TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 3 (2743) • Godina LXI. Zagreb, 19. sijeËnja 2010.

tema broja: U»eNI»KI DomoVI

Moj dom i nek’ tvoj bude

U učeničkim domovima stvari se u posljednje vrijeme ipak pokreću s mjesta. Premda je učinjeno dosta kad je riječ o smještajnim kapacitetima, o opremi, o nekim elementima pedagoškog standarda, o kadrovskoj ekipiranosti ovih odgojno-obrazovnih ustanova, to još nije dovoljno. S prevladavanjem trenutaËne krize valja očekivati bolje dane i u ovim ustanovama koje nisu ni socijalne niti su samo spavaonice nego su važna karika sustava srednjoškolskog obrazovanja Stranice 15 − 18

PredškoLSkI ODGOJ

Djeca vole sanjkanje s roditeljima, sekom i bracomStr. 4

U ovom broju za Školske novine pišu i govore

Marija Ajša Peuc, Vilim Ribić,

Magda Maver, Višnja Starešinić,

Sanja Režek, Olivera Marinković,

Azra Rađenović, Ilija Krstanović, Majda Fajdetić, Grgo Luburić, Oleg Đaković,

Milica Meštrović, Ljubica Banović, Lidija Padovan

Đirlić, Meri Muše

ACES PROJEKT u oš Jure kaštelana u Zagrebu

Kako mladi Europljani oblikuju svoju budućnostStr. 10

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.2

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Suvremena tehnologija omogućava nam komfor koji prije samo deset ili dvadeset godina nismo mogli ni zami-sliti, a kamoli sanjati. Recimo, mobilni telefoni danas su prava mala remek-djela tehnike i njima možemo ne samo

telefonirati nego i dopisivati se preko SMS-poruka, surfati internetom, pla-ćati parkiranje u svakome malo većem gradu, kupovati ulaznice za kino, pla-ćati gradski prijevoz. Mobitel nam slu-ži i kao radio-aparat ili glazbena linija, a u tako malom pakiranju dobivamo još fotoaparat i kameru za snimanje kratkih videouradaka. Kad se tome doda i internet kao majka svih mre-ža, nema tog događaja ili podatka do kojega ne možete doći ili ga pustiti u opticaj i postati planetarno popularan zahvaljujući činjenici da je samo neko-liko puta kliknuo mišem.

Takvu popularnost, ne baš planetarnu, ali zasigurno barem na razini vlastite domovine sanjala je vjerojatno i grupa učenika jednoga sedmog razreda jedne dobre provincijske osnovne škole, koja je smatrala da cijelom svijetu, urbi et orbi, treba objaviti kako kolektivno maltre-tira svog vršnjaka. Po uzoru na svoje starije suplemenike koji su svojedobno na Facebooku pokretali različite gru-pe poput one za potporu biglima koje je netko zlostavljao na Veterinarskom fakultetu ili one pod nazivom “Stegnite vi remen, bando lopovska“- da ne nabrajam dalje - po-krenuli su grupu pod nazivom “Svi koji MRZE I. B. i hoće da ode iz OŠ!“, ali im to nije bilo dovoljno već su, da bi bili što više in, na internet postavili i dva filmića snimljena mobitelom na kojima se vidi kako zlostavljaju kolegu iz razreda samo zato što im se ne sviđa.

Dakle, mirnog i povučenog učenika maltretiraju nje-govi vršnjaci, zadirkuju ga, udaraju po glavi, jednako djevojčice i dječaci, učionicom se ori smijeh koji preki-ne tek poneki vrisak zlostavljanoga. “Vi ne morate ići s njim u razred i ne znate kako je glup i retardiran“ - napi-sala je djevojčica koja je na Facebooku osnovala grupu protiv zlostavljanog dječaka. Pametnome dosta. Proču-

lo se i u školi vrlo brzo o tome, videouradak prenijeli su i neki ozbiljni internetski portali i škola je promptno reagirala. Dječak je premješten u drugi razred u kojemu su ga učenici, kako kažu, dobro prihvatili, a šestorica najžešćih vinovnika ovih nemilih događanja kažnjeni su ukorom. Istražne radnje još se provode, ne zna se gdje su bili učitelji u vrijeme kad se sve to događalo pod školskim krovom, ali vjerojatno se sve odvijalo za vrije-me odmora.

Nije čak ni važno gdje su bili učitelji, jer oni doista ne mogu biti s učenicima u svakoj sekundi njihova boravka u školi. A i da su bili negdje blizu vjerojatno bi se incident svejedno dogodio, jer kad gomila odluči nešto napraviti onda tu svi autoriteti osim policijske odgojne palice pa-daju u vodu. Uostalom, prisjetimo se slučaja kad su prije četiri godine u istome gradu srednjoškolci nasrnuli na profesora u razredu i snimku svoga herojstva pustili na internet. Puno je važnije od pitanja gdje su bili učitelji či-njenica da se takvo iracionalno, ničime izazvano vršnjač-ko nasilje događa u zemlji koja se hvali svojom kulturom, čovjekoljubljem, tolerancijom, prihvaćanjem različitosti, uvažavanjem suprotnog mišljenja, suosjećanjem, a da u stvarnom životu jedva nalazimo i tragove svega prokla-miranog, da je sustav vrijednosti potpuno urušen i da ga više ne može spasiti ni obitelj, ni država, ni političke stranke, ni crkva, pa tako ni sama škola.

I zato još tužnije odjekuje podatak da se ovakvo što mo-glo dogoditi u školi koja je inače uzorna i u kojoj se go-dinama provodi, gle ironije, UNICEF-ov program “Stop nasilju među djecom“. Kako je tek u školama u kojima se ne provodi rečeni program!? Nije ova škola jedina s problemom nasilja, jer sigurno ih je mnogo koje negdje na zidu imaju obješenu mjedenu ploču s natpisom “Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje“ i koje se susreću sa sličnim problemima kao i škola iz ove priče. Krivci su dobili ukor, ako bude sreće ubacit će ih i u tretman produljenoga stručnog postupka, ispunjeni su vjerojatno i svi papirnati protokoli, a u školu će doći i tim za hitne intervencije, no hoće li to dugoročno riješiti problem teš-ko je nagađati. A možda se vrlo brzo otkrije, kad čopor u problematičnom razredu pronađe neku novu žrtvu koja mu se - jednostavno ne sviđa.

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN

IZ SaDrŽaja

Kriza odgojaQUO VADIs, PEDAGOGIjO? str. 5

Dva desetljeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanjaI DANAs sANjAMO NEDOsANjANE sNOVE

str. 6

Iz dnevnika školskog psihologaPOVRATNIK str. 11

Njemačka - pravosuđe za maloljetnikeUČENIČKI sUDOVI ZA MLADE PRIjEsTUPNIKE

str. 14

ReportaæasTOLjEćE OŠ ĐURE PILARA, sLAVONsKI BRODstr. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Generacijama smo se držali određenih principa, a oni se sada relativiziraju buđenjem prakse kojom se pogoduje studentima koji mogu platiti dodatno praćenje i polaganje pojedinih kolegija. Porukom flkoliko platiš ‡ toliko ćeš znanja dobiti« ozbiljno ulazimo u koncept

kupovanja znanja kao robe, a to je nedopustivo.

Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u ZagrebuVjesnik, prilog 7 dana, 16. i 17. siječnja 2010.

Od Fejsa do produljenoga stručnog postupka

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 3aktualno

jo© jeDaN tjeDaNVlada Republike Hrvatske prošloga je tjedna

donijela Odluku o mjerama za gospodarski opora-vak i razvita. Mjerama iz te odluke, namjera je, stvorili bi se svi neophodni preduvjeti za prevla-davanje poteškoća u gospodarstvu, eliminirali negativni učinci globalne krize na hrvatsko gospo-darstvo te osigurali uvjeti za dugoročno održivi gospodarski rast. Odluka je donijeta u svrhu oču-vanja postojećih i stvaranja novih radnih mjesta, povećanja investicija, osiguranja zadovoljavajuće razine likvidnosti gospodarstva, povećanja proi-zvodnje, stabiliziranja prihoda državnog proraču-na, smanjenje izdvajanja za nezaposlene, pobolj-šanja strukture bilance plaćanja, te ostalih koristi kojima će se omogućiti održavanje stabilnog makroekonomskog okvira.

Na tragu prvih reakcija, uz pretpostavku da se mjere osmišljeno razrade i dobro provedu, mogla bi se očekivati široka potpora ovom Vladinom projektu.

A obrazovanje i osposobljavanje?

S tim u vezi, s motrišta obrazovanja, mogla bi se postaviti barem dva pitanja. Prvo, ne bi li - u kon-tekstu aktualne krize koja nije samo gospodarska - bilo poželjno, na razini Vlade RH i uz suglasnost socijalnih partnera, donijeti i mjere za oporavak i razvitak obrazovanja i osposobljavanja u Hrvat-skoj. Postojeći dokument (Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. ‡ 2010.), donijet u drukčijim prilikama, valjalo bi temeljito revidirati i umnogome dopuniti, na temelju pouzdanih poka-zatelja, prema novim okolnostima i ciljevima, sukladno onome što se događa u zemljama koje prevladavanje negativnih utjecaja globalne krize potiču i politikama što teže promjenama u područ-ju obrazovanja. Dovoljno je prisjetiti se da, pri-mjerice, u zemljama EU već godinu dana aktualne su rasprave koje povezuje geslo „nova znanja (kompetencije) za nova radna mjesta“, a riječ je prilagodbi naobrazbe sadašnje i buduće radno aktivne populacije potrebama tržišta rada.

Upravo te potrebe, sadašnje i buduće, vlade su pozvane prepoznati i prema njima uređivati odgoj-no-obrazovne sustave i politike zapošljavanja, za korist (zapošljivost) što više pojedinaca uključe-nih u obrazovanje, kao i za korist (prosperitet) poslovnog sektora u cijelosti. O tome (New Skills for New Jobs) u EU postoji već niz dokumenata (v. ec.europa.eu/education), a uskoro, 4. veljače u Bruxellesu posebna će skupina neovisnih europ-skih stručnjaka predstaviti ključne preporuke za uspostavu „mostova“ između svijeta obrazovanja i svijeta rada u sljedećih desetak godina. S obzirom na potporu visokih tijela Europske komisije, te će preporuke zasigurno imati odjeka u obrazovnim politikama zemalja članica EU. Upravo stoga bilo bi dobro da te preporuke u i nas budu uvažene, a prilika za to možda je upravo mogući dokument o mjerama za razvitak našeg odgojno-obrazovnog sustava do, recimo, 2010. godine.

Dok je takav dokument tek u sferi poželjnog, djelomice i vjerojatnog, umjesnim se čini postavi-ti drugo pitanje, otprilike ovako: Budući da bi se mjere što ih Vlada sada predlaže imale odnositi na sve preduvjete za prevladavanje poteškoća u gos-podarstvu, mogu li projekti koji će u tom okviru biti prihvaćeni zanemariti ili izostaviti potrebu adekvatnog obrazovanja i osposobljavanja zapo-slenika, sadašnjih i budućih? Ne mogu i ne smiju, glasio bi najkraći odgovor. Jer ‡ ne iskoristiti krizu i poticajne državne mjere, uz ostalo, za osnaživanje ljudskih resursa, onoga što se naziva ljudskim kapitalom, moglo bi rezultirati ipak krat-kotrajnim i samo djelomičnim učincima, osobito kad je riječ o zadržavanju postojećih i otvaranju novih radnih mjesta u gospodarstvu. Drugim rije-čima ‡ bude li dio sredstava namijenjenih oporav-ku gospodarstva pametno i učinkovito uložen u obrazovanje i osposobljavanje, korist će biti više-struka i dugoročna ‡ za pojedince, gospodarstvo i društvo u cijelosti.

A. Jelin

ZaGreb

Smotra SveučilištaZbog rokova provođenja

države mature, ovogodišnja smotra Sveučilišta u Zagrebu

bit će kalendarski održana nešto ranije nego prijašnih godina. Tako će u prostorijama Studentskog centra 14. po redu smotra biti održana u razdoblju od 21. do 23. siječnja, kako bi se svim budućim studentima omogućilo pravovre-meno i kvalitetno informiranje o svim uvjetima upisa na fakultete i akademije.

Tijekom tri dana trajanja ove manifestacije, posjetiteljima će se uz 33 fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu, predstaviti i pedesetak veleučilišta, visokih škola i ostalih sudionika iz Hrvatske i inozemstva (sveukupno oko 85 izlagača) s posebno pripre-mljenim aktivnostima na svojim izložbenim prostorima, te putem prezentacija i tribina.

Smotra će se odvijati na tri loka-cije, u Klubu Studentskog centra, izložbenom šatoru te u glavnoj zgradi SC-a.

Svečano otvorenje 14. smotre Sveučilišta u Zagrebu bit će uprili-čena u četvrtak, 21. siječnja u 10 sati u Klubu studenata Studentskog centra, uz program kojeg pripre-maju studenti Muzičke akademije i Tekstilno-tehnološkog fakulteta te uz prigodnu izložbu radova stude-nata Akademije likovnih umjetno-sti. Smotru će otvoriti rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš. U okviru izložbenog šatora, na medijskoj pozornici, odvijat će se poseban program tijekom kojeg će biti održane tri panel diskusije pod nazivom Sveučilišna ispovjedaonica. Na

panelima će sudjelovati sadašnji i bivši studenti te profesori Sveučilišta u Zagrebu koji će kao istaknute javne osobe budućim studentima govoriti o svojem stu-dentskom životu.

Tijekom trajanja Smotre, kraćim nastupima i programom posjetite-ljima će se predstaviti studentske športske i umjetničke grupe.

Cilj Smotre je buduće studente Sveučilišta u Zagrebu pravovreme-no i kvalitetno informirati o studij-skim programima, bolonjskom ciklusu studiranja, uvjetima smje-štaja tijekom studiranja, uvjetima upisa i načinima rangiranja pri upisu na fakultete i akademije te načinima korištenja rezultata državne mature koja se ove godine prvi puta provodi u Republici Hrvatskoj.

Sveučilište je i ove godine ostva-rilo vrlo dobru suradnju s ravnate-ljima srednjih škola u cijeloj Hrvatskoj te se očekuje da će pro-gram Smotre pratiti velik broj srednjoškolaca iz Grada Zagreba i

Zagrebačke županije, ali i iz ostalih dijelova RH. Tijekom tri dana tra-janje smotre organizatori očekuju oko 20 tisuća posjetitelja.

Detaljan program, popis sudio-nika i sve dodatne informacije o 14. smotri Sveučilišta u Zagrebu dostupni su na internetskoj strani-ci http://smotra.unizg.hr/ koja je dvojezična (hrvatski, engleski).

U subotu, 23. siječnja u 12.30 sati, u izložbenom šatoru, naju-spješnijim sudionicima 14. smotre Sveučilišta u Zagrebu rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš dodijelit će priznanja za najbolje uređene izložbene prostore i održane pre-zentacije.

Izložbeni prostori bit će otvoreni za posjetitelje 21. i 22. siječnja od 10 do 18 sati te 23. siječnja od 9 do 15 sati, a ulaz na sve sadržaje tije-kom trajanja Smotre je besplatan. Kao i prethodnih godina Smotra se održava pod visokim pokrovitelj-stvom Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

B. Nađ

Ivan Horvat bio je jedan od predsjednika razreda gener-acije koja je prije šest

desetljeća maturirala u zagrebačkoj Prvoj ekonomskoj školi.

- Bili smo mladi i ludi, kazao nam je Horvat, prisjećajuÊi se srednjoškolskih dana. Bili su, dodaje, puni elana, razmišljali o lijepim stvarima i snovima, ne o nesigurnoj budućnosti koja ih je čekala.

Sastajanje i razmjena iskusta-va, uspomena i doživljaja svakih pet godina s vremenom im je postala tradicija, pa i ove godine, iako je od 160 učenika njihove generacije “među živima” još samo dvadesetak.

Pratili su kroz godine što se događa s njihovom starom ško-lom, ponekad čitajući upravo Školske novine, a sada im infor-macije iz prve ruke donose nji-hovi unuci. Koji također ganjaju cure, pa izgleda da se ništa nije promijenilo, govori Horvat.

Na susret starih prijatelja i šul-kolega pozvao nas je Dragutin Rosandić, vrstan pedagog i meto-dičar i dugogodišnji suradnik naših novina.

- Sam ulazak u ovu zgradu pri-ziva brojne đačke uspomene,

koje uvijek nose biljeg vremena i tadašnjih osjećaja. Ljepote, romantike, sanjarstva. Iz ove školske zgrade nosimo prve inte-lektualne poticaje, te uspomene i zahvalnost na ugledne profesore koji su nam prenosili svoja zna-nja. Svatko je od nas poslije mature krenuo tražiti svoj put, a sada se sastajemo da te putove usporedimo!

Rosandić je nakon mature započeo svoju učiteljsku, potom i znanstvenu karijeru, a te je

godine objavio i prvi tekst u tek pokrenutim Školskim novinama, koje također ovih dana obilježa-vaju svoj 60. rođendan!

A da su “maturanti” unatoč poodmaklim godinama još uvi-jek dosta vitalni primjetno je bilo kada su se počele nizati dosjetke iz srednjoškolskih klupa, i začas je dvoranu u Prvoj ekonomskoj školi u Medulićevoj ispunio žamor baš kao prije šezdeset godina!

B. Nađ

Od 21. do 23. siječnja

I ove je godine, u nakladi od 7500 primjeraka, tiskan Vodič za buduće studente koji će se dijeliti posjetiteljima

SUSret GeNeraCIje Prva ekonomska πkolaZagreb

©est desetljeÊa mature

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno4

Premda zimski praznici za dječje vrtiće, odno-sno djecu predškolske dobi u pravom smislu

ne postoje, jer vrtići nemaju pauzu, uostalom kao i za vrije-me ljetnih godišnjih odmora, osmišljavanje i organiziranje zimskih aktivnosti nešto je što se od roditelja podrazumijeva, a oni svoje zimske godišnje odmore koriste kako bi djeci priuštili što više zimskih rado-sti. U tome, dakako, sudjeluju i vrtići. Tako Zlata Gunc, peda-goginja u DV Ivane Brlić-Mažuranić, ističe da, iako for-malno, dječji vrtić nema pra-znike, on je uvijek otvoren za djecu.

- Činjenica je da se za vrije-me školskih praznika, zimskih, proljetnih i ljetnih, broj djece u vrtiću smanjuje pa možemo smatrati da su školski praznici ujedno praznici za vrtićku djecu. Duljina praznika, odno-sno odsustva iz vrtića djece predškolske dobi ne ovisi o kalendaru vrtića već o poslov-nim obvezama roditelja. Za djecu koja nemaju mogućnosti ostati sa svojim roditeljima kod kuće, odgajatelji nastoje boravak u vrtiću učiniti još zabavnijim i zanimljivijim - navodi Gunc te dodaje da je današnji život obitelji optere-ćen užurbanošću i kroničnim nedostatkom vremena:

Zimski praznici u obitelji

- Roditelji sve dulje rade, nakon povratka kući čeka ih mnoštvo obveza pa imaju sve manje slobodnog vremena posvetiti se igri s djecom. Svaki zajednički proveden trenutak dragocjen je i za djecu i za roditelje. U tom smislu, djeca povezuju pojam praznika s produljenim boravkom rodite-lja kod kuće, povećanim rodi-teljskim angažmanom u igri s djecom te brojnijim i raznovr-snijim aktivnostima izvan kuće.

Odlazak djece s roditeljima na zimovanje pruža djetetu

snažniji i potpuniji doživljaj zimskih praznika, no za obite-lji koje nemaju takvih moguć-nosti dobrodošli su i drugi oblici aktivnog odmora: šet-nje ili izleti u prirodu, igre u parku ili dječjoj igraonici, odlazak na klizanje ili skija-nje. Dijete će uživati s rodite-ljima u grudanju, sanjkanju, izradi snjegovića, gradnji ledenog dvoraca... Praznici su prilika da se s djetetom pogleda kazališna predstava, izložba u muzeju ili galeriji, posjete stari prijatelji ili rođa-ci koje nisu dugo vidjeli. No, djetetu su vrlo vrijedni i tre-nuci koje s ostalim članovima obitelji provede u kući, u čita-nju priča, gledanju filma, nekoj društvenoj igri...

- Zajednički provedeno vri-jeme ne obogaćuje samo djecu već i roditelje. Ono omogućuje roditeljima da u sebi ponovno probude dijete, ožive sjećanje na vlastito dje-tinjstvo, opuste se i zabave. Posvećenost djetetu bez dru-gih obveza i opterećenja omo-gućuje roditelju da ostvari bliskiji i otvoreniji odnos sa svojim djetetom, bolje ga razumije te kroz igru s njime otkrije njegove potencijale ili interese koje vrijedi dalje podržavati i razvijati - kaže Zlata Gunc.

Ističe da u vrtićima uglav-nom nema posebnog progra-ma u vrijeme zimskih prazni-ka, iako, ako vremenske prili-ke odgovaraju godišnjem dobu zime, odgajatelji nasto-je što je moguće više vremena provesti s djecom u igrama na

snijegu. Boravak djece na svježem zraku, igra i motorič-ke aktivnosti u prirodnom okolišu iznimno su važni za jačanje djetetova organizma, povećanje motoričkih spo-sobnosti i očuvanje zdravlja pa je poželjno da djeca što više vremena provedu na otvorenom prostoru i sudje-luju u nekim organiziranim motoričkim aktivnostima.

Pripremiti djecu za zimovanje

Pojedini sportsko-rekreativ-ni centri organiziraju progra-me obuke klizanja i skijanja koji su prilagođeni djeci predškolske dobi i verificira-ni od nadležnih institucija. Prema iskazanom interesu roditelja, vrtići organiziraju sudjelovanje šestogodišnjaka u takvim programima. Djeca

polaze sportsko-rekreativne programe u pratnji svojih odgajatelja, a obuku provode educirani treneri. Također, neke turističke agencije spe-cijalizirale su se za organiza-ciju zimovanja predškolske djece u drugim klimatskim uvjetima. Vrtići nemaju obve-zu sudjelovanja u takvom obliku organiziranog zimova-nja pa roditelji sklapaju ugo-vor s turističkom agencijom. Doživjeti iskustvo zimovanja s vršnjacima za djecu je vrlo izazovno, no vrlo je važno da ih se dobro pripremi za dulju odvojenost od roditelja.

Uključivanjem djeteta u organizirani boravak na snije-gu, roditelj mu daje još jednu priliku za svladavanje umije-ća igre, uvježbavanje fizičke

spretnosti i koordinacije pokreta, samostalnosti, soci-jalnih vještina, stjecanje novih prijatelja, što potiče razvoj samopouzdanja i svijesti o sebi (da se može brinuti o sebi i drugima). To ujedno u djetetu ostavlja trajno sjeća-nje i uspomenu na zajedničko provedeno vrijeme s prijate-ljima.

Organiziranje zimovanja za djecu predškolske dobi mora zadovoljavati i određene uvje-te, poput adekvatnog smješta-ja i popratnih sadržaja (skija-lište, mogućnost odlaska na izlete i u šetnje). Organizacijske i sadržajne pripreme zimovanja zahtije-vaju dobru pripremu djece, roditelja i odgajatelja. Odgajatelji trebaju razgovara-ti s djecom o mjestu zimova-nja i s njima prakticirati nala-ženje na zemljopisnoj karti tog mjesta te upoznati s

osnovnim podacima o mjestu. Na taj način djeci to mjesto čine manje nepoznatim, a djeca su najsigurnija kada s njima idu poznati, njihovi odgajatelji, s kojima su već ostvarili odnos povjerenja i sigurnosti. Također, ugodnoj emocionalnoj atmosferi i osjećaju grupne pripadnosti pridonose dobro izabrane, osmišljene i vođene aktivno-sti.

Program Djeca u prirodi

Program Djeca u prirodi, čiji je nositelj Dječji vrtić Ivane Brlić-Mažuranić, pred-stavlja pedagoški osmišljen i organiziran petodnevni bora-vak šestogodišnjaka svih

PreD©KoLSKI oDGoj Zimski praznici

Djeca vole sanjkanje s roditeljima, sekom i bracom

Odlazak djece s roditeljima na zimovanje pruža djetetu snažniji i potpuniji doživljaj zimskih praznika, no za obitelji koje nem-aju takvih mogućnosti dobrodošli su i dru-gi oblici aktivnog odmora: šetnje ili izleti u prirodu, igre u parku ili dječjoj igraonici, odlazak na klizanje ili skijanje

Mak oprezno do prvih skijaških spustova Obitelj Franolić ne propušta boravak na snijegu otkad je njihov Mak navršio dvije godine.

- I prije smo često išli na skijanje, ali s Makom to izgleda posve drugačije. Sve aktivnosti su podređene njemu, a najsretniji je trenutak bio kada je proskijao. Doduše, bilo je mnogo problema, jer mu je u početku sve bilo strano i nije se upuštao u tu avanturu. Vjerojatno je to zato što je i inače oprezan pa mu treba vremena.

Ove smo zime već bili tjedan dana na skijanju u Sloveniji i doista sam najsretnija kada svo troje, Mak, njegov otac i ja, stanemo na skije i spusti-mo se niz blagu padinu. Mak bi se sada, kada je to svladao, stalno spuštao pa ga moramo malo i smirivati, jer ipak treba odmoriti - priča mama San-ja, dok Mak s njezina mobitela pokazuje svoje slike sa skijanja.

“Praznici su kada praviš snjegovića”

Šestogodišnjaci Dječjeg vrtića Ivane Brlić-Mažuranić o praznicima kažu:

“Praznici su vrijeme kada mama i tata ne rade nekoliko dana pa ja i seka ne idemo u vrtić. Zajedno smo doma, možemo se puno igrati s mamom i tatom, jer tada imaju više vremena za mene i seku”; “Zimski praznici su kada je vani zima i padne snijeg pa su tako i dobili ime”; “Zim-ski praznici su kada se više odmaramo, igramo, kada slavimo Božić i Novu godinu”; “Kada su zimski praznici, moja braća ne idu u školu, jer je zatvorena. Moja seka tada nema domaću zadaću pa se više igramo zajedno”; “Kad su praznici ideš malo na zimovanje, a onda si malo doma i praviš snjegovića, ideš negdje u šetnju i kod svoga prijatelja”; “Na praznicima se treba sanjkati, skijati i grudati. Ako nema snijega možeš se voziti na biciklu, trčati i igrati se u parku”; “Volio bih za praznike ići kod nekoga i malo se zabavljati, u zoološki vrt i kod svoje kume, jer nju jako volim”.

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 5aktualno

Početak devedesetih godina i osamostalji-vanje hrvatske države

praćeni su značajnim poli-tičkim i kulturološkim pro-mjenama, koje su temeljito izmijenile slike svijeta što smo ga znali pola stoljeća prije toga. Postmoderna, glo-balizacija, informatizacija, nestanak utopijskih političkih koncepata bili su izazovi na koje bi mlada država teško odgovorila i da nije bilo krvavoga Domovinskog rata i tranzicije. Tako da je od tada u našoj obrazovnoj politici vakuum u kojemu su škole nastavile radom poput pokvarenih gramofona, ponavljajući istu melodiju s drugačijim tekstom, koristeći iste stare i provjerene metode poučavan-ja i učenja. Smatrajući ispravno da nema revolucije u učenju, nego samo evolucije. Nije tada bilo dovoljnog nastojanja u osuvremenjivanju obrazo-vanih ustanova i u razvojnim predlošcima koji bi omogućili pogled unaprijed s više opti-mizma.

Niti jedan od dosadašnjih pokušaja reforme nije uspio zahvatiti dublje i temeljitije u odgojno-obrazovnu proble-matiku škole, iako je bilo najava o tome čak do te mjere da ćemo biti primjer svima po naprednosti i razvi-jenosti obrazovnih ustanova. Bile su to samo političke flo-skule, od kojih u stvarnosti nije bilo puno istine. I HNOS i NOK ustvari unaprjeđuju samo nastavu, a ono što nama svima upada u oči jest činjenica da nastavu ne možemo izolirano unaprije-diti ako smo zanemarili osta-le elemente života u školi, posebice međuljudske odno-se, odgojnu situaciju i klimu. Razlozi za nezadovoljstvo odgojnom klimom i nagomi-lanim problemima u školi, napose razredu, nisu samo iz pogrešnih dominantnih peda-goških ideja i mjera koje se poduzimaju, nego su situira-ni u svekolikoj zbilji koja okružuje djecu i učitelje. Informatizacija i masovno korištenje PC-a doveli su do stvaranja ekonomije temelje-ne na znanju te nastajanja društava znanja u kojem je znanje - roba.

Jedna je od zabluda u vezi s društvom znanja stav da je znanje (uostalom, kao i

novac) na cesti i samo se treba sagnuti i uzeti ga. No, proces izobrazbe, učenja i poučavanja, odgoja i samo-odgoja mladih naraštaja mnogo je širi, jer je sastav-ljen od niza emotivno-afek-tivnih, motivacijskih i drugih komponenti, a ne samo od pukog skupljanja znanja i informacija. Jer, suvremeni svijet, unatoË fantastičnom napretku znanosti i tehnolo-gije te silnim mogućnostima umrežavanja informacija, nema snage ni volje riješiti teške probleme koji prijete opstanku života ljudi na Zemlji: ekološku i energet-sku krizu, širenje ratnih sukoba, pandemije, utrku u naoružavanju, genetski inže-njering... Papa Ivan Pavao II. jednom je rekao: ”Ekološka kriza je ustvari kriza morala i zbiljski prezir prema čovje-ku.” U ovoj dubokoj istini nalazimo ključ objašnjenja za nedaće koje nas tište, ali i krucijalni pedagoški cilj inzi-stiranja na moralnom odgoju i općenito odgoju kao pove-znici društvene zbilje i nasto-janja da za tu zbilju djecu pripremimo na primjeren način.

Kako kriza odgoja opterećuje svakodnevnicu škole?

Promišljamo li pitanja morala i etike nalazimo se na području filozofije odgoja. To su ona najsuptilnija pita-nja koja osjećamo u praksi, kad smo svjedoci manje ili veće disharmonije između ”javnih vrlina i tajnih mana” našega školstva i kad osjeća-mo potiranje općeprihvaće-nih vrijednosti i načela huma-nog i kulturnog ophođenja kao i demokratskih i građan-skih vrijednosti u koje se zaklinjemo, ne samo u školi nego posvuda u društvu. Ono što doživljavamo u konflik-tnim situacijama između uči-telja i učenika može se pove-zati s krizom morala, krizom autoriteta i društvenom kri-zom općenito, ali isto tako i s nezainteresiranošću recen-tne pedagogije da traži izlaze iz ovakvih situacija. To je toliko već upadljiva činjeni-ca da se govori o kraju odgo-ja, njegovoj nepotrebnosti, a škole se svode na učilišta

umjesto na mjesta doživljaja, igre, susreta...

Niti noviji pokušaj da se putem kurikuluma nešto ispravi nije učinio iskorak nego i dalje tapkamo u mje-stu. Jer, i dalje ćemo imati dan škole otvorenih vrata, a vrata će biti zatvorena, dan škole koji je sve samo ne ono što mu naziv kaže, zajednicu doma i škole koja nije zajed-nica i tako dalje. A nastava je i dalje opterećena didaktič-kim materijalizmom, intelek-tualizmom, pretpanom satni-com za učenike, a uz zahtjev za realizaciju opširnih pro-grama istodobno imamo i zahtjev da razvijamo istraži-vačke vještine kod učenika, što je tek manjem dijelu uče-nika primjeren cilj. Nastavni su programi i dalje rascjep-kani, a gradivo atomizirano i nakrcano podacima iako znamo da je to nepotrebno, jer bar je do podataka danas lako doći. I dok s didaktič-kim materijalizmom dobar učitelj lako izlazi na kraj, sve je teži problem kako izaći na kraj s teško odgojivim i odgojno zapuštenim učenici-ma. Bilo koji način da se pomogne tim učenicima da shvate sebe i svoje ponaša-nje opterećen je administra-cijom, birokratiziranošću, pravilnicima i ograničenjima pa na kraju ispada da je svako provođenje pedagoš-kih mjera unaprijed onemo-gućeno. Da ne govorimo o nepovjerenju prema učitelji-ma i njihovoj profesionalno-sti i autonomiji.

Zato nije čudo da nestašni dječak, kojeg učitelj opome-ne, dobaci: “Idem vas tužiti na Ministarstvo“ (koje val-jda ima pametnijeg posla nego se baviti dječjim nestašlucima). Naravno da takva nemoć škole ne poma-že nikome u uspostavljanju reda, jer ta tobožnja zaštita koju imaju nasilnici ili žrtve, nije se bavila suštinom uzro-ka i pravom dijagnostikom poremećaja ponašanja. Jedan od velikih uzročnika je neekipiranost stručnim suradnicima, po čemu smo sigurno na dnu europske lje-stvice, ali smo zato nekritič-ki usvajali razne pomodne uvozne ideje kao odlične recepte za borbu protiv nečega, ne računajući da je uvijek bolje spriječiti, a ne liječiti. Čini se da s uvozom ideja, nazivlja i koncepata kapitalističke provenijencije ulazi i duh potrošačkog društva za koji je karakteri-stična sklonost lažnom moraliziranju i moralni paternalizam. Mnoge teme iz pedagoške teorije koje smo već odavno uspješno apsol-virali sad su obnovljene tek pod drugim naslovom (aktiv-nost učenika, cjeloživotno obrazovanje, samoodgoj), a istodobno se ne otvaraju i ne definiraju važna pitanja kao na primjer što novoga može škola pružiti učenici-ma koji žive virtualnu stvar-nost i poput cybernauta lete

nepreglednim virtualnim prostorom.

Što i kako dalje? Ponajprije moramo odgo-

voriti na bitna pitanja suštine i smisla odgoja i obrazova-nja: gdje smo stali, što želi-mo, kamo idemo, koju ulogu ima škola za budućnost uče-nika i ove zemlje, kakve moralne i ostale vrijednosti želimo da nam učenici usvo-je... Moramo osloboditi školu od hijerahiziranih odnosa i slijepe podčinjenosti nadre-đenim strukturama te učite-ljima omogućiti veću autono-miju, a roditelje angažirati da sudjeluju u različitim škol-skim zbivanjima. Moramo omoguÊiti da se socijalizaci-ja učenika potiče i realizira na događajima u školi i izvan nje. Kod učenika treba razvi-jati kolektivni duh i osjećaj pripadnosti ne samo razredu nego i školi, ne samo narodu nego i lokalnoj zajednici, toleranciju na različitost te snalaženje u društvenim situ-acijama.

Moramo shvatiti da u ško-lama nije problem održati nastavne sate, nego je sve veći problem kako učenike koji ne vole školu motivirati da ju zavole i pohađaju nasta-vu. Rad škola treba reorgani-zirati u skladu s njihovim mogućnostima, a ujedno i s interesima i potrebama uče-nika. Iako je to deklarativno prisutno, recimo na izvanna-stavnim aktivnostima, nema velikog razloga za zadovolj-stvo.

Moderna hrvatska škola mora intenzivirati odgoj u svim područjima koja su pored nastavnih školi na ras-polaganju i tu su veće moguć-nosti nego što se misli. U jednom svom članku pod naslovom Što je manje odgoj-nog stvaralaštva, to je više etike, dr. Milan Polić poruču-je da je stvaralaštvo i metoda i princip koji razvija najviše ljudskih kvaliteta. Veliko je pedagoško pitanje kako taj ključni princip ostvariti u postojećem prilično okame-njenom obrazovnom susta-vu, a da bude primjeren uzra-stu djeteta i našim objektiv-nim mogućnostima. Zato s nelagodom pratimo pojavu velikoga broja administrativ-nih akata i intervencija odoz-go u oblikovanju odgojne funkcije škole, umjesto da se težište interesa pedagoške i srodnih znanstvenih discipli-na pomakne s nastavnog na nenastavno područje ili toč-nije na cjelokupan život škole. I da se školama daju poticajni okviri, na temelju znanstvenih istraživanja, za profiliranje njihova rada uz pretpostavke da je i široj društvenoj sredini posve jasno da se u društvu znanja poželjna uloga škole ne svodi samo na prenošenje znanja.

