British Embassy Sarajevo

PRINCIPI USPOSTAVE EFIKASNOGA KOORDINACIONOG MEHANIZMA U PROCESU INTEGRACIJA U EVROPSKU UNIJU ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

vpi vodic naslovna-puzzle-final.pdf 1 3/18/15 7:39 PM

British Embassy Sarajevo

Uređivački kolegijVPI BH

LektorFaik Imamović

“Vanjskopolitička inicijativa BH je nevladina, neprofitna organizacija posvećena promišljanju i analiziranju vanjske politike, međunarodnih odnosa i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine”

www.vpi.bainfo@vpi.ba

Dizajn i štampaArch Design

Tiraž500 kom

Ovaj dokument pripremila je Vanjskopolitička inicijativa BH (VPI BH) uz finansijsku pomoć Britanske ambasade. Pogledi izneseni u ovom dokumentu su stoga pogledi VPI BH i ni u kojem slučaju ne oslikavaju poglede Britanske ambasade.

PRINCIPI USPOSTAVE EFIKASNOGA KOORDINACIONOG MEHANIZMA U PROCESU INTEGRACIJA U EVROPSKU UNIJU ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE

British Embassy Sarajevo

Sarajevo, marta 2015.

2

 

2  

SADRŽAJ

 SADRŽAJ ...................................................................................................................... 2  

NAMJENA I STRUKTURA PUBLIKACIJE ............................................................... 3  

ZAŠTO JE POTREBAN EFIKASAN KOORDINACIONI MEHANIZAM ............... 4  

KAKVA JE SADAŠNJA SITUACIJA U FBiH I KOJI SU IZAZOVI ...................... 10  

KOJI SU PRINCIPI DJELOTVORNOG MEHANIZMA KOORDINACIJE ............ 14  

ŠTA DALJE ................................................................................................................. 17  

DODATAK .................................................................................................................. 19  

LITERATURA ............................................................................................................ 21  

3

 

3  

NAMJENA I STRUKTURA PUBLIKACIJE

Cilj je ove publikacije da na jednostavan i slikovit način objasni šta je to koordinacioni mehanizam u području evropskih integracija, pojasni razloge za njegovo uspostavljanje, okvir i potencijalnu korist.

Usvajanje efikasnoga koordinacionog mehanizma je bitna pretpostavka za napredak Bosne i Hercegovine (BiH) na putu ka članstvu u Evropskoj uniji (EU), ali je u isto vrijeme i instrument za poboljšanje kvalitete načina na koji se donose odluke u BiH.1 Kad se govori o koordinacionim mehanizmima u BiH, prvenstveno se misli na koordinaciju između nivoa BiH, entiteta i Brčko distrikta. Zbog specifičnosti teme posebno se treba osvrnuti na koordinacioni mehanizma unutar Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Trenutni narativ o koordinacionom mehanizmu izrazito je politiziran, a u javnosti je stvoren utisak da se radi o kompliciranom ustavnopravnom pitanju, nakon čijeg usvajanja, u kakvom god obliku on bio, mogu postojati samo dobitnici i gubitnici.

Riječ koordinacija je latinskog porijekla (lat. coordinatio) i znači uređenje, uređivanje i sređivanje nečega. 2 Prema Oksfordskom rječniku, na engleskom jeziku riječ coordination znači organizaciju različitih elemenata kompleksnog tijela i aktivnost koja će omogućiti da ovi elementi efikasnije rade zajedno;3 drugo značenje je sposobnost zajedničkog korištenja različitih dijelova tijela bez prepreka. Riječ mehanizam je zakonski određen sistem kretnji ili zbivanja, kao i naprava koja izvodi te kretnje. Dakle, iz samog značenja jasno je kako usvajanje mehanizma koordinacije za različite dijelove kompleksnog tijela ne pretpostavlja da bilo koji segment prestaje postojati ili da se umanji korist jednog dijela na račun drugoga. Upravo suprotno, mehanizam koordinacije maksimizira učinak i korist svakog od tih segmenata.

Ovim dokumentom se argumentiranim i konkretnim pristupom želi doprinijeti promjeni trenutnog narativa o koordinacionom mehanizmu. Namijenjen je onima koji žele razumjeti mehanizam koordinacije i ne predlaže nijedan specifičan modalitet tog mehanizma za Federaciju BiH.

U prvom dijelu dokumenta nalazi se odgovor na pitanje zašto je potreban koordinacioni mehanizam; u drugome se nalaze informacije o sadašnjem neefikasnom koordinacionom mehanizmu u FBiH; u trećem dijelu ponuđeni su principe efikasnog koordinacionog mehanizma, a zadnji dio postavlja pitanje – šta dalje?

1 Vijeće EU-a, “Zaključci o Bosni i Hercegovini”, 21. marta 2011. godine. 2 Online rječnik stranih riječi. 3 Online Oksfordski rječnik.

4

 

5  

sporazumom koji ta zemlja ima s EU-om i samim tim i s BiH. O tome je ambasador pokušao informirati trenutnoga specijalnog predstavnika EU-a tražeći da razgovara s vlastima o ovom pitanju. Taj je smatrao da s obzirom na sigurnosnu situaciju u toj afričkoj zemlji pitanje trgovine nije prioritet njegovog mandata.

Zbog toga šef Odsjeka za ekonomsku diplomatiju predlaže da se u instrukciji Stalnom predstavništvu u Bruxellesu naloži traženje dodatka u pogledu mandata specijalnog predstavnika koji bi eksplicitno uključivao zaštitu ekonomskih interesa EU-a i zemalja članica.

Mišljenja o načinu slanja jedne ovakve instrukcije u Ministarstvu vanjskih poslova su različita; neki misle kako bi sve trebalo koordinirati s Predsjedništvom BiH, a neki kako to nije nužno. Nakon konsultacija u

kabinetu ministra odlučeno je da se sadržaj instrukcije ipak koordinira s Predsjedništvom BiH.

U petak ujutro dopis iz nadležnog odsjeka u MVP-u dostavlja se u Predsjedništvo. Ministarstvo zaprima pozitivan odgovor tek u petak kasno popodne. Zbog toga bh. diplomat u Bruxellesu tokom zasjedanja Radne grupe za vanjske i sigurnosne poslove Evropskog vijeća nije bio u mogućnosti da iznese i zastupa poziciju BiH.

