Riječ prof. dr. sc. Gordana Lauca, hrvatskog biokemičara koji se bavi stresom

Moram priznati da je vaša biografija zaista impozantna. Mlad ste čovjek, a već dvadesetak godina proučavate i istražujete gli-kobiologiju stresa.

Moj pokretač jest znatiželja, promatram, analiziram, istražu-jem, doznajem nove stvari i to je beskrajan proces. Ljudi su danas uhvaćeni u rutine, svaki dan im je isti i zbog toga malo koriste vlastiti mozak. No, znanstvenici ipak imaju povlasticu stalno postavljati pitanja, tražiti odgovore, pokušavati doznati nešto novo, veseliti se novim spoznajama. Život je toliko kom-pleksan da se ima mnogo toga istraživati dokle god bude svije-ta. Nikada čovjek neće uspjeti sve istražiti i odgonetnuti, ali čar je upravo u tome da čovjek treba stalno upoznavati i mije-njati svijet na bolje.

Stres, biokemija, molekularna biologija, biokemija, glikobiologija – što je to?

Glikobiologija je samo jedna grana biokemije, grana koja prou-čava samo jednu vrstu molekula. Šire područje od toga je bio-kemija stresa, što se pojednostavljeno može objasniti i ovako: riječ je o onome što se događa u našoj glavi i što onda djeluje na procese u našem tijelu. Pokušaj je to odgovora na sljedeća pita-nja: koji su razlozi pojava raznih bolesti uvjetovanih stresom, što uzrokuje dijabetes, tumore, viroze itd? Ono što ja kao znan-stvenik pokušavam jest istražiti biokemiju stresa, tj. pronaći biokemijske dokaze koji će nam reći kako se to događa.

Biokemija i molekularna biologija zapravo su sinonimi. Bioke-mija je potekla od kemije. Dakle, postojali su kemičari, kemija postoji tisućljećima, koji su se u prošlom stoljeću počeli baviti životom, počeli su proučavati biološke sustave i tako je nastala biokemija. S druge strane su bili biolozi, to su oni koji su istra-živali prirodu, koji su se također u prošlom stoljeću usredotoči-li na molekule. Počeli su, dakle, istraživati život na razini mole-kula i to je molekularna biologija.

Možete li jednostavno objasniti procese koji dovode do stresa? Do čega ste došli u svom istraživanju?

Stresni odgovor vrlo je složen proces kojim se naš organizam priprema za (stvarne ili umišljene) nepovoljne događaje u oko-lini. Prekomjerni stres nedvojbeno je povezan s pojavom i ra-zvojem mnogih bolesti. Podaci objavljeni u literaturi i naši do-sadašnji rezultati upućuju na to da su promjene glikozilacije uključene u molekularne mehanizme stresnog odgovora.

U mnogim bolestima povezanim sa stresom pokazane su speci-fične promjene glikozilacije, no još ne znamo pouzdano jesu li te promjene samo odraz promijenjenog staničnog metabolizma ili neke od tih promjena imaju ulogu u razvoju bolesti. Cilj znanstvenog projekta koji vodim je ispitati promjene glikozila-cije proteina, aktivnost i ekspresiju njihovih receptora (lektina) te ekspresiju gena odgovornih za sintezu glikana u više patobi-okemijskih procesa (biokemijski odgovor na psihološki stres, bolesti povezane sa stresom i poslijetraumatskim stresnim po-remećajem). Istraživanjem pokušavamo donekle rasvijetliti te vrlo složene procese i otkriti potencijalne mete za razvoj speci-fičnih lijekova koji bi mogli ublažiti štetne posljedice stresa. Zasad još nismo otkrili te mete, ali svaki eksperiment nam ot-kriva nešto novo, nešto što prije nismo znali. Hoćemo li te po-tencijalne mete za razvoj specifičnih lijekova otkriti uskoro, teško je reći.

