CRVENI KRI OPINE ZENICA

Nino HasanicaErna Terzi

Kasema MehiDenis Martini

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

Zenica, 2015.

Crveni kri Opine Zenica

Nino Hasanica Erna Terzi

Kasema Mehi Denis Martini

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

Zenica, 2015.

2

3

Crveni kri Opine Zenica

Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta

Erna Terzi, diplomirana medicinska sestra

Kasema Mehi, diplomirana medicinska sestra

Denis Martini, diplomirani pravnik i medicinski tehniar

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

Zenica, 2015. godine

4

Autori: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta Erna Terzi, diplomirana medicinska sestra Kasema Mehi, diplomirana medicinska sestra Denis Martini, diplomirani pravnik i medicinski tehniar Recenzenti: Dr. Jasminka Smajlagi, spec. porodine medicine i spec. urgentne medicine Elma Ali, med. sestra Izdava: Crveni kri Opine Zenica Zenica, Bosna i Hercegovina 2015. godina: 1. izdanje Za izdavaa: Arma Oru, dipl. ing., sekretar Crvenog kria Opine Zenica Tehnika obrada: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta Lektor i korektor: Ajla Selimovi, prof. pedagogije Prevod na engleski: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta Prevod na njemaki: Doc. dr. sc. Memnuna Hasanica Dizajn korice: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta Elektronski zapis na CD-R nosau podataka: Crveni kri Opine Zenica Tira: 200 primjeraka CD-R nosaa podataka Ovaj Prirunik za njegovateljice, uz dopune i prilagoavanje, nastao je na osnovu Faessler D, Vionnet G, Fontannaz L, Martin C, Vaudan J. Prirunik za njegovateljice SRK. 1. izd. Biel: vicarski Crveni kri, 1997. ------------------------------------------------- CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 616-083-053.9(035) PRIRUNIK za njegovateljice [Elektronski izvor] / Nino Hasanica ... [et al.]. - Zenica : Crveni kri Opine, 2015. - 1 elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst, slike ; 12 cm Nasl. s naslovnog ekrana. ISBN 978-9926-8003-0-7 1. Hasanica, Nino COBISS.BH-ID 21900294 -------------------------------------------------

5

Kad ima 10 ima igru. Kad ima 20 ima svijet.

Kad ima 30 ima vrijeme. Kad ima 40 ima ljepotu. Kad ima 50 ima pamet.

Kad ima 60 ima iskustvo. Kad ima 70 ima mudrost.

Starost je, vjerujte mi, dobra i ugodna stvar. Jeste da te polagano uklanjaju sa pozornice, ali ti isto tako daju ugodnu poziciju gledaoca

u prvim redovima. Konfucije

etrdesete su starost mladosti. Pedesete su mladost starosti. Victor Hugo

Kako starim sve manje obraam panju na ono ta ljudi priaju. Sada samo gledam ono ta oni rade.

Andrew Carnegie

6

7

SPISAK POGLAVLJA PRVI DIO 1: Uvod 27 2: Etika u njegovanju 31 3: Lina zatita njegovateljice 35 4: Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost 39 5: Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom 51 6: Stres i prilagoavanje na stres 57 DRUGI DIO 7: Osnovne ljudske potrebe i zadaci njegovateljice kod

smanjene mogunosti brige o sebi 63 8: Pomo korisniku/bolesniku pri disanju 65 9: Pomo korisniku/bolesniku pri uzimanju hrane i tekuine 71 10: Pomo korisniku/bolesniku pri eliminaciji mokrae i stolice 91 11: Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju 111 12: Pomo korisniku/bolesniku pri odmoru i spavanju 143 13: Pomo korisniku/bolesniku pri odjevanju 149 14: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju normalne

tjelesne temperature 155 15: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju line higijene

i higijene okoline 163 16: Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju opasnosti

i ouvanju sigurnosti 187 17: Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji s drugima

i pri prakticiranju vlastite duhovnosti/religije 191 18: Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri rekreativnim

aktivnostima 195 19: Pomo korisniku/bolesniku pri uenju 197 TREI DIO 20: Njega specifinih kategorija korisnika/bolesnika 128 ETVRTI DIO 21: Prva pomo i specifinosti prve pomoi kod starih osoba 137

8

9

SADRAJ Predgovor 17 Rije Izdavaa 19 Recenzije 21 1. POGLAVLJE: Uvod 27

1.1. O Crvenom kriu 27 1.2. O volonterizmu 28

2. POGLAVLJE: Etika u njegovanju 31

2.1. Zdravlje i bolest 31 2.2. Ko/ta je njegovateljica? 32 2.3. Odnos njegovateljice i korisnika 32 2.4. Odgovornosti njegovateljice 33 2.5. Prava korisnika/bolesnika 33 2.6. Tajna o linim podacima korisnika/bolesnika 34

3. POGLAVLJE: Lina zatita njegovateljice 35

3.1. Pranje ruku 35 3.2. Upotreba zatitne odjee i lina zatita njegovateljice 35 3.3. Pravila u cilju fizike potede lea njegovateljice 37

4. POGLAVLJE: Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost 39

4.1. Faze ivotnog ciklusa 39 4.2. Promjene ivotnog stila 40 4.3. Normalne (fizioloke) promjene u starenju 41 4.4. Psihologija starenja 42 4.5. Susret sa starou 43 4.6. Doivljavanje starosne dobi 44 4.7. Znaaj porodice u starosti i uticaj starosti na porodicu 44 4.8. Uticaj gradske i seoske sredine na zdravlje

starih osoba 45 4.9. Stanovanje i starost i znaaj samopomoi

i samozatite za stara lica 47 4.10. Karakteristike oboljenja starih ljudi 47 4.11. Pojedina vanija oboljenja starih osoba 48

10

4.12. Gerontoprofilaksa 48 4.13. Centri i klubovi za dnevni boravak starih osoba 49

5. POGLAVLJE: Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom 51

5.1. Verbalna komunikacija 52 5.2. Neverbalna komunikacija 53 5.3. Komunikacija sa osobom sa oteenjem sluha 54 5.4. Komunikacija sa osobom sa oteenjem govora 54 5.5. Komunikacija sa osobom sa oteenjem vida 55 5.6. ta treba izbjegavati u komunikaciji? 55

6. POGLAVLJE: Stres i prilagoavanje na stres 57

6.1. Rjeavanje problema uzrokovanih stresom 58 6.2. Tehnike relaksacije 59 6.3. Upravljanje emocijama 60

7. POGLAVLJE: Osnovne ljudske potrebe i zadaci

njegovateljice kod smanjene mogunosti brige o sebi 63 8. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri disanju 65

8.1. Disanje i mjerenje disanja 65 8.2. Kaalj i iskaljaj 66 8.3. Njega traheostome i trahealne kanile 67 8.4. Vjebe disanja 69

9. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri

uzimanju hrane i tekuine 71 9.1. O probavi 71 9.2. Znaaj pravilne ishrane 73 9.3. Smanjena mogunost hranjenja 74 9.4. Uhranjenost i tjelesna teina 75 9.5. Dehidracija 75 9.6. tucanje 77 9.7. Podrigivanje i vjetrovi 77 9.8. Munina i povraanje 78 9.9. Vjetaka ishrana preko nazogastrine sonde 79 9.10. Vjetaka ishrana preko gastrostome 80 9.11. eerna bolest 82 9.12. Mjerenje nivoa eera u krvi 84 9.13. Davanje inzulina 86

11

10. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri eliminaciji mokrae i stolice 91

10.1. O izluivanju i cirkulaciji 91 10.2. Mokraa i stolica 93 10.3. Smanjena mogunost obavljanja nude 94 10.4. Upotreba none posude 96 10.5. Inkontinencija urina 98 10.6. Njega katetera 99 10.7. Koritenje urinarnog kondoma 101 10.8. Inkontinenecija stolice 103 10.9. Njega vjetakog anusa 103 10.10. Proljev i zatvor 104 10.11. Puls i mjerenje pulsa 105 10.12. Arterijski krvni pritisak i mjerenje

arterijskog krvnog pritiska 106 10.13. Oticanje ekstremiteta 108 10.14. Vrtoglavica i nesvjestica 109

11. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju 111

11.1. O kostima i miiima 111 11.2. Povrede 112 11.3. Komplikacije smanjene pokretljivosti 113 11.4. Oteenje koe i tkiva rane od leanja (dekubitus) 114 11.5. Poremeaj venske cirkulacije proirenje

(tromboza) vena 118 11.6. Kontrakture i poloaj nepokretnog

korisnika/bolesnika u krevetu 123 11.7. Promjena poloaja u krevetu i pokretanje

korisnika/bolesnika 125 11.8. Premjetanje nepokretnog korisnika/bolesnika

s jednog leaja na drugi 126 11.9. Promjena poloaja nepokretnog korisnika/bolesnika

u krevetu iz leeeg u polusjedei, sjedei, boni i trbuni poloaj 127

11.10. Premjetanje korisnika/bolesnika s kreveta na stolicu ili kolica 133

11.11. Pomo korisniku/bolesniku pri hodanju 135 11.12. Pasivna gimnastika nepokretnih i slabo

pokretnih korisnika/bolesnika 136 11.13. Prevencija osteoporoze 140

12

12. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odmoru i spavanju 143

12.1. O mozgu i nervima 143 12.2. Znaaj odmora i spavanja 144 12.3. Osiguravanje uslova za odmor i spavanje 145 12.4. Poremeaji spavanja i nesanica 146 12.5. Stanje svijesti i poremeaji stanja svijesti 146

13. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odijevanju 149

13.1. Pomo pri oblaenju i skidanju odjee kod pokretnog korisnika/bolesnika 149

13.2. Oblaenje i skidanje odjee kod nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu 150

13.3. Promjena donjeg rublja 153 13.4. Odjea za spavanje i njen psiholoki znaaj 153 13.5. Obuvanje i izuvanje obue 153

14. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju

normalne tjelesne temperature 155 14.1. O tjelesnoj temperaturi 155 14.2. Znoj 156 14.3. Mjerenje tjelesne temperature 156 14.4. Groznica i pothlaivanje 159 14.5. Metode zagrijavanja i rashlaivanja tijela 160 14.6. Zatita od toplote i hladnoe 160

15. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju

line higijene i higijene okoline 163 15.1. Znaaj odravanja line higijene i higijene okoline 163 15.2. Smanjena mogunost odravanja line higijene 164 15.3. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri

pranju zuba i odravanju higijene usne upljine 164 15.4. Pranje zuba i odravanje higijene usne upljine

nepokretnom korisniku/bolesniku u krevetu 165 15.5. Pomo pokretnom korisniku/korisniku pri kupanju 166 15.6. Kupanje nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu 168 15.7. Pranje kose nepokretnom korisniku/bolesniku

u krevetu 171 15.8. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri

provoenju higijene genitalija 172

13

15.9. Provoenje higijene genitalija kod nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu 173

15.10. Stavljanje pelena i uloka nepokretnom i inkontinentnom korisniku/bolesniku u krevetu 175

15.11. Higijena stopala 176 15.12. Smanjena mogunost odravanja higijene okoline 177 15.13. Korisnika/bolesnika soba i namjetaj u sobi 178 15.14. Korisniki/bolesniki krevet (duek,

jastuk, pokriva, posteljno rublje) 180 15.15. Ostali namjetaj u korisnikoj/bolesnikoj sobi 182 15.16. Namjetanje nezauzetog (praznog) kreveta 182 15.17. Namjetanje kreveta dok je korisnik/bolesnik

u krevetu 184 15.18. Postupak sa prljavom odjeom i posteljnim rubljem 185 15.19. ienje korisnike/bolesnike sobe 185

16. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju

opasnosti i ouvanju sigurnosti 187 16.1. Opasnosti iz okoline i znaaj unapreenja

sigurnosti okoline 187 16.2. O bolu 188 16.3. Metode mjerenja bolova 188 16.4. Metode ublaavanja bolova 189

17. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji

s drugima i pri prakticiranju vlastite duhovnosti/religije 191

17.1. Organizovanje druenja sa porodicom i prijateljima 191 17.2. Diskrecija njegovateljice za vrijeme komunikacije

korisnika/bolesnika sa drugima 192 17.3. Duhovnost i religioznost 192 17.4. Obezbjeivanje prostora i uslova za

korisnikovo/bolesnikovo prakticiranje duhovnosti/religije i organizovanje susreta sa vjerskim radnicima 193

18. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri

rekreativnim aktivnostima 195 18.1. Smanjeno podnoenje napora 195 18.2. Radna i okupaciona terapija 195

14

18.3. Rekreativne aktivnosti i njihov znaaj 196 19. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri uenju 197

19.1. Educiranje o vlastitoj bolesti, neupuenost i oprez pri razgovoru 197

19.2. Pravilno rukovanje i pravilna primjena lijekova 198 20. POGLAVLJE: Njega specifinih kategorija

korisnika/bolesnika 205 20.1. Njega operisanog korisnika/bolesnika 205 20.2. Njega korisnika/bolesnika sa

kardiovaskularnim potekoama 208 20.3. Njega i izolacija korisnika/bolesnika sa

zaraznim bolestima 210 20.4. Njega korisnika/bolesnika sa psihijatrijskim

potekoama 211 20.5. Njega korisnika/bolesnika sa

kognitivno-perceptivnim potekoama (oteenje sluha, vida, psihikih funkcija) 212

20.6. Njega zdravog djeteta i karakteristike bolesnog djeteta 213

20.7. Njega umiruih korisnika/bolesnika 217 21. POGLAVLJE: Prva pomo i specifinosti prve pomoi

kod starih osoba 221 21.1. Znaaj prve pomoi, smirenog i brzog djelovanja 221 21.2. Zatita spasioca i obezbjeivanje sigurnosti

na mjestu nesree 222 21.3. Razlika izmeu prve pomoi i hitne

medicinske pomoi 223 21.4. Pozivanje hitne medicinske pomoi 223 21.5. Koja povreda ima prednost 223 21.6. Oivljavanje odraslih i djece (provjera stanja

svijesti, otvaranje disajnog puta, provjera disanja, kompresije na grudni ko i vjetako disanje) 224

21.7. Upotreba automatskog eksternog defibrilatora (AED) 230

21.8. Izgled osobe sa stranim tijelom u disajnim putevima i oslobaanje disajnih puteva 232

15

21.9. Besvjesno stanje i boni poloaj oporavka 233 21.10. Prva pomo kod krvarenja 235 21.11. Prva pomo kod opekotina 237 21.12. Stavljanje preloma i uganua u nepokretni

poloaj pomou odjee 238 21.13. Poloaj i spreavanje pomijeranja povrijeenog

kod povreda kime, glave, grudnog koa, trbuha 239 21.14. Prekidanje kontakta sa elektrinom strujom uz

posebnu zatitu spasioca 240 21.15. Strana tijela u organizmu koja ne treba vaditi

(u nosu, uhu, oku, jednjaku, rani) 240 21.16. Prva pomo kod ujeda zmije, uboda insekta

(strljen, osa, pela) i ugriza psa 241 21.17. Prva pomo kod pothlaivanja 241 21.18. Prva pomo kod dehidracije 242 21.19. Prva pomo kod bola u grudima 242 21.20. Prva pomo kod modanog udara 243 21.21. Prva pomo kod astme 243 21.22. Prva pomo kod komplikacija eerne bolesti 244 21.23. Prva pomo kod epi-napada 244 21.24. Kako postupiti kada korisnik/bolesnik

ne otvara vrata? 245 Saetak 247 Abstract 249 Zusammenfassung 251 Reference 253 Indeks slika 259 Biografije autora 261

16

17

PREDGOVOR Njega i briga za ljude jedna je od najhumanijih djelatnosti koju ljudsko bie moe provoditi. Ovo je posebno istaknuto ukoliko se radi o specifinim grupama osoba, a to su bolesnici, zdravi stari ljudi i zdrava djeca. Svima njima je neupitno potrebna tua pomo pri obavljanju svakodnevnih ivotnih aktivnosti (poput hranjenja, oblaenja, obavljanja line higijene, obavljanja fiziolokih potreba ili kretenja), a koje drugi ljudi obavljaju samostalno, rutinski, ne razmiljajui o tome. Pomo prilikom obavljanja svakodnevnih ivotnih aktivnosti u situacijama smanjene mogunosti brige o sebi kakva se zaista nalazi kod bolesnika, zdravih starih ljudi i zdrave djece obavljaju medicinske sestre/tehniari. Ipak, u sistemu zdravstvene i institucionalne zatite korisnika njege i bolesnika, te u uslovima kune njege, to je u veini zemalja modernog svijeta priznato i prepoznato, neophodan i neizostavan kadar ine njegovateljice/njegovatelji, kao ispomo u radu medicinskih sestara/tehniara (ije obrazovanje u posljednje vrijeme postaje sve vie sofisticirano i komplikovano, a time i skupo). Ovaj Prirunik je namijenjen polaznicima Obuke za njegovateljice koju organizuje Crveni kri Opine Zenica prema metodi vicarskog Crvenog kria. Namijenjen je i uenicima i studentima kola i fakulteta zdravstvenog usmjerenja, polaznicima drugih kurseva za njegovateljice, korisnicima usluga njege, lanovima njihovih porodica za dodatnu edukaciju, te svima koji su zainteresovani za ovu tematiku ili za irenje svojih znanja. Prirunik je napisan jednostavnim laikim jezikom, pa ga je mogue veoma lako razumjeti. Cilj ovog Prirunika za njegovateljice jeste da obezbijedi osnovne edukacijske pretpostavke za uspjean rad njegovateljica/njegovatelja, te mogunost prisjeanja na odreene teme u svakom trenutku. Prirunik se sastoji od nekoliko cjelina. U pojedinim cjelinama naglasak je dat na njegu starih osoba, u drugim dijelovima govori se o njezi bolesnika ili njezi zdrave djece. Pa ipak, cjelokupno gledajui,

18

nastojalo se dati kompletan uvid u osnove njegovanja ovih kategorija ljudi. U ovom Priruniku izraz njegovateljica se jednako odnosi i na osobu enskog i na osobu mukog spola koja se bavi njegom. Ovaj Prirunik je jedan od rijetkih tekstova koji obuhvataju relativno kompletan pristup i sadraj o ovoj tematici na naim prostorima. Ipak, svaka dobronamjerna i kvalitetna sugestija i savjet od strane korisnika i italaca ovog Prirunika su dobrodoli. Nadamo se da e ovaj Prirunik koristiti svrsi. Zenica, februar 2015. godine Autori

19

RIJE IZDAVAA Drutvo Crvenog krsta/kria BiH je 2013. godine uradilo Studijsku analizu aktivnog starenja u funkciji unapreenja zdravlja i samostalnog ivota pojedinca, a sve u cilju poboljanja brige o starijim osobama kroz program Kune njege, koji egzistira od 1997. godine. Ovaj program kroz svoje djelovanje promie svijest o potrebama starih, jednakost u njihovim pravima te je primjer meugeneracijske solidarnosti u drutvu. injenice govore sljedee:

Osobe starije dobi predstavljaju vie od 17,4% ukupne populacije u zemljama Evropske Unije i pripadaju specifinoj, osjetljivoj i ranjivoj grupi ljudi.

Statistike Eurostata ukazuju na sve vei udio starijih osoba u populaciji iji se broj iz godine u godinu progresivno poveava.

Poetkom 2010. god. bilo je 87 milijuna starijih od 65 godina, a isti izvori navode da e do 2025. godine ukupna svjetska populacija starijih preko 60 godina biti udvostruena.

Ta grupa predstavlja najbre rastui segment populacije i kritini cilj za sve budue politike dugotrajne njege.

Srednja varijanta populacionih projekcija Ujedinjenih Nacija predvia da e 2050. godine 40 od ukupno 100 osoba tree ivotne dobi biti oni od 80 i vie godina starosti.

Ukoliko se to desi, demografska struktura e dovesti do znaajnih promjena u potrebi za njegom starih, to e biti novi izazov kako za porodicu tako i drutvo.

Ovaj Prirunik je nastao kao posljedica dugogodinjeg iskustva u brizi o starijim osobama, a kao odgovor na potrebu sveobuhvatnijeg znanja o njezi ove populacije. Namjenjen je volonterima programa Kune njege Crvenog kria, ali i svim onima koji iz vlastitih razloga ele obogatiti svoje znanje iz ove oblasti. Ovo je tek jedan od koraka kojim pojedinac i drutvo mogu doprinijeti ublaavanju zdravstvenih i socijalnih problema koje donosi tree doba, ali i pripremiti sebe i svoje blinje za vlastitu starost.

20

21

RECENZIJE Dr. Jasminka Smajlagi, spec. porodine medicine i spec. urgentne medicine Elemente rada njegovateljice autori su u svojoj knjizi paljivo obradili. U svijetu, rad njegovateljice je visoko cjenjen, pa treba teiti da njegovateljica i kod nas zauzme svoje mjesto i unutar i izvan zdravstvenog sistema. injenica je da su medicinske sestre i njegovateljice najbrojnija grupacija u zdravstvenom sistemu. S obzirom na trendove koji dolaze iz razvijenih zemalja Evrope i svijeta u smislu dodatnog podsticanja i promovisanja rada njegovateljice, ovaj rukopis moe dati dobra znanja iz oblasti rada njegovateljice. Ova oblast je kod nas do sada nezaslueno marginalizovana i zanemarena. Meutim, ovakvo steeno znanje omoguilo bi vei kvalitet i bolje ishode kako njege korisnika/bolesnika u uem smislu tako i zdravstvene njege. Da bi briga o zdravlju bila kompletna, njegovateljica mora biti aktivno ukljuena u cijelokupnu brigu o korisniku/bolesniku. Stoga preporuujem ovaj rukopis za objavljivanje. Elma Ali, med. sestra Autori ovog Prirunika jasno istiu granicu izmeu rada njegovatelja/ica i zdravstvenih radnika. Da bi briga o zdravlju bila kompletna, saradnja njegovatelja/ica, zdravstvenih radnika i porodice korisnika/pacijenta mora biti na visokom nivou. Edukacija istih je osnova za uspjean rad i unapreenje zdravlja. Kako je dolo vrijeme u kojem je sve vie oboljelih koji zahtijevaju njegu, u kunim uslovima ili u zdravstvenim ustanovama, tako je i ovaj Priruniik prilagoen svima onima koji se trebaju ili moraju brinuti o nekome. Istiem da autori nisu koristili nerazumljive strune pojmove, npr. latinske izraze i slino, tako da svi oni koji itaju ili ue mogu sa razumijevanjem i lakoom da shvate sadraj ovog Prirunika.

22

Kao dugogodinji zdravstveni radnik, iji je rad vezan za oboljele, operisane i one kojima je potrebna palijativna njega, istiem da su svi elementi potrebni za ispravnu njegu korisnika/pacijenta spomenuti u ovom Priruniku, te isti preporuujem za objavljivanje u tampanoj i elektronskoj formi.

