Predmetni nastavnik: Prof. dr. sc. Mirsad Kulović, dipl.ing.

Viši asistent: Mr.sc.Azra Moštro, dipl.ing.

Travnik, oktobar 2011.

Povezanost transportne mreže

Povezanost puteva i staza, takođe utiče na dostupnost. Povećanje povezanosti utiče na povećanje dostupnosti. Rešetkasta mreža (Slika 1), sa kraće povezanim putevima, pruža relativno dobru dostupnost usljed brojnih ruta, više direktnih veza između odredišta i uže ulice sa manjim brzinama saobraćaja, koje su pogodnije za pješačenje i vožnju bicikla, kao i za javni prevoz.

Slika 1.-dostupnost na rešetkastoj mreži puteva

Tradicionalna rešetkasta mreža ima mnogo povezanih puteva, pri čemu je omogućen izbor brojnih direktnih ruta. Ovo utiče na smanjenje rastojanja pri putovanju, povećava izbor putovanja, smanjuje zagušenje i povećava dostupnost.

Hijerarhijska mreža puteva (Slika 2.), sa mnoštvom slijepih ulica povezanih širokim glavnim ulicama, odlikuju se većom srednjom brzinom saobraćaja, ali manjom ukupnom dostupnošću, usljed dužih rastojanja putovanja, povećanim zagušenjem (zato što je saobraćaj koncentrisan na glavne ulice) i lošim uslovima za pješačenje i biciklizam.

Slika 2.- Dostupnost u slučaju hijerarhijske mreže puteva

Hijerarhijska mreža puteva usmjerava saobraćaj na nekoliko većih puteva, čak i u slučaju putovanja između lokacija koje su na malom međusobnom rastojanju.

Na ovaj način se smanjuje dostupnost, povećava zagušenje, i smanjuju uslovi putovanja (posebno u slučaju pješačenja). Ova vrsta mreže je uobičajena u prigradskim naseljima.

Slijepe ulice su popularne zbog toga što ograničavaju brzinu saobraćaja. Kao alternativni pristup izdvaja se modifikovana mreža sa ulicama koje povezuju kratke blokove i raskrsnicama u obliku slova T, koje ograničavaju brzinu saobraćaja, kao što je to ilustrovano na slici 3 .

Na ovaj način je saobraćaj ograničen, pri čemu su još uvijek omogućene direktne rute između odredišta. Ovo može još biti unaprijeđeno uvođenjem staza (isprekidana linija), koje poboljšavaju pristup za pješake i bicikliste. Smanjenje protoka saobraćaja može kontrolisati suvišan saobraćaj u starijim krajevima grada sa rešetkastom mrežom ulica.

Slika 3. -Dostupnost u slučaju modifikovane mreže puteva i staza

Modifikovana mreža ima veliki broj povezanih puteva, predstavljenih kao kratki blokovi i raskrsnice u obliku slova T, koje ograničavaju brzinu saobraćaja.

Staze predstavljaju prečice za pješačenje i vožnju bicikla. Ovim je omogućena dobra dostupnost, oživljava se kraj i podstiče nemotorizovan transport.

Implikacije:

Hijerarhijski sistem puteva, sa saobraćajem usjmerenim na veće saobraćajnice, teži smanjenju pristupa, povećava zagušenje i onemogućava uslove za nemotorizovan saobraćaj.

Rešetkasta ili modifikovana rešetkasta mreža omogućava direktan pristup željenim destinacijama.

Staze za pješake i prečice utiču na poboljšanje uslova za odvijanje nemotorizovanog saobraćaja.

Indeks povezanosti

Ovaj indeks ocenjuje u kojoj mjeri mreža puteva povezuje određene destinacije. Izračunava se dijeljenjem broja veza sa brojem čvorova na mreži. Veze su segmenti između raskrsnica, dok su čvorovi same raskrsnice. Slijepe ulice se broje kao sve veze. Rezultat može biti izračunat posebno za pješački i biciklistički pristup, uzimajući u obzir veze za ostvarivanje nemotorizovanih putovanja, kao što su staze koje povezuju krajeve dvije slijepe ulice.

Veći indeks znači da se putnicima povećava izbor rute, pri čemu su omogućene direktne veze između bilo koje dvije lokacije. Prema ovom indeksu, jednostavna četvorostrana mreža ima vrijednost 1.0.

Rešetkasta mreža sa četiri polja ima vrijednost 1.33, dok ona sa 9 polja ima vrijednost 1.5.