Marija Ajša Peuc prof. pedagogije i učitelji-

ca kemije i biologije

oSobNI PoGLeD Kriza odgoja

Quo vadis, pedagogijo? Niti jedan od dosadašnjih pokušaja re-forme nije uspio zahvatiti dublje i teme-ljitije u odgojno-obrazovnu problemati-ku škole, iako je bilo najava o tome čak do te mjere da ćemo biti primjer svima po naprednosti i razvijenosti obrazov-nih ustanova. Bile su to samo političke f loskule, od kojih u stvarnosti nije bilo puno istine

zagrebačkih dječjih vrtića u Gradu mladih. Program je nastao na temelju odluke Skupštine grada Zagreba, suglasnost za provedbu dalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a nad-ležnost nad njegovom pro-vedbom ima Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport. Smještaj i prehrana djece u nadležnosti su Zagrebačkoga holdinga, podružnica Vladimir Nazor. Program financira Gradski ured za kulturu, obrazova-nje i šport, uz minimalnu participaciju roditelja.

Sudjelovanje djece u pro-gramu temelji se na dobro-voljnoj odluci roditelja, a za djecu skrbe njihovi matični odgajatelji uz podršku dje-latnika Dječjeg vrtića Ivane Brlić-Mažuranić. Grad mla-dih pruža kvalitetne uvjete za petodnevni organizirani boravak djece iz vrtića tije-kom cijele pedagoške godi-ne u prirodnom, zdravom i sigurnom okruženju. Program Djeca u prirodi koncipiran je tako da djeca u neposrednom kontaktu s prirodom, aktivnim istraži-vanjem i učenjem u suradnji s drugom djecom i odrasli-ma, steknu vrijedna isku-stva, znanja i vještine, razvi-ju pozitivne emocije i stavo-ve usmjerene na etički i ekološki način ponašanja i življenja u zajednici.

- Boravak djece u Gradu mladih i participacija u pro-gramu Djeca u prirodi omo-gućuju zadovoljavanje raznolikih potreba i interesa djece, zabavno učenje i stje-canje pozitivnih iskustava te podupiru cjelovit razvoj djece. Šetnje, igre i sportske aktivnosti u prirodi jačaju i unaprjeđuju zdravlje djece i opću psihofizičku spre-mnost. Višednevna odvoje-nost djece od obitelji, ali u socijalnom okruženju poznate odgojne skupine, potpomaže njihovo osamo-staljivanje i razvoj socio-emocionalne kompetencije - navodi Zlata Gunc.

Cilj je zimovanja utjecati na zadovoljenje primarnih potreba djeteta za kreta-njem, kako kroz učenje motoričkih zadataka i sadr-žaja iz skijanja, tako i putem dodatnih dopunskih anima-cijskih sadržaja (B. Višić i suradnici, 2005.). Preostali ciljevi su stjecanje ljubavi prema zimovanju, socijali-zacija i osamostaljivanje djece, aktivni odmor te poti-canje kreativnosti djece. Osim toga, škole i vrtići dugogodišnjim radom postavljaju prioritete koje trebaju ostvariti. To su na prvom mjestu sigurnost djece, zatim animacija i socijalizacija djece i na kraju učenje skijaških ele-menata.

Svi programi koji se pro-vode s djecom predškolske dobi svoje uporište imaju u Zakonu, Državnom peda-goškom standardu i Programskom usmjerenju predškolskog odgoja kao temeljnim dokumentima koji uređuju predškolsku djelatnost. Uz to su važni i programi i protokoli sigur-nosti te obveze, prava i odgovornosti partnera koji zajedno s vrtićima provode višednevne programe s dje-com predškolske dobi.

I. B.

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.6 aktualno

Začeti i rođeni u isto doba. Nezavisni sindikat znanosti i nezavisna domovina. Vjesnik slo-bodnog organiziranja, i to ne

samo sindikalnog, i naša slobodna drža-va. Oboje nastali i odrastali u doba kada se nismo mogli dovoljno nauživati riječi sloboda i nezavisnost.

Bilo je rizično ali nije bilo straha. Bilo je veselo, a nailazila je tragedija. Bilo je optimizma - onoliko koliko je danas pesimizma. Bilo je spremnosti na odri-canje - onoliko koliko je danas spre-mnosti na borbu za očuvanje parcijalnih interesa. Bilo je povjerenja - onoliko koliko danas ima nepovjerenja. Kakva oslobođena energija i kakvi potencijali. Tko će nam to vratiti? Sjećam se jasno, sve je pupalo iako je bila zima.

Stvarajući i državu i demokraciju svi smo tada sanjali. Nije bilo noćnih mora u tim snovima, mora koje danas imamo na javi. Znali smo što radimo i koja je važnost toga. A radili smo na tome i prije nego je odlomljen i jedan komadić berlinskog zida. Sanjali smo svoju neza-visnu domovinu učlanjenu u Europsku Uniju. To je razlog plavo-žutoj boji našeg Sindikata, razlog koji vrijedi i sada - dvadeset godina poslije. A mi smo tada vjerovali da smo za nekoliko godina u Europskoj uniji.

Nismo samo sanjali, već smo i djelo-vali u borbi za svoju zemlju - i članovi i čelništvo, i u zemlji, i na fronti i u ino-zemstvu na generalnim skupštinama svjetskih organizacija na koje predstav-nici naše države, jer nije bila priznata, nisu mogli doći. Mi jesmo! Ponosni smo na listopad 1991., Pariz i generalnu skupštinu UNESCO-a, na plenarno zasjedanje i naš govor na toj skupštini. Djelovali smo onako kako je to rekao tadašnji potpredsjednik Vlade na našem saboru “U vašem Sindikatu niste mucali kad se radilo o državi. Neki su mucali.”

sanjali smo zemlju znanjaDoista, mi nismo mucali mi smo gala-

mili. Naime, državu smo dobili. Ali nismo htjeli takvo društvo u njoj. Sanjali smo slobodu i demokraciju i nismo se mirili s njenom hibernacijom. Inicirali smo u srpnju 1993. godine objavu hrvatskih sindikata u novinama kojom su se sindi-kati distancirali od suspenzije demokra-cije u zemlji i politike prema Bosni - prije tadašnje oporbe, a nakon Crkve - a o čemu su izvijestile svjetske agencije.

Sanjali smo također i slobodne medije koji informiraju i, pazite naivnosti, pro-svjećuju čitatelje. Nismo sanjali slobod-nog novinara u raljama slobodnog medi-ja, jer to nismo razlikovali. Danas znamo da je krupni kapital, a napose medijski, podmuklija prijetnja slobodama novina-ra od politike i države, kao što je isti krajnje opasan za akademske slobode, autonomiju sveučilišta i javno dobro.

Sanjali smo socijalnu pravdu, Hrvatsku s puno obzira i uzajamnosti. Danas se noću znojimo kada o tome sanjamo. Sanjali smo toliko da će neki pomisliti da smo samo spavali. Sanjali smo tržiš-nu ekonomiju koja je trebala donijeti med i mlijeko - i ljubazne prodavače. Med i mlijeko smo prolili privatizacijom a prodavači su i dalje mrzovoljni jer su nečovječno izrabljivani. Godine 1990. imali smo nacionalni dohodak veći od svih tranzicijskih zemalja, osim Slovenije, danas nas je prestigla većina tih zemalja. Govorilo se tada o hrvat-skom gospodarskom čudu. Sad imamo pravo čudo.

»estiti dio druπtvaSanjali smo zemlju znanja prije nego

što je to postala fraza bez sadržaja. Štrajkali smo još ranih devedesetih za taj cilj i još se nismo dovoljno naštrajka-li. Ne može se doseći zemlja znanja ako moramo plivati preko mora društvenog neznanja, i neshvaćanja. Nismo sanjali - Hrvatsku kao pravnu državu jer smo to podrazumijevali. Nismo sanjali Hrvatsku bez kriminala i korupcije, jer tako što nismo niti pretpostavljali. Nismo sanjali Hrvatsku sigurnih i dostojanstvenih ljudi jer to tada nije bio problem. Danas to sanjamo.

Osim snova o slobodnim sindikatima i neovisnoj državi snovi uglavnom nisu postali java. Zemlja je krenula u pravcu suprotnom od onoga kako smo mi dje-lovali u našem sindikatu. Štedjeli smo godinama i uštedjeli - u državi se trošilo šakom i kapom na svim razinama. Kod nas se unutar organizacije sve mjerilo radnim zaslugama - u državi su bujale privilegije i plaćanje raznih vidova nera-da.

U Sindikatu dvadeset godina nema niti jedne mrlje u poslovanju - u zemlji su afere nebrojene i nepamtive. Kod nas niti jedan pojedinac nije mogao biti iznad naših pravila - u zemlji su mnogi bili iznad zakona i Ustava. Mi smo sebe

homogenizirali unutarnjom demokratič-nošću i jednakim tretmanom za svakoga - politika je zemlju podijelila i zakočila nepravdama i sebičnošću. Mi smo jačali povjerenje unutar Sindikata - u zemlji vlada razorna klima općeg nepovjere-nja. Mi smo primjerice, s četiri tisuće članova 1990. godine došli danas na 11 tisuća ljudi koji svaki mjesec dobrovolj-no šalju svoja sredstva u Sindikat - zna-jući da je njihova članarina u odgovorni-joj upotrebi nego porez koji su obavezni plaćati. I nismo jedini. Sindikati općeni-to čestitiji su dio društva. Na prste jedne ruke mogu se izbrojiti pronevjere i zloupotrebe u zadnjih deset godina.

Slika u javnosti nije takva. Neki medi-ji, bilteni krupnog kapitala, sustavno blate rad, radnike i njihove sindikate. S time se lako nosimo unutar sindikata, štoviše to nas homogenizira, članovi su nam već cijepljeni. Ono što nas ovdje zabrinjava je količina destrukcije druš-tvenih vrijednosti koja se time proizvo-di. To vidimo i kao potkopavanje insti-tucija demokratskog sustava. Što reći o mentalnom stanju zemlje u kojoj mediji senzacionalističko-kritički obrade kup-nju zemljišta za sindikalni dom na teme-lju dugogodišnje štednje sindikata i uspješne oplodnje sredstava. Pitali smo se jesmo li mi bolesni ili društvo, jesmo li trebali sve novce potrošiti, da li bi nas u Finskoj napali? Kako to da nisu pitali zašto drugi nemaju ta sredstva. Očito je kod nas trošenje vrlina, a imati sredstva grijeh ili barem nešto sumnjivo.

Što reći o mentalnom stanju zemlje u kojoj neki mediji sistematski vode histeričnu kampanju protiv radnih ljudi u javnim i državnim službama, neistinama i poluistinama. Ne postoji sukob između znanstvenika, liječnika, učitelja i drugih javnih službenici i radnika u gospodarstvu. Ne financira-ju radnici nastavnike. Svako zarađuje svojim radom svoju plaću. Primarni i stalni sukob postoji samo između rada

i kapitala na svim razinama. Kapital putem medija vrši pritisak na Vladu s namjerom da ona smanji prava u jav-nom sektoru kako bi lakše i s manje otpora poslodavci mogli smanjivati prava svojim radnicima, i time većini povećavati profite ili manjini omogući-ti opstanak na tržištu obaranjem cije-ne rada. Velika je odgovornost Vlade da ne nasjeda na takvu propagandu i da zaštiti dostojanstvo ljudi u javnim službama.

Nema sukoba među zaposlenicima javnih službi

Nastavnici i zdravstveni radnici imaju posla kao i prije krize. Oni služe ljudima u ovoj zemlji. Doduše ne svima. Ne služe bogatima i tajkunima jer oni i ovako sebe ne liječe u javnom zdravstvu i djecu ne školuju u javnom školstvu. Od 250.000 javnih i državnih službenika ogromna većina radi kraj-nje odgovorno svoj posao. Jesu li ti ljudi onaj problematični balast i treba li i njih otpuštati, smanjivati im plaće, oduzimati božićnice zbog solidarnosti s 50.000 ljudi koji će u gospodarstvu ostati bez posla. Ako treba to je u redu. Ali što je s ostalih 1,200.000 zaposlenih u zemlji? Zašto i oni ne sudjeluju u solidarnosti s radnicima koji će ostati bez posla.

Pravednost je prevažna sila povezi-vanja ljudi. Kada je kriza, pravednost u odricanju; nakon krize, pravednost u raspodjeli. Krizni porez izazvao je lavi-nu kritika, ali ovdje moramo primijeti-ti da je on ravnomjerno raspodijelio teret krizne situacije u srpnju mjesecu i da je kao takav bio pravedno rješenje u odnosu na alternativu koja je glasila ponovno smanjenje plaća nastavniku i medicinaru. Ponovno smanjenje plaća tim ljudima dovelo bi do nesagledivih posljedica po kadrovsku ekipiranost, kvalitetu javne usluge, radne motivaci-

jUbILej Dva desetljeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja

I danas sanjamo nedosanjane snove

Svečanom sjednicom održanom u zagrebačkom kazalištu ”Komedija” prošlog je ponedjeljka obilježena dvadeseta godišnjica osnutka Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Pored brojnih članova sindikata svečanoj sjed-nici nazočili su predsjednik Stjepan Mesić, predsjednica Vlade Jadranka Kosor, potpredsjednici Vlade Darko Milinović i Slobodan Uzelac, predsjednica HNS-a Vesna Pusić, predsjed-nik SDSS-a Milorad Pupovac, dok su znanstvenu zajednicu predvodili rektori Zagrebačkog, Osječkog, Riječkog i Splitskog sveučilišta dr. Aleksa Bjeliš, dr. Gordana Kralik, dr. Pero Lučin i dr. Ivan Pavić. O dva desetljeća sindikata slavljenika govorio je Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća NSZ-a, čiji govor donosimo s neznatnim kraćenjima

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 7aktualno

Odgojno-obrazovni centar Požeške biskupije u suradnji s Forumom katoličkih prosvjet-

nih djelatnika organizirao je 9. siječnja u Požegi susret trajne formacije svih djelatnika katoličkih škola s područja biskupije. Cilj ovog susreta, kako je u pozdravnoj riječi kazao v.d. ravnatelj Odgojno-obrazovnog centra vlč. Ivica Žuljević, taj je da djelatnici škole napredaju i u duhovnom, a ne samo intelektualnom rastu. Ravnatelj je zatim podsjetio kako je požeški bis-kup Antun Škvorčević prigodom otvaranja Katoličke škole i Odgojno-obrazovnog centra istaknuo: ”Ponovno se danas zaustavljamo pred potresnom činjenicom ljudskog postojanja i

svjedočimo da je čovjek najčudesnije Božje djelo, da se drama sadašnjosti i budućnosti svijeta i naše domovine događa ponajprije u ljudima, njihovim savjestima, slobodi i opredjeljenjima i da je u tom smislu odgoj i obrazovanje mladih naraštaja jedno od najtežih, ali najdragocjenijih služenja životu. Požeška biskupija, svjesna da je ”čovjek put Crkve”, stavila je odgoj i obrazovanje djece i mladih među svoje pastoralne prioritete.

Ovaj susret, kazao je vlč. Žuljević, želi nas ohrabriti u našem djelovanju i vjerničkom životu kako bismo napu-niti akumulatore duše. A u tome je

nazočnima pokušao pomoći đakovač-ko-osječki pomoćni biskup i pred-sjednik Vijeća HBK za katehizaciju dr. Đuro Hranić. On je održao predavanje na temu ”Identitet profesora u kato-ličkoj školi i njegova odgovornost za katolički profil škole”.

Posebnost katoličke škole je u tome, kazao je biskup Hranić, što cijeli školski sustav i svi njegovi čim-benici svjetlom kršćanske vjere oba-sjavaju i nadahnjuju sve spoznaje o svijetu, životu i čovjeku koje učenici postupno stječu kao i njihove među-sobne odnose. Ona ima još jednu značajnu i posebnu karaketristiku: pomoći učenicima da u izgradnji svoje osobnosti ujedno rastu u duhu novoga stvorenja što su postali na krštenju. - Dakle, katolička škola kao svoj postavlja cilj koji nadilazi svaku ljudsku ograničenost, u skladu s Isusovim zahtjevom ”Budite savršeni

kao što je savršen Otac vaš nebeski” - kazao je biskup Hranić, dodajući da drugim riječima možemo reći da katolička škola uvažava i čovjekovu duhovnu dimenziju.

To znači, objašnjava biskup, da katolička škola ne znači niti podrazu-mijeva dva različita odgojna pravca: s jedne strane općeljudski odgoj i obrazovanje, a s druge strane vjerski odgoj i obrazovanje koji bi se odvijali odvojeno i paralelno, nego katolička škola želi ostvariti suglasje ovih odgojnih faktora. To suglasje provo-de profesori koji ujedno daju i identi-tet katoličkoj školi.

- Kada ste u pitanju vi vjernici laici koji svoje kršćansko poslanje ostva-rujete u školi kao profesori, onda to znači da roditeljima pomažete u nji-hovoj skrbi za odgoj i obrazovanje vlastite djece. A oni svoju djecu povje-ravaju vama u katoličkoj školi i od vas i vaše škole u kojoj radite očekuju nešto više i nešto drugačije u odnosu na ostale škole

Dajući svoju djecu u katoličku školu, nastavio je biskup Hranić, rodi-telji od profesora očekuju ne samo da oni budu stručni u svome poslu nego očekuju i njihovu osjetljivost za cjelo-vitu istinu o čovjeku, za ljudske i kršćanske vrijednosti, a isto tako i da oni budu svjedoci svoje vjere.

- Profesor u katoličkoj školi živi i radi u svijesti da je njegovo učiteljsko zvanje područje njegova apostolskog poslanja i osobnog služenja Bogu. Isus Krist, Biblija i živa kršćanska

zajednica omogućuju katoličkom pro-fesoru da bude živi svjedok općeljud-skih i kršćanskih vrijednosti i svojim učenicima u školi i ljudima izvan škole. Evanđeoska dimenzija katolič-kog profesora i djelatnika u katoličkoj školi nezamisliva je bez ostvarivanja njegova moralno-etičkog identiteta koji se živi na osobnoj razini, na razini škole, župne zajednice i na razini vla-stite obitelji, ako je obiteljski čovjek. Za sve to je od odlučujuće važnosti Isusova duhovnost na kojoj se djelat-nik nadahnjuje i ispravlja - poručio je biskup Hranić.

Katolička škola, zaključio je biskup, po svojoj je naravi mjesto kritičke prosudbe, kulturnog istraživanja te zato i mjesto traženja cjelovite istine te njezina posredovanja radi čega ostvaruje pravu pastoralnu službu jer obavlja kulturno posredništvo, vjerna evanđelju i istodobno poštujući auto-nomiju i kompetenciju znanosti i znanstvenog istraživanja.

Nakon predavanja uslijedio je raz-govor o navedenoj u temi, u što se uključio i požeški biskup dr. Antun Škvorčević, koji je kazao kako profe-soru koji je povezan s Crkvom i Isusom Kristom ta povezanost poma-že u njegovu poslanju da bude očovje-čeniji.

Ljiljana Marić

PoÆeGa Stručni susret djelatnika katoličkih škola

Profesor kao svjedok općeljudskih i kršćanskih

vrijednostiKatolička škola je po svo-joj naravi mjesto kritičke prosudbe, kulturnog istraživanja pa zato i mjesto traženja cjelovite istine te njezina posre-dovanja radi čega ost-varuje pravu pastoralnu službu, jer obavlja kul-turno posredništvo, vjerna evanđelju i istodobno poštujući autonomiju i kompetenciju znanosti i znanstvenog istraživanja

je jer je to nepravedno šikaniranje. Oni koji su s odobravanjem gledali na smanjenje plaća nastavnicima kada se njima nešto oduzelo stali su na zadnje noge. Nisu drugačije postupali niti menađeri, niti bankari kada se od njih tražilo odricanje.

Dodatni je apsurd da se pritisak stalno radi na prava onih čija je cijena rada godinama podcijenjena a ne onih koji prema statistici godinama imaju daleko najbolje plaće. Ovo sve upuću-je na to u kakvim apsurdima živimo. U zemlji ne postoje uljuđeni društveni kriteriji i obziri. Pravednost kao nače-lo nije kriterij, u nj se ne vjeruje. Na djelu je pravo jačega. Ne možemo, stoga, ne iskazati i ovom prigodom svoju zabrinutost za stanje u zemlji. Agresivni otpor svih bilo kakvom žrtvovanju pokazuje da ne postoji kul-tura odricanja u zemlji uslijed nepo-stojanja povjerenja u institucije. Fragmentarna svijest i nemoć uspo-stave interesa cjeline obilježavaju hrvatski duh vremena. Sveučilište se godinama ne može integrirati, sindi-kati se godinama ne mogu ujediniti, nacionalni politički konsenzus ne može se postići, poslodavci i sindikati se ni oko čega ne mogu dogovoriti, uteg seljačke stranke zateže vratove cjelokupne politike, branitelji nisu više u domovinskom žrtvovanju...

Izgraditi pravedno društvoJavnost je preokupirana borbom

protiv kriminala, izlaskom iz krize i skučenim materijalnim mogućnosti-ma. Mi, međutim kroz naša iskustva vidimo društvenu krizu, moralnu ero-ziju i mentalitetne deficite. Svi naši ekonomski problemi uzrokovani su teškim propustima u društvu i politici. Stoga, nije dovoljno izaći iz krize - treba izgraditi društvo, pravedno i regulirano. Učimo od najboljih. Nordijski model, uzor je danas u svije-tu. Vlada tamo ne intervenira u tržište, i ne spašava firme, ali spašava ljude. Socijalna kohezija i nesputano tržišno gospodarstvo idu ruku pod ruku.

Kao što nam puko tržište nije donije-lo očekivano blagostanje, jer nismo bili dorasli, tako niti EU ne nudi raj sam po sebi. Hrvatska će tamo biti neuspješna članica s ovakvim mentali-tetnim stanjem. Hrvatska neurastenija i depresija neće se izliječiti ekonom-skim medikamentima. Nezadovoljstvo svih slojeva i naboj negativnoga može se ukloniti prvenstveno naporima iz političke sfere.

Vaša nastojanja, gospođo predsjed-nice Vlade, ispunjavaju nas nadom. Silno Vam želimo uspjeh u borbi protiv korupcije. Vaš pristup u politici mogao bi otvoriti i druge nade naših građana. Iz našeg iskustva jasno nam je koliko u politici mogu biti presudna svojstva čelne osobe, što dokazuje i ovih vaših šest mjeseci. Ohrabruje nas da je sve više takozvanih “uglednih” ljudi iz svi-jeta pohlepe iza rešetaka. Međutim, radost zbog toga ne može nas dugo držati. Jer ne može nam biti ideal zemlja u kojoj nastupa pravo odušev-ljenje kad se vlast bori protiv korupci-je. Sanjamo državu u kojoj je to redov-na i najnormalnija stvar.

I danas sanjamo nedosanjane snove. Očekujemo puno više. Sanjamo zemlju u kojoj tržište, a ne država presuđuju tko će opstati a tko će propasti; očeku-jemo smanjenu ulogu države u gospo-darstvu - njena prisutnost tamo sistem-ski je i trajni temelj za korupciju.

Sanjamo zemlju u kojoj nema ogro-mnog prelijevanja plodova rada vrijed-nih, uspješnih i poduzetnih ka neu-spješnima, privilegiranima i politički poželjnima. Sanjamo izgradnju moder-ne zemlje u kojoj je sve podređeno marljivim ljudima u njoj; u kojoj su rad i znanje najviša vrijednost i lako dostu-pni svima. Sanjamo zemlju u kojoj je jedna od prvenstvenih briga politike učinkovitost sustava obrazovanja i znanosti. Ono što je dobro za to područje više je nego dobro i za druš-tvo kao cjelinu. Dakle, i dalje sanja-mo.

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno8

Prošlo je već osam godina otkako je uspostavljena surad-

nja između serdahelske Hrvatske osnovne škole „Katarina Zrinski” i Sveučilišta u Zadru. U okviru toga zadarski su studenti od 8. do 15. stude-noga boravili u Serdahelu i držali hrvatske sate u svim razredima. Razmjena studenata i učenika nas-tavlja se u ljeto kada ser-dahelska djeca ljetuju tje-dan dana u Zadru, a pot-kraj kolovoza ove godine narečeno Sveučilište ugos-tilo je i nastavnike pomur-ske ustanove.

Očekivanje studenata razredne nastave svake je godine veliko uzbuđenje za serdahelsku djecu, zani-mljivo im je što oni ne znaju mađarski jezik, pa znaju da se moraju vrlo koncentrirati na satima hrvatskoga jezika. Znaju da gosti iz Zadra nikad ne dolaze praznih ruku, uvi-jek donesu fine bombone, čokolade Kraševih proi-zvoda, vrlo lijepe knjige, nove pjesme, priče, glaz-bu.

Nije to bilo drukčije ni ove godine. Smiljana Zrilić, doktorica znanosti i koor-dinatorica metodičke prakse zadarskoga Sveučilišta, takvu vrstu suradnje smatra vrlo dobrom. Studenti se upo-znaju s nastavom manjin-skih škola, sa specijalnim uvjetima takve vrste nasta-ve, upoznaju se s Hrvatima u Mađarskoj, upoznaju svoju susjednu zemlju itd. Inače od prošle akadem-ske godine na zadarskome Sveučilištu studenti među

izbornim predmetima mogli su izabrati i kolegij ”Književnost u dijaspori”, što se uspjelo ostvariti suradnjom s odsjekom kroatistike Sveučilišta u Pečuhu.

- Mislim da je izvrsna bilo koja suradnja s Hrvatima iz Mađarske, iskustva su uvijek pozitiv-na, svi smo sretni što dola-zimo, studenti ovdje odr-žavaju sate koji su bogato pripremljeni, djeca čuju izvorne govornike i to im pomaže u učenju. Zapravo, mi ostvarimo s njima jed-nojezičnu nastavu i na satima drugih predmeta osim hrvatskoga jezika i djeca se vrlo lijepo uklju-če. Uvijek smo sretni kada dolazimo u Serdahel, vrlo nas srdačno primaju, smje-štaj nam je izvrstan, a svake godine upoznamo se i s glavnim gradom Mađarske ili s Pečuhom. Ovo gostoprimstvo smo htjeli i mi uzvratiti serda-helskim kolegama, pa smo ih pozvali na dugi vikend u Zadar, što je bilo vrlo uspješno. Nastavnici su se još kupali u moru, organi-ziran je za njih program upoznavanja znamenitosti Zadra, obišli smo crkve, benediktinski samostan, časne sestre, morske orgu-lje, pozdrav suncu, pogle-dali Sveučilište, družili se - kazala je gđa Zrilić, koja iz godine u godinu prati studente u Serdahel, a koja je jedna od glavnih “katali-zatora“ ove suradnje.

Jednotjedni boravak stu-denata odvijao se po već uhodanom programu, od upoznavanja s djecom, preko održavanja sati, do

upoznavanja sela, obližnjih gradova i Budimpešte, do svečanoga završnog pro-grama gdje su se djeca opraštala od privremenih učiteljica i učitelja. Posebno je bio lijep i kori-stan prikaz Zadra na pro-jektoru, kako bi djeca

vidjela kamo će moći otpu-tovati ako marljivo uče hrvatski jezik, a učenici osmog razreda koji su preko ljeta boravili ondje, mogli su obnoviti svoje uspomene i saznanja.

Na četvrtoj godini odjela za razrednu nastavu na zadarskom fakultetu ima više od pedeset studenata, no u Serdahel su mogli ići oni najbolji po prosjeku. Kristina, Sandra i Ivana su takve studentice, one su održale vrlo uspješan sat u trećem razredu iako im je to bio prvi održani sat u životu, naime u Hrvatskoj su dosada samo hospitira-le. Što je bilo glavno, one su uspjele uspostaviti kon-takt s djecom i bile zado-voljne aktivnošću djece:

- Najteže je bilo raditi u

prvom razredu jer tamo djeca još vrlo malo znaju hrvatski, no s igricama moglo se i to nekako pre-broditi. U trećem razredu govorilo se o četiri godiš-nja doba, što se moglo vrlo slikovito izraditi. Mi smo na crtežima pokazivale

značajke godišnjih doba, onda su djeca morala iz kape izvući sličice i odre-diti koje godišnje doba karakteriziraju. Djeca su surađivala, dosta su razu-mjela, posebno neke uče-nice i učenici. Mi smo pret-postavljale da manje znaju hrvatski jezik i iznenadile smo se, dosta smo lijepo mogle komunicirati. Naravno, bilo je riječi što nisu razumjeli, pogotovo u pjesmi, ali nekako smo to uspjele objasniti. Bilo nam je to vrlo lijepo iskustvo, mi bismo svakako savjeto-vali budućoj četvrtoj godi-ni da ukoliko mogu, neka isprobaju podučavati djecu u Serdahelu.

(HRVATSKI GLASNIK, broj 52, prosinac 2009.)

Pored polivalentne dvorane, koja će imati kapacitet oko 500 mjesta, tu su tri manje dvorane za sastanke, zatim elektronička radionica koja će imati do 40 mjesta, prostori press-centra, ureda i pomoćnih prostorija

U sklopu Nacionalna i sveučilišne knjižnice trebao bi uskoro zaživjeti i Kongresni centar,

što će svakako obogatiti sveučilišnu, znanstvenu i knjižničarsku ponudu Zagreba. Nositelj izgradnje Kongre-snog centra je Nacionalna i sveu-čilišna knjižnica u Zagrebu uz pot-poru Sveučilišta u Zagrebu, dakako u dogovoru s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Kako nam je kazao rav-natelj NSK dr. Tihomil Maštrović, izgradnja Kongresnog centra sastav-ni je dio dovršenja izgradnje cjelovite

zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

- Naime, nakon svečanog otvorenja nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 1995. godine, taj je dio predviđen projektom izgradnje Knjižnice, a radi se o 17 posto uku-pne korisne površine, ostao nedovr-šen. U sadašnjem trenutku, nakon izvedbe nekih pripremnih i separat-nih radova, građenje se nalazi u fazi dovršenosti sveukupne novelirane tehničke dokumentacije - kazao je Maštrović koji ističe kako se izgrad-njom Kongresnog centra dobiva suvremeni centar u središtu Zagreba, gotovo na idealnoj poziciji u gradu.

S obzirom na prostorne i funkcio-nalne sadržaje koji su obuhvaćeni projektom, a to su polivalentna dvo-rana i nekoliko manjih prostora oku-pljanja kao i prateći sadržaji, omogu-ćit će se održavanje niza stručnih, edukativnih, kongresnih i konferen-cijskih manifestacija za potrebe insti-

tucija, društava ili agencija i drugih zainteresiranih ustanova kao što su fakulteti i instituti, zatim održavanje stručnih knjižničarskih skupova te kulturnih i umjetničkih priredbi u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice - kaæe ravnatelj Maštrović.

Prema Maštrovićevim riječima dovr-šenje Kongresnog centra Nacionalne i sveučilišne knjižnice u cijelosti su determinirani financiranjem izgradnje, a ako i kada se pronađu potrebna financijska sredstva, ukupni radovi i montaža zahtjevne opreme trajali bi maksimalno 15 mjeseci.

Pored polivalentne dvorane, koja će imati oko 500 mjesta, tu su tri manje dvorane za sastanke (dvije s 80 do 100 mjesta i jedna sa 60 do 70 mjesta), zatim elektronička radioni-ca koja će imati od 30 do 40 mjesta, prostori press-centra, ureda, sanita-rija, hodnika i drugih pomoćnih pro-storija.

I. B.

PreNoSImo Zadarski studenti u mađarskom Serdahelu

Tjedan dana jednojezičnih sati sa studentima

Novi kongresni centar ZaGreb Nacionalna i sveučilišna

knjižnica

Predstavljanje programa ccUsA u Rijeci

RIJEKA - Krajem siječnja Ekonomski fakul-tet u Rijeci bit će domaćin predstavljanju pro-grama CCUSA. Taj Ured u Hrvatskoj postoji već deset godina, a radi se o programima koji su namijenjeni studentima do 30 godina. Njima se nudi mogućnost provođenja radnog ljeta te usavršavanja jezika i putovanja. U tom programu svake godine sudjeluje oko tristo studenata. U predviđenom predstavljanju na info štandovima bit će prikazana cjelokupna ponuda programa, a bit će održana i njihova prezentacija. Studenti uglavnom rade s dje-com u sportskim kampovima, nacionalnim i zabavnim parkovima te restoranima, barovima i kasinima. Također će im biti predstavljena i mogućnost stipendiranja na prestižnim ame-ričkim sveučilištima. U cjelokupnom financi-ranju programa sudjeluju State Departmant, uz podršku i pomoć veleposlanstva SAD-a u Zagrebu.

MORH raspisao natječaj za stipendiranje studenata viših studijskih godina

ZAGREB - Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je Natječaj za stipendira-nje studenata viših godina preddiplomskih i diplomskih studija u RH u akademskoj godini 2009./2010., a rok za podnošenje prijava je 1. veljače 2010. godine, navodi se u priopće-nju Ministarstva obrane. Na natječaj se mogu javiti studenti viših godina, počevši od druge godine naviše, koji studiraju na jednom od fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Osi-jeku, Rijeci i Zadru, kao i svi kandidati koji studiraju na Veleučilištu u Varaždinu, Karlov-cu, Velikoj Gorici i Slavonskom Brodu. Riječ je o Natječaju za program civilno-vojnog ško-lovanja, a tijekom studija kandidati će imati osiguranu stipendiju (najmanje 14.400 kuna godišnje) te nakon završetka studija osiguran posao u Oružanim snagama Republike Hrvat-ske. Kandidati se nakon završenoga civilnog školovanja upućuju na dragovoljno služenje vojnog roka i Temeljnu časničku izobrazbu te će dobiti čin poručnika. Nakon uspješno zavr-šenog školovanja, kandidati su obvezni raditi u sustavu OS RH u trajanju dvostruko duljem od vremena stipendiranja.

Dodijeljene nagrade Zaklade dr. Ljerke Markić-Čučuković

ZAGREB - U Vijećnici Filozofskog fakulte-ta u Zagrebu održana je svečanost dodjele Nagrade Zaklade dr. Ljerke Markić-Čučuko-vić za značajan doprinos knjižničarskoj struci u 2009. godini, koju je dobila Knjižnica i čita-onica Frana Galovića iz Koprivnice. Knjižni-ca je dobila nagradu za izobrazbu knjižničara za rad sa slijepim i slabovidnim osobama i sudjelovanje u međunarodnim programima. Nagradu je primila ravnateljica Knjižnice mr. sc. Dijana Sabolović-Krajina. Zaklada dr. Ljerke Markić-Čučuković od 1999. godine djeluje pri Katedri za bibliotekarstvo Filozof-skoga fakulteta u Zagrebu i jedina je zaklada u Hrvatskoj namijenjena studentima biblio-tekarstva. Svake godine nagrađuje najbolje studente bibliotekarstva u protekloj školskoj godini. Ove su godine nagrađene studentice Ana Prpić iz Senja i Kristina Prusec iz Zagre-ba, obje s prosjekom ocjena 5,0. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa od 4000 kuna i povelje. Zaklada dr. Ljerke Markić-Čučuko-vić nosi ime po prvoj voditeljici studija biblio-tekarstva u Hrvatskoj, a osnovao ju je u spo-men na svoju suprugu dr. Frano Čučuković iz Zagreba.

