Univerzitet u SarajevuFilozofski fakultetOdsjek Sociologija

Priprema nastavne jedinice iz Sociologije

Tema: Postindustrijsko društvo-informacijsko društvo-globalizacija

Student: Mentor:Eldin Zeljković prof. Zlatka Huseinović

I OSNOVNI PODACI

Škola:Gimnazija Obala SarajevoRazred:III-5Nastavni predmet:SociologijaNastavna jedinica:Postindustrijsko društvo i globalizacijaTip nastavnog sata:Obrada novog nastavnog sadržajaMentorica:prof.Zlatka HusejinovićNastavu izveo i pripremio:Zeljković EldinDatum:20.4.2011.

II CILJEVI NASTAVNE JEDINICE:

Obrazovni ciljevi1.Upoznati učenika sa osnovnim karakteristikama postindustrijskog društva 2.Upoznati učenike sa osnovnim karakteristikama informacijskog društva i procesom globalizacije te kroz slikovite primjere pojasniti problematiku

Funkcionalni ciljevi 1.Razvijanje sociološkog dijaloga. 2.Vježbanje sposobnosti izdvajanja bitnog od nebitnog i snalaženje u radu.

Odgojni ciljevi 1.Razvijati samopouzdanje i povjerenje u vlastito prosuđivanje. 2.Razvijati vještinu komunikacije i uvažavanje mišljenja drugih.

III STRUKTURA NASTAVNE JEDINICE

Dijelovi nastavne situacije Temeljni sadržaj Vrijeme

Uvodni(pripremni)dio Ponavljanje sadržaja 5-7 min iz sociologije.

Obrada novih sadržaja.Središnji dio Učenicima će biti ukazano 25 min Na šta da obrate pažnju.

Provjera ostvarenosti zadakaZavršni dio (odgovaranje učenika na 15 min Postavljena pitanja). Isticanje ključnih tačaka-šta Treba upamtiti.

2

IV MATERIJALNO-TEHNIČKO I DIDAKTIČKO-METODIČKE KOMPONENTE U IZOĐENJU NASTAVNE JEDINICE

Nastavni oblici:Frontalna nastava i grupni rad.Natavne metode: Verbalno izlaganje,razgovor,rad na ploči.Nastavna sredstva i pomagala:Udžbenik opće sociologije Slavo Kukić, ploča, kreda, printani listići.Izvori za pripremanje nastavnika:Udžbenik opće sociologije Slavo Kukić; Sociologija Entoni Gidens; Opća Sociologija Salih Fočo

V TOK IZVOĐENJA NASTAVNE JEDINICE

UVODNI DIO

Ponavljanje prethodnog gradiva.

Pitanja za ponavljanje:

1. Navedi predstavnike ciklične teorije!2. Koja je uloga funkcionalizma kao sociološkog gledišta?3. Šta je to „Konflikt“?

GLAVNI DIO

Postindustrijsko društvo

Toffler razvoj čovječanstva dijeli na tri velika razdoblja, odnosno razvojna vala. Prvi su

val poljoprivredna revolucija i poljoprivredno društvo. Drugi val, koji zahvata

vrijeme između 1750. i 1955. godine, predstavljaju industrijska revolucija i

industrijska društva.

Industrijska revolucija- Krajem 18. i početkom 19. stoljeća događa se značajna promjena

u proizvodnji. Broj stanovnika raste i treba sve više proizvoditi. Postalo je izvjesno da

manufakture nisu dovoljno brze. Ljudi su zato počeli smišljati tehnička pomagala koja će

zamijeniti njihov rad. Prvo su se počeli javljati tkalački stanovi i tokarski strojevi.

