Trgovačko pravo – uvod

• Država – društvena organizacija koja ima svoja tijela vlasti putem kojih ostvaruje svoje funkcije te ima mogućnost primjenjivati sankcije prema pojedinim pripadnicima društvene zajednice ako ne postupaju u skladu s pravnim pravilima

• Obilježja suvremene države:a) Suverenitetb) Demokratski legitimitetc) Pravni karakter (Rechtsstaat)d) Javnost (prevlast javne sfere)

• Elementi države:a) Suverena vlastb) Teritorij c) Stanovništvo

• Suverena vlast – suverenitet znači vrhovnu, neograničenu i nedjeljivu vlast na području određene države (unutarnji suverenitet)

• Vanjski suverenitet se manifestira u ravnopravnosti određene države s ostalim državama koje čine međunarodnu zajednicu

• Teritorij – trodimenzionalni prostor koji se sastoji od zemljišne površine, zračnog prostora, zemljišne unutrašnjosti te vodenih površina (more, rijeke, jezera) koji je omeđen državnim granicama, a na kojem se ostvaruje suverena vlast određene države

• Postojanje enklava koje eliminiraju zahtjev za geografskim kontinuitetom državnog teritorija (npr. Belgija-Nizozemska, Timor-Indonezija)

• Određivanje granica – prirodne, povijesne, etničke granice• Načelo promjene granica na temelju dogovora između dviju država, mogućnost

rješavanja graničnih sporova pred međunarodnim sudovima i arbitražama• Granice na moru – Konvencija UN o pravu mora iz 1982. g., morski pojasevi:

unutarnje morske vode, teritorijalno more (obalno more – suverena prava države, pravo stranih brodova na neškodljivi prolaz), epikontinentalni pojas (morsko dno, određena gospodarska i suverena prava države koja samostalno proglašava određena obalna država), gospodarski pojas (vodena površina i vodeni stup do dna koji se proteže od vanjske granice teritorijalnog mora do 200 nm, određena gospodarska i suverena prava države), otvoreno more

• Stanovništvo – ukupnost osoba koje žive na teritoriju određene države, a koji se dijele na domaće državljane, strance i apatride

• Državljanstvo – pravna veza koja postoji između države i određenog pojedinca, a koja se manifestira u pravima i obvezama pojedinog državljanina

• Stjecanje državljanstva:a) Podrijetlom (ius sanguinis, stjecanje državljanstva sukladno državljanstvu roditelja)b) Rođenjem (ius soli, stjecanje državljanstva na temelju činjenice rođenja na određenom državnom teritoriju)c) Naturalizacijom (stjecanje državljanstva na zahtjev i uz ispunjenje određenih zakonskih uvjeta (dužina boravka, poznavanje jezika i kulture i sl.)d) Na temelju međunarodnih ugovora (stjecanje državljanstva na temelju međunarodnih ugovora sklopljenih između država u slučaju promjena državnih granica, pravo opcije)

• Posebni položaj stranog diplomatskog i konzularnog osoblja – diplomatski imunitet• Uređenje položaja apatrida (osoba bez državljanstva) putem međunarodnih ugovora)

• Zaštita nacionalnih manjina – posebno uređenje položaja nacionalnih manjina u određenim državama njihovim internim propisima (Italija, Finska, Austrija, Belgija, Hrvatska)

Klasifikacija država prema obliku vladavine• Oblik vladavine – podjela država s obzirom na način određivanja državnog poglavara

i njegov položaj u odnosu na druga tijela državne vlasti - monarhije i republike• Monarhije – državni poglavar se određuje nasljeđivanjem, njegov mandat nije

vremenski ograničen, ranije je vrijedila pravna i politička neodgovornost te nepovredivost monarha

• Razlikovanje neograničenih i ograničenih monarhija (apsolutne i ustavne monarhije), pojava parlamentarnih monarhija

• Primjeri – Velika Britanija, Danska, Švedska, Norveška, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Španjolska, Saudijska Arabija, Katar, Kuvajt, Brunei i dr.

• Republike – državni poglavar se određuje izborom uz mogućnost reizbora, mandat mu je ograničen, položaj državnog poglavara u odnosu na druga tijela državne vlasti je uređen ustavom, uređenje postupka kojim se može tražiti opoziv predsjednika (inpeachment)

• Vrste republika: a) Predsjednička republika (SAD)b) Polupredsjednička republika (Francuska)c) Parlamentarna republika (Njemačka, Italija, Hrvatska)

Klasifikacija država prema državnom uređenju

• Državno uređenje – podjela država s obzirom na odnos između središnjih tijela vlasti i tijela vlasti pojedinih dijelova države – jednostavne (unitarne) i složene države

• Jednostavne (unitarne, jedinstvene) države – kao isključivi nositelj suverene vlasti se pojavljuju tijela središnje državne vlasti koja obnašaju zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, dok se tijelima lokalne vlasti povjeravaju određeni poslovi na lokalnoj razini

• Pitanje decentralizacije državne vlasti • Vrste složenih država:a) Konfederacija b) Personalna unijac) Realna unijad) Federacija

• Konfederacija – savez suverenih država koje na temelju ugovora osnivaju zajedničke organe (dieta, kongres, skupština saveza) kojima povjeravaju zajedničke poslove ne gubeći pri tome svoju samostalnost; zajednički organ donosi odluke samo uz pristanak svih država članica konfederacije (pravo veta)

• Primjeri – SAD (1787.), Nizozemska (1795.), Švicarska (1848.), Njemačka (1815.-1866.)