23

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

24

25

PRVI DIO

Uvod Etika u njegovanju

Lina zatita njegovateljice Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom

Stres i prilagoavanje na stres

26

27

1. POGLAVLJE

Uvod 1.1. O Crvenom kriu Crveni kri je meunarodna humanitarna organizacija sa sjeditem u enevi. Utemeljio ju je Henri Dunant. U svakoj dravi postoji samo jedan nacionalni Crveni kri, koji se dijeli na gradske i opinske organizacije, a u naoj dravi i na kantonalne i entitetske. Nacionalna drutva ujedinjuju se u Meunarodnu federaciju Crvenog kria i Crvenog polumjeseca. Prve organizovane inicijative i prvi pokuaji osnivanja organizacije Crvenog kria u BiH, odnosno drutva sa slinim ciljevima, preduzeti su u februaru 1907. godine na prijedlog austro-ugarskog Crvenog krsta-kria. U BiH, organizacija Crvenog kria osnovana je poetkom Prvog svjetskog rata, 1914. godine. Ova humanitarna organizacija zvala se Bosansko-hercegovako drutvo za pomo i dobrovoljnu sanitarnu njegu u ratu i u sluaju ope nevolje u mirno doba. Ukupan broj lanova u zemlji iznosio je u to vrijeme 11.150. Poetak rada ovog drutva uzet je kao poetak rada Crvenog kria BiH. Prvo drutvo (Odbor) Crvenog kria u Zenici osnovano je 2. oktobra 1931. godine, s ciljem da se ublae posljedice velike ekonomske krize. Nakon osnivanja ovaj Odbor je dostavio upravi Rudnika Zenice dopis pod nazivom Sua, glad i akcija za ublaavanje ove nesree,

28

traei da mu se dodijele novana sredstva radi pruanja pomoi siromanom i gladnom stanovnitvu. Poetak rada ovog Odbora uzet je kao poetak rada Crvenog kria u Zenici. U to vrijeme, u organizaciji Crvenog kria, na podruju zenikog sreza, organizuju se akcije pruanja pomoi socijalno ugroenom stanovnitvu, a u kolama se osnivaju ake kuhinje. Crveni kri Opine Zenica, od 1931. godine pa sve do danas, zajedno sa cijelom strukturom organizacija u BiH i u svijetu i dalje kontinuirano provodi sve svoje programske aktivnosti, uvodei i nove, aktuelne za zajednicu, a sve to zahavljujui snazi volonterizma koju gradi od svog postanka. 1.2. O volonterizmu Prema definiciji socijalnog rada volonterizam je mobilizacija i angaovanje pojedinaca i grupa koji dobrovoljno pristaju da pruaju usluge odreenoj populaciji, uz adekvatnu selekciju i pripremu. Volontiranje se u najirem smislu definie kao neprofitna i neplaena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog drutva. Ova aktivnost se javlja u raznim oblicima, od tradicionalnih obiaja uzajamne samopomoi do organizovanog djelovanja zajednice u kriznim periodima, kao i pokuaja pomoi u sprijeavanju i zaustavljanju sukoba i suzbijanja siromatva. Volontiranje je dio historije gotovo svake civilizacije. Poto poiva na ideji da globalno ne zavrava nego tek poinje sa lokalnim, ono zavrijeuje i posebnu panju drutva, panju koja, pravilno usmjerena, moe dovesti do irenja pozitivnih ideja i akcija sa lokalnog na historijski i civilizacijski nivo. Volonteri i volonterke danas igraju vanu ulogu u dobrobiti i napretku razvijenih zemalja, zemalja u razvoju i unutar nacionalnih ili drugih programa za humanitarnu pomo, tehniku saradnju i promociju ljudskih prava, mira i demokratije. Ponos i osnova mnogih nevladinih organizacija, profesionalnih udruenja i drugih, a posebno organizacije Crvenog kria,

29

predstavljaju upravo ljudi koji svoj rad dobrovoljno poklanjaju blagostanju zajednice i drutva u kojem egzistiraju. Status volontera u FBiH je ureen Zakonom o volonterizmu FBiH.

30

31

2. POGLAVLJE

Etika u njegovanju Etika je nauka koja izuava moral. Etika u njezi je izuzetno znaajan dio dunosti njegovateljice i zdravstvenih radnika prema korisniku/bolesniku. Etika pitanja ili problemi, kao i vrijednosti koje su ukljuene u njegu, manje su definisani etikim teorijama i naelima, a mnogo vie svakodnevnom praksom, iskustvom i radom sa korisnicima/bolesnicima ukljuenim u njegu. 2.1. Zdravlje i bolest Zdravlje je stanje u kojem osoba ne trpi bol niti je ometena u obavljanju funkcija u svakodnevnom ivotu, tj. kupa se, jede, pije i ini druge stvari koje eli. Svjetska zdravstvena organizacija kae da je zdravlje stanje potpunoga tjelesnog (fizikog), duevnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti. Bolest je poremeaj normalnih deavanja u organizmu ili oteenje pojedinih organa i funkcija, manje ili vie prolaznog karaktera. Bolest ima svoju dinamiku i razvojni tok: poetak, vrhunac, prolazak (izljeenje) ili ostavljanje odreenih posljedica, odnosno prelazak u trajno stanje, a u najgorem sluaju smrtni ishod. Znak bolesti je objektivni pokazatelj stanja organizma i moe se izmjeriti (npr. temperatura), dok simptom predstavlja svaku bolesnikovu interpretaciju njegovog doivljaja bolesti (npr. bol).

32

2.2. Ko/ta je njegovateljica? Posao koji eka njegovateljicu je teak i odgovoran. Upravo zbog toga njega ne moe obavljati bilo ko. Osoba koja eli taj posao obavljati savjesno mora imati jasan motiv za to. Ona mora biti na vrijeme upoznata sa svim dunostima i obavezama koje se stavljaju pred nju da bi blagovremeno uskladila elju za rad sa obavezama i potrebama buduih korisnika. Uz jasan motiv neophodno je i znanje kao vaan faktor sigurnog rada. Znanje se stie kvalitetnom edukacijom. Bez potrebnog znanja i obrazovanja ne moe se oekivati kvalitetna njegovateljica, niti kvalitetni rezultati njenog rada. Osnovni zadatak pred njegovateljicom je pruanje potrebne njege bolesnim osobama, zdravim starim osobama i zdravoj djeci. Njega, podrka i potpora koju prua njegovateljica se razlikuje od zdravstvene njege i lijeenja koje pruaju zdravstveni radnici. Njega podrazumijeva podrku u vrenju osnovnih ivotnih aktivnosti, ona podrazumijeva one djelatnosti koje bi obavljali najblii srodnici korisnika da su u mogunosti (da ne rade, da ive u istom domainstvu, ukoliko ih korisnik uope ima). Njegu koja se definie kao njega njegovateljice mora se kristalno jasno odvojiti od zdravstvene njege koja se ui na zdravstvenim fakultetima i jo uvijek u srednjim medicinskim kolama, a koja je sastavni dio djelatnosti medicinske sestre/tehniara. Kontinuirana kvalitetna edukacija njegovateljice moe rezultirati znanjem i iz te oblasti, ali su ovlasti rada njegovateljice uvijek pod nadzorom zdravstvenih radnika. Supervizije zdravstvenih radnika, prvenstveno medicinskih sestara/tehniara su neophodne, u poetku esto, ponekad svakodnevno, a kasnije povremeno, zavisno od stepena usvojenih vjetina i znanja njegovateljice. 2.3. Odnos njegovateljice i korisnika Odnos njegovateljice prema korisniku. Njegovateljica je odgovorna unutar djelokruga svog rada za zatitu i odranje dostojanstva korisnika, te za odravanje profesionalne granice prema korisniku. Njegovateljica i zdravstveni radnik trebaju promovirati

33

iskren odnos sa svim svojim korisnicima/bolesnicima i njegovati ih potpuno savjesno, potujui korisnikova/bolesnikova prava. Odnos njegovateljice prema timu. Njegovateljica mora saraivati u timu sa zdravstvenim radnicima, te odravati profesionalnu komunikaciju. 2.4. Odgovornosti njegovateljice Odgovornost uope, pa time i odgovornost njegovateljice moe biti:

1. moralna (odgovornost u odnosu na line moralne vrijednosti njegovateljice),

2. graanska (odgovornost za prouzrokovanu tetu korisniku na njegovom tijelu ili stvarima),

3. krivina (odgovornost po krivinom zakonu). 2.5. Prava korisnika/bolesnika Veina modernih drava pitanje prava pacijenata regulie zakonima s ciljem naglaavanja njihove vanosti u drutvu i za dobrobit pacijenata/korisnika zdravstvene zatite. Prava pacijenata u FBiH regulisana su sljedeim zakonima i podzakonskim aktima:

Zakon o zdravstvenoj zatiti FBiH, Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH, Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata

FBiH, Odluka o utvrivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u

FBiH, Odluka o maksimalnim iznosima neposrednog uea

osiguranih lica u trokovima koritenja pojedinih vidova zdravstvene zatite u osnovnom paketu zdravstvenih prava (Odluka o participaciji) itd.

Navedenim zakonima i zakonskim regulativama su regulisana prava i obaveze pacijenata, a te odredbe se primjenjuju i na korisnike njege, jer njegovateljice njima pruaju njegu koja predstavlja jedan dio zdravstvene njege.

34

2.6. Tajna o linim podacima korisnika/bolesnika Tajna o linim podacima korisnika/bolesnika je svaka informacija koju njegovateljica sazna tokom brige o korisniku/bolesniku, bilo da je rije o samom korisniku/bolesniku, lanu njegove porodice ili o dogaaju iz njegovog ivota. Informacije o linim podacima korisnika/bolesnika moraju ostati strogo povjerljive i ne smiju se prenositi unutar i izvan radnog okruenja.

35

3. POGLAVLJE

Lina zatita njegovateljice 3.1. Pranje ruku Ruke treba prati nakon svakog obavljenog posla, prije i poslije kontakta i rada sa korisnikom/bolesnikom, a prema smjernicama higijenskog pranja ruku. Na taj nain spreava se prenoenje mikroorganizama s korisnika/bolesnika na drugog korisnika/bolesnika ili na okolinu korisnika/bolesnika i sredstva kojima se on slui, te se njegovateljica titi. Nokti na rukama i nogama moraju biti uredno podrezani, radi lake higijene i speavanja mogunosti povreivanja korisnika/bolesnika u toku rada s njima. 3.2. Upotreba zatitne odjee i lina zatita njegovateljice Osoblje koje provodi njegu duno je nositi zatitnu odjeu i na taj nain titi sebe i druge. Zatitna odjea njegovateljice sastoji se od majice, hlaa i obue koje mogu biti u razliitim bojama ovisno o protokolu zdravstvene ili socijalne ustanove. Obua koja se koristi na radnom mjestu mora sluiti samo za rad, a ne za odlazak kui. Odjea i obua moraju svakodnevno biti besprijekorno iste. Boje koje se upotrebljavaju najee su pastelne, zelena, uta, ruiasta. Uz zatitnu odjeu njegovateljica mora najee nositi i akreditaciju.

36

Njegovateljica prema potrebi tokom rada ima obavezu da koristi i sljedea zatitna sredstva: rukavice, maska, kapa, nepropusna gumirana pregaa, kaljae, zatitne naoale i slino. Zbog izloenosti sloenim poslovima, a to je rad sa bolesnim, nemonim i starijim osobama, njegovateljica mora biti psihofiziki zdrava osoba, imati razvijen humani odnos prema bolesnoj i starijoj osobi, razvijen smisao za kulturno-higijenske navike, razvijene vjetine komuniciranja sa korisnikom/bolesnikom i unutar tima, odgovornost u radu i sposobnost razumijevanja radnih naloga zdravstvenih radnika.

Slika 1. Pravilno pranje ruku

37

Slika 2. Zatitna odjea: rukavice, maska, pregaa, kapa, natikae 3.3. Pravila u cilju fizike potede lea njegovateljice Njegovateljica svakodnevno radi sa nepokretnim i polupokretnim korisnicima/bolesnicima koji su esto gojazni, te mora imati u vidu na koji nain da zatiti i svoje zdravlje, a istovremeno da obavi posao i bude od pomoi korisniku/bolesniku. Njegovateljica mora paziti s koje strane prilazi korisniku/bolesniku, na koji nain ga okree, kako ga podie i sputa, a sve prema unaprijed definisanim postupcima za rad.

Slika 3. Pravilni poloaji pri manipulisanju teretom

38

39

4. POGLAVLJE

Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost Iako se starenje i starost kao fenomeni prouavaju ve stoljeima kroz historiju, ni danas ne postoji jedno, potpuno i jedinstveno objanjenje starosti niti sveobuhvatno objanjenje procesa starenja. Naziv starenje se u naem jeziku koristi u dva znaenja. U irem smislu, starenje poinje jo od samog zaea i bespovratni je proces koji se sastoji iz dvije faze: prva faza je faza rasta i razvoja organizma i njegovih funkcija, dok je druga faza obiljeena propadanjem organizma i slabljenjem njegovih funkcija. U uem smislu, koji se mnogo ee koristi u svakodnevnom govoru, pod starenjem se podrazumjeva samo ova druga faza, faza propadanja. U svakom sluaju, vrlo je teko kod ovjeka odrediti tanu granicu izmeu ove dvije faze starenja i odrediti opte objektivne pokazatelje koji pokazuju da je faza razvoja zamijenjena fazom pada funkcija i da je u ivotu jedne osobe nastupila starost. Gerontologija je nauka koja se bavi starenjem kao procesom, starim licima kao nosiocima tog stanja i znaajem starosti za pojedince, porodicu i drutvo. Gerijatrija je grana medicine koja se bavi bolestima kod starih ljudi i njihovim lijeenjem. 4.1. Faze ivotnog ciklusa ivotni ciklus se moe podijeliti na sljedee periode:

period od zaea do roenja (prenatalni period),

40

period novoroeneta (prvi mjesec ivota), period dojeneta (od navrenog mjeseca do jedne godine

ivota) period malog djeteta (1-3 godine), predkolski period (3-6 godina), srednje djetinjstvo (6-12 godina), pubertet (12-16 godina), adolescencija (16-20 godina), zrela dob (20-40 godina), srednja dob (40-65 godina), starija dob (65 godina i vie).