I. B.

UKRATKO

Studentice nakon nastave u trećem razredu

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 9odgojno-obrazovna praksa

Piše mr. sc. Dubravka Tischleručiteljica u OŠ Petra Zrinskog u Zagrebu

Demokracija kao vri-jednost u našem je društvu neupitna, a važnost odgoja za

demokraciju u društvu s demo-kratskim predznakom, koje je demokratska načela ugradilo u vlastite državno-pravne teme-lje, također nije sporna. Demokratska prosvjetna vlast trebala bi biti u službi provo-đenja demokratskih načela, kao što bi trebala biti u službi istinskog odgoja.

Čini se, međutim, da su hva-lospjevi demokraciji i prosvjet-noj vlasti u raskoraku sa stvar-nim životom, o čemu svjedoče pokazatelji o nasilju među mla-dima, kriminalu, korupciji i drugim negativnim, razornim društvenim pojavama.

Demokracija i (ne)nasilje

Možemo pretpostaviti da postoji povezanost između odsutnosti odgoja za demokra-ciju u školama i negativnih društvenih pojava. Postoje također i pokazatelji iz nekih europskih zemalja da je učenje demokracije povezano sa odsutnošću nasilja.

Potaknuti podacima koji potvrđuju tezu o važnosti odgo-ja za demokraciju, nositelji Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava

predvidjeli su da u odgojno-obrazovni sustav treba uključi-ti odgoj za demokraciju i ljud-ska prava, koji je, štoviše, postavljen kao temeljni cilj Nacionalnog kurikuluma. Iako provedena istraživanja (jedno sveobuhvatnije proveo je Centar za ljudska prava) potvr-đuju potrebu uvođenja odgoja za demokraciju u osnovne škole i vrtiće, rečeni program još je uvijek samo na strateš-koj osnovi, kao da strukture prosvjetne vlasti nisu svjesne posljedica uzrokovanih odga-đanjem njegova provođenja. Razlozi postojanja, s jedne strane strategije koja zagovara poučavanje odnosno odgajanje za demokraciju, a s druge stra-ne evidentno odugovlačenje i nesigurnosti da se ona realizira u praksi, vjerojatno su više-struki.

Nedovoljna osposobljenost učitelja

Tu možemo spomenuti finan-cijske teškoće, nedovoljnu educiranost učitelja i nastavni-ka, dileme oko izrade program-skih sadržaja, pitanja o načini-ma provođenja odgoja za demokraciju - u okviru jednog predmeta ili na međupredmet-noj razini - i još mnoge druge. Ipak, u jednom se slažu: neizo-stavni nositelj odgoja za demo-kraciju, onaj netko bez kojega program nije moguće provesti jest učitelj.

Stoga je inicijalno obrazova-nje učitelja i nastavnika, kao

glavnih nositelja odgoja za demokraciju ono od čega treba početi pri uvođenju odgoja za demokraciju u osnovne škole, pa je posve točan stav o nedo-voljnoj osposobljenosti učite-lja koji bi poučavali i odgajali za demokraciju u suvremenoj osnovnoj školi. Teorijski okvir demokratskih tema kao i kon-tekst ljudskih prava koje bi programskim sadržajima tre-balo realizirati, svojom širinom prelazi program bilo kojeg predmeta.

Problem edukacije učitelja za demokratsko odgajanje minoran je u odnosu na pro-blem podređenog statusa koji imaju učitelji u odgojno-obra-zovnom sustavu, a koji ni u kom slučaju nije pozitivno polazište za poučavanje o demokraciji te upravo onemo-gućava istinski odgoj za demo-kraciju. Drugim riječima, obra-zovati učitelje za poučavanje o demokraciji na normativnoj razini jednostavnije je nego riješiti problem njihove podre-đenosti, kako u društvu, tako i

u školstvu. Jednostavnije jest, ali nikako nije dostatno

Demokratsko ozračje u školi

Demokratsko socijalno ozračje, često odsutno u suvre-menoj školi, nužan je predu-vjet za učenje jezika demokra-cije. Demokracija bi trebala biti svakidašnji način života škole koja nastoji odgajati za demokraciju, a demokratski odnosi i demokratski način komunikacije trebali bi one-mogućiti svaku autoritativnost i samovolju nadređenih struk-tura. Odgoj za demokraciju i ljudska prava u školama, ako je prisutan samo na normativ-noj razini, ostat će puko zado-voljavanje forme. Istinski odgoj za demokratsko građanstvo moguć je samo u školi koja njeguje kvalitetne socijalne odnose, jer o kvaliteti među-ljudskih odnosa ovisi i kvalite-ta demokracije.

Škole su, dakako, i mjesta u kojima su mogući konfliktni

socijalni odnosi, ali se postoje-ći konflikti trebaju riješavati demokratskom komunikaci-jom, a nikako autoritarnim sta-vom pojedinih ravnatelja prema podređenim učiteljima, jer autoritativnost isključuje svaku mogućnost demokrat-skog dijaloga.

Važno je da ravnatelji i učite-lji doista postanu ravnopravni kreatori života škole, dakako, svatko sa svojim zadatcima, bez mogućnosti da se demo-kratski način rješavanja konfli-kata podredi autoritativnosti i samovolji nadređene osobe. To podrazumijeva autonomiju učitelja u svakodnevnom radu i životu škole, te mogućnost njihovog utjecaja na različite nastavne i izvannastavne aktiv-nosti, kojih su učitelji kreatori i nositelji. Učitelji tada ne bi bili samo izvršitelji gotovih naputaka odozgo, čime se bitno sužava prostor njihove slobode i kreativnosti.

Neovisnost učitelja - preduvjet odgoja za demokraciju

Neovisnost učitelja, kao pre-duvjet odgoja za demokraciju, podrazumijeva, prije svega, stjecanje profesionalnih kom-petencija koje su istodobno preduvjet za suradnički odnos sa strukturama prosvjetne vla-sti, te je u tom smislu svako autoritativno ponašanje pro-svjetne vlasti spram učitelja nepotrebno i za cjelokupan odgojno-obrazovni proces štet-no. Nadzor nad učiteljima, u vidu posebnih nadzornih služ-bi, postaje suvišan kada se zna da je učiteljsko djelovanje javno i transparentno, te pod-ložno kritici roditelja, ostalih učitelja i stručno pedagoškog tima škole, a o kvaliteti odgoj-no-obrazovnog djelovanja uči-telja najbolje svjedoče odgoj-no-obrazovni rezultati njegovih učenika.

Autoritativna uloga ravnate-lja spram učitelja, kao izuzetno nepovoljna okolnost za pouča-vanje demokraciji, dakako nije prisutna u svim školama, i ne u jednakom intenzitetu, ali je dovoljno česta pojava, te je nikako ne treba zanemariti. Stoga bi bilo dobro empirijski utvrditi, kvalitetu demokrat-skih odnosa u školama, prije nego što se krene s uvođenjem odgoja za demokraciju, jer će o demokratskom ozračju škole ovisiti uspješnost odgajanja za demokraciju i ljudska prava.

Put emancipacije učitelja

Iz sadašnje perspektive aktu-alne prosvjetne politike, raču-na se na učitelje izvršitelje naputaka, a ne na učitelje kao bitne sukreatore odgoja. Put za kvalitetnu preobrazbu učitelja, od zavisnog izvršitelja direkti-va do nezavisnog nositelja odgoja za demokraciju, put je emancipacije učitelja kojim bi trebalo započeti program odga-janja za demokraciju i ljudska prava.

oDGoj Za DemoKraCIjU Od edukacije uËitelja do ozraËja u πkoli

Za novu filozofiju odgoja Prije nego što se krene s uvođenjem odgoja za demokraciju bilo dobro empirijski utvrditi kvalitetu demokratskih odnosa u školama, jer će o demokratskom ozračju škole ovisiti uspješnost odgajanja za demokraciju i ljudska prava. Put za kvalitetnu preobrazbu učitelja, od zavisnog izvršitelja direktiva do nezavisnog nositelja odgoja za demokraciju, put je eman-cipacije učitelja kojim bi trebalo započeti pro-gram odgajanja za demokraciju i ljudska prava

Učitelji u podređenom položajuPostojeće inicijalno obrazovanje učitelja u okviru programskih sa-

držaja određenih kolegija kao što je Filozofija odgoja, već provodi obrazovanje za demokraciju i u tom je smislu već dulje vrijeme jasno demokratski određeno, pa zahvati u studijskim programima budućih učitelja trebaju ići u smjeru nadogradnje već postojećih, a ne nužno u smjeru uvođenja potpuno novih kolegija.

U profesionalnom usavršavanju učitelja treba pojačati zastupljenost tema o demokraciji, ali prije svega otvoriti načine demokratskog di-jaloga i međuljudskih odnosa u školama. Pri uvođenju odgoja za de-mokraciju u škole poći valja prvenstveno od promjene statusa učitelja iz neautonomnog u autonomni. Nastavničke teorijske kompetencije za poučavanje istinskoj demokraciji neće biti dovoljne ako prosvjetne vlasti ne potaknu i ne podrže učitelje u mijenjanju sadašnjeg podre-đenog statusa učitelja u sustavu osnovnog školstva, koji proizlazi iz hijerarhije i centralizacije prosvjetnog sustava u kojem su učitelji na samom dnu, kao poslušni izvršitelji tuđih odluka.

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno10

Piše Vesna Starešinić voditeljica Debatnoga kluba u OŠ Jure Kaštelana, Zagreb

Od 17. do 20. prosinca 2009. Zagreb i OŠ Jure Kaštelana posjetila je grupa od 47 učenika i nastavnika

iz Rumunjske i Moldavije u sklopu međunarodnog projekta ACES (Academy of Central European Schools), kojim u Europskoj uniji rukovodi Interkulturalni centar iz Beča, a u Hrvatskoj MZOŠ, Uprava za međunarodnu suradnju. Zajednički je moto svih projekata: “Have your say! Young Europeans shape their future“, odnosno: “Izrazi se! Mladi Europljani oblikuju svoju budućnost“. Kao što moto implicira, ovogodišnji pro-jekti pronalaze svoj način uključivanja učenika u sadašnjost i budućnost EU, a nalaze se pod UNESCO-ovim pokro-viteljstvom.

Ove je godine na natječaju Interkulturalnog centra izabrano čak 47 projekata. U njima sudjeluje 15 srednjoe-uropskih zemalja s ukupno 105 škola, od čega samo četiri iz Hrvatske.

Projekt naše škole pod nazivom: “We have a lot to say about our future. Let’s learn how!“ realizirao se tijekom jeseni i zimus u sve tri zemlje obuhvaćene pro-jektom: Rumunjskoj, Moldaviji i Hrvatskoj. Budući da ACES projekti obu-hvaćaju učenike od 12 do 17 godina, a školske se strukture u našim zemljama

ponešto razlikuju, učenici naše osnovne škole surađuju s nešto starijima iz ino-zemstva.

Početkom studenoga 2009. prvo smo posjetili Rumunjsku i školu partnera Group scolar Constatin Cantacuzino u Baicoiju. U sklopu posjeta organizirana je debatna radionica o demokraciji te natjecanje učenika u digitalnoj fotografi-ji.

Na putu prema Moldaviji posjetili smo najpoznatiji lažni dvorac grofa Drakule, odnosno Vlada Tepesa Brana u Transilvaniji kao i Chauchescov parla-ment u Bukureštu. U Moldaviji smo posjetili školu partnera Liceul Gheorge Asachi u Kišinjevu, gdje smo održali debatnu radionicu o zagađivanju i eko-nomskom napretku.

Nakon toga sadili smo mlade hrastove na dijelu javnog parka koji su potom bili inaugurirani u Aleju dječjih prava. Aktivnosti su se nastavile u obliku izrade knjige Dječja duga, u kojoj su učenici izrazili sve svoje želje i nadanja za buduć-nost. Događanjima je prisustvovao i mol-davski ministar obrazovanja te predstav-nik Helsinškog odbora za ljudska prava.

Tijekom posjete Hrvatskoj 18. prosinca 2009. u OŠ Jure Kaštelana održan je međunarodni debatni turnir za mlade o multikulturalizmu i kulturnom identite-tu. Osim hrvatskih, rumunjskih i moldav-skih učenika i profesora, natjecanju su prisustvovali i slovenski, bosanskoherce-govački te crnogorski učenici i profesori.

Piše Magda Maver profesorica savjetnica za engleski jezik u Graditeljsko-geodetskoj tehničkoj školi u Splitu i voditeljica Županijskoga stručnog vijeća za engleski jezik za strukovne škole Splitsko-dalm-atinske županije

Radionici koja je 15. i 16. pro-sinca prošle godine održana u Europskom centru za žive jezi-ke (ECML) u Grazu nazočio je

po jedan član iz 26 zemalja, uključuju-ći i Hrvatsku. To je centar, ujedno i institucija za žive jezike Vijeća Europe, čija je zadaća poticanje izvrsnosti i inovacija u nastavi živih jezika, s ciljem da ih Europljani primjenjuju učinkovi-tije.

Europski centar za žive jezike osno-van je u Grazu u Austriji 1995. godine. Sada ima 47 zemalja članica. Svojim programima, koji se sastoje od projeka-ta, radionica i konferencija, stvara plat-formu za suradnju s ekspertima, organi-zacijama i institucijama uključenima u poboljšanje europskih standarda u nastavi živih jezika.

Glavna tema radionice bila je promi-canje i razvijanje plurilingvalnog pristu-pa u poučavanju službenoga nacional-nog jezika u školama, kojim se bavi projekt MARILLE. No, prije samog osvr-ta na radionicu objasnimo što znače pojmovi plurilingvalnost (višejezičnost) i multilingvalnost (mnogojezičnost). Pod pojmom višejezičnosti podrazumi-jevamo ispreplitanje i međudjelovanje različitih jezika u istoga govornika, dok pod pojmom mnogojezičnosti podrazu-mijevamo mogućnost učenja različitih jezika u školi, na fakultetu ili u različi-tim multikulturalnim sredinama.

strategije i metode uËenjaNaime, jezična nastava mijenja se u

cijeloj Europi kao rezultat sve veće migracije, kulturne raznolikosti i višeje-zičnosti. Cilj projekta je istražiti i uspo-rediti uspješne strategije u novim situa-cijama, u učionici i školi te primijeniti primjere djelotvorne prakse.

Projekt se, nadalje, bavi strategijama i

metodama različitih zemalja koje su integrirale plurilingvalizam u nastavi materinskog jezika u srednjim školama. Danas, učenici donose mnogo različitih jezika u školu. To znači da se koncept učenja jezika nastave, tj. materinskog jezika, treba integrirati s elementima prvoga stranog jezika i ostalih jezika, odnosno da obrazovanje bude plurilin-gvalno.

Projekt se osvrće na nastavu materin-skog jezika u srednjim školama u ECML-ovim članicama, na njezine strategije na nacionalnoj (regionalnoj) lokalnoj razi-ni, reformiranje nastavnog plana i pro-grama, osposobljavanje nastavnika, iza-zove mnogojezičnih zajednica, plurilin-gvalne učenike. Cilj je identificirati, opisati i operacionalizirati strategije upravljanja promjenama i implementi-rati plurilingvalni pristup poučavanju/učenju materinskog jezika.

Ovaj projekt potiče poboljšanje kvali-tete jezičnog obrazovanja. Tijekom radi-onice sudionici su razmjenjivali vlastita iskustva. Svaki je sudionik imao priliku

podijeliti vlastite primjere djelotvorne prakse plurilingvalizma iz svoga nastav-nog okruženja. Praksu istinski međuna-rodno orijentirane nastave u Hrvatskoj, koja potiče učenike da počnu razmišlja-ti i djelovati globalno i na taj način otkrivati svu lingvističku i kulturalnu raznolikost svijeta u kojem žive, pred-stavila je svojom prezentacijom autorica ovoga članka.

KljuËne rijeËiUčenici najprije vizualiziraju problem

“in situ“ i opišu ga na službenom jeziku nastave, tj. hrvatskom. Na prvome stra-nom jeziku, koji je u ovom slučaju engleski, promoviraju i razvijaju ideje plurilingvalizma, istražujući i primjenju-jući novi vokabular, ovladavajući njime u potpuno novoj situaciji. Na razini A2 (ZEROJa, tj. Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike) priprema-ju dvominutnu govornu produkciju o veoma važnim problemima, kao što su ilegalna gradnja i betonske džungle.

odgojno-obrazovna praksa

StraNI jeZICI Radionica u Europskom centru za žive jezike u Grazu

Materinski jezik u multilingvalnom kontekstu

Živi jezici europske zajednice predstavljaju bogat izvor za zajednice koje ih govore i Europu u cijelosti, pri čemu nezamjenjivu ulogu ima škola kao institucija u kojoj se mogu razvijati plurilingvalizam i multikulturalizam, čiji je krajnji cilj razvijanje interkulturalnih komunikacijskih kompetencija. Tako učenici stječu vrijedna i iskoristiva integrirana znanja

Grafika Žnjan iz Suburbijskog herbarija split-ske umjetnice Duške Boban - Betonska džungla kao predložak za učenje jezika

me–UNaroDNa raZmjeNa ACES PROJEKT u OŠ Jure Kaštelana u Zagrebu

Kako mladi Europljani oblikuju svoju budućnostGoste iz Rumunjske i Moldavije pjesmom i plesom dobrodošlice dočekali su mali fol-kloraši

Zajednička snimka za uspomenu

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 11

Debatiralo se u pet krugova, na engle-skom jeziku, a na turniru su volonterski sudili studenti iz Hrvatskoga debatnog društva.

Turnir je otvoren prigodnim progra-mom odličnoga školskog zbora profeso-ra Marka Jašeka i šarmantne folklorne skupine 2.a razreda učiteljice Ilonke Andrić. Na otvorenju su govorili Vinko Purgar, načelnik odjela za multilateral-nu suradnju, Uprava za Međunarodnu suradnju i europske integracije iz MZOŠ-a, Sandra Tvrtković, voditeljica Odjela za obrazovanje iz MVPEI-a, Boris Vampula, iz Odsjeka za međunarodnu suradnju, tajnik Državnog povjerenstva za debatu iz AZOO-a, te ravnatelj škole Krešimir Supanc. Skupu je nazočila i rumunjska veleposlanica u Republici Hrvatskoj Oana-Cristina Popa. Svi zajed-no toplo su pozdravili skup, projekt i inicijativu organiziranja međunarodno-ga debatnog turnira.

Učenici naše škole kroz različite su aktivnosti i posjete nama slabo pozna-tim zemljama imali priliku mnogo nauči-ti o kulturnim i obrazovnim sličnostima i razlikama, a kroz debate i razvijati kri-tičko mišljenje, usavršavati engleski jezik i tako se pripremati za buduće aktivne građanine u svojoj užoj i široj zajednici.

Ne zaboravimo, projekt ne bi bio moguć bez podrške MZOŠ-a, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport i ostalih državnih institucija.

Piše Milijana Kovačević dipl. psihologinja, stručna suradnicasavjetnica

Bližio se kraj školske godine. Predstojalo je još samo veliko finale - testiranje pristižuće,

nove generacije osnovnoškolaca (popularno prvaša) i sam kraj - ludi-lo zaključivanja ocjena, pritisci na učitelje, rušenje kriterija ocjenjivan-ja, probijanje plafona “uspješnosti“ (80 posto odlikaša u odjelu i slične nebuloze koje nikakvi stručni argu-menti ne mogu srušiti!), amnezija učitelja koji su divljali na razrednim vijećima, prijetili da će “ga“, češće nego “ju“, poslati na popravni ispit ili čak srušiti, žalbe i prijetnje roditelja na ocjene i postupke učitelja, suze manipulacije, suze tugujuće i suze nemoći, pa konačno sam kraj i apatija nakon bure izmiješanih osjećaja.

Traume iz tuinePripremam se za to kratko, ali

iscrpljujuće razdoblje, fizički i psi-hički, naravno, kad, jedno jutro, u moju sobu ušeta krupnija, izgledom obična, ali ponašanjem i komunika-cijom posve drugačija gospođa. Ušla je s poštovanjem. To je prvo što ju je odalo. Potom se lagano približivši mom stolu, pitala je smije li sjesti. Zatim je napravila mali uvod, pred-stavivši se i opisavši zašto dolazi. Pitala je što treba učiniti i što može očekivati... Sve kako treba. Toliko obična, ali odveć uredna komunika-cija kakvu dugo nisam s nekim imala na profesionalnom planu, pa mi je već postala raritet i oduševi me kada mi se, eto, dogodi. Sve je uka-zivalo na to da dolazi iz nekoga “drugog svijeta“. Upravo je pristigla iz Njemačke, rekla je. Pa i nije “preko svijeta“, ali doista je drugi svijet, jer naš niti uđe s poštova-njem, niti pita može li sjesti, niti pokazuje da vjeruje kako se obratio na pravu adresu. Umjesto toga nastupa bahato i bez poštovanja. Ima i iznimaka, ali...

Ta obična, ali krasna gospođa došla je, još u svibnju (naši to rade najčešće u srpnju, po mogućnosti kad već odemo na godišnji, kako bi nas mogli sočnije kritizirati što nismo tu kad nas trebaju), informi-rati se kako da njezina prijateljica (!) premjesti svoga sina u našu školu. Zanimala ju je procedura, ali i kvaliteta postupka. Dijete je, kaže, traumatizirano u tuđem svijetu, a i učitelj mu se nije proslavio (dakle, i u tom bijelom svijetu nije baš sve bijelo!), pa bi voljeli da se pogreške ne ponove i ne prodube.

Kako pripremiti prijelazPrijateljica i muž rade u Njemačkoj,

ali se planiraju vratiti u domovinu. Ona prije, sa sinom, a on (suprug i otac) još ostaje. Gospođa mama želi znati može li dječak biti primljen u

našu školu, koja je procedura i, naj-važnije, kako treba pripremiti dječa-ka za prijelaz u posve novu sredinu. Majka se boji da će mu biti jako teško, među ostalim i stoga što ne zna dobro hrvatski jezik. Išao je u njemačku školu i imao učitelja koji ga je silno isfrustrirao, nemajući razumijevanja za njegove jezične teškoće.

Sve smo riješile. Gospođi sam dala detaljne upute i termin za razgovor s majkom i dječakom (u kolovozu, kad se vratim s ljetnih praznika i majka doputuje sa sinom). Još smo dogovorile da se javi krajem lipnja kako bih joj, kad već znam novu strukturu razrednih odjela, razred-nike petog razreda i situaciju po odjelima, rekla u kojem će odjelu dječak biti i tko mu je razrednik, kako bi precizne podatke mogla pre-nijeti majci.

Otac se joπ nije vratio...I, kad je godišnji završio, a ja

počela raditi, nakon dva dana, već punom parom, pojavila se gospođa majka s dječakom koji je trebao kre-nuti u peti razred, točno na vrijeme i s poduzetim koracima glede nostri-fikacije dječakove svjedodžbe iz Njemačke. Razgovor je tekao knjiš-ki, po protokolu, jer je gospođa kvalitetno surađivala. Dječačkog izraza lica, iako vremešna, posebno

se doimala svojom odlučnošću da sve odradi što je moguće bolje. Za razliku od nje, dječak je djelovao plaho, nesigurno i izgubljeno. U biti, to je bila posve normalna reakcija s obzirom na promjene: na pragu je puberteta, promijenio je sredinu, fizički okoliš, kulturu, jedan jezik nije dobro svladao, a sada se mora služiti drugim koji, iako mu je mate-rinski, također ne poznaje dovoljno dobro, promijenio je grad, susjed-stvo, vršnjake (temperamentni, bučni, ponekad drski, pa i nemilo-srdni mladi Dalmatinci nasuprot posve drugačijoj - ne kažem boljoj - njemačkoj djeci).

Uza sve to, otac se još nije vratio. Morat će kroz predstojeće frustrira-juće promjene prolaziti bez njega, a bio mu je značajan izvor potpore. Vjerojatno sam neku od promjena i previdjela, čak i kad mi pada na pamet činjenica da je Matej nama došao s razvijenim otporom prema školi koji je graničio sa strahom. A bilo je još komplikacija. Knjige su predmetni nastavnici odabrali i naručili u lipnju, a dječak dolazi kra-jem kolovoza. Sve zavrzlama do zavrzlame. Ali krenuo je u peti razred u svojoj domovini, baš kako su roditelji željeli i planirali, doista se potrudivši da, unatoč brojnim prirodnim i neprirodnim zapreka-ma, sve bude kako treba.

(Kraj u sljedećem broju)

odgojno-obrazovna praksa

Iz dnevnika školskog psihologa (1)

Povratnik Ta obična, ali krasna gospođa došla je još u svibnju (naši to rade najčešće u srpnju, po mogućnosti kad već odemo na godišnji, kako bi nas mogli sočnije kritizirati što nismo tu kad nas trebaju) informirati se kako da njezina prijateljica (!) premjesti svoga sina u našu školu. Dijete je, kaže, traumatizirano u tuđem svijetu, a i učitelj mu se nije proslavio...

Poslije imaju govornu interakciju sa slu-šateljima, nakon koje usuglašavaju sta-vove.

Na razini B2 (ZEROJa) pripremaju trominutnu govornu produkciju o istim problemima, potkrjepljujući ih primjeri-ma. Primjere izražavaju ključnim riječi-ma na drugom stranom jeziku, koji je u ovom slučaju njemački. Poslije učenici također imaju govornu interakciju sa slušateljima, nakon koje usuglašavaju stavove. Na taj način profesor mijenja strategije u poučavanju/učenju materin-skog jezika, uvodeći pritom dva živa jezika u nastavu materinskog, mijenjaju-ći dosadašnju razrednu praksu.

Vaænost æivih jezikaKljučne riječi koje pričaju plurilingval-

nu priču ilegalne gradnje i betonskih džungla jesu:

Gradilište Bespravna izgradnja Betonska džungla Profesionalno usavršavanje (Building) site illegal buildingconcrete jungleProfessional developmentBaustelle illegales Bauen concrete Jungle berufliche Entwicklung

Autorica vizualnog identiteta prezen-tacije je Duška Boban, akademska slika-rica grafičarka, iz Graditeljske obrtničke i grafičke škole iz Splita, koja je ustupila autorska prava na grafiku Žnjan, iz Suburbijskog herbarija.

Autorica prezentacije naglasila je važ-nost živih jezika europske zajednice koji predstavljaju bogat izvor za zajednice koje ih govore i za Europu u cijelosti. Istaknula je školu kao instituciju unutar koje se mogu razvijati plurilingvalizam i multikulturalizam. Cilj je komunikacije u multikulturalnoj zajednici razvitak interkulturalnih komunikacijskih kom-petencija.

Na ovaj način učenici stječu vrijedna i iskoristiva integrirana znanja.

Kako mladi Europljani oblikuju svoju budućnost

ISKUStVa

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.12 odgojno-obrazovna praksa

Ljuba Olinkova

Olinko Delorko (Split, 1910. - Zagreb, 2000.) obLjetNICe HrVatSKe KNjIÆeVNoStI

Piše Tanja Perić-Polonijoznanstvena savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu

Pored studija slavistike i filozofije, pored profe-sorskog posla, pored pisanja pjesničkih i pro-

znih radova, od mladih se dana Olinko Delorko bavio prevođe-njem, posebno s talijanskoga jezika, ne bježeći od najzahtjev-nijih prijevoda Dantea. Stoga je njegova poezija nastajala na tradiciji europske mediteran-ske tradicije kroz koju se pred-stavio kao impresionist i supti-lan pjesnik-promatrač. Bit će to odlike i njegova kasnijega fol-klorističkoga rada u Institutu za narodnu umjetnost (današ-njem Institutu za etnologiju i folkloristiku).

Komparativna istraživanja

Olinko Delorko, pripadao je prvom naraštaju institutskih suradnika koji su istraživanji-ma folklora pristupali kao stručnjaci iz drugih disciplina - ponajprije iz književnosti i filo-logije. Godine 1950., kad je došao u Institut, Delorko se počeo baviti isključivo hrvat-skom usmenom poezijom. Često je znao reći da se narod-nim pjesništvom počeo baviti i prije dolaska u Institut, gotovo slučajno: španjolske romance podsjetile su ga na neke hrvat-ske narodne pjesme, a zatim mu je (dok je prevodio španjol-sku romancu o Virgilu) zatre-bao stih osmerac. Počeo je nanovo iščitavati zapise narod-nih pjesama i ubrzo uočio nji-hovu umjetničku vrijednost. Upravo ta Delorkova kompara-tivna razmatranja najavila su i omogućila mnoge nadahnute stranice i drugih suvremenih hrvatskih pjesnika. Tako poči-nje Delorkov sustavni zapisi-vačko-folkloristički rad u

Institutu, potaknut (i nadalje uvijek praćen) visokim pjesni-kovim estetskim kriteriji-ma. Delorkove interpretacije promatraju usmenu (ponajviše lirsku) poeziju prije svega kao književna očitovanja u tekstu, ali valja naglasiti i njegov osje-ćaj za slojevitost i povijesnu određenost folklornoga proce-sa. Tu slojevitost i mijenu Delorko pokazuje istraživanjem i isticanjem inačica pjesama - one su temeljem komparativ-noga istraživanja kojim Delorko usmene pjesme iz Hrvatske, najčešće iz Dalmacije, smješta u europski, mediteranski i juž-noslavenski kontekst usmene, ali i pisane poezije.

sastavljač vrsnih antologija

Olinko Delorko, i sam pje-snik, bio je i sastavljač vrsnih antologija usmenoga pjesniš-tva. U svoje je antologije najče-šće odabirao one tekstove u kojima su pjesničke vrsnoće veoma izražene, bez obzira na cjelovitost pjesama. Velikom erudicijom, rafiniranim literar-nim ukusom i senzibilnošću modernoga pjesnika, upozorio nas je na vrhunske domete i najuspjelije pjesme hrvatske usmene poezije, među kojima su ponajljepše upravo one iz Dalmacije, koje, stjecajem razli-čitih okolnosti, nisu bile ni raši-rene ni poznate. Skupljajući fragmente i tiskajući ih u pje-

snički promišljenim izborima, Delorko je uspio argumentira-no obraniti civilizacijske, kul-turne i poetske vrijednosti hrvatskoga usmenog pjesniš-tva. Svojim djelom, a ponajviše znalačkim antologijama koje su među književnim svijetom bile

prihvaćene na istoj razini

kao i umjetnička (pisana) knji-ževnost, Delorko je pokazao da u sjeni stoljećima umjetno (politički) podržavanog mita o unificiranoj srpsko-hrvatskoj (južnoslavenskoj) epici kao književnoj dominanti na jugoi-stoku Europe, postoji neoprav-dano zanemarena vrhunska poezija. Delorkove zbirke usmene poezije čitamo danas kao najuspjelije antologije u kojima prepoznajemo uzoran i korektan zapis kazivanog tek-sta, ali i ljepotu stiha i “blista-vost” fragmenta.

Delorkove su zbirke značile veliki prodor u folkloristici, ali su posebno među književnim svijetom (osobito prve dvije zbir-ke: Hrvatske narodne balade i romance, 1951. i Zlatna jabuka, 1956.) bile prihvaćene na istoj razini kao i umjetnička (pisana) književnost. U tome svakako prednjači njegova antologija

Ljuba Ivanova (1969.), u koju je unio samo svoje vlastite zapise usmenih kazivanja iz Dalmacije, nastale 50-ih i 60-ih godina, kad je zapisao 2365 pjesama, od otoka Premude na sjeveru do Molunta u Konavlima na jugu.

“Kazivanja o jednom vremenu“

U predgovorima svojim zbir-kama (autobiografskog folklori-stičkog karaktera) Delorko nam podastire informacije o putu, količini prikupljene građe, ali i o životu ljudi i njihovim najrazliči-tijim problemima: uz opise kazi-vača i njihova repertoara nalaze se i podaci o mjestima, prezime-nima, refleksije o sudbinama ljudi i hrvatskoga naroda, njiho-vu životu u krajevima Dalmacije. Predgovore tako čitamo i kao Delorkove crtice s putovanja i kao “kazivanja o jednom vreme-

nu” i kao tekst koji je kontekst pjesmama. Delorkovi predgovori zbirkama iscrpno govore o kazi-vačima kao stvarateljima i pre-nositeljima rafinirane poezije. Citiraju se u njima kazivanja o izvedbi pjesama, o vezanosti pje-sama uz običaje i obrede život-nog i kalendarskog ciklusa, donose se podaci koje sami kazi-vači pružaju o načinu učenja i prenošenja pjesama, upozorava se na varijante, uspoređuju se vlastiti zapisi kazivanih pjesama sa zapisima iz prijašnjih klasič-nih, rukopisnih ili tiskanih zbirki te se usmeno pjesništvo povezu-je s hrvatskom književnom tradi-cijom.

Premda su to nedvojbeno prave tradicijske naše pjesme, premda većim dijelom dolaze iz pastir-sko-seljačke sredine, one su zaži-vjele i u urbanome ruhu. Slike s inspiracijom iz feudalnoga svije-ta, iz viteških običaja, s kurtoa-

znim ponašanjem i rekvizitima razvijenije civilizacije, s reminis-cencijama iz renesanse i viteške poezije, mediteranske kultivirane patricijske sredine, miješaju se sa slikama seljačkoga obiteljskog ambijenta.

Pojave životne svakidašnjice

Delorko će reći: “Baš ta dva elementa, tj. onaj renesensno-viteški, kultiviran, u sjeni sklad-ne kamene arhitekture dalmatin-skih gradova i gradića, te onaj drevni iskonski koji se razvijao oko pločarica gola bezvodna kamenjara, daju posebnu draž tradicionalnom pjesničkom stva-ralaštvu u Dalmaciji.” (Delorko 1969, str. XXI) Usmene pjesme proteklih stoljeća nastoji Delorko pokazati kao pojave životne sva-kidašnjice, bez koprene prošlo-stoljetne idealizacije. Po poet-skim dometima doživljujemo tu poeziju kao vrhunsku. Svijet je to u kojem nema velikih događa-ja ni junačkih pothvata, nema hajdučkih sadržaja, nema epske heroičnosti - prevladava ljubav, nagovještaj i nedorečenost; svi-jet je to Delorkov, samozatajan, ali nadasve kreativan. Delorko je u svojem dvadesetgodišnjem istraživačkom terenskom radu u okviru Instituta, među kazivači-ma, u njihovoj autentičnoj život-noj sredini skupio vrijednu usmenoknjiževnu pjesničku građu, najvećim dijelom iz Dalmacije, a među kazivačima dominiraju kazivačice usmenih pjesama (posebno se to odnosi na otoke). Odabirući njihova kazivanja pjesama za svoje anto-logije, Delorko je njihove naju-spjelije kreacije utkao u korpus hrvatskoga usmenog pjesništva i tako je tome pjesništvu izborio status umjetnosti riječi. Međutim, zajedno su ga s njim izborile i mnoge vrsne kazivačice koje su usmene pjesme sačuvale od zaborava. Mnoge od tih pjesama s pravom idu među najljepša ostvarenja u hrvatskoj usmenoj književnosti.

Bogata ostavštinaPreko knjiga Hrvatske narod-

ne balade i romance (1951.), Zlatna jabuka (1956.), Istarske narodne pjesme (1960.), Narodne lirske pjesme (1963.), Narodne epske pjesme (1964.), Ljuba Ivanova (1969.), Narodne pjesme (1971.) i Narodne pjesme otoka Hvara (1976.) Delorkovim znalač-kim posredstvom, usmene pjesme našle su put do suvremenih čitala-ca. Za svoj književni i folkloristič-ki rad Olinko Delorko bio je nagrađen nagradom “S. S. Kranjčević” (1941.) za zbirku pje-sama Razigrani vodoskoci, Nagradom Matice hrvatske (1970.) za antologiju Ljuba Ivanova, nagradom “Vladimir Nazor” (1979.) za knjigu Zanemareno blago (1979.) i Nagradom za život-no djelo (1990.).