U ponedjeljak ujutro Odsjek za analizu i planiranje u Ministarstvu vanjskih poslova BiH zaključuje kako bi još najmanje 11 zemalja članica EU-a potencijalno mogle imati isti interes kao i BiH. Ovu informaciju dostavljaju u kabinet ministra, koji u utorak rano ujutro putuje na zasjedanje Vijeća ministara vanjskih poslova. Ostvaruju se direktni kontakti sa zemljama članicama. Ministar na licu mjesta obavlja posljednja lobiranja; BiH i zemlje partneri skupili su potreban broj glasova.

Ali u pitanju je Pirova pobjeda. Pred samo glasanje ministru vanjskih poslova BiH prilazi njegova kolegica iz jedne od zemalja članica i pita zašto se BiH toliko zalaže za ove izmjene kada je u posljednjih šest mjeseci izvoz iz BiH u tu afričku zemlju pao

za 70%. Ministar od članova delegacije BiH traži da se provjeri ova informacija. Nekoliko poziva i nekoliko sati kasnije članovi delegacije saznaju da je firma ABC iz Vogošće već devet mjeseci pod stečajem i da je u tom periodu prepolovljen ukupan

njezin izvoz. Ovu informaciju je već najmanje četiri mjeseca imalo Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i kabinet predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Ovako bi nekako izgledalo zastupanje interesa BiH u okviru evropskih institucija kada bi nivo koordinacije institucija i nivoa vlasti BiH u pitanjima vezanim za EU ostao na trenutnom nivou, a BiH postala punopravna članica Unije. Izmaštani, ali

Trenutni nivo koordinacije u BiH onemogućava kvalitetnu zaštitu

naših interesa.

Mehanizam koordinacije između različitih institucija u BiH već postoji, ali je problem što je

nedovoljno izgrađen i neefikasan.

 

4  

ZAŠTO JE POTREBAN EFIKASAN KOORDINACIONI MEHANIZAM

Na trenutak zamislimo da je 2028. godina. Bosna i Hercegovina je punopravna članica

Evropske unije. Tokom prve decembarske srijede u Stalno predstavništvo BiH pri EU-u u Bruxellesu putem faksa stiže dopis iz Sekretarijata Evropskog vijeća. Visoka predstavnica EU-a za vanjske i sigurnosne poslove predlaže zemljama članicama Unije kao kandidate za novog specijalnog predstavnika EU-a u jednoj afričkoj državi osobe A, B i C; predlaže manju dopunu mandata specijalnog predstavnika u toj zemlji te informira kako će se izbor kandidata obaviti narednog utorka glasanjem na zasjedanju Vijeća ministara vanjskih poslova EU-a.

Diplomat u Stalnom predstavništvu BiH, nakon konsultacije s bh. ambasadorom pri EU-u, dopisom informira Ministarstvo vanjskih poslova BiH o ovome i zahtijeva da mu se najkasnije do petka, kada se održava sjednica Radne grupe za vanjske i

sigurnosne poslove Evropskog vijeća, dostavi pozicija BiH u vezi s ovim pitanjem. Diplomati koji su članovi te grupe pripremaju sastanke i pregovaraju o sadržaju odluka ministara vanjskih poslova.

Dopis Stalnog predstavništva BiH pri EU-u dostavljen je u sjedište Ministarstva vanjskih poslova kasno popodne u srijedu. Prijemni ured (pisarnica) Ministarstva protokolira dopis rano ujutro u četvrtak i prosljeđuje ga nadležnim odsjecima: za EU, za Aziju i Afriku i za ekonomsku diplomatiju. Pomoćnici ministra za bilateralne i multilateralne odnose i šefovi odsjeka imaju priliku pročitati ovaj dopis tek oko podneva.

Sada samo na trenutak zamislimo da šef Odsjeka za ekonomsku diplomatiju, iz informacija koje je bh. ambasada prikupila u toj afričkoj zemlji, zna kako BiH ima poseban ekonomski interes u njoj. Kompanija ABC iz Vogošće drugi je najveći izvoznik voća i povrća. Vlada spomenute afričke zemlje nedavno je pokrenula proceduru za usvajanje zakona kojim će onemogućiti uvoz voća i povrća u ovu afričku zemlju iz EU-a. Ambasador BiH bezuspješno je pokušao objasniti vlastima te afričke zemlje kako bi usvajanje takvog zakona bilo u suprotnosti s trgovinskim sporazumom koji ta zemlja ima s EU-om i samim tim i s BiH. O tome je ambasador

Koliko brzo bi BiH bila u stanju da ima relevantne podatke pomoću kojih bi došla do svoje pozicije u

Bruxellesu?

BiH KAO ČLANICA EU-a

5

 

5  

sporazumom koji ta zemlja ima s EU-om i samim tim i s BiH. O tome je ambasador pokušao informirati trenutnoga specijalnog predstavnika EU-a tražeći da razgovara s vlastima o ovom pitanju. Taj je smatrao da s obzirom na sigurnosnu situaciju u toj afričkoj zemlji pitanje trgovine nije prioritet njegovog mandata.

Zbog toga šef Odsjeka za ekonomsku diplomatiju predlaže da se u instrukciji Stalnom predstavništvu u Bruxellesu naloži traženje dodatka u pogledu mandata specijalnog predstavnika koji bi eksplicitno uključivao zaštitu ekonomskih interesa EU-a i zemalja članica.

Mišljenja o načinu slanja jedne ovakve instrukcije u Ministarstvu vanjskih poslova su različita; neki misle kako bi sve trebalo koordinirati s Predsjedništvom BiH, a neki kako to nije nužno. Nakon konsultacija u

kabinetu ministra odlučeno je da se sadržaj instrukcije ipak koordinira s Predsjedništvom BiH.

U petak ujutro dopis iz nadležnog odsjeka u MVP-u dostavlja se u Predsjedništvo. Ministarstvo zaprima pozitivan odgovor tek u petak kasno popodne. Zbog toga bh. diplomat u Bruxellesu tokom zasjedanja Radne grupe za vanjske i sigurnosne poslove Evropskog vijeća nije bio u mogućnosti da iznese i zastupa poziciju BiH.

U ponedjeljak ujutro Odsjek za analizu i planiranje u Ministarstvu vanjskih poslova BiH zaključuje kako bi još najmanje 11 zemalja članica EU-a potencijalno mogle imati isti interes kao i BiH. Ovu informaciju dostavljaju u kabinet ministra, koji u utorak rano ujutro putuje na zasjedanje Vijeća ministara vanjskih poslova. Ostvaruju se direktni kontakti sa zemljama članicama. Ministar na licu mjesta obavlja posljednja lobiranja; BiH i zemlje partneri skupili su potreban broj glasova.