Slijepe ulice smanjuju vrijednost indeksa. Ova vrsta povezanosti je posebno značajna za dostupnost u slučaju nemotorizovanih putovanja. Vrijednost indeksa od 1.4 je minimum neophodan za pješačku zajednicu.

Upravljanje i projektovanje saobraćajnica

Različiti faktori upravljanja i projektovanja saobraćajnica mogu imati uticaj na dostupnost i mobilnost. Odluke u vezi projektovanja saobraćajnica, često zahtijevaju kompromis između različitih pristupa. Na primjer, projektanti često moraju da izaberu da li će iskoristiti određeni prostor za izgradnju: saobraćajnica sa standardnim trakama, trakama za autobuse, staza za bicikle, zaustavnih traka, trotoara i ostalih objekata kao što su kafići i moteli itd.

Široki i pravi kolovozi, sa minimalnim brojem raskrsnaca i prilaznih puteva idu u korist automobilskom saobraćaju, a mogu u velikoj mjeri otežati šetanje i biciklistički saobraćaj, kao i gradski prevoz.

Suprotno tome, strategije koje se odnose na proširenje trotoara i biciklističkih staza, smirivanje i smanjenje brzine u saobaćaju, idu u korist pješacima i biciklistima, ali se tada smanjenjem brzine kretanja motornih vozila, smanjuje i sama mobilnost.

Implikacije:

Upravljanje i projektovanje saobraćajnica često zahtijeva kompromis između različitih oblika dostupnosti i mobilnosti.

Upravljanje i projektovanje saobraćajnica mogu ići u korist pojedinim vidovima saobraćaja, korisnicima ili lokacijama.

Sistem prioriteta

Sistem uvođenja prioriteta povećava efikasnost transportnog sistema dajući prednost putovanjima od većih vrijednosti i nekim efikasnijim rješenjima:

Cijene, koje omogućavaju da putovanja većih vrijednosti nadmaše putovanja nižih vrijednosti, zasnivaju se na želji korisnika i njihovoj mogućnosti da plate. Na primjer, naplata putarine omogućava putovanjima veće vrijednosti da nadmaše putovanja manje vrijednosti na zagušenim kolovozima, kao i cijene parkinga, koje obezbeđuju vozačima bolja parking mesta, ukoliko su spremni da za njih plate.

Politika, koja ide u korist mobilnosti i dostupnosti (transport koje društvo smatra vrijednim), kao što je prednost nad teretnim vozilima u saobraćaju i specijalnim uslugama koje omogućavaju mobilnost ljudima koji su u nepovoljnom položaju što se transporta tiče, koji putuju na posao i u školu i posebnim ustanovama i uslugama osmišljenim da se prilagode svim tipovima korisnika, uključujući i osobe sa invaliditetom.

Prioritet vozila sa većim iskorišćenjem prostora (HOV-High Occupant Vehicle), kao što su kombi vozila i autobusi nad drugim vozilima u saobraćaju.

Planiranje lokacije, koja podstiče velike generatore saobraćaja ( kao što su centri za zapošljavanje, javne službe itd.) da izaberu lokacije sa bolim pristupom (u blizini ukrštanja auto-puteva, velikih gradova itd.).

Planiranje tehničke eksploatacije transporta, koja se odražava na privredno efikasne principe, kao što je planiranje sa najmanjom cijenom (fondovi su usmereni na unapređenje transporta koji je najisplativiji, uključujući alternativne načine i strategije upravljanja zahtjevima) i cijene zagušenja.

Prioritet povećava vrijednost dostupnosti, koja je omogućena datom količinom mobilnosti i troškovima za različite ustanove i usluge. Na primjer, cijene putarina i korišćenja parking prostora omogućavaju da putovanja veće vrijednosti nadmaše putovanja niže vrijednosti, a HOV sistem omogućava vozilima, kao što su kombi vozila i autobusi, da izbjegnu zagušenja koja su često izazvana vozilima sa neiskorišćenim prostorom.

Bez određivanja prioriteta, velike investicije u povećanje kapaciteta puteva mogu onemogućiti smanjenje gužve i zagušenja saobraćaja, ostvariti male beneficije za korisnike i čak stvoriti negativnu korist za društvo zbog toga što se jačanjem motornog saobraćaja povećavaju eksterni troškovi vezani za zagušenje, saobraćajne nezgode, emisiju štetnih gasova itd. Strategije određivanja prioriteta mogu unaprediti dostupnost, a pritom smanjiti ukupni motorni saobraćaj. Na sličan način, upotreba zemlje sa povoljnom lokacijom može povećati dostupnost na uštrb mobilnosti.