(Tekst je uz dopuštenje auto-rice preuzet s mrežne stranice Instituta za etnologiju i folklo-ristiku www.ief.hr/; oprema je

urednička)

Tridesetog siječnja navršava se sto godina od rođenja Olinka Delorka, vrsnoga pjesnika, prevoditelja i istraživača narodnog pjesništva. Svojim djelom, a ponajviše znalačkim antologi-jama koje su među književnim svijetom bile prihvaćene na istoj razini kao i umjetnička (pisana) književnost, Delorko je uspio argumen-tirano obraniti civilizacijske, kulturne i poetske vrijednosti hrvatskoga usmenog pjesništva

Dio bogate knjižne ostavπtine

Olinko Delorko na svom radnom mjestu, u tadašnjem Institutu za narodnu umjetnost

Vrijedni istraživač narodnog pjesništva među kazivačima u Vrboskoj na otoku Hvaru (sni-mio Josip Milićević, fotoarhiv Instituta za etnologiju i folklo-ristiku)

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 13svijet

Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti BiH na kraju prošle godine potpisalo je Ugovor o sufinanciranju

nabavke prioritetne opreme za znanstve-no-istraživački rad i znanstveno usavrša-vanje na postdiplomskom i doktorskom studiju zaposlenika sveučilišta s rektori-ma svih javnih visokoškolskih ustanova u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Riječ je o projektima podrške razvoju znanstvenoga kadra i znanstvenoistraži-vačke infrastrukture na svih šest javnih visokoškolskih ustanova u Federaciji BiH: Sveučilištu u Sarajevu, Sveučilištu u Zenici, Sveučilištu u Tuzli, Sveučilištu Džemala Bijedića u Mostaru, Sveučilištu u Mostaru i Sveučilištu u Bihaću, za koje je Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u proračunu za tekuću godinu osiguralo oko tri milijuna kuna.

Ta su sredstva namijenjena za nabavku prioritetne opreme za 48 fakulteta i aka-demija javnih visokoškolskih ustanova te znanstveno usavršavanje 122 doktoranta i 35 magistranata koji su zaposleni na javnim sveučilištima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ispuniti ciljeve iz Bolonjske deklaracije

U svom je obraćanju federalna mini-strica obrazovanja i znanosti Meliha Alić kazala da u vrijeme reforme visokog obrazovanja koja podrazumijeva primje-nu Bolonjskog procesa, ulaganje u viso-ko obrazovanje i stvaranje boljih uvjeta treba biti prioritet svih razina vlasti.

„Vjerujem da sinergijskim djelovanjem sviju nas, kako članova akademske zajed-nice tako i svih institucija vlasti, možemo pridonijeti stvaranju europske perspekti-ve visokog obrazovanja te u kreiranju društva koje se temelji na znanju. Vjerujem da se tako može odlučnije kre-nuti u ispunjenje ciljeva iz Bolonjske

deklaracije te na taj način omogućiti da naši studenti i akademsko osoblje posta-nu istinski dio Europskog prostora viso-kog obrazovanja. Svaki pozitivan korak treba biti ohrabrujući poticaj da s dovolj-no entuzijazma krene dalje“, istaknula je federalna ministrica obrazovanja i zna-nosti Meliha Alić.

Rektor Sveučilišta u Zenici Sabahudin Ekinović rekao je da je današnji ugovor svijetli primjer vladina ulaganja novca u razvoj znanosti u trenutku kad u ovom entitetu i cijeloj Bosni i Hercegovini vla-daju teške ekonomske prilike.

Inače, Federalno ministarstvo obrazo-vanja i znanosti u ovom je mandatnom razdoblju u Federaciji Bosne i Hercegovine sufinanciralo znanstveno

usavršavanje za 500 magistranata i 450 doktoranata, dok je ukupno u područje visokog obrazovanja, razvoj znanosti i znanstveno-istraživačkog rada uloženo oko 64 milijuna kuna.

Formirati Fond za znanost Skup je također bila prilika za razmje-

nu iskustava u implementaciji reforme visokog obrazovanja i znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, anali-zom efekata uloženih sredstava Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti kao i dogovor o zajedničkim aktivnostima usmjerenima na razvoj visokog obrazovanja i znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

S ciljem zajedničkog jačanja područja visokog obrazovanja i znanosti te prepo-znavanju projekata značajnih za razvoj znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, razgovaralo se o intenzivnijoj suradnji u 2010. godini te je naglašena potreba for-miranja Fonda za znanost u Federaciji Bosne i Hercegovine i izrada Strategije za razvoj znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti izrazilo je čvrstu opredijelje-nost da i dalje pruža podršku poboljša-nju uvjeta visokog obrazovanja i imple-mentaciji reforme visokog obrazovanja, kao i razvoju znanosti na svim javnim visokoškolskim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine, a to potvrđuje i činjenica da su za ove namjene u prora-čunu Ministarstva za 2010. godinu plani-rana sredstva u iznosu od 20 milijuna kuna.

Prema FMON-u

I. B.

Reforma visokog obrazovanja boSNa I HerCeGoVINa

Ugovor za financiranje znanstvenih istraživanja

Predstavnici vojvođanskih insti-tucija potpisali su Protokol o suradnji na realizaciji projekta

Energija svuda oko nas. Zajednički je cilj potpisnika da se osiguraju potrebni uvjeti kako bi se projekt proveo u osnovnim i srednjim školama u Vojvodini tijekom školske 2009./2010. godine, radi poticanja i popularizacije alternativnih i obnovljenih izvora i štednje energije.

Sam je projekt nastao iz potrebe da se probudi zanimanje prije svega mla-dih ljudi, koje u budućnosti čekaju nemali problemi kada je riječ o energiji. Namjera je također da se ukaže na činjenicu kako energije nema u izobi-lju, da se javljaju energetske krize, ali i da se indicira kreativno ponašanje mla-dih, koji bi svojim prijedlozima mogli ukazati na mogućnost rješavanja pro-blema korištenja obnovljenih izvora te štednjom energije. U ovu aktivnost treba uključiti i nastavnike, roditelje, ali i školu kao instituciju.

Prof. dr Slobodan Popov govorio je o načinu na koji će se projekt plasirati u škole. Za sudjelovanje u projektu škole

se prijavljuju organizatorima, a područ-ja su alternativni i obnovljivi izvori energije, ekologija, upravljanje otpa-dom i energija. Modaliteti realizacije su modeli, makete, projekti, računarske simulacije, likovni radovi i literarni sastavi. Pokrajinski tajnik za energeti-ku i mineralne sirovine Radoslav Striković kazao je da je resorno tijelo zadnjih godinu i pol dana imalo nekoli-ko akcija kada je riječ o ovome područ-ju.

- Protokol je jedna u nizu aktivnosti koje tajništvo za energetiku čini u suradnji s ostalim pokrajinskim tajniš-tvima. Želimo potaknuti javnu svijest i poboljšati komunikaciju kada su u pita-nju obnovljivi izvori energije i energet-ska efikasnost te da u aktivnosti uklju-čimo i najmlađe, jer će oni u budućnosti

činiti okosnicu našeg društva pa je potrebno da što bolje razumiju na koji se način racionalno odnositi prema energiji - kazao je Striković i podsjetio da je u svijetu sve manje energije, a obnovljivi izvori, osim hidroenergije, daju manje od jedan posto ukupno potrebne energije.

Taj udio u budućnosti treba znatno povećati, jer neobnovljivih izvora ener-gije ima sve manje. Razvoj obnovljivih izvora energije važan je zbog nekoliko razloga: oni imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida u atmosferi, a povećanjem udjela obnov-ljivih izvora energije povećava se ener-getska održivost sustava i smanjuje ovisnost od uvoza energetskih sirovina i električne energije. Također, očekuje se da će obnovljivi izvori energije posta-

ti gospodarski konkurentni konvencio-nalnim izvorima, prije svega energija vjetar, male hidrocentrale, energija iz biomasa i sunčeva energija.

Projekt čiji je slogan Energija je svuda oko nas bavi se, dakle, globalnim pro-blemom, pa i zemlje članice Europske unije do 2020. godine moraju 20 posto tradicionalnih goriva zamijeniti obnov-ljivim i alternativnim izvorima. Ta oba-veza važi i za zemlju kandidata za ula-zak u EU, među kojima je i Srbija. Kroz projekt će se pratiti, odnosno evaluirati sljedeće aktivnosti kako bi se odredile i nagradile najuspješnije škole u Vojvodini: broj učenika koji su se uklju-čili u projekt, njihova uspješnost u projektu te realna i primjenjiva rješenja u pojedinačnim disciplinama.

Dodjela nagrada predviđa se za kraj školske godine, u lipnju, a datum će biti naknadno određen. Na završnoj mani-festaciji sudionici će demonstrirati svoje kreacije i rješenja do kojih su došli u tijeku projekta.

Prema Prosvetnom pregledu I. B.

Riječ je o projektima podrške razvoju znanstve-noga kadra i znanstveno-istraživačke infrastruk-ture na svih šest javnih visokoškolskih ustanova u Federaciji BiH

SrbIja

Energija je svuda oko nasVojvoanski Projekt za osnovne i srednje škole

Cilj je projekta potaknuti javnu svijest mladih te popularizirati alternativne i obnovljene izvore i štednju energije

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno14 svijet

Učenici koji sude učenicima - novi je put u suzbijanju kriminaliteta kod mladih. Po ugledu na učeničke

sudove u Sjedinjenim Državama, u bavarskim gradovima Aschaffenburg, Ingolstadt, Ansbach, Memmingen i Augsburg ustrojena su učenička vijeća koja po nalogu državnog odvjetništva obrađuju kažnjiva djela mladih. Učenici razgovaraju s mladim prijestupnicima o njihovu postupku, određuju odgojne mjere i po potrebi nadziru njihovo ispun-javanje. Sve to u obzir uzima državno odvjetništvo pri svom završnom pravori-jeku.

U čemu je smisao učeničkih sudova? Mladima je mišljenje vršnjaka često vrlo važno. Zato se njihova osuda čini pri-kladnijom u uvjeravanju mladih počini-telja o nezakonitosti njihova kaznenog djela i poticanju na promjenu mišljenja. Također, vršnjaci lakše od odraslih pri-stupaju mladim prijestupnicima te mogu

proniknuti u pozadinu njihova kriminal-nog čina.

Vrijedno iskustvo za učenike suce

Osim toga, učenici suci na taj način prikupljaju vrijedna iskustva: u pripremi za sudjelovanje u projektu saznaju mnogo o socijalnim odnosima i proble-mima mladih prijestupnika, upoznaju se s važnim područjem kaznenog prava za mlade sa svog stajališta i preuzimaju odgovornost za mlade ljude i uspjeh pravnog poretka.

Tko su učenici suci? To su učenice i učenici koji dolaze iz gimnazija, nižih srednjih škola te stručnih i strukovnih škola u dobi od 14 do 20 godina. U pro-jektu sudjeluju dobrovoljno i besplatno, u svoje slobodno vrijeme. Odabir među zainteresiranima u pravilu obavljaju škole koje u tome sudjeluju, a budući

učenici suci pripremaju se za svoj posao posebnom izobrazbom.

Oni zapravo ne presuđuju, jer nemaju nikakve sudačke nadležnosti. To znači da ne mogu objaviti nikakvu javnu pre-sudu, odrediti zakonsku kaznu ili kazne-nu mjeru, ali mogu predložiti odgojnu mjeru. Također, odluka učeničkog vije-ća ima važnu ulogu za istražni postupak državnog odvjetništva.

Pred učeničko vijeće dolaze slučajevi lakog ili srednje teškog prijestupa mlade osobe od 14 do 20 godina, koji je priznao krivnju i razumije što je učinio. Također, surađivanje okrivljenika s učeničkim sudom uvijek je dobrovoljno, a to vrijedi i za izvršenje dogovorenih odgojnih i kaznenih mjera. Većinom već policija obavi predodabir slučajeva, koji prema njihovoj prosudbi dolaze u obzir za takav postupak. Ona poučava mladog počini-telja i opunomoćenog odgojitelja o postupku i traži njihov pisani pristanak

o sudjelovanju. Državno odvjetništvo nakon toga odlučuje je li slučaj prikla-dan za postupak na učeničkom sudu.

U tom procesu učenici suci nisu pot-puno prepušteni sami sebi. O svakom projektu skrbi socijalno-pedagoški suradnik nositelja pomoći mladeži, koji priprema učenike koji sudjeluju u tom postupku, pruža im podršku kod pripre-me pojedinih zasjedanja vijeća i uskla-đuje tijek postupka. No, suradnici na stvarnim zasjedanjima učeničkog vijeća redovito ostaju u pozadini. Projekti se uvijek provode pod vodstvom nadlež-nog državnog odvjetništva, surađuje se s nekoliko škola, a često i s mjesnom poli-cijom.

Pozitivne reakcije okrivljenih U projektu u Aschaffenburgu

(Kriminalno-pedagoški učenički pro-jekt) prof. dr. Heinz Schöch i Verena Sabaß, u suradnji s Ludwig-Maximilians-Universitätom u Münchenu, proveli su znanstveno istraživanje te objavili zaključno izvješće s pozitivnim zaključ-kom: broj slučajeva ispunio je očekiva-nja, a suradnja između ustanova koje su u tome sudjelovale protekla je bez teš-koća. Učenici su uložili mnogo vremena u razgovore s okrivljenima i trudili se oko određivanja kazni. Čak je i reakcija okrivljenih bila uglavnom pozitivna. Mladi su u pravilu pokazivali dobru oba-viještenost i osjećali da se s njima postu-pa pošteno. Većina ispitanika smatra da ih je učeničko vijeće razumjelo bolje nego što bi to mogao ijedan sudac ili državni pravobranitelj.

Također, rezultati istraživanja glede ponavljanja prekršaja pokazali su kreta-nja u pozitivnom smjeru, a potvrđeni su i prošlogodišnjim istraživanjem prof. dr. Schöcha i dr. Roberta Englmanna.

Prema Justiz.bayern.de i Der Spiegel Pripremio Željko Medvešek

Oko 50.000 upisanih studenata na austrijskim sveučilištima dolazi iz inozemstva ili imaju migracijsku

pozadinu, što čak 22,5 posto svih stude-nata u Austriji. To je dojmljiv broj, čak i u međunarodnoj usporedbi, a Austrija se tako nalazi među najomiljenijim sveučilišnim zemljama u Europi. Pokazuje to aktualna studija austrijskog ministarstva znanosti, koja se odnosi na studente iz drugih zemalja Europske unije koji redovno studiraju - u Austriji ih je 28.500 od ukupnih 300.000 stude-nata.

Samo četiri zemlje imaju više upisanih stranih studenata - Velika Britanija (150.000), Njemačka (78.000) i Francuska (42.500), koje doduše raspolažu sa znat-no više studijskih mjesta, te Belgija (30.000). Austrija ima negativnu bilancu glede mobilnosti, koja nije organizirana programima razmjene. Dok u Austriji

studira 28.500 stranaca iz zemalja EU, samo 10.500 domaćih visokoškolaca odlazi na druga europska sveučilišta, većinom u Njemačku i Veliku Britaniju. Drugačiji je odnos kod programa raz-mjene, poput Erasmusa, gdje je rijetko koja studentska skupina tako pokretlji-va kao austrijska.

Nijemci su u Austriji ne samo najveća skupina stranih studenata, nego i zajed-nica koja najsnažnije raste, i to od 2,6 posto svih studenata u 2000. na sadaš-njih 7,3 posto. U apsolutnim brojkama to je 17.732 studenta. Najvišu stopu rasta bilježe manje visoke škole, kao što je Veterinarska medicina na bečkom sveučilišta, na kojoj se broj upisanih povećao skoro sedam puta, a to se posebno odnosi na visoke škole u blizini austrijsko-njemačke granice. Na Sveučilištu Salzburg sada je 15,5 posto Nijemaca, a na Sveučilištu Innsbruck

10,7 posto. Poslije Nijemaca s malim zaostatkom slijede Talijani, kojih je na austrijskim sveučilištima 6200, a većina ih je iz Južnog Tirola, budući da im je pravo na studij izjednačeno s Austrijancima. Osim njih, na austrijska se sveučilišta najčešće upisuju studenti iz istočnoeuropskog prostora.

Što to austrijska sveučilišta čini zani-mljivima? Uz središnji položaj u Europi, to je i povijesno utemeljen dobar ugled, kaže Arthur Mettinger, zamjenik rektora na bečkom sveučilištu, koji smatra da su strani studenti prednost za austrijska sveučilišta: “Za nas je takvo zanimanje iz inozemstva dokaz uspješnosti. Osim toga, stranci sa sobom donose duhovni kapital te govornu i kulturnu raznovr-snost, od koje domaći studenti mogu samo imati koristi.“

Prema Die Presse Pripremio Željko Medvešek

Pravosuđe za maloljetnike Njema»Ka

Učenički sudovi za mlade prijestupnike

Mladima je mišljenje vršnja-ka često vrlo važno. Zato se njihova osuda čini pri-kladnijom u uvjeravanju mladih počinitelja o nezako-nitosti njihova kaznenog djela i poticanju na pro-mjenu mišljenja. Također, vršnjaci lakše od odraslih pristupaju mladim prijestu-pnicima te mogu proniknuti u pozadinu njihova kriminalnog čina

Visoko obrazovanje aUStrIja

Na sveučilištima oko 28.500 stranih studenata

Izvor: Die Presse

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 15tema broja

Tem

a bro

ja: U

Ëeni

Ëki d

omov

i

Moj dom i nek’ tvoj bude

Piπe Marijan ©imeg

Krajem prošle godine u Postirima na Braču oku-pili su se ravnatelji uče-ničkih domova kako bi

na svom međužupanijskom stručnom skupu raspravljali o komunikaciji u učeničkim domo-vima, glavnoj temi skupa, ali isto tako i razmijenili iskustva, misli i ideje o različitim problemima koji tište njihove odgojno-obra-zovne ustanove te progovorili o problemima koji ih muče u sva-kodnevnom radu. Nekolicinu ravnatelja i ravnateljica okupili smo na svojevrsnom okruglom stolu kako bismo razgovarali o stanju u učeničkim domovima, o njihovoj sadašnjosti i budućno-sti, o mnogim aspektima njihova rada koji su često skriveni i neprimjetni široj javnosti. U raz-govoru su sudjelovali Ljubica Bnović, ravnateljica Učeničkog doma Marije Jambrišak, dr. Grgo Luburić, ravnatelj Uče-ničkog doma Maksimir, Lidija Padovan Đirlić, ravnateljica Učeničkog doma Antuna Gustava Matoša, Ilija Krstanović, ravnatelj Učeničkog doma Tin Ujević (svi iz Zagreba), Milica Meštrović, ravnateljica Učeničkog doma Pula i Meri Muše, ravnateljica Ženskog učeničkog doma svete Marije Krucifikse u Dubrovniku.

Prije otprilike godinu i pol dana Ministarstvo znanosti, pro-svjete i sporta pompozno je naja-

vilo uvođenje poticajnih mjera kojima se želi što više mladih potaknuti da upišu srednju školu i steknu barem prvo zanimanje. Među mjerama kojima se to tre-balo postići bili su besplatan prijevoz za srednjoškolce, besplatan smještaj za učenike u učeničkim domovima kao i besplatni udžbenici. Sve te bene-ficije nisu bile dugoga vijeka, jer je već ove jeseni gospodarska kriza uzela svoj danak, u prora-čunu se pojavio manjak koji je trebalo namaknuti štednjom. I ukinuta su sva tri elementa poti-cajnih mjera. Pogodilo je to i učeničke domove, ali to nije jedi-ni problem s kojim se ove odgoj-no-obrazovne institucije godina-ma suočavaju.

cijena smjeπtaja ostala ista

Problema uvijek ima, jer rad u učeničkim domovima je specifi-čan i uz uvjete koje velika većina domova ima nismo zadovoljni ni s cijelom situacijom niti odno-som prema učeničkim domovi-ma, iako se i taj odnos iz godine u godinu mijenja na bolje - rekao je na početku razgovora Ilija Krstanović i nastavio: - Mi bismo htjeli da promjene budu brže, da djeci priuštimo što bolje životne, sigurnosne i radne uvjete. Treba odmah reći da u posljednjih šest godina cijene smještaja u domo-vima nisu mijenjane, a da su

cijene svih proizvoda i usluga koje su elementi za njezin izra-čun povećane u tom razdoblju nekoliko puta. Prošle su godine struja i voda, recimo, u Zagrebu poskupili 150 posto, a cijena smještaja u domovima ostala je na istoj razini. To je sramotno kad znamo da su cijene smješta-ja u staračkim domovima i neko-liko tisuća, a u vrtićima je cijena otprilike kao naša, no treba imati u vidu da je najdulji program u vrtiću desetosatni, a da su naši učenici 24 sata dnevno u domu, imaju tri obroka, pedagoški nad-zor, organizirano slobodno vrije-me, učenje i puni komfor kao kod kuće. Ako ne dođe do ozbilj-nijih pomaka u financiranju, odnosno da se učeničke domove izjednači sa školama i da im se plaćaju komunalije, a subvencije ostave za smještaj, prehranu i redovnu djelatnost, domovima će biti sve teže - zaključuje Krstanović.

Slično razmišlja i Ljubica Banović, koja kaže: - Domovi su uvijek nekako na margini ne zato što to mi želimo nego zato što su percipirani u javnosti kao spava-onice, a mi stalno ističemo da su poslovi u domu složeniji nego u srednjoj školi, jer su djeca kod nas 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. Posao je odgovoran, roditelji su nam povjerili djecu

Nastavak na 16. stranici

U učeničkim do-movima stvari se u posljednje vrije-me ipak pokreću s mjesta. Premda je učinjeno dosta kad je riječ o smještaj-nim kapacitetima, o opremi, o nekim elementima peda-goškog standar-da, o kadrovskoj ekipiranosti ovih odgojno-obrazov-nih ustanova, to još nije dovoljno. S prevladavanjem trenutaËne krize valja očekivati bolje dane i u ovim ustanovama koje nisu ni socijalne niti su samo spava-onice nego su važna karika sustava sred-njoškolskog obrazo-vanja

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno16 tema broja

da im budemo i roditelji, i učite-lji, i odgajatelji, i prijatelji, da se brinemo o njihovim školskim obvezama, pomognemo im u učenju, kvalitetno im osmislimo slobodno vrijeme, da imaju kućni red stroži nego u roditeljskom domu. Roditelj nam je dao dijete, a nakon četiri godine mi mu vra-ćamo gotovog čovjeka - obrazo-vanog, odgojenog, socijalizira-nog, odgovornog. No, u javnosti nas se doživljava malo drukčije, a u zakonima se ne uvažavaju naše specifičnosti. To je zato što je škola dominantna, najviše se polaže na školski uspjeh, na ocje-ne koje su jamstvo napredova-nja, a odgojni aspekt u kojemu su domovi najjači društveno je zanemaren i prenisko vrjedno-van. Marginalizirani smo zbog te odgojne komponente, a s druge strane društvo i država zaborav-ljaju vlastiti koncept po kojemu se treba stvoriti jednake moguć-nosti obrazovanja za sve učeni-ke. No, to se ne vidi, jer mreža srednjih škola bi morala biti oslo-njena na učeničke domove, pa bi nas i država trebala tretirati kao važan element srednjoškolskog obrazovanja. Valjda bi se tada shvatilo da je važno ulagati u domove, stvarati u njima što bolje uvjete, jer će samo tako i konačni proizvod biti kvalitetne, obrazovane, kompetentne mlade osobe - kaže Ljubica Banović i nastavlja: - Imali smo poticajne mjere za buduće srednjoškolce, ali od ove godine više nema ni besplatnog prijevoza, niti besplat-nog smještaja u dom. Odrazilo se to na nas, jer neki roditelji otka-zuju ugovore i povlače svoju djecu iz domova. Nemamo još točne podatke, ali zbog ekonom-ske situacije, gubitka posla i slič-nih razloga sigurno će biti rodite-lja koji će prekinuti ugovor s domom, jer iako 630 kuna nije velik iznos, za mnoge je to zna-čajna stavka u obiteljskom pro-računu. I mi u domovima osjeća-mo teškoće i za nas bi bilo najbo-lje rješenje, kad nam već punih šest godina nije mijenjana cijena smještaja i prehrane, da nam se iz državnog proračuna kao i ško-lama nadoknađuju troškovi reži-ja, a da se iznos od 1260 kuna troši isključivo na smještaj, pre-hranu učenika i za odgojno-obra-zovne programe. Jer, najveća nam je stavka prehrana koja stal-no poskupljuje i to nam izaziva velike probleme, a mi želimo održati visoku razinu kvalitete prehrane naših učenika.

Bogata ponuda različitih programa

Grgo Luburić smatra da je važno da se djeca koja dođu u dom osjećaju dobro, da imaju kvalitetne uvjete i da postignu rezultate u svom obrazovanju te da odrade zadatak zbog kojega su došli u drugi grad, u drugo mjesto radi svog obrazovanja. Naravno, važna je i ona druga strana, upoznavanje s novim pri-jateljima, kolegicama i kolegama koji su došli iz drugih sredina, upoznavanje s njihovim navika-ma koje nose iz roditeljskog doma, a isto tako da im se kroz izborne aktivnosti pruži prilika da razvijaju i vlastitu kreativ-nost.

Kako kaže, brojne analize su pokazale da učenici postižu bolje rezultate u školi nego njihovi vršnjaci koji u školu dolaze iz obiteljske sredine u gradu. To govori da se u domovima kvali-tetno radi, da je u domu dijete pod kontrolom, organizirano mu

je slobodno vrijeme, manja je mogućnost da padne u loše druš-tvo, organizirano je učenje u kojemu im pomažu kvalificirani odgajatelji, velika je lepeza slo-bodnih aktivnosti i sve to im pomaže da se brže osamostale, brže odrastu, da lakše svladava-ju školski program, ali i da lakše donose važne životne odluke.

- Mora se reći da djeca smje-štena u domovima, koja su u grad došla iz malih sredina, imaju veći izbor slobodnih aktiv-nosti i najrazličitijih programa nego njihovi vršnjaci koji su rođeni i žive u velikom gradu poput Zagreba i koji su često prepušteni sebi samima nakon što im završi nastava. Primjerice, u nekim je domovima učenicima na raspolaganju teretana, za njih je organizirano plivanje, imaju brojne slobodne aktivnosti od glazbe, sporta, muzike, plesa, glume, domovi im organiziraju izlete kako bi im omogućili da upoznaju i svoje vršnjake iz dru-gih domova, da upoznaju svoju domovinu, kulturnu baštinu - kaže Ljubica Banović te ističe: - Dom u tom odgojnom aspektu jako puno radi i mi smo korektiv školi pa bismo i zbog toga treba-li imati i malo bolji tretman u društvu i u školskom sustavu. Nama je cilj da učenik postigne i dobar školski uspjeh, ali je važ-nije da postane kvalitetna zdrava osoba, koja je usvojila vrijedno-sti, stekla komunikacijske kom-petencije, vještine rješavanja konflikata, koja je stekla mnoge

kulturne navike i koja bez pro-blema može živjeti u suvreme-nom svijetu.

Meri Muše smatra da bit dobrih odnosa leži u dobroj komunika-ciji, a učenici kvalitetnu komuni-kaciju uče upravo u učeničkom domu. Moramo biti svjesni da djeca dolaze iz različitih sredina, iz različitih obitelji i da odatle donose i različita nasljeđa, razli-čit govor i ponašanje i u domu je prigoda da bruse svoj tempera-ment i narav, da se uče zajednič-kom izražavanju koje je i druš-tveno prikladno. - Mnogi dolaze iz malih sredina u kojima su bili u malim razrednim odjelima i kad se nađu u gradu zna im biti jako teško ako ne naiđu na pri-hvaćanje od odgajatelja i drugih učenika koji su već u domu. Zato

se na različite načine jako trudi-mo da im u učeničkom domu bude ugodno i da im to bude istinski drugi dom. Važno je uspostaviti dobru komunikaciju i naviknuti učenike da budu tole-rantni, da osjete da su i njihovi odgajatelji isto takvi i da svi teže zajedničkom cilju - zaključuje Meri Muše.

Važna karika sred-njoškolskog sustava

Nadovezujući se na ovu temu Lidija Padovan Đirlić kaže: - Djeci je život u učeničkom domu često kvalitetnije organiziran nego u roditeljskom, jer tu dobi-

vaju i socijalne vještine, odgojne vrijednosti, razvijaju svoje talen-te, bave se korisnim aktivnosti-ma, a domovi se trude da i u slobodnim aktivnostima pruže učenicima programe koje nema-ju ni u svojim školama. Kad je o odgojnim aspektima riječ, mi se u domovima brinemo i za kultu-ru, socijalizaciju, kvalitetnu komunikaciju i u tom kontekstu je važno da učenički domovi budu smješteni bliže centru bilo kojega grada, jer tu se odvija svekoliki život, a ne negdje na periferiji koja se često doista pretvara samo u veliku spavao-nicu. Domovi bi trebali biti jed-nako važan dio srednjoškolskog sustava, ali to je samo na dekla-rativnoj razini, jer je percepcija

cjelokupnoga školskog sustava u društvu postavljena naopačke. A kad je riječ o ponovnom uvo-đenju naplate 630 kuna mjeseč-no za roditelje čija su djeca u domu, valja istaknuti da oni pla-ćaju samo dio troškova, a ne punu cijenu smještaja. I svejed-no je problem, jer neki roditelji smatraju da im se to ne isplati pa ispisuju dijete iz doma, makar financiranje učenika putnika roditelja često košta i nekoliko puta više od smještaja u domu.

- Ako se djetetu da samo 20 kuna dnevno za sendvič i plati mu se mjesečna karta, to jako puno košta, a u našem domskom smještaju za 630 kuna učenik dobije smještaj, pedagoški nad-zor, kompletnu prehranu i moram reći da je ta cijena sra-motno mala pa ispada da smo mi u domovima pravi mađioničari po tome kako učenicima uopće u uspijevamo priskrbiti sve ono što im je neophodno za norma-lan život. Na tome nam često odaju priznanje i roditelji - kaže Krstanović.

Milica Meštrović također sma-tra da ne bi bilo suvišno izraču-nati koliko samo košta mjesečna autobusna karta i tome dodan potreban novac za sendvič djete-tu kao i vrijeme provedeno u svakodnevnom putovanju izme-đu mjesta stanovanja i mjesta u kojemu dijete pohađa srednju školu pa da se shvati kako su ti troškovi preveliki, a smještaj učenika u dom bagatelan. - Zato bi valjalo djelovati i na roditelje i na svekoliku javnost i osvijestiti nam svima činjenicu da sve to

Udruga ravnatelja učeničkih domova postoji u posljednjih nekoliko godina, ali ravnatelji su se počeli samoorganizirati još prije petnaestak godina kad su bili okupljeni u svom aktivu. Problema je i tada bilo puno, bila je loša struktura, sla-be financije, loše riješeno subvencionira-nje. Tada se počelo rješavati probleme i tražiti rješenja zajedno s nadležnim mini-starstvom, a u posljednjih nekoliko godina djeluje udruga ravnatelja pa je sve nekako organiziranije. Zbog operativnosti i bolje povezanosti i komuniciranja udruga je podijeljena na pet regija - Slavonija, Sje-verozapadna Hrvatska, Južna Hrvatska, Primorje i Istra te Zagreb - i vodili smo računa da u svakoj regiji bude podjednak broj domova. To je i zbog operativnosti i djelovanja Udruge, ali i zbog lakšeg or-ganiziranja i provođenja domijade, jer je i tu važno da se međusobno u regijama susretne podjednak broj domova, da svi

podjednako ponesu teret organizacije re-gionalne, a zatim i državne domijade, kad na njih za to dođe red.

Problemi su veliki, prvenstveno prostor-ni, jer su neki domovi u jako derutnom stanju pa su u tijeku pripreme za renovi-ranje doma u Vukovaru, puno se govori o izgradnji novog doma u Bjelovaru, reno-viran je jedan dom u Osijeku, ali sve to je premalo. Ustvari, jedini novoizgrađeni dom je dom kojemu sam ja ravnatelj i taj je otvoren prije gotovo dvadeset godina. U tom razdoblju nije sagrađen nijedan drugi dom. Istina, otvaraju se novi učenički do-movi, ali to su ulaganja na razini lokalne zajednice u Dubrovniku, Rijeci, Gospiću i sad zahvaljujući tome imamo 53 doma u cijeloj državi. Udruga svake godine orga-nizira barem jedan seminar za ravnatelje, odgajatelje i stručne suradnike i nasto-jim odabrati teme koje su najzanimljivije polaznicima i to već tri godine radimo u

Zadru, dovodimo eminentne stručnjake i nastojimo iz godine u godinu podizati kva-litetu tih skupova kako bi se djelatnicima u domovima pružilo što kvalitetnije infor-macije i približile im se najnovije spozna-je, znanja i vještine neophodne za njihov kvalitetan rad.

ILIjA KRsTANOVIć, predsjednik Udruge ravnatelja učeničkih domova

Preko aktiva do udruge

Nastavak sa 15. stranice

Dr Grgo LuburiÊ

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 17tema broja

jako puno košta i da je puno, puno jeftinije svoje dijete smje-stiti u učenički dom. Biti nepre-stani putnik, provoditi puno vre-mena u praznom hodu, na ulici, u parkovima, čekajući među-gradski prijevoz, trošeći silan novac na suhu hranu i preskupe mjesečne karte puno je lošija varijanta i jednostavno se ne može ni mjeriti ni uspoređivati s onime što učenik dobije ako je u učeničkom domu. To nema cije-nu. Roditelji koji o tome ozbiljno razmišljaju, svjesni su ove činje-nice i valjalo bi potražiti rješenje

za one učenike čiji roditelji žive na minimalcu ili uopće nemaju primanja. Dio učenika zasigurno može dobiti stipendiju svojih lokalnih sredina pa se usudim

reći da izdvojiti 630 kuna mje-sečno za dijete koje je zbrinuto, sito, na sigurnom, toplom, a u svakom trenutku oko sebe u domu ima odgovorne i drage ljude koji ga, odgovorno tvrdim,

i vole i prenose mu svoju ljubav, entuzijazam i sve svoje znanje nije nikako puno, a pogotovo ne previše - kaže Milica Meštrović.

Ni spavaonice niti socijalne ustanove

- Roditelji bi trebali dobro raz-misliti i pronaći načina da osigu-raju novac za smještaj djece u domu, jer djeca su tu na sigur-nom, o njima se djelatnici doma brinu 24 sata dnevno i uvjeti života su im daleko bolji nego da budu učenici putnici. Najisplativije je ulagati u djecu i država bi to morala konačno shvatiti. U inozemstvu je priori-tet smještaj djece u domove koji se grade uz srednje škole, a kod nas već riječ učenički dom izazi-

va čudne konotacije. A sama riječ dom asocira na toplinu doma, bliskost, ljubav i naša država bi morala posvetiti više pozornosti takvom načinu obra-zovanja - sistemu koledža - gdje učenik sve dobiva na jednome mjestu - smatra Grgo Luburić, a s njime mišljenje dijeli i Ilija Krstanović koji kaže: - Domovi su važni za državu, jer u svijetu je srednje obrazovanje nezami-slivo bez ovakvog tipa organiza-cije u kojoj uz srednje škole moraju postojati domovi, jer oni su u direktnoj funkciji srednjega školstva. No, mi jedno pričamo, a drugo se radi i novca ima, samo je pitanje kako ga se troši, a kad bi ga se racionalnije trošilo bilo bi ga puno više za potrebe u obrazovanju. Valjalo bi racionali-zirati mrežu škola, racionalizirati njihovo opremanje na način da se stvore referentni centri u koji-ma će biti specijalizirane učioni-ce i kabineti koje će koristiti više škola, a ne da svakoj školi osigu-ravamo takve kabinete koji će zjapiti prazni i neiskorišteni. To je rasipanje novca koji bi se moglo utrošiti za neke druge potrebe u sustavu, primjerice za gradnju novih domova, sport-skih dvorana i objekata kojima bi se služilo ne jedna nego više škola.