Ali u pitanju je Pirova pobjeda. Pred samo glasanje ministru vanjskih poslova BiH prilazi njegova kolegica iz jedne od zemalja članica i pita zašto se BiH toliko zalaže za ove izmjene kada je u posljednjih šest mjeseci izvoz iz BiH u tu afričku zemlju pao

za 70%. Ministar od članova delegacije BiH traži da se provjeri ova informacija. Nekoliko poziva i nekoliko sati kasnije članovi delegacije saznaju da je firma ABC iz Vogošće već devet mjeseci pod stečajem i da je u tom periodu prepolovljen ukupan

njezin izvoz. Ovu informaciju je već najmanje četiri mjeseca imalo Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i kabinet predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Ovako bi nekako izgledalo zastupanje interesa BiH u okviru evropskih institucija kada bi nivo koordinacije institucija i nivoa vlasti BiH u pitanjima vezanim za EU ostao na trenutnom nivou, a BiH postala punopravna članica Unije. Izmaštani, ali

Trenutni nivo koordinacije u BiH onemogućava kvalitetnu zaštitu

naših interesa.

Mehanizam koordinacije između različitih institucija u BiH već postoji, ali je problem što je

nedovoljno izgrađen i neefikasan.

6

 

6  

realan primjer je iz područja vanjske politike i vanjske trgovine koje su nadležnost državnog nivoa. Zamislimo onda samo kako bi stvari tek funkcionirale da je u pitanju odluka koju EU treba donijeti iz poljoprivrede ili obrazovanja, područja koja su u nadležnosti entiteta i kantona. Koliko brzo bi onda zahtjev za poziciju BiH iz Stalnog predstavništva u Bruxellesu bio u nadležnom ministarstvu Vlade Posavskog kantona? Koliko brzo bi BiH mogla imati relevantne podatke iz Bosanskopodrinjskoga i drugih devet kantona pomoću kojih bi došla do svoje pozicije u Bruxellesu? Bilo bi to dovoljno sporo da ne bi mogla na najbolji način zaštiti svoj interes u okviru institucija EU-a.

Ali Bosna i Hercegovina je godinama daleko od punopravnog članstva u Uniji, a koordinacioni mehanizam je već sada potreban. Zašto?

Razlozi su vrlo praktični. Gotovo sve države koje su se u posljednjih 20 godina nalazile u procesu pridruživanja, od Litvanije do Poljske, morale su unaprijediti vlastite sisteme koordinacije između različitih institucija i nivoa vlasti, jer su morale pokazati da posjeduju primjeren administrativni kapacitet za učešće u EU-u.4 Naime, svaka država koja želi da postane članica Unije mora biti u mogućnosti da aktivno sudjeluje u kreiranju politika EU-a, ali i da efikasno preuzima i provodi dogovorene politike, pravila i standarde. I BiH će morati biti u mogućnosti to učiniti.

Za razliku od punopravnog članstva u Uniji, kada će predstavnici BiH imati pravo i obavezu da doprinose i utječu na izradu politika EU-a, tokom procesa pregovaranja o članstvu u Uniji predstavnici BiH će s

predstavnicima EU-a (povjerenik Evropske komisije za pregovore o proširenju) pregovarati o rokovima i načinu preuzimanje čitave do tada usvojene evropske pravne stečevine (tzv. acquis communautaire), tj. o rokovima i načinu dostizanja i provedbe svih standarda, pravila i politika EU-a.

Taj proces će zahtijevati svakodnevnu komunikaciju i usaglašavanje u velikom broju institucija u BiH. Proces usvajanja prava EU-a, tj. harmonizacije zakona, standarda i politika BiH s politikama EU-a bit će u isto vrijeme i rigidan i fluidan, izričit i implicitan. Bosna i Hercegovina u nekim oblastima neće imati puno prostora u odlučivanju o tome kako će se pravo EU-a usvajati i primjenjivati, dok će u nekim drugim oblastima imati.

Pri primjeni različitih izvora prava EU-a primjenjuju se principi supsidijarnosti i preempcije, koji su bitni pojmovi direktne / neposredne primjenjivosti (engl. direct

4 M. Lazarević, S. Marić i A. Orza, Kreiranje politike i pregovori za pristupanje EU: Kako do rezultata za Srbiju, GIZ, 2013.

BiH KAO ZEMLJA U PREGOVORIMA O ČLANSTVU

U EU-u

7

 

7  

application) i direktnog djelovanja (engl. direct effect). Ovi i drugi pojmovi vezani za izvore prava EU-a detaljno su objašnjeni u prilogu ove publikacije.

Proces pregovaranja o članstvu u EU-u podrazumijeva usaglašavanje u više od trideset poglavlja, od pravosuđa i zaštite okoliša do javne nabavke. U okviru svakog od poglavlja prvi korak će biti da različite institucije i nivoi vlasti BiH, uz pomoć Evropske komisije, identificiraju trenutno stanje u zemlji i udaljenost pravila i standarda koji su na snazi u BiH od onih koji se primjenjuju u Uniji.

Uzmimo kao primjer zaštitu okoliša. Zakonska regulativa i visoki standardi EU-a na području zaštite okoliša smatraju se jednima od najuređenijih na svijetu. Predstavnici BiH će od predstavnika Unije dobiti listu i sadržaj uredbi i direktiva, tj. ciljeva i standarda EU-a u području zaštite

okoliša. Institucije i nivoi vlasti u BiH će onda morati usporediti sadržaj dostavljene liste, tj. stanja u Uniji u području zaštite okoliša sa stanjem u BiH.

Pogledajmo kako će to izgledati za, recimo, Direktivu EU-a iz 2010. godine o industrijskim emisijama.5 Ova direktiva postavlja ciljeve koje zemlje članice moraju dostići u sprečavanju i kontroli onečišćenja iz industrijskih postrojenja; od smanjenja količine otpada koji proizvodi industrija do povećanja energetske efikasnosti. Direktiva također postavlja i nekoliko standarda vezanih za izdavanje dozvola za rad industrijskih postrojenja, ali usmjerava i način na koji se vrši inspekcija tih postrojenja.

