Ovaj projekt financira Europska unijaVLADA REPUBLIKE HRVATSKEUred za udruge

PRIRUČNIK ZA OTVORENO I TRANSPARENTNO UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM PODRUČJIMA

Ovaj projekt financira Europska unijaVLADA REPUBLIKE HRVATSKEUred za udruge

PRAVOS

PRIRUČNIK ZA OTVORENO I TRANSPARENTNO UPRAVLJANJE

ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM PODRUČJIMA

IMPRESSUM

Nakladnik: Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek

Urednik i voditelj projekta: Dinko Pešić

Autor tekstova:Dinko Pešić, Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek - Poglavlja 1, 2 i 5Ivan Mužar, Eko PAN - Poglavlja 7 i 8Goran Sabol, ZEO Nobilis - Poglavlje 3Irma Popović Dujmović, WWF Adria - Poglavlje 4Ana Đanić Čeko, Pravni fakultet Osijek - Poglavlje 6

Recenzija priručnika: Lana Ofak, doc. dr. sc.Frane Staničić, izv. prof. dr. sc.

Autori fotograja:Jasmin Sadiković, mag.biol.oecol. Dinko Pešić

Dizajn: Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni OsijekLektura i korektura: Centar edukacije i kreativnog razvoja - CEKRA

Prijelom i priprema: Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek

Tisak: Graka d.o.o.

Naklada: 1500

2017.

ISBN: 978-953-58288-3-9

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000979131

"Tiskanje ovog priručnika nancira Europska unija, a sunancira Ured za udruge Vlade RH. Sadržaj je isključiva odgovornost Udruge za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek i ne odražava stajališta Europske unije te Ureda za udruge Vlade RH."

PRIRUČNIK ZA OTVORENO I TRANSPARENTNO UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM PODRUČJIMA

1. ZAŠTIĆENA PODRUČJA UZ MURU, DRAVU, DUNAV I KUPU

2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA POSTOJEĆIH PRAKSI: JAVNA

NABAVA, TRANSPARENTNOST I UPRAVLJANJE

ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA

3. UPRAVLJANJE ŠUMAMA I PRIMJERI DOBRE PRAKSE SA

STUDIJSKOG PUTOVANJA U AUSTRIJI

4. METODOLOGIJA PROCJENE DOBROBITI ZAŠTIĆENIH

PODRUČJA

5. KONCESIJE I KONCESIJSKA ODOBRENJA U ZAŠTIĆENIM

PODRUČJIMA

6. ULOGA UPRAVNIH SUDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ U

SPOROVIMA PRUŽANJA SUDSKE ZAŠTITE U POSTUPCIMA

UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA

7. KAKO OSIGURATI OTVORENO UPRAVLJANJE,

TRANSPARENTNOST I SUDJELOVANJE JAVNOSTI

8. PREPORUKE ZA MEĐUSEKTORSKO PARTNERSTVO

Ovaj projekt financira Europska unijaVLADA REPUBLIKE HRVATSKEUred za udruge

PRAVOS

SADRŽAJ

06

14

20

26

34

39

46

50

SADRŽAJ

02 03

PROJEKT "TRANSFORMACIJA - NOVI PRISTUP UPRAVLJANJUZAŠTIĆENIM I NATURA 2000 PODRUČJIMA"

Glavni cilj projekta je osigurati primjenu najboljih pravnih alata i praksi za povećanje sudjelovanja javnosti, transparentnosti i borbe protiv korupcije u upravljanju i korištenju prirodnih resursa. Projektni partneri su kroz svoj dugogodišnji rad na zaštiti prirode prepoznali problematiku te potencijalna rješenja koja su obuhvaćena projektnim aktivnostima: Intenzivna infrastrukturna ulaganja, klimatske promjene i niska razina transparentnosti kod upravljanja prirodnim resursima dovele su do uništenja mnogih prirodnih staništa i smanjenja biološke raznolikosti u Europi. Iako zaštićena na različitim razinama, ova područja sud pod stalnim pritiskom neodrživih načina korištenja, nelegalnih odlagališta otpada, iskapanja sedimenta, te drugih štetnih radnji. Sudski postupci vezani za protuzakonite radnje u zaštićenim područjima dokaz su ozbiljnosti ovog problema, ali i prisutnosti korupcije.

Projektne aktivnosti stoga su fokusirane na analizu postojeće prakse u dodjeli koncesija, provedbi javnih nabava, transparentnosti u upravljanju zaštićenim prirodnim područjima te izgradnji kapaciteta organizacija civilnog društva. Projekt također uključuje niz seminara i okruglih stolova uz sudjelovanje ključnih dionika upravljača i korisnika zaštićenih prirodnih područja, studijsko putovanje, edukaciju i aktivno uključivanje studenata prava u rješavanju problematike upravljanja i zaštite prirode te sudjelovanja javnosti, osnivanje zelene pravne klinike, izradu fotomonograje Mure, Drave, Dunava i Kupe, te priručnika sa smjernicama i preporukama za kvalitetnije i transparentnije upravljanje zaštićenim prirodnim područjima.

Projekt u partnerstvu provode Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek, Eko PAN, Zaštitarsko-ekološka organizacija Nobilis, WWF Austria i Pravni fakultet u Osijeku, a nancira ga Europska unija u sklopu IPA komponente - Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija uz sunanciranje Ureda za udruge Vlade RH.

Dinko Pešić, voditelj projekta

04 05

ZAŠTIĆENA

PODRUČJA

UZ MURU, DRAVU,

DUNAV I KUPU

1.UNESCO REZERVAT BIOSFERE MURA-DRAVA-DUNAV

UNESCO Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav zamišljen je kao prekogranično zaštićeno područje koje se proteže kroz čak pet zemalja (Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Srbija). Na 24. sjednici Međunarodnog koordinacijskog vijeća Programa „Čovjek i biosfera“ održanoj od 9. do 13. srpnja 2012. u sjedištu UNESCO-a u Parizu proglašen je prekogranični Rezervat biosfere Mura – Drava – Dunav, zasad samo na teritorijima Hrvatske i Mađarske. Ovo je drugi hrvatski rezervat biosfere, nakon planine Velebit koji je postao dio ove svjetske mreže još 1977. godine. Krajnji cilj je uključivanje svih pet zemalja u rezervat biosfere čime će postati prvi pentalateralni rezervat biosfere u svijetu te najveće zaštićeno riječno područje na europskom kontinentu. Prostor Rezervata biosfere obuhvaća u našoj zemlji čitave tokove rijeke Mure i Drave, rijeku Dunav u čitavom toku kroz Hrvatsku te Park prirode Kopački rit. Proteže se kroz 6 sjevernih i istočnih županija (Međimurska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska) na površini od 395 860,7 ha. U Mađarskoj obuhvaća prostore uz Muru, Dravu i Dunav, a uključuje mađarska područja NATURE 2000 i Nacionalni park Dunav – Drava.

Unutar rezervata biosfere posebice su značajna vlažna staništa koja spadaju među najugroženija u Europi, a zaštićena su i na nacionalnoj razini: poplavne šume, vlažni travnjaci, mrtvi rukavci, napuštena korita i meandri kao i strme erodirane obale. Ova staništa su prije svega ugrožena promjenom vodnog režima koji je posljedica regulacije vodotoka, onečišćenja vode, unošenja alohtonih vrsta i dr. Naizgled destruktivnim djelovanjem, odnosno erozijom jedne strane, stvaraju se strme, erodirane obale, dok se na drugoj strani isti taj materijal akumulira i stvara sprudove i riječne otoke koji kao i strme obale predstavljaju važno stanište za mnoge rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste. Upravo slobodni hidromorfološki procesi (nastajanje mrtvica, rukavaca, strmih obala, sprudova i dr.) predstavljaju najveće bogatstvo ovog područja te su danas rijetka pojava u Europi.

06 07

Razvojna funkcija

Razvojem odgovarajućih turističkih programa koji su ekološki osjetljivi i usmjereni prema dužem zadržavanju turista na području rezervata biosfere može se stvoriti izuzetno tržište za lokalne proizvode visoke kvalitete. Rezervat biosfere brendiran je kao "Europska Amazona" te kao je kao takav već postao poznat diljem Europe kao destinacija očuvane prirode s izvrsnim potencijalom za razvoj ekološkog i ruralnog turizma (promatranje ptica, kanuing, cikloturizam, kupanje, sportski ribolov).

Rezervat biosfere također pruža mogućnost za razvoj brendiranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (npr. Međimurski krumpir, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen). Velik broj kulturnih i tradicionalnih manifestacija te snažan regionalni identitet (narodna glazba, običaji, narodne nošnje) mogu biti zanimljivi za turiste s različitim interesom od kulture i gastronomije do raftinga i biciklizma. Članstvo u mreži rezervata biosfere kao međunarodno priznanje vrijednosti ovog prostora stvorit će mogućnost prezentiranja rezervata biosfere kao jedinstvenog turističkog proizvoda međunarodnim posjetiteljima te ih privući da se zadrže duže vrijeme i posjete različite dijelove rezervata. Rezervat biosfere bi mogao postati primjer razvoja ekoturizma u Hrvatskoj što je od posebno velikog značaja za dijelove rezervata koji su bili zahvaćeni ratom te im je potreban poticaj kako bi se ubrzao gospodarski razvoj.

Logistička funkcija

Logističku funkciju na području rezervata biosfere čine brojne istraživačke i edukativne aktivnosti u organizaciji županijskih javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima, PP Kopački rit te nevladinih udruga. Primjeri takvih istraživačko-edukativnih centara su Kopački rit, Eko centar Zlatna Greda, Informativno-edukativni centar "Dravska priča" u Noskovačkoj Dubravi te Centar za posjetitelje u Križovcu. Brojne znanstvene institucije (sveučilišta, muzeji, strukovne udruge) koriste Rezervat biosfere kao poligon za provođenje monitoringa i istraživanja prirodnih vrijednosti (zimsko prebrojavanje ptica, monitoring bregunica i orla štekavca na Dravi) te brojne edukacijske aktivnosti i programe vezane uz zaštitu prirode i kulturne baštine. Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatska elektroprivreda provode sustavna istraživanja i monitoring dok Državni hidrometeorološki zavod održava sustav meteoroloških postaja i prati sve parametre.

Kulturni element nadopunjuje prirodne vrijednosti i u funkcionalnom smislu predstavlja dio sadržaja i ponude rezervata biosfere. Manja naselja obuhvaćena rezervatom, tradicionalne aktivnosti na rijeci, brojne manifestacije vezane uz zaštitu prirode (Dani Mure, Međunarodni dan Drave, Dani Dunava, Praznik male čigre) i dr. predstavljaju značajnu kulturnu baštinu.

Zone rezervata biosfere

Rezervati biosfere su organizirani u tri međusobno povezane zone:1. Područje jezgre (core area) – zakonski dugoročno zaštićeno područje u skladu s ciljevima zaštite rezervata

biosfere te dovoljno veliko kako bi ispunilo tražene ciljeve2. Utjecajno područje (buffer area ) – ova zona mora biti jasno razgraničena te mora okruživati ili se nastavljati

na područje jezgre. U njoj se mogu odvijati samo aktivnosti usklađene s ciljevima zaštite3. Prijelazno područje (transition area) – vanjsko prijelazno područje na kojem se potiče održivi razvoj i

korištenje prirodnih dobara

Svaki rezervat biosfere mora ispuniti tri temeljne funkcije koje se međusobno nadopunjuju:

• Zaštitna funkcija – doprinijeti očuvanju krajobraza te raznolikosti ekoloških sustava, vrsta i genetskih resursa

• Razvojna funkcija – poticati ekonomski i ljudski razvoj koji je socio-kulturno i ekološki održiv• Logistička funkcija – davati podršku istraživanju, monitoringu, obrazovanju i razmjeni podataka vezanih uz

lokalne, nacionalne i globalne probleme zaštite i održivog razvoja

Zaštitna funkcija

Usprkos utjecaju čovjeka prostor rijeka Mure, Drave i Dunava obilježavaju izuzetne prirodne vrijednosti te visoka biološka i krajobrazna raznolikost te se po tome ističu među europskim rijekama. Velika biološka i krajobrazna raznolikost Mure i Drave te njihovog poplavnog područja se uspjela razviti zahvaljujući velikom stanišnom bogatstvu i raznolikosti ovog područja. Na području rezervata biosfere prema Nacionalnoj klasikaciji staništa utvrđeno je 77 stanišnih tipova od kojih je 35 ugroženo na europskoj razini i zaštićeno Direktivom o staništima, a u Hrvatskoj Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova. Prema dostupnim podacima iz Crvene knjige vaskularne ore Hrvatske (Nikolić i Topić ur., 2005.) i Baze podataka o ori Hrvatske (FCD), na području ovih rijeka s hrvatske strane zabilježeno je oko 300 različitih svojti vaskularne ore, od kojih su 42 svojte strogo zaštićene temeljem Zakona o zaštiti prirode. Ovo je područje rasprostranjenosti 19 strogo zaštićenih odnosno zaštićenih vrsta sisavaca. Glavni uzroci njihove ugroženosti su nestanak staništa, njihova degradacija i fragmentacija, uporaba pesticida, prekomjeran izlov i krivolov i dr. što je dovelo i do regionalnog nestanka tri vrste sisavaca (tekunica, vidrica i sljepaš).

Jedan od najboljih pokazatelja stanja biološke raznolikosti nekog područja je prisutnost vrsta s vrha hranidbenih lanaca. Tako ovdje obitava vidra (Lutra lutra), strogo zaštićena vrsta temeljem Zakona o zaštiti prirode koja je navedena na Dodacima II i IV Direktive o staništima. Na ovom području obitava čak 27 familija dabra (Castor ber) što je oko 20% od ukupne populacije u Hrvatskoj. Šire područje Mure i Drave je stvarno ili potencijalno područje rasprostranjenosti 8 strogo zaštićenih vrsta šišmiša koji su ugroženi i na europskoj razini.

Unatoč ljudskom djelovanju, novi rezervat biosfere može se pohvaliti izuzetno bogatom ornitofaunom. Na širem području rijeka rasprostranjene su ugrožene i zaštićene vrste kao npr. mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), brezov zviždak (Phyloscopus trochilus), vlastelica (Himantopus himantopus), bukavac (Botaurus stellaris), žuta čaplja (Ardea purpurea), značajne populacije rode (Ciconia ciconia) i crne rode (Ciconia nigra) i drugih.

Na preostalim strmim obalama gnijezde zaštićene vrste kao što su bregunica (čiji se broj drastično smanjio u posljednjih nekoliko godina), pčelarica i vodomar, a na šljunkovitim i pješčanim riječnim sprudovima i otocima gnijezdi crvenokljuna čigra (Sterna hirundo), mala prutka (Actitis hypoleucos) i kulik sljepčić (Charadrius dubius). Ovdje još uvijek gnijezdi i mala čigra (Sterna albifrons) koja je u prošlosti bila tipična gnjezdarica dravskih sprudova no do velikog pada brojnosti došlo je uslijed izgradnje brana 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća, eksploatacije šljunka i pijeska, regulacije vodotoka i ljudskog uznemiravanja.Po broju ribljih vrsta, Drava predstavlja rijeku s najraznolikijom ribljom zajednicom u Hrvatskoj. U njoj je do sada zabilježeno 70 vrsta, a u Muri 61 vrsta riba od čega je pet endema dunavskog slijeva: mladica, plotica, Balonijev balavac, prugasti balavac i mali vretenac.

08 09

Područje jezgre (core area)

Područje jezgre rezervata obuhvaća poplavna područja rijeka Mure, Drave i Dunava koja su u najvećoj mjeri obuhvaćena nasipima za obranu od poplava, a također sadrži i neka manja odvojena područja jezgre (odvojeni stari rukavci, ribnjaci, male močvare). Zaštita područja jezgre je najvećim dijelom vezana uz očuvanje riječnih staništa čije je postojanje ovisno o aktivnim riječnim procesima (meandriranje, poplave, razaranje i izgradnja riječnih obala, prijenos sedimenta).Ova staništa uključuju poplavne šume, močvare i bare, vlažne travnjake, šljunčane obale i sprudove, pješčane obale i strme odronjene obale, a osim na staništa zaštita se odnosi i na njih vezane ugrožene vrste (ptice, sisavci, vodozemci, gmazovi, ribe i dr.). U području jezgre i dalje će se moći provoditi poljoprivredne aktivnosti, potrajno gospodarenje šumama te upravljanje vodama koje će morati biti usklađeno s planovima upravljanja zaštićenih područja i područja ekološke mreže RH. Od turističkih aktivnosti u području jezgre su najpoželjnije aktivnosti šetnja, promatranja ptica, kretanje čamcima uz uvažavanje zona neulaska i ne uznemiravanja (sprudovi tijekom sezone gniježđenja i dr.).

Utjecajno područje (buffer zone)

Utjecajno područje se proteže duž rijeka Mure, Drave i Dunava izvan poplavnog područja (s vanjske strane nasipa za zaštitu od poplava) i sastoji se od mozaika šuma, travnjaka i livada i karakteriziraju ga pretežno kultivirane površine ruralnih područja. Uključuje i rubove poplavnih područja i manje bare i močvare te šoderice koje se koriste za rekreaciju, a granica koincidira s granicom regionalnog parka Mura – Drava te granicom Parka prirode Kopački rit. Unutar ove zone dopuštene su gospodarske aktivnosti ako su u skladu s režimom zaštite obuhvaćenih zaštićenih područja te koje nemaju negativan utjecaj na zonu jezgre i na ciljeve očuvanja područja ekološke mreže kao npr. iskorištavanje sedimenata iz eksploatacijskih polja izvan korita sukladno prostornim planovima, iskorištavanje prirodnog plina i slično. Dopuštene su turističke aktivnosti koje postaju sve važniji izvor prihoda (autohtoni proizvodi, seoski turizam, biciklizam, jahanje itd.) , a sve veće značenje dobiva i ekološka poljoprivredna proizvodnja s reduciranim korištenjem pesticida.

