PRAVILA TEKFIRA

8/20/2019 PRAVILA TEKFIRA

http://slidepdf.com/reader/full/pravila-tekfira 1/4

PRAVILA TEKFIRA Autor hamzaFriday, 27 July 2007

Hakija Kanuriæ, prof.

Da bi bili uz sljedbenike ehli sunneta ve-l-džemata potrebno je da se pridržavamo sljedeæih pravila: Prvo pravilo: Vjera za koju se vežu dunjaluèki propisi je vidljiva i spoljašnja vjera.

To znaèi da je svako ko ispoljava islam za nas musliman i prihvatamo njegovu vanjštinu sve dok se ne potvrdi i ne dokažesuprotno. Poslanik salallahu alejhi ve sellem je prihvatao od munafika njihovu vanjštinu, tj. odnosio se prema njima kaoprema muslimanima, iako je putem objave pouzdano znao njihovu stvarnost. Znao je da skrivaju nevjerstvo, meðutim,propisi na dunjaluku se ne grade na onom što je u prsima nego na vidljivim djelima. Navest æemo nekoliko dokaza koji nato upuæuju:

Rekao je Uzvišeni Allah: "O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovuputu, sve dobro ispitajte i onom ko vam nazove selam ne recite ti nisivjernik..."(En-Nisa, 94) Nazivanje selama je od znakova islama, pa koti nazove selam pokazao je da je musliman. Ovaj ajet je objavljen kaoukor ashabu koji je za vrijeme jedne vojne izvidnice ubio èovjeka nakonšto je ispoljio islam tako što je nazvao selam ili izgovorio šehadet. Buharija i Muslim bilježe hadis u kojem se pripovijeda, da je Poslaniksalallahu alejhi ve sellem poslao na vojni zadatak grupu ashaba meðukojima je bio Usame ibn Zejd radijallahu anhuma. Ranim jutrom su

izvršili napad. Kaže Usame: "Sustigao sam èovjeka te on izgovorišehadet, meðutim, ja sam ga probio maèem, te mi je to probudilo sumnjupa sam isprièao Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, šta se desilo, aon me upita: "Rekao je la ilahe illallah pa si ga ubio!?" Rekao sam:"Allahov poslanièe to je rekao iz straha pred maèem!" Na to reèePoslanik salallahu alejhi ve sellem: "A što nisi otvorio njegovo srcepa da znaš da li je rekao zbog toga ili ne!" Zatim je to tolikoponavljao da sam poželio da sam tek tog dana prihvatio islam. Tj.poželio je da je to djelo uradio u džahilijjetu prije islama. Iz ovoghadisa možemo razumjeti koliku težinu ima šehadet, i koliko je važno daprihvatamo od Allahovih robova njihovu vanjštinu jer, iako situacija ukojoj je izgovorio šehadet upuæuje da je to rekao da bi se spasio,unatoè tome Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, traži da se smatra

muslimanom, pa kako je onda sa onima koji klanjaju, poste, pozivaju uislamu i veæinu svog vremena troše na tom putu, kako neko može takvetako lahko nazivati nevjernicima. U drugom hadisu kojeg bilježe Buharija, Muslim i drugi stvar je jošoèiglednija; Mikdad ibn Amr, radijallahu anhu, je upitao AllahovogPoslanika salallahu alejhi ve sellem: "Šta misliš ako sretnem èovjekanevjernika pa se sukobimo, te me udari maèem i odsjeèe mi ruku, a zatimse zakloni od mene iza drveta i kaže: 'Prihvatio sam islam!' Hoæu li gaubiti Allahov poslanièe? "Ne ubijaj ga!" Odgovori Poslanik salallahualejhi ve sellem. Allahov poslanièe ali odsjekao mi je ruku a zatim jeto rekao nakon što ju je odsjekao! "Ne ubijaj ga, ako ga ubiješ on æebiti na tvom stepenu prije nego si ga ubio a ti æeš biti na njegovom

stepenu prije nego je izgovorio te rijeèi!" Poslanik salallahu alejhi ve sellem je rekao: "Nareðeno mi je da seborim protiv ljudi sve dok ne posvjedoèe da nema drugog istinskog bogaosim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, i dok ne budu namaz

www.minber.ba

http://www.minber.ba Proizvod Joomla! Generisano: 12 June, 2008, 10:15



obavljali i zekat davali, pa kada to urade njihova krv i imovina æebiti od mene sigurni, osim pravo koje islam traži, a Allah æe s njimaraèun svoditi."(Buharija i Muslim) Dakle, nisi obavezan znati pouzdanostanje svakog pojedinca da li je istinski vjernik ili ne. Ako budeiskren to æe ga spasiti, a ako ne bude, to æe ga upropastiti, jer æeAllah s njim raèun svoditi. Poslanik salallahu alejhi ve sellem injegovi ashabi su se odnosili prema munaficima kao prema drugimmuslimanima. Glava munafika Abdullah ibn Ubejj, kada je umro, njegov

sin ga je naslijedio, što jasno ukazuje da su se ashabi prema njemuodnosili kao prema muslimanu, musliman ne nasljeðuje nemuslimana. Drugo pravilo: Ne smijemo požurivati sa proglašavanjem muslimana nevjernikom.