Prvi korak vezan za ovu direktivu bit će da sve institucije i svi nivoi vlasti u BiH prikupe informacije o trenutnom stanju u sprečavanju i kontroli industrijskog onečišćenja.

Na nivou Vlade Federacije najviše informacija će sasvim sigurno imati Federalno ministarstvo okoliša i turizma.6 Ovo ministarstvo će imati dio odgovora na pitanje koji su to zakoni na nivou Federacije kojima se uređuje sprečavanje i kontrola industrijskog onečišćenja (npr. Zakon o upravljanju otpadom FBiH iz 2003. godine).7

5 Službeni list EU-a, “Direktiva 2010/75/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 24. novembra 2010. godine o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (preinačeno)”, 24. novembra 2014. godine. 6 Vlada Federacije BiH, “O Ministarstvu okoliša i turizma”. 7 Federalno ministarstvo okoliša i turizma, “Zaštita okoliša”.

Usvajanje efikasnog mehanizma koordinacije pomoći će da se na organiziran i jasno određen način u što kraćem periodu prikupe sve relevantne informacije.

8

 

8  

S obzirom na to da na području zaštite okoliša učestvuju i kantoni, sasvim je sigurno da će dio potrebnih informacija prikupiti i kantonalna ministarstva za okoliš. Rezultat prvog koraka bi trebalo da bude kompletiranje informacije o usklađenosti važećeg zakonodavstva BiH sa spomenutom direktivom Evropske unije.

Direktive, za razliku od regulativa EU-a, ostavljaju mogućnost zemljama članicama da samostalno odrede kojim će zakonskim aktima i na koji način postići ciljeve zacrtane u direktivama (što je ilustrirano u Grafikonu 1. u dodatku ove publikacije). Iz tog razloga drugi će korak u pregovorima s EU-om biti da nadležne institucije BiH dogovore način na koji različiti nivoi vlasti i institucija planiraju dosegnuti ciljeve ove direktive i rok u kojem je to moguće uraditi. To će činiti poziciju predstavnika BiH u pregovorima s predstavnicima EU-a.

Kako Direktiva 2010/75/EU, o sprečavanju i kontroli industrijskog onečišćenja, pretpostavlja dostizanje viših ili barem drugačijih standarda, potrebno je očekivati interes i drugih institucija i aktera za način na koji će se BiH u pregovorima s EU-om obavezati na njezino usvajanje i provedbu.

Tako će i ministarstva privrede i industrije na nivou entiteta i kantona, institucije koje vrše inspekcijske poslove, ali i sama industrijska postrojenja i nevladine organizacije koje promoviraju zaštitu okoliša biti zainteresirani i željet će da se u izradi pozicije predstavnika BiH čuje i njihov glas te zaštiti i njihov interes.

Može se očekivati da će interes industrijskih postrojenja u BiH biti da se uvođenje evropskih standarda u zaštiti okoliša odgodi na što duži rok, te da za dostizanje tih standarda dobiju financijsku podršku institucija BiH, ali i EU-a. Željezara Zenica, Termoelektrana Tuzla ili Aluminij Mostar samo su neki primjeri industrijskih postrojenja koja bi mogla biti zainteresirana za rok i način na koji će ova direktiva biti provedena. S druge strane, ekološka udruženja, naročito ona lokalna, koja djeluju u blizini industrijskih postrojenja, bit će zainteresirana za njezinu što bržu provedbu. Nadležne institucije će morati saslušati i uzeti u obzir poziciju svih zainteresiranih, te na osnovu dostupnih podataka donijeti odluku o načinu i roku za provedbu EU-ove direktive.

Nakon dogovora predstavnika BiH i EU-a o načinu i roku za usvajanje i provedbu Direktive, različiti nivoi i institucije u BiH morat će krenuti u ispunjavanje dogovorenoga. Kasnije će se morati napraviti monitoring nad ostvarenim napretkom u ispunjavanju onoga što je dogovoreno.

Usvajanje efikasnog mehanizma koordinacije omogućit će procedure i forum za dogovor o načinu i potrebnom roku za dostizanje standarda EU-a.

Usvajanje efikasnog mehanizma koordinacije omogućit će prikupljanje podataka i uzimanje u obzir interesa svih aktera, što će osnažiti poziciju BiH prema EU-u.

 

8  

S obzirom na to da na području zaštite okoliša učestvuju i kantoni, sasvim je sigurno da će dio potrebnih informacija prikupiti i kantonalna ministarstva za okoliš. Rezultat prvog koraka bi trebalo da bude kompletiranje informacije o usklađenosti važećeg zakonodavstva BiH sa spomenutom direktivom Evropske unije.

Direktive, za razliku od regulativa EU-a, ostavljaju mogućnost zemljama članicama da samostalno odrede kojim će zakonskim aktima i na koji način postići ciljeve zacrtane u direktivama (što je ilustrirano u Grafikonu 1. u dodatku ove publikacije). Iz tog razloga drugi će korak u pregovorima s EU-om biti da nadležne institucije BiH dogovore način na koji različiti nivoi vlasti i institucija planiraju dosegnuti ciljeve ove direktive i rok u kojem je to moguće uraditi. To će činiti poziciju predstavnika BiH u pregovorima s predstavnicima EU-a.

Kako Direktiva 2010/75/EU, o sprečavanju i kontroli industrijskog onečišćenja, pretpostavlja dostizanje viših ili barem drugačijih standarda, potrebno je očekivati interes i drugih institucija i aktera za način na koji će se BiH u pregovorima s EU-om obavezati na njezino usvajanje i provedbu.

Tako će i ministarstva privrede i industrije na nivou entiteta i kantona, institucije koje vrše inspekcijske poslove, ali i sama industrijska postrojenja i nevladine organizacije koje promoviraju zaštitu okoliša biti zainteresirani i željet će da se u izradi pozicije predstavnika BiH čuje i njihov glas te zaštiti i njihov interes.

Može se očekivati da će interes industrijskih postrojenja u BiH biti da se uvođenje evropskih standarda u zaštiti okoliša odgodi na što duži rok, te da za dostizanje tih standarda dobiju financijsku podršku institucija BiH, ali i EU-a. Željezara Zenica, Termoelektrana Tuzla ili Aluminij Mostar samo su neki primjeri industrijskih postrojenja koja bi mogla biti zainteresirana za rok i način na koji će ova direktiva biti provedena. S druge strane, ekološka udruženja, naročito ona lokalna, koja djeluju u blizini industrijskih postrojenja, bit će zainteresirana za njezinu što bržu provedbu. Nadležne institucije će morati saslušati i uzeti u obzir poziciju svih zainteresiranih, te na osnovu dostupnih podataka donijeti odluku o načinu i roku za provedbu EU-ove direktive.