Prijelazno područje (transition area)

Čini ga 5 km širok pojas oko utjecajnog područja, a sadrži značajna urbanizirana područja i prostore s intenzivnom poljoprivredom. U zoni od 10 km ili manje nalaze se regionalni centri poput Čakovca (cca 10 km), Varaždina (na Dravi) , Koprivnice (cca 10 km), Virovitice (cca 10 km) , Osijeka (na Dravi) i Vukovara (na Dunavu). Prijelazno područje ima veliku ulogu kao osnova za održivi razvoj u zoni jezgre i zoni utjecaja te ih ekonomski podupire kao:1. Izvor prihoda2. Izvorišno područje posjetitelja i turista3. Područje sa smještajnim kapacitetima i komplementarnom turističkom ponudom4. Područje proizvodnje industrijskih proizvoda koji mogu biti dio ponude unutrašnjih zona rezervata

U prijelaznoj zoni su smještena i sveučilišta, veleučilišta, srednje škole, knjižnice, muzeji i istraživački instituti koji obavljaju logističku funkciju za znanstvena istraživanja. Također, tu su i različita upravna tijela smještena u regionalnim centrima uključujući i javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima zatim javna poduzeća za upravljanje šumama, vodama i proizvodnju energije imaju svoje urede u regionalnim centrima i provode svoje aktivnosti i stručni rad u području rezervata biosfere te vrlo aktivne i različite nevladine udruge koje se bave podizanjem javne svijesti, promocijom ekološkog turizma i prikupljanjem podataka te obavljaju izuzetno važnu ulogu za funkcioniranje rezervata biosfere.

REGIONALNI PARK MURA-DRAVA

Vlada Republike Hrvatske je dana 10. veljače 2011. donijela Uredbu o proglašenju Regionalnog parka Mura-Drava. Tom Uredbom je čitav tok rijeke Mure i Drave sukladno Zakonu o zaštiti prirode zaštićen u kategoriji regionalnog parka. Ovo je ujedno i prvi regionalni park u Republici Hrvatskoj. Obuhvaća poplavno područje formirano duž riječnih tokova, a uključuje i prijelazno područje s poljoprivrednim površinama i manjim naseljima uz rijeke od ulaska Mure i Drave u Hrvatsku, sve do ušća Drave u Dunav kod Aljmaša.

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi.

Regionalni park Mura Drava se proteže kroz pet županija: Međimursku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku, Virovitičko - podravsku i Osječko - baranjsku županiju, u ukupnoj površini od 87.680,52 ha. Upravljanje Regionalnim parkom Mura - Drava obavlja se putem koordinacije postojećih županijskih javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode tako da svaka javna ustanova upravlja dijelom regionalnog parka koji se nalaze unutar teritorija njene županije.

Cjelokupno područje regionalnog parka sastavni je dio UNESCO Prekograničnog rezervata Mura-Drava-Dunav. Unutar granica Republike Hrvatske nalazi se središnji dio ovog riječnog sustava koji predstavlja jednu od najznačajnijih europskih zapadno istočnih okosnica zaštite prirode. Učinkovita zaštita na regionalnom i nacionalnom nivou podrazumijeva odgovarajuće režime zaštite u ostalim zemljama slijeva te koordinirano prekogranično upravljanje i europske standarde zaštite prirode.

10 11

NATURA 2000 je ekološka mreža Europske unije koju čine najznačajnija područja za očuvanje vrsta i stanišnih tipova. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju proglašava se Natura 2000 i na prostoru naše zemlje.Natura 2000 za Republiku Hrvatsku proglašena je 26. rujna 2013. godine, kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o ekološkoj mreži (NN 124/13).

Uredbom o ekološkoj mreži proglašena je ekološka mreža Republike Hrvatske koja je ujedno i ekološka mreža Natura 2000. Za svako pojedino područje ekološke mreže utvrđene su ciljne vrste i stanišni tipovi, kao i kartografski prikaz ekološke mreže.

NATURA 2000 područja u Hrvatskoj čine 36,73% kopna te 15,42% mora, dok je ukupan broj NATURA 2000 Područja očuvanja značajnih za vrste i druge stanišne tipove (POVS) 743, a Područja očuvanja značajnih za ptice ima 38.

Ekološku mrežu čine:

• područja značajna za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica koje su od interesa za Europsku uniju, kao i njihovih staništa, te područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarna područja od međunarodne važnosti (Područja očuvanja značajna za ptice - POP), koja su sastavni dio Priloga III. Dijela 1. Uredbe,

• područja značajna za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja drugih divljih vrsta i njihovih staništa, kao i prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju (Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove - POVS), koja su sastavni dio Priloga III. Dijela 2. Uredbe.

Rijeke Mura i Drava područja su visoke biološke i krajobrazne raznolikosti te bogate geološke i kulturno-tradicijske baštine. Zaštita u kategoriji regionalnog parka omogućava njihovo očuvanje, dopuštajući istodobno gospodarske aktivnosti te otvarajući novu perspektivu održivog razvoja.

Posebice su značajna vlažna staništa koja spadaju medu najugroženija u Europi, a zaštićena su i na nacionalnoj razini: poplavne šume, vlažni travnjaci, mrtvi rukavci, napuštena korita, meandri, te sprudovi i strme erodirane obale, zatim izuzetno bogatstvo ornitofaune i ihtiofaune te druge brojne ugrožene i rijetke vrste na nacionalnom i europskom nivou kao i vrijedni specični krajobrazni sklop koji gradira od prirodnog prostora uz same rijeke prema kulturnom antropogenom krajobrazu u rubnim dijelovima parka s dugim razvučenim naseljima.

Naselja unutar i u okolici parka predstavljaju njegov integralni dio te je ovom kategorijom zaštite potrebno osigurati i potaknuti njihov održivi razvoj kako bi se zaustavili trendovi smanjenja broja stanovništva. Ljudska aktivnost je stvorila i očuvala veliki dio prirodnih vrijednosti zbog kojih se zaštita i predlaže, pa je zaštita u kategoriji regionalnog parka, koja dopušta gospodarske aktivnosti i s tog stanovišta adekvatna za ovaj prostor, te otvara nove mogućnosti za razvoj novih perspektiva održivog razvoja kao što su ekoturizam i ekološka poljoprivreda.

Osobito snažna povezanost ljudi i rijeke dovela je na ovom području do uspostave posebnog načina življenja uz rijeku s brojnim rekreativnim i tradicionalnim aktivnostima. Mura i Drava predstavljaju prirodni oslonac i kulturni identitet prostora koji se proteže kroz pet županija Republike Hrvatske (Međimurska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska i Osječko-baranjska), te u dvije susjedne države, Republiku Sloveniju i Republiku Mađarsku.

Usklađivanje gospodarskih osnova i razvojnih planova s potrebama zaštite prirode koje će se učinkovitije ostvariti po zaštiti prostora značajno će smanjiti konikte u prostoru vezane uz održivo korištenje prirodnih dobara. Različite aktivnosti, poput uređivanja vodotoka, eksploatacije šljunka i pijeska iz korita rijeka, izgradnje elektrana, onečišćenje voda, krivolov, intenziviranje poljodjelstva, neki vidovi turizma i rekreativnih aktivnosti, ako nisu adekvatno regulirane mogu ugroziti prirodne vrijednosti u ovom području. Za ptice su vrlo značajne same rijeke sa šljunkovitim i pjeskovitim sprudovima i otocima, niskom obalom i odronjenim strmim riječnim obalama te bi daljnje kanaliziranje rijeka moglo uništiti spomenuta staništa i time uzrokovati nestanak ptičjih vrsta vezanih za ta staništa. S obzirom na utjecaj kontinuirane gospodarske i druge ljudske aktivnosti koje se odvijaju u području ekosustava rijeka Mure i Drave i njihovog usklađivanja sa zaštitom tog područja predložena zaštita tog područja u kategoriji regionalnog parka je najpogodnija jer istovremeno dopušta gospodarske aktivnosti, a istovremeno stvara i nove perspektive održivog razvoja, vezane uz ekološku poljoprivredu i ekoturizam. Izdavanjem uvjeta zaštite prirode za zahvate i gospodarske aktivnosti i osigurava se njihovo provođenje na način koji neće ugrožavati prirodne vrijednosti zbog kojih je taj prostor i zaštićen.

Hrvatske nevladine udruge s područja županija kroz koje se prostire budući Regionalni park Mura Drava, velikim dijelom udružene u savez udruga Dravska liga, te međunarodne nevladine udruge i organizacije (WWF, EuroNatur i IUCN) svojim višegodišnjim aktivnostima također su dale važan doprinos zaštiti tog područja.

NATURA 2000

12 13

U sklopu projekta Transformacija izrađena je Sociološka analiza koja uključuje nalaze i preporuke analize sedam županija uz rijeke Kupu, Muru, Dravu i Dunav o načinu upravljanja zaštićenim prirodnim područjima. Ovo poglavlje priručnika bavit će se sumiranjem rezultata istraživanja provedenim u studiji.Na cjelokupnom području obuhvaćenom projektom "Transformacija" nalazi se 110 zaštićenih područja (u različitim kategorijama) od ukupno 409 koliko ih ima u Hrvatskoj.

Upravo zbog silnog bogatstva i velikih površina pod nekim oblikom zaštite možemo se zapitati na koji način se gospodari s tim resursima odnosno jesu li organizacije civilnog društva i lokalna zajednica ne neki način uključene u proces donošenja odluka i gospodarenja prirodnim resursima. Možemo otvoreno reći kako je s obzirom na participativni i otvoreni karakter Natura 2000 područja ovo jedan od većih problema u Hrvatskoj. Očito su i područja ekološke mreže i Natura 2000 osjetili demokratski decit kod nas. Na ovaj problem su ukazivali gotovo svi s kojima smo komunicirali oko teme analize, neovisno kojoj skupini pripadali, ali kao da se ne usudimo kao društvo napraviti makar u nekoliko područja napraviti iskorak i otvoriti upravljanje zaštićenim područjima ili područjima ekološke mreže širem krugu dionika pa kroz aktivno sudjelovanja pratiti razvoj.

U Studiji "Governance of Protected Areas in Eastern Europe - Overview on different governance types, case studies and lessons learned", ističe se kako u Hrvatskoj, kao i uglavnom u cijeloj Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, dominira centralizirani oblik upravljanja zaštićenim područjima bez prevelike participacije i dijeljenja upravljačkih uloga, što može biti vrlo rizično upravo za zemlje kao što Hrvatska jest, a to su zemlje gdje je značajan dio područja pod kategorijama zaštićenih područja u privatnom vlasništvu i samim time u riziku od pojave nerazumijevanja i konikata (Stanciu and Ioniţă, 2013).Inače, samo upravljanje se dijeli na četiri tipa:1. Državno upravljanje - država zadržava sveobuhvatnu kontrolu nad zaštićenim područjem i donosi sve veće odluke.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

POSTOJEĆIH PRAKSI:

JAVNA NABAVA,

TRANSPARENTNOST

I UPRAVLJANJE

ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA

2.

14 15

potvrdno, premda je u Hrvatskoj konačno uređen sustav zelene javne nabave za javne institucije te je vlada RH donijela Nacionalni akcijski plan za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine. Kako se ističe na stranicama zelene javne nabave to je „postupak pri kojem javna tijela nastoje naručivati robu, usluge i radove koji tijekom svojeg životnog ciklusa imaju manji negativni učinak na okoliš od robe, usluga i radova s istom osnovnom funkcijom koje bi inače naručili“ (MZOIP, 2015: 2). Iz dokumenata i strategija EU, integrirana je već u naše zakonodavstvo: Strategiju održivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/2009) i Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/2009).I premda je i tadašnjem općem Zakonu o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13, 13/14) ostavljena u čl. 82 mogućnost da se kao kriteriji za odabir ponude pored najniže cijene mogu postaviti i drugi kriteriji kao što su: „kvaliteta, cijena, tehničke prednosti, estetske i funkcionalne osobine, ekološke osobine, operativni troškovi, ekonomičnost, usluga nakon prodaje i tehnička pomoć, datum isporuke i rok isporuke ili rok izvršenja“ (2011: 65).Također, prema čl. 83 postoji mogućnost da se donesu „posebni uvjeti vezani za izvršenje ugovora koji se mogu odnositi posebice na socijalna i pitanja zaštite okoliša, pod uvjetom da su u vezi s predmetom nabave i da nisu izravno ili neizravno diskriminirajući“ (isto: 66).Smatramo kako bi javne institucije koja štite okoliš i promoviraju održivi razvoj trebale biti pioniri u novim promišljanjima i djelovanjima koja su u skladu s njihovom misijom i ciljevima, a zelena javna nabava zasigurno jest. Posebno što već imamo primjere dobre prakse zelene javne nabave u javnim institucijama kao što je Studentski centar u Rijeci ili grad Koprivnica s projektom „Novo lice Koprivnice“. U tom kontekstu vrijedi zabilježiti i dobre primjere PP Papuk i PP Risnjak koji su ušli u proceduru zelene javne nabave za energetsku obnovu svojih zgrada.

Usluga izrade rudarsko geološke studije potencijala i gospodarenja mineralnim sirovinama Koprivničko-križevačke županije

Postupak javne nabave izrade Studije objavljen 22. travnja 2014. godine sa svrhom recentne i precizne slike o potencijalima za iskorištavanje mineralnih sirovina na području županije. U opisu projektnog zadatka za izradu studije ističe se kako se traži „analiza razvojnih opcija, gdje će se u međuodnos staviti ponuda, potražnja, postojeće rezerve, očekivani pozitivni i negativni učinci (utjecaj na okoliš, konikt s drugim interesima u prostoru), te analiza parametara, kao što je potrošnja mineralnih sirovina za stambenu izgradnju, cestovnu izgradnju, velike infrastrukturne zahvate, ukupni prirast stanovništva itd.“ Navodi se procijenjena vrijednost ponude u iznosu od 224.000,00 kuna bez PDV-a, a zahtijeva se kao jamac ozbiljnosti ponude i jamstvo u obliku zadužnice na iznos od 10.000,00 kuna. Postupak prati uobičajenu praksu pa se navode okolnosti koje mogu dovesti do isključenja ponuditelja, te se opisuje potreba dokazivanja nancijske, tehničke i stručne i druge sposobnosti za obavljanje posla. Navodi se kao najbitniji kriterij najniža cijena ponuditelja. Objašnjen je i sadržaj studije koji se zahtijeva, kako tekstualni tako i grački dio. Pored detektiranja stanja i analize prostorno-planske dokumentacije, traži se posebno valorizacija potencijala svih prostora i eventualnih eksploatacijskih polja koja se istražuju te prijedlog gospodarenja područjima koja imaju najveće potencijale. Kao najbolji ponuđač izabran je 23. prosinca 2014. godine Hrvatski geološki institut iz Zagreba s ponudom u iznosu od 261.250,00 kuna.Javna ustanova lučka uprava Osijek

Javna ustanova lučka uprava Osijek objavila je 02. travnja 2014. godine u Narodnim novinama poziv za nadmetanje, predmet nabave: izrada glavnih i izvedbenih projekata i ostale dokumentacije za izgradnju i rekonstrukciju južne obale Luke Osijek. Dan poslije je naručitelj također u Narodnim novinama objavio izmjenu i dopunu dokumentacije za nadmetanje, na što se Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave žalio Institut IGH d.d. najviše zbog točke 4.2. u kojoj su prema njima u izmjenama nepravedno etiketirani kao pravni subjekt u privilegiranom položaju zbog prijašnjih poslova za naručitelja, jer sve proizašlo iz tih prijašnji poslova naručitelj je objavio na svojoj web stranici i time stavio svima na raspolaganje i saznanje. Predložili su u potpunosti poništenje točke 4.2. obrazloživši svoj stav pozivanjem na čl.17 Zakona o javnoj nabavi te zatražili nadoknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 45.070,00 kuna. Zanimljivo je da se i naručitelj pozivao na spomenuti članak ali s drugačijim tumačenjem. U odgovoru na žalbu naručitelj je osporio navode žalitelja, a Komisija je

2. Podijeljeno upravljanje - bazira se na institucionalnim mehanizmima i procesima kojima se nadležnost i odgovornost dijeli između nekoliko aktera formalno i/ili neformalno imenovanih.

3. Privatno upravljanje - obuhvaća zaštićena područja pod individualnom, NGO ili korporativnom kontrolom ili vlasništvom. Većina takvih tipova uključuje protne motive.

4. Upravljanje od starosjedilačkih naroda i lokalnih zajednica - područja očuvana zalaganjem starosjedilačkih naroda i zajednica u kojima država sudjeluje jedino svojim (eventualnim) priznanjem zaštite.

Imamo svega jedno područje - Gajnu, značajni krajobraz pokraj Slavonskog Broda kojeg je inicirala udruga BED (Brodsko ekološko društvo), a danas zajedno s braniteljskom zadrugom Eko-Gajna i lokalnom zajednicom te u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim vrijednostima Brodsko-posavske županije upravlja ovim poplavnim prostorom od preko 300 hektara. No, to zaista jest problem, jer Natura 2000 ne postoji bez javnosti, bez lokalne zajednice, bez sudjelovanja svih bitnih i zainteresiranih dionika.Kao dobar primjer takve suradnje, u HAOP-u daju kao primjer izrade prostornih planova za područje Gorski kotar, Primorje i sjevernu Liku gdje je širok krug dionika od javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima preko udruženja šumara i lovaca do organizacija civilnog društva za zaštitu okoliša donio plan zaštite velikih zvijeri kao što su vuk, medvjed i ris. I na drugom mjestu se ističe kako je većina javnih ustanova koje su izradile planove upravljanja uključivale javnost do dovoljne razine da se može zaključiti kako je „princip participativnog planiranja upravljanja zaživio kao standard“ (Jakl, 2013).

U knjižici "Ekološka mreža i sudjelovanje javnosti u zaštiti prirode" (Granić, Jakl i Podrug, 2009) navode se stupnjevi sudjelovanja javnosti poredani od najmanjeg intenziteta i opsega sudjelovanja do najvećeg:

1. Davanje informacija – kroz puko davanje informacija nema totalne isključenosti javnosti zato što dobiva informacije, ali tu cijeli komunikativni proces završava jer ako se ne pokrene neka kampanja ili protesti, javnost nema nikakav otvoren mehanizam reagiranja ili zagovaranja neke odluke.

