. Mi kategorički tvrdimo da to nije

točno. Ima doduše odredbi koje su sukladne čak i po

"broju, rodu i padežu” ali ima i onih koje se razlikuju i

to bitno. Baš ta sličnost i "sličnost” tjera na oprez da

se ne pogriješl u interpretaciji i primjeni regulativa.

"

"Usporedi na pr. čl.1.st.1.toč.b). Konvencije i

odredbu čl. 877 st.3.toč.2. ZPUP, dok tekst ZPUP glasi

tako , da se smatra pomorskom tražbinom onu koja je

nastala "zbog” iskorištavanja broda” tekst Konvencije

smatra pomorskom tražbinom onu "nastalu u vezi s

iskorištavanjem broda” (podcrtao V.V.), dakle Konvenclja

ima širi pristup od domaćeg zakona, pa bi na pr. u

slučaju zaustavljanja pomorskog broda iranske zastave u

predmetu VPSH br. Pž-695/87 jugoslavenski pomorac

liječen u Jugoslaviji a obolio na iranskom brodu, jer je

oćito to bilo u vezi sa iskorištavanjem broda imao

privileglj pomorske tražbine po Konvenciji, za trošak

liječenja od US$ 3.000.- a po lex patriae tj. domovinskom

pravu (ZPUP) to ne bi imao pravo. Ovaj primjer naveli

smo samo kao karakterističan slučaj koji upozorava na

nužnost sagledavanja konzekvenci sa svih jurističkih

aspekata ali imajući u vidu pravnopolitički faktor. “

Detaljnije, RUŠINOVIć, (str. 30) :

" Lista tzv. "pomorskih tražbina” taksativno usvoje-


117

nih Konvencijom je znatno šira od liste takvih

tražbina propisanih ZPUP-om, premda on usvaja njena

načela." i dalje: “ Liste pomorskih tražbina

naznačenih u ZPUP-i i u Konvenciji ne podudaraju se u

dijelu koji se odnosi na potraživanja iz pomorskog zajma,

posjeda, iskorištavanja ili o pravima na plodove

iskorištavanja broda u suvlasništvu, utoliko što su ova

potraživanja obuhvaćena Konvencijom, a ispuštena ZPUP-

om, premda SFR Jugoslavija nije stavila rezerve i za

naznačena potraživanja ( argr. iz čl. 1. st. 1. t. h.,

st.1. t.q. Konvencije)."

U doktrini se dakle ističe da ima dosta sporova koji

proizlaze iz nejasnoće i nepotpunosti u

odredjivanju pojedinih potraživanja iz čl.l. st.l.

Konvencije 5 pa se u tom pravcu upućuje na cit. pisce.

VJEROJATNOST TRAŽBINE i OPASNOST

Doktrina i judikatura razmatraju i uslove za

izdavanje privremene mjere po Konvenciji. Tako ima

mišljenja da u slučaju primjene Konvencije, nije potrebno

učiniti vjerojatnim opasnost (kako to traži čl. 265 ZIP),

a ima čak i mišljenja da ne treba učiniti vjerojatnim

niti postojanje potraživanja. 6 Tako se navodi da

francuski izraz creance ne odgovara u cjelosti engleskom

izrazu claim. Prema tome primjenjujući Konvenciju, sud ne

bi trebao utvrđivati postojanje tražbine, već bi trebao

izvršiti samo izvjesno prethodno istraživanje u pravcu da

li je postojanje zahtjeva razumno. 7 Međutim moglo bi

se smatrati da Konvencija ipak postavlja zahtjev u tom

pravcu, u čl.l. st. 4. i to je sporno. 8

U pogledu primjene lex fori, Ćorić, smatra da : “U

skladu s odredbom čl. 6. st. 2. Konvencije, zaključujemo

da će to biti prema pravu države u kojoj treba biti

izvršeno zaustavljanje.” 9

No, moglo bi se postaviti pitanje da li je

vjerojatnost opasnosti postupovni ili supstancijalni

propis, i mislim da je suptancijalni. 10 Upozorujem na

propis čl. 265/2 ZIP, u pogledu privremene mjere bez

vjerojatnosti opasnosti, ako bi dužnik eventualno

mogao pretrpiti samo neznatnu štetu, a što bi se moglo

smatrati da postoji, obzirom na to da dužnik može

osloboditi brod polaganjem novca ili davanjem

zadovoljavajuće garancije. Mislim da bi se taj propis

mogao koristiti i kod primjene Konvencije, jer se nastoji

Konvenciju liberalno primjenjivati.


118

Konvencija međutim ne govori o opasnosti, kako

je to izričito zahtjevao biv. čl. 979 ZPUP-a, a sada čl.

265 ZIP. Postavlja se pitanje: da li je obzirom na čl.

134 Ustava, budući je konvencija jača od zakona, sud

vezan propisom Konvencije tj. ne traženjem vjerojatnosti

postojanja opasnosti ili ZIP-om koji to traži. Mislim da

se u slučaju primjene Konvencije ne bi smjelo od strane

suda tražiti "postojanje...opasnosti..." 11

Privredni sud Hrvatske smatra međutim da je i kod

primjene Konvencije potreban "element subjektivne

opasnosti", za što nema osnova u Konvenciji. 12 Osim toga

zahtjevi suda su više nego zahtjevni, skoro kao u

postupcima in meritum. 13

Moram reći da smatram da u svakom slučaju kada se

vjerovnik poziva na privilegij ne treba dokazivati

opasnost jer je opasnost eo ipso sadržana u vrlo kratkom

roku zastare za privilegij. U talijanskoj doktrini, koja

obradjuje Konvenciju, smatra se na pr. da u slučaju kada

se privremena mjera traži na osnovu privilegija (maritime

lien) nema uopće potrebe dokazivati opasnost, 14 jer u

smislu talijanskih propisa (a tako i propisa našeg PZ

čl. 261 u vezi sa čl. 260 st.l. toč. 2) privilegij

prestaje ako se ne provede zaustavljanje broda unutar

zakonskog roka od jedne godine odnosno šest mjeseci. 15

Pošto se radi o stranom brodu, to privilegije na tom

brodu treba ocijeniti po zakonu zastave, jer čl. 991

st.l. toč. 2 PZ odredjuje da se stvarna prava na brodu

ocjenjuju prema pravu države čiju državnu pripadnost brod

ima.

S time u vezi, vidi i čl. 8. Konvencije, gdje se

raspravlja o primjeni konvencije i na brodove koji viju

zastavu država NE-ugovornica. Naime, u tom slučaju, na

brodove iz država NE-ugovornica, ne primjenjuje se

obavezno čl. 1. Konvencije, ali se može primjeniti, a

može doći do primjene i domaći (naš) zakon pa onda

dolazi do primjene čl. 976. st.l. PZ u vezi sa adekvatnim

propisom iz stranog prava, po zakonu zastave broda, (kao

što je čl. 250 i sl. u PZ). Ne dolazi automatski do

primjene Konvencija o privilegijama iz 1926, 1967 ili

1993, jer ih Hrvatska nije ratificirala. U praksi to

znači da vjerovnik mora dokazati da je po zakonu zastave

broda, njegovo potraživanje privilegij, ako svoj zahtjev

postavlja na temelju čl. 977 st.l. Postavlja se pitanje

da li vjerovnik može dokazivati da se po pravu zastave

broda primjenjuje Konvencija o privilegijama iz 1926 ili

iz 1967, ako je država zastave broda takovu konvenciju

ratificirala i ako je to u interesu vjerovnika. Mislim da

bi trebalo dozvoliti takovo dokazivanje, a time bi se i


119

pojednostavnilo dokazivanje jer bi se trebalo utvrditi da

li je konvencija ratificirana, a onda bi dalje

dokazivanje samoga prava bilo direktno dostupno i

strankama i sudu iz teksta takove konvencije.

Postavlja se pitanje, što kada se vjerovnik ne poziva

na privilegij nego na popis iz st.l. (ili se uopće ne

poziva na popis a tražbina predstavlja istovremeno i

privilegij - iura novit curia) ?

U praksi postaviti će se pitanje vjerovniku, da li mu

je jednostavnije dokazivati opasnost 16 ili dokazivati

privilegij, eventualno po pravu države zastave broda ili

eventualno Konvenciji iz 1926 ili 1967, ako ih je

ratificirala i primjenjuje ih država zastave broda ?

To znači da kada sud primjeni Konvenciju ne smije

zahtjevati da se opasnost učini vjerojatnom, dok po PZ to

mora učiniti i to je, mislim, jedan i te kako bitan dokaz

razlika između konvencije i PZ.

Inostrana doktrina razmatrala je gore spomenuti

problem.

Problem opasnosti mogao bi se eventualno posmatrati i

iz slijedećeg vidika: Konvencija nije spomenula uopće

privilegije, ali su u čl.l. navedene mnoge tražbine koje

su u stvari privilegiji. Notorno je da većina lokalnih

zakona, štiti privilegije i za njih ne treba dokazivati

opasnost. Možda je Konvencija htjela dati svim tražbinama

režim privilegija što se tiče vjerojatnosti opasnostl.

Naime, u prvom nacrtu teksta konvencije, u čl.2. bilo je

navedeno: "..juge. Celui-ci autorisera la saisie sur

simple verification de la vraisemblance de la creance,"

međutim je taj tekst kasnije brisan.

Komentirajući stupanje na snagu Konvencije u Italiji,

F. Berlingieri je istakao da čl 652 Codice di navigazlone

štiti privilegije, pa da ne treba dokazivati "il pericolo

di perdere garanzie del credito" međutim, da uvođenjem u

italijansko pravo Konvencije, praktički znaći prestanak

primjene u pomorskom pravu pojma "periculum in mora"....17

Inostrana doktrina i judikatura smatraju da Konvencija

uopće ne traži niti za bilo koju tražbinu vjerojatnost

otežanja naplate tražbine, dakle niti za one koje se NE

OSNIVAJU na privilegiju.

Komentatori iz perioda odmah poslije Napuljske

konferencija nisu imali jedinstveni stav. Tako je

Pasanisi 18 mišljenja da sudac mora prvenstveno

kvalificirati tražbinu da li ulazi u čl.l. i jasno,

također vjerojatnost tražbine, ali Pasanisi odmah nado-

daje da se tu završava aktivnost suca jer Konvencija ne

zahtjeva druge uslove, i da apsolutno ne spominje


120

opasnost od zakašnjenja ili bilo kakav drugi razlog

urgentnosti. Na osnovu toga zaključuje da je

Konvencija prihvatila drugi pristup nego što je to

pristup lokalnog zakona, i da prema tome za tražbine iz

čl.l. privremena mjera mora biti uvijek izdata. 19

G.Berlingieri, koji je aktivno sudjelovao na

Konferenciji, kao član Bureau Permanent, odgovarajući u

debati Prof. Spiriopulos-u također je naveo da sudac ne

treba razmatrati da li postoji opasnost. 20

A. Mordiglia, 21 smatra da svrha Konvencije,

jednoobraznost u međunarodnom pristupu, govori u pravcu

da se vjerojatnost opasnosti ne smije ocijenjivati, jer

neki pravni sistemi, kao na pr. anglosaxonski uopće ne

poznaju periculum in mora. 22 Slično i francuski sistem,

i sistem mnogih drugih pomorskih zemalja. 23

KVALITET TRAŽBINE

U pogledu kvalitete tražbine, karakteritično je

navesti mišljenje Lopez de Gonzala da tražbina može biti

nelikvidna, još nedospjela i pod suspenzivnim ili

rezolutivnim uslovom. 24

POPIS TRAŽBINA IZ ČL. 1

Judikatura se je upustila u razmatranje i pojedinih

izraza korištenih u konvenciji.

Tako je na pr. razmatrana širina značenja riječi, na

početku st.l., t.j. "nastalih iz jednog od ovih uzroka" ,

a povodom točke (d) i (e). 25

ad toč.(a)

Sudar obuhvaća i t.zv. indirektni sudar. 26

Izgleda da se kod sudara ne bi mogao zaustavio sister

ship. 27

ad toč.(b)

Ovaj propis ima šire značenje, pa se smatra da

obuhvaća i slučaj poskliznuća na palubi, pada sa broda

ako nema dovoljmno sigurne ograde, itd. 28

ad toč.(c)

Propis pokriva i štete nastale na spasavanom brodu. 29

ad toč.(d)


121

Smatra se da pokriva samo bare boat charter, dakle po

našem zakup. 30

ad toč.(e)

Ovaj propis pokriva ostale ugovore, kao time charter,

trip charter, voyage charter i sl., prijevoz temeljem

teretnice, waybills i sl. 31

Međutim zahtjev za vozarinu, nije uopće pomorska

tražbina, jer je upravljena od strane brodovlasnika

protiv čarterera ili korisnika prijevoza. 32

ad toč. (k)

Smatra se da se može primjeniti i na dobavu u

matičnoj luci, te da pojam dobava ne treba uvijek značiti

i kupoprodaju izvjesnog predmeta, već, u stanovitim

okolnostima i zakup i možda i najam stvari. Izraz

"iskorištavanje" je širi od nastavka putovanja, a

"uzdržavanje", je širi od očuvanja, koja su dva izraza

korištena u Konvenciji o pomorskim privilegijama iz 1926,

u čl.2. st. 5. 33

Italijanska sudska praksa i doktrina uključuje i

dobavu boje u privilegirne tražbine, pa time, pod

određenim uslovJLma, i u osnov za privremenu mjeru. 34

Također dobavu bunkera. 35

ad toč.(l)

Postavilo se je pitanje da li ovaj propis pokriva

samo popravak šteta ili može imati i šire značenje, pa se

smatra da izvjesni popravci, mogu doći pod pojam

"opremanja". I pojam"opremanja" može se šire shvatiti,

dakle više nego što je opskrba. Naknada za dokovanje

obuhvaćena je, izgleda, samo ako je zahtjevana od

popravljača broda. 36

ad toč.(m)

Smatra se da obuhvaća široki diapazon, kao hranarinu,

bonuse, dodatke, premije osiguranja posade, doprinose za

socijalno i mirovinsko osiguranje i sl. 37.

ad toč.(n)

Smatra se da komisije agencije i sl. nisu izdaci

predviđeni ovdje. Izgleda da je bitno da su izdaci


122

učinjeni na pr. za vlasnika broda. Konvencija koristi i

izraz " u ime broda", pa to stvara nesigurnost u

tumačenju. Ima različitih stavova. 38

ad toč. (p)

Doktrina smatra da se spor mora voditi između

suvlasnika a ne između partnera u poslu ili dionićara.

Dakle, ako je meneđment dat jednom poduzeću koje je

stvoreno u tu svrhu, spor u tom slučaju, nije između

suvlasnika. 39

ad toč. (q)

Problem koji se može pojaviti može biti u vezi sa

neregistriranim hipotekama i mortgejdžima, ili drugim

založnim pravima, te o hipotekama ili mortgejdžima na dio

broda. Mišljenja nisu jedinstvena. 40

Privredni sud Hrvatske je razmatrao takav jedan

slučaj i zauzeo stav da hipoteka mora biti upisana. 41

TIME i VOYAGE CHARTERER

Pomorsko potraživanje može biti i protiv time -

charterera i tada se može odnositi na slučajeve nabrojene

u st. 1. toč. b,e,f,g,i i j, dok protiv voyage -

charterera na točke b,e,f,g, dakle bez točke I. i J. 42

Kod voyage - charterera, talijanska judikatura

smatra da charterer preuzima položaj vozara, ako je

preuzeo obavezu da će teret predati u luci iskrcaja, pa

je time preuzeo komercijalno vodstvo broda. 43

Vidi toč. e) 1 pod "ad e).

STAV 2. - PRISILNO IZVRŠENJE

Na ovom mjestu prikladno je spomenuti, da ova

Konvencija, nema nikakove veze, sa prisilnim izvršenjem

na brodu, na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači

da sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi

mogao primjeniti propise ove Konvencije, ako se radi o

prodaji broda u izvršnom postupku, protiv osobe koja nije

brodovlasnik. Ne može se dakle sud pozivati na ovu

Konvenciju u izvršnom postupku. 44

STAV 4.


123

U prijevodu je korišten izraz "predlagač", dok je u

engleskom tekstu korišten izraz "claimant" a u francuskom

"demandeur". Čini se da je izraz predlagač više

procesualnog značaja, dok je izraz claimant više obveznog

značenja. Izraz "vjerovnik" iz PZ, bliži je pojmu

"claimant"/"demandeur", no to će ovisiti i o lex fori. 45.

Možda bi trebalo samo spomenutii da je st.3. i st.4.

čl.l. bio potreban zbog tužbe in rem i razjašnjenja u

vezi toga.

+++++++++++++


124

(1) Vidi I. Dio, čl. 978 PZ.

(2) Ćorić D., Međunarodna unifikacijska pravila o

postupku privremenih mjera zaustavljanja broda, UPP, br.

1. – 2., (125-126), str. 41 i sl.

(3) Ali ima i drugačijih stajališta u inostranstvu.

Smatra se da su uključeni i hranarina, bonusi, mirovinsko

i zdravstveno osiguranje i sl. Vidi na pr.

The “Tergestre” 9 Asp.M.L.C., 346; The “Elmville”

No.2., 10 Asp. M.L.C., 23; The “Gee Whiz” /1951/ 1

Lloyd’s Rep., 145; “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep.

396; “Arosa Kulm” No.2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97.;

“Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183,; “Halcyon Skies”

/1976/ 1 Lloyd’s Rep., 461.

(4) Nisu prihvačene tražbine i nisu ušle u

konvenciju:

- premije osiguranja

- stivadorski troškovi

- u nekim slučajevima zagađenja

- kuporpodaja brodova i sl.

(5) Ćorić, op.cit. str. 48.

(6) Berlingieri, Arrest, str. 120 et seg.,

analizira pripremne radove za konvenciju 1952, judikaturu

i doktrinu.

(7) Koristi se engleski izraz “reasonable”, dok ZIP

u čl. 275. govori o “postojanju vjerojatnosti”. Ima

mišljenja da se za Konvenciju ne treba utvrđivati niti

prima facie postojanje tražbine, ali to je usamljeno

mišljenje (Rodiere, Le Navire, 1980, p. 248). Francuski

izraz je “allegation d’un droit ou d’une creance”,

engleski “assertion of a right to something”.

(8) Vidi st. 4., engleski “who alleges”, francuski

“invoquant ........ l’existence d’une creance maritime.”

(9) Ćorić, Međ. unifikacija .... UPP 125-126, 41,

49.

(10) Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo,

1980, para 1. br. 3.: “Iako se zakoni koji reguliraju

materiju izvršnog prava obično smatraju procesnim

zakonima, njihova je specifičnost ... u tome, što oni ne

sadrže samo odredbe o izvršnom postupku, već propisuju i

supstancijalnopravne (imovinskopravne i druge


125

građanskopravne, radnopravne, porodičnopravne,

kaznenopravne itd.) pretpostavke i posljedice provođenja

tog postupka. Zbog toga ................ treba

razlikovati norme izvršenog procesnog od normi izvršnog

supstancijalnog prava.”

(11) Izvjesne države jasno prave razliku da li se

zaustavljanje vrši po Konvenciji ili po lex fori. Tako

npr. i Francuska i Španjolska kod primjene Konvencije ne

zahtijevaju niti vjerojatnost tražbine. (Berlingieri,

Arrest, str. 124 et seq.) U Italiji se koriste dva

izraza: jedan je fumus bonis iuris za prima facie

tražbine i drugi periculum in mora.

(12) PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP

137-140 str. 169.

“Za postojanje hipoteke na brodu potreban je njen

upis u upisnik brodova. Ako hipoteka nije upisana presuda

koja je donesena na osnovi hipotekarne tužbe je ništavna.

Ako su predlagatelji stranci koji zahtijevaju da sud

odobri privremenu mjeru zaustavljanja broda, primjenjuje

se Međ. konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih

brodova od 10.05.192. Prema toj konvenciji za zatraženu

privremenu mjeru zaustavljanja broda mora se raditi o

pomorskom potraživanju. Pomorsko potraživanje nije

tražbina za isplatu cijene broda budući da se ne radi o

pomorskom zajmu već o ugovoru o prodaji broda. Navedena

se Konvencija ne primjenjuje ako je cilj privremene mjere

da se realizira dosuđeni iznos koji je bio predmet spora.

Daljni preduvjet za primjenu navedene konvencije je

opasnost da će bez te mjere naplata biti onemogućena ili

otežana. Te opasnosti nema ako se radi o domaćem brodu

upisanom u hrvatski upisnik brodova, te ako dužnik ništa

ne poduzima da oteža ili osujeti vjerovnikovu tražbinu.”


Ovo je i rijetka odluka koja se poziva na Konvenciju.

Iz obrazloženja:

“Za privremenu mjeru zaustavljanja broda nisu

ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 1. i sl.

Međunarodne konvencije za izjednačenje nekih pravila o

privremenom zaustavljanju pomorskih brodova od

10.05.1952., odnosno vjerovnikova tražbina s naslova

isplate cijene broda “Danica I” nije pomorsko

potraživanje iz toč. 1. 1. h. te Konvencije jer se ne

radi o “pomorskom zajmu”, već o tražbini iz ugovora o

prodaji broda. Uostalom, iz daljnje odredbe čl. 1. st. 1.

toč. 2. Konvencije također proizlazi da ovdje nije mjesto

izdavanju privremene mjere jer se njome želi postići cilj


126

zapljene broda radi izvršenja presude iz ovog spora.

Konačno ne postoji ni element subjektivne opasnosti, jer

niti je dokazano da dužnik nešto poduzima da osujeti

vjerovnike u naplati tražbine, niti da će naplata biti

otežana. Konačno ne radi se o pretpostavci presumirane

opasnosti, jer se radi o brodu domaće zastave u zemlji u

kojoj vjerovnici imaju osigurano ugovorno založno pravo

na brodu (clausula intabulandi).”

Primjedba: Iako se odluka poziva na nekoliko propisa

iz Konvencije, ne poziva se niti na jedan propis u vezi s

opasnošću, iz čega bi se moglo zaključiti da jednostavno

primjenjuje ZIP, iako Konvencija ima veću snagu od

zakona. Mislim da to nije osnovano.

Nije jasno što se je htjelo reći sa: “Ako su

predlagatelji stranci koji zahtijevaju ........

privremenu mjeru ......... primjenjuje se Međunarodna

Konvencija.”

(13) PS H II-Pž-2917/90 od 23.10.1990.

Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju


odredbe Zakona o izvršnom postupku ........ Ovo opasnost

tražilac privremene mjere mora dokazati ukazivanjem na

konkretne radnje, odnosno na propuste dužnika. Za sud

nisu dovoljne objektivno postojeće činjenice kao

primjerice da se radilo o potraživanju većeg obima,

postojanju više vjerovnika, trajnijoj nelikvidnosti

dužnika.

Iz obrazloženja:




radnje, odnosno propuštanje dužnika poduzetih svjesno

radi ugrožavanja namirenja vjerovnikovih potraživanja, a







zahtijeva više vjerovnika, na pravilnost ....... upućuje

odredba čl. 265. st. 2. ZIP .......”

(14) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero -

Nave ROBERTA FORESI, Dir. Mar., 1993, 424. Privilegi -

Fornitura per la conservazione della nave - Rientrano

nell art. 552 n.b. cod. nav. - Sequestro conservativo -

Credito privilegiato - Periculum in mora - Non e


127

richiesto - Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo

proprietario.

Per ottenere il sequestro conservativo della nave non

occorre che ili creditore privilegiato dia prova del

periculum in mora. (2)

Il privileggio e esercitabile anche in pregiudizio

del terzo proprietario. (3)

Le spesa per la pitturazione della nave sono state


previste dall’art. 552. no. 6. cod. nav., agli effeti del

privileggio ivi stabiliti gia in App. Firenze,

06.05.1958., Gorin c. Codecasa, in Giur.it., 1959, I,2,57

e anche in G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano,

1986, 663.

(2) Berlingieri, I Diritti di garanzia sulla nave

.........., Padova, 1965, 94 e ss.

(3) Cass. 03.03.1965, n. 347, INPS c. Ditta Fratelli

Neri ....., con nota, BERLINGIERI, Atti richiesti per

impedire il decorso del termine di estinzione dei

privilegi nel caso di vendita volontaria della nave

gravata.

(15) Berlingieri, I diritti di garanzia sulla nave

.............., str. 572, 574, OPS Split, IX-I-R-29/90,

vidi i naprijed, uz čl. 974.

(16) Nije uvijek lahko dokazati opasnost, vidi čl.

974, 974-06, čl. 974-16, odluku Pž-2927/90 UPP 133-134,

str. 155., odluku Pž-2917/90 od 14.02.1992.

(17) Berlingieri F., Ratifica delle Convenzioni di

Bruxelles 10 Maggio 1952 ....... Dir. mar. 1978, str.

153: “L’introduzione nel nostro diritto interno della

Convenzione 1952 ha l’effetto pratico di escludere

praticamente in modo totale nel campo marittimo del

concetto di periculum in mora .....”

Vidi i Berlingieri F., Arrest ..., str. 33.

Talijanski unutrašnji propis zahtijeva i vjerojatnost

opasnosti, ali periculum in mora nije potreban za

Konvenciju.

(18) E. Pasanisi, La Conferenza di Napoli di CMI;

Dir, Mar. 1951, 574,

(19) Pasanisi, loc. cit.: “....... la convenzione

infatti non richiede altri elementi, in ispecie non parla

di pericoli nel ritardo o di altre ragioni di urgenza

...... (adotando) il .... criterio di limitare la tutela


128

del sequestro a favore di alcuni crediti, per i quali

quindi deve essere sempre concesso”

(20) “.... il giudice (potesse) sempre esaminare se

vi fosse per lo meno l’apparenza del diritto vantato, ma

che egli non dovesse altresi esaminare se il creditore

coresse ili rischio di perdere la garanzia del proprio

credito.” Bull. CMI, 105.

(21) A. Mordiglia, La Convenzione di Bruxelles 10

Maggio 1952 ..... Dir. Mar. 1981, str. 133

(22) U pogledu engleskog prava navedeno je: “In

order to obtain an arrest it is merely necessary to state

on affidavit the nature of the claim and circumstances

giving rise to it and that the claim has not been

satisfied.”

(23) Mordiglia, op. cit.: “Under French Law it is

not necessary to prove conclusively that a valid claim

exist. The Decret of 24.2.1971 states that arrest can be

granted as soon as it is shown that there is the likely-

hood of a valid claim.”

(24) M. Lopez de Gonzales, komentatorska bilješka,

uz presudu Tribunale di Commercio di Nouema, 17.11.1979,

Dir. Mar. 1981, p. 82: “... e pacifico che il sequestro

possa essere ottenuto anche a garanzia di crediti

illiguidi, non esigibili, sottoposti a termine non ancora

scaduto o a condizione sospensiva o risolutiva.”

Za judikaturu vidi op. cit. notu 7. na str. 84.

(25) Judikatura je razmatrala značenje riječi

“nastalih iz” (engleski “arising out of”, francuski

“ayant l’une des causes suivantes” u predmetu Samick

Lines Ltd. v. Owners of the Ship “Antonis P. Lemos”

/1985) 1 Lloyd’s Rep. 283. gdje se je raspravljalo od

Kuće Lordova u pogledu štete iz delikta na brodu

počinjene od strane sub-čarterera ulazi u čl. 1. toč. (d)

i (e). Kuća lordova je potvrdila IIst. odluku Apelacionog

suda, analizirajući uže značenje izraza “arising under”

od izraza “in connection with”.

Vidi i Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 55.

(26) House of Lords held in The “Eschersheim” that

although the ship itself must be actual instrument by

which the damage was done, “physical contact between the

ship, and whatever object sustains the damage is not


129

essential” /1976/ 2 Lloyd’s Rep. 1.

(27) Doktrina piše u tom smislu, npr. TETLEY, op.

cit. str. 463: “A Claimant who may have a maritime lien

for collision damage against the offending ship, does not

obtain an equal maritime lien against the sister ship.

Only offending ship is subject to the maritime line (The

Acrux /1965/ p 391).

Opaska: Tetley govori o “LIEN” a ne o “maritime

claim”

(28) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 58


Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (d)

(30) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 59:

“..... it probably covers only bareboat charters.”

Vidi engleski tekst konvencije i toč. (e) koja se

odnosi na time charter.


Vidi presudu Gatoil Inc. v. Arkwwright-Boston

Manufacturers Mutual Ins. Co. - “The “Sandrina” - /1983/

2 Lloyd’s Rep. 63

Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (g).

Vidi i Samick Lines Ltd. v. Owners of the Ship

“Antonis P. Lemos” /1985/ 1 Lloyd’s Rep. 283;

(32) Berlingieri, I crediti del nollegiante e del

vettore sono “maritime claims”?, Dir. Mar. 1991, 409:

“Poiche il credito del noleggiante e del vettore nei

confronti del noleggiatore o del caricatore/ricevitore

non pub certo essere realizzato sulla nave che ha

compiuto il viaggio o eseguito il trasporto, tale credito

non e, in base all' interpretazione complessiva degli

artt. 1, 2 e 3 della Convenzione, un maritime claim.”

(33) Opskrba može biti i u luci upisa. Smatra se da

se mogu uključiti i predmeti uzeti u zakup, ili leasing,

bunker itd.

Vidi Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 65.

Vidi “The River Rima” /1988/ 1 Lloyd’s Rep. 193, 195.

Vidi protivno “The River Jimini” 29.06.1984, Ship en

Schade No. 127, cited by Sheen J. in “The River Rima”

/1987/ 2 Lloyd’s Rep. 106, 108.

U pogledu razlika pojmova “iskorištavanje”

(operation) i “nastavka putovanja” vidi Berlingieri, F.,


130

Arrest of Ships, str. 67 i Tribunale di Ravena,

24.01.1987, Trademar Conasa S.A. v Line Island Marine Co.

Dir. Mar. 1988, 804.

(34) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero -

Nave ROBERTA FORESI

Privilegi - Fornitura per la conservazioene della

nave - Rientrano nell art. 552 n.b.

cod. nav - Sequestro conservativo - Credito

privilegiato - Periculum in mora - Non e richiesto -

Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo

proprietario.

Le spese per la pitturazione della nave sono state


previste dall’art. 552. no. 6. cod. nav., agli effeti del

privilegio ivi stabiliti gia in App. Firenze, 06.05.1958,

Gorin c. Codecasa, in Giur. it., 1959, I,2,57 e anche in

G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano, 1986, 663.

(35) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar.,

1994, 531.

“Il credito marittimo, ai sensi dell’ art. 1. para 1.

(k) della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro

di navi il credito per fornitura di combustibile (2)”

(36) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 68.

(37) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 69. Vidi

i:

The “Tergestre”, 9 Asp. M.L.C., 345;

The “Elmville” No.2., 10 Asp. M.L.C., 23

The “Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep. 145

The “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396;

The “Arosa Kulm” No. 2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97.

The “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183;

The “Halcyon Skies” /1976/ 1 Lloyd’s Rep. 461.

Vidi drugačije stajalište koji je iznijela Ćorić.


Vidi protivno: The “Westport” /1966/ 1 Lloyd’s Rep.

342; Grčka: Single Member First Instance Court of

Piraeus, Decision No. 8647/1979, Maritime Law Review,

Vol. 9. (1985), p. 6.




131

Naša judikatura razmatrala je problem. Vidi odluku PS

H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992, UPP 137-140 str. 169.

(41) Vidi odluku PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka

1992., UPP 137-140 str. 169, gore.


Tako se smatra da obuhvaća:

TIME CHARTERER

(B) - loss of life or personal injury

(E) - agreement relating to the carriage of goods

(F) - loss or damage to goods

(G) - General average when time charterer is the

carrier

(I) - if the hire is at risk for the time charterer,

in respect of towage

(J) - in connection with pilotage

VOYAGE CHARTERER

ISTO kao kod T/C GORE, samo BEZ toč. (I) i (J)

Vidi “The Span Terza” /1982/ 1 Lloyd’s Rep. 225

(C.A.) i fusnotu 218 na str. 103.

Vidi i Lisabonski nacrt.

(43) Tribunale di Genova 13.01.1990.

Compagnie General Maritime et al. c. Ado Ter Mar,

Dir. mar. 1991, 408

“Il noleggiante ili quale impegni la nave per un

determinato viaggio acquista la qualita di vettore quando

assume l’obbligo della riconsegna del carico e, in

funzione del medessimo, la gestione commerciale della

nave. (1)

Sussiste il periculum in mora, richiesto per la

conessione del sequestro conservativo di una nave, quando

il debitore, proprietario della nave, riconosce il

mancato pagamento, quest’ultimo costituendo prova di

impotenza economina. (2)

La revoca del sequestro conservativo di una nave

mediante deposite di libretto bancario, non impedisce la

convalida del sequesto. (3)

(1-3) Navodi se literatura i presude.

(2) - kritička nota F. Berlingieri.

(44) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na

str. 93 do 105,

“The Convention deals only with the arrest as a

conservative measure and does not apply, as it clearly

appears from the definition in Art. 1. para 2., to the


132

seizure of a ship in execution or satisfaction of a

judgment.

Consequently, the judicial authority competent for

the execution or satisfaction of a judgment cannot, in

order to establish whether the ship can be seized and

sold in a forced sale in satisfaction of a judgment

against a person other than the owner of that ship, apply

the provisions of the Arrest Convention.”



133

ČL.2.

BROD KOJI VIJE 2ASTAVU DRŽAVE UGOVORNICE M02E BITI

ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU NEKE DRŽAVE UGOVORNICE SAMO RADI

POMORSKOG POTRAŽIVANJA. NlČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE

PROŠIRUJU ILI SUZUJU PRAVA ILI OVLAŠTENJA KOJA

IMAJU DRŽAVNE JAVNE ILI LUČKE VLASTI NA OSNOVI SVOJIH

UNUTRAŠNJIH ZAKONA ILI PROPISA DA ZAUSTAVE, ZADRŽE.

ILI NA DRUGI NAČIN SPRIJEČE ISPLOVLJENJE BRODA SA SVOG

PODRUČJA,

Područje države dijeli se na područja sudova pa se

prema tome, za teritorijalnu nadležnost, primjenjuje

lex fori.

U pogledu izdavanja privremene mjere tokom

plovidbe, ta mogućnost postoji kada se brod nalazi u

teritorijalnom moru. 1 (vidi naprijed uz čl. 974 P2 (pod

974 - 15)

Pošto drugi dio ovog člana govori o državnim,

javnim i lučkim vlastima, vrlo vjerojatno se

teritorijalna nadležnost neće pokrivati sa sudskom.

Pomorska potraživanja su detaljno nabrojena u

čl.l. i propis čl.2. određuje da se istima a i inače,

ne mogu niti proširiti niti suziti prava i ovlaštenja

državnih, javnih ili lučkih vlasti. No sudovi su

ograničeni temeljem čl.l. 2

Ovaj član treba povezati sa čl. 8.st.2. Konvencije

radi distinkcije u pogledu brodova koji viju zastavu

jedne države NE-ugovornice za koje proizlazi da se mogu

zaustaviti i za sva potražlvanja navedena u čl. 1

Konvencije, kao i za potraživanja prema propisima zemlje

gdje se izdaje privremena mjera.

S tim u vezi postavlja se jedno pitanje. Naime,

mislim, da obzirom na činjenicu da je R. Hrva-bska

prihvatila Konvenciju, a temeljem čl.134 Ustava R.

Hrvatske 3 sudovi su dužni direktno primjenjivati

Konvenciju, koja ima veću snagu od zakona da bi zapravo

osnov za izdavanje privremenih mjera pa prema tome i

navodjenje propisa na osnovu kojih je privremena mjera

izdata trebala uvijek polaziti od čl. 8.st.2. Konvencije,

kojim se na neki način, dolazi do primjene unutarnjih

propisa na one bro-dove koji imaju stranu zastavu,

tj. zastavu države NE-ugovornice. Sva rješenja koje

sam imao prilike vidjeti, a odnose se na strane brodove,

pozivala su se prije na ZPUP pa čak i na ZIP. Da li

je pravilnije pozivati se u prvom redu na čl. 981 st.2.

ZPUP (čl.976 PZ) ili bi bilo potrebno to činiti preko

čl.8. st.2. Konvencije, možda i nije toliko važno, ali


134

je to stvar na koju se u medjunarodnoj praksi, ipak

gleda. Mislim da država koja je ratificirala

(promulgirala) konvenciju i koja daje konvencijama

takav tretman kakav je dat u Ustavu R. Hrvatske,

treba za bazu svojih sudskih odluka, u ovakovim pre-

dmetima, uvijek polaziti od medjunarodne konvencije da bi

došla do primjene svojih umitarnjih propisa.

Svakako privremena mjera protiv broda koji vije

zastavu jedne države ugovornice, može se donijeti

isključivo za potraživanja navedena u Konvenciji i

isključivo pozivanjem na propise iz Konvencije. Jasno ovo

se ne odnosi na brodove koji viju hrvatsku zastavu.

Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast (čl. 4)

ali čl. 2. to dopušta i određenim drugim organima.

Izgleda međutim, da citirani drugi organi nisu vezani

pomorskim potraživanjima.4

Treba smatrati da se i brod spreman za polazak može

zaustaviti.5 Vidi čl. 3. st. 1.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


135


(2) Tribunale di Genova 11.05.1988 Renzo Bacci C-

S.p.A., Dir. Mar. 1989, 272

Poiche a norma dell’art.2. della Convenzione di

Bruxelles 10 maggio 1952 .............. le disposizioni

di tale Convenzione non possono estendere o restringere

il potere che le autorita degli Stati contraenti hanno in

tema di sequestro, in base alla loro legislazione

interna, deve essere escluso il diritto del creditore di

sequestrare una nave a garanzia di un credito nei

confronti del noleggiatore quando tale credito non sia

garantito da privilegio speciale sulla nave.(1)

La legge nazionale della nave non regola l’esistenza

dei privilegi, che deve essere accertata in base alla

legge regolatrice del credito, ma soltanto la loro

disciplina.(2)

(1) vedasi in senso conforme, Trib. Genova

23.02.1987, Dir. mar. 1989, 209, con osseravzione

perzialmente critica di F. Berlingieri.

(2) Il principio affermato in questa sentenza

contrasta con l’opinione unanime della dottrina e della

giurisprudenza.

Vidi loc. cit. za doktrinu i presude.

(3) “U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava

Republike Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori

koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i

objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka

Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.” Rješenje

VS RH Rev. Broj: II-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991.

(4) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989,

209

Nonostante che l’art.3. della Convenzione di

Bruxelles 10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi

consenta il sequestro di una nave a garanzia di credito

nei confronti del conduttore o noleggiatore, l’istanza di

sequestro per tale credito non puo trovare accoglimento

data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della

Convenzione, della normativa interna su quella uniforme.

La statuizione nell’art.2. della Convenzione del 1952

........ che le disposizioni uniforme non possono avere

l’effetto di estendere o restringere i poteri attribuiti

a enti pubblici in tema di sequestro o detenzione di navi

deve essere collegata con l’affermazione, che si trovi

nello stesso articolo, secondo cui le navi di nazionalita


136

di Stati contraenti possono essere sequestrate solo in

relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo

quindi essere utilizzata per escludere la facolta di

sequestro conservativo concessa dall’art. 3. para. 4. al

creditore in relazione a crediti sorti nei confronti del

conduttore o del noleggiatore. A tal fine puo invece

essere utilizzata la statuizione, contenuta nell’art.9.,

secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore

alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla

legge applicabile da parte del giudice davanti al quale

l’azione e promossa o dalla Convenzione di Bruxelles del

1926 sui pivilegi e ipoteche.

In argomento vedasi Trib. Ravenna, 24.01.1987,

TRADEMAR COBASA c. LINE ISLAND MARINE, Dir. Mar. 1988,

804, con nota di F. Berlingieri.



137

ČL.3

1).POD UVJETIMA POSTAVLJENIM ODREDBAMA ST.4, OVOG

ČLANA O ČL.IO. PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI ILI

BROD NA KOJI SE POTRAŽIVANJE ODNOSI, ILI NEKI

DRUGI BROD KOJI PRIPADA ONOME KOJI JE U VRIJEME KADA JE

POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO BIO VLASNIK BRODA NA

KOJI SE TO POTRAŽIVANJE ODNOSI, PA I U SLUČAJU KADA JE

ZAUSTAVLJENI BROD SPREMAN DA ISPLOVI, ALI RADI

POTRAŽIVANJA NAVEDENIH U CL.1. TOČ. 0), P) 1 Q) NE MOŽE

SE ZAUSTAVITI DRUGI BROD OSIM ONOG NA KOJI SE ZAHTJEV

ODNOSI.

2).SMATRAT ĆE SE DA SU BRODOVI ISTOG VLASNIKA AKO

SVI NJIHOVI DIJELOVI PRIPADAJU ISTOJ OSOBI.

3).BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI, A JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE ZA ISTO POTRAŽIVANJE OD ISTOG PREDLAGAČA

DATI SAMO JEDANPUT NA PODRUCJU JEDNE ILI VIŠE DRŽAVA

UGOVORNICA : AKO JE BROD BIO ZAUSTAVLEN NA NEKOM OD

SPOMENUTIH PODRUČJA I DATO JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE U SVRHU DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA

BRODA ILI DA SE TAKVA ZABRANA IZBJEGNE; SVAKO

NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE TOG ILI BILO KOJEG BRODA KOJI

PRIPADA ISTOM VLASNIKU, IZVRŠENO OD ISTOG PREDLAGAČA,

RADI ISTOG POTRAŽIVANJA, BIT ČE UKINUTO, A BROD

OSLOBODJEN OD STRANE SUDA ILI DRUGE NADLEŽNE VLASTI TE

DRŽAVE OSIM AKO PREDLAGAC NE DOKAŽE SUDU ILI DRUGOJ

NADLEŽNOJ SUDSKOJ VLASTI DA SU JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE BILI KONAČNO VRAČENI PRIJE NEGO ŠTO JE

IZVRŠENO NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE ILI PRIJE NEGO JE NASTAO

DRUGI VALJANI RAZLOG DA SE ZAUSTAVUANJE ODRŽI NA

SNAZI.

4).U SLUČAJU ZAKUPA BRODA, KADA ZAKUPAC SAM ODGOVARA

ZA POMORSKO POTRAŽIVANJE KOJE SE ODNOSI NA TAJ BROD,

PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI TAJ ILI DRUGI BROD KOJI

PRIPADA ZAKUPCU U SKLADU S ODREDBAMA OVE

KONVENCIJE, ALI NIJEDAN DRUGI BROD KOJI PRIPADA

VLASNIKU NE MOŽE SE ZAUSTAVITI ZBOG TOG POMORSKOG

POTRAŽIVANJA.

ODREDBE PRETHODNOG STAVA PRIMJENJUJU SE I U SVIM

OSTALIM SLUCAJEVIMA KADA ZA POMORSKO POTRAŽIVAMJE

ODGOVARA OSOBA KOA NIJE VLASNIK BRODA.

ČL. 3. sastoji se od 4 stavaka. l


138

St.l. govori samo o brodovima istog brodovlasnika i

to :

a). brodu koji se može zaustaviti, uključujući i

sister ship

b). slučaju kada je brod spreman za odlazak

c). pomorskim tražbinama iz čl.l. litt. (o), (p) 1

(q).

St.2. govori o predpostavkama kada se smatra da je

brod vlasništvo istog ili istih brodovlasnika

St.3. govori o dvostrukom zaustavljanju

St.4. se sastoji od dva dijela:

- prvi dio govori o zakupcu

- drugi dio govori o slučajevima odgovornosti za

pomorske tražbine osobe koja nije niti zakupac niti

vlasnik.

Prije upuštanja u razmatranje treba napomenuti

propis čl. 10. Konvencije, prema kojem su pojedine

zemlje članice mogle staviti rezerve. Takove rezerve je

stavila i biv. Jugoslavija, u pogledu litt. (o), pa se

prema tome ima smatrati da ista važi i za Hrvatsku. 2

Pri primjeni ovog propisa treba stalno imati na umu

finu razliku između pomorske tražbine i privilegije,

i porijekla jednog i drugog, jer privilegije su

porijeklom iz common law-a odnosno starog pomorskog

prava, dok su pomorske tražbine zapravo ustanovljene

Konvencijom odnosno lokalnim zakonima. 3

Ovaj član odgovara u glavnom čl. 977 PZ, no

razlikuje se po sadržaju i obimu.

STAV 1.

U stavu 1. je usvojen princip da odgovaraju:

- brod na koji se potraživanje odnosi i

-"sister ship", - u svim slućajevima navedenim u

čl.l. Konvencije osim za slučajeve iz čl.l. litt.

o). » sporova o vlasništvu;

p). sporova o suvlasništvu, posjedu,

iskorištavanju ili o pravima na plodove is-

korištavanja;

q). hipoteka i mortgejdža. Drugim riječima može se

zaustaviti drugi brod ako je vlasnik odgovoran za

tražbinu.


139

Prema ĆORIĆ traži se "..Istovjetnost vlasništva u

trenutku nastanka potraživanja i podnošenja prijedloga

za zaustavljanje. Znači ako dođe do promjene u osobi

vlasnika, onda se brod ne može zaustaviti zbog

potraživanja prema bivšem vlasniku. " ( str. 50).

Oćito ovdje nije razmatrana hipoteka koja ostaje na

snazi i privilegiji, jer oni prate brod i nakon promjene

vlasništva, dok je privilegij na snazi.

U pogledu sister ship relevantan je u pogledu

vlasništva čas privremene mjere. 5

Međutim st.4. ovog čl. 3. određuje za slučaj kada

je pomorsko potraživanje vezano na osobu koja nije

vlasnik već zakupnik i tada može doći do privremene

mjere na sister shipu vlasništvo zakupnika ali ne

na sister-shipu vlasnika prvog broda. Vidi st.4.

U ovaj stav ušla je i odredba o brodu koji je

"spreman da isplovi".

Talijanska doktrina i judikatura smatraju da

čl.3.st.l. dozvoljava sekvestar broda i onda kada je

vlasnik broda doduše različit od dužnika, ali je dužnik

vlasnik firme koja je upisana kao vlasnik broda (lifting

the veil). 6

U common law zemljama, u glavnom, dozvoljava se i

tzv. "lifting the veil". 7

Za Nizozemsku vidi Dir.Mar. 1994, 559.

STAV 2.

ĆORIĆ (str, 50) tumači ovaj stav na način:

" Ako se radi o suvlasništvu na brodu u odnosu na

kojega je nastalo potraživanje, onda se u skladu sa

čl.3., st.,2. Konvencije "sister ship" ne može

zaustaviti, ukoliko nije u vlasništvu onih istih

osoba, koje su bili vlasnici broda, u odnosu do kojeg

da je nastalo potraživanje. Za potrebe Konvencije bit

će dovoljno da "sister ship" bude u vlasništvu jedne ili

više osoba (nije potrebno svih) koje su bile suvlasnici

na brodu, u odnosu na kojega je nastalo

potraživanje. Ali ne smije doći do promjena osoba

suvlasnika. Medjutim, sve se ovo odnosi samo na

slučajeve kad je odgovorna osoba ujedno i vlasnik."

Talijanska doktrina smatra da kvote suvlasništva mogu

biti različite na "sister ship-u", ali da suvlasnici

moraju biti isti. 8

Ima različitih stavova u doktrini i judikaturi. 9


140

Problem zaustavljanja broda postoji u slučaju ako

vije zastavu države NE-ugovornice i ako se radi o brodu

koji nije u vlasništvu dužnika. Francuska judikatura

dozvoljava razmatranje veze između vlasnika. Apelacioni

sud u Aix-En-Provence, u predmetu "MORGOL", donio je

odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem lex

fori, zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2)

Konvencije. Istovremeno je temeljem Čl. 3(2)

dozvolio zaustavljanje iako se formalno nije radilo o

istim brodovlasnicima , ali je kapital oba

brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne osobe. 10

STAV 3. - vidi iza St. 4.

STAV 4.

St.4. se sastoji iz dva dijela (pod-stava) i to

- charter by demise

- bilo koji drugi slučaj, kada se radi o osobi koja

nije registrirani brodovlasnik, koja je odgovorna za

pomorsko potraživanje, a odnosi se na taj brod. Smatra se

da se to odnosi na time charterera i katkada na voyage

charterera. (Ovo je izmjenjeno u Lisabonskom nacrtu).

St. 4. se mora komentirati prije st.3. jer se st.4.

nadovezuje na st.l., bacajući akcent na osobu koja je

nosilac pomorskog pothvata.

Mislim da je bitno istaknuti da prvi dio govori

samo o "CHARTER BY DEMISE". Kod zakupa, izgleda da nema

nekih problema.

Ovaj propis dozvoljava zaustavljanje broda za

potraživanje prema demise - chartereru. 11

Drugi dio ovog st. 4. nije jasan. ĆORIĆ ga tumači na

slijedeći naćin:

"Pravilnim tumačenjem ove odredbe dolazimo do

mogućnosti da se može zaustaviti brod koji nije u

trenutku nastanka potraživanja bio u vlasništvu

odgovorne osobe, što je u suprotnosti s prije navedenim

pravilom iz čl. 3. st.1. Znači da bi se istovjetnost

vlasništva odnosila samo na "sister ship", a ne i na

odredjeni brod u odnosu na kojega je nastalo

potraživanje, što svakako mijenja smisao čl.3. st.l.

Mislimo da namjera Konvencije nije bila u davanju

mogućnosti zaustavljanja broda u vlasništvu osobe

koja nije odgovorna za potraživanje čije se osiguranje

traži (40) i sve takve slučajeve treba

isključlti, osim ako su oni dopušteni prema nekoj


141

drugoj međunarodnoj Konvenciji ili mjerodavnom

pravu."

U doktrini ima i drugih mišljenja a javlja se i

mišljenje da nije bitno da je sistership bio u vlasništvu

dužnika u času nastanka pomorskog potraživanja prema

drugom brodu. " 12

Medjutim, drugi dio st. 4. može se tumačiti i onamo,

da je identičan ili sličan propisu čl. 977 st.2. PZ u

dijelu koji glasi : "«....koji prema pravu koje se

primjenjuje u ugovornom odnosu izmedju njega i vlasnika

broda ili brodara sam odgovara trećim osobama.....".

Možda je odatle i došla inspiracija našem zakonodavcu da

onako stilizira citirani st.2.

TETLEY i FRANCHI su dali dosta jednostavni opis:

TETLEY:

"The Conventlon thus provides that the judicial

arrest of a ship, in respect of a maritime claim, is

confined to one ship, but that the ship may, in the case

of where the regristered owner is liable on the maritime

claim, be either the offending ship or any other ship in

the same ownership. Where the registered owner is not

liable, then either the offending ship or any other ship

owned by the person who is liable on the maritime claim,

may be arrested." 13

FRANCHI ističe (str. 1806):

"L'ultimo periodo del quarto comma sottolinea cio

aplicando la regola a qualsiasi persona che sia diversa

del proprietario e debbe soddisfare un credito marittimo.

Si pensi a una nave locata senza armamento ed

equipagiamento a una persona che provvede all'uno ed al'

altro e la da a noleggio a tempo: possono coesistere

crediti marittimi verso il proprietario, l'armatore

noleggiante e il noleggiatore. Naturalmente la pratica

conosce fattispecie anche piu complesse. Quel che conta e

che il non proprietario sia a sua volta armatore: il

problema si pone nei rapporti tra nolegglatore a tempo

che da a noleggio a viaggio e nei rapporti di

subnoleggio".

Doktrina je imala prilike u više navrata iznijeti

svoj stav. Berlingieri, razrađuje slućaj ako je brod


142

zaustavljen, a odgovorna osoba ne da garanciju ili polog,

pa dolazi do situacije kada to mora učiniti vlasnik,

pogotovo ako sud koji je zaustavio brod nema nadležnost

in meritum, što dovodi do kompliciranih situacija. 14

Činjenica je medjutim, da je već u Lisabonu 1985 na

Konferenciji CMI, i ovaj dio predstavljao problem, pa je

i u prijedlog teksta za novu Konvenciju, ušao tekst sa

varijantom. 15

Ovaj propis može postaviti i problem aktivne i

pasivne legitimacije, kao i procjene pravnog položaja

stranaka, obzirom na ugovor, koji će ugovor vrlo često

biti sklopljen temeljem inostranog zakona, pa će se

pojmovi pravnog položaja stranaka, vjerojatno razlikovati

od naših pojmova ( recimo brodar, vozar, time charterer,

nollegiatore, itd. itd.) Sud će dakle biti dužan, da

razmotri sve te probleme i primjeni ih na propis

konvencije, prije nego što odluči o privremenoj mjeri.

Može se dogoditi da ukidanje privremene mjere traži

osoba, koja uopće nije ugovorna stranka, jer

protivnik predlagača tvrdi da je, na pr.

potraživanje za bunker ili za radove na izvanrednom

održavanju broda, dugovanje treće osobe, itd.

SISTERSHIP - VLASNIŠTVO CHARTERERA

Postoji i slučaj sistership, koji su vlasništvo

charterera. Doktrina smatra da se može zaustaviti bilo

koji brod charterera. 16

Vidi čl. 10.

U izvjesnim slučajevima, smatra se da čl.2. i čl.6.

imaju prednost. I7

Izgleda čudno zaustavljanje broda, ako je pasivno

legitimiran u privremenoj mjeri jedan ćarterer, kada se

izvršenje prodajom ne može provesti protiv vlasnika, ako

se konvalidacijska tužba podigne protiv pasivno

legitimiranog čarterera u privremenoj mjeri. Uzimajući u

obzir propis čl.7. st.l i st.2., i ako brodovlasnik nije

lično odgovoran za pomorsko potraživanje, za koje je brod

zaustavljen, te ako ona osoba koja je odgovorna za to

pomorsko potraživanje, ne pruži zasiguranje, tada se može

dogoditi, da brodovlasnik, ako sud koji je

zaustavio brod, ima i nadležnost in meritum, dolazi u

situaciju da on, brodovlasnik, mora dati odgovarajući

iznos radi namirenja sudske odluke, na osnovu jedne

presude donesene od meritorno nadležnog suda. Drugim

riječima, brodovlasnik, mora platiti, bez obzira da li je

odgovoran ili ne.


143

POLOG – GARANCIJA

U stranoj sudskoj praksi, naročito u Engleskoj,

problem sudske nadležnosti u vezi sa davanjem pologa ili

garancije, bio je u nekoliko slučajeva razmatran.

Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet The

"PRINSENGRACHT" 18. U kratko, teret je na brodu bio

oštećen. Advokati vlasnika tereta zatražili su od

brodovlasnika/vozara naknadu štete. Prije dolaska broda u

luku iskrcaja u Engleskoj, zatražili su od advokata

brodovlasnika pismenu garanciju dajući predloženi tekst

iste, u kojoj je predviđena sudska nadležnost u

Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writ, advokati

brodovlasnika položili su kod Admiralty and Commercial

Registry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u

Order 75, Rule 16 - to je dokumenat koji izdaju treće

osobe, ali koji ne sadrži priznanje nadležnosti za brod.)

Odmah nakon što je bio položen taj BAIL BOND advokati

tereta zatražili su zaustavljanje broda (arrest).

Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da li se može

aretirati brod, ako postoji BAIL BOND, smatrajući da BAIL

BOND predstavlja brod, t.j. RES.

Stav brodovlasnika bio je baziran na presedanima kao

The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac

Bucknill, rekao:

"From the time the defendant to the action appeared

and the bail was put in, the bail represented the res. "

Sud je odlućio da je arrest opravdan.

Bit problema bio je u pitanju nadležnosti.

Čl.7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je

brod aretiran, ima i u određenira slučajevima, nadležnost

u meritumu, iz čega slijedi da postoji nadležnost i za

mjeru osiguranja i za meritum. Treba povezati problem sa

čl. 3(2) Konvencije, prema kojoj aretiranje broda ne bi

bilo dozvoljeno ako je dat polog.

Doduše cit, čl. 3. dozvoljava ponovno zaustavljanje

ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S druge strane

čl.7. ne daje osnova da bi se smatralo da je davanje

pologa ekvivalent aretiranju. Drugim rijećima, davanje

pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.

Zbog toga je opravdano aretiranje. 19

POMORSKI ZAKONIK


144

PZ je izgleda spojio prvi i drugi dio st. 4. u jedan

propis i govori o "zakupac broda ili naručitelj" u čl.

977. st.2. ( čl. 463. st.l. t.l. i čl. 671-655 PZ-a), a

po mom mišljenju u pojam naručitelja, spada i time

charterer i voyage charterer, a možda i sub -charterer.

Po PZ svakako se može zaustaviti brod koji je

vlasništvo tog demise-charterera, time charterera,

voyage charterera (zakupca, narućioca).

Na pr. pojam "brodar" koji se spominje u našem

zakonu, ne spominje se u Konvenciji. Očito je da

originalni izrazi u engleskom i francuskom i naši izrazi

u prijevodu, mogu dovoditi do izvjesnih, pa i velikih,

razlika.

STAV 3.

Propis obrađuje nekoliko situacija, kada brod mora

biti oslobođen:

a). kada je brod već bio zaustavljen za istu tražbinu

b). kada je brod dao depozit

c). kada vjerovnik nije zapoćeo konvalidacioni

postupak o roku. 20

Postoje varijante:

- brodovlasnik je i odgovoran za zahtjev, dakle su

povezani, zahtjev, brod i brodovlasnik

- brodovlasnik je odgovoran, ali se zahtjev odnosi na

njegov drugi brod (sister ship)

- zahtjev se odnosi na hrod, a nije odgovoran na pr.

brodovlasnik ili zakupnik. 21

St.3. propisuje i slućaj zabrane odn. dozvole,

dvostrukog zaustavljanja broda. Iako možda lex fori, koji

se primjenjuje temeljem čl. 6. Konvencije, ne predviđa

mogućnost dvostrukog zaustavljanja, propis Konvencije iz

čl.3. st.3. ima jaču snagu od Zakona, temeljem čl. 134

Ustava, pa bi se dvostruko zaustavljanje, pod određenim

uslovima, moralo dozvoliti. 22

Ovaj stav praktički govori o istome što i čl. 979 PZ,

medjutim Konvencija NE traži reciprocitet, jer je

reciprocitet, konvencijska obaveza.

Karakteristično je medjutim, da Konvencija dozvoljava

dokazivanje da unatoć datog zasiguranja postoji "other

good cause for maintaining that arrest" tj. da se brod

ipak privremenom mjerom zaustavi. 23

Ponovni arrest se odnosi i na sister-ship.

U slučaju da se radi o brodu demise charterera ili

drugog charterera, izgledalo bi striktnim tumačenjem

teksta da bi to bilo isključeno. No propis govori o tome

da se za istu tražbinu neće davati zasiguranje više od


145

jedanput. Dakle ne bi se trebalo dopustiti zaustavljanje

drugog broda. Postoje međutim situacije kada bi se

zaustavljanje moglo dopustiti, npr. zasiguranje je bilo

dato od strane brodovlasnika, ali oštećenik ne može

ostvariti naplatu i tada bi drugo zaustavljanje bilo

opravdano, jasno, pod uvjetom da se prvo zasiguranje

oslobodi. Ovo vrijedi ako je prvi brod još pod

privremenom mjerom, kada je drugi brod, vlasništvo

dužnika, zaustavljen. 24

Može se dogoditi da oštećenik zaustavi brod

vlasništvo charterera i nakon toga brod na kojem je

nastala pomorska tražbina. U takovom slučaju može se

dopustiti zaustavljanje drugog broda, pod istim uvjetima,

kao kada bi brodovi bili u istom vlasništvu.

U slučaju kada dva vjerovnika traže, jedan iza

drugoga zaustavljanje broda, a prvi je dobio zasiguranje,

sud će morati procijeniti pravni i stvarni položaj drugog

vjerovnika.

Strana judikatura, koleba. 25

Smatra se da postoje još neki propisi koji djeluju u

pravcu oslobođenja broda i to su Konvencija o ograničenju

odgovornosti 1957. i ona od 1976.

PRISILNO IZVRŠENJE

Na ovom mjestu prikladno je spomenuti da ova

Konvencija nema nikakve veze s prisilnim izvršenjem na

brodu na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači da

sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi

mogao primijeniti propise ove Konvencije, ako se radi o

prodaji broda u izvršnom postupku protiv osobe koja nije


Konvenciju u izvršnom postupku.

Preostaje, dakle, jedino da se st. 4. tumači usko.

Prisilno izvršenje mora se osnivati, eventualno, na nekoj

drugoj konvenciji, ili na lex fori.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


146

(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 75..

(2) Druge zemlje koje su stavile rezervu su Egipat,

Njemačka, Italija, Nizozemska, Kuba.

(3) Roger Heward, Judicial sales of vessels and

priority of claim - England and Wales, str. 54 pod 12.2

The law relating to maritime liens is almost entirely

common law, whereas law governing the arrest of vessels

is statutory and, in turn, derives from the 1952 Arrest

Convention. Rights of arrest have been extended to so-

called “sister ships” (see Chapter 9 of Part I of this

Handbook), but the existence of maritime lien and the

priority afforded to such a lien has not been

correspondingly extended. The common law position was,

and remains, that a maritime lien exists only against the

vessel in respect of which the claim arose,

notwithstanding that the Supreme Court Act 1981 provides

a statutory right against “sister-ships” in respect of

most claims. When the right to arrest a sister-ship is

exercised, the claimant is not enforcing a maritime lien

and his claim has only a lowly priority - see Chapter 14,

below.


Ako bi se mogla zaustaviti dva ili više brodova,

vjerovnik je dužan izabrati jedan. Vrijedi i za čl. 3.

st. 3. i 4., tj. brod se ne može više od jedan puta

zaustaviti.

Vidi fusnote Berlingieri, loc. cit. 185, 186, 187,

188, 189 za obilnu kazuistiku.


(6) Vidi Dir. Mar. 1994, 218, s obilnom literaturom

i judikaturom u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Americi,

Nizozemskoj i općenito u F. Berlingieri, On arrest of

Ships, London 1992, str. 77. i sl.


(8) Franchi, Leggi, civili commentate, 1978, str.

1806: “Ne deriva che non importa che le quote siano

diverse per ciascuna nave, ma importa invece - in quanto

esclude la fattispecie - che anche per una minima parte

un comproprietario sia diverso.”


147


“Para 2. of Art. 3. provides that ships shall be deemed

to be in the same ownership when all the shares therein

are owned by the same person or persons. “Share” in this

context means a part of the property of in a ship. The

words “shares therein” in the English text, and “the

parts de propriete” in the French text, make this

abundantly clear. Therefore, two ships owned by two

different companies whose shares are owned by the same

person or persons are not, for the purpose of this

provision, in the same ownership.

The reference to ships owned by the same persons

applies in the case of ships in co-ownership, and has the

effect of excluding the right of arrest of another ship

which is not fully owned by the same persons owing the

ship in respect of which the claim arose; it is however,

sufficient that that ship is fully owned by one or more,

albeit not all of the persons owing the ship in respect

of which the claim rose. If the ownership in a ship “A”,

in respect of which the claim arose, is 20 shares owned

by Mr. “W”, 20 shares by Mr. “X” and 20 shares by Mr.

“Y”, and the ownership of ship “B” is 20 shares by MR.

“W” and 30 shares by Mr. “X” and 10 shares by Mr. “Z”,

ship “B” may not be arrested.

But ship “B” may be arrested if 50 shares therein are

owned by Mr. “W” and 10 by Mr. “X”.

_ _ _

Str. 90: “..... a trend ..... particularly in French

jurisprudence, to lift the corporate veil and to treat as

in the same ownership ships owned by different companies

controlled by the same group or the same persons

..........”

Vidi tamo str. 90, 91 fusnotu br. 181 za

obilnu kazuistiku.

_ _ _

Cour d’Appel di Rennes, 21.06.1989, Dir. Mar. 1990,

780

Sequestro conservativo - Conv. di Bruxelles del 1952

- navi dello stesso proprietario - Fattispecie

Deve ritenersi appartenere allo stesso proprietario,

ai sensi e per gli effetti dell’Art. 3. para. 1 e 2.

della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro

conservativo di navi, una nave in proprieta di una

societa i cui azionisti sono quasi interamente gli stessi

di quelli della societa proprietaria della nave in

relazione alla quale il debito e sorto, con lo stesso

presidente e lo stesso segretario, gestita dallo stesso

gestore e assicurato dallo stesso P & I Club. (1)


148

(1) daju se presude i literatura

(10) Dir. Mar. 1993, 851.

Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991, Constance

Navigation c. Cia Corunesa de Navegacion, Dir. Mar. 1993,

509

M. Lopez de Gonzalo, La giurisprudenza francese sul

sequestro di navi appartenenti a “Single ship

companies””, Dir. del comm. int. 1992, 639


(12) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str.

1806: “Nota 2. Pertanto non importa che la sister ship

fosse in proprieta del debitore al momento del sorgere

del credito riguradante l’altra nave. Cfr. Lilar e Van

Den Bosch, op. ult. cit. p. 372 ss”.

(13) TETLEY William, Maritime Liens and Claims,

1985, str. 463

(14) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na

str. 93 do 105, detaljno razrađuje probleme u vezi s ovim

propisom.

Ističe da je iz prvog i drugog dijela vidljivo da se

odnosi na:

- charter by demise

za svaki slučaj kada je osoba različita od

registriranog vlasnika odgovorna za tražbinu koja se

odnosi na drugi brod i nastavlja da se to odnosi na time

charterera i katkada na voyage charterera. (ovo je

izmijenjeno u Lisabonskom nacrtu).

Berlingieri nastavlja da je čudno da se dopušta

zaustavljanje broda, kada se izvršenje prodajom ne može

provesti ako je pasivno legitimiran u arrestu jedan

čarterer a izvršenje prodajom bi trebalo provesti protiv

vlasnika.

(15) ĆORIĆ str. 50 fusnota 39. (poziva se na CMI

Bulletin No. 105. str. 44.)


(17) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989,

209

“Nonostante che l’art. 3. della Convenzione di


149

Bruxelles 10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi

consenta il sequestro di una nave a garanzia di credito

nei confronti del conduttore o noleggiatore, l’istanza di

sequestro per tale credito non puo trovare accoglimento

data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della


La statuizione nell’art 2. della Convenzione del 1952

............ che le dispozioni uniforme non possono avere

l’effetto di estendere o restringere i poteri attribuiti

a enti pubblici in tema di sequestro o detenzione di navi

deve essere collegata con l’affermazione, che si trovi

nello stesso articolo, secondo cui le navi di nazionalita

di Stati contraenti possono essere sequestrate solo in

relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo

quindi essere utilizzata per escludere la facolta di

sequestro conservativo concessa dall’art. 3. para 4. al

creditore in relazione a crediti sorti nei confronti del

conduttore o del noleggiatore. A tal fine puo invece

essere utilizzata la statuizione, contenuta nell’art. 8.,

secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore

alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla

legge applicabile da parte del giudice davanti al quale

l’azione e promossa o dalla Convenzione di Bruxelles del

1926 sui privileggi e le ipoteche. In argomento vedasi

Trib. Ravenna 24.01.1987, TRADEMAR CONASA c. LINE ISLAND

MARINE, Dir. Mar. 1988, 804, con nota di F. Berlingieri.”

(18) /1993/ 1 Lloyd’s Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.

(19) Berlingieri F., Legittimit di un sequestro dopo

la concessione di garanzia; l’art 7, para 1., della

Convenzione di Bruxelles sul sequestro di navi, Dir. Mar.

1993, 854 i /1993/ 1 Lloyd’s Rep., 41




Kao primjer navodi se da je brod zaustavljen jednom,

u jednoj državi, a sada se traži zaustavljanje u drugoj

državi, što bi se trebalo dopustiti, pod uvjetom da se

onda oslobodi u prvoj.

(23) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str.

1806: Non e’ escluso tuttavia che a un sequestro o

cauzione o altra garanzia sostitutiva segua un altro

sequestro se esiste una ragione valida, come


150

l’acertamento in base a circonstanze sopravenute che il

credito e maggiore di quello inizialmente vantato.”

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 112. i 113.;

La China, Due novita, supra, Note 65., Foro Italiano, IV

255.


(25) Tribunale di Trani 30.01.1991, Dir. Mar. 1993,

416

Cap. Ivanov Zdenko c. Sadav Lines S.r.1., - Nave

“Zamet”

Sequestro conservativo - Conv. Bruxelles del 1992 -

Nave sequestrata dal ricevitore del carico - Altro

sequestro del noleggiatore a tempo - E’ contrario

all’art. 3. para 3. della Convenzione - Revoca

........ il sequestro .... garanzia della ....

ricevitrice .... Su sucessiva istanza della ....

noleggiatrice a tempo della nave ........ autorizz ......

un alteriore sequestro della nave a garanzia dell’

eventuale credito della ... (noleggiatrice) ....

nell’ipotesi in cui .... (si) avesse proposto una azione

nei confronti della .... (noleggiatrice) .... per i dani

subiti.

U postupku je zabrana u korist “noleggiatrice”

dignuta.

(1) Ova odluka o ukidanju drugog rješenja o

zaustavljanju se kritizira.