Nakon dogovora predstavnika BiH i EU-a o načinu i roku za usvajanje i provedbu Direktive, različiti nivoi i institucije u BiH morat će krenuti u ispunjavanje dogovorenoga. Kasnije će se morati napraviti monitoring nad ostvarenim napretkom u ispunjavanju onoga što je dogovoreno.

Usvajanje efikasnog mehanizma koordinacije omogućit će procedure i forum za dogovor o načinu i potrebnom roku za dostizanje standarda EU-a.

Usvajanje efikasnog mehanizma koordinacije omogućit će prikupljanje podataka i uzimanje u obzir interesa svih aktera, što će osnažiti poziciju BiH prema EU-u.

9

 

9  

Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u statusu potencijalnog kandidata za članstvo u EU-u, a od otvaranja pregovora o članstvu daleko je nekoliko godina.8

Mehanizam koordinacije u vezi s evropskim pitanjima koji trenutno postoji u BiH, a naročito u Federaciji BiH, pokazao se vrlo neefikasnim i nedovoljnim i za nivo interakcije koji BiH ostvaruje s EU-om u okviru svoga trenutnog statusa, a kamoli kada bude otvorila pregovore ili postala članica Evropske unije. 9

Privremenim trgovinskim sporazumom između BiH i EU-a, koji je od 2008. godine na snazi, i bit će do stupanja na snagu

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, BiH se obavezala na preuzimanje manjeg dijela pravne stečevine EU-a i dostizanje manjeg broja standarda Unije. Privremenim sporazumom predviđeno je održavanje redovnih sastanaka između predstavnika BiH i predstavnika EU-a, u različitim formatima, na kojim bi predstavnici EU-a pomogli BiH objašnjenjem prava EU-a i na kojima bi BiH informirala o postignutim rezultatima u preuzimanju prava EU-a.

Da bi do ovih sastanaka došlo, institucije i različiti nivoi vlasti u BiH moraju se usaglasiti oko dvije stvari: (1) tzv. discussion paperu koji sadrži informacije o tome šta su različiti nivoi vlasti i institucije BiH uradili u ispunjavanju obaveza iz Privremenog sporazuma i stvarima za koje bi željeli pojašnjenje i pomoć EU-a; (2) te o sastavu delegacije koja će predstavljati BiH. U zadnje dvije godine nekoliko sastanaka je moralo biti otkazano jer BiH nije mogla na vrijeme da se dogovori (1) o sadržaju discussion papera ili (2) o sastavu delegacije.10

Efikasan mehanizam koordinacije u vezi s evropskim pitanjima za BiH je bitan i u pogledu mogućnosti punog korištenja financijskih sredstava iz pretpristupnih fondova EU-a (IPA II). 11 Da bi BiH mogla koristiti IPA II u područjima kao što je poljoprivreda, neophodno je da usvoji određene odluke kako bi joj sredstva bila dostupna, ali zbog nedostatka dogovora o zajedničkoj strategiji u ovom i drugim područjima bh. poljoprivrednici nemaju pristup ovim sredstvima. Usvajanje efikasnog

8 Evropska komisija, “Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014. godini”, 8. oktobra 2014. 9 Ibid. 10 Delegacija EU-a u BiH, “Izjava za medije povodom otkazivanja sastanka Privremenog pododbora EU-a i BiH za trgovinu, industriju, carine, poreze i saradnju s drugim zemljama kandidatima”, 27. februara 2014. 11 Evropska komisija, “Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014. godini”, 8. oktobra 2014.

Usvajanje efikasnog mehanizma koordinacije omogućilo bi da BiH na vrijeme prikupi informacije i odredi svoju poziciju za sastanke predviđene Privremenim trgovinskim sporazumom i Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (kada stupi na snagu).

1 0

 

10  

mehanizma koordinacije odredilo bi način na koji bi BiH došla do zajedničke strategije u ovom području.

KAKVA JE SADAŠNJA SITUACIJA U FBiH I KOJI SU IZAZOVI

Kao što je u prethodnom dijelu navedeno, da bi Bosna i Hercegovina mogla pregovarati o članstvu u Evropskoj uniji, njezine institucije i različiti nivoi vlasti morat će biti u mogućnosti:

1. da u što kraćem vremenskom periodu prikupe podatke o trenutnom stanju stvari;

2. imaju kapacitet da prepoznaju pravnu stečevinu EU-a u određenom području; 3. dogovore se o poziciji BiH u pregovorima s EU-om u pogledu:

a. načina na koji će različite institucije i nivoi vlasti BiH preuzeti i provesti pravnu stečevinu EU-a,

b. vremenskog perioda u kojem će biti u mogućnosti da preuzmu i provedu stečevinu EU-a;

4. da svoju poziciju zastupaju tokom pregovora s Evropskom unijom.

Kakvo je stanje u Federaciji BiH u odnosu na ove gore navedene ključne tačke. Posljednji napori u iniciranju razgovora o uspostavi djelotvornih mehanizama koordinacije u Federaciji BiH učinjeni su na sastanku koji je održan u januaru 2012. godine između predsjednika Vlade Federacije BiH i predsjednika deset kantonalnih

vlada, tokom kojeg se razgovaralo o pitanju evropskih integracija. S obzirom na to da je EU u nekoliko navrata ukazala na neefikasnost trenutnog načina na koji FBiH vrši koordinaciju u pitanjima vezanim za

EU, na spomenutom sastanku je zaključeno da se na nivou kantona imenuju koordinatori za evropske integracije. Svrha uspostave koordinatora je bila da se osigura postojanje središnje tačke u svakom kantonu u koju bi se slijevale informacije o procesu evropskih integracija sa nivoa Federacije, odnosno BiH, iz koje bi išle informacije prema nivou Federacije, odnosno BiH, ali i koja bi koordinirala protok informacija unutar kantonalne vlade. Imenovanje kantonalnih koordinatora u svim kantonima je i učinjeno nakon ovog sastanka.12 U tome kontekstu je jedan od zaključaka sastanaka predsjednika vlada i ispoštovan. Nije, međutim, postignut dogovor o nacrtu sporazuma koji bi utvrđivao principe koordinacije evropskih integracija u Federaciji BiH.