Znači, lijek za stres zapravo ne postoji, ali ako biste uspjeli ra-svijetiliti barem neke procese koji vode do stresa, možda biste mogli otkriti lijek za ublažavanje štetnih posljedica stresa?

Stres je najraširenija bolest u našem stoljeću, može biti uzroko-van nekim traumatskim događajem kao što su ratovi, prirodne katastrofe, smrt voljene osobe; može biti stres na poslu, u pro-metu, u obitelji, itd. Vjerojatno nema osobe na ovom svijetu koja nije izložena stresu. Kada je izložen stresu, ljudski organi-zam preraspodjeljuje svoje energetske izvore u očekivanju na-dolazeće opasnosti. Pri tome se najviše aktiviraju motorički i osjetilni sustavi, dok su probavni, imuni, reproduktivni te osta-li sustavi koji nisu nužni u situaciji izravne opasnosti privreme-no prigušeni. To je korisno u situaciji stvarne opasnosti, no potraje li takvo stanje predugo ili se često ponavlja, oštećuju se prigušeni sustavi.

Iako se zadnjih 15-ak godina provodi vrlo mnogo istraživanja i kod nas, a pogotovo u svijetu, zbog složenosti biokemijskih pro-cesa ni uz pomoć današnje tehnologije nitko nije uspio pronaći niti mete za lijek, a kamoli lijek za stres. Međutim, sve se više stručnjaka iz mnogih područja medicine i kemije bavi stresom, pa je sigurno da će doći do novih važnih otkrića, možda čak i do otkrića potencijalnog lijeka. No, važno je upozoriti na mno-ge »kvazi« lijekove koji navodno pomažu kod stresa i na kojima neki jako dobro profitiraju, a koji nemaju nikakav učinak u sprječavanju njegovih štetnih posljedica.

G O R D A N L A U C

IMA LI LIJEKA ZA STRES?

6 PRIRODA • RUJAN • 2012.

7

Različiti ljudi u istim stresnim situacijama reagiraju različito. Je li to možda povezano s psihičkim sta-vom pojedinca?

Itekako je povezano. Ono što imamo u glavi može utjecati stre-sno na naš organizam. Ljudi koji se neće iznervirati ako iz prve ne pronađu mjesto za parkiranje i slično, automatski svoj orga-nizam izlažu manjem stresu. Važno je biti optimist u životu, naučiti se nositi sa svime što život nosi.

Radite kao profesor na Prehrambeno-biotehnološkom fakulte-tu u Zagrebu i na Medicinskom fakultetu u Osijeku, trenutač-

no radite i na četiri međunarodna projekta, oženjeni ste i imate četvero djece. Uz toliko obveza i sami ste izloženi stresu. Kako se protiv njega borite?

Na ovo pitanje odgovorio bih vam jednom meni vrlo dragom uzrečicom: »Ništa me više ne može naljutiti osim mog vlastitog mozga.« Svaki čovjek, pa tako i ja, svakodnevno ima mnogo obveza, ali sve se to stigne obaviti, a da se previše ne izlaže stresu. Ključ u borbi protiv stresa jest pozitivno mišljenje!

(Prema intervjuu Jelene Gašpar)

Gordan Lauc, rođen u Osijeku 1970. godine, redovni je profe-sor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu (radi od 1993.) te Medicinskom fakultetu u Osijeku (radi od 1998.). Godine 1992. završio je studij molekularne biologije u Zagrebu (na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu) da bi 1995. dokto-rirao biokemiju, također u Zagrebu. Usavršavao se, postdoktor-ski, na Institutu za medicinsku fiziku i biofiziku u Münsteru te u Institutu John Hopkins u Baltimoru.

Danas se bavi biokemijom (glikobiologijom) stresa. Na tom je području doktorirao te najviše postigao. Poznat je i po tome što je na osječkom Medicinskom fakultetu osnovao i vodio, od 1998 do 2010. godine, laboratorij za analizu DNA radi identifi-kacija ratnih žrtava. Vodio je dva doktorata, prijavio šest pate-nata te objavio više od stotinu znanstvenih radova.