Osobom starije dobi se smatra osoba koja ima vie od 65 godina. Detaljnija podjela starosti prema dobi je:

mlae starije osobe (65-75 godina), starije starije osobe (75-85 godina), vrlo stare osobe (85 godina i vie).

4.2. Promjene ivotnog stila Tokom cijelog ivota osoba doivljava promjene. Ponekad ih prieljkuje, ponekad ne primjeuje, a ponekad ih se pribojava. Priroda promjena koje donosi starenje je posebna, one pristiu bez uticaja volje, te mogu donijeti tjeskobu, strah od smrti i gubitak samopouzdanja. Penzionisanje, gubitak voljenih ljudi, zdravlja i pokretljivosti, selidba samo su neke od promjena. Odlazak u penziju za pojedinca moe donijeti i osjeaj da je prestao biti aktivnim lanom drutva. Smanjenje prihoda moe biti frustrirajue i zastraujue. Posebno je teko nositi se sa smru voljene osobe. U tim situacijama ne samo da je osoba izgubila partnera, nego se potpuno mijenja i njen ivotni stil. Gubitak zdravlja i pokretljivosti mogu znaiti veu ovisnost o drugim ljudima. Ne treba se baviti opsenim istraivanjima kako bi se zakljuilo da pozitivan stav i optimizam pozitivno utiu na zdravlje i dugovjenost. Pozitivnim stavom iz ivota se izvlai ono najbolje i postie zadovoljstvo ak i u ogranienim i tekim okolnostima. Za one koji na ovaj nain pristupaju ivotu starost je razdoblje neprestanog razvoja utemeljenog na ivotnom iskustvu i mudrosti.

41

4.3. Normalne (fizioloke) promjene u starenju U savremenoj gerontologiji postoji i podjela starenja u odnosu na njegovu dinamiku. Tako normalno (fizioloko) starenje, koje se jo naziva i uspijeno starenje oznaava proces uravnoteenog usporavanja cijelog organizma i njegovih funkcija. S druge strane, bolesno i poremeeno (patoloko) starenje je neuravnoteen proces ubrzanog propadanja organizma koji moe da se pojavi u razliitim ivotnim dobima i vezano je za pojavu neke bolesti ili oteenja organizma koja dovode do prijevremene starosti i smrti. Promjene u organizmu tokom normalnog (fiziolokog) starenja su:

ula (vid, sluh, miris, okus). Prvo ulo na koje starenje utie je ulo vida. Pred oima se mogu pojaviti mrljice i potrebno je vie vremena da se stariji ljudi prilagode promjenjenom uoavanju svjetlosti. irina vida se smanjuje, a otrina vida slabi. Ujedno slabi ulo sluha, posebno za vie tonove. Gubitak sluha izrazitiji je kod starijih mukaraca nego kod ena. ula mirisa i okusa takoer slabe s porastom dobi, o emu posebno treba voditi rauna prilikom pripreme hrane.

Miii. Miina masa se smanjuje gotovo za treinu, posebno u srednjoj i dubokoj starosti. To je posljedica nedostatnog koritenja miia, smanjene tjelesne neaktivnosti, nepravilne prehrane i slabe cirkulacije, a ne samog starenja.

Kosti. U starosti kosti obino gube kalcij, postaju tanje i krhkije, a to poveava opasnost od povreda i smanjuje sposobnost brzog oporavka. to je ena starija, to je sklonija i pojavi bolesti osteoporoze (smanjena vrstoa kostiju), a sve je uestalija i pojava osteoporoze kod mukaraca.

Disanje. to su ljudi stariji to tee diu. Smatra se da je uzrok tome smanjena povrina i elastinost plua. Slabljenje dinih funkcija odraava se na ostale dijelove tijela, jer svaki dio tijela ovisi o opskrbi kisikom i o uklanjanju ugljen-dioksida. Zbog toga je jako vano da stariji ljudi to vie vjebaju pravilno disanje prema uputama zdravstvenih radnika i da borave to vie na svjeem zraku i u okolini bogatoj zelenilom.

Srce i krvni sudovi. U srednjoj i dubokoj starosti cirkulacija nije toliko ouvana kao u mlaoj dobi. Krvni sudovi otvrdnu i djelimino se zaepe, to dovodi do povienog krvnog

42

pritiska, koji spada meu vodee uzroke modanog udara, sranog udara, te oboljenja bubrega.

Jetra. Poveanjem dobi aktivnost jetre se smanjuje, a posljedica je pojaavanje uinka odreenih lijekova koje je jetra inae preraivala. To znai da se stariji ljudi trebaju strogo pridravati uputa zdravstvenih radnika o uzimanju lijekova.

Bubrezi. Za odravanje dobrog stanja bubrega kod starih ljudi jako je vano unositi minimalno 2 l tekuine dnevno.

Visina. Stariji mukarci su nii u prosjeku za 7,5 cm od onih u mlaim dobnim skupinama, dok kod ena ta razlika iznosi 5,4 cm. Smanjivanje visine vidljivo je ve od 55. godine ivota. Razlog je u smanjivanju miia koji podupiru tijelo, te struktura koje se nalaze izmeu prljenova u kimi. Posljedice su izrazitije u starijih ljudi koji imaju nepravilno dranje i kod onih koji se ne bave tjelesnom aktivnou.

Mozak. Teina mozga se smanjuje starenjem. Treba istaknuti da to smanjenje teine nije uvijek povezano sa smanjenom funkcijom mozga. Jako je vano, osim tjelesne aktivnosti, odravati i duevnu aktivnost starijih ljudi.

Probavni trakt. Promjene na probavnom traktu u starosti su mnogostruke. Pokretljivost jednjaka, eluca i crijeva se smanjuje, pa to polako izaziva gubitak elje za hranom. Vano je znati da je u starijih osoba prisutno smanjenje potrebe za energijom i kalorijama, pa je zbog toga potrebno smanjiti unos kalorija hranom i voditi rauna o vanosti pravilne ishrane starijih ljudi.

Koa. Na koi starije osobe mogu se uoiti bore do kojih dolazi zbog propadanja masnog tkiva ispod povrinskih slojeva koe. to je ovjek stariji nastajanje bora je sve naglaenije.

4.4. Psihologija starenja Proces starenja je vana faza u emocionalnom razvoju osobe i ima za cilj da osobu polako uvede u proces umiranja. Kao i svaka druga faza u ivotu, ne zasniva se na volji. Pitanje je samo koliko e osoba svjesno da proe kroz ovu fazu. to joj se vie odupire, to e ona biti bolnija, a kvalitet ivota nii.

43

Zato je dobro da osoba sazna neto o tome kako da svijesno proe kroz starost, odnosno kako da joj se ne odupire. Kao i u svim drugim fazama razvoja, klju je ne odupirati se onome to se deava, tj. prihvatiti sve. To ukljuuje:

Treba prihvatiti sve fizike promjene koje starost donosi, a koje nekada mogu biti bolne, nelagodne ili izazvati bolest. Starost je pretvorena u fiziku bolest zato to pojedine osobe odbijaju da prihvate njenu pravu prirodu, a starost sama po sebi nije bolest.

Treba prihvatiti sve mentalne procese koje starost donosi. U starosti se poinje razmiljati o stvarima o kojima se nije nikada prije razmiljalo, a o nekim stvarima se poinje razmiljati na sasvim novi nain. Moe biti teko povezati neke pojmove, prisjetiti se nekih informacija, izraziti ono to se misli i osjea na nain koji je drugim ljudima razumljiv. To ne treba odmah izjednaavati sa senilnou i slinim pojavama.

Treba prihvatiti sve emocionalne procese, osjeanja i psihike sadraje koje starenje izaziva. Moe se desiti da se pone polako emocionalno opratati od svijeta. Moe se desiti da osoba pone da sanja neke udne i bizarne snove, da osjea emocije koje joj djeluju kao nove i nepoznate. To ne treba odmah smatrati psihikom boleu.

Odbijanje starenja se deava zato to se odbija ono ka emu starost vodi, a to je umiranje. Kod starih ljudi je prisutan dvostruki odnos prema smrti. S jedne strane prisutno je odbijanje da se umre, a s druge strane elja za smru kao prirodnim zavretkom ivota. Iza elje da se ivot privede svom prirodnom kraju krije se elja za izbjegavanjem svih fizikih, mentalnih i emocionalnih stanja koja su dio starenja i umiranja, a koja se smatraju neprimjerenim, pa ih osobe doivljavaju kao patnju. 4.5. Susret sa starou ene i poetak starosti. Menopauza (definitivni prestanak menstrualnog krvarenja) kod ena predstavlja neku vrstu prekratnice, ona je upozorava da njena ivotna linija vie nije uzlazna. ena se u periodu menopauze polako priprema za starost, za slabljenje fizikih i

44

psihikih funkcija. Ona se lagano adaptira na to da je mladost prola, adaptira se na promjene na svom tijelu. Starost mnogo lake podnose ene koje imaju porodicu i djecu nego one koje ih nemaju. Njima i odlazak u penziju lake pada, jer se jedna funkcija zamjenjuje drugom, dolazi do emotivnog prebacivanja sa profesije na porodicu. Mukarci i poetak starosti. Kod mukaraca je susret sa starou drugaiji. I u njihovom organizmu se dogaaju odreene promjene, ali oni nemaju nikakav pravi pokazatelj da se neto deava. Mukarci esto u doba pred starost poele da svoju mladost produe. Mukarci su slabije pripremljeni za poetak starosti. Oni poetak starosti povezuju sa odlaskom u penziju i to vrlo teko prihvataju, jer su najee mnogo emocionalno uloili u profesionalnu sferu. Kad odu u penziju, oni moraju da uloe mnogo napora i energije da bi psihiku energiju koju su ulagali u posao sada uloili u neto novo, da bi nali neku zanimaciju, neto u ta e ulagati svoje emocije, znanje i slobodno vrijeme. 4.6. Doivljavanje starosne dobi Pojava mnogih bolesti i invaliditeta raste s godinama. Meutim, ak i kad su bolesni, neki stariji ljudi mogu se osjeati zdravima, jer sama bolest nema znaajan uticaj na njihov svakodnevni ivot. Na koji nain ljudi doivljaju starost ovisi i o tome u kojoj su mjeri u stanju obavljati odreene aktivnosti, odnosno poslove i zadae vezane za zadovoljavanje svojih potreba. Funkcionalna sposobnost podrazumijeva sposobnost ovjeka za obavljanje onih svakodnevnih aktivnosti koje su nune za kvalitetan i ugodan ivot neovisno o ivotnoj dobi. Tako funkcionalna sposobnost pojedinih 70-godinjaka moe biti toliko ouvana da se uope ne razlikuje od funkcionalne sposobnosti nekih 45-godinjaka. Zdravlje i funkcionalna sposobnost potrebni su kako bi osoba bila neovisna, kako bi mogla sudjelovati u odreenim deavanjima, kontaktirati s drugim ljudima i kako bi imala aktivan i ispunjen ivot. 4.7. Znaaj porodice u starosti i uticaj starosti na porodicu Porodica se smatra za osnovni i veoma znaajan dio drutva. Ona je socijalna zajednica vjenanih i nevjenanih osoba oba pola i razliitih

45

ivotnih dobi. U naem drutvu, u jednom domainstvu esto ive ak i tri generacije. Porodica ima nekoliko funkcija za sve svoje lanove:

Bioloka funkcija se sastoji od obezbjeivanja ishrane i reprodukcije.

Vaspitna funkcija obezbjeuje da se djeca formiraju u zdrave linosti, stiu socijalne vjetine, navike, pravila ponaanja itd.

Zatitna funkcija ima za cilj da obezbijedi fiziku i socijalnu sigurnost svojim lanovima.

Socijalna funkcija se oituje kroz razvijanje socijalnih uloga i odgovornosti.