2. Prikupljanje informacija – nositelj vlasti prikuplja informacije od javnosti, ali nakon toga također nema utjecaja na donošenje odluka. Kroz akcijske ili tematske grupe javnost u potpunosti ravnopravno sudjeluje u donošenju odluka

3. Konzultacije – korak naprijed kroz direktno konzultiranje javnosti na sastancima ili pismenim mišljenjem. Nositelj vlasti ipak zadržava pravo završne odluke pa je ovdje ograničen utjecaj na donošenje odluka.

4. Zajedničko donošenje odluka – najdalekosežnija metoda u otvorenosti i prihvaćanju javnosti odnosno zainteresiranih građana kao ravnopravnih partnera. Ovdje nositelj vlasti prihvaća da je samo jedan od dionika u procesu donošenja odluka te da ima ista prava kao i drugi uključeni u proces. Nemali broj slučajeva i dosadašnjih primjera iz prakse pokazuje kako je manjak komunikacije, pružanja informacija i uključivanja lokalnog stanovništva i zainteresiranih dionika u procese i aktivnosti bitnih za zaštićena područja glavni izvor konikata. (Bouwma, van Apeldoorn and Kamphorst, 2010). Možemo reći kako se u Hrvatskoj iznimno rijetko dođe do trećeg stupnja, a da četvrti niti ne spominjemo. Zato u Hrvatskoj više možemo govoriti o informiranju, ako i to, a manje o pravom sudjelovanju. Akteri u društvu kojih će se ticati neka donesena odluka i na čije će živote utjecati svedeni su na pasivne promatrače kao da se cijela priča događa negdje drugdje nekome drugom.Provedeni postupci javne nabave

Sve Javne ustanove koje smo analizirali imaju transparentno prezentirano i uređeno područje javne nabave te je sve dokumentirano i otvoreno javnosti što je pozitivan iskorak. Kroz analizu je ustanovljeno da su ispoštovane sve odredbe i propisi koji proizlaze iz tada važećeg Zakona o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13, 13/14). Na žalost nije pronađen niti jedan primjer zelene javne nabave niti je na upit o postojanju iste odgovoreno

16 17

zdravstveno osiguranje- ako je dostavio lažne podatke pri dostavi dokumenata sukladno člancima 67. do 75. Zakona o javnoj nabavi- ako je nad njime otvoren stečaj, ako je u postupku likvidacije, ako njime upravlja osoba postavljena od strane

nadležnog suda, ako je u nagodbi s vjerovnicima, ako je obustavio poslovne djelatnosti ili se nalazi u sličnom postupku prema propisima države sjedišta gospodarskog subjekta

- ako je gospodarski subjekt u posljednje dvije godine do početka postupka javne nabave učinio težak profesionalni propust koji naručitelj može dokazati na bilo koji način.

Detaljno se obrazlažu i odredbe o sposobnosti ponuditelja u pravnom i poslovnom smislu, ali i što se tiče tehničkih i stručnih kapaciteta da obavi posao.

Zanimljiva je odredba o mogućnosti sumnje u sposobnost obavljanja posla ako se ponudi neuobičajeno niska cijena te je objašnjeno na koji način ponuditelj ima pravo odbiti takvu ponudu.

Traži se jamstvo za ozbiljnost ponude zadužnicom u iznosu od 50.000,00 kuna. Na kraju je prezentiran način predaje ponude i način odabira najboljeg izvođača.

Kao najbolji ponuđač izabrana je zajednica ponuditelja u kojoj su Vodogradnja Osijek d.d. iz Osijeka i Feliks regulacija d.o.o. iz Slavonskog Broda, a koji su do kraja postupka 03. srpnja 2015. godine predali prihvaćenu ponudu u iznosu od 1.403.656,25 kuna, a na koju nije bilo žalbe.

Posljednja dva indikatora koja koristimo u analizi tiču se transparentnosti rada i otvorenosti prema javnosti i građanima, što ističemo bitnim za kvalitetu rada u Natura 2000 područjima. Indeks otvorenosti proračuna računa dobiva se praćenjem objavljivanja ključnih proračunskih dokumenata na internetskim stranicama županije na uvid svima, a to su primjerice u 2015. godini bili: godišnje izvršenje proračuna za 2014., polugodišnje izvršenje proračuna za 2015., prijedlog proračuna za 2016., izglasani proračun za 2016., proračun za građane za 2016 (IJF, 2014). Svih pet dokumenata objavile su Karlovačka i Varaždinska županija, ostalima nedostaje jedan dokument dostupan javnosti i građanima, a jedino kao najlošija pozicionirana je Međimurska županija sa svega tri javno objavljena proračunska dokumenta. U odnosu na prethodne godine ovo je napredak u transparentnosti rada javne uprave i trebamo osigurati ove trendove kako bismo i unutar Natura 2000 područja dosegnuli te razine. Analiza situacije na terenu i komunikacija s najvažnijim akterima i nositeljima upravljanja te skrbi za zaštićena područja, govore nam kako postoji i potreba i prostor za poboljšanje.

LOTUS indeks transparentnosti i odgovornosti provode udruga GONG i Udruga gradova, a dimenzije koje mjere su: javnost rada predstavničkog tijela, javnost rada izvršne vlasti, pravo na pristup informacijama, suradnja sa zajednicom te mjesna samouprava. Na razini cijele Hrvatske, Varaždinska županija je na prvom mjestu jedina ocijenjena kao izrazito transparentna. Virovitičko-podravska županija je ocijenjena kao netransparentna što znači da se ovdje prilično ignorira važnost prezentiranja rada županije i njenih tijela te komunikacija s građanima. Druge županije iz sociološke analize su u sredini ocijenjene kao transparentne, premda za mnoge od njih postoji prostor za daljnji napredak u ovom području.

Izvor: Sociološka analiza: Nalazi i preporuke analize sedam županija (ur rijeke Kupa, Mura, Drava i Dunav) o načinu upravljanja zaštićenim prirodnim područjima

http://www.zeleni-osijek.hr/wp-content/uploads/2016/12/SOCIOLO--KA-ANALIZA.pdf

ocijenila žalbu djelomično osnovanom. Ocijenjeno je kako naručitelj nije objasnio kako činjenica što je žalitelj sudjelovao u prijašnjim aktivnostima (idejnoj izradi projekta, Studiji utjecaja na okoliš, Studiji izvodljivosti i drugim potrebnim dokumentima i predradnjama)ih stavlja u nepravedno povlašten položaj u odnosu na druge subjekte. Tijelo Državne komisije zaključuje u Rješenju od 08. srpnja 2014. godine kako je predmetno nadmetanje novi postupak javne nabave s konkretnim predmetom javne nabave u kojem žalitelji nije sudjelovao i sukladno tome mu je nezakonito onemogućeno sudjelovati u predmetnom postupku javne nabave kao potencijalni ponuditelj. Naloženo je naručitelju da promijeni izmjene i dopune dokumentacije za nadmetanje u skladu s ovim Rješenjem.

Kao neosnovanom ocijenjen je stav žalitelja vezan za odredbu o neuobičajeno niskoj cijeni ponude. S obzirom na to da je žalitelj uspio dokazati svoje navode u dijelu vezanom za neravnopravan položaj, a nije uspio dokazati svoje navode u dijelu vezanom za neuobičajeno nisku cijenu, tijelo Državne komisije je odlučilo da svaka strana sama snosi svoje troškove postupka.Slučaj je zaveden pod KLASOM UP/II-034-02/14-01/425.

Javna ustanova Park Prirode Kopački rit

Otvoreni postupak javne nabave objavljen je 29. listopada 2014. godine s potrebom usluge izrade arhitektonsko urbanističkog i krajobraznog idejnog, glavnog i izvedbenog projekta posjetiteljskog kompleksa Tikveš i unutrašnjeg uređenja.

Na početku je navedeno s kojim gospodarskim subjektima je naručitelj u sukobu interesa i kao takvima ne smije sklapati ugovore o javnoj nabavi. Određena je procijenjena vrijednost ponude na 658.750,00 kuna bez PDV-a te je opisan predmet nabave i objašnjeni svi koraci potrebni za slanje ponude koja će se uzeti u razmatranje.

Nadalje se objašnjavaju razlozi isključivanja ponuditelja te potvrde koje je potrebno dostaviti kako bi se ti razlozi (dugovanja poreznoj, kažnjavanje…) isključili. Dodatno je ponuditelj obavezno dostaviti pokazatelje svoje sposobnosti za obavljanje usluge, kako stručne tako i nancijske. Objašnjen je postupak primanja, otvaranja i ocjenjivanja ponuda te mogućnosti žalbe. Uredno su priloženi svi obrasci koji su ranije u dokumentu pojašnjeni, od ponudbenog lista do organizacije i metodologije rada. Kao dio javnog poziva priložen je i Program za izradu idejnog urbanističko arhitektonskog i krajobraznog rješenja posjetiteljskog kompleksa Tikveš kojeg je izradio Arhikon d.o.o. iz Zagreba, a unutar kojeg je detaljno opisano stanje objekta za kojeg se radi postupak javne nabave. Posebno je bitno što je objekt dvorac Tikveš stavljen i opisan unutar konteksta i prostora cijelog PP Kopački rit, a ne kao izoliran i izdvojen dio. Sve je popraćeno i slikovnim i kartografskim prikazima.

Kao najbolji ponuđač je odabran Bas d.o.o. iz Belišća s ponudom na iznos od 524.000,00 kuna bez PDV-a s datumom sklapanja ugovora 28. siječnja 2015. godine, a datumom roka ugovora o javnoj nabavi 30. lipanj 2016. godine. Nije bilo žalbi na ovu odluku o javnoj nabavi.

Otvoreni postupak javne nabave Ustupanje radova uređenja i tehničkog održavanja vodnih putova za 2015.godinu- radovi osiguranja prokopa na rijeci Dravi od rkm 12,0 do rkm 15,0 u 2015.godini.

Postupak javne nabave naručila je Agencija za vodne putove Vukovar u svibnju 2015. godine. U dokumentaciji za nadmetanje priložen je tehnički opis i troškovnik radova kao sastavnih dijelova prema kojima se trebaju obavljati radovi. Očekuje se početak radova odmah nakon potpisivanja ugovora kako bi se moglo pravovremeno intervenirati uslijed nekontroliranog oštećenja prilikom proširenja prokopa na rijeci Dravi, i to kontinuirano do kraja studenog 2015. godine. Procijenjena vrijednost nabave je 1.150,000,00 kuna.

Navode se detaljno razlozi za isključenje ponuditelja:- ako je gospodarski subjekt ili osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje gospodarskog subjekta pravomoćno

osuđena za prijevaru ili davanje mita u gospodarskom poslovanju, zlouporaba položaja i ovlasti, protuzakonito posredovanje i druga kaznena djela

- ako gospodarski subjekt nije ispunio obvezu plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i

18 19

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2.688.687 ha što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2.106.917 ha u vlasništvu RH, dok je 581.770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Glavninom šuma i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske gospodare Hrvatske šume d.o.o. (2.018.987 ha).Na nacionalnoj razini izrađuju se dokumenti koji deniraju nacionalnu politiku šumarstva i drvne industrije: Nacionalna strategija šumarstva i drvne industrije (koju donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade RH, a izrađuje je ministarstvo nadležno za šumarstvo) te Nacionalni program šumarstva i nacionalni program drvne industrije (koje donosi Vlada RH).Po Zakonu o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14) šumsko gospodarsko područje dijeli se na gospodarske jedinice kao zaokružene gospodarske cjeline za koje se izrađuju Šumskogospodarski planovi (Osnova područja, Osnova gospodarenja, programi gospodarenja, programi gospodarenja šumoposjednika, godišnji planovi, operativni godišnji planovi), a koji utvrđuju uvjete za održivo i skladno korištenje šuma i šumskog zemljišta te trajno poboljšavanje njihova stanja.Na šumskogospodarskom području formirane su gospodarske jedinice državnih i gospodarske jedinice privatnih šuma. Prosječna površina gospodarske jedinice državnih šuma iznosi oko 3000 ha dok je prosječna površina privatne šume oko 1 ha.Šumskogospodarske planove, njihovu obnovu ili reviziju odobrava Ministarstvo na prijedlog Trgovačkog društva (Hrvatske šume d.o.o.), a za šume šumoposjednika na prijedlog Savjetodavne službe.Šumskogospodarska osnova područja i gospodarski plan temelji su za donošenje operativnih godišnjih planova, a donose se za razdoblje od 10 godina. Osnova područja odobrava se na temelju usklađenosti s Nacionalnim šumskim programom i prostornim planovima županija, a za šume s posebnom namjenom uvažavaju se i mišljenja tijela državne uprave koja ih koriste. Trenutno se gospodari na temelju osnove donesene 2006. godine, koja vrijedi do 2015. godine, te je izrađen nacrt za novu Šumskogospodarsku osnovu područja RH za razdoblje 2016. - 2025. Osnova područja je temelj gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na šumskogospodarskom području.

UPRAVLJANJE ŠUMAMA

I PRIMJERI DOBRE

PRAKSE SA

STUDIJSKOG

PUTOVANJA U AUSTRIJI

3. UPRAVLJANJE ŠUMAMA U HRVATSKOJ

20 21

prirodu), nakon pribavljenoga mišljenja Trgovačkog društva i pravne osobe nadležne za upravljanje zaštićenim područjem (Javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem).Šumama i šumskim zemljištima koja se nalaze u zaštićenim područjima u kategorijama nacionalnoga parka, strogoga rezervata, posebnoga rezervata, spomenika prirode i spomenika parkovne arhitekture, javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem izrađuje i provodi program očuvanja i zaštite šuma koji se izrađuje po posebnim mjerilima utvrđenim propisom za uređivanje šuma, kojeg donosi ministar nadležan za šumarstvo uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu prirode.

ŠUME U PRIVATNOM VLASNIŠTVU

Šumama u privatnom vlasništvu gospodari se sukladno Zakonu o šumama i programima gospodarenja za šume šumoposjednika, a programi se nanciraju iz naknada za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ). Šumovlasnik je dužan gospodariti šumom sukladno propisima, a za savjete može dobiti besplatno savjetovanje od stručnih savjetnika Savjetodavne službe.Savjetodavna služba nadležna je za unapređenje gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika u Republici Hrvatskoj, a sudjeluje i u izradi akata zaštite od požara šuma i šumskog zemljišta šumoposjednika, vodi evidenciju o pojavi štetnih organizama u šumama šumoposjednika, surađuje s udrugama i obavlja sve ostale dužnosti propisane Zakonom o šumama.Programi gospodarenja šumoposjednika su desetogodišnji planovi za gospodarenje privatnim šumama u kojima se nalaze svi bitni podaci koji su neophodni za plansko i stručno gospodarenje šumama.U Programu su navedene sve katastarske čestice obuhvaćene Programom s podacima posjednika šuma, a obuhvaćaju i površine obrasle šumom koje su u katastru evidentirane kao druge kulture (oranica, pašnjak, voćnjak i sl.).Pravo na nancijska sredstva za radove biološke obnove šuma kao što su čišćenje, prorjeđivanje, pošumljavanje, sanacija oštećenih šuma, sječa stabala, šumoposjednik može ostvariti ako je upisan u Upisnik šumoposjednika kojeg vodi Ministarstvo poljoprivrede. Savjetodavna služba iz fonda za OKFŠ raspodjeljuje sredstva za radove biološke obnove šuma, održavanje šumskih i protupožarnih prometnica putem Javnog poziva na koji šumoposjednici mogu podnijeti zahtjev za propisivanje radova biološke obnove šuma i zahtjev za nanciranje radova održavanja šumskih i protupožarnih prometnica. Za dio radova šumoposjednici se za razdoblje od 2014.-2020. g. mogu prijaviti na izdvojene mjere Europskog poljoprivrednog Fonda:Mjera 8. Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje održivosti šuma; Mjera 4.; Podmjera 4.3. Potpora za ulaganja u infrastrukturu vezanu uz razvoj, modernizaciju i prilagodbu poljoprivrede i šumarstva.

POSTUPCI KOD SJEČE ŠUME

Prema Zakonu o šumama smiju se posjeći samo doznačena stabla, a doznaku stabala obavljaju osobe koje posjeduju odgovarajuću licencu Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, s ciljem održivog gospodarenja šumskom sastojinom.„Pod doznakom se podrazumijeva odabiranje, obilježavanje i mjerenje stabala za sječu te obračun drvnog sječivog obujma“ (Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu; Ministarstvo poljoprivrede). Za transport posječenih stabala potrebna je popratnica koju izdaju licencirani izvođači. Navedeni zahtjevi za šumoposjednike mogu se podnijeti i u uredu Savjetodavne službe ili Trgovačkog društva. Za skupljanje sekundarnih šumskih proizvoda (gljive, biljke, kesteni...) u državnim šumama je prema Zakonu o šumama potrebno vaditi potvrdu u nadležnoj šumariji, dok za privatne šume to nije potrebno.

