1

2

3

4

Znanstvena zajednica i struka uglavnom su prihvatile suvremenu interpretaciju tehnologije prometa kao znanosti o procesima, načinima i postupcima proizvodnje prometnih usluga

Na anglosaksonskom jezičnom području riječ tehnologija (technology) širi je i dominirajući termin, dok se riječ tehnika (technique) rjeđe koristi i označava (tehničko) sredstvo ili pojedinačni precizni postupak u okviru određene tehnologije.

Tehnika prometa je orijentirana na projektiranje, konstrukciju, izgradnju i investicijsko održavanje prometne infrastrukture i suprastrukture.

Tehnologija prometa i prometno inženjerstvo međusobno se dopunjuju i prožimaju, no razlikuju se u egzaktnosti, pristupu, obuhvatu i sadržaju proučavanja te primijenjenoj metodologiji.

Tehnologija prometa prvenstveno proučava "end-to-end" procese prijevoza ili prijenosa ljudi, roba i informacija što uključuje primjenu odgovarajućih tehničkih sredstava, metoda i postupaka tako da se ostvaruje učinkovita proizvodnja usluge za krajnjega korisnika.

Prometno inženjerstvo proučava temeljni prometni fenomen, matricu prometnih zahtjeva i tokove vozila (zrakoplova, brodova, paketa, ...), sigurno razdvajanje (headway), kapacitete i propusnu moć prometnica, upravljanje prometom i sprječavanja zagušenja, mjerljive pokazatelje kvalitete usluge, itd.

5

6

7

Tehnologija prometa označava znanstveno polje i djelatnost proizvodnje prometnih usluga. U okviru tehnologije prometa istražuju se procesi pripreme, provedbe i završavanja prijevoza i prijenosa, odnosno zakonitosti eksploatacije i preventivnog održavanja prometne infrastrukture (prometnice, fiksni objekti i uređaji) i suprastrukture (prijevozna i prekrcajna sredstva, itd.).

Temeljni input-output proces može se opisati kao transformacija prostornih i vremenskih koordinata prometnog entiteta uz očuvanje (nepromjenjivost) transportiranih entiteta koji se prevoze ili prenose s izvorišta na odredište.

Korisna transformacija obavlja se promjenom prostorno-vremenskih (s,t) koordinata transportiranog entiteta koji se prevozi ili prenosi u odgovarajućem prometnom entitetu i zajedno s njim kreće prometnom mrežom. U odvijanju prometne transformacije temeljni su zahtjevi da sadržaj entiteta bude sačuvan, vrijeme prijevoza ili prijenosa prihvatljivo, troškovi u zadanim okvirima, ekološke posljedice minimalne, itd.

Transportirani entiteti (čovjek, roba, informacija) adaptiraju se prema odabranom modu i prometnici i prometnom entitetu (osobni automobil, bicikl, autobus, zrakoplov, itd.).

Svaki prometni entitet koristi dio kapaciteta prometnice i tako stvara prometni tok koji se mjeri brojem entiteta koji prođu kroz određeni dio prometnice u promatranom vremenu. (npr. voz/sat, paketa/s, itd.).

Relativno fiksni kapacitet prometnice i vremenske fluktuacije prometne potražnje i toka zahtijevaju različite aktivnosti upravljanja potražnjom i prometom u mreži.

8

9

Uloga komutacijskog čvorišta telekomunikacijske mreže je usklađeno obavljanje upravljačkih i kontrolnih procedura:

•upravljanje usmjeravanjem/ rutiranjem (routing control)

•kontrola prometnog toka (flow control)

•kontrola pogrešaka (error control)

Usmjeravanje prometa (traffic routing) i upravljanje rutiranjem (routing control) općenito predstavljaju problem pretraživanja mogućih rješenja i "izbor najbolje" rute (smjera) u komutacijskim čvorištima zadovoljavajući potražnju koju generiraju krajnji korisnici.

10

Kada korisnici u mreži žele komunicirati, mreža mora nekako odrediti put kojim će putovati informacijska jedinica(e) koje prenose informaciju. Mreža neprestanoračuna putove između svih parova čvorova. Kod komunikacije se na osnovu izvorišne i odredišne adrese izabire jedan od unaprijed izračunatih putova za informaciju koja se razmjenjuje i komutacija se obavlja po izabranom putu. Izbor puta može biti uvjetovan trenutnim prometnim stanjem u mreži. Proces prikupljanja informacije o topologiji mreže, računanje putova (ruta) u mreži zove se upravljanje usmjeravanjem.

