Praktikum Poslovnog Prava II Izdanje

Autori: Docent dr. Veljko Trivun

Asistent Vedad Silajdžić Asistent Fatima Mahmutćehajić Viši asistent mr. Zinka Grbo

Redaktor: Docent dr. Veljko Trivun

Naziv djela: «PRAKTIKUM POSLOVNOG PRAVA»

- drugo izmijenjeno izdanje -

Autori: Docent dr. Veljko Trivun Asistent Vedad Silajdžić

Asistent Fatima Mahmutćehajić Viši asistent mr. Zinka Grbo

Redaktor:

Docent dr. Veljko Trivun

Izdavač: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu

- Izdavačka djelatnost Fakulteta -

Glavni urednik: Dekan

Prof. dr. Miloš Trifković

Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović

Recenzenti:

Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić

Lektor i korektor:

Amra Trivun

Godina izdanja i štampanja: 2003. god.

Tiraž:

500 primjeraka

DTP i štampa: Štamparija «Kemigrafika Trade» d.o.o. Sarajevo

Odgovorno lice štamparije:

Nermina Ćeško CIP – Katalogizacija u publikacji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosna i Hercegovina, Sarajevo 347 . 13 : 347 . 7 ( 075 . 8 ) ( 076 ) PRAKTIKUM poslovnog prava / Veljko Trivun . . . ( et al . ) . – Sarajevo : Ekonomski fakultet Univerziteta, 2003. – 685 str. ; 24 cm Bibliografija : str. 684 – 685 ISBN 9958-605-35-x 1. Trivun, Veljko 2 . Bosna i Hercegovina . Zakoni COBISS / BiH-ID 11274502 Rješenjem Federalnog Ministarstva broj 04-15-4593/03 od 31.10.2003. Praktikum poslovnog prava je oslobođen plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga

Napomene autora Praktikum Poslovnog prava predstavlja pokušaj autorá da na odgovarajući način približe studentima ispitnu materiju ovog nastavnog predmeta. Koncipiran je prema sadržaju udžbenika Poslovno pravo – osnovi prava i obligacija, privredna/trgovačka društva autora prof. dr. Milić Simić i prof. dr. Miloš Trifković i Poslovno pravo – ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije autora prof. dr. Miloš Trifković, prof. dr. Milić Simić i Aziz Sultanović namijenjenih prvenstveno studentima ekonomskih fakulteta. Praktikum predstavlja i izraz potrebe da se materija Poslovnog prava prikaže i kroz praktičnu stranu tako što su dati primjeri pojedinih pravnih instituta vezanih za materiju koja se izučava. Pored toga, dati su i svi relevantni izvori prava, vezani za obrađene pravne institute, koji su važeći sa 30.06.2002.godine u Federaciji BiH. Izvodi iz pravnih propisa dati su u obje jezičke varijante koje se koriste u Federaciji BiH. Praktikum je, prije svega, namijenjen radu sa studentima na časovima vježbi. Nadamo se da će ovaj rad korisno poslužiti i u praksi, te da će time imati ne samo edukativnu već i praktičnu vrijednost. Autori se žele zahvaliti svima koji su dali korisne primjedbe i sugestije u vezi sa izradom praktikuma. Posebnu zahvalnost dugujemo recenzentima prof. dr. Milošu Trifkoviću i prof. dr. Milić Simiću na profesionalnoj i ličnoj podršci kako bi ovo djelo bili publikovano. Sarajevo, jula 2002.god.

Autori

Napomene uz drugo izmijenjeno izdanje S obzirom da je Praktikum Poslovnog prava naišao na odgovarajući odziv studenata, a u pogledu njegove primjene na časovima vježbi, kao i literature za pripremanje ispita pristupilo se izradi drugog izmijenjenog izdanja. Razlog više leži u tome što je prethodno izdanje skoro u cijelosti prodato. Motiv za izradu ovog drugog izmijenjenog izdanja jesu i izmjene koje su nastupile u toku 2003. godine, a usvajanjem slijedećih najvažnijih Zakona:

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima; • Zakon o stečajnom postupku; • Zakon o likvidacionom postupku; • Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini; • Zakon o industrijskoj svojini.

Radi se o zakonima koji su bitni za funkcionisanje privrede, s tim što su pojedini

od njih doneseni na državnom nivou, odnosno važe za teritoriju cijele Bosne i Hercegovine.