ŠUME PREMA NAMJENI

• GOSPODARSKE – uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija koriste se za proizvodnju šumskih proizvoda

• ZAŠTITNE – u prvom redu služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine• ŠUME S POSEBNOM NAMJENOM – zaštićeni dijelovi prirode (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni

rezervati, spomenici prirode, značajni krajobrazi, park-šume), šume i dijelovi šuma registrirani za proizvodnju šumskog sjemena (sjemenske sastojine), šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, šume za potrebe obrane RH

Prema čl. 26. Zakona o šumama; za šume i šumska zemljišta koja se nalaze u područjima pod kategorijama zaštite: park prirode, regionalni park, zaštićeni krajolici i park-šume, izrađuju se šumskogospodarski planovi koje provodi Trgovačko društvo ili šumoposjednici. Program mjera za šume i šumska zemljišta u zaštićenim područjima donosi Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode (Hrvatska agencija za okoliš i

22 23

Tijekom provedbe projekta "Transformacija", projektni partneri sudjelovali su u aktivnosti studijskog putovanja austrijskim parkovima u svrhu izgradnje kapaciteta projektnih partnera i ciljnih skupina na kvalitetno upravljanje zaštićenim područjima, načinu sudjelovanja javnosti, transparentnosti, otvorenosti, dobroj praksi te međusektorskoj suradnji. Tijekom samog studijskog putovanja dana 13.09.2016. posjetili smo rezervat biosfere Wienerwald koji pokriva valoviti krajolik na području između Sjevernih Alpa te Panonskog bazena zapadno od grada Beča, a cilj same posjete bio je proučiti primjere dobro upravljanih konzervatorskih stranica (kako se nositi s korupcijom u očuvanju prirode) te povećati izgradnju kapaciteta projektnih partnera. Tijekom same studijske posjete dobili smo detaljan uvid u način na koji se upravlja šumskim područjima na teritoriju Austrije kako bi znanja i stečena iskustva mogli podijeliti s kolegama u Republici Hrvatskoj. Od 1961. godine od kada su se počeli prikupljati prvi podaci o šumskim površinama u Austriji, ukupne šumske površine povećale su se za 300.000 ha te danas ukupna površina šuma iznosi 4.000.000,00 ha, što pokriva 47,6% zemlje. U posljednjih 50 godina upravo je zabilježeno stabilno povećanje šumskog područja na teritoriju cijele Austrije. U Austriji država upravlja sa svega samo 15% ukupne površine svih šuma (otprilike 600.000 ha ukupne površine šuma), za razliku od Republike Hrvatske u kojoj taj postotak iznosi visokih 78%. Ostalih 85% šumskih površina u Austriji u vlasništvu su privatnih šumoposjednika, a dijele se u dvije kategorije: Privatne šume na području manjem od 200 ha (što čini više od polovice šuma u Austriji) te privatne šume na području većem od 200 ha.

Ovakvo koncipirana struktura vlasništva u austrijskim šumama s velikim brojem privatnih šumoposjednika u čijem su vlasništvu skoro pa i sve šume na teritoriju države ima visoki utjecaj u upravljanju šumama na

PRIMJER UPRAVLJANJA ŠUMAMA U AUSTRIJI teritoriju države gdje ista kroz zakonodavnu regulativu šumoposjednicima omogućava brojne potpore. Cilj samih potpora nije povećanje dohotka vlasnika šuma već je prvenstveno poboljšanje postojećih uvjeta koji će unaprijediti sve funkcije šuma koje se tiču javnih interesa. Vlada na nacionalnoj i lokalnoj razini ovim putem omogućava različite tretmane kako bi se podigla kvaliteta samih šuma. Upravo zdrave šume, koje su optimalno prilagođene klimatskim uvjetima i tlu, jamče komercijalne i društvene benecije.

Također, valjalo bi istaknuti i najznačajnije ciljeve austrijskog Zakona o šumarstvu koji se bavi održivim upravljanjem šumama, a koji slijedi sljedeća četiri načela: proizvodnju, zaštitu, okoliš i rekreaciju. U navedenom proizvodna funkcija jamči opskrbu drvetom; zaštitna funkcija smanjuje opasnosti uzrokovane prirodom te štetne utjecaje na okoliš čime se održava produktivnost tla; ekološka funkcija šuma utječe na okoliš, a osobito ravnotežu klime i vodnog režima što omogućava pročišćavanje i obnavljanje zraka i vode te smanjenje buke i na kraju rekreacija, koja je vrlo važan aspekt austrijske turističke djelatnosti.

Do sada je ovakav sustav upravljanja pokazao pozitivne rezultate kada se govori o upravljanju šumama što su istaknuli i sami čelnici rezervata biosfere Wienerwald.

Izvori:Zakon o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14)Savjetodavna služba, www.savjetodavna.hrHrvatske šume d.o.o., www.hrsume.hr

24 25

Uvod

Danas svaka zemlja na svijetu ima sustav zaštićenih područja. Zaštićena područja različitih kategorija zaštite 1pokrivaju oko 15,4 posto svjetske površine i 3,4 posto područja oceana . Zaštićena područja pohranjuju 15 posto

svjetskih zaliha ugljika, pomažu u smanjenju krčenja šuma, gubitka staništa i vrsta te podržavaju egzistenciju više od milijardu ljudi. Iako su mnoga uspostavljena s ciljem zaštite vrijednosti krajobraza, divljih životinja i biološke raznolikosti, od njih se sve više očekuje da pružaju dobrobiti ljudskom društvu - poput čiste pitke vode, hrane, oprašivanja usjeva, ublažavanje klime, stabilizacije tla, obrane od poplava, kao i kulturnih, duhovnih te zdravstvenih vrijednosti.

Zaštićena područja su jedan od ključnih alata u očuvanju biološke raznolikosti. No, ako se njihova uloga samo fokusira na očuvanje biološke raznolikosti, riskira se gubitak mnogih drugih važnih vrijednosti koje ujedno povećavaju podršku zaštićenim područjima i omogućavaju bolje upravljanje istima. Vizija je WWF-a osigurati da valjana procjena vrijednosti zaštićenih područja rezultira većim interesom, kvalitetnijim investicijama i boljom očuvanosti prirodnih vrijednosti. Procjena usluga ekosustava koje pružaju zaštićena područja dugoročno je važna za lokalno i nacionalno gospodarstvo. Potrebne su godine rada na utvrđivanju vrijednosti, uključivanju ključnih donositelja odluka, promjeni politika i razvoja gospodarskih modela u čije su razvojne planove uključene prirodne vrijednosti.

Protected Areas Benet Assessment Methodology (PA-BAT) razvijena je za potrebe rada WWF- a na zaštićenim područjima, od strane stručnjaka iz Equilibrium Research (Nigel Dudley i Sue Stolton) i WWF-a. WWF je koristio

2metodologiju za procjenu vrijednosti 58 zaštićenih područja u 8 zemalja regije . Ova procjena pruža početnu informaciju o stavu dionika o stvarnim i potencijalnim vrijednostima zaštićenih područja, a s ciljem što skorije integracije prirodnih vrijednosti i usluga ekosustava u upravljačke i razvojne dokumente

METODOLOGIJA

PROCJENE

DOBROBITI ZAŠTIĆENIH

PODRUČJA

4.

26 27

Budući da se kroz metodologiju razvila standardna tipologija vrijednosti i dobrobiti, dobiveni rezultati mogu se koristiti za poboljšanje upravljanja pojedinačnih zaštićenih područja dok objedinjeni pomažu u poboljšanju nacionalnog sustava upravljanja zaštićenim područjima kao i prirodnim resursima općenito. Objedinjeni pregled vrijednosti i dobrobiti zaštićenih područja može se kasnije koristiti kao alat za strateško planiranje (npr. prilikom izrade javnih politika za korištenje i upravljanje određenim resursima) ili kao alat za zagovaranje, podršku i promociju zaštićenih područja.

Metodologija procjene dobrobiti procjenjuje legalnu uporabu resursa i dobrobiti koje mogu proizaći iz takve uporabe, te nije alat za procjenu cjelokupnog korištenja resursa, koje bi uključivalo i ilegalnu uporabu. Za vrijeme radionica rade se zapisnici u kojima ljudi, anonimno i otvoreno, iznose informacije o ilegalnim radnjama vezanim za procijenjene resurse u području koje se procjenjuje. Ti zapisnici ostaju kod organizacije koja provodi procjenu.

Iako ova metodologija ima opciju evidentiranja ekonomskih informacija (mala i velika ekonomska vrijednost), primarna svrha metodologije odnosi se na popisivanje tipova dobrobiti (ekonomske i neekonomske) i ekonomskih potencijala koje pružaju zaštićena područja te tko ima koristi od njih, a ne nužno na pripisivanje točne ekonomske vrijednost takvim dobrobitima.

Kratak pregled metodologije procjenjivanja dobrobiti zaštićenih područja

Metodologija procjene dobrobiti zaštićenih područja važan je alat za utvrđivanje čitavog niza trenutačnih i potencijalnih dobrobiti pojedinih zaštićenih područja, uključujući izazove u pogledu upravljanja njima. PA-BAT metodologija procjenjuje 22 legalne vrijednosti koje ostvaruju zaštićena područja. Vrijednosti su organizirane u devet glavnih skupina: zaštita prirode, upravljanje zaštićenim područjem, prehrana, voda, kultura i povijest, zdravlje i rekreacija, znanje, regulatorne usluge ekosustava i prirodni materijali.

Sudionici radionica uz pomoć te metodologije ocjenjuju ekonomske i neekonomske/egzistencijalne vrijednosti (zadovoljavanje osnovnih životnih potreba) u smislu njihovih dobrobiti za razne dionike/korisnike. Dobrobiti se ocjenjuju na šest mogućih razina: nema dobrobiti, mala ili značajna egzistencijalna dobrobit, mala ili značajna ekonomska dobrobit i potencijalna dobrobit.

PA-BAT je osmišljen kako bi ga koristili upravljači zaštićenih područja te kako bi u suradnji s ostalim dionicima odredili važne vrijednosti i dobrobiti koje one donose dionicima. Za zemlje koje su dio Dinarskog luka utvrđeno je osam skupina dionika: lokalno stanovništvo koje živi unutar zaštićenog područja, lokalno stanovništvo koje živi u okolici zaštićenog područja, nacionalno stanovništvo, znanstvenici/stručnjaci, organizacije civilnog društva, država/upravljač zaštićenog područja, poslovni sektor, međunarodna zajednica. Analiza kombinira procjenu sudionika na radionicama i informacije koje su u postupku provjere podataka prikupljene od koordinatora PA-BAT radionica u zaštićenim područjima i stručnjaka.

Koraci u provedbi PA-BAT-a:

1. imenovanje koordinatora PA-BAT-a u zaštićenom području i prikupljanje osnovnih podataka o zaštićenom području; 2. radionice u zaštićenom području (tehničke specikacije, detaljne bilješke, ankete provedene s dionicima); 3. provjera podataka (nakon radionice); 4. analiza podataka (na razini zaštićenog područja, nacionalnoj i međunarodnoj razini); 5. smjernice o tome kako primjenjivati rezultate PA-BAT-a i 6. provedba preporuka

.discoverdinarides.com PROCJENA DOBROBITI ZAŠTIĆENIH PODRUČJA

Kako bi se što bolje razumjela ova metodologija, usuglašena je denicije pojma dobrobit. Dobrobit se odnosi na resurs od kojeg dionici imaju izravnu korist (dobrobit se može prikazati u obliku zarađenog novca, ispunjavanje osnovnih životnih potreba, ili na one manje opipljive koristi kao što su duhovni mir, zdravlje ili kvaliteta života). Dakle, resursi koje zaštićeno područje pruža postaju dobrobit kada se uspješno koriste kako bi omogućili korist bližoj ili daljoj zajednici.

Pet je temeljnih značajki dobrobiti:

• Egzistencijalne: ispunjavanje osnovnih potreba (neekonomske dobrobiti) koje doprinose općem boljitku, npr. zdravlju, prehrani, čistoj pitkoj vodi

• Ekonomske: dobrobiti koje pružaju mogućnost ostvarivanja prihoda, potrošnje i posjedovanja imovine

• Kulturološke i duhovne: ponos zajednice, povezanost s prirodom, kultura življenja, duhovna sloboda, obrazovanje

• Usluge okoliša / ekosustava: imaju ulogu u stabilnosti okoliša i dostupnosti prirodnih resursa• Politički: odnose se na problematiku gospodarenja/upravljanja prirodnim resursima, a time utječu

na procese odlučivanja

Vrijednost se za potrebe ove metodologije odnosi na resurse zaštićenog područja koji se mogu koristiti kako bi se proizvele dobrobiti (vidi prethodnu deniciju). Dakle, vrijednosti zaštićenih područja u ovome kontekstu predstavljaju moguće dobrobiti za ljude.

Ova metodologija stvorena je kako bi na relativno jednostavan način prikupila informacije o dobrobitima i vrijednostima zaštićenih područja od lokalnog stanovništva i ostalih dionika. Metodologija je razvijena za primjenu na globalnoj razini, a zadnja verzija prilagođena je u listopadu 2012. za korištenje u regiji Jugoistočne Europe.

Također, ova metodologija može pomoći u razvrstavanju i nadogradnji informacija o cjelokupnoj dobrobiti od zaštite zaštićenih vrsta i dijelova prirode. Budući da pritisci kojima su zaštićena područja izložena s vremenom rastu, a potražnja za zemljištem, vodom i prirodnim resursima postaje sve izraženija, potrebni su kvalitetni argumenti koji prikazuju sve dobrobiti koje zaštićena područja pružaju. Ta potreba je prepoznata i u Konvenciji o biološkoj raznolikosti, Programu rada na zaštićenim područjima, npr. u odlomku 3.1.2 navodi se:„Provesti nacionalne procjene doprinosa zaštićenih područja, uzimajući u obzir usluge okoliša, gdje je to prikladno, u gospodarstvu i kulturi dotične države te ostvarenju Milenijskih razvojnih ciljeva na državnoj razini; i integrirati ekonomske procjene i vrednovanje prirodnih resursa u nacionalne procese planiranja kako bi se utvrdile skrivene i neskrivene dobrobiti koje donose zaštićena područja i i tko prisvaja te dobrobiti“.

Treba napomenuti da iako je metodologija razvijena za primjenu u zaštićenim područjima, ona može imati upotrijebiti i u procjenjivanju dobrobiti upravljanja administrativnim jedinicama, područjima ekološke mreže Natura 2000, šumskim jedinicama, poljoprivrednim zemljištem ili područjima za rekreaciju.

Ova metodologija namijenjena je upravljačima zaštićenih područja, agencijama i institucijama nadležnima za zaštićena područja i upravljanje prirodnim resursima ali je ujedno mogu koristiti i lokalne zajednice te nevladine organizacije kako bi odredile ukupne vrijednosti područja koje im mogu pomoći u zagovaranju i promoviranju dobrobiti koje može donijeti zaštićeno područje.

1Juffe-Bignoli, D., Burgess, N.D., Bingham, H., Belle, E.M.S., de Lima, M.G., Deguignet, M., Bertzky, B., Milam, A.N., Martinez-Lopez, J., Lewis, E., Eassom, A., Wicander, S., Geldmann, J., van Soesbergen, A., Arnell, A.P., O'Connor, B., Park, S., Shi, Y.N., Danks, F.S., MacSharry, B., Kingston, N. (2014). Protected Planet Report 2014. UNEP-WCMC: Cambridge, UK. http://wdpa.s3.amazonaws.com/WPC2014/protected_planet_report.pdf2Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Kosovo*, Republika Makedonija, Crna Gora, Srbija i Slovenija

*Imenovanje je bez predrasuda na poziciju ili status te u skladu s UNSCR 1244/99 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova

3http://bit.ly/216CbDi4http://croatia.panda.org/projekti/zatiena_podruja_za_prirodu_i_ljude/pa_bat_metodologija/

28 29

6. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za tradicionalnu poljoprivredu (npr. stare sorte, način obrade zemljišta)?7. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za ispašu stoke i košnju?

Vrijednosti vezane uz vodne resurse

8. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za iskorištavanje vode u nekomercijalne svrhe (navodnjavanje, pitka voda) ili gospodarsko korištenje vode (punionice, hidroelektrane)?

Kulturološke i duhovne vrijednosti

9. Kolika je po vašem mišljenju kulturna i povijesna vrijednost zaštićenog područja (arheologija, povijesna baština, svetišta, tradicionalna uporaba zemljišta)?10. Kolika je po vašem mišljenju simbolička vrijednost krajobraza ili drugih prirodnih znamenitosti i prepoznatljivosti zaštićenog područja (vodopadi, planine)?

Zdravstvene i rekreacijske vrijednosti

11. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za sakupljanje ljekovitog bilja za lokalnu, kozmetičku ili farmaceutsku uporabu?12. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za rekreaciju i turizam?

Nadogradnja znanja

13. Koliki je po vašem mišljenju doprinos zaštićenog područja u nadogradnji znanja (istraživanje, očuvanje tradicijskog znanja)?14. Koliki je po vašem mišljenju doprinos zaštićenog područja u obrazovanju (edukacija/interpretacija, škole u prirodi)?15. Koja je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja u očuvanju genetskog materijala (autohtone pasmine, endemične i ugrožene vrste biljaka i životinje)?

Usluge okoliša

16. Koliki je po vašem mišljenju doprinos zaštićenog područja u ublažavanju klimatskih promjena (pohranjivanje CO2, poboljšavanje lokalne mikroklime) ?17. Koliki je po vašem mišljenju doprinos zaštićenog područja za stabilizaciju tla (sprječavanje odrona zemljišta, klizišta, erozije) ?18. Koliko je po vašem mišljenju zaštićeno područje važno za zaštitu od poplava (npr. poplavne livade, močvarna staništa)?19. Koliki je po vašem mišljenju doprinos zaštićenog područja za kvalitetu i količinu vode (ltracija, obnova podzemnih voda, održavanje prirodnih tokova) ?20. Koliki je po vašem mišljenju doprinos zaštićenog područja u oprašivanju poljoprivrednih usjeva ili za proizvodnju meda?

Materijali

21. Koliko je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za izvlačenje drugih materijala (npr. koralja, školjki, trave, šiblja, šljunak, kamenolom, itd.) ? 22. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za iskorištavanje šumskih resursa, uključujući drvo za ogrjev?

Nakon svake radionice provedena je anketa među sudionicima, čime se također dobila vrijedna povratna informacija. Razvijeno je sedam smjernica kako bi se pružila podrška upravljanju parkovima pri korištenju rezultata PA-BAT-a.

Smjernice su razvijene za: 1. Planiranje upravljanja (planovi upravljanja i ostali dokumenti za upravljanje ZP-ovima), 2. Razvoj procjene usluga ekosustava, 3. Plan komunikacije, 4. Poslovni plan, 5. Plan interpretacije i edukacije, 6. Planove ruralnog razvoja i 7. Razvoj projekata.

Ova procjena pomaže u logičnom razmišljanju o vrstama dobrobiti, kome koriste i koliko, te o stupnju povezanosti određenih dobrobiti sa strategijama zaštite. Ponavljanje procjene nakon određenog vremena može pomoći i u uočavanju dolazi li do promjena kod određene dobrobiti i koliko.