12 E-kapija, “Približavanje evropskim integracijama: Svaki kanton imat će koordinatora za EU”, 13. januara 2012.

Pitanje ljudskih kapaciteta jednako je važno kao i pitanje formalnog

uređenja mehanizama koordinacije.

1 1

 

11  

Sljedeća aktivnost u vezi s uspostavom mehanizama koordinacije u Federaciji bila je organizacija informativno-edukacijskog sastanka između novoimenovanih kantonalnih koordinatora za evropske integracije, predstavnika Vlade Federacije BiH, Direkcije za evropske integracije BiH i Delegacije Evropske komisije. Jedan od ishoda ovog sastanka je bilo da je osam od deset kantona potpisalo nacrt sporazuma koji je utvrđivao principe koordinacije evropskih integracija u Federaciji BiH, pa tako sporazum de facto nije mogao ni stupiti na snagu.

Pored činjenice da do dana današnjeg nije uspostavljen formalni okvir koordinacije, dodatni problem predstavljaju sami koordinatori koje su imenovale kantonalne vlade. U velikom broju slučajeva nisu imenovani državni službenici, pa se nije mogao osigurati kontinuitet u radu koordinatora. Imenovanje koordinatora također je često vršeno na način da mandat i obaveze, kao i načini rada tih koordinatora nisu uopće bili utvrđeni, te se može zaključiti da su imenovanja uglavnom bila napravljena više zbog toga da se zadovolji forma nego da se osigura da koordinatori predstavljaju „glas“ kantona u procesu evropskih integracija. Ovakav stav kantona ukazuje na manjak interesa za evropske integracije, koji je u potpunoj disproporciji s opsegom ustavnih nadležnosti koje im pripadaju, što je i očito ako se samo napravi uvid u opseg i veličinu poglavlja u pregovorima.

Na koncu, a što logično proizlazi iz prethodno navedenoga, kapaciteti i stepen razumijevanja pojedinih koordinatora, a i samih kantonalnih organa uprave jako variraju u pitanjima evropskih integracija. Prema tome, pitanje formalne pozicije osoba zaduženih za koordinaciju u vezi s evropskim integracijama u kantonima jednako je važno kao i formalno uređenje mehanizama koordinacije. Te osobe ili skupine osoba moraju imati jasan mandat i jasno definirane odnose s vladom i drugim relevantnim organima uprave na kantonalnom nivou.

Još jedno pitanje je iznimno bitno u pogledu evropskih integracija. To je pitanje konzistentnosti u prikupljanju podataka i informacija koje će se u budućnosti dostavljati Evropskoj komisiji. Ovo ćemo ilustrirati na jednom praktičnom primjeru.

Sredinom 2012. godine, kada je održan prvi Dijalog na visokom nivou o procesu pristupanja BiH Evropskoj uniji, povjerenik za proširenje EU-a Štefan Fuele dao je predstavnicima BiH set upitnika iz oblasti okoliša i javne nabavke, s molbom da se vlasti očituju u pogledu datih pitanja.13 Kroz elektronske medije je prenijeto kako je svrha upitnika bila osigurati da BiH dobro koordinira i da može odgovoriti na upite do zadatih rokova.14 Na ovaj način se vlastima htjelo pokazati kakve su pripreme

13 Direkcija za evropske integracije BiH, “Lista pitanja EU-a iz Poglavlja 5 – Javne nabavke i Poglavlja 27 – Okoliš / životna sredina“, 27. juna 2012. 14 Evropska komisija, “Zajednički zaključci Dijaloga na visokom nivou o procesu pristupanja BiH i Mape puta za aplikaciju za članstvo BiH u EU-u”, 27. juna 2012.

1 2

 

12  

potrebne po određenim poglavljima u pregovorima o preuzimanju pravne stečevine EU-a (acquisa communautairea).

Bosna i Hercegovina je u oktobru 2012. godine dostavila odgovore na pitanja, a formalni odgovor Evropske komisije na informacije dostavljene putem upitnika nisu poznate javnosti.15 Uvidom u odgovore nije moguće analizirati kvalitet informacija. Ali jedno je više nego očito pregledom odgovora. Informacije o svakom pitanju date su zasebno za svaki nivo vlasti, skoro po pravilu neistovjetno, a tamo gdje su dati kvantitativni podaci bili su različiti i međusobno neusporedivi.

Dostavljanjem takvih odgovora daje se na znanje da vlasti u BiH nisu u potpunosti razumjele proces pridruživanja Evropskoj uniji. Očito je kako vlasti u BiH pretpostavljaju i očekuju da bi Evropska komisija trebala biti ta koja će napraviti i sama sebi predstaviti objedinjenu sliku stanja u BiH u određenoj oblasti, i to na osnovu različitih i često nekompatibilnih informacija. Na osnovu svega što je izloženo u prethodnom dijelu, više je nego očito kojim se rizicima BiH time izlaže, koliko je takav pristup neodrživ i kakve će dodatne probleme takvo stanje, ukoliko se održi, izazvati u budućnosti. Ako se vratimo tačkama koje smo iznijeli na početku ovog dijela publikacije, vidimo da u sadašnjoj situaciji Federacija BiH ne može odgovoriti na opće preduvjete potrebne za vođenje pregovora u pogledu evropskih integracija.

Dodatne izazove s kojima će se Federacija suočiti u procesu pregovaranja možemo ilustrirati ako posmatramo načela kojima će se trebati voditi kod harmonizacije zakonodavstva u FBiH sa zakonodavstvom EU-a uzimajući u obzir vrste ustavnih nadležnosti u Federaciji BiH:

15 Direkcija za evropske integracije BiH, “Odgovori na listu pitanja EU: Poglavlje 27 - Okoliš“ i “Odgovori na listu pitanja EU: Poglavlje 5 – Javne nabavke“, oktobar 2012.