Pored toga izvršene su odgovarajuće ispravke, kao i skraćenja pojedinih

zakonskih tekstova koji su se kao takvi pokazali neracionalni u smislu da opterećuju ispitnu materiju.

Nadamo se da će i ovo drugo izmijenjeno izdanje naići na pozitivan odziv.

Sarajevo, oktobar 2003. god.

Autori

S A D R Ž A J PRAKTIKUM POSLOVNOG PRAVA

1. NAPOMENE AUTORA 5 2. SADRŽAJ 7 3. POPIS KRATICA 12 4. I DIO

SISTEM PRAVA, IZVORI PRAVA I IZVORI POSLOVNOG PRAVA

1. Pravna norma, sistem prava, izvori prava i izvori poslovnog prava 1.1. Pravna norma i elementi pravne norme i izvori prava 1.1.1. Pravne norme prema predmetu i obimu regulisanja 1.1.2. Pravne norme prema stepenu određenosti dispozicije 1.2. Sistem prava i njegovi elementi 1.3. Pravni akti 1.3.1. Opšti pravni akti 1.3.2. Pojedinačni pravni akti 1.4. Izvori prava i njihova hijerarhija 1.5. Izvori poslovnog prava i njihova hijerarhija

13

13131417192222262930

5. II DIO SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA

2.1. Pravni subjekti 2.2. Subjekti poslovnog prava i njihova sistematizacija 2.2.1. Individualni trgovac 2.2.2. Privredna društva 2.2.2.1. Društva lica 2.2.2.2. Društva lica i kapitala 2.2.2.3. Društva kapitala 2.2.2.4. Oblici povezivanja društva 2.2.3. Institucije tržišta i kapitala 2.2.3.1. Banke 2.2.3.2. Osiguravajuća i reosiguravajuća društva 2.2.3.3. Društva za upravljanje fondovima 2.2.3.4. Fondovi 2.2.4. Organizovana i uređena javna tržišta kapitala 2.2.5. Javna preduzeća kompanije 2.2.6. Zadruge, zadružne organizacije i savezi 2.2.7. Privredne komore, komorske asocijacije, udruženja i drugi oblici 2.2.8.Ostala pravna lica (neprofitne organizacije) 2.2.9.Fondacije i zadužbine

32

32383838393939404141414344444647

484950


2.3. Objekti prava 2.3.1. Stvari 2.3.2. Ljudske radnje 2.3.3. Proizvodi ljudskog duha

2.3.3.1.Autorsko djelo 2.3.3.2.Pronalazak 2.3.3.3. Žigovi i industrijski dizajn 2.3.3.4. Geografska oznaka 2.3.3.5. Know-how

525253535455555656

6. III DIO OSNOVE OBLIGACIONOG PRAVA 3.Osnove obligacionog prava 3.1. Pojam i karakteristike obligacionog prava i obligacione radnje 3.2. Vrste obligacija 3.2.1. Obligacije prema vrsti radnje 3.2.2. Obligacije prema načinu određivanja radnje 3.3. Subjekti obligaciono pravnih odnosa 3.4. Subjekti obligacija 3.4.1. Množina subjekata u obligaciji 3.4.2. Promjena subjekata u obligaciji 3.4.2.1. Cesija 3.4.2.2. Intercesija 3.4.2.3. Asignacija 3.4.2.4. Primjeri ugovora o cesiji 3.4.2.5. Primjeri ugovora o intercesiji 3.4.2.6. Primjeri ugovora o asignaciji 3.5. Izvori obligacija 3.5.1. Pravni poslovi 3.5.2. Jednostrani građansko-pravni poslovi 3.5.3. Prouzrokovanje štete 3.5.3.1. Odgovornost po osnovu krivice 3.5.3.2. Objektivna odgovornost 3.5.3.3. Posebni slučajevi odgovornosti 3.5.3.4. Oslobađanje od odgovornosti 3.5.3.5. Delikt 3.5.3.6. Vrste šteta 3.5.4. Neosnovano bogaćenje 3.5.5. Poslovodstvo bez naloga 3.6. Prestanak obligacije 3.6.1. Ispunjenje obligacija 3.6.2. Nemogućnost ispunjenja obligacije 3.6.3. Kompenzacija

57

57

57595960646465666768707376808383838485858990919192939595

100101


3.6.3.1. Primjeri ugovora o kompenzaciji 3.6.4. Kontokorent 3.6.4.1. Primjer za kontokorent 3.6.5. Novacija 3.6.6. Ostali načini prestanka obligacije 3.7. Uticaj vremena na pravne osnove 3.7.1. Zastarjelost 3.7.2. Održaj 3.7.3. Prekluzija