“.... l’art. 3. para 3. della citata Convenzione

dispone che il divieto di procedere ad un secondo

sequestro sulla nave opera allorguando la misura

cautelare viene richiesta con riguardo allo stesso

credito marittimo “by the same claimant” ............

Vedi, amplius Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 198

e ss. spec. 114, 115: “The prohibition (of a second

arrest) does not operate if the claimant is not the same.

If such a situation does occur, the courts will exercise

their good judgment in order to establish whether the

second claimant has a cause of action......”


151

ČL.4

BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI SAMO PO ODOBRENJU SUDA

ILI NADLEŽNE SUDSKE VLASTI DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ SE

VRŠI ZAUSTAVLJANJE.

I Doktrina smatra da je originali nacrt sa francuskog

kasnije loše preveden na engleski, i da se u stvari radi

isključivo o “nadležnoj sudskoj vlasti”. 1

Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast, (ali

vidi i čl.2. gdje se to dozvoljava i određenim drugim

organima). 2

Spominjanje "države ugovornice" od važnosti je za

utvrđenje postupovnog zakona koji će se primjeniti.

Odnosi se, u glavnom, na period koji prethodi

zaustavljanju, tj. od časa kada je vjerovnik podnio

prijedlog za zaustavljanje.

Vidi i čl. 6., 5. i 7.

Doktrina smatra da se kod primjene Konvencije ne

može zaustaviti brod u jednoj državi na osnovu odluke u

drugoj državi i time se izbjegava sukob nadležnosti, ako

je meritorni postupak započet u jednoj državi a

privremena mjera u drugoj. 3 Smatra se da činjenica da je

meritorni postupak započet u jednog državi, ne daje

osnova za prigovor litis pendencije za privremenu mjeru

u drugoj državi. 4 To se odnosi i na slučaj kada su

stranke ugovorile meritornu nadležnost kod drugo suda a

ne onoga koji je zaustavio brod i koji na osnovu

sporazuma nema nadležnost.

U slučaju ugovorene nadležnosti in meritum, ista ne

vrijedi za nadležnost za zaustavljanje.

Na primjer brod je zbog defekta na stroju vučen

tegljaćem za Chioggia, gdje su brodovlasnici odbili

platiti naknadu za vučenje, koju su unaprijed

platili vlasnici tereta. Brod je zaustavljen u

Chioggia. Brodovlasnici su poveli postupak u Londonu i

predložili oslobođenje broda, jer da je zaustavljanje u

Italiji, protivno ugovorenoj klauzuli o nadležnosti.

Sud u Londonu je odbio taj zahtjev, jer je smatrao

da klauzula o nadležnosti ne isključuje postupak za

zaustavljanje broda u jednog drugoj nadležnosti.


152

RETENCIJA

Postavlja se pitanje retencije broda po domaćem

pravu i privremene mjere po konvenciji.

Talijanska doktrina izričito smatra da nema prava na

retenciju. 5

Što se tiče brodova koji viju zastavu države NE-

ugovornice, mislim da će ovisiti o stanovištu da li se

konvencija primjenjuje u svojim ostalim članovima (t.j.

osim čl. 2 – za ovo pitanje vidi komentar uz čl. 8), i na

brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ili se

ne primjenjuje.

++++++++


(2) Smatra se da samo sud u državi ugovornici gdje je

brod zaustavljen ima nadležnost za zaustavljanje.

Spominjanje u čl. 6. o državi gdje se podnese zahtjev za

zaustavljanje, izgleda da se odnosi samo na utvrđivanje

zakona koji se primjenjuje na predmet. (Berlingieri,

Arrest, str. 117)

(3) Berlingieri, Arrest, str. 117

(4) Berlingieri, Arrest. str. 118.

(5) Franchi, str. 1807: “ E dunque innanzi tutto

esclusa l’autotutela cautelare del creditore marittimo.”


153

ČL.5 .

(1) SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST NA ČIJEM

JE PODRUČJU BROD BIO ZAUSTAVLJEN DOZVOLIT ĆE UKIDANJE

ZABRANE PUTOVANJA BRODA AKO BUDE DANO DOVOLJNO JAMSTVO

ILI DRUGO OSIGURANJE, OSIM U SLUČAJEVIMA KADA JE BROD

BIO ZAUSTAVLJEN RADI POMORSKIH POTRAŽIVANJA NABROJENIH

U ČL.1. TOČ.O) 1 P).U TOM SLUČAJU MOŽE SUD ILI

DOZVOLITI POSJEDNIKU BRODA DA ISKORIŠTAVA BROD AKO OVAJ

DADE DOVOLJNO OSIGURANJE, ILI DONIJETI DRUKČIJU ODLUKU O

POSLOVODSTVU BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVLJANJA.

(2)AKO SE STRANKE NE MOGU SPORAZUMJETI O TOME DA

LI JE JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DOVOLJNO, SUD ILI

DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST ODREDIT ĆE NJIHOVU NARAV I

IZNOS.

(3)ZAHTJEV DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA BRODA U

ZAMJENU ZA OVAKVO OSIGURANJE NEĆE SE TUMAČITI NI KAO

PRIZNANJE ODGOVORNOSTI NI KAO ODRICANJE OD PRAVA

ZAKONSKOG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA.

+++++++++++

STAV 1

Oslobadjanje broda je moguće ako se položi

zadovoljavajući iznos pologa, ali to nije dozvoljeno,

ako se radi privremenoj mjeri temeljem Čl.l. st.l.

litt. o) i p). 1 Stoga očito proizlazi da je potrebno u

sudskom rješenju točno navesti propis iz Konvencije na

osnovu kojega je izdata privremena mjera, jer o tome

ovisi i daljni razvoj odnosa stranaka.

Moguće je medjutim, da se osobi koja je u «POSJEDU"

broda (a ovdje dolazimo možda blizu pojma brodar)

dozvoli, uz davanje osiguranja, da koristi brod za

vrijeme dok je pod privremenom mjerom. 2

Međutim za slučaj iz toč. (o) i (p), propis veli :

"ili donijeti drukčiju odluku o poslovodstvu broda za.

vrijeme zaustavljanja". Engleski tekst je "or may

otherwise deal with the operation of the ship during the

period of the arrest", a francuski : "..ou regler la

gestion du navire pendent la dure’ de la saisie."

Postavlja se pitanje što to u praksi znači ? Očito

je da brod mora biti zaustavljen. Nakon toga može

uslijediti nečiji prijedlog da se brod "iskorištava" za

vrijeme dok je pod privremenom mjerom. Da li od


154

posjednika ? Izgleda da ne, jer posjednik može dati

zasiguranje. Izgleda dakle da netko drugi. Možda to

znači da bi se brod mogao dati u bare - boat charter,

eventualno u time - charter, (ostaje problem posade),

ili u management, iako nije baš jasno pod kojim

uslovima. Svakako mislim da bi osoba koja bi

predlagala tu "drukčiju odluku" morala dati ne samo

prijedlog, nego kompletan elaborat o poslovodstvu. 3

Pitanja u vezi sa pologom, ili jamstvom ili

garancijom, također mogu predstavljati teškoće. Možda je

dovoljno ukazati na to da je logično da se polog

(depozit) smatra kao personifikacija broda, a to može

vrijediti i za recimo štednu knjižicu koja se deponira

kod suda. Drugačije je ako se radi o garanciji

(jamstvu).

Engleska judikatura odavno smatra da jamstvo

personificira brod. I to, kako je spomenuto u predmetu:


Bucknill, rekao:

"From the time the defendant to the actlon appeared


U inostranoj doktrini naišao sam na raspravu o

tome u talijanskom doktrini i judikaturi, koji smatraju

da se polaganje štedne knjižice kao garancije treba

smatrati kao promjena na osnovu koje se jamstvo u

obliku zaustavljenog broda, pretvara u polog određenog

novca. 4 U pogledu bankovne garancije u vezi sa

konvalidacionom tužbom, doktrina koleba i smatra da ako

je data bankovna garancija da tada ne bi sud imao

nadležnost u meritumu, (ako ga inače ne bi imao) no

postoje i druga mišljenja. 5

Vidi i čl. 978 PZ.

STAV 2

Konvencija izrićito spominje da se stranke mogu

dogovoriti o visini pologa odnosno zasiguranja, a ako to

stranke ne postignu to će odrediti sud. 6 Iz

dikcije ovog propisa («sud. . .odredit će njihovu

NARAV i IZNOS"), treba se zaključiti da je sud dužan

odrediti kakovo će se zasiguranje tražiti i visinu

istog.

Postoji nekoliko elemenata na koje bi sud trebao

paziti kod određivanja zasiguranja 7, kao što su narav

i iznos, te uslovi. U pogledu naravi, čl.5. govori ili


155

o pologu ili o drugoj vrsti zasiguranja (garanciji

banke, ili drugog garanta, na pr. P&I kluba). O

iznosu govori zakođer čl. 5., time da mora biti

"dovoljno". Ako se stranke ne sporazume o tome što je

dovoljno, sud će odrediti iznos. Što se tiče uslova,

oni moraju biti takovi da štite interese stranaka.

čl.7.st..2. također ima propise u vezi sa

zasiguranjem. Bitne su riječi Iz čl.7. st.2.

koje glase: «. . .THE COURT......SHALL SPECIFICALLY

PROVIDE THAT IT IS GIVEN AS SECURITY FOR THE

SATISFACTION OF ANY JUDGMENT WHICH MAY EVENTUALY BE

PRONOUNCED BY A COURT HAVING JURISDICTION SO TO

DECIDE...."

Konvencija nema propisa u vezi problema potrebe

priznavanja meritorne presude kod suda gdje se nalazi

zasiguranje. Izgleda da bi, obzirom na ćinjenicu da je

Konvencija izričito unijela taj propis, trebalo

smatrati da nema potrebe za priznavanjem inostrane

presude, već da bi se predlagatelj/tužitelj mogao

direktno naplatiti kod suda gdje se nalazi zasiguranje.

Međutim, u praksi se zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog

toga što sud kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi

inostranu presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez

propisanog postupka. Naime, sigurno je da kada se brod

ne bi bio oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje,

prisilno izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti

bez propisanog postupka priznavanja inostrane

presude.

Vidi čl. 2. st.4. i čl. 5. st.l. Konvencije o

ograničenju, 1957 i Konvenciju o ograničenju ogovornosti

za pomorske tražbine 1976.

Vidi čl.7.

STAV 3.

Zadnji stav 3. ovog člana Konvencije govori isto što

i čl. 980 PZ. 8

Davanje jamstva, garancije ili kakovog drugog

zasiguranja, ostavlja izvjestan prostor, kojeg treba

ispuniti.

U slučaju ako je zasiguranje (jamstvo) pruženo od

strane osobe koja je odgovorna za pomorsku tražbinu, a

ta osoba nije brodovlasnik, vjerovnik će moći provesti

prisilno izvršenje na zasiguranju, kada bude imao

pravomoćnu presudu odn. drugi izvršni naslov protiv te

osobe.

Međutim, ako je zasiguranje (depozit, jamstvo) dao

brodovlasnik, a na osnovu lex fori suda koji je izdao


156

privremenu mjeru (arrest), potraživanje se ne može

provesti protiv broda (in rem), vjerovnik neće dosegnuti

koristan rezultat, ako nema izvršni nslov protiv

brodovlasnika in personam, nego samo protiv osobe koja

je odgovorna za pomorsku tražbinu. Naime, u vezi

sa izvršenjem protiv zasiguranja (depozita, jamstva,

garancije), vjerovnik ne može biti u boljoj poziciji

nego što bi bio u izvršenju protiv broda, koje ne bi

mogao provesti, ako brod nije stranka u postupku, dakle

tko nije u pravnom sistemu gdje je dozvoljen postupak in

rem. 9

U slučaju ako sud koji je izdao privremenu mjeru ima

i nadležnost u meritumu, Konvencija ne daje rješenja što

mora biti navedeno kao uputa/obaveza kada se daje

zasiguranje (jamstvo). Međutim konvencija određuje upravo

to u čl. 7.st.2., ako sud nema nadležnosti in meritum. 10

Vidi čl. 7.st.2.

Izgleda dakle da to praktički znači da kod nas, gdje

se ne može tužiti in rem odnosno zaustaviti in rem, ne

može se dakle niti provesti izvršenje, ako vlasnik nije u

presudi ili drugom izvršnom naslovu, in personam

presuđen, recimo kada je presuda in meritum protiv

charterera.

To će se morati rješiti po lex fori.

U praksi trebati će prilikom podizanja

konvalidacijske tužbe predvidjeti ili solidarnu obavezu

ili na neki drugi način uvesti osobu koja je dala

zasiguranje u meritorni postupak, pa dakle i u dispozitiv

presude.

Vidi i čl. 197 ZPP.

Obzirom da su Hamburška pravila (HAMP) stupila 11

na

snagu, vidi tamo čl. 21. "Sudbenost", iz kojega slijedi

niz sudbenosti, kada se radi o teretu (čl.1.st.1.toč. e).

1 f). Konvencije 1952), mogući su problemi koji bi

nastali u vezi sa privremenim mjerama i sudbenosti po

HAMP. 12


157

(1) PZ je to riješio na način da je u čl. 978 naveo

da se može osloboditi brod polaganjem depozita i sl.,

kada se radi o “novčanim tražbinama”.

(2) U principu brod se ne smije osloboditi zabrane

u slučajevima toč. (o) i (p) iz čl. 1. Konvencije, ali se

može odobriti iskorištavanje. To međutim nije slučaj za

države ugovornice koje su se koristile pravom rezerve iz

čl. 10. Rezerve su dale: Egipat, Italija, Nizozemska,

biv. Jugoslavija (za toč. (o)) i Kuba.

Propis odlučuje i o oslobađanju broda, tj. ukidanje

odluke o privremenoj mjeri, ako je dato jamstvo ili

garancija.

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 159

Tribunale di Genova 13.01.1990, Compagnie General

Maritime et al. c. Ado Ter Mer., Dir. mar. 1991, 408

“Il noleggiante il quale impegni la nave per un

determinato viaggio acquista la qualita di vettore quando

assume l’obbligo della riconsegna del carico e, in

funzione del medessimo, la gestione commerciale della

nave. (1)

Sussiste il periculum in mora, richiesto per la

conessione del sequestro conservativo di una nave, quando

il debitore, proprietario della nave, riconosce il

mancato pagamento, quest’ultimo costituendo prova di

impotenza economina. (2)

La revoca del sequestro conservativo di una nave

mediante deposito di libretto bancario, non impedisce la

convalida del sequesto. (3)




(4) Dir. Mar., 1994, 194, Tribunale di Ancona

02.06.1992, Texaco Ltd. c. Magin Ferrer Trave S.A. et

al.; Compagnie General maritime c. Adorter Mar S.r.l.,

Dir. Mar. 1991, 408

(5) Talijanska doktrina i judikatura nisu složne u

pogledu nadležnosti za konvalidaciju sekvestra, ako je

jamstvo dato u obliku garancije, bankovne ili kakove

druge, smatrajući da garancija nije predmet, a da jamstvo

mora biti ili predmet ili npr. novac ili štedna knjižica.

Vidi Dir. Mar. 1994, 214 i tamo navedene presude i

literaturu (naročito: La China, Il sequestro di nave e la

novella del 1990, Dir. Mar. 1993, 3.)


158


(7) Očekuje se da se stranke sporazume o prirodi,

vrsti i iznosu, a ako to ne mogu postići, odlučuje sud

odn. organ i narav i visinu. Berlingieri, F., Arrest of

Ships, str. 139.


(9) U nacrtu Pomorskog Zakonika R. Slovenije,

uveden je postupak in rem kod privremenih naredbi. Čl.

985 nacrta: “V postopku za izdajo začasne odredbe z

ustavitvijo ladje se šteje ladja, ki jo neposredno

bremeni pomorska terjatev ali terjatev zaradi onesnaženja

morja, po predlogu upnika kot samostojna pravdna stranka.

- Izdaja začasne odredbe se v primeru iz prejšnjega

odstavka vroči poveljniku te ladje. Če poveljnik ladje

odkloni sprejem odredbe, se opravi vročitev tako, da se

odredba nalepi na oplato ladje, zoper katere je izdana in

tudi na oglasno desko sodišča.”

Možda je trebalo predvidjeti i: na oglasnu ploču u

Lučkoj Kapetaniji.

(10) U slučaju kda je zasiguranje dato od osobe koja

je i odgovorna za tražbinu, vjerovnik će postići svrhu

postupka, jer će moći, na osnovu kondemnatorne presude,

povesti prisilno izvršenje na pologu. U slučaju ako je

zasiguranje dato od jedne osobe (na pr. brodovlasnika

(koji je dao zasiguranje), a presuda je protiv druge

osobe, dužnika, presuda se neće moći prisilno provesti. U

konvenciji nije nigdje rečeno, kako mora glasiti tekst

zasiguranja, ako sud zaustavljanja ima i meritornu

nedležnost. Međutim ako sud zaustavljanja nema meritornu

nadležnost, tada temele+jem čl. 7.st.2. mora točno

odlučiti u pogledu zasiguranja da će isto služiti za

zadovoljenje presude, koju će eventualno donijeti sud

koji ima meritornu nadležnost. Berlngieri, F. Arrest of

Ships, str. 101. Vidi čl. 7.st.2. Konvencije.

(11) Vidi, Ivković, Hamburška pravila, Priručnik,

Piran 1994

(12) Vidi: Berlingieri, Arrest str. 153.


159

ČL.6.

(1) SVI SPOROVI U VEZI S ODGOVORNOŠĆU

PREDLAGAČA ZA ŠTETE PROUZROKOVANE ZAUSTAVLJANJEM BRODA

ILI ZA TROŠKOVE DAVANJA JAMSTVA ILI DRUGOG OSIGURANJA

RADI OSLOBODJENJA ILI SPREČAVANJA ZAUSTAVLJANJA BRODA

UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE NA ČIJEM JE

PODRUČJU ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.

(2) PRAVILA POSTUPKA O ZAUSTAVLJANJU BRODA,

O DOBIVANJU ODOBRENJA IZ ČL.4. I SVA OSTALA PITANJA

POSTUPKA KOJA SE MOGU POJAVITI USLIJEB ZAUSTAVLJANJA,

UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ JE

ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.

STAV 1.

Ovaj Stav rješava pitanja koja rješava čl. 274 ZIP i

primjeniti će se baš taj propis i u slučaju primjene

Konvencije.

STAV 2.

Stav 2. govori o proceduralnim pitanjima i

prepušta ih propisima suda gdje je izdata privremena

mjera.

Tako DIKA: " Po Konvenciji, za sva procesna pitanja

u vezi sa zaustavljanjem broda (uključujući i

samo zaustavljanje) mjerodavno je pravo države

zaustavljanja (čl.6.st.2.). - str. 525

Međutim, ako bi došlo do postupka za ponovno,

drugo, zaustavljanje broda, može doći do primjene

Konvencija i to njezin čl.3. st. 3. 1

Vidi čl. 3. st.3., čl. 5.

Vidi i Hamburška pravila čl. 21.

+++++++++++

(1) Berlingleri, F.,Arrest of Ships, str.128.


160

ČL.7

1). SUDOVI ZEMLJE U KOJOJ JE IZVRŠENO

ZAUSTAVLJANJE BIT ĆE NADLEŽNI DA ODLUČUJU O PREDMETU

SPORA;

-AKO SU NADLEŽNI PREMA UNUTRAŠNJEM PRAVU ZEMLJE U

KOJOJ JE ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO,

-U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH SLUČAJEVA :

A).AKO PREDLAGAČ IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO

POSLOVNO SJEDIŠTE U DRŽAVI U KOJOJ JE IZREČENO

ZAUSTAVLJANJE;

B).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U ZEMLJI

UGOVORNICI U KOJOJ JE IZVRŠENO ZAUSTAVLJANJE

C).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U TOKU

PUTOVANJA ZA VRIJEME KOJEGA JE IZVRŠENO

ZAUSTAVLJANJE;

D).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO IZ SUDARA ILI

OKOLNOSTI PREVIDJENIH U ČL.13. MEDJUNARODNE

KONVENCIJE ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA O SUDARU

BRODOVA, POTPISANE U BRUXELLESU 25.9.1910; 1

E).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO USLIJED PRUŽANJA

POMOĆI ILI SPASAVANJA;

F).AKO JE POTRAŽIVANJE OSIGURANO POMORSKOM

HIPOTEKOM ILI MORTGAGEOM NA ZAUSTAVLJENOM BRODU.

2).AKO SUD NA ČIJEM PODRUČJU JE BROD ZAUSTAVLJEN

NIJE NADLEŽAN ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU SPORA. TADA

JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DANO U SMISLU ČL.5. RADI

UKIDANJA ZABRANE PUTOVANJA BRODA IMA SLUŽITI KAO

OSIGURANJE ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA ĆE BITI DONESENA

OD SUDA NADLEŽNOG ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA JE DONESENA

OD SUDA NADLEŽNOG DA ODLUČUJE O PREDMETU SPORA, A

SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST MJESTA

ZAUSTAVLJANJA ODREDIT ĆE ROK UNUTAR KOJEG JE PREDLAGAČ

DUŽAN PODNIJETI TUŽBU NADLEŽNOM SUDU.

3).AKO JE SPORAZUMOM STRANAKA PREDVIDJENA

NADLEŽNOST DRUGOG SUDA ILI ARBITRAŽE, SUD MO2E

ODREDITI ROK U KOJEM OSOBA KOJA JE TRAŽILA

ZAUSTAVLJANJE BRODA MORA PODIČI TUŽBU O PREDMETU SPORA.

4).AKO U SLUČAJEVIMA PREDVIDJENIM U PRETHODNA DVA

STAVA TUŽBA NIJE PODIGNUTA U ODREDJENOMROKU. OSOBA ČIJI

JE BROD ZAUSTAVLJEN MOŽE ZATRAŽITI UKIDANJE ZABRANE

PUTOVANJA BRODA I VRAČANJE JAMSTVA.


161

5).OVAJ SE ČLAN NEĆE PRIMJENJIVATI U

SLUČAJEVIMA NA KOJE SE PROTEŽU ODREDBE IZMIJENJENE

KONVENCIJE O PLOVIDBI NA RAJNI OD 17.10.1868.

+++++++++++

Riječi “ima služiti” možda ne davaju pravo značenje.

Engleski tekst je “..shall specifically provide” a

francuski “....devra garantir l’execution”. Moglo bi se

dakle zaključiti da bi kod davanja jamstva ili garancije,

trebala biti uključena klauzula da će jamstvo ili

garancija biti podložni čl 7. st.2. Konvencije.

Vidi kod st.2.

Ovaj član rješava važna pitanja iz meritorne

nadležnosti. Treba ali spomenuti, da situacija u pogledu

nadležnosti nije rješenja, na pr. kod primjene Hamburških

pravila, koja u svom čl. 21 , imaju propise koji su

prilično u suprotnosti sa propisom ove konvencije. 2

Prema ČORIĆ (str. 52), Konvencija je preuzela

koncepciju engleskog prava jer je predvidjela uvjete pod

kojima sud može steći nadležnost u meritumu, i nastavlja:

" Ali da bi bar donekle stvorila kompromisno

rješenje, Konvencija je uvjete pod kojima sudovi zemlje u

kojoj je izvršeno zaustavljanje mogu biti nadležni

odlučivati o predmetu spora, podijelila prema dva

kriterija. Prvi kriterij više odgovara zemljama

kontinentalnog prava, i tu spadaju uvjeti opće naravi (

nadležnost utvrđjena unutrašnim pravom zemlje u kojoj je

izvršeno zaustavljanje, redovno boravište ili poslovno

sjedište predlagrača, mjesto nastanka pomorskog

potraživanja i vrijeme nastanka pomorskoga potraživanja)

i drugi kriterij povezan s prirodom potraživanja (ako se

radi o potraživanjima nastalim u povodu sudara,

spašavanja, mortgageom ili pomorskom hipotekom na

brodu).(48)"

Ista autorica, ukazuje na tom mjestu na vrlo važnu

okolnost, da Konvencija nije riješila pitanje da li je

potrebno tražiti priznanje presude na temelju koje se

traži eventualno izvršenje u zemlji koja nije zemlja u

kojoj je brod zaustavljen.

Autorica na str.53 ukazuje i na problem da li postoji

meritorna nadležnost prema Konvenciji, ako do

zaustavljanja uopće nije došlo, jer je dano odgovarajuće

jamstvo ili drugo osiguranje. Mislim da to pitanje koje

može biti interesantno u inostranstvu, ne bi došlo do

primjene kod nas, jer se kod nas ne može dati jamstvo bez


162

privremene mjere, odnosno ako se takovo jamstvo daje ono

se daje obično na osnovu vansudskog dogovora, i u takovom

dogovoru može se ugovarati i nadležnost.

Vidi st.3.

Mislim da bi po našem pravu, novčani polog, položen

kod nas, stvarao forum imovine. U stvari, mislim, i jedan

manji formalni iznos položen kod nas stvarao bi forum

movine, a ostatak bi se mogao pokriti garancijom ili na

koji drugi način. Osim toga domaći vjerovnici i

zahtjevaju domaću nadležnost (inače ne prihvaćaju

garanciju P&I kluba) a inostrani vjerovnici postupaju,

shodno gornjem, prema svojim interesima. Konvencija nema

propisa u vezi problema potrebe priznavanja meritorne

presude kod suda gdje se nalazi zasiguranje. Izgleda da

bi, obzirom na činjenicu da je Konvencija izričito

unijela taj propis, trebalo smatrati da nema potrebe

za priznavanjem presude, već da bi se

predlagatelj/tužitelj mogao direktno naplatiti kod suda

gdje se nalazi zasiguranje. Međutim, izgleda da se u

praksi zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog toga što sud

kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi inostranu

presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez propisanog

postupka. Naime, sigurno je da kada se brod ne bi bio

oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje, prisilno

izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti bez

propisanog postupka priznavanja inostrane presude.

Garancije koje se daju prema standardnom tekstu

P&I udruženja sadrže i ugovorenu nadležnost. Istina je

da ta sama ugovorena nadležnost ima formalne manjkavosti,

jer je ugovara P&I, a spor se kod nas vodi "ad personam"

protiv (obično) vlasnika broda, ali tuženi ne prigovaraju

nadležnosti, jer bi imali poteškoća sa P&I, koji je za

njih dao garanciju i pristao na ugovorenu nadležnost, a i

snašanje troškova postupka itd.

STAV 1

Propis prvenstveno ostavlja meritornu nadležnost koja

postoji i po lex fori.

Meritornu nadležnost, propis daje i za točno određene

dodatne slućajeve, što znači da će sud zaustavljanja

imati meritornu nadležnost i onda, ako je po lex fori ne

bi imao, a meritorno odlučivanje odnosi se na jedan od

nabrojanih slučajeva. Litt.a), daje meritornu nadležnost

sudu zaustavljanja, koja, po našem pravu, ne bi

vjerojatno inače postojala. Slično se može reći i za

litt. b)., c)., d)., e). i f)., odnosno u praksi, je

monogo jednostavnije pozivati se na kogentni propis


163

konvencije, nego na propise našeg prava. Važno je

istaknuti na pr. da konvencija (litt.a).) daje

nadležnost, po tužiteljevom boravištu ili sjedištu,

kao što to na pr. daje čl.52 ZPP u odredjenim

slučajevima. Litt. b). nije po forum solutionis nego po

forum nascendi, po litt. c)., prema vremenskom (?)

odnosno subjektivnom elementu, jer je pojam "putovanje"

vrlo nedefiniran pojam.

BERLINGIERI je dao definiciju putovanja u smislu

konvencije. 3

Prema litt.d)., i ostalima naš sud može dobiti

nadležnost, koju inače ne bi imao, jer prema tekstu

konvencije, postoji nadležnost suda zaustavljanja, ako

inače ne bi imao nadležnost, za, recimo, spasavanje,

sudare i sl. za koje, možda, po ZPP ili drugom zakonu ne

bi naš sud inače imao nadležnost. Međutim judikatura

zauzima i drugačija stajališta pa smatra da Konvencija,

ako brod ne vije zastavu države članice, i dolazi do

privremene mjere, sud nema nadležnost. Tako Kasacioni sud

smatra da talijanski sud nema nadležnst u nekim

slučajevima tražbina inostranih pomoraca. 4 Vidi i

čl.8.st.2.

Litt. f). je vrlo važna jer ona daje meritornu

nadležnost nad stranim brodom, na kojem se nalazi

hipoteka odn. mortgejdž. Naši sudovi bi prema tome, u

takovom slučaju, djelovali u slijedećim fazama bazirano

na konvenciji:

-(A) izdavanja privremene mjere,

-(B) meritorno odlučivanje o stranoj hipoteki odn.

mortejdžu. Međutim tim propisom Konvencije, dobili bi

nadležnost i inostrani sudovi, za meritorno

odlučivanje o našim hipotekama i mortgejdžima.

Pošto se u čl. 991. st.1. toč.2. PZ određuje da se na

stvarna prava primjenjuje zakon državne pripadnosti, to

znači da sud mora prvenstveo utvrditi koji se zakon

primjenjuje na stvarna prava i onda podredno primjeniti

taj zakon. Konkretno u slučaju mortgejdža, treba

primjeniti i davanje u posjed vjerovniku, ako taj to

zatraži, na osnovi ugovora o mortgejdžu. To davanje u

posjed morao bi sud provesti, po potrebi, na zahtjev, i

prisilnim putem. To zahtjeva Konvencija u ovom propisu, a

dozvoljava i naš zakon u čl. 202. st.l. i čl. 977. st.l.

PZ.

STAV 2


164

Propis daje i rješenje, ako sud nema meritornu

nadležnost, kako će se u tom slučaju postupiti u pogledu

zasiguranja, na osnovu konvencije i u pogledu roka za

ulaganje tužbe. 5

U pogledu zasiguranja, mora biti jasno određeno u

pravcu da će zasiguranje služiti za izvršenje presude

meritorno nadležnog suda. 6

Po mom mišljenju, u rješenjima koja se osnivaju na

propisima Konvencije, odredbu o sudu kod kojega se mora

uložiti tužba, trebalo bi bazirati na propisu čl.7., i

tek dodatno na propisu iz domaćeg prava i to navesti u

rješenju. To zahtjeva ZPP u članu 338 st. 4.

Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE TIME, a u

st.3., kada se stranke sporazume o nadležnosti, veli se

MAY FIX THE TIME. 7

St. 2. odredjuje da sud zaustavljanja mora odrediti i

rok u kojem se mora podnijeti tužba nadležnom sudu, ako

sud zaustavljanja nema nadležnost za meritum. 8 Taj će

rok morati odrediti odmah, ako nema meritorne

nadležnosti. 9 Prema propisu st.2. izgledalo bi da sud

mora odrediti rok u kojem se mora podignuti tužba samo

onda ako taj sud istovremeno nema i nadležnost in

meritum. Mislim da to nije logično, jer ostavlja previše

slobode predlagatelju. U ostalom, mislim da bi

određivanje tog roka trebalo smatrati kao postupovno

pitanje, koje se dakle određuje po lex fori.Postavlja se

pitanje da li je naš sud u takovom slućaju vezan odredbom

čl. 981 st.2. P2 (15 dnevni rok) ili ima ovlaštenje da

odredi razuman rok. Mislim da kada dodje do prim-jene

konvencija, sud ima pravo dati razuman rok i nije vezan

odredbom cit. člana PZ-a. Ističe se da je 15 dnevni rok,

katkada prekratak, naročito ako je ugovorena arhitraža u

New Yorku ili Londonu, i sl.

Propis na neki način rješava slučaj postupaka u dvije

ili više nadležnosti. Zasiguranje određeno od strane

jednog suda u postupku zaustavljanja ostaje na

raspolaganje da se namiri presuda izrečena od drugog suda

koji sudi in meritum.

St. 2. propisuje i u vezi sa zasiguranjem. Bitne su

riječi koje glase: SHALL SPECIFICALLV PROVIDE THAT IT IS

GIVEN AS SECURITY FOR THE SATISFACTION OF ANY JUDGMENT

WHICH MAY EVENTUALLY BE PRONOUNCED BY A COURT HAVING

JURISDICTION SO TO DECIDE...."

STAV 3.

Ako stranke ugovore nadležnost in meritum, nekog

drugog suda ili arbitraže, tada sud zaustavljanja može


165

odrediti i rok u kojem se tužba kod tog drugog suda ili

arbitraže mora podignuti na traženje 10 stranke ili

stranaka. 11

STAV 4.

Predviđa se pravo traženja oslobađanja broda i/ili

zasiguranja, ako tužba nije podignuta u roku. Lex fori će

određivati eventualnu dužnost tužitelja da obavjesti spis

privremene mjere o podizanju tužbe, kao i pružiti dokaz o

tome.




Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet

The "PRINSENGRACHT" 12. U kratko, teret je na brodu bio






Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writt, advokati

brodovlasnika položili su kod Admira.lty and Commercial

Kegistry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u




tereta taražili su zaustavljanje broda (arrest).

Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da 11 se može

aretirati brod, ako postoji BAIL BOMD, smatrajući da BAIL

BOND predstavlja brod, t.j. RES,



Bucknill, rekao:


and the bail was put in, the bail represented the res.”

Sud je odlučio da je arrest opravdan. Bit problema

bio je u pitanju nadležnosti.

Čl. 7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je

brod aretiran, ima i nadležnost u meritumu, iz čega

slijedi da postoji nadležnost i za mjeru osiguranja i za

meritum. Treba povezati problem sa čl. 3 (2) Konvencije,

prema kojoj aretiranje broda ne bi bilo dopušteno ako je

dat polog. Doduše cit. čl. 3. dopušta ponovno

zaustavljanje ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S

druge strane čl. 7. ne daje osnova da bi se smatralo da

je davanje pologa ekvivalent aretiranju. Drugim riječima,

davanje pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.


166

Zbog toga je opravdano aretiranje.13

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


167

(1) Čl. 13. Konvencije o sudarima, 1910: “Odredbe

ove konvencije primijenit će se i na naknadu štete koju

je neki brod nanio drugom brodu, njegovu teretu ili

osobama na njemu, vršenjem ili propuštanjem nekog manevra

ili nepridržavanjem propisa, pa čak i ako nije došlo do

sudara.”

(2) Može doći do sukoba između propisa dviju

konvencija. Za kraći opis problema vidi Ivković,

Hamburška pravila, Priručnik, 1944, str. 123, 125.

(3) (3) BERLINGIERI: Ratifica delle Conv. Bruxelles

1952 ........, Dir. Marittimo 1978, p. 148 “.....

nell’ambito di uno stesso viaggio tutti i crediti che

sono sorti nel corso della navigazione della nave, se

questa e adibita ad una linea, della partenza da un porto

capolinea all’arrivo nell’altro porto capolinea alla fine

del viaggio semicircolare laddove, nel caso di impiego

della nave in base a charter-party, occore distinguere a

seconda che la nave compia o meno un periodo di

navigazione in zavorra: in caso affermativo, se la nave

compie una navigazione in zavorra, per viaggio deve

intendersi il viaggio circolare, o comunque alla

navigazione compiuta con carico a bordo, deve aggiungersi

la navigazione compiuta in zavorra per raggiungere il

successivo porto di caricazione.”

(4) Corte di Cassazine 25. svibnja 1993 No. 5848,

Equinox Shipping Co. Ltd. c. Ryszard Lyko et. al., Dir.

Mar. 1994 str. 157; Vrlo kritična nota Berlingieri-a.


Vidi: The “Nordglimt” /1987/ 2 Lloyd’s Rep. 470, 481.

(6) To bi značilo da ako sud određuje narav, iznos

itd. morao bi u privremenoj mjeri navesti otprilike: “Sud

će osloboditi brod ako protustranka položi kod suda iznos

od .........................., koji će iznos temeljem čl.

7. st. 2. Konvencije ......... 1952, služiti za izvršenje

presude koju će donijeti meritorno nadležan sud.” Ili

slično.

(7) (7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 153.



168

(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 154. “The

obvious consequence is that the time within which the

claimant must bring an action on the merits must be fixed

by the court that authorizes the arrest concurrently

with such authorization.

The court that authorizes the arrect must, therefore,

make a preliminary assessment of whether it has

jurisdiction to decide upon merits or not, since if it

has no such jurisdiction it must, when authorizing the

arrest, imediately fix the time within which the

claimant shall bring an action on the merits before the

competent court.»

(10)Berlingieri, F.,Arrest of Ships, 8tr.l53.

(11) Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE

TIME, a u st.3., kada se stranke sporazume o

nadležnosti, veli se MAY FIX THE TIME, dakle ovisi o

sudu. - Berlingieri, F.,Arrest of Ships, str.151.

(12) /1993/ 1 Lloyd's Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.

(13)Berlingieri F., Legittimita di un sequestro dopo

la cconcessione di garanzia. l'art. 7, para 1., della

Convenzione đi Bruxelles sul sequestro di navi, Dir.Mar.

1993, 854.


169

str.169

ČL.8.

1).ODREDBE OVE KONVENCIJE PRIMJENJIVAT ĆE SE U

DRŽAVAMA UGOVORNICAMA NA SVE BRODOVE KOJI VIJU ZASTAVU

JEDNE OP DRŽAVA UGOVORNICA.

2).BROD KOJI VIJE ZASTAVU DRŽAVE NEUGOVORNICE MOĆI

ĆE BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU DRŽAVE UGOVORNICE

RADI JEDNOG OD POTRAŽIVANJA NABROJENIH U ČL.1. ILI

DRUGOG POTRAŽIVANJA ZA KOJI NACIONALNI ZAKON TE

DRŽAVE UGOVORNICE DOPUŠTA ZAUSTAVLJANJE.

3).MEDJUTIM, SVAKA DRŽAVA UGOVORNICA MOŽE U

CIJELOSTI ILI DJELOMIČNO USKRATITI BLAGODATI OVE

KONVENCIJE DRŽAVAMA NEUGOVORNICAMA I OSOBAMA KOJE U

VRIJEME ZAUSTAVLJANJA NEMAJU REDOVNO BORAVIŠTE ILI

GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U *** DRŽAVI UGOVORNICI.

4), NIČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE MIJENJA NITI DIRA

U UNUTRAŠNJE ZAKONE DRŽAVA UGOVORNICA KOJI SE ODNOSE

NA ZAUSTAVLJANJE BRODA NA PODRUČJU DRŽAVE ČIJU

ZASTAVU BROD VIJE OD STRANE OSOBE KOJA IMA REDOVNO

BORAVIŠTE ILI GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U TOJ DRŽAVI.

5). RADI PRIMJENE OVE KONVENCIJE SMATRAT ĆE SE DA

SVAKI TREĆI, OSIM IZVORNOG PREDLAGAČA, KOJI JE

STEKAO POMORSKO POTRAŽIVANJE SUBROGACIJOM , CESIJOM

ILI NA DRUGI NAČIN, IMA ISTO REDOVNO BORAVIŠTE

ILI ISTO GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE KAO I IZVORNI

VJEROVNIK.

***Veza st.3. : U engleskom tekstu glasi: “in one of

the Contracting States”, francuski “dans une Etat

contractant”, talijanski “in uno Stato Contraente” – pa

bi možda bilo bolje prevesti “u jednoj” od država

ugovornica.

STAV 1.

Prema tekstu stava 1. nema spora da se Konvencija

mora primjeniti na sve brodove koji viju zastavu

zemlje ugovornice. 1 - U pogledu pitanja u kojem času

treba ocijeniti zastavu, koju vije brod smatra se

općenito u doktrini, da je bitan čas zaustavljanja

broda. 2

Može se postaviti pitanje, da li se konvencija

primjenjuje i na slučajeve, kada brod nije sposoban za

plovidbu, kada je brod na pr. nasukan, potonuo ili

oštećen tako da se praktički više ne može popraviti.

Doktrina smatra da bi se moglo primjeniti stajalište

zauzeto u vezi sa konvencijom o privilegijama i

hipotekama, gdje se je u glavnom zauzelo stajalište da se

privilegiji i hipoteke ne gase u gore spomenutim


170

slučajevima. 3 Prema konvenciji o upisu, brod ima

pripadnost prema zastavi, koju ima pravo vijoriti. 4

Postoji i problem eventualne dvostruke registracije.

Nema definitivnog stajališta, jer čl.8. ne daje odgovor,

pa postoji mišljenje da bi se ipak moglo smatrati da se

treba ravnati prema zastavi koju brod vije, ali to nije

sigurno. 5

Ovaj stavak postavlja i neka sporna pitanja.

Pitanje primjene Konvencije došlo je u postupku koji

se je vodio kod OPS Rijeka u predmetu V-R-I-28/89-2, u

kojem je predlagatelj bila jedna italijanska firma, koja

je snabdjela gorivom brod BORAS, čiji je vlasnik bila

turska firma, i koji je brod vijao tursku zastavu.

Turska nije država ugovornica. Snabdjevanje gorivom je

"maritime claim" po čl.l. st.l. toć. k), a i po tada

važećem čl. 677 st.3. toč.7. ZPUP (čl. 678 PZ).

Prvostepeni sud je primjenio odredbe čl. 979 do 993

ZPUP-a, iako je u prijedlogu za privremenu mjeru bilo

traženo da se primjeni Konvencija, istićući da su i

Italija i Jugoslavija ratificirale i promulgirale

navedenu Konvenciju. I drugostepeni sud je zauzeo

stajalište:

PSH u Rješenju II-Pž-2202/89-2 (OPS RI V-R-I-

26/89-2):

"...prvostepeni sud nije primjenio odredbe

Konvencije, već odredbe ZPUP-a, a što je u skladu

sa odredbom čl. 867.st.l. toga Zakona prema kojoj

odredbi se pravila o postupku izvršenja i osiguranja na

brodovima iz tog zakona odnose na sve brodove koji se

nalaze na obalnom moru i unutrašnjim vodama

SFRJ".(Cl.867.st.l. ZPUP).» Odredbama ovog dijela zakona

odredjuju se pravila o postupku izvršenja i osiguranja

na brodovima koji se nalaze na obalnom moru i

unutrašnjim vodama SFRJ." (Slično i čl. 867 PZ).

Iako brod nije imao zastavu države ugovornice,

stajalište je II.st. suda da se ne primjenjuje

konvencija već ZPUP, temeljem čl. 867.st.l. ZPUP

(667 PZ). Mislim da je ovo stajalište bilo

neprihvatljivo i u vrijeme donošenja istog, a pogotovo

sada nakon Ustava R. Hrvatske, koji u čl. 134, propisuje

da konvencije imaju veću snagu od zakona. 6 Čak i u

slučaju neprimjene konvencije, mislim, da bi polazni

propis trebao biti Čl.8. konvencije a ne čl. 867.st.l.

ZPUP.


171

U gornjem primjeru, vjerovnik je firma iz Italije, a

Italija je ratificirala konvenciju, pa bi, po mom

mišljenju, trebalo utvrditi činjenicu (redovno

boravište ili glavno poslovno sjedište vjerovnika u

državi ugovornici) u smislu čl.6. st.3. Konvencije i

onda utvrditi da brod vije zastavu zemlje NE-ugo-vornice

i konačno da li će se primjeniti na takav brod u smislu

čl.8. st.2. i Konvencija i lex fori, primjenom čl. 976.

st.2. PZ (prije čl. 981 ZPUP) i ograničiti samo na

pomorske tražbine iz čl. 878.st. 1. i 2. PZ, u vezi sa

uzajamnošću, ili će se primjeniti ZIP jer nema

uzajamnosti. Smatra se da se Konvencija primjenjuje i na

brodove koji viju zastavu države Neugovornice, kada se

zaustavljaju u državi ugovornici.

Vidi st.3.

ĆORIĆ na str. 53. ukazuje na još jedan problem:

"Ako brod koji vije zastavu države neugovornice može

biti zaustavljen u odnosu na pomorska potraživanja

koja nisu priznata prema lex fori, može se postaviti

pitanje da li se u tom slučaju i druge odredbe Konvencije

mogu primjeniti.

Smatramo da bi se i druge odredbe Konvencije (npr.

one koje se odnose na regulaciju pitanja koji brod može

biti zaustavljen) mogle primjeniti(55)."

Pitanje je dakle, da li se na pr. propis Čl. 3.

Konvencije o tome koji se brod može zaustaviti

primjenjuje i na brodove koji viju zastavu države NE-

ugovornice ? O tome je pisao vrlo interesantno

Berlingieri, a u vezi sa presudom jednog talijanskog

suda. 7 Njegovo je stajalište, u skladu sa stajalištem

ĆORIĆ-eve tj. da bi se zapravo trebalo primjeniti ostale

propise konvencije makar se radi o brodu koji vije

zastavu države NE-ugovornice. 8 U tom pravcu izjasnila se

je i italijanska judikatura. 9

U svom osvrtu na knjigu Vincenzinia, 10 Berlingleri je

to pitanje razradjivao i dalje 11 gdje doslovce piše:

"Sembra peraltro che, sebbene l'applicazione

dell'art,2. nella parte che esclude l'ammissibilita' del

sequestro per crediti diversi da quelli elencatl

nell'art.l sia espressivamente esclusa, quella di

numerose altre norme della convenzione discenda,

necessariamente dal richiamo, contenuto nell'art.8 para

1. all art. 1. Cio’ vale per le disposizioni, contenute


172

nell'art.3. paras. 1,2 e 4, che individuano le navi in

relazione alle quali il sequstro e’ consentito; per

quelle dell'art.5 che regolano alcuni aspetti

procedurali; per quelle del art.6 che individuano la

legge applicabile con riguardo alla responsabilita' per

danni e, in genere, alla procedura; per quelle

dell'art,7., che prevedono i casi in cui il giudice del

sequestro ha giurisdizione sul merito. Cio' trova

conferma nel disposto del successivo para.3. dell

art.8. il quale dispone che gli Stati contraenti hanno

la facolta' di escludere in tutto o in parte dai benefici

della convenzione qualsiasi Stato non contraente o

qualsiasi persona che non ha, al momento del sequestro,

la sua residenza abituale o il centro principale dei

propri affari in uno Stato contraente. Poiche' questo

paragrrafo inizia con una congiunzione avversativa

(toutefois-nevertheless), e' indubbio il collegamento con

il paragrafo precedente. Cio' porta alla conclusione che

il disposto del para 2. ha 1'effetto di applicare

tutta la normativa uniforme (fatta eccezione per

l'art.2, nella parte sopra indicata) alle navi che hanno

nazionallta' dl stati non contraenti, in difetto di

esclusione (parziale) da parte degli Stati contraenti."

Stav BERLINGIERI-a, koji ga je prvi puta iznio

ranije, a sada ga detaljnije potvrdio, dovodi u sumnju i

stav naših sudova, kao na pr. onaj naveden gore u

predmetu Pž-2202/89.

Činjenica je da je taj stav BERLINGIERI-a dosta

osamljen, i da je na pr. u protivnosti sa stavom

VINCENZINI-a, ali je takodjer ćinjenica da se je o

primjeni Konvencije relativno malo pisalo.

Postavlja se pitanje primjene Konvencije i u slučaju

kada se radi o brodu koji je pod bare - boat charterom, 1

ima pravo da vije zastavu temeljem registracije (upisa) u

registar koji to dozvoljava (Vidi čl. 202 st.l.

toč.l.PZ.). Smatra se da će se Konvencija primjeniti u

državi X gdje se brod zaustavlja, ako vjerovnik, stranka

predlagatelj, ima redovno boravište ili glavno

poslovno sjedište u državi X i ako je brod zapravo osnov-

no pripadao pod zastavu države X ( Vidi st.4. ovog Čl.),

ali privremeno vije drugu zastavu države Y.

Konvencija se neće primjeniti ako se radi o brodu

koji vije zastavu države X, samo na osnovu bare-boat

chartera, i zaustavlja se u državi X. 12

Vidi i čl. 976 PZ.

Vidi čl. 16 "Promjena zastave", Konvencije

o privilegijama.....l993, prijevod mg. Dorotea Corić,

UPP 3-4 (-135-136).


173

STAV 2.

Propis omogućava da se brod koji vije zastavu države

NE-ugovornice može zaustaviti za pomorske tražbine iz

čl.l. konvencije, a i za pomorske tražbine koje propisuje

fori lex. Kod nas to znači prvenstveno props čl.

976.st.l. i 878. PZ., odnosno čak i svih potraživanja u

slučaju primjene čl. 976. st.2. tj. ako ne postoji

uzajamnost. 13 Ovakav propis bio je i intencija

sastavljaća konvencije. 14

Prema tome se može zaključiti da obzirom da se jedan

brod može sekvestrirati i zbog potraživanja koja nisu

navedena u konvenciji, slijedi da tada kada se zaustavlja

na osnovu lokalnih propisa, a ne na osnovu pomorskih

tražbina iz čl. 1., dolaze do primjene i svi ostali

rekviziti iz lokalnih propisa. Tako na pr. talijanska

doktrina smatra da u slučaju zahtjeva za

zaustavljanje stranog broda koji vije zastavu države NE-

ugovornice, treba dokazati i periculum in mora, jer to

traži talijanski zakon, iako to ne traži konvencija. l5

Dapače, u cit. predmetu, iako se je radilo o potraživanju

koji je naveden i u čl.l., ali se je radilo o brodu koji

vije zastavu države NE-ugovornice, ipak je primjenio

lokalni zakon, tj. razmatrao je da li je zadovoljen

zahtjev o postojanju periculum in mora, i kada je

utvrdio da ne postoji, odbio je zahtjev. 16

Postoje međutim i druga mišljenja prema kojima ako se

radi o potraživanju koje je navedeno u čl.l. konvencije,

ne bi trebalo primjeniti ostale rekvizite lokalnog

propisa. 17

U slučaju zaustavljanja broda koji vije zastavu

države NE-ugovornice, doktrina u Italji nije jedinstvena.

Ima mišljenja da bez obzira na propise Konvencije, treba

utvrđivati periculum in mora, dok dio doktrine smatra da

to ovisi o tome, da li se je odlučilo u smislu čl. 8. st.

2. primjeniti "maritime claims" iz čl.l. Konvencije ili

lex fori. Taj dio doktrine smatra da ako se primjenjuje

čl.l. Konvencije, da se tada imaju primjenitl i ostali

propisi iz Konvencije, u pozitivnom i negativnom smislu,

pa prema tome ne treba niti utrđivati vjerojatnost

opasnosti (periculum in mora), dok bi to trebalo

utvrđivati, ako se primjeni lex fori (koji to traži).

Konkretno kod nas ZIP traži vjerojatnost opasnosti ali

Konvencija to ne traži. 18





174



odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem,

zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2).

Istovremeno je temeljem čl. 3(2) dozvolio zaustavljanje

iako se formalno nije radilo o istim brodovlasnicima, ali

je kapital oba brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne

osobe. 19

Prema dikciji čl. 10 Konvencije, ovu primjenu ne

treba prijaviti kao rezervu.

STAV 3.

U pogledu eventualne primjene popisa pomorskih

tražbina iz čl.l., ovdje se propisuje da se ostavlja

mogućnost državama ugovornicama da odluće da li će ih

primjeniti ili ne, na brodove koji viju zastavu države

NE-ugovornice, kao i na osobe koje u vrijeme

zaustavljanja broda nemaju redovno boravište ili glavno

poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. To se

odnosi na slučajeve kada je npr. vlasnik kompanije u

jednoj državi a brod vije zastavu druge države.

Vidi st. 1.

Za naglasiti je da to pravo rezerve nije navedeno u

čl. 10 Konvencije, pa se može zaključiti da ne treba biti

deklarirano u času polaganja ratifikacionih

instrumenata.20 Međutim, ipak bi to trebalo učiniti u

zakonu, propisu, što je, mislim, možda učinjeno u čl.

976. PZ, iako bi možda dikcija mogla biti jasnija ako se

je to želilo postići. U stvari sistem Konvencije je

prikladniji.

STAV 4.

Ovaj stav daje poseban procesni položaj osobi koja

ima redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u

državi u kojoj se zahtijeva sekvestar, međutim, to pravo

je samo iskonsko, a ograničeno je propisom st. 5. za

slučaj derivativnog stjecanja aktivne legitimacije. 21 To

stavlja u dužnost sudu da razmotri i boravište odn.

glavno poslovno sjedište osobe koja je vjerovnik.

STAV 5.

Propis da svaki treći koji je stekao pomorsku

tražbinu na opisani način, zadržava u svrhu nadležnosti

suda redovno boravište odnosno sjedište, unesen je

vjerojatno iz razloga propisa čl. 7. st. 1. litt. a).


175

Konvencije, jer bi moglo doći do primjene konvencije i

tamo gdje ona ne bi dolazila do primjene, cediranjem u

korist osobe koja ima boravište ili sjedište u zemlji

zaustavljanja.

Smatram da bazirajući se na doktrini, treba imati na

umu činjenicu da se propisi konvencije razlikuju od PZ-a,

pa prema tome ovo pitanje primjene konvencije i na

brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ima i te

kako važan značaj za praksu. U krajnjoj liniji, moglo bi

doći i do retorzije, ako se primjena konvencije isključi.

Doktrina prihvaća ovaj stav.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


176

(1) DIKA: “Konvencija se, pojednostavljeno rečeno,

odnosi na zaustavljanje brodova neke od država ugovornica

na području bilo koje države ugovornice, osim brodova

koji viju zastavu države zaustavljanja kada je

zaustavljanje zahtijevala osoba koja ima uobičajeno

boravište ili glavno mjesto poslovanja u toj državi, i to

samo s obzirom na tzv. pomorske zahtjeve (potraživanja).

str. 522 i sl.”


“Nothing is said Art. 8. in respect of the time when the

nationality of the ship must be established. There seems,

however, to be no doubt that the relevant time is when

the arrest is made.

Str. 22: “... ships flying the flag of a non-

Contracting State ........ The correct view seems to be

that all provisions of the Convention, save that of Art.

2. ......... apply also to such ships.62 It would in fact

be difficult to understand why a claimant can invoke the

benefit of Art. 1 and 2 and not those of Art. 3. paras. 1

and 4 or the benefit of Art. 7. para 1.63 This view is

supported by travaux preparatoires.”

(3) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 17: “...

whether the Convention applies to ships who are not

capable of navigation because they are stranded, sunken

or damaged beyond repair. A similar problem has been

considered with respect to the extinction of maritime

liens and mortgages or hypotheques and the prevailing

view has been that security is not extinguished until the

ship is physically in existence.(55)

(55) Vidi fusnotu br. 55 na str. 17.

..... as regards the Arrest Convention is linked

with the registration of the ship. ......Art. 8, paras. 1

and 2., for the Convention to apply a ship must fly the

flag of either a Contracting State or of a non-

Contracting State ............. the right of to fly the

flag ...... is linked with the registration of the ship

in the ships register of such state, the Convention only

applies to ships which are registered. If, therefore, a

ship is deregistered ........ the Convention does not

apply any more ........ On the contrary, the physical

conditions of the ship do not affect the application of

the Convention, provided the ship continues to be

registered.(57)



177

(4) Convention on Conditions for Registration of

Ships 1986, Ženeva, veljača 1986.

“... ships have the nationality of the State whose

flag they are entitled to fly.”

(čl. 4. para. 2.)

(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 18: “A

ship may, however, have a dual registration ....... The

problem, therefore, arises whether, for the purpose of

the Arrest Convention, the relevant flag is that of the

State of temporary registration or that of the State of

the underlying register ......

.......... it is, on the basis of the text,

impossible to exclude from the scope of Art. 8, para 1.

ships registered in non-Contracting States temporarily

flying the flag of a Contracting State, it seems rather

difficult to apply at the same time this provision to

ships registered in a Contracting State, but temporarily

flying the flag of a non-Contracting State.”

(6) (1) Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: II-

Rev-7/1989-2 od 3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od

6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od 7.1.1988):

“U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava Republike

Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori koji su

sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni

čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po

pravnoj su snazi iznad zakona.”

(7) BERLINGIERI: “Note sull’ambito di applicazione

della Convenzione di Bruxelles del 1951 sul sequestro di

navi e sulla sequestrabilita di navi non appartenenti al

debitore”. Il Diritto Marittimo 1988, str. 804:

SLOBODAN PRIJEVOD:

Iz obrazloženja presude vidi se da je brodovlasnik

sekvestriranog broda, po nacionalnosti s Cipra,

prigovorio primjeni Konvencije iz 1952, jer čl. 8. para.

2. upućuje na lex fori u pogledu primjene zakona za

brodove koji nemaju zastavu države ugovornice, a

prigovorio je i nadležnosti suda u Raveni u pogledu

nadležnosti za meritum.

Prvi prigovor je ispravno odbijen od strane suda u

Raveni jer čl. 8. para. 2. jasno propisuje da brodovi

koji viju zastavu države koja nije članica, mogu biti

sekvestrirani u jednoj državi ugovornici bilo zbog bilo

kojeg pomorskog potraživanja navedenog u čl. 1. para. 1.

bilo zbog bilo kojeg drugog potraživanja u pogledu kojega

je dozvoljen sekvestar temeljem lex fori. Nesporno je


178

prema tome da se čl. 1. para. 1. primjenjuje i na brodove

koji viju zastavu zemalja NE-ugovornica, dok se para. 2 u

svom prvom dijelu, koji izostavlja sekvestar brodova koji

viju zastavu zemalja ugovornica za potraživanja koja su

različita od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1., ne

primjenjuje.

Drugi prigovor mogao bi imati osnov u tekstu čl. 8.

para. 2., koji se limitira potvrditi da brod koji ima

nacionalnost zemlje NE-ugovornice, može biti sekvestriran

za potraživanja pobrojana u čl. 1. para. 1.. Obzirom da

uistinu čl. 8. para. 1. predviđa primjenu Konvencije na

brodove koji viju zastavu zemlje ugovornice, limitirana

formulacija para. 2. mogla bi opravdati tezu da se ne

primjenjuje na brodove zemalja NE-ugovornica cijela

konvencijska normativa, nego samo čl. 1. para. 1. (i

treba dodati čl. 2.). Sud u Raveni odbio je ovu tezu o

ograničenju, zbog sadržaja narednog para. 3. u čl. 8.,

koji priznaje državama pravo da odbiju u cijelosti ili u

dijelu prednosti Konvencije u korist država NE-

ugovornica, ali taj para. 3. ne čini nikakovu razliku

unutar tog svog propisa a osim toga zbog sadržaja čl. 7.

koji predviđa jedino, za svoju primjenu, da je proveden

sekvestar broda a ne i to da brod vije zastavu jedne

države članice.

Ovaj posljednji argument ne izgleda uvjerljiv, jer

primjena Konvencije ne treba se opetovano navoditi u

svakom propisu Konvencije pa je prema tome primjena čl.

7. na brod koji vije zastavu jedne države NE-ugovornice

neovisan od formulacije čl. 7. već ovisi o primjeni

Konvencije, koja proizlazi iz pravilnog tumačenja čl. 8.

Prvi argument izgleda čvršći, naročito u vezi s

povezivanjem između drugog i trećeg paragrafa čl. 8. Taj

zahtjev postoji i u pogledu prvog paragrafa, pa se treba

upitati da li pravo dato državama iz para. 3. mora se

povezati sa para . 2. ili sa para. 1., ili pak i sa

jednim i sa drugim.

Čini mi se da treba prije svega razmotriti različite

formulacije para. 1. i para. 2. Dok, u stvari para. 1.

predviđa primjenu propisa Konvencije na sve brodove koji

viju zastavu država ugovornica, para. 2. se limitira da

predviđa mogućnost sekvestra za brod koji vije zastavu

jedne države NE-ugovornice za potraživanja pobrojana u

čl. 1. para. 1. uz one za koje je sekvestar dopušten po

lex fori.

Formulacija para. 2. može se odrediti iz namjere da

se limitira primjena uniformnih propisa na brod koji vije

zastavu jedne države NE-ugovornice po čl. 1. para. 1.,

odnosno isključiti primjenu, za takove brodove, iz čl. 2.


179

gdje se zabranjuje sekvestar za potraživanja koji se

razlikuju od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1. Iako

upotrebljena formulacija nije najsretnija, treba smatrati

da je posljednja ispravna.

Ako se dakle, na brod koji vije zastavu jedne države

NE-ugovornice primjenjuje čl. 1. para. 1., potrebno je da

se primjenjuju i sve ostale odredbe Konvencije koje su

povezane s tim propisom, koje su dakle sadržane u čl. 3 -

8.

Ako se čl. 1. para. 1. primjenjuje, potrebno je da se

može utvrditi koji brodovi mogu biti sekvestrirani i u tu

svrhu treba primijeniti para. 1. čl. 3., koji dopušta

sekvestar sister ship-a i brodova koji su spremni za

isplovljenje, para. 2. koji utvrđuje kriterije za

individualizaciju sister ship-a, para. 4. koji dopušta

sekvestar za jamstvo potraživanja u pogledu broda (?)

(“conduttore”).

Para. 3 čl. 8., koji počinje razdvojnim veznikom

(“nevertheless” “toutefois”) dopušta državama

ugovornicama da isključe u cijelosti ili djelomično

beneficije Konvencije državama NE-ugovornicama i osobama

koje u času sekvestra nemaju uobičajeno boravište ili

poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. Ovaj propis

treba svakako biti povezan sa para. 1., jer brod koji

vije zastavu jedne države ugovornice može biti vlasništvo

osobe ili društva koje nema uobičajeno boravište ili

poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. Na svaki

način smještaj ukazuje na mogućnost koja predviđena i u

vezi sa para. 2. tj. za brod koji vije zastavu jedne

države NE-ugovornice. Ako je to točno, kao što smatram da

jeste, slijedi zaključak da svi propisi koji štite

vlasnika sekvestriranog broda primjenjuju se i na brod

koji vije zastavu jedne države NE-ugovornice. Tako para.

3. čl. 3., koji isključuje novi sekvestar istog broda,

čl. 4. koji predviđa da brod može biti zaustavljen samo

od sudske vlasti, čl. 5. koji predviđa obavezu sudskih

vlasti da oslobode sekvestrirani brod ako se dade kaucija

i čl. 9. prema kojem Konvencija ne daje pravo progona.

Taj princip međutim ne vrijedi za čl. 6 i 7.

Sud u Raveni mora se je nakon toga upustiti u drugi

problem, tj. o mogućnosti sekvestra broda koji nije

vlasništvo dužnika. U stvari sud si nije niti postavio

taj problem, jer je iz prirode pomorskog potraživanja

radi kojeg je zatražen sekvestar zaključio da se brod

može sekvestrirati.

Rješenje problema, zahtjeva ispitivanje čl. 3. para.

4. i povezivanje sa čl. 9. Kao što je poznato, čl. 3.

para. 4. dopušta sekvestar broda datog u najam


180

(locazione), radi garantiranja potraživanja protiv

brodara (conduttore) i utvrđuje da se taj propis

primjenjuje u svakom slučaju u kojem je osoba različita

od vlasnika broda, odgovorna za pomorsko potraživanje.

_ _ _

Iako ne sasvim izričito čl. 9. objašnjava da

Konvencija 1952, nije imala cilj da stvara nova prava,

različita od onih predviđenih u nacionalnim zakonima i

Konvencije o privilegijama i hipotekama iz 1926.


“.... ships flying the flag of a non-Contracting State

...... The correct view seems to be that all provisions

of the Convention, save that of Art. 2. ....... apply

also to such ships.62 It would in fact be difficult to

understand why a claimant can invoke the benefit of Art.

1 and 2 and not those of Art. 3. paras. 1 and 4 or the

benefit of Art. 7. para. 1.63 This view is supported by

travaux preparatoires.”

(8) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar.

1994, 531 i sl.

“Le dispozioni della Convenzione di Bruxelles del

1952 sul sequestro di navi sono applicabili, ai sensi del

suo Art. 8. para 2., anche a navi battenti la bandiera di

Stato non contraente (3).

(3) vedasi, in senso conforme, Tribunale Ravenna

24.01.1987, Trademar c. Line island Marine Co., Dir.

Mar., 1988, 804; Trib. Ravenna 12.03.1994, Secnav Marine

c. Petromin, Dir. Mar. 1994, 217;

In senso contrario Cassazione, 25.05.1993, n. 5848,

Equinox Shipping c. Ryszard Lyko, Dir. Mar. 1994, 157;

Trib. Napoli, 19.03.1983, O.M.I. c. Somali shipping Ag.,

Dir. Mar. 1985, 65.”

(9) VINCENZINI E., Il sequestro conservativo di

nave straniera, 1988

(10) BERLINGIERI, Dirrito Marittimo, 1990, str.

1251. Slobodan prijevod:

Čini se da iako je primjena čl. 2. u dijelu koji

isključuje dopuštanje sekvestra za kredite koji su

različiti od onih navedenih u čl. 1., izričito navedena,

primjena mnogih ostalih propisa konvencije proizlazi

očito iz pozivanja, sadržanih u čl. 8. para 1., na čl. 1.

To vrijedi za propise, sadržane u čl. 3. para. 1, 2 i 4

koji individualiziraju brodove u vezi kojih je sekvestar

dopušten; za propise iz čl. 5. koji reguliraju izvjesne


181

procesne aspekte; za propise iz čl. 6. koji

individualiziraju zakon koji se primjenjuje u vezi sa

naknadom štete i, općenito, na proceduru; za propise iz

čl. 7. koji predviđaju slučajeve kada sud koji je donio

rješenje o sekvestru ima i nadležnost u meritumu. Ovo

nalazi potvrdu u propisu slijedećeg para 3. čl. 8., koji

određuje da države ugovornice imaju pravo da isključe u

cijelosti ili djelomično svaku državu NE-ugovornicu ili

bilo koju osobu koja nema, u času sekvestra, svoje

uobičajeno boravište ili glavno sjedište svojih poslova u

jednoj državi ugovornici, od beneficija koje daje

konvencija. Budući da taj paragraf počinje sa riječi

(toutefois - nevertheless), nesumnjiva je povezanost s

prethodnim paragrafom. To dovodi do zaključka da propis

para. 2. ima efekt da se cijela konvencija (osim čl. 2. u

dijelu koji je gore naznačen) primjenjuje na brodove koji

imaju nacionalnost država NE-ugovornica, osim za ono za

što je izuzeto (djelomično) od strane država ugovornica.

(11) Berlingieri, F., Arrest ......, str. 27


“Art. 8, para. 2. extends the right in respect of

maritime claims also to ships flying the flag of a non-

Contracting State but does not extend to these ships the

benefit granted by Art. 2 (i.e. the limitation of the

right of arrest to maritime claims). Ships flying the

flag of a non-Contracting State may be arrested also in

respect of any non-maritime claim for which the lex for

permits arrest. That means that in civil jurisdiction

where arrest is a “conserving” measure which may be

executed against any asset of a debtor as security for

any claim ships flying the flag of a non-Contracting

State may, subject to the conditions set forth by lex

fori be arrested in respect of any claim against the

owner.

...

“.... lex for .... (of) the State in whose

jurisdiction the ship has been arrested ....”

(13) Prof. Ripert, CMI Bull. n. 105, 310

Drugi stavak (čl. 8) odnosi se na slučaj broda koji

vije stranu zastavu zemlje koja nije članica konvencije a

koja se nalazi u luci države članice konvencije.

Htjeli smo da konvencija omogućava sekvestar broda

koji ne pripada državi ugovornici.

Brod može biti sekvestriran ili na osnovu propisa

konvencije ili na osnovu lokalnih propisa.


182

Bez sumnje, sa stanovišta međunarodnih propisa, može

izgledati presmiono primijeniti međunarodnu konvenciju na

brodove koji viju zastavu zemlje nečlanice, ali ako se

konvencija ne primijeni, dati ćemo tim brodovima prednost

u odnosu na brodove koji viju zastavu države ugovornice.

To je razlog zbog čega je bilo odlučeno da se takovi

brodovi mogu sekvestrirati i na osnovu konvencije i na

osnovu lokalnih propisa.

(14) G. Berlingieri, Dir. Mar. 1994 str. 187 i sl.

(15) Vidi i obilnu literaturu i kazuistiku u Dir.

Mar. 1994, str. 187 i sl.

(16) Dir. Mar. 1994. 218: “.... la prima massima

potrebbe considerarsi ridondante in quanto il credito

azionato dalla sequestrante rientrava tra quelli elencati

all’art. 1. della Convenzzione del 1952 e pertanto,

essendo la Convenzione applicabile in base al suo art. 8.

para. 2. il requisito del periculum non e necessario.”

(17) Detaljno, s doktrinom i judikaturom, vidi G.

Berlingieri, komentar uz odluku Tribunale di Ancona,

08.04.1992. Scanports Shipping Ltd. c. Petromin. Dir.

Mar. 1984. 187 et seq.

(18) Dir. Mar. 1993, 851.

Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991. Constance

Navigation c. Cia Corunesa de Navegacion; Dir. Mar. 1993,

509

L. Lopez de Gonzalo La giurisprudenza francese sul

sequestro di navi appartenenti a “Single ship companies”,

Dir. del comm. int. 1992, 639


Tassel, “Saisie Conservatoire du Navire”, p.4. is of

the opinion that the power to decide on the exclusion

belongs to the State and not to the court. This view is

undoubtedly correct.”

Doktrina dakle smatra da to treba biti u zakonu a ne

u odluci suda.

(20) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 26, 28.


“....Art. 8. para. 5. ...applies to both paras. 3 and 4.

of Art. 6., as well as to Art. 7. para 1(a). Therefore,

the assignment of or subrogation in a claim cannot have


183

the effect of modifying the scope of the Convention as

established in respect of original claimant.”