1 3

 

13  

Na osnovu svega rečenoga, moguće je dati pregled ključnih pitanja koja ostaju otvorena, a koja su izuzetno važna u pogledu ustroja mehanizma koordinacije u Federaciji BiH. Ta pitanja se odnose na sljedeće:

1 4

 

14  

KOJI SU PRINCIPI DJELOTVORNOG MEHANIZMA KOORDINACIJE

Kao što smo ranije i naveli i ilustrirali u više primjera, veliki naglasak u procesu priprema za pregovore, ali i za same pregovore, jeste priprema i dostava objedinjenih informacija koje će dolaziti sa svih nivoa i iz različitih institucija i sektora. Ove sveobuhvatne informacije bit će izrađene na osnovu velikog broja konkretnih pitanja koje će Evropska komisija dostaviti Bosni i Hercegovini. Mehanizam koordinacije bi trebao pomoći da se odredi administrativna procedura koja govori šta se dešava nakon što Evropska komisija putem Misije BiH pri EU-u u Bruxellesu proslijedi set pitanja BiH. Odnosno, treba jasno biti poznato sljedeće:

• koja institucija i na koji način prosljeđuje pitanja Evropske komisije svim relevantnim institucijama na svim nivoima vlasti;

• koja institucija i na koji način i u kojem roku prikuplja informacije od svih relevantnih institucija na svim nivoima vlasti;

• na koji način i kojom metodologijom se prikupljene informacije objedinjuju; • koja institucija i u okviru koje procedure odobrava objedinjenu informaciju; • ko prosljeđuje objedinjenu informaciju Evropskoj komisiji.

Iako se ova pitanja uopćeno odnose na BiH kao cjelinu, istovjetna pitanja će se morati postaviti na nivou Federacije BiH, odnosno na nivou kantona:

• ko na nivou Federacije, kome i na koji način prosljeđuje kantonalnim vlastima pitanja Evropske komisije;

• ko će na nivou kantona, na koji način i u kojem roku biti zadužen da prikuplja informacije od svih relevantnih institucija na svom nivou vlasti;

• na koji način i kojom metodologijom se prikupljene informacije objedinjuju; • koja institucija na nivou kantona i u okviru koje procedure odobrava

objedinjenu informaciju; ko odobrava objedinjenu informaciju za cijelu Federaciju BiH;

• ko prosljeđuje objedinjenu informaciju s nivoa Federacije BiH instituciji na državnom nivou koja će biti primarno zadužena za poslove koordinacije evropskih integracija na nivou BiH.

Nakon što Evropska komisija zaprimi informaciju od BiH, prelazi na analizu odgovora i usporedbu standarda u BiH sa standardima u EU-u, te sastavlja listu stvari koje BiH mora uraditi kako bi dostigla evropske standarde. Ovu informaciju putem Misije BiH pri EU-u Evropska komisija prosljeđuje BiH, te traži da BiH dostavi svoju poziciju. Mehanizam koordinacije za Federaciju BiH bi u ovom dijelu trebalo da ima, kao svoj sastavni dio, procedure kojima se definira način na koji će institucije u

1 5

 

15  

Federaciji BiH odgovoriti Evropskoj komisiji, te način na koji treba usvojiti i provesti standarde EU-a i u kojem roku će se to desiti. Pri tome će najvjerojatnije postojati posebne procedure za pitanja koja su u isključivoj nadležnosti Federacije, isključivoj nadležnosti kantona (odnosno procedure za koordinaciju između kantona), te posebne procedure za pitanja u kojima postoji podijeljena nadležnost između Federacije BiH i kantona.

S obzirom na to da će Evropska komisija insistirati na provedbi dogovorenoga, ova procedura će se morati ponoviti nekoliko puta, uz redovno dostavljanje informacija o napretku u postizanju ciljeva koje je pregovarački tim dogovorio s Evropskom komisijom.

Ako prihvatimo da pet ključnih tačaka navedenih u prethodnom grafikonu predstavlja ključni trenutni izazov za Federaciju BiH i uvažavajući sve što je do sada rečeno, ključni principi na kojima bi trebalo da počiva jedan efikasan mehanizam koordinacije u Federaciji BiH uključivali bi sljedeće:

1 6

 

16  

1 7

 

17  

ŠTA DALJE

Kao što je već ranije rečeno, nije moguće u sadašnjem trenutku ponuditi modalitet koordinacije za Federaciju BiH, niti je to bila namjena i svrha ove publikacije. Jedino što je moguće ponuditi kao zaključak jesu neke od ključnih teza koje su već obrađene ovim dokumentom i koje se nameću nakon čitanja teksta, a one su sljedeće:

Razgovori o modalitetima koordinacije na nivou Federacije BiH moraju biti započeti odmah po formiranju federalne vlasti i dogovor treba biti što prije postignut. Nove vlade na svim nivoima u Federaciji BiH treba da se usaglase da je pitanje uspostave mehanizama koordinacije za evropske integracije od prioritetnog značaja za FBiH.

Ovo prethodno je bitno jer, kao što je i vidljivo iz ove publikacije, proces harmonizacije s pravom EU-a, odnosno proces evropskih integracija je izuzetno zahtjevan proces, sa tehničkoga i političkog aspekta, a pripreme za njega traju jednako dugo (ako ne i duže) od samog procesa. Bosna i Hercegovina, kao i njezin entitet Federacija BiH, već uveliko kaskaju, i vrijeme koje je već izgubljeno treba biti nadoknađeno što prije.

Proces evropskih integracija, čak i u državama koje imaju manji stepen ustavne kompleksnosti, uključuje velik broj aktera koji treba da funkcioniraju u istim okvirima, to jest, s istim informacijama i istim nivoom razumijevanja kako bi proces mogao da teče na način koji ne samo da zadovoljava postavljene zahtjeve, odnosno interese EU-a, već i zahtjeve i interese država koje pristupaju. Pored aktera unutar vladinih struktura, veliku važnost imaju i akteri iz realnoga i nevladinog sektora, pa koordinacioni mehanizam mora da ima dodirnih tačaka i s njima.

U kontekstu BiH, odnosno Federacije BiH, proces mora da se odvija unutar ustavom definiranih okvira, ali na način koji osigurava kontinuitet i efikasnost u njegovoj realizaciji, što podrazumijeva da moraju biti jasno utvrđene odgovornosti i postupci u procesu.

Za uspjeh procesa od presudne je važnosti postojanje ljudskih kapaciteta u širem i užem smislu. Pozicija i odgovornost osoba koje će biti zadužene da koordiniraju evropske integracije na nivou kantona moraju biti jasno utvrđene i generalno mora postojati jasan plan razvoja kapaciteta u oblasti evropskih integracija, kako za ove osobe, tako i za sve ostale državne službenike koji će imati ulogu u procesu harmonizacije.