Njihova brzina bila je takva da su mogli zamijeniti do 20 ljudi. Međutim, javio se

problem energije. Ljudska energija više nije dovoljna i počelo je traganje za novim

oblicima energije. Problem je riješio James Watt koji je 1763. godine patentirao parni

3

stroj. Parni stroj je izvor energije. No da bi se energija prenijela do mašine radilice, bio je

potreban sistem za prijenos energije – remen. Parni strojevi su se počeli brzo

upotrebljavati u manufakturama. Manufakture („Izraz manufaktura dolazi iz latinskog

manu facere – rukom raditi. Manufaktura se pojavila u dva glavna oblika, a jedan od tih

oblika bila je centralizirana manufaktura, tj. poduzeće koje je pod isti krov skupljalo veći

broj radnika i u kojem je radni proces po načelu podjele rada bio podijeljen na više radnih

operacija. Drugi oblik manufakture sastojao se u tome što je poduzetnik – obično trgovac

– opskrbljavao pojedine zanatlije sirovinama, a ovi su mu predavali gotovu robu.”) su

postale tvornice i javila se industrijska proizvodnja. Iz Velike Britanije se parni stroj

proširio po čitavoj Evropi, a iz Evrope u Ameriku.

Nastankom industrije počinje novo doba. A sama Industrija je skup ljudskih

djelatnosti koje su okrenute proizvodnji robe i usluga. Taj pojam obično

podrazumijeva i podjelu rada, za razliku od obrta, gdje se ista osoba može brinuti

za cijeli proces: proizvodnju, prodaju i upravljanje. Stoga, industrija obično

uključuje veliki broj ljudi.

Plaćeni rad je osnovna aktivnost industrijskog društva i bez istog industrijsko

društvo naprosto ne postoji. U neindustrijskim društvima plaćeni rad nikada nije

bio dominantan način rada.

Industrija je promijenila svijet jer je to način proizvodnje pomoću strojeva. Od neolita

ljudi su proizvodili svojim rukama i svojom energijom, a sada ih je zamijenio stroj. U

Britaniji su počeli nastajati industrijski gradovi – Manchester, Liverpool… ljudi sa sela

dolaze raditi u gradove. U gradovima se počinju odvajati dva dijela – dio u kojem stanuju

vlasnici i gdje su kulturna središta i dio gdje živi radništvo i gdje su smještene tvornice.

Strojevi su se prvo pojavili u industriji, onda u rudarstvu, a uskoro i u prometu. Promet je

krvotok industrije – dovoz energije, radne snage, transport robe… Parni stroj je inspirirao

ljude da počnu tražiti način da taj stroj pokrene neko vozilo pa je 1807. godine Robert

Fulton upotrijebio parni stroj u New Yorku na brodu – tako je nastao parobrod. Od 1845.

godine između Engleske i SAD-a postoji prva stalna parobrodska linija.

4

1814. Stephenson je konstruirao prvu lokomotivu – nazvana je Raketa – na taj način

izumljen je vlak. Između industrijskih gradova se počinju širiti željeznice. Prva pruga

izgrađena je 1825 i povezivala je Manchester i Liverpool.

Industrijsko društvo- Industrijska revolucija je strahovito utjecala na ljudsko društvo.

Najprije se javljaju novi slojevi društva - industrijska buržoazija i proletarijat.

Industrijska buržoazija bili su vlasnici tvornica i poduzetnici. Oni žele potpunu slobodu u

privredi. Njoj smeta apsolutna monarhija i vlada koji kontrolira proizvodnju. Isto tako ne

želi da itko određuje cijenu proizvoda nego želi da proizvođači na tržištu slobodno

konkurišu. Cijene neka se određuju prema potražnji i proizvodnji proizvoda. Njima treba

radna snaga koja se može doseliti u grad i raditi u industriji. Industrijska buržoazija još se

nazivala i liberalna buržoazija jer je tražila građanske demokratske slobode. Na taj način

bi kmetovi postali slobodni i mogli bi dolaziti raditi u tvornice. Industrijska buržoazija je

lokomotiva 19. stoljeća – dio društva koji vuče naprijed.

Industrijska revolucija je utjecala na masovno stvaranje siromaha u gradovima i na selu.

Drugi sloj je radništvo ili proletarijat. Manjina (vlasnici) su bogati, a većina osiromašuje.