184

ČL.9

(1) NE MOŽE SE SMATRATI DA BILO ŠTO U OVOJ KONVENCIJI

DAJE PRAVO NA TUžBU KOJE NE BI POSTOJALO. AKO SE IZUZMU

ODREDBE OVE KONVENCIJE; PO ZAKONU SUDA PRED KOJIM SE VODI

SPOR.

(2) OVA KONVENCIJA NE DAJE PREDLAGAČU NIKAKVO DRUGO

PRAVO POTJERE, OSIM ONOGA KOJE JE SADRŽANO U SAMOJ

KONVENCIJI ILI MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI O POMORSKIH

PRIVILEGIJAMA I HIPOTEKAMA, AKO SE ONA PRIMJENJUJE.

Konvencija ne daje nikakovo pravo potjere, osim onoga

prava koje proističe iz ove konvencije ili međunarodne

konvencije o pomorskim privilegijama i hipotekama, ako se

ona primjenjuje.

Nije sasvim jasno, kako se ima tumačiti izraz "ako se

ona primjenjuje". Naime, da li ako konvenciju o

privilegijama i hipoteci, primjenjuje sud zaustavljanja

po svom lex fori, ili ako cit. konvenciju primjenjuje

država čiju zastavu brod vije ? O tumaćenju tog izraza

ovisiti će velike razlike.

Treba istaknuti da je u francuskom tekstu upotrebljen

izraz «droit de suite", a u engleskom "maritime liens", u

italijanskom "diritto di perseguire un bene", a u našem

jeziku je prevedeno kao "pravo potjere". **

Nije jasno zašto su u francuskom i talijanskom

tekstu korišteni izrazi koji nisu sasvim adekvatni

engleskom izrazu.

Vidi Lisabonski nacrt, čl. 6. st.3.

Vidi i čl. 986 - ad a).

** Izgleda da prijevod na hrvatski nije najsretniji,

osim ako se shvati da je "pravo potjere", pravo da

privilegij slijedi brod bez obzira na promjenu

vlasništva.

ČL.10

VISOKE STRANE UGOVORNICE MOGU U TRENUTKU POTPISIVAN-

JA, POLAGANJA RATIFIKACIONIH ISPRAVA ILI

PRISTUPANJA STAVITI OVE REZERVE;

A).PRAVO DA NE PRIMJENJUJU OVU KONVENCIJU NA

ZAUSTAVLJANJE BRODA ZA JEDNU OD POMORSKIH

POTRAŽIVANJA NABROJENIH U TOČKAMA O) I P) čl.l. VEČ DA

NA TAKVO ZAUSTAVLJANJE PRIMJENJUJU SVOJ NACIONALNI ZAKON;

B).PRAVO DA PRVI STAV ČL. 3. NE PRIMJENE NA

ZAUSTAVLJANJE BRODA NA SVOM PODRUČJU KADA SE RADI 0

POTRAŽIVANJIMA IZ TOČ. Q).ČL.l.


185

+++++++++++

Republika Hrvatska je stavila rezervu samo u

pogledu čl.l.st.l. toč.(o).

Doktrina smatra da postoji niz teškoća, pa tako

VUJOVIĆ:

"Koliko su medjutim, pojedina pravna pitanja složena,

najbolje govore završne odredbe konvencije o rezervama

koje mogu staviti članice koje je prihvate i o arbitraži

za tumačenje pojedinih njezinih odredbi koje mogu. biti

sporne i u interpretaciji i u primjeni. "

"....toč.b)....se odnosi na pomorsku hipoteku i

pravni institut angloameričkog prava "mortgage", po

kojem vjerovnik može tražiti predaju broda u posjed i

prije dospjelosti potražlvanja, odnosno i prije nego što

se može tražiti namirenje njegova potraživanja. Ovaj

posljednje spomenuti institut ("mortgage") je pokriven

riječima iz st.l, čl. 982 ZPUP."

Vidi čl.8. st.3.

+++++++++++

ČL.ll

VISOKE STRANE UGOVORNICE OBVEZUJU SE DA ĆE POVJERITI

ARBITRAŽI SVAKI SPOR MEDJU DRŽAVAMA 0 TUMAČENJU ILI

PRIMJENI OVE KONVENCIJE; BEZ UTJECAJA, MEDJUTIM, NA

OBVEZE VISOKIH STRANA UGOVORNICA KOJE SU SE SPORAZUMJELE

DA SVOJE SPOROVE PODVRGNU MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE.

Vidi čl.10


186

KONVENCIJA - INDEX

NB: PRVI BROJ ZNAČI ČLAN, - DRUGI STAV, - SLOVO

ZNAČI KATKADA TAKOĐER STAV, - KATKADA TOČKU U STAVU.


187

Arrest

vidi zaustavljanje,

1(2)

Brod

gradnja, 1 (1)(1)

iskorištavanje,

l(l)(k)

opremanje, 1(1)(1)

popravak, 1 (1)(1)

spreman za

isplovljenje, 3(1)

uzdržavanje, l(l)(k)

zakup, 1(1)(D), 3(4)

Brodarski ugovor,

1(1)(D), 1(1)(E)

Claim

maritime, 1(1)

vidi: Pomorsko

potraživanje,

Dobava brodu, l(l)(k)

Dokovanje broda

naknada, 1(1)(1)

Država ugovomica, 2

Države ugovornice

spor, 11

Generalna havarija,

1(1)(G)

vidi Zajednička

havarija

Gradnja broda, 1(1)(1)

Gubitak

života, 1(1)(B)

robe, 1(1)(F)

Hipoteka, l(l)(q)

Iskorištavanje

spor, 1(1)(p)

Iskorištavanje broda,

l(l)(k)

Izdaci

agenta, l(l)(n)

krcatelja, l(l)(n)

naručitelja, 1(1)(n)

za račun broda,

l(l)(n)

za vlasnika broda,

l(l)(n)

zapovjednika, l(l)(n)

Izraz značenje, 1

Jamstvo

samo jedanput, 3(3)

služi za izvršenje

presude

meritomog suda, 7(2)

sud zaustavljanja nema

meritornu

nadležn., 7(2)

ukinuće zabrane, 3(3)

vračanje, 3(3)

vračanje, tužba,

propust roka,

7(4)

vidi: zasiguranje

Konvencija

država NE-ugovomica,

8(2)

država ugovornica,

samo iz čl.l., 8(2)

gl. poslovno sjedište

predlagača, 8(4)

pravo na tužbu, 9(1)

primjena, država

ugovornica, 8(1)

primjena, zastava

broda, 8(1)

redovno boravište

predlagača, 8(4)

spor Međ. sud pravde,

11

tumačenje spor, 11

unutrašnje pravo, 8(4)

uskraćenje prava, bez

boravišta,8(3)

uskraćenje prava,

bez

gl.posl.sjedišta, 8(3)

uskraćenje prava NE-

ugo-

vornicama,8(3)

zastava države NE-


188

ugovomice, 8(2)

Lex fori, 6(2)

Lex fori

vidi unutrašnje pravo,

9(1)

Maritime claim, 1(1)

Meritorna nadležnost

čl.13.

Međ. konv. o

sudaru,

l(l)(q) l(l)(hL

7(l)(d)

glavno poslovno

sjedište, 7(1)(a)

hipoteka, 7(1)(F)

lex fori, 7(1)

mortgejdž, 7(1)(F)

pom. potraživanje

tokom putovanja, 7(l)(c)

pom.potraživanje

nastalo u zemlji

zaustavljanja, 7(l)(b)

pružanje pomoći,

7(1)(E)

redovno boravište

pred1agača, 7(l)(a)

spasavanje, 7(1)(E)

sporazum o arbitraži;

7(3)

sporazum stranaka,

7(3)

sporazum stranaka,

tužba rok, 7(3)

sudar, 7(l)(d)


vidi Meritorna, 7(1)

Mortgage; 1(1)(q)

vidi Hipoteka

Oštećenje robe,

1(1)(F)

Opremanje broda,

1(1)(1)

Osoba

pojam, 1(3)

Ozlijeda

tjelesna, 1(1)(B)

Peljarenje, 1(1)(j)

Pilotaža, l(l)(j)

Plaća

zapovjednik, l(l)(m)

Plaće posade, l(l)(m)

Plodovi pravo spor

1(1)(p)

Pomoć pružanje,

1(1)(C)

Pomorski zajam,

l(l)(h)

Pomorsko potraživanje,

1(1), 1(2), 1(4), 2

uzrok, 1(1)

Popravak broda, 1

(1)(1)

Posada plaće, l(l)(m)

Posjed spor, l(l)(p)

Potjera

pravo, 9(2)

pravo Međ.konv.

pom.privilegije i

hipoteke, 9(2)

Potraživanje

isto, 3(3)

pomorsko, 1(1)

Predlagač, 1(4)

Predlagač

cesija, 8(5)

izvorni, 8(5)

pravo potjere, 9(2)

predmjeva

boravišta/sjedišta, 6(5)

Prijevoz robe, 1(1)(E)

Priznanje zahtjeva,

5(3)

Prtljaga

gubitak,oštećenje,

1(1)(F)

Pružanje pomoći,

1(1)(C)

Remorkiranje, l(l)(i)

Rezerve

čl. 3., 10(B)

čl.3. veza čl. 1. toč.


189

(g), 10(B)

potpis,ratifikacija,

10(A)

Rezerve čl.l. toč. (o)

i (p), 10(A)

Roba

gubitak, 1(1)(F)

oštećenje, 1(1)(F)

prijevoz, 1(1)(E)

Sister ship

zaustavljanje, 3(1)

Spasavanje, 1(1)(C)

Spremnost za

isplovljenje, 3(1)

Sporazum

stranaka, zasiguranje,

5(2)

Sud

meritorna nadležnost,

7(1)

Sudar brodova, 1(1)(A)

Sudska vlast, 4

Suvlasništvo spor,

l(l)(p)

Tegljenje, l(l)(i)

Teretnica prijevoz po,

1(1)(E)

Tjelesna ozlijeda,

1(1)(B)

Tužba

opravdanje sporazum

stranaka rok, 7(3)

pravo na, 9(1)

za opravdanje rok,

7(2)

Tumačenje konvencije

spor, 11

Ugovor

brodarski, 1(1)(D)

Ugovor o

iskorištavanju broda,

1(1)(I5)

Ukidanje zabrane, 5(1)

Ukidanje privr.mjere

tužba propust roka,

7(4)

Unutrašnje pravo,

8(4), 9(1)

Unutrašnje pravo

vidi lex fori, 9(1)

Uzdržavanje broda;

l(l)(k)

Vlasništvo

svih dijelova broda,

3(2)

Vlasništvo broda

spor, l(l)(o)

Vlasti

državne, javne, lučke,

2

Zabrana

ukidanje, 3(3), 5(1)

Zahtjev

priznanje, 5(3)

Zajam

pomorski, l(l)(h)

Zajednička havarija, 9

Zakon

države zaustavljanja,

6(2)

unutrašnji, 2

Zakup

broda, 1(1)(D), 3(4)

Zapljena

izvršenje presude,

1(2)

Zapovjednik

plaća, l(l)(m)

Zasiguranje

narav i iznos, 5(2)

sud određivanje, 5(2)

vidi jamstvo,

garancija, 3(3)

zabrana ukidanje, 5(1)

Zastava

vijanje, 2

Zaustavljanje, 1(2)

Zaustavljanje

drugog broda, 3(1)

naknada štete, 6(1)


190

naknadno, 3(3)

sud, 4

ukidanje zahtjev, 5(3)

valjani razlog, 3(3)

zakup broda, 3(4)

Život

gubitak, 1(1)(B)


191

INFORMACIJA: TEKSTOVI KONVENCIJA, RATIFIKACIJA,

REZERVI i sl.

VIDI NA INTERNETU.


192

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 134

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u

skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutrašnjeg

pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad

zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati

samo uz uvjete i na način koji su u njima uvršteni, ili

suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Ustav sadrži posebnu odredbu o primjenjivanju medju-

narodnih ugovora od strane sudova. Sudovi neposredno

primjenjuju samo one medjunarodne ugovore koji su

objavljeni (promulgirani).

Ustav naglašava, prije svega, neposrednu primjenu

medjunarodnih ugovora zato što medjunarodni ugovori mogu

biti posredno primjenjeni tj. primjenom zakona ili drugog

propisa u koji je unešena sadržina ugovora. U tom slučaju

sudovi primjenjuju ugovor primjenjujući zakon ili drugi

propis. Ako odredbe medjunarodnog ugovora nisu prenesene

u zakon ili drugi propis, sudovi, kao i svi drugi organi,

dužni su da primjenjuju neposredno medjunarodni ugovor,

ali u tom slučaju postoji posebno pravilo za sudove, tj.

da oni mogu neposredno primjenjivati medjunarodni ugovor

samo pod uslovom da je taj ugovor objavljen. Ova odredba

ima svoj osnov u javnosti i kontraditornosti sudskih

postupaka u kojima i stranke moraju znati sadržinu

pravnog akta na osnovu kojeg se donosi sudska odluka.

Vrlo je važan dio koji govori o snazi konvencija da

su iznad zakona.

VUJOVIC,Ref.str.l3.

" ....jer je za sud dominantno načelo "iura

novit curia" a pod pravom podrazumijevamo po čl.210

Ustava SFRJ i ratificirane i objavljene konvencije, koje

su jugos1avenski sudovi dužni da neposredno primjenjuju.

Budući da je to u našoj pos1ijeratnoj judikaturi bilo

sporno, na inicijativu Višeg privrednog suda Hrvatske to

je stavljeno na dnevni red XVIII Koordinacionog

sastanka privrednog sudstva Jugoslavije i o tome je

donesen i zajednički stav. Na taj je način stav priv-

rednog suda Hrvatske izražen u predmetima iz sporova o


193

primjeni Varšavske i Čikaške izražen u odlukama Pž-

475/83, Pž-703 i Pž-704/86 dobio potvrdu i u vidu

zajedničkog stava privrednog sudstva Jugoslavije.

Judikatura slijedi taj stav sada bez ikakvih rezervi."

Ovo bi moglo biti sporno, jer su i PSH i

Vrhovni sud Hrvatske zauzimali stanovište da su na

pr. Haška pravila u biv. Jugoslaviji bila uvrštena u

ZPUP, pa su u sudskoj praksi primjenjivali pravila

prema tekstu ZPUP-a, a ne prema tekstu Haških Pravila,

kako su promulgirana.

Taj je stav napušten od Vrhovnog suda Republike

Hrvatske u Rješenju br. 1I-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991. 1

Stav VS. RH da se ima primjeniti konvencija bazira

se na propisu čl. 134 Ustava Republike Hrvatske, pa bi

se morao primjeniti u cjelosti i na Konvenciju 1952.

++++++++++++++++++++++++

(1) za puni tekst odluke vidi: Ivković, Haška i Haška

Visbi Pravila, Priručnik, 1994, Anex 1.

+++++++++++++++++++++++++++


194

ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU

( od 30.03.1978)

Čl. 1.

(3) ODREDBE OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU SE NA IZVRŠENJE 1

OSIGURANJE NA BRODU I ZRAKOPLOVU SAMO AKO JE TO

POSEBNIM ZAKONOM ODREDJENO.

Čini se da se kod donašanja sudskih rješenja, ne

pazi uvijek na ovaj strogi propis, koji daje potpunu

prednost PZ-u u svemu što se odnosi na brodove t.j. na

ono što regrulira PZ. Tako se nalaze u sudskim rješenjima

pozivanja na članove ZIP-a, koji rješavaju zapravo iste

materije kao pojedini propisi PZ-a.

VUJOVIĆ: "Zakon o izvršnom postupku se odnosi prema

Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi kao opće prema

posebnom, pa se zato primjenjuje supsidijarno

(supletorno). Najćešće mogu doći, ili dolaze do primjene

osnovne odredbe (čl.l do 68) i odredhe o postupku u

privremenim mjerama osiguranja (čl. 262 do 274).

Direktno-povezujuća odredba, o supsidijarnoj primjeni

općih pravila izvršenja i osiguranja sa pravilima

sadržanim u PZ, sadržana je u čl . 974. st. 1 . PZ .

Negativno odredjenje t. j. što ne može biti objektom

izvršenja ili osiguranja taksativno uredjuje čl. 869 PZ."

ČL.8

PROTIV RJEŠENJA DONESENOG U PRVOM STUPNJU MOŽE SE

IZJAVITI ŽALBA, OSIM AKO JE OVIM ZAKONOM DRUGAČIJE

ODREDJENO.

PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU DUŽNIK MOŽE IZJAVITI

PRIGOVOR(ČL.4O) ,

ŽALBA I PRIGOVOR SE IZJAVLJUJU U ROKU OD OSAM DANA OD

DANA DOSTAVE PRVOSTEPENOG RJEŠENJA, AKO OVIM ZAKONOM NIJE

DRUGAČIJE ODREDJENO.

PROTIV RJEŠENJA DONESENA 0 PRIGOVORU M0ŽE SE IZJAVITI

ŽALBA.

ŽALBA I PRIGOVOR NE ODGADJAJU IZVRŠENJE, AKO OVIM

ZAKONOM NIJE DRUGAČIJE ODREDJENO.

ODLUKA DONESENA 0 ŽALBI PRAVOMOĆNA JE.

PROTIV ZAKLJUČKA NEMA MJESTA PRAVNOM LIJEKU.


195

PRAVNI LIJEKOVI

Bivši čl. 993 ZPUP nije ostavljen više u P.Z.

Treba dakle posegnuti za ZIP. čl. 8. ZIP govori o:

-rješenju donesenom u prvom stepenu

-rješenju o izvršenju

-rješenju donesenom o prigovoru

-odluci po žalbi

-zaključku.

Čl. 48. ZIP. određuje da dužnik rješenje o izvršenju

može pobijati prigovorom, osim ako pobija samo odluku o

troškovima.

Prema Crnić, 2 jedino pravno sredstvo dužnika i

trećih osoba protiv rješenja kojim prvostepeni sud

prihvaća prijedlog za izdavanje privremene mjere (čl. 265

i sl. ZIP) jest prigovor. 0 njemu odlučuje sud koji je

izdao privremenu mjeru. Protiv rješenja donesenog po

prigovoru dopuštena je žalba (čl. 244., 8, 48, 49. i 56.

ZIP.)

Treća osoba može uložiti prigovor i nakon osam dana

od dana primitka završen platnog naloga sve dok izvršni

postupak ne bude završen.

ČL.9

PROTIV PRAVOMOĆNE ODLUKE DONESENE U POSTUPKU

IZVRŠENJA I OSIGURANJA NIJE DOPUŠTENA REVIZIJA NITI

PONAVLJANJE POSTUPKA,

ČL.14

U POSTUPKU IZVRŠENJA I OBEZBJDJENJA SHODNO SE

PRIMJENJUJU ODREDBE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU, AKO

OVIM ILI DRUGIM SAVEZNIM ZAKONOM NIJE DRUKČIJE ODREDJEN0.

ČL.48

RJEŠENJE 0 IZVRŠENJU DUŽNIK M0ŽE POBIJATI

PRIGOVOROM,OSIMAKO POBIJA SAMO ODLUKU 0 TROŠKOVIMA.

ČL. 49

0 PRIGOVORU ODLUČUJE SUD KOJI JE DONIO RJEŠENJE 0

IZVRŠENJU.

ČL.50

PRIGOVOR PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU MOŽE SE


196

PODNIJETI IZ RAZLOGA KOJI SPREČAVAJU IZVRŠENJE, A

OSOBITO;

A). AKO, ....,,....

ČL . 52

PRIGOVOR SE DOSTAVLJA VJEROVNIKU.

VJEROVNIK MOŽE U ROKU OD OSAM DANA OD DANA DOSTAVE

PRIGOVORA PODNIJETI ODGOVOR NA PRIGOVOR.

ČL.53

KAD PRIMI ODGOVOR NA PRIGOVOR ILI KAD PROTEKNE ROK ZA

ODGOVOR SUD ĆE PREMA OKOLNOSTIMA SLUČAJA, ZAKAZATI

ROČIŠTE ZA RASPRAVLJANJE O PRIGOVORU ILI ĆE DONIJETI

RJEŠENJE BEZ ODREĐIVANJA ROČIŠTA, OSIM U SLUČAJU IZ ČL.

54. OVOG ZAKONA.

RJEŠENJEM DONESENIM O PRIGOVORU, PRIGOVOR SE USVAJA

ILI ODBIJA ILI SE ODBACUJE KAO NEPRAVOVREMEN, NEPOTPUN

ILI NEDOPUŠTEN.

AKO USVOJI PRIGOVOR NENADLEŽNOSTI, SUD ĆE STAVITI VAN

SNAGE SVOJE RJEŠENJE, UKINUTI ĆE PROVEDENE RADNJE I

USTUPITI PRIJEDLOG NADLEŽNOM SUDU.

AKO USVOJI NEKI DRUGI PRIGOVOR, SUD ĆE, PREMA

OKOLNOSTIMA SLUČAJA, OBUSTAVITI IZVRŠENJE U CIJELOSTI ILI

DJELOMICE I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.

_ _ _

ČL. 56

OSOBA KOJA TVRDI DA U POGLEDU PREDMETA IZVRŠENJA IMA

TAKOVO PRAVO KOJE SPREČAVA IZVRŠENJE MOŽE PODNIJETI

PRIGOVOR PROTIV IZVRŠENJA KOJIM TRAŽI DA SE IZVRŠENJE NA

TOM PREDMETU PROGLASI NEDOPUŠTENIM.

_ _ _ _ _ _ _ _ _oooooooooo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

ATLANTIC MOON

OPS Split R-1/93 od 15.01.1993.

Voće Export c/a Atlantic Harrison Shipping Co.,

Rotterdam., “ATLANTIC MOON”

PS H-II-Pž-557/93-2 od 16.03.1993.

Rješavajući 2. žalbe treće osobe Atlantic Harison

Shipping Corp., Monrovia, Liberia.


197

“Ukida se u cijelosti rješenje OPS Split broj R-1/93

od 15. siječnja 1993. kojim je taj sud odbacio prigovore

trećeg, tvrtke “Atlantic” Horizon Shipping Corp. Monrovia

- Liberia i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Ukida se i dio izreke stava prvog rješenja OPS Split

br. R-1/93 od 18. siječnja 1993. kojim je konstatirano da

se u ovoj pravnoj stvari obustavlja postupak u odnosu na

ovu treću osobu, pa se predmet vraća ...................”

Iz obrazloženja:

“..... protiv navedenog dužnika kao protivnika

predložene privremene mjere tvrtke “Atlantic” Harison

Shipping Co. Rotterdam, ovaj postupak ne teče jer

rješenje tome dužniku nije dostavljeno, ali je položio u

sudski depozit 589.713,75 DEM, treći “Atlantic” Horizon

Shipping Corporation, Monrovia Liberija putem “Splitske

banke” .... pa je tek nakon toga taj sud oslobodio

spomenuti brod ....... pa se zato ..... ukida rješenje o

izdanoj privremenoj mjeri od 8. siječnja 1993.

Sporna je procesna pozicija treće osobe tvrtke

“Atlantic” Harison Corporation Monrovia iz Liberije

........... Prema tome u ovom prigovoru sada treba

odlučiti i o tome da je ta privremena mjera neosnovano

bila izdana u odnosu na trećega i da su njegovi

execitorni prigovori osnovani što znači da ima to za

posljedicu i oslobađanje sudskog pologa koji tereti za

sada njega trećeg.

Protiv tog rješenja OPS Split kojim su odbačeni

prigovori treća osoba “Atlantic” Horizon Shipping Corp.

Monrovia, podnijela je pravodobno žalbu ....... u žalbi

navodi da svoje pravo kao zainteresirane strane ...

temelji na odredbi čl. 207. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi s

čl. 14. ZOP-a i čl. 877. st. 5. PZ-a i naročito na

odredbi čl. 56. st. 1. ZIP-a, koji daje pravo prigovora

trećoj osobi .......... (i poziva se na) S. Triva, V.

Bjelajac, M. Dika u “Sudskom izvršnom pravu” ..........

str. 331. .........”

““Opće ovlaštenje na odgovarajuću primjenu odredaba o

postupku izvršenja na postupak osiguranja upućuje

zaključak o mogućnosti shodne primjene općih pravila o

pravnim sredstvima koja neposredno ili posredno predviđa

ZIP ........””

Drugostepeni sud prihvaća pravno shvaćanje žalitelja.

Iz odredbe čl. 56. st. 1. preuzetog ZIP-a koji se ovdje

supsidijarno primjenjuje u smislu odredbe čl. 867. st. 5.

preuzetog PZ-a, proizlazi da opća odredba čl. 8. ZIP-a o

prigovoru dužnika ovdje se ne primjenjuje, jer važi


198

specijalna odredba iz čl. 56. st. 1. ZIP-a koja daje

pravo na prigovor trećoj osobi.

...... iz isprave Charter party ..... vidi se da je u

rubrici 9. naveden kao Owners “Atlantic” Horizon Shipping

Corp. Liberija Monrovia “Atlantic Moon” ...... Spomenuta

treća osoba, koja podnosi prigovor “Atlantic” Horizon

Shipping Corp. Monrovia, Liberia itekako je

zainteresirana za disponiranje brodom “Atlantic Moon”

.............. de facto ovdje je sadržajno dužnik baš ova

treća osoba koja se poziva na svoje izlučno pravo i zato

traži da se usvoji njen prigovor.

O ovom prigovoru će prvostepeni sud odlučiti kao

remonstrativnom pravnom sredstvu. Nakon što provede

postupak i utvrdi relevantne činjenice glede ovog trećeg

pa će tada u odnosu na njega donijeti novo rješenje kojim

će odlučiti o opravdanosti postojanja bankarske garancije

(sada je bankarska garancija uvjetovana pokretanjem

postupka protiv dužnika). Dužnik se ovdje nije ni javio

niti je njemu postupak dostupan jer njemu nije ni

dostavljeno rješenje već je ovdje na inicijativu ove

treće osobe oslobođen brod “Atlantic Moon” koji disponira

ova treća osoba.

.......... Ujedno je usvojena žalba ove treće osobe

....... jer se ovdje postupak ne obustavlja u odnosu na

ovu treću osobu, ona ga je inicirala s ovim prigovorom i

postupak će se u odnosu na nju provesti tako da se utvrdi

je li opravdano bila izdana spomenuta mjera ili nije i

zavisno od rezultata postupka odrediti sve ono o čemu

stranka tvrdi tj. oslobođenju položene bankarske

garancije i o troškovima ovog postupka.

Okolnost što je brod već oslobođen ovdje nema

utjecaja na donošenje nove pravilne odluke u odnosu na

ovo pravno sredstvo spomenute treće osobe već se o njemu

mora raspraviti u smislu odredbe ZIP-a.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

NB. Drugi dio postupka u predmetu broda “ATLANTIC

MOON”, primljen je nakon što je završen rukopis, pa je na

ovom mjestu umetnut.

-------ooooooo-------

OPS Split XII-IR-30/93 od 01.12.1993.

“Prigovor trećeg, tvrtke “Atlantic Horison Shipping

Corporation” Monrovia, Liberija protiv rješenja Okružnog

privrednog suda u Splitu broj IR-1/93 od 15. siječnja

1993., odbacuje se kao nedopušten i obustavlja izvršenje

i u odnosu na trećega.”


199

Iz obrazloženja:

“Prema stanju spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj

stvari prvostupanjski sud najprije donio svoje rješenje

br. IR-1/93 od 08. siječnja 1993. god. kojim dopušta

privremenu mjeru zaustavljanja broda “ATLANTIC MOON” radi

osiguranja novčanog potraživanja vjerovnika u svoti od

589.713,75 DEM i s pp. i zabranio odlazak broda iz luke

Ploče, da bi privremena mjera zaustavljanja broda bila

ukinuta spomenutim rješenjem.

Polazeći nadalje iz stanja spisa:

- da ni rješenje kojim se dopušta privremena mjera,

ni rješenje kojim se ista ukida i postupak obustavlja

nije dostavljeno niti dužniku (zbog diplomatske dostave)

niti inozemnoj tvrtki “Atlantic Horizon Shipping

Corporation, Monrovia, Liberija (u procesnom smislu nije

ta inozemna tvrtka niti vjerovnik niti dužnik, pa nije ni

stranka u postupku);

- da je “Atlantic Horizon Shipping Corporation,

Monrovia, Liberia podnijela sudu podnesak koji navodi kao

prigovor zainteresirane stranke;

- da u tom podnesku ta tvrtka pobija rješenje kojim

je dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda

ističući materijalno-pravne prigovore nedostatka aktivne

i pasivne legitimacije kao i u odnosu na visinu zahtjeva,

pa dakle time nepostojanje uvjeta za izdavanje privremene

mjere;

- da i predlažu da sud usvoji prigovor i ukine

privremenu mjeru;

- da je istoga dana ta tvrtka obavijestila sud da je

položena od strane “ABN AMRO BANK” Amsterdam kod

“Splitske Banke Split” u ovaj spis u korist vjerovnika

bankarska garancija u iznosu od 589.713,75 DEM, te kako

izdata bankarska garancija predstavlja osiguranje

raspoloživo i prenosivo u korist vjerovnika predlaže

ukidanje određene privremene mjere (nije se dakle radilo

o sudskom depozitu iz članka 33. preuzetog zakona o

izvršnom postupku - u daljnjem tekstu: ZIP);

- da je dana 18. siječnja 1993. god. “Splitska banka

Split” dostavila svoju garanciju br. 2472 (93 od 18.

siječnja 1993., na iznos od 589.713,75 DEM po nalogu

“AMRO BANK”, Amsterdam, po tekstu kako je traženo, a da

original garancije slijedi redovnom poštom;

- da je dana 18. siječnja vjerovnik zatražio ukidanje

privremene mjere i obavijestio sud da je ishodio

bankarsku garanciju (što je u stvari povlačenje

prijedloga);


200

- da je dana 18. siječnja 1993. god. sud i donio

rješenje kojim se postupak obustavlja i ukida rješenje,

te dopušta odlazak broda ..... iz luke Ploče;

_ _ _

- da je dana 28. siječnja 1993. “Atlantic” Horizon

Shipping Corporation, Monrovia, Liberia podnio žalbu

..............

- da je .......... AHSC, Monrovia, Liberia .........

dostavila u spis potvrdu od 24. kolovoza 1988., te fax

poruku ministarstva od 08. studenog 1993. godine iz kojih

je vidljivo da je vlasnik broda AHSC, Monrovia, Liberia.

Ovaj sud smatra da je kod takvog stanja u spisu,

najprije potrebno ocijeniti u ovom stadiju postupka

pravnu narav podneska ove tvrtke AHSC, Monrovia, Liberia.

I pored toga što je navedeno u tom podnesku da se

radi o prigovoru zainteresirane strane i što tako

označeni prigovor ne poznaje ZIP, što sadržajno prigovor

predstavlja prigovor dužnika, jer se ističu prigovori

materijalno-pravne prirode i što sadržajno taj prigovor

predstavlja prigovor protiv rješenja, a ne prigovor

protiv izvršenja i što se njime ne traži da se proglasi

nedopuštenim izvršenje u pogledu predmeta izvršenja, već

ukidanje rješenja o izvršenju (kojim se dopušta

izvršenje), ovaj sud sada, jer ga na to upućuje

drugostupanjska odluka, prihvaća i ocjenu da se radi o

prigovoru treće osobe iz članka 56. ZIP-a.

Međutim ovaj sud ne može prihvatiti u cijelosti

shvaćanje o odgovarajućoj primjeni i tumačenju

odgovarajuće primjene, te postupanja suda, u pogledu

prigovora treće osobe protiv izvršenja (članak 56. do 58.

ZIP-a), kako na to upućuje odluka drugog stupnja koja

prihvaća pravno shvaćanje žalitelja o specijalnoj odredbi

iz članka 56. stavak 1. ZIP-a, a koje se opet zasniva na

pravnoj književnosti na koju ukazuje žalitelj.

- ........... trećemu ... primjenom odredbe članka

867. stavak 5. preuzetog ZPUP, odnosno članka 244. ZIP-a,

trećem, ... treba priznati pravni interes i pravo da u

postupku izdavanja privremene mjere podnosi prigovor.

- ....... kod ocjene podneska AHSC, Monrovia, a

upravo zbog sadržaja .... sud je ocijenio da se radi o

prigovoru koji može isticati samo dužnik, pa u procesno

pravnom smislu tada ocijenio da se radi o prigovoru iz

članka 8. ZIP-a, te zbog toga taj prigovor bio i odbačen

kao nedopušten.

Sada, kada se radi o prigovoru treće osobe u smislu

odredbe članka 56. ZIP-a, po shvaćanju ovog suda, nema

uporišta u Zakonu da bi se odredbe treće osobe koja se


201

protivi izvršenju, primjenjivala na odgovarajući način,

tako da bi u stvari taj prigovor trećeg - sudionika u

izvršnom postupku koji u procesno-pravnom smislu nije

dužnik, sadržajno prihvatio kao stranka u postupku

izdavanja privremene mjere, odnosno kao dužnik.

U prvom redu treba istaći da sud .... odlučuje na

temelju same vjerojatnosti, ....... da vjerovnikovo pravo

prema dužniku postoji, pa je zbog toga samo dužniku

priznao pravo pobijati rješenje .... remonstrativnim

pravnim lijekom.

Ukoliko bi se institut prigovora trećega, u praksi

primjenjivao na odgovarajući način ...... bi to značilo

da bi treća osoba imala ovlaštenja koja pripadaju samo

dužniku, već bi to pravno sredstvo, suprotno svojoj

pravnoj naravi - pravnog sredstva protiv rješenja o

dozvoli izvršenja, a ne protiv samog izvršenja. Drugim

riječima postalo bi pravni lijek iz članka 8. ZIP-a, a na

koja su ovlaštene samo u izvršnom postupku stranke u

procesno-pravnom smislu.

- ...... Došlo bi do spajanja dvaju odvojenih

procesnih stadija s različitim ciljevima i metodama

ostvarivanja (stadij u kojem izvršni sud određuje

izvršenje i kada odlučuje ima li zakonskih pretpostavki

za provođenje izvršenja u korist vjerovnika i drugog

stadija kada se provodi sudsko izvršenje radi

ostvarivanja vjerovnikovih potraživanja - stadij

provođenje izvršenja).

Nadalje izvršni sud bi preuzimao ovlaštenja koja mu

ni po Zakonu ne pripadaju, ....

_ _ _

Članak 56. ZIP-a određuje da osoba koja tvrdi da u

pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava

izvršenje, može podnijeti prigovor protiv rješenja kojim

traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi

nedopuštenim.

Takav prigovor može se podnijeti do okončanja

izvršnog postupka, a prema odredbi čl. 57. ZIP-a, ako se

vjerovnik u propisanom roku ne izjasni o prigovoru ili se

usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora

uputiti da protiv vjerovnika ....... pokrene parnicu radi

proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno.

Iz navedenih normi dakle slijedi: ne samo da prigovor

treće osobe nije pravni lijek u smislu čl. 8. ZIP-a, već

specifično pravno sredstvo za obranu njegovih prava, ali

u odnosu na predmet izvršenja. Otuda i daljna posljedica

da podnošenje tog prigovora nije vezano za rok,

........... Prihvaćanjem stajališta, ........ (da) taj


202

institut - prigovor treće osobe, treba primijeniti samo

kao torso, a ne imati na umu cjelinu tog instituta,

značilo bi, pored svega iznijetog, da bi treći

................ došao u povoljniju situaciju nego što je

to dužnik koji je u procesno-pravnom smislu stranka u

izvršnom postupku i dužnik svoje prigovore može isticati

samo u roku od 8 dana.

_ _ _

Daljnji zaključak koji se nameće sam po sebi, ukoliko

bi bilo prihvaćeno stajalište treće osobe, posljedica bi

bila pravna nesigurnost. Vjerovnik .... pouzdajući se u

odredbe ........... ne bi se morao niti izjasniti o tom

prigovoru, očekujući od suda izvršenja, da će sud

postupiti u smislu čl. 57., a što dalje znači, da će

vjerovnik svoju tezu i svoje tvrdnje obraniti u parničnom

postupku, ukoliko, nakon njegovog izjašnjenja ili šutnje,

izlučna tužba bude uopće podnijeta.

Konačno, ukoliko bi bilo prihvaćeno stajalište treće

osobe ...... trećoj osobi bi onda valjalo priznati sva

ona ovlaštenja koja ZIP priznaje samo dužniku, koji je

pored vjerovnika, jedina stranka u procesno-pravnom

smislu ......, kao što su: polaganje garancije na

prijedlog dužnika, odredbe o garanciji kao uvjetu za

određivanje privremene mjere, ukidanje privremene mjere

na prijedlog dužnika iz čl. 273. ZIP-a, odredbe o

obustavi postupka, o naknadi štete u izvršnom postupku, a

što je sve očigledno u suprotnosti s pravnom naravi tog

prigovora koji bi onda sadržajno predstavljao, suprotno

Zakonu, primjenu čl. 8. ZIP-a o prigovoru dužnika.

- ......... ako vjerovnik izjavi da priznaje pravo

trećoj osobi, sud bi trebao obustaviti postupak

.......... U protivnom, došlo bi do primjene čl. 57, 58.

ZIP-a.

U konkretnom slučaju i pored toga što se vjerovnik

usprotivio prigovoru trećega, sud nalazi da je iz drugih

razloga postupak valjalo obustaviti i u odnosu na trećeg,

a ne upućivati ga na parnicu, jer je privremenom mjerom

istina brod bio zaustavljen, ali navedenim rješenjem sud

je ukinuo svoje rješenje u određenoj privremenoj mjeri i

oslobodio brod, jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog,

pa je postupak obustavljen u odnosu na stranke i

sudionike izvršnog postupka, a što ujedno znači da je

udovoljeno pravnom interesu iz prigovora treće osobe, pa

je i zbog nedostatka pravno-zaštićenog pravnog interesa

valjalo riješiti kao u izreci.

Dosljedno time ....... sud nije ni u mogućnosti

cijeniti pitanje opravdanosti ili neopravdanosti


203

postojanja daljne bankarske garancije. Iz spisa je

vidljivo, da se nije radilo o sudskom depozitu, a ni

garanciji iz čl. 33. ZIP-a, prema kojem kad ovaj Zakon

propisuje polaganje jamstva, iznos jamstva se polaže u

gotovom novcu. Isto tako, iz spisa je vidljivo, da nije

treća osoba dala garanciju, već je garanciju dala

“Splitska banka d.d., Split”, a po nalogu “AMRO BANKE”,

Amsterdam .... a jasno je da je AMRO BANK .......

garantirala za trećega.

_ _ _

Dosljedno .............. kada je postupak trebalo

obustaviti po čl. 37. ZIP-a i kada garancija nije predmet

izvršenja, već je to bio brod ............ sud nije

ovlašten ocjenjivati ........ da li je opravdano bila

izdata garancija .........

- ..... garancija “Splitske banke”, koja nije sudski

depozit, po pravnoj naravi nije ništa drugo nego upravo

garancija iz čl. 1083 ZPP-a, a nastanak, trajanje i

prestanak kao i sva pitanja za taj pravni institut, .....

imaju se riješiti u parničnom postupku, a ne u izvršnom

postupku.

Dakle, treća osoba je zaštićena, i bez da je sud

upućuje na parnicu, jer u tom smislu, treća osoba u ovom

postupku i to svoje pravo može ostvarivati u posebnoj

parnici pod posebnim uvjetima.

Sve kad bi sud u procesno-pravnom smislu i mogao

odlučivati .............. o opravdanosti daljnjeg

postojanja bankarske garancije ........... ocjenu o tome

morala bi tražiti samo banka koja je takovu bankarsku

garanciju izdala.”

Bilješka: Rješenje (dalje R.) otvara, tako rekuć,

nepregledan niz problema. Možda bi trebalo prije svega

naglasiti da R. zapostavlja ZPUP, kao lex specialis, i

stavlja u prvi plan ZIP.

1). U prigovoru je stavljen prigovor pomanjkanja

aktivne legitimacije. O tom prigovoru R. od 15.1.93. nije

uopće razmatralo. U svim dosadašnjim postupcima sudovi su

uvijek na to polagali naročitu važnost, i odbijali

privremenu mjeru (PM) ako aktivna legitimacija nije bila

dokazana (PS H Pž-1518/93 str. 72; PS H Pž-3033/93 str.

47; OPS Rijeka IX-R-126/93.)

2). Prigovor promašene pasivne legitimacije nije

razmotren, iako je u spisu na listu 25-31 (vidi IIst. R.

od 16.3.1993) UTVRĐENO da je treća osoba VLASNIK i

BRODAR. U dosadašnjem sudovanju takav prigovor je

rješavao sud dozvole i to čak bi se moglo reći, u


204

inkvizitorskom postupku. Tako je OPS Rijeka u predmetu R-

I-17/85 (vidi str. 42) nakon stavljenog prigovora, od

strane treće osobe, vlasnika broda, po službenoj dužnosti

zatražio od Lučke kapetanije izvještaj i pregled

dokumenata oduzetih brodu i kada je utvrdio da dužnik

naveden u R. nije vlasnik, ukinuo je rješenje.

3). R. utvrđuje da R. o privremenoj mjeri nije

dostavljeno ni dužniku “zbog diplomatske dostave”.

Međutim, očito je to R. dostavljeno zapovjedniku broda.

Koga je predstavljao u tom času zapovjednik? Nije

predstavljao AHSC, AMSTERDAM (dužnika iz R.) jer AHSC

AMSTERDAM nije vlasnik broda, pa zapovjednik nema

legitimaciju ex lege. Dakle, onda postupak uopće nije

započet. Dakle postupak se vodi samo uz vjerovnika, još i

s trećom strankom koja, mora se istaknuti, je

obaviještena, jer je NJEZIN zapovjednik primio rješenje!

I jer je NJEZIN brod zaustavljen tim R.!

4). R. ističe da je treća osoba u prigovoru stavila

materijalnopravne prigovore pomanjkanja aktivne i

promašene pasivne legitimacije. Nije jasno da li se time

smatra da se takvi prigovori u postupku privremene mjere,

ne smiju stavljati? I da su, izgleda, nevažni? I da ih

sud ne treba cijeniti i donijeti rješenje o njima? Nije

jasno kakovo bi stajalište zauzelo R. da je zatražilo

dokumente broda od Lučke Kapetanije ili ocijenilo

dokumente u spisu na listu 25-31 (vidi gore pod br. 2.).

5). Smatram da se ne radi o sudskom depozitu iz čl.

33. ZIP, nego o “osiguranju ili drugoj imovinskoj

vrijednosti ......” iz čl. 983. ZPUP.

6). Da R. obavijest vjerovnika da je ishodio

bankarsku garanciju tumačenjem poistovjećuje sa

povlačenjem prijedloga.

7). Da R. sadržajno prigovor ocjenjuje kao prigovor

protiv rješenja a ne prigovor protiv izvršenja tj. ne

traži se proglašenje nedopuštenim izvršenje u pogledu

predmeta izvršenja (misli se valjda na brod). No u

prigovoru se ističe da je brod vlasništvo podnosioca

prigovora AHSC MONROVIA, što bi se tumačenjem trebalo

shvatiti kao prigovor nedopuštenog izvršenja.

8). R. navodi da je prigovor “upravo zbog sadržaja”,

ocijenjen kao prigovor koji može isticati samo dužnik, pa

da je to prigovor iz čl. 8. ZIP. Ovo ne djeluje

uvjerljivo. Čl. 867. st. 5. ZPUP izričito propisuje da se

“NA ODGOVARAJUĆI NAČIN” primjenjuju propisi općeg I.P. a

na pr. Triva-Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, na

str. 101 navode: “Da bi ovi treći mogli ostvariti zaštitu

svojih prava ........ treba im ... priznati status


205

specifičnog procesnog sudionika”. Dakle sudionika i to

SPECIFIČNOG, u općem IP postupku, a u postupku PM na

brodu, najvjerojatnije SUPER SPECIFIČNOG! Brod nije

obična pokretnina, brod je SPECIFIČNA pokretnina, čije

stajanje košta svaki dan i za čije bi stajanje tokom

parnice, vjerovnik morao i te kako dati protu-polog.

Doktrina zbog toga i kod običnih predmeta ističe: (op.

cit. str. 293): “Izvršni sud nije ovlašten meritorno

odlučivati o osnovanosti izlučnog prigovora, ali je dužan

poduzeti što je potrebno da se u odnosu na izlučivane

predmete obustavi izvršenje.” To sud nije učinio, a nije

ga na to upozorio niti IIst. sud. Zapravo mislim, i nadam

se ne pogrešno, da je položaj treće stranke, baš obzirom

na materijalni propis čl. 982, bliži suparničaru iz ZPP

nego trećoj stranci iz ZIP, KADA SE RADI O BRODU!

9). R. navodi da je postupak valjalo obustaviti i u

pogledu trećega a ne upućivati ga na parnicu, jer je

vjerovnik povukao svoj prijedlog, pa je postupak

obustavljen za stranke i sudionike .... a što ujedno

znači da je udovoljeno pravnom interesu iz prigovora ove

treće osobe. Međutim u izreci je navedeno da se

obustavlja izvršenje i u odnosu na trećeg. Tek usput se

ističe da je u IIst. R. Pž-365/94 navedeno “...

prvostupanjski sud je ........ DO DALJNJEG OBUSTAVIO

POSTUPAK IZVRŠENJA I U ODNOSU NA PODNOSITELJA PRIGOVORA”.

(podvukao Đ.I.). Quid nunc?

10). Ima nejasnih situacija u R. Tako je u R. od

8.1.1993. pod IV. izričito navedeno da je vjerovnik dužan

u roku od 15 dana dostaviti dokaz da je pokrenuo postupak

protiv dužnika. U R. od 1.12.1993. dakle nekih 11 mjeseci

kasnije, R. razmatra da li može ili ne može ocjenjivati

opravdanost postojanja daljnje bankarske garancije. Ni

riječi o tome da li je vjerovnik pokrenuo postupak i da

li protiv dužnika?

11). R. od 8.1.1993. naglasilo je da vjerovnik mora

učiniti vjerojatnim postojanje tražbine, što je i propis

čl. 979. ZPUP. Nije jasno kako je nakon prigovora, kada

je stavljen prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, R.

od 15.1.1993., ocijenilo da vjerovnik ima aktivnu

legitimaciju? Teretnica nije bila prikazana!

Treća osoba je uložila žalbu.

VTS RH Pž-365/94 od 2. studenog 1994.

“Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje

Trgovačkog suda u Splitu broj I R-30/93 od 1. prosinca

1993.”


206

Iz obrazloženja:

«Nije sporno da podnositelj prigovora kao

zainteresirana treća osoba po čl. 56. ZIP-a, kao osoba

koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja (broda), ima

takovo pravo koje spriječava izvršenje, može podnijeti

prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na

tom predmetu proglasi nedopuštenim. Doduše,

prvostupanjski sud je prvi puta odbacio prigovor kao

podnesen od neovlaštene osobe, te je ovaj drugostupanjski

sud svojim rješenjem ukinuo to rješenje i vratio na

ponovni postupak. U ponvno postupku je prvostupanjski

sude prihvatio stav drugosupanjskog suda da po čl. 56

ZIP-a podnositelj prigovora treća osoba ovdje ima pravo

na podnošenje prigovora, ali je svojim novim rješenjem –

pobijanim rješenjem odbacio prigovor treće osobe iz

sasvim drugih razloga. Naime, nakon što je vjerovnik dao

izričitu dispoziciju suda dana 15 siječnja 1993 g. da

zbog dobivenog osiguranja u vidu bankarske garancije

predlaže ukidanje privremene mjere, prvostupanjski sud je

po odredbi čl. 987 ZPUP bio dužan donijeti baš ovakovo

rješenje kao što je pobijano rješenje tj. da se ukida

izdana privremena mjera spomenutim rješenjem od 6.

siječnja 1993 br. R-1/93.

Cilj podnošenja prigovora je bilo ukidanje rješenja o

izvršenju. Nakon što je vjerovnik izjavio da je dobio

osiguranje i da baš radi toga predlaže ukidanje

privremene mjere prvostupanjski sud je ukinuo privremenu

mjeru, pa je time postignut i cilj iz podnesenog

prigovora i time je iscrpljen pravni interes žalitelja na

podnošenje prigovora.

Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da on

ima pravni interes da se raspravi o prigovoru jer se o

prigovoru ne može raspraviti kad rješenja o privremenoj

izdanoj mjeri više nema.

Isto tako prvostupanjski sud je po odredbi čl. 987

ZPZP zbog dobivenog osiguranja vjerovnika za ovu pomorsku

tražbinu iz čl. 877. st. 3 toč. 4 ZPUP opravdano do

daljnjeg obustavio postupak izvršenja i u odnosu na

podnositelja prigovora.

Što se tiče bankarske garancije njena sudbina je

uređena odredbama ZOO (čl. 1083), ta bankarska garancija

dana je od strane banke jamca na dispoziciju sudu da o

njoj odluči u skladu sa pravomoćnom sudskom odlukom kojom

će se odlučiti o potraživanju vjerovnika iz odredbe

toč.4. rješenja br. R-1/93 od 8 siječnja 1993.

Vjerovnik je izvršio svoj izbor opredelivši se za

bankarsku garanciju, pa se treču zaintreresiranu osobu


207

tj. žalitelja više ne tiče što će dalje biti sa

realizacijom bankareske garancije, jer to nije predmet

ovog izvršnog postupka.

Međutim ovim se ne utiče na posebno pravo vjerovnika

(?!? -- vjerojatno dužnika) ako misli i uspjehu se nada

da zahtjeva naknadu štete od vjerovnika ukoliko misli da

je neopravdano bila izdana predložena privremena mjera.»

Bilješka:

21. IIst. rješenje (P2) navodi da je vjerovnik

dao izričitu dispoziciju sudu, dok R-l/93. navodi da je

vjerovnik obavjestio sud da je ishodio bankarsku

garanciju "(što je u stvari povlačenje prijedloga)".

22. R. R-l/93 od 18. siječnja 1993, izriče u izreci:

"...pa se postupak obustavlja i ukida rješenje ovog suda

pod br. R-l/93 od 8. siječnja 1993. g.» To znači da je

ukinuta i obaveza u toč.4. rješenja od 8 siječnje 1993,

da je vjerovnik dužan pokrenuti postupak. Naime i Rl.

broj R-30/93 od 1. prosinca 1993, nakon 11 mjeseci,

također "obustavlja izvršenje."

23. R2 naprotiv navodi u obrazloženju da je Rl "do

daljnjeg obustavio postupak izvršenja» ! Član 983 ZPUP

veli : " oslobodlti brod zaustavljanja ili čuvanja...." a

nigdje ne kaže da će "obustaviti izvršenje" ili da će

"do daljnjeg obustaviti postupak izvršenja".

24. Nevjerojatno zvuče za jedan sudski dokumenat

riječi "...pa se treću zainteresiranu osobu tj .

žalitelja više ne tiče što će biti dalje sa realizacljom

bankarske garancije,...." kada je u IIst. rješenju od

16.3.1993 navedeno da je baš AHSC, MONROVIA "...položila

depozit u sudski polog OPS u Splitu. To proizlazi iz

bankarske garancije Splitske banke na llstu splsa br.

52.....". Dakle bankarsku je garanciju ishodila AHSC,

MONROVIA, koja je žalitelj, ali se ne tiče sudbina

garancije, iako ona plaća i komisiju banci za izdavanje

garancije i konačno i iznos garancije, ako se garancija

realizira !

I upravo citirano iz R2, izdano je od istog suda koji

je u Rješenju Pž-557/93 od 16 ožujka 1993 naveo na str.

4. " NAKON ŠTO PROVEDE POSTUPAK I UTVRDI RELEVANTNE

ČINJENICE GLEDE OVOG TREĆEG PA ĆE TADA U ODNOSU NA NJEGA

DONIJETI NOVO RJEŠENJE KOJIM ĆE ODLUČITI 0 OPRAVDANOSTI

DALJEG POSTOJANJA BANKARSKE GARANCIJE (SADA JE BANKARSKA

GARANCIJA UVJETOVANA POKRETANJEM POSTUPKA PROTIV

DUŽNIKA)".

25. Analiza čl. 1085 ZOO ne dovodi do zaključka R2/

tj. da bi "sudbina" garancije bila takova da osoba, koja


208

je dala nalog banci za izdavanje garancije, ne bi bila

više zaintereslrana. Možda treba ukazati na stajalište

Vizner/Bukljaš Komentar Z00, na str. 2893 gdje se

doslovce navodi da:

"Bankarskom garancijom banka se obavezuje vjerovniku

da će mu namiriti dospjelu obavezu ako je dužnik ne

ispuni i ako budu ispunjeni svi uvjeti navedeni u

garanciji".

Autori navode da bankarska garancija ima po pravilu

«akcesorni karakter". I dodaju : " Kad prestane

dužnikova obveza, prestaje i garancija." I navode đalje:

" SUBJEKTI U GARANCIJSKOM POSLU. IZ POJMA 0 BANKARSKOJ

GARANCIJI PROIZLAZI DA SU SUDIONICI BANKARSKE GARANCIJE

VJEROVNIK......... DUŽNIK, I BANKA KOJA GARANTIPA ZA

ISPUNJENJE DUŽNIKOVE OBVEZE."

Perović/Stojanović, Komentar ZOO, str. 1068:

"....u odnosima koji se nastaju u vezi sa bankarskim

garancijama pojavljuju se tri lica. To su: banka koja

daje garanciju, primalac ili korisnik garancije i treće

lice u vezi sa čijom obavezom banka izdaje garanciju. To

treće lice možemo označiti kao nalogodavca, jer ono daje

nalog banci da izda garanciju korisniku. Pošto su u

pitanju tri lica, postoje i tri odvojena pravna odnosa.

To su odnos izmedu nalogodavca i korisnika garanclje,

odnos između nalogodavca i banke i odnos između banke i

korisnika garancije".

Analizom tih odnosa dolazi se do zaključka da je

jedna ugovorna strana, budući nalogodavac, preuzela

obavezu da će drugoj ugovornoj s-trani, budućem

korisniku garancije pribaviti bankarsku garanciju. Drugi

odnos je onaj između nalogodavca i banke i u tom odnosu

banka ima pravo na proviziju (komisiju). Teorija izričito

smatra da su garancije, ovakove, kakova je data u ovom

sporu, akcesorne prirode, te je tesno povezana sa

obavezom nalogodavca prema korisniku. Autori nastavljaju

dalje:

"...obaveza banke iz bankarske garancije je uslovna.

Tek ako o dospjelosti svoje obaveze prema korisniku iz

osnovnog posla nalogodavac ne izvrši tu obavezu, korisnik

garancije se može obratiti banci sa zahtevom da ona

izvrši svoju ohavezu iz garancije. Kad je u pitanju

akcesorna garancija, u odgovoru na takav zahtjev


209

korisnika banka se može braniti svim prigovorima koje

bi prema korisniku mogao ds ističe nalogodavac. "

++++++++++++++++++

"ATLANTIC MOON"

OPS / TS -

Split

PS H / VTS RH Redni broj

I-R-1/93-

08.01.1993

01

I-R-1/93-

15.01.1993

02

I-R-1/93

18.01.1993

03

II-PŽ-557/93

16.03.1993

04

XII-IR-

30/9303.12.1993

05

II-PŽ-365/94

02.11.1994

06

Zaključci:

31. Prvostupanjski sud postavlja kao osnov svojih

rješenja, ZIP, a to indirektno prihvaća i drugostupanjski

sud u svojoj odluci Pž-365/94 od 2. studenog 1994. ZPUP

je lex specialis, a ZIP samo subsidirani propis.

32. Polazni propis za rješavanje problema, kojim se

bavi ovaj spor je ZPUP i to čl. 982, kojim je točno

određeno koji se brod može zaustaviti i pod kojim

slovima.

33. Iz toga slijedi da je sud koji donosi rješenje o

zaustavljanju broda DUŽAN utvrditi da li su ispunjeni

uslovi čl. 982. Ako tih slova nema, nije se mogla niti

izdati PM zaustavljanja broda. Ili, ako sud već nije

utvrđivao te uslove, a kasnije je prigovorom treće osobe

upozoren na pomanjkanje uslova, onda je dužnost tog istog

suda da taj uslov razmotri, utvrdi i donese rješenje o

tom prigovoru.

34. Iako je brod temeljem čl . 169 ZPUP pokretna

stvar, brod je u režimu nepokretnosti, što se tiče upisa


210

u upisnike itd. Prema tome za brod se dokazuje vlasništvo

temeljem dokumenata koje ima i mora imati svaki brod.

ZPUP dođuše ne traži /kao čl . 142 ZIP-a/ da se uz

prijedlog podnese izvod iz upisnika, ali čim se u tom

pravcu stavi prigovor od strane zainteresirane treće

osobe, sud je DUŽAN ZATRAŽITI od vjerovnika da dokaže da

je brod moguće zaustaviti temeljem jednog od uslova iz

čl. 982 ZPUP-a. Sud može i mora dokumente zatražiti i od

Lučke Kaptanije koja je bila dužna brodu oduzeti

dokumente. Ako to nije učinjeno, brod je protuzakonito

zaustavljen temeljem čl. 982. Toliko što se tiče broda pa

bi brod trebao biti oslobođen i mjera ukinuta a postupak

obustavljen.

35. Kakova je situacija ako je pravi vlasnik (treća

osoba) dao garanciju ? Postavlja se pitanje, da li

garancija zamjenjuje brod, barem u pogledu naknade štete

/ako ga već/ u užem smislu riječi - ne personificira !

Cijeli postupak nema niti smisla niti logike, ako pravni

položaj treće stranke postaje slabiji zbog toga što je

data garancija, koja, po logici same stvari mora

vjerovniku biti korisnija, zbog svoje likvidnosti, od

broda kojeg tek treba prodavati na javnoj dražbi, poslije

predugačkog postupka. I jer je davanje garancije, u

krajnjoj liniji izvršavanje zakonske obaveze o

smanjivanju štete od strane svake stranke u postupku, pa

tako i treće stranke. Treba dakle logikom same stvari,

omogućiti fleksibilnost položaja treće stranke. Treba

dakle i nakon što je treća stranka dala garanciju, ako se

kasnije utvrdi, da je privremena mjera izdata bez

potrebnih uslova iz čl. 982 ZPUP, donijeti rješenje o

oslobađanju broda, ukidanju provedenih radnji i obustavi

postupak, donosno osloboditi garanciju ili, u krajnjoj

liniji ostaviti garanciju na snazi ali naložiti

vjerovniku polaganje kontrapologa ili garancije, za

štetu koja bi nastala trećoj osobi. Na taj način

uspostaviti ravnotežu između stranaka.

36. Smatram da je oslobođenje broda rezultat

nepostojanja uslova iz čl. 982 izjednačeno sa

oslobođenjem garancije uslijed nepostojanja uslova za

zaustavljanje broda. Inače dolazi do nemoguće

situacije, da se brod mora osloboditi jer nema uslova za

zaustavljanje broda, ali se o garanciji ne odlučuje !

37. Ako bl ovakovo stajalište ostalo u praksi, to bi

značilo da:

1). treća osoba, makar vlasnik broda, ne može davati

garanciju da oslobodi brod, a što je dužnost svake strake

u pogledu smanjivanja štete,

2). već mora ostaviti brod da se u parnici utvrdi


211

proglašenje nedopuštenosti izvršenja

3). i valjda tražiti protu-polog od strane

vjerovnika, za štetu koja bi nastala ako treća osoba

uspije u parnici.

4).i tek nakon toga u smislu propisa čl.274 ZIP. kod

suda koji je izdao privremenu mjeru tražiti naknadu štete

od vjerovnika.

38. Da li je to procesna ekonomika, treba ozbiljno

razmisliti! Jer šteta koja nastaje nalogodavcu zbog

izdate garancije je uvijek i svakako manja nego šteta

koja mu nastaje stajanjem broda za svo vrijeme dok se

vodi parnica o nedopuštenosti izvršenja ili parnica po

konvalidacionoj tužbi vjerovnika.

39. Čl . 982 je materijalni propis, koji spada

isključivo u nadležnost rješavanja prvostupanjskog

suda, prije izdavanja privremene mjere, odnosno odmah

nakon što su uslovi iz Čl . 982 stavljeni u sumnju, bez

obzira od koga, pa čak i ex ufficio. No ako je ZIP tako

priljubljen, može se i temeljem čl . 142 ZIP. zatražiti

dokaz o vlasništvu.

40. Konačno, treba naglasiti da u spisu postoje

dokazi o vlasništvu treće osobe, kako je to vidljivo iz

IIst. rješenja od 36.3.1993 - list spisa 25-31. To znači

da sudovi, iako znaju i utvrđuju da je treća stranka

vlasnik broda, ne nalaze u zakonu osnova da to pravo

trećoj stranci priznaju oslobađanjem garancije, već

omogućuju vjerovniku koji je ishodio privremenu mjeru,

protivno zakonskim uslovima iz čl. 982 da oštećuje

vlasnika broda, koji mora plaćati banci komisiju za

garanciju ! A pravilno bi bilo da vjerovnik mora dati

protu-polog, jer je već prima facie, krivo označio

dužnika u prijedlogu tj. promašio pasivnu legitimaciju.

41. Prema tome ako se već operira od strane cit.

rješenja sa pojmom pravne nesigurnosti, onda se ta pravna

nesigurnost pojavljuje na štetu treće osobe, a ne

vjerovnika, kako to netoćno zauzimaju stajališta cit.

rješenja, jer treća osoba unatoč dokaza da nije

postojao uslov iz ćl . 982 i unatoč toga da je dala

garanciju, dolazi u daleko slabiji položaj nego

vjerovnik, koji je ishodio nezakonitu privremenu pnjeru !

42. Konačno treba ozbiljno razmisliti i o situaciji

koja je omogućena primjenom ZIP-a tj. čl . 269, kada

vjerovnik unaprijed izjavi da će se zadovoljiti

polaganjem određenog iznosa na ime jamstva od strane

dužnika. U tom slučaju ne dolazi uopće do zaustavljanja

broda, već do polaganja gotovine po čl. 269 ZIP, odnosno,

mislim i do davanja "osiguranja ili druge imovinske

vrijednosti ........"temeljem čl. 978 PZ (čl.983 biv.


212

ZPUP), koji je LEX SPECIALIS za privremene mjere u

vezi sa brodom. Dakle, treba zaključiti, da ako iznos

može po ZIP-u zamjeniti brod, ili ako to može osiguranje

ili druga imovinska vrijednost, i ako se u takovom

slučaju mora sa tim pologom odn. osiguranjem i imovinskoj

vrijednosti postupati kao da je zaustavljen brod, nije

jasno, zašto bi se pravna i faktićna situacija mijenjala,

ako je najprije zaustavljen brod, a onda dat polog,

osiguranje ili imovinska vrijednost, a brod oslobođen?

43. Možda bi ipak trebalo dozvoliti reviziju u

predmetima privremenih mjera protiv broda, kao casus

specialis.

++++++++++++++++++++

ČL. 83

PRODAJA POPISANIH STVARI SE MOŽE SPROVESTI TEK PO

PRAVNOSNAŽNOSTI RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU, OSIM AKO DUŽNIK

PRISTANE DA SE PRODAJA RANIJE IZVRŠI, ILI SU U PITANJU

STVARI KOJE SU PODLOŽNE BRZOM KVARENJU, ILI AKO POSTOJI

OPASNOST OD ZNATNOG PADA CIJENA POPISANIH STVARI.

IZMEDU DANA POPISA I DANA PRODAJE MORA PROTEĆI

NAJMANJE PETNAEST DANA .

PRODAJA SE MOŽE SPROVESTI I PRIJE TOGA ROKA IZ

RAZLOGA NAVEDENIH U ST.l. OV0G ČLANA.

Engleska teorija i praksa smatra da postoje uslovi da

se brod proda pendente lite. 4 Dužnost stranaka da smanje

štetu pa bi se prema tome moglo smatrati da dužnik koji

se protivi prodaji pendente lite, u slučajevima, kada je

očito da će troškovi za vrijeme postupka prodaje biti

nesrazmjerni postignutoj cijeni prodanog broda, postupa

nerazumno i protivno načelu da treba smanjiti štetu.

Konačno, ako bi od postignute cijene nešto preostalo

za dužnika, taj bi iznos bio veći, ako bi troškovi bili

manji.

Propis dakle, očito nije predvidio i troškove koji

mogu nastati tokom postupka. Kod broda su ti troškovi

ogromni i kod manjih brodova, vrlo često iznose više nego

što je postignuta cijena. Postupak naime traje vrlo dugo. 5

Dražbe su često neuspješne. Razdioba diobne mase po

čl. 938 PZ, po kojem privilegije imaju prvi red,

hipoteke drugi, a ostali vjerovnici treći, je

katastrofalna, jer privilegiji obuhvaćaju po čl. 250 P.Z.

i sudske troškove, troškove čuvanja, lučke naknade, plaće

posade, itd. itd. Za vjerovnika koji je tražio prodaju,


213

obično ostane malo ili ništa. Za dužnika još manje. Bilo

bi ekonomski opravdano da se uzimaju u obzir i svi ti

iznosi, pa da se pod pojmom "znatan pad cijena popisanih

stvarl" razumije i iznos koji će ostati, nakon odbitka

svega predviđenog u čl. 938, 250 itd. PZ. U konačnoj

liniji ipak se postupak vodi radi zaštite vjerovnikovih

potraživanja, a tek podredno dužnikovih.

Iako ne spada dlrektno u problematiku privremenlh

mjera, činjenica je da u praksi, brod koji je

zaustavljen, ako nije položeno jamstvo ili na drugi način

oslobođen, a vodi se konva-lidascijski postupak, može,

u slučaju prigovora, žalbi, izvršnog postupka, dražbi

itd., biti zaustavljen nekoliko godina.

ČL.260

(1) SUD ĆE NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, OBUSTAVITI POSTUPAK

I UKINUTI PROVEDENE RADNJE;

. ...

(4) U TIM SLUČAJEVIMA DUŽNIK IMA PREMA VJEROVNIKU I

PRAVO NA NAKNADU NANESENE ŠTETE.

(5) POSTOJANJE I VISINU ŠTETE UTVRDJUJE SUD

RJEŠENJEM NA PRIJEDLOG DUŽNIKA.

(6)ŽALBA PROTIV RJEŠENJA IZ ST.5. OVOG ČLANA

ZADRŽAVA NJEGOVO IZVRŠENJE.

Vidi čl. 274.

ČL.265

PRIVREMENA MJERA ZA OSIGURANJE NOVČANOG POTRAŽIVANJA

M0ŽE SE ODREDITI AKO JE VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM

POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE BEZ TAKOVE

MJERE DUŽNIK SPREČITI ILI ZNATNO OTEŽATI NAPLATU

POTRAŽIVANJA TIME ŠTO ĆE SVOJU IMOVINU ODNOSNO SVOJA

SREDSTVA OTUDJITI, PRIKRITI ILI NA DRUGI NAČIN NJIMA

RASPOLAGATI.

VJEROVNIK NE MORA DOKAZIVATI OPASNOST AKO UČINI

VJEROJATNIM DA BI PREDLOŽENOM MJEROM DUŽNIK PRETRPIO SAMO

NEZNATNU ŠTETU.

SMATRA SE DA OPASNOST POSTOJI AKO BI SE POTRAŽIVANJE

IMALO OSTVARITI U INOZEMSTVU.

VPS H, izjasnio se je tako, da kad je vjerovnik iz

inozemstva ustvrdio da je za njega SFRJ inozemstvo pa da

zato vojuje presumpcija iz čl. 265 s-b.3. ZIP u njegovu

korist, da ta tvrdnja, nije u skladu sa zakonom.


214

«.......jugoslavenski sudovi interpretiraju odredbu

čl. 265. st.3, onako kako ona glasi s aspekta njene

primjene u SFRJ a ne s aspekta njezine primjene s

pozicija inozemnih povjerilaca (npr. jahta «PAULA» u luci

Pula nije «inozemstvo») makar je predlagač Yahting Club s

podrućja Savezne Republike Njemačke» - Vujović, str.9.

(VPS H Pž-1285/87 od 11.8.1987.

Vidi i čl. 974 P2 i presude VPH Pž-725/91 i Pž-

737/91- (brod CHAMPION).

ČL.266

RADI OSIGURANJA NOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE

ODREDITI SVAKA MJERA KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKVOG

OSIGURANJA A OSOBITO :

1). ZABRANA DUŽNIKU DA RASPOLAŽE POKRETNIM STVARIMA

TE ČUVANJE TIH STVARI;

PRIVREMENOM MJEROM NE STJEČE SE ZALOŽNO PRAVO.

ČL.267

RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE

ODREDITI PRIVREMENA MJERA AKO JE VJEROVNIK UČINIO

VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE SE

INAČE OSTVARENJE POTRAŽIVANJA SPRIJEČITI ILI ZNATNO

OTEŽATI.

PRIVREMENA SE MJERA MOŽE ODREDITI I KAD VJEROVNIK

UČINI VJEROJATNIM DA JE MJERA POTREBNA DA BI SE

SPRIJEČILA UPOTREBA SILE ILI NASTANAK NENADOKNADIVE

ŠTETE.