• Personalna unija – savez dviju ili više država koje su povezane osobom zajedničkog vladara, ali zadržavaju svoju samostalnost

• Primjeri – Hrvatska i Ugarska (1102.-1526.), Engleska i Hannover (1714.-1838.), Nizozemska i Luksemburg (1815.-1890.)

• Realna unija – savez dviju ili više država koje su povezane osobom zajedničkog vladara, određenim zajedničkim organima i poslovima, ali zadržavaju svoju samostalnost

• Primjeri – Austrija i Ugarska (1867.-1918.), Norveška i Švedska (1815.-1905.), Danska i Island (1915.-1945.)

• Federacija – složene države u kojima postoje dvije ili više teritorijalnih jedinica na koje je podijeljen državni teritorij i koje imaju vlastito zakonodavstvo, upravu i sudstvo; razlikovanje između saveznih (središnjih) tijela vlasti i tijela vlasti federalnih jedinica; uređenje njihovog međusobnog odnosa putem ustava; uspostava saveznih dvodomnih parlamenata

• Primjeri – Jugoslavija (1945.-1991.), SAD, SR Njemačka, Švicarska, Austrija, Belgija, Brazil, Meksiko, Indija, Rusija

Funkcije države

• Trodioba državne vlasti:a) Izvršna vlastb) Zakonodavna vlastc) Sudska vlast

• Izvršna vlast – obnaša je Vlada i tijela državne uprave; čine je svi oni poslovi koji se ne uvršćuju u zakonodavnu i sudsku vlast

• Poslovi provedbe pravnih akata u različitim područjima života društvene zajednice; odlučivanje o pravima i obvezama individualnih pravnih subjekata u upravnom postupku

• Zakonodavna vlast – ostvaruje se u zakonodavnom postupku u kojem se donose propisi; nju obnaša zakonodavno tijelo (Hrvatski sabor)

• Tijek zakonodavnog postupka:1) Predlaganje zakona (zakonodavna inicijativa) – zakone predlaže Vlada ili

zastupnici u zakonodavnom tijelu (pojedinci, radna tijela)2) Rasprava o podnesenim prijedlozima – obavlja se radi uobličenja zakonskog teksta

(sustavnost, preglednost, jezična ispravnost, cjelovitost, usklađenost), obavlja se u radnim tijelima zakonodavnog tijela (odbori, povjerenstva) te u plenumu zakonodavnog tijela

3) Glasovanje o usvajanju pravnog akta – načelo obične većine za donošenje pravnih akata, iznimno za tzv. organske zakone kvalificirana većina (2/3 većina)

4) Proglašenje (promulgacija) pravnog akta – obavlja je državni poglavar (predsjednik Republike) kojim se daje jamstvo da je poštovan Ustav i propisani zakonodavni postupak

5) Objava pravnog akta – upoznavanje svih pravnih subjekata sa sadržajem usvojenog pravnog akta, objava se obavlja u Narodnim novinama, te na web stranicama

6) Stupanje na snagu pravnog akta – protek određenog vremena od objave do stupanja na snagu pravnog akta (vacatio legis) radi pripreme adresata za primjenu pravnog akta, u pravilu to razdoblje traje 8 dana od objave, osim ako je zakonom određeno drugačije

• Sudska vlast – provedba sudskih postupaka u kojima se odlučuje o eventualnim sporovima između različitih pravnih subjekata (građanski postupak) ili kaznenoj odgovornosti pravnih subjekata (kazneni postupak)

• Tu vlast obnašaju sudovi, a pored njih i državno odvjetništvo te odvjetništvo• Vrste sudova:a) Redovni sudovi (općinski, županijski, Vrhovni sud RH)b) Trgovački sudovi (ustanovljeni po županijama, Visoki trgovački sud)c) Prekršajni sudovi (Visoki prekršajni sud)d) Upravni sude) Ustavni sud RH

• Dvostupanjski sudski postupak; mogućnost korištenja pravnih lijekova; sudac pojedinac ili sudsko vijeće

• Izbrani sudovi (arbitraže)

Vrste tijela državne vlasti

• Središnja/lokalna tijela državne vlasti• Pojedinačna (inokosna)/skupna (zborna) tijela državne vlasti• Vanjska/unutarnja tijela državne vlasti

Pravna norma i njeni dijelovi• Hipoteza – pretpostavka koja opisuje stanje ili činjenice koje se odnose na subjekte ili

adresata (uvjet za primjenu dispozicije)• Dispozicija (zahtjev) – glavni dio norme koji određuje njezin bitan sadržaj; zahtjev se

može sastojati u zapovjedi, zabrani ili ovlaštenju• Sankcija – posljedice koje nastupaju ako se postupa protivno dispoziciji; norme bez

sankcije (leges imperfecta)

Vrste pravnih normi i njezini adresati• Opća pravna norma – apstraktno i općenito pravilo kod kojeg su adresati

neodređeni; pravna pravila koja su upućena svim pravnim subjektima na državnom teritoriju određene države; karakteristična su za ustav i druge opće zakonske propise

• Pojedinačna (individualna) pravna norma – pravno pravilo kod kojeg je točno utvrđen adresat

• Nastanak pravne norme – običajna norma (nastaje dugotrajnim vršenjem)/ postavljena norma (moguće točno odrediti vrijeme nastanka, donositelja te vrijeme trajanja pravne norme)

