Prolog

Sa `ala isto~no od sela vidi se otok na kojem je divovski hram, s mno{tvom zvona, re~e `ena. Jesi li ve} vidio taj hram?, upita ona. Po|i tamo, pa }e{ mi ispri~ati kako ti se ~ini.

Dje~ak zapazi njezinu neobi~nu odje}u i veo {to joj je pokrivao kosu. Nikada je prije nije vidio.

Op~aran `eninom ljepotom, dje~ak se uputio do nazna~enog mjesta. Sjeo je na pijesak i zagledao se u obzor, no nije vidio ni{ta do uobi~ajenog modrog neba i oceana. Razo~aran, oti{ao je do obli`njeg ribarskog naselja i raspitao se o otoku s hramom. Ah, to je bilo davno, u vrijeme mojih pradjedova, re~e mu jedan stari ribar. Do{lo je do potresa i otok je potopljen morem. Me|utim, iako vi{e ne mo`emo vidjeti otok, pokatkad jo{ uvijek ~ujemo zvuk zvona s hrama, kada ih more zanji{e tamo na dnu.

Dje~ak se vratio na obalu i na}ulio u{i ne bi li ~uo zvona. Ostao je tamo cijelo poslijepodne, no jedino {to je ~uo, bio je {um valova i galeblji krici. Kad se spustila no}, roditelji su do{li po njega. Sutradan ujutro vratio se na obalu; nije mogao povjerovati da

9

je lijepa `ena takva la`ljivica. Ako se jednog dana vrati, mogao bi joj re}i da nije vidio otok, ali je bar ~uo zvonjavu hramskih zvona, zaljuljanih valovima.

Tako je pro{lo vi{e mjeseci; `ena se nije vratila i dje~ak ju je zaboravio. Po~eo je, me|utim, vjerovati da }e ba{ on otkriti bogatstvo i sva blaga potonulog hrama. Ako za~uje zvona, znat }e gdje se nalazi, pa }e mo}i spasiti skriveno blago. Vi{e ga nije zanimala {kola, ni prijatelji. Postao je omiljenim predmetom izrugivanja druge djece, koja su govorila: On vi{e nije kao mi. Dra`e mu je zuriti u more, jer se boji izgubiti u igrama. `alu. I svi su se smijali, gledaju}i dje~aka kako sjedi na

Iako mu nije uspijevalo ~uti stara hramska zvona, dje~ak je {to{ta nau~io. Shvatio je da mu, nakon toliko oslu{kivanja valova, njihov zvuk vi{e ne odvla~i pozornost. Naviknuo se pomalo i na kri~anje galebova, zujanje p~ela, fijukanje vjetra kroz palmino li{}e. [est mjeseci nakon razgovora sa `enom, dje~aka vi{e nije mogao omesti nijedan zvuk no ipak nije ~uo zvona potonulog hrama. ~ujemo!.

Ribari bi dolazili razgovarati s njim, tvrde}i: Mi ih Ali dje~ak nije ~uo ni{ta.

Kasnije su ribari izmijenili svoju pri~u: Ti si suvi{e optere}en tim zvonima tamo dolje; ostavi se toga i po|i se igrati sa svojim prijateljima. Mo`da ih samo ribari mogu ~uti.

10

Nakon gotovo godinu dana, dje~ak je pomislio: Mo`da ti ljudi imaju pravo. Bolje mi je odrasti, postati ribarom i onda svakog jutra dolaziti na ovaj `al, jer, uostalom, zavolio sam ga. Pomislio je jo{ ne{to: Mo`da je sve to samo legenda, a zvona su se, od potresa, polomila i nikad vi{e ne}e zvoniti. Pri{ao je sasvim blizu oceanu, da se oprosti. Pogledao je jo{ jednom prirodu oko sebe i, kako vi{e nije bio usredoto~en na zvona, osmjehnuo se ljepoti galebljeg pjeva, {umu mora, udaranju vjetra o palmino li{}e. Osluhnuo je izdaleka razigrane glasove svojih prijatelja i poveselio se {to }e se u~as vratiti svojim djetinjim igrama. Dje~ak se osjetio sretnim i onako kako to samo dijete umije zahvalnim {to `ivi. Znao je da vrijeme nije izgubljeno, jer je nau~io promatrati i {tovati Prirodu. Te se ve~eri odlu~io vratiti ku}i.

I tada, u pomnom oslu{kivanju mora, galebova, vjetra, palminog li{}a i glasova svojih prijatelja, za~uo je prvo zvono. I jo{ jedno, sve dok sva zvona potonulog hrama nisu zazvonila, na njegov ushit. Nakon mnogo godina ve} kao mu{karac on se vratio u selo i na `al svog djetinjstva. Nije namjeravao izvu}i nikakvo blago s morskog dna; mo`da je sve bilo plod njegove ma{te i tko zna je li uop}e ~uo potopljena zvona onog davnog dokonog poslijepodneva. Pa ipak, odlu~io je malo pro{etati, da jo{ jednom ~uje zvi`duk vjetra i pjev galebova. Koliko li je bilo njegovo iznena|enje kad je spazio `enu koja mu je pri~ala o otoku s hramom, kako sjedi na pijesku! Pa drugo.