ODREDBE ČL. 265. ST. 2. I 3. OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU

SE I U POGLEDU PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE NENOVČANIH

POTRAŽIVANJA.

ČL. 268

RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA MOŽE SE


OSIGURANJA, A OSOBITO:

1). ZABRANA OTUĐENJA ILI OPTEREĆENJA POKRETNIH STVARI

NA KOJE JE UPRAVLJENO POTRAŽIVANJE, A I ČUVANJE TIH

STVARI;

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

PS H-II-Pž-367/90-2 od 14.02.1990., UPP 1-2 (129-


215

130), 139

«Ne može se zahtijevati privremena mjera osiguranja

potraživanja na način da vjerovnik zahtijeva predaju

stvari (broda) o kojemu teče s dužnikom sudski spor - Za

privremenu mjeru osiguranja potraživanja izdavanjem

zabrane dužniku da otuđeni brod daje u zakup te da

obavlja i druga ograničenja raspolaganja osnovnim

sredstvima, zahtjev, da bi bio prihvaćen, mora biti

određen prvenstveno u pogledu predmeta na koji se zahtjev

odnosi - Pored toga ... vjerovnik mora učiniti

vjerojatnim postojanje svoga potraživanja i vjerojatnost

postojanja opasnosti da će mu .......... spriječiti ili

znatno otežati naplatu svojega potraživanja.

Iz obrazloženja:

“U konkretnom slučaju vjerovnik je u svom prijedlogu

.... postavio ovakav zahtjev:

“Određuje se privremena mjera zabranom

protupredlagatelju da otuđi (proda ili da u zakup) bilo

koje od osnovnih sredstava (remorkere, plovne dizalice,

pilotske i privezivačke čamce, opremu iz lučkog

kontrolnog centra i slično).”

.... ovakav prijedlog nije određen .....

Vjerovnik je morao točno navesti i to

individualizirano svako plovilo i druge predmete za koje

traži zabranu otuđenja i davanja u zakup.

Stoga je prvostepeni sud trebao najprije u smislu čl.

109. ZIP u vezi sa čl. 14. ZIP pozvati vjerovnika da svoj

prijedlog ispravi i dopuni tako da bi sud mogao dalje

postupati.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

ČL.269

VJEROVNIK MOŽE U PRIJEDLOGU ZA ODREDJIVANJE

PRIVREMENE MJERE ILI NAKNADNO IZJAVITI DA SE,

UMJESTO PRIVREMENE MJERE, ZADOVOLJAVA POLAGANJEM

ODREDJENOG IZNOSA NA IME JAMSTVA DUŽNIKA.

POLAGANJE JAMSTVA, UMJESTO PRIVREMENE MJERE, MOŽE SE

ODREDITI I NA PRIJEDL0G DUŽNIKA.

AKO DUŽNIK POLOŽI JAMSTVO, SUD ĆE OBUSTAVITI

POSTUPAK I UKINUTI VEĆ PROVEDENE RADNJE.

269.01 PONUDA VJEROVNIKA ZA POLOG


216

Interesantno je različito odlučivanje u vezi sa

prijedlogom da se brod oslobodi i ako stranke nadju



da sud donese rješenje kojim će se brod osloboditi, ako

dužnik postupi:


b). davanjem "druge imovinske vrijednosti " ili

c) pismenom obavjesti sudu od strane vjerovnika da je

primio garanciju koju prihvaća i predlaže da se brod

oslobodi.

Sudovi najčešće taj prijedlog ignoriraju, ali ga

katkada i uvrste, pa tako na pr. OPS RI u Rješenju V-

R-181/87-3 od 9.11.1987 toč.4. odredjuje:

"SUD ĆE UKINUTI OVU PRIVRFMEMU MJFRU I OSLOBODITI

BROD OD ZAUSTAVLJANJA AKO PROTIVNICI PREDLAGATELJA POLOŽI

NA RAČUN OVOG SUDA BROJ. ........ .KOD. . BANKE IZNOS

OD........ US $, (slovima ............) RADI POKRIĆA

GLAVNOG DUGA I SPOREDHIH POTRAŽIVANJA ILI DADU KAKOVU

DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST OD ..........- US DOLARA, UZ

UVJET DA JE TA DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST RASPOLOŽIVA

I PRENOSIVA U KORIST PREDLAGATELJA, ILI DADU KAKOVU

DRUGU GARANCIJU NA KOJU PRISTANE OBAVJESTI SUD."


bilo što u vezi sa polaganjem novčanog iznosa, "druge

imovinske vrijednosti" ili garancije, kada je i u



vjerovnik stavio u prijedlog.

Tako je u prijedlogu za brod YAHYA bilo navedeno, da

se predlaže da se u izreku uvrsti :

«Sud će ovu privremenu mjeru ukinuti ukoliko

protustranka položi na račun kod banke.........iznos od $

722.000.- ili pruži kakovo drugo osiguranje t.j. drugu

imovinsku vrijednost u iznosu od $ 722.000.- koja je

prenosiva u korist predlagatelja ili ako stranke

sporazumno ugovore garanciju na koju će pristati

vjerovnik, koji bi o tome pismeno obavjestio sud u pravcu

da sud donese rješenje kojim se brodu dozvoljava

isplovljenje, odnosno sud će na prijedlog

protustranke osloboditi brod ukoliko vjerovnik ne

pokrene parnicu u roku od 15 dana i o tome obavjesti

spis."


217

Sud medjutim to nije prihvatio i cijela izreka

rješenja Rg-50/68 od 7.3.88 glasi:

" l . PREDLOGU UPNIKA SE UGODI IN SE DOVOLI

ZAČASNA ODREDBA

Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/ JEHUA, DRŽAVNE



600.000.- US DOLARJEV.


3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE».



izreku iznos depozita kojeg spominje vjerovnik, medjutim

TRIVA smatra da se takva facultas alternativa MORA

staviti u izreku, ukoliko je zahtjev za to stavljen u

prijedlogu.

TRIVA, Sudsko izvršno pravo na str. 356 :

" Ova specifična izvršna facultas alternativa koju

vjerovnik nudi dužniku mora se saopćiti dužniku, pa će

sud, ako dužnik prihvati ponudu i položi zatraženi

iznos, ukinuti provedene radnje i obustaviti potupak

osiguranja (269/3 ZIP-a).»

Naime, u praksi, a naročito kada se radi o

zaustavljanju brodova pod stranom zastavom, zapovjednik

zaustavljenog broda i njegov agent, obično prevedu

rješenje na strani jezik i teleksom ili telefaxom ga

dostave brodaru. Ako rješenje nije navelo iznos itd.,

pologa koji je kao facultas naveden od vjerovnika,

nastaju pregovori, koji, ako se stranke sporazume,

zapravo vode istom rezultatu, kao kada je takav depozit

odredjen u rješenju, samo što treba više vremena.

269.02 BANKARSKA GARANCIJA




Radi se redovito o zaustavljanju stranog broda, pa je

normalno da brodar (brodovlasnik) daje garanciju putem

svoje, inostrane banke. Vjerovnik nije dužan prihvati


218

takovu garanciju jer ona može eventualno dovesti do

potrebe priznavanja hrvatske presude, (u konvalidacionom

postupku) u zemlji inostrane banke.

Medjutim postavlja se pitanje da li bi mogao dužnik

zatražiti od suda da odluči da li takova garancija

inostrane banke zadovoljava. Mislim da sud ne bi mogao

odlučiti da takova garancija zadovoljava baš iz razloga

eventualne potrebe priznavanja hrvatske presude.

Rješenje je u potvrdjivanju takove inostrane


predvidja Z00 u Čl. 1085 uz eventualni dodatak "bez

prigovora" i sl. u smislu čl.1087 Z00.

Visoki Trgovački sud R. Hrvatske, zauzeo je stav da

je garancija domaće banke zadovoljavajuća. 6

269.03 GARANCIJA P & 1 KLUBOVA

U praksi se najčešće brod oslobadja na osnovu

garancije izdate od P&I klubova.

Ukoliko tu garanciju prihvati vjerovnik, on o tome

prihvatu obavještava pismeno sud, te sud oslobadja brod.

Druga je situacija, ako ne prihvaća garanciju P & I

kluba, pa dužnik zahtjeva od suda da sud ocijeni da li

garancija P & I kluba zadovoljava zahtjevima zakona. Ovo

pitanje treba rješavati u smislu čl. 983. st. 1 PZ-a.

RUŠINOVIC na str. 36 i sl. detaljno razmatra pravni

status garancije P&I, i navodi da prema jednom stanovištu

iznijetom na savjetovanju iz veljače 1988 u Opatiji,

garancija P&I kluba, koja bi sadržavala klauzulu "bez

prigovora" ili "na prvi poziv" i ukoliko bi bila

potvrdjena od strane jugoslavenske banke trebala bi se

prihvatiti.

Autorica medjutim smatra da se garancije P & I kluba

trebaju:

".....svrstatl pod režim ugovora o jamstvu iz glave

XXIX ZOO. U tom slučaju "garanciju P & I kluba " koju u

postupku osiguranja nudi dužnik treba smatrati ponudom

učinjenom vjerovniku da zaključi ugovor o jamstvu s P & I

klubom.................Sud osiguranja ne može sam

odlučivati o tome hoće li osloboditi brod zaustavljanja

na temelju "garancije P & I kluba", nego mora biti

rukovodjen voljom vjerovnika, koju će on izraziti u

pismenoj formi, u bilo kojoj fazi postupka. Sud

osiguranja ne moze prisiliti vjerovnika da prihvati

"garanciju P & kluba"....Slijedi nadalje zaključak da

"garancija P & I Kluba" nije "raspoloživa i prenosiva u

korist vjerovnika" u smislu zakonskog teksta."


219

269.04 TR0ŠKOVI I IZNOS POLOGA

U praksi se je prije pojaviljivao problem obzirom na

činjenicu da se u prijedlogu za privremenu mjeru traže i

kamati, a i troškovi privremene mjere, troškovi

eventualnog postupka za konvalidaciju privremene mjere,

pa čak i za buduće eventualno prisilno izvršenje.

Praksa sudova nije bila ujednačena.


odredi iznos koji će pokriti sve gore navedeno, odredjuju

samo iznos glavnice. Drugi odredjuju zatraženi iznos koji

pokrlva i kamate, troškove itd.

Sada je to rješeno propisom čl. 978 st.l. PZ. TRIVA,

str. 409 :

"(01) Ponudjeno osiguranje mora biti vrijednosni

ekvivalent potraživanja radi čijeg se budućeg

ostvarenja odobrava privremena mjera zaustavljanja.

(02) Ograničenje odgovornosti broda - Čl. 380-396.

(03) Svote ograničenja odgovornosti " čl. 380,381."

ČL.270

SUD M0ŽE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA, ODREDITI

PRIVREMENU MJERU I KAD NIJE UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE

POTRAŽIVANJA I OPASNOST AKO PRETHODNO POLOŽI U

OSTAVLJENOM MU ROKU, IZNOS KOJI SUD ODREDI KAO JAMSTVO ZA

ŠTETU KOJA BI DUŽNIKU MOGLA BITI NANESENA ODREDJIVANJEM

I PROVODJENJEM PRIVREMENE MJERE.

SUD MOŽE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, PREMA OKOLNOSTIMA

SLUČAJA, POSTUPITI PO ODREDBI ST.1. OVOG ČLANA I KAD JE

VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I

OPASNOSTI.

STAV 1

Obzirom da je u PZ određeno da se ZIP koristi kao

opći propis (čl. 974 PZ), očito je da se nakona stupanja

na snagu PZ, mora moći koristiti i st. 1. čl. 270 ZIP, pa

ponuditi u prijedlogu za privremenu mjeru određeni iznos

odn. zatražiti od suda da taj iznos odredi. U praksi će

to biti dosta neprikladno jer je najčešće zaustavljanje

vrlo hitan zahtjev a sud može i ne rješiti, najhitnije,

koliki iznos bi bio potreban.

STAV 2.


220

Primjenjuje se i u slučaju brodova, jer PZ nema

specijalni propis o protupologu. Praksa je kolebala. U

glavnom stanovište sudova je:

a) . sud može na prijedlog dužnika narediti vjrovnika

da položi protu-polog za štetu koja bi dužniku mogla

nastati postupanjem vjrovnika. Medjutim ovo se može

odrediti samo onda ako dužnik nije položio svoj polog i

postigao oslobodjenje broda (pokretnina). 7 - Doktrina

smatra, izgleda, da se protu-polog može odrediti.

RUŠINOVIć, str. 33.: "Kako dužnik u fazi

donošenja rješenja o zaustavljanju u pravilu ne

sudjeluje, nego je o dopuštenoj privremenoj mjeri

obaviješten nakon što primi sudsko rješenje o

zaustavljanju broda, restriktivno tumačenje odredbe čl.

270. st.2. ZIP-a onemogućilo bi dužnika da uopće

traži polaganje "kaucije".

TRIVA-BELAJAC-DIKA, str. 355; "Trebalo bi zajedno

sa GORŠIĆEM (Tumač, str. 550) uzeti da je moguće da

sud, uslijed izmenjenih okolnosti, i naknadno, u

toku provođenja odobrene privremene mjere, odluči o

dužnosti vjerovnika, da položi osiguranje ili da

položeno osiguranje povisi, te da od polaganja zatraženog

iznosa ućini zavisnim dalje ostvarivanje privremen mjere,

koja je u toku".

b). protu-polog se nemože odrediti, ako je

dužnik već položio polog i na taj način oslobodio brod

(pokretninu) jer je polaganjem pologa dužnik izvršio

izbor.9 Izgleda da je ovo stajalište u suprotnosti sa

doktrinom (vidi gore RUŠINOVIC i TRIVA-BELAJAC-DIKA).

Vidi i čl. 987.04

Bivši I.P. (1930) imao je u para. 349. propis:

"Obezbedjenje, koje je dao predlagač da se pokriju

troškovi ili zahtevi za naknadu štete ( para 339 i 347),

vratiće se stranci tek pošto proteče petnaest dana otkada

je zaključak, kojim je ukinuta privremena naredba, postao

pravosnažan. Ako u ovom roku protivnik predlagača stavi

zahtjev za naknadu štete u smislu para. 343, onda se

obezbeđenje, pre nego što odluka u ovom zahtevu postane

pravosnažna sme povratiti samo, ako na to pristane

protivnik predlagača.”

Goršić navodi: “.... protivnik predlagača stiče

mogućnost stavljanja svojih zahtjeva tek onda, kada

postane zaključak pravomoćan, kojim je ukinuta privremena


221

naredba.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS II-Pž-491/85-2 od 14.3.1985. (OPS RI R-I-22/85-7

od 6.3.85).

“...žalba predlagača se uvažava te se ukida rješenje

OPS Rijeka br. R-I-22/85-7 od 6.3.1985. i predmet vraća

prvostepenom sudu na ponovni postupak.”

Iz obrazloženja:

“Prvostepeni sud je na prijedlog protivnika

predlagača, temeljem čl. 270. st. 2. ZIP-a u vezi s čl.

867. st. 5. PZ, rješenjem broj R-I-22/85 od 6.3.1985.

naložio predlagaču da u roku od pet dana računajući od

dana primitka rješenja položi na račun toga suda iznos od

US$ 80.000.- kao jamstvo za štetu koja bi protivniku

predlagača mogla biti nanesena sprovođenjem privremene

mjere zabrane odlaska broda iz luke Raša s tim da ukoliko

predlagač u ostavljenom roku ne dostavi dokaze tom sudu

da je uplatio navedeni iznos da će sud privremenu mjeru

određenu rješenjem br. R-I-22/85 od 11.2.85. ukinuti,

obustaviti postupak osiguranja, te osloboditi brod od

zabrane odlaska iz luke Raša.”

Bilješka: ovo je slučaj kada zaustavljeni brod nije

dao polog već je ostao zaustavljen.

_ _ _


V-R-26/89-13 od 2.8.89.).



(čl. 270. st. 2. ZIP-a). Ovo iz razloga što je privremena




od 2.8.89. žalitelji ukazuju na stanovište pravne teorije


i naknadno u toku provođenja odobrene privremene mjere sa

čime se ovaj sud može suglasiti , ali to nije odlučno.




čuvanje tih stvari. Ta mjera se provodila samo do prvog

odnosno do drugog kolovoza 1989. kada je ukinuta. Radnje

koje se nakon toga poduzimaju u postupku osiguranja ne


222

mogu se okvalificirati kao radnje kojima se provodi ta i

takva privremena mjera. Točno je da postupak osiguranja

još traje, ali privremena mjera je ukinuta. Sud više ne

može poduzimati nikakove radnje koje idu za provođenjem




sadržajno izjednačiti s privremenom mjerom zabrane



umjesto privremene mjere. Dakle privremene mjere više










izabrati samo jednu ili drugu mogućnosti, a nikako ne

može kumulativno zahtijevati jedno i drugo, jer to

pojmovno i logično nije moguće. Dužnici su svojom voljom

položili jamstvo i time ishodili ukidanje privremene

mjere. Kada bi im sada položeni iznos bio vraćen, cijeli

postupak bio bi besmislen i značilo bi isto što i odbiti

pružanje pravne zaštite vjerovniku. Da su dužnici

predložili, a sud prihvatio i odredio vjerovniku da

položi određenu svotu na ime osiguranja, za vrijeme dok

je još vrijedila zabrana dužnicima da raspolažu stvarima,

onda bi vjerovniku bila pružena mogućnost da se odluči,

tj. da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od

prijedloga za određivanje privremene mjere. Treba imati u

vidu da je upravo vjerovnik ponudio da dužnici umjesto

privremene mjere u sudski depozit uplate US$ 63.300, što

je u skladu s čl. 269. st. 1. ZIP-a, a dužnici tu ponudu

prihvatili. Sada od tog ne mogu odustajati, a zahtjev da

sada i vjerovnik položi US$ 78.000 predstavljalo bi

upravo odustanak od prihvata. Ne mogu dužnici naknadno






63.000 US$, ali za osiguranje potraživanja po tom osnovu

ZIP ne predviđa polaganje osiguranja od strane

vjerovnika, što je i razumljivo, jer bi onda i vjerovnik

nakon što bi uplatio 78.000 US$ mogao zahtijevati od


223

dužnika da i oni polože osiguranje za štetu koju će

trpjeti polaganjem te svote, tako bi se to moglo

nastaviti u nedogled što očito nije bila svrha zakona.”

-----------

PSH Pž-238/89 od 21.2.1989. (OPS RI R-I-23/88 od

13.1.1989.)

“Preinačuje se rješenje OPS RI br. R-I-23/88-16 od

13.1.1989. u dijelu u kojem je prihvaćen prijedlog

protivnika predlagatelja i sudionika RO “J” OOUR M.T.,

Rijeka za polaganje jamstva kao uvjeta za određivanje

privremene mjere, te u dijelu u kojem je predlagatelju

naloženo da na prolazni depozit suda uplati $ 100.000.-

ili kakvu drugu imovinsku vrijednost u roku od 30 dana, a

u protivnom da će sud osloboditi depozit kojeg su

uplatili protivnik predlagatelja odnosno sudionik RO “J”

OOUR M.T., Rijeka ..... i rješava:

Odbija se prijedlog protivnika predlagatelja i

sudionika ............ da sud naloži predlagatelju da

uplati na ime jamstva iznos od $ 100.000.-

Iz obrazloženja:

“Zajedničkim podneskom od 9. studenog 1988. protivnik

predlagatelja i sudionik su predložili da sud odredi

jamstvo odnosno kontragaranciju, uz obrazloženje da je

vjerovnik pokrenuo parnicu pod brojem P-2270/88 radi

opravdanja privremene mjere, a spor će objektivno trajati

najmanje pet godina. Kamate na devize iznose 8% godišnje

..... na iznos od $ 825.000.- a na koji depozit ne teku

kamate, to bi izgubili za razdoblje od 5 godina $

334.000.-

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik .......

«Žalba je osnovana»

.

Rješenjem br. R-I-23/88 od 13. srpnja 1988. g.

prvostepeni sud je odredio privremenu mjeru zaustavljanja

broda, .......... (čl. 980. PZ-a). Prema čl. 983. st. 1.

PZ-a, ako se privremena mjera određuje radi osiguranja

novčanih potraživanja sud može osloboditi brod ...... ako

budu dana osiguranja ili druge imovinske vrijednosti u

visini svote potraživanja za koju se traži zaustavljanje

...........

Osloboditi brod zaustavljanja znači ukidanje


224

privremene mjere. Jamstvo za štetu koja bi dužniku mogla

nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere

pretpostavlja da je postupak u toku za njezino izdavanje

ili barem provođenje. Nakon što je ukinuta, jamstvo se

više ne može odrediti.

Prema čl. 987. PZ-a postupak osiguranja obustavit će

se i određena privremena mjera ukinuti, ako se udovolji

kojoj od pretpostavki iz čl. 977. st. 2. (ispravno st.

4., Đ.I.) t. 1. do 3. tog Zakona. Pretpostavka iz čl.

977. st. 4. t. 1. PZ-a sastoji se upravo u tome da dužnik

položi sudu svotu potraživanja koja se osigurava s

kamatama i troškovima.

Pogrešno je prvostepeni sud primijenio odredbu čl.

270. st. 2. ZIP-a. Već sam naslov iznad tog člana glasi:

“Jamstvo kao uvjet za određivanje privremene mjere”.

Dakle, polaganje jamstva od strane predlagatelja je uvjet

za izdavanje privremene mjere. Ne može se takva obveza

nametnuti predlagatelju nakon što je privremena mjera već

izdana, a posebno ne u vrijeme kada je već ukinuta.

Prema propisima općeg izvršnog postupka (čl. 269. st.

1. ZIP-a) jamstvo umjesto privremene mjere predstavlja

specifičnu izvršnu facultas alternativu tj. ponudu

vjerovnika učinjenu dužniku koju ovaj može prihvatiti ili

odbiti. Ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo

postupak se obustavlja a već provedene radnje ukidaju

(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U suštini isti značaj polaganja

jamstva ima i prema odredbama PZ-a, s tim što to ne mora

biti svota novca (čl. 983. PZ-a). Pitanje da li se u

smislu čl. 270. ZIP-a može odrediti da položi određenu

svotu na ime jamstva samo dok nije određena privremena

mjera ili to može učiniti i u toku provođenja privremene

mjere, može ostati po strani iz razloga što je u ovom

slučaju privremena mjera zaustavljanja broda ne samo

izdana, već i ukinuta u momentu kada je odlučeno u

jamstvu.

Dužnik je svojom voljom odlučio uplatiti $ 850.000

(ispravno 825.000) i time ishoditi ukidanje privremene

mjere. Prilikom uplate tog iznosa protivnik predlagatelja

je imao mogućnost zahtijevati da sud obveže predlagatelja

na polaganje jamstva za štetu koju će eventualno

pretrpjeti.

Ne mogu se predlagatelju nametati obveze nakon što je

brod oslobođen zaustavljanja. Dužnik je mogao dati i neko

drugo osiguranje (npr. garanciju banke, osiguratelja i

sl.), pa ne bi trpio štetu uslijed toga što mu na iznos u

sudskom pologu ne teku kamate, ali to nije od značaja za

rješenje ove pravne stvari.

Odluka suda da će osloboditi depozit u iznosu od $


225

825.000, ako vjerovnik ne uplati svotu od $ 100.000, ne

temelji se na zakonskim propisima. Ne može se naknadno

raspravljati da li je dužnik osnovano ili neosnovano dao

osiguranje, jer ga na to nije prisilio sud svojom

odlukom. To je bila njegova volja. Ako je smatrao da nije

bilo uvjeta za izdavanje privremene mjere, mogao je

koristiti pravne lijekove. Iznos položen u sudski depozit

predstavlja sigurnost za predlagatelja da će naplatiti

svoje potraživanje pod pretpostavkom da uspije u parnici,

pa se ne može dovoditi u pitanje do okončanja parnice.

Vraćanjem deponiranog iznosa dužniku nakon što je on

ishodio oslobođenje broda od zaustavljanja, značilo bi u

osnovi da se vjerovniku uskraćuje pravna zaštita, a sve

do sada provedene radnje bile bi bez ikakvog smisla.

Vjerovnik je ishodio izdavanje privremene mjere

zaustavljanja broda i rješavanje suda o tome je postalo

pravomoćno. Time je on stekao sigurnost da će naplatiti

svoje potraživanje ako se u parnici utvrdi da

postoji........

Ako zaustavljanje broda ni od suda ni od dužnika nije

bilo uvjetovano prethodnim ispunjenjem bilo kakovih

obveza sa strane predlagatelja, onda ni davanje

osiguranja ne može biti uvjetovano ..........

Da je dužnik predložio, a sud prihvatio i obavezao

predlagatelja da položi jamstvo u iznosu od $ 100.000.-

dok je postupak izdavanja privremene mjere bio još u toku

kao uvjet za daljnje zadržavanje broda u luci, vjerovnik

možda ne bi ishodio privremenu mjeru u svoju korist jer

možda tu svotu nema na raspolaganju ili bi došao do

zaključka da mu se pod tim uvjetima ne isplati

zahtijevati izdavanje privremene mjere.”

Bilješka: Stav 2. čl. 270. govori o prijedlogu

dužnika i u zakonu nigdje nema ograničenja do kada dužnik

može tražiti protu-polog od predlagača.

_ _ _

PS H II-Pž-2202/89 od 24.10 1989. (OPS RI V-R-I-

30/89-2 od 1.8.89. i R-I-30/89-7 od 15.8.1989.)

“Pravilno je prvostepeni sud postupio kad je

rješenjem br. V-R-I-30/89-7 od 15. kolovoza 1989. godine

odbio prijedlog protivnika predlagatelja u kojem traži da

sud naloži predlagatelju da uplati jamstvo.

U prvom redu, sud može, ali ne mora, na prijedlog

protivnika predlagatelja odrediti jamstvo kao uvjet za

određivanje privremene mjere (čl. 270. st. 2. ZIP-a).

Privremena mjera zaustavljanja sastoji se u zabrani


226

odlaska broda iz luke odnosno pristaništa (čl. 980. PZ-

a). Jamstvo kao uvjet za određivanje takve mjere ima

smisla, samo dok takva mjera traje tj. dok vrijedi

zabrana odlaska broda iz luke. Protivnik predlagatelja je

9.8.1989. godine položio sudu svotu potraživanja koja se

osigurava i predložio ukidanje privremene mjere. Nakon

toga ne može zahtijevati da vjerovnik dade jamstvo kao

uvjet za izdavanje ili za održavanje privremene mjere. To

jedno drugo isključuje. Protivnik predlagatelja je mogao

odlučiti tj. položiti svotu potraživanja i time ishoditi

ukidanje zabrane odlaska broda iz luke (što je on i

učinio), ili pak trpiti da brod ostane zaustavljen i

tražiti da vjerovnik položi jamstvo.

Jamstvo za štetu koja bi protivniku predlagatelja

mogla nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere

pretpostavlja da je u toku postupak za njezino izdavanje

ili barem provođenje, a nakon što je ukinuta jamstvo se

ne može odrediti. Jamstvo umjesto privremene mjere

predstavlja specifičnu facultas alternativu tj. ponudu

predlagatelja učinjenu protivniku koju ovaj može

prihvatiti ili odbiti. Prema propisima općeg izvršnog

postupka, ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo,

postupak se obustavlja, a već provedene radnje ukidaju

(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U osnovi isti značaj polaganja

jamstva ima i prema odredbama PZ-a (čl. 983).

Protivnik predlagatelja je svojom voljom u sudski

depozit uplatio 36.800 US$ i time ishodio ukidanje

privremene mjere. Ne mogu se predlagatelju nametati

obveze nakon što je brod oslobođen zaustavljanja. Odluka

suda da će osloboditi iznos od 36.800 US$ iz depozita

ukoliko vjerovnik ne uplati svotu od 50.000.- US$ ne bi

bila utemeljena na zakonu. Na taj način bi protivnik

predlagatelja faktički izigrao propise. Da je protivnik

predlagatelja predložio i sud prihvatio te naložio

predlagatelju da uplati 200.000. US$ (odnosno sada

50.000.- US$), za vrijeme dok je brod još bio zaustavljen

u luci, onda bi predlagatelju bila pružena mogućnost da

odluči da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od

prijedloga za određivanje privremene mjere. To je međutim

osujetio sam protivnik predlagatelja koji je davanjem

jamstva ishodio ukidanje privremene mjere. Kada bi sada

sud odredio povrat protivniku predlagatelja i svote od

36.800.- US$, predlagatelju bi time bila uskraćena pravna

zaštita pred sudom, a cijeli postupak izdavanja

privremene mjere bi bio bez ikakvog smisla. Konačno, kada

se polaganje jamstva ne bi shvatilo samo kao uvjet za

određivanje privremene mjere, a u najboljem slučaju kao

uvjet za njezino održavanje na snazi, onda bi trebalo


227

dozvoliti i predlagatelju da traži daljnje jamstvo od

protivnika predlagatelja za štetu koju bi pretrpio

polaganjem u sudski depozit svote od 50.000.- US$ i tako

ne bi bilo nikad kraja.” PNz - 15/117







inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje tog

spornog odnosa (čl. 16. u vezi sa čl. 472. ZPP)”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

čl. 273.

AKO VJEROVNIK U ODREĐENOM ROKU NIJE PODNIO TUŽBU

ODNOSNO NIJE POKRENUO DRUGI POSTUPAK RADI OPRAVDANJA

PRIVREMENE MJERE ILI JE VRIJEME ZA KOJE JE ODREĐENA

PRIVREMENA MJERA PROTEKLO, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA,

OBUSTAVITI POSTUPAK I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.

NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I

UKINUTI PROVEDENE RADNJE AKO SU SE OKOLNOSTI ZBOG KOJIH

JE MJERA ODREĐENA KASNIJE PROMIJENILE TAKO DA VIŠE NIJE

POTREBNA.

POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I UKINUTI PROVEDENE RADNJE

U SLUČAJEVIMA NAVEDENIM U ČL. 260. OVOG ZAKONA.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _


Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu se


dužnosti.

Vidi i odluku VPS H-Pž-985/88-2 od 26.4.88. uz čl.

986.

_ _ _ _ _ _ _

PS H II-Pž-3072/88-2 od 19.09.1989., UPP 1-2 (129-

139), 129.

Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne postoji




228



Iz obrazloženja:

“Neosporno je da je parnični predmet br. P-54/87 OPS


zahtjev ............. i da je u tom predmetu izdana

privremena mjera koja je trajala do okončanja toga spora.

Prema tome, ne postoji više ni izdana privremena mjera od

trenutka okončanja toga predmeta ......”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Čl. 274.

DUŽNIK IMA PREMA VJEROVNIKU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE

KOJA MU JE NANESENA PRIVREMENOM MJEROM ZA KOJU JE

UTVRĐENO DA JE BILA NEOSNOVANA ILI KOJU VJEROVNIK NIJE

OPRAVDAO.

U TOME SE SLUČAJU NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENJUJU

ODREDBE ČL. 260. ST. 5 I 6 OVOG ZAKONA.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Čl. 260 u st. 5. određuje da će se naknada štete

utvrditi rješenjem od strane suda, na prijedlog dužnika.

TRIVA-BELAJEC-DIKA u vezi toga navode:

“... o zahtjevu za naknadu ove štete neće se moći -

barem bi to trebalo posredno zaključiti iz zakona -

voditi samostalna parnica, jer o njenom postojanju i

visini odlučuje, na prijedlog dužnika, sud osiguranja

svojim rješenjem. Odredbu bi trebalo shvatiti kao pravilo

kojim se u ovoj materiji isključuje tzv. redovni put

pravne zaštite - parnični postupak, mada bi, zbog

nepovoljnih konsekvencija koje odatle proizlaze, bilo

bolje kad taj zaključak ne bi bio nužan. Iako se, naime,

u ovom incidentalnom postupku odlučuje o jednom

supstancijalnom ovlaštenju o kojemu bi inače trebalo

voditi redovitu parnicu, sa svim procesnim garancijama

koje su joj svojstvene, ovdje su stranke primorane da se

povinuju odluci suca pojedinca i u stvarima velike

vrijednosti, da se odreknu obvezne rasprave pred sudom,

da se liše prava na dvostranu žalbu protiv presude i

prava na reviziju i na ponavljanje postupka.”11

Starija judikatura potvrđuje nadležnost suca

pojedinca.

Vrhovni privredni sud Sl-595/91 od 10.4.1961.


229

“Kada je u pitanju utvrđenje štete koju je pretrpeo

protivnik predlagača privremene naredbe, pošto je

utvrđeno da zahtev predlagača za čije je obezbeđenje

izdejstvovana privremena naredba pravno ne postoji,

postupak provodi i donosi rešenje sudija pojedinac (čl.

11. i čl. 16. st. 2. Zakona o privrednim sudovima).”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS SRH Pž-1524/82 od 14.6.1983, UPP br. 103-104 str.

547










štetu koju je on pretrpio zadržavanjem broda za vrijeme

dok je brod bio zaustavljen po privremenoj mjeri,

ovlaštenik prava na naknadu ove štete, po osnovu prava

regresa, je ova treća osoba koja je isplatom dužnog

iznosa ušla u prava neposrednog oštećenika.

Prekostojnice - zadržavanje broda na temelju

privremene mjere zaustavljanja broda - aktivna i pasivna

građanskopravna legitimacija za zahtjev za naknadu za

prekostojnice iz drugog po redu potprijevoznog pomorsko-

vozarskog ugovora i za naknadu štete prouzročene

neosnovanom privremenom mjerom zaustavljanja broda -

iskrcajem tereta, po prirodi same stvari, prestaju teći

prekostojnice, a time i pravo na naknadu za prekostojnice

određene ugovorom. U trenutku kada je teret iskrcan i

predan primatelju, a brod zaustavljan na temelju

privremene mjere, nastupila je nova pravna osnova

zadržavanja broda i za slučaj da je privremena mjera

neosnovana, suglasno pravnim pravilima izvršnog postupka,

uspostavlja se izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.

Ovlaštenik prava na naknadu za prekostojnice iz

potprijevoznog pomorsko-vozarskog ugovora je naručitelj,

a ne brodar, s obzirom da se direktan pravni odnos između

brodara i podnaručitelja uspostavlja samo u pravcu

brodareve obveze prema podnaručitelju, a ne i u pravcu

njegovih prava prema ovom (arg. iz čl. 21, st. 2, 3 i 4.

ZUIPB). Ako je brodar broda kojim je izvršen prijevoz

treća osoba (A), a ne osoba koja je u pomorsko-vozarskom


230

ugovoru označena kao brodar (B), onda je takav ugovor

potprijevozni pomorsko-vozarski ugovor, u kojem je B

naručitelj, a druga ugovorna stranka podnaručitelj C

..........”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.85 (OPS RI R-I-22/85)

“Prema stajalištu ovog žalbenog suda, sud neće

prihvatiti prijedlog dužnika i odrediti iznos za jamstvo

za štetu koja bi dužniku mogla biti nanesena određivanjem

i sprovođenjem privremene mjere u slučaju ako je

privremena mjera dozvoljena radi osiguranja namirenja

potraživanja koje dužnik (protivnik predlagača) u

cijelosti ili djelomično priznaje.

Svrha je jamstva da se dužniku omogući da će se moći

iz iznosa kojeg odredi sud kao jamstvo naplatiti za štetu

koju bi mogao imati pozivom na odredbu čl. 274. ZUP-a, a

naknadu štete dužnik u tom slučaju može zahtijevati

ukoliko je utvrđeno da je privremena mjera bila

neosnovana ili ako vjerovnik privremenu mjeru nije

opravdao.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS H Rješenjem II-Pž-562/85-2 od 2.4.85. odbio je


Iz obrazloženja:

“Odbacivanje prigovora treće osobe ima mjesta jer sve

kada bi prigovor treće osobe bio osnovan ona od odluke

suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju zaštitu od

one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist. suda kojim

se privremena mjera ukida i postupak izvršenja

obustavlja.







164. st. 2. ZPP u vezi s čl. 14. ZIP-a)








231

_ _ _

VPS NRH 16.12.1961., naknada štete za promašeni rok

podnašanja tužbe, UPP xii, 35.

Privremena naredba zaustavljanja broda - Predlagač je

dužan nadoknaditi štetu brodaru za zaustavljanje broda,

ako u predviđenom roku ne podnese tužbu za opravdanje

privremene naredbe. - Za promašenje roka podnašanja tužbe

odgovara se po načelu kauzaliteta, tj. bez obzira na

razlog zbog kojega tužba nije podnesena.

Iz obrazloženja:

“Tužbeni zahtjev pravno je osnovan na pravnom pravilu

čl. 343 biv. Zakona o izvršenju, koji se primjenjuje u

praksi privrednih sudova na osnovu čl. 4. Zakona o

nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 1941. i za

vrijeme okupacije. Odgovornost za štetu nastalu uslijed

izdavanja privremene naredbe, koja nije pravovremeno

opravdana tužbom, ocjenjuje se po principu uzročnosti, a

u ovom sporu nesporno je da tuženik nije u naređenom roku

ustao tužbom radi opravdanja privremene naredbe. Motivi

zbog kojih tuženik nije na vrijeme pokrenuo parnicu nisu

relevantni; naprotiv sama činjenica da to nije učinio

dovoljna je da nastane neoboriva pravna predmjeva, da je

predlagač zahtijevao izdavanje privremene naredbe bez

pravne svrhe, koje bi ju opravdavale, a to ga ujedno čini

odgovornim za štetu koju je posljedicama ishođenja

privremene naredbe, tj. zaustavljanja broda nanio

protivnoj strani.”

Bilješka: brod je bio zaustavljen cijelo vrijeme

trajanja roka za podnošenje tužbe. Tužbu za naknadu štete

zbog zaustavljanja je brodovlasnik podnio tek nakon

proteka tog roka.

Postavlja se dakle pitanje: da li brodovlasnik ima

pravo na naknadu štete i onda kao je pristao na primanje

pologa ili garancije, pa nije predlagač podnio tužbu?

Mislim da to pravo ima.

I dalje: da li ima pravo na naknadu štete ako se u

podignutoj parnici utvrdi da je nepravilno zaustavljen.

Mislim da ima.

Nije jasno zašto onda kad primi polog ili garanciju

nema pravo tražiti protupolog za eventualnu štetu!

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _


232

(1) Čl. 8. ZIP.:

Protiv rješenja donesena u prvom stepenu može se

izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom drugačije

određeno.

Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti

prigovor (čl. 48).

Žalba i prigovor se izjavljuju u roku od osam dana od

dana dostave prvostepenog rješenja, ako ovim zakonom nije

drugačije određeno.

Protiv rješenja donesena o prigovoru može se izjaviti

žalba.

Žalba i prigovor ne odgađaju izvršenje, ako ovim

zakonom nije drugačije određeno.

Odluka donesena o žalbi pravomoćna je.

Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku.

(2) Crnić, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989,

str. 68., gdje se poziva na Opću sjednicu Vrhovnog suda

Slovenije od 24. i 25.VI.1986.,

(3) PS H, II-Pž-578/90-2 od 08.01.1991, UPP 3-4

(135-136), 297.

(4) Roger Heward, Judicial sales of vessel and

priority claims, ENGLAND AND WALES

2.2. Sale pendente lite

It is common in England especially in mortgage

enforcement actions, for vessels to be sold pendente lite

(ie before judgment is given on the merits of the claim):

The court’s jurisdiction derives form RSC Order 29 rule

4. The leading case is Mytro /1977/ 1 Lloyd’s Rep 243.

The approach of the courts is as follows. When a vessel

is arrested in respect of a claim, it is the

responsibility of the shipowner to provide security for

the claim so that the vessel may then be released from

arrest. If a shipowner is unable provide security, that

inability will be regarded prima facie as tending to show

that the shipowner is insolvent and likely to be unable

to pay for vessel’s continuing outgoings (such as port

charges, insurance and watchmen). If the shipowner cannot

or does not pay the vessel’s outgoings, the vessel will

be regarded as a wasting asset and, upon application by

the plaintiff, an order will usually be given that it be

sold pendente lite. The plaintiff should demonstrate to

the court that he has a claim which is likely to succeed.

Most mortgage claims fall into that category. When a writ


233

in rem is served upon a vessel the defendant shipowner

has 14 days in which to enter an acknowledgement of

service. As soon as an acknowledgement has been entered,

the plaintiff may apply for sale pendente lite. Notice of

the application must be given to the defendant shipowner.

If no acknowledgement is entered within 14 days, the

plaintiff my thereafter apply for a sale order without

giving notice to the defendant.

(5) Tek primjera iz nedavne prošlosti: Brod CHERSO,

zaustavljen u brodogradilištu u Izoli (Slovenija)

16.04.1993., prva neuspjela dražba je bila 08.07.1994.,

druga neuspjela 09.09.1994. i treća uspjela 29.09.1994.

Dakle nakon 17 mjeseci.

(6) Visoki Trgovački Sud Republike Hrvatske II-Pž-

1529/94-2 od 03.05.1994. odbio je žalbu.

Iz obrazloženja:

“U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtijevao

određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanog

potraživanja u iznosu od 29.508,08 DEM, Riječka banka

d.d. Rijeka, prihvatila je garanciju Kredit Anstal

Bankferin Wien, izdajući svoju garanciju broj 1002 kojom

se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev

iznos koji ne premašuje 30.000 DEM uključujući kamate i

troškove. Sredstva su prenosiva u korist Trgovačkog suda,

a preko sudskog depozita po rješenju suda i u korist

predlagatelja Marina Punat čije potraživanje je ovom

garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena

prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti iz

odredbe čl. 978. Pomorskih zakonika da se oslobodi brod

zaustavljanja i čuvanja.”

(7) PSH - II-P-2201/89-2 od 24.10.89.: “..... sud

može, ali ne mora, odrediti jamstvo, prema okolnostima

slučaja, na prijedlog, dužnika (čl. 270. st. 2. ZIP-a).”

(8) RUŠINOVIĆ, str. 33: “Premda poglavlje u Zakonu

o izvršnom postupku koje govori o “jamstvu” naslovno

obrazlaže “jamstvo” kao uvjet za određivanje privremene

mjere, odredba čl. 270. ZIP-a ima se tumačiti šire, tj.

da se “jamstvom” može uvjetovati privremena mjera nakon

što je već dopuštena. U tom slučaju “jamstvom” se

uvjetuje izvršenje privremene mjere. Naime “jamstvo” se

određuje tek prema prijedlogu dužnika.”

(9) PSH II-Pž-2201/89-2 od 24.10.89.: “Dužnici su

mogli odlučiti da polože jamstvo i time ishoditi ukidanje


234

zabrane raspolaganja sa stvarima (što su i učinili) ili

pak trpiti zabranu, s tim da vjerovnik uplati određenu

svotu na ime osiguranja. Dužnik može izbrati samo jednu

ili drugu mogućnost, a nikako ne može kumulativno

zahtijevati jedno i drugo jer to pojmovno i logično nije

moguće.”

Vidi i Rješenje PSH Pž-238/89 od 21.2.89.: “Pogrešno

je prvostepeni sud primijenio odredbu čl. 270. st. 2.

ZIP-a. Već sam naslov iznad tog člana glasi: “Jamstvo kao

uvjet za određivanje privremene mjere”. Ne može se takova

obaveza nametnuti predlagatelju nakon što je privremena

mjera već izdana, a posebno ne u vrijeme kada je već

ukinuta.”

(10) VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.1985.: “.... ističe

se da je prvostepeni sud mogao naložiti predlagaču da na

depozit suda položi novčani iznos u ime jamstva u roku

koji je kraći od roka za podnošenje žalbe. Ako u ZPUP

nema posebnih odredbi, u postupku izvršenja osiguranja na

brodovima na odgovarajući (način) primjenjuju se propisi

općeg izvršnog postupka u postupku izvršenja i osiguranja

(čl. 867. st. 5. ZPUP).

Prema čl. 8. st. 7. ZIP-a žalba ne odgađa izvršenje

ako tim Zakonom nije drugačije određeno.”

(11) TRIVA-BELAJEC-DIKA: Sudsko izvršno pravo, para

52/23. str. 340.


235

UPOREDNI PREGLED ČLANAKA

PZ. i ZPUP.


236

PRIVREMENENA

MJERA

974/979

975/980

976/981l

977/982

978/983

979/984

080/965

981/996

982/987

983/988

984/989

985/990

986/991

987/——

988/992

POSTUPAK

IZVRSENJA

I OSIGURANJA

867/867

868/868

869/869

870/870

871/871

872/——

872/872

874/——

875/——

876/874

877/875

OGRANIČENJE

IZVRŠENJA

878/877

879/879

880/880

DRŽAVNA

PRIPADNOST

193/166

194/167

195/168

196/169

197/170

198/171

199/172

200/——

——/173

UPIS I

BRISANJE

BRODOVA

201/174

202/175

203/176

204/177

20S/178

206/179

209/180

210/181

211/182

212/183

213/184

214/185

215/186

UPIS I BRI-

SANJE BRODICA

216/——

217/——

218/——

219/——

220/——

220/——

221/——

222 /——

STVARNA PRAVA

PRAVO VLASNIŠTVA


237

223/189

224/199

225/200

226/-—

227/198

228/190

229/194

230/191

231/193

232/192

233/197

HIPOTEKA

234/201

235/——

236/202

237/203

238/204

239/205

240/206

241/207

242/208

243/209

244/210

245/211

246/212

247/213

248/214

249/215

PRIVILEGIJI

NA BRODU

250/216

251/217

252/218

253/222

254/223

——/224

255/226

256/227

257/228

258/229

259/231

260/232

261/233

262/234

263/235

264/236

265/237

266/238

POSTUPAK

IZVRŠENJA

867/867

868/868

869/869

670/870

871/871

872/——

873/872

874/---

875/——

876/-—

877/---

OGRANIČENJE

IZVRŠENJA

878/877

879/879

880/880

681/882

882/883

MJERODAVNO

PRAVO

990/995

991/996

992/997

993/998

994/999

995/1000

996/1001

997/1002

998/1003

999/1004


238

1000/1005

1001/1006

1002/1007

1003/1008

1004/1009

1005/1010

1006/1011

1007/1012

1008/1013

1009/1014


239


240

241

TEKST GARANCIJE

(ovo je uobičajeni tekst P & I garancije)

UNIJETI :

A -adresa primaoca garancije

B -brod

C -dogadjaj ili B/L ako se radi o teretu

D -teret - ako se primjenjuje ili imena oštećenih i

datum

F -iznos

G -sud

H -ime kluba i autorizacija

I -datum garancije

IN CONSIDERATION OF AND UPON CONDITION THAT YOU

RELEASE AND/OR REFRAIN FROM ARRESTING OR OTHERWISE

DETAINING THE ABOVE VESSEL OR ANY OTHER VESSEL IN THE

SAME OR ASSOCIATED OWNERSHIP OR MANAGEMENT IN CONNECTION

WITH THE ABOVE INCIDENT AND THAT YOU REFRAIN FROM

COMMENCING AND/OR PROSECUTING LEGAL OR ARBITRATION

PROCEEDINGS (OTHERWISE THAN BEFORE THE COURT OR

TRIBUNAL REFERRED BELOW) AGAINST THE OWNERS OF THE

ABOVE VESSEL THEIR SERVANTS OR AGENTS IN CONNECTION90N

WITH THE ABOVE INCIDENT WE HEREBY UNDERTAKE TO PAY ON

YOUR DEMAND ANY SUM TOGETHER WITH INTEREST THEREON AND

COSTS NOT EXCEEDING ""FFF"" WHICH MAY EITHER BE AGREED

BETWEEN PARTIES TO BE DUE TO YOU IN RESPECT OF THE

ABOVE INCIDENT OR WHICH MAY BE ADJUDGED TO BE DUE TO yOU

IN RESPECT HEREOF FROM OWNERS OF THE ABOVE VESSEL, BY

COMPETENT COURT AT ""GGG"".

"III» X.Y. In the name and on the account of ""HHH""

--------------

Obzirom na dole iznesenu obavezu pod uslovom da

oslobodlte i/ili se uzdržite od sudskog zaustavljanja

ili drugačijeg zadržavanja gore navedenog broda ili

bilo kojeg drugog broda pod istim vlasništvom ili

suvlasništvom ili upravljanjem a u vezi sa gore

navedenim dogadjajem te da se uzdržite od započinjanja

ili nastavljanje sudskog ili arbitražnog postupka (osim

pred sudom koji je dolje naveden), protiv vlasnika gore

imenovanog broda, protiv njegovih službenika ill

agenata a povodom gornjeg slučaja mi se ovime

obavezujemo da ćemo vam platiti na vaš zahtjev bilo

koji iznos zajedno sa kamatima i troškovima time da ne

prelazi iznos od ""FFF"", a koji iznos može biti ili

dogovoren izmedju stranaka da Vam se plati u vezi

gornjeg dogadjaja ili koji može biti dosudjen da Vam se

242

plati u vezi istoga od strane brodovlasnika i to od

strane nadležnog suda u ""GGG""

X.Y. U ime i za račun.........""HHH"

243

LITERATURA

l.ALBRECHT Dr.H.-Chr,INT.BAR.ASSN..Maritime law,

Vol.l..Arrest of ships, str. 35, Germany

2.ANDERS Przeniyslaw, Arrest of ships. 7, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 69, Poland

3.ASSER & MILLER.Report of International Commission,

Bulletin No.105, Naples Conference 1951

4.BEHRENDT-POULSEN E.,INT.BAR ASSN..Maritime law,

Vol.1.,Arrest of ships, str. 12,Denmark

5.BERLINGIERI F., I diritti di Garanzia sulla nave,

1'aeromobile e le cose caricate, Padova 1965

6.BERLINGIERI F. :Ratifica delle convenzioni di

Bruxelles 10 aaggrio 1952, II Diritto Marittimo,1978,148

7.BERLINGIERI F., Enrico Vincenzini: Il sequestro

conservativo di nave straniera , u Diritto Marittimo,

1990, str. 1251

8.BERL1NGIERI F.,Nota in margine al sequestro

conservativo Dir. mar. 82,1980, 694

9.BERLINGIERI F. Custodia, conservazione e vendita

della nave sequestrata in common law e in dintto

italiano: un raffronto, Dir. Mar. 1988, 252

10.BERLINGIERI F., Note sull'ambito di applicazione

della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro di

navi e sulla sequestrabilita di navi non appartenenti al

debitore Dir.Mar. 1988, 804

11.BERLINGIRI F., L'art.4. BIS para 1., delle Hague-

Visby Rules; a quali azioni applicabile ?, Dir.mar. 1990,

1197.

12.BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London 1992

13.BERLINGIERI F., I crediti del noleggiante e del

vettore sono "maritime claims", Dir.Mar., 1991, 408

14.BOMELLI,La responsabilita,della Societ

Controllante per gli Illeciti delle Proprie Controllate,

1985, Dir.Mar., 968.

15.CHAKRADARAN Casipillai, Arrest of ships. 3,

Lloyd's of London Press Ltd., str. 81, United Arab

Emirates

16.CARBONE , Contratto di trasporto Marittimo di

Cose, Milano 1988

17.CHAMBERLAIN J., Arrest of Vessels under English

Law, Dir. mar.83, 1981, 476

18.CLARINGBOULD Marten:Arrest of ships-2,Lloyd's of

London Press Ltd.,,London,1986: The Netherlands,str.30

19.COLLAZOS Nelson Carrey, Arrest of ships. 3,

Lloyd's of London Press Ltd., str. 37, Panama

244

20.CONIGLIO A., Il sequestro giudiziario e

conservativo, Milano 1953

21.CRNIć Ivica, Izvršni postupak u praksi, Zagreb

1989

22.CUNNINGHAM John R.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.1.,Arrest of ships, str. 17, Canada

23.ĆORIĆ Doroteja, Medjunarodna unifikacijska

pravila o postupku privremene mjere zaustavljanja broda,

UPP 1-2 (125-126), str. 41

24.DELWAIDE L., Saisie Conservatoire des navires de

mer en Belgique, DMF 36, 1984, 248

25.DEROGE Roosmalen Emily J.C.M., Piercing or lifting

of the corporate veil in relation to the arrest of ships

in the Netherlands, Dir.Mar., 1994, 559.

26.DIKA Prof.Dr. Mihajlo, Privremene mjere osiguranja

na brodu, Privreda i pravo, 1989, str. 521 i sl.

27.DRURY Stephen, Arrest of ships. 51, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 51, Hong Kong

28.FARRUGIA,R.,INT.BAR.ASSN., Maritime law,

Vol.l..Arrest of ships, str. 55, Malta

29.FELTZ Baron van der, Dr.F.,INT.BAR ASSN..Maritime

law, Vol.l.,Arrest of ships, str. 59, The Netherlands

30.FRANCHI Giuseppe, Convenzioni di Bruxelles sul

sequestro conservativo delle navi e sulla competenza

civile e penale in caso di abbordaggio, LEGGI CIVILI

COMMENTATE, 1978, str. 1800 ss.

31.GANADO Max, Arrest of ships. 3, Uoyd's of London

Press Ltd., str. 1, Malta

32.GEORGHADJIS Andreas, Arrest of ships. 7, Lloyd's

of London Press Ltd., str. 1, Cyprus

33.GOLDREIN, Iain S., Ship Sale and Purchase, Lloyd's

of London Press Ltd., London 1985

34.GORŠIĆ Dr. Franjo, Tumač zakona o izvršenju i

obezbedjenju, 1930

35.GRABOVAC Ivo: Konvencije pomorskog imovinskog

prava s koimentarom, Split,1986

36.GRIGOS J.G.R., INT.BAR ASSN..Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 85, United Kingdom

37.HARE John, Arrest of ships, 5. Lloyd's of London

Press Ltd., str. 57,, South Africa

38.HAFIZULLAH H., Arrest of ships. 5 Lloyd's of

London Press Ltd., str. l, Bangladesh

39.HELMER Christie: Arrest of ships.-

l,Lloyd's of London Press Ltd.,1985,str.81, The

United Ststes of America

40.HILL Christopher: Arrest of ship, 5.1,Lloyd's of

245

London Press Ltd.,1985.str.l, England and Vales

41.HOSOI Tameyuki.: Arrest of ships.l,Lloyd's

of London Press Ltd.,1985,str.67, Japan

42.HOYL Mark, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 31, Egypt

43.IHRE Rolf & PEHRSON, Arrest of ships. 3, Lloyd's

of London Press Ltd., str. 65, Sueden

44.INGLIS Ian G., Arrest of ships. 4, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 71, Scotland

45.IVALDI, Diritto Uniforme dei Trasporti e Diritto

Internazionale privato, Milano 1990

46.IVKOVIĆ Đorđe: Arrest of ships, 2,Lloyd's of

London Press Ltd.,London 1986: Jugoslavia,str.l02

47.IVKOVIĆ Đorđe, Haška i Haška-Visby Pravila, 1994

48.IVKOVIC Đorđe. Hamburška Pravila, 1994

49.JACKSON D.C., Enforcement of Maritime claims,

Lloyd's of London Press Ltd,.London 1985

50.JAKAŠA Branko: Udžbenik plovidbenog prava ,Zagreb

1983

51.KARIŽ Anton, Revizija medjunarodne konvencije za

izjednačenje nekih praivila koja se odnose na

zaustavljanje pomorskih brodova, 1952. UPP br. 105-106

str. 86

52.KAZMI M.H., Arrest of ships. 7, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 47, Pakistan

53.KEGELS Tony.INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 13, Belgium

54.KONING de John,INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str.l, Australia

55. LA CHINA, Due novita ( d' antica data ) nel campo

del diritto processuale civile internazionale marittimo:

Le convenzioni di Bruxelles del 10 maggio 1952, Foro

Italiano, 1979,V,254

56. LA CHINA S., Sequestro e attuazione delle

garanzie sulla nave tra pluralita di procedure e

pluralita di ordinamenti, Dir. mar. 85, 1983, 145

57.LA CHINA S.,Il sequestro đella nave e la Novella

del 1990, in Studi in onore di Enzio Volli, Trieste,

1993; Dir.Mar.l993, 3.

58.LANGENSKIOLD Henrik,INT.BAR.ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 27, Finland

59.LANGENSKIOLD Henrik, Arrest of ships. 5, Lloyd's

of London Press Ltd., str.19, Finland

60.LILAR & VAN DEN BOSCH, Les Conventions

Intemationales de Bruxelles du 10 mai 1952 pour

1'unification de certaines regles relatives a la

246

competance penale et civile en matiere d' abordage et en

matiere de saisie conservatoire des navires,

UNIDROIT,1952, p.340 ss.

61.LOPEZ DE GONZALO M.,Indicazioni della

giurisprudenza francese in relazione alla Convenzione di

Bruxelles 1952 sul sequestro di navi, Dir. Mar. 83, 1981,

82

62.LOPEZ DE GONZALO M., Sequestro di nave e

giurisdizione italiana Dir. mar. 84, 1982, 574

63.LUKŠIĆ Dr. Branimir, Zaustavljanje broda kao mjera

osiguranja, Osignranje i privreda br. 6,84 str. 18

64.LYNDEN van, Carel HJ.H., Piercing the veil, P&I

Intemational, May 1988, Vol.2. No.5. str. 13, i Jean

Warot i dr., P&I Int. july 1987 i Henry Page, P&I Int.,

October 1987.

65.MANCA Plinio, International Maritime Law, Vol.l.,

str. 93 i sl.

66.MANCA Plinio, Commento alle convenzioni

internazionali marittime, I; 1974, p. 135 ss.

67.MATTHEWS P.B., Releasing Ships From Arrest

Lloyd's Maritime and Commercial Law Quarterly, 1983, 99

68.MAVROYANIS Panos D., Arrest of ships. 6, Lloyd's

of London Press Ltd., str. 15, Greece

69.McHOSE John C..INT.BAR ASSN., Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 89, United States

70.MCHUGO John & BEECH Susan, Arrest of ships. 4,

Lloyd's of London Press Ltd., str. 53, Oman

71.MOLONEY G.John,INT.BAR ASSN.,Baritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 51, Ireland

72.MORDIGLIA, La Convenzione di Bruxelles 20 Kaggio

1952 sul Sequestro Conder-vaivo di Navi a la sisa recente

entrata in vigore in Italia, 1981, Dir.ttar., 133.

73.NASCHIT2 Peter Gad,INT.BAK ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 55, Israel

74.NUOVISSIMO DIGESTO ITALIANO.Vol.XVII, "Seqvestro"

75.PANAGOUPOLS P.C.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.1.,Arrest of ships, str. 47, Greece

76.PASANISI E., II progetto di convenzione

intemazionale per 1'unificaLZione delle regole in materia

di sequestro di navi. Dir.Mar. 1952, 316

77.PHILIP Allan, Arrest of ships. 6, Lloyd's of

London Press Ltd*, str. l, Denmark

78.PONTAVICE du, Le Statut des Navires, 1976

79.POTTS T.H.A.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 67,Singapore

80.PRICE Richard & HOWELL David, Arrest of ships. 6,

247

Lloyd's of London Press Ltd., str. 69, Kuvait

81.PRICE Richard & PERRIN Christopher, Arrest of

ships. 5, Lloyd's of London Press Ltd., str. 43, Saudi

Arabia

82.PRICE Kichard & VHELAN James, Arrest of ships. 6,

Lloyd's of London Press Ltd., str. 79, Quatar

83.PROTETTI Etore, Il sequestro civile, Mapoli 1982

84.REIN Alex. INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 63 , Norvay

85.RIGHETTI E., Note in tema di notificazione del

provedimento di sequestro di nave, Dir. mar. 1988, 214

86.RIPERT, Les Conventions de Bruxelles du 10 Mai

1952 sur 1' unification du Droit Maritime, 1952, DMF, 343

, 354

87.RODIERE, Le Navire, 1980

88.ROMLOV,Robert,INT.BAR ASSN.,Maritiine law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 81, Sueden

89.ROSSI P., Appunti in tema di revoca di sequestro

conservativo di nave e di aeromobile, Trasporti, 1983,

57.

90.RUŠINOVIĆ Dušanka, Postupak osiguranja

privremenom mjerom zaustavljanja broda, UPP 1-2 ( 125-

126) str. 23

91.SALDANHA Vinston: Arrest of ships,

2,Lloyd's of London Press Ltd.,London 1986: India,

str.72

92.SAMPSON D.H.,INT.BAR ASSN.,Karitime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 73, South Afrika

93.SASEGBON Fola, Arrest of ships. 4, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 13, Nigeria

94.SCAGLIONI Alfredo, II sequestro nel processo

civile, Milano 1969

95.SCHLICHTING M.P., The Arrest of ships in German

and South African Law, Frankfurt a/M, 1991.

96.SOEHEING Kay,: Arrest of ships.l,Lloyd's of London

Press Ltd.,1985,str.51, The Federal Republic of Germany

97.SOLVENI, Sequestro conservativo di nave.

Fideiussione bancaria a garanzia del credito e

procedimento per la convalida del sequestro, Dir. Mar.

It. 1974, str. 361

98.TABBUSH S.J., Arrest of Ships Ovned by

Cbarterers, Lloyd's Maritime and Commercial Law

Quarterly, 1982, 585

99.TASSEL , Saisie Conservatoire du Navire,

Jurisclasseur de Droit Commercial, Issue No. 1105, 1,

1967, p.ll, No.73.

248

100.TETLEY Villiam, Maritime Liens and Claims, 1985

101.THEUNIS Jan, Arrest of ships-2,Lloyd's of London

Press Ltd.,London 1986, Belgium, str.l

102.TRIVA Prof. Dr. Siniša: Izvršenje i osiguranje

na brodovima. Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 1973,

str.279

103.TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, Zagreb,

1980,

104.VAN DEN BOSCH & LILAR, Les Conventions

Internationales de Bruxelles du 10 mai 1952 pour

l'unification de certaines regles relatives a la

competance penale et civile en matiere d' abordage et en

matiere de saisie conservatoire des navires,

UNIDROIT,1952, p.340 ss.

105.VERDE Filippo, II sequestro nella giurisprudenza,

Padova 1975

106.VIALARD, La saisie conservatoire du navire pour

dettes de 1'affreteur a temps, 1985 DMF, 579, 581

107.VILLENEAU Jacgues, INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 31, France

108.VINCENZINI Enrico, Brevi note in tema di revoca

di sequestro conservativo di nave, Dir. Mar., 1987, str.

389

109.VINCENZINI Enrico, Il sequestro conservativo di

nave straniera, 1988,

110.VINCENZINI E., Sequestro conservativo di nave di

proprieta di stato estero, legge 15 luglio 1926, n. 1263

e principio internazionale di immunita ristretta, Dir.

mar. 1988, 1182

112.VUJOVIĆ Veljko: Referat za savjetovanje

privrednih sudova u pomorskim sporovima, Opatija

11.2.1988

113.VUN-PING Kav, Arrest of ships. 4, Lloyd's of

London Press Ltd., str. l, China

114.CMI Bulletin, No. 105.

115.Comite' Maritime International, XXXIII Int.

Conference, Lisbon 1985, Documents.

116.Report of the CMI on the Draft Revision of the

Int. Convention for the Unification of Certain Rules

Relating to the Arrest of Sea-going Ships, Brussels, 10

may 1992, CMI XXXIII, Int. Conference,Lisbon 1985.

249

II - DIO

MEĐUNARODNA KONVENCIJA

1952

UVOD

Kako sam već prije naveo, sudovi se nisu, pozivali

na konkretne propise iz Konvenciju iz 1952, prilikom

izdavanja privremenih mjera u našim lukama, a kada se je

radilo o brodovima koji su vili zastavu države

ugovornice.

Korisno je prema tome, u ovaj Uvod, navesti razloge

zašto je takav postupak sudova, po mom mišljenju,

nepravilan.

I prije, a i sada u Ustavu Republike Hrvatske,

postoje propisi o pravnom položaju međunarodnih

konvencija, koje su ratificirane i promulgirane. U Ustavu

R. Hrvatske, propisano je da konvencije imaju veću moć od

zakona. To je izrićito naveo i Vrhovni sud Republike

Hrvatske. 1

Tvrdim dakle, da ćim se u sudskom predmetu radi o

brodu koji vije zastavu države ugovornice, sud je DUŽAN

primjeniti konvenciju, a ne PZ. U priručniku, navedeni su

i naši i strani pravnici, kao i inostrana judikatura,

koja se poziva na primjenu konvencije. Postoje razlike

između konvencije i našeg zakona, koje su i bitne i

velike. U krajnjoj liniji Konvencija, koja je kompromis

common law-a i kontinentalnog sistema, ne može se

koristiti primjenom intencija našeg zakonodavca, u

slučajevima, gdje ne postoje sasvim jasni propisi i gdje

treba posegnuti za tumačenjem intencija. Doktrina ukazuje

da je nazivlje pojedinih instituta različito i ne uvijek

podobno za doslovni prijevod. 2 Razlike, koje su nekoć

postojale između pravnih sistema u pogledu odgovornosti

brodovlasnika, vozara, brodara, morale bi biti prebrođene

u povećanoj svjetskoj razmjeni dobara i pomorskim

prijevozima, jer su postojale bitne razlike. U pravnim

sistemima civilnog prava sva imovina dužnika, ukljućujući

i brodove, služila je za naplatu duga, pa se je mogla i

plijeniti, uključujući i brodove. U zemljama common law-a

brod se je mogao plijeniti samo za t.zv. pomorske

tražbine i to samo brod koji je odgovoran za pomorsku

tražbinu, ali ne koji drugi brod. To je bila bitna

razlika u pogledu svrhe privremene mjere, jer je u

civilnom pravu privremena mjera služila kao zasiguranje

za dug, a u zemljama common law-a, za pridobivanje

nadležosti pomorskog suda. Činjenica da naši sudovi nisu

zasnivali svoje odluke, na propisima konvencije, možda

je bio rezultat toga, da postoje različiti sistemi; kako

pojedine države uvode u svoj pravni sistem međunarodne

konvencije, kojih su članice. 3

Vjerujem da će sudovi, nakon gore citirane odluke

Vrhovnog suda Republike Hrvatske, konačno, početi

primjenjivati konvenciju 1952, a za nadati se je, i druge

konvencije, u kojima je Republika Hrvatska, država

ugovornica. 4

Konvencija je ratificirana od priličnog broja

zemalja, što dokazuje, njenu potrebu, no karakteristično

je da nije ratificirana od nekih važnijih zemalja, kao

biv. SSSR, SAD, Japana i Skandinavskih zemalja.

Konvencija ne rješava sve slučajeve već nastoji

unificirati, ono što je moguće. 5 pa na pr. nema propisa o

naknadi štete za neosnovano zaustavljanje broda 6, a

postoje i drugi slučajevi. Međutim Lisabonski nacrt je

predvidio izvjesne uslove u čl. 6., koji bi mogli biti

putokaz. U principu ima se primjeniti lex fori.

Korisno je i opet ponoviti da kada se primjenjuje

konvencija, treba smetnuti s uma naše pojmove iz

pomorskog prava i čak i izraze korištene u prijevodu

Konvencije, i nastojati se držati onih pojmova koji

postoje u pravima na kojima se osniva konvencija.

Koristio sam uz naprijed navedena djela, za ovaj dio,

naročito još:

ĆORIĆ Dorotea, Međunarodna unifikacija pravila o

postupku privremenih mjera zauskavljanja broda, UPP br.

1-2 (125-126), str. 41

BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London, 1992.

++++++++

(1) Vrhovni suđ Republike Hrvatske.Broj: II-Rev-7/1939-2 od

3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od 6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od

7.1.1988):

"U pogledu “ozakonjenja" članak 134. Ustava Republike Hrvatske

određuje da se međunarodni ugovori koji su skopljeni i potvrdjeni u

skladu s Ustavom i o b j - a v l j e n i čine dio unutarnjeg

pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona."

I dalje : "......ratificirani međunarodni ugovori postaju dio

unutrašnjeg pravnog poretka.....ozakonjeni objavljivanjem

(promulgacijom) i to u izvornom (potpisanom – ratificiranom)

sadržaju.”

(2) Izjava Cyril Miller-a na CMI Conference, Amsterdam 1949;

CMI Bulletin No, 104. p. 535: "..,...the unification of the law

relating to what we in England call "arrest" and what in the

continental system is called. "saisie conservatoire". We should not,

I think, make any recommendations with regard to the other for

"saisie" ("saisie executoire”), which we in England call

"attatchment"....,

(3) Berlingieri, F. “Arrest of Ships”, str. 29,: " Methods of

implementation, of international Conventions differ from country to

country and, sometimes, various methods are used, on different

ocasions, in the same country."

Vidi i(54) Rodiere, Le Navire, p.7.; du Pontavice, Le Statut des

Navires, Paris,1976, p.324; Tassel, Saisie conservatoire du Navire

Juricclasseur de Droit Commercial; issue No. 1105, 1, 1967, p.ll,

No.73.

Vidi vrlo ilustrativnu analizu za niz glavnih pomorskih zemalja

(str. 29 - 35).