• Oblik pravne norme – pisana norma (sadržana u pravnom aktu)/ nepisana norma (nastaje običajnim putem)

• Prostorno važenje norme – generalna norma (univerzalna, važenje na čitavom državnom teritoriju)/ partikularna norma (primjena na određenom dijelu državnog teritorija)

• Intenzivnost (stupanj slobode) pravne norme – kategorička norma (kogentna, striktna, adresat nema slobodu u pogledu nastanka i sadržaja obveza, odnosno ovlaštenja)/ disjunktivna norma (razlikovanje na alternativne i dispozitivne norme, sloboda adresata u uređenju pravnog odnosa; kod alternativne norme adresat može između više mogućnosti odabrati jednu; kod dispozitivne norme ona se primjenjuje u slučaju ako adresati svoj pravni odnos nisu drugačije uredili ugovorom, karakteristične za trgovačko pravo)

• Pravna snaga (hijerarhija) norme – više i niže norme• Vrsta dispozicije pravne norme – naređujuća norma (naređuje određenu činidbu

adresata) / zabranjujuća norma (zabranjuje određeno ponašanje adresata) / ovlašćujuća norma (daje određenu ovlast adresatu, ali ne propisuje nikakvu štetnu posljedicu u slučaju nekorištenja ovlasti adresata)

Pravna norma i vremenska valjanost

• Ograničenost valjanosti pravne norme u vremenu – početak, trajanje i prestanak primjene pravne norme

• Početak primjene pravne norme – stupanje na snagu 8 dana nakon dana objave, osim ako je zakonom određeno drugačije (razdoblje vakacije (vacatio legis))

• Retroaktivnost pravne norme – iznimka, povratna valjanost (primjena) pravne norme na neku pravnu situaciju koja je nastala prije donošenja pravne norme; zabrana retroaktivnosti pravnih normi u kaznenom pravu (načelo zakonitosti)

• Prestanak pravne norme:a) Abrogacija – izričiti prestanak ranije pravne norme donošenjem nove koja je ukida, pojavljuje se u prijelaznim i završnim odredbama propisab) Derogacija – prešutni prestanak ranije pravne norme donošenjem nove koja je jednaka po pravnoj snazi te uređuje isti pravni odnos (lex posterior derogat lex priori)c) Dotrajalost – prestanak pravne norme zbog prestanka postojanja pravnih odnosa koje su one ranije uređivale

Sistematizacija prava (pravni sustav)• Pravni poredak – skup pravnih normi, načela i vrijednosti koji čine pozitivno pravo

neke države (unutarnje i međunarodno pravo)• Vertikalni pravni sustav – ukupnost normi i akata koji su razvrstani po kriteriju

pravne snage (ustav, zakoni, podzakonski akti; načelo ustavnosti i zakonitosti)• Horizontalni pravni sustav – ukupnost normi i akata koji su razvrstani po kriteriju

srodnosti materije koju uređuju (grupe (područja) prava, pravne grane i pravni instituti)

• Grupe (područja) prava i pravne grane:a) Kriterij sfere važenja – unutarnje i međunarodno pravob) Kriterij sadržaja i intenzitet prisile – javno (ustavno, upravno, financijsko, sudsko

organizacijo, postupovno (kazneno, građansko i upravno) i kazneno pravo) i privatno pravo (građansko (opći dio, stvarno, obvezno i nasljedno pravo), obiteljsko, trgovačko, radno pravo)

c) Kriterij karaktera norme – materijalno i formalno (postupovno, procesno) pravo

• Pravna grana – skup pravnih normi koje čine one pravne institute namijenjene uređenju sličnih pravnih odnosa (npr. građansko pravo)

• Pravni institut – skup pravnih normi koji uređuje jedan uži tip pravnih odnosa (npr. pravo vlasništva)

• Pravna norma – temeljni element pravnog sustava• Objektivno i subjektivno pravo – pravo u objektivnom smislu čini sustav pravnih

normi i akata koje donose i provode tijela državne vlasti, a pravo u subjektivnom smislu čini skup ovlasti koje pripadaju određenom pravnom subjektu, a koja proizlaze iz objektivnog prava

Pravna tehnika i tumačenje prava

• Pravna tehnika – skup znanja, uputa, postupaka i mjerila koja su upravljena na stvaranje, primjenu, ostvarivanje, tumačenje, promjenu i prestanak pravnih normi

• Primjena pravne norme – postupak kojem je svrha konkretizacija pravne norme kroz njezinu primjenu na određeno činjenično stanje

• Tumačenje prava – postupak u kojem se utvrđuje svrha pravne norme, tj. njezino točno značenje, uklanjanje nejasnoća, dvosmislenosti i proturječnosti u pravnim normama

• Razlozi tumačenja pravnih normi – jezik, dinamika društvenih i ekonomskih odnosa, formalni izvori prava (interpretacija općih normi)