11

[to radite ovdje?, upita je.

On opazi da, iako je pro{lo mnogo godina, `ena izgleda isto kao i nekada; veo {to je pokrivao njezinu kosu nije izblijedio od vremena. Pi{i: Ratnik Svjetlosti pridaje pozornost dje~jim o~ima. Jer one znaju gledati svijet bez gor~ine. Kad `eli saznati je li neka osoba vrijedna povjerenja, promatra kako je gleda dijete. Ti zna{, odgovori ona, smije{e}i se. To je onaj koji je sposoban shvatiti ~udo `ivota, boriti se do posljednjeg daha za ono u {to vjeruje, i k tome slu{ati zvona koje more nji{e u svome krilu. On se nikada nije smatrao Ratnikom Svjetlosti. @ena kao da mu je pro~itala misli: Svi su za to sposobni. I nitko se ne smatra Ratnikom Svjetlosti, iako svi to jesu. On prolista prazne stranice bilje`nice. @ena se ponovno osmjehne. Pi{i o Ratniku, re~e. Tko je to Ratnik Svjetlosti? @ena mu pru`i plavu bilje`nicu praznih listova.

^ekam tebe, odgovori ona.

12

PRIRU^NIK ZA RATNIKA SVJETLOSTI

13

R

atnik Svjetlosti nikad ne zaboravlja na zahvalnost.

U borbi ga je pratila pomo} an|ela; nebeske su si le postavile svaku stvar na svoje mjesto, tako da mo`e dati najbolje od sebe. Suborci primje}uju: Taj doista ima sre}e! A Ratnik nerijetko posti`e uspjeh koji prema{uje njegove sposobnosti. Zbog toga u zalazak sunca klekne i zahvali na ^udotvornom Pla{tu koji ga {titi.

No zahvalnost nije ograni~ena na duhovni svijet; on nikada ne zaboravlja prijatelje, jer njihova se krv na bojnom polju pomije{ala s njegovom. Ratnika nitko ne treba podsje}ati na tu|u pomo}; on je pamti, i dijeli s drugima nagradu.

15

vi putevi svijeta vode do Ratnikova srca; on nikada ne oklijeva zaroniti u rijeku strasti {to protje~e njegovim `ivotom. Ratnik zna da ima slobodu odabrati ono {to `eli; odluke donosi hrabro, samostalno, i nerijetko s izvjesnom dozom ludosti.

S

Prihva}a svoje strasti i u`iva ih sa `arom. Zna da nije potrebno odbaciti uzbu|enje pobjeda; one su dio `ivota i usre}uju svakog tko u njima ima udjela. Ali nikada ne gubi iz vida trajne vrijednosti i veze koje su gra|ene dugo, s voljom i trudom. Ratnik zna razliku izme|u prolaznog i trajnoga.

16

atnik Svjetlosti ne oslanja se samo na svoje snage; zna iskoristiti i mo} svoga protivnika.

R

Kad se upusti u bitku, jedino {to ima je vlastiti zanos i znanje o udarcima koje je stekao vje`bom; kako se borba rasplamsava, spoznaje da zanos i uvje`banost nisu dostatni za pobjedu potrebno je iskustvo.

Tada otvara Nebu svoje srce i moli Boga da ga nadahne, tako da svaki neprijateljev udarac za njega bude lekcija iz obrane. Suborci govore: Kako je praznovjeran. Prekida borbu da bi se pomolio; opsjenili su ga protivnikovi trikovi.

Ratnik ne odgovara na te provokacije. Zna da ga uvje`banost, bez nadahnu}a i iskustva, ne}e dovesti do uspjeha.

17

atnik Svjetlosti ne slu`i se prijevarama, ali zna kako omesti svog protivnika.

R

Kolikogod ponesen `arom borbe, koristi se strategijom da postigne svoj cilj. Kad osjeti da su mu snage na izmaku, uvjeri neprijatelja kako mu se ne `uri. Kad treba napasti zdesna, povede svoju vojsku na protivni~ku ljevicu. Ako namjerava napasti odmah, hini snenost i sprema se na po~inak. Prijatelji }e re}i: Gledajte kako mu je moral pao. No on tim primjedbama ne pridaje va`nosti, jer ne poznaju njegovu borbenu taktiku. potrebna. Ratnik svjetlosti zna {to `eli. I obja{njenja nisu

18

I39 S-4 B2N07 950 1

9 39 7 0 9 1 9 0 5 4 2 6