U idealnim okolnostima se u provedbu PA-BAT procjene treba uključiti široki spektar dionika, npr. zaposlenici zaštićenog područja, predstavnici lokalnih zajednica i svi ostali zainteresirani za to područje.

PA-BAT procjena ima dva dijela i oba se trebaju popuniti za svako zaštićeno područje:

1) Tablica s osnovnim podacima o zaštićenom području koju popunjavaju voditelji prije same radionice: naziv područja, IUCN kategorija, lokacija područja itd., uz mogućnost određivanja ključnih ciljeva upravljanja i donošenje vrijednosne prosudbe o tome koliko zaštićeno područje doprinosi općem blagostanju osoba koje u njemu žive, rade ili ga posjećuju.

2) Tablica s vrijednostima i njihovim dobrobitima koja se popunjava za vrijeme radionice prilikom koje se prikupljaju osnovne informacije o: vrstama dobrobiti, kome su te dobrobiti važne i kvalitativne informacije o stupnju njihove važnosti, njihova povezanost sa zaštićenim područjem i razdobljem u godini u kojem se vrijednosti koriste.

Pitanja koja pomažu u utvrđivanju VRIJEDNOSTI

Postoji devet glavnih skupina vrijednosti (očuvanje prirode, upravljanje zaštićenim područjem, prehrana, vod, kultura i povijest, zdravlje i rekreacija, znanje, usluge okoliša, prirodni materijali) s 22 detaljna pokazatelja navedenih skupina vrijednosti.

Pitanja su sljedeća:

Vrijednosti očuvanja prirode

1. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja zbog očuvanosti prirode?

Upravljanje zaštićenim područjem

2. Koliki je po vašem mišljenju doprinos upravljanja zaštićenim područjem u osiguravanju radnih mjesta?

Vrijednosti vezane uz prehranu

3. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za lov na divljač (prehrana, sport, turizam)?4. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za sakupljanje jestivog bilja, ne drvnih šumskih proizvoda i gljiva?5. Kolika je po vašem mišljenju vrijednost zaštićenog područja za ribarstvo/ribolov i zaštitu ribljeg fonda, uključujući i zaštitu mrjestilišta?

30 31

• Dobivanje potpore lokalnog poslovnog sektora za ZP, odnosno izravne dobrobiti koje proizlaze iz usluga ekosustava unutar ZP-a.

Preporuke za rješavanje utvrđenih izazova koristeći čitav niz vrijednosti ZP-ova (prirodne, društvene, ekonomske):

• informirati političare, donosioce odluka i ulagače iz raznih sektora (turizam, ekonomija, nancije) o najvažnijim vrijednostima i dobrobitima ZP-a;

• razviti argumente za zaštitu i strategije za povrat prihoda lokalnom stanovništvu i zaštićenim područjima te uvesti mehanizme povrata;

• promovirati održive poslovne prakse u sektorima koji koriste resurse iz ZP-a; • osigurati odgovarajući broj kvaliciranog osoblja kako bi se omogućilo korištenje mehanizama zaštite prirode

na razini ZP-a, uključujući poboljšanje upravljanja zaštićenim područjem; • poboljšati razumijevanje čitavog niza vrijednosti ZP-a; sposobnosti njegova osoblja kako bi se osiguralo

nanciranje za odgovarajuće upravljanje ZP-ovima i razvoj projekata za promicanja održiva korištenja svih vrijednosti zaštićena područja;

• osigurati doprinos (ulazne podatke) sektora zaštite prirode u Nacionalni okvirni kurikulum, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj te usko surađivati s nacionalnim tijelima za obrazovanje i znanost, uključujući sveučilišta;

• poboljšati suradnju između uprave ZP-a i lokalnog stanovništva putem vijeća/foruma dionika te razmotriti pitanja i mogućnosti novih modela upravljanja ZP-ovima (npr. zajedničko upravljanje);

• poboljšati komunikaciju i tumačenje svih vrijednosti i uloga ZP-ova radi povećane podrške lokalnog stanovništva, poslovnog sektora, javnog sektora i šire javnosti;

• poboljšati razumijevanje društveno-ekonomske uloge ZP-ova 21 zbog njihove ključne važnosti za ruralne ekonomije s obzirom na to da objedinjuju mogućnosti za razvoj i očuvanje biološke raznolikosti. Taj „novi“ ruralni razvoj važan je alat za preokret trenda smanjenja broja stanovništva i napuštanja ruralnih područja.

• radna mjesta: obavijestiti ministarstva nancija i gospodarstva da su radna mjesta povezana sa zaštitom prirode jedan od važnijih izvora prihoda za lokalno stanovništvo u 39 % upravljanih/procijenjenih zaštićenih područja u Hrvatskoj;

• edukacija: obavijestiti i educirati lokalne zajednice i posjetitelje o vrijednostima i dobrobitima zaštićenog područja, uključiti lokalne obrazovne ustanove putem vijeća dionika; - kultura: razviti strategije za vrednovanje kulture u ekonomsku dobrobit za ZP i dionike;

• lokalna ponuda: razviti zajedničke akcije (obiteljske farme, udruge), osigurati lokalnoj zajednici marketinšku podršku, koristiti povijesno i lokalno znanje (tradicionalni obrti i prakse), brendiranje lokalne ponude (lokalni proizvodi, suveniri, rekreacijske usluge, smještaj i prehrambeni proizvodi); - pristup EU nanciranju: poticaji, agro-okolišne mjere;

• nastojati ostvariti sinergiju zakonodavstva i mjerodavnih tijela za upravljanje zaštićenim područjima (prostorno planiranje, transport, ekonomija, poljoprivreda, šumarstvo, energija, turizam, ribarstvo, sektor voda) na nacionalnoj razini, pilot-rješenja za smanjenje/ukidanje štetnih poticaja (npr. naknada za uređenje voda za ZP)

• razviti i provesti sustav za praćenje turističkih aktivnosti i posjetitelja u pogledu utjecaja na sva prepoznatljiva obilježja zaštićenog područja (biološka raznolikost, staništa, krajobraz); napraviti mjesta za ljude u ZP-ovima, raditi na rješenjima specičnima za ZP-ove s ciljem zaštite prirode i egzistencijalnih potreba lokalnih zajednica: - ukloniti administrativne prepreke, - poboljšati provedbu pravnoga i upravljačkog okvira kojima se uređuje korištenje prirodnih resursa (npr. ekstrakcija materijala, iskorištavanje šuma, lov i ribolov, samoniklo jestivo i ljekovito bilje) iz ZP-ova i osigurati alternativne načine za ekonomski razvoj, - učiniti javnu nabavu „zelenijom“.

Kako najbolje procijeniti dobrobiti?

Dobrobiti se trebaju procijeniti za svaku vrijednost koja postoji u zaštićenom području i to primjenom zadanih obrazaca u PA-BAT metodologiji.

1) Prvi obrazac procjene odnosi se na uporabu resursa. Dobrobiti svake vrijednosti mogu se procijeniti na tri načina za svaku grupu dionika u PA-BAT metodologiji:

Potencijalna ekonomska vrijednost Postojeća ekonomska vrijednosti – mala ili velika Egzistencijalna vrijednosti - mala ili velika

Obrasci za procjenu mogu se ispunjavati i primjenom jednostavne legende, primjerice:P = potencijalna vrijednost (ili prvo slovo odgovarajuće riječi na lokalnom jeziku)+ = mala vrijednost; ++ = velika vrijednost€= mala ekonomska vrijednost; €€ = velika ekonomska vrijednost

Ovisno o raspoloživom vremenu i/ili broju dionika na sastanku, to može biti jedina procjena koja će se izvršiti. Međutim, mogu se upotrijebiti dvije dodatne tablice za procjenu ako to vrijeme dozvoljava:

2) Drugi obrazac procjene odnosi se udio zaštićenog područja u kojem se nalazi određeni resurs, vrijeme kada se vrijednost iskorištava (npr. sezonski ili u vezi s konkretnom kulturološkom/duhovnom proslavom) te se navodi je li poznata točna ekonomska vrijednost resursa (postojeća istraživanja).3) Treći obrazac procjene daje mogućnost upisivanja napomena u vezi s učinkom koji iskorištavanje resursa ima na očuvanje, potrebama upravljanja te mogućim drugim napomenama.

Kako pripremiti analizu PA-BAT procjene i koristiti rezultate

Rezultati se trebaju objediniti kako bi se dobio grački prikaz izvršene procjene. Idealno je kad se objedinjavanje rezultata obavi zajedno s djelatnicima zaštićenog područja. Agencije i institucije nadležne za upravljanje zaštićenim područjima i prirodnim resursima treba pravovremeno obavijestiti o samim radionicama kao i rezultatima kako bi ih koristili u svojem radu.

Rezultati se mogu koristiti na nekoliko načina, primjerice za:

• Razvoj odnosa u zajednici i primjenu sporazuma u odnosu na vrijednosti i dobrobiti zaštićenog područja. Razumijevanje dobrobiti i svih vrijednosti unutar različitih grupa dionika može biti od velike važnosti za planiranje upravljanja zaštićenog područja i nadzor.

• Detaljne procjene koristan su materijal za primjere dobre prakse i unapređenje sustava upravljanja i dr. • Rezultati PA-BAT procjene su prvi korak u svakoj procjeni ekonomske vrijednosti jer se utvrđuju stvarne i

potencijalne ekonomske vrijednosti. • Izradu projekata ruralnog razvoja (komuniciranje uloge zaštićenih područja, povezivanje očuvanja prirode i

razvoja, davanje vrijednosti lokalnim resursima, ispravljanje „tržišnih pogrešaka“, jačanje lokalnih kapaciteta, omogućuje osnaživanje lokalne zajednice).

• Izradu programa interpretacije i edukacije u ZP-u (učenje od dionika: doprinos interpretaciji; veze s edukativnim programima: korištenje ZP-ova u edukaciji).

• Informiranje lokalne zajednice, posjetitelja i poslovnog sektora o potencijalima i vrijednostima. • Razumijevanje percepcije lokalnog stanovništva o regulatornim uslugama, zagovaranje zaštite regulatornih

usluga, korištenje rezultata PA-BAT-a u svrhu razumijevanja, nadzora i prilagodbe promjeni). • Integriranje u poslovne planove i marketinške strategije za posebne skupine dobara ili usluga od kojih se

mogu ostvariti nancijske dobrobiti.

32 33

Najveća atrakcijska osnova svih zaštićenih područja u Hrvatskoj upravo su biološka i krajobrazna raznolikost, te mogućnost posjeta ovim područjima u turističkom, edukativnom i rekreativnom smislu.Šetnja, vožnja bicikla, promatranje biljnog i životinjskog svijeta, edukacija o prirodnim i kulturnim znamenitostima ili samo bivanje u prirodnom okolišu najčešći su oblici uživanja svih posjetitelja.Svi ovi oblici posjećivanja zaštićenim prirodnim područjima provode se u organizaciji javnih ustanova koje njima upravljaju, ali i temeljem koncesija i koncesijskih odobrenja privatnom sektoru, lokalnim zajednicama, udrugama. Upravljajući turističkim sadržajima i programima temeljem koncesija i koncesijskih odobrenja, koncesionari osiguravaju vrhunsku uslugu posjetiteljima, izravno doprinose često potkapacitiranim javnim ustanovama zaštićenih područja, osiguravaju sredstva za zaštitu prirode, značajno doprinose lokalnom zapošljavanju i socio-ekonomskom statusu lokalnih zajednica. Koncesije i koncesijska odobrenja predstavljaju win-win rješenje. Zadovoljni posjetitelji, kvalitetno iskustvo doživljaja zaštićenih područja, nova radna mjesta i unaprjeđenje stanja prirodnih resursa.

U nekim državama upravljanje koncesijama u zaštićenim područjima je vrlo opsežan posao koji zapošljava velik broj osoba i osigurava značajna sredstva za zaštićena područja (primjerice SAD, Australija, Novi Zeland, Namibija, Mozambik, Galapagos, Ekvador, Mongolija).

Što su koncesije?

Svaka država ima zasebnu zakonski reguliranu deniciju koncesije i/ili koncesijskog odobrenja. Prema deniciji UNDP-a većina koncesija odnosi se na zakup, dozvolu ili služnost za aktivnosti koje ne provodi tijelo koje upravlja zaštićenim područjem. Koncesija može biti odobrena putem različitih instrumenata poput aukcije, natječaja, iskaza interesa, izravnog pogodovanja ili otvorene prijave zainteresiranog koncesionara. Koncesije mogu biti izdane na period od jednog dana (npr. jednodnevno snimanje video materijala), 5 godina za aktivnosti turističkog vođenja ili 30-40 godina za izgradnju ili upravljanje turističko-ugostiteljskom infrastrukturom. aktivnosti za koje se

KONCESIJE I

KONCESIJSKA

ODOBRENJA U

ZAŠTIĆENIM

PODRUČJIMA

5.

34 35

Koncesijska odobrenja

Javne ustanove mogu dati koncesijsko odobrenje na vrijeme do pet godina pravnim osobama i zičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta za gospodarsko korištenje prirodnih dobara ili obavljanje druge djelatnosti. Za koncesijsko odobrenje na zaštićenom dijelu prirode koje se izdaje prema posebnom propisu potrebno je ishoditi suglasnost Ministarstva. Vlada može odlukom odrediti pojedine dijelove pomorskog dobra na kojem se nalaze zaštićeni dijelovi prirode, a na kojem se ne može dati koncesijsko odobrenje propisano posebnim zakonom kojim se uređuje davanje koncesije na pomorskom dobru. Djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje na zaštićenom području, osim na pomorskom dobru te šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, način izdavanja koncesijskih odobrenja, uvjete i način utvrđivanja visina naknade za njihovo izdavanje, uvjete i način obavljanja djelatnosti za koju se sklapa ugovor o koncesijskom odobrenju propisuje ministar pravilnikom. Postupak davanja koncesijskog odobrenja pokreće se javnim prikupljanjem ponuda ili na zahtjev pravne ili zičke osobe registrirane za obavljanje obrta ili obavljanje druge djelatnosti. Kada se koncesijsko odobrenje traži radi obavljanja jednokratnih djelatnosti ili djelatnosti koje se ne obavljaju u kontinuitetu dužem od sedam dana na godišnjoj razini koncesijsko odobrenje izdaje se na zahtjev. Odluku o koncesijskom odobrenju donosi nadležna javna ustanova. Odluka o koncesijskom odobrenju je upravni akt.Poseban propis koji se spominje u zakonu za izdavanje koncesijskog odobrenja na zaštićenim područjima još nije donesen. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (bivše) je 2013. godine donijelo prijedlog Pravilnika o postupku davanja koncesijskog odobrenja na zaštićenom području koji je prošao javnu raspravu i savjetovanje, no nije usvojen. U međuvremenu je donesen prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode (2017.) nakon čijeg će se usvajanja pristupiti izradi novog Pravilnika o postupku davanja koncesijskog odobrenja na zaštićenom području, budući da u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike smatraju prijedlog iz 2013. manjkavim i nedorečenim te su potrebne opsežne promjene.

mogu izdati koncesije su: vođene pješačke ture, penjališta, off road ture, lov, ribolov, biciklizam, kajaking i kanuing, rafting, speleologiju. Također mogu pokrivati aktivnosti poput izgradnje i upravljanja skijalištima, adrenalinske sportove, smještajne kapacitete, prijevozničke usluge, provođenje edukativnih programa, uslužne i prodajne djelatnosti, najam opreme, sportske aktivnosti, snimanje video i foto materijala, ispašu stoke, držanje pčela, iskapanje sedimenta.

U Hrvatskoj je 22.07.2017. stupio na snagu novi Zakon o koncesijama (NN 69/17) koji denira tri vrste koncesija:1. Koncesiju za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra2. Koncesiju za radove3. Koncesiju za uslugeNovi Zakon o koncesijama predviđa načine stjecanja prava gospodarskog korištenja ili obavljanja djelatnosti od interesa za RH na prirodnim dobrima osim na šumama i šumskom zemljištu RH.

Davanje koncesija i koncesijskih odobrenja na područjima različitih kategorija zaštićene prirode uređeno je Zakonom o zaštiti prirode iz 2013. godine (NN 80/13): Koncesija se ne može dati u strogom rezervatu, dok se može dati u nacionalnom parku, posebnom rezervatu i speleološkom objektu. U parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, značajnom krajobrazu i spomeniku parkovne arhitekture koncesija se može dati prema posebnom propisu uz mišljenje Ministarstva osim kad odluku o koncesiji donosi Vlada ili Sabor - u tom slučaju mišljenje Ministarstva nije potrebno.Koncesija se daje na temelju provedenog javnog nadmetanja sukladno Zakonu o koncesijama. Obavijest o namjeri davanja koncesije osim podataka propisanih Zakonom o koncesijama mora sadržavati i uvjete zaštite prirode koje utvrđuje Ministarstvo. Uvjeti zaštite prirode sastavni su dio odluke o davanju koncesije i ugovora o koncesiji.

Odluka o davanju koncesije osim podataka propisanih Zakonom o koncesijama sadrži osobito:• zaštićeni dio prirode, odnosno speleološki objekt za koji se daje koncesija,• namjene za koje se koncesija dodjeljuje,• uvjete zaštite prirode.

Odluku o davanju koncesije donosi Ministarstvo:• za nacionalne parkove i posebne rezervate,• za parkove prirode ako posebnim zakonom nije drukčije određeno,• za speleološke objekte.

Za druga zaštićena područja odluku o davanju koncesije donosi nadležno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave.

36 37

ULOGA UPRAVNIH SUDOVA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

U SPOROVIMA PRUŽANJA

SUDSKE ZAŠTITE

U POSTUPCIMA

UPRAVLJANJA

ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA

6.Zašto davati koncesije i koncesijska odobrenja u zaštićenim područjima?