(4) Zamišljam si da bi prijedlog za privremenu mjeru i

vjerojatno odluka, trebali u naraciji navesti:

1. Brod XY vije zastavu države Z.

2. Država Z, je država ugovornica Međ. konvencije o

privremenom zaustavljanju brodova, 1952,

3. Propisom čl. 8. st..2. primijeniti će se Konvencija

4. Zahtjev predlagatelja je osnovan propisom čl. 1. st.l.

točka ... Konvencije.

5. Vjerojatnost tražbine osniva se na......

6. Ističe se da Konvencija ne zahtjeva vjerojatnost osuječenja

i znatnog otežavanja naplate tražbine.

Itd.

Vice versa trebala bi glasiti i privremena mjera.

(5)DIKA, (str 522) :" Konvencija se odnosi samo na privremenu

mjeru zaustavljanja broda. U slučajevima na koje se ona odnosi

interno se pravo ne primjenjuje”.

(6) Konvencija 1952 nema dakle propisa glede naknade štete.

Međutim Lisabonski nacrt je predvidio izvjesne uslove u čl. 6., koji

bi mogli biti putokaz. U principu ima se primjeniti lex fori.

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM

ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA

1952

ČL.1.

U OVOJ KONVENCIJI SLIJEDEĆI IZRAZI IMAT ĆE NIŽE

DANO ZNAČENJE :

1). "POMORSKO POTRAŽIVANJE" OZNAČAVA ISTICANJE PRAVA

ILI POTRAŽIVANJA NASTALIH IZ JEDNOG OD OVIH UZROKA:

A).ŠTETA UZROKOVANA OD STRANE BRODA SUDAROM ILI KOJIM

DRUGIM NAČINOM;

B).GUBITKA LJUDSKIH ŽIVOTA ILI TJELESNIH OZLJEDA

UZROKOVANIH OD STRANE BRODA ILI NASTALIH U VEZI S

ISKORIŠTAVANJEM BRODA;

C).PRUŽANJA POMOĆI I SPASAVANJA;

D).UGOVORA O ISKORIŠTAVANvJU ILI ZAKUPU BRODA,

BILO PUTEM BRODARSKOG UGOVORA ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;

E).UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE BRODOM, NA OSNOVI

BRODARSKOG UGOVORA, TERETNICE ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;

F).GUBITKA ILI OSTEČENJA ROBE I PRTLJAGA KOJI SE

PREVOZE BRODOM;

G).ZAJEDNIČKE HAVARIJE;

H).POMORSKOG ZAJMA

I).TEGLJENJA;

J),PILOTAŽE;

K).DOBAVE BRODU PROIZVODA ILI

MATERIJALA,GDJE GOD ONA BILA IZVRŠENA, U SVRHU

IZKORIŠTAVANJA ILI UZDRŽAVANJA BRODA

L).GRADNJE;POPRAVKA ILI OPREMANJA BRODA ILI NAKNADE

ZA DOKOVANJE;

M).PLAĆE ZAPOVJEDNIKA BRODA. ČASNIKA ILI POSADE,

N).IZDATAKA ZAPOVJEDNIKA BRODA I IZDATAKA

KRCATELJA, NARUČITELJA PRIJEVOZA U BRODARSKOM

UGOVORU ILI AGENATA ZA RAČUN BRODA ILI NJEGOVA

VLASNIKA;

O).SPOROVA O VLASNIŠTVU BRODA;

P).SPOROVA O SUVLASNIŠTVU, POSJEDU,

ISKORIŠTAVANJU ILI O PRAVIMA NA PLODOVE

ISKORIŠTAVANJA BROBA U SUVLASNIŠTVU;

Q),POMORSKIH HIPOTEKA I MOTGAGEA.

2). "ZAUSTAVLJANJE" JE ZADRŽAVANJE BRODA ODLUKOM

NADLEŽNE SUDSKE VLASTI RADI OSIGURANJA POMORSKOG

POTRAŽIVANJA, ALI NE ZAPLJENA BRODA RADI IZVRŠENJA NEKE

PRESUDE.

3). "OSOBA" OBUHVAĆA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE,

UDRUŽENJA OSOBA ILI KAPITALA; KAO I DRŽAVE, ORGANE JAVNE

UPRAVE I JAVNE USTANOVE.

4) PREDLAGAČ JE OSOBA KOJA TVRDI DA POSTOJI POMORSKO

POTRAŽIVANJE U NJENU KORIST.

Bilješka: HRVATSKA je preuzela

rezervu, po čl. 10., stavljenu od bivše

SFRJ.

++++++++++++

STAV 1.

Konvencija je vrlo detaljno specificirala,

"maritime claims", (po našoj uobičajenoj -

terminologiji t.zv. "pomorske tražbine" u čl. 878 st.2

PZ-a.

HIPOTEKA I PRIVILEGIJE.

I dok je PZ u čl. 876 st.l. 1 općenito naveo

"tražbine osigurane založnim pravom na brodu" (dakle

privilegije i hipoteke), u st.2. je pobrojao tražbine,

Konvencija je koristila drugu zakonodavnu tehniku, pa

je izvršila pobrojavanje.

Pokušao sam napraviti usporedni pregled čl.l.

Konvencije, čl. 878 i čl. 250 – 252/2.- PZ-a.

KONVENCIJA Č

L.

ČL.878

.st.

-PZ

ČL.

250-252-

stav-

-PZ

damaged caused by any

ship in collision

1

.A).

1 4

damage caused by any

ships “otherwise”

1

.A)

1 4

loss of life 1

.B)

2 4

personal injuries 1

.B)

2 4

Salvage 1

.C)

3 3


use or hire

1

.D)

4


carriage of goods

1

.E)

4

Loss of or damage to

goods incl. baggage

1

.F).

4 4

General Average 1

.G)

5 3

bottomry 1

.H)

- -

towage 1

.I)

10 čl.

218

pilotage 1

.J)

6 1

supplies of goods and

materials for operation or

maintenance

1

.K)

7 5

construction, repair or

equipment, dock charges,

dues

1

.L)

8 5

Wages Master, officers,

crew

1

.M)

9 2

Master’s disbursements

including disbursements

by...

1

.N)

10 5

disputes as to title to

or ownership

1

.O)

- -

disputes between co-

owners as to ownership,

1

.P)

- -

possession, employment,

earnings

mortgage or

hypothecation

1

.Q)

st.1. čl.977

/1

zakonska založna prava -

-

st.1. -

Treba naročito naglasiti činjenicu da dok naš zakon

koristi i općeniti izraz tražbine osigurane založnim

pravom dakle i sve privilegije našeg prava, Konvencija

nema takovog izraza već specificira samo hipoteke i

mortgejdž u toč. "q". Iz toga treba zaključiti da

eventualne privilegije stranog prava na brodu strane

zastave, koje nisu specijalno nabrojene u čl.l.

Konvencije kao "maritime claims", ne bi se mogle

koristiti kod primjene Konvencije. (Paradoksalno moglo

bi se, eventualno, primjeniti kod brodova koji viju

zastavu zemlje NE-ugovornice, primjenom našeg zakona

(čl.976 i 991 PZ).

ĆORIĆ 2 navodi :

" Iako neka potraživanja., koja zbog svoje povezanosti s pomorskim

poslovanjem, mogu biti okarakterizirana kao "pomorska", ona nisu ušla u listu

navedenu u konvenciji, kao premije osiguranja 3, provizije brokera, štete nastale

zagadjenjem, premije za socijalno osiguranje, potraživanja nastala na temelju ugovora

o eksploataclji ili prodaji broda," itd., i autorica nastavlja da "isto tako sva

potraživanja koja daju pravo na pomorski privilegij prema Konvencljl o pomorskim

privilegijama i hipotekama /1926/ nisu obuhvaćena u okvir pomorskih potraživanja

prema Konvenciji o zaustavljanju".4

VUJOVIĆ, piše (str. 12) :

" Ovdje mi želimo ukazati na jednu važnu okolnost. Ima slučajeva đa se uzima

bez rezerve da su odredbe našeg domaćeg prava o pomorskim potraživanjima iz čl.

981.st.l. ZPUP tj. one iz čl. 877. st.2 i 3. "iste" s onima iz Čl.l. konvencije. Mi

kategorički tvrdimo da to nije točno. Ima doduše odredbi koje su sukladne čak i po

"broju, rodu i padežu” ali ima i onih koje se razlikuju i to bitno. Baš ta sličnost i

"sličnost” tjera na oprez da se ne pogriješl u interpretaciji i primjeni regulativa. "

"Usporedi na pr. čl.1.st.1.toč.b). Konvencije i odredbu čl. 877 st.3.toč.2. ZPUP,

dok tekst ZPUP glasi tako , da se smatra pomorskom tražbinom onu koja je nastala

"zbog” iskorištavanja broda” tekst Konvencije smatra pomorskom tražbinom onu

"nastalu u vezi s iskorištavanjem broda” (podcrtao V.V.), dakle Konvenclja ima širi

pristup od domaćeg zakona, pa bi na pr. u slučaju zaustavljanja pomorskog broda

iranske zastave u predmetu VPSH br. Pž-695/87 jugoslavenski pomorac liječen u

Jugoslaviji a obolio na iranskom brodu, jer je oćito to bilo u vezi sa iskorištavanjem

broda imao privileglj pomorske tražbine po Konvenciji, za trošak liječenja od US$

3.000.- a po lex patriae tj. domovinskom pravu (ZPUP) to ne bi imao pravo. Ovaj

primjer naveli smo samo kao karakterističan slučaj koji upozorava na nužnost

sagledavanja konzekvenci sa svih jurističkih aspekata ali imajući u vidu

pravnopolitički faktor. “

Detaljnije, RUŠINOVIć, (str. 30) :

" Lista tzv. "pomorskih tražbina” taksativno usvoje-nih Konvencijom je znatno

šira od liste takvih tražbina propisanih ZPUP-om, premda on usvaja njena načela." i

dalje: “ Liste pomorskih tražbina naznačenih u ZPUP-i i u Konvenciji ne

podudaraju se u dijelu koji se odnosi na potraživanja iz pomorskog zajma, posjeda,

iskorištavanja ili o pravima na plodove iskorištavanja broda u suvlasništvu, utoliko

što su ova potraživanja obuhvaćena Konvencijom, a ispuštena ZPUP-om, premda

SFR Jugoslavija nije stavila rezerve i za naznačena potraživanja ( argr. iz čl. 1. st. 1.

t. h., st.1. t.q. Konvencije)."

U doktrini se dakle ističe da ima dosta sporova koji

proizlaze iz nejasnoće i nepotpunosti u

odredjivanju pojedinih potraživanja iz čl.l. st.l.

Konvencije 5 pa se u tom pravcu upućuje na cit. pisce.

C:\My Documents\1952-GOTOVO\KON-TEKST-II.Dio-04-05-

2003.doc

VJEROJATNOST TRAŽBINE i OPASNOST

Doktrina i judikatura razmatraju i uslove za

izdavanje privremene mjere po Konvenciji. Tako ima

mišljenja da u slučaju primjene Konvencije, nije potrebno

učiniti vjerojatnim opasnost (kako to traži čl. 265 ZIP),

a ima čak i mišljenja da ne treba učiniti vjerojatnim

niti postojanje potraživanja. 6 Tako se navodi da

francuski izraz creance ne odgovara u cjelosti engleskom

izrazu claim. Prema tome primjenjujući Konvenciju, sud ne

bi trebao utvrđivati postojanje tražbine, već bi trebao

izvršiti samo izvjesno prethodno istraživanje u pravcu da

li je postojanje zahtjeva razumno. 7 Međutim moglo bi

se smatrati da Konvencija ipak postavlja zahtjev u tom

pravcu, u čl.l. st. 4. i to je sporno. 8

U pogledu primjene lex fori, Ćorić, smatra da : “U

skladu s odredbom čl. 6. st. 2. Konvencije, zaključujemo

da će to biti prema pravu države u kojoj treba biti

izvršeno zaustavljanje.” 9

No, moglo bi se postaviti pitanje da li je

vjerojatnost opasnosti postupovni ili supstancijalni

propis, i mislim da je suptancijalni. 10 Upozorujem na

propis čl. 265/2 ZIP, u pogledu privremene mjere bez

vjerojatnosti opasnosti, ako bi dužnik eventualno

mogao pretrpiti samo neznatnu štetu, a što bi se moglo

smatrati da postoji, obzirom na to da dužnik može

osloboditi brod polaganjem novca ili davanjem

zadovoljavajuće garancije. Mislim da bi se taj propis

mogao koristiti i kod primjene Konvencije, jer se nastoji

Konvenciju liberalno primjenjivati.

Konvencija međutim ne govori o opasnosti, kako

je to izričito zahtjevao biv. čl. 979 ZPUP-a, a sada čl.

265 ZIP. Postavlja se pitanje: da li je obzirom na čl.

134 Ustava, budući je konvencija jača od zakona, sud

vezan propisom Konvencije tj. ne traženjem vjerojatnosti

postojanja opasnosti ili ZIP-om koji to traži. Mislim da

se u slučaju primjene Konvencije ne bi smjelo od strane

suda tražiti "postojanje...opasnosti..." 11

Privredni sud Hrvatske smatra međutim da je i kod

primjene Konvencije potreban "element subjektivne

opasnosti", za što nema osnova u Konvenciji. 12 Osim toga

zahtjevi suda su više nego zahtjevni, skoro kao u

postupcima in meritum. 13

Moram reći da smatram da u svakom slučaju kada se

vjerovnik poziva na privilegij ne treba dokazivati

opasnost jer je opasnost eo ipso sadržana u vrlo kratkom

roku zastare za privilegij. U talijanskoj doktrini, koja

obradjuje Konvenciju, smatra se na pr. da u slučaju kada

se privremena mjera traži na osnovu privilegija (maritime

lien) nema uopće potrebe dokazivati opasnost, 14 jer u

smislu talijanskih propisa (a tako i propisa našeg PZ

čl. 261 u vezi sa čl. 260 st.l. toč. 2) privilegij

prestaje ako se ne provede zaustavljanje broda unutar

zakonskog roka od jedne godine odnosno šest mjeseci. 15

Pošto se radi o stranom brodu, to privilegije na tom

brodu treba ocijeniti po zakonu zastave, jer čl. 991

st.l. toč. 2 PZ odredjuje da se stvarna prava na brodu

ocjenjuju prema pravu države čiju državnu pripadnost brod

ima.

S time u vezi, vidi i čl. 8. Konvencije, gdje se

raspravlja o primjeni konvencije i na brodove koji viju

zastavu država NE-ugovornica. Naime, u tom slučaju, na

brodove iz država NE-ugovornica, ne primjenjuje se

obavezno čl. 1. Konvencije, ali se može primjeniti, a

može doći do primjene i domaći (naš) zakon pa onda

dolazi do primjene čl. 976. st.l. PZ u vezi sa adekvatnim

propisom iz stranog prava, po zakonu zastave broda, (kao

što je čl. 250 i sl. u PZ). Ne dolazi automatski do

primjene Konvencija o privilegijama iz 1926, 1967 ili

1993, jer ih Hrvatska nije ratificirala. U praksi to

znači da vjerovnik mora dokazati da je po zakonu zastave

broda, njegovo potraživanje privilegij, ako svoj zahtjev

postavlja na temelju čl. 977 st.l. Postavlja se pitanje

da li vjerovnik može dokazivati da se po pravu zastave

broda primjenjuje Konvencija o privilegijama iz 1926 ili

iz 1967, ako je država zastave broda takovu konvenciju

ratificirala i ako je to u interesu vjerovnika. Mislim da

bi trebalo dozvoliti takovo dokazivanje, a time bi se i

pojednostavnilo dokazivanje jer bi se trebalo utvrditi da

li je konvencija ratificirana, a onda bi dalje

dokazivanje samoga prava bilo direktno dostupno i

strankama i sudu iz teksta takove konvencije.

Postavlja se pitanje, što kada se vjerovnik ne poziva

na privilegij nego na popis iz st.l. (ili se uopće ne

poziva na popis a tražbina predstavlja istovremeno i

privilegij - iura novit curia) ?

U praksi postaviti će se pitanje vjerovniku, da li mu

je jednostavnije dokazivati opasnost 16 ili dokazivati

privilegij, eventualno po pravu države zastave broda ili

eventualno Konvenciji iz 1926 ili 1967, ako ih je

ratificirala i primjenjuje ih država zastave broda ?

To znači da kada sud primjeni Konvenciju ne smije

zahtjevati da se opasnost učini vjerojatnom, dok po PZ to

mora učiniti i to je, mislim, jedan i te kako bitan dokaz

razlika između konvencije i PZ.

Inostrana doktrina razmatrala je gore spomenuti

problem.

Problem opasnosti mogao bi se eventualno posmatrati i

iz slijedećeg vidika: Konvencija nije spomenula uopće

privilegije, ali su u čl.l. navedene mnoge tražbine koje

su u stvari privilegiji. Notorno je da većina lokalnih

zakona, štiti privilegije i za njih ne treba dokazivati

opasnost. Možda je Konvencija htjela dati svim tražbinama

režim privilegija što se tiče vjerojatnosti opasnostl.

Naime, u prvom nacrtu teksta konvencije, u čl.2. bilo je

navedeno: "..juge. Celui-ci autorisera la saisie sur

simple verification de la vraisemblance de la creance,"

međutim je taj tekst kasnije brisan.

Komentirajući stupanje na snagu Konvencije u Italiji,

F. Berlingieri je istakao da čl 652 Codice di navigazlone

štiti privilegije, pa da ne treba dokazivati "il pericolo

di perdere garanzie del credito" međutim, da uvođenjem u

italijansko pravo Konvencije, praktički znaći prestanak

primjene u pomorskom pravu pojma "periculum in mora"....17

Inostrana doktrina i judikatura smatraju da Konvencija

uopće ne traži niti za bilo koju tražbinu vjerojatnost

otežanja naplate tražbine, dakle niti za one koje se NE

OSNIVAJU na privilegiju.

Komentatori iz perioda odmah poslije Napuljske

konferencija nisu imali jedinstveni stav. Tako je

Pasanisi 18 mišljenja da sudac mora prvenstveno

kvalificirati tražbinu da li ulazi u čl.l. i jasno,

također vjerojatnost tražbine, ali Pasanisi odmah nado-

daje da se tu završava aktivnost suca jer Konvencija ne

zahtjeva druge uslove, i da apsolutno ne spominje

opasnost od zakašnjenja ili bilo kakav drugi razlog

urgentnosti. Na osnovu toga zaključuje da je

Konvencija prihvatila drugi pristup nego što je to

pristup lokalnog zakona, i da prema tome za tražbine iz

čl.l. privremena mjera mora biti uvijek izdata. 19

G.Berlingieri, koji je aktivno sudjelovao na

Konferenciji, kao član Bureau Permanent, odgovarajući u

debati Prof. Spiriopulos-u također je naveo da sudac ne

treba razmatrati da li postoji opasnost. 20

A. Mordiglia, 21 smatra da svrha Konvencije,

jednoobraznost u međunarodnom pristupu, govori u pravcu

da se vjerojatnost opasnosti ne smije ocijenjivati, jer

neki pravni sistemi, kao na pr. anglosaxonski uopće ne

poznaju periculum in mora. 22 Slično i francuski sistem,

i sistem mnogih drugih pomorskih zemalja. 23

KVALITET TRAŽBINE

U pogledu kvalitete tražbine, karakteritično je

navesti mišljenje Lopez de Gonzala da tražbina može biti

nelikvidna, još nedospjela i pod suspenzivnim ili

rezolutivnim uslovom. 24

POPIS TRAŽBINA IZ ČL. 1

Judikatura se je upustila u razmatranje i pojedinih

izraza korištenih u konvenciji.

Tako je na pr. razmatrana širina značenja riječi, na

početku st.l., t.j. "nastalih iz jednog od ovih uzroka" ,

a povodom točke (d) i (e). 25

ad toč.(a)

Sudar obuhvaća i t.zv. indirektni sudar. 26

Izgleda da se kod sudara ne bi mogao zaustavio sister

ship. 27

ad toč.(b)

Ovaj propis ima šire značenje, pa se smatra da

obuhvaća i slučaj poskliznuća na palubi, pada sa broda

ako nema dovoljmno sigurne ograde, itd. 28

ad toč.(c)

Propis pokriva i štete nastale na spasavanom brodu. 29

ad toč.(d)

Smatra se da pokriva samo bare boat charter, dakle po

našem zakup. 30

ad toč.(e)

Ovaj propis pokriva ostale ugovore, kao time charter,

trip charter, voyage charter i sl., prijevoz temeljem

teretnice, waybills i sl. 31

Međutim zahtjev za vozarinu, nije uopće pomorska

tražbina, jer je upravljena od strane brodovlasnika

protiv čarterera ili korisnika prijevoza. 32

ad toč. (k)

Smatra se da se može primjeniti i na dobavu u

matičnoj luci, te da pojam dobava ne treba uvijek značiti

i kupoprodaju izvjesnog predmeta, već, u stanovitim

okolnostima i zakup i možda i najam stvari. Izraz

"iskorištavanje" je širi od nastavka putovanja, a

"uzdržavanje", je širi od očuvanja, koja su dva izraza

korištena u Konvenciji o pomorskim privilegijama iz 1926,

u čl.2. st. 5. 33

Italijanska sudska praksa i doktrina uključuje i

dobavu boje u privilegirne tražbine, pa time, pod

određenim uslovJLma, i u osnov za privremenu mjeru. 34

Također dobavu bunkera. 35

ad toč.(l)

Postavilo se je pitanje da li ovaj propis pokriva

samo popravak šteta ili može imati i šire značenje, pa se

smatra da izvjesni popravci, mogu doći pod pojam

"opremanja". I pojam"opremanja" može se šire shvatiti,

dakle više nego što je opskrba. Naknada za dokovanje

obuhvaćena je, izgleda, samo ako je zahtjevana od

popravljača broda. 36

ad toč.(m)

Smatra se da obuhvaća široki diapazon, kao hranarinu,

bonuse, dodatke, premije osiguranja posade, doprinose za

socijalno i mirovinsko osiguranje i sl. 37.

ad toč.(n)

Smatra se da komisije agencije i sl. nisu izdaci

predviđeni ovdje. Izgleda da je bitno da su izdaci

učinjeni na pr. za vlasnika broda. Konvencija koristi i

izraz " u ime broda", pa to stvara nesigurnost u

tumačenju. Ima različitih stavova. 38

ad toč. (p)

Doktrina smatra da se spor mora voditi između

suvlasnika a ne između partnera u poslu ili dionićara.

Dakle, ako je meneđment dat jednom poduzeću koje je

stvoreno u tu svrhu, spor u tom slučaju, nije između

suvlasnika. 39

ad toč. (q)

Problem koji se može pojaviti može biti u vezi sa

neregistriranim hipotekama i mortgejdžima, ili drugim

založnim pravima, te o hipotekama ili mortgejdžima na dio

broda. Mišljenja nisu jedinstvena. 40

Privredni sud Hrvatske je razmatrao takav jedan

slučaj i zauzeo stav da hipoteka mora biti upisana. 41

TIME i VOYAGE CHARTERER

Pomorsko potraživanje može biti i protiv time -

charterera i tada se može odnositi na slučajeve nabrojene

u st. 1. toč. b,e,f,g,i i j, dok protiv voyage -

charterera na točke b,e,f,g, dakle bez točke I. i J. 42

Kod voyage - charterera, talijanska judikatura

smatra da charterer preuzima položaj vozara, ako je

preuzeo obavezu da će teret predati u luci iskrcaja, pa

je time preuzeo komercijalno vodstvo broda. 43

Vidi toč. e) 1 pod "ad e).

STAV 2. - PRISILNO IZVRŠENJE

Na ovom mjestu prikladno je spomenuti, da ova

Konvencija, nema nikakove veze, sa prisilnim izvršenjem

na brodu, na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači

da sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi

mogao primjeniti propise ove Konvencije, ako se radi o

prodaji broda u izvršnom postupku, protiv osobe koja nije


Konvenciju u izvršnom postupku. 44

STAV 4.

U prijevodu je korišten izraz "predlagač", dok je u

engleskom tekstu korišten izraz "claimant" a u francuskom

"demandeur". Čini se da je izraz predlagač više

procesualnog značaja, dok je izraz claimant više obveznog

značenja. Izraz "vjerovnik" iz PZ, bliži je pojmu

"claimant"/"demandeur", no to će ovisiti i o lex fori. 45.

Možda bi trebalo samo spomenutii da je st.3. i st.4.

čl.l. bio potreban zbog tužbe in rem i razjašnjenja u

vezi toga.

+++++++++++++

(1) Vidi I. Dio, čl. 978 PZ.

(2) Ćorić D., Međunarodna unifikacijska pravila o postupku

privremenih mjera zaustavljanja broda, UPP, br. 1. – 2., (125-126),

str. 41 i sl.

(3) Ali ima i drugačijih stajališta u inostranstvu. Smatra se da

su uključeni i hranarina, bonusi, mirovinsko i zdravstveno osiguranje

i sl. Vidi na pr.

The “Tergestre” 9 Asp.M.L.C., 346; The “Elmville” No.2., 10

Asp. M.L.C., 23; The “Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep., 145; “Arosa

Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396; “Arosa Kulm” No.2. /1960/ 1 Lloyd’s

Rep. 97.; “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183,; “Halcyon Skies”

/1976/ 1 Lloyd’s Rep., 461.

(4) Nisu prihvačene tražbine i nisu ušle u konvenciju:

- premije osiguranja

- stivadorski troškovi

- u nekim slučajevima zagađenja

- kuporpodaja brodova i sl.

(5) Ćorić, op.cit. str. 48.

(6) Berlingieri, Arrest, str. 120 et seg., analizira

pripremne radove za konvenciju 1952, judikaturu i doktrinu.

(7) Koristi se engleski izraz “reasonable”, dok ZIP u čl.

275. govori o “postojanju vjerojatnosti”. Ima mišljenja da se za

Konvenciju ne treba utvrđivati niti prima facie postojanje tražbine,

ali to je usamljeno mišljenje (Rodiere, Le Navire, 1980, p. 248).

Francuski izraz je “allegation d’un droit ou d’une creance”, engleski

“assertion of a right to something”.

(8) Vidi st. 4., engleski “who alleges”, francuski “invoquant

........ l’existence d’une creance maritime.”

(9) Ćorić, Međ. unifikacija .... UPP 125-126, 41, 49.

(10) Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, para 1.

br. 3.: “Iako se zakoni koji reguliraju materiju izvršnog prava

obično smatraju procesnim zakonima, njihova je specifičnost ... u

tome, što oni ne sadrže samo odredbe o izvršnom postupku, već

propisuju i supstancijalnopravne (imovinskopravne i druge

građanskopravne, radnopravne, porodičnopravne, kaznenopravne itd.)

pretpostavke i posljedice provođenja tog postupka. Zbog toga

................ treba razlikovati norme izvršenog procesnog od normi

izvršnog supstancijalnog prava.”

(11) Izvjesne države jasno prave razliku da li se

zaustavljanje vrši po Konvenciji ili po lex fori. Tako npr. i

Francuska i Španjolska kod primjene Konvencije ne zahtijevaju niti

vjerojatnost tražbine. (Berlingieri, Arrest, str. 124 et seq.) U

Italiji se koriste dva izraza: jedan je fumus bonis iuris za prima

facie tražbine i drugi periculum in mora.

(12) PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP 137-140 str.

169.

“Za postojanje hipoteke na brodu potreban je njen upis u upisnik

brodova. Ako hipoteka nije upisana presuda koja je donesena na osnovi

hipotekarne tužbe je ništavna. Ako su predlagatelji stranci koji

zahtijevaju da sud odobri privremenu mjeru zaustavljanja broda,

primjenjuje se Međ. konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih

brodova od 10.05.192. Prema toj konvenciji za zatraženu privremenu

mjeru zaustavljanja broda mora se raditi o pomorskom potraživanju.

Pomorsko potraživanje nije tražbina za isplatu cijene broda budući da

se ne radi o pomorskom zajmu već o ugovoru o prodaji broda. Navedena

se Konvencija ne primjenjuje ako je cilj privremene mjere da se

realizira dosuđeni iznos koji je bio predmet spora. Daljni preduvjet

za primjenu navedene konvencije je opasnost da će bez te mjere

naplata biti onemogućena ili otežana. Te opasnosti nema ako se radi o

domaćem brodu upisanom u hrvatski upisnik brodova, te ako dužnik

ništa ne poduzima da oteža ili osujeti vjerovnikovu tražbinu.”


Ovo je i rijetka odluka koja se poziva na Konvenciju.

Iz obrazloženja:

“Za privremenu mjeru zaustavljanja broda nisu ispunjene

pretpostavke propisane odredbom čl. 1. i sl. Međunarodne konvencije

za izjednačenje nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih

brodova od 10.05.1952., odnosno vjerovnikova tražbina s naslova

isplate cijene broda “Danica I” nije pomorsko potraživanje iz toč. 1.

1. h. te Konvencije jer se ne radi o “pomorskom zajmu”, već o

tražbini iz ugovora o prodaji broda. Uostalom, iz daljnje odredbe čl.

1. st. 1. toč. 2. Konvencije također proizlazi da ovdje nije mjesto

izdavanju privremene mjere jer se njome želi postići cilj zapljene

broda radi izvršenja presude iz ovog spora. Konačno ne postoji ni

element subjektivne opasnosti, jer niti je dokazano da dužnik nešto

poduzima da osujeti vjerovnike u naplati tražbine, niti da će naplata

biti otežana. Konačno ne radi se o pretpostavci presumirane

opasnosti, jer se radi o brodu domaće zastave u zemlji u kojoj

vjerovnici imaju osigurano ugovorno založno pravo na brodu (clausula

intabulandi).”

Primjedba: Iako se odluka poziva na nekoliko propisa iz

Konvencije, ne poziva se niti na jedan propis u vezi s opasnošću, iz

čega bi se moglo zaključiti da jednostavno primjenjuje ZIP, iako

Konvencija ima veću snagu od zakona. Mislim da to nije osnovano.

Nije jasno što se je htjelo reći sa: “Ako su predlagatelji

stranci koji zahtijevaju ........ privremenu mjeru .........

primjenjuje se Međunarodna Konvencija.”

(13) PS H II-Pž-2917/90 od 23.10.1990.

Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju se odredbe

Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi već odredbe Zakona o

izvršnom postupku ........ Ovo opasnost tražilac privremene mjere

mora dokazati ukazivanjem na konkretne radnje, odnosno na propuste

dužnika. Za sud nisu dovoljne objektivno postojeće činjenice kao

primjerice da se radilo o potraživanju većeg obima, postojanju više

vjerovnika, trajnijoj nelikvidnosti dužnika.

Iz obrazloženja:

“Opasnost da će dužnik osujetiti ili znatno otežati naplatu

potraživanja mora, međutim, biti subjektivne prirode, što znači da

vjerovnik mora ukazati na konkretne radnje, odnosno propuštanje

dužnika poduzetih svjesno radi ugrožavanja namirenja vjerovnikovih

potraživanja, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno

propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njima. Ne može

se smatrati da je ta opasnost učinjena vjerojatnom već zbog same

objektivno postojeće činjenice da se radi o potraživanjima većeg

opsega, da je dužnik prezadužen, trajnije nelikvidan ili da izvršenje

zahtijeva više vjerovnika, na pravilnost ....... upućuje odredba čl.

265. st. 2. ZIP .......”

(14) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero - Nave ROBERTA

FORESI, Dir. Mar., 1993, 424. Privilegi - Fornitura per la

conservazione della nave - Rientrano nell art. 552 n.b. cod. nav. -

Sequestro conservativo - Credito privilegiato - Periculum in mora -

Non e richiesto - Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo

proprietario.

Per ottenere il sequestro conservativo della nave non occorre

che ili creditore privilegiato dia prova del periculum in mora. (2)

Il privileggio e esercitabile anche in pregiudizio del terzo

proprietario. (3)

Le spesa per la pitturazione della nave sono state ricomprese

fra quelle attinenti alla conservazione, previste dall’art. 552. no.

6. cod. nav., agli effeti del privileggio ivi stabiliti gia in App.

Firenze, 06.05.1958., Gorin c. Codecasa, in Giur.it., 1959, I,2,57 e

anche in G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano, 1986, 663.

(2) Berlingieri, I Diritti di garanzia sulla nave ..........,

Padova, 1965, 94 e ss.

(3) Cass. 03.03.1965, n. 347, INPS c. Ditta Fratelli Neri

....., con nota, BERLINGIERI, Atti richiesti per impedire il decorso

del termine di estinzione dei privilegi nel caso di vendita

volontaria della nave gravata.

(15) Berlingieri, I diritti di garanzia sulla nave

.............., str. 572, 574, OPS Split, IX-I-R-29/90, vidi i

naprijed, uz čl. 974.

(16) Nije uvijek lahko dokazati opasnost, vidi čl. 974, 974-

06, čl. 974-16, odluku Pž-2927/90 UPP 133-134, str. 155., odluku Pž-

2917/90 od 14.02.1992.

(17) Berlingieri F., Ratifica delle Convenzioni di Bruxelles

10 Maggio 1952 ....... Dir. mar. 1978, str. 153: “L’introduzione nel

nostro diritto interno della Convenzione 1952 ha l’effetto pratico di

escludere praticamente in modo totale nel campo marittimo del

concetto di periculum in mora .....”

Vidi i Berlingieri F., Arrest ..., str. 33. Talijanski

unutrašnji propis zahtijeva i vjerojatnost opasnosti, ali periculum

in mora nije potreban za Konvenciju.

(18) E. Pasanisi, La Conferenza di Napoli di CMI; Dir, Mar.

1951, 574,

(19) Pasanisi, loc. cit.: “....... la convenzione infatti non

richiede altri elementi, in ispecie non parla di pericoli nel ritardo

o di altre ragioni di urgenza ...... (adotando) il .... criterio di

limitare la tutela del sequestro a favore di alcuni crediti, per i

quali quindi deve essere sempre concesso”

(20) “.... il giudice (potesse) sempre esaminare se vi fosse

per lo meno l’apparenza del diritto vantato, ma che egli non dovesse

altresi esaminare se il creditore coresse ili rischio di perdere la

garanzia del proprio credito.” Bull. CMI, 105.

(21) A. Mordiglia, La Convenzione di Bruxelles 10 Maggio 1952

..... Dir. Mar. 1981, str. 133

(22) U pogledu engleskog prava navedeno je: “In order to

obtain an arrest it is merely necessary to state on affidavit the

nature of the claim and circumstances giving rise to it and that the

claim has not been satisfied.”

(23) Mordiglia, op. cit.: “Under French Law it is not

necessary to prove conclusively that a valid claim exist. The Decret

of 24.2.1971 states that arrest can be granted as soon as it is shown

that there is the likely-hood of a valid claim.”

(24) M. Lopez de Gonzales, komentatorska bilješka, uz presudu

Tribunale di Commercio di Nouema, 17.11.1979, Dir. Mar. 1981, p. 82:

“... e pacifico che il sequestro possa essere ottenuto anche a

garanzia di crediti illiguidi, non esigibili, sottoposti a termine

non ancora scaduto o a condizione sospensiva o risolutiva.”

Za judikaturu vidi op. cit. notu 7. na str. 84.

(25) Judikatura je razmatrala značenje riječi “nastalih iz”

(engleski “arising out of”, francuski “ayant l’une des causes

suivantes” u predmetu Samick Lines Ltd. v. Owners of the Ship

“Antonis P. Lemos” /1985) 1 Lloyd’s Rep. 283. gdje se je raspravljalo

od Kuće Lordova u pogledu štete iz delikta na brodu počinjene od

strane sub-čarterera ulazi u čl. 1. toč. (d) i (e). Kuća lordova je

potvrdila IIst. odluku Apelacionog suda, analizirajući uže značenje

izraza “arising under” od izraza “in connection with”.

Vidi i Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 55.

(26) House of Lords held in The “Eschersheim” that although

the ship itself must be actual instrument by which the damage was

done, “physical contact between the ship, and whatever object

sustains the damage is not essential” /1976/ 2 Lloyd’s Rep. 1.

(27) Doktrina piše u tom smislu, npr. TETLEY, op. cit. str.

463: “A Claimant who may have a maritime lien for collision damage

against the offending ship, does not obtain an equal maritime lien

against the sister ship. Only offending ship is subject to the

maritime line (The Acrux /1965/ p 391).

Opaska: Tetley govori o “LIEN” a ne o “maritime claim”



Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (d)

(30) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 59: “..... it

probably covers only bareboat charters.”

Vidi engleski tekst konvencije i toč. (e) koja se odnosi na time

charter.


Vidi presudu Gatoil Inc. v. Arkwwright-Boston Manufacturers

Mutual Ins. Co. - “The “Sandrina” - /1983/ 2 Lloyd’s Rep. 63

Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (g).

Vidi i Samick Lines Ltd. v. Owners of the Ship “Antonis P.

Lemos” /1985/ 1 Lloyd’s Rep. 283;

(32) Berlingieri, I crediti del nollegiante e del vettore sono

“maritime claims”?, Dir. Mar. 1991, 409:

“Poiche il credito del noleggiante e del vettore nei confronti

del noleggiatore o del caricatore/ricevitore non puo certo essere

realizzato sulla nave che ha compiuto il viaggio o eseguito il

trasporto, tale credito non e, in base all' interpretazione

complessiva degli artt. 1, 2 e 3 della Convenzione, un maritime

claim.”

(33) Opskrba može biti i u luci upisa. Smatra se da se mogu

uključiti i predmeti uzeti u zakup, ili leasing, bunker itd.

Vidi Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 65.

Vidi “The River Rima” /1988/ 1 Lloyd’s Rep. 193, 195.

Vidi protivno “The River Jimini” 29.06.1984, Ship en Schade No.

127, cited by Sheen J. in “The River Rima” /1987/ 2 Lloyd’s Rep. 106,

108.

U pogledu razlika pojmova “iskorištavanje” (operation) i

“nastavka putovanja” vidi Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 67 i

Tribunale di Ravena, 24.01.1987, Trademar Conasa S.A. v Line Island

Marine Co. Dir. Mar. 1988, 804.

(34) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero - Nave ROBERTA

FORESI

Privilegi - Fornitura per la conservazioene della nave -

Rientrano nell art. 552 n.b. cod. nav - Sequestro conservativo -

Credito privilegiato - Periculum in mora - Non e richiesto -

Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo proprietario.

Le spese per la pitturazione della nave sono state ricomprese

fra quelle attinenti alla conservazione, previste dall’art. 552. no.

6. cod. nav., agli effeti del privilegio ivi stabiliti gia in App.

Firenze, 06.05.1958, Gorin c. Codecasa, in Giur. it., 1959, I,2,57 e

anche in G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano, 1986, 663.

(35) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar., 1994, 531.

“Il credito marittimo, ai sensi dell’ art. 1. para 1. (k) della

Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro di navi il credito

per fornitura di combustibile (2)”


(37) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 69. Vidi i:

The “Tergestre”, 9 Asp. M.L.C., 345;

The “Elmville” No.2., 10 Asp. M.L.C., 23

The “Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep. 145

The “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396;

The “Arosa Kulm” No. 2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97.

The “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183;

The “Halcyon Skies” /1976/ 1 Lloyd’s Rep. 461.

Vidi drugačije stajalište koji je iznijela Ćorić.


Vidi protivno: The “Westport” /1966/ 1 Lloyd’s Rep. 342; Grčka:

Single Member First Instance Court of Piraeus, Decision No.

8647/1979, Maritime Law Review, Vol. 9. (1985), p. 6.



Naša judikatura razmatrala je problem. Vidi odluku PS H II Pž-

2741/91 od 10. ožujka 1992, UPP 137-140 str. 169.

(41) Vidi odluku PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP

137-140 str. 169, gore.


Tako se smatra da obuhvaća:

TIME CHARTERER

(B) - loss of life or personal injury

(E) - agreement relating to the carriage of goods

(F) - loss or damage to goods

(G) - General average when time charterer is the carrier

(I) - if the hire is at risk for the time charterer, in respect

of towage

(J) - in connection with pilotage

VOYAGE CHARTERER

ISTO kao kod T/C GORE, samo BEZ toč. (I) i (J)

Vidi “The Span Terza” /1982/ 1 Lloyd’s Rep. 225 (C.A.) i fusnotu

218 na str. 103.

Vidi i Lisabonski nacrt.

(43) Tribunale di Genova 13.01.1990.

Compagnie General Maritime et al. c. Ado Ter Mar, Dir. mar.

1991, 408

“Il noleggiante ili quale impegni la nave per un determinato

viaggio acquista la qualita di vettore quando assume l’obbligo della

riconsegna del carico e, in funzione del medessimo, la gestione

commerciale della nave. (1)

Sussiste il periculum in mora, richiesto per la conessione del

sequestro conservativo di una nave, quando il debitore, proprietario

della nave, riconosce il mancato pagamento, quest’ultimo costituendo

prova di impotenza economina. (2)

La revoca del sequestro conservativo di una nave mediante

deposite di libretto bancario, non impedisce la convalida del

sequesto. (3)



(44) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na str. 93 do

105,

“The Convention deals only with the arrest as a conservative

measure and does not apply, as it clearly appears from the definition

in Art. 1. para 2., to the seizure of a ship in execution or

satisfaction of a judgment.

Consequently, the judicial authority competent for the execution

or satisfaction of a judgment cannot, in order to establish whether

the ship can be seized and sold in a forced sale in satisfaction of a

judgment against a person other than the owner of that ship, apply

the provisions of the Arrest Convention.”


ČL.2.

BROD KOJI VIJE 2ASTAVU DRŽAVE

UGOVORNICE M02E BITI ZAUSTAVLJEN NA

PODRUČJU NEKE DRŽAVE UGOVORNICE SAMO

RADI POMORSKOG POTRAŽIVANJA. NlČIM SE

U OVOJ KONVENCIJI NE PROŠIRUJU ILI

SUZUJU PRAVA ILI OVLAŠTENJA KOJA

IMAJU DRŽAVNE JAVNE ILI LUČKE VLASTI

NA OSNOVI SVOJIH UNUTRAŠNJIH ZAKONA

ILI PROPISA DA ZAUSTAVE, ZADRŽE. ILI

NA DRUGI NAČIN SPRIJEČE ISPLOVLJENJE

BRODA SA SVOG PODRUČJA,

Područje države dijeli se na područja sudova pa se

prema tome, za teritorijalnu nadležnost, primjenjuje

lex fori.

U pogledu izdavanja privremene mjere tokom

plovidbe, ta mogućnost postoji kada se brod nalazi u

teritorijalnom moru. 1 (vidi naprijed uz čl. 974 P2 (pod

974 - 15)

Pošto drugi dio ovog člana govori o državnim,

javnim i lučkim vlastima, vrlo vjerojatno se

teritorijalna nadležnost neće pokrivati sa sudskom.

Pomorska potraživanja su detaljno nabrojena u

čl.l. i propis čl.2. određuje da se istima a i inače,

ne mogu niti proširiti niti suziti prava i ovlaštenja

državnih, javnih ili lučkih vlasti. No sudovi su

ograničeni temeljem čl.l. 2

Ovaj član treba povezati sa čl. 8.st.2. Konvencije

radi distinkcije u pogledu brodova koji viju zastavu

jedne države NE-ugovornice za koje proizlazi da se mogu

zaustaviti i za sva potražlvanja navedena u čl. 1

Konvencije, kao i za potraživanja prema propisima zemlje

gdje se izdaje privremena mjera.

S tim u vezi postavlja se jedno pitanje. Naime,

mislim, da obzirom na činjenicu da je R. Hrvatska

prihvatila Konvenciju, a temeljem čl.134 Ustava R.

Hrvatske 3 sudovi su dužni direktno primjenjivati

Konvenciju, koja ima veću snagu od zakona da bi zapravo

osnov za izdavanje privremenih mjera pa prema tome i

navodjenje propisa na osnovu kojih je privremena mjera

izdata trebala uvijek polaziti od čl. 8.st.2. Konvencije,

kojim se na neki način, dolazi do primjene unutarnjih

propisa na one bro-dove koji imaju stranu zastavu,

tj. zastavu države NE-ugovornice. Sva rješenja koje

sam imao prilike vidjeti, a odnose se na strane brodove,

pozivala su se prije na ZPUP pa čak i na ZIP. Da li

je pravilnije pozivati se u prvom redu na čl. 981 st.2.

ZPUP (čl.976 PZ) ili bi bilo potrebno to činiti preko

čl.8. st.2. Konvencije, možda i nije toliko važno, ali

je to stvar na koju se u medjunarodnoj praksi, ipak

gleda. Mislim da država koja je ratificirala

(promulgirala) konvenciju i koja daje konvencijama

takav tretman kakav je dat u Ustavu R. Hrvatske,

treba za bazu svojih sudskih odluka, u ovakovim pre-

dmetima, uvijek polaziti od medjunarodne konvencije da bi

došla do primjene svojih umitarnjih propisa.

Svakako privremena mjera protiv broda koji vije

zastavu jedne države ugovornice, može se donijeti

isključivo za potraživanja navedena u Konvenciji i

isključivo pozivanjem na propise iz Konvencije. Jasno ovo

se ne odnosi na brodove koji viju hrvatsku zastavu.

Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast (čl. 4)

ali čl. 2. to dopušta i određenim drugim organima.

Izgleda međutim, da citirani drugi organi nisu vezani

pomorskim potraživanjima.4

Treba smatrati da se i brod spreman za polazak može

zaustaviti.5 Vidi čl. 3. st. 1.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++


(2) Tribunale di Genova 11.05.1988 Renzo Bacci C-S.p.A.,

Dir. Mar. 1989, 272

Poiche a norma dell’art.2. della Convenzione di Bruxelles 10

maggio 1952 .............. le disposizioni di tale Convenzione non

possono estendere o restringere il potere che le autorita degli Stati

contraenti hanno in tema di sequestro, in base alla loro legislazione

interna, deve essere escluso il diritto del creditore di sequestrare

una nave a garanzia di un credito nei confronti del noleggiatore

quando tale credito non sia garantito da privilegio speciale sulla

nave.(1)

La legge nazionale della nave non regola l’esistenza dei

privilegi, che deve essere accertata in base alla legge regolatrice

del credito, ma soltanto la loro disciplina.(2)

(1) vedasi in senso conforme, Trib. Genova 23.02.1987, Dir.

mar. 1989, 209, con osservazione perzialmente critica di F.

Berlingieri.

(2) Il principio affermato in questa sentenza contrasta con

l’opinione unanime della dottrina e della giurisprudenza.

Vidi loc. cit. za doktrinu i presude.

(3) “U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava Republike

Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori koji su sklopljeni i

potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni čine dio unutarnjeg

pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.”

Rješenje VS RH Rev. Broj: II-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991.

(4) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989, 209

Nonostante che l’art.3. della Convenzione di Bruxelles

10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi consenta il sequestro

di una nave a garanzia di credito nei confronti del conduttore o

noleggiatore, l’istanza di sequestro per tale credito non puo trovare

accoglimento data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della


La statuizione nell’art.2. della Convenzione del 1952 ........

che le disposizioni uniforme non possono avere l’effetto di estendere

o restringere i poteri attribuiti a enti pubblici in tema di

sequestro o detenzione di navi deve essere collegata con

l’affermazione, che si trovi nello stesso articolo, secondo cui le

navi di nazionalita di Stati contraenti possono essere sequestrate

solo in relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo

quindi essere utilizzata per escludere la facolta di sequestro

conservativo concessa dall’art. 3. para. 4. al creditore in relazione

a crediti sorti nei confronti del conduttore o del noleggiatore. A

tal fine puo invece essere utilizzata la statuizione, contenuta

nell’art.9., secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore

alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla legge

applicabile da parte del giudice davanti al quale l’azione e promossa

o dalla Convenzione di Bruxelles del

1926 sui pivilegi e ipoteche.

In argomento vedasi Trib. Ravenna, 24.01.1987, TRADEMAR COBASA

c. LINE ISLAND MARINE, Dir. Mar. 1988, 804, con nota di F.

Berlingieri.


ČL.3

1).POD UVJETIMA POSTAVLJENIM ODREDBAMA ST.4, OVOG

ČLANA O ČL.IO. PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI ILI

BROD NA KOJI SE POTRAŽIVANJE ODNOSI, ILI NEKI

DRUGI BROD KOJI PRIPADA ONOME KOJI JE U VRIJEME KADA JE

POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO BIO VLASNIK BRODA NA

KOJI SE TO POTRAŽIVANJE ODNOSI, PA I U SLUČAJU KADA JE

ZAUSTAVLJENI BROD SPREMAN DA ISPLOVI, ALI RADI

POTRAŽIVANJA NAVEDENIH U CL.1. TOČ. 0), P) 1 Q) NE MOŽE

SE ZAUSTAVITI DRUGI BROD OSIM ONOG NA KOJI SE ZAHTJEV

ODNOSI.

2).SMATRAT ĆE SE DA SU BRODOVI ISTOG VLASNIKA AKO

SVI NJIHOVI DIJELOVI PRIPADAJU ISTOJ OSOBI.

3).BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI, A JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE ZA ISTO POTRAŽIVANJE OD ISTOG PREDLAGAČA

DATI SAMO JEDANPUT NA PODRUCJU JEDNE ILI VIŠE DRŽAVA

UGOVORNICA : AKO JE BROD BIO ZAUSTAVLEN NA NEKOM OD

SPOMENUTIH PODRUČJA I DATO JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE U SVRHU DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA

BRODA ILI DA SE TAKVA ZABRANA IZBJEGNE; SVAKO

NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE TOG ILI BILO KOJEG BRODA KOJI

PRIPADA ISTOM VLASNIKU, IZVRŠENO OD ISTOG PREDLAGAČA,

RADI ISTOG POTRAŽIVANJA, BIT ČE UKINUTO, A BROD

OSLOBODJEN OD STRANE SUDA ILI DRUGE NADLEŽNE VLASTI TE

DRŽAVE OSIM AKO PREDLAGAC NE DOKAŽE SUDU ILI DRUGOJ

NADLEŽNOJ SUDSKOJ VLASTI DA SU JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE BILI KONAČNO VRAČENI PRIJE NEGO ŠTO JE

IZVRŠENO NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE ILI PRIJE NEGO JE NASTAO

DRUGI VALJANI RAZLOG DA SE ZAUSTAVUANJE ODRŽI NA

SNAZI.

4).U SLUČAJU ZAKUPA BRODA, KADA ZAKUPAC SAM ODGOVARA

ZA POMORSKO POTRAŽIVANJE KOJE SE ODNOSI NA TAJ BROD,

PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI TAJ ILI DRUGI BROD KOJI

PRIPADA ZAKUPCU U SKLADU S ODREDBAMA OVE

KONVENCIJE, ALI NIJEDAN DRUGI BROD KOJI PRIPADA

VLASNIKU NE MOŽE SE ZAUSTAVITI ZBOG TOG POMORSKOG

POTRAŽIVANJA.

ODREDBE PRETHODNOG STAVA PRIMJENJUJU SE I U SVIM

OSTALIM SLUCAJEVIMA KADA ZA POMORSKO POTRAŽIVAMJE

ODGOVARA OSOBA KOA NIJE VLASNIK BRODA.

ČL. 3. sastoji se od 4 stavaka. l

St.l. govori samo o brodovima istog brodovlasnika i

to :

a). brodu koji se može zaustaviti, uključujući i

sister ship

b). slučaju kada je brod spreman za odlazak

c). pomorskim tražbinama iz čl.l. litt. (o), (p) 1

(q).

St.2. govori o predpostavkama kada se smatra da je

brod vlasništvo istog ili istih brodovlasnika

St.3. govori o dvostrukom zaustavljanju

St.4. se sastoji od dva dijela:

- prvi dio govori o zakupcu

- drugi dio govori o slučajevima odgovornosti za

pomorske tražbine osobe koja nije niti zakupac niti

vlasnik.

Prije upuštanja u razmatranje treba napomenuti

propis čl. 10. Konvencije, prema kojem su pojedine

zemlje članice mogle staviti rezerve. Takove rezerve je

stavila i biv. Jugoslavija, u pogledu litt. (o), pa se

prema tome ima smatrati da ista važi i za Hrvatsku. 2

Pri primjeni ovog propisa treba stalno imati na umu

finu razliku između pomorske tražbine i privilegije,

i porijekla jednog i drugog, jer privilegije su

porijeklom iz common law-a odnosno starog pomorskog

prava, dok su pomorske tražbine zapravo ustanovljene

Konvencijom odnosno lokalnim zakonima. 3

Ovaj član odgovara u glavnom čl. 977 PZ, no

razlikuje se po sadržaju i obimu.

STAV 1.

U stavu 1. je usvojen princip da odgovaraju:

- brod na koji se potraživanje odnosi i

-"sister ship", - u svim slućajevima navedenim u

čl.l. Konvencije osim za slučajeve iz čl.l. litt.

o). » sporova o vlasništvu;

p). sporova o suvlasništvu, posjedu,

iskorištavanju ili o pravima na plodove is-

korištavanja;

q). hipoteka i mortgejdža. Drugim riječima može se

zaustaviti drugi brod ako je vlasnik odgovoran za

tražbinu.

Prema ĆORIĆ traži se "..Istovjetnost vlasništva u

trenutku nastanka potraživanja i podnošenja prijedloga

za zaustavljanje. Znači ako dođe do promjene u osobi

vlasnika, onda se brod ne može zaustaviti zbog

potraživanja prema bivšem vlasniku. " ( str. 50).

Oćito ovdje nije razmatrana hipoteka koja ostaje na

snazi i privilegiji, jer oni prate brod i nakon promjene

vlasništva, dok je privilegij na snazi.

U pogledu sister ship relevantan je u pogledu

vlasništva čas privremene mjere. 5

Međutim st.4. ovog čl. 3. određuje za slučaj kada

je pomorsko potraživanje vezano na osobu koja nije

vlasnik već zakupnik i tada može doći do privremene

mjere na sister shipu vlasništvo zakupnika ali ne

na sister-shipu vlasnika prvog broda. Vidi st.4.

U ovaj stav ušla je i odredba o brodu koji je

"spreman da isplovi".

Talijanska doktrina i judikatura smatraju da

čl.3.st.l. dozvoljava sekvestar broda i onda kada je

vlasnik broda doduše različit od dužnika, ali je dužnik

vlasnik firme koja je upisana kao vlasnik broda (lifting

the veil). 6

U common law zemljama, u glavnom, dozvoljava se i

tzv. "lifting the veil". 7

Za Nizozemsku vidi Dir.Mar. 1994, 559.

STAV 2.

ĆORIĆ (str, 50) tumači ovaj stav na način:

" Ako se radi o suvlasništvu na brodu u odnosu na kojega je nastalo potraživanje, onda se u skladu sa čl.3., st.,2. Konvencije "sister ship" ne može zaustaviti, ukoliko nije u vlasništvu onih istih osoba, koje su bili vlasnici broda, u odnosu do kojeg da je nastalo potraživanje. Za potrebe Konvencije bit će dovoljno da "sister ship" bude u vlasništvu jedne ili više osoba (nije potrebno svih) koje su bile suvlasnici na brodu, u odnosu na kojega je nastalo potraživanje. Ali ne smije doći do promjena osoba suvlasnika. Medjutim, sve se ovo odnosi samo na slučajeve kad je odgovorna osoba ujedno i vlasnik."

Talijanska doktrina smatra da kvote suvlasništva mogu

biti različite na "sister ship-u", ali da suvlasnici

moraju biti isti. 8

Ima različitih stavova u doktrini i judikaturi. 9






odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem lex

fori, zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2)

Konvencije. Istovremeno je temeljem Čl. 3(2)

dozvolio zaustavljanje iako se formalno nije radilo o

istim brodovlasnicima , ali je kapital oba

brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne osobe. 10

STAV 3. - vidi iza St. 4.

STAV 4.

St.4. se sastoji iz dva dijela (pod-stava) i to

- charter by demise

- bilo koji drugi slučaj, kada se radi o osobi koja

nije registrirani brodovlasnik, koja je odgovorna za

pomorsko potraživanje, a odnosi se na taj brod. Smatra se

da se to odnosi na time charterera i katkada na voyage

charterera. (Ovo je izmjenjeno u Lisabonskom nacrtu).

St. 4. se mora komentirati prije st.3. jer se st.4.

nadovezuje na st.l., bacajući akcent na osobu koja je

nosilac pomorskog pothvata.

Mislim da je bitno istaknuti da prvi dio govori

samo o "CHARTER BY DEMISE". Kod zakupa, izgleda da nema

nekih problema.

Ovaj propis dozvoljava zaustavljanje broda za

potraživanje prema demise - chartereru. 11

Drugi dio ovog st. 4. nije jasan. ĆORIĆ ga tumači na

slijedeći naćin:

"Pravilnim tumačenjem ove odredbe dolazimo do mogućnosti da se može zaustaviti brod koji nije u trenutku nastanka potraživanja bio u vlasništvu odgovorne osobe, što je u suprotnosti s prije navedenim pravilom iz čl. 3. st.1. Znači da bi se istovjetnost vlasništva odnosila samo na "sister ship", a ne i na odredjeni brod u odnosu na kojega je nastalo potraživanje, što svakako mijenja smisao čl.3. st.l.

Mislimo da namjera Konvencije nije bila u davanju mogućnosti zaustavljanja broda u vlasništvu osobe koja nije odgovorna za potraživanje čije se osiguranje traži (40) i sve takve slučajeve treba isključlti, osim ako su oni dopušteni prema nekoj drugoj međunarodnoj Konvenciji ili mjerodavnom pravu."

U doktrini ima i drugih mišljenja a javlja se i

mišljenje da nije bitno da je sistership bio u vlasništvu

dužnika u času nastanka pomorskog potraživanja prema

drugom brodu. " 12

Medjutim, drugi dio st. 4. može se tumačiti i onamo,

da je identičan ili sličan propisu čl. 977 st.2. PZ u

dijelu koji glasi : "«....koji prema pravu koje se

primjenjuje u ugovornom odnosu izmedju njega i vlasnika

broda ili brodara sam odgovara trećim osobama.....".

Možda je odatle i došla inspiracija našem zakonodavcu da

onako stilizira citirani st.2.

TETLEY i FRANCHI su dali dosta jednostavni opis:

TETLEY:

"The Conventlon thus provides that the judicial

arrest of a ship, in respect of a maritime claim, is

confined to one ship, but that the ship may, in the case

of where the regristered owner is liable on the maritime

claim, be either the offending ship or any other ship in

the same ownership. Where the registered owner is not

liable, then either the offending ship or any other ship

owned by the person who is liable on the maritime claim,

may be arrested." 13

FRANCHI ističe (str. 1806):

"L'ultimo periodo del quarto comma sottolinea cio

aplicando la regola a qualsiasi persona che sia diversa

del proprietario e debbe soddisfare un credito marittimo.

Si pensi a una nave locata senza armamento ed

equipagiamento a una persona che provvede all'uno ed al'

altro e la da a noleggio a tempo: possono coesistere

crediti marittimi verso il proprietario, l'armatore

noleggiante e il noleggiatore. Naturalmente la pratica

conosce fattispecie anche piu complesse. Quel che conta e

che il non proprietario sia a sua volta armatore: il

problema si pone nei rapporti tra nolegglatore a tempo

che da a noleggio a viaggio e nei rapporti di

subnoleggio".

Doktrina je imala prilike u više navrata iznijeti

svoj stav. Berlingieri, razrađuje slućaj ako je brod

zaustavljen, a odgovorna osoba ne da garanciju ili polog,

pa dolazi do situacije kada to mora učiniti vlasnik,

pogotovo ako sud koji je zaustavio brod nema nadležnost

in meritum, što dovodi do kompliciranih situacija. 14

Činjenica je medjutim, da je već u Lisabonu 1985 na

Konferenciji CMI, i ovaj dio predstavljao problem, pa je

i u prijedlog teksta za novu Konvenciju, ušao tekst sa

varijantom. 15

Ovaj propis može postaviti i problem aktivne i

pasivne legitimacije, kao i procjene pravnog položaja

stranaka, obzirom na ugovor, koji će ugovor vrlo često

biti sklopljen temeljem inostranog zakona, pa će se

pojmovi pravnog položaja stranaka, vjerojatno razlikovati

od naših pojmova ( recimo brodar, vozar, time charterer,

nollegiatore, itd. itd.) Sud će dakle biti dužan, da

razmotri sve te probleme i primjeni ih na propis

konvencije, prije nego što odluči o privremenoj mjeri.

Može se dogoditi da ukidanje privremene mjere traži

osoba, koja uopće nije ugovorna stranka, jer

protivnik predlagača tvrdi da je, na pr.

potraživanje za bunker ili za radove na izvanrednom

održavanju broda, dugovanje treće osobe, itd.

SISTERSHIP - VLASNIŠTVO CHARTERERA

Postoji i slučaj sistership, koji su vlasništvo

charterera. Doktrina smatra da se može zaustaviti bilo

koji brod charterera. 16

Vidi čl. 10.

U izvjesnim slučajevima, smatra se da čl.2. i čl.6.

imaju prednost. I7

Izgleda čudno zaustavljanje broda, ako je pasivno

legitimiran u privremenoj mjeri jedan ćarterer, kada se

izvršenje prodajom ne može provesti protiv vlasnika, ako

se konvalidacijska tužba podigne protiv pasivno

legitimiranog čarterera u privremenoj mjeri. Uzimajući u

obzir propis čl.7. st.l i st.2., i ako brodovlasnik nije

lično odgovoran za pomorsko potraživanje, za koje je brod

zaustavljen, te ako ona osoba koja je odgovorna za to

pomorsko potraživanje, ne pruži zasiguranje, tada se može

dogoditi, da brodovlasnik, ako sud koji je

zaustavio brod, ima i nadležnost in meritum, dolazi u

situaciju da on, brodovlasnik, mora dati odgovarajući

iznos radi namirenja sudske odluke, na osnovu jedne

presude donesene od meritorno nadležnog suda. Drugim

riječima, brodovlasnik, mora platiti, bez obzira da li je

odgovoran ili ne.

POLOG – GARANCIJA




Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet The

"PRINSENGRACHT" 18. U kratko, teret je na brodu bio






Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writ, advokati

brodovlasnika položili su kod Admiralty and Commercial

Registry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u




tereta zatražili su zaustavljanje broda (arrest).

Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da li se može

aretirati brod, ako postoji BAIL BOND, smatrajući da BAIL

BOND predstavlja brod, t.j. RES.



Bucknill, rekao:



Sud je odlućio da je arrest opravdan.

Bit problema bio je u pitanju nadležnosti.

Čl.7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je

brod aretiran, ima i u određenira slučajevima, nadležnost

u meritumu, iz čega slijedi da postoji nadležnost i za

mjeru osiguranja i za meritum. Treba povezati problem sa

čl. 3(2) Konvencije, prema kojoj aretiranje broda ne bi

bilo dozvoljeno ako je dat polog.

Doduše cit, čl. 3. dozvoljava ponovno zaustavljanje

ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S druge strane

čl.7. ne daje osnova da bi se smatralo da je davanje

pologa ekvivalent aretiranju. Drugim rijećima, davanje

pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.

Zbog toga je opravdano aretiranje. 19

POMORSKI ZAKONIK

PZ je izgleda spojio prvi i drugi dio st. 4. u jedan

propis i govori o "zakupac broda ili naručitelj" u čl.

977. st.2. ( čl. 463. st.l. t.l. i čl. 671-655 PZ-a), a

po mom mišljenju u pojam naručitelja, spada i time

charterer i voyage charterer, a možda i sub -charterer.

Po PZ svakako se može zaustaviti brod koji je

vlasništvo tog demise-charterera, time charterera,

voyage charterera (zakupca, narućioca).

Na pr. pojam "brodar" koji se spominje u našem

zakonu, ne spominje se u Konvenciji. Očito je da

originalni izrazi u engleskom i francuskom i naši izrazi

u prijevodu, mogu dovoditi do izvjesnih, pa i velikih,

razlika.

STAV 3.

Propis obrađuje nekoliko situacija, kada brod mora

biti oslobođen:

a). kada je brod već bio zaustavljen za istu tražbinu

b). kada je brod dao depozit

c). kada vjerovnik nije zapoćeo konvalidacioni

postupak o roku. 20

Postoje varijante:

- brodovlasnik je i odgovoran za zahtjev, dakle su

povezani, zahtjev, brod i brodovlasnik

- brodovlasnik je odgovoran, ali se zahtjev odnosi na

njegov drugi brod (sister ship)

- zahtjev se odnosi na hrod, a nije odgovoran na pr.

brodovlasnik ili zakupnik. 21

St.3. propisuje i slućaj zabrane odn. dozvole,

dvostrukog zaustavljanja broda. Iako možda lex fori, koji

se primjenjuje temeljem čl. 6. Konvencije, ne predviđa

mogućnost dvostrukog zaustavljanja, propis Konvencije iz

čl.3. st.3. ima jaču snagu od Zakona, temeljem čl. 134

Ustava, pa bi se dvostruko zaustavljanje, pod određenim

uslovima, moralo dozvoliti. 22

Ovaj stav praktički govori o istome što i čl. 979 PZ,

medjutim Konvencija NE traži reciprocitet, jer je

reciprocitet, konvencijska obaveza.

Karakteristično je medjutim, da Konvencija dozvoljava

dokazivanje da unatoć datog zasiguranja postoji "other

good cause for maintaining that arrest" tj. da se brod

ipak privremenom mjerom zaustavi. 23

Ponovni arrest se odnosi i na sister-ship.

U slučaju da se radi o brodu demise charterera ili

drugog charterera, izgledalo bi striktnim tumačenjem

teksta da bi to bilo isključeno. No propis govori o tome

da se za istu tražbinu neće davati zasiguranje više od

jedanput. Dakle ne bi se trebalo dopustiti zaustavljanje

drugog broda. Postoje međutim situacije kada bi se

zaustavljanje moglo dopustiti, npr. zasiguranje je bilo

dato od strane brodovlasnika, ali oštećenik ne može

ostvariti naplatu i tada bi drugo zaustavljanje bilo

opravdano, jasno, pod uvjetom da se prvo zasiguranje

oslobodi. Ovo vrijedi ako je prvi brod još pod

privremenom mjerom, kada je drugi brod, vlasništvo

dužnika, zaustavljen. 24

Može se dogoditi da oštećenik zaustavi brod

vlasništvo charterera i nakon toga brod na kojem je

nastala pomorska tražbina. U takovom slučaju može se

dopustiti zaustavljanje drugog broda, pod istim uvjetima,

kao kada bi brodovi bili u istom vlasništvu.

U slučaju kada dva vjerovnika traže, jedan iza

drugoga zaustavljanje broda, a prvi je dobio zasiguranje,

sud će morati procijeniti pravni i stvarni položaj drugog

vjerovnika.

Strana judikatura, koleba. 25

Smatra se da postoje još neki propisi koji djeluju u

pravcu oslobođenja broda i to su Konvencija o ograničenju

odgovornosti 1957. i ona od 1976.

PRISILNO IZVRŠENJE

Na ovom mjestu prikladno je spomenuti da ova

Konvencija nema nikakve veze s prisilnim izvršenjem na

brodu na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači da

sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi

mogao primijeniti propise ove Konvencije, ako se radi o

prodaji broda u izvršnom postupku protiv osobe koja nije


Konvenciju u izvršnom postupku.

Preostaje, dakle, jedino da se st. 4. tumači usko.

Prisilno izvršenje mora se osnivati, eventualno, na nekoj

drugoj konvenciji, ili na lex fori.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 75..

(2) Druge zemlje koje su stavile rezervu su Egipat, Njemačka,

Italija, Nizozemska, Kuba.

(3) Roger Heward, Judicial sales of vessels and priority of

claim - England and Wales, str. 54 pod 12.2

The law relating to maritime liens is almost entirely common

law, whereas law governing the arrest of vessels is statutory and, in

turn, derives from the 1952 Arrest Convention. Rights of arrest have

been extended to so-called “sister ships” (see Chapter 9 of Part I of

this Handbook), but the existence of maritime lien and the priority

afforded to such a lien has not been correspondingly extended. The

common law position was, and remains, that a maritime lien exists

only against the vessel in respect of which the claim arose,

notwithstanding that the Supreme Court Act 1981 provides a statutory

right against “sister-ships” in respect of most claims. When the

right to arrest a sister-ship is exercised, the claimant is not

enforcing a maritime lien and his claim has only a lowly priority -

see Chapter 14, below.


Ako bi se mogla zaustaviti dva ili više brodova, vjerovnik je

dužan izabrati jedan. Vrijedi i za čl. 3. st. 3. i 4., tj. brod se ne

može više od jedan puta zaustaviti.

Vidi fusnote Berlingieri, loc. cit. 185, 186, 187, 188, 189 za

obilnu kazuistiku.


(6) Vidi Dir. Mar. 1994, 218, s obilnom literaturom i

judikaturom u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Americi, Nizozemskoj i

općenito u F. Berlingieri, On arrest of Ships, London 1992, str. 77.

i sl.


(8) Franchi, Leggi, civili commentate, 1978, str. 1806: “Ne

deriva che non importa che le quote siano diverse per ciascuna nave,

ma importa invece - in quanto esclude la fattispecie - che anche per

una minima parte un comproprietario sia diverso.”

(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 90: “Para 2. of

Art. 3. provides that ships shall be deemed to be in the same

ownership when all the shares therein are owned by the same person or

persons. “Share” in this context means a part of the property of in a

ship. The words “shares therein” in the English text, and “the parts

de propriete” in the French text, make this abundantly clear.