Naša vjera nas uèi, da ne požurujemo sa osuðivanjem odreðene osobe da je nevjernik i da nije musliman osim uz dokaz jasniji od sunca nasredini vedra neba. Reæi za nekog da je nevjernik a on to nije jeveliki grijeh, jer je time rekao da je njegova krv halal, njegov imetakhalal, vjeèno æe ostati u vatri ako na tome umre, neæe se gusuliti nitiæe mu se dženaza klanjati, neæe se ukopati u muslimansko mezarje,njegovi nasljednici, muslimani, ga neæe naslijediti. Kolika je touvreda za muslimana i kaljanje njegove èasti! Od temeljnih interesa

vjere islama je zaštita èasti svakog muslimana, pa ko optuži muslimanada je poèinio zinaluk i tako uvrijedi njegovu èast, biva kažnjen saosamdeset udaraca bièem ukoliko ne dokaže, na šerijatom utvrðen naèin,tu svoju tvrdnju. Islam je tako striktan kada je u pitanju potvorazinalukom, a biti nevjernik je teže i veæe nego biti zinaluèar, pa kakomusliman da sebi dopusti da tako lahko kaže za muslimana da jenevjernik. Rekao je Poslanik salallahu alejhi ve sellem u hadisu kojegbilježe Buharija, Muslim i drugi: "Neæe èovjek reæi drugom da jegrješnik niti æe mu reæi da je kafir a da se to ne vrati na njegaukoliko potvoreni ne bude kao što je reèeno." Ovaj hadis jasno upuæujeda se ne smijemo zalijetati u nazivanju muslimana nevjernikom zbog nekepogreške koju uèini, a vjerojatno ni onaj ko ga naziva nevjernikom nijesaèuvan od sliène greške, jer nema bezgriješnog insana. To je naroèito

opasno kada se radi o osobi koja izvršava islamske obaveze i èuva sezabranjenog. Ukoliko potvoreni ne bude nevjernik kod Allaha, tonevjerstvo æe se vratiti na onog ko ga je nazvao nevjernikom. To jevelika prijetnja, jer uglavnom, onaj ko žuri sa osuðivanjem muslimanatako što ih naziva nevjernicima ima u sebi oholosti, zadivljen je sobomi svojim djelom a djela drugih vidi malim. Zadivljenost i oholost suosobine koje su Allahu mrske i kod koga se naðu zaslužuje Allahovukaznu. Rekao je Poslanik salallahu alejhi ve sellem: "Neæe uæi udžennet onaj u èijem srcu bude koliko trun oholosti!"(Muslim)

Ima li veæe nepravde od svjedoèenja da Allah neæe oprostiti odreðenojosobi i da joj se neæe smilovati nego da æe vjeèno ostati u vatri, jerto je ono što èeka nevjernika nakon smrti. Poslanik sallallahu alejhi

ve sellem je spomenuo dvojicu ljudi iz Benu Israila. Jedan od njih jepuno griješio, a drugi je bio posveæen ibadetu i stalno je gledao onogprvog kako griješi te mu je govorio da se toga proðe. Tako ga jednogdana vidje kako èini grijeh pa mu reèe: "Proði se toga!" A ovaj muodgovori: "Ne miješaj se izmeðu mene i mog Gospodara, da li si toposlan da nada mnom bdiješ?" Pa mu na to ovaj pobožni reèe: "Allaha mi,neæe ti Allah oprostiti!" Ili je rekao: "Neæe te uvesti u džennet." Pakada su im duše uzete i kada se sastadoše kod Gospodara svjetova, reèeAllah onom koji je puno ibadetio: "Da li si znao šta æu uraditi? Ili tiupravljaš onim što je u Mojoj ruci? A onom grješniku reèe: "Idi i uði udžennet Mojom milošæu!" A za onog koji je puno ibadetio reèe: "Voditega u vatru!"(Ahmed i Ebu Davud sa dobrim senedom)

Put novotara je da jedni druge nazivaju nevjernicima, dok pripadniciEhli-sunneta jedni drugima ukazuju na greške i ne nazivaju nevjernikomodreðenu osobu sve dok se za to ne ispune potrebni uvjeti. Treæe pravilo: Postoji razlika izmeðu opæeg propisa i primjene tog propisa na odreðenu osobu.