Bez obzira na sve izazove i probleme u uspostavi mehanizama koordinacije u Federaciji BiH, određeni početni koraci su ipak napravljeni. Što je još važnije, Ustav

1 8

 

18  

daje osnovu na kojoj se može, u formalnom smislu, ustrojiti koordinacioni mehanizam. Ono što nedostaje jeste nedvosmislena podrška predstavnika vlasti na nivou kantona i Federacije BiH da se nađe rješenje i da se koordinacioni mehanizma stavi što prije u funkciju.

Ovdje se ponavlja stav koji je iznijet u uvodnom dijelu ovog dokumenta: koordinacioni mehanizam ne predstavlja ustavnopravno pitanje, već dogovor o ustroju mehanizma za razmjenu informacija i iniciranje političkih dogovora na način da nivoi vlasti u Federaciji BiH, u kontekstu evropskih integracija, djeluju unutar svojih ustavom definiranih nadležnosti, ali ipak kao jedna cjelina čiji će interesi, kako kao pojedinačnih dijelova, tako i kao cjeline, na adekvatan način biti zastupljeni u procesu pregovaranja te pripremljeni da odgovore obavezama koje će se postaviti tokom procesa harmonizacije s acquis communautaireom. Ako se koordinacioni mehanizam posmatra u tome kontekstu, teško se može opravdati bilo kakvo daljnje odgađanje njegove uspostave.

1 9

 

19  

DODATAK

Grafikon br. 1: Izvori prava Evropske unije s kojima će BiH morati uskladiti svoj sistem

Grafikon br. 2: Sekundarni izvori prava Evropske unije

 

19  

DODATAK

Grafikon br. 1: Izvori prava Evropske unije s kojima će BiH morati uskladiti svoj sistem

Grafikon br. 2: Sekundarni izvori prava Evropske unije

2 0

 

20  

Pojmovnik

Supsidijarnost. Cilj načela supsidijarnosti je osigurati da se odluke donose na nižem stupnju društvene organizacije, što je moguće bliže građanima, i na razini na kojoj je to najučinkovitije (lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili evropskoj).

Preempcija. Princip neposredne primjenjivosti – propisi komunitarnog prava stvaraju prava i obaveze direktno prema organima EU-a, državama članicama i prema njihovim fizičkim i pravnim licima. Obavezna snaga komunitarnog prava znači da se ono primjenjuje neposredno na teritoriju država članica EU-a, bez obaveze njihovog eksplicitnog unošenja u nacionalne pravne sisteme da bi dobili na pravnoj važnosti (bez postupaka ratifikacije itd.).

Princip neposrednog djelovanja – odražava autonomnost komunitarnog prava i mogućnost utuživosti pred nacionalnim sudovima prava i obaveza stvorenih na osnovu komunitarnih propisa. Države članice su prihvatile princip direktne primjene koji omogućava jednoobraznu primjenu pravila komunitarnog prava i njihovo uniformno tumačenje koje daje Evropski sud pravde.

Izvor: Prof. dr. Gordana Gasmi: „Pravo i osnovi prava EU“, Beograd

2 1

 

21  

LITERATURA Delegacija EU-a u BiH, “Izjava za medije povodom otkazivanja sastanka Privremenog pododbora EU-a i BiH za trgovinu, industriju, carine, poreze i saradnju sa drugim zemljama kandidatima”, 27. februara 2014. godine.Dostupno na internetskoj stranici: http://europa.ba/News.aspx?newsid=6131&lang=EN . Direkcija za evropske integracije BiH, “Lista pitanja EU iz Poglavlja 5 – Javne nabavke i Poglavlja 27 – Okoliš/životna sredina“, 27. juna 2012. godine. Dostupno na internetskoj stranici: http://www.dei.gov.ba/dei/dokumenti/uskladjivanje/default.aspx?id=10396&langTag=bs-BA . Direkcija za evropske integracije BiH, “Odgovori na listu pitanja EU: Poglavlje 27 – Okoliš“ i “Odgovori na listu pitanja EU: Poglavlje 5 – Javne nabavke“, oktobar 2012. godine. Dostupno na internetskim stranicama: http://www.dei.gov.ba/dei/dokumenti/uskladjivanje/default.aspx?id=10899&langTag=bs-BA http://www.dei.gov.ba/dei/dokumenti/uskladjivanje/default.aspx?id=10896&langTag=bs-BA . Evropska komisija, “Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014. godini”, 8. oktobra 2014. Dostupno na internetskoj stranici: http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2014/20141008-bosnia-and-herzegovina-progress-report_en.pdf . Evropska komisija, “Zajednički zaključci Dijaloga na visokom nivou o procesu pristupanja BiH i Mape puta za aplikaciju za članstvo BiH u EU”, 27. juna 2012. http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-12-503_en.htm?locale=en . E-kapija, “Približavanje evropskim integracijama: Svaki kanton imat će koordinatora za EU”, 13. januara 2012. http://www.ekapija.com/website/bih/page/522482/Približavanje-evropskim-integracijama-Svaki-kanton-imaće-koordinatora-za-EU . Gordana Gasmi, Prof. dr., „Pravo i osnovi prava EU“, Beograd. M. Lazarević, S. Marić i A. Orza, Kreiranje politike i pregovori za pristupanje EU: Kako do rezultata za Srbiju, GIZ, 2013. Online rječnik stranih riječi. Dostupno na internetskoj stranici: http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci . Online Oksfordski rječnik. Dostupan na internetskoj stranici: http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/coordination . Službeni list EU-a, “Direktiva 2010/75/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 24. novembra 2010. godine o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (preinačeno)”, 24. novembra 2014. godine. Dostupno na internetskoj stranici: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32010L0075&from=EN . Vijeće EU-a, “Zaključci o Bosni i Hercegovini”, 21. marta 2011. Dostupno na internetskoj stranici http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/120066.pdf . Vlada Federacije BiH, “O Ministarstvu okoliša i turizma”. Dostupno na internetskoj stranici: http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/ministarstva/okolis_turizam.php .

2 2

O VPI BH: Vanjskopolitička inicijativa BH (VPI BH; www.vpi.ba) je domaća nevladina i neprofitna organizacija, osnovana 2004. godine u Sarajevu, posvećena promišljanju međunarodnih odnosa i euro-atlanskih integracijskih procesa BiH. Cilj VPI BH je, pružiti pomoć državnim institucijama pri otkrivanju slabosti i promociji vrijednosti prisutnih u tim procesima, radi povećanja efikasnosti bh. institucija u ispunjavanju predstojećih obaveza.