• Vrste tumačenja prava:a) Izvorno (originarno, autentično) tumačenje – obavlja ga sam zakonodavac, uklanjanju se eventualne nejasnoće koje se javljaju u pogledu određenih pravnih normi, zakonsko tumačenje koje najčešće daje neko mjerodavno pomoćno tijelo zakonodavca (npr. Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora)b) Povijesno tumačenje – valjanost pravne norme u vremenu, nastoje se istražiti okolnosti u kojima je nastao određeni pravni akt, odnos namjere zakonodavca i sadašnjih društvenih okolnosti u primjeni pravne normec) Sustavno (sistematsko) tumačenje – položaj određene pravne norme u pravnom sustavu, odnos pravne norme prema ostalim pravnim granama i pravnim pravilima, tu uključujemo i analogiju

d) Teleološko (ciljno) tumačenje – utvrđivanje cilja pravne norme, objektivno tumačenje pravne norme

e) Jezično (gramatičko) tumačenje – analiza teksta pravne norme u cilju utvrđivanja značenja riječi

f) Logičko tumačenje – nadovezuje se na jezično, a obavlja se primjenom pravila logike (argumenum a contrario, argumentum a minor ad maius, argumenum a maiori ad minus, conclusio)

g) Doslovno, prošireno i suženo tumačenje – doslovno (deklarativno) tumačenje se ograničava na sadržaj pravne norme koji naznačen u tekstu; prošireno (ekstenzivno) tumačenje dovodi do primjene pravne norme na širi krug subjekata, odnosno pravnih odnosa, od onoga što je određeno pravnom normom; suženo (restriktivno) tumačenje ograničava i suzuje primjenu pravnog pravila

• Popunjavanje pravnih praznina – pojava određenih društvenih odnosa koji nisu regulirani pravnim normama

• Pretpostavke za postojanje pravne praznine: a) zakonodavac nije svjesno zaobišao neke društvene odnose; b) radi se o važnoj pravnoj grani koja nije regulirana, a trebala bi biti; c) popunjavanje praznine ne proturječi osnovnim načelima pravnog poretka

• Metode popunjavanja pravnih praznina:1. Analogija – zaključivanje po sličnosti, na određeni društveni odnos se primjenjuju

postojeća pravna pravila koja uređuju neki sličan pravni odnos; razlikovanje zakonske analogije kod koje se polazi od zakonskog teksta te se značenje pravila proširuje i pravne analogije gdje se radi o primjeni načela i općih postavki koje vrijede za određenu pravnu granu; analogija je zabranjena u kaznenom pravu (načelo zakonitosti)

2. Primjena običajnog prava3. Davanje ovlasti sucu da stvara pravna pravila za konkretni slučaj uz primjenu

postojeće sudske prakse, pravnih načela, običajnog prava i pravne doktrine (karakteristika angloameričkog prava)

Pravni izvori• Pravni izvori u materijalnom smislu – čimbenici koji utječu na stvaranje prava

(društveni odnosi, volja zakonodavca)

• Pravni izvori u formalnom smislu – pojavni oblici u kojima se pojavljuju pravne norme

• Razlikovanje propisa, autonomnih izvora prava, sudska prakse i pravne doktrine• Propisi – pravni izvori koje donosi zakonodavac; hijerarhija propisa: Ustav, zakoni,

podzakonski akti• Ustav – najviši pravni akt koji uređuje državno ustrojstvo, odnose između različitih

tijela državne vlasti, temeljna prava i slobode građana te pravna načela na kojima počiva određeni pravni poredak; poseban postupak donošenja i izmjene ustava (kvalificirana većina)

• Zakoni – propisi koje donosi zakonodavac, a koji podrobnije razrađuju odredbe Ustava; načelo ustavnosti i zakonitosti; apstraktni karakter pravnih pravila u zakonima

• Podzakonski akti – donose ih u pravilu izvršna tijela vlasti (Vlada); služe za provedbu zakonskih propisa; pravilnici, uredbe, odluke, naredbe

• Autonomni izvori prava – stvaraju ih sami adresati na koje će se oni i primjenjivati• Vrste autonomnih izvora:a) Običaji – opća i dugotrajna primjena, svijest o ispravnosti (opinio necessitatis)b) Uzance – kodificirani običaji, opće i posebne uzancec) Opći uvjeti poslovanja (formularno pravo) – opći uvjeti poslovanja u užem smislu,

tipski ugovori, ugovori po pristupu (adhezijski ugovori), termini (klauzule)

• Sudska praksa i pravna znanost kao posredni izvori prava – djeluju snagom svoje uvjerljivosti

Pravni subjekti• Pravni subjekti – nositelji prava i obveza u pravnom prometu, podjela na pravne i

fizičke osobe• Fizičke osobe – pojedinci• Pravne osobe – društvene tvorevine kojima pravni poredak priznaje svojstvo pravnog

subjekta (trgovačka društva, ustanove, fondovi)• Fizička osoba – pojedinac koji stječe pravni subjektivitet rođenjem, a trajno ga gubi

smrću• Pravna fikcija nerođenog djeteta – nerođenom djetetu se priznaje svojstvo fizičke

osobe ako se rodi živo kada se radi o njegovim imovinskim pravima (nasljedno pravo)• Proglašenje nestale osobe umrlom – pravni institut kojim se u slučaju nestanka

određene osobe i ispunjenja određenih zakonskih pretpostavki, provodi postupak utvrđivanja nestale osobe umrlom; mogućnost naknadne izmjene takve odluke u slučaju ako je nestala osoba živa

• Pravna sposobnost fizičke osobe – svojstvo pojedinca da bude nositelj prava i obveza, stječe se rođenjem, a gubi smrću