Proizvode se ogromne količine robe pa je ona strašno jeftina. Industrijski proizvodi su

najčešći jer je proizvodnja najbrža. Naglo propadaju manufakture i obrti. Na taj način se

javio proces proletarizacije. Obrtnici zatvaraju vlastite obrte i postaju radnici u industriji.

Strojeve su mogli priuštiti veleposjednici, a obični zemljoradnici koji su imali hektar

zemlje nisu mogli. Na veleposjedima su se proizvodile iste kulture kao i na malim

posjedima. Međutim, veleposjednici su mogli sniziti cijenu svojih proizvoda jer imaju

ogromne količine i sigurno će zaraditi, a seljaci ne smiju sniziti cijenu svojih proizvoda

jer ne bi ništa zaradili. Seljaci su se počeli zaduživati kod lihvara i onda nisu imali čime

vratiti dug pa su lihvari prodavali svu seljakovu imovinu kako bi podmirili dug. Tim

seljacima je preostalo samo to da postanu industrijski radnici. Industrija nije mogla

zaposliti sve radnike i zato su nadnice postale jako niske. Ponuda je ogromna, a potražnja

za radnicima mala.

Na koncu, treći val je postindustrijsko informatičko društvo, koje na scenu počinje

stupati nakon 1955. godine. U najrazvijenijim zemljama danas je na sceni sukob između

5

drugog i trećeg vala, koji rezultira velikim promjenama u tehnologiji, u proizvodnji

informacija, ali i u načinu mišljenja i ponašanja itd.

Postindustrijsko društvo, karakterizira nekoliko trendova, i to:

• umjesto industrijskog društva, informatičko društvo,

• umjesto forsirane tehnologije, visoka tehnologija i emotivno prožimanje,

• umjesto nacionalne privrede, svjetska privreda,

• umjesto kratkog roka, dugi rok,

• umjesto centralizacije, decentralizacija,

• umjesto pomoći ustanovama, samopomoć

• umjesto predstavničke demokracije, participativna demokracija,

• umjesto hijerarhije, mrežna struktura,

• umjesto ili - ili odluke, višestruke mogućnosti izbora.

Tri područja, zaslužuju detaljnije analize, na koja vrijedi obratiti pažnju. To je, prije

svega, postmodernizam kao filozofska paradigma postindustrijskog društva. S druge

strane, to je informatičko društvo kao organska sastavnica postindustrijskog društva i

novog doba. Na koncu, to je i proces globalizacije kao nužna rezultanta

postindustrijskog, informacijskog društva.

Postmodernizam kao filozofska paradigma postindustrijskog društva

Danas dominira mišljenje da industrijskom društvu kao filozofska paradigma odgovara

pojam "moderna", a postindustrijskom društvu "postmodernizam". Za modernu je,

dakako, karakteristično da je odbacila tradiciju i usmjerila se na moderno industrijsko

društvo, umjesto bavljenja prošlošću, pažnju je usmjerila prema zapadnoj racionalnosti,

znanosti, a sve s ciljem izazivanja promjena, rasta i razvoja u budućnosti.

Postmodernizam je, prije svega, u odnosu na modernu alternativni pristup davanja smisla

svijetu. On naglašava odbacivanje zapadne racionalnosti i hegemonije znanosti.

6

Postmodernizam stavlja naglasak na različitosti, fasciniran je inovacijom i promjenom,

voli miješanje stilova, a tolerantan je prema rascjepkanosti i nejasnosti.

Pojam "postmodernizam" se odnosi na najmanje dvije dimenzije svijeta: vremensko

razdoblje i kulturni stil. Kad je u pitanju postmodernizam kao vremensko razdoblje, radi

se o razvoju kojeg obilježava tranzicija iz industrijskog modernizma. Moderno je društvo

zamijenilo bivše tradicionalno društvo. Karakteristike tog modernog društva su

industrijalizacija, urbanizacija i racionalizam. Postmodernizam predstavlja prijelaz ili

tranziciju u društvo koje bitno karakteriziraju računari, informacijske tehnologije, te brzi

razvoj komunikacija. Promjene, koje ta visoka tehnologija donosi, za mnoge

predstavljaju dramatičan raskid s prošlošću, i to u tolikoj mjeri da se može govoriti i o

tome da je stvoren novi tip društva.