Rekosmo već da su u percep-ciji običnih ljudi domovi spavao-nice ili socijalne ustanove i to je pogrešno, jer u domovima se puno i kvalitetno radi i najbolje se to vidi na domijadama koje se održavaju na regionalnoj i držav-noj razini. Učenici se natječu u

različitim sportovima i pokazuju svoje stvaralaštvo u jezično-umjetničkom području, a to je zaista puno slobodnih aktivno-sti. - Sve se to organizira besplat-no i uračunato je u cijenu smje-štaja u domu, a troškovi nisu mali ako morate kupiti keramič-ku peć, rekvizite za bilo koji sport, narodne nošnje, instru-mente ili nešto drugo. Djecu se mora angažirati u takvim progra-mima da svoju energiju ne bi usmjeravala na negativne i ruši-lačke aktivnosti. Do prije dvije godine domovi su sami financi-rali domijadu, ali u posljednje dvije godine domijada je uvršte-na u smotre i natjecanja pa ih financira resorno ministarstvo. To nam je ipak značajno olakša-lo i organizaciju i pomoglo da se tradicija domijada ne ugasi - kaže Ilija Krstanović, a Milica Meštrović naglašava: - Domijade su vrhunac učeničkog stvaralaš-tva, jer to je mogućnost da uče-nici prezentiraju cjelokupnost svoga rada u okviru izbornih programa i sekcija. Osim tih pre-zentacija u kulturnom i sport-skom dijelu, domijada jako dobro služi kao ogledalo kom-pletnog rada u domu. Mnogi će se iznenaditi koliko je bogatstvo izbornih programa i slobodnih aktivnosti koje mi u domovima nudimo našim učenicima i uče-nicama, jer uvijek se misli da se takve aktivnosti realiziraju jedi-no u školama.

Pedagoški standardMože se slobodno reći da su

različiti standardi življenja u učeničkim domovima. Veliki problem je opremanje učeničkih domova, održavanje standarda u njima i ako se nešto ne promije-ni u financiranju, teškoće se odr-žati na do sada postignutoj razi-ni. Danas je oko 8000 učenika smješteno u više od pedeset uče-ničkih domova i u nekima dio prostora još nije primjeren za smještaj djece.

Prema riječima Grge Luburića bilo bi puno lakše kad bi država imala malo više sluha, i kad bi se u glavama poslodavaca, odno-sno ministarstva i lokalnih vlasti

Stručno usavršavanje odgojitelja odvi-ja se na više razina. Osnovni je oblik na razini županijskih stručnih vijeća i tu je šest voditelja koji su suradnici Agencije za odgoj i obrazovanje. Nakon županij-skih stručnih vijeća koja se održavaju do četiri puta godišnje slijedi usavršavanje na međužupanijskoj razini i tu su teme i cjeline kojima je cilj povezivanje potreba profesionalnog rada svakog pojedinca i razvoja kompetencija odgojitelja, bilo da je riječ o osobnoj, socijalnoj, profe-sionalnoj ili razvojnoj kompetenciji, jer odgojitelji rade puno različitih poslova. Najviša je državna razina i to su skupovi koje planira Agencija za odgoj i obrazo-vanje u obliku ljetnih i zimskih škola na kojima se obrađuju „krovne teme“ koje na neki način obilježe početak stručnog usavršavanja.

Ako smo uzeli, primjerice, temu razvoj profesionalnih kompetencija unutar če-tiri odgojna područja - čuvanje i unapr-

jeđivanje zdravlja učenika, socio-emoci-onalni razvoj, kognitivnost i kreativnost - tada će zimska škola imati više plenar-nih predavanja, manje radioničkih oblika rada, ali puno prezentacija primjera do-bre prakse. I to će biti nešto što će obi-lježiti ciklus stručnog usavršavanja koji će se intenzivnije provoditi na međužu-panijskoj i županijskoj razini. Voditelji županijskih vijeća nakon toga prolaze posebne seminare i radionice na koji-ma se produbljuju teme i osposobljava ih se kao suradnike Agencije za odgoj i obrazovanje da stečena znanja prenose svojim kolegicama i kolegama. Na svim razinama stručnog usavršavanja nasto-jimo približno jednako angažirati sveu-čilišne profesore i eksperte za pojedino područje, ali i odgojitelje praktičare koji prikazuju primjere dobre prakse.

Za stručne suradnike u domovima, a to su pedagozi, socijalni pedagozi, psi-holozi, defektolozi, također se organi-

zira stručno usavršavanje, ali često su sudjeluju i na stručnim skupovima na-mijenjenim odgajateljima ili onima koje organiziraju stručne udruge. Nije rijetko da Agencija zajednički sa samo jednim učeničkim domom organizira stručni skup za potrebe djelatnika toga doma. Posebno se rade i dva modula za od-gojitelje pripravnike kako bismo im po-mogli u pripremi za polaganje stručnog ispita, a po potrebi se organizira i in-struktivni rad kao pomoć na licu mjesta u učeničkom domu. Naime, odgojitelji često nisu dovoljno educirani za odgoj-ni rad, jer su predmetni nastavnici pa im se u tom odgojnom segmentu nastoji što više pomoći.

Valja istaknuti da je cijela djelatnost premrežena kroz stručno usavršavanje na nekoliko razina pa djelatnici mogu dobiti i kvalitetne informacije, savjete, potrebna znanja i vještine što samo go-vori da je profesionalni razvoj svakog

djelatnika je na najvišoj razini. Na razini županijskih stručnih vijeća prisutna je većina odgajatelja osim onih koji su u tom trenutku na svom radnom mjestu, ali se i raspored stručnih skupova na toj razini uvijek napravi tako da ga se prilagodi potrebama djelatnika i da tije-kom godine svi budu aktivno uključeni u njihov rad.

MAjDA FAjDETIć, viša savjetnica za odgajatelje i stručne suradnike u učeničkim domovima

Profesionalni razvoj na najvišoj razini

Lidija Padovan –irliÊ Ljubica BanoviÊ Meri Muπe Milica MeπtroviÊ

Nastavak na 18. stranici

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno18

stvorila percepcija o učeničkim domovima kao odgojno-obra-zovnim ustanovama, kojima doista treba pomoći u njihovu radu. U nekim domovima spava-onice su lijepo opremljene, pro-stori imaju informatičku opre-mu, kupaonice su primjerene, a u nekima je sve to nekako sku-čeno - kaže Luburić.

Problem je što pedagoški standard još nije ispoštovan pa u nekim domovima učenici spa-vaju u sobama sa šest, osam i više kreveta, no to nije primjere-no vremenu u kojem živimo - kaže Ilija Krstanović i nastavlja: - Komfor u domovima nije zado-voljavajući, financije nam nisu sjajne pogotovo zato što domovi dobivaju deset mjesečnih sub-vencija, a ne 12, kao da se u ljetnim mjesecima ništa ne radi. A to je vrijeme kad radimo, kad dom nije prazan, kad se obavlja-ju sitni popravci, krečenja, gene-ralna čišćenja i tada imamo troškove vode i struje. Režije se moraju plaćati svaki mjesec i to nas dovodi u tešku situaciju. Sve nas je zahvatila kriza, ali učenički domovi ju najjače osje-ćaju. Obećavano nam je da će nam se mimo subvencija plaćati komunalije, ukinute su subven-cije učenicima pa sad roditelji moraju plaćati ponovno pola cijene, bit će nam još i teže, jer dio roditelja neće moći financij-ski podnijeti taj teret, pa će zbog nedostatka novca domovi jed-nostavno propadati. Kako sve to pomiriti sa zahtjevom iz peda-goškog standarda da sobe do 2012. godine moraju biti dvokre-vetne i trokrevetne, da se osigu-ra barem jedan sanitarni čvor na dvoji sobe, a ne kao danas da u nekim domovima imamo četiri toaleta na stotinu učenika, kao da su na kolodvoru - kaže Krstanović.

- Ako krenemo poštivati peda-goški standard nužno ćemo morati smanjiti broj kreveta u

sobama, a time ćemo dobiti neke kvalitetnije sadržaje pa će i učenici i roditelji biti zadovolj-niji. No, pritom se ne smije sma-njivati broj odgajatelja niti pove-ćavati broj učenika u odgojnim grupama kako je predviđeno pravilnikom o normi nastavni-ka, što je posve suprotno onome što piše u državnom pedagoš-kom standardu - smatra Lidija Padovan Đirlić.

stručna ekipiranost domova

Zasigurno je jedan od proble-ma i stručna ekipiranost domo-va. Odgajatelji nisu problem, ali u obrazovnom sustavu u cjelini kronično nedostaju stručni suradnici. Problem može biti još i veći kad se uzme u obzir goto-vo ustaljenu praksu prema kojoj je onemogućeno bilo kakvo novo zapošljavanje u odgojno-obrazovnim ustanovama. No, izgleda da se i u tom segmentu nešto pokrenulo.

- Dio domova uspio je u krat-kom razdoblju nakon donošenja pedagoškog standarda ekipirati timove na način da su zapošlja-vani odgajatelji, stručni suradni-ci, medicinske sestre, ali tu još ima posla. Napredak je eviden-tan, ali nam još puno toga nedo-staje. Nakon toga se obustavilo novo zapošljavanje, a donesen je i novi pravilnik o normi čije su odredbe zanemarile činjenicu da je prije njega donesen pedagoški standard u kojemu je odgojna grupa od 20 učenika, pa je u pra-vilniku o normi odgojna grupa veća za pet učenika. Svi smo napravili organizaciju rada, godišnje planove i zaduženja odgajatelja na bazi dvadeset učenika i sad smo u apsurdnoj situaciji, jer su ljudi zaposleni prema normi od 20 učenika u grupi, a pravilnik govori nešto drugo - kaže Ljubica Banović.

Lidija Padovan Đirlić ističe da se svi u učeničkim domovima nastoje uklopiti u važeći peda-

goški standard, jedino smatra da je problem noćni pazitelj, koji može biti i sa srednjom struč-nom spremom što nije najbolje rješenje budući da bi to također trebala biti osoba s pedagoškim obrazovanjem. - Još smo u pro-cjepu između pedagoškog stan-darda i pravilnika o normi koji se razlikuju, ali mi još radimo na standardu od 20 učenika u grupi. Važno je da je sve više učeničkih domova stručno ekipirano i željeli bismo da se odgojne grupe čak i smanje, ali da zbog toga nitko ne ostane bez posla. Jer, jedino tako možemo podizati kvalitetu odgojnog rada, kao što se i kvaliteta smještaja može podići jedino ako se smanji broj djece u sobi. Zato domove ne treba promatrati kao spavaonice nego kao važan dio srednjoškol-skog obrazovanja, jer mi dajemo i smještaj, prehranu, pedagoški i medicinski nadzor. Ako se drža-va odlučila za ovakvu mrežu

srednjih škola, onda ju doista treba pratiti i kvalitetna mreža učeničkih domova, koji moraju biti ravnopravni čimbenik sred-njoškolskog odgoja i obrazova-nja. To zahtijeva ne samo jedno-smjensku nastavu u školama, nego i puno više prostora, odno-sno novih domova ili dograđenih postojećih kako bi se stvorio još veći komfor u njima. Dakle, ne radi se o zahtjevu za smanjenje broja djece, nego izgradnju novih kapaciteta, jer potrebe su još veće od postojećih oko osam tisuća učenika - smatra Lidija Padovan Đirlić.

I Milica Meštrović dijeli njezi-no mišljenje da je situacija sa stručnom pokrivenošću u posljednjih nekoliko godina zna-čajno poboljšana, jer je netko u prosvjetnoj vlasti ipak uključio predstavnike učeničkih domova u komisije koje rade na pedagoš-kom standardu i drugim važnim dokumentima, što je donijelo

pozitivne pomake i u domovima. - Dobar vjetar je zapuhao na način da su srednje škole i uče-nički domovi prepoznati kao ustanove u kojima stručne služ-be moraju biti kompletne, jer se inače ne može kvalitetno raditi. Uz odgajateljsko vijeće i ravna-telja tu obavezno mora biti i stručno-razvojna služba. Od nas ravnatelja očekuje se da bude-mo i menadžeri i da stvorimo uvjete za normalan rad naših ustanova. Koliko ćemo u tome uspjeti veliko je pitanje. Hoće li nas prepoznati lokalna sredina i pratiti nas doista, to je drugo pitanje. Je li to neka sredina koja ima tradiciju učeničkih domova ili je dom tek osnovan, dvije su posve različite situacije. I bez obzira na sve teškoće, ja sam uvijek optimist, entuzijast i volonter, a valjda se to od nas u prosvjeti i očekuje pa mi jedno-stavno takav stav prenosimo u sredinu u kojoj radimo. I ne damo se smesti nego se snalazi-mo. Netko će to nazvati cigani-jom, a netko uspješnim menadžerstvom, no važan je konačni cilj, a to je odgovorno odraditi svoj posao i pobrinuti se da standard naših ustanova bude na što višoj razini. Ako tako radimo i lokalna uprava će nas prepoznati kao uspješne, djeca će nas prepoznati kao kva-litetne, a roditelji će imati povje-renje u nas. A to je najvažnije - zaključila je Milica Meštrović.

Bez neke prevelike ambicije za donošenje epohalnih zaklju-čaka možemo jedino konstatira-ti da se u važnom segmentu srednjega školstva, a to učenič-ki domovi zasigurno jesu, stvari u posljednje vrijeme ipak pokre-ću s mjesta. I kad je riječ o opre-mi, o nekim elementima peda-goškog standarda, o kadrovskoj ekipiranosti ovih odgojno-obra-zovnih ustanova moglo bi i bolje. Pogotovo kad se domove stavi u kontekst na početku spominja-nih poticajnih mjera za privlače-nje budućih srednjoškolaca koje su bile kratkoga daha i koje će, čini se, ove godine učeničke domove baciti malo unazad. Očito je to i svojevrstan dokaz o lutanju aktualne prosvjetne vla-sti i traženju rješenja ne samo za cjelokupni školski sustav nego i za učeničke domove kao njegov važan dio. Valja stoga s nadom, ali i optimizmom čekati i kvali-tetna rješenja, ali i skoro prevla-davanje gospodarske krize i vje-rovati da će već od rujna i uče-ničkim domovima biti puno bolje.

tema broja

Nastavak sa 17. stranice

U posljednje četiri godine sustav usavršavanja ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova je na neki način uok-viren i imamo konkretan plan kojim je sve isplanirano dvije godine unaprijed. Radi se o modularnom stručnom usavršavanju koje će svaki ravnatelj proći do stupanja na snagu novog zakona o osnovnoj i srednjoj školi prema kojemu svaki ravnatelj mora imati svojevrsnu licencu. Istina, još se ne zna kako licencu zaraditi, ali zasigurno će spomenuto modularno usavršavanje pokriti dobar dio licence. Vjerujem da će moduli biti temelj programa usavršavanja koje će provoditi sveučilišta ili neke druge ustanove, a dobro je da se na tom kon-ceptu ravnatelji učeničkih domova već i sada usavršavaju.

Ravnatelji domova su na određeni način u prednosti u odnosu na ravnatelje srednjih škola, jer prolaze programe cil-janoga stručnog usavršavanja za vlastitu populaciju, a onda i u sklopu šireg pro-grama namijenjenog ravnateljima svih srednjoškolskih ustanova. Naravno, time profitiraju, ali valja reći da se posao te dvije vrste ravnatelj jako razlikuju. Puno je dodirnih točaka, ali i puno specifičnosti pa se onda i specifične teme ravnatelja

učeničkih domova odrađuju na poseb-nim stručnim skupovima. Cijeli sustav je dobro postavljen, jer su imenovani voditelji županijskih i međužupanijskih stručnih vijeća, a svi ravnatelji učeničkih domova su vrlo angažirani u stručnom usavršavanju ne samo kroz sudjelovanje na skupovima nego i u predlaganju tema za koje smatraju da su u određenom tre-nutku najaktualnije.

Moram naglasiti da su ravnatelji učeničkih domova iznimno aktivni, prolaze stručna usavršavanja i stručne skupove na koje bivaju pozivani s više osnova, aktivni su na spomenutim stručnim skupovima, jer su svjesni da samo stalnim usavršavanjem i vlastitim profesionalnim razvojem mogu pridonijeti još kvalitetnijem radu ustanova kojima su na čelu. Za ravnatelje početnike organiziraju se posebni seminari u prvoj godini ravnateljskoga mandata kako bi im se olakšalo ulazak u novi posao, da što manje lutaju te da se upoznaju s poslovan-jem, zakonskom regulativom, vještinama komuniciranja, općenito s poslovima ravnatelja.

Možda su jedini problem u ovoj gru-paciji kolege koji nisu ravnatelji učeničkih domova nego su njihovi voditelji, budući

da su neki domovi samo organizacijske jedinice u sklopu srednjih škola. To su ljudi koji rade ravnateljski posao u ustano-vama koje nisu posve samostalne, ali nisu plaćeni kao ravnatelji i još se ne zna kako za njih organizirati stručno usavršavanje. Bilo bi zato jako dobro da se njihov status što prije riješi.

OLEG ĐAKOVIć, voditelj riječke podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje i viši savjetnik za ravnatelje učeničkih domova

Modularno usavršavanje ravnatelja

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 19savjetnici

Zakon o odgoju i obrazovanju učenika u osnovnoj i srednjoj školi za učenike s posebnim odgojno obra-zovnim potrebama utvrdio je zadaću školskih insti-tucija u provođenju, uočavanju, praćenju i poticanju darovitih učenika kroz organizaciju različitih oblika nastave. Za moguće uključivanje darovitih učenika u organizirane programe izvan škole nužno je ostvari-vanje suradnje između školskih institucija, za koje se očekuje uz identifikaciju i suradnja s roditeljima zbog upućivanja u specijalizirane programe namijenjene darovitim učenicima, ukoliko roditelji već sami nisu prepoznali darovitost i uključili učenike u odgovara-juće programe.

U glazbenim školama u kojima se uz svladavanje temeljnih glazbenih znanja uči i vježba, posebna pozornost poklanja se iznimno darovitim učenicima kroz programe pripremanja učenika za javne produk-

cije i različite oblike natjecanja. Često se pri glazbenim školama uz redovito glazbeno obrazovanje učenicima organiziraju i drugi kul-turni sadržaji - glazbene slušaonice, predava-nja, predstavljanje glaz-bene literature i slično. Na osnovnoškolskoj razini obrazovanje u glazbenim školama provodi se najčešće usporedno s redovitim osnovnim školovanjem, dok se u srednjoš-kolskom obrazovanju može kombinirati ili po-hađanje općeobrazov-nih predmeta u nekoj od srednjih škola uz obrazovanja u glazbe-noj školi, ili pak uspo-redno pohađanje dviju škola. Upisi u plesne škole predviđaju na-kon provođenja audi-cije za provjeru fizičkih

predispozicija potrebnih za bavljenje baletom upis u pripremne programe, nakon čega nastavljaju obrazo-vanje do srednjoškolskog na način kako je to predvi-đeno i za glazbene škole.

Provjera sposobnosti likovnog izražavanje uz opće zahtjeve - obveza je pri upisu u škole primije-njenih umjetnosti na srednjoškolskoj razini. Osnov-noškolske ustanove ovdje imaju jasnu zadaću uo-čavanja, praćenju, poticanja i identifikacije, ali i informiranja roditelja o darovitosti njihove djece u tom području. Tijekom obrazovanje trebalo bi pro-cjenu darovitost potvrđivati poticanjem učenika na sudjelovanje na različitim likovnim natječajima jer i rezultati ostvareni na natječajima učenicima dono-se bodove pri upisu.

Učenici daroviti u sportu mogu se upisati u sport-sku gimnaziju temeljem ostvarenog statusa katego-riziranog sportaša, a koju izdaju odgovarajući naci-onalni športski savezi u prvoj polovini lipnja školske godine u kojoj učenik pohađa osmi razred. U smislu darovitosti upisi u sportske škole osiguran je pravil-nom identifikacijom na tom području, jer se vrednuju postignuti rezultati, poredak ili norma u skladu s za-htjevima sporta kojim se učenici bave.

Za uspješnost, napredovanje u nekom od nave-denih područja, suradnja između školskih ustanova u kojima učenici pohađaju redovito obrazovanje i specijaliziranih škola unutar odgojno obrazovnog su-stava, ali i roditelja važna je i možda i presudna za daljnji razvoj darovitosti. Suradnja je nužna i zakonski opravdana, bez obzira radi li se o upućivanju i infor-miranju roditelja na mogućnosti uključivanja učenika u preporučene programe ili razumijevanje za potrebe izostajanja s nastave zbog obveza, kao i prilagođa-vanje načina ispitivanja i provjeravanja, a ponekada i savladavanja nastavnog programa u izvanškolskim uvjetima.

suradnja u provođenju programa za darovite učenike (2. dio)

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Kad se nađe pred problemom čovjek se ili aktivno suočava s njime i nastoji ga riješiti ili ga ni ne pokušava riješiti uvje-ren kako za taj problem nema rješenja. U učiteljskom poslu to može biti pro-blem u radu s djecom ili u komunikacijii s drugim učiteljima i djelatnicima škole. No, najčešće se problem javlja, prema izjavama učitelja, u kontaktu s roditelji-ma. Uspješna komunikacija i kvalitetan odnos nužan za rješavanje problema traži (prema Tubbsu i Mossu), psihološ-ku klimu koja je pozitivna i puna povje-renja i u kojoj neće doći do iskrivljavanja realnih poruka i informacija.

Kakva su vaša dosadašnja učitelj-ska, nastavnička i razrednička iskustva vezana za individualne razgovore s ro-diteljima? Koliko ste puta razmišljali o tome što bi se moglo promijeniti tako da individualni razgovor postane ugo-dan susret i za vas i za roditelja?

Svaki roditelj prije svega želi znati kako njegovo dijete napreduje u školi, što ga zanima i u čemu je uspješno, a tek onda i kako se druži s vršnjacima, kako se ponaša prema odrasli-ma. Njegovo dobro i uspješno dijete potvr-da je za njega samoga da je dobar roditelj.

Povjerenje rodite-lja kao stručan učitelj steći ćete ukoliko do-bro poznajete svojeg učenika, a to uključu-je prećenje njegovog psihofizičkog razvoja,

u čemu je ono napredovalo u odnosu na očekivani razvoj, što je primijećeno kao dobro ili kao posebna potreba. U čemu je poput ostalih učenika, a u čemu je poseban, drugačiji, koje su njegove jake strane. Porazgovarajte i s kolegicama koje rade u vašem razre-du o njihovim zapažanjima. Roditelj vidi svoje dijete kod kuće i ne zna kakvo je u školi, on to samo pretpostavlja. Razli-ke u ponašanju nastaju zbog različitog okruženja i različitih vrsta poticaja. Zato birajte prvenstveno ona zapažanja o učeniku koja su vidljiva u školi.

Budite konkretni. Razgovor je proces u kojem je uvodni dio važan za uspo-stavljanje dobrog odnosa i atmosfere. Tijekom cijelog razgovora imajte na umu da ste tu zbog odgajanja i obra-zovanja učenika, da je odgajanje za roditelja životna uloga, a za učitelja pro-fesionalna te da vaša komunikacija kre-će iz tih uloga i odnosa. To znači da je učitelj doista učitelj, on nije ni pedagog,

ni psiholog, ni tarapeut, ni ravnatelj. Isto tako roditelj je samo roditelj. Iz tih uloga proizlaze i njegove kompetencije za odgoj i za partner-ski odnos. Individualni razgovor nije ni pame-tovanje ni propovjed, to je susret dvoje ljudi koji su kompetentni go-voriti, razgovarati i do-govarati se o dobrobiti djeteta.

Obitelji su različite, pa ne možete očekivati

od svih roditelja istu razinu zainteresira-nosti za život djeteta u školi. Neki rodi-telji su spremni govoriti o djetetu, sebi, obitelji, dok su drugi vrlo zatvoreni. Bu-dite koliko možete fleksibilni, prihvatite te razlike i prilagodite se. Kao i sa uče-nicima, budite otvoreni da čujete što će vam roditelj reći o svom djetetu, o sebi, o obitelji. Vaša kompetentnost se ne vidi samo po tome što i na koji način iznosite informacije o učeniku, već i po načinu na koji vodite razgovor.

Kako govoriti o učeniku? Prije svega budite pozitivni. Ne uspoređujte učeni-ka s ostalima u razredu, to nije profesi-onalno. Govorite o djetetu u odnosu na njegov očekivani razvoj, znači o tome što očekujete kao slijedeću stepenicu u njegovom osobnom razvoju. Vi to možete, jer poznajete učenika, razred i osobitosti razvoja za tu dob. Roditelj mora znati sve što je vezano za njegovo dijete pa makar mu to i neće biti drago čuti. Pokažite roditelju školske radove njegovog djeteta.

Za dobro razumijevanje posebno je važno obostrano razjasniti očekivanja vezana za uspjeh djeteta. U ”poplavi” odličnih učenika večina roditelja želi da i njegovo dijete doma ”donosi” pe-tice. Tu se ponekad javljaju problemi. U razgovor uključite i stručnog surad-nika kada se radi o neugodnim i osjet-ljivim temama. Psiholog može govoriti o rezultatima testiranja dok će učitelj, nastavnik ili razrednik upotpuniti to opažanjima o učeničkim interesima, upornosti, prihvaćanju uspjeha i neu-spjeha, odgovornostima i obvezama, o ustrajnosti i pozitivnoj slici o sebi.

Važnije izmjene novog ZOR-a u po-dručju su odmora i dopusta. Dnevni i tjedni odmor propisani su člancima 53. i 54. Godišnji odmor je prema članku 55. stavak 1. ZOR-a propisan kao minimum od Ëetiri tjedna godišnjeg odmora za sva-ku kalendarsku godinu. Osim što se radi o povećanju minimuma broja dana za go-dišnji odmor (s 18 radnih dana na Ëetiri tjedna), propisivanje kriterija promijenje-no je iz kriterija broja dana u kriterij broj tjedana. Za područje školstva to znači da će se pri izračunu broja dana godišnjeg odmora primjenjivati i kriterij iz ZOR-a kao i granskoga kolektivnog ugovora, a određene kategorije radnika na ovaj će način povećati ukupan broj dana godiš-njeg odmora. Prema članku 61. ZOR-a, u slučaju prestanka ugovora o radu, po-slodavac kod kojega radnik nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, dužan mu je isplatiti naknadu umjesto korištenja go-dišnjeg odmora, razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

Na ovaj je način onemogućeno da se na novog poslodavca prenesu obveze bivšeg poslodavca glede godišnjeg od-mora, a radniku je zajamčeno ostvarenje njegova prava. Korištenje godišnjeg od-mora u dijelovima prema članku 62. pro-mijenjeno je na način da radnik godišnji odmor može u dogovoru s poslodavcem

koristiti i u više dijelova. Promjena je, ta-kođer, ako se godišnji odmor koristi u di-jelovima, da radnik u kalendarskoj godini za koju ostvaruje pravo na godišnji od-mor mora iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju (prema ”starom” ZOR-u bilo je najmanje 12 radnih dana).

Najboljom izmjenom ZOR-a smatram prenošenje godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu sukladno članku 63. stavak 3. ZOR-a, prema kojemu iznimno od stavka 2. ovoga članka, godišnji od-mor odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije iskorišten u kalendar-skoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. To znači da sve osobe koje prema ”starom” ZOR-u nisu mogle prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu neiskorišteni godiš-nji odmor, jer nisu efektivno radile u pret-hodnoj godini πest mjeseci zbog bolesti ili rodiljnog dopusta, a najčešće se radi o rodiljama koje su odlazile na bolovanje ili rodiljni dopust u prvom dijelu godine, prema novom ZOR-u mogu prenijeti i iskoristiti godišnji odmor iz prethodne godine do 30. lipnja iduće godine.

Poboljšanje prava glede godišnjeg od-mora za radnike koji rade kod više po-slodavaca u nepunom radnom vremenu

sadržano je u članku 64. stavak 2. prema kojemu, ako poslodavci kod kojih radnik radi ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni su radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.

Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja propisana je na način da je usklađena s posebnim propisima koji uređuju to područje. U dijelu ZOR-a koji propisuje plaću člankom 84. stavak 3. ZOR-a pro-pisano je da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mje-sec isplaćuje se najkasnije do petnae-stog dana u idućem mjesecu. U ”starom” ZOR-u bila je propisana obveza isplate plaće, i to u razdobljima koja ne mogu biti dulja od mjesec dana. Obveza isplate naknade plaće za godišnji odmor bila je propisana unaprijed, prije korištenja go-dišnjeg odmora, ako kolektivnim ugovo-rom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca nije bilo drukčije određeno. U praksi to najčešće nije bilo kolektivnim ugovorom ili spora-zumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca drukčije određeno, a naknada plaće za godišnji odmor nije se mogla isplaćivati unaprijed, stoga je isplata naknade plaće za godišnji odmor u novom ZOR- u bolja propisana.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

Individualni razgovori učitelja s roditeljem

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Novi Zakon o radu (2)

Osnovnoškolske ustanove imaju jasnu zadaću uočavanja, pra-ćenja, poticanja, ali i informiranja roditelja o darovi-tosti njihove djece. Tijekom obrazo-vanja trebalo bi procjenu darovi-tosti potvrđivati poticanjem učenika na sudjelovanje na različitim likovnim natječajima

Kako govoriti o učeniku? Prije svega budite pozitivni. Ne uspoređujte učenika s ostalima u razredu, to nije profesionalno

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.20

Malo je škola u Hrvatskoj koje uz nastavni plan i pro-gram toliko preda-

no rade na razvijanju i očuva-nju dječje osobnosti kao što je to slučaj u OŠ Đure Pilara, koju smo nedavno posjetili u Slavonskom Brodu. Riječ je školi koja obilježava čitavo stoljeće postojanja, a gdje se posebno naglašava zdravstve-ni i društveni odgoj djece, razvijanje svijesti za služenje zajednici, skrb za okoliš, o čemu svjedoči i prekrasan školski park te se nastoji uče-nicima omogućiti izražavanje osobnih doživljaja, njegovanje njihova samopouzdanja te osobne kreativne sposobno-sti.

Ravnatelj Nenad Tonković, i sam bivši učenik ove škole, sedamnaest je godina radio s djecom, predavajući tehničku kulturu i matematiku, pa pokušava svoja iskustva pre-nijeti na mlađe kolege:

- Svi smo mi individualci, koji imamo osebujan stil i način rada, međutim mislim da je univerzalna poruka da djecu treba uvažavati kao osobe, kao mlade ljude. Shvatiti da oni imaju svoje interese, svoj karakter, svoju individualnost. I primijetio sam da nastavnici naše škole to shvaćaju, prihvaćaju djecu kao sebi ravne, poštuju njiho-vu osobnost. A onda uspjesi ne izostaju. Temelj svake škole trebalo bi biti međusobno uva-žavanje. Dakako, uloga je i zadaća učitelja ukazati na pogreške u učenikovu radu i ponašanju, ali nikada ne napa-dati osobnost.

Građevinski preporod tijekom 2010. godine

Škola danas obuhvaća upi-sno područje dva velika mje-sna odbora, Brodskog Vinogorja i Kolonije, a ove je

školske godine pohađa 711 učenika u matičnoj i područ-noj školi - 303 učenika u Vinogorju odnosno 408 u područnom objektu na Koloniji, dakle stotinjak više nego u matičnoj. Budući da se s vremenom povećavao broj učenika, polako se iskristalizi-rala potreba da se dvije škole odvoje, odnosno objekt u Koloniji osamostali i postane matična škola.

Nažalost, matična škola ni nakon stoljeća postojanja nema sportsku dvoranu, a i sama zgrada je oronula i stara, izgrađena 1964. godine, dok je dio objekta još tridesetak godina stariji.

Danas rade u dvije smjene, no unazad tri-četiri godine ishođena je građevinska doku-mentacija za dogradnju kako matične tako i područne škole, ne bi li potom bili zadovoljeni uvjeti za rad u jednoj smjeni. U Koloniji je pred dovršetkom velika prostrana sportska dvo-rana, a takva bi trebala biti izgrađena i matičnoj školi u Brodskom Vinogorju - građe-vinski radovi trebali bi početi ove godine.

U školi radi 61 djelatnik, od čega 15 učitelja razredne

nastave, 27 učitelja predmet-ne, tri vjeroučitelja, knjižni-čarka, pedagoginja i ravnatelj te dvanaest ostalih djelatnika. Stručno smo potpuno pokrive-ni, osim njemačkog jezika izborne nastave, kao drugoga stranog jezika, govori ravna-telj Tonković i nastavlja:

- Nedostaje nam samo zapo-sleni psiholog ili defektolog, najbolje oboje, jer je ovdje ipak riječ o dvije škole sa po više od tristo učenika i angaži-ranje tih stručnjaka uvelike bi nam olakšalo rad.

Napominje da je škola prilič-no solidno opremljena, no zbog nedostatka prosto-ra ne postoje specijalizi-rani kabineti, koji bi onda bili opremljeni i nadprosječno. Zasad se oprema, poput projek-tora i prijenosnih raËu-nala, mora seliti iz razre-da u razred, što opet u neku ruku otežava odr-žavanje same nastave.

Nakon provedenoga vanjskog vrjednovanja svih škola, škola Đure Pilara ocijenjena je pro-sjekom, no među grad-skih jedanaest škola kotira jako dobro, barem prema povratnim infor-

macijama iz srednjih škola u koje djeca odlaze nakon zavr-šetka osmog razreda.

- Ovdje se stvara jako dobar temelj za daljnje školovanje i tome mogu posvjedočiti, kao nekadašnji učenik Đure Pilara. Kadar se, naravno, promije-nio, pomladio, ali mislim da znanje, stručnost i entuzija-zam nastavnika i dalje stanuje ovdje.

Niz kreativnih uspjeha Učitelji se s djecom zbližuju

i kroz dodatne izvannastavne aktivnosti, razne projekte koji se provode na školi, πto sve rezultira pitomom atmosfe-

rom na školi. Tako su učenici vrlo aktivni i vrijedni u recita-torskoj ili dramskoj grupi, školskom sportskom klubu, likovnoj ili prometnoj sekciji. Doznajemo od nastavnika da su mališani zapravo vrlo dobri u svemu čega se dohvate.

Dječja kretivnost na djelu u našoj školi zapažena je na mnogim natjecanjima i smo-trama, otkrila nam je Jela Vukmanović, učiteljica hrvat-skog jezika, koja u školi radi 38 godina.

- Učenici naše škole među pobjednicima su natječaja Moja prva knjiga, koji već petu godinu zaredom organizira neprofitna udruga Centar za neohumanističke studije iz Karlovca s ciljem razvijanja dječje kreativnosti, istodobno i literarnu i likovnu. Dakle, naše su učenice - Leia Smiljanić, među dobitnicima prve nagrade, te Lea Basić, Katarina Kolaković i Ana Šmehil - same napisale i ilu-strirale svoju prvu knjigu. Nadalje, dva smo puta dobili nagradu Škola - prijatelj zajed-nice za najbolju volontersku

rePortaÆa

crtice iz povijestiNekoć davno obronke na kojima je smještena

škola mještani su zvali Brodsko brdo, sve dok nisu shvatili da su kao stvoreni za vinovu lozu. I sve što je bilo okrenuto prema suncu zasađeno je vino-gradima. Tek mali dio ostade za voćnjake. Imućni Brođani natjecali su se tko će imati veći, jedriji, uredniji vinograd pa su zaposlili stalne radnike koje su zvali vinciliri. Pretežito iz Like, vinciliri su u Brodsko brdo doveli i svoje obitelji, žene i djecu kojoj je bila potrebna škola.