• Djelatna sposobnost fizičke osobe– svojstvo fizičke osobe da svojim činjenjem ili propuštanjem stječe prava i preuzima obveze; razlikovanje poslovne sposobnosti kao sposobnosti da se sklapaju pravni poslovi i poduzimanju pravne radnje radi zaštite prava, i deliktne sposobnosti koja znači odgovornost za štetu i protupravne radnje

• Poslovna sposobnost fizičke osobe– stječe se nastupanjem punoljetstva (u nas 18 godina) te traje do smrti (mogućnost ograničenja ili potpunog gubitka poslovne sposobnosti u posebnom postupku)

• Sklapanje braka maloljetne osobe koja je navršila 16 godina dovodi do stjecanja pune poslovne sposobnosti prije navršenih 18 godina (sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila 16 godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za zaključenje braka postoji opravdan razlog, prijedlog za

donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo maloljetna osoba, u postupku će sud saslušati maloljetnog podnositelja prijedloga, njegove roditelje, odnosno skrbnika i osobu s kojom namjerava sklopiti brak te pribaviti mišljenje centra za socijalnu skrb i ispitati okolnosti značajne za odluku)

• Priznavanje ograničene poslovne sposobnosti maloljetnim osobama s navršenih 14 godina života, prije toga dijete nema poslovnu sposobnost te ga zastupa zakonski zastupnik ili skrbnik (sklapanje ugovora o radu i raspolaganje s plaćom s navršenih 15 godina, sposobnost za izradu oporuke 16 godina, pristanak djeteta od 12 godina u postupku posvojenja)

• Provedba posebnog postupka radi ograničenja ili potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti zbog duševne bolesti uz imenovanje zakonskih zastupnika ili skrbnika

• Identificiranje fizičke osobe – a) Ime i prezimeb) Matične knjige (rođenih, vjenčanih i umrlih) – JMBGc) Evidencije o državljanstvud) Prebivalište – mjesto u kojem osoba stalno živie) Boravište – mjesto privremenog boravka osobe izvan prebivalištaf) Osobna iskaznicag) Putovnica

• Bitni elementi koji se moraju ispuniti da bi govorili o pravnoj osobi – cilj (svrha), imovina, identitet i tijela pravne osobe

• Načini osnivanja pravnih osoba: sustav koncesije, sustav slobodnog udruživanja, normativni (zakonski) sustav

• Pravna sposobnost pravne osobe – stječe se u trenutku osnivanja pravne osobe; pravne osobe ne mogu stupati u osobne, obiteljske ili nasljednopravne odnose; ultra vires doktrina

• Djelatna sposobnost pravne osobe – stječe se u trenutku osnivanja pravne osobe; ostvaruje se putem tijela pravne osobe koja čine fizičke osobe ili putem zastupnika koji se angažiraju na temelju ugovora

• Deliktna sposobnost fizičke osobe – odgovornost za protupravna djela i uzrokovanu štetu; naziva se i ubrojivošću; stječe se s 14 godina (podjela ma mlađe maloljetnike (14-16 g.) i starije maloljetnike (16-18 g.)), prije toga za dijete odgovaraju roditelji ili skrbnici (iznimno djetetu od 12 godina koje počini teže kazneno djelo može se odrediti mjera odgoja u ustanovi)

• Isključenje ubrojivosti u slučaju duševne bolesti, poremećenosti ili nedovoljnog duševnog razvitka

Zastupanje pravnih subjekata

• Pravni subjekti nastupaju u pravnom prometu samostalno (fizičke osobe i tijela pravnih osoba), ali mogu angažirati i treće osobe koje će ih zastupati u pravnom prometu

• S obzirom na pravnu osnovu na kojoj počiva zastupanje razlikujemo zakonsko i ugovorno zastupanje

• Zastupnici (punomoćnici) sklapaju pravne poslove u ime i za račun opunomoćenika (pravnih subjekata)

• Zakonsko zastupanje fizičkih osoba – maloljetne osobe (manje od 18 godina) nemaju poslovnu sposobnost pa se kao njihovi zakonski zastupnici pojavljuju roditelji, odnosno skrbnici; u slučaju djelomičnog ili potpunog lišavanja poslovne sposobnosti punoljetne osobe imenuju joj se zakonski zastupnici (skrbnici)

• U slučaju prekoračenja ovlasti zakonskog zastupnika pri sklapanju pravnih poslova u ime i za račun fizičke osobe, ocjenjuje se štetnost za zastupanog, a postupanje trećih osoba se prosuđuje prema načelu savjesnosti i poštenja

• Ugovorno zastupanje fizičke osobe – zasniva se ugovorom o zastupanju (punomoći), zastupnik može biti samo potpuno poslovno sposobna osoba

• Vrste punomoći:a) Opća (generalna) i posebna (specijalna) punomoć – vrste poslova koji se sklapajub) Neograničena i ograničena punomoć – potreba pribavljanja uputa i odobrenja za

sklapanje ugovorac) Oročena (vremenski ograničena) i neoročena (vremenski neograničena) punomoć

– vrijeme trajanja punomoćid) Formalna i neformalna punomoć – propisivanje posebnog oblika za sklapanje

ugovora ovisno o glavnom poslu• Ako punomoćnik učini nešto izvan danih ovlasti, to ne obvezuje opunomoćenika, osim

ako to naknadno odobri u primjerenom roku; takvi pravni poslovi vrijede za treće osobe, osim ako su znale ili morale znati da je pravni posao sklopljen izvan dane punomoći