102105105106106109109115116

7. IV DIO

STATUSNO PRAVO – PRIVREDNA DRUŠTVA 4.1. Subjekti poslovnog prava 4.2. Statusna obilježja privrednih društava i upis u registar društava 4.3. Imovina privrednih društava i odgovornost za obaveze u prometu 4.3.1. Zastupanje i predstavljanje privrednih društava 4.4. Dioničko društvo 4.4.1. Primjer Ugovora o osnivanju dioničkog društva 4.4.2. Statut dioničkog društva 4.5. Društvo ograničene odgovornosti 4.5.1. Primjer Ugovora o osnivanju društva ograničene odgovornosti 4.5.2. Primjer statuta društva ograničene odgovornosti 4.6. Komanditno društvo 4.6.1. Primjer Ugovora o osnivanju komanditnog društva 4.7. Društvo neograničene solidarne odgovornosti 4.7.1. Primjer Ugovora o osnivanju društva neograničene solidarne odgovornosti 4.8. Ostali oblici organizovanja 4.8.1. Banke 4.8.2. Društvo za osiguranje i reosiguranje 4.8.3. Berze 4.8.4. Društva i fondovi 4.9. Statusne promjene kod privrednih društava 4.9.1. Spajanje 4.9.2. Pripajanje 4.9.3. Podjela 4.10. Prestanak privrednih društava 4.10.1. Stečaj 4.10.2. Plan reorganizacije i stečajni plan 4.10.3. Likvidacija

118

118

119

141

144149149160195

196203237238242

243250250262282292317318318318319320343357


8. V DIO UGOVORI POSLOVNOG PRAVA – ROBNOG PROMETA 5.1. Pojam ugovora i osnovna načela 5.2. Zaključivanje ugovora 5.2.1. Pregovori i predugovor 5.2.2. Ponuda i prihvat ponude 5.3. Ugovor o prodaji 5.3.1. Primjer za Ugovor o prodaji 5.3.2. Primjer za Ugovor o prodaji robe po uzorku 5.3.3. Primjer za Ugovor o prodaji robe prema specifikaciji 5.3.4. Primjer za ugovor o prodaji robe sa specifikacijom 5.3.5. Opšte uzanse za promet robom 5.4. Ugovor o agenciji 5.4.1. Primjer za Ugovor o agenciji 5.5. Ugovor o komisionu 5.5.1. Primjer za Ugovor o komisionoj kupovini robe 5.5.2. Primjer za Ugovor o komisionoj prodaji robe 5.6. Ugovor o posredovanju 5.6.1. Primjer za Ugovor o posredovanju 5.7. Ugovor o skladištenju 5.7.1. Primjer za Ugovor o skladištenju 5.8. Ugovor o špediciji 5.8.1. Primjer za Ugovor o špediciji 5.9. Ugovor o prevozu robe drumom 5.9.1. Primjer za Ugovor o prevozu robe drumom 5.10.Ugovor o prevozu robe željeznicom 5.10.1. Primjer za Ugovor o prevozu robe željeznicom 5.11. Ugovor o licenci 5.11.1. Primjer za Ugovor o licenci 5.11.2. Primjer za Ugovor o ustupanju know-how 5.12 Ugovor o građenju 5.12.1. Primjer za Ugovor o građenju 5.12.2. Primjer za Ugovor o djelu 5.12.3. Primjer za Ugovor o inženjeringu 5.12.4. Posebne uzanse o građenju 5.13. Ugovor o osiguranju 5.13.1. Primjer za Ugovor o osiguranju robe 5.13.2. Primjer za Ugovor o osiguranju stvari u stanu

362

362366366370374375401403405410461462470470474477477481482488489494495503504518518525531531541547552557558560

9. VI DIO HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 6.1. Hartije od vrijednosti 6.2. Dionica 6.3. Mjenica

572

572578585


6.4. Ček 6.5. Blagajnički zapis 6.6. Komercijalni zapis 6.7. Obveznica 6.8. Ostale HOV 6.9. Robni instrumenti kao HOV 6.10. Surogati HOV

625635637638643647654

10. VII DIO

PRAVO KONKURENCIJE 7.1. Pravo konkurencije 7.2. Instituti prava konkurencije 7.2.1. Nelojalna konkurencija 7.2.2. Monopolizam 7.2.3. Špekulacija 7.2.4. Ograničavanje jedinstva tržišta