www.minber.ba




Nije isto reæi za odreðene rijeèi ili djela da su kufr ili širk, i reæiodreðenom muslimanu koji poèini neko od tih dijela da je postaonevjernik. Uèenjaci èesto kažu: Ko uradi to i to nevjernik je. Pa takona primjer kažu: Ko porekne neku od Allahovih osobina nevjernik je!Meðutim, to nikako ne znaèi da svako ko porekne neku od Allahovihosobina postaje nevjernik, jer da bi se reklo za pojedinca da jenevjernik potrebno je da se ispune uvjeti i uklone smetnje tekfira. U

tome je razlika izmeðu pojašnjenja opæeg propisa i donošenja suda naodreðenu osobu. Takav sluèaj je i kod drugih šerijatskih propisa. Naprimjer: Propis kradljivca je da mu se odsijeèe ruka; rekao je Uzvišeniu prijevodu znaèenja: "Kradljivcu i kradljivici odsijecite rukenjihove..."(El-Maida, 38) Meðutim, nije dozvoljeno odsjeæi rukuodreðenom kradljivcu sve dok se ne ispune uslovi i uklone zapreke.Uslovljava se da taj kradljivac bude razuman, punoljetan, da je ukraoimovinu koja je dostigla odreðenu vrijednost, da je bila èuvana nanaèin na koji se èuva takva imovina, i tako dalje, pa kada se uvjerimoda su se svi potrebni uslovi ispunili, dužni smo presuditi da se tomkradljivcu odsijeèe ruka. Prethodnici i imami ovog ummeta su pravili razliku izmeðu opæeg propisa

i primjene tog propisa na odreðenu osobu. Imam Ahmed rahimehullahu jegovorio da je poricanje sifata (osobina Uzvišenog Allaha) nevjerstvo, ida je onaj ko kaže da je Kur'an stvoren nevjernik, meðutim, nijesmatrao nevjernicima veæinu onih koji su tako vjerovali. Stoga je dovioi tražio oprosta za vladare koji su ga muèili i tražili od njega dakaže da je Kur'an stvoren, što jasno upuæuje da ih nije smatraonevjernicima, jer muslimanu nije dozvoljeno tražiti oprosta zanevjernika. Mali je broj pojedinaca koje je imam Ahmed smatraonevjernicima, a to su oni kod kojih su se ispunili uvjeti da se mogutako smatrati. Èetvrto pravilo: Ocjena, da li je dotièni musliman postao nevjernik ili ne, je posao uèenih.

Neophodno je da taj sud bude donesen od strane uèene osobe; jer da bi se donijela takva ocjena potrebne su dvijestvari: a. Znati da je rijeè, djelo ili ubjeðenje proizašlo iz te osobe odstvari koje spadaju u kufr ili širk koji izvodi iz vjere, tj. potrebno je poznavati šerijatski propis tog dijela. Èesto se iz dokaza na prvipogled razumije da je odreðeno djelo kufr, ali u stvarnosti nije tako.Ilustracije radi, poslušajmo rijeèi Uzvišenog: "Onome koji hotimiènoubije vjernika kazna æe biti džehennem, u kome æe vjeèno ostati; Allahæe na njega gnjev Svoj spustiti i prokleæe ga i patnju mu velikupripremiti."(En-Nisa', 93) Ako se uz to još prisjetimo i hadisa kojegbilježe Buharija i Muslim u kojem je Poslanik sallallahu alejhi vesellem rekao: "Vrijeðanje muslimana je grijeh a njegovo ubijanje kufr."

Možemo li èitajuæi ovaj ajet i hadis pomisliti išta drugo osim da jetakav nevjernik, meðutim, namjerno ubistvo ne izvodi iz islama, iako jeto veliki haram i jedan od najveæih grijeha. b. Poznavanje uvjeta tekfira i njegovih smetnji, te da li su se ispunili ti uvjeti i uklonile te smetnje kod dotiène osobe. Iz navedenog jasno shvatamo da se mora biti oprezan prilikom nazivanjamuslimana nevjernikom, i da je to posao iskljuèivo uèenih, a kada vidišone koji se u to upuštaju a nisu dovoljno uèeni, dužan si se udaljitiod takvih radeæi po rijeèima Uzvišenog Allaha: "Kada vidiš one koji serijeèima Našim rugaju, neka si daleko od njih, sve dok na drugirazgovor ne preðu..."(El-En'am, 68) Peto pravilo: Da se kod dotiène osobe ispune uvjeti tekfira i uklone njegove smetnje.

www.minber.ba




www.minber.ba


Documents

PRAVILA TEKFIRA