To je jedan od osnovnih upravljačkih mehanizama u mreži, budući da se pravilnim usmjeravanjem postiže balansiranje prometa u mreži i optimalno korištenje resursa mreže. Mehanizam kojim je u mreži implementirano usmjeravanje zove se protokol usmjeravanja (routing protocol). Taj protokol pripada upravljačkom sloju mreže. Usmjeravanje kao postupak određivanja putova u mreži ne mora se zasnivati nužno samo na poznavanju para izvorište-odredište. Putovi mogu ovisiti i o vrsti informacije (u višeuslužnim mrežama) koja se prenosi (podaci ili video). Iako ne postoji jedinstveno prihvaćena definicija usmjeravanja, može se izreći sljedeća definicija: Usmjeravanje je proces određivanja putova kojim će se odvijati komunikacija između mrežnih entiteta s poznatim imenima (adresama).

Različite vrste mreža se koriste usmjeravanjem na različite načine. U nepaketskim mrežama (npr.telefonska) se protokol usmjeravanja koristi kakao bi se saznao put po kojem će se uspostaviti kanal prilikom uspostave poziva. Nakon što je poznat put, na svim čvorovima i granama se vrši rezervacija kanala i započinje komunikacija.

11

Metodama kontrole – djelovanjem na intenzitet toka nastoji se preventivno djelovati da ne dođe do gubitaka podatka zbog ograničenih memorijskih kapaciteta. Postoje i metode kontrole toka koje u slučaju zagušenja odbacuju/ispuštaju podatkovne jedinice (pakete) s manjom važnosti, da ne bi došlo do gubitaka paketa s većom važnosti.

12

13

1) Tipična mrežna infrastruktura za uslugu tripe play

2) Mrežna infrstruktura mobilne mreže 3 generacije (3G)

14

DWDM- multipleksiranje s gustom raspodjelom valnih duljina

15

16

17

18

• U općem pristupu možemo uočiti da zadaci prometnogtehnologa slijede iz istraživanja potražnje i neposredno suvezani za:

prometno dizajniranje podsustava i mreže u cjelini

optimizaciju broja i lokacija instaliranih resursa

upravljanje prometnim tokovima i zaštitu od preopterećenja

tarifno modeliranje

pripremu i uvođenje novih usluga i aplikacija

djelovanje korisničkih "eksploatacijskih" službi

poboljšanje i inoviranje ( reenginering) postojećih struktura iprocesa

• U svim vrstama i tipovima prometnih problema osnovnizadatak je učinkovito i djelotvorno uskladiti zahtjeveprometne potražnje s kvalitetom posluživanja i ukupnimtroškovima angažiranih resursa

19

20

21

22

23

24

25

26

27

Brokeri kapaciteta i brokeri sadržaja.

Teleusluge se mogu podijeliti na:

• Interaktivne usluge (telefonija, interaktivne igre)

• Usluge slanja poruka (SMS, MMS)

• Usluge pretraživanje (www..)

• Distributivne usluge (VoD, televizija ...)

29

Podjela teleusluga obzirom na postupak s informacijama

Podjela teleusluga obzirom na sadržaj

30

31

PSTN (Public Switched Telephone Network), telefonska mreža, je primjer mreže s komutacijom kanala (circuit switched network). Prilikom uspostave poziva u takvoj se mreži rezervira se fiksan prijenosni kapacitet s kraja na kraj (end‐to‐end) uzduž unaprijed utvrđene rute (slika). Taj prijenosni kapacitet ostaje zauzet cijelo vrijeme trajanja poziva, bez obzira da li se šalje informacija (netko govori) ili ne. U digitalnoj telefonskoj mreži se za jedan poziv rezervira fiksan kapacitet od 64 Kb/s ‐ glas se uzorkuje frekvencijom 8 kHz, i svaki uzorak se kodira s 8 bita. Kašnjenje informacije s kraja na kraj u takvoj mreži je fiksno i određeno vremenom prospajanja u komutacijskim čvorovima i propagacijskim kašnjenjem signala.

32

33

Mod prijenosa određuje i način komutacije u mreži pa se tako mogu uočiti dva osnovna načina komutacije (kanala i paketa). Na slici su prikazane i mreže u kojim je zastupljen koji od načina komutacije, odnosno mod prijenosa.

34

35

36

37

38

39

40

17/9=1,88888

Važno napomenuti da kod call centra nije svejedno koji je poslužitelj zauzet.

41

42

43

44

45

46

47

48

49

50

51

52