• Osigurava se pozitivan socio-ekonomski razvoj koji je komplementaran s temeljnom svrhom i ciljevima zaštite• Omogućava se pružanje dodatnih usluga za koje osoblje javne ustanove upravljača nema kapaciteta• Proširuje se opseg posjetitelja različitih prola i interesa te omogućava proširivanje na nova tržišta• Generira se dobit koncesionara koja se reinvestira u programe zaštite i upravljanja posjetiteljima• Omogućava se kvalitetan marketing i promocija zaštićenog područja kao poželjne destinacije• Često služi kao dodatni instrument zaštite tipa "oči i uši" koji može pomoći u suzbijanju protuzakonitih aktivnosti

poput krivolova, ilegalne sječe, ilegalnih odlagališta otpada i uništavanja staništa• Povećava ekonomsku vrijednost zaštićenog područja• Promovira i potpomaže socio-ekonomski razvoj i suzbijanje siromaštva lokalnih zajednica u i oko zaštićenog

područja generirajući nova radna mjesta, edukaciju i nove vještine

Privatni i nevladin sektor često ima puno manja ograničenja u svojem djelovanju od vladinog sektora te može unaprijediti produktivnost različitih proizvoda i usluga:• Ima bolje razumijevanje turističkih trendova te može izraditi kvalitetnije marketinške strategije za privlačenje

posjetitelja• Ima mogućnost bržeg reagiranja na promjene i prilagodbu novim uvjetima i potrebama tržišta• Ima veću eksibilnost pri zapošljavanju• Ima veću nancijsku eksibilnost i neovisnost te može brže i djelotvornije koristiti sredstva iz različitih razvojnih

fondova• Ima veću slobodu pri kreiranju tržišnih cijena i uvjeta• U manjoj mjeri je opterećen administrativnim procedurama

Procjena utjecaja na okoliš (PUO) kao važan alat pri davanju koncesija

Sve aktivnosti koje mogu biti omogućene koncesijama na zaštićenim područjima imaju određen utjecaj na to područje. Svi mogući utjecaju mora biti sagledani kako bi se izbjegle negativne posljedice. Procjene utjecaja na okoliš u svijetu su postale uobičajena praksa te vrlo često i zakonska obaveza prilikom planiranja razvojnih projekata. Ako koncesionari i upravitelji zaštićenog područja razumiju proces PUO mnogi potencijalni štetni utjecaji mogu se izbjeći ili ublažiti u najranijim fazama planiranja.Štetni utjecaji na zaštićeno područje od strane koncesionara nisu prihvatljivi. Koncesije moraju biti dodana vrijednost, a ne prijetnja zaštićenom području. PUO bi trebali biti sastavni dio procesa davanja koncesija na zaštićenim područjima, ali i njihove revizije te produženja.

Svjedoci smo kako se mnoge vrijedne i zaštićene prirodne ali i kulturne destinacije Hrvatske stavljaju pod sve veći pritisak turista, posebice u vrijeme najjače turističke sezone. Primjeri Nacionalnog parka Plitvička jezera, stare jezgre Grada Dubrovnika ali i Splita, Nacionalnog parka Krka i drugih područja moraju unaprijediti svoje planove upravljanja posjetiteljima, kako bi izbjegli trajne devastacije okoliša te osigurali održivost svojih resursa. Vrlo koristan alat u izradi planova upravljanja posjetiteljima je izračun nosivog kapaciteta turizma.

Nosivi kapacitet turizma (TCC) – maksimalni broj ljudi koji mogu posjetiti turističku destinaciju u isto vrijeme, ne uzrokujući pritom neprihvatljive poremećaje zičke, ekonomske i socio-kulturne okoline te neprihvatljivo smanjenje u zadovoljstvu posjetitelja (UNWTO, 1981.)3 razine TCC:

1. Fizički nosivi kapacitet (nosivi kapacitet okoliša) - granica iznad koje povećanje turističke aktivnosti dovodi do neprihvatljive degradacije prirodnih i kulturnih resursa destinacije.

2. Ekonomski nosivi kapacitet - granica iznad koje rast turizma postaje ekonomski neprihvatljiv jer negativno utječe na lokalno gospodarstvo

3. Društveni nosivi kapacitet - granica iznad koje dolazi do naglog smanjenja zadovoljstva turista i/ili do neprihvatljivo štetnog utjecaja turizma na lokalnu zajednicu

Izvor: UNPD Tourism Concessions in Protected Natural Areas - Guidelines for Managers

38 39

Uvodne napomene

Sustavna i učinkovita zaštita prirode i njezino očuvanje zajamčeni su ustavnim odredbama te predstavljaju dužnost svake zičke i pravne osobe, dok su priroda i njezini dijelovi od interesa za Republiku Hrvatsku te uživaju njezinu posebnu zaštitu. Zaštićena područja predstavljaju jedno od najznačajnijih prirodnih dobara Republike Hrvatske. Stoga s upravno-pravnog gledišta smatramo važnim analizirati poseban upravni postupak u odnosu na rješavanje upravnih stvari i donošenje upravnih akata vezanih za zaštićena područja i korištenje prirodnih dobara.

1Da bismo očuvali prirodu i pridonijeli njezinoj raznolikosti zbog stvaranja preduvjeta neophodnih za život, napredak i razvoj društva u cjelini te ekonomski razvoj, potrebno je kontinuirano i usmjereno djelovanje u cilju jačanja kapaciteta, uspostave i povećanja učinkovitosti mehanizama zaštite prirode, jačanja uloge i odgovornosti nadležnih javnih institucija za upravljanje zaštićenim područjima, bolja koordinacija te osobito poticanje uključivanja i sudjelovanja svih zainteresiranih sudionika (javnosti). Ostvarivanje navedenih ciljeva, aktivnosti i

2mjera neophodno je kako bismo doprinijeli zaštiti svih segmenata prirode na nacionalnoj, ali i europskoj te globalnoj razini. Doprinos sustavnoj, kontinuiranoj i učinkovitoj zaštiti prirode od presudne je važnosti.

Zakonodavni okvir uređenja sustava zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj

Važnost i značaj sustava zaštite prirode izražava se već u ustavnim odredbama.Očuvanje prirode i čovjekova okoliša predstavlja jedno od najviših vrednota ustavnog poretka te je uzdignuto na rang ustavno-pravne razine

3zajamčeno prije svega u čl. 3. Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav RH) . Ono ujedno predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda, gdje se ubraja u ekološka prava. Čl. 70. st. 3. Ustava RH propisuje se: „Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i

4ljudskog okoliša.“ Valja ukazati i na čl. 52. st. 1. Ustava RH kojim se određuje kako: „More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.“

Temeljni zakonski propis kojim se uređuje sustav zaštite i očuvanja prirode u Republici Hrvatskoj (u daljnjem 5tekstu: RH) predstavlja Zakon o zaštiti prirode (u daljnjem tekstu: ZZP) . Uz osnovni zakonski propis ovo područje

6uređeno je i nizom podzakonskih općenormativnih akata, a koji se prije svega odnose na niz uredbi i pravilnika .U 7 8

odnosu na zaštićena područja ističu se brojni zakoni, odluke i uredbe kojima se uređuju pojedine kategorije zaštićenih područja.

Kako je pristupanje RH Europskoj uniji zahtijevalo usklađivanje nacionalnog zakonodavstva i u ovom vrlo važnom području, uspostavljen je zakonodavni okvir tako da su donesena dva ZZP-a, 2003.i 2005. (uz izmjene 2008. i

92011.) te je izrađeno trinaest provedbenih propisa usklađenih s europskim zakonodavstvom . Zbog promjena nastalih u konceptu sustava zaštite i očuvanja prirode, ZZP iz 2013. bilo je potrebno donijeti radi usklađivanja s

10međunarodnim sporazumima i konvencijama iz područja zaštite prirode te osobito direktivama Europskog Parlamenta i Vijeća što ujedno čini pravni temelj za zaštitu prirode u EU-i. U području zaštite okoliša pravni temelj

11EU-e, prije svega, tvore dvije direktive Direktiva 2009/147/EZ o zaštiti divljih ptica i Direktiva 92/43/EEZ o zaštiti

12prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta .Nadalje, pristupilo se izradi ZZP-a iz 2013., prije svega zbog uočenih nedostataka u strukturi i djelomičnoj neprovedivosti prijašnje važećih ZZP-a, veće preglednosti i pojednostavljivanja primjene te se ukazala potreba za detaljnijom razradom i preciznijim deniranjem pojedinih odredbi, u cilju unapređenja određenih dijelova sustava

13zaštite prirode .U odnosu na postupovne odredbe kojima se regulira upravno postupanje u području zaštite prirode, uviđa se nužnost usklađivanja s novim upravno-procesnim zakonima, osobito Zakonom o općem

14upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) te Zakonom o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) .Važno je napomenuti da uz ZZP, temeljni dokument u ovome posebnom upravnom području čini Strategija i akcijski plan

15zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske .

1Ono obuhvaća očuvanje i/ili obnovu bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti. Više o tome v. ciljeve i zadaće zaštite prirode izražene u čl. 4. Zakona o zaštiti prirode, Narodne novine, br. 80/13.Očuvanje bioraznolikosti izražava se kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i predstavlja zajedničku obvezu čovječanstva. V. čl. 1. Konvencije o biološkoj raznolikosti, Narodne novine-Međunarodni ugovori, br. 6/96, http://narodnenovine.nn.hr/clanci/medunarodni/1996_05_6_39.html,http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.4.3.html, pristupljeno: 12. ožujka 2017. Opširnije o tome v. i Strategiju Europske unije obioraznolikosti do 2020. godine, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52011DC0244, pristupljeno: 12. ožujka 2017. Više v. i Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u Izvješće za Hrvatsku, Europska komisija, Bruxelles, 3.2.2017., SWD (2017) 45 nal, str. 10., http://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/report_hr_hr.pdf, pristupljeno: 12. ožujka 2017.2Politika zaštite okoliša je relativno novo područje europskog zakonodavstva. Priznaje se načelo zaštite okoliša te se naglašava važnost visoke razine zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete okoliša. V. čl. 37. (glava IV. Solidarnost) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, 2007/C 303/01, 2010/C 83/02, Službeni list Europske unije, 14.12.2007, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A12007P, pristupljeno: 13. ožujka 2017. V. čl. 3. st. 3, čl. 21. st. 2. t. d) i f) Ugovora o Europskoj uniji, 2016/C 202/01, Službeni list Europske unije, 7.6.2016, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A12016ME%2FTXT, pristupljeno: 13. ožujka 2017. Isto tako, propisuju se načela, mjere i politike Europske unije u području okoliša. U uređivanju pitanja vezanih za okoliš Europska unija dijeli nadležnost s državama članicama (podijeljena nadležnost). V. čl. 4. st. 2. t. e), čl. 191.-čl. 193. (glava XX.) Ugovor o funkcioniranju Europske unije, 2016/C 202/01, Službeni list Europske unije, 7.6.2016, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A12016ME%2FTXT, pristupljeno: 13. ožujka 2017.

3Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 (u daljnjem navođenju: Ustav RH). 4 „...osigurati uravnotežen ekološki i gospodarski razvitak u cilju trajnog očuvanja nacionalne baštine za sadašnje i buduće generacije i provedbe ustavnog prava hrvatskih državljana na zdrav život, dostojnog standarda, u očuvanom okolišu…“ V. i t. II. st. 2. Deklaracije o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 34 /92.5Narodne novine, br. 80/13 (u daljnjem navođenju: ZZP). Zakon je donesen 21. lipnja 2013., a stupio na snagu 06. srpnja 2013. V. Konačni prijedlog Zakona o zaštiti prirode, P. Z. E. br. 301, Klasa: 022-03/13-01/04, Ur. broj: 50301-05/20-13-12, Zagreb, 18. travnja 2013., http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=54038, pristupljeno: 12. ožujka 2017. (u daljnjem navođenju Konačni prijedlog ZZP-a iz 2013.)6http://www.zastita-prirode.hr/Propisi-upisnici-natjecaji/Propisi/Zastita-prirode-opciakti,pristupljeno: 13. ožujka 2017.7http://www.mzoip.hr/hr/priroda/propisi-i-medunarodni-ugovori.html, pristupljeno: 15. ožujka 2017.8Zaštićeni dijelovi prirode dijele se na: 1) zaštićena područja, 2) zaštićene vrste i 3) zaštićene minerale i fosile. Zaštićena se područja razlikuje obzirom na to jesu li od lokalnog ili državnog značenja. O tome više v. čl. 111., čl. 112.-čl. 122. ZZP-a.9V. točku 1.4. Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 143/08, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_143_3962.html, pristupljeno: 16. ožujka 2017. (u daljnjem navođenju: Strategija iz 2008.). Republika Hrvatska potpisnica je sedamnaest međunarodnih ugovora koji se odnose na zaštitu prirode. 10Direktive i uredbe Europske unije iz područja zaštite prirode v. na http://www.mzoip.hr/hr/priroda/propisi-i-medunarodni-ugovori.html, pristupljeno: 16. ožujka 2017. 11Službeni list Europske unije L 20, 26.1.2010, str. 7.-25.,http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32009L0147&rid=3, pristupljeno: 17.ožujka 2017.12Službeni list Europske unije L 206, 22.7.1992, str. 7.-50., http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:31992L0043&rid=53, pristupljeno: 17.ožujka 2017. Uz izmjene i dopune navedene Direktive od 10.6.2013., Službeni list Europske unije L 158, str. 193.-229. 13Više v. obrazloženje Konačnog prijedloga ZZP-a iz 2013., str. 89.-91.14Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 (u daljnjem navođenju: ZUS).15ZZP-om iz 2013. propisano je da su temeljni dokumenti zaštite prirode Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske (u daljnjem navođenju: nova Strategija), a koja se izrađuje na temelju Izvješća o stanju prirode u Republici Hrvatskoj(Prijedlog Izvješća o stanju prirode izradio je Državni zavod za zaštitu prirode). Novu Strategiju treba izraditi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u suradnji s drugim središnjim tijelima državne uprave. Na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem navođenju: Vlada RH), donosi ju Hrvatski sabor. Za sada postoji samo Nacrt Strategije iz rujna 2015., stoga se primjenjuje Strategija iz 2008.Više v. Nacrt prijedloga Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske, rujan 2015., str. 1.-100.,https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2015/253%20sjednica%20Vlade//253%20-%209b.pdf, pristupljeno: 15. ožujka 2017. (u daljnjem navođenju: Nacrt Strategije). Navedena obveza donošenja nove Strategije i akcijskog plana, osim u čl. 10. propisana je i čl. 246. st. 1. ZZP iz 2013., na temelju kojega se Vlada RH obvezuje izraditi prijedlog Strategije i podnijeti je Hrvatskom saboru do 31. prosinca 2014.Više v. na:https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=1379, pristupljeno: 15. ožujka 2017.

40 41

Nadležna tijela u odlučivanju i provedbi upravnih postupaka na temelju Zakona o zaštiti prirode

16Za obavljanje upravnih poslova zaštite prirode u Republici Hrvatskoj te neposrednu provedbu ZZP-a nadležna su 17sljedeća tijela :

1) središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode-Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE), 1a) unutar MZOE-a zaštita prirode u nadležnosti je Uprave za zaštitu prirode koja obavlja upravne i stručne poslove te Uprave za inspekcijske poslove (Sektora inspekcijskog nadzora zaštite prirode) koja obavlja inspekcijski nadzor te unutar Uprave za zaštitu prirode ustrojena je Služba za zaštićena područja, georaznolikost i ekološku mrežu te Sektor za bioraznolikost i strateške poslove, a unutar njega Služba za strateške poslove zaštite

18prirode19

2) Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP) ,20

3) upravna tijela jedinca područne (regionalne) samouprave nadležna za zaštitu prirode,214) javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode čiji je osnivač RH (uredba Vlade RH)

22i javne ustanove za upravljanje drugim zaštićenim područjima i/ili dijelovima prirode čiju su osnivači jedinice 23 24

područne (regionalne) i lokalne samouprave (odluka) .

Posebni upravni postupak temeljem Zakona o zaštiti prirode-plan gospodarenja prirodnim dobrima i izdavanje uvjeta zaštite prirode

U odnosu na korištenje prirodnih dobara (u daljnjem tekstu: PD), značajno je spomenuti odredbe kojima se 25

propisuje kako se korištenje provodi na temelju planova gospodarenja (u daljnjem tekstu: PG) . Spomenuti PG PD sadrže uvjete zaštite prirode. U postupku izrade PG PD vlasnici, nositelji prava ili izrađivači planova dužni su

26 27 28od MZOE-a ishoditi uvjete zaštite prirode, koji se izdaju u obliku rješenja . Radi se dakle o pokretanju upravnog 29

postupka na zahtjev stranke. U postupku izdavanja rješenja o uvjetima zaštite prirode HAOP na zahtjev MZOE-a 30 31 32

izrađuje stručnu podlogu . MZOE je dužno izdati rješenje u roku od šezdeset dana od dana primitka urednog zahtjeva. Specičnost koja se ističe u slučaju ako MZOE ne izda rješenje u propisanom roku (tzv. šutnje uprave),

33predstavlja iznimku od negativne presumpcije, jer se smatra da su uvjeti zaštite prirode u takvoj situaciji izdani . U slučaju negativnog upravnog akta (odbijanja ili odbacivanja zahtjeva) odnosno ne donošenja akta u propisanom

34roku, stranka pravnu zaštitu može ostvariti tužbom u upravnom sporu pred nadležnim upravnim sudom.Dakle, rješenje postaje izvršno te se protiv njega ne može izjaviti žalba u upravnom postupku. No, može se pokrenuti

35upravni spor pred upravnim sudom prema mjestu gdje tužitelj ima prebivalište odnosno sjedište u roku od trideset 36 37

dana .