Škola je sagrađena i prve učenike primila počet-kom školske godine 1908./1909. kao niža pučka

škola u brodskim brdima odlukom Kraljevske hr-vatsko-slavonsko-dalmatinske vlade Odio za bo-goštovlje i nastavu.

Godine 1933. godine, za vrijeme gradonačelni-ka dr. Henrika Duffeka, promijenjeno je ime grada Brod na Savi u Slavonski Brod, a 1934. godine Brodsko brdo u Brodsko Vinogorje.

Početkom rujna 1955. škola postaje osmogo-dišnja, a godinu dana kasnije s radom počinje po-dručna škola u obližnjem naselju Kolonija za niže razrede.

Slavonski Brod pogodio je 1964. godine veliki zemljotres, pa iste godine počinje izgradnja nove škole sa šest učionica.

(bn)

Škola je košnica u kojoj stalno vri, svaki je dan nov, neponovljiv. Djeca zrače za-dovoljstvom, toplinom, spontanim smije-hom, cikom, vikom, ponekad i pretjera-nom, ali nikad zlonamjernom, poručuje ravnatelj Nenad Tonković

Djeca vincilira ispisala povijest

Ravnatelj Nenad TonkovićMira Plazibat, učiteljica hrvatskog jezika i književnosti

Nastavnica geografije Zrinka Jelenković s učenicom Josipom Dujmić, nagrađe-nom u fotonatječa-ju National Geographica

Njegovanje starinskih običaja

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 21

inicijativu u Republici Hrvatskoj, koju dodjeljuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Nagrađene su Gabrijela Oroz za 2006. godinu te Magdalena Karić i Josip Pavelić za 2009. godinu. Na natječaju Moja prva marka Hrvatske pošte za 2008. godi-nu prvu je nagradu dobio uče-nik naše škole Vedran Damjanović Maglica. A na međunarodnom natjecanju mladih za najljepše pismo ove je godine među osam nagrađe-nih radova i onaj našeg osma-ša Brune Diklića.

Vukmanović kao voditeljica novinarske i literarne sekcije s učenicima izdaje i školski list

- nekad Iskrice, a sada Tintilinić. Smatra da je učeni-cima iznimno koristan rad u novinarskoj sekciji, gdje nje-guju svoj literarni izraz, novi-narsku crtu, opažanje i opisi-vanje svijeta oko sebe, pa je škola često bila uspješna i na susretima Lidrano.

Nemaju dvoranu, a ipak zavoljeli tjelesni

Nastavnica geografije Zrinka Jelenković nam se, pak, pohva-lila s uspjehom njezine učeni-ce osmog razreda Josipe Dujmić, koja je dobila nagra-du časopisa National Geographic za najbolju foto-

grafiju životinje. Suradnja školskoga kolekti-

va s roditeljima je odlična, što putem redovitog Vijeća rodite-lja, ali i kroz njihovo uključiva-

nje u organizaciju priredbi, poput nedavne božićne ili sko-rašnje za Valentinovo.

Nažalost, zbog nedostatka prostora škola nema kuhinju s kuhanim obrocima, već se djeci u vidu užina poslužuju namazi i napici. No, i to je u planu, kada škola jednog dana bude dograđena. Ravnatelj Tonković nam otkriva da ne voli kukati o onome što im nedostaje, ali bi bio zadovo-ljan da tijekom ove godine potpuno zamijene stolariju na školi, poprave fasadu i krovi-šte te da se krene u izgradnju dvorane.

Dosad se nastava tjelesne i zdravstvene kulture održavala na svakakve načine, u jednoj

prilagođenoj učionici za ruž-nog vremena te vani za lijepog, odnosno u πkolskom holu. Ipak, to mališanima nije sme-talo da zavole tjelesnu aktiv-

nost, kazao nam je nastavnik tjelesnog Milenko Lubina, koji 11 godina brine za tjelesnu i zdravstvenu kulturu učenika. Kako je na Koloniji nova dvo-rana u fazi završnoga glanca-nja, vjeruje da će odsad biti lakše raditi:

- Unatoč tome hendikepu nepostojanja dvorane, učenici vole ovaj predmet, redovito sudjeluju i u izvannastavnim aktivnostima. Valjda im je tje-lesni drag baš zbog toga što nemaju sve uvjete, pohvalio je Lubina svoje učenike.

I dok Lubina brine o zdra-vom tijelu, učiteljica hrvatskog jezika i književnosti Mira Plazibat brine o zdravom duhu svih polaznika OŠ Đure Pilara. BuduÊi da ovdje radi dugih 37 godina, zapravo cijeli svoj radni vijek, pouzdan je svje-dok o mijenama kroz koje pro-lazi svaka generacija. Naročito što se jezičnih sposobnosti tiče:

- Svaka generacija i svako dijete tu vještinu razvija indi-vidualno, prema svojim spo-sobnosti, utjecaju obitelji, pa je teško generalizirati i reći je li im, primjerice, vokabular bogatiji ili siromašniji. No, mogu potvrditi da interes za čitanje knjiga pada, s obzirom na suvremene medije. Internet, računala, pa i televizija imaju veliki utjecaj da djeca sve manje u rukama vole držati knjigu. Čitanje lektire im je prava muka, ali borimo se nekako s tim. Niži razredi više vole prozna djela, dok se liriku zavoli krajem osnovnoškol-skog obrazovanja.

Senka Jelić učiteljica je razredne nastave i u školi je petnaestak godina. Djeca vole sve što je lijepo i ugodno, pa tako pristupamo i nastavi, otkriva Jelić pomalo samoza-tajno.

- Najzanimljiviji su im sadr-žaji iz prirode i društva, jer nas ovdje okružuje divna priroda, pa izlazimo na teren kada god nam to mogućnosti i vremen-ske prilike dopuste.

I zaista, obilazeći škole diljem Hrvatske, neprestano se uvjeravamo da djeca neka-ko bolje napreduju okruženi prirodom, ugodnom, pitomom i veselom atmosferom, kako u svome naselju tako i u školi. Valjda smo sada pri završetku kruga, povijesnog ciklusa, tije-kom kojeg smo svjedočili masovnom napuštanju sela, napućivanju gradova i procva-tu industrije, da bi se zadnjih nekoliko godina ljudi masov-no vraćali na selo, sa željom da ono malo slobodnog vre-mena provedu čim prirodnije i ugodnije. A stara je izreka da sjeme, kakvo god bilo, najbo-lje uspijeva na zdravoj zemlji!

Branko NAĐ

Stoljeće OŠ Đure Pilara, Slavonski Brod

Djeca vincilira ispisala povijest

Mira Plazibat, učiteljica hrvatskog jezika i književnosti

Senka Jelić s djecom najradije istražuje prirodu i društvo

Dani kruha - kako se rade pogače?

U berbi gljiva

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.22 suradnici javljaju

KNIN Priznanja Književne su nagrade velika obveza autoru, uz osobni osjećaj za ugodu prouzroče-nu vrijednošću ostvarenog djela. U 2009. godini Tomislav Marijan Bilosnić imao je uspješnu žetvu za svoj književni rad. Dobio je nagradu Tina Ujevića za poeziju i Dubravka Horvatića za prozu, nagradu Međunarodnog festivala poezije u Albaniji Crvena ruža Elbasana, nagradu za poeziju Stjepana Kranjčića u Križevcima, počasnu diplomu za haiku na festivalu u Japanu te priznanjâ na festivalu ljubavne poezije Zvonimira Goloba u Koprivnici i za haiku na susretima u Ludbregu. Bilosnićeva radoznalost suptilno razotkri-va ljepote slikarstva, književnosti, fotografije i povije-sti, ističući nenametljivo njegov pustolovni duh, što je najvidljivije u njegovu romanu Put u Casablancu. (Fabijan Lovrić)

NAŠICE Priredba Učenici šestoga razreda Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica izveli su blagdansku priredbu koju su vježbali od studenoga 2009. Bila je to zamisao njihove kolegice Mateje Amidžić, koju je podržao cijeli razredni odjel i razred-nica Dubravka Zubak. Program je sadržavao plesne, pjevačke i dramsko-recitatorske dijelove u devet toča-ka. Svoje oduševljenje ostvarenjem su izrazili Ivan Djedović, Matea Ivić, Paula Kovač te ostali učenici. Cijeli je razred sudjelovao u svečanosti pa su svi uži-vali u pripremama i na izvedbi te se pritom sjajno zabavljali. Program su uvježbavali za vrijeme velikog odmora, na satu razrednog odjela, kad bi ostalo vre-mena, i pri kraju sata tjelesne i zdravstvene kulture, pod malim odmorom, kod kuće i u slobodnom vreme-nu. Svi su se trudili, pokazivali svoju kreativnost i bili na kraju vrlo uspješni. (Đurđica Zailac)

PAZARIŠTE KLANAC Priredba Učenici i učitelji Osnovne škole dr. Ante Starčevića, Pazarište Klanac, održali su uz pomoć i podršku članova Mjesnog i Školskog odbora božićnu priredbu u školskoj dvora-ni u Klancu. Vrijedne učeničke ruke pod nadzorom učitelja izradile su pozivnice i plakate, a uređena je i prikladna scena. Radosni i sretni spremili su prigodne pjesmice, igrokaze i plesove. Da vreća s darovima bude puna omogućili su im dragovoljni prilozi. Donatori su se velikodušno odazvali na poziv za pomoć i iz škole su im na tome srdačno zahvalili. Rad vrijednih učenika, učitelja i ostalih školskih uposleni-ka isplatio se, jer su radost i veselje vladali školom. (M. H.)

RIJEKA Vlakić Do 9. veljače riječkom gradskom žilom kucavicom prometovat će blagdanski vlakić s dva mala otvorena vagončića u koja se istodobno može smjestiti tridesetak i putnika. Vlakić je tijekom školskih praznika bio stalno popunjen razigranom djecom, a ponekad bi se provozali i odrasli. Za tu posebnu atrakciju koja je oduševila mališane pobrinu-la se riječka Turistička zajednica uz svesrdnu pomoć Radio Rijeke. (I. Š.)

UKRATKOTko god iza sebe ima koju

godinicu pedagoškog staža vrlo dobro zna da se

u brojčano malim razredima i po broju učenika manjim školama mogu ostvarivati bolji rezultati nego u većim sredina-ma, a da je tome tako pokazuje, među ostalim, i svojedobna podjela nagrada i priznanja u povodu Svjetskog dana učitelja kada je među svega tri nagrađene škole s područja Primorsko-goranske županije svoje mjesto našla i jedna od najmanjih, Osnovna škola Brod Moravice. Da je nagrada došla u prave ruke jasno pokazuje opsežan popis uspjeha i raznovrsnih aktivnosti koje se u ovoj školi provode, a tu sve-prisutnost škole u svakom djeliću života lijepoga brodmoravičkog kraja odlično oslikava i službeni slogan škole - Malo nas je, al’ svugdje nas ima.

Škola ima 58 učenika i 24 uposlenika, a većina učenika putuje do škole iz četrdesetak manjih naselja ovoga kraja. Samo je jedna nastavnica iz brodmoravičkoga kraja, a svi ostali putuju iz Delnica, Skrada, Rijeke i drugih mjesta. No, sve to nimalo ne smeta učenicima ni nastavnicima u kvalitetnom nastavnom i izvannastavnom radu pa je škola žarište kultur-noga i društvenoga života cije-loga kraja.

- Naše učenike nastojimo osvijestiti kroz takav način rada da znaju, prije svega, tko su i gdje pripadaju. To su pri-hvatili i njihovi roditelji uklju-čeni u naše projekte pa skuplja-ju s nama stare predmete, odje-ću i ručne radove, pripovijedaju nam o starim vremenima i obi-čajima i ponosni su, jer nas zovu čuvarima zavičajne bašti-ne. Možda upravo zbog sve lošije demografske slike i sve manjeg broja učenika, sve se više pažnje posvećuje očuvanju zavičajne baštine. Kroz etno-lošku, filološku, ekološku, lite-rarno-recitatorsku, tehničku, likovnu, tamburašku, promet-nu, informatičku, lutkarsku, geografsku i druge grupe obje-dinjujemo načelo zavičajnosti, čuvamo tradiciju i jačamo lju-bav učenika prema svom zavi-čaju pa smo stoga danas i naj-prepoznatljiviji upravo po tome - informira ravnateljica Indira Rački Joskić.

U okviru takvoga rada njegu-ju i domaču reč, stare plesove i pjesme, skupljaju stare pred-mete, odjeću, posteljinu, kuhinjske krpe i ručne radove. Posjeduju veliku i malu etno-lošku zbirku, a budući da je tijekom godina skupljeno mnogo vrijednih predmeta i učeničkih literarnih radova tiskali su već drugi katalog zavičajne zbirke i literarni zbor-

nik Negda i sad. Tako su posta-li prepoznatljivi po izdavačkoj djelatnosti, ali i po snažnoj kul-turnoj i javnoj djelatnosti, eko-loškim projektima, izradi suve-nira, učeničkim natjecanjima u znanju i njegovanju likovnoga i literarnoga izričaja, odličnim nastupima skijaša trkača te uključivanju svih učenika u sve aktivnosti, uključujući i učeni-ke romskoga podrijetla, kao i učenike s teškoćama.

Škola se odlično održava i opremljena je materijalnim pomagalima, ponajprije zahva-ljujući županijskoj pomoći. Imaju punu stručnu zastuplje-nost učitelja i ostvarili su iznadprosječne rezultate iz pojedinih predmeta i područja u okviru vanjskoga vrjednova-nja rezultata nacionalnih ispita učenika osmoga razreda. To

što imaju malo učenika pred-nost im je i pri realizaciji pro-jekta Škole u prirodi, koju orga-niziraju svake godine za sve učenike. Ističu i odličnu surad-nju s lokalnom samoupravom i mjesnim udrugama.

Zbog mirnoga života u okrilju goranskih šuma oduvijek se u školi posvećivala znatna pozor-nost zaštiti i uređenju okoliša. Višegodišnji projekt Moja škola - ekološka škola rezultirao je stjecanjem statusa međunarod-ne ekološke škole, a pažnje je vrijedan i ekološki projekt Veliki jadi staroga Kala zahva-ljujući kojemu je očišćen neka-dašnji izvor pitke vode koji je bio pretvoren u smetlište. Treba spomenuti i to da učenici odlič-no izrađuju originalne i autoh-tone suvenire utemeljene na tradiciji toga kraja pa su za takav rad dobili prvu nagradu na natječaju Turistička razgled-nica 2007. godine.

U sastavu škole djeluje i dječ-ji vrtić s desetak polaznika uključenih u sve školske pro-jekte. Uspješan rad škole pove-zan je i s bogatom školskom tradicijom. Počeci školstva u Brod Moravicama sežu u davnu 1818. godinu. Tako su na prije-lazu iz 19. u 20. stoljeće uz matičnu školu, radile i škole u Podstenama, Malim Dragama, Šimatovu i Goršetima, no loša demografska slika popratila je zatvaranje svih tih škola.

- Nesebičan rad i ulaganje svih, pregršt ideja, motiviranost i timski rad učinili su ovu malu školu prepoznatljivom - zaklju-čila je razgovor o školi ravnate-ljica Indira Rački Joskić.

I. R.

Malo nas je, al’ svugdje nas ima

broD moraVICe Osnovna škola

U sastavu škole djeluje i dječji vrtić s desetak polaznika uključenih u sve školske projekte

Učenici su osviješteni kroz takav načina rada da znaju tko su i odakle

Ivan Butorac (1930. - 2009.)

Umro je Ivan Buto-rac, umirovljeni pro-fesor Srednje škole Marka Marulića. Pokopan je na slatinskom gro-blju 9. prosinca 2009. godine. Uz njegovu obitelj i prijatelje, na posljednjem oproštaju oku-pili su se njegovi bivši učenici,

kolege i brojni Slatin-čani.

Rođen je 1. rujna 1930. u Krmpotama. Za vrijeme Drugo-ga svjetskoga rata obitelj se preselila u Podravsku Slatinu. Nakon rata, po zavr-šetku osmogodišnje

škole, obrazovao se za kovino-tokara, a zatim uz rad završio je srednju ekonomsku školu i ekonomski fakultet. Od 1968. do umirovljenja radio je u sred-

njoj školi, prvo kao nastavnik stručnih predmeta u strojar-stvu. Zbog potrebe u nastavi, na Filozofskom fakultetu u Za-grebu završava dopunski studij marksizma.

Informiran i načitan, nena-metljiv i samozatajan, svojim je enciklopedijskim znanjem i širokim obrazovanjem impresi-onirao svoje kolege, učenike i sve koji su ga poznavali.

U znak trajnog sjećanja i poštovanja, učenici, kolege i

prijatelji

U spomen

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 23suradnici javljaju

Cirkus

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Prošla su sva prošlogodišnja slavlja i sad nam jedino još preostaje suočiti se s grubom sva-kodnevicom u koju nas je ubacio surovom

stvarnošću i prigodni novogodišnji program. Već standardno neinvetivan, a još manje zabavan, taj nas je spektakl otrijeznio i podsjetio da cirkus koji smo proživljavali u prošloj godini ima svoje dalekosežne posljedice. Program je tako dobro napravljen da će, nadamo se, uspješno odbiti naše najmlađe od dangubljenja u gledanju televizije bar na neko vrijeme.

Za nas odrasle, bilo je to dirljivo podsjećanje na prošlogodišnje događaje od kojih smo još prepuni miline. Cirkusarije, horor, zastrašivanja koja smo nekako preživjeli u prošloj godini, nastavili su bje-losvjetski cirkusanti koji su nam pokazivali svoje vratolomije i vještine, kao da mi nismo imali i previ-še naših cirkusanata koji su nas gulili i zamagljivali nam ono malo mirnoga života u predahu između dviju afera. Nitko se nije nimalo potrudio da nam iluzionisti dočaraju kakvu iluziju i utjehu. Istina, zna se da iluzijâ ne možemo više imati, ali nas nisu trebali baš toliko i stalno podsjećati da smo tresnu-li čvrsto na samo dno.

Nekad su cirkusanti zabavljali gledateljstvo sa životinjama, sad više toga nema. Životinje su u svijetu zaštićene, a nas nema tko zaštititi od opskurnih zabava koje su nam godinama u potaji pripremali naši cirkusanti i iluzionisti i koje sad svi skupa pre-skupo plaćamo. Ovi uvezeni iluzionisti pokazuju javno ono što su naši radili tajno. Grabili su sebi u džepove na sve moguće i nemogu-će načine.

Nekad su cirkuski konji znali brojiti novac, ali konji k’o konji, nisu nikad znali baratati s toliko milijuna kao što to rade naši članovi kojekakvih odbora. Dakle, ti su se maheri razmahivali s našim milijunima kao da su jesensko lišće koje bez ikakve muke pada s grana. Sad kad smo tako tužni, dužni i ružni nema nikoga da bi nas utješio, barem za pra-znike. Uz novogodišnji program nije nam nimalo bilo do smijeha i pitam se zašto uopće plaćamo nekoga i nešto takvoj ustanovi koja nas za praznike tako rastužuje i slika nam samo sirovu stvarnost?! Što drugi doživljavaju samo kao cirkusarije, mi to, na našu žalost, doživljavamo u stvarnosti.

Ako iz svega ovoga još nismo ništa naučili, možda bismo se mogli potruditi da nečemu poučimo našu djecu. Kao prvo, da ne gledaju televiziju, jer nemaju od toga baš ništa, jer ono što se tamo vidi nema baš nikakve veze ni sa životom, ni sa zabavom, ni s umjetnošću. Nakaze, klauni, zabavljači pljuju nam u lice bez ikakve posljedice. Varaju nas i podvaljuju nam, rasipaju naš novac, naše vrijeme i naše živote da sebi priskrbe nekakv boljitak, ali jao, nas zacrni-še, a sebe ne obijeliše.

Možda je i bilo kakvih trenutaka koji su nekoga mogli i zabaviti, ima ljudi koji očito uživaju i u pat-nji?! Žena koja se desetak minuta kupala u čaši, ne zna se je li bila voda, vino ili neka druga tekućina?! No, mogla nas je podsjetiti da smo narod koji obo-žava zaviriti u čašu i ne oprašta se lako od nje.

Za naše pubertetlije dobro dođe i spoznaja o tome da cure koje imaju ljepotu samo u sisama i guzama, ne moraju nužno imati pameti u glavi pa se daju nagovoriti da se cere i krevelje, presavijaju, mijau-ču, vrište i cijuču, a da pritom pojma nemaju o tome zašto to rade. U životinjskom svijetu sve to ima nekakvu svrhu. Mačka prede da se smiri i širi tako pozitivnu energiju, no naše mačke mijauču bez ika-kva vidljiva razloga i šire noge, a djecu ne rađaju.

Ako se to tako nastavi, brzo ćemo morati zatvara-ti škole, a tvornice smo već zatvorili, trgovce su rastjerali strani lanci, a nama ostaju jedino cirkusi i cirkusarije. Preostaje nam još jedino utjeha u činje-nici da sve brzo prolazi i nada da postoje neke mlade snage i generacije koje će moći sve ove cir-kuse i cirkusante spakirati u ropotarnicu iz koje se neće lako izvući.

Mi u školi uvijek moramo držati odškrinuta vrata, neka uđe nada koja nikad ne smije umrijeti.

Mi u školi uvijek moramo držati odškrinuta vrata, neka uđe nada koja nikad ne smije umrijeti

Na završetku prvoga polugodišta Osnovna škola Gvozd otvorila je svoja vrata prigod-nim radionicama, predavanjima, prezent-

acijama te plesom i pjesmom okupila brojnu djecu, roditelje, predstavnike lokalne zajednice i obilježila kraj UNICEF-ova projekta Škole za Afriku. To je jedna od mnogih škola koje su se uključile u taj plemeniti projekt kako bi različitim aktivnostima prikupili što više sredstava usmje-renih na pomoć djeci u Ruandi. Rasterećeni i kreativni, uz puno volje i entuzijazma, učenici su taj dan posvetili svojim vršnjacima u Africi.

Kroz brojne prezentacije učenika viših razreda istaknuta je važnost obrazovanja, međusobnoga pomaganja i pravednosti uvažavanja različitosti. Učenici sedmoga razreda prezentirali su položaj, stanovništvo, biljni i životinjski svijet Ruande. Budući da je u Ruandi prisutna i pandemija side, učenice osmoga razreda podsjetile su na važnost odgovornoga spolnog ponašanja te na opasnosti od širenja te bolesti, posebno u afričkim zemlja-ma.

Na afričkom kontinentu žive brojni narodi i plemena pa su učenici šestoga razreda pripremili zanimljiv prikaz afričkih kultura i religija. Na nastavi matematike učenici sedmoga razreda statistički su obradili i prikazali prikupljena sred-stva po razredima.

Svoje sudjelovanje brojnim aktivnostima uprili-čili su i učenici nižih razreda sa svojim učiteljica-ma. Na engleskom jeziku prezentirali su najzani-mljivije životinje Afrike. Sve je bilo popraćeno afričkim plesom i izradom afričkih maski. Na likovnoj radionici učenici su pokazali ukrašava-nje predmeta salvetnom tehnikom, čijom je pro-dajom prikupljeno najviše sredstava.

U goste su pozvali apsolventicu socijalnog rada Anitu koja je kao volonterka boravila u Tanzaniji. Slikom i riječju uvjerljivo je više približila siro-maštvo i nevolje tih ljudi i djece. Na kraju, u holu škole svi prisutni upoznati su s ciljem projekta, prikupljenim sredstvima i zahvalili svima koji su svojim prilozima pomogli milijunima djece u Africi. Pjesmama Za milijun godina i Za svu djecu svijeta svi su poželjeli svim ljudima lijepe blagda-ne uz obilje zdravlja, sreće, radosti i ljubavi.

Ankica Rakas-Drljan

Druge valja slušati dok govore, jer se tako može naučiti nešto novo i pomoći sugovorniku svojim savjetima

U okviru projektnoga dana učenici komer-cijalne struke Srednje škole Mate Balote iz Poreča sudjelovali su u radionici

Slušanje i komunikacija s osvrtom na sukobe adolescenata i starijih osoba, kojoj se pridružio i profesor Antun Brajković. Voditeljica Marlena Vitasović održala je uvodnu riječ i onda je poče-la igra prijateljstva. Onaj kome se našlo u ruci vuneno klupko morao je govoriti o sebi, spome-nuti što bi volio podijeliti s razredom ili otkriti što ga muči. Učenici su na temelju te igre zaključili da je vrlo važno povjeriti se nekome.

Profesorica je govorila o djevojčici Momo i na temelju te priče učenici su navodili dobre ljudske osobine. Uslijedila je igra u kojoj je petero učenika jedno drugome prepričavalo

priču. Zaključak je da je vrlo važno pozorno slušati. U svakodnevnom životu dobro slušanje pomaže da zaista čujemo problem osobe s kojom razgovaramo, da razumijemo kako se osjeća i da ju podržimo u pronalaženju rješenja. Učenici su se izjašnjavali o tome slušaju li rodi-telje, profesore i prijatelje. Bilo je svakakvih odgovora i obrazloženja, ali su ipak na kraju shvatili da druge treba slušati, jer možemo nau-čiti štogod novoga i, što je najvažnije, možemo pomoći osobi svojim savjetima.

Sljedeća je podtema bila komunikacija. Ljudi komuniciraju porukama koje mogu biti verbal-ne i neverbalne. U svakodnevnom se životu 55 posto poruka prenosi izrazom lica, 38 posto tonom glasa, a samo sedam posto izgovorenim sadržajem. Zatim je došla na red tema pričanja. Većina više voli govoriti nego slušati. Da bi komunikacija bila potpuna, važno je ne samo govoriti, nego i slušati sugovornika. U komuni-kaciji postoje poruke ti i ja. U ti porukama optužujemo druge, a u ja porukama govorimo o svojim osjećajima, potrebama i željama. Učenici su imali zadatak napisati ja poruku upućenu osobi u razreda. Neki su uspjeli izreći ono što je narušavalo njihov dobar odnos pa su se pomiri-li i razred je zahvaljujući tome postao složniji.

Sljedeća je vrlo zanimljiva podtema bila odgo-vornost. Učenici su govorili što za njih znači biti odgovoran i jesu li oni odgovorni. Zaključili su da su odgovorni oni koji odgovaraju za svoje postupke. Profesorica je za kraj ostavila podte-mu odnose između djece i roditelja. Učenici su govorili i o svome odnosu s roditeljima. Rekli su da ne vole svađe s roditeljima, nego pokuša-vaju doći do zajedničkoga zaključka. Radionicu su lagano priveli kraju sa zaključkom o vrijed-nosti slušanja i o tome da sukobe valja rješava-ti komunikacijom. Bila je uspješna, jer je stvo-rila preduvjete da razred konačno bude složniji. Svi su učenici potvrdili da vjeruju u to i zahva-lili voditeljici i psihologinji na uloženom trudu u pripremi i realizaciji radionice.

Marina Radić

Pomoć djeci u Ruandi

GVoZD Osnovna škola

Rasterećeni i kreativni, uz puno volje i entuzijazma, učenici su nastavni dan posvetili svojim vršnjacima u Africi

Pore» Srednja škola Mate Balote

Kako naučiti slušati

Zajednička fotografija sudionika komunikacijske radionice

Radost stvaralaštva

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno24 suradnici javljaju

Na vrlo svečan način obilježen je 6. siječnja Dan grada Novog Vinodolskog i tom su prigodom gradonačelnik Oleg Butković i predsjednik Gradskog vijeća Neven

Pavelić uručili Nagradu grada za životno djelo Josipu Jelači, profesoru glazbene kulture u Osnovnoj školi Ivana Mažuranića

u Novom Vinodolskom. U obrazloženju piše da je Jelača svojim stručnim i savjesnim radom zaslužan za osnivanje u školi pjevačkog, tamburaškog i harmonikaškog zbora s kojima je sud-jelovao na brojnim priredbama diljem Lijepe Naše.

Taj marljivi prosvjetni radnik i struč-njak potječe iz ugledne ličke glazbene obitelji. Učiteljsku školu završio je u Gospiću, a studij glazbe na Pedagoškoj

akademiji u Zagrebu. Rođen je u selu Lički Novi nedaleko od Gospića, ali od 1957. živi i radi zajedno sa suprugom Margaretom, profesoricom hrvatskoga jezika u istoj školi i ondje ostavlja tra-jan trag u školskim i izvanškolskim zbivanjima. Zaljubljenik u zborno pjevanje, bio je niz godina voditelj i dirigent mješovitog zbora KUD-a Ilija Dorčić u Novom Vinodolskom, u čiji je kultur-no-umjetnički rad unio svoje izrazito stručne i stvaralačke umjet-ničke sposobnosti. Zaslužan je i za osnivanje novljanske klape, u kojoj je i sam pjevao. Ivan Šamanić

Na svečanoj priredbi potvrdilo se kako se uz mnogo truda i zala-ganja s djecom postižu zapaženi uspjesi

Svake godine prije blagdana Centar za odgoj i obrazo-vanje Prekrižje u Zagrebu

slavi godišnjicu rada i postojan-ja. Tako je pri kraju prošle godine završio niz aktivnosti kojima su obilježene 43 godine rada. U dan-ima koji su prethodili priredbi organiziran je cijeli niz događanja. Likovna stvaraonica okupila je djecu, koja su stvarala zajedno s eminentnim hrvatskim umjetnicima, a u drugom su dije-lu umjetnici stvarali samostalno. Organizirana su i sportska natje-canja u više sportova i igara. Održana su i stručna predavanja iz područja emocionalnoga raz-voja i mentalnoga zdravlja.

Na priredbi djeca su uz pomoć voditeljica dočarala gostima Čarobnjaka s Prekrižja kroz glumu, ples i pjevanje. Nastupili su zbor, plesna skupina Krijesnice, tamburaški sastav i glumačka družina. U uvodnom dijelu goste je pozdravila ravna-teljica Manda Dujmović. Video prezentacijom provela je goste kroz najvažnija događanja u pro-tekloj kalendarskoj godini.

Podsjetila je na uspjehe učeni-ka brzih klizača na Specijalnim zimskim olimpijskim igrama u Idahu u Sjedinjenim Američkim

Državama na kojima je Petar Kalks osvojio zlato na 111 m i broncu na 333 metra, dok je Kristijan Belović izborio dva sre-bra u istoj disciplini. Nakon povratka s igara primili su Medalju grada Zagreba za izvr-sne sportske rezultate postignu-te na velikim međunarodnim natjecanjima. Spomenula je i uređenje vanjskih i unutarnjih prostora, odnosno sanitarnih čvorova u svim prostorima te parkića i ograde kako bi omogu-ćili još ugodniji i zdraviji život učenika na njihovo veselje i radost.

I ove su godine izdali školski list Naš osmijeh u kojem su se osvrnuli na sva događanja tije-kom protekloga razdoblja i dali presjek najvažnijih zbivanja u njihovoj sredini. Učenici su bili

među najboljima na županijskoj Smotri učenički zadruga i dostoj-no predstavili rad Centra i na državnoj razini. Na kraju je rav-nateljica zahvalila svim učenici-ma i djelatnicima na ustrajnom i kvalitetnom radu.

Opća je težnja da se i u sljede-ćem razdoblju ostvare dobri rezultati i pokaže da se uz mnogo truda i zalaganja mogu postizati zapaženi uspjesi. Mnogi su gosti bili dirnuti svime što su vidjeli, čuli i saznali pa su se i osobno obratili prisutnima i čestitali djeci i djelatnicima na postignu-tim uspjesima te poželjeli da se tako nastavi i ubuduće. Nakon priredbe gosti su razgledali izlož-bu učeničkih radova i ostvarenja umjetnika te se pridružili zajed-ničkom slavlju.

M. D.

ZaGreb Centar za odgoj i obrazovanje Prekrižje

Zapažena završna proslava

Radost djece na pozornici

Dodir djeteta i umjetno-sti započinje njegovim rođenjem, a neki istraživa-či naglašavaju utjecaj umjetničkih, posebice glaz-benih djela na razvoj još nerođenog djeteta. U dječ-jem vrtiću dijete se susreće s raznovrsnim načinima izražavanja i iskazivanja svojih doživljaja i emocio-nalnih stanja. Likovni izraz najčešći je i najraznovrsniji način kroz koji dijete iskazuje ekspresiju doživljenog i izražava ono što je osjetilo kroz druga osjetila. U dječjem vrtiću Matije Gupca znamo koliko je važno da se to događa spontano i slobod-no na način koji dijete neće sputavati i ograničavati ga pravilima i nametnutim zadanim okvirima.

Susret umjetnika i djece skupine Bubamare dogodio se spon-tano i prirodno zahvaljujući susretljivosti umjetnika, ali i prepo-znatim mogućnostima odgojiteljica Marije Hrustić i Mirjane Strčić. Kipar Tomislav Vončina proveo je poslijepodne u susretu s djecom za koji je dogovoreno jedino vrijeme dolaska umjetni-ka, a sve ostalo odvijalo se spontano, baš kako i priliči nekon-vencionalnom umjetniku. Susret je protekao u opuštenoj atmos-feri koja je ukazivala na obostranu radost. Spretne ruke kipara pokazale su djeci na koji način glina može biti zanimljiva i podatna i za kratko vrijeme djeca su spretno i lako baratala gli-nom pretvarajući je u željeni lik životinje.

Nastala je Nikolina šuma prepuna raznovrsnih životinja i drve-ća. Iako to nije bio prvi susret djece s glinom, bilo je lako uočiti koliko su uživljeno i sa zanimanjem sudjelovala u kiparskoj radionici. Usput se i razgovaralo o tome tko je zapravo kipar, što on radi, koje materijale koristi. Susret djece i kipara završio je baš kao što je i započeo - mirno i radosno. Ostala je Šuma pre-puna likova i priča o tome što se sve u njoj događa. Na radost djece i zahvaljujući spremnosti umjetnika, dogovoren je i sljede-ći njihov susret. Djeca i odrasli bogatiji su za novo iskustvo i nova znanja koja su se dogodila u ugodnom ozračju u prostori-ma dječjeg vrtića. Blaženka Pintur i Lidija Vuković

NoVI VINoDoLSKI

Nagrađen učitelj glazbe

Priznanje Jo-sipu Jelači uručio je gradonačelnik Oleg Butković

Uspjesi sa pjevačkim,tamburaškim i harmonikaškim zborom

Druge valja slušati dok govore, jer se tako može naučiti nešto novo i pomoći sugovorniku svojim savjeti-ma

U okviru projektnoga dana učenici komerci-jalne struke Srednje škole Mate Balote iz Poreča sudjelovali su u radionici Slušanje i

komunikacija s osvrtom na sukobe adolescenata i starijih osoba, kojoj se pridružio i profesor Antun Brajković. Voditeljica Marlena Vitasović održala je uvodnu riječ i onda je počela igra prijateljstva. Onaj kome se našlo u ruci vuneno klupko morao je gov-oriti o sebi, spomenuti što bi volio podijeliti s razre-dom ili otkriti što ga muči. Učenici su na temelju te igre zaključili da je vrlo važno povjeriti se nekome.

Profesorica je govorila o djevojčici Momo i na temelju te priče učenici su navodili dobre ljudske osobine. Uslijedila je igra u kojoj je petero učenika jedno drugome prepričavalo priču. Zaključak je da je vrlo važno pozorno slušati. U svakodnevnom

životu dobro slušanje pomaže da zaista čujemo problem osobe s kojom razgovaramo, da razumije-mo kako se osjeća i da ju podržimo u pronalaženju rješenja. Učenici su se izjašnjavali o tome slušaju li roditelje, profesore i prijatelje. Bilo je svakakvih odgovora i obrazloženja, ali su ipak na kraju shvati-li da druge treba slušati, jer možemo naučiti štogod novoga i, što je najvažnije, možemo pomoći osobi svojim savjetima.