“Tranzicija je globalni proces. To je, ustvari, tok preobražaja ka jednome novom društvu,

koga nije pošteđen niti jedan poredak niti sistem. Stepen mogućnosti razvoja industrije i

tehnologije za sada je nepredvidiv, on je osnova egzistiranja sistema u 21. stoljeću.

Danijel Bel i Alain Touraine taj stepen društvenoga razvoja označavaju terminom

postindustrijsko društvo, u kome glavnu ulogu po njima imaju nauka, informacije i na

njima zasnovane tehnologije i novi procesi rada, tj. zanimanja.

Danijel Bel u knjizi “Dolazak postindustrijskog društva” opisuje to društvo, kao društvo

znanja i informacija, koje mijenja ustaljeni način života i rada zasnovano na materijalnim

dobrima. Postindutrijsko društvo temelji se na novim zanimanjima i gubljenju primata

onih sektora i proizvodnih zanimanja koja su bila u industrijskom društvu nosioci

promjena i osnova njegova razvoja. Radnici, plavi okovratnici, nisu više najvažniji tip

zaposlenog pojedinca.

Službenici i profesionalci, bijeli okovratnici, brojno nadmašuju one prve, a

najspecijalizovanije profesije razvijaju se brže od svih ostalih. Oni koji rade na višim

stručnim nivoima, specijaliziraju se u proizvodnji informacija i znanja. Kreiranje i

ovladavanje kodifikovanim znanjima- što podrazumijeva sistematiziranu i usklađenu

informaciju- predstavlja glavni strategijski resurs društva.

7

Oni koji stvaraju i distribuiraju ovo znanje, tj. naučnici, specijalisti za kompjutere,

ekonomisti, inženjeri i drugi profesionalci svih profila, sve više postaju lideri društvenih

grupa, smjenjujući industrijalce i poduzetnike staroga sistema.

Na nivou kulture prisutno je odvajanje od karakteristika “ radne etike” industrijalizma, a

ljudi sve više postaju slobodni da se upuštaju u inovacije i uživaju kako na radnom

mjestu tako i u svom domaćem životu. I pored zanimljive ideje i predviđanja promjena da

se primjetiti da nije samo tehničko-tehnološki napredak nosilac društvenih promjena, već

je uvjetovan i usko vezan i sa političkim i kulturnim prilikama. Zato promjene treba

shvatiti i poimati kao integralan društveni proces, veoma složen i teško predvidiv za

daleku budućnost.”1

Postmodernizam se, osim toga, može smatrati i zasebnim kulturnim stilom, čak skupom

kulturnih stilova koji se razilaze od modernih. On skreće pažnju na pluralizam tih stilova.

Neke od razlika industrije i postindustrije, odnosno, moderne i postmoderne možemo

vidjeti na sljedećoj tabeli:

INDUSTRIJSKO DRUŠTVO POSTINDUSTRIJSKO DRUŠTVO

Proizvodnja za relativno stabilno tržište uz

predvidljive zahtjeve proizvodnje

Tržište i zahtjevi proizvodnje su poprilično

nepredvidivi-promjenjivi

Najvažniji pokretači razvoja su strojevi,

pogoni i sirovine

Pokretač razvoja su inovacije zasnovane na

naprednim tehnologijama

Neracionalnost u korištenju resursa-

posljedice se uočavaju u narušavanju

ekološke ravnoteže

Racionalnost u korištenju resursa-težnja za

očuvanjem okoliša

Masovna zaposlenost i relativno stalna

radna mjesta

Zaposlenost ovisi o potrebama tržišta, ali i

o potencijalima zaposlenika koji često sami

1 Fočo, Salih, Sociologija, Dom štampe Zenica, Zenica, 2000., str. 252.

8

sebi pronalaze posao. Karakteristična

je povremena zaposlenost, rad na nepuno

radno vrijeme i sl.