Therefore, two ships owned by two different companies whose shares

are owned by the same person or persons are not, for the purpose of

this provision, in the same ownership.

The reference to ships owned by the same persons applies in the

case of ships in co-ownership, and has the effect of excluding the

right of arrest of another ship which is not fully owned by the same

persons owing the ship in respect of which the claim arose; it is

however, sufficient that that ship is fully owned by one or more,

albeit not all of the persons owing the ship in respect of which the

claim rose. If the ownership in a ship “A”, in respect of which the

claim arose, is 20 shares owned by Mr. “W”, 20 shares by Mr. “X” and

20 shares by Mr. “Y”, and the ownership of ship “B” is 20 shares by

MR. “W” and 30 shares by Mr. “X” and 10 shares by Mr. “Z”, ship “B”

may not be arrested.

But ship “B” may be arrested if 50 shares therein are owned by

Mr. “W” and 10 by Mr. “X”.

_ _ _

Str. 90: “..... a trend ..... particularly in French

jurisprudence, to lift the corporate veil and to treat as in the same

ownership ships owned by different companies controlled by the same

group or the same persons ..........”

Vidi tamo str. 90, 91 fusnotu br. 181 za obilnu

kazuistiku.

_ _ _

Cour d’Appel di Rennes, 21.06.1989, Dir. Mar. 1990, 780

Sequestro conservativo - Conv. di Bruxelles del 1952 - navi

dello stesso proprietario - Fattispecie

Deve ritenersi appartenere allo stesso proprietario, ai sensi e

per gli effetti dell’Art. 3. para. 1 e 2. della Convenzione di

Bruxelles del 1952 sul sequestro conservativo di navi, una nave in

proprieta di una societa i cui azionisti sono quasi interamente gli

stessi di quelli della societa proprietaria della nave in relazione

alla quale il debito e sorto, con lo stesso presidente e lo stesso

segretario, gestita dallo stesso gestore e assicurato dallo stesso P

& I Club. (1)

(1) daju se presude i literatura

(10) Dir. Mar. 1993, 851.

Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991, Constance Navigation c. Cia

Corunesa de Navegacion, Dir. Mar. 1993, 509

M. Lopez de Gonzalo, La giurisprudenza francese sul sequestro di

navi appartenenti a “Single ship companies””, Dir. del comm. int.

1992, 639


(12) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str. 1806: “Nota

2. Pertanto non importa che la sister ship fosse in proprieta del

debitore al momento del sorgere del credito riguradante l’altra nave.

Cfr. Lilar e Van Den Bosch, op. ult. cit. p. 372 ss”.

(13) TETLEY William, Maritime Liens and Claims, 1985, str. 463

(14) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na str. 93 do

105, detaljno razrađuje probleme u vezi s ovim propisom.

Ističe da je iz prvog i drugog dijela vidljivo da se odnosi na:

- charter by demise

za svaki slučaj kada je osoba različita od registriranog vlasnika

odgovorna za tražbinu koja se odnosi na drugi brod i nastavlja da se

to odnosi na time charterera i katkada na voyage charterera. (ovo je

izmijenjeno u Lisabonskom nacrtu).

Berlingieri nastavlja da je čudno da se dopušta zaustavljanje

broda, kada se izvršenje prodajom ne može provesti ako je pasivno

legitimiran u arrestu jedan čarterer a izvršenje prodajom bi trebalo

provesti protiv vlasnika.

(15) ĆORIĆ str. 50 fusnota 39. (poziva se na CMI Bulletin No.

105. str. 44.)


(17) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989, 209

“Nonostante che l’art. 3. della Convenzione di Bruxelles

10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi consenta il sequestro

di una nave a garanzia di credito nei confronti del conduttore o

noleggiatore, l’istanza di sequestro per tale credito non puo trovare

accoglimento data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della


La statuizione nell’art 2. della Convenzione del 1952

............ che le dispozioni uniforme non possono avere l’effetto

di estendere o restringere i poteri attribuiti a enti pubblici in

tema di sequestro o detenzione di navi deve essere collegata con

l’affermazione, che si trovi nello stesso articolo, secondo cui le

navi di nazionalita di Stati contraenti possono essere sequestrate

solo in relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo

quindi essere utilizzata per escludere la facolta di sequestro

conservativo concessa dall’art. 3. para 4. al creditore in relazione

a crediti sorti nei confronti del conduttore o del noleggiatore. A

tal fine puo invece essere utilizzata la statuizione, contenuta

nell’art. 8., secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore

alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla legge

applicabile da parte del giudice davanti al quale l’azione e promossa

o dalla Convenzione di Bruxelles del 1926 sui privileggi e le

ipoteche. In argomento vedasi Trib. Ravenna 24.01.1987, TRADEMAR

CONASA c. LINE ISLAND MARINE, Dir. Mar. 1988, 804, con nota di F.

Berlingieri.”

(18) /1993/ 1 Lloyd’s Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.

(19) Berlingieri F., Legittimit di un sequestro dopo la

concessione di garanzia; l’art 7, para 1., della Convenzione di

Bruxelles sul sequestro di navi, Dir. Mar. 1993, 854 i /1993/ 1

Lloyd’s Rep., 41




Kao primjer navodi se da je brod zaustavljen jednom, u jednoj

državi, a sada se traži zaustavljanje u drugoj državi, što bi se

trebalo dopustiti, pod uvjetom da se onda oslobodi u prvoj.

(23) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str. 1806: Non

e’ escluso tuttavia che a un sequestro o cauzione o altra garanzia

sostitutiva segua un altro sequestro se esiste una ragione valida,

come l’acertamento in base a circonstanze sopravenute che il credito

e maggiore di quello inizialmente vantato.”

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 112. i 113.; La China,

Due novita, supra, Note 65., Foro Italiano, IV 255.


(25) Tribunale di Trani 30.01.1991, Dir. Mar. 1993, 416

Cap. Ivanov Zdenko c. Sadav Lines S.r.1., - Nave “Zamet”

Sequestro conservativo - Conv. Bruxelles del 1952 - Nave

sequestrata dal ricevitore del carico - Altro sequestro del

noleggiatore a tempo - E’ contrario all’art. 3. para 3. della

Convenzione - Revoca

........ il sequestro .... garanzia della .... ricevitrice ....

Su sucessiva istanza della .... noleggiatrice a tempo della nave

........ autorizz ...... un alteriore sequestro della nave a garanzia

dell’ eventuale credito della ... (noleggiatrice) .... nell’ipotesi

in cui .... (si) avesse proposto una azione nei confronti della ....

(noleggiatrice) .... per i dani subiti.

U postupku je zabrana u korist “noleggiatrice” dignuta.

(1) Ova odluka o ukidanju drugog rješenja o zaustavljanju se

kritizira.

“.... l’art. 3. para 3. della citata Convenzione dispone che il

divieto di procedere ad un secondo sequestro sulla nave opera

allorguando la misura cautelare viene richiesta con riguardo allo

stesso credito marittimo “by the same claimant” ............ Vedi,

amplius Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 198 e ss. spec. 114,

115: “The prohibition (of a second arrest) does not operate if the

claimant is not the same. If such a situation does occur, the courts

will exercise their good judgment in order to establish whether the

second claimant has a cause of action......”

ČL.4

BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI SAMO PO ODOBRENJU SUDA

ILI NADLEŽNE SUDSKE VLASTI DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ SE

VRŠI ZAUSTAVLJANJE.

I Doktrina smatra da je

originali nacrt sa francuskog

kasnije loše preveden na

engleski, i da se u stvari

radi isključivo o “nadležnoj

sudskoj vlasti”. 1

Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast, (ali

vidi i čl.2. gdje se to dozvoljava i određenim drugim

organima). 2

Spominjanje "države ugovornice" od važnosti je za

utvrđenje postupovnog zakona koji će se primjeniti.

Odnosi se, u glavnom, na period koji prethodi

zaustavljanju, tj. od časa kada je vjerovnik podnio

prijedlog za zaustavljanje.

Vidi i čl. 6., 5. i 7.

Doktrina smatra da se kod primjene Konvencije ne

može zaustaviti brod u jednoj državi na osnovu odluke u

drugoj državi i time se izbjegava sukob nadležnosti, ako

je meritorni postupak započet u jednoj državi a

privremena mjera u drugoj. 3 Smatra se da činjenica da je

meritorni postupak započet u jednog državi, ne daje

osnova za prigovor litis pendencije za privremenu mjeru

u drugoj državi. 4 To se odnosi i na slučaj kada su

stranke ugovorile meritornu nadležnost kod drugo suda a

ne onoga koji je zaustavio brod i koji na osnovu

sporazuma nema nadležnost.

U slučaju ugovorene nadležnosti in meritum, ista ne

vrijedi za nadležnost za zaustavljanje.

Na primjer brod je zbog defekta na stroju vučen

tegljaćem za Chioggia, gdje su brodovlasnici odbili

platiti naknadu za vučenje, koju su unaprijed

platili vlasnici tereta. Brod je zaustavljen u

Chioggia. Brodovlasnici su poveli postupak u Londonu i

predložili oslobođenje broda, jer da je zaustavljanje u

Italiji, protivno ugovorenoj klauzuli o nadležnosti.

Sud u Londonu je odbio taj zahtjev, jer je smatrao

da klauzula o nadležnosti ne isključuje postupak za

zaustavljanje broda u jednog drugoj nadležnosti.

RETENCIJA

Postavlja se pitanje retencije broda po domaćem

pravu i privremene mjere po konvenciji.

Talijanska doktrina izričito smatra da nema prava na

retenciju. 5

Što se tiče brodova koji viju zastavu države NE-

ugovornice, mislim da će ovisiti o stanovištu da li se

konvencija primjenjuje u svojim ostalim članovima (t.j.

osim čl. 2 – za ovo pitanje vidi komentar uz čl. 8), i na

brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ili se

ne primjenjuje.

++++++++


(2) Smatra se da samo sud u državi ugovornici gdje je brod

zaustavljen ima nadležnost za zaustavljanje. Spominjanje u čl. 6. o

državi gdje se podnese zahtjev za zaustavljanje, izgleda da se odnosi

samo na utvrđivanje zakona koji se primjenjuje na predmet.

(Berlingieri, Arrest, str. 117)

(3) Berlingieri, Arrest, str. 117

(4) Berlingieri, Arrest. str. 118.

(5) Franchi, str. 1807: “ E dunque innanzi tutto esclusa

l’autotutela cautelare del creditore marittimo.”

ČL.5 .

(1) SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST NA ČIJEM

JE PODRUČJU BROD BIO ZAUSTAVLJEN DOZVOLIT ĆE UKIDANJE

ZABRANE PUTOVANJA BRODA AKO BUDE DANO DOVOLJNO JAMSTVO

ILI DRUGO OSIGURANJE, OSIM U SLUČAJEVIMA KADA JE BROD

BIO ZAUSTAVLJEN RADI POMORSKIH POTRAŽIVANJA NABROJENIH

U ČL.1. TOČ.O) 1 P).U TOM SLUČAJU MOŽE SUD ILI

DOZVOLITI POSJEDNIKU BRODA DA ISKORIŠTAVA BROD AKO OVAJ

DADE DOVOLJNO OSIGURANJE, ILI DONIJETI DRUKČIJU ODLUKU O

POSLOVODSTVU BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVLJANJA.

(2)AKO SE STRANKE NE MOGU SPORAZUMJETI O TOME DA

LI JE JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DOVOLJNO, SUD ILI

DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST ODREDIT ĆE NJIHOVU NARAV I

IZNOS.

(3)ZAHTJEV DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA BRODA U

ZAMJENU ZA OVAKVO OSIGURANJE NEĆE SE TUMAČITI NI KAO

PRIZNANJE ODGOVORNOSTI NI KAO ODRICANJE OD PRAVA

ZAKONSKOG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA.

+++++++++++

STAV 1

Oslobadjanje broda je moguće ako se položi

zadovoljavajući iznos pologa, ali to nije dozvoljeno,

ako se radi privremenoj mjeri temeljem Čl.l. st.l.

litt. o) i p). 1 Stoga očito proizlazi da je potrebno u

sudskom rješenju točno navesti propis iz Konvencije na

osnovu kojega je izdata privremena mjera, jer o tome

ovisi i daljni razvoj odnosa stranaka.

Moguće je medjutim, da se osobi koja je u «POSJEDU"

broda (a ovdje dolazimo možda blizu pojma brodar)

dozvoli, uz davanje osiguranja, da koristi brod za

vrijeme dok je pod privremenom mjerom. 2

Međutim za slučaj iz toč. (o) i (p), propis veli :

"ili donijeti drukčiju odluku o poslovodstvu broda za.

vrijeme zaustavljanja". Engleski tekst je "or may

otherwise deal with the operation of the ship during the

period of the arrest", a francuski : "..ou regler la

gestion du navire pendent la dure’ de la saisie."

Postavlja se pitanje što to u praksi znači ? Očito

je da brod mora biti zaustavljen. Nakon toga može

uslijediti nečiji prijedlog da se brod "iskorištava" za

vrijeme dok je pod privremenom mjerom. Da li od

posjednika ? Izgleda da ne, jer posjednik može dati

zasiguranje. Izgleda dakle da netko drugi. Možda to

znači da bi se brod mogao dati u bare - boat charter,

eventualno u time - charter, (ostaje problem posade),

ili u management, iako nije baš jasno pod kojim

uslovima. Svakako mislim da bi osoba koja bi

predlagala tu "drukčiju odluku" morala dati ne samo

prijedlog, nego kompletan elaborat o poslovodstvu. 3

Pitanja u vezi sa pologom, ili jamstvom ili

garancijom, također mogu predstavljati teškoće. Možda je

dovoljno ukazati na to da je logično da se polog

(depozit) smatra kao personifikacija broda, a to može

vrijediti i za recimo štednu knjižicu koja se deponira

kod suda. Drugačije je ako se radi o garanciji

(jamstvu).

Engleska judikatura odavno smatra da jamstvo

personificira brod. I to, kako je spomenuto u predmetu:


Bucknill, rekao:

"From the time the defendant to the actlon appeared


U inostranoj doktrini naišao sam na raspravu o

tome u talijanskom doktrini i judikaturi, koji smatraju

da se polaganje štedne knjižice kao garancije treba

smatrati kao promjena na osnovu koje se jamstvo u

obliku zaustavljenog broda, pretvara u polog određenog

novca. 4 U pogledu bankovne garancije u vezi sa

konvalidacionom tužbom, doktrina koleba i smatra da ako

je data bankovna garancija da tada ne bi sud imao

nadležnost u meritumu, (ako ga inače ne bi imao) no

postoje i druga mišljenja. 5

Vidi i čl. 978 PZ.

STAV 2

Konvencija izrićito spominje da se stranke mogu

dogovoriti o visini pologa odnosno zasiguranja, a ako to

stranke ne postignu to će odrediti sud. 6 Iz

dikcije ovog propisa («sud. . .odredit će njihovu

NARAV i IZNOS"), treba se zaključiti da je sud dužan

odrediti kakovo će se zasiguranje tražiti i visinu

istog.

Postoji nekoliko elemenata na koje bi sud trebao

paziti kod određivanja zasiguranja 7, kao što su narav

i iznos, te uslovi. U pogledu naravi, čl.5. govori ili

o pologu ili o drugoj vrsti zasiguranja (garanciji

banke, ili drugog garanta, na pr. P&I kluba). O

iznosu govori zakođer čl. 5., time da mora biti

"dovoljno". Ako se stranke ne sporazume o tome što je

dovoljno, sud će odrediti iznos. Što se tiče uslova,

oni moraju biti takovi da štite interese stranaka.

čl.7.st..2. također ima propise u vezi sa

zasiguranjem. Bitne su riječi Iz čl.7. st.2.

koje glase: «. . .THE COURT......SHALL SPECIFICALLY

PROVIDE THAT IT IS GIVEN AS SECURITY FOR THE

SATISFACTION OF ANY JUDGMENT WHICH MAY EVENTUALY BE

PRONOUNCED BY A COURT HAVING JURISDICTION SO TO

DECIDE...."

Konvencija nema propisa u vezi problema potrebe

priznavanja meritorne presude kod suda gdje se nalazi

zasiguranje. Izgleda da bi, obzirom na ćinjenicu da je

Konvencija izričito unijela taj propis, trebalo

smatrati da nema potrebe za priznavanjem inostrane

presude, već da bi se predlagatelj/tužitelj mogao

direktno naplatiti kod suda gdje se nalazi zasiguranje.

Međutim, u praksi se zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog

toga što sud kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi

inostranu presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez

propisanog postupka. Naime, sigurno je da kada se brod

ne bi bio oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje,

prisilno izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti

bez propisanog postupka priznavanja inostrane presude.

Vidi čl. 2. st.4. i čl. 5. st.l. Konvencije o

ograničenju, 1957 i Konvenciju o ograničenju ogovornosti

za pomorske tražbine 1976.

Vidi čl.7.

STAV 3.

Zadnji stav 3. ovog člana Konvencije govori isto što

i čl. 980 PZ. 8

Davanje jamstva, garancije ili kakovog drugog

zasiguranja, ostavlja izvjestan prostor, kojeg treba

ispuniti.

U slučaju ako je zasiguranje (jamstvo) pruženo od

strane osobe koja je odgovorna za pomorsku tražbinu, a

ta osoba nije brodovlasnik, vjerovnik će moći provesti

prisilno izvršenje na zasiguranju, kada bude imao

pravomoćnu presudu odn. drugi izvršni naslov protiv te

osobe.

Međutim, ako je zasiguranje (depozit, jamstvo) dao

brodovlasnik, a na osnovu lex fori suda koji je izdao

privremenu mjeru (arrest), potraživanje se ne može

provesti protiv broda (in rem), vjerovnik neće dosegnuti

koristan rezultat, ako nema izvršni nslov protiv

brodovlasnika in personam, nego samo protiv osobe koja

je odgovorna za pomorsku tražbinu. Naime, u vezi

sa izvršenjem protiv zasiguranja (depozita, jamstva,

garancije), vjerovnik ne može biti u boljoj poziciji

nego što bi bio u izvršenju protiv broda, koje ne bi

mogao provesti, ako brod nije stranka u postupku, dakle

tko nije u pravnom sistemu gdje je dozvoljen postupak in

rem. 9

U slučaju ako sud koji je izdao privremenu mjeru ima

i nadležnost u meritumu, Konvencija ne daje rješenja što

mora biti navedeno kao uputa/obaveza kada se daje

zasiguranje (jamstvo). Međutim konvencija određuje upravo

to u čl. 7.st.2., ako sud nema nadležnosti in meritum. 10

Vidi čl. 7.st.2.

Izgleda dakle da to praktički znači da kod nas, gdje

se ne može tužiti in rem odnosno zaustaviti in rem, ne

može se dakle niti provesti izvršenje, ako vlasnik nije u

presudi ili drugom izvršnom naslovu, in personam

presuđen, recimo kada je presuda in meritum protiv

charterera.

To će se morati rješiti po lex fori.

U praksi trebati će prilikom podizanja

konvalidacijske tužbe predvidjeti ili solidarnu obavezu

ili na neki drugi način uvesti osobu koja je dala

zasiguranje u meritorni postupak, pa dakle i u dispozitiv

presude.

Vidi i čl. 197 ZPP.

Obzirom da su Hamburška pravila (HAMP) stupila 11

na

snagu, vidi tamo čl. 21. "Sudbenost", iz kojega slijedi

niz sudbenosti, kada se radi o teretu (čl.1.st.1.toč. e).

1 f). Konvencije 1952), mogući su problemi koji bi

nastali u vezi sa privremenim mjerama i sudbenosti po

HAMP. 12

(1) PZ je to riješio na način da je u čl. 978 naveo da se

može osloboditi brod polaganjem depozita i sl., kada se radi o

“novčanim tražbinama”.

(2) U principu brod se ne smije osloboditi zabrane u

slučajevima toč. (o) i (p) iz čl. 1. Konvencije, ali se može odobriti

iskorištavanje. To međutim nije slučaj za države ugovornice koje su

se koristile pravom rezerve iz čl. 10. Rezerve su dale: Egipat,

Italija, Nizozemska, biv. Jugoslavija (za toč. (o)) i Kuba.

Propis odlučuje i o oslobađanju broda, tj. ukidanje odluke o

privremenoj mjeri, ako je dato jamstvo ili garancija.

Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 159

Tribunale di Genova 13.01.1990, Compagnie General Maritime et

al. c. Ado Ter Mer., Dir. mar. 1991, 408

“Il noleggiante il quale impegni la nave per un determinato

viaggio acquista la qualita di vettore quando assume l’obbligo della

riconsegna del carico e, in funzione del medessimo, la gestione

commerciale della nave. (1)

Sussiste il periculum in mora, richiesto per la conessione del

sequestro conservativo di una nave, quando il debitore, proprietario

della nave, riconosce il mancato pagamento, quest’ultimo costituendo

prova di impotenza economina. (2)

La revoca del sequestro conservativo di una nave mediante

deposito di libretto bancario, non impedisce la convalida del

sequesto. (3)




(4) Dir. Mar., 1994, 194, Tribunale di Ancona 02.06.1992,

Texaco Ltd. c. Magin Ferrer Trave S.A. et al.; Compagnie General

maritime c. Adorter Mar S.r.l., Dir. Mar. 1991, 408

(5) Talijanska doktrina i judikatura nisu složne u pogledu

nadležnosti za konvalidaciju sekvestra, ako je jamstvo dato u obliku

garancije, bankovne ili kakove druge, smatrajući da garancija nije

predmet, a da jamstvo mora biti ili predmet ili npr. novac ili štedna

knjižica. Vidi Dir. Mar. 1994, 214 i tamo navedene presude i

literaturu (naročito: La China, Il sequestro di nave e la novella del

1990, Dir. Mar. 1993, 3.)


(7) Očekuje se da se stranke sporazume o prirodi, vrsti i

iznosu, a ako to ne mogu postići, odlučuje sud odn. organ i narav i

visinu. Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 139.


(9) U nacrtu Pomorskog Zakonika R. Slovenije, uveden je

postupak in rem kod privremenih naredbi. Čl. 985 nacrta: “V postopku

za izdajo začasne odredbe z ustavitvijo ladje se šteje ladja, ki jo

neposredno bremeni pomorska terjatev ali terjatev zaradi onesnaženja

morja, po predlogu upnika kot samostojna pravdna stranka. - Izdaja

začasne odredbe se v primeru iz prejšnjega odstavka vroči poveljniku

te ladje. Če poveljnik ladje odkloni sprejem odredbe, se opravi

vročitev tako, da se odredba nalepi na oplato ladje, zoper katere je

izdana in tudi na oglasno desko sodišča.”

Možda je trebalo predvidjeti i: na oglasnu ploču u Lučkoj

Kapetaniji.

(10) U slučaju kda je zasiguranje dato od osobe koja je i

odgovorna za tražbinu, vjerovnik će postići svrhu postupka, jer će

moći, na osnovu kondemnatorne presude, povesti prisilno izvršenje na

pologu. U slučaju ako je zasiguranje dato od jedne osobe (na pr.

brodovlasnika (koji je dao zasiguranje), a presuda je protiv druge

osobe, dužnika, presuda se neće moći prisilno provesti. U konvenciji

nije nigdje rečeno, kako mora glasiti tekst zasiguranja, ako sud

zaustavljanja ima i meritornu nedležnost. Međutim ako sud

zaustavljanja nema meritornu nadležnost, tada temele+jem čl. 7.st.2.

mora točno odlučiti u pogledu zasiguranja da će isto služiti za

zadovoljenje presude, koju će eventualno donijeti sud koji ima

meritornu nadležnost. Berlngieri, F. Arrest of Ships, str. 101. Vidi

čl. 7.st.2. Konvencije.

(11) Vidi, Ivković, Hamburška pravila, Priručnik, Piran 1994

(12) Vidi: Berlingieri, Arrest str. 153.

ČL.6.

(1) SVI SPOROVI U VEZI S ODGOVORNOŠĆU

PREDLAGAČA ZA ŠTETE PROUZROKOVANE ZAUSTAVLJANJEM BRODA

ILI ZA TROŠKOVE DAVANJA JAMSTVA ILI DRUGOG OSIGURANJA

RADI OSLOBODJENJA ILI SPREČAVANJA ZAUSTAVLJANJA BRODA

UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE NA ČIJEM JE

PODRUČJU ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.

(2) PRAVILA POSTUPKA O ZAUSTAVLJANJU BRODA,

O DOBIVANJU ODOBRENJA IZ ČL.4. I SVA OSTALA PITANJA

POSTUPKA KOJA SE MOGU POJAVITI USLIJEB ZAUSTAVLJANJA,

UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ JE

ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.

STAV 1.

Ovaj Stav rješava pitanja koja rješava čl. 274 ZIP i

primjeniti će se baš taj propis i u slučaju primjene

Konvencije.

STAV 2.

Stav 2. govori o proceduralnim pitanjima i

prepušta ih propisima suda gdje je izdata privremena

mjera.

Tako DIKA: " Po Konvenciji, za sva procesna pitanja

u vezi sa zaustavljanjem broda (uključujući i

samo zaustavljanje) mjerodavno je pravo države

zaustavljanja (čl.6.st.2.). - str. 525

Međutim, ako bi došlo do postupka za ponovno,

drugo, zaustavljanje broda, može doći do primjene

Konvencija i to njezin čl.3. st. 3. 1

Vidi čl. 3. st.3., čl. 5.

Vidi i Hamburška pravila čl. 21.

+++++++++++

(1) Berlingleri, F.,Arrest of Ships, str.128.

ČL.7

1). SUDOVI ZEMLJE U KOJOJ JE IZVRŠENO

ZAUSTAVLJANJE BIT ĆE NADLEŽNI DA ODLUČUJU O PREDMETU

SPORA;

-AKO SU NADLEŽNI PREMA UNUTRAŠNJEM PRAVU ZEMLJE U

KOJOJ JE ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO,

-U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH SLUČAJEVA :

A).AKO PREDLAGAČ IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO

POSLOVNO SJEDIŠTE U DRŽAVI U KOJOJ JE

IZREČENO ZAUSTAVLJANJE;

B).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U ZEMLJI

UGOVORNICI U KOJOJ JE IZVRŠENO

ZAUSTAVLJANJE

C).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U TOKU

PUTOVANJA ZA VRIJEME KOJEGA JE IZVRŠENO

ZAUSTAVLJANJE;

D).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO IZ SUDARA

ILI OKOLNOSTI PREVIDJENIH U ČL.13.

MEDJUNARODNE KONVENCIJE ZA IZJEDNAČENJE

NEKIH PRAVILA O SUDARU BRODOVA, POTPISANE

U BRUXELLESU 25.9.1910; 1

E).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO USLIJED PRUŽANJA

POMOĆI ILI SPASAVANJA;

F).AKO JE POTRAŽIVANJE OSIGURANO POMORSKOM

HIPOTEKOM ILI MORTGAGEOM NA ZAUSTAVLJENOM

BRODU.

2).AKO SUD NA ČIJEM PODRUČJU JE BROD ZAUSTAVLJEN

NIJE NADLEŽAN ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU SPORA. TADA

JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DANO U SMISLU ČL.5. RADI

UKIDANJA ZABRANE PUTOVANJA BRODA IMA SLUŽITI KAO

OSIGURANJE ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA ĆE BITI DONESENA

OD SUDA NADLEŽNOG ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA JE DONESENA

OD SUDA NADLEŽNOG DA ODLUČUJE O PREDMETU SPORA, A

SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST MJESTA

ZAUSTAVLJANJA ODREDIT ĆE ROK UNUTAR KOJEG JE PREDLAGAČ

DUŽAN PODNIJETI TUŽBU NADLEŽNOM SUDU.

3).AKO JE SPORAZUMOM STRANAKA PREDVIDJENA

NADLEŽNOST DRUGOG SUDA ILI ARBITRAŽE, SUD MO2E

ODREDITI ROK U KOJEM OSOBA KOJA JE TRAŽILA

ZAUSTAVLJANJE BRODA MORA PODIČI TUŽBU O PREDMETU SPORA.

4).AKO U SLUČAJEVIMA PREDVIDJENIM U PRETHODNA DVA

STAVA TUŽBA NIJE PODIGNUTA U ODREDJENOMROKU. OSOBA ČIJI

JE BROD ZAUSTAVLJEN MOŽE ZATRAŽITI UKIDANJE ZABRANE

PUTOVANJA BRODA I VRAČANJE JAMSTVA.

5).OVAJ SE ČLAN NEĆE PRIMJENJIVATI U

SLUČAJEVIMA NA KOJE SE PROTEŽU ODREDBE IZMIJENJENE

KONVENCIJE O PLOVIDBI NA RAJNI OD 17.10.1868.

+++++++++++

Riječi “ima služiti” možda ne

davaju pravo značenje. Engleski tekst

je “..shall specifically provide” a

francuski “....devra garantir

l’execution”. Moglo bi se dakle

zaključiti da bi kod davanja jamstva

ili garancije, trebala biti uključena

klauzula da će jamstvo ili garancija

biti podložni čl 7. st.2. Konvencije.

Vidi kod st.2.

Ovaj član rješava važna pitanja iz meritorne

nadležnosti. Treba ali spomenuti, da situacija u pogledu

nadležnosti nije rješenja, na pr. kod primjene Hamburških

pravila, koja u svom čl. 21 , imaju propise koji su

prilično u suprotnosti sa propisom ove konvencije. 2

Prema ČORIĆ (str. 52), Konvencija je preuzela

koncepciju engleskog prava jer je predvidjela uvjete pod

kojima sud može steći nadležnost u meritumu, i nastavlja:

" Ali da bi bar donekle stvorila kompromisno rješenje, Konvencija je uvjete pod kojima sudovi zemlje u kojoj je izvršeno zaustavljanje mogu biti nadležni odlučivati o predmetu spora, podijelila prema dva kriterija. Prvi kriterij više odgovara zemljama kontinentalnog prava, i tu spadaju uvjeti opće naravi ( nadležnost utvrđjena unutrašnim pravom zemlje u kojoj je izvršeno zaustavljanje, redovno boravište ili poslovno sjedište predlagrača, mjesto nastanka pomorskog potraživanja i vrijeme nastanka pomorskoga potraživanja) i drugi kriterij povezan s prirodom potraživanja (ako se radi o potraživanjima nastalim u povodu sudara, spašavanja, mortgageom ili pomorskom hipotekom na brodu).(48)"

Ista autorica, ukazuje na tom mjestu na vrlo važnu

okolnost, da Konvencija nije riješila pitanje da li je

potrebno tražiti priznanje presude na temelju koje se

traži eventualno izvršenje u zemlji koja nije zemlja u

kojoj je brod zaustavljen.

Autorica na str.53 ukazuje i na problem da li postoji

meritorna nadležnost prema Konvenciji, ako do

zaustavljanja uopće nije došlo, jer je dano odgovarajuće

jamstvo ili drugo osiguranje. Mislim da to pitanje koje

može biti interesantno u inostranstvu, ne bi došlo do

primjene kod nas, jer se kod nas ne može dati jamstvo bez

privremene mjere, odnosno ako se takovo jamstvo daje ono

se daje obično na osnovu vansudskog dogovora, i u takovom

dogovoru može se ugovarati i nadležnost.

Vidi st.3.

Mislim da bi po našem pravu, novčani polog, položen

kod nas, stvarao forum imovine. U stvari, mislim, i jedan

manji formalni iznos položen kod nas stvarao bi forum

movine, a ostatak bi se mogao pokriti garancijom ili na

koji drugi način. Osim toga domaći vjerovnici i

zahtjevaju domaću nadležnost (inače ne prihvaćaju

garanciju P&I kluba) a inostrani vjerovnici postupaju,

shodno gornjem, prema svojim interesima. Konvencija nema

propisa u vezi problema potrebe priznavanja meritorne

presude kod suda gdje se nalazi zasiguranje. Izgleda da

bi, obzirom na činjenicu da je Konvencija izričito

unijela taj propis, trebalo smatrati da nema potrebe

za priznavanjem presude, već da bi se

predlagatelj/tužitelj mogao direktno naplatiti kod suda

gdje se nalazi zasiguranje. Međutim, izgleda da se u

praksi zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog toga što sud

kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi inostranu

presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez propisanog

postupka. Naime, sigurno je da kada se brod ne bi bio

oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje, prisilno

izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti bez

propisanog postupka priznavanja inostrane presude.

Garancije koje se daju prema standardnom tekstu

P&I udruženja sadrže i ugovorenu nadležnost. Istina je

da ta sama ugovorena nadležnost ima formalne manjkavosti,

jer je ugovara P&I, a spor se kod nas vodi "ad personam"

protiv (obično) vlasnika broda, ali tuženi ne prigovaraju

nadležnosti, jer bi imali poteškoća sa P&I, koji je za

njih dao garanciju i pristao na ugovorenu nadležnost, a i

snašanje troškova postupka itd.

STAV 1

Propis prvenstveno ostavlja meritornu nadležnost koja

postoji i po lex fori.

Meritornu nadležnost, propis daje i za točno određene

dodatne slućajeve, što znači da će sud zaustavljanja

imati meritornu nadležnost i onda, ako je po lex fori ne

bi imao, a meritorno odlučivanje odnosi se na jedan od

nabrojanih slučajeva. Litt.a), daje meritornu nadležnost

sudu zaustavljanja, koja, po našem pravu, ne bi

vjerojatno inače postojala. Slično se može reći i za

litt. b)., c)., d)., e). i f)., odnosno u praksi, je

monogo jednostavnije pozivati se na kogentni propis

konvencije, nego na propise našeg prava. Važno je

istaknuti na pr. da konvencija (litt.a).) daje

nadležnost, po tužiteljevom boravištu ili sjedištu,

kao što to na pr. daje čl.52 ZPP u odredjenim

slučajevima. Litt. b). nije po forum solutionis nego po

forum nascendi, po litt. c)., prema vremenskom (?)

odnosno subjektivnom elementu, jer je pojam "putovanje"

vrlo nedefiniran pojam.

BERLINGIERI je dao definiciju putovanja u smislu

konvencije. 3

Prema litt.d)., i ostalima naš sud može dobiti

nadležnost, koju inače ne bi imao, jer prema tekstu

konvencije, postoji nadležnost suda zaustavljanja, ako

inače ne bi imao nadležnost, za, recimo, spasavanje,

sudare i sl. za koje, možda, po ZPP ili drugom zakonu ne

bi naš sud inače imao nadležnost. Međutim judikatura

zauzima i drugačija stajališta pa smatra da Konvencija,

ako brod ne vije zastavu države članice, i dolazi do

privremene mjere, sud nema nadležnost. Tako Kasacioni sud

smatra da talijanski sud nema nadležnst u nekim

slučajevima tražbina inostranih pomoraca. 4 Vidi i

čl.8.st.2.

Litt. f). je vrlo važna jer ona daje meritornu

nadležnost nad stranim brodom, na kojem se nalazi

hipoteka odn. mortgejdž. Naši sudovi bi prema tome, u

takovom slučaju, djelovali u slijedećim fazama bazirano

na konvenciji:

-(A) izdavanja privremene mjere,

-(B) meritorno odlučivanje o stranoj hipoteki odn.

mortejdžu. Međutim tim propisom Konvencije, dobili bi

nadležnost i inostrani sudovi, za meritorno

odlučivanje o našim hipotekama i mortgejdžima.

Pošto se u čl. 991. st.1. toč.2. PZ određuje da se na

stvarna prava primjenjuje zakon državne pripadnosti, to

znači da sud mora prvenstveo utvrditi koji se zakon

primjenjuje na stvarna prava i onda podredno primjeniti

taj zakon. Konkretno u slučaju mortgejdža, treba

primjeniti i davanje u posjed vjerovniku, ako taj to

zatraži, na osnovi ugovora o mortgejdžu. To davanje u

posjed morao bi sud provesti, po potrebi, na zahtjev, i

prisilnim putem. To zahtjeva Konvencija u ovom propisu, a

dozvoljava i naš zakon u čl. 202. st.l. i čl. 977. st.l.

PZ.

STAV 2

Propis daje i rješenje, ako sud nema meritornu

nadležnost, kako će se u tom slučaju postupiti u pogledu

zasiguranja, na osnovu konvencije i u pogledu roka za

ulaganje tužbe. 5

U pogledu zasiguranja, mora biti jasno određeno u

pravcu da će zasiguranje služiti za izvršenje presude

meritorno nadležnog suda. 6

Po mom mišljenju, u rješenjima koja se osnivaju na

propisima Konvencije, odredbu o sudu kod kojega se mora

uložiti tužba, trebalo bi bazirati na propisu čl.7., i

tek dodatno na propisu iz domaćeg prava i to navesti u

rješenju. To zahtjeva ZPP u članu 338 st. 4.

Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE TIME, a u

st.3., kada se stranke sporazume o nadležnosti, veli se

MAY FIX THE TIME. 7

St. 2. odredjuje da sud zaustavljanja mora odrediti i

rok u kojem se mora podnijeti tužba nadležnom sudu, ako

sud zaustavljanja nema nadležnost za meritum. 8 Taj će

rok morati odrediti odmah, ako nema meritorne

nadležnosti. 9 Prema propisu st.2. izgledalo bi da sud

mora odrediti rok u kojem se mora podignuti tužba samo

onda ako taj sud istovremeno nema i nadležnost in

meritum. Mislim da to nije logično, jer ostavlja previše

slobode predlagatelju. U ostalom, mislim da bi

određivanje tog roka trebalo smatrati kao postupovno

pitanje, koje se dakle određuje po lex fori.Postavlja se

pitanje da li je naš sud u takovom slućaju vezan odredbom

čl. 981 st.2. P2 (15 dnevni rok) ili ima ovlaštenje da

odredi razuman rok. Mislim da kada dodje do prim-jene

konvencija, sud ima pravo dati razuman rok i nije vezan

odredbom cit. člana PZ-a. Ističe se da je 15 dnevni rok,

katkada prekratak, naročito ako je ugovorena arhitraža u

New Yorku ili Londonu, i sl.

Propis na neki način rješava slučaj postupaka u dvije

ili više nadležnosti. Zasiguranje određeno od strane

jednog suda u postupku zaustavljanja ostaje na

raspolaganje da se namiri presuda izrečena od drugog suda

koji sudi in meritum.

St. 2. propisuje i u vezi sa zasiguranjem. Bitne su

riječi koje glase: SHALL SPECIFICALLV PROVIDE THAT IT IS

GIVEN AS SECURITY FOR THE SATISFACTION OF ANY JUDGMENT

WHICH MAY EVENTUALLY BE PRONOUNCED BY A COURT HAVING

JURISDICTION SO TO DECIDE...."

STAV 3.

Ako stranke ugovore nadležnost in meritum, nekog

drugog suda ili arbitraže, tada sud zaustavljanja može

odrediti i rok u kojem se tužba kod tog drugog suda ili

arbitraže mora podignuti na traženje 10 stranke ili

stranaka. 11

STAV 4.

Predviđa se pravo traženja oslobađanja broda i/ili

zasiguranja, ako tužba nije podignuta u roku. Lex fori će

određivati eventualnu dužnost tužitelja da obavjesti spis

privremene mjere o podizanju tužbe, kao i pružiti dokaz o

tome.




Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet

The "PRINSENGRACHT" 12. U kratko, teret je na brodu bio






Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writt, advokati

brodovlasnika položili su kod Admira.lty and Commercial

Kegistry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u




tereta taražili su zaustavljanje broda (arrest).

Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da 11 se može

aretirati brod, ako postoji BAIL BOMD, smatrajući da BAIL

BOND predstavlja brod, t.j. RES,



Bucknill, rekao:


and the bail was put in, the bail represented the res.”

Sud je odlučio da je arrest opravdan. Bit problema

bio je u pitanju nadležnosti.

Čl. 7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je

brod aretiran, ima i nadležnost u meritumu, iz čega

slijedi da postoji nadležnost i za mjeru osiguranja i za

meritum. Treba povezati problem sa čl. 3 (2) Konvencije,

prema kojoj aretiranje broda ne bi bilo dopušteno ako je

dat polog. Doduše cit. čl. 3. dopušta ponovno

zaustavljanje ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S

druge strane čl. 7. ne daje osnova da bi se smatralo da

je davanje pologa ekvivalent aretiranju. Drugim riječima,

davanje pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.

Zbog toga je opravdano aretiranje.13

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(1) Čl. 13. Konvencije o sudarima, 1910: “Odredbe ove

konvencije primijenit će se i na naknadu štete koju je neki brod

nanio drugom brodu, njegovu teretu ili osobama na njemu, vršenjem ili

propuštanjem nekog manevra ili nepridržavanjem propisa, pa čak i ako

nije došlo do sudara.”

(2) Može doći do sukoba između propisa dviju konvencija. Za

kraći opis problema vidi Ivković, Hamburška pravila, Priručnik, 1944,

str. 123, 125.

(3) (3) BERLINGIERI: Ratifica delle Conv. Bruxelles 1952

........, Dir. Marittimo 1978, p. 148 “..... nell’ambito di uno

stesso viaggio tutti i crediti che sono sorti nel corso della

navigazione della nave, se questa e adibita ad una linea, della

partenza da un porto capolinea all’arrivo nell’altro porto capolinea

alla fine del viaggio semicircolare laddove, nel caso di impiego

della nave in base a charter-party, occore distinguere a seconda che

la nave compia o meno un periodo di navigazione in zavorra: in caso

affermativo, se la nave compie una navigazione in zavorra, per

viaggio deve intendersi il viaggio circolare, o comunque alla

navigazione compiuta con carico a bordo, deve aggiungersi la

navigazione compiuta in zavorra per raggiungere il successivo porto

di caricazione.”

(4) Corte di Cassazine 25. svibnja 1993 No. 5848, Equinox

Shipping Co. Ltd. c. Ryszard Lyko et. al., Dir. Mar. 1994 str. 157;

Vrlo kritična nota Berlingieri-a.

(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 118. Vidi: The

“Nordglimt” /1987/ 2 Lloyd’s Rep. 470, 481.

(6) To bi značilo da ako sud određuje narav, iznos itd. morao

bi u privremenoj mjeri navesti otprilike: “Sud će osloboditi brod ako

protustranka položi kod suda iznos od ..........................,

koji će iznos temeljem čl. 7. st. 2. Konvencije ......... 1952,

služiti za izvršenje presude koju će donijeti meritorno nadležan

sud.” Ili slično.



(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 154. “The obvious

consequence is that the time within which the claimant must bring an

action on the merits must be fixed by the court that authorizes the

arrest concurrently with such authorization.

The court that authorizes the arrect must, therefore, make a

preliminary assessment of whether it has jurisdiction to decide

upon merits or not, since if it has no such jurisdiction it must,

when authorizing the arrest, imediately fix the time within which

the claimant shall bring an action on the merits before the competent

court.»

(10)Berlingieri, F.,Arrest of Ships, 8tr.l53.

(11) Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE TIME, a u

st.3., kada se stranke sporazume o nadležnosti, veli se MAY FIX

THE TIME, dakle ovisi o sudu. - Berlingieri, F.,Arrest of Ships,

str.151.

(12) /1993/ 1 Lloyd's Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.

(13)Berlingieri F., Legittimita di un sequestro dopo la

cconcessione di garanzia. l'art. 7, para 1., della Convenzione đi

Bruxelles sul sequestro di navi, Dir.Mar. 1993, 854.

ČL.8.

1).ODREDBE OVE KONVENCIJE PRIMJENJIVAT ĆE SE U

DRŽAVAMA UGOVORNICAMA NA SVE BRODOVE KOJI VIJU ZASTAVU

JEDNE OP DRŽAVA UGOVORNICA.

2).BROD KOJI VIJE ZASTAVU DRŽAVE NEUGOVORNICE MOĆI

ĆE BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU DRŽAVE UGOVORNICE

RADI JEDNOG OD POTRAŽIVANJA NABROJENIH U ČL.1. ILI

DRUGOG POTRAŽIVANJA ZA KOJI NACIONALNI ZAKON TE

DRŽAVE UGOVORNICE DOPUŠTA ZAUSTAVLJANJE.

3).MEDJUTIM, SVAKA DRŽAVA UGOVORNICA MOŽE U

CIJELOSTI ILI DJELOMIČNO USKRATITI BLAGODATI OVE

KONVENCIJE DRŽAVAMA NEUGOVORNICAMA I OSOBAMA KOJE U

VRIJEME ZAUSTAVLJANJA NEMAJU REDOVNO BORAVIŠTE ILI

GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U *** DRŽAVI UGOVORNICI.

4), NIČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE MIJENJA NITI DIRA

U UNUTRAŠNJE ZAKONE DRŽAVA UGOVORNICA KOJI SE ODNOSE

NA ZAUSTAVLJANJE BRODA NA PODRUČJU DRŽAVE ČIJU

ZASTAVU BROD VIJE OD STRANE OSOBE KOJA IMA REDOVNO

BORAVIŠTE ILI GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U TOJ DRŽAVI.

5). RADI PRIMJENE OVE KONVENCIJE SMATRAT ĆE SE DA

SVAKI TREĆI, OSIM IZVORNOG PREDLAGAČA, KOJI JE

STEKAO POMORSKO POTRAŽIVANJE SUBROGACIJOM , CESIJOM

ILI NA DRUGI NAČIN, IMA ISTO REDOVNO BORAVIŠTE

ILI ISTO GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE KAO I IZVORNI

VJEROVNIK. ***Veza st.3. : U engleskom

tekstu glasi: “in one of the

Contracting States”, francuski

“dans une Etat contractant”,

talijanski “in uno Stato

Contraente” – pa bi možda bilo

bolje prevesti “u jednoj” od

država ugovornica.

STAV 1.

Prema tekstu stava 1. nema spora da se Konvencija

mora primjeniti na sve brodove koji viju zastavu

zemlje ugovornice. 1 - U pogledu pitanja u kojem času

treba ocijeniti zastavu, koju vije brod smatra se

općenito u doktrini, da je bitan čas zaustavljanja

broda. 2

Može se postaviti pitanje, da li se konvencija

primjenjuje i na slučajeve, kada brod nije sposoban za

plovidbu, kada je brod na pr. nasukan, potonuo ili

oštećen tako da se praktički više ne može popraviti.

Doktrina smatra da bi se moglo primjeniti stajalište

zauzeto u vezi sa konvencijom o privilegijama i

hipotekama, gdje se je u glavnom zauzelo stajalište da se

privilegiji i hipoteke ne gase u gore spomenutim

slučajevima. 3 Prema konvenciji o upisu, brod ima

pripadnost prema zastavi, koju ima pravo vijoriti. 4

Postoji i problem eventualne dvostruke registracije.

Nema definitivnog stajališta, jer čl.8. ne daje odgovor,

pa postoji mišljenje da bi se ipak moglo smatrati da se

treba ravnati prema zastavi koju brod vije, ali to nije

sigurno. 5

Ovaj stavak postavlja i neka sporna pitanja.

Pitanje primjene Konvencije došlo je u postupku koji

se je vodio kod OPS Rijeka u predmetu V-R-I-28/89-2, u

kojem je predlagatelj bila jedna italijanska firma, koja

je snabdjela gorivom brod BORAS, čiji je vlasnik bila

turska firma, i koji je brod vijao tursku zastavu.

Turska nije država ugovornica. Snabdjevanje gorivom je

"maritime claim" po čl.l. st.l. toć. k), a i po tada

važećem čl. 677 st.3. toč.7. ZPUP (čl. 678 PZ).

Prvostepeni sud je primjenio odredbe čl. 979 do 993

ZPUP-a, iako je u prijedlogu za privremenu mjeru bilo

traženo da se primjeni Konvencija, istićući da su i

Italija i Jugoslavija ratificirale i promulgirale

navedenu Konvenciju. I drugostepeni sud je zauzeo

stajalište:

PSH u Rješenju II-Pž-2202/89-2 (OPS RI V-R-I-

26/89-2):

"...prvostepeni sud nije primjenio odredbe

Konvencije, već odredbe ZPUP-a, a što je u skladu

sa odredbom čl. 867.st.l. toga Zakona prema kojoj

odredbi se pravilo o postupku izvršenja i osiguranja na

brodoviaia iz tog zakona odnose na sve brodove koji se

nalaze na obalnom moru i unutrašnjim vodama

SFRJ".(Cl.867.st.l. ZPUP).» Odredbama ovog dijela zakona

odredjuju se pravila o postupku izvršenja i osiguranja

na brodovima koji se nalaze na obalnom moru i

unutrašnjim vodama SFRJ." (Slično i čl. 867 PZ).

Iako brod nije imao zastavu države ugovornice,

stajalište je II.st. suda da se ne primjenjuje

konvencija već ZPUP, temeljem čl. 867.st.l. ZPUP

(667 PZ). Mislim da je ovo stajalište bilo

neprihvatljivo i u vrijeme donošenja istog, a pogotovo

sada nakon Ustava R. Hrvatske, koji u čl. 134, propisuje

da konvencije imaju veću snagu od zakona. 6 Čak i u

slučaju neprimjene konvencije, mislim, da bi polazni

propis trebao biti Čl.8. konvencije a ne čl. 867.st.l.

ZPUP.

U gornjem primjeru, vjerovnik je firma iz Italije, a

Italija je ratificirala konvenciju, pa bi, po mom

mišljenju, trebalo utvrditi činjenicu (redovno

boravište ili glavno poslovno sjedište vjerovnika u

državi ugovornici) u smislu čl.6. st.3. Konvencije i

onda utvrditi da brod vije zastavu zemlje NE-ugo-vornice

i konačno da li će se primjeniti na takav brod u smislu

čl.8. st.2. i Konvencija i lex fori, primjenom čl. 976.

st.2. PZ (prije čl. 981 ZPUP) i ograničiti samo na

pomorske tražbine iz čl. 878.st. 1. i 2. PZ, u vezi sa

uzajamnošću, ili će se primjeniti ZIP jer nema

uzajamnosti. Smatra se da se Konvencija primjenjuje i na

brodove koji viju zastavu države Neugovornice, kada se

zaustavljaju u državi ugovornici.

Vidi st.3.

ĆORIĆ na str. 53. ukazuje na još jedan problem:

"Ako brod koji vije zastavu države neugovornice može biti zaustavljen u odnosu na pomorska potraživanja koja nisu priznata prema lex fori, može se postaviti pitanje da li se u tom slučaju i druge odredbe Konvencije mogu primjeniti.

Smatramo da bi se i druge odredbe Konvencije (npr. one koje se odnose na regulaciju pitanja koji brod može biti zaustavljen) mogle primjeniti(55)."

Pitanje je dakle, da li se na pr. propis Čl. 3.

Konvencije o tome koji se brod može zaustaviti

primjenjuje i na brodove koji viju zastavu države NE-

ugovornice ? O tome je pisao vrlo interesantno

Berlingieri, a u vezi sa presudom jednog talijanskog

suda. 7 Njegovo je stajalište, u skladu sa stajalištem

ĆORIĆ-eve tj. da bi se zapravo trebalo primjeniti ostale

propise konvencije makar se radi o brodu koji vije

zastavu države NE-ugovornice. 8 U tom pravcu izjasnila se

je i italijanska judikatura. 9

U svom osvrtu na knjigu Vincenzinia, 10 Berlingleri je

to pitanje razradjivao i dalje 11 gdje doslovce piše:

"Sembra peraltro che, sebbene l'applicazione

dell'art,2. nella parte che esclude l'ammissibilita' del

sequestro per crediti diversi da quelli elencatl

nell'art.l sia espressivamente esclusa, quella di

numerose altre norme della convenzione discenda,

necessariamente dal richiamo, contenuto nell'art.8 para

1. all art. 1. Cio’ vale per le disposizioni, contenute

nell'art.3. paras. 1,2 e 4, che individuano le navi in

relazione alle quali il sequstro e’ consentito; per

quelle dell'art.5 che regolano alcuni aspetti

procedurali; per quelle del art.6 che individuano la

legge applicabile con riguardo alla responsabilita' per

danni e, in genere, alla procedura; per quelle

dell'art,7., che prevedono i casi in cui il giudice del

sequestro ha giurisdizione sul merito. Cio' trova

conferma nel disposto del successivo para.3. dell

art.8. il quale dispone che gli Stati contraenti hanno

la facolta' di escludere in tutto o in parte dai benefici

della convenzione qualsiasi Stato non contraente o

qualsiasi persona che non ha, al momento del sequestro,

la sua residenza abituale o il centro principale dei

propri affari in uno Stato contraente. Poiche' questo

paragrrafo inizia con una congiunzione avversativa

(toutefois-nevertheless), e' indubbio il collegamento con

il paragrafo precedente. Cio' porta alla conclusione che

il disposto del para 2. ha 1'effetto di applicare

tutta la normativa uniforme (fatta eccezione per

l'art.2, nella parte sopra indicata) alle navi che hanno

nazionallta' dl stati non contraenti, in difetto di

esclusione (parziale) da parte degli Stati contraenti."

Stav BERLINGIERI-a, koji ga je prvi puta iznio

ranije, a sada ga detaljnije potvrdio, dovodi u sumnju i

stav naših sudova, kao na pr. onaj naveden gore u

predmetu Pž-2202/89.

Činjenica je da je taj stav BERLINGIERI-a dosta

osamljen, i da je na pr. u protivnosti sa stavom

VINCENZINI-a, ali je takodjer ćinjenica da se je o

primjeni Konvencije relativno malo pisalo.

Postavlja se pitanje primjene Konvencije i u slučaju

kada se radi o brodu koji je pod bare - boat charterom, 1

ima pravo da vije zastavu temeljem registracije (upisa) u

registar koji to dozvoljava (Vidi čl. 202 st.l.

toč.l.PZ.). Smatra se da će se Konvencija primjeniti u

državi X gdje se brod zaustavlja, ako vjerovnik, stranka

predlagatelj, ima redovno boravište ili glavno

poslovno sjedište u državi X i ako je brod zapravo osnov-

no pripadao pod zastavu države X ( Vidi st.4. ovog Čl.),

ali privremeno vije drugu zastavu države Y.

Konvencija se neće primjeniti ako se radi o brodu

koji vije zastavu države X, samo na osnovu bare-boat

chartera, i zaustavlja se u državi X. 12

Vidi i čl. 976 PZ.

Vidi čl. 16 "Promjena zastave", Konvencije

o privilegijama.....l993, prijevod mg. Dorotea Corić,

UPP 3-4 (-135-136).

STAV 2.

Propis omogućava da se brod koji vije zastavu države

NE-ugovornice može zaustaviti za pomorske tražbine iz

čl.l. konvencije, a i za pomorske tražbine koje propisuje

fori lex. Kod nas to znači prvenstveno props čl.

976.st.l. i 878. PZ., odnosno čak i svih potraživanja u

slučaju primjene čl. 976. st.2. tj. ako ne postoji

uzajamnost. 13 Ovakav propis bio je i intencija

sastavljaća konvencije. 14

Prema tome se može zaključiti da obzirom da se jedan

brod može sekvestrirati i zbog potraživanja koja nisu

navedena u konvenciji, slijedi da tada kada se zaustavlja

na osnovu lokalnih propisa, a ne na osnovu pomorskih

tražbina iz čl. 1., dolaze do primjene i svi ostali

rekviziti iz lokalnih propisa. Tako na pr. talijanska

doktrina smatra da u slučaju zahtjeva za

zaustavljanje stranog broda koji vije zastavu države NE-

ugovornice, treba dokazati i periculum in mora, jer to

traži talijanski zakon, iako to ne traži konvencija. l5

Dapače, u cit. predmetu, iako se je radilo o potraživanju

koji je naveden i u čl.l., ali se je radilo o brodu koji

vije zastavu države NE-ugovornice, ipak je primjenio

lokalni zakon, tj. razmatrao je da li je zadovoljen

zahtjev o postojanju periculum in mora, i kada je

utvrdio da ne postoji, odbio je zahtjev. 16

Postoje međutim i druga mišljenja prema kojima ako se

radi o potraživanju koje je navedeno u čl.l. konvencije,

ne bi trebalo primjeniti ostale rekvizite lokalnog

propisa. 17

U slučaju zaustavljanja broda koji vije zastavu

države NE-ugovornice, doktrina u Italji nije jedinstvena.

Ima mišljenja da bez obzira na propise Konvencije, treba

utvrđivati periculum in mora, dok dio doktrine smatra da

to ovisi o tome, da li se je odlučilo u smislu čl. 8. st.

2. primjeniti "maritime claims" iz čl.l. Konvencije ili

lex fori. Taj dio doktrine smatra da ako se primjenjuje

čl.l. Konvencije, da se tada imaju primjenitl i ostali

propisi iz Konvencije, u pozitivnom i negativnom smislu,

pa prema tome ne treba niti utrđivati vjerojatnost

opasnosti (periculum in mora), dok bi to trebalo

utvrđivati, ako se primjeni lex fori (koji to traži).

Konkretno kod nas ZIP traži vjerojatnost opasnosti ali

Konvencija to ne traži. 18






odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem,

zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2).

Istovremeno je temeljem čl. 3(2) dozvolio zaustavljanje

iako se formalno nije radilo o istim brodovlasnicima, ali

je kapital oba brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne

osobe. 19

Prema dikciji čl. 10 Konvencije, ovu primjenu ne

treba prijaviti kao rezervu.

STAV 3.

U pogledu eventualne primjene popisa pomorskih

tražbina iz čl.l., ovdje se propisuje da se ostavlja

mogućnost državama ugovornicama da odluće da li će ih

primjeniti ili ne, na brodove koji viju zastavu države

NE-ugovornice, kao i na osobe koje u vrijeme

zaustavljanja broda nemaju redovno boravište ili glavno

poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. To se

odnosi na slučajeve kada je npr. vlasnik kompanije u

jednoj državi a brod vije zastavu druge države.

Vidi st. 1.

Za naglasiti je da to pravo rezerve nije navedeno u

čl. 10 Konvencije, pa se može zaključiti da ne treba biti

deklarirano u času polaganja ratifikacionih

instrumenata.20 Međutim, ipak bi to trebalo učiniti u

zakonu, propisu, što je, mislim, možda učinjeno u čl.

976. PZ, iako bi možda dikcija mogla biti jasnija ako se

je to želilo postići. U stvari sistem Konvencije je

prikladniji.

STAV 4.

Ovaj stav daje poseban procesni položaj osobi koja

ima redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u

državi u kojoj se zahtijeva sekvestar, međutim, to pravo

je samo iskonsko, a ograničeno je propisom st. 5. za

slučaj derivativnog stjecanja aktivne legitimacije. 21 To

stavlja u dužnost sudu da razmotri i boravište odn.

glavno poslovno sjedište osobe koja je vjerovnik.

STAV 5.

Propis da svaki treći koji je stekao pomorsku

tražbinu na opisani način, zadržava u svrhu nadležnosti

suda redovno boravište odnosno sjedište, unesen je

vjerojatno iz razloga propisa čl. 7. st. 1. litt. a).

Konvencije, jer bi moglo doći do primjene konvencije i

tamo gdje ona ne bi dolazila do primjene, cediranjem u

korist osobe koja ima boravište ili sjedište u zemlji

zaustavljanja.

Smatram da bazirajući se na doktrini, treba imati na

umu činjenicu da se propisi konvencije razlikuju od PZ-a,

pa prema tome ovo pitanje primjene konvencije i na

brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ima i te

kako važan značaj za praksu. U krajnjoj liniji, moglo bi

doći i do retorzije, ako se primjena konvencije isključi.

Doktrina prihvaća ovaj stav.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

(1) DIKA: “Konvencija se, pojednostavljeno rečeno, odnosi na

zaustavljanje brodova neke od država ugovornica na području bilo koje

države ugovornice, osim brodova koji viju zastavu države

zaustavljanja kada je zaustavljanje zahtijevala osoba koja ima

uobičajeno boravište ili glavno mjesto poslovanja u toj državi, i to

samo s obzirom na tzv. pomorske zahtjeve (potraživanja). str. 522 i

sl.”

(2) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 28: “Nothing is

said Art. 8. in respect of the time when the nationality of the ship

must be established. There seems, however, to be no doubt that the

relevant time is when the arrest is made.

Str. 22: “... ships flying the flag of a non-Contracting State

........ The correct view seems to be that all provisions of the

Convention, save that of Art. 2. ......... apply also to such

ships.62 It would in fact be difficult to understand why a claimant

can invoke the benefit of Art. 1 and 2 and not those of Art. 3.

paras. 1 and 4 or the benefit of Art. 7. para 1.63 This view is

supported by travaux preparatoires.”

(3) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 17: “... whether

the Convention applies to ships who are not capable of navigation

because they are stranded, sunken or damaged beyond repair. A similar

problem has been considered with respect to the extinction of

maritime liens and mortgages or hypotheques and the prevailing view

has been that security is not extinguished until the ship is

physically in existence.(55)


..... as regards the Arrest Convention is linked with the

registration of the ship. ......Art. 8, paras. 1 and 2., for the

Convention to apply a ship must fly the flag of either a Contracting

State or of a non-Contracting State ............. the right of to fly

the flag ...... is linked with the registration of the ship in the

ships register of such state, the Convention only applies to ships

which are registered. If, therefore, a ship is deregistered ........

the Convention does not apply any more ........ On the contrary, the

physical conditions of the ship do not affect the application of the

Convention, provided the ship continues to be registered.(57)


(4) Convention on Conditions for Registration of Ships 1986,

Ženeva, veljača 1986.

“... ships have the nationality of the State whose flag they are

entitled to fly.”

(čl. 4. para. 2.)

(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 18: “A ship may,

however, have a dual registration ....... The problem, therefore,

arises whether, for the purpose of the Arrest Convention, the

relevant flag is that of the State of temporary registration or that

of the State of the underlying register ......

.......... it is, on the basis of the text, impossible to

exclude from the scope of Art. 8, para 1. ships registered in non-

Contracting States temporarily flying the flag of a Contracting

State, it seems rather difficult to apply at the same time this

provision to ships registered in a Contracting State, but temporarily

flying the flag of a non-Contracting State.”

(6) (1) Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: II-Rev-7/1989-2

od 3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od 6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od

7.1.1988):

“U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava Republike Hrvatske

određuje da se međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u

skladu s Ustavom i objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka

Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.”

(7) BERLINGIERI: “Note sull’ambito di applicazione della

Convenzione di Bruxelles del 1951 sul sequestro di navi e sulla

sequestrabilita di navi non appartenenti al debitore”. Il Diritto

Marittimo 1988, str. 804:

SLOBODAN PRIJEVOD:

Iz obrazloženja presude vidi se da je brodovlasnik

sekvestriranog broda, po nacionalnosti s Cipra, prigovorio primjeni

Konvencije iz 1952, jer čl. 8. para. 2. upućuje na lex fori u pogledu

primjene zakona za brodove koji nemaju zastavu države ugovornice, a

prigovorio je i nadležnosti suda u Raveni u pogledu nadležnosti za

meritum.

Prvi prigovor je ispravno odbijen od strane suda u Raveni jer

čl. 8. para. 2. jasno propisuje da brodovi koji viju zastavu države

koja nije članica, mogu biti sekvestrirani u jednoj državi ugovornici

bilo zbog bilo kojeg pomorskog potraživanja navedenog u čl. 1. para.

1. bilo zbog bilo kojeg drugog potraživanja u pogledu kojega je

dozvoljen sekvestar temeljem lex fori. Nesporno je prema tome da se

čl. 1. para. 1. primjenjuje i na brodove koji viju zastavu zemalja

NE-ugovornica, dok se para. 2 u svom prvom dijelu, koji izostavlja

sekvestar brodova koji viju zastavu zemalja ugovornica za

potraživanja koja su različita od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1.,

ne primjenjuje.

Drugi prigovor mogao bi imati osnov u tekstu čl. 8. para. 2.,

koji se limitira potvrditi da brod koji ima nacionalnost zemlje NE-

ugovornice, može biti sekvestriran za potraživanja pobrojana u čl. 1.

para. 1.. Obzirom da uistinu čl. 8. para. 1. predviđa primjenu

Konvencije na brodove koji viju zastavu zemlje ugovornice, limitirana

formulacija para. 2. mogla bi opravdati tezu da se ne primjenjuje na

brodove zemalja NE-ugovornica cijela konvencijska normativa, nego

samo čl. 1. para. 1. (i treba dodati čl. 2.). Sud u Raveni odbio je

ovu tezu o ograničenju, zbog sadržaja narednog para. 3. u čl. 8.,

koji priznaje državama pravo da odbiju u cijelosti ili u dijelu

prednosti Konvencije u korist država NE-ugovornica, ali taj para. 3.

ne čini nikakovu razliku unutar tog svog propisa a osim toga zbog

sadržaja čl. 7. koji predviđa jedino, za svoju primjenu, da je

proveden sekvestar broda a ne i to da brod vije zastavu jedne države

članice.

Ovaj posljednji argument ne izgleda uvjerljiv, jer primjena

Konvencije ne treba se opetovano navoditi u svakom propisu Konvencije

pa je prema tome primjena čl. 7. na brod koji vije zastavu jedne

države NE-ugovornice neovisan od formulacije čl. 7. već ovisi o

primjeni Konvencije, koja proizlazi iz pravilnog tumačenja čl. 8.

Prvi argument izgleda čvršći, naročito u vezi s povezivanjem

između drugog i trećeg paragrafa čl. 8. Taj zahtjev postoji i u

pogledu prvog paragrafa, pa se treba upitati da li pravo dato

državama iz para. 3. mora se povezati sa para . 2. ili sa para. 1.,

ili pak i sa jednim i sa drugim.

Čini mi se da treba prije svega razmotriti različite formulacije

para. 1. i para. 2. Dok, u stvari para. 1. predviđa primjenu propisa

Konvencije na sve brodove koji viju zastavu država ugovornica, para.

2. se limitira da predviđa mogućnost sekvestra za brod koji vije

zastavu jedne države NE-ugovornice za potraživanja pobrojana u čl. 1.

para. 1. uz one za koje je sekvestar dopušten po lex fori.

Formulacija para. 2. može se odrediti iz namjere da se limitira

primjena uniformnih propisa na brod koji vije zastavu jedne države

NE-ugovornice po čl. 1. para. 1., odnosno isključiti primjenu, za

takove brodove, iz čl. 2. gdje se zabranjuje sekvestar za

potraživanja koji se razlikuju od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1.

Iako upotrebljena formulacija nije najsretnija, treba smatrati da je

posljednja ispravna.

Ako se dakle, na brod koji vije zastavu jedne države NE-

ugovornice primjenjuje čl. 1. para. 1., potrebno je da se primjenjuju

i sve ostale odredbe Konvencije koje su povezane s tim propisom, koje

su dakle sadržane u čl. 3 - 8.

Ako se čl. 1. para. 1. primjenjuje, potrebno je da se može

utvrditi koji brodovi mogu biti sekvestrirani i u tu svrhu treba

primijeniti para. 1. čl. 3., koji dopušta sekvestar sister ship-a i

brodova koji su spremni za isplovljenje, para. 2. koji utvrđuje

kriterije za individualizaciju sister ship-a, para. 4. koji dopušta

sekvestar za jamstvo potraživanja u pogledu broda (?) (“conduttore”).

Para. 3 čl. 8., koji počinje razdvojnim veznikom (“nevertheless”

“toutefois”) dopušta državama ugovornicama da isključe u cijelosti

ili djelomično beneficije Konvencije državama NE-ugovornicama i

osobama koje u času sekvestra nemaju uobičajeno boravište ili

poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. Ovaj propis treba

svakako biti povezan sa para. 1., jer brod koji vije zastavu jedne

države ugovornice može biti vlasništvo osobe ili društva koje nema

uobičajeno boravište ili poslovno sjedište u jednoj državi

ugovornici. Na svaki način smještaj ukazuje na mogućnost koja

predviđena i u vezi sa para. 2. tj. za brod koji vije zastavu jedne

države NE-ugovornice. Ako je to točno, kao što smatram da jeste,

slijedi zaključak da svi propisi koji štite vlasnika sekvestriranog

broda primjenjuju se i na brod koji vije zastavu jedne države NE-

ugovornice. Tako para. 3. čl. 3., koji isključuje novi sekvestar

istog broda, čl. 4. koji predviđa da brod može biti zaustavljen samo

od sudske vlasti, čl. 5. koji predviđa obavezu sudskih vlasti da

oslobode sekvestrirani brod ako se dade kaucija i čl. 9. prema kojem

Konvencija ne daje pravo progona.

Taj princip međutim ne vrijedi za čl. 6 i 7.

Sud u Raveni mora se je nakon toga upustiti u drugi problem, tj.

o mogućnosti sekvestra broda koji nije vlasništvo dužnika. U stvari

sud si nije niti postavio taj problem, jer je iz prirode pomorskog

potraživanja radi kojeg je zatražen sekvestar zaključio da se brod

može sekvestrirati.

Rješenje problema, zahtjeva ispitivanje čl. 3. para. 4. i

povezivanje sa čl. 9. Kao što je poznato, čl. 3. para. 4. dopušta

sekvestar broda datog u najam (locazione), radi garantiranja

potraživanja protiv brodara (conduttore) i utvrđuje da se taj propis

primjenjuje u svakom slučaju u kojem je osoba različita od vlasnika

broda, odgovorna za pomorsko potraživanje.