Sljedeća je podtema bila komunikacija. Ljudi komuniciraju porukama koje mogu biti verbalne i neverbalne. U svakodnevnom se životu 55 posto poruka prenosi izrazom lica, 38 posto tonom glasa, a samo sedam posto izgovorenim sadržajem. Zatim je došla na red tema pričanja. Većina više voli govo-riti nego slušati. Da bi komunikacija bila potpuna, važno je ne samo govoriti, nego i slušati sugovorni-ka. U komunikaciji postoje poruke ti i ja. U ti poru-kama optužujemo druge, a u ja porukama govorimo o svojim osjećajima, potrebama i željama. Učenici su imali zadatak napisati ja poruku upućenu osobi u razreda. Neki su uspjeli izreći ono što je naruša-valo njihov dobar odnos pa su se pomirili i razred je zahvaljujući tome postao složniji.

Sljedeća je vrlo zanimljiva podtema bila odgovor-nost. Učenici su govorili što za njih znači biti odgo-voran i jesu li oni odgovorni. Zaključili su da su odgovorni oni koji odgovaraju za svoje postupke. Profesorica je za kraj ostavila podtemu odnose između djece i roditelja. Učenici su govorili i o svome odnosu s roditeljima. Rekli su da ne vole svađe s roditeljima, nego pokušavaju doći do zajed-ničkoga zaključka. Radionicu su lagano priveli kraju sa zaključkom o vrijednosti slušanja i o tome da sukobe valja rješavati komunikacijom. Bila je uspješna, jer je stvorila preduvjete da razred konač-no bude složniji. Svi su učenici potvrdili da vjeruju u to i zahvalili voditeljici i psihologinji na uloženom trudu u pripremi i realizaciji radionice.

Marina Radić

Kako naučiti slušatiPore» Srednja škola Mate Balote

Sudionici komunikacijske radionice

ZaGreb Dječji vrtić Matije Gupca

Kipar s predškolcima

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 25mediji

Krhka linija postojanjaU Galeriji Događanja Kulturnog centra

Peščenica u petak, 15. siječnja, otvorena je izložba slika osječkog

slikara Gorana Kujundžića na kojoj je izloženo deset crteža pod naslovom Repeticije. ”Princip nastajanja crteža Gorana Kujundžića zasniva se na unaprijed promišljenoj i određenoj ideji, lišenoj intu-itivnih trenutaka čak i u stvaralačkom tijeku. Ponavljanje i umnažanje geometrijski struk-turiranih izdvojenih znakova postupno tvori ritmičko polje nove forme i dinamike koje virozno zahvaća svaku podlogu. Osnovni nositelj izraza je akromatska linija, na nekim mjestima združena s monokromnim plo-hama. Ova dva elementa tvore spletove stiliziranih mentalnih tlocrta, ornamentu sličnoga površinskog interpretacijskog sloja. Autor prati vlastitu zamisao koja pak titra pred našim očima, zavaravajući nas stabilnošću svoje geometrijske strukture.

No ispod krhkih mreža gradbenih linija ulazimo u virtualni svijet jednako lomljivih međuljudskih odnosa, vlastitih dilema i ustručavanja, naznačen kratkim nazivom rada, koji u buci linijskih spojeva i tkanja ostaje gotovo neprimjećen” - piše u kataloga izložbe likovna kritičarka Jelena Kovačević.

Goran Kujundžić, akademski slikar-grafi-čar, rođen je 28. travnja 1976. godine u Subotici. Godine 2003. diplomirao u klasi prof. Miroslava Šuteja, smjer grafika, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. godine zaposlen je na Učiteljskom fakultetu u Osijeku kao asistent, a 2009. upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetno-sti u Zagrebu.

Aktivno izlaže od 2002. godine. Sudionik je petnaestak skupnih izložbi, te je dobitnik nekoliko nagrada za umjetnički rad. Dosad je samostalno izlagao u Hrvatskom klubu

Augusta Šenoe, u Pečuhu, Mađarska (2008.), u Galeriji likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, u Vinkovcima (2009.) i u Klubu kulture, u Križevcima, također 2009. godine. Ovo mu je četvrta samostalna izlož-ba koja je biti otvorena do 4. veljače 2010.

(ir)

N a j a v l j u j e m o . . .

PRIjATELjI

Nedjelja, 24. siječnja 2010., u 8,25 sati, II. program

Uz Prijatelje vrijeme brzo prolazi, crvena momčad u goste nam dolazi. Ovo je posljednja emisija prve sezone Prijatelja, no za tugu mjesta nema. Sve pršti od veselja, ispunila se Žanova želja: Prijatelja sve više i više ima, u vrtićima, parkovima i pred televizorima. Prijatelji šalju puse svim ekipama, navijačima i gledateljima!

HtV Program za djecu i mlade

Autori serije: Ida Tomić, Srđan Gulić, Dragutin BrozVoditelji: Žan Jakopač, Jasna BilušićScenarist: Sara HribarRedatelj: Tihomir ÆarnUrednica: Ida Tomić Urednica Programa za djecu i mlade: Snježana Sa-mac

U»IteLjI PISCI

MaraBoravac

Riječi hrvatskeNikle u majčinu krilumirišu po njezinu mlijeku.Njih su brusile burei zalijevale kiše,valjali valovi mora,plodile oranice.One su bljesak kamena u čijem su dlanu znamena pismena.Tople i meke,široke i dubokehrvatske naše riječičuvaju plamen ognjištada se ne ugasi.

Mojoj majciVraćam se u tople biljce tvoje,na uzglavnicu kamenada odmorim ramenaod bremena vremena.

Lile su me kišei bili puti besputi.

Na čatrnji starojumit ću liceumorno od tuđe ulice.

Prostrt ću ležaj od šušnjapod našim brijestom,pokriti se plavetnilom nebai čekati male zvijezde da me odvedu tebi na počinak.

Dvije minijature ***kamena kućicadva mala okancai ognjišće u sredinidid sidi na stočićui puši lulubosa dica čekaju da mater uzvari vareniku

***kameni zidićmalo prhke zemljiceotete vitru i kišivrtlićšaka kumpiradva-tri lista rašćikei puno srce

Mara Boravac rođena je 1947. u Roškom Polju (Hercegovina). Pedagošku akademiju, studij hrvatskog jezika i geografije, završila je 1968. u Zagrebu.Radi u Osnovnoj školi Garešnica kao učiteljica Hrvatskoga jezika. Ljubav prema hrvatskom jeziku i učiteljskom poslanju pokretačka su snaga ove učiteljice koja, kako kažu,“uspješno obavlja svoj posao“ što potvrđuju brojna priznanja kojima je nagrađivana u svom dugogodišnjem plodonosnom radu.Više od trideset godina sa svojim učenicima sudjeluje na državnim smotrama literarnog, novinarskog i scenskog stvaralaštva. S ponosom ističe da je „nikla u krilu usmene književnosti i na istim krilima letjela ususret svom učiteljskom poslanju.“Godine 1996. godine izašla joj je zbirka poezije Bljeskovi i oluje.

IZLoÆba Crteži Gorana Kujundžića u Kulturnom centru Peščenica

Hr Radioigra za djecu

Alphonse Daudet, Pisma iz mog mlina 1

Nedjelja, 24. siječnja 2009. 13,15 - 13,55 satiPrijevod: Josip TabakDramatizacija: Nives Madunić BarišićRežija: Stephanie Jamnicky

Izniman pripovjedački stil francuskog književnika Alphonsea Daudeta u prijevo-du Josipa Tabaka oživljava prostore Provanse svekolikim bogatstvom boja, mirisa, ugođaja ostvarujući gotovo taktilni doživljaj. Sjetne, filozofske, humori-stične i/ili alegorijske priče u vrsnoj režiji Stephanie Jamnicky pružaju osobit doživljaj prostora i ljudi tog gotovo magično zavodljivoga krajobraza. Stari mlin djeda Cornillea u grčevitoj borbi preživljavanja mjesto je na kojemu se grade i druge pripovijesti poput one o maloj bijeloj kozi nesretnoga Seguina ili zavodlji-vom napitku brata Gauchera , mjesto suživota ljudi i životinja i mjesto s kojega nebo posuto mladim noćnim zvijezdama izgleda nekako posebno slobodno.

RADIO IGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

Mlin (vjetrenjača) u gradiću Fontvieille u Provansi koji je Alphonseu Daudetu poslužio kao inspiracija za nezaboravna Pisma iz moga mlina

Hrvatski pisci na tv ekranu

A. KOVAČIć: U REGIsTRATURI - dramska serijaDramski program Hrvatske televizije ponovno prikazuje seriju “U registraturi”, snimljenu 1974. godine prema istoimenom romanu Ante Kovačića te scenariju i u režiji Joakima Marušića. “U registraturi” je, prema mišljenju i kritike i gledatelja, vrlo uspjela televizijska adaptacija jednog od najvažnijih hrvatskih romana 19. stoljeća. Neprestano prepletanje romantičarskih i realističkih motiva te stalna izmjena lirskih i naturalističkih sekvenci jamstvo su da će se “U registraturi” ponovno rado gledati.Ovaj tjedan: 5. epizoda: Illustrissimus, subota, 23. siječnja 2010., u 12.40 sati, II. program

Splet okolnosti

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno26 mediji

cjeloživotno učenje u Europi

Web

http://www.kslll.net

Na stranicama naslovljenim Knowledge System for Lifeleong Learning! riječ je o sustavu pot-pore dvama važnim projektima Europske unije: onom pod nazi-vom Education and Training 2010 work program te novijem slijedni-ku tog programa ‡ Strateškom okviru za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (Strategic framework for Europe-an cooperation in education and training, 2008.).

Nacionalne inicijative, projekti i prakse u prioritetnim područjima obrazovanja i osposobljavanja (ICT, pristup obrazovanju i soci-jalna uključenost, ključne kompe-tencije, bolje korištenje resursa,

matematika, znanost i tehnologi-ja, modernizacija visokog obra-zovanja, priznavanje obrazovnih postignuća te usavršavanje učite-lja), sve radi partnerske suradnje i unaprjeđenja cjeloživotnog uče-nja, ondje su objedinjene, a oba-vijesti o njima ažurirane su, lako dostupne i usporedive. Stoga se posjetitelji na tom mjestu mogu dobro informirati o aktualnim pro-jektima koji u zemljama EU pokre-ću inovacije obrazovnih procesa i sustava.

Nama može biti zanimljivo i to da pretraživanjem sadržaja stra-nica možemo dobiti uvid koliko je Hrvatska zasad uključenja i kako surađuje u europskim projektima.

(A. J.)

Svjetsko operno kazalište u Lisinski je došlo u prošloj sezoni, kada je od siječnja

do svibnja 2009. prikazano niz opera, izravno iz New Yorka. I u sezoni 2009./2010. Lisinski prenosi subotom devet opera četvrte sezone The Met: Live in HD, koja je počela u listopadu prošle godine i dosada su pred-stavljene: Aida, Tosca, Turandot, Hoffmanove priče i Kavalir s

ružom, koje su osvojile publiku diljem svijeta.

Oduševljenje za komičnu operu Kavalir s ružom pokazala je i naša publika koju je privu-kla šaljiva i humoristična rad-nja. Ona se događa u Beču 1740. godine, gdje su ispravni i osje-ćajni ljudi prisiljeni postaviti klopku ili stupicu, kako bi se oslobodili pohotljivaca i egoi-sta. Uz šaljive i humoristične

situacije, ima tu i satire na poje-dince iz takozvanog visokog društva, a sve to i još mnogo finesa sadrži libreto koji je jed-nostavno pregledno i razumlji-vo napisao Hugo von Hofmannsthal, austrijski pje-snik i esteta bečke moderne u čijem opusu posebno mjesto pripada upravo djelima za glaz-benu scenu, pjesnički vrijednim libretima za opere Richarda

Straussa koja su najavljivala novu estetiku glazbe 20. stolje-ća koja se odražava i u Kavaliru s ružom, operi s vrlo rafinira-nom glazbom koja „svaki takt tog djela čini biserom invenci-je“ (N. Turkalj). Znalački koristi orkestar u dočaravanju atmos-fere i ocrtavanju scenskih liko-va. Uspjehu predstave pridoni-jeli su, dakako, i glavni inter-preti sa svojim moćnim i ujedno profinjenim glasovima. Marša-licu, kneginju Werdenberg, pje-vala je Renée Fleming, vodeća američka operna zvijezda, koja pjeva i koloraturnu tehniku i vlada lirskim sopranom. Njezina mladog ljubavnika Octavijana, koji je naslovni lik opere - kava-

lir s ružom, tumači druga velika američka zvijezda današnjice, mezzosopranistica Susan Graham, koja ovdje nastupa u muškoj ulozi. Baruna Ochsa pjeva islandski bas Kristinn Sigmundsson, dok je Sofiju, pravu ljubav Kavalira, uvjerlji-vo tumačila njemačka soprani-stica Christine Schafer, koja se nakon studija u Berlinu usavr-šavala kod Sene Jurinac.

Zborom i orkestrom ravnao je nizozemski dirigent Edo de Waart, redatelj je Nathaniel Marrill, a scenograf i kostimo-graf Robert O’Hearn. Tekst je na njemačkom, a titlovi na engleskom.

Milica Jović

Svjetsko operno kazalište i u HrvatskojoPera Metropolitan u Lisinskom

Renée Fleming i Susan Graham u operi Kavalir s ružom

u njujorškom Metropolitanu

Miroslav krleža, Balade Petrice kerempuha, u pri-lagodbi dubravka Mihano-vića i redateljstvu Franke Perković, Zagrebačko dramsko kazalište Gavella, 2009.

Glasovite Balade Petrice Kerempuha, pjesme na kajkavskom Miroslava

Krleže, “pisane na motiv ljud-ske patnje usred infernalizaci-je životnih prilika, a ta tema traje već od Budhe preko Dantea do dana današnjeg“ (prema autorovim riječima), nastale su usred pakla staroju-goslavenske žandarske stvar-nosti (1936.) te ni 2006. ili 2009. nisu izgubile ništa od svog općeg socijalnog naboja; u tom smislu bespredmetno ih je “aktualizirati“ videonepri-mjerenim prostorima sirotinj-skoga novograda, slikovno su primjereniji Hegedušić, Generalić ili čak Skurjeni… (Scenograf je Ivo Knezović.)

Na Akademiju, ne samo u Zagrebu, mladi ljudi uđu talen-tirani, a iziđu iz nje fah-idioti zagađeni raznim bedastoća-ma… Najgora je ona da je književno djelo nekoga pisca tek “predložak“ redateljeve vlastite vizije! To se dogodilo i s Krleæinim Baladama koje su uniπtene besmislenim “aktua-lizacijama“ (novinski oglasi o traæenju posla, pa i erotski oglasi).

“Rasuti teret“ Krležinih sti-hova govori šestero glumaca, uz pratnju dvaju glazbenika - bubanj i mješina, s makedon-skim melosom (!?). Baš svašta! Zgođušna Ivana Roščić, odje-vena kao suvremena fuflica (kostimi Marita Ćopo), pone-kad nešto i kaže, no stalno skakuće pa nam odvlači i ono malo pozornosti od stihova, od umjetnine, od mogućega smisla svega toga. Rade to tako i slično i svi ostali, kako im je već naređeno (Dijana Vidušin, Franjo Dijak, Sven Šestak, Đorđe Kukuljica te najkajkavskiji i među njima najprimjereniji Ozren Grabarić, no nikakva prigovora glumci-ma - nevolja je negdje drug-dje.)

A ima li išta dobro? Ima nekih dobrih detalja, no - dobre su Balade. Dobri su

glumci (načelno), dobra je pozornica... Međutim, to se prikazivačima učinilo nedo-voljnim (jer nemaju povjerenja u Krležu ili u sebe!?) pa su namlatili još svega i svaËega, Baladama je naškodilo, a niče-mu i nikome nije koristilo.

Radovao sam se uoči pred-stave da ću konačno vidjeti nešto što ću puna srca prepo-ručiti svim učenicima, ali… Ipak, neka vide. Njihovi će nastavnici shvatiti da su po Lidranima i drugdje u amater-skim izvedbama vidjeli cjelovi-tijih, dojmljivijih i smislenijih recitiranja Balada… A nadare-nu Franku Perković uputio bih Georgiju Paru, redatelju koji poštuje pisca i djelo mu - na dodatnu estetsku poduku. I odviku od štetnih trendova.

Stijepo Mijović Kočan

Ali, čemu sve to!? KaZaLI©te

Nakon Bizetove Carmen, koja je u Lisinskom bila na repertoaru 16. siječnja,

sljedeća je na programu, 6. veljače, u 19 sati, opera Simon Boccanegra G. Verdija, u kojoj u naslovnoj ulozi nastupa proslav-ljeni tenor Placido Domingo, koji obilježava četiri desetljeća uspješne karijere u Metu, tumačeći naslovnu ulogu đenoveškog dužda, koja je skla-dana za - bariton. Uz Dominga u ovoj potresnoj i tragičnoj priči o ocu i njegovoj izgubljenoj kćeri nastupaju i poznati pjevači Adrianne Pieczonka, Marcello Giordani i James Morris, pod dirigentskom palicom Jamesa Levina. Redatelj je Giancarlo del Monaco, dok scenografiju i kosti-mografiju potpisuje Michael Scott.

Dvadeset sedmog ožujka, u 18

sati, na repertoaru je opera fran-cuskog skladatelja Ambroisea Thomasa Hamlet, skladana prema slavnoj Shakespeareovoj tragediji, za koju se libreto napi-sali Michel Carré i Jules Barbier. Simon Keenlyside, kao Hamlet, i Natalie Dessy, kao Ofelija, unose u ovu izvedbu iznimnu glumačku i pjevačku vještinu, posebice u prizoru ludila, jednom od najdu-žih u povijesti opere, a uz njih još natupaju Jennifer Larmore (Gertruda) Toby Spence (Laert) i James Morris (Klaudije).

I na kraju sezone, 1. svibnja, u 19 sati, gledat ćemo i slušati Rossinijevu Armidu, priču o čarobnici koja zavodi muškarce, opet s Renée Fleming u naslovnoj ulozi. (mj)

Što ćemo gledati do kraja sezone

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. aktualno 27mediji

Novogodišnji broj Modre laste na početku donosi zanimljiv

prilog o tome kako se dočekuje Nova godina u nekim dijelovima svijeta, pa tako saznajemo da se najviše čestitaka šalje u Japanu, da se najdulje slavi u Kini, da se u većini zemalja Južne Amerike za novogodišnju noć oblače posebne gaćice koje navodno nose sreću...

U novoj rubrici Iz Školske knji-ge objavljuju se kratke anotacije uz najnovija izdanja te kuće nami-jenjena djeci i mladima, s kratkim prikazom sadržaja i ocjenom zašto knjigu treba pročitati. U putopisnom članku Senija Badić javlja se razglednicom s Baltika, odnosno iz Litve, čiji je glavni grad Vilnius bio europski grad kulture za 2009. godinu. Modra lasta bila je i u gostima kod Hrvatskoga puhačkog orkestra Imotski, koji jedan od najboljih ako ne i najbolji orkestar te vrste u Hrvatskoj (a usput spomenimo da i poseban prilog donosi ka-lendar za ovu godinu s prikazom puhaćih instrumenata na poleđi-ni). Rubrika Budi pisac, pjesnik, slikar... donosi nagrađene radove dobitnika prošlogodišnje Male nagrade Gjalski u Zaboku. Rubri-ka Jezik filma i televizije predstav-lja nam najpoznatije maskirane filmske i televizijske junake. Tu su, naravno, i ostale stalne rubrike, nove stripovske epizode te bogat izbor učeničkih likovnih i literarrnih uradaka. ((ir)

U Hrvatskoj matici iseljenika održan je potkraj studenoga

15. forum hrvatskih manjina s temom Hrvatske nacionalne ma-njine u kontekstu najavljene stra-tegije za Hrvate izvan Hrvatske. Časopis Matica o tome izvješćuje na početku, odmah nakon uvod-noga teksta posvećenog Danu sjećanja na žrtve Vukovara 1991. godine.

Vukovaru je posvećen još jedan prilog - razgovor s Ružom

Marić, ravnateljicom Gradskog muzeja Vukovar, koja govori o vukovarskim adventskim sveča-nostima, a buduÊi da je ovaj broj Matice objavljen neposredno pri-je Božića, to je bila i prigoda da saznamo nešto više o hrvatskim tradicijskim običajima vezanima uz Božić. Ovaj put čitamo o bo-žićnim običajima u Moslavini. U Splitu su, pak, krajem studenoga održani Dani Ekvadora, pa je to i prigoda da se bolje upoznamo s ekvadorskim Hrvatima za koje se procjenjuje da ih danas u toj zemlji živi oko 4000. U reportaži iz Chicaga saznat ćemo nešto više o Hrvatskoj dopunskoj školi Kardinal Alojzije Stepinac, koja u tome gradu djeluje punih 35 godina.

U ovome broju čitamo još o ovogodišnjem Danu Hrvata u Mađarskoj, na kojemu su bili i predsjednici Hrvatske i Mađarske Stjepan Mesić i Lászlo Sólyom, pa razgovor s australsko-hrvat-skim slikarom svjetskoga glasa Charlesom Bilichem, upoznat ćemo i obitelj Simunovich, vlasnike najvećeg maslinika na Novom Zelandu, tu je i prigodni članak uz desetu obljetnicu smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, itd. (ir)

Modra lasta

Drvo znanja

Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne školebroj 5., šk. god. 2009./2010.

Enciklopedijski časopis za mladebroj 130., prosinac 2009.

Pas je najbolji čovjekov prijatelj (neki će reći da je to konj), ali

osim što znamo da je to najče-šći kućni ljubimac rijetko ćemo se moći pohvaliti da o psima znamo nešto više. A da saznamo nešto više, pomoći će nam Drvo znanja, koje u svom prosinačkom broju psima i njihovim srodnicima posvećuje glavnu temu broja.

NASA-ina sonda Cassini otkri-la je dokaze o postojanju vode na malom Saturnovu mjesecu En-celadu, što znači da bi na njemu moglo biti života, a koliki su za to izgledi moći ćete saznati u članku Encelad. Ljubitelji povijesti i po-sebice tema o ratu i ratovanjima u ovome će broju moći pročitati zanimljiv prilog o tome što je blitzkrieg, odnosno munjeviti rat. Rubrika Iz svjetske povijesti vodi nas u Afriku, u dolinu Nila. Upo-znat ćemo Nubiju, drevnu afričku regiju, staru više od tri tisuće godina. Prostirala se duž južne doline rijeke Nila, od Asuana do Kartuma i smatra se domovinom prve afričke crne civilizacije. A kad smo već u Africi i uz rijeku Nil, spomenimo i poseban prilog o toj najdužoj svjetskoj rijeci, koja je dugačka 6640 kilometara. Slijede zatim članci o mamutima, najbližim slonovim srodnicima, pa opsežan prilog o Napoleonu, jednom od najvećih vojskovođa u povijesti, i njegovim ratovima, kao i članak o pjevačkim glasovima, a na kraju nas Drvo znanja vodi na put oko svijeta, na najsjevernije europsko otočje Svalbard. (ir)

ČaSoPISIKNjIGe

MaticaMjesečna revija Hrvatske matice iseljenikabroj 12., prosinac 2009.

Kemal Tursunović - ZmajBitka za Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991. - 1995.Sabor Bošnjačkih asocijacija HrvatskeDubrovnik, 2009.

Povijest iz prve ruke

Za nas koji smo 1991. bili nep-osredni svjedoci događaja, sramotni napad tadašnje JNA

na Dubrovnik sve je kristalno jasno: bila je to jedna od najpod-muklijih osvajačkih agresija. Međutim, što s onima koji su u to sudbonosno doba ili nakon njega tek rođeni pa su danas učenici - kako će učiti povijest tih dana, tko im je o njima napisao udžbenike? Kakvi su ti udžbenici - o tome se u nas manje razgovara odgovorno i stručno, a više “medijski“ i površno.

Knjiga memoarskog žanra Bitka za Dubrovnik 1991. - 1995. (332 stranice velikog formata) Kemala Tursunovića - Zmaja (Tinja, kraj Tuzle, 1953.), pravnika, kriminali-sta, djelatnika Ministarstva unutar-njih poslova Republike Hrvatske u Dubrovniku, u ratu voditelja Operativnog dežurstva županijske policijske uprave - dobar je pri-mjer da se ukaže što može i treba biti pomoćna literatura u učenju povijesti. Prezahtjevno bi bilo da svi učenici pročitaju (i) ovu knjigu, ali da samostalno pročitaju te zatim s nastavnikom prokomenti-raju pojedine njezine izabrane stranice - to bi svakako bilo dobro i o tome bi trebali ozbiljno razmi-šljati svi autori školskih programa učenja povijesti. Jer - ovo je povi-jest iz prve ruke, a ta je ruka jedno-ga od uistinu junačnih branitelja Grada pod Srđom. Tu su dokumen-ti, neposredna sjećanja… Toj ruci

možemo biti zahvalni za ovu knji-gu.

Tri su cjeline knjige: Od inciden-ta do agresije, Agresija JNA na Dubrovnik nazvana ‘Operacija Dubrovnik’ te Deblokada i osloba-đanje Dubrovnika. Najzanimljivije su stranice one iz drugog dijela, poglavito o Konvoju Libertas te o 6. prosincu 1991. (blagdan Sv. Nikole), kada je gorjela i Sveučilišna knjižnica, kada su u divljačkom raketiranju civilnih objekata (jer drugih u Dubrovniku i nije bilo!) spaljene ne samo kuće i hoteli, nego i naše knjige, naša povijest, kako bi se tu jednoga dana pisala neka velikosrpska, osvajačka.

Autor naglašava da je riječ o osobnom viđenju, “ni časa nisam pomislio da sam uspio dati kom-pletnu sliku o ratnim zbivanjima“; taj samozatajan stav samo pojača-va dojam da je riječ o vrlo ozbiljnu ratnom svjedočenju.

Detalj sa zadnje stranice knjige čini me tužnim i ostavlja s gorkim okusom u ustima: Tursunović - Zmaj u kratkoj autobiografiji navo-di svoja zaduženja u ratu: “Sve do prijevremenog i bezrazložnog umi-rovljenja 1994.“ Autoru bih rado rekao da nas je u Hrvatskoj sigur-no više onih koji takvo bezrazlož-no umirovljenje nikada ne bismo dopustili.

Knjiga je to koju se nipošto ne smije zanemariti, a nekmoli zabo-raviti.

Stijepo Mijović Kočan

Ovo je povijest iz prve ruke, a to je ruka jednoga od uistinu junačnih branitelja Grada pod Srđom. Tu su dokumenti, neposredna sjećanja…

Josip MarinkovićUčiteljstvo kao poziv - Rastakanje pedagogije i potraga za smislomKruZakZagreb, 2009.

Učiteljstvo između slobode i dogme

Mnoga pitanja ve-zana uz učiteljski poziv o kojima je Marinković raspravljao prije četrdesetak go-dina i danas su i te kako aktualna

Sredinom osamdesetih godina u hrvatskim tiskovinama koje su se bavile obrazovan-

jem, i to ponajviše baš u Školskim novinama, vodile su česte, dosta žive i nerijetko vrlo polemične rasprave, naravno u okvirima koje su tadašnje političke dopuštale, o položaju učitelja, o biti učiteljskog poziva, a posebice o pedagogiji za koju se u tekstovima slobodoum-nijih i hrabrijih autora, istina među redcima (da se Vlasi ne dosjete), moglo iščitati kako tadašnja peda-gogija i pedagoška misao nije ništa drugo doli produžena ideološka ruka tadašnjeg partijskog jed-noumlja koja je u školi, kad je riječ o odgoju, trebala budno motriti da stvari ne krenu krivim smjerom.

Jedan od autora koji su se svo-jim tekstovima obračunavali s tzv. dogmatskom pedagogijom i poslje-dicama takve pedagogije za samu narav učiteljskog poziva, boreći se za samobitnost toga poziva i za njegovu ukorijenjenost u samoj biti odgoja kao takvog, bio je i Josip Marinković, dugogodišnji profesor filozofije i sociologije na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, koji je 1987. godine utemeljio i prvu Katedru za filozofiju odgoja na nekoj visokoškolskoj ustanovi u nas.

Većinu svojih članaka u kojima je “obračunavao“ s dogmatičnošću pedagogije objavio je u Školskim novinama, a sada su se ti članci našli ukoričeni u knjizi Učiteljstvo kao poziv (s vrlo znakovitim pod-naslovom Rastakanje pedagogije i

potraga za smislom) u izdanju nakladničke kuće KruZak. Sveukupno su se u knjizi našla 44 članka, od kojih je prvi objavljen 1968., a posljednji 2001. godine.

Tekstovi su u knjizi svrstani u dva poglavlja: prvo nosi naslov Od učinovničene filozofije do auten-tičnosti odgojnog čina, u koji već u naslovu nose naznake autorova pristupa i obzora s kojega proma-tra učiteljski poziv (Učitelj i vlast, Filozofija odgoja i/li pedagogija, Čin poučavanja kao pitanje slobo-de, Kultura pedagoškog čina, Učitelj - tvorac pedagoške vrijed-nosti ...), dok su u drugom poglav-lju pod naslovom Nezavisnost pedagoške zbilje sabrani tekstovi u kojima se propituju mogućnosti i granice metodika kao i problem samog utemeljenja metodika, te u to vrijeme, kada su tekstovi nasta-jali, vrlo aktualno pitanje odnosa ateizma i škole i položaja vjernika u ateističkoj školi.

Već iz samih naslova pažljiv će čitatelj, koji malo bolje poznaje odgojno-obrazovnu problematiku, lako zaključiti kako su mnoge od tih tema još i danas i te kako aktu-alne, možda čak i aktualnije nego što su bile prije dvadeset i više godina (dovoljno je, primjerice, ateizam zamijeniti pojmom “laici-zam“, pa da dođemo gotovo na isto, a da i ne govorimo o metodič-koj pismenosti i odnosu pedagogi-je i metodike...). Dovoljan da pose-gnemo za ovom knjigom, jer filozof Marinković i danas ima što reći.

Ivan RodiÊ

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.28 iz proπlosti

Način prigotoviti guščija pera za pisanje

Poznato je, da guščija pera, onako masna i vlažna, kad se iz krilah izčupaju, nisu za rezanje i pisanje baš udesna, zato se takova po dućanih ni neprodavaju nego su na prodaj ta nazvana izvlačena (gezogen, lackirt) pera, koja se mnogo laglje i lěpše rezati daju, i mlogo duže traju. Ovakova pera može svaki sebi načiniti slědećim načinom: uzmi zavicu, naspi je suhim sitnim pěskom, metni na vatru, i dèrži dok se pěsak toliko neugrije, da lončić s vodom na njemu vrije, što ćeš najbolje znati, kad je pěsak toliko vreo, da lončić pun vode u pěsak metneš, i dočekaš, da voda uzavre na njemu. Kad je pěsak toliko vreo, onda zaděni dèržkove pera, što ih hoćeš za pisanje da zgotoviš u taj pěsak, i podèrži ih jedan četvrèrt sata u njemu na vatri; poslě ih izvadi i suhom vune-nom kèrpom utri.

NapredakBr. 7 / 1. siječnja 1860.

Knjige za školsku mladež G. Grof Julio Janković obdari sa 150 odtisakah

Jurkovićeve “tri lipe” školsku mladež i to za božićni dan; od kojih, medju ostalim pakračke učione sa 20, gajska sa 10 i daruvarska sa 20 odtisakah usrećene bijahu. - Djelo svake hvale vriedno!

NapredakBr. 8 / 15. siječnja 1860.

Škola za romsku djecuPrva škola za cigansku djecu otvorena je 14. rujna pr.

g. u Pakoti u Ugarskoj. Već u 5 sati ujutru doveli su ciga-ni svoju djecu na upisivanje. Upisano je u svem 46 djece. Roditelji njihovi mislili su, da će smjeti ostati kod obuke, pa su se smjestili u školskoj sobi. S teškom ih je mukom nagovorio učitelj, da odu iz škole. Izlazeći pre-poručivali su svoju djecu pažnji učiteljevoj na osobit način. Tako je jedna majka uvjeravala učitelja, da njezin sin uopće ne podnosi batina i da plače, ako ga batinaju. Pa kad su već izišli iz školske zgrade, još su dugo vreme-na stajali kraj prozora i radoznalo zavirivali u školu, da vide, što će to učitelj s njihovom djecom.

Hrvatski učiteljski domBr. 2 / 20. siječnja 1910.

Javna predavanjaHrvatsko pučko sveučilište osniva marna družba

“Braće Hrv. Zmaja”. Počela je javnim predavanjima, koja su ispočetka držana u čitaonici grad. knjižnice u Kamenitim vratima, a sada se drže u velikoj dvorani gradske vijećnice. Osmo predavanje: “Uzgoj i laž” držao je naš urednik, koji je i tajnik pomenute družbe.

ŠkolaBr. 1 / siječanj 1910.

Učiteljev osjećaj za mjeruKako treba svuda prava mjera tako i u obučavanju.

Niti valja prevelika i neprestana oštrina i eneržija učite-ljeva, niti valja prevelika i prenapeta pažljivost učenika. U računskoj obuci, kad su djeca već dobro uvježbana, može se za promjenu ta oštrina i eneržija učiteljevih pitanja i dječjih odgovora dopustiti, ali ne valja, da se radi prebrzo, nego treba da se ide umjerenim korakom. I tu treba da je sve prirodno i lijepo, sve puno takta i ukusa. Mišljenje je svakako vrednije nego mehanička vještina. Kako ne valja u obuci tromost i mrtvilo, tako ne valja ni trka.

NapredakBr. 1 / siječanj 2009.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Časopis pedagoškog fin de siècla u Hrvatskoj

Veliku ulogu u razvoju pedagogije kao pra-ktične i teorijske dis-

cipline u drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvatskoj odigrali su pedagoški časo-pisi. Od 1859. godine kada je pokrenut Napredak, prvi hrvatski pedagoški časopis, do kraja 19. sto-ljeća u Hrvatskoj je izlazilo dvadesetak pedagoških časopisa različitih profila i različita trajanja. Škola je jedan od onih koji svojim stručnim konceptom i zamjetnim utjecajem i duljinom izlaženja svaka-ko zaslužuje pažnju.

Prvi broj Škole, lista za učiteljstvo i sve prijatelje školstva, objavljen je u Osijeku 1. siječnja 1890. Pokrenuo ga je, izdavao i uređivao učitelj i dugogo-dišnji školski nadzornik Marijan Vuković. Rođen je 10. listopada 1841. u Babinoj Gredi, gdje je, nakon završenog učitelj-skog tečaja 1858. godine dobio i svoje prvo učitelj-sko mjesto. Učenjem i stalnim usavršavanjem do-spio je 1875. do mjesta županijskoga školskog nadzornika. Surađivao je u časopisu Napredak te napisao nekoliko samo-stalnih knjiga. Umro je u Vukovaru 1896. godine.