Radnici obavljaju jasno definirane radne

zadatke koji čine tek djelić cjelokupnog

procesa proizvodnje – razmrvljeni rad.

Radnici pruzimaju odgovornost za veće

cjeline proizvodnog procesa.

Radnik je samo dodatak stroju Proizvodnja je potpuno automatizovana

Ne zahtijeva se posebna kreativnost

sudionika proizvodnog procesa

Uspješnost proizvodnje ovisi o idejama i

kreativnosti ljudi

Posao je jednostavan ali dosadan Posao je složen ali i zanimljiv

Posao se obavlja u tvornicama Posao se može obavljati i kod kuće

Odlučivanje je hijerarhijski ustrojeno s

jasno podijeljenim ulogama onih koji

odlučuju,kontroliraju i rade

Njeguje se timski rad i suodlučivanje

radnika

Kapital su novac i nekretnine Kapital su ljudski resursi

Društvo koje radi Društvo koje uči

Postmodernizam, potom, potiče i političku participaciju. Postmodernisti ne vjeruju u

predstavničku demokraciju, ali su otvoreni političkim različitostima i pluralizmu bez

insistiranja na nadmoći ili prevlasti nekog određenog stajališta. Politička je posljedica

takvog pristupa da se čuje glas dotada obespravljenih. Postmoderno promišljanje

konstruira, interpretira i reinterpretira stvarnost i tako širi mogućnost razumijevanja i

interakcije s budućnošću. Postmodernistička paradigma razara granice među disciplinama

i karakterističnim pristupom daje više važnijih informacija o budućnosti. Ona preispituje

9

privilegirani položaj određenih skupina i pojedinaca i daje priliku onima čiji se glas inače

ne može čuti.

Informacijsko društvo kao najbitnija sastavnica postindustrijskog društva

Informacijsko društvo za mnoge je sinonim i za samo postindustrijsko društvo.

Informacijsko društvo je faza u razvoju ljudske civilizacije koja je upravo na djelu, i u

kojoj je informacija, odnosno znanje, i najveća vrijednost. Informacijsko društvo je

nezamislivo bez informacijske tehnologije. Naravno, sve to bez ljudi ne bi značilo

mnogo.

Za razliku od tradicionalnog industrijskog društva, u kojem je u prvom planu bila

proizvodnja materijalnih dobara, u informacijskom se društvu težište stavlja na sasvim

druge vrijednosti. Ističemo tri područja, koja su posebno značajna:

a) prikupljanje informacija,

b) proizvodnja znanja, te

c) pružanje usluga.

Evropa, u pogledu primjene informacijske tehnologije, zaostaje za SAD. Stoga je

Evropska komisija, već 2000. godine, izašla s prijedlogom mjera koje bi vlade zemalja

Europske Unije trebale poduzimati s ciljem bržeg ulaska Evrope u informacijsko društvo.

Posebice su značajna tri slijedeća cilja:

a) Uvođenje svakog građanina u digitalno doba.

b) Stvaranje digitalno pismene Europe,

c) Osiguravanje da cijeli proces bude društveno prihvatljiv

Da bi se ti ciljevi i postigli, paketom navedenih mjera se predlažu i prioritetna područja

za akciju. Među njima, treba istaći:

a) Uvođenje evropske mladeži u digitalno doba.

b) Jeftiniji pristup Internetu,

c) Poticanje elektronskog poslovanja,

d) Fakultetima i istraživačkim institutima treba osigurati brze komunikacijske kanale,

10

e) Potrebno je maksimizirati upotrebu mreža i naprednih tehnologija za praćenje

zdravlja, za pristup zdravstvenim informacijama, za liječničku njegu itd.

Prijedlog mjera Evropske komisije na poticanju razvoja informacijskoga društva bi

ozbiljno morala shvatiti i Bosna i Hercegovina. Za to, postoje i pragmatični razlozi.