• Prestanak punomoći – ispunjenje ovlasti iz punomoći, smrt opunomoćenika ili punomoćnika, opoziv od strane opunomoćenika, otkaz punomoćnika, prestanak punomoćnika, gubitak ili ograničenje poslovne sposobnosti punomoćnika ili opunomoćenika

• Zakonsko zastupanje pravnih osoba – zastupnici po zakonu, pravne osobe ostvaruju svoju poslovnu sposobnost putem svojih organa

• Trgovačka društva – društva osoba (komplementari), društva kapitala (uprava)• Ugovorno zastupanje pravnih osoba – ugovor o zastupanju uređen ZOO, ZTD poznaje

prokuru, punomoćnika po zaposlenju, trgovačkog punomoćnika i trgovačkog putnika • Zastupnici po punomoći - zastupnik po zakonu trgovačkog društva može dati

punomoć drugoj osobi; punomoć se može dati u granicama ovlasti zastupnika koje su upisane u sudskom registru; ako ZTD-om nije drugačije određeno, punomoć se daje sukladno odredbama propisa kojima se uređuju obvezni odnosi; na zastupnike po punomoći se primjenjuje ograničenje sklapanja ugovora sa samim sobom

• Punomoćnik po zaposlenju - osoba čija je dužnost da kao radnik trgovačkog društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzima te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja; na punomoćnika po zaposlenju primjenjuje se ograničenje sklapanja ugovora sa samim sobom

Prokura

• Prokura - prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ZTD-om; prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ZTD-a; prokura se daje na način predviđen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva i u pisanom obliku

• Prokurist - prokura se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva; prokura se ne može dati pravnoj osobi

• Pojedinačna i skupna prokura - prokura se može dati jednoj ili više osoba; ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih

ZTD-om; prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri; izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno (bit će valjane izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista); izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednom prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima

• Opseg ovlasti iz prokure - prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima; prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva; prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama

• Ograničenje prokure - ograničenje prokure koje nije predviđeno ZTD-om nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati; ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u sudskom registru

• Sklapanje ugovora sa samim sobom - prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

• Prijenos prokure - prokura nije prenosiva na drugu osobu • Opoziv prokure - prokura se može u svako vrijeme opozvati, bez obzira na sadržaj

ugovora ili drugog pravnog posla na temelju kojega je dana • Prokura trgovca pojedinca - trgovac pojedinac daje prokuru osobno i ovlast davanja

prokure ne može prenijeti na drugu osobu; prokura koju je dao trgovac pojedinac ne prestaje u slučaju smrti vlastodavca niti ako je vlastodavcu oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost

• Upis prokure - davanje prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar, te se prilaže odluka o davanju odnosno opozivu prokure; u sudski registar upisuju se ime i prezime prokuriste; prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati da je prokura opozvana opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar

Trgovačka punomoć

• Pojam trgovačke punomoći - trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća; trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku

• Ovlasti iz trgovačke punomoći - trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne; trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine svoga vlastodavca, mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, nagoditi se niti voditi spor; ograničenja ovlasti trgovačkog punomoćnika, osim onih prethodno navedenih, nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih nisu znale niti su morale znati; ograničenje za sklapanje ugovora sa samim sobom odnosi se i na trgovačkog punomoćnika;

bez izričitog ovlaštenja vlastodavca trgovački punomoćnik ne može ovlasti iz punomoći prenijeti na drugu osobu

Punomoć trgovačkom putniku

• Trgovac može svome radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkom putniku u pisanom obliku

• Ovlasti iz punomoći trgovačkom putniku - trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca; trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun; ograničenje ovlasti trgovačkog putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati; trgovački putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima; ograničenje sklapanja ugovora sa samim sobom odnosi se i na trgovačkog putnika

Pravni odnos

• Pravni odnos – društveni odnos koji je uređen pravnim pravilima; nastaje onog trenutka kada ga pravni poredak prizna i uredi čime se omogućuje gospodarsko kretanje

• Pravne činjenice – činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a u svezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnih prava

• Vrste pravnih činjenica s obzirom na postanak:a) Prirodni događaji (rođenje, smrt, protek vremena)b) Ljudske radnje (manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni učinci; dijele se

na dopuštene (pravne radnje, pravni poslovi) i nedopuštene (delikti)• Pravni posao – stranačko očitovanje volje usmjereno na postizanje dopuštenih

pravnih učinaka• Delikt – protupravna radnja uz koju pravne norme mimo volje štetnika vežu postanak

odnosa odgovornosti za štetu

• Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkciju:a) Pretpostavka – pravna činjenica koja je doista kao činjenica realno nastala u

stvarnosti, a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao određeni pravni odnosb) Pravna osnova – bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak

subjektivnih pravac) Presumpcija (predmnijeva) – pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne

dokaže protivno (npr. proglašenje nestale osobe umrlom, stanje u zemljišnim knjigama)d) Fikcija – pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da se nikad neće

ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki pravni odnos (npr. prava nerođenog djeteta)

Subjektivno pravo

• Subjektivno pravo - ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom pravnom odnosu priznaju norme objektivnog prava; njime se izražavaju međusobni odnosi pravnih subjekata u određenom pravnom odnosu

• Sadržaj subjektivnog prava – pripadanje objekta i ovlaštenje subjekta prema objektu; interes (cilj ovlaštenja)