_ _ _

Iako ne sasvim izričito čl. 9. objašnjava da Konvencija 1952,

nije imala cilj da stvara nova prava, različita od onih predviđenih u

nacionalnim zakonima i Konvencije o privilegijama i hipotekama iz

1926.

(7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 22: “.... ships

flying the flag of a non-Contracting State ...... The correct view

seems to be that all provisions of the Convention, save that of Art.

2. ....... apply also to such ships.62 It would in fact be difficult

to understand why a claimant can invoke the benefit of Art. 1 and 2

and not those of Art. 3. paras. 1 and 4 or the benefit of Art. 7.

para. 1.63 This view is supported by travaux preparatoires.”

(8) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar. 1994, 531 i

sl.

“Le dispozioni della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul

sequestro di navi sono applicabili, ai sensi del suo Art. 8. para 2.,

anche a navi battenti la bandiera di Stato non contraente (3).

(3) vedasi, in senso conforme, Tribunale Ravenna 24.01.1987,

Trademar c. Line island Marine Co., Dir. Mar., 1988, 804; Trib.

Ravenna 12.03.1994, Secnav Marine c. Petromin, Dir. Mar. 1994, 217;

In senso contrario Cassazione, 25.05.1993, n. 5848, Equinox

Shipping c. Ryszard Lyko, Dir. Mar. 1994, 157; Trib. Napoli,

19.03.1983, O.M.I. c. Somali shipping Ag., Dir. Mar. 1985, 65.”

(9) VINCENZINI E., Il sequestro conservativo di nave

straniera, 1988

(10) BERLINGIERI, Dirrito Marittimo, 1990, str. 1251. Slobodan

prijevod:

Čini se da iako je primjena čl. 2. u dijelu koji isključuje

dopuštanje sekvestra za kredite koji su različiti od onih navedenih u

čl. 1., izričito navedena, primjena mnogih ostalih propisa konvencije

proizlazi očito iz pozivanja, sadržanih u čl. 8. para 1., na čl. 1.

To vrijedi za propise, sadržane u čl. 3. para. 1, 2 i 4 koji

individualiziraju brodove u vezi kojih je sekvestar dopušten; za

propise iz čl. 5. koji reguliraju izvjesne procesne aspekte; za

propise iz čl. 6. koji individualiziraju zakon koji se primjenjuje u

vezi sa naknadom štete i, općenito, na proceduru; za propise iz čl.

7. koji predviđaju slučajeve kada sud koji je donio rješenje o

sekvestru ima i nadležnost u meritumu. Ovo nalazi potvrdu u propisu

slijedećeg para 3. čl. 8., koji određuje da države ugovornice imaju

pravo da isključe u cijelosti ili djelomično svaku državu NE-

ugovornicu ili bilo koju osobu koja nema, u času sekvestra, svoje

uobičajeno boravište ili glavno sjedište svojih poslova u jednoj

državi ugovornici, od beneficija koje daje konvencija. Budući da taj

paragraf počinje sa riječi (toutefois - nevertheless), nesumnjiva je

povezanost s prethodnim paragrafom. To dovodi do zaključka da propis

para. 2. ima efekt da se cijela konvencija (osim čl. 2. u dijelu koji

je gore naznačen) primjenjuje na brodove koji imaju nacionalnost

država NE-ugovornica, osim za ono za što je izuzeto (djelomično) od

strane država ugovornica.

(11) Berlingieri, F., Arrest ......, str. 27

(12) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 21: “Art. 8, para.

2. extends the right in respect of maritime claims also to ships

flying the flag of a non-Contracting State but does not extend to

these ships the benefit granted by Art. 2 (i.e. the limitation of the

right of arrest to maritime claims). Ships flying the flag of a non-

Contracting State may be arrested also in respect of any non-maritime

claim for which the lex for permits arrest. That means that in civil

jurisdiction where arrest is a “conserving” measure which may be

executed against any asset of a debtor as security for any claim

ships flying the flag of a non-Contracting State may, subject to the

conditions set forth by lex fori be arrested in respect of any claim

against the owner.

...

“.... lex for .... (of) the State in whose jurisdiction the ship

has been arrested ....”

(13) Prof. Ripert, CMI Bull. n. 105, 310

Drugi stavak (čl. 8) odnosi se na slučaj broda koji vije stranu

zastavu zemlje koja nije članica konvencije a koja se nalazi u luci

države članice konvencije.

Htjeli smo da konvencija omogućava sekvestar broda koji ne

pripada državi ugovornici.

Brod može biti sekvestriran ili na osnovu propisa konvencije ili

na osnovu lokalnih propisa.

Bez sumnje, sa stanovišta međunarodnih propisa, može izgledati

presmiono primijeniti međunarodnu konvenciju na brodove koji viju

zastavu zemlje nečlanice, ali ako se konvencija ne primijeni, dati

ćemo tim brodovima prednost u odnosu na brodove koji viju zastavu

države ugovornice.

To je razlog zbog čega je bilo odlučeno da se takovi brodovi

mogu sekvestrirati i na osnovu konvencije i na osnovu lokalnih

propisa.

(14) G. Berlingieri, Dir. Mar. 1994 str. 187 i sl.

(15) Vidi i obilnu literaturu i kazuistiku u Dir. Mar. 1994,

str. 187 i sl.

(16) Dir. Mar. 1994. 218: “.... la prima massima potrebbe

considerarsi ridondante in quanto il credito azionato dalla

sequestrante rientrava tra quelli elencati all’art. 1. della

Convenzzione del 1952 e pertanto, essendo la Convenzione applicabile

in base al suo art. 8. para. 2. il requisito del periculum non e

necessario.”

(17) Detaljno, s doktrinom i judikaturom, vidi G. Berlingieri,

komentar uz odluku Tribunale di Ancona, 08.04.1992. Scanports

Shipping Ltd. c. Petromin. Dir. Mar. 1984. 187 et seq.

(18) Dir. Mar. 1993, 851.

Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991. Constance Navigation c. Cia

Corunesa de Navegacion; Dir. Mar. 1993, 509

L. Lopez de Gonzalo La giurisprudenza francese sul sequestro di

navi appartenenti a “Single ship companies”, Dir. del comm. int.

1992, 639


Tassel, “Saisie Conservatoire du Navire”, p.4. is of the opinion

that the power to decide on the exclusion belongs to the State and

not to the court. This view is undoubtedly correct.”

Doktrina dakle smatra da to treba biti u zakonu a ne u odluci

suda.

(20) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 26, 28.

(21) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 28: “....Art. 8.

para. 5. ...applies to both paras. 3 and 4. of Art. 6., as well as to

Art. 7. para 1(a). Therefore, the assignment of or subrogation in a

claim cannot have the effect of modifying the scope of the Convention

as established in respect of original claimant.”

ČL.9

(1) NE MOŽE SE SMATRATI DA BILO ŠTO U OVOJ

KONVENCIJI DAJE PRAVO NA TUžBU KOJE NE BI POSTOJALO.

AKO SE IZUZMU ODREDBE OVE KONVENCIJE; PO ZAKONU SUDA

PRED KOJIM SE VODI SPOR.

(2) OVA KONVENCIJA NE DAJE PREDLAGAČU NIKAKVO

DRUGO PRAVO POTJERE, OSIM ONOGA KOJE JE SADRŽANO U

SAMOJ KONVENCIJI ILI MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI O

POMORSKIH PRIVILEGIJAMA I HIPOTEKAMA, AKO SE ONA

PRIMJENJUJE.

Konvencija ne daje nikakovo pravo potjere, osim onoga

prava koje proističe iz ove konvencije ili međunarodne

konvencije o pomorskim privilegijama i hipotekama, ako se

ona primjenjuje.

Nije sasvim jasno, kako se ima tumačiti izraz "ako se

ona primjenjuje". Naime, da li ako konvenciju o

privilegijama i hipoteci, primjenjuje sud zaustavljanja

po svom lex fori, ili ako cit. konvenciju primjenjuje

država čiju zastavu brod vije ? O tumaćenju tog izraza

ovisiti će velike razlike.

Treba istaknuti da je u francuskom tekstu upotrebljen

izraz «droit de suite", a u engleskom "maritime liens", u

italijanskom "diritto di perseguire un bene", a u našem

jeziku je prevedeno kao "pravo potjere". **

Nije jasno zašto su u francuskom i talijanskom

tekstu korišteni izrazi koji nisu sasvim adekvatni

engleskom izrazu.

Vidi Lisabonski nacrt, čl. 6. st.3.

Vidi i čl. 986 - ad a).

** Izgleda da prijevod na hrvatski nije najsretniji,

osim ako se shvati da je "pravo potjere", pravo da

privilegij slijedi brod bez obzira na promjenu

vlasništva.

ČL.10

VISOKE STRANE UGOVORNICE MOGU U TRENUTKU POTPISIVAN-

JA, POLAGANJA RATIFIKACIONIH ISPRAVA ILI

PRISTUPANJA STAVITI OVE REZERVE;

A).PRAVO DA NE PRIMJENJUJU OVU KONVENCIJU NA

ZAUSTAVLJANJE BRODA ZA JEDNU OD POMORSKIH

POTRAŽIVANJA NABROJENIH U TOČKAMA O) I P) čl.l. VEČ DA

NA TAKVO ZAUSTAVLJANJE PRIMJENJUJU SVOJ NACIONALNI ZAKON;

B).PRAVO DA PRVI STAV ČL. 3. NE PRIMJENE NA

ZAUSTAVLJANJE BRODA NA SVOM PODRUČJU KADA SE RADI 0

POTRAŽIVANJIMA IZ TOČ. Q).ČL.l.

+++++++++++

Republika Hrvatska je stavila rezervu samo u

pogledu čl.l.st.l. toč.(o).

Doktrina smatra da postoji niz teškoća, pa tako

VUJOVIĆ:

"Koliko su medjutim, pojedina pravna pitanja složena,

najbolje govore završne odredbe konvencije o rezervama

koje mogu staviti članice koje je prihvate i o arbitraži

za tumačenje pojedinih njezinih odredbi koje mogu. biti

sporne i u interpretaciji i u primjeni. "

"....toč.b)....se odnosi na pomorsku hipoteku i

pravni institut angloameričkog prava "mortgage", po

kojem vjerovnik može tražiti predaju broda u posjed i

prije dospjelosti potražlvanja, odnosno i prije nego što

se može tražiti namirenje njegova potraživanja. Ovaj

posljednje spomenuti institut ("mortgage") je pokriven

riječima iz st.l, čl. 982 ZPUP."

Vidi čl.8. st.3.

+++++++++++

ČL.ll

VISOKE STRANE UGOVORNICE OBVEZUJU SE DA ĆE POVJERITI

ARBITRAŽI SVAKI SPOR MEDJU DRŽAVAMA 0 TUMAČENJU ILI

PRIMJENI OVE KONVENCIJE; BEZ UTJECAJA, MEDJUTIM, NA

OBVEZE VISOKIH STRANA UGOVORNICA KOJE SU SE SPORAZUMJELE

DA SVOJE SPOROVE PODVRGNU MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE.

Vidi čl.10

KONVENCIJA - INDEX

NB: PRVI BROJ ZNAČI ČLAN, - DRUGI STAV, - SLOVO

ZNAČI KATKADA TAKOĐER STAV, - KATKADA TOČKU U STAVU. Arrest

vidi zaustavljanje, 1(2)

Brod

gradnja, 1 (1)(1)

iskorištavanje, l(l)(k)

opremanje, 1(1)(1)

popravak, 1 (1)(1)

spreman za isplovljenje, 3(1)

uzdržavanje, l(l)(k)

zakup, 1(1)(D), 3(4)

Brodarski ugovor, 1(1)(D), 1(1)(E)

Claim

maritime, 1(1)

vidi: Pomorsko potraživanje,

Dobava brodu, l(l)(k)

Dokovanje broda

naknada, 1(1)(1)

Država ugovomica, 2

Države ugovornice

spor, 11

Generalna havarija, 1(1)(G)

vidi Zajednička havarija

Gradnja broda, 1(1)(1)

Gubitak

života, 1(1)(B)

robe, 1(1)(F)

Hipoteka, l(l)(q)

Iskorištavanje

spor, 1(1)(p)

Iskorištavanje broda, l(l)(k)

Izdaci

agenta, l(l)(n)

krcatelja, l(l)(n)

naručitelja, 1(1)(n)

za račun broda, l(l)(n)

za vlasnika broda, l(l)(n)

zapovjednika, l(l)(n)

Izraz značenje, 1

Jamstvo

samo jedanput, 3(3)

služi za izvršenje presude

meritomog suda, 7(2)

sud zaustavljanja nema meritornu

nadležn., 7(2)

ukinuće zabrane, 3(3)

vračanje, 3(3)

vračanje, tužba, propust roka,

7(4)

vidi: zasiguranje

Konvencija

država NE-ugovomica, 8(2)

država ugovornica, samo iz čl.l., 8(2)

gl. poslovno sjedište predlagača, 8(4)

pravo na tužbu, 9(1)

primjena, država ugovornica, 8(1)

primjena, zastava broda, 8(1)

redovno boravište predlagača, 8(4)

spor Međ. sud pravde, 11

tumačenje spor, 11

unutrašnje pravo, 8(4)


boravišta,8(3)


gl.posl.sjedišta, 8(3)

uskraćenje prava NE-ugo-

vornicama,8(3)

zastava države NE-ugovomice, 8(2)

Lex fori, 6(2)

Lex fori

vidi unutrašnje pravo, 9(1)

Maritime claim, 1(1)

Meritorna nadležnost čl.13.

Međ. konv. o sudaru,

l(l)(q) l(l)(hL 7(l)(d)

glavno poslovno sjedište, 7(1)(a)

hipoteka, 7(1)(F)

lex fori, 7(1)

mortgejdž, 7(1)(F)

pom. potraživanje tokom putovanja, 7(l)(c)

pom.potraživanje nastalo u zemlji zaustavljanja, 7(l)(b)

pružanje pomoći, 7(1)(E)

redovno boravište pred1agača, 7(l)(a)

spasavanje, 7(1)(E)

sporazum o arbitraži; 7(3)

sporazum stranaka, 7(3)

sporazum stranaka, tužba rok, 7(3)

sudar, 7(l)(d)


vidi Meritorna, 7(1)

Mortgage; 1(1)(q)

vidi Hipoteka

Oštećenje robe, 1(1)(F)

Opremanje broda, 1(1)(1)

Osoba

pojam, 1(3)

Ozlijeda

tjelesna, 1(1)(B)

Peljarenje, 1(1)(j)

Pilotaža, l(l)(j)

Plaća

zapovjednik, l(l)(m)

Plaće posade, l(l)(m)

Plodovi pravo spor 1(1)(p)

Pomoć pružanje, 1(1)(C)

Pomorski zajam, l(l)(h)

Pomorsko potraživanje, 1(1), 1(2), 1(4), 2

uzrok, 1(1)

Popravak broda, 1 (1)(1)

Posada plaće, l(l)(m)

Posjed spor, l(l)(p)

Potjera

pravo, 9(2)

pravo Međ.konv. pom.privilegije i

hipoteke, 9(2)

Potraživanje

isto, 3(3)

pomorsko, 1(1)

Predlagač, 1(4)

Predlagač

cesija, 8(5)

izvorni, 8(5)

pravo potjere, 9(2)

predmjeva boravišta/sjedišta, 6(5)

Prijevoz robe, 1(1)(E)

Priznanje zahtjeva, 5(3)

Prtljaga

gubitak,oštećenje, 1(1)(F)

Pružanje pomoći, 1(1)(C)

Remorkiranje, l(l)(i)

Rezerve

čl. 3., 10(B)

čl.3. veza čl. 1. toč. (g), 10(B)

potpis,ratifikacija, 10(A)

Rezerve čl.l. toč. (o) i (p), 10(A)

Roba

gubitak, 1(1)(F)

oštećenje, 1(1)(F)

prijevoz, 1(1)(E)

Sister ship

zaustavljanje, 3(1)

Spasavanje, 1(1)(C)

Spremnost za isplovljenje, 3(1)

Sporazum

stranaka, zasiguranje, 5(2)

Sud

meritorna nadležnost, 7(1)

Sudar brodova, 1(1)(A)

Sudska vlast, 4

Suvlasništvo spor, l(l)(p)

Tegljenje, l(l)(i)

Teretnica prijevoz po, 1(1)(E)

Tjelesna ozlijeda, 1(1)(B)

Tužba

opravdanje sporazum stranaka rok, 7(3)

pravo na, 9(1)

za opravdanje rok, 7(2)

Tumačenje konvencije

spor, 11

Ugovor

brodarski, 1(1)(D)

Ugovor o iskorištavanju broda,

1(1)(I5)

Ukidanje zabrane, 5(1)

Ukidanje privr.mjere

tužba propust roka, 7(4)

Unutrašnje pravo, 8(4), 9(1)

Unutrašnje pravo

vidi lex fori, 9(1)

Uzdržavanje broda; l(l)(k)

Vlasništvo

svih dijelova broda, 3(2)

Vlasništvo broda

spor, l(l)(o)

Vlasti

državne, javne, lučke, 2

Zabrana

ukidanje, 3(3), 5(1)

Zahtjev

priznanje, 5(3)

Zajam

pomorski, l(l)(h)

Zajednička havarija, 9

Zakon

države zaustavljanja, 6(2)

unutrašnji, 2

Zakup

broda, 1(1)(D), 3(4)

Zapljena

izvršenje presude, 1(2)

Zapovjednik

plaća, l(l)(m)

Zasiguranje

narav i iznos, 5(2)

sud određivanje, 5(2)

vidi jamstvo, garancija, 3(3)

zabrana ukidanje, 5(1)

Zastava

vijanje, 2

Zaustavljanje, 1(2)

Zaustavljanje

drugog broda, 3(1)

naknada štete, 6(1)

naknadno, 3(3)

sud, 4

ukidanje zahtjev, 5(3)

valjani razlog, 3(3)

zakup broda, 3(4)

Život

gubitak, 1(1)(B)

INFORMACIJA: TEKSTOVI KONVENCIJA, RATIFIKACIJA,

REZERVI i sl.

VIDI NA INTERNETU.

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 134

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u

skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutrašnjeg

pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad

zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati

samo uz uvjete i na način koji su u njima uvršteni, ili

suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Ustav sadrži posebnu odredbu o primjenjivanju medju-

narodnih ugovora od strane sudova. Sudovi neposredno

primjenjuju samo one medjunarodne ugovore koji su

objavljeni (promulgirani).

Ustav naglašava, prije svega, neposrednu primjenu

medjunarodnih ugovora zato što medjunarodni ugovori mogu

biti posredno primjenjeni tj. primjenom zakona ili drugog

propisa u koji je unešena sadržina ugovora. U tom slučaju

sudovi primjenjuju ugovor primjenjujući zakon ili drugi

propis. Ako odredbe medjunarodnog ugovora nisu prenesene

u zakon ili drugi propis, sudovi, kao i svi drugi organi,

dužni su da primjenjuju neposredno medjunarodni ugovor,

ali u tom slučaju postoji posebno pravilo za sudove, tj.

da oni mogu neposredno primjenjivati medjunarodni ugovor

samo pod uslovom da je taj ugovor objavljen. Ova odredba

ima svoj osnov u javnosti i kontraditornosti sudskih

postupaka u kojima i stranke moraju znati sadržinu

pravnog akta na osnovu kojeg se donosi sudska odluka.

Vrlo je važan dio koji govori o snazi konvencija da

su iznad zakona.

VUJOVIC,Ref.str.l3.

" ....jer je za sud dominantno načelo "iura

novit curia" a pod pravom podrazumijevamo po čl.210

Ustava SFRJ i ratificirane i objavljene konvencije, koje

su jugos1avenski sudovi dužni da neposredno primjenjuju.

Budući da je to u našoj pos1ijeratnoj judikaturi bilo

sporno, na inicijativu Višeg privrednog suda Hrvatske to

je stavljeno na dnevni red XVIII Koordinacionog

sastanka privrednog sudstva Jugoslavije i o tome je

donesen i zajednički stav. Na taj je način stav priv-

rednog suda Hrvatske izražen u predmetima iz sporova o

primjeni Varšavske i Čikaške izražen u odlukama Pž-

475/83, Pž-703 i Pž-704/86 dobio potvrdu i u vidu

zajedničkog stava privrednog sudstva Jugoslavije.

Judikatura slijedi taj stav sada bez ikakvih rezervi."

Ovo bi moglo biti sporno, jer su i PSH i

Vrhovni sud Hrvatske zauzimali stanovište da su na

pr. Haška pravila u biv. Jugoslaviji bila uvrštena u

ZPUP, pa su u sudskoj praksi primjenjivali pravila

prema tekstu ZPUP-a, a ne prema tekstu Haških Pravila,

kako su promulgirana.

Taj je stav napušten od Vrhovnog suda Republike

Hrvatske u Rješenju br. 1I-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991. 1

Stav VS. RH da se ima primjeniti konvencija bazira

se na propisu čl. 134 Ustava Republike Hrvatske, pa bi

se morao primjeniti u cjelosti i na Konvenciju 1952.

++++++++++++++++++++++++

(1) za puni tekst odluke vidi: Ivković, Haška i Haška Visbi

Pravila, Priručnik, 1994, Anex 1.

+++++++++++++++++++++++++++

ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU

( od 30.03.1978)

Čl. 1.

(3) ODREDBE OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU SE NA IZVRŠENJE 1

OSIGURANJE NA BRODU I ZRAKOPLOVU SAMO AKO JE TO

POSEBNIM ZAKONOM ODREDJENO.

Čini se da se kod donašanja sudskih rješenja, ne

pazi uvijek na ovaj strogi propis, koji daje potpunu

prednost PZ-u u svemu što se odnosi na brodove t.j. na

ono što regrulira PZ. Tako se nalaze u sudskim rješenjima

pozivanja na članove ZIP-a, koji rješavaju zapravo iste

materije kao pojedini propisi PZ-a.

VUJOVIĆ: "Zakon o izvršnom postupku se odnosi prema

Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi kao opće prema

posebnom, pa se zato primjenjuje supsidijarno

(supletorno). Najćešće mogu doći, ili dolaze do primjene

osnovne odredbe (čl.l do 68) i odredhe o postupku u

privremenim mjerama osiguranja (čl. 262 do 274).

Direktno-povezujuća odredba, o supsidijarnoj primjeni

općih pravila izvršenja i osiguranja sa pravilima

sadržanim u PZ, sadržana je u čl . 974. st. 1 . PZ .

Negativno odredjenje t. j. što ne može biti objektom

izvršenja ili osiguranja taksativno uredjuje čl. 869 PZ."

ČL.8

PROTIV RJEŠENJA DONESENOG U PRVOM STUPNJU MOŽE SE

IZJAVITI ŽALBA, OSIM AKO JE OVIM ZAKONOM DRUGAČIJE

ODREDJENO.

PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU DUŽNIK MOŽE IZJAVITI

PRIGOVOR(ČL.4O) ,

ŽALBA I PRIGOVOR SE IZJAVLJUJU U ROKU OD OSAM DANA OD

DANA DOSTAVE PRVOSTEPENOG RJEŠENJA, AKO OVIM ZAKONOM NIJE

DRUGAČIJE ODREDJENO.

PROTIV RJEŠENJA DONESENA 0 PRIGOVORU M0ŽE SE IZJAVITI

ŽALBA.

ŽALBA I PRIGOVOR NE ODGADJAJU IZVRŠENJE, AKO OVIM

ZAKONOM NIJE DRUGAČIJE ODREDJENO.

ODLUKA DONESENA 0 ŽALBI PRAVOMOĆNA JE.

PROTIV ZAKLJUČKA NEMA MJESTA PRAVNOM LIJEKU.

PRAVNI LIJEKOVI

Bivši čl. 993 ZPUP nije ostavljen više u P.Z.

Treba dakle posegnuti za ZIP. čl. 8. ZIP govori o:

-rješenju donesenom u prvom stepenu

-rješenju o izvršenju

-rješenju donesenom o prigovoru

-odluci po žalbi

-zaključku.

Čl. 48. ZIP. određuje da dužnik rješenje o izvršenju

može pobijati prigovorom, osim ako pobija samo odluku o

troškovima.

Prema Crnić, 2 jedino pravno sredstvo dužnika i

trećih osoba protiv rješenja kojim prvostepeni sud

prihvaća prijedlog za izdavanje privremene mjere (čl. 265

i sl. ZIP) jest prigovor. 0 njemu odlučuje sud koji je

izdao privremenu mjeru. Protiv rješenja donesenog po

prigovoru dopuštena je žalba (čl. 244., 8, 48, 49. i 56.

ZIP.)

Treća osoba može uložiti prigovor i nakon osam dana

od dana primitka završen platnog naloga sve dok izvršni

postupak ne bude završen.

ČL.9

PROTIV PRAVOMOĆNE ODLUKE DONESENE U POSTUPKU

IZVRŠENJA I OSIGURANJA NIJE DOPUŠTENA REVIZIJA NITI

PONAVLJANJE POSTUPKA,

ČL.14

U POSTUPKU IZVRŠENJA I OBEZBJDJENJA SHODNO SE

PRIMJENJUJU ODREDBE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU, AKO

OVIM ILI DRUGIM SAVEZNIM ZAKONOM NIJE DRUKČIJE ODREDJEN0.

ČL.48

RJEŠENJE 0 IZVRŠENJU DUŽNIK M0ŽE POBIJATI

PRIGOVOROM,OSIMAKO POBIJA SAMO ODLUKU 0 TROŠKOVIMA.

ČL. 49

0 PRIGOVORU ODLUČUJE SUD KOJI JE DONIO RJEŠENJE 0

IZVRŠENJU.

ČL.50

PRIGOVOR PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU MOŽE SE

PODNIJETI IZ RAZLOGA KOJI SPREČAVAJU IZVRŠENJE, A

OSOBITO;

A). AKO, ....,,....

ČL . 52

PRIGOVOR SE DOSTAVLJA VJEROVNIKU.

VJEROVNIK MOŽE U ROKU OD OSAM DANA OD DANA DOSTAVE

PRIGOVORA PODNIJETI ODGOVOR NA PRIGOVOR.

ČL.53

KAD PRIMI ODGOVOR NA PRIGOVOR ILI KAD PROTEKNE ROK ZA

ODGOVOR SUD ĆE PREMA OKOLNOSTIMA SLUČAJA, ZAKAZATI

ROČIŠTE ZA RASPRAVLJANJE O PRIGOVORU ILI ĆE DONIJETI

RJEŠENJE BEZ ODREĐIVANJA ROČIŠTA, OSIM U SLUČAJU IZ ČL.

54. OVOG ZAKONA.

RJEŠENJEM DONESENIM O PRIGOVORU, PRIGOVOR SE USVAJA

ILI ODBIJA ILI SE ODBACUJE KAO NEPRAVOVREMEN, NEPOTPUN

ILI NEDOPUŠTEN.

AKO USVOJI PRIGOVOR NENADLEŽNOSTI, SUD ĆE STAVITI VAN

SNAGE SVOJE RJEŠENJE, UKINUTI ĆE PROVEDENE RADNJE I

USTUPITI PRIJEDLOG NADLEŽNOM SUDU.

AKO USVOJI NEKI DRUGI PRIGOVOR, SUD ĆE, PREMA

OKOLNOSTIMA SLUČAJA, OBUSTAVITI IZVRŠENJE U CIJELOSTI ILI

DJELOMICE I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.

_ _ _

ČL. 56

OSOBA KOJA TVRDI DA U POGLEDU PREDMETA IZVRŠENJA IMA

TAKOVO PRAVO KOJE SPREČAVA IZVRŠENJE MOŽE PODNIJETI

PRIGOVOR PROTIV IZVRŠENJA KOJIM TRAŽI DA SE IZVRŠENJE NA

TOM PREDMETU PROGLASI NEDOPUŠTENIM.

_ _ _ _ _ _ _ _ _oooooooooo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

ATLANTIC MOON

OPS Split R-1/93 od 15.01.1993.

Voće Export c/a Atlantic Harrison Shipping Co.,

Rotterdam., “ATLANTIC MOON”

PS H-II-Pž-557/93-2 od 16.03.1993.

Rješavajući 2. žalbe treće osobe Atlantic Harison

Shipping Corp., Monrovia, Liberia.

“Ukida se u cijelosti rješenje OPS Split broj R-1/93

od 15. siječnja 1993. kojim je taj sud odbacio prigovore

trećeg, tvrtke “Atlantic” Horizon Shipping Corp. Monrovia

- Liberia i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Ukida se i dio izreke stava prvog rješenja OPS Split

br. R-1/93 od 18. siječnja 1993. kojim je konstatirano da

se u ovoj pravnoj stvari obustavlja postupak u odnosu na

ovu treću osobu, pa se predmet vraća ...................”

Iz obrazloženja:

“..... protiv navedenog dužnika kao protivnika

predložene privremene mjere tvrtke “Atlantic” Harison

Shipping Co. Rotterdam, ovaj postupak ne teče jer

rješenje tome dužniku nije dostavljeno, ali je položio u

sudski depozit 589.713,75 DEM, treći “Atlantic” Horizon

Shipping Corporation, Monrovia Liberija putem “Splitske

banke” .... pa je tek nakon toga taj sud oslobodio

spomenuti brod ....... pa se zato ..... ukida rješenje o

izdanoj privremenoj mjeri od 8. siječnja 1993.

Sporna je procesna pozicija treće osobe tvrtke

“Atlantic” Harison Corporation Monrovia iz Liberije

........... Prema tome u ovom prigovoru sada treba

odlučiti i o tome da je ta privremena mjera neosnovano

bila izdana u odnosu na trećega i da su njegovi

execitorni prigovori osnovani što znači da ima to za

posljedicu i oslobađanje sudskog pologa koji tereti za

sada njega trećeg.

Protiv tog rješenja OPS Split kojim su odbačeni

prigovori treća osoba “Atlantic” Horizon Shipping Corp.

Monrovia, podnijela je pravodobno žalbu ....... u žalbi

navodi da svoje pravo kao zainteresirane strane ...

temelji na odredbi čl. 207. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi s

čl. 14. ZOP-a i čl. 877. st. 5. PZ-a i naročito na

odredbi čl. 56. st. 1. ZIP-a, koji daje pravo prigovora

trećoj osobi .......... (i poziva se na) S. Triva, V.

Bjelajac, M. Dika u “Sudskom izvršnom pravu” ..........

str. 331. .........”

““Opće ovlaštenje na odgovarajuću primjenu odredaba o

postupku izvršenja na postupak osiguranja upućuje

zaključak o mogućnosti shodne primjene općih pravila o

pravnim sredstvima koja neposredno ili posredno predviđa

ZIP ........””

Drugostepeni sud prihvaća pravno shvaćanje žalitelja.

Iz odredbe čl. 56. st. 1. preuzetog ZIP-a koji se ovdje

supsidijarno primjenjuje u smislu odredbe čl. 867. st. 5.

preuzetog PZ-a, proizlazi da opća odredba čl. 8. ZIP-a o

prigovoru dužnika ovdje se ne primjenjuje, jer važi

specijalna odredba iz čl. 56. st. 1. ZIP-a koja daje

pravo na prigovor trećoj osobi.

...... iz isprave Charter party ..... vidi se da je u

rubrici 9. naveden kao Owners “Atlantic” Horizon Shipping

Corp. Liberija Monrovia “Atlantic Moon” ...... Spomenuta

treća osoba, koja podnosi prigovor “Atlantic” Horizon

Shipping Corp. Monrovia, Liberia itekako je

zainteresirana za disponiranje brodom “Atlantic Moon”

.............. de facto ovdje je sadržajno dužnik baš ova

treća osoba koja se poziva na svoje izlučno pravo i zato

traži da se usvoji njen prigovor.

O ovom prigovoru će prvostepeni sud odlučiti kao

remonstrativnom pravnom sredstvu. Nakon što provede

postupak i utvrdi relevantne činjenice glede ovog trećeg

pa će tada u odnosu na njega donijeti novo rješenje kojim

će odlučiti o opravdanosti postojanja bankarske garancije

(sada je bankarska garancija uvjetovana pokretanjem

postupka protiv dužnika). Dužnik se ovdje nije ni javio

niti je njemu postupak dostupan jer njemu nije ni

dostavljeno rješenje već je ovdje na inicijativu ove

treće osobe oslobođen brod “Atlantic Moon” koji disponira

ova treća osoba.

.......... Ujedno je usvojena žalba ove treće osobe

....... jer se ovdje postupak ne obustavlja u odnosu na

ovu treću osobu, ona ga je inicirala s ovim prigovorom i

postupak će se u odnosu na nju provesti tako da se utvrdi

je li opravdano bila izdana spomenuta mjera ili nije i

zavisno od rezultata postupka odrediti sve ono o čemu

stranka tvrdi tj. oslobođenju položene bankarske

garancije i o troškovima ovog postupka.

Okolnost što je brod već oslobođen ovdje nema

utjecaja na donošenje nove pravilne odluke u odnosu na

ovo pravno sredstvo spomenute treće osobe već se o njemu

mora raspraviti u smislu odredbe ZIP-a.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

NB. Drugi dio postupka u predmetu broda “ATLANTIC

MOON”, primljen je nakon što je završen rukopis, pa je na

ovom mjestu umetnut.

-------ooooooo-------

OPS Split XII-IR-30/93 od 01.12.1993.

“Prigovor trećeg, tvrtke “Atlantic Horison Shipping

Corporation” Monrovia, Liberija protiv rješenja Okružnog

privrednog suda u Splitu broj IR-1/93 od 15. siječnja

1993., odbacuje se kao nedopušten i obustavlja izvršenje

i u odnosu na trećega.”

Iz obrazloženja:

“Prema stanju spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj

stvari prvostupanjski sud najprije donio svoje rješenje

br. IR-1/93 od 08. siječnja 1993. god. kojim dopušta

privremenu mjeru zaustavljanja broda “ATLANTIC MOON” radi

osiguranja novčanog potraživanja vjerovnika u svoti od

589.713,75 DEM i s pp. i zabranio odlazak broda iz luke

Ploče, da bi privremena mjera zaustavljanja broda bila

ukinuta spomenutim rješenjem.

Polazeći nadalje iz stanja spisa:

- da ni rješenje kojim se dopušta privremena mjera,

ni rješenje kojim se ista ukida i postupak obustavlja

nije dostavljeno niti dužniku (zbog diplomatske dostave)

niti inozemnoj tvrtki “Atlantic Horizon Shipping

Corporation, Monrovia, Liberija (u procesnom smislu nije

ta inozemna tvrtka niti vjerovnik niti dužnik, pa nije ni

stranka u postupku);

- da je “Atlantic Horizon Shipping Corporation,

Monrovia, Liberia podnijela sudu podnesak koji navodi kao

prigovor zainteresirane stranke;

- da u tom podnesku ta tvrtka pobija rješenje kojim

je dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda

ističući materijalno-pravne prigovore nedostatka aktivne

i pasivne legitimacije kao i u odnosu na visinu zahtjeva,

pa dakle time nepostojanje uvjeta za izdavanje privremene

mjere;

- da i predlažu da sud usvoji prigovor i ukine

privremenu mjeru;

- da je istoga dana ta tvrtka obavijestila sud da je

položena od strane “ABN AMRO BANK” Amsterdam kod

“Splitske Banke Split” u ovaj spis u korist vjerovnika

bankarska garancija u iznosu od 589.713,75 DEM, te kako

izdata bankarska garancija predstavlja osiguranje

raspoloživo i prenosivo u korist vjerovnika predlaže

ukidanje određene privremene mjere (nije se dakle radilo

o sudskom depozitu iz članka 33. preuzetog zakona o

izvršnom postupku - u daljnjem tekstu: ZIP);

- da je dana 18. siječnja 1993. god. “Splitska banka

Split” dostavila svoju garanciju br. 2472 (93 od 18.

siječnja 1993., na iznos od 589.713,75 DEM po nalogu

“AMRO BANK”, Amsterdam, po tekstu kako je traženo, a da

original garancije slijedi redovnom poštom;

- da je dana 18. siječnja vjerovnik zatražio ukidanje

privremene mjere i obavijestio sud da je ishodio

bankarsku garanciju (što je u stvari povlačenje

prijedloga);

- da je dana 18. siječnja 1993. god. sud i donio

rješenje kojim se postupak obustavlja i ukida rješenje,

te dopušta odlazak broda ..... iz luke Ploče;

_ _ _

- da je dana 28. siječnja 1993. “Atlantic” Horizon

Shipping Corporation, Monrovia, Liberia podnio žalbu

..............

- da je .......... AHSC, Monrovia, Liberia .........

dostavila u spis potvrdu od 24. kolovoza 1988., te fax

poruku ministarstva od 08. studenog 1993. godine iz kojih

je vidljivo da je vlasnik broda AHSC, Monrovia, Liberia.

Ovaj sud smatra da je kod takvog stanja u spisu,

najprije potrebno ocijeniti u ovom stadiju postupka

pravnu narav podneska ove tvrtke AHSC, Monrovia, Liberia.

I pored toga što je navedeno u tom podnesku da se

radi o prigovoru zainteresirane strane i što tako

označeni prigovor ne poznaje ZIP, što sadržajno prigovor

predstavlja prigovor dužnika, jer se ističu prigovori

materijalno-pravne prirode i što sadržajno taj prigovor

predstavlja prigovor protiv rješenja, a ne prigovor

protiv izvršenja i što se njime ne traži da se proglasi

nedopuštenim izvršenje u pogledu predmeta izvršenja, već

ukidanje rješenja o izvršenju (kojim se dopušta

izvršenje), ovaj sud sada, jer ga na to upućuje

drugostupanjska odluka, prihvaća i ocjenu da se radi o

prigovoru treće osobe iz članka 56. ZIP-a.

Međutim ovaj sud ne može prihvatiti u cijelosti

shvaćanje o odgovarajućoj primjeni i tumačenju

odgovarajuće primjene, te postupanja suda, u pogledu

prigovora treće osobe protiv izvršenja (članak 56. do 58.

ZIP-a), kako na to upućuje odluka drugog stupnja koja

prihvaća pravno shvaćanje žalitelja o specijalnoj odredbi

iz članka 56. stavak 1. ZIP-a, a koje se opet zasniva na

pravnoj književnosti na koju ukazuje žalitelj.

- ........... trećemu ... primjenom odredbe članka

867. stavak 5. preuzetog ZPUP, odnosno članka 244. ZIP-a,

trećem, ... treba priznati pravni interes i pravo da u

postupku izdavanja privremene mjere podnosi prigovor.

- ....... kod ocjene podneska AHSC, Monrovia, a

upravo zbog sadržaja .... sud je ocijenio da se radi o

prigovoru koji može isticati samo dužnik, pa u procesno

pravnom smislu tada ocijenio da se radi o prigovoru iz

članka 8. ZIP-a, te zbog toga taj prigovor bio i odbačen

kao nedopušten.

Sada, kada se radi o prigovoru treće osobe u smislu

odredbe članka 56. ZIP-a, po shvaćanju ovog suda, nema

uporišta u Zakonu da bi se odredbe treće osobe koja se

protivi izvršenju, primjenjivala na odgovarajući način,

tako da bi u stvari taj prigovor trećeg - sudionika u

izvršnom postupku koji u procesno-pravnom smislu nije

dužnik, sadržajno prihvatio kao stranka u postupku

izdavanja privremene mjere, odnosno kao dužnik.

U prvom redu treba istaći da sud .... odlučuje na

temelju same vjerojatnosti, ....... da vjerovnikovo pravo

prema dužniku postoji, pa je zbog toga samo dužniku

priznao pravo pobijati rješenje .... remonstrativnim

pravnim lijekom.

Ukoliko bi se institut prigovora trećega, u praksi

primjenjivao na odgovarajući način ...... bi to značilo

da bi treća osoba imala ovlaštenja koja pripadaju samo

dužniku, već bi to pravno sredstvo, suprotno svojoj

pravnoj naravi - pravnog sredstva protiv rješenja o

dozvoli izvršenja, a ne protiv samog izvršenja. Drugim

riječima postalo bi pravni lijek iz članka 8. ZIP-a, a na

koja su ovlaštene samo u izvršnom postupku stranke u

procesno-pravnom smislu.

- ...... Došlo bi do spajanja dvaju odvojenih

procesnih stadija s različitim ciljevima i metodama

ostvarivanja (stadij u kojem izvršni sud određuje

izvršenje i kada odlučuje ima li zakonskih pretpostavki

za provođenje izvršenja u korist vjerovnika i drugog

stadija kada se provodi sudsko izvršenje radi

ostvarivanja vjerovnikovih potraživanja - stadij

provođenje izvršenja).

Nadalje izvršni sud bi preuzimao ovlaštenja koja mu

ni po Zakonu ne pripadaju, ....

_ _ _

Članak 56. ZIP-a određuje da osoba koja tvrdi da u

pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava

izvršenje, može podnijeti prigovor protiv rješenja kojim

traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi

nedopuštenim.

Takav prigovor može se podnijeti do okončanja

izvršnog postupka, a prema odredbi čl. 57. ZIP-a, ako se

vjerovnik u propisanom roku ne izjasni o prigovoru ili se

usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora

uputiti da protiv vjerovnika ....... pokrene parnicu radi

proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno.

Iz navedenih normi dakle slijedi: ne samo da prigovor

treće osobe nije pravni lijek u smislu čl. 8. ZIP-a, već

specifično pravno sredstvo za obranu njegovih prava, ali

u odnosu na predmet izvršenja. Otuda i daljna posljedica

da podnošenje tog prigovora nije vezano za rok,

........... Prihvaćanjem stajališta, ........ (da) taj

institut - prigovor treće osobe, treba primijeniti samo

kao torso, a ne imati na umu cjelinu tog instituta,

značilo bi, pored svega iznijetog, da bi treći

................ došao u povoljniju situaciju nego što je

to dužnik koji je u procesno-pravnom smislu stranka u

izvršnom postupku i dužnik svoje prigovore može isticati

samo u roku od 8 dana.

_ _ _

Daljnji zaključak koji se nameće sam po sebi, ukoliko

bi bilo prihvaćeno stajalište treće osobe, posljedica bi

bila pravna nesigurnost. Vjerovnik .... pouzdajući se u

odredbe ........... ne bi se morao niti izjasniti o tom

prigovoru, očekujući od suda izvršenja, da će sud

postupiti u smislu čl. 57., a što dalje znači, da će

vjerovnik svoju tezu i svoje tvrdnje obraniti u parničnom

postupku, ukoliko, nakon njegovog izjašnjenja ili šutnje,

izlučna tužba bude uopće podnijeta.

Konačno, ukoliko bi bilo prihvaćeno stajalište treće

osobe ...... trećoj osobi bi onda valjalo priznati sva

ona ovlaštenja koja ZIP priznaje samo dužniku, koji je

pored vjerovnika, jedina stranka u procesno-pravnom

smislu ......, kao što su: polaganje garancije na

prijedlog dužnika, odredbe o garanciji kao uvjetu za

određivanje privremene mjere, ukidanje privremene mjere

na prijedlog dužnika iz čl. 273. ZIP-a, odredbe o

obustavi postupka, o naknadi štete u izvršnom postupku, a

što je sve očigledno u suprotnosti s pravnom naravi tog

prigovora koji bi onda sadržajno predstavljao, suprotno

Zakonu, primjenu čl. 8. ZIP-a o prigovoru dužnika.

- ......... ako vjerovnik izjavi da priznaje pravo

trećoj osobi, sud bi trebao obustaviti postupak

.......... U protivnom, došlo bi do primjene čl. 57, 58.

ZIP-a.

U konkretnom slučaju i pored toga što se vjerovnik

usprotivio prigovoru trećega, sud nalazi da je iz drugih

razloga postupak valjalo obustaviti i u odnosu na trećeg,

a ne upućivati ga na parnicu, jer je privremenom mjerom

istina brod bio zaustavljen, ali navedenim rješenjem sud

je ukinuo svoje rješenje u određenoj privremenoj mjeri i

oslobodio brod, jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog,

pa je postupak obustavljen u odnosu na stranke i

sudionike izvršnog postupka, a što ujedno znači da je

udovoljeno pravnom interesu iz prigovora treće osobe, pa

je i zbog nedostatka pravno-zaštićenog pravnog interesa

valjalo riješiti kao u izreci.

Dosljedno time ....... sud nije ni u mogućnosti

cijeniti pitanje opravdanosti ili neopravdanosti

postojanja daljne bankarske garancije. Iz spisa je

vidljivo, da se nije radilo o sudskom depozitu, a ni

garanciji iz čl. 33. ZIP-a, prema kojem kad ovaj Zakon

propisuje polaganje jamstva, iznos jamstva se polaže u

gotovom novcu. Isto tako, iz spisa je vidljivo, da nije

treća osoba dala garanciju, već je garanciju dala

“Splitska banka d.d., Split”, a po nalogu “AMRO BANKE”,

Amsterdam .... a jasno je da je AMRO BANK .......

garantirala za trećega.

_ _ _

Dosljedno .............. kada je postupak trebalo

obustaviti po čl. 37. ZIP-a i kada garancija nije predmet

izvršenja, već je to bio brod ............ sud nije

ovlašten ocjenjivati ........ da li je opravdano bila

izdata garancija .........

- ..... garancija “Splitske banke”, koja nije sudski

depozit, po pravnoj naravi nije ništa drugo nego upravo

garancija iz čl. 1083 ZPP-a, a nastanak, trajanje i

prestanak kao i sva pitanja za taj pravni institut, .....

imaju se riješiti u parničnom postupku, a ne u izvršnom

postupku.

Dakle, treća osoba je zaštićena, i bez da je sud

upućuje na parnicu, jer u tom smislu, treća osoba u ovom

postupku i to svoje pravo može ostvarivati u posebnoj

parnici pod posebnim uvjetima.

Sve kad bi sud u procesno-pravnom smislu i mogao

odlučivati .............. o opravdanosti daljnjeg

postojanja bankarske garancije ........... ocjenu o tome

morala bi tražiti samo banka koja je takovu bankarsku

garanciju izdala.”

Bilješka: Rješenje (dalje R.) otvara, tako rekuć,

nepregledan niz problema. Možda bi trebalo prije svega

naglasiti da R. zapostavlja ZPUP, kao lex specialis, i

stavlja u prvi plan ZIP.

1). U prigovoru je stavljen prigovor pomanjkanja

aktivne legitimacije. O tom prigovoru R. od 15.1.93. nije

uopće razmatralo. U svim dosadašnjim postupcima sudovi su

uvijek na to polagali naročitu važnost, i odbijali

privremenu mjeru (PM) ako aktivna legitimacija nije bila

dokazana (PS H Pž-1518/93 str. 72; PS H Pž-3033/93 str.

47; OPS Rijeka IX-R-126/93.)

2). Prigovor promašene pasivne legitimacije nije

razmotren, iako je u spisu na listu 25-31 (vidi IIst. R.

od 16.3.1993) UTVRĐENO da je treća osoba VLASNIK i

BRODAR. U dosadašnjem sudovanju takav prigovor je

rješavao sud dozvole i to čak bi se moglo reći, u

inkvizitorskom postupku. Tako je OPS Rijeka u predmetu R-

I-17/85 (vidi str. 42) nakon stavljenog prigovora, od

strane treće osobe, vlasnika broda, po službenoj dužnosti

zatražio od Lučke kapetanije izvještaj i pregled

dokumenata oduzetih brodu i kada je utvrdio da dužnik

naveden u R. nije vlasnik, ukinuo je rješenje.

3). R. utvrđuje da R. o privremenoj mjeri nije

dostavljeno ni dužniku “zbog diplomatske dostave”.

Međutim, očito je to R. dostavljeno zapovjedniku broda.

Koga je predstavljao u tom času zapovjednik? Nije

predstavljao AHSC, AMSTERDAM (dužnika iz R.) jer AHSC

AMSTERDAM nije vlasnik broda, pa zapovjednik nema

legitimaciju ex lege. Dakle, onda postupak uopće nije

započet. Dakle postupak se vodi samo uz vjerovnika, još i

s trećom strankom koja, mora se istaknuti, je

obaviještena, jer je NJEZIN zapovjednik primio rješenje!

I jer je NJEZIN brod zaustavljen tim R.!

4). R. ističe da je treća osoba u prigovoru stavila

materijalnopravne prigovore pomanjkanja aktivne i

promašene pasivne legitimacije. Nije jasno da li se time

smatra da se takvi prigovori u postupku privremene mjere,

ne smiju stavljati? I da su, izgleda, nevažni? I da ih

sud ne treba cijeniti i donijeti rješenje o njima? Nije

jasno kakovo bi stajalište zauzelo R. da je zatražilo

dokumente broda od Lučke Kapetanije ili ocijenilo

dokumente u spisu na listu 25-31 (vidi gore pod br. 2.).

5). Smatram da se ne radi o sudskom depozitu iz čl.

33. ZIP, nego o “osiguranju ili drugoj imovinskoj

vrijednosti ......” iz čl. 983. ZPUP.

6). Da R. obavijest vjerovnika da je ishodio

bankarsku garanciju tumačenjem poistovjećuje sa

povlačenjem prijedloga.

7). Da R. sadržajno prigovor ocjenjuje kao prigovor

protiv rješenja a ne prigovor protiv izvršenja tj. ne

traži se proglašenje nedopuštenim izvršenje u pogledu

predmeta izvršenja (misli se valjda na brod). No u

prigovoru se ističe da je brod vlasništvo podnosioca

prigovora AHSC MONROVIA, što bi se tumačenjem trebalo

shvatiti kao prigovor nedopuštenog izvršenja.

8). R. navodi da je prigovor “upravo zbog sadržaja”,

ocijenjen kao prigovor koji može isticati samo dužnik, pa

da je to prigovor iz čl. 8. ZIP. Ovo ne djeluje

uvjerljivo. Čl. 867. st. 5. ZPUP izričito propisuje da se

“NA ODGOVARAJUĆI NAČIN” primjenjuju propisi općeg I.P. a

na pr. Triva-Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, na

str. 101 navode: “Da bi ovi treći mogli ostvariti zaštitu

svojih prava ........ treba im ... priznati status

specifičnog procesnog sudionika”. Dakle sudionika i to

SPECIFIČNOG, u općem IP postupku, a u postupku PM na

brodu, najvjerojatnije SUPER SPECIFIČNOG! Brod nije

obična pokretnina, brod je SPECIFIČNA pokretnina, čije

stajanje košta svaki dan i za čije bi stajanje tokom

parnice, vjerovnik morao i te kako dati protu-polog.

Doktrina zbog toga i kod običnih predmeta ističe: (op.

cit. str. 293): “Izvršni sud nije ovlašten meritorno

odlučivati o osnovanosti izlučnog prigovora, ali je dužan

poduzeti što je potrebno da se u odnosu na izlučivane

predmete obustavi izvršenje.” To sud nije učinio, a nije

ga na to upozorio niti IIst. sud. Zapravo mislim, i nadam

se ne pogrešno, da je položaj treće stranke, baš obzirom

na materijalni propis čl. 982, bliži suparničaru iz ZPP

nego trećoj stranci iz ZIP, KADA SE RADI O BRODU!

9). R. navodi da je postupak valjalo obustaviti i u

pogledu trećega a ne upućivati ga na parnicu, jer je

vjerovnik povukao svoj prijedlog, pa je postupak

obustavljen za stranke i sudionike .... a što ujedno

znači da je udovoljeno pravnom interesu iz prigovora ove

treće osobe. Međutim u izreci je navedeno da se

obustavlja izvršenje i u odnosu na trećeg. Tek usput se

ističe da je u IIst. R. Pž-365/94 navedeno “...

prvostupanjski sud je ........ DO DALJNJEG OBUSTAVIO

POSTUPAK IZVRŠENJA I U ODNOSU NA PODNOSITELJA PRIGOVORA”.

(podvukao Đ.I.). Quid nunc?

10). Ima nejasnih situacija u R. Tako je u R. od

8.1.1993. pod IV. izričito navedeno da je vjerovnik dužan

u roku od 15 dana dostaviti dokaz da je pokrenuo postupak

protiv dužnika. U R. od 1.12.1993. dakle nekih 11 mjeseci

kasnije, R. razmatra da li može ili ne može ocjenjivati

opravdanost postojanja daljnje bankarske garancije. Ni

riječi o tome da li je vjerovnik pokrenuo postupak i da

li protiv dužnika?

11). R. od 8.1.1993. naglasilo je da vjerovnik mora

učiniti vjerojatnim postojanje tražbine, što je i propis

čl. 979. ZPUP. Nije jasno kako je nakon prigovora, kada

je stavljen prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, R.

od 15.1.1993., ocijenilo da vjerovnik ima aktivnu

legitimaciju? Teretnica nije bila prikazana!

Treća osoba je uložila žalbu.

VTS RH Pž-365/94 od 2. studenog 1994.

“Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje

Trgovačkog suda u Splitu broj I R-30/93 od 1. prosinca

1993.”

Iz obrazloženja:

«Nije sporno da podnositelj prigovora kao

zainteresirana treća osoba po čl. 56. ZIP-a, kao osoba

koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja (broda), ima

takovo pravo koje spriječava izvršenje, može podnijeti

prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na

tom predmetu proglasi nedopuštenim. Doduše,

prvostupanjski sud je prvi puta odbacio prigovor kao

podnesen od neovlaštene osobe, te je ovaj drugostupanjski

sud svojim rješenjem ukinuo to rješenje i vratio na

ponovni postupak. U ponvno postupku je prvostupanjski

sude prihvatio stav drugosupanjskog suda da po čl. 56

ZIP-a podnositelj prigovora treća osoba ovdje ima pravo

na podnošenje prigovora, ali je svojim novim rješenjem –

pobijanim rješenjem odbacio prigovor treće osobe iz

sasvim drugih razloga. Naime, nakon što je vjerovnik dao

izričitu dispoziciju suda dana 15 siječnja 1993 g. da

zbog dobivenog osiguranja u vidu bankarske garancije

predlaže ukidanje privremene mjere, prvostupanjski sud je

po odredbi čl. 987 ZPUP bio dužan donijeti baš ovakovo

rješenje kao što je pobijano rješenje tj. da se ukida

izdana privremena mjera spomenutim rješenjem od 6.

siječnja 1993 br. R-1/93.

Cilj podnošenja prigovora je bilo ukidanje rješenja o

izvršenju. Nakon što je vjerovnik izjavio da je dobio

osiguranje i da baš radi toga predlaže ukidanje

privremene mjere prvostupanjski sud je ukinuo privremenu

mjeru, pa je time postignut i cilj iz podnesenog

prigovora i time je iscrpljen pravni interes žalitelja na

podnošenje prigovora.

Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da on

ima pravni interes da se raspravi o prigovoru jer se o

prigovoru ne može raspraviti kad rješenja o privremenoj

izdanoj mjeri više nema.

Isto tako prvostupanjski sud je po odredbi čl. 987

ZPZP zbog dobivenog osiguranja vjerovnika za ovu pomorsku

tražbinu iz čl. 877. st. 3 toč. 4 ZPUP opravdano do

daljnjeg obustavio postupak izvršenja i u odnosu na

podnositelja prigovora.

Što se tiče bankarske garancije njena sudbina je

uređena odredbama ZOO (čl. 1083), ta bankarska garancija

dana je od strane banke jamca na dispoziciju sudu da o

njoj odluči u skladu sa pravomoćnom sudskom odlukom kojom

će se odlučiti o potraživanju vjerovnika iz odredbe

toč.4. rješenja br. R-1/93 od 8 siječnja 1993.

Vjerovnik je izvršio svoj izbor opredelivši se za

bankarsku garanciju, pa se treču zaintreresiranu osobu

tj. žalitelja više ne tiče što će dalje biti sa

realizacijom bankareske garancije, jer to nije predmet

ovog izvršnog postupka.

Međutim ovim se ne utiče na posebno pravo vjerovnika

(?!? -- vjerojatno dužnika) ako misli i uspjehu se nada

da zahtjeva naknadu štete od vjerovnika ukoliko misli da

je neopravdano bila izdana predložena privremena mjera.»

Bilješka:

21. IIst. rješenje (P2) navodi da je vjerovnik

dao izričitu dispoziciju sudu, dok R-l/93. navodi da je

vjerovnik obavjestio sud da je ishodio bankarsku

garanciju "(što je u stvari povlačenje prijedloga)".

22. R. R-l/93 od 18. siječnja 1993, izriče u izreci:

"...pa se postupak obustavlja i ukida rješenje ovog suda

pod br. R-l/93 od 8. siječnja 1993. g.» To znači da je

ukinuta i obaveza u toč.4. rješenja od 8 siječnje 1993,

da je vjerovnik dužan pokrenuti postupak. Naime i Rl.

broj R-30/93 od 1. prosinca 1993, nakon 11 mjeseci,

također "obustavlja izvršenje."

23. R2 naprotiv navodi u obrazloženju da je Rl "do

daljnjeg obustavio postupak izvršenja» ! Član 983 ZPUP

veli : " oslobodlti brod zaustavljanja ili čuvanja...." a

nigdje ne kaže da će "obustaviti izvršenje" ili da će

"do daljnjeg obustaviti postupak izvršenja".

24. Nevjerojatno zvuče za jedan sudski dokumenat

riječi "...pa se treću zainteresiranu osobu tj .

žalitelja više ne tiče što će biti dalje sa realizacljom

bankarske garancije,...." kada je u IIst. rješenju od

16.3.1993 navedeno da je baš AHSC, MONROVIA "...položila

depozit u sudski polog OPS u Splitu. To proizlazi iz

bankarske garancije Splitske banke na llstu splsa br.

52.....". Dakle bankarsku je garanciju ishodila AHSC,

MONROVIA, koja je žalitelj, ali se ne tiče sudbina

garancije, iako ona plaća i komisiju banci za izdavanje

garancije i konačno i iznos garancije, ako se garancija

realizira !

I upravo citirano iz R2, izdano je od istog suda koji

je u Rješenju Pž-557/93 od 16 ožujka 1993 naveo na str.

4. " NAKON ŠTO PROVEDE POSTUPAK I UTVRDI RELEVANTNE

ČINJENICE GLEDE OVOG TREĆEG PA ĆE TADA U ODNOSU NA NJEGA

DONIJETI NOVO RJEŠENJE KOJIM ĆE ODLUČITI 0 OPRAVDANOSTI

DALJEG POSTOJANJA BANKARSKE GARANCIJE (SADA JE BANKARSKA

GARANCIJA UVJETOVANA POKRETANJEM POSTUPKA PROTIV

DUŽNIKA)".

25. Analiza čl. 1085 ZOO ne dovodi do zaključka R2/

tj. da bi "sudbina" garancije bila takova da osoba, koja

je dala nalog banci za izdavanje garancije, ne bi bila

više zaintereslrana. Možda treba ukazati na stajalište

Vizner/Bukljaš Komentar Z00, na str. 2893 gdje se

doslovce navodi da:

"Bankarskom garancijom banka se obavezuje vjerovniku da će mu

namiriti dospjelu obavezu ako je dužnik ne ispuni i ako budu ispunjeni svi uvjeti navedeni u garanciji".

Autori navode da bankarska garancija ima po pravilu

«akcesorni karakter". I dodaju : " Kad prestane dužnikova

obveza, prestaje i garancija." I navode đalje: " SUBJEKTI U

GARANCIJSKOM POSLU. IZ POJMA 0 BANKARSKOJ GARANCIJI

PROIZLAZI DA SU SUDIONICI BANKARSKE GARANCIJE

VJEROVNIK......... DUŽNIK, I BANKA KOJA GARANTIPA ZA

ISPUNJENJE DUŽNIKOVE OBVEZE."

Perović/Stojanović, Komentar ZOO, str. 1068:

"....u odnosima koji se nastaju u vezi sa bankarskim garancijama

pojavljuju se tri lica. To su: banka koja daje garanciju, primalac ili korisnik garancije i treće lice u vezi sa čijom obavezom banka izdaje garanciju. To treće lice možemo označiti kao nalogodavca, jer ono daje nalog banci da izda garanciju korisniku. Pošto su u pitanju tri lica, postoje i tri odvojena pravna odnosa. To su odnos izmedu nalogodavca i korisnika garanclje, odnos između nalogodavca i banke i odnos između banke i korisnika garancije".

Analizom tih odnosa dolazi se do zaključka da je

jedna ugovorna strana, budući nalogodavac, preuzela

obavezu da će drugoj ugovornoj s-trani, budućem

korisniku garancije pribaviti bankarsku garanciju. Drugi

odnos je onaj između nalogodavca i banke i u tom odnosu

banka ima pravo na proviziju (komisiju). Teorija izričito

smatra da su garancije, ovakove, kakova je data u ovom

sporu, akcesorne prirode, te je tesno povezana sa

obavezom nalogodavca prema korisniku. Autori nastavljaju

dalje:

"...obaveza banke iz bankarske garancije je uslovna. Tek ako o

dospjelosti svoje obaveze prema korisniku iz osnovnog posla nalogodavac ne izvrši tu obavezu, korisnik garancije se može obratiti banci sa zahtevom da ona izvrši svoju ohavezu iz garancije. Kad je u pitanju akcesorna garancija, u odgovoru na takav zahtjev korisnika banka se može braniti svim prigovorima koje bi prema korisniku mogao ds ističe nalogodavac. "

++++++++++++++++++

"ATLANTIC MOON"

OPS / TS - Split PS H / VTS RH Redni broj

I-R-1/93-

08.01.1993

01

I-R-1/93-

15.01.1993

02

I-R-1/93

18.01.1993

03

II-PŽ-557/93

16.03.1993

04

XII-IR-

30/9303.12.1993

05

II-PŽ-365/94

02.11.1994

06

Zaključci:

31. Prvostupanjski sud postavlja kao osnov svojih

rješenja, ZIP, a to indirektno prihvaća i drugostupanjski

sud u svojoj odluci Pž-365/94 od 2. studenog 1994. ZPUP

je lex specialis, a ZIP samo subsidirani propis.

32. Polazni propis za rješavanje problema, kojim se

bavi ovaj spor je ZPUP i to čl. 982, kojim je točno

određeno koji se brod može zaustaviti i pod kojim

slovima.

33. Iz toga slijedi da je sud koji donosi rješenje o

zaustavljanju broda DUŽAN utvrditi da li su ispunjeni

uslovi čl. 982. Ako tih slova nema, nije se mogla niti

izdati PM zaustavljanja broda. Ili, ako sud već nije

utvrđivao te uslove, a kasnije je prigovorom treće osobe

upozoren na pomanjkanje uslova, onda je dužnost tog istog

suda da taj uslov razmotri, utvrdi i donese rješenje o

tom prigovoru.

34. Iako je brod temeljem čl . 169 ZPUP pokretna

stvar, brod je u režimu nepokretnosti, što se tiče upisa

u upisnike itd. Prema tome za brod se dokazuje vlasništvo

temeljem dokumenata koje ima i mora imati svaki brod.

ZPUP dođuše ne traži /kao čl . 142 ZIP-a/ da se uz

prijedlog podnese izvod iz upisnika, ali čim se u tom

pravcu stavi prigovor od strane zainteresirane treće

osobe, sud je DUŽAN ZATRAŽITI od vjerovnika da dokaže da

je brod moguće zaustaviti temeljem jednog od uslova iz

čl. 982 ZPUP-a. Sud može i mora dokumente zatražiti i od

Lučke Kaptanije koja je bila dužna brodu oduzeti

dokumente. Ako to nije učinjeno, brod je protuzakonito

zaustavljen temeljem čl. 982. Toliko što se tiče broda pa

bi brod trebao biti oslobođen i mjera ukinuta a postupak

obustavljen.

35. Kakova je situacija ako je pravi vlasnik (treća

osoba) dao garanciju ? Postavlja se pitanje, da li

garancija zamjenjuje brod, barem u pogledu naknade štete

/ako ga već/ u užem smislu riječi - ne personificira !

Cijeli postupak nema niti smisla niti logike, ako pravni

položaj treće stranke postaje slabiji zbog toga što je

data garancija, koja, po logici same stvari mora

vjerovniku biti korisnija, zbog svoje likvidnosti, od

broda kojeg tek treba prodavati na javnoj dražbi, poslije

predugačkog postupka. I jer je davanje garancije, u

krajnjoj liniji izvršavanje zakonske obaveze o

smanjivanju štete od strane svake stranke u postupku, pa

tako i treće stranke. Treba dakle logikom same stvari,

omogućiti fleksibilnost položaja treće stranke. Treba

dakle i nakon što je treća stranka dala garanciju, ako se

kasnije utvrdi, da je privremena mjera izdata bez

potrebnih uslova iz čl. 982 ZPUP, donijeti rješenje o

oslobađanju broda, ukidanju provedenih radnji i obustavi

postupak, donosno osloboditi garanciju ili, u krajnjoj

liniji ostaviti garanciju na snazi ali naložiti

vjerovniku polaganje kontrapologa ili garancije, za

štetu koja bi nastala trećoj osobi. Na taj način

uspostaviti ravnotežu između stranaka.

36. Smatram da je oslobođenje broda rezultat

nepostojanja uslova iz čl. 982 izjednačeno sa

oslobođenjem garancije uslijed nepostojanja uslova za

zaustavljanje broda. Inače dolazi do nemoguće

situacije, da se brod mora osloboditi jer nema uslova za

zaustavljanje broda, ali se o garanciji ne odlučuje !

37. Ako bl ovakovo stajalište ostalo u praksi, to bi

značilo da:

1). treća osoba, makar vlasnik broda, ne može davati

garanciju da oslobodi brod, a što je dužnost svake strake

u pogledu smanjivanja štete,

2). već mora ostaviti brod da se u parnici utvrdi

proglašenje nedopuštenosti izvršenja

3). i valjda tražiti protu-polog od strane

vjerovnika, za štetu koja bi nastala ako treća osoba

uspije u parnici.

4).i tek nakon toga u smislu propisa čl.274 ZIP. kod

suda koji je izdao privremenu mjeru tražiti naknadu štete

od vjerovnika.

38. Da li je to procesna ekonomika, treba ozbiljno

razmisliti! Jer šteta koja nastaje nalogodavcu zbog

izdate garancije je uvijek i svakako manja nego šteta

koja mu nastaje stajanjem broda za svo vrijeme dok se

vodi parnica o nedopuštenosti izvršenja ili parnica po

konvalidacionoj tužbi vjerovnika.

39. Čl . 982 je materijalni propis, koji spada

isključivo u nadležnost rješavanja prvostupanjskog

suda, prije izdavanja privremene mjere, odnosno odmah

nakon što su uslovi iz Čl . 982 stavljeni u sumnju, bez

obzira od koga, pa čak i ex ufficio. No ako je ZIP tako

priljubljen, može se i temeljem čl . 142 ZIP. zatražiti

dokaz o vlasništvu.

40. Konačno, treba naglasiti da u spisu postoje

dokazi o vlasništvu treće osobe, kako je to vidljivo iz

IIst. rješenja od 36.3.1993 - list spisa 25-31. To znači

da sudovi, iako znaju i utvrđuju da je treća stranka

vlasnik broda, ne nalaze u zakonu osnova da to pravo

trećoj stranci priznaju oslobađanjem garancije, već

omogućuju vjerovniku koji je ishodio privremenu mjeru,

protivno zakonskim uslovima iz čl. 982 da oštećuje

vlasnika broda, koji mora plaćati banci komisiju za

garanciju ! A pravilno bi bilo da vjerovnik mora dati

protu-polog, jer je već prima facie, krivo označio

dužnika u prijedlogu tj. promašio pasivnu legitimaciju.

41. Prema tome ako se već operira od strane cit.

rješenja sa pojmom pravne nesigurnosti, onda se ta pravna

nesigurnost pojavljuje na štetu treće osobe, a ne

vjerovnika, kako to netoćno zauzimaju stajališta cit.

rješenja, jer treća osoba unatoč dokaza da nije

postojao uslov iz ćl . 982 i unatoč toga da je dala

garanciju, dolazi u daleko slabiji položaj nego

vjerovnik, koji je ishodio nezakonitu privremenu pnjeru !

42. Konačno treba ozbiljno razmisliti i o situaciji

koja je omogućena primjenom ZIP-a tj. čl . 269, kada

vjerovnik unaprijed izjavi da će se zadovoljiti

polaganjem određenog iznosa na ime jamstva od strane

dužnika. U tom slučaju ne dolazi uopće do zaustavljanja

broda, već do polaganja gotovine po čl. 269 ZIP, odnosno,

mislim i do davanja "osiguranja ili druge imovinske

vrijednosti ........"temeljem čl. 978 PZ (čl.983 biv.

ZPUP), koji je LEX SPECIALIS za privremene mjere u

vezi sa brodom. Dakle, treba zaključiti, da ako iznos

može po ZIP-u zamjeniti brod, ili ako to može osiguranje

ili druga imovinska vrijednost, i ako se u takovom

slučaju mora sa tim pologom odn. osiguranjem i imovinskoj

vrijednosti postupati kao da je zaustavljen brod, nije

jasno, zašto bi se pravna i faktićna situacija mijenjala,

ako je najprije zaustavljen brod, a onda dat polog,

osiguranje ili imovinska vrijednost, a brod oslobođen?

43. Možda bi ipak trebalo dozvoliti reviziju u

predmetima privremenih mjera protiv broda, kao casus

specialis.