Navodimo samo neke od njih:

a) Ideju o informacijskom društvu Evropa smatra bitnim elementom integracije,

b) Evropska komisija prati napredak informacijskog društva i tumači ga kao mjeru

spremnosti svake od zemalja za integraciju u Evropu.

c) Da bi se Bosna i Hercegovina mogla približavati Evropskoj Uniji, od nje se očekuje da

svjesno djeluje na razvoju informacijskoga društva, te da poduzima korake slične onima

u zemljama unutar Unije.

Sve to nalaže da se i unutar BiH odredi institucija ili tijelo koje bi koordiniralo aktivnosti

vezane za informacijsko društvo.

Globalizacija kao rezultanta postindustrijskog društva

Prije svega, treba reći da sam pojam globalizacije možemo definisati kao “jačanje

svjetskih društvenih odnosa koji povezuju udaljena mjesta na takav način da

lokalna dešavanja bivaju oblikovana događajima koji se odvijaju kilometrima

daleko i obratno”. Za pojam globalizacije tj. njenog definisanja ne postoji opća

saglasnost šta sve obuhvata, sve češće je upotrebljavaju i političari, teoretičari,

akademici, ekonomisti, pravnici, kulturolozi, ekolozi, sociolozi i stručnjaci raznih drugih

profila. Dakle njeno definisanje itekako ovisi od aspekta sa kojeg je posmatramo. Tako će

ekonomista globalizaciju shvatati kao process u kojem imamo slobodan protok roba,

usluga i kapitala . Za kulturologa ona je prilika za povezivanje raznih kultura i

civilizacija, al i opasnost od gubljenja kulturnog identiteta manjih naroda i td.

Globalizaciju treba shvatiti kao društveni proces. Odgovor na pitanje o kakvom se

duštvenom procesu radi nije jednoznačan. Za jedne, globalizacija je apsolutno pozitivan

društveni proces koji rezultira povezivanjem ljudi u svim dijelovima svijeta, jačanjem

komunikacija među ljudima bez obzira na državne granice koje ih razdvajaju, ubrzanim

11

protokom robe, novca i kapitala širom svijeta, ekonomskom saradnjom, prijenosom i

preradom informacija itd. Za druge, globalizacija je apsolutno negativan društveni proces

zasnovan na težnji najmoćnijih, da radi svojih ekonomskih interesa, ostvari hegemoniju

nad čitavim čovječanstvom.

Saglasnost ne postoji ni u vezi s tim kako bi se taj novi, globalni svijet, trebao

konstituirati. Jedni smatraju da to treba učiniti preko zasebnih međunarodnih organizacija

i institucija. Drugi, zagovaraju stvaranje novog svjetskog poretka u kojem bi odlučujuću

ulogu imale privredno najrazvijenije i najmoćnije države savremenog svijeta, a proces

njegova stvaranja bi se izveo preko međunarodnih ekonomskih institucija, međunarodnih

političkih organizacija, te međunarodnog vojnog saveza.

U svakom slučaju, globalizacija jeste proces planetarnog povezivanja ljudi - pojedinaca,

grupa, organizacija, društava - koji je omogućen ogromnim znanstvenim i tehničko-

tehnološkim napretkom savremenog svijeta. U pitanju je, pojava radija, televizije prije

svega, otkriće i masovna upotreba kompjutera i njegova dostupnost sve širem krugu ljudi,

potom u najnovije vrijeme i interneta koji omogućuje brzo širenje informacija i na

velikim udaljenostima.

Takođe, činjenica je da globalizacija mijenja svijet, kao i naša gledanja na svijet.

Globalna perspektiva otkriva nam činjenicu da sve jače veze sa ostatkom svijeta znače da

naši postupci imaju posljedice po druge, a da svjetski problemi imaju posljedice po nas

same. Primjer toga su nedavna zbivanja u Japanu:” Utjecaj katastrofe u Japanu na Svijet

Posljedice potresa u Japanu osjećaju se i dalje, a uz nuklearnu, svijet bi mogla pogoditi

još jedna kriza – tehnološka.