Analiza sudske prakse upravnih sudova u Republici Hrvatskoj u sporovima ocjene zakonitosti upravnih akata iz područja zaštite prirode

38Poseban naglasak bilo je potrebno staviti na prikaz i analizu sudske prakse prvostupanjskih upravnih sudova u

39 40 41Republici Hrvatskoj u sporovima povodom tužbi radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela iz područja zaštite prirode. Nadležno javnopravno tijelo u upravnim postupcima odlučivanja i rješavanja upravnih stvari iz sustava zaštite prirode te donošenja pojedinačne odluke primjenom ZZP-a predstavlja MZOE (odnosno bivše Ministarstvo zaštite okoliša i prirode), ujedno i tuženik u upravnom sporu. Vremenski period u kojem se analizirala upravno-sudska praksa u prvostupanjskim upravnim sporovima iz područja primjene ZZP-a,

42odnosio se na razdoblje od 1. siječnja 2012 . sve do 31. siječnja 2016.Uvidom i analizom dostupnih predmeta upravno-sudske prakse može se zaključiti kako su sporovi pred upravnim sudovima većinom završavali

43 44 45presudama kojima se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan . Isto tako, no u manjoj mjeri sporovi su okončani

46presudama kojima se usvajao tužbeni zahtjev, poništavalo rješenje tuženika koje je ocijenjeno nezakonitim te se

47predmet vraćao na ponovni postupak . Novim se ZUS-om iz 2012. inzistiralo na sporovima pune jurisdikcije u 48kojima upravni sudovi sami odlučuju o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke . Prema tome kada utvrde

nezakonitost pojedinačne odluke, intencija zakonodavca bilo je sprečavanje ili smanjivanje slučajeva vraćanja na ponovni postupak javnopravnom tijelu čije je rješenje poništeno. Navedeno je predloženo u cilju izbjegavanja dugotrajnosti postupka i dodavanja između javnopravnog tijela i upravnog suda. Stoga valja naglasiti da se u sporovima vezanim za zaštitu prirode može uočiti da se sud izuzima od samostalnog rješavanja, iz razloga jer to

49ne može učiniti obzirom na prirodu upravne stvari .

16Obavljanje stručnih poslova povjereno je Državnom zavodu za zaštitu prirode. V. čl. 14.-18. ZPP-a.17V. i čl. 13. ZZP-a.18V. čl. 3. t 5. i 6., čl. 8., čl. 9. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Narodne novine, br. 10/14, 17/15. O ustrojstvu ministarstva v. i http://www.mzoip.hr/hr/ministarstvo/ustrojstvo-ministarstva.html, http://www.mzoip.hr/hr/priroda.html, pristupljeno: 16. ožujka 2017.19HAOP je javna ustanova osnovana uredbom Vlade Republike Hrvatske i započela s radom 17. rujna 2015.Obavlja stručne poslove zaštite prirode te je osnovana radi obavljanja djelatnosti koja je određena javnom službom.Nastala je spajanjem Agencije za zaštitu okoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode i preuzela njihove poslove. V. Uredbu o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, Narodne novine, br. 72/15. Više v. http://www.haop.hr/, pristupljeno: 17. ožujka 2017.20Vezano za samoupravni djelokrug županija te ustrojavanju upravnih tijela v. čl. 20. i čl. 53. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine, br. 33/01, 66/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15.21Trenutno u Republici Hrvatskoj djeluje 19 javnih ustanova na državnoj, 21 na županijskoj te 6 na lokalnoj razini. Opširnije v. na: http://www.dzzp.hr/upravljanje-zasticenim-podrucjima/javne-ustanove-za-upravljanje-zasticenim-podrucjima/javne-ustanove-za-upravljanje-zasticenim-podrucjima-306.html, pristupljeno: 20. ožujka 2017.22U odnosu na razine upravljanja zaštićenim područjima razlikujemo državno i županijsko, a u odnosu na tijelo koja ih proglašavaju najčešće Sabor RH, Vlada RH te županijska skupština ili gradska skupština grada Zagreba. 23O osnivačima i aktima o osnivanju javnih ustanova v. čl. 7. i čl. 12. Zakona o ustanovama, Narodne novine, br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08. 24Osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima propisano je čl. 130. ZZP-a. Djelatnosti koje obavljaju navedene javne ustanove smatraju se javnom službom. V. čl. 131. st. 2. ZZP-a25Denicije pojmova prirodna dobra, plan gospodarenja, zaštićena područja sadržane suu čl. 9. t. 37., 28.,50. ZZP-a.26Treba naglasiti kako se obveza ishođenja uvjeta zaštite prirode iz čl. 20. st. 2. ZZP-a odnosi na ishođenje uvjeta zaštite prirode za izradu PG PP bez obzira obuhvaća li PG PP zaštićeno područje ili ne. 27Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za zaštitu prirode, Klasa: UP/I 612-07/16-71/58, Ur. broj: 517-07-2-2-16-4, Zagreb, od 29. ožujka 2016.; Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za zaštitu prirode, Klasa: UP/I 612-07/16-71/195, Ur. broj: 517-07-2-2-16-4, Zagreb, od 7. lipnja 2016.; Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Klasa: UP/I 612-07/17-71/20, Ur. broj: 517-07-2-2-17-3, Zagreb, od 20. ožujka 2017.28Načini pokretanja upravnog postupka regulirani su čl. 40. ZUP-a. U odnosu na pokretanje postupka na zahtjev stranke v. čl. 41. ZUP-a.29Sadržaj zahtjev propisan je čl. 20. st. 3. ZZP-a. Zahtjev se prema čl. 71. st. 1. ZUP-a ubraja u podneske. Dijelovi i načini predaje podnesaka sadržani su u čl. 71. st. 2. i 3. ZUP-a.30Iako su ovlasti i poslovi Državnog zavoda za zaštitu prirode preneseni na Hrvatsku agencija za okoliš i prirodu (HAOP) u trenutno važećem ZZP-u stoji „Zavod“. V. bilj. 18. Sadržaj stručne podloge propisan je čl. 20. st. 4. ZZP-a.31Usp. čl. 20. st. 5. ZZP-a i čl. 101. st. 1. i 2. ZUP-a (rokovi za donošenje rješenje iznose: 30 i 60 dana).32Uredan je onaj zahtjev koji je podnesen nadležnom javnopravnom tijelu, u propisanom roku i koji sadrži sve potrebne dijelove da bi se po njemu moglo postupati. V. čl. 72. st. 1., čl. 73. ZUP-a.33Usp. čl. 20. st. 5. ZZP-a i čl. 102. st. 1. ZUP-a.34Tužba se može predati neposredno nadležnom upravnom sudu u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili poštom odnosno dostaviti elektronički. Više v. čl. 25. st. 1. ZUS-a.35Sukladno čl. 12. st. 2. ZUP-a (pravo stranke na pravni lijek). V. i čl. 3. st. 1. i 3. (predmet spora), čl. 12. st. 2. t. 1. i 3. (nadležnost upravnih sudova) ZUS-a. 36V. čl. 13. st. 1. ZUS-a.37Rokovi u upravnom sporu propisani su u čl. 24. ZUS-a. Rok za podnošenje tužbe protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela iznosi trideset dana od dana dostave osporene odluke. V. čl. 24. st. 1. ZUS-a.

38Struktura upravnog suđenja ustrojena je u dva stupanja u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2012. Prvostupanjski se upravni sudovi nalaze u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, dok Visoki upravni sud Republike Hrvatske ima sjedište u Zagrebu. V. čl. 14. st. 3., čl. 15. st. 2., čl. 22. Zakona o sudovima, Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16.V. čl. 12. st. 1. ZUS-a. Za sjedišta i područja nadležnosti upravnih sudova v. čl. 9. Zakona o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine, br. 128/14. V. i čl. 12. st. 2. ZUS-a.39Što se može zahtijevati tužbom u upravnom sporu v. čl. 22. st. 2. ZUS-a.40Obzirom da se radi o donošenju rješenja u upravnom postupku, tužba se nadležnom upravnom sudu može podnijeti radi ocjene zakonitosti toga rješenja (pojedinačne odluke javnopravnog tijela/upravnog akta). V. čl. 3. st. 1. ZUS-a (predmet upravnog spora).41Koja su sve tijela obuhvaćena pojmom javnopravnih tijela u upravnom postupku i upravnom sporu više v. čl. 1. ZUP-a i čl. 2. st. 2. ZUS-a.42Stupanje na snagu (novog) ZUS-a.43V. Presuda Upravnog suda u Rijeci, Poslovni broj: 10UsI-936/15-18, od 6. ožujka 2017.,Presuda Upravnog suda u Splitu, Poslovni broj: 3UsI-141/12, od 14. studenoga 2012., Presuda Upravnog suda u Osijeku, Poslovni broj: UsI-744/12-11, od 29. listopada 2012.44U čl. 57. ZUS-a navedeni su razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.45O jednom predmetu pred Europskim sudom za ljudska prava vezano za primjenu ZZP-a v. StephenOgden protiv Hrvatske (odluka od 10. 2.2015., zahtjev br. 27567/13).46Čl. 58. st. 1. ZUS-a.47U sporu protiv tuženika MZOE-a radi izgradnje pomoćne građevine, poništeno je rješenje i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Sud je u ovom predmetu, radi osporavanja zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja, ocijenio i ustvrdio kako tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja nije valjano ocijenio sve odlučne činjenice bitne za donošenje zakonite odluke. Isto tako, sud je istaknuo svoje shvaćanja i primjedbe koje su obvezatne za tužitelja i kojih se treba pridržavati prilikom ponovnog rješavanja i odlučivanja. Presuda Upravnog suda u Rijeci, Poslovni broj: 1 UsI-408/14-13, od 17. siječnja 2017.48Što stranka može zahtijevati tužbom propisano je u čl. 22. st. 2. i. 3. ZUS-a.49V. čl. 58. st. 1. i 3. ZUS-a.

42 43

U odnosu na planove gospodarenja prirodnim dobrima koji sadrže uvjete zaštite prirode u obliku rješenja, u praksi se ističe važnost tužitelja utvrditi je li zatražena stručna podloga koju izrađuje HAOP na zahtjev MZOE. Nadalje, važno je za istaknuti je li sve provedeno u skladu s pravilima struke. Sud nema stručnih znanja u ovom specičnom području ocijeniti o stručnoj podlozi, već se u sporu može predložiti neovisno vještačenje kako bi se ispitalo je li stručna podloga izrađena prema pravilima struke i znanosti. U praksi je uočeno kako stranke to nisu zahtijevale, pa se stoga osobito naglašava značaj aktivnosti stranaka u traženju utvrđivanja činjeničnog stanja kako bi se utvrdila nezakonitost rješenja MZOE-a.Prema podacima i odlukama sudske prakse upravnih sudova u RH u predmetima protiv tuženika MZOE-a primjenom ZZP-a, može se zaključiti kako je MZOE u većini slučajeva pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje iz kojeg je izveden pravilan zaključak, u zakonito provedenom postupku uz pravilnu primjenu materijalnog prava te da prigovori tužitelja nisu doveli u sumnju zakonitost osporavanih pojedinačnih odluka odnosno rješenja. Upravni sud u Osijeku u najvećem je broju predmeta, a u odnosu na ostale upravne

50sudove u RH, donosio presude kojima se tužbeni zahtjev odbijao .

Zaključak

Analiziranjem zakonodavnog okvira kojima je uređen sustav zaštite prirode i zaštićenih područja u RH uočava se značaj i važnost ovog područja koji je reguliran unutar ustavnih odredbi, zakonskih propisa i podzakonskih akata te usklađen s nizom europskih izvora prava. Nadalje, ističe se velik broj različitih tijela koja su nadležna za zaštitu prirode i vezana za upravljanje zaštićenim područjima te obavljanjem djelatnosti koji predstavljaju javnu službu. Od javnih ustanova, agencija, zavoda, upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave do tijela središnje državne uprave, gdje se kao glavno tijelo pojavljuje MZOE.Zatim, analizom specičnosti posebnog upravnog postupka korištenja prirodnih dobara i izdavanja rješenja o uvjetima zaštite prirode prema ZZP-u i usporednom s odredbama ZUP-a može zauzeti stajalište o usklađenosti postupovnih odredba ZZP-a s temeljnim odredbama ZUP-a. Uvidom u konkretnu praksu MZOE-a po donesenim rješenjima i presuda upravnih sudova u RH u odnosu na zaštićena područja primjenom ZPP-a, može se zaključiti kako je većina sporova završavala odbijanjem tužbenih zahtjeva i vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje, dakle u upravni postupak. Navedeno može ukazivati na zakonitost odluka MZOE u analiziranim postupcima. Isto tako, uvažavajući činjenicu da sud nema stručnih znanja i vještina procjenjivati stručnu podlogu koju na zahtjev MZOE-a izrađuje HAOP i s obzirom na prirodu upravne stvari, može se zaključiti da ne odlučuje sam meritorno rješavati upravnu stvar u okviru upravno-sudbene instance. Stoga se u sporovima pružanja sudske zaštite u postupcima upravljanja zaštićenim područjima, očituje uloga upravnih sudova u RH kao zaštitnika prava i pravnih interesa zičkih i pravnih osoba takoda se putem upravno-sudbenog nadzora upućuje na eventualne pogreške koje se u ponovnom postupku donošenja rješenja trebaju ispraviti. Time se utječe na procesnu disciplinu što podrazumijeva primjenu načela obvezatnosti sudskih odluka odnosno poštivanje izraženih stajališta i pravnih shvaćanja koje je upravni sud odlučujući povodom tužbi u konkretnim predmetima zauzeo.

Literatura

A) Izvori prava Europske unije1. Ugovor o Europskoj uniji, 2016/C 202/01, Službeni list Europske unije, OJ C 202, 7.6.2016., str. 1.–388.,

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A12016ME%2FTXT, (pristupljeno: 13. ožujka 2017.)

2. Povelja Europske unije o temeljnim pravima, 2007/C 303/01, 2010/C 83/02, Službeni list Europske unije, 2007/C 303/01, OJ C 303, 14.12.2007, str. 1.-16., http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A12007P, (pristupljeno: 13. ožujka 2017.)

3. Direktiva 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta, Službeni list Europske unije L 206, 22.7.1992., str. 7.-50.,

http://eurlex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=uriserv:OJ.L_.1992.206.01.0007.01.ENG&toc=OJ:L:1992:206:TOC, (pristupljeno: 17. ožujka 2017.)

4. Direktiva 2009/147/EZ o zaštiti divljih ptica, Službeni list Europske unije L 20/7, 26.1.2010., str. 7.-25., http://eur-

lex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=uriserv:OJ.L_.2010.020.01.0007.01.ENG&toc=OJ:L:2010:020:TOC, (pristupljeno: 17. ožujka 2017.)

B) Zakoni i drugi propisi1. Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,

76/10, 85/10, 05/14 2. Konvencija o biološkoj raznolikosti, Narodne novine-Međunarodni ugovori, br. 6/96,

http://narodnenovine.nn.hr/clanci/medunarodni/1996_05_6_39.html,http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.4.3.html, pristupljeno: 12. ožujka 2017.

3. Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj,Narodne novine, br. 34/924. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine, br. 33/01, 66/01, 129/05, 109/07,

125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15 5. Zakon o općem upravnom postupku, Narodne novine, br. 47/096. Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine, br. 128/14 7. Zakon o sudovima, Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/168. Zakon o upravnim sporovima, Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/179. Zakon o ustanovama, Narodne novine, br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 10. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, Narodne novine, br.

93/16, 104/16 11. Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine, br. 80/1312. Uredba o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, Narodne novine, br. 72/1513. Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Narodne novine, br. 10/14, 17/15

C) Odluke Ministarstva zaštite okoliša i energetike1. Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprava za zaštitu prirode, Klasa: UP/I 612-07/16-71/58,

Ur. broj: 517-07-2-2-16-4, 29. ožujka 2016.2. Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprava za zaštitu prirode, Klasa: UP/I 612-07/16-71/195,

Ur. broj: 517-07-2-2-16-4, 7. lipnja 2016.3. Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprava za zaštitu prirode, Klasa: UP/I 612-07/17-71/20,

Ur. broj: 517-07-2-2-17-3, 20. ožujka 2017.

D) Sudska praksa upravnih sudova u Republici Hrvatskoj1. Presuda Upravnog suda u Osijeku, UsI-744/12-11, od 29. listopada 2012.2. Presuda Upravnog suda u Rijeci, 10UsI-936/15-18, od 6. ožujka 2017.3. Presuda Upravnog suda u Rijeci, 1 UsI-408/14-13, od 17. siječnja 2017.4. Presuda Upravnog suda u Splitu, 3UsI-141/12, od 14. studenoga 2012.

E) Dokumenti1. Konačni prijedlog Zakona o zaštiti prirode, P. Z. E. br. 301, Klasa: 022-03/13-01/04, Ur. broj: 50301-05/20-

13-12, 18. ožujka 2013., http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=54038, (pristupljeno: 12. ožujka 2017.) 2. Nacrt prijedloga Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske,

Vlada Republike Hrvatske, rujan 2015., str. 1-100,. https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2015/253%20sjednica%20Vlade//253%20-%209b.pdf, (pristupljeno: 15. ožujka 2017.)

3. Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u Izvješće za Hrvatsku, Europska komisija, Bruxelles, 3. veljače 2017., SWD (2017) 45 nal, str. 1.-27., http://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/report_hr_hr.pdf, (pristupljeno: 12. ožujka 2017.)

4. Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52011DC0244, (pristupljeno: 12. ožujka 2017.)

5. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 143/08, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_143_3962.html, (pristupljeno: 13. ožujka 2017.)50Od ukupno deset predmeta, u devet predmeta je odlučeno da se presudom tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja MZOE-a odbija.

44 45

Za početak valja napraviti razliku između transparentnosti i otvorenosti. Transparentnost se odnosi na pravodobno i proaktivno objavljivanje relevantnih informacija i komunikacija s javnošću, kako komuniciranje putem davanja općih informacija tako i pravodobno odgovaranje na zahtjeve za informacijom od građana u zakonom propisanom roku. Otvorenost bi denirali kao dvosmjerni proces komunikacije između javne uprave i građana uprava daje građanima relevantne, pravodobne i potpune informacije, o kojima građani daju povratnu informaciju tijelima javne vlasti (svoja mišljenja, stavove, prijedloge, kritike).

Načelo otvorenosti, tj. otvoreno upravljanje podrazumijeva suradnički odnos između građana i tijela javne vlasti, kontinuirani dialog među njima koji na koncu dovodi do njihove suodgovornosti u upravljanju te se samim tim odnosom on postaje transparentan i građani aktivnije sudjeluju u takvim procesima jesu i sami sukreatori nekih odluka i dijele određenu odgovornost za njihovo provođenje te za posljedice kakve god bile.