Kod starih osoba u svim navedenim funkcijama dolazi do, manje-vie, radikalnih promjena. Stara osoba vie nije ona koja ima kljunu ulogu u obezbjeivanju osnovnih egzistencijalnih potreba lanova porodice, sve manje se pita pri donoenju vanih odluka, njen uticaj i autoritet slabe. S druge strane, stare osobe se neminovno suoavaju sa gubitkom dragih osoba kroz smrt suprunika, prijatelja, ali djelimino i djece kroz njihovo osamostaljivanje i formiranje sopstvene porodice. Ako je mogue, najbolje je da djeca od svojih ostarjelih roditelja ive odvojeno, ali u blizini kako bi mogli redovno da ih posjeuju, da dovode unuke, da jedni drugima pomau. Ako je udaljenost vea, odnosi i vianja djece sa roditeljima se, najee, svode na povremene posjete. Znaaj porodice je za staru osobu toliko veliki da, koliko god razumio svoju djecu i potrebu za osamostaljivanjem, negdje se intimno ponekad osjea odbaenim. Jedna od uloga njegovateljice je da pokua da na razliite naine popuni prazninu koja je nastala u ivotu stare osobe (ali ne da zauzme mjesto nekog lana porodice) i da pomogne staroj osobi da odrava to intenzivnije kontakte sa svojim najdraima. 4.8. Uticaj gradske i seoske sredine na zdravlje starih osoba Gradska naselja nisu homogena. Postoje visokogradnje i prigradska naselja s porodinim kuama s jednim ili vie stanova. Zbog ovoga razlike nisu samo arhitektonske nego i drutvene prirode. Urbanizirana naselja imaju svoje karakteristike (npr. na relativno malom prostoru veliki broja stanova, koji su povezani bezbrojnim

46

stubitima i liftovima, na kojima su pristup i vidici u pravilu zatvoreni metalom, betonom, staklom ili plastikom). Malo je povrina sa zelenilom. Mnogi stanovnici ovih naselja dolaze iz razliitih sredina i nisu psihofiziki adaptirani na takve uslove ivota. Stanovi su relativno mali i obino pretrpani stvarima. Elektrini aparati i instalacije su opasnost i potencijalni uzrok mnogim kunim nesreama starih ljudi. Gust promet i veliki broj vozila, ograniena pokretljivost, slab vid i sluh, loa adaptiranost na gradska naselja takoer su uzroci velikog broja nesrea starih osoba u gradovima. Oteano kretanje dovodi i do poremeaja u ishrani starih ljudi, jer oni nisu sami u mogunosti nabaviti, pripremiti, a ponekad ak ni uzeti hranu, pa im je neophodna pomo pri obavljanju ovih poslova. Urbani nain ivota slabi rodbinske i komijske odnose te umanjuje tradicionalnu neposrednu drutvenu solidarnost. Ljudi su otueni pa se i najblie komije jedva poznaju, jedan drugome sve vie smetaju, a navedeni odnosi meu njima lake se poremete nego to se usklade. Na periferiji gdje prevladavaju porodine kue komijska pomo je vea, ljudi se vie drue, bolje poznaju i nisu toliko otueni kao u uim gradskim sredinama. Ali uz sve negativnosti naravno da postoje i prednosti urbanih naselja, kao to su: topli i suhi stanovi, topla voda i centralno grijanje, telefon, lake dostupna zdravstvena zatita, laka i bra nabavka hrane i lijekova i slino. U urbanim naseljima postoji mogunost ukljuivanja starih u razne klubove i organizacije, posjeivanje kulturnih manifestacija ili organizovanja izleta, to daje doprinos aktivnom starenju i samostalnosti starijih osoba. Na selima trenutno uglavnom dominiraju stara seoska domainstva sa jednim ili dva lana. Udaljenost od gradskih sredina je velika, a prometna povezanost seoskih naselja sa gradskim sreditima je slaba. Nabavka hrane i lijekova je oteana, dolazak do zdravstvenih i drugih ustanova takoer. Iako ive u znatno nepovoljnijim uslovima nego u urbanim sredinama, seosko stanovnitvo ipak ne eli u starake domove.

47

4.9. Stanovanje i starost i znaaj samopomoi i samozatite za stara lica Preporuke za izgled i opremljenost stambenog prostora starih lica su:

Sva mjesta unutar stambenog prostora moraju biti dobro osvijetljena.

Stubita bi trebala imati hrapave i protuklizne rubove, a prva i zadnja stepenica trebale bi biti posebno oznaene. Rukohvati, po mogunosti, trebaju biti s obe strane stubita. Stubita trebaju biti osvijetljena, kao i hodnici koji povezuju prostorije u kui.

Kao ni u stubitu, ni podovi u stanu ne bi smjeli biti skliski, neuredni i neravni. Tepihe bi, kao najee uzronike padova, trebalo izbaciti iz stanova, a ukoliko i jesu u stanu, njihovi rubovi nebi smjeli biti okrenuti prema gore. Stariji ljudi trebali bi nositi obuu ravnih onova.

Kablovi kuanskih aparata ili telefona ne bi se smjeli nalaziti na podu, ve sa strane na zidu kako bi se izbjeglo zapinjanje za njih.

Kade i tu-kabine trebale bi imati protuklizne gumene podloge, kao i odgovarajue rukohvate, kako bi osoba sigurno mogla ui i izai. Bilo bi dobro da u njima postoji i uvrena sjedalica kako bi tuiranje bilo maksimalno sigurno.

U spavaoj sobi treba provjeriti da li je lampa nadohvat ruke. Ukoliko se koriste grijalice, treba im osigurati dovoljno

prostora. Sve zapaljive stvari ispred njih udaljiti barem 3 metra. Ne zaboraviti iskljuiti grijalice iz struje kada su zagrijale prostor ili preko noi.

Treba osigurati telefon blizu kreveta u spavaoj sobi. 4.10. Karakteristike oboljenja starih ljudi Stari ljudi boluju od mnogostrukih bolesti. Neke od njih imaju nagli poetak i brzu smrt, dok neke imaju postepeni poetak i dugotrajan polagani tok bolesti. Kod starih ljudi je kao specifinost obolijevanja prisutno sljedee: promijenjena podnoljivost lijekova, konfuzija, poremeaj imuniteta, nepokretnost, rane od leanja, nemogunost zadravanja mokrae i stolice, usporavanje u svemu i prihvatanje toga kao normalnog stanja, slabije uzimanje hrane i tekuine, gubljenje na

48

teini, esto padanje, gubljenje pamenja. esto se iza ovoga kriju ozbiljne bolesti. Stara osoba esto koristi mnogo lijekova. Dobro je da se tada slui kutijicom za tablete sa odjeljcima za pojedine dijelove dana da nebi dolo do nekontrolisanog uzimanja lijekova, to je odgovornost i zdravstvenih radnika i porodice, kao i same stare osobe. 4.11. Pojedina vanija oboljenja starih osoba ak oko 75% starih osoba ima po tri i vie oboljenja. Oni najee oboljevaju od:

nemogunost zadravanja mokrae i stolice, oboljenja mozga i krvnih sudova mozga, povien krvni pritisak, oslabljena funkcija srca, oboljenja probavnog trakta, oboljenja disajnog sistema, eerna bolest, bolesti kotanog sistema, osteoporoza i padovi, bolesti ula vida i sluha, depresija, nesanica, samoa kao psihosocijalni problem, razni tumori, problemi sa vilicom i zubima.

Nelijeeni zdravstveni problemi u zrelom dobu uglavnom dovode do prijevremene starosti i do fizike onesposobljenosti. 4.12. Gerontoprofilaksa Dobro organizovana zdravstvena kao i socijalna zatita mogu uveliko odgoditi potrebu starijih osoba za smjetajem u ustanove za stara lica radi njihove funkcionalne onesposobljenosti. Ekonomska raunica drutva treba biti usmjerena na vee ulaganje i bolju organizaciju u preventivne aktivnosti koje se primjenjuju za sve dobne skupine, ali i za osobe u dubokoj starosti, jer nikada nije kasno za poetak promjena i prevenciju razvoja bolesti. Na taj nain drutvo moe ostvariti dvostruki profit: ekonomsku utedu radi smanjenja odlazaka u zdravstvene ustanove i smjetaja starijih osoba u ustanove za stara

49

lica, te dobit u humanom potencijalu kroz zdraviju i dugovjeniju funkcionalno sposobnu stariju populaciju koja moe due doprinositi svojim radom i iskustvom cijeloj zajednici. Ti se ciljevi mogu ostvariti uz podjelu suodgovornosti na sve dijelove zajednice, prije svega na samu stariju osobu, zatim njenu porodicu, sistem zdravstvene i socijalne zatite i mnoge druge. 4.13. Centri i klubovi za dnevni boravak starih osoba Jedan od istaknutih novih modela cjelovite brige za starije osobe u lokalnoj zajednici predstavlja model gerontolokog centra. To je multifunkcionalni centar za multidisciplinarnu brigu za starije osobe u sredini u kojoj oni i ive, a bez 24-satnog boravka. Osnovni cilj je zadrati starijeg ovjeka to je due mogue u njegovom vlastitom stanu uz porodicu. U gerontolokim centrima provode se programi preventivnih zdravstvenih pregleda za starije, psihike i okupacijsko-rekreacijske radne aktivnosti za starije, fizikalna terapija, zdravstveno, psiholoko i pravno savjetovanje, dnevni boravak, njega i pomo u kui, dostava obroka, koritenje ortopedskih pomagala i razne druge usluge.

50

51

5. POGLAVLJE

Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom Komunikacija je proces razmjene informacija meu pojedincima kroz uoblien sistem simbola ili znakova. Komunikacijom odravamo i razvijamo meuljudske odnose. To je proces pomou kojeg ljudska bia ispunjavaju svoje potrebe za opstankom, grade veze i doivljavaju radost. Komunikacija se koristi za sakupljanje informacija, za poduavanje i izraavanje brige i utjehe. Ona je integralni dio stvaranja i odravanja veza i odnosa meu pojedincima. Komunikacija se upranjava na poslu, ulici, u kui. Ona je efikasna samo onda kada se komunikacijski partneri uvaavaju. Ako pri komuniciranju postoji ubjeivanje onda nastaje diskusija. Komponente koje ine osnovu komunikacije za izgradnju odnosa:

prisutnost (posveivanje korisniku/bolesniku u najirem smislu, istinsko prihvatanje i zainteresiranost),

sluanje (otvorenost za rijei, misli i osjeanja druge osobe, uzdravanje od bilo kakvog formiranja sudova o drugoj osobi, usmjeravanje panje na sagovornika i potiskivanje vlastitih predrasuda, pristrasnosti i problema),

sagovornikova percepcija (razumijevanje druge osobe ukljuuje razumijevanje referentnog okvira i stanovita te osobe),

brinost (ukljuuje pomaganje drugom da se razvija, strpljivost, iskrenost, ohrabrivanje, nadu i povjerenje; brinuti

52

se za nekoga znai davati sebe), otvorenost (otkrivanje sebe drugoj osobi je reciproan odnos,

kao preduslov za komunikaciju i stvaranje terapijskog odnosa),

prihvatanje (njegovateljica omoguava korisniku/bolesniku da prihvati samog sebe, pa prihvatanje ima neto zajedniko sa pratanjem; stavljanje u sredite panje osobina koje su pozitivne, ohrabrujue i koje jaaju samopouzdanje, a ne nameu smjernice za razvitak druge osobe),

saosjeanje (empatija predstavlja sposobnost doivljavanja osjeanja i doivljaja druge osobe kao da su nai sopstveni, a sposobnost empatije pomae nam da ujemo osjeanja, elje i brige sagovornika i jasno definiemo potrebe koje se iza njih kriju),

iskrenost (podrazumijeva da osoba iskreno dijeli svoje misli, osjeaje i iskustva s drugima, to se ne moe glumiti; kada se osoba prikazuje onakvom kakva jeste, kaemo da je komunikacija skladna i podudarna, to je neophodno za smislenu komunikaciju i preduslov je povjerenja u samog sebe, kao i u odnose s drugima, a povjerenje omoguava razvoj nesputane i otvorene komunikacije),

potovanje (ukljuuje prihvatanje drugog kao vrijedne osobe, to znai da nam je stalo do druge osobe bez obzira na njene slabosti, pobuuje ugodnost, toplinu i osjeaj prihvaenosti, a potovanje osobe je od sutinskog znaaja za njeno zdravlje i razvoj).

Postoje dvije vrste komuniciranja: verbalna i neverbalna komunikacija. 5.1. Verbalna komunikacija To je sistem koritenja rijei, reenica. Na verbalnu komunikaciju utiu sljedei faktori: tempo (brzina) govora, jednostavnost, jasnoa i saetost, prilagodljivost, vjerodostojnost, humor. Pri verbalnom komuniciranju potrebno je da su:

poruke jasne i kratke, ton i stil moraju biti prilagoeni temi, informacije moraju biti precizne i tane,

53

sloena problematika se moe ilustrovati pomou kratke prie koja ima jasnu poruku.