Škola je zamišljena kao časopis koji je će se ponaj-prije baviti praktičnim uči-teljskim radom. U kratkom programu izloženom u prvom broju postavljena je koncepcija lista koja se neće znatnije mijenjati tijekom svih 25 godina izlaženja:

List ovaj bavit će se dakle u glavnom metodič-kimi pitanji i obukom u pučkih školah, prikazujuć to u praktičnih razpravah, da se vidi, kako treba što raditi i kako valja gradivo

Škola nije bila časopis koji je pomi-cao granice, ali je imala svoje mjesto i ulogu u učiteljskoj zajednici kao nepretencio-zan, koristan i pristupačan medij njihove stručne komunikacije

udešavati, da rad bude uspješniji i djelotvorniji. Uz to će list razmatrati i administrativne poslove škola i upućivati učitelj-stvo na razne odnošaje, koliko su s radom i zada-ćom škole i učiteljstva u savezu. Na ostala znan-stvena i teoretična školska pitanja obazirat će se list takodjer po potrebi. Druge školske stvari, kao razne viesti, književne oglase i ocjene, donosit će list kao i ostali pedagogički listovi; osobnom se polemikom neće baviti.

Nakon Vukovićeve smrti Školu je preuzeo učitelj Stjepan Širola te ju od 1896. do 1904. godine izda-vao u Karlovcu, gdje je bio učitelj, a od 1905. do 1914. godine u Zagrebu. Širola je nastavio sličnu uredničku politiku kao i njegov pret-hodnik. Dolaskom u Zagreb proširio je krug suradnika. Otvorio je list za suradnju mladim učite-ljima i uspijevao održavati solidan pedagoški mjeseč-nik sve do početka Prvoga svjetskoga rata. Nastojao je slijediti umjerenu, sred-nju struju u počecima pe-dagoških previranja na prijelazu stoljeća.

Tako će odškrinuti vrata idejama nove, reformne pedagogije, istodobno po-kušavajući ne zamjeriti se ondašnjim dokazanim au-toritetima hrvatske peda-goške teorije i prakse. Škola nije bila časopis koji je pomicao granice, ali je imala svoje mjesto i ulogu u učiteljskoj zajednici kao nepretenciozan, koristan i pristupačan me-dij njihove stručne komunikacije.

Rezimirajući položaj Škole tijekom četvrt sto-ljeća izlaženja, na početku 25. godišta, njezin će ured-nik napisati:

Ovaj naš list nije nikada bio konkurencija nijednoj učiteljskoj instituciji, ni jednome našemu listu, dapače je vazda nastojao, da svako poduzeće učitelj-sko preporuči, pohvali i pomogne, došlo ono ma s koje strane, pa je za to požeo i mnogi prigovor baš od onih, kojima je činio dobro. No to je već običajna ljudska plaća. U našem se listu nije vodila polemika, niti kakov osob-ni inat, jer smo se navlaš toga klonili, pa ako se je tko i zadjeo o naš skromni rad, mi smo prigovor mimoišli i prešutjeli radije, nego da trošimo nepotreb-no vrijeme na polemike i svađe, koje su u nas obič-no osobne naravi.

Nažalost, 25. godište bilo je i posljednje godište Škole. Posljednji broj iza-šao je kao dvobroj za stu-deni i prosinac 1914. U njemu Širola najavljuje privremeno gašenje časo-pisa:

Ovo je dakle mali jubilej Škole. Dvadeset i peto je godište navršila s ovim brojem, te je za to doba bila mnogo tražena i mno-go citovana u mnogim pe-dagoškim radovima odlič-nih naših pedagoga. No sada je nadošlo doba, da ćemo Školu obustaviti na neizvjesno vrijeme radi teških vremena, koja nam obustavljaju materijalnu potporu. S ovim ćemo jubilarnim godištem zavr-šiti jednu epoku života ovoga lista, a kad se prili-ke poprave, obnovit ćemo Školu, ako Bog dade, po-mlađenu, svježu i ljepšu.

Doba pomlađene, svježe i ljepše Škole nije došlo. Njezin urednik Stjepan Širola umro je u Zagrebu 9. rujna 1926. godine u 59. godini života.

120 godina od pokretanja časopisa Škola (1890.-1914.)

Priredila ©tefka BatiniÊ

Proslava 110. godišnjice bakarske nautike

Srednja pomorska škola u Bakru proslavila je danas 110. godišnjicu postojanja. Tim povodom ova naša naj-starija pomorska škola dobila je radionicu za mornarski rad, koja će pomoći u obuci novih pomoraca.

Za 110 godina svog rada bakarska nautika je dala pomorstvu 1233 kapetana i oko 500 brodostrojara. Mnogi njeni đaci danas zauzimaju istaknute položaje u našoj pomorskoj privredi.

Školske novineBr. 2-3 / 14. siječnja 1959.

Brojni seminari za nastavnike Zavod za školstvo Kotara Zagreb organizirao je sedam

tečajeva za stručno obrazovanje nastavnika sa šireg područja grada, koji će se održati za zimskih praznika. Počeli su raditi seminar i početni tečaj iz radio-tehnike

za nastavnike tehničkog odgoja, seminar za rukovodio-ce školskih zadruga, zatim iz književnosti s osnovama jezične i estetske kulture za nastavnike industrijskih škola i škola učenika u privredi i za učitelje praktične nastave seminari iz matematike i tehničkog crtanja. Uskoro će početi seminar iz pedagogije i psihologije za predavače tehničkih škola i kratak seminar iz geografi-je.

Danas je počelo i savjetovanje o radu u kombiniranim školskim odjeljenjima, koje je također organizirao Zavod za školstvo.

Školske novineBr. 4 / 22. siječnja 1960.

Nastavni centar VPŠ u SiskuOvijh je dana u Sisku počeo s radom studij Više peda-

goške škole. Potreba za otvaranjem ovakve institucije bila je vrlo velika, jer još uvijek na području Kotara Sisak ima 180 učitelja, koji rade u višim razredima osmogodišnjih škola. Za izvanredni studij prijavilo se 37 učitelja.

Školske novineBr. 4 / 22. siječnja 1960.

PrIje 50 GODINA

Marijan Vuković (1841.-1896), prvi urednik Škole

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010. 29πkolski æivot nekoÊ

Svršenimi školskimi praznici odlu-čiše odpraviti nas u Zagreb.

Premda mi prvom godinom u gramatiki oteža nauke slabo znanje majčina jezika, nisam ipak zaostao u njih, jer glavni nauci bijahu latinski, a tužni zagrebačko-hrvatski jezik ‡ njeka mješavina njemačkoga, latinskoga i slo-vjenskoga govora, koji onda vladaše mladežju ‡ nije nam zadavao mnogo skrbih, i doista već se gradovi naši, a naime Zagreb, tako poniemčiše, da skoro sve obitelji ne govorahu u kući nego njemački, i to, kako se razumije, posve skrivljenim načinom. […]

Mi ubogi đaci ne bismo pravo upućeni baš u nijednom jeziku. Hrvatski posve izkrivljeno, latinski dosta mlohavo, nje-mački samo po kućevnom običaju, sta-rogrčki nikako.

To su na svaki način veoma slabi nauci. Kad se svojim jezikom samo do tud pomisliti može, do kud nas vodi tako mlohavo znanje govora, zalud je svaki napor u željnom napriedku, jer razlog i razmnjiva zaostaju u uskih kra-jevih, puštajuć sve pravo samo nevjer-noj pameti, koja običajno majmunskim načinom prisvaja površja znanosti, ne moguća prionut na njezinu nutarnju vriednost duhovnu.

Još više zanemareno je svako naše ćudoredno stanje. Malo se pobrinuše za naš izvanškolski život. A ja iza prve godine moga boravljenja u Zagrebu ostadoh samo pod slabim nadzor-ničtvom obitelji, kod koje stanovah, jer brata mi odpratiše u Beč, da nastoji trgovačkoj nauci.

Namiešćajuć djecu nije dosta predati ju u poštenu kuću, gdje se nađe dovolj-na hrana i soba. Tako znatna stvar zahti-eva mnoge ine brige sa strane starijih, prije nego se diete izruči pod pazku ljudih, koji bi roditeljske dužnosti imali ovršivati i vjernom ljubavlju nastojati da se odlučivi razvitak ne samo duhov-nih, nego i tjelesnih svojstvah goji.

I ja sam se tako u 12. godini moje mla-dosti namjerio na slobodu, predav se i razpušćenu družtvu starijih đakah. Igre na karte, pohod kazališta, pa i plesališta pod krabuljom bez znanja mojih kuća-ninah, svakdanje piće šljivovice kod Kočevara pod konviktom, razbijanje noćnih svjetiljkah po ulicah, ljuta bori-šta na Tuškancu, tajno ulivanje crnila u škropionicu uz zornicu i prišivanje suknjah klečećih ženah u crkvi, i mnoge ine prokšije prođoše nesaznane i neka-žnjene. Jednoč samo slučajno izdani na plesaonici, kažnjeno je nas pet po aka-demičkom sudu na školski zatvor, baš na zadnje pokladne dneve, koje mi svim tim probavismo ugodno. Porazumni s pedelom igrasmo i napijasmo dnevom, a noćju plesasmo sa kćermi pedela i njihovimi prijateljicami.

Dočim takove pokore bijahu bez uspjeha, naložene su nam često ine na temelju dosta krivih uzrokah. Ova opa-kost imala je znatnih posljedicah u razvitku značaja mladeži.

Još se živo sjećam, kako i mene izmučiše radi nesmotrene, u sebi nedužne sagriehe. Hoteći izvanred-

no častiti godovno našega učitelja poez-ije, donesem strnadku, priliepim joj lepenku na kljun, na kojoj bje debelimi slovi napisano ‡ Vivat noster clarissi-mus Professor Ćučić ‡ i zamotam ju u hartiju. Kako učitelj uniđe, bacim zamotanu strnadku što dalje pod klupu. Jedva profesor proslovi njekoje rieči, izkopa se ptić, pa zapjevav uzleti po učioni, a đaci zagledavši pticu,poviknuše: „Vivat noster clarissimus Professor Ćučić!“ A ovaj k nebu pruženim rukama zavikne: „Silentium!“ Sve zaludu! Gotovo svi đaci poskočiše sa klupah, da

uhvate strnadku, koja uz tu buku sjedne na jednu zemljopisnu sliku. Ova naglo obsjednduta bude razbijena; nu ptić poleti na okno, a odonud opet na drugu sliku, gdje ga ugrabiše kad je jur staklo i ova druga slika polomljena bila. Uz ovu halabuku uniđe podravnatelj, te začme odmah iztraživati, da dozna, koji je drzoviti mladić tako griešno prekršio akademičke zakone. Izdajica bje njeki konviktorac, na kojega ružni obraz još se sada sjećam. On javi odmah, da me vidje baciti zamotaj pod klupu. Nisam se usudio zaniekati, i tkao mi bez milos-ti odmjeriše debelom škutikom dvan-aest ljutih udaracah, a momu otcu poslaše račun, da naknadi štetu; ovo mi navuče još i drugu mnogo žalostniju pokoru, budući mi otac reče, da ne smjem na uskrsne praznike u Karlovac, jer da putni trošak ima služiti za izplatu štete.

Tu krutu akademičku kaznu prego-rio sam tim, što me sudruzi proglasiše nevinim, oboriv svu

pogrdu na izdajicu. A malo doba za tim utješi me i učitelj, rekavši, da to neće biti na uštrb moga školskoga napredka, i da je samo izvanredni slučaj obće pobune uzrok tako stroge i nagle odsude.[…]

Iz Zagreba odpratiše me na retoriku u Senj tom namjerom, da se vježbam u talijanskom jeziku. […]

U retoriki bijaše nas samo sedam učenikah pod učiteljem redvonikom, koji nam tako omili, da ga ne samo častismo kao otca, nego i ljubismo kao vierna prijatelja. Iza školskoga čitanja on nas često sprovodi na šetnju, pa kao u razgovoru stavi svoja pitanja o škol-skih predmetih, koje tako razjasni pri-mjeri i opisi, da nam je malo kad trebalo pogledati knjige. Iza pol godine namje-stiše toga učitelja na plovaniju, nu mi nasljedovasmo te svakdanje šetnje s izpiti i tumačenjem, dokle svi povoljno prisvojismo znanje lekcije, pa ujedno čitasmo naše govore, koje po sudu veće strane popravismo.

To bje svagdanje natjecanje među nami i svatko se potaknut ćutio takvim vježbanjem, da ne zaostane, i doista tako napredovasmo, da nas svih odliko-vaše eminencijom.

Međutim ostade dosta vremena i za svakovrstne bezazlene zabave, na koje ja ipak često pomislih, navodeći i sudru-ge svoje na igre s kartami, na lulu, na hrvanja i kupanja u moru, pa i na poho-de krčmah izvan grada, gdje se kad što i narodnim plesom ‡ na primorju našem troro zvanim obveselismo. […]

Istom godinom, to jest 1809., pobije maršal Marmont, oprostiv se sa svojom dosta slabom vojskom od Dalmacije, našu mnogo jaču vojsku na Žutolovki, koja po zapovjedi ondašnjega bana uzmaknu, namjerom, da bolje zaštiti gornju Hrvatsku, gdje je uzalud čekala na neprijatelja, koji uz to krenu na pri-morje, te slavonosno dođe u Senj.

Senjske građane jednoč toli glasovite junake, dok se boriše pod svojim barja-kom, obuze sada toliki strah, da se svi u svojih kućah zatvoriše, dočim nas nje-koliko đakah smiono ode neprijatelju baš u susriet.

Ovaj za malo dojezdi prvom konjanič-

kom četom, pruženimi karabini u ruci, za njim ina pješačka vojska, za kojom slieđaše srdarstvo sa maršalom, svi bla-tom a mnogi i krvju poštropani, pa za ovim ostala vojska veselo postupajuća. Ujedno vidismo topničare sa sljedbom, vukuće topove na kamenite i strme bre-gove vrh Senja.

Za malo dovezoše i dopratiše silu ranjenih Francuzah i krajišnikah naših, koje položiše na slamu donešenu na trg blizu mora, gdje su ih predali ljekarskoj pomoći.

Iza pol sata dođoše generali i maršal, jur preobučen jasnim odielom, na mor-sku žalu, nastaviv ondje veliki očnik, da gledaju odilazeće englezke brodove, kojimi odpratiše svu vojničku spravu iz Senja i Baga pred jutrom istoga dneva.

Kako svanu drugo jutro, odpravi se sva vojska prama Rieki i Trstu, pa pobi-ediv istrijanske lovce, krene putem Ljubljane i Gradca pobivši posvud naše raztrešene i zlo vođene čete.

Uzprkos takovih težkoćah Marmont je sveđe hrlo napriedovao i nije zadocnio prispjeti svojom vojskom na ljutu bitku kraj Ašperna, gdje Napoleona izbavi od težkoga položaja, što ga sgodi na jed-nom dunavskom otočcu, kamo je uzma-knuo od prodirajuće sile nadvojvode principa Karla; Marmont svojimi junaci potisne na našu vojsku, te joj za čas zaprieči put do otočca, gdje bez toga oklievanja ne bi bilo težko razoriti silu francuzku, dočim se ova još na vrieme hiti na drugi kraj Dunava te sa strane na našu momčad udre i tako naše jur ste-čeno slavodobiće uništi.

No mi đaci onim dnevom, kojim Francuzi uđoše u Senj, bijasmo odpu-šteni od daljnjega pohoda gimnazije i tako ode svaki svojoj kući, opomenut, da se povrati na prvi poziv. Taj nam pri-spje poslje mjesec danah u doba izpi-tah, iza kojih moradosmo probesjediti javni retorički govor, što je izvršeno mnogom svečanošću. Sjećam se, da sam držao govor o dužnosti građanah na obranu otačbine, koji zaključih tim, da sve sjajne rieči ne imaju valjanosti bez čina, kojim samim treba dokazati, da duhovna vlast prednjači svakoj inoj, što i ja hotijah najjasnije zasvjedočiti, odlučiv postati vojnikom, kako se kući vratim.

Taj običaj držati govore mnogo je koristan i morao bi se tako ovršiti, da svaki đak retoričkoga razreda izgovori svoj govor najprije samo pred učite-ljem, a zatim bi se tri najbolja đaka morala natjecati uz priređenu sveča-nost.

Nu moja namjera o vojničkom stališu ostade bez uspjeha, jer me cieniše još preslabim. […]

Došav u Zagreb uživao sam svoje novce, kako sam naučio primje-rom kod kuće viđenim. A u tmini

naših logičnih i školskih knjigah dosta sam malo napriedovao, al me ipak i tu uzdrma u mojoj nemarnosti ljubav prama glasbi, pa još jedna druga ljubav nerazborita, nesvjestna, nu silom nara-vi uzdignuta do žestoke dušu uznoseće ćutnje.

Nježno i divno čuvstvo obuze kao čarom moje još mlađahno, njekom nepoznatom živahnošću probuđeno

srce. Svakdanje obćenje s milom kćer-kom moje gazdarice, podižuće mnogo putah svoje jade radi neznatnih stvarih na nas oba, probudi u nas onu sućut, koja skladna srca neodoljivo priteže na uzajamno očitovanje svojih najmilijih nutarnjih silah, dok se uzdigne do gole-ma ćućenja, što nam se prikazuje kao najjasnije i najblažje rajsko nadarje. Sreća, ako i okolnosti i duhovna snaga i mirnija krv zaprieče nagon naravi, koji ne prestaje na krajevih čednosti, uplo-đenih od naših družtvenih načelah, da ne pomrči blagu bistrinu sviesti. Nu ako kadšto tamni zastor sve i sakrije, kao da stari bog Amor još sveđer štiti svoje ljubimce, to ipak tužne posljedice tako-vih lahkoumnih zapletakah očemere dosta putah sav život i ne dadu izbaviti se od propasti.

Nu ja pred tom prijaznom dušom raz-grtah sve svoje ćućenje, svoje tegobe i svoje mane, jer me ona, po nješto stari-ja od mene, znadijaše kao moj anđeo čuvar svede na bolje uputiti.

Kad joj ja priobćim, što mi javi pro-fesor matheseos, ona me odmah svjetova uzeti posebne upute kod

drugoga učitelja, da mi na tanko protumači sve što donle zanemarih. I doista eto mene tim svjetom za malo na konju. Taj učitelj, jedan pravoslavni redovnik, razbistri mi svojim, dobro nadarenim privatissimom, tako sve matematične, algebrajske i logičke tam-nosti, da me iza glavnih izpitah moradoše staviti međ eminente.

Tako krasna prijateljica moje mlado-sti zadobije toliki upliv u moja djelova-nja, da me svojim druženjem sebi posve podložnim učini, te me u kući zabavi, dočim bi me bez toga moja raztrešena nagnuća bez dvojbe svrnula bila na mnoge zablude lahkoumne.

Ali takova druženja mladeži razna spola nisu sveđer bez opasnosti. Zlo je to na svaki način, kada roditelji i odgo-jitelji, sudeć samo po svojoj hladnoći krvi, i namišljenoj vještini u spoznanju duševna stanja mladića, ne paze na takovo viek bezazleno cienjena obće-nje.

I ja doznah jednoč smiešnim nači-nom, kako o mojoj nedužnosti sude. Bijaše gosti na objedu, pa uz napitnicu prime gazdarica prepunu čašu, te si vinom pomoči svu desnicu, na što svi u smieh; nu ona odmah objavi jednomu gostu, da će, ako uzmogne bez pomočiti si ruku, spraviti punu čašu do ustijuh, dokazati, da je još pravi momak.

Ovaj komaj dignuv napunjeno staklo, već tresećom se rukom prolije vino. Na to se i ja do vrha punim žmuljem dignuh, te ga izpraznih ne proliv ni kapi, na što meni gazdarica nasmiehnuv se zavikne: Lassen’s das gut sein, Sie sind noch z’jung, um solche figürliche Redensarten zu begreifen. ‡ A ja sam bio zadovoljan, da o meni tako misle. […]

Njeki plemić, vojnik, tako se zaljubi u moju krasoticu, da sve moguće načine pokuša doći do nje. […]

I moje druženje s njom postade odse-le dosta redko, a ja prazno vrieme opet vrših svakovrstnimi nesmotrenosti, ne mogav prionuti na silovito napinjanje pameti, što osobito onda zahtievahu svi đački nauci. A i sad još navodno pred-njače učenici njom obilno nadareni, premda po naravi jasnu pamet malo kad sprovađa bistri razlog, a nikada blaga razmniva, taj božji plam, koji stva-ra čudesa, svjetove i nebesa, koji nam daje najjasniju svjedočbu o čovječjoj uzvišenosti nad inimi stvorovi, posve lišenimi te rajske sile, koji napokon to naše biće kiti onim sjajnim uresom, što nam oblakšuje ljute tegobe na tom var-kami, neuljudnosti, nesmotrenosti i pogrdnim silničtvom prepunu svietu, u koji ljudi nedužno utureni prisiljeni su svoje gorkimi suzami natapano biće podnositi.

Svršiv logiku u Zagrebu, kako rekoh jasnom eminencijom, i to uslied mojih privatisimah, bez kojih mršave učitelj-ske prelekcije umorile bi bile svu duhov-nu snagu moju, odlučiše roditelji, da produljim moje dalnje nauke na sveuči-lištu bečkom.

U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mje-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Juraj (Đuro) Matija Šporer (1795. ‡ 1884.), liječnik i književnik, ravnatelj Medicinsko-kirurškog studija u Ljubljani i začetnik zdravstvenog turizma u Opatiji; jedan od preteča hrvatskoga narodnog preporoda: godine 1818. pokušao je pokre-nuti izdavanje novina na hrvatskom jeziku (Oglasnik ilirski), a pet godina kasnije u Karlovcu je objavio prvi karlovački kalendar (Almanah ilirski).

Svoju nedovršenu biografiju, zapravo zapise o školovanju i putovanjima u mladosti, Šporer je objavio, kao feljton, Pozoru (Obzoru) 1863. godine. Dio Ulomaka donosi-mo u jezičnoj redakciji dr. Josipa Vončine, kako su objavljeni u knjizi Autobiografije hrvatskih pisaca, prir. Vinko Brešić (AGM, Zagreb, 1997.).

Odzivi iz proπlosti[Ulomci]

Juraj Matija ©porer

broj 3 • Zagreb • 19. sijeËnja 2010.aktualno30 pisma

ODJECI

Gradonačelnik se mora ispričati Netko kome je škola bila nužno zlo, a ne mjesto intelektualnog rasta i razvoja, s omalovažavanjem gleda na učiteljski i profesorski posao

Desetljetnim omalovažavanjem i diskrimi-nacijom otjerani smo na margine društvenih zbivanja, na samo dno društvene piramide vrijednosti s obzirom na djelatnost u kojoj ra-dimo i djelujemo, kao i vrjednovanjem te same djelatnosti. Do sada su nam barem verbalno i prigodno priznavali važnost i značaj, iako ne baš za pretjerano velik rad, zalaganje, a kamo-li za davanje sebe samog, ponekad potpuno predanje i izgaranje na poslu koji obavljamo. Nije potrebno nikome pametnom i razumnom objašnjavati složenost, stručnost, specifičnost i važnost našeg rada i djelovanja. Svi koji su išli u školu i htjeli nešto naučiti to znaju.

Mnogi poznati i priznati stručnjaci sjećaju se svojih učitelja i profesora te u mnogim prilika-ma ističu kako su im zbog mnogo čega zahval-ni i dužni. Otkrili su im svijet znanja, usmjerili ih u zanimanje u kojem su stekli ugled i status, bili su im uzor u ponašanju i djelovanju. Netko

kome je škola bila nužno zlo, a ne mjesto inte-lektualnog rasta i razvoja s omalovažavanjem gleda na učiteljski i profesorski posao. Prvo zato πto ga ne razumije, a drugo zato πto taj posao nikoga nije preko noći obogatio i omo-gućio mu da preskoči nekoliko stepenica pri uspinjanju na visoki društveni ili politički polo-žaj.

Hoćemo zemlju znanja, a onoga tko proizvo-di to znanje ne cijenimo i ne poštujemo, već javno govorimo kako takav čovjek u životu ni-šta vrijedno, odnosno pragmatično nije radio. Želimo biti dio civiliziranog i suvremenog druš-tva, a omalovažavamo sve vrijednosti koje do-vode do takvog društva. Zar raditi i biti koristan i vrijedan znači samo orati i kopati i danonoćno tegliti kao konj? Gdje mi to živimo? Danas i onaj koji ore i kopa mora biti obrazovan i kultu-ran. Mora znati i poznavati puno toga, pa čak i strane jezike, jer će inače propasti.

Suvremena agrarna tehnika i tehnologija za-htijeva veliko znanje i sposobnosti pojedinca kako bi opstao i napredovao u svom zanimanju i poslu. Konji danas ne služe za rad i teglenje, već za sport, razonodu i uživanje. No, ako je baš ta usporedba potrebna da bi neki razumje-li rad u razredu, onda ta prilagodba kako tegli i radi kao konj u smislu teškog i mukotrpnog rada od kojeg malo tko vidi i osjeća korist zai-sta je rad učitelja i profesora.

Htjela bih vidjeti sve koji sebe smatraju ve-likim radnicima na svim mogućim zadacima,

velikim dobročiniteljima i velikim altruistima - gotovo svemogućim (oni uvijek sve najbolje rade i od svih su sposobniji i pametniji) kako se snalaze u prvom razredu i počinju djecu učiti prva slova i sricanje, u osmom razredu kako pokušava objasniti matematički problem uče-niku koji tu samo sjedi, jer mora, a usput raz-mišlja kako se bez škole domoći skupog auta, luksuznog stana, vikendica u više regija, jahte, pozamašnog računa u banci i visoke funkcije u politici, kako u razredu maturanata pokušava objasniti kako su znanje i dobar odgoj najveće bogatstvo i moć, koje ti nitko nigdje ne može oduzeti, ni oteti i kako te upravo to čini čovje-kom, na bilo kojoj točki kugle zemaljske, kako studentima pokušava objasniti ne samo kroz svoje znanje, nego i kroz svoj lik i djelo, što su osnovne ljudske vrijednosti, bez obzira na znanje, zanimanje i društveni položaj, kako je veći i vrjedniji pošten čovjek koji radi najniže rangiran posao od nepoštenog čovjeka koji je na visokom položaju sa zavidnim materijalnim bogatstvom.

To treba znati i to nije nimalo lako. Poduča-vanje je umijeće. To se ne može naučiti, već se godinama stvara, na podlozi velikoga for-malnog i neformalnog obrazovanja i iskustva, na empatiji i ljubavi, bez primisli na bogaćenje i društveni uzlet.

Ovo pišem zbog svih koji godinama izgaraju u radu s djecom i mladima, koji uživaju u svom radu, koji su na stotine djece i mladih usmjerili prema znanju, poštenju, toleranciji i osnovnim ljudskim vrijednostima, koji se ponose svojim radom, koji jedva proživljavaju sa svojom pla-ćom i koji su uvrijeđeni konstatacijom da profe-sori ništa ne rade i ni za što nisu sposobni, čak ni da budu predsjednici mjesne zajednice.

Radi djece kojoj smo mi ipak uzori, kojoj puno značimo i koja nas vole red je da se gra-donačelnik ispriča na svojoj ishitrenoj i nepro-mišljenoj konstataciji ili neka argumentirano obrazloži svoju konstataciju.

Ankica Benček, Zagreb

POTICAJI

Bogatstvo zavičajaU zajedničko terensko istraživanje krenuli su članovi povijesne, zemljo-pisne i liturgijske grupe

Osjećaj ljubavi, ponosa i odanosti zavičaju pokazao je da nam je ponekad pretijesna uči-onica u našoj Osnovnoj školi braće Radića u Kloštar Ivaniću pa smo izašli na teren. Put nas je vodio do Franjevačke knjižnice u Kloštar Iva-niću. Zajedno su u istraživanje krenuli članovi povijesne, zemljopisne i liturgijske grupe. U samostanu dočekao nas je gvardijan fra Tomi-slav Božiček te nas proveo knjižnicom, pina-kotekom i župnom crkvom koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Poklonio nam je svoje dragocjeno vrijeme iz kojeg smo doznali da je knjižnica vjeran dokaz djelovanja franjevaca u ovom kraju.

Knjižnica je nastala 1639. i sadrži oko 5000 katalogiziranih naslova. Posebno su značajne tri inkunabule iz 15. stoljeća od kojih je jedan primjerak na njemačkom jeziku. Knjižnički fond iznimno je vrijedan zbog 150 rijetkih naslova na hrvatskom te više stotina naslova na stra-nim jezicima, a posjeduje i 42 knjige kajkavske književnosti. Naše mjesto ima dugu tradiciju ljekarništva koju su brižno njegovali i očuvali franjevci. Knjižnica stoga obiluje i farmaceut-sko-medicinskom literaturom, jer su franjevci od 1728. do 1931. vodili jednu od najstarijih ljekarni u Hrvatskoj. Simpozij o knjižnici i njenoj važnosti održan je 1999. godine, a objavljeni su i radovi toga simpozija pod naslovom Knjiž-nica franjevačkog samostana Kloštar Ivanić.

Pinakoteka je otvorena 2008. u povodu 500. godišnjice franjevaca u Kloštar Ivaniću. U njoj se čuvaju vrlo vrijedni predmeti i knji-ge koje vode čitatelja u daleku prošlost. Vidjeli smo Knjigu čudesa Blažene Djevice Marije iz razdoblja 1757.-1781., Bibliju iz 1497., knjigu Adrianskoga mora syrena koju je preveo Niko-la Zrinski iz 1660., bogatu zbirku vrijednih slika i drugu franjevačku kulturnu baštinu. Gledajući te vrijedne knjige, osjetili smo emocionalnu ve-

zanost za prošlost i ljude u zavičaju koji su to sve prikupili.

Danas u vrijeme elektroničkih medija, ove klasične knjige, koje su na nas ostavile snažan dojam, ne bi smjele biti zaboravljene. Nakon svega došli smo do jedinstvenoga zaključka da idemo dalje i da ćemo širiti znanje o zavičaju, a naše radove o novim spoznajama izlažemo na školskim panoima. Time obogaćujemo naša znanja, širimo vidike i potičemo druge učenike da se temeljitije zainteresiraju za bogatu zavi-čajnu baštinu.

Matea Subašić, Irena Greblički i Ana Stilinović, Kloštar Ivanić

ODNOSI

Idemo li daljekako izaći iz moralnoga, materijal-noga i duhovnoga kala

Poštovane kolegice i kolege, nije dobro, nika-ko nije dobro. I ne samo da nije dobro, nego je i vrlo loše. U državi, obrazovnom sustavu, držav-nom proračunu, bližem i širem okruženju... Sve donedavno bili smo vođeni mitskom parolom Idemo dalje, iako je bilo jasno kao dan da smo na rubu provalije. Sad se iz nje veoma teško izvući, a još nismo ni dosegnuli dno. I kako uop-će izaći iz toga kala, moralnoga, materijalnoga, duhovnoga i inoga? U kulturnom su svijetu odavna pronašli odgovor na to pitanje. Zašto su tako razvijeni Japan, Švedska ili Irska?

Razloga je više, primjerice poštuje se za-kon, ne ulaže se u otpremnine parazitskim menadžerima, zločinci sjede u zatvorima, a ne u strukturama vlasti, javna je uprava racionalizi-rana... Ali je tu i jedan fundamentalan: ulaže se u obrazovanje! Shvatili su da je temelj uspjeha i blagostanja društva obrazovano i školovano stanovništvo, stručnjaci koji vode naprijed.

U Hrvatskoj kao da je nekome u interesu da je narod što nepismeniji, a posljedica je pora-zan odnos prema obrazovnom sustavu, onome što nas jedino može spasiti. Da je tome tako, dokaz je i ova posljednja groteska s isplatom božićnica. U kolektivnom ugovoru, koji je potpi-sala i vlada, jasno je određeno kome, u kojem se roku i iznosu isplaćuje božićnica. To je do-kument utuživ na sudu. Ako se u njemu nešto želi mijenjati, prvo se trebaju mijenjati odredbe kolektivnog ugovora. A dok je on na snazi u ovakvom obliku, takvoga ga treba i poštovati.

Tako je to u uređenim pravnim državama, ali nažalost mi u takvoj ne živimo. Nama se nude floskule o tome kako nema novca. Da trebamo biti sretni što uopće primamo i plaću?! Pa, zar bismo trebali raditi bez plaće? Idemo li mi to dalje prema feudalnom dobu ili živimo u 21. stoljeću? Nije naša briga ima li novca. Ne bi li vlada trebala osigurati provođenje zakona, pa i onoga o našim božićnicama?! A ako država ne može osigurati provođenje zakona, onda to treba jasno reći.

Nažalost, i među kolegama ima onih koji mi-sle da ništa ne možemo, da tako jednostavno mora biti, koji imaju upravo mahnitu potrebu da se nas u obrazovanju godinama zakida i po-nižava. Može li nam onda biti bolje? Nažalost, hrvatski se obrazovni sustav urušava i zbog razloga koji nemaju puno veze s financijama i novcem. Dokaz toga je i novi Pravilnik o pra-ćenju i ocjenjivanju učenika, koji potiče nerad i djeluje kao da su ga pisali upravo oni koje najviše štiti.

Dokaz tome su i prevelika prava učenika i njihovih roditelja, sastav i struktura školskih odbora, način i kriteriji za izbor ravnatelja. Kako je moguće da u jednoj europskoj zemlji u 21. stoljeću za ravnatelja može biti izabrana osoba bez završenoga fakulteta, bez znanja stranoga jezika i osnovnih informatičkih vještina? Dokaz omalovažavanja ljudi koji rade u sustavu jest i uporno inzistiranje na nazivu učitelj za osnov-ne škole, ta nepotrebna uravnilovka, kad se dobro zna da je učitelj učitelj, a profesor pro-fesor? I da to nije i ne može biti isto, kao što ni magistar i doktor znanosti nije i ne može biti isto. Puno toga nije i ne može biti, ali u nas ipak jest. I zato se, eto, tako razlikujemo od država koje sam spomenuo.

Ivan Plantić, Vela Luka

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

ogla

s

Na temelju članaka 17. i 19. Zakona o Agenciji za odgoj i obrazovanje (Narodne novine, 85/06.) i članaka 34., 57., 58. i 60. Statuta Agencije za odgoj i obrazovanje, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje raspisuje

NATjEČAj

za radno mjesto višeg savjetnika za biologiju i kemiju u Podružnici Split - 1 izvršitelj

Uvjeti: • završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani pred-diplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odgovarajuće struke uz završeno pedagoško• psihološko, didaktičko i metodičko obrazovanje (sukladno pravilnicima kojima se propisuje vrsta stručne spreme odgojno-obrazovnih radnika) • sedam godina radnog iskustva u neposrednom odgojno-obrazovnom radu • poznavanje rada na računalu • znanje jednoga stranog jezika.

Osim navedenih uvjeta, kandidati moraju ispunjavati opće i zakonom propisane uvjete. S izabranim kandidatom sklopit će se ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim radom od šest (6) mjeseci. Na natje-čaj se mogu javiti osobe oba spola. Ako kandidati ostvaruju pravo prednosti pri zapošljavanju na temelju Za-kona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njiho-vih obitelji (Narodne novine, 174/04., 92/05., 2/07. i 107/07.), dužni su priložiti original rješenja ili potvrde o priznatom statusu te dokaz o nezaposlenosti.

Uz prijavu na natječaj kandidati trebaju priložiti dokaze o ispunjava-nju uvjeta: • životopis • dokaz o stručnoj spremi (preslik diplome) • dokaz o radnom stažu (preslik radne knjižice) • preslik domovnice • dokaz o znanju stranog jezika (preslik potvrde, svjedodžbe ili indeksa) • uvjerenje o nekažnjavanju te da se protiv kandidata ne vodi istražni ni kazneni postupak (ne starije od πest mjeseci).

Priloženu natječajnu dokumentaciju ne vraćamo.

Prijave na natječaj s dokazima o ispunjavanju uvjeta podnose se u roku osam dana od objave natječaja, na adresu: Agencija za odgoj i obrazovanje, Donje Svetice 38, Zagreb, s naznakom “Za natječaj“. Ne-potpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati.

O rezultatima natječaja kandidati će biti obaviješteni u zakonskom roku.