Načelo transparentnosti, tj. njegova vrijednost proizlazi iz toga što omogućuje kontrolu vlasti i disperziju moći jer su javna tijela izložena stalnoj kritici građana te tako izloženi kritici javna tijela ih uzimaju u obzir te pri donošenju odluka koje su bile izložene argumentiranoj kritici građana povećava se i legitimnost tih javnih tijela. Povećanjem transparentnosti smanjujemo koruptivne i druge nečasne aktivnosti u javnim tijelima jer povećanjem transparentnosti utječemo na jačanje integriteta i etičnosti.

Transparentnost se smatra preduvjetom za odgovornost javne vlasti, njezinu demokratsku legitimnost te u konačnici učinkovitost u rješavanju javnih problema, tj. ona je srž dobrog upravljanja. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

KAKO OSIGURATI

OTVORENO UPRAVLJANJE,

TRANSPARENTNOST I

SUDJELOVANJE JAVNOSTI

7.

46 47

Drugačija priča je oko prihvaćanja primjedbi ili sugestija građana na javnim savjetovanjima. Do sada je obrazac bio takav da su se javna savjetovanja radila da se ispuni zakonska norma i velika većina, ako ne i svi, pristigli prijedlozi ili primjedbe građana bili bi odbijeni uz birokratski odgovor. Uz takvu praksu javnih savjetovanja samo se obeshrabruje sudjelovanje građana te se građane zapravo podcjenjuje i daje im se do znanja da je njihovo sudjelovanje nevažno. Tu praksu građani mogu promijeniti jedino na izborima birajući neku drugu političku opciju koja će im omogućiti pravo sudjelovanje bez već unaprijed odlučenih zaključaka javnih raspravi.

Kontinuirani dialog između građana i tijela javne vlasti moguć je samo onda kada i jedna i druga strana otvorena za suradnju te u nju ulazi bez skrivenih namjera ili s nekim neostvarivim očekivanjima. Kontinuitet u suradnji te prihvaćanje ideja i jedna i druge strane i rad na zajedničkom boljitku dovodi do najboljeg rješenja.

Instrumenti otvorenosti• javna savjetovanja• saslušanja• javna rasprava• diskusije

Upotreba ovih instrumenata dovodi do građanske participacije, odgovornosti i odzivnosti javne vlasti.

Instrumenti transparentnosti• proaktivna komunikacija (internet, odnosi s javnošću, javne kampanje, javnost sjednica, nancijska izvješća,

publikacije...)• pristup informacijama i njihova regulacija na pravo na pristup informacijama

Ishod upotrebe ovih instrumenata je informirani građanin i kontrola vlasti.

"Transparentnost i otvorenost u širem smislu obuhvaćaju danas niz politika i propisa, institucija i aktera koji osiguravaju i uređuju tijek komunikacija i informacija između javne vlasti i građana, a istodobno čine sadržaj i pretpostavku demokratskih političkih procesa, ali i antikorupcijske politike. Riječ je o propisima i institucijama prava na pristup informacijama, zatim onima koji uređuju i osiguravaju sustavne kontakte građana i uprave, kao što su predstavke i pritužbe, odnosi s javnošću u javnoj upravi, javna savjetovanja i procjena učinaka propisa te drugi horizontalni propisi, kao što su propisi kojima se reguliraju javne nabave, lobiranje, zaštita zviždača, etično ponašanje javnih službenika i integritet dužnosnika, nanciranje političkih stranaka i sl. U širem smislu na transparentnost i otvorenost utječu i medijsko pravo, regulacija upravljanja zapisima, ali i propisi o tajnosti podataka, zaštiti osobnih podataka, zaštiti poslovne, porezne i profesionalne tajne, odnosno intelektualnog vlasništva, kao i postupovne odredbe koje strankama u postupcima omogućuju uvid u spis i sl."¹

PRAKSA JAVNIH TIJELA U OTVORENOM UPRAVLJANJU I TRANSPARENTNOSTI

U Republici Hrvatskoj praksa javnih tijela u transparentnom i otvorenom upravljanju je vrlo šarolika pa se ne može svesti na jedan opći dojam. Možemo podijeliti javna tijela na državnom, regionalnom i lokalnom nivou. Razina otvorenosti i transparentnosti kod njih ovisi o mnoštvu faktora, ali kao najveći problem valja istaći političku volju koja se možebitno mijenja od izbora do izbora i o kojoj transparentnost i otvorenost javnih tijela ne bi smjela ovisiti. Daljnji problemi su inertnost sustava i pretjerana birokratizacija koja nema svoje uporište u zakonima, a kojom se obeshrabruje ikakvo javno sudjelovanje, tj. ograničava se otvorenost.

Posebnost javnih tijela koje pod svojim upravljanjem imaju područja NATURA 2000 je ta da je od 2013. godine kad je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji, široj javnosti nejasno koja su to područja, što predstavljaju i koja možebitna ograničenja tamo vladaju. Taj proces informiranja javnosti nije dobro ili nije uopće proveden. Kako se uskoro započinje s izradom planova upravljanja NATURA 2000 područja za vjerovati je da će se dio oko informiranja javnosti kao i njihovog uključivanja u izradu planova odraditi u najboljoj mogućoj mjeri.

PREPORUKE

Da bi se osigurala zadovoljavajuća razina transparentnosti i otvorenosti u javnim tijelima dovoljno je da se promijeni odnos tih tijela prema građanima i da u većini slučajeva ne smatraju građane kao "neprijatelje" koji su konstantno u sukobu s njima nego da ih prihvate kao jednakopravne partnere koji će surađujući doći do zadovoljavajućeg krajnjeg rezultata i cilja.

Pravovremeno informiranje građana igra veliku ulogu prema njihovom uključivanju u razne postupke. Do sada smo imali većinu negativnih primjera kada tijela javne vlasti nisu htjele veću uključenost građana pa su ispunjavale samo minimalni zakonski okvir o informiranju javnosti što je u današnje vrijeme premalo da bi očekivali ikakve rezultate. Informiranje preko medija, društvenih mreža te plakata dovoljno je da se aktiviraju građani.

48 49

Međusektorsko partnerstvo u zaštiti prirode i okoliša (posebno NATURA 2000 područja) nužno je za buduće planiranje zaštite tog područja. Samo se djelovanjem širokog spektra dionika može doći do najboljih rezultata u zaštiti i konzervaciji tih područja od daljnje degradacije. Pod pojmom međusektorskog partnerstva podrazumijevamo suradnju između javnog, civilnog i poslovnog sektora.

JAVNI SEKTOR – institucije koje predstavljaju državu, jedinice regionalne ili lokalne samouprave (lokalna vlast, regionalna vlast, javne kulturne institucije, škole i visokoškolske ustanove, javne ustanove koje je osnovala lokalna, regionalna ili državna vlast)

POSLOVNI SEKTOR – lokalne kompanije ili organizacije koje predstavljaju ili povezuju privatne kompanije (turističke organizacije ili poljoprivredna udruženja ili zadruge)

CIVILNI SEKTOR – nevladine organizacije na lokalnom nivou ili neformalne udruge građana osnovane s ciljem rješavanja određenog problema u zajednici; platforme srodnih nevladinih organizacijaSvaki od ova tri sektora imaju svoje prednosti, ali i nedostatke koje ostali svojim prednostima u takvom međusektorskom partnerstvu anuliraju, tj. nedostatci jednog sektora u međusektorskom partnerstvu bivaju uklonjeni. Takvim pristupom i suradnjom se dolazi do optimalnog i najpovoljnijeg rješenja za sve direktno uključene strane. Takvo rješenje je ujedno i održivo što je ključan preduvjet u daljnjem razvoju tog područja.

Javni sektor kao takav ima društveni mandat koji se u demokratskim društvima stječe na izborima te kao takav ima sposobnosti donošenja, ali i provedbe zakona i uredbi te sankcioniranje prekršitelja istih. Također su mu dostupne sve informacije (recentna istraživanja) te ima mogućnost donošenja odluka preko svog dijela izvršne, ali

8.

PREPORUKE ZA

MEDUSEKTORSKO

PARTNERSTVO

5150

Međusektorska partnerstva imaju snagu za donošenjem promjena te za pokretanjem inovativnih procesa u sektoru zaštite prirode i okoliša. U Hrvatskoj je situacija takva da smo bili primorani razvijati međusektorska partnerstva od strane Europske unije jer su partnerstva bila preduvjet za aplikacijom na neke od fondova. I tako uspostavljena partnerstva su bila dobar početak u stvaranju zajedničkog povjerenja među sektorima kojega do tada nije bilo. Bez daljnjih razvoja partnerskih odnosa, tj. suradnje među sektorima nije moguće postići uspješan razvoj zajednice.

Kako je već spomenuto, ključan razlog zbog formiranja međusektorskih suradnji su ograničena nancijska sredstva koja su namijenjena za ostvarenje nekog cilja u području zaštite prirode i okoliša. Kako se na to područje odvajaju i inače mala sredstva mora se s istima kvalitetno upravljati pa nije poželjno da svaki sektor neovisno o drugome donosi svoja, tj. parcijalna rješenja za postizanje svojih ciljeva.

Faze međusektorskog partnerstva

Početna faza – pojava ideje partnerstva te prvi sastanci i rasprave o tipu suradnje

Faza orijentacije – upoznavanje partnera i prihvaćanje partnerstva kao ideje međusobne suradnje na istom nivou, organiziranje tematskih grupa te upoznavanje s ciljevima partnerstva

Faza konfrontacije – početak rada na projektu te početak zajedničkih aktivnosti, otkrivanje interesa svakog sektora uključenog u suradnju te pregovaranje o interesima s ciljem usuglašavanja zajedničkog stajališta

Početak suradnje – podjela u timove i podjela posla, početak zajedničkog planiranja, izgradnja zajedničkih struktura i institucija partera, početak izgradnje zajedničke strategije, izabran i prihvaćen vođa među partnerima, početak utjecaja na donosioce odluka

Faza suradnje – redenicija ciljeva, jaka i prihvaćena savjetodavna uloga, dugoročno planiranje

Završna faza – završetak partnerstva usred tri moguća razloga (postizanje cilja, izbjegavanje konikata ili nedostatak i prekid suradnje)

Važno je konstantno praćenje partnerstva od strane partnera kao i od strane neovisnog tijela koje će partnere upućivati na poboljšanje suradnje i zadržavanje koncentracije za postizanje propisanog cilja.

Čimbenici koji povoljno utječu na partnerstva

Čimbenici razvoja• svi su partneri uključeni od početka• osigurano je dovoljno početnih sredstava• postoji zajednička vizija i povjerenje među partnerima• pokazana je posvećenost partnerstvu, npr. kroz uključivanje visokopozicioniranih ljudi• na početku je provedena procjena potreba kako bi se osiguralo da se partnerstvo usmjerava na postojeće probleme• prvi projekti trebaju se provoditi za zadovoljavanje potrebe koju je moguće brzo postići, a koju je zajednica identicirala

Faza provedbe• postoji transparentan proces donošenja odluka uz mogućnost sudjelovanja svih partnera• aktivnosti koje pokreće partnerstvo usmjerene su na postizanje vidljivih rezultata• partnerstvo pridonosi povjerenju i posvećenosti uključenih, postižući kratkoročne ciljeve• postoji eksibilnost u prilagođavanju potrebama zajednice

i zakonodavne vlasti. Njegove negativne strane u partnerskom odnosu su općenito i glavne zapreke u aktivnostima zaštite i konzervacije područja kao i bilo kakva druga međusektorska aktivnost gdje je uključen javni sektor, a to je politička ovisnost o vlasti. Najbolji (najgori) primjeri su županijske javne ustanove koje nancijski ovise od svojih osnivača, županija, i u takvoj ovisnosti ne mogu neovisno o instituciji županije obavljati poslove iz svog djelokruga. Sljedeća prijetnja kvalitetnom međusektorskom partnerstvu od strane javnog sektora je njegova birokratizacija i sporost te mogućnost korupcije u tom sektoru. Birokratizacija na vidjelo izlazi kada se kontaktiraju određene inspekcijske službe iz djelokruga zaštite prirode ili okoliša te koliko im treba da izađu na teren i sastave inspekcijski nadzor. Korupcija je mnogo opasnija i veća prijetnja u segmentu zaštite prirode jer se najbolje očituje u dobivanju dozvola (na lokalnom, regionalnom i državnom nivou) za eksploataciju mineralne sirovine, gradnju hidroelektrana, donošenje posebnih zakona koji su u suprotnosti s Ustavom (zakon o golfu).

Poslovni sektor ima prednost stroge i profesionalne unutarnje organizacije s ciljem postizanja što boljih rezultata (nancijskih) te stvaraju nove poslove o kojima zavisi i ovisi kvaliteta života lokalne zajednice. Uz sve to posjeduju i visoku razinu inovativnosti, kako u tehničkom tako i u dijelu ljudskih resursa i upravljanju istima. Na žalost, često ih percipiramo samo po njihovoj negativnoj strani koja u međusektorskoj suradnji nema mjesta. Vrlo često su samo i strogo zainteresirani za prot na štetu okoliša i prirode te ne posjeduju razvijenu društvenu odgovornost prema lokalnoj zajednici u kojoj rade.

Civilni sektor posjeduje određenu neovisnost koju niti jedan od spomenutih sektora u partnerstvu nema te kao takav poštuje neke društvene vrijednosti i norme puno lakše od prije spomenutih sektora. Također posjeduje i stručnost na određenim poljima (u Hrvatskoj je najbolji primjer znanje u području prava okoliša gdje su se okolišne udruge pokazale kao potkovanije u poznavanju pravne materije od Javnog sektora što se nikako ne bi smjelo događati) te entuzijazam i posvećenost rješavanju određenih problema koji se pojavljuju u lokalnim zajednicama. Problemi Civilnog sektora su nedostatak nancijskih sredstava, općenito kao i redovnog nanciranja. Sadašnje stanje nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju za organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom prirode i okoliša je kritično jer se organizacije civilnog društva moraju fokusirati na međusektorsku suradnju jer im je to jedini način da opstanu i rade u budućnosti. Ponekad Civilni sektor u javnosti ima neopravdano lošu sliku jer ne uspijevaju u komunikaciji s javnošću te objašnjenjem zašto se bave nekim stvarima, tj. zašto im se protive te tako gube kredibilitet. Također je značajna opasnost nedovoljna stručnost u nekim područjima što opet dovodi do pada kredibiliteta u stručnoj javnosti.

"Partnerstvo je međusektorska suradnja u kojoj organizacije rade zajedno na transparentan i pravičan način uz postizanje međusobne koristi. Partneri se slažu da se koriste svojim resursima te da radeći zajedno u postizanju ciljeva održivog razvoja dijele rizike i koristi"

Inicijativa za partnerstvo Zajednički program Sveučilišta u Cambridgeu i IBLF – Međunarodnog foruma poslovnih lidera

Međusektorsko partnerstvo između ova tri sektora u pitanjima zaštite prirode i okoliša svakako je poželjno, ali i nužno. Ako svaki sektor provodi svoje programe neovisno o drugome, iako imaju možda identičan cilj, ne dobivaju se na kraju željeni rezultati. Loša strana je rasipavanje sredstva, ljudskih potencijala kao i vremena na ostvarenje zajedničkog cilja koje će na kraju biti manjkav. Međusektorski nastup u ostvarenju ciljeva zaštite prirode i okoliša danas je nužan jer svaki partner koristi svoje prednosti te ga ostali partneri unutar zajedničke suradnje mogu upozoriti na određene slabosti u pristupu ostvarenja aktivnosti i krajnjeg cilja. Niti jedan sektor sam za sebe ne posjeduje svu profesionalnu kompetenciju kao ni vještine u ostvarenju zadanog cilja. Iako takva suradnja zahtijeva međusobno uvažavanje, napor i dodatni angažman u početku zajedničkim radom se dolazi do kvalitetnijeg i održivog rješenja te se utire put za daljnju suradnju među partnerima. U konačnici se štedi novac, ljudski resursi i vrijeme potrebno da se dođe do održivog rješenja koje će biti prihvatljivo svim partnerima te cijeloj lokalnoj zajednici.

52 53

• postoje adekvatni resursi• određen je realističan vremenski okvir za postizanje rezultata (npr. 3–5 godina)• postoji djelotvorna, odgovorna i transparentna administrativna struktura• postoji kontinuiran osiguran izvor nancijskih sredstava• jasno su denirane uloge i odgovornost svih uključenih• evaluacija partnerstva pokazuje pozitivan ishod• svi partneri imaju osjećaj da su imali koristi od uključivanja u partnerstvo

Čimbenici koji ometaju postizanje uspješnog partnerstva

Faza razvoja• intervencija se usmjerava na potrebe koje nisu provjerene sa zajednicom• partnerstvo isključuje zajednicu, civilne inicijative, ili zaobilazi lokalne vlasti• nema dovoljno početnih sredstava• postavljena su nerealna očekivanja

Faza provedbe• nema mjesta za eksibilnost za vrijeme provedbe partnerstva ili projekta• nema jasnog smjera djelovanja• nema dovoljno nancijskih sredstava• nerealno su postavljeni rokovi za postizanje rezultata• ne postoji umreženost s drugim partnerstvima ili pružateljima usluga• partneri iz zajednice daju mali doprinos u pružanja usluga

Održivost• vremenski okviri za postizanje rezultata su nerealni• nema osiguranog nanciranja• partnerstvo ne pokazuje rezultate• partneri iz zajednice imaju osjećaj da se njihov doprinos ne cijeni• postoje zakonodavne prepreke ili prepreke u politikama za određeno područje rada• samo dio ciljne skupine ili zajednice ima korist od partnerstva

CIKLUS PARTNERSTVA

1. Određivanje okvira partnerstva2. Identikacija problema kojeg se treba riješiti3. Izgradnja partnerskih institucija4. Planiranje partnerskog projekta5. Upravljanje projektom6. Nalaženje resursa za implementaciju projekta7. Implementacija projekta 8. Mjerenje rezultata9. Pregled projekta10. Revizija projekta11. Institucionalizacija rezultata12. Održivost i nastavak projekta

54 55