Kombinacija verbalne i neverbalne komunikacije je efikasna komunikacija. Nekada se mora komunicirati sa osobom koja ne uje, ne vidi ili teko govori. Tada se koristimo posebnim vjetinama kojima savladavamo problem komunikacije. 5.2. Neverbalna komunikacija Neverbalna komunikacija je sloen sistem komuniciranja koji se sastoji od slijedeih elemenata:

dranje tijela (uspravno, pognuto, napeto, oputeno), mimika (izraz lica, elo, obrve, brada), oni kontakt (pokreti onih jabuica), intonacija (boja glasa, ritam, jasnoa, smijeh), gestikulacija (pokreti ruku, prstiju, dlanova), odijevanje (boja, stil, kroj).

Neverbalne poruke se aktivno emituju za vrijeme verbalne komunikacije. Efikasna neverbalna komunikacija podrazumijeva:

dranje uspravno, prirodno i oputeno, gledanje sagovornika u oi, lagano i povremeno klimanje glavom, poslovni stil odijevanja, dugaki rukavi, minimalistiki

pristup nakitu. Dobar komunikacijski partner mora biti dobar slualac. Aktivno sluanje zahtijeva vjetinu koja podrazumijeva: koncentraciju, panju, posmatranje, razumijevanje i memoriju. Terapeutska komunikacija treba da ima odreene strategije, a to su:

osmijeh (pokazuje da postoji prihvaanje osobe koja se slua i elja za sluanjem),

otvoreno dranje (pokazuje spremnost za sluanjem onoliko dugo koliko je potrebno),

nagnutost naprijed (pokazuje zainteresovanost za sluanje), dodir (potreban je kada je to prikladno, npr. stisak ruke u znak

pozdrava),

54

gledanje u oi (pokazuje prisutnost i panju dok sluamo), klimanje glavom (znak da razumijemo ta osoba govori).

5.3. Komunikacija sa osobom sa oteenjem sluha Komuniciranje sa gluhim i nagluhim osobama treba da prati sljedea pravila:

Dok se razgovara treba se okrenuti prema osobi da bi ona vidjela lice govornika.

Neka osvjetljenje bude ispred govornika, jer osoba oteenog sluha posmatra, prati gestikulaciju, izraze lica, pokrete usana i tijela.

Ne treba govoriti dok se vae i ne treba pokrivati usta rukama.

Treba govoriti malo glasnije, ali ne vikati, jer vikanje izoblii govor.

Tokom razgovora treba iskljuiti radio i televizor. Treba govoriti normalnom brzinom. Ako se uini da slualac nije razumio, treba ponoviti

izgovoreno jednostavnijom i preformulisanom reenicom. 5.4. Komunikacija sa osobom sa oteenjem govora Oteenje govora je esto rezultat raznih oboljenja, npr. modani udar, multipla skleroza, Parkinsonova bolest itd. Verbalna komunikacija je u takvim stanjima esto neefikasna te je potrebno iznai naine kako sa takvom osobom komunicirati. Ona uje, ali ne razumije ili ne moe govoriti. Dodatna sredstva koja omoguavaju komunikaciju su klimanje glavom, zatvaranje ili otvaranje oiju, podizanje ruke itd. Pitanja koja upuujemo takvoj osobi moraju biti jasna, kratka, sa mogunou da-ne odgovora. Komunikacija sa takvom osobom zahtijeva dosta strpljenja i matovitosti njegovateljice. Neefikasna komunikacija rezultira konfliktom. Zadatak njegovateljice je da izbjegne konfliktne situacije, to e uspjeti smirenou, distancom i uvanjem poslovne tajne. Konfliktne situacije ugroavaju zdravlje

55

korisnika i njegovateljice, te ih treba na vrijeme sprjeavati, iznalaziti naine da do njih ne doe. 5.5. Komunikacija sa osobom sa oteenjem vida Susret sa slijepom osobom. Slijepoj osobi se treba obraati smirenim glasom, dodirom, da bi ona bila sigurna da se govornik obraa upravo njoj. Kada se odlui udaljiti od osobe sa oteenim vidom, treba je obavijestiti o tome, kako bi znala da govornik odlazi. Hod sa slijepom osobom. Kada se eli hodati sa slijepom osobom, treba stati pored nje sputenih ruku. Slijepa osoba drugu osobu uhvati za ruku iznad lakta koji je savijen. Ona e biti pola koraka iza druge osobe i pratit e ritam kretanja. Hod ulicom koja ima trotoar. Svaki stepenik je problem za slijepu osobu. Obavezno je prije koraka ka gore ili ka dolje zastati kako bi slijepa osoba osjetila promjenu u poloaju ruke. Na penjanje ili sputanje uvijek treba upozoriti slijepu osobu. Sjedanje i blizina vrata. Bez obzira sa koje strane da se prilazi stolici, ruku vodilju uvijek treba postaviti na naslon stolice. Taj pokret e uvijek slijepoj osobi pokazati poloaj stolice i ona e moi sjesti. Prilikom prolaska kroz vrata, obavezno ih treba otvoriti rukom vodiljom, jer e slijepa osoba tako znati smijer otvaranja vrata. Ukoliko slijepa osoba koristi tap ili psa vodia, treba otvoriti vrata i propustiti je da samostalno proe. Jedan od naina kretanja koji slijepoj osobi omoguava maksimalnu samostalnost i neovisnost od drugih je kretanje uz psa vodia. Nikada ne treba ometati psa vodia dok radi. 5.6. ta treba izbjegavati u komunikaciji? Ono to svakako treba izbjegavati su ponaanja koja naizgled predstavljaju sluanje, a u sutini to nisu i djeluju vrlo iritirajue na sagovornika:

Slualac ne treba misliti na ono ta eli rei dok sagovornik

56

govori, jer e tako sigurno izgubiti sutinu koju sagovornik eli saoptiti, to e se u daljem razgovoru sigurno primijetiti.

Ne treba upadati sagovorniku u rije i ne postavljati gomilu pitanja tako da se govornik osjea kao u sudnici. Pitanja svakako treba postaviti, ali nain na koji se pitanja postavljaju, vrsta i broj pitanja treba da budu primjereni situaciji.

Ne traba obavljati neke druge radnje dok govornik govori, jer to predstavlja lano sluanje.

Slualac treba obraati panju i na neverbalne poruke koje alje govornik, da nebi izgubio dio informacija, a to predstavlja jednostrano sluanje.

Treba sasluati cjelokupnu informaciju, a ne samo ono za ta slualac smatra da je vano prema njegovim mjerilima ili samo ono to se uklapa u njegovu procjenu sagovornika, jer to predstavlja selektivno sluanje.

Ne treba otimati rijei, tj. vrebati trenutak da se preuzme rije.

Dijeljenje savjeta esto nije dobro, jer se deava da slualac ne slua osjeanja i potrebe govornika, ve mu objanjava koji je najbolji nain da se postupi u odreenoj situaciji. Sagovornik ne treba davati rjeenja govorniku, ve mu treba pomoi da sam doe do njih.

Ne treba pretpostavljati da se zna ta sagovornik eli da kae i ne treba zavravati misli sagovornika koji moda za kratko nije mogao nai pravu rije.

Ne treba potcjenjivati predmet razgovora. Potrebno je istai da je najvanije da njegovateljica pokae korisniku/bolesniku da je on zanima, da mu stavi do znanja da ga eli bolje upoznati, da je iskrena u elji da mu pomogne onoliko koliko je u njenoj moi. Njegovateljica e to najlake postii ako se bude pridravala slijedeih principa:

Dozvoliti drugoj osobi da govori i sluati paljivo. Nauiti da se govori o stvarima koje zanimaju druge ljude. Biti oprezan sa kritikama, izbjegavati svau i ne protivrijeiti. Paljivo iskazivati zahtjeve. Priznati svoje greke. Hvaliti ono to je vrijedno hvale, pokazati dobro raspoloenje. Pokuati zamisliti sebe u ulozi korisnika/bolesnika.

57

6. POGLAVLJE

Stres i prilagoavanje na stres Poremeaj prilagoavanja nastaje kao reakcija na stres koji osoba doivljava. Trauma koja izaziva ovaj poremeaj moe biti razliite jaine. Ono to je kljuno jeste da se u ivotu osobe deavaju promjene za ije prihvatanje ona nema dovoljno kapaciteta te podlijee jakom stresu. Bilo da se radi o promjeni posla, promjeni mjesta stanovanja, gubitku partnera ili zdravstvenim problemima, ukoliko osoba ne pronae adekvatne mehanizme za prevladavanje stresa, moe se javiti poremeaj prilagoavanja. Stres je u ovakvim situacijama normalan i skoro uvijek prisutan, ali ipak reakcija na ovakve promjene ponekada je jaa u odnosu na ono to se smatra tipinim za osobe sa slinim problemima. Jednostavnije reeno, ukoliko je osoba pod psihikim stresom pod ijim uticajem se javljaju smetnje vee od oekivanih s obzirom na jainu stresa, i ako to due vrijeme utie na njeno funkcionisanje, moe se pretpostaviti da osoba ima poremeaj prilagoavanja. Npr. ukoliko je osoba nedavno ostala bez nekog blinjeg, ona e nesumnjivo neko vrijeme biti u kriznom periodu, ali ukoliko provodi vie od tri mjeseca leei na kauu, gledajui televiziju i bezuspjeno pokuavajui da se oslobodi neprijatnih osjeanja, postojae sumnja da se ipak radi o poremeaju prilagoavanja. Poremeaji prilagoavanja su izuzetno esti. Najee su praeni

58

depresijom, nerazumnim i neopravdanim strahom (anksioznou), problemima u odnosima sa okruenjem. Ostali simptomi ovog poremeaja su: osjeaj beznadenosti, tuge, uestalo plakanje, nervoza i zabrinutost, glavobolja i stomani problemi, slabljenje socijalnih veza ili potpuna socijalna izolacija, destruktivno ponaanje, promjene u apetitu, problemi sa spavanjem, lako zamaranje i nedostatak energije, kao i zloupotreba alkohola i droga. 6.1. Rjeavanje problema uzrokovanih stresom Osobe sa poremeajem prilagoavanja esto se sapliu pred mnogim odlukama, nekada i pred onim koje se inae obavljaju spontano i bez mnogo mentalnog ulaganja. Iznalaenje rjeenja, ak i za manje zahtjevne probleme, za njih moe predstavljati veliki poduhvat i esto ih moe dodatno frustrirati i odravati u poziciji bespomonosti sa uvjerenjem da je nemogue izboriti se. U ovakvim situacijama esto se moe uspjeno primjeniti jednostavna i strukturirana tehnika rjeavanja problema u samo nekoliko koraka. Ova tehnika nije revolucionarno otkrie, ve zapravo neto to svi spontano koriste kada se nau pred nekom problematinom situacijom. Ipak, kada je osoba pod velikim stresom ili se suoava sa njegovim posljedicama, kao to je to sluaj sa poremeajem prilagoavanja, ona tee spontano pristupa ovim mehanizmima. Ova tehnika moe posluiti kao spoljanji podsticaj za aktiviranje unutranjih kapaciteta za rjeavanje problema:

1. Identifikacija problema. Prvi korak slui da se sagledaju svi vani aspekti problema. Sutina problema nije uvijek oigledna, ali je kod osoba sa poremeajem prilagoavanja vrlo esto dodatno maskirana razliitim optereavajuim razmiljanjima i emocionalnim iskrivljenjima koja se javljaju usljed nesigurnosti, anksioznosti i osjeaja bespomonosti. Zato se na samom poetku insistira na jasnom definisanju problema, opisivanju emocionalnog doivljaja koji se u vezi sa tim javlja, definisanju cilja i prepreka koje treba prevazii.

2. Produkcija moguih rjeenja. Sutina ovog koraka je vie u pokretanju kreativnih resursa i podsticanju konstruktivnog miljenja. Na trenutak, moe se ostaviti po strani potreba za produkovanjem najboljeg i jedinog ispravnog elegantnog

59

rjeenja bez propusta. Akcenat nije na vrednovanju i procjenjivanju, ve na uvjebavanju fleksibilnosti u razmiljanju. Rigidno, anksiozno i nesigurno pristupanje ovom zadatku na poetku, sve vie poputa to se vie razliitih ideja pojavi u razmatranju.

3. Evaluacija i odabir rjeenja. Jedan problem najee nema jedno jedino ispravno rjeenje, ali isto tako svaka osoba, u zavisnosti od linih tenji, moe da nae ba ono rjeenje koje njoj lino najbolje lei. Uzimajui u obzir sve relevantne elemente problema i svoj lini stil, osoba bira ono to joj se ini kao najbolji izbor.