• Zahtjev – objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugog traži čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje našeg subjektivnog prava

• Vrste prava u subjektivnom smislu:a) Apsolutna (djeluju prema svima, erga omnes) i relativna (djeluju između određenih

stranaka, inter partes)b) Prenosiva i neprenosiva (strogo osobna prava)c) Glavna i sporedna (njihov nastanak, prijenos i prestanak ovisi o postojanju nekog

drugog subjektivnog prava, akcesorna prava)d) Preobražajna (ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje,

promijeni ili okonča pravni odnos s drugim subjektom bez njegovog pristanka, npr. prihvat ponude, izbor kod alternativnih obveza, otkaz ugovora)

Pravni objekti

• 3 vrste: stvari, činidbe i imovina• Stvari – materijalni dijelovi prirode, koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su

prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti

• Vrste stvari:a) Stvari u prometu (res in commercio) i stvari ograničene u prometu – sposobnost

stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava te kao objekti pravnih poslovab) Pokretne (mogu mijenjati položaj u prostoru, a da se pri tome ne uništi njihova bit,

odnosno da im se ne promijeni dosadašnja struktura) i nepokretne stvari (ne mogu mijenjati položaj, a da im se pri tome ne uništi bit ili ne promijeni dosadašnja struktura)

c) Zamjenjive (generičke stvari; u prometu se određuju po vrsti, rodu, broju i mjeri) i nezamjenjive stvari (u prometu dolaze kao strogo određena pojedinost, individualnost)

d) Potrošne (jednokratnom upotrebom se uništavaju ili im se vidljivo smanjuje supstancija) i nepotrošne stvari (one se prvom normalnom upotrebom ne uništavaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija)

e) Djeljive (mogu se rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost) i nedjeljive stvari (diobom se uništava njihova bit ili im se nerazmjerno umanjuje vrijednost)

f) Jednostavne (one čine jedinstvo) i sastavljene stvari (nastaju spajanjem jednostavnih (samostalnih) stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku egzistenciju)

• Pripadak ili pertinencija – sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari, ada pri tome ne postaje njezin sastavni dio

• Plodovi – proizvodi koji na određeni način nastaju od neke stvari, a određeni su da se od same stvari odijele

• Ukupnost stvari – zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom i u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivom

• Činidbe (predmet obveze) – svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku

• Karakteristike činidbe – ljudska radnja; imovinski karakter, mogućnost, pravna dopuštenost, određenost ili odredivost

• Sadržaj činidbe – davanje (dare), činjenje (facere), propuštanje (non facere), trpljenje (pati)

• Imovina – skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem (pravno određenje); skup dobara koja pripadaju određenom subjektu (ekonomsko određenje)

• Funkcije imovine – jamstvena funkcija; olakšanje prometa• Karakteristike imovine – jedinstvenost (određeni pravni subjekt može imati samo

jednu imovinu); identitet (ona pravno ostaje jednaka samoj sebi makar pojedini dijelovi iz nje izlazili, a drugi u nju ulazili)

Pravni posao

• Pojam – stranačko očitovanje volje koje je, samo za sebe ili u svezi s drugim potrebnim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog pravnog odnosa

• Vrste pravnih poslova:a) Jednostrani (nastaju očitovanjem volje samo jedne strane) i dvostrani pravni poslovi (nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju stranaka koje stoje jedna nasuprot drugoj; ugovori (jednostranoobvezni ugovori (jedna strana samo vjerovnik, a druga strana samo dužnik), dvostranoobvezni ugovori (i jedna i druga strana su i vjerovnik i dužnik)b) Pravni poslovi među živima (inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa)c) Naplatni (onerozni, kod kojih se za činidbu traži protučinidba) i besplatni (lukrativni, kod kojih se za činidbu ne daje protučinidba) d) Kauzalni (vidljiva je svrha sklapanja posla) i apstraktni poslovie) Formalni ili neformalni poslovi – da li je određen oblik pravnog posla

• Sadržaj pravnog posla – bitni sastojci (nužni za određeni tip pravnog posla), prirodni sastojci pravnog posla (sastojci koji se podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode određenog pravnog posla), nuzgredni sastojci (sastojci koji vrijede samo ako ih stranke ugovore; uvjet, rok i nalog)

• Uvjet – učinak pravnog posla zavisan o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti• Vrste uvjeta – suspenzivni (odgodni), rezolutivni (raskidni); afirmativan, negativan;

potestativan (ovisi o volji i odluci uvjetno ovlaštenog), kazualni (ovisi o prirodnom događaju ili volji trećeg), mješoviti

• Rok – učinak pravnog posla ograničen vremenom, tj. učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena ili traje do određenog vremena; odgodni (početni) i raskidni (završni ) rokovi

• Računanje rokova – ako su određeni u danima ne računa se prvi dan, a ako završetak pada u neradni dan, uzima se kao posljednji dan idući radni dan; ako je rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama, rok završava na isti datum po isteku određenog vremena, a ako tog datuma nema u mjesecu, tada posljednji dan u mjesecu

• Nalog (namet) – uzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka dužnost