Japanske tvornice ključne su za proizvodnju elektronskih uređaja; oko 20 posto svih

poluvodica i 40 posto svih memorijskih čipova, koji su sastavni dijelovi mobitela,

kompjutera i kamera, dolazi upravo iz Japana. Toshiba proizvodi memorijske čipove

NAND koji se koriste u iPhone’ima, iPad’ima i ostalim tablet-kompjuterima.

Cijene ovih čipova vec su skočile 20 posto, a u tvornici jos uvijek ispituju razmjere stete i

ne znaju datum ponovnog otvaranja. Sony je zatvorio sedam tvornica ključnih za

12

proizvodnju Blu-ray diskova, PlayStationa i litij-ionskih baterija. Kompanija proizvodi

oko 10 posto svih baterija za laptope u svijetu, a tvornice će ostati zatvorene barem dvije

sedmice, prenose mediji.

Svoja vrata zatvorio je i Texas Instruments, koji proizvodi čipove za videoprojektore, a

zbog zatvaranja sest Hitachijevih tvornica, ključnih za proizvodnju ekrana, “patit” će

plazme i LCD televizori. Za kupnju novih gadgeta idući mjeseci očito neće biti

povoljni.”2

Pođe li se od shvatanja da su pozitivni globalni društveni procesi oni koji služe na dobro

svim ljudima i koje oni sami prihvataju, a da su negativni oni koji su protiv njih i koje ne

prihvataju svojom voljom, onda se može reći da globalizacija nije ni nužno pozitivan,ali

ni nužno negativan proces. Sama po sebi, globalizacija se ne može promatrati kao

izdvojen društveni proces, odvojeno od svijeta i vremena u kojemu se odvija. Promatra li

se ona na taj način, u kontekstu i svijeta i vremena, globalizacija, može biti iskorištena i u

pozitivnom, ali i u negativnom značenju. Ako ju se potiče radi općeg dobra čovjeka onda

je, bez ikakve sumnje, progresivna i treba je podupirati. Ako ju se, nameće radi interesa

razvijenijih, a na štetu svih ostalih, onda se može govoriti o negativnim učincima

globalizacijskih procesa i u tom ih slučaju ne treba podržavati.

Dimenzije globalizacije

Globalizacija se odnosi na činjenicu da svi sve više živimo u “jednom svijetu”, tako da su

pojedinci, grupe i nacije sve više međusobno zavisni. Globalizacija nastaje spajanjem

političkih, kulturnih i ekonomskih faktora. Iznad svega, uzrok globalizacije predstavlja

razvoj informacione i komunikacione tehnologije koja je povećala brzinu i obim

interakcija među ljudima širom svijeta. Podatak koji nam dovoljno govori o razvoju

komunikacije u svijetu jeste “da je početkom 2000. bilo samo 500 miliona pretplatnika

mobilne telefonije i 250 miliona korisnika interneta. Početkom 2011. broj pretplatnika

mobilne telefonije premašio je pet milijardi, a broj korisnika interneta dvije milijarde,

dodao je glavni tajnik krovne međunarodne telekomunikacijske organizacije Hamadoun

Toure , organizacija koja djeluje u okviru Ujedinjenih naroda. Prema statistici ITU-a oko

2 http://www.vedofone.com/novosti/2011/03/utjecaj-katastrofe-u-japanu-na-svijet-tehnologije/

13

2,08 milijardi ljudi - odnosno više od svakog trećeg stanovnika svijeta - "surfalo" je

internetom 2010.”3

ZAVRŠNI DIO

Provjera usvojenog gradiva u toku časa:1. Navedite neke od karakteristika industrijskog i postindustrijskog društva!2. U informacijskom društvu se akcenat stavlja na tri područja. Navedi koja su to područja?3. Definiraj svojim riječima pojam “Globalizacija”

3 http://www.poslovni.hr/vijesti/broj-korisnika-interneta-u-svijetu-dosegnuo-2-milijarde--170250.aspx (Pristupljeno 15.04.2011)

14

15