7

GOSTOVALI SU U OVOJ RUBRICI

G O R D A N L A U C

PRIRODA • RUJAN • 2012.

prof. dr. sc. Fran Bubanović (6/2006)

prof. dr. sc. Stanimir Vuk-Pavlović (7–8/2006)

prof. dr. sc. Franjo Šuklje (9/2006)

prof. dr. sc. Zlatko Pavletić (10/2006)

dr. sc. Fran Tućan (11/2006)

dr. sc. Fran Kušan (12/2006)

akademik Ivan Supek (1/2007)

prof. dr. sc. Mihovil Gračanin (2/2007)

akademik Branimir Gušić (3/2007)

akademik Drago Grdenić (4/2007)

akademik Vinko Škarić (5/2007)

dr. sc. Srećko Božičević (6/2007)

dr. sc. Danko Škare (7–8/2007)

akademik Spiridion Brusina (9/2007)

prof. dr. sc. Stjepan Horvatić (10/2007)

dr. sc. Miroslav Hirtz (11/2007)

akademik Andrija Mohorovičić (12/2007)

prof. dr. sc. Velimir Srića (1/2008)

prof. dr. sc. Nenad Prelog (2/2008)

Damir Mikuličić (3/2008)

prof. dr. sc. Juraj Božičević (4/2008)

dr. sc. Danko Matasović (5/2008)

prof. dr. sc. Davor Rodin (6/2008)

dr. sc. Hrvoje Zorc (7–8/2008)

prof. dr. sc. Igor Čatić (9/2008)

prof. dr. sc. Vesna Tomašić (10/2008)

prof. dr. sc. Sava Bogdanović (11/2008)

dr. sc. Srećko Valić (12/2008)

prof. dr. sc. Zvonko Benčić (1/2009)

prof. dr. sc. Zvonimir Maksić (2/2009)

akademik Nenad Trinajstić (3/2009)

prof. dr. sc. Krešimir Pavelić (4/2009)

prof. dr. sc. Oskar P. Springer (5/2009)

prof. dr. sc. Stjepan Malović (6/2009)

prof. dr. sc. Ante Simonić (7–8/2009)

dr. sc. Blanka Jergović (9/2009)

prof. dr. sc. Greta Pifat-Mrzljak (10/2009)

prof. dr. sc. Zdravko Lacković (11/2009)

prof. dr. sc. Nikola Juretić (12/2009)

prof. dr. sc. Milan Randić (1/2010)

Muharem Kulenović (2/2010)

akademik Željko Kućan (3/2010)

dr. sc. Ivo Lučić (4/2010)

prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić (5/2010)

Korado Korlević (6–7/2010)

akademik Vladimir Paar (8/2010)

prof. dr. sc. Mirko Butković (9/2010)

prof. dr. sc. Nikola Zovko (10/2010)

prof. dr. sc. Vladimir Prelog (12/2010)

dr. sc. Radovan Kranjčev (1/2011)

Harry Kroto (2/2011)

Steve Cross (3/2011)

Tim Radford (4/2011)

prof. dr. sc. Mirko Orlić (5/2011)

Frank Burnet (6/2011)

akademik Velimir Pravdić (7–8/2011)

Ada Yonath (9/2011)

akademik Milivoj Solar (10/2011)

doc. dr. sc. Dejan Vinković (11/2011)

Miroslav Ambruš-Kiš (12/2011)

prof. dr. sc. Bojan Jerbić (1/2012)

doc. dr. sc. Tomislav Pletenac (2/2012)

prof. dr. sc. Vitomir Šunjić (3/2012)

dr. sc. Sa{a Zelenika (4/2012)

Neven Barković (5/2012)

Elvira Marinković [komrlj (6/2012)

prof. dr. sc. Zvonimir [iki} (7–8/2012)