4. Procjena ishoda. Ako je izbor bio dobar, rjeenje e funkcionisati. Ukoliko se ne dobije oekivani ishod, preporuljivo je vratiti se na prethodne korake i ustanoviti ta je promaklo. Ponovnim prolaenjem kroz ove korake, pred svakim sljedeim problemom brzo e se automatizovati ovakav pristup i sprijeiti da osobu pred problemom obuzme panika ili osjeaj bespomonosti.

6.2. Tehnike relaksacije Osobe koje su razvile poremeaj prilagoavanja najee se suoavaju sa znaajnim nivoom anksioznosti i napetosti koja ih onemoguava da izau na kraj nekad ak i sa manjim nivoima stresa. Tehnike relaksacije mogu da otklone ovaj aspekt problema prilagoavanja oslobaanjem vika tjelesne i mentalne napetosti. Jedna od najeih tehnika je tehnika dubokog ritminog disanja. Sa ovom tehnikom se najee kombinuje tehnika miine relaksacije gdje se, koncentrisanjem na svaki mii pojedinano, poev od glave pa sve do stopala, uz udah, osoba fokusira na napetost miia, a kroz izdah tu napetost oputa. Druga tehnika koja se esto javlja u kombinaciji sa ovim je tehnika vizualizacije, u kojoj osoba zamilja mjesto mira i sigurnosti koje sama kreira i koje moe da prizove u sjeanje svaki put kad je obuzmu uznemiravajue emocije.

60

6.3. Upravljanje emocijama Svi ivotni problemi sa sobom nose niz negativnih emocija. Kada osoba pomisli na bijes, tugu, stid, krivicu, prvo to joj padne na pamet je da to nikada ponovo ne eli da osjeti. Poto je realnost drugaija, osoba e uvijek pokuati da amortizuje taj udarac. Neki e poricanjem pokuati da pobjegnu od svojih neprijatnih emocija, neki e im se beznadeno prepustiti i dozvoliti da ih preplave. Menadment emocija predstavlja nain da se pravilno prepoznaju, prihvate i vode vlastite emocije. Ono to se ne prepozna ne moe se ni kontrolisati, ono to se ne prihvati ne moe se ni promijeniti. Zato je vano da se naui da je svaka reakcija na situaciju, prijatna ili neprijatna, zapravo saveznik u traenju rjeenja.

61

DRUGI DIO Osnovne ljudske potrebe i zadaci njegovateljice kod smanjene

mogunosti brige o sebi Pomo korisniku/bolesniku pri disanju

Pomo korisniku/bolesniku pri uzimanju hrane i tekuine Pomo korisniku/bolesniku pri eliminaciji mokrae i stolice

Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju Pomo korisniku/bolesniku pri odmoru i spavanju

Pomo korisniku/bolesniku pri odijevanju Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju normalne tjelesne

temperature Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju line higijene i

higijene okoline Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju opasnosti i ouvanju

sigurnosti Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji s drugima i pri

prakticiranju vlastite duhovnosti/religije Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri rekreativnim

aktivnostima Pomo korisniku/bolesniku pri uenju

62

63

7. POGLAVLJE

Osnovne ljudske potrebe i zadaci njegovateljice kod smanjene mogunosti brige o sebi

Uloga njegovateljice je pomo zdravoj staroj osobi, zdravom djetetu ili bolesniku pri obavljanju svakodnevnih ivotnih aktivnosti i zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, a to on privremeno ili ee trajno ne moe obavljati samostalno. Osnovne ljudske potrebe su:

disanje, uzimanje hrane i tekuine, eliminacija mokrae i stolice, kretanje, odmor i spavanje, odijevanje, odravanje normalne temperature tijela, odravanje line higijene i higijene okoline, izbjegavanje opasnosti i ouvanje sigurnosti, komunikacija s drugima, prakticiranje vlastite religije, rad, rekreativne aktivnosti, uenje.

Stanje u kojem su zbog oteenja tjelesnih ili psihikih funkcija, zbog psiho-fizike nezrelosti ili starosti, te zbog drugih razloga smanjene

64

sposobnosti pojedinca za obavljanje aktivnosti samozbrinjavanja smatra se smanjenom mogunou brige o sebi. Neki od konkretnih i najeih uzroka smanjene mogunosti brige o sebi su: smanjeno podnoenje napora, opa slabost, neizdrljivost, bolesti i povrede organa za kretanje, bolesti nerava, poremeaji vida, sluha, govora, poremeaji svijesti i drugih psihikih funkcija, tjeskoba, depresija, zdravstveni postupci i procedure, djeiji uzrast i starost. Smanjena mogunost brige o sebi moe biti:

1. prolazna (zdrave stare osobe i zdrava djeca), 2. privremena (nagle i kratkotrajne akutne bolesti), 3. trajna (postepene i dugotrajne hronine bolesti).

65

8. POGLAVLJE

Pomo korisniku/bolesniku pri disanju 8.1. Disanje i mjerenje disanja Disanje je vitalna funkcija organizma kojom se omoguava razmjena gasova (kiseonika i ugljen-dioksida) izmeu organizma i spoljane sredine, koja se odvija u pluima. Za normalno disanje potrebno je da disajni putevi budu prohodni, plua zdrava, grudni ko i grudni miii ouvani. Disanje regulie centar za disanje koji se nalazi u mozgu. Pri udisanju zraka, zrak struji preko dunika i bronhija u plua. U pluima iz zraka se izdvaja kisik koji se putem crvenih krvnih zrnaca iri po tijelu. Izdahnuti zrak iz tijela sadri ugljen-dioksid koji se stvara kao posljedica potronje kisika u tijelu. Disanje se mjeri posmatranjem grudnog koa osobe i brojanjem udisaja u jednoj minuti. Prije mjerenja korisnik treba da miruje 10-tak minuta. Mjerenje disanja se vri najee dok se njegovateljica priprema da mjeri puls, bez najavljivanja korisniku/bolesniku ta namjeravamo da mjerimo, jer to moe da promijeni uestalost i kvalitet disanja. Takoer se posmatra i slua da li je disanje ritmino, ujno, ubrzano, oteano, povrno i slino. Normalan broj udisaja (i izdisaja) u jednoj minuti u mirovanju kod odraslih osoba je 18-20 puta, kod djece 20-22 puta, a kod starijih osoba 16-18 puta.

66

Slika 4. Sistem organa za disanje i proces disanja 8.2. Kaalj i iskaljaj Kaalj je voljna ili refleksna pojava koja nastaje nadraajem koji se prenosi do centra za kaalj u mozgu, pri emu se disajni putevi oslobaaju sekreta. Kaalj moe biti: suh i produktivan (sa iskaljajem). Iskaljaj je izluevina koja se iz disajnih puteva izbacuje kaljem. Iskaljaj zdrave osobe je oskudan i sastoji se od sluzi, estica praine unijete disanjem, te odumrlih elija disajnog sistema. U toku oboljenja organa za disanje on postaje obilniji i sadri vee koliine sluzi i bakterija. Nije dovoljno utvrditi samo podatak da korisnik/bolesnik kalje, ve i kakva je karakteristika kalja. Njegovateljica treba zapaziti koliinu, boju i miris iskaljaja. Suhi kaalj zamara korisnika/bolesnika, jer se najee javlja nou i remeti mu san. Za vrijeme kaljanja troi se mnogo energije, pa je zato korisnik/bolesnik umoran, a otpornost njegovog organizma smanjena. Korisnicima/bolesnicima koji produktivnim kaljem izbacuju sekret, njegovateljica treba naglasiti da je potrebno da ee kalju i nastoje izbaciti sekret. Povremeno ih treba staviti u poloaj u kome

67

korisnikova/bolesnikova glava i grudni ko vise preko kreveta a ostali dio tijela je na krevetu. Ublaavanju napornog kalja doprinose topli napici, udisanje vodene pare i uzimanje lijekova protiv kalja ili lijekova za iskaljavanje, koje propisuje ljekar. Ukoliko se pri upornom kaljanju ili zbog bolesti otete krvni sudovi u disajnim putevima, u iskaljaju se mogu pojaviti manje ili vee koliine krvi. Potebno je umiriti korisnika/bolesnika, postaviti ga u visoki polusjedei poloaj, dati mu relativno hladan napitak, obezbijediti mu potpuni mir, te mu ak zabraniti i govor. Neophodno je odmah obavijestiti zdravstvene radnike. 8.3. Njega traheostome i trahealne kanile Kod bolesti disajnih puteva nekada je potrebno uraditi hirurki postupak kojim se radi otvor (traheostoma) na prednjem dijelu vrata, te se nekada ugrauje vjetaka cjevica (kanila). Traheostoma moe biti privremena i trajna, za cijeli ivot. Trajna traheostoma se ne zatvara jer bez nje nije mogue disati. Osobe sa traheostomom ne mogu govoriti, pa koriste govornu protezu. Zbog specifinosti dinog puta kod korisnika/bolesnika s traheostomom potrebno je redovno i pravilno njegovati kou oko traheostome i kanilu. Kod ovih osoba pri disanju zrak ulazi izravno kroz traheostomu u dunik i plua, a ne ide kroz nos i usta. Izgubljena je funkcija nosa koji je zrak vlaio, proiavao i zagrijavao. Zbog toga se u duniku skuplja gust, ilav i prljav sekret. Takav sekret korisnici/bolesnici teko iskaljavaju. Radi lakeg iskaljavanja i olakavanja tegoba potrebno je nekoliko puta dnevno ukapavati fizioloku otopinu (specijalna otopina soli u destilovanoj vodi koju pripremaju farmaceuti, a moe se nabaviti u apotekama ili ambulantama) u traheostomu, esto tokom dana provjetravati prostorije, vlaiti zrak u sezoni grijanja koritenjem ovlaivaa zraka. Pribor za njegu traheostome. Svaka osoba sa traheostomom treba imati najmanje dvije kanile, etkicu za pranje kanile, tupfere,

68

fizioloku otopinu, plastinu pricu ili kapaljku za fizioloku otopinu, zatitnu kremu za kou oko traheostome. U kunim uslovima potrebno je kanilu mehaniki uz pomo etkice oprati, prokuhati 20 minuta, te pustiti da se ohladi i osui. Pravilan postupak njege traheostome treba obavljati svakodnevno, a sastoji se od sljedeih radnji:

1. oprati ruke, 2. okolinu traheostome oprati mlakom istom vodom, 3. posuiti istim tupferom, 4. kou oko traheostome namazati zatitnom kremom, 5. istu kanilu namazati vazelinom ili ovlaiti sterilnom

fiziolokom otopinom da lake sklizne u dunik, 6. njeno postaviti kanilu u traheostomu.

Slika 5. Traheostoma Toaleta govorne proteze. Osobe sa traheostomom kod kojih je radi rehabilitacije govora ugraena govorna proteza moraju svakodnevno odvojiti vrijeme za higijenu proteze. Na taj nain omoguit e urednu funkciju proteze, laki govor i dugotrajniji vijek proteze, odnosno rjee zamjene. Proteza je postavljena izmeu jednjaka i dunika, u

69

vlanoj i toploj sredini, gdje moe biti idealna podloga za razvoj mikroorganizama, pa je zbog toga pravilna njega izuzetno vana:

1. svako jutro specijalnom etkicom rotirajuim pokretima ui do kraja proteze i izvui etkicu,

2. etkicu oprati tekuom vodom i posuiti, 3. jednom sedmino tekuinu ili gel koji sprjeava nastanak

gljivica (prema preporuci zdravstvenih radnika) staviti na etkicu kojom e se premazati unutranji otvor proteze.

Komplikacije vezane za traheostomu. Komplikacije koje se javljaju kod osoba koje imaju traheostomu mogu nastati zbog:

iritacija dunika zbog kanile, infekcija traheostome, oteenja koe oko traheostome, nauljanog dunika uslijed neodgovarajue kanile, alergija na materijal od kojeg je napravljena kanila.

8.4. Vjebe disanja Korisnik/bolesnik e najlake nauiti pravilno disati i osjetiti razliku izmeu plitkog i dubokog disanja maksimalnim kapacitetom plua tako da legne na lea ispruenih udova ili udobno sjedne i ispravi lea. Vjebe disanja su od izuzetnog znaaja za spreavanje nastanka plunih oboljenja, te zastoja sekreta u disajnim putevima. Vjebe disanja su od velike koristi i za psihiko oputanje i odmor. Ove vjebe bi trebalo provoditi nekoliko puta dnevno, sa po 5-10 ponavljanja u jednom ciklusu. Kod nepokretnih osoba vjebe bi trebalo provoditi svaka dva sata. Osobu treba poticati da sama vjeba:

Treba joj dati uputu da die polako i duboko, udie na nos, a izdie na usta, obraajui pozornost na irenje grudnog koa.