++++++++++++++++++++

ČL. 83

PRODAJA POPISANIH STVARI SE MOŽE SPROVESTI TEK PO

PRAVNOSNAŽNOSTI RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU, OSIM AKO DUŽNIK

PRISTANE DA SE PRODAJA RANIJE IZVRŠI, ILI SU U PITANJU

STVARI KOJE SU PODLOŽNE BRZOM KVARENJU, ILI AKO POSTOJI

OPASNOST OD ZNATNOG PADA CIJENA POPISANIH STVARI.

IZMEDU DANA POPISA I DANA PRODAJE MORA PROTEĆI

NAJMANJE PETNAEST DANA .

PRODAJA SE MOŽE SPROVESTI I PRIJE TOGA ROKA IZ

RAZLOGA NAVEDENIH U ST.l. OV0G ČLANA.

Engleska teorija i praksa smatra da postoje uslovi da

se brod proda pendente lite. 4 Dužnost stranaka da smanje

štetu pa bi se prema tome moglo smatrati da dužnik koji

se protivi prodaji pendente lite, u slučajevima, kada je

očito da će troškovi za vrijeme postupka prodaje biti

nesrazmjerni postignutoj cijeni prodanog broda, postupa

nerazumno i protivno načelu da treba smanjiti štetu.

Konačno, ako bi od postignute cijene nešto preostalo

za dužnika, taj bi iznos bio veći, ako bi troškovi bili

manji.

Propis dakle, očito nije predvidio i troškove koji

mogu nastati tokom postupka. Kod broda su ti troškovi

ogromni i kod manjih brodova, vrlo često iznose više nego

što je postignuta cijena. Postupak naime traje vrlo dugo. 5

Dražbe su često neuspješne. Razdioba diobne mase po

čl. 938 PZ, po kojem privilegije imaju prvi red,

hipoteke drugi, a ostali vjerovnici treći, je

katastrofalna, jer privilegiji obuhvaćaju po čl. 250 P.Z.

i sudske troškove, troškove čuvanja, lučke naknade, plaće

posade, itd. itd. Za vjerovnika koji je tražio prodaju,

obično ostane malo ili ništa. Za dužnika još manje. Bilo

bi ekonomski opravdano da se uzimaju u obzir i svi ti

iznosi, pa da se pod pojmom "znatan pad cijena popisanih

stvarl" razumije i iznos koji će ostati, nakon odbitka

svega predviđenog u čl. 938, 250 itd. PZ. U konačnoj

liniji ipak se postupak vodi radi zaštite vjerovnikovih

potraživanja, a tek podredno dužnikovih.

Iako ne spada dlrektno u problematiku privremenlh

mjera, činjenica je da u praksi, brod koji je

zaustavljen, ako nije položeno jamstvo ili na drugi način

oslobođen, a vodi se konva-lidascijski postupak, može,

u slučaju prigovora, žalbi, izvršnog postupka, dražbi

itd., biti zaustavljen nekoliko godina.

ČL.260

(1) SUD ĆE NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, OBUSTAVITI

POSTUPAK I UKINUTI PROVEDENE RADNJE;

. ...

(4) U TIM SLUČAJEVIMA DUŽNIK IMA PREMA

VJEROVNIKU I PRAVO NA NAKNADU NANESENE ŠTETE.

(5) POSTOJANJE I VISINU ŠTETE UTVRDJUJE

SUD RJEŠENJEM NA PRIJEDLOG DUŽNIKA.

(6)ŽALBA PROTIV RJEŠENJA IZ ST.5. OVOG

ČLANA ZADRŽAVA NJEGOVO IZVRŠENJE.

Vidi čl. 274.

ČL.265

PRIVREMENA MJERA ZA OSIGURANJE NOVČANOG POTRAŽIVANJA

M0ŽE SE ODREDITI AKO JE VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM

POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE BEZ TAKOVE

MJERE DUŽNIK SPREČITI ILI ZNATNO OTEŽATI NAPLATU

POTRAŽIVANJA TIME ŠTO ĆE SVOJU IMOVINU ODNOSNO SVOJA

SREDSTVA OTUDJITI, PRIKRITI ILI NA DRUGI NAČIN NJIMA

RASPOLAGATI.

VJEROVNIK NE MORA DOKAZIVATI OPASNOST AKO UČINI

VJEROJATNIM DA BI PREDLOŽENOM MJEROM DUŽNIK PRETRPIO SAMO

NEZNATNU ŠTETU.

SMATRA SE DA OPASNOST POSTOJI AKO BI SE POTRAŽIVANJE

IMALO OSTVARITI U INOZEMSTVU.

VPS H, izjasnio se je tako, da kad je vjerovnik iz

inozemstva ustvrdio da je za njega SFRJ inozemstvo pa da

zato vojuje presumpcija iz čl. 265 s-b.3. ZIP u njegovu

korist, da ta tvrdnja, nije u skladu sa zakonom.

«.......jugoslavenski sudovi interpretiraju odredbu

čl. 265. st.3, onako kako ona glasi s aspekta njene

primjene u SFRJ a ne s aspekta njezine primjene s

pozicija inozemnih povjerilaca (npr. jahta «PAULA» u luci

Pula nije «inozemstvo») makar je predlagač Yahting Club s

podrućja Savezne Republike Njemačke» - Vujović, str.9.

(VPS H Pž-1285/87 od 11.8.1987.

Vidi i čl. 974 P2 i presude VPH Pž-725/91 i Pž-

737/91- (brod CHAMPION).

ČL.266

RADI OSIGURANJA NOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE


OSIGURANJA A OSOBITO :

1). ZABRANA DUŽNIKU DA RASPOLAŽE POKRETNIM STVARIMA

TE ČUVANJE TIH STVARI;

PRIVREMENOM MJEROM NE STJEČE SE ZALOŽNO PRAVO.

ČL.267

RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE

ODREDITI PRIVREMENA MJERA AKO JE VJEROVNIK UČINIO

VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE SE

INAČE OSTVARENJE POTRAŽIVANJA SPRIJEČITI ILI ZNATNO

OTEŽATI.

PRIVREMENA SE MJERA MOŽE ODREDITI I KAD VJEROVNIK

UČINI VJEROJATNIM DA JE MJERA POTREBNA DA BI SE

SPRIJEČILA UPOTREBA SILE ILI NASTANAK NENADOKNADIVE

ŠTETE.

ODREDBE ČL. 265. ST. 2. I 3. OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU

SE I U POGLEDU PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE NENOVČANIH

POTRAŽIVANJA.

ČL. 268

RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA MOŽE SE


OSIGURANJA, A OSOBITO:

1). ZABRANA OTUĐENJA ILI OPTEREĆENJA POKRETNIH STVARI

NA KOJE JE UPRAVLJENO POTRAŽIVANJE, A I ČUVANJE TIH

STVARI;

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

PS H-II-Pž-367/90-2 od 14.02.1990., UPP 1-2 (129-

130), 139

«Ne može se zahtijevati privremena mjera osiguranja

potraživanja na način da vjerovnik zahtijeva predaju

stvari (broda) o kojemu teče s dužnikom sudski spor - Za

privremenu mjeru osiguranja potraživanja izdavanjem

zabrane dužniku da otuđeni brod daje u zakup te da

obavlja i druga ograničenja raspolaganja osnovnim

sredstvima, zahtjev, da bi bio prihvaćen, mora biti

određen prvenstveno u pogledu predmeta na koji se zahtjev

odnosi - Pored toga ... vjerovnik mora učiniti

vjerojatnim postojanje svoga potraživanja i vjerojatnost

postojanja opasnosti da će mu .......... spriječiti ili

znatno otežati naplatu svojega potraživanja.

Iz obrazloženja:

“U konkretnom slučaju vjerovnik je u svom prijedlogu

.... postavio ovakav zahtjev:

“Određuje se privremena mjera zabranom

protupredlagatelju da otuđi (proda ili da u zakup) bilo

koje od osnovnih sredstava (remorkere, plovne dizalice,

pilotske i privezivačke čamce, opremu iz lučkog

kontrolnog centra i slično).”

.... ovakav prijedlog nije određen .....

Vjerovnik je morao točno navesti i to

individualizirano svako plovilo i druge predmete za koje

traži zabranu otuđenja i davanja u zakup.

Stoga je prvostepeni sud trebao najprije u smislu čl.

109. ZIP u vezi sa čl. 14. ZIP pozvati vjerovnika da svoj

prijedlog ispravi i dopuni tako da bi sud mogao dalje

postupati.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

ČL.269

VJEROVNIK MOŽE U PRIJEDLOGU ZA ODREDJIVANJE

PRIVREMENE MJERE ILI NAKNADNO IZJAVITI DA SE,

UMJESTO PRIVREMENE MJERE, ZADOVOLJAVA POLAGANJEM

ODREDJENOG IZNOSA NA IME JAMSTVA DUŽNIKA.

POLAGANJE JAMSTVA, UMJESTO PRIVREMENE MJERE, MOŽE SE

ODREDITI I NA PRIJEDL0G DUŽNIKA.

AKO DUŽNIK POLOŽI JAMSTVO, SUD ĆE OBUSTAVITI

POSTUPAK I UKINUTI VEĆ PROVEDENE RADNJE.

269.01 PONUDA VJEROVNIKA ZA POLOG

Interesantno je različito odlučivanje u vezi sa

prijedlogom da se brod oslobodi i ako stranke nadju



da sud donese rješenje kojim će se brod osloboditi, ako

dužnik postupi:


b). davanjem "druge imovinske vrijednosti " ili

c) pismenom obavjesti sudu od strane vjerovnika da je

primio garanciju koju prihvaća i predlaže da se brod

oslobodi.

Sudovi najčešće taj prijedlog ignoriraju, ali ga

katkada i uvrste, pa tako na pr. OPS RI u Rješenju V-

R-181/87-3 od 9.11.1987 toč.4. odredjuje:

"SUD ĆE UKINUTI OVU PRIVRFMEMU MJFRU I OSLOBODITI

BROD OD ZAUSTAVLJANJA AKO PROTIVNICI PREDLAGATELJA POLOŽI

NA RAČUN OVOG SUDA BROJ. ........ .KOD. . BANKE IZNOS

OD........ US $, (slovima ............) RADI POKRIĆA

GLAVNOG DUGA I SPOREDHIH POTRAŽIVANJA ILI DADU KAKOVU

DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST OD ..........- US DOLARA, UZ

UVJET DA JE TA DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST RASPOLOŽIVA

I PRENOSIVA U KORIST PREDLAGATELJA, ILI DADU KAKOVU

DRUGU GARANCIJU NA KOJU PRISTANE OBAVJESTI SUD."


bilo što u vezi sa polaganjem novčanog iznosa, "druge

imovinske vrijednosti" ili garancije, kada je i u



vjerovnik stavio u prijedlog.

Tako je u prijedlogu za brod YAHYA bilo navedeno, da

se predlaže da se u izreku uvrsti :

«Sud će ovu privremenu mjeru ukinuti ukoliko

protustranka položi na račun kod banke.........iznos

od $ 722.000.- ili pruži kakovo drugo osiguranje t.j.

drugu imovinsku vrijednost u iznosu od $ 722.000.-

koja je prenosiva u korist predlagatelja ili ako

stranke sporazumno ugovore garanciju na koju će

pristati vjerovnik, koji bi o tome pismeno obavjestio

sud u pravcu da sud donese rješenje kojim se brodu

dozvoljava isplovljenje, odnosno sud će na

prijedlog protustranke osloboditi brod ukoliko

vjerovnik ne pokrene parnicu u roku od 15 dana i o

tome obavjesti spis."

Sud medjutim to nije prihvatio i cijela izreka

rješenja Rg-50/68 od 7.3.88 glasi:

" l . PREDLOGU UPNIKA SE UGODI IN SE DOVOLI

ZAČASNA ODREDBA

Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/ JEHUA, DRŽAVNE



600.000.- US DOLARJEV.


3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE».



izreku iznos depozita kojeg spominje vjerovnik, medjutim

TRIVA smatra da se takva facultas alternativa MORA

staviti u izreku, ukoliko je zahtjev za to stavljen u

prijedlogu.

TRIVA, Sudsko izvršno pravo na str. 356 :

" Ova specifična izvršna facultas alternativa koju vjerovnik nudi dužniku mora se saopćiti dužniku, pa će sud, ako dužnik prihvati ponudu i položi zatraženi iznos, ukinuti provedene radnje i obustaviti potupak osiguranja (269/3 ZIP-a).»

Naime, u praksi, a naročito kada se radi o

zaustavljanju brodova pod stranom zastavom, zapovjednik

zaustavljenog broda i njegov agent, obično prevedu

rješenje na strani jezik i teleksom ili telefaxom ga

dostave brodaru. Ako rješenje nije navelo iznos itd.,

pologa koji je kao facultas naveden od vjerovnika,

nastaju pregovori, koji, ako se stranke sporazume,

zapravo vode istom rezultatu, kao kada je takav depozit

odredjen u rješenju, samo što treba više vremena.

269.02 BANKARSKA GARANCIJA




Radi se redovito o zaustavljanju stranog broda, pa je

normalno da brodar (brodovlasnik) daje garanciju putem

svoje, inostrane banke. Vjerovnik nije dužan prihvati

takovu garanciju jer ona može eventualno dovesti do

potrebe priznavanja hrvatske presude, (u konvalidacionom

postupku) u zemlji inostrane banke.

Medjutim postavlja se pitanje da li bi mogao dužnik

zatražiti od suda da odluči da li takova garancija

inostrane banke zadovoljava. Mislim da sud ne bi mogao

odlučiti da takova garancija zadovoljava baš iz razloga

eventualne potrebe priznavanja hrvatske presude.

Rješenje je u potvrdjivanju takove inostrane


predvidja Z00 u Čl. 1085 uz eventualni dodatak "bez

prigovora" i sl. u smislu čl.1087 Z00.

Visoki Trgovački sud R. Hrvatske, zauzeo je stav da

je garancija domaće banke zadovoljavajuća. 6

269.03 GARANCIJA P & 1 KLUBOVA

U praksi se najčešće brod oslobadja na osnovu

garancije izdate od P&I klubova.

Ukoliko tu garanciju prihvati vjerovnik, on o tome

prihvatu obavještava pismeno sud, te sud oslobadja brod.

Druga je situacija, ako ne prihvaća garanciju P & I

kluba, pa dužnik zahtjeva od suda da sud ocijeni da li

garancija P & I kluba zadovoljava zahtjevima zakona. Ovo

pitanje treba rješavati u smislu čl. 983. st. 1 PZ-a.

RUŠINOVIC na str. 36 i sl. detaljno razmatra pravni

status garancije P&I, i navodi da prema jednom stanovištu

iznijetom na savjetovanju iz veljače 1988 u Opatiji,

garancija P&I kluba, koja bi sadržavala klauzulu "bez

prigovora" ili "na prvi poziv" i ukoliko bi bila

potvrdjena od strane jugoslavenske banke trebala bi se

prihvatiti.

Autorica medjutim smatra da se garancije P & I kluba

trebaju:

".....svrstatl pod režim ugovora o jamstvu iz glave XXIX ZOO. U tom slučaju "garanciju P & I kluba " koju u postupku osiguranja nudi dužnik treba smatrati ponudom učinjenom vjerovniku da zaključi ugovor o jamstvu s P & I klubom.................Sud osiguranja ne može sam odlučivati o tome hoće li osloboditi brod zaustavljanja na temelju "garancije P & I kluba", nego mora biti rukovodjen voljom vjerovnika, koju će on izraziti u pismenoj formi, u bilo kojoj fazi postupka. Sud osiguranja ne moze prisiliti vjerovnika da prihvati "garanciju P & kluba"....Slijedi nadalje zaključak da "garancija P & I Kluba" nije "raspoloživa i prenosiva u korist vjerovnika" u smislu zakonskog teksta."

269.04 TR0ŠKOVI I IZNOS POLOGA

U praksi se je prije pojaviljivao problem obzirom na

činjenicu da se u prijedlogu za privremenu mjeru traže i

kamati, a i troškovi privremene mjere, troškovi

eventualnog postupka za konvalidaciju privremene mjere,

pa čak i za buduće eventualno prisilno izvršenje.

Praksa sudova nije bila ujednačena.


odredi iznos koji će pokriti sve gore navedeno, odredjuju

samo iznos glavnice. Drugi odredjuju zatraženi iznos koji

pokrlva i kamate, troškove itd.

Sada je to rješeno propisom čl. 978 st.l. PZ. TRIVA,

str. 409 :

"(01) Ponudjeno osiguranje mora biti vrijednosni ekvivalent potraživanja radi čijeg se budućeg ostvarenja odobrava privremena mjera zaustavljanja.

(02) Ograničenje odgovornosti broda - Čl. 380-396. (03) Svote ograničenja odgovornosti " čl. 380,381."

ČL.270

SUD M0ŽE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA, ODREDITI

PRIVREMENU MJERU I KAD NIJE UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE

POTRAŽIVANJA I OPASNOST AKO PRETHODNO POLOŽI U

OSTAVLJENOM MU ROKU, IZNOS KOJI SUD ODREDI KAO JAMSTVO ZA

ŠTETU KOJA BI DUŽNIKU MOGLA BITI NANESENA ODREDJIVANJEM

I PROVODJENJEM PRIVREMENE MJERE.

SUD MOŽE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, PREMA OKOLNOSTIMA

SLUČAJA, POSTUPITI PO ODREDBI ST.1. OVOG ČLANA I KAD JE

VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I

OPASNOSTI.

STAV 1

Obzirom da je u PZ određeno da se ZIP koristi kao

opći propis (čl. 974 PZ), očito je da se nakona stupanja

na snagu PZ, mora moći koristiti i st. 1. čl. 270 ZIP, pa

ponuditi u prijedlogu za privremenu mjeru određeni iznos

odn. zatražiti od suda da taj iznos odredi. U praksi će

to biti dosta neprikladno jer je najčešće zaustavljanje

vrlo hitan zahtjev a sud može i ne rješiti, najhitnije,

koliki iznos bi bio potreban.

STAV 2.

Primjenjuje se i u slučaju brodova, jer PZ nema

specijalni propis o protupologu. Praksa je kolebala. U

glavnom stanovište sudova je:

a) . sud može na prijedlog dužnika narediti vjrovnika

da položi protu-polog za štetu koja bi dužniku mogla

nastati postupanjem vjrovnika. Medjutim ovo se može

odrediti samo onda ako dužnik nije položio svoj polog i

postigao oslobodjenje broda (pokretnina). 7 - Doktrina

smatra, izgleda, da se protu-polog može odrediti.

RUŠINOVIć, str. 33.: "Kako dužnik u fazi donošenja rješenja o

zaustavljanju u pravilu ne sudjeluje, nego je o dopuštenoj privremenoj mjeri

obaviješten nakon što primi sudsko rješenje o zaustavljanju broda, restriktivno

tumačenje odredbe čl. 270. st.2. ZIP-a onemogućilo bi dužnika da uopće traži

polaganje "kaucije".

TRIVA-BELAJAC-DIKA, str. 355; "Trebalo bi zajedno sa GORŠIĆEM

(Tumač, str. 550) uzeti da je moguće da sud, uslijed izmenjenih okolnosti, i

naknadno, u toku provođenja odobrene privremene mjere, odluči o dužnosti

vjerovnika, da položi osiguranje ili da položeno osiguranje povisi, te da od polaganja

zatraženog iznosa ućini zavisnim dalje ostvarivanje privremen mjere, koja je u toku".

b). protu-polog se nemože odrediti, ako je

dužnik već položio polog i na taj način oslobodio brod

(pokretninu) jer je polaganjem pologa dužnik izvršio

izbor.9 Izgleda da je ovo stajalište u suprotnosti sa

doktrinom (vidi gore RUŠINOVIC i TRIVA-BELAJAC-DIKA).

Vidi i čl. 987.04

Bivši I.P. (1930) imao je u para. 349. propis:

"Obezbedjenje, koje je dao predlagač da se pokriju troškovi ili zahtevi za naknadu štete ( para 339 i 347), vratiće se stranci tek pošto proteče petnaest dana otkada je zaključak, kojim je ukinuta privremena naredba, postao pravosnažan. Ako u ovom roku protivnik predlagača stavi zahtjev za naknadu štete u smislu para. 343, onda se obezbeđenje, pre nego što odluka u ovom

zahtevu postane pravosnažna sme povratiti samo, ako na to pristane protivnik predlagača.”

Goršić navodi: “.... protivnik predlagača stiče mogućnost stavljanja

svojih zahtjeva tek onda, kada postane zaključak pravomoćan, kojim je ukinuta privremena naredba.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS II-Pž-491/85-2 od 14.3.1985. (OPS RI R-I-22/85-7

od 6.3.85).

“...žalba predlagača se uvažava te se ukida rješenje

OPS Rijeka br. R-I-22/85-7 od 6.3.1985. i predmet vraća

prvostepenom sudu na ponovni postupak.”

Iz obrazloženja:

“Prvostepeni sud je na prijedlog protivnika

predlagača, temeljem čl. 270. st. 2. ZIP-a u vezi s čl.

867. st. 5. PZ, rješenjem broj R-I-22/85 od 6.3.1985.

naložio predlagaču da u roku od pet dana računajući od

dana primitka rješenja položi na račun toga suda iznos od

US$ 80.000.- kao jamstvo za štetu koja bi protivniku

predlagača mogla biti nanesena sprovođenjem privremene

mjere zabrane odlaska broda iz luke Raša s tim da ukoliko

predlagač u ostavljenom roku ne dostavi dokaze tom sudu

da je uplatio navedeni iznos da će sud privremenu mjeru

određenu rješenjem br. R-I-22/85 od 11.2.85. ukinuti,

obustaviti postupak osiguranja, te osloboditi brod od

zabrane odlaska iz luke Raša.”

Bilješka: ovo je slučaj kada

zaustavljeni brod nije dao polog već je ostao

zaustavljen.

_ _ _


V-R-26/89-13 od 2.8.89.).



(čl. 270. st. 2. ZIP-a). Ovo iz razloga što je privremena




od 2.8.89. žalitelji ukazuju na stanovište pravne teorije


i naknadno u toku provođenja odobrene privremene mjere sa

čime se ovaj sud može suglasiti , ali to nije odlučno.




čuvanje tih stvari. Ta mjera se provodila samo do prvog

odnosno do drugog kolovoza 1989. kada je ukinuta. Radnje

koje se nakon toga poduzimaju u postupku osiguranja ne

mogu se okvalificirati kao radnje kojima se provodi ta i

takva privremena mjera. Točno je da postupak osiguranja

još traje, ali privremena mjera je ukinuta. Sud više ne

može poduzimati nikakove radnje koje idu za provođenjem




sadržajno izjednačiti s privremenom mjerom zabrane



umjesto privremene mjere. Dakle privremene mjere više










izabrati samo jednu ili drugu mogućnosti, a nikako ne

može kumulativno zahtijevati jedno i drugo, jer to

pojmovno i logično nije moguće. Dužnici su svojom voljom

položili jamstvo i time ishodili ukidanje privremene

mjere. Kada bi im sada položeni iznos bio vraćen, cijeli

postupak bio bi besmislen i značilo bi isto što i odbiti

pružanje pravne zaštite vjerovniku. Da su dužnici

predložili, a sud prihvatio i odredio vjerovniku da

položi određenu svotu na ime osiguranja, za vrijeme dok

je još vrijedila zabrana dužnicima da raspolažu stvarima,

onda bi vjerovniku bila pružena mogućnost da se odluči,

tj. da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od

prijedloga za određivanje privremene mjere. Treba imati u

vidu da je upravo vjerovnik ponudio da dužnici umjesto

privremene mjere u sudski depozit uplate US$ 63.300, što

je u skladu s čl. 269. st. 1. ZIP-a, a dužnici tu ponudu

prihvatili. Sada od tog ne mogu odustajati, a zahtjev da

sada i vjerovnik položi US$ 78.000 predstavljalo bi

upravo odustanak od prihvata. Ne mogu dužnici naknadno






63.000 US$, ali za osiguranje potraživanja po tom osnovu

ZIP ne predviđa polaganje osiguranja od strane

vjerovnika, što je i razumljivo, jer bi onda i vjerovnik

nakon što bi uplatio 78.000 US$ mogao zahtijevati od

dužnika da i oni polože osiguranje za štetu koju će

trpjeti polaganjem te svote, tako bi se to moglo

nastaviti u nedogled što očito nije bila svrha zakona.”

-----------

PSH Pž-238/89 od 21.2.1989. (OPS RI R-I-23/88 od

13.1.1989.)

“Preinačuje se rješenje OPS RI br. R-I-23/88-16 od

13.1.1989. u dijelu u kojem je prihvaćen prijedlog

protivnika predlagatelja i sudionika RO “J” OOUR M.T.,

Rijeka za polaganje jamstva kao uvjeta za određivanje

privremene mjere, te u dijelu u kojem je predlagatelju

naloženo da na prolazni depozit suda uplati $ 100.000.-

ili kakvu drugu imovinsku vrijednost u roku od 30 dana, a

u protivnom da će sud osloboditi depozit kojeg su

uplatili protivnik predlagatelja odnosno sudionik RO “J”

OOUR M.T., Rijeka ..... i rješava:

Odbija se prijedlog protivnika predlagatelja i

sudionika ............ da sud naloži predlagatelju da

uplati na ime jamstva iznos od $ 100.000.-

Iz obrazloženja:

“Zajedničkim podneskom od 9. studenog 1988. protivnik

predlagatelja i sudionik su predložili da sud odredi

jamstvo odnosno kontragaranciju, uz obrazloženje da je

vjerovnik pokrenuo parnicu pod brojem P-2270/88 radi

opravdanja privremene mjere, a spor će objektivno trajati

najmanje pet godina. Kamate na devize iznose 8% godišnje

..... na iznos od $ 825.000.- a na koji depozit ne teku

kamate, to bi izgubili za razdoblje od 5 godina $

334.000.-

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik .......

«Žalba je osnovana»

.

Rješenjem br. R-I-23/88 od 13. srpnja 1988. g.

prvostepeni sud je odredio privremenu mjeru zaustavljanja

broda, .......... (čl. 980. PZ-a). Prema čl. 983. st. 1.

PZ-a, ako se privremena mjera određuje radi osiguranja

novčanih potraživanja sud može osloboditi brod ...... ako

budu dana osiguranja ili druge imovinske vrijednosti u

visini svote potraživanja za koju se traži zaustavljanje

...........

Osloboditi brod zaustavljanja znači ukidanje

privremene mjere. Jamstvo za štetu koja bi dužniku mogla

nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere

pretpostavlja da je postupak u toku za njezino izdavanje

ili barem provođenje. Nakon što je ukinuta, jamstvo se

više ne može odrediti.

Prema čl. 987. PZ-a postupak osiguranja obustavit će

se i određena privremena mjera ukinuti, ako se udovolji

kojoj od pretpostavki iz čl. 977. st. 2. (ispravno st.

4., Đ.I.) t. 1. do 3. tog Zakona. Pretpostavka iz čl.

977. st. 4. t. 1. PZ-a sastoji se upravo u tome da dužnik

položi sudu svotu potraživanja koja se osigurava s

kamatama i troškovima.

Pogrešno je prvostepeni sud primijenio odredbu čl.

270. st. 2. ZIP-a. Već sam naslov iznad tog člana glasi:

“Jamstvo kao uvjet za određivanje privremene mjere”.

Dakle, polaganje jamstva od strane predlagatelja je uvjet

za izdavanje privremene mjere. Ne može se takva obveza

nametnuti predlagatelju nakon što je privremena mjera već

izdana, a posebno ne u vrijeme kada je već ukinuta.

Prema propisima općeg izvršnog postupka (čl. 269. st.

1. ZIP-a) jamstvo umjesto privremene mjere predstavlja

specifičnu izvršnu facultas alternativu tj. ponudu

vjerovnika učinjenu dužniku koju ovaj može prihvatiti ili

odbiti. Ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo

postupak se obustavlja a već provedene radnje ukidaju

(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U suštini isti značaj polaganja

jamstva ima i prema odredbama PZ-a, s tim što to ne mora

biti svota novca (čl. 983. PZ-a). Pitanje da li se u

smislu čl. 270. ZIP-a može odrediti da položi određenu

svotu na ime jamstva samo dok nije određena privremena

mjera ili to može učiniti i u toku provođenja privremene

mjere, može ostati po strani iz razloga što je u ovom

slučaju privremena mjera zaustavljanja broda ne samo

izdana, već i ukinuta u momentu kada je odlučeno u

jamstvu.

Dužnik je svojom voljom odlučio uplatiti $ 850.000

(ispravno 825.000) i time ishoditi ukidanje privremene

mjere. Prilikom uplate tog iznosa protivnik predlagatelja

je imao mogućnost zahtijevati da sud obveže predlagatelja

na polaganje jamstva za štetu koju će eventualno

pretrpjeti.

Ne mogu se predlagatelju nametati obveze nakon što je

brod oslobođen zaustavljanja. Dužnik je mogao dati i neko

drugo osiguranje (npr. garanciju banke, osiguratelja i

sl.), pa ne bi trpio štetu uslijed toga što mu na iznos u

sudskom pologu ne teku kamate, ali to nije od značaja za

rješenje ove pravne stvari.

Odluka suda da će osloboditi depozit u iznosu od $

825.000, ako vjerovnik ne uplati svotu od $ 100.000, ne

temelji se na zakonskim propisima. Ne može se naknadno

raspravljati da li je dužnik osnovano ili neosnovano dao

osiguranje, jer ga na to nije prisilio sud svojom

odlukom. To je bila njegova volja. Ako je smatrao da nije

bilo uvjeta za izdavanje privremene mjere, mogao je

koristiti pravne lijekove. Iznos položen u sudski depozit

predstavlja sigurnost za predlagatelja da će naplatiti

svoje potraživanje pod pretpostavkom da uspije u parnici,

pa se ne može dovoditi u pitanje do okončanja parnice.

Vraćanjem deponiranog iznosa dužniku nakon što je on

ishodio oslobođenje broda od zaustavljanja, značilo bi u

osnovi da se vjerovniku uskraćuje pravna zaštita, a sve

do sada provedene radnje bile bi bez ikakvog smisla.

Vjerovnik je ishodio izdavanje privremene mjere

zaustavljanja broda i rješavanje suda o tome je postalo

pravomoćno. Time je on stekao sigurnost da će naplatiti

svoje potraživanje ako se u parnici utvrdi da

postoji........

Ako zaustavljanje broda ni od suda ni od dužnika nije

bilo uvjetovano prethodnim ispunjenjem bilo kakovih

obveza sa strane predlagatelja, onda ni davanje

osiguranja ne može biti uvjetovano ..........

Da je dužnik predložio, a sud prihvatio i obavezao

predlagatelja da položi jamstvo u iznosu od $ 100.000.-

dok je postupak izdavanja privremene mjere bio još u toku

kao uvjet za daljnje zadržavanje broda u luci, vjerovnik

možda ne bi ishodio privremenu mjeru u svoju korist jer

možda tu svotu nema na raspolaganju ili bi došao do

zaključka da mu se pod tim uvjetima ne isplati

zahtijevati izdavanje privremene mjere.”

Bilješka: Stav 2. čl. 270. govori

o prijedlogu dužnika i u zakonu nigdje

nema ograničenja do kada dužnik može

tražiti protu-polog od predlagača.

_ _ _

PS H II-Pž-2202/89 od 24.10 1989. (OPS RI V-R-I-

30/89-2 od 1.8.89. i R-I-30/89-7 od 15.8.1989.)

“Pravilno je prvostepeni sud postupio kad je

rješenjem br. V-R-I-30/89-7 od 15. kolovoza 1989. godine

odbio prijedlog protivnika predlagatelja u kojem traži da

sud naloži predlagatelju da uplati jamstvo.

U prvom redu, sud može, ali ne mora, na prijedlog

protivnika predlagatelja odrediti jamstvo kao uvjet za

određivanje privremene mjere (čl. 270. st. 2. ZIP-a).

Privremena mjera zaustavljanja sastoji se u zabrani

odlaska broda iz luke odnosno pristaništa (čl. 980. PZ-

a). Jamstvo kao uvjet za određivanje takve mjere ima

smisla, samo dok takva mjera traje tj. dok vrijedi

zabrana odlaska broda iz luke. Protivnik predlagatelja je

9.8.1989. godine položio sudu svotu potraživanja koja se

osigurava i predložio ukidanje privremene mjere. Nakon

toga ne može zahtijevati da vjerovnik dade jamstvo kao

uvjet za izdavanje ili za održavanje privremene mjere. To

jedno drugo isključuje. Protivnik predlagatelja je mogao

odlučiti tj. položiti svotu potraživanja i time ishoditi

ukidanje zabrane odlaska broda iz luke (što je on i

učinio), ili pak trpiti da brod ostane zaustavljen i

tražiti da vjerovnik položi jamstvo.

Jamstvo za štetu koja bi protivniku predlagatelja

mogla nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere

pretpostavlja da je u toku postupak za njezino izdavanje

ili barem provođenje, a nakon što je ukinuta jamstvo se

ne može odrediti. Jamstvo umjesto privremene mjere

predstavlja specifičnu facultas alternativu tj. ponudu

predlagatelja učinjenu protivniku koju ovaj može

prihvatiti ili odbiti. Prema propisima općeg izvršnog

postupka, ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo,

postupak se obustavlja, a već provedene radnje ukidaju

(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U osnovi isti značaj polaganja

jamstva ima i prema odredbama PZ-a (čl. 983).

Protivnik predlagatelja je svojom voljom u sudski

depozit uplatio 36.800 US$ i time ishodio ukidanje

privremene mjere. Ne mogu se predlagatelju nametati

obveze nakon što je brod oslobođen zaustavljanja. Odluka

suda da će osloboditi iznos od 36.800 US$ iz depozita

ukoliko vjerovnik ne uplati svotu od 50.000.- US$ ne bi

bila utemeljena na zakonu. Na taj način bi protivnik

predlagatelja faktički izigrao propise. Da je protivnik

predlagatelja predložio i sud prihvatio te naložio

predlagatelju da uplati 200.000. US$ (odnosno sada

50.000.- US$), za vrijeme dok je brod još bio zaustavljen

u luci, onda bi predlagatelju bila pružena mogućnost da

odluči da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od

prijedloga za određivanje privremene mjere. To je međutim

osujetio sam protivnik predlagatelja koji je davanjem

jamstva ishodio ukidanje privremene mjere. Kada bi sada

sud odredio povrat protivniku predlagatelja i svote od

36.800.- US$, predlagatelju bi time bila uskraćena pravna

zaštita pred sudom, a cijeli postupak izdavanja

privremene mjere bi bio bez ikakvog smisla. Konačno, kada

se polaganje jamstva ne bi shvatilo samo kao uvjet za

određivanje privremene mjere, a u najboljem slučaju kao

uvjet za njezino održavanje na snazi, onda bi trebalo

dozvoliti i predlagatelju da traži daljnje jamstvo od

protivnika predlagatelja za štetu koju bi pretrpio

polaganjem u sudski depozit svote od 50.000.- US$ i tako

ne bi bilo nikad kraja.” PNz - 15/117







inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje tog

spornog odnosa (čl. 16. u vezi sa čl. 472. ZPP)”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

čl. 273.

AKO VJEROVNIK U ODREĐENOM ROKU NIJE PODNIO TUŽBU

ODNOSNO NIJE POKRENUO DRUGI POSTUPAK RADI OPRAVDANJA

PRIVREMENE MJERE ILI JE VRIJEME ZA KOJE JE ODREĐENA

PRIVREMENA MJERA PROTEKLO, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA,

OBUSTAVITI POSTUPAK I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.

NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I

UKINUTI PROVEDENE RADNJE AKO SU SE OKOLNOSTI ZBOG KOJIH

JE MJERA ODREĐENA KASNIJE PROMIJENILE TAKO DA VIŠE NIJE

POTREBNA.

POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I UKINUTI PROVEDENE RADNJE

U SLUČAJEVIMA NAVEDENIM U ČL. 260. OVOG ZAKONA.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _


Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu se


dužnosti.

Vidi i odluku VPS H-Pž-985/88-2 od 26.4.88. uz čl.

986.

_ _ _ _ _ _ _

PS H II-Pž-3072/88-2 od 19.09.1989., UPP 1-2 (129-

139), 129.

Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne postoji





Iz obrazloženja:

“Neosporno je da je parnični predmet br. P-54/87 OPS


zahtjev ............. i da je u tom predmetu izdana

privremena mjera koja je trajala do okončanja toga spora.

Prema tome, ne postoji više ni izdana privremena mjera od

trenutka okončanja toga predmeta ......”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Čl. 274.

DUŽNIK IMA PREMA VJEROVNIKU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE

KOJA MU JE NANESENA PRIVREMENOM MJEROM ZA KOJU JE

UTVRĐENO DA JE BILA NEOSNOVANA ILI KOJU VJEROVNIK NIJE

OPRAVDAO.

U TOME SE SLUČAJU NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENJUJU

ODREDBE ČL. 260. ST. 5 I 6 OVOG ZAKONA.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Čl. 260 u st. 5. određuje da će se naknada štete

utvrditi rješenjem od strane suda, na prijedlog dužnika.

TRIVA-BELAJEC-DIKA u vezi toga navode:

“... o zahtjevu za naknadu ove štete neće se moći - barem bi to trebalo posredno zaključiti iz zakona - voditi samostalna parnica, jer o njenom postojanju i visini odlučuje, na prijedlog dužnika, sud osiguranja svojim rješenjem. Odredbu bi trebalo shvatiti kao pravilo kojim se u ovoj materiji isključuje tzv. redovni put pravne zaštite - parnični postupak, mada bi, zbog nepovoljnih konsekvencija koje odatle proizlaze, bilo bolje kad taj zaključak ne bi bio nužan. Iako se, naime, u ovom incidentalnom postupku odlučuje o jednom supstancijalnom ovlaštenju o kojemu bi inače trebalo voditi redovitu parnicu, sa svim procesnim garancijama koje su joj svojstvene, ovdje su stranke primorane da se povinuju odluci suca pojedinca i u stvarima velike vrijednosti, da se odreknu obvezne rasprave pred sudom, da se liše prava na dvostranu žalbu protiv presude i prava na reviziju i na ponavljanje

postupka.”11

Starija judikatura potvrđuje nadležnost suca

pojedinca.

Vrhovni privredni sud Sl-595/91 od 10.4.1961.

“Kada je u pitanju utvrđenje štete koju je pretrpeo

protivnik predlagača privremene naredbe, pošto je

utvrđeno da zahtev predlagača za čije je obezbeđenje

izdejstvovana privremena naredba pravno ne postoji,

postupak provodi i donosi rešenje sudija pojedinac (čl.

11. i čl. 16. st. 2. Zakona o privrednim sudovima).”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS SRH Pž-1524/82 od 14.6.1983, UPP br. 103-104 str.

547










štetu koju je on pretrpio zadržavanjem broda za vrijeme

dok je brod bio zaustavljen po privremenoj mjeri,

ovlaštenik prava na naknadu ove štete, po osnovu prava

regresa, je ova treća osoba koja je isplatom dužnog

iznosa ušla u prava neposrednog oštećenika.

Prekostojnice - zadržavanje broda na temelju

privremene mjere zaustavljanja broda - aktivna i pasivna

građanskopravna legitimacija za zahtjev za naknadu za

prekostojnice iz drugog po redu potprijevoznog pomorsko-

vozarskog ugovora i za naknadu štete prouzročene

neosnovanom privremenom mjerom zaustavljanja broda -

iskrcajem tereta, po prirodi same stvari, prestaju teći

prekostojnice, a time i pravo na naknadu za prekostojnice

određene ugovorom. U trenutku kada je teret iskrcan i

predan primatelju, a brod zaustavljan na temelju

privremene mjere, nastupila je nova pravna osnova

zadržavanja broda i za slučaj da je privremena mjera

neosnovana, suglasno pravnim pravilima izvršnog postupka,

uspostavlja se izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.

Ovlaštenik prava na naknadu za prekostojnice iz

potprijevoznog pomorsko-vozarskog ugovora je naručitelj,

a ne brodar, s obzirom da se direktan pravni odnos između

brodara i podnaručitelja uspostavlja samo u pravcu

brodareve obveze prema podnaručitelju, a ne i u pravcu

njegovih prava prema ovom (arg. iz čl. 21, st. 2, 3 i 4.

ZUIPB). Ako je brodar broda kojim je izvršen prijevoz

treća osoba (A), a ne osoba koja je u pomorsko-vozarskom

ugovoru označena kao brodar (B), onda je takav ugovor

potprijevozni pomorsko-vozarski ugovor, u kojem je B

naručitelj, a druga ugovorna stranka podnaručitelj C

..........”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.85 (OPS RI R-I-22/85)

“Prema stajalištu ovog žalbenog suda, sud neće

prihvatiti prijedlog dužnika i odrediti iznos za jamstvo

za štetu koja bi dužniku mogla biti nanesena određivanjem

i sprovođenjem privremene mjere u slučaju ako je

privremena mjera dozvoljena radi osiguranja namirenja

potraživanja koje dužnik (protivnik predlagača) u

cijelosti ili djelomično priznaje.

Svrha je jamstva da se dužniku omogući da će se moći

iz iznosa kojeg odredi sud kao jamstvo naplatiti za štetu

koju bi mogao imati pozivom na odredbu čl. 274. ZUP-a, a

naknadu štete dužnik u tom slučaju može zahtijevati

ukoliko je utvrđeno da je privremena mjera bila

neosnovana ili ako vjerovnik privremenu mjeru nije

opravdao.”

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

VPS H Rješenjem II-Pž-562/85-2 od 2.4.85. odbio je


Iz obrazloženja:

“Odbacivanje prigovora treće osobe ima mjesta jer sve

kada bi prigovor treće osobe bio osnovan ona od odluke

suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju zaštitu od

one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist. suda kojim

se privremena mjera ukida i postupak izvršenja

obustavlja.







164. st. 2. ZPP u vezi s čl. 14. ZIP-a)







_ _ _

VPS NRH 16.12.1961., naknada štete za promašeni rok

podnašanja tužbe, UPP xii, 35.

Privremena naredba zaustavljanja broda - Predlagač je

dužan nadoknaditi štetu brodaru za zaustavljanje broda,

ako u predviđenom roku ne podnese tužbu za opravdanje

privremene naredbe. - Za promašenje roka podnašanja tužbe

odgovara se po načelu kauzaliteta, tj. bez obzira na

razlog zbog kojega tužba nije podnesena.

Iz obrazloženja:

“Tužbeni zahtjev pravno je osnovan na pravnom pravilu

čl. 343 biv. Zakona o izvršenju, koji se primjenjuje u

praksi privrednih sudova na osnovu čl. 4. Zakona o

nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 1941. i za

vrijeme okupacije. Odgovornost za štetu nastalu uslijed

izdavanja privremene naredbe, koja nije pravovremeno

opravdana tužbom, ocjenjuje se po principu uzročnosti, a

u ovom sporu nesporno je da tuženik nije u naređenom roku

ustao tužbom radi opravdanja privremene naredbe. Motivi

zbog kojih tuženik nije na vrijeme pokrenuo parnicu nisu

relevantni; naprotiv sama činjenica da to nije učinio

dovoljna je da nastane neoboriva pravna predmjeva, da je

predlagač zahtijevao izdavanje privremene naredbe bez

pravne svrhe, koje bi ju opravdavale, a to ga ujedno čini

odgovornim za štetu koju je posljedicama ishođenja

privremene naredbe, tj. zaustavljanja broda nanio

protivnoj strani.” Bilješka: brod je bio zaustavljen

cijelo vrijeme trajanja roka za

podnošenje tužbe. Tužbu za naknadu

štete zbog zaustavljanja je

brodovlasnik podnio tek nakon proteka

tog roka.

Postavlja se dakle pitanje: da li brodovlasnik ima

pravo na naknadu štete i onda kao je pristao na primanje

pologa ili garancije, pa nije predlagač podnio tužbu?

Mislim da to pravo ima.

I dalje: da li ima pravo na naknadu štete ako se u

podignutoj parnici utvrdi da je nepravilno zaustavljen.

Mislim da ima.

Nije jasno zašto onda kad primi polog ili garanciju

nema pravo tražiti protupolog za eventualnu štetu!

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

(1) Čl. 8. ZIP.:

Protiv rješenja donesena u prvom stepenu može se izjaviti žalba,

osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.

Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (čl.

48).

Žalba i prigovor se izjavljuju u roku od osam dana od dana

dostave prvostepenog rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije

određeno.

Protiv rješenja donesena o prigovoru može se izjaviti žalba.

Žalba i prigovor ne odgađaju izvršenje, ako ovim zakonom nije

drugačije određeno.

Odluka donesena o žalbi pravomoćna je.

Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku.

(2) Crnić, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 68.,

gdje se poziva na Opću sjednicu Vrhovnog suda Slovenije od 24. i

25.VI.1986.,

(3) PS H, II-Pž-578/90-2 od 08.01.1991, UPP 3-4 (135-136),

297.

(4) Roger Heward, Judicial sales of vessel and priority

claims, ENGLAND AND WALES

2.2. Sale pendente lite

It is common in England especially in mortgage

enforcement actions, for vessels to be sold pendente lite (ie before

judgment is given on the merits of the claim): The court’s

jurisdiction derives form RSC Order 29 rule 4. The leading case is

Mytro /1977/ 1 Lloyd’s Rep 243. The approach of the courts is as

follows. When a vessel is arrested in respect of a claim, it is the

responsibility of the shipowner to provide security for the claim so

that the vessel may then be released from arrest. If a shipowner is

unable provide security, that inability will be regarded prima facie

as tending to show that the shipowner is insolvent and likely to be

unable to pay for vessel’s continuing outgoings (such as port

charges, insurance and watchmen). If the shipowner cannot or does not

pay the vessel’s outgoings, the vessel will be regarded as a wasting

asset and, upon application by the plaintiff, an order will usually

be given that it be sold pendente lite. The plaintiff should

demonstrate to the court that he has a claim which is likely to

succeed. Most mortgage claims fall into that category. When a writ in

rem is served upon a vessel the defendant shipowner has 14 days in

which to enter an acknowledgement of service. As soon as an

acknowledgement has been entered, the plaintiff may apply for sale

pendente lite. Notice of the application must be given to the

defendant shipowner. If no acknowledgement is entered within 14 days,

the plaintiff my thereafter apply for a sale order without giving

notice to the defendant.

(5) Tek primjera iz nedavne prošlosti: Brod CHERSO,

zaustavljen u brodogradilištu u Izoli (Slovenija) 16.04.1993., prva

neuspjela dražba je bila 08.07.1994., druga neuspjela 09.09.1994. i

treća uspjela 29.09.1994. Dakle nakon 17 mjeseci.

(6) Visoki Trgovački Sud Republike Hrvatske II-Pž-1529/94-2

od 03.05.1994. odbio je žalbu.

Iz obrazloženja:

“U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtijevao određivanje

privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od

29.508,08 DEM, Riječka banka d.d. Rijeka, prihvatila je garanciju

Kredit Anstal Bankferin Wien, izdajući svoju garanciju broj 1002

kojom se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev iznos

koji ne premašuje 30.000 DEM uključujući kamate i troškove. Sredstva

su prenosiva u korist Trgovačkog suda, a preko sudskog depozita po

rješenju suda i u korist predlagatelja Marina Punat čije potraživanje

je ovom garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena prvostupanjskog

suda da su ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 978. Pomorskih

zakonika da se oslobodi brod zaustavljanja i čuvanja.”

(7) PSH - II-P-2201/89-2 od 24.10.89.: “..... sud može, ali

ne mora, odrediti jamstvo, prema okolnostima slučaja, na prijedlog,

dužnika (čl. 270. st. 2. ZIP-a).”

(8) RUŠINOVIĆ, str. 33: “Premda poglavlje u Zakonu o izvršnom

postupku koje govori o “jamstvu” naslovno obrazlaže “jamstvo” kao

uvjet za određivanje privremene mjere, odredba čl. 270. ZIP-a ima se

tumačiti šire, tj. da se “jamstvom” može uvjetovati privremena mjera

nakon što je već dopuštena. U tom slučaju “jamstvom” se uvjetuje

izvršenje privremene mjere. Naime “jamstvo” se određuje tek prema

prijedlogu dužnika.”

(9) PSH II-Pž-2201/89-2 od 24.10.89.: “Dužnici su mogli

odlučiti da polože jamstvo i time ishoditi ukidanje zabrane

raspolaganja sa stvarima (što su i učinili) ili pak trpiti zabranu, s

tim da vjerovnik uplati određenu svotu na ime osiguranja. Dužnik može

izbrati samo jednu ili drugu mogućnost, a nikako ne može kumulativno

zahtijevati jedno i drugo jer to pojmovno i logično nije moguće.”

Vidi i Rješenje PSH Pž-238/89 od 21.2.89.: “Pogrešno je

prvostepeni sud primijenio odredbu čl. 270. st. 2. ZIP-a. Već sam

naslov iznad tog člana glasi: “Jamstvo kao uvjet za određivanje

privremene mjere”. Ne može se takova obaveza nametnuti predlagatelju

nakon što je privremena mjera već izdana, a posebno ne u vrijeme kada

je već ukinuta.”

(10) VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.1985.: “.... ističe se da je

prvostepeni sud mogao naložiti predlagaču da na depozit suda položi

novčani iznos u ime jamstva u roku koji je kraći od roka za

podnošenje žalbe. Ako u ZPUP nema posebnih odredbi, u postupku

izvršenja osiguranja na brodovima na odgovarajući (način) primjenjuju

se propisi općeg izvršnog postupka u postupku izvršenja i osiguranja

(čl. 867. st. 5. ZPUP).

Prema čl. 8. st. 7. ZIP-a žalba ne odgađa izvršenje ako tim

Zakonom nije drugačije određeno.”

(11) TRIVA-BELAJEC-DIKA: Sudsko izvršno pravo, para 52/23.

str. 340.

UPOREDNI PREGLED ČLANAKA

PZ. i ZPUP.

PRIVREMENENA

MJERA

974/979

975/980

976/981l

977/982

978/983

979/984

080/965

981/996

982/987

983/988

984/989

985/990

986/991

987/——

988/992

POSTUPAK

IZVRSENJA

I OSIGURANJA

867/867

868/868

869/869

870/870

871/871

872/——

872/872

874/——

875/——

876/874

877/875

OGRANIČENJE

IZVRŠENJA

878/877

879/879

880/880

DRŽAVNA

PRIPADNOST

193/166

194/167

195/168

196/169

197/170

198/171

199/172

200/——

——/173

UPIS I

BRISANJE

BRODOVA

201/174

202/175

203/176

204/177

20S/178

206/179

209/180

210/181

211/182

212/183

213/184

214/185

215/186

UPIS I BRI-

SANJE BRODICA

216/——

217/——

218/——

219/——

220/——

220/——

221/——

222 /——

STVARNA PRAVA

PRAVO VLASNIŠTVA

223/189

224/199

225/200

226/-—

227/198

228/190

229/194

230/191

231/193

232/192

233/197

HIPOTEKA

234/201

235/——

236/202

237/203

238/204

239/205

240/206

241/207

242/208

243/209

244/210

245/211

246/212

247/213

248/214

249/215

PRIVILEGIJI

NA BRODU

250/216

251/217

252/218

253/222

254/223

——/224

255/226

256/227

257/228

258/229

259/231

260/232

261/233

262/234

263/235

264/236

265/237

266/238

POSTUPAK

IZVRŠENJA

867/867

868/868

869/869

670/870

871/871

872/——

873/872

874/---

875/——

876/-—

877/---

OGRANIČENJE

IZVRŠENJA

878/877

879/879

880/880

681/882

882/883

MJERODAVNO

PRAVO

990/995

991/996

992/997

993/998

994/999

995/1000

996/1001

997/1002

998/1003

999/1004

1000/1005

1001/1006

1002/1007

1003/1008

1004/1009

1005/1010

1006/1011

1007/1012

1008/1013

1009/1014

118

TEKST GARANCIJE

(ovo je uobičajeni tekst P & I garancije)

UNIJETI : A -adresa primaoca garancije B -brod C -dogadjaj ili B/L ako se radi o teretu D -teret - ako se primjenjuje ili imena oštećenih i datum F -iznos G -sud H -ime kluba i autorizacija I -datum garancije

IN CONSIDERATION OF AND UPON CONDITION THAT YOU RELEASE AND/OR

REFRAIN FROM ARRESTING OR OTHERWISE DETAINING THE ABOVE VESSEL OR ANY

OTHER VESSEL IN THE SAME OR ASSOCIATED OWNERSHIP OR MANAGEMENT IN

CONNECTION WITH THE ABOVE INCIDENT AND THAT YOU REFRAIN FROM COMMENCING

AND/OR PROSECUTING LEGAL OR ARBITRATION PROCEEDINGS (OTHERWISE THAN

BEFORE THE COURT OR TRIBUNAL REFERRED BELOW) AGAINST THE OWNERS OF

THE ABOVE VESSEL THEIR SERVANTS OR AGENTS IN CONNECTION90N WITH THE ABOVE

INCIDENT WE HEREBY UNDERTAKE TO PAY ON YOUR DEMAND ANY SUM TOGETHER

WITH INTEREST THEREON AND COSTS NOT EXCEEDING ""FFF"" WHICH MAY EITHER BE

AGREED BETWEEN PARTIES TO BE DUE TO YOU IN RESPECT OF THE ABOVE INCIDENT

OR WHICH MAY BE ADJUDGED TO BE DUE TO yOU IN RESPECT HEREOF FROM OWNERS OF

THE ABOVE VESSEL, BY COMPETENT COURT AT ""GGG"".

"III»

X.Y. In the name and on the account of ""HHH""

--------------

Obzirom na dole iznesenu obavezu pod uslovom da

oslobodlte i/ili se uzdržite od sudskog zaustavljanja

ili drugačijeg zadržavanja gore navedenog broda ili

bilo kojeg drugog broda pod istim vlasništvom ili

suvlasništvom ili upravljanjem a u vezi sa gore

navedenim dogadjajem te da se uzdržite od započinjanja

ili nastavljanje sudskog ili arbitražnog postupka (osim

pred sudom koji je dolje naveden), protiv vlasnika gore

imenovanog broda, protiv njegovih službenika ill

agenata a povodom gornjeg slučaja mi se ovime

obavezujemo da ćemo vam platiti na vaš zahtjev bilo

koji iznos zajedno sa kamatima i troškovima time da ne

prelazi iznos od ""FFF"", a koji iznos može biti ili

dogovoren izmedju stranaka da Vam se plati u vezi

gornjeg dogadjaja ili koji može biti dosudjen da Vam se

plati u vezi istoga od strane brodovlasnika i to od

strane nadležnog suda u ""GGG""

X.Y. U ime i za račun.........""HHH"

119

LITERATURA

l.ALBRECHT Dr.H.-Chr,INT.BAR.ASSN..Maritime law,

Vol.l..Arrest of ships, str. 35, Germany

2.ANDERS Przeniyslaw, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 69, Poland

3.ASSER & MILLER.Report of International Commission, Bulletin

No.105, Naples Conference 1951

4.BEHRENDT-POULSEN E.,INT.BAR ASSN..Maritime law,

Vol.1.,Arrest of ships, str. 12,Denmark

5.BERLINGIERI F., I diritti di Garanzia sulla nave,

1'aeromobile e le cose caricate, Padova 1965

6.BERLINGIERI F. :Ratifica delle convenzioni di Bruxelles 10

aaggrio 1952, II Diritto Marittimo,1978,148

7.BERLINGIERI F., Enrico Vincenzini: Il sequestro

conservativo di nave straniera , u Diritto Marittimo,

1990, str. 1251

8.BERL1NGIERI F.,Nota in margine al sequestro conservativo

Dir. mar. 82,1980, 694

9.BERLINGIERI F. Custodia, conservazione e vendita della nave

sequestrata in common law e in dintto italiano: un

raffronto, Dir. Mar. 1988, 252

10.BERLINGIERI F., Note sull'ambito di applicazione della

Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro di navi e

sulla sequestrabilita di navi non appartenenti al

debitore Dir.Mar. 1988, 804

11.BERLINGIRI F., L'art.4. BIS para 1., delle Hague-Visby

Rules; a quali azioni applicabile ?, Dir.mar. 1990, 1197.

12.BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London 1992

13.BERLINGIERI F., I crediti del noleggiante e del vettore

sono "maritime claims", Dir.Mar., 1991, 408

14.BOMELLI,La responsabilita,della Societ Controllante per

gli Illeciti delle Proprie Controllate, 1985, Dir.Mar.,

968.

15.CHAKRADARAN Casipillai, Arrest of ships. 3, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 81, United Arab Emirates

16.CARBONE , Contratto di trasporto Marittimo di Cose, Milano

1988

17.CHAMBERLAIN J., Arrest of Vessels under English Law, Dir.

mar.83, 1981, 476

18.CLARINGBOULD Marten:Arrest of ships-2,Lloyd's of London

Press Ltd.,,London,1986: The Netherlands,str.30

19.COLLAZOS Nelson Carrey, Arrest of ships. 3, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 37, Panama

20.CONIGLIO A., Il sequestro giudiziario e conservativo,

Milano 1953

21.CRNIć Ivica, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989

22.CUNNINGHAM John R.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.1.,Arrest of ships, str. 17, Canada

120

23.ĆORIĆ Doroteja, Medjunarodna unifikacijska pravila o

postupku privremene mjere zaustavljanja broda, UPP 1-2

(125-126), str. 41

24.DELWAIDE L., Saisie Conservatoire des navires de mer en

Belgique, DMF 36, 1984, 248

25.DEROGE Roosmalen Emily J.C.M., Piercing or lifting of the

corporate veil in relation to the arrest of ships in the

Netherlands, Dir.Mar., 1994, 559.

26.DIKA Prof.Dr. Mihajlo, Privremene mjere osiguranja na

brodu, Privreda i pravo, 1989, str. 521 i sl.

27.DRURY Stephen, Arrest of ships. 51, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 51, Hong Kong

28.FARRUGIA,R.,INT.BAR.ASSN., Maritime law, Vol.l..Arrest of

ships, str. 55, Malta

29.FELTZ Baron van der, Dr.F.,INT.BAR ASSN..Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 59, The Netherlands

30.FRANCHI Giuseppe, Convenzioni di Bruxelles sul sequestro

conservativo delle navi e sulla competenza civile e

penale in caso di abbordaggio, LEGGI CIVILI COMMENTATE,

1978, str. 1800 ss.

31.GANADO Max, Arrest of ships. 3, Uoyd's of London Press

Ltd., str. 1, Malta

32.GEORGHADJIS Andreas, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 1, Cyprus

33.GOLDREIN, Iain S., Ship Sale and Purchase, Lloyd's of

London Press Ltd., London 1985

34.GORŠIĆ Dr. Franjo, Tumač zakona o izvršenju i

obezbedjenju, 1930

35.GRABOVAC Ivo: Konvencije pomorskog imovinskog prava s

koimentarom, Split,1986

36.GRIGOS J.G.R., INT.BAR ASSN..Maritime law, Vol.l.,Arrest

of ships, str. 85, United Kingdom

37.HARE John, Arrest of ships, 5. Lloyd's of London Press

Ltd., str. 57,, South Africa

38.HAFIZULLAH H., Arrest of ships. 5 Lloyd's of London Press

Ltd., str. l, Bangladesh

39.HELMER Christie: Arrest of ships.-l,Lloyd's of

London Press Ltd.,1985,str.81, The United Ststes of

America

40.HILL Christopher: Arrest of ship, 5.1,Lloyd's of

London Press Ltd.,1985.str.l, England and Vales

41.HOSOI Tameyuki.: Arrest of ships.l,Lloyd's of

London Press Ltd.,1985,str.67, Japan

42.HOYL Mark, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London Press

Ltd., str. 31, Egypt

43.IHRE Rolf & PEHRSON, Arrest of ships. 3, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 65, Sueden

44.INGLIS Ian G., Arrest of ships. 4, Lloyd's of London Press

Ltd., str. 71, Scotland

45.IVALDI, Diritto Uniforme dei Trasporti e Diritto

Internazionale privato, Milano 1990

121

46.IVKOVIĆ Đorđe: Arrest of ships, 2,Lloyd's of

London Press Ltd.,London 1986: Jugoslavia,str.l02

47.IVKOVIĆ Đorđe, Haška i Haška-Visby Pravila, 1994

48.IVKOVIC Đorđe. Hamburška Pravila, 1994

49.JACKSON D.C., Enforcement of Maritime claims, Lloyd's of

London Press Ltd,.London 1985

50.JAKAŠA Branko: Udžbenik plovidbenog prava ,Zagreb 1983

51.KARIŽ Anton, Revizija medjunarodne konvencije za

izjednačenje nekih praivila koja se odnose na

zaustavljanje pomorskih brodova, 1952. UPP br. 105-106

str. 86

52.KAZMI M.H., Arrest of ships. 7, Lloyd's of London Press

Ltd., str. 47, Pakistan

53.KEGELS Tony.INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest

of ships, str. 13, Belgium

54.KONING de John,INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest

of ships, str.l, Australia

55. LA CHINA, Due novita ( d' antica data ) nel campo del

diritto processuale civile internazionale marittimo: Le

convenzioni di Bruxelles del 10 maggio 1952, Foro

Italiano, 1979,V,254

56. LA CHINA S., Sequestro e attuazione delle garanzie sulla

nave tra pluralita di procedure e pluralita di

ordinamenti, Dir. mar. 85, 1983, 145

57.LA CHINA S.,Il sequestro đella nave e la Novella del 1990,

in Studi in onore di Enzio Volli, Trieste, 1993;

Dir.Mar.l993, 3.

58.LANGENSKIOLD Henrik,INT.BAR.ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 27, Finland

59.LANGENSKIOLD Henrik, Arrest of ships. 5, Lloyd's of London

Press Ltd., str.19, Finland

60.LILAR & VAN DEN BOSCH, Les Conventions Intemationales de

Bruxelles du 10 mai 1952 pour 1'unification de certaines

regles relatives a la competance penale et civile en

matiere d' abordage et en matiere de saisie conservatoire

des navires, UNIDROIT,1952, p.340 ss.

61.LOPEZ DE GONZALO M.,Indicazioni della giurisprudenza

francese in relazione alla Convenzione di Bruxelles 1952

sul sequestro di navi, Dir. Mar. 83, 1981, 82

62.LOPEZ DE GONZALO M., Sequestro di nave e giurisdizione

italiana Dir. mar. 84, 1982, 574

63.LUKŠIĆ Dr. Branimir, Zaustavljanje broda kao mjera

osiguranja, Osignranje i privreda br. 6,84 str. 18

64.LYNDEN van, Carel HJ.H., Piercing the veil, P&I

Intemational, May 1988, Vol.2. No.5. str. 13, i Jean

Warot i dr., P&I Int. july 1987 i Henry Page, P&I Int.,

October 1987.

65.MANCA Plinio, International Maritime Law, Vol.l., str. 93

i sl.

66.MANCA Plinio, Commento alle convenzioni internazionali

marittime, I; 1974, p. 135 ss.

122

67.MATTHEWS P.B., Releasing Ships From Arrest Lloyd's

Maritime and Commercial Law Quarterly, 1983, 99

68.MAVROYANIS Panos D., Arrest of ships. 6, Lloyd's of London

Press Ltd., str. 15, Greece

69.McHOSE John C..INT.BAR ASSN., Maritime law, Vol.l.,Arrest

of ships, str. 89, United States

70.MCHUGO John & BEECH Susan, Arrest of ships. 4, Lloyd's of

London Press Ltd., str. 53, Oman

71.MOLONEY G.John,INT.BAR ASSN.,Baritime law, Vol.l.,Arrest

of ships, str. 51, Ireland

72.MORDIGLIA, La Convenzione di Bruxelles 20 Kaggio 1952 sul

Sequestro Conder-vaivo di Navi a la sisa recente entrata

in vigore in Italia, 1981, Dir.ttar., 133.

73.NASCHIT2 Peter Gad,INT.BAK ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 55, Israel

74.NUOVISSIMO DIGESTO ITALIANO.Vol.XVII, "Seqvestro"

75.PANAGOUPOLS P.C.,INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.1.,Arrest

of ships, str. 47, Greece

76.PASANISI E., II progetto di convenzione intemazionale per

1'unificaLZione delle regole in materia di sequestro di

navi. Dir.Mar. 1952, 316

77.PHILIP Allan, Arrest of ships. 6, Lloyd's of London Press

Ltd*, str. l, Denmark

78.PONTAVICE du, Le Statut des Navires, 1976

79.POTTS T.H.A.,INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest

of ships, str. 67,Singapore

80.PRICE Richard & HOWELL David, Arrest of ships. 6, Lloyd's

of London Press Ltd., str. 69, Kuvait

81.PRICE Richard & PERRIN Christopher, Arrest of ships. 5,

Lloyd's of London Press Ltd., str. 43, Saudi Arabia

82.PRICE Kichard & VHELAN James, Arrest of ships. 6, Lloyd's

of London Press Ltd., str. 79, Quatar

83.PROTETTI Etore, Il sequestro civile, Mapoli 1982

84.REIN Alex. INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest of

ships, str. 63 , Norvay

85.RIGHETTI E., Note in tema di notificazione del

provedimento di sequestro di nave, Dir. mar. 1988, 214

86.RIPERT, Les Conventions de Bruxelles du 10 Mai 1952 sur 1'

unification du Droit Maritime, 1952, DMF, 343 , 354

87.RODIERE, Le Navire, 1980

88.ROMLOV,Robert,INT.BAR ASSN.,Maritiine law, Vol.l.,Arrest

of ships, str. 81, Sueden

89.ROSSI P., Appunti in tema di revoca di sequestro

conservativo di nave e di aeromobile, Trasporti, 1983,

57.

90.RUŠINOVIĆ Dušanka, Postupak osiguranja privremenom mjerom

zaustavljanja broda, UPP 1-2 ( 125-126) str. 23

91.SALDANHA Vinston: Arrest of ships, 2,Lloyd's of

London Press Ltd.,London 1986: India, str.72

92.SAMPSON D.H.,INT.BAR ASSN.,Karitime law, Vol.l.,Arrest of

ships, str. 73, South Afrika

123

93.SASEGBON Fola, Arrest of ships. 4, Lloyd's of London Press

Ltd., str. 13, Nigeria

94.SCAGLIONI Alfredo, II sequestro nel processo civile,

Milano 1969

95.SCHLICHTING M.P., The Arrest of ships in German and South

African Law, Frankfurt a/M, 1991.

96.SOEHEING Kay,: Arrest of ships.l,Lloyd's of London Press

Ltd.,1985,str.51, The Federal Republic of Germany

97.SOLVENI, Sequestro conservativo di nave. Fideiussione

bancaria a garanzia del credito e procedimento per la

convalida del sequestro, Dir. Mar. It. 1974, str. 361

98.TABBUSH S.J., Arrest of Ships Ovned by Cbarterers,

Lloyd's Maritime and Commercial Law Quarterly, 1982, 585

99.TASSEL , Saisie Conservatoire du Navire, Jurisclasseur de

Droit Commercial, Issue No. 1105, 1, 1967, p.ll, No.73.

100.TETLEY Villiam, Maritime Liens and Claims, 1985

101.THEUNIS Jan, Arrest of ships-2,Lloyd's of London Press

Ltd.,London 1986, Belgium, str.l

102.TRIVA Prof. Dr. Siniša: Izvršenje i osiguranje na

brodovima. Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 1973,

str.279

103.TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, Zagreb, 1980,

104.VAN DEN BOSCH & LILAR, Les Conventions Internationales de

Bruxelles du 10 mai 1952 pour l'unification de certaines

regles relatives a la competance penale et civile en

matiere d' abordage et en matiere de saisie conservatoire

des navires, UNIDROIT,1952, p.340 ss.

105.VERDE Filippo, II sequestro nella giurisprudenza, Padova

1975

106.VIALARD, La saisie conservatoire du navire pour dettes

de 1'affreteur a temps, 1985 DMF, 579, 581

107.VILLENEAU Jacgues, INT.BAR ASSN.,Maritime law,

Vol.l.,Arrest of ships, str. 31, France

108.VINCENZINI Enrico, Brevi note in tema di revoca di

sequestro conservativo di nave, Dir. Mar., 1987, str.

389

109.VINCENZINI Enrico, Il sequestro conservativo di nave

straniera, 1988,

110.VINCENZINI E., Sequestro conservativo di nave di

proprieta di stato estero, legge 15 luglio 1926, n. 1263

e principio internazionale di immunita ristretta, Dir.

mar. 1988, 1182

112.VUJOVIĆ Veljko: Referat za savjetovanje

privrednih sudova u pomorskim sporovima, Opatija

11.2.1988

113.VUN-PING Kav, Arrest of ships. 4, Lloyd's of London Press

Ltd., str. l, China

114.CMI Bulletin, No. 105.

115.Comite' Maritime International, XXXIII Int. Conference,

Lisbon 1985, Documents.

116.Report of the CMI on the Draft Revision of the Int.

124

Convention for the Unification of Certain Rules Relating

to the Arrest of Sea-going Ships, Brussels, 10 may 1992,

CMI XXXIII, Int. Conference,Lisbon 1985.

125