Oblik očitovanja volje• Oblik očitovanja volje – oblici i mogućnosti u kojima unutarnja volja subjekta dolazi

do vanjske manifestacije

• Usmeno očitovanje volje – očitovanje volje pomoću žive izgovorene riječi• Pisano očitovanje volje – očitovanje volje dano pomoću pisanih riječi (potpis, paraf,

faksimil, rukoznak)• Očitovanje volje znacima (klimanje glavom, kretnja rukom, mimika)• Očitovanje volje konkludentnim radnjama (neizravno očitovanje, iz određenog

ponašanja se može sigurno zaključiti o volji očitovatelja)• Šutnja

Oblik pravnih poslova• Usmeni oblik pravnog posla• Pisani oblik pravnog posla• Pravni posao sklopljen pred svjedocima (npr. oporuka)• Sudjelovanje tijela državne vlasti ili tijela s javnopravnim ovlastima kao oblik pravnog

posla (npr. sud (zapisnik), javni bilježnik (ovjera (solemnizacija) isprava i ovjera potpisa)• Svrha propisivanja oblika pravnog posla – valjanost pravnog posla, utuživost

pravnog posla, dokazivanje pravnog posla, upis u javni registar

Valjanost i nevaljanost pravnih poslova• Pretpostavke valjanosti:a) Pravna i poslovna sposobnost subjekatab) Valjano i suglasno očitovanje voljec) Moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidbad) Dopuštena osnovae) Oblik pravnog posla

• Ništavost – ništavi pravni poslovi su oni koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti

• Ništavost nastupa na temelju zakona (ex lege), sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo), a nastaje od samog trenutka zaključenja pravnog posla (ex tunc)

• Razlozi ništavosti:a) Poslovna nesposobnost stranakab) Nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje (mane volje – nesklad između volje i

očitovanja; svjesni nesklad (školski primjer, šala, simulacija, prijetnja, mentalna rezervacija), nesvjesni nesklad (zabluda, neznanje, nesporazum, prijevara); mentalna rezervacija (svjesni nesklad između volje i očitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što ona uistinu neće, a druga strana za to ne zna); simulacija (prividno sklapanje ugovora, odnosno pravnih poslova); nesporazum c) Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe - nedopuštenost činidbe (zabranjeni pravni poslovi, nemoralni pravni poslovi, zelenaški pravni poslovi)d) Nepostojanje i nedopuštenost osnove – osnova je pravni cilj kojem stranke teže i koji je isti kod iste vrste ugovorae) Nedostatak potrebnog oblika

• Djelomična ništavost – ništavost određene odredbe ugovora, uz uvjet da to ne utječe na valjanost ugovora u cjelini

• Posljedice ništavosti – obveza restitucije, odgovornost za štetu • Sve zainteresirane osobe imaju pravo pozivati se na ništavost i bez vremenskog

ograničenja• Pobojnost – pravni poslovi koji proizvode pravne učinke kao i valjani, ali se mogu, iz

propisima predviđenih razloga i u predviđenom roku, poništiti

• Razlozi pobojnosti:a) Ograničena poslovna sposobnostb) Mane volje (prijetnja - jedna strana ili netko treći, stavljanjem u izgled nekog zla,

izaziva opravdani strah kod druge strane zbog čega ona zaključuje određeni pravni posao; zabluda – pogrešna predodžba o nekoj okolnosti; bitnost zablude (ona se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa pravni posao, okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim za sklapanje pravnog posla, pobudu za preuzimanje obveze kod besplatnih pravnih poslova); neskrivljenost zablude (strana koja je bila u zabludi je postupila s dužnom pozornošću) c) Povreda načela jednake vrijednosti činidabad) Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika

• Posljedice pobojnosti – restitucija i odgovornost za štetu• Ovlast isticati pobojnost imaju samo stranke u poslu, a iznimno treće osobe, te se

određuje subjektivni i objektivni rok za isticanje tužbe za povijanje; rokovi su prekluzivne naravi

• Konvalidacija – osnaženje nevaljanih pravnih poslova; ništavi pravni poslovi mogu konvalidirati samo iznimno, dok pobojni pravni poslovi u pravilu konvalidiraju što ovisi o ponašanju stranaka

• Konverzija – kad ništavi pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog pravnog posla, među strankama će vrijediti taj drugi posao ako je to u skladu s ciljem koje su stranke imale na umu pri sklapanju posla i ako se može uzeti da bi one sklopile taj posao da su znale za ništavost svojeg posla

Stjecanje i gubitak prava

• Stjecanje prava – spajanje subjektivnih građanskih prava s nekim subjektom• Originarno (izvorno) stjecanje – stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika• Derivativno (izvedeno) stjecanje – stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika;

translativno stjecanje (prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom sadržaju i opsegu prenosi na novog stjecatelja, univerzalna i singularna sukcesija),konstitutivno stjecanje (na temelju dosadašnjeg prava prednika osniva se za stjecatelja novo pravo)

• Gubitak prava – odvajanje subjektivnih građanskih prava od nositelja (relativni gubitak – jedan subjekt gubi, a drugi stječe pravo; apsolutni gubitak – jedan subjekt gubi pravo, ali ga drugi istodobno ne stječe)

• Zastara prava – gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme

• Pretpostavke zastare – nepodizanje tužbe i protek zastarnog roka (opći rok 5 godina, posebni 3, 2, i 1 godina)

• Zastoj zastare – nastup okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih započeta zastara prestaje teći dok te okolnosti ne otpadnu

• Prekid zastare – nastup okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, a proteklo se vrijeme ne uračunava (priznanje duga, podizanje tužbe, prigovor prijeboja)