Druga vrsta vjebi disanja podrazumijeva da osoba izdahne i potom duboko udahne na nos gurajui trbuh prema van, zadravajui dah 1-2 sekunde i izdahne na usta uvlaei trbuh, obraajui pozornost na rad trbunih miia.

70

71

9. POGLAVLJE

Pomo korisniku/bolesniku pri uzimanju hrane i tekuine

9.1. O probavi Probavni organi imaju vaan i sloen zadatak da osiguraju iskoritavanje hranljivih tvari koje organizam odravaju na ivotu, a istovremeno su i barijera tetnim tvarima. Probava je presudna za zdravlje, ona funkcionie na principu putanja dobrog unutra i izbacivanja tetnog vani. Probavnim sistemom opskrbljuje se tijelo hranljivim tvarima koje su neophodne za ivot, rast, razvoj, te su izvor energije. Probavni sistem se sastoji iz probavnog trakta i probavnih lijezda. Probavni sistem je zapravo duga cijev koja se protee od usta do mara. Probavne lijezde, jetra i guteraa, proizvode razne hemijske spojeve koji sudjeluju u razgradnji hrane. Prvi dio probavnog trakta su usta. Prednji zubi odgrizaju komade hrane, stranji zubi ih drobe, melju, jezik im u tome pomae, a pljuvaka iz pljuvanih lijezda olakava vakanje i gutanje. Drugi dio probavnog trakta je miina cijev jednjak. Stezanjem miia jednjaka progutana hrana prolazi kroz jednjak do treeg dijela probavnog trakta eluca. Miii eluca drobe hranu i pretvaraju je u kaastu masu. U elucu se lue probavni sokovi i hlorovodonina kiselina (HCl). Oni su odgovorni za razgradnju hrane na jo manje dijelove. Poluprobavljena hrana prolazi kroz jo jedan miini prsten

72

te kratkom cijevi dvanaestopalanim crijevom ulazi u etvrti dio probavnog trakta tanko crijevo. U tankom crijevu se vri upijanje hranljivih tvari u krvotok. Ispod rebara desno se nalazi jetra, a ispod nje uni mjehur. Jetra proizvodi u koja se pohranjuje u unom mjehuru. Nakon obroka u se isputa u tanko crijevo te potpomae probavu masti. Dodatne probavne sokove oslobaa guteraa u tanko crijevo. Stezanjem miia tankog crijeva hrana ide dalje kroz probavnu cijev, a probavni sokovi razgrauju hranu na molekule, koje kroz zid crijeva idu u krvotok. Iza tankog crijeva je peti dio probavne cijevi debelo crijevo. U njemu se vri upijanje vode. Vrijeme prolaska hrane kroz probavnu cijev je oko 24-48 sati. Od ostataka neprobavljene hrane formira se stolica (feces). Stolica se pohranjuje u zavrnom dijelu debelog crijeva koji se zove zadnje crijevo. Na kraju se otpadne tvari izbacuju u odreenim vremenskim razmacima kroz posljednji dio probavnog trakta koji se zove mar (anus).

Slika 6. Sistem organa za probavu

73

9.2. Znaaj pravilne ishrane Nain ishrane je obino rezultat obiaja, navika, kulture, podneblja. Namirnice koje se koriste su obino primjerene podruju na kojem se ivi. Npr: plodovi mora se uglavnom jedu na moru, meso i mlijeni proizvodi tamo gdje je razvijeno stoarstvo, obino se konzumira ono voe koje lokalno uspijeva. Pretjeranim unosom odreenih namirnica (npr. mesa, mlijenih proizvoda) i pogrenim odnosom prema ishrani nesvjesno se truje tijelo i skrauje prirodni vijek zdravlja i ivota. Neovisno od navika bitna je uravnoteena prehrana. Pod uravnoteenom prehranom podrazumijeva se dovoljan unos bjelanevina (proteina), eera (ugljikohidrata), masti (lipida), vitamina, minerala i vlakana, kao i vode. Savremeno zdravstvo je nakon velikog broja istraivanja dokazalo da je est uzrok bolesti hrana koja se jede kao i ona koja nedostaje u ishrani. Sutinski, pravilna ishrana predstavlja uzimanje to raznovrsnije hrane, pravilno kombinovane. Za pravilnu ishranu, obroci se trebaju pravilno rasporediti. Obroke ne treba preskakati, jer se izgladnjivanjem organizma smanjuje otpornost organizma. Niz oboljenja moe biti povezano sa pogrenom prehranom, npr:

Prehrana sa dosta masne hrane i soli moe poveati rizik od nastanka sranih oboljenja dok vrlo masna hrana poveava rizik od nastanka nekih tumora.

Usljed konzumiranja nedovoljno obraene hrane, brze hrane kao i prebrzog naina ivota mnogi ljudi jedu hranu sa mnogo masnoa, eera i soli a sa nedovoljno biljnih vlakana.

Mnogi ljudi ne unose dovoljno vitamina i minerala da bi njihov organizam ostao zdrav i mogao obavljati sve aktivnosti, posebno u periodu rasta i razvoja koji zahtjeva dobro izbalansiranu prehranu.

Hrana sa mnogo eera i masnoa sadri mnogo kalorija to sa manjkom fizike aktivnosti dovodi do poveanja teine, a mnogo eera dovodi do oteenja zuba.

Osobe koje ne unose dovoljno biljnih vlakana pate od zatvora i kod njih se moe razviti tumor debelog crijeva.

74

Kratki vodi kroz zdravu prehranu: 1. Uivati u irokom izboru zdrave hrane. 2. Jesti dosta itarica, povra i voa, neto manje mlijeko, sir i

mlijene proizvode, te meso, ribu i jaja, a mnogo manje masnoe i ulja. Izbjegavati alkoholna pia, so i slanu hranu, slatkie i slatka pia. Najpravilnija ishrana je ona ishrana koja slijedi tzv. piramidu zdrave ishrane.

3. Biti fiziki aktivan. 4. Jesti hranu bogatu kalcijem i eljezom. 5. Piti umjereno hladnu i svjeu vodu tokom dana.

Slika 7. Piramida zdrave ishrane 9.3. Smanjena mogunost hranjenja Ishrana je jedna od najvanijih ivotnih aktivnosti. Korisnici/bolesnici nekada ne mogu samostalno uzimati hranu zbog bolesti, nepokretnosti ili iz drugih razloga. Takoer, zdrava djeca i

75

zdravi stari ljudi nekada oteano uzimaju hranu ili je uopte ne mogu uzimati, pa im je potrebna pomo njegovateljice. Njegovateljica treba:

1. Saznati navike korisnika/bolesnika, te saznati postoje li posebni zahtjevi u prehrani (dijeta ili vjerski razlozi).

2. Osigurati obroke uvijek u isto vrijeme u skladu sa bolesnikovim navikama.

3. Smjestiti osobu u to je mogue normalniji poloaj za hranjenje.

4. Urediti usnu upljinu prije i poslije hranjenja. 5. Ukloniti sve to bi moglo odvratiti korisnikovu/bolesnikovu

pozornost od jela. 6. Davati kratke i jasne upute, biti uz korisnika/bolesnika ako

postoji mogunost da se ozlijedi ili da mu hrana ode u disajne puteve.

7. Ohrabrivati ga da jede sam, ali pravodobno prepoznati umor. 8. Provjeravati da li guta hranu ili je zadrava u ustima.

9.4. Uhranjenost i tjelesna teina Body Mass Index (BMI) se koristi za klasifikaciju stepena uhranjenosti, a rauna se po slijedeoj formuli: BMI=TM/TV2 (TM tjelesna masa, TV tjelesna visina), i izraava u kg/m2. Vrijednost BMI se moe utvrditi i koritenjem odgovarajuih tablica. Prema BMI postoje slijedee kategorije uhranjenosti:

manje od 20 pothranjene osobe, 20-24,9 normalno uhranjene osobe, 25-29,9 gojazne osobe, 30-39,9 ekstremno gojazne osobe, 40 i vie morbidno gojazne osobe.

9.5. Dehidracija Voda ini vie od 70% zdravog ljudskog tijela. Obilna koliina vode neophodna je za pomo probavi, ispiranje toksina i ostalog otpada, te za odravanje zdrave koe. Normalno ljudsko tijelo gubi vodu tokom cijelog dana, najvie kroz znojenje i mokrenje, ali je obino vrati

76

preko jela i pia. Dehidracija je vrlo ozbiljan zdravstveni problem. Trebalo bi prepoznati znakove dehidracije, jer se tako mogu sprijeiti veliki problemi. Dehidracija je stanje koje se javlja kada osoba izgubi vie tekuine nego to je konzumirala, te tako poremeti i ravnoteu minerala u organizmu. Dehidracija moe biti: blaga, umjerena i teka. Dehidracija je uglavnom uzrokovana smanjenim konzumiranjem tekuine, gubljenjem previe tekuine ili kombinacijom ova dva faktora:

Povraanje i proljev su dva uobiajena uzroka veeg gubitka vode.

Znojenje je jo jedan veliki uzrok znaajnog gubitka vode, a dogaa se jer se tijelo pokuava ohladiti. Razloga za pretjerano znojenje moe biti mnogo. Neki od njih ukljuuju vjebanje u vruim uslovima, rad u jako vruim uslovima i temperaturu koja nastaje zbog bolesti.

Visoki eer u krvi kod osoba sa eernom bolesti moe uzrokovati uestalo mokrenje i dehidarciju.

Konzumiranje previe alkohola moe uzrokovati dehidraciju. Simptomi dehidracije razlikuju se ovisno o njenoj teini. Poetne reakcije tijela na dehidraciju su e (tijelo eli poveati unos vode), smanjeno mokrenje (tijelo pokuava sauvati tekuinu), te tamna boja urina. Kako se poveava nivo gubitka vode, pojavljuje se i sve vie znakova i simptoma, kao to su: glavobolja, suha koa i usne, suha usta i jezik sa gustom slinom, grevi u rukama i nogama, suhe oi s malo ili bez suza, smanjeno znojenje, poveana tjelesna temperatura, brzi otkucaji srca, umor i slabost, munina i povraanje. Ako se dehidracija ne tretira, moe doi do gubitka svijesti i prestanka rada organa, te na kraju i smrti. Konzumiranje dosta tekuine i hrane koja se sastoji od puno vode je najlaki nain da se sprijei dehidracija. Tekuinu se moe dobiti ne samo iz vode, ve i iz drugih pia (sokovi) i hrane (voe i povre). Takoer, za spreavanje dehidracije potrebno je i:

Piti dodatno vodu u vruim ili vlanim vremenskim uslovima kako bi se zamijenila ona koja je izgubljena znojenjem.

77

Piti tekuinu prije poetka napornih aktivnosti ili vjebe. Takoer, nastaviti piti u redovnim razmacima tokom i po zavretku aktivnosti.

Rano ujutro ili kasnije poslijepodne je najbolje vrijeme za rekreaciju, vjebanje ili sport. Treba izbjegavati najtoplije dijelove dana za takve aktivnosti.

9.6. tucanje tucanje je kontrakcija dijafragme koja se ponavlja nekoliko puta u minuti. Brz upliv zraka u plua uzrokuje zatvaranje dijelova disajnog puta stvarajui karakteristian hik zvuk. tucanje je radnja koja nije pod voljnom kontrolom. tucanje moe biti uzrokovano razliitim bolestima nervnog sistema, razliitim vrstama lijekova, uzimanjem alkoholnih i gaziranih pia i zainjene hrane, brzim gutanjem hrane, smijehom i slino. Napadi tucanja obino prestaju sami bez intervencija. Meutim, hronino tucanje moe zahtijevati tretman. Postoje brojni laiki tretmani koji nemaju loe ili nemaju nikakve posljedice, kao to su: popiti manju koliinu vode, popiti liicu octa, staviti malo eera pod jezik. 9.7. Podrigivanje i vjetrovi Podrigivanje je naglo izbacivanje stomanih gasova preko usta. Podrigivanje obino prati i zvuni efekat. Podrigivanje moe biti i simptom nekih oboljenja, poput ira na elucu. Podrigivanje moe da bude namjerno ili nenamjerno. Nenamjerno podrigivanje