659659667667668670671

11. STVARNI REGISTAR 676 12. REGISTAR SUDSKIH PRESUDA PO POJEDINIM

PRAVNIM INSTITUTIMA 680 13. LITERATURA 681

PRVI DIO Sistem prava, izvori prava i izvori poslovnog prava

13

I PRAVNA NORMA, SISTEM PRAVA, IZVORI PRAVA

I IZVORI POSLOVNOG PRAVA 1.1. Pravna norma i elementi pravne norme i izvori prava Pravna norma Pravna norma je društvena norma koja usmjerava jedan za društvo važan konfliktan i izvanjski kontrolabilan odnos, redovno nosi fizičku sankciju i veću mjeru heteronomije, obično je pisana, a stvara je i sankcionira na organizirani način lako odredivi subjekt, državni ili društveni.1 Izvod iz Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO)

Čl. 26. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Čl. 154. st.1.

Ko drugom učini štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Čl. 155. Šteta je umanjenje društvenih sredstava odnosno nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njihova povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Elementi pravne norme Svaka pravna norma sastoji se od dva osnovna elementa: dispozicije i sankcije. Međutim, postoje i takve pravne norme koje pored navedenih imaju još dva elementa: pretpostavku dispozicije i pretpostavku sankcije.2 Iz ovoga se može izvesti "formula" sastava pravne norme: PN= (PD) + D + (PS) + S

1 Visković Nikola: Država i pravo, Studentska štamparija, Sarajevo, 1996., str. 122. 2 Sva četiri elementa imaju tzv. uslovne norme, za razliku od bezuslovnih koje imaju svega tri elementa, tj. nemaju pretpostavku dispozicije.


14

Pretpostavka (hipoteza) dispozicije je onaj dio norme koji određuje faktičku situaciju ili činjenice koje moraju postojati da bi se dispozicija, glavni dio norme, mogla primijeniti.3 Dispozicija (ili traženje) je određeno pravilo ponašanja. Ona predstavlja zahtjev odnosno obavezu izvršenja određene radnje koja se može sastojati u činjenju- facere ili nečinjenju- non facere. Pretpostavka (ili hipoteza) dispozicije je uslov primjene same dispozicije. Sankcija je također pravilo ponašanja do čije primjene dolazi u slučaju ako je dispozicija prekršena. Sankcija je iz tog razloga sekundarno pravilo ponašanja, za razliku od dipozicije kao primarnog pravila. Pretpostavka sankcije (ili određenje delikta, zabranjene radnje) je uslov primjene sankcije, odnosno, opis radnje koja predstavlja prekršaj dispozicije.4 Izvod iz Krivičnog zakona (u daljem tekstu: KZ)

Čl. 177. st. 1. Ko drugog teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško naruši, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Pretpostavka (hipoteza) sankcije sastoji se u opisu prekršaja dispozicije (ili delikta), a ovaj se sastoji u nepoštovanju dispozicija tj. u ponašanju koje je suprotno ponašanju koje propisuje dispozicija.5 Sankcija predstavlja onaj dio pravne norme koji sadrži pravilo o ponašanju subjekta koji je prekršio dispoziciju kao i nadležnog državnog organa koji je ovlašten da prema prekršiocu primjeni odgovarajuću mjeru. Izvod iz ZOO

Čl. 725. st. 2. Ako ugostitelj nepravedno odbije primiti stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost usljed toga pretrpi.

1.1.1. Pravne norme prema predmetu i obimu regulisanja a) Opšte (generalne)- one koje se odnose na neodređeni broj subjekata tačno

određene vrste odnosa. Odnosno, adresati ove vrste normi su svi oni koji se nađu ili se mogu naći u situaciji predviđenoj hipotezom dispozicije te norme.6

Izvod iz KZ

Čl. 273. st. 1. Ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi lili drugom protivpravnu imovinsku korist, kaznit će se zatvorom do tri godine.

3 Lukić Radomir, Košutić Budimir, Mitrović Dragan: Uvod u pravo, Službeni list SRJ, Beograd 2001.god., str. 338. 4 Trifković Miloš i Simić, M.: Poslovno pravo, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 1999., str.6. 5 Lukić Radomir, Košutić Budimir, Mitrović Dragan., op. cit. str. 339. 6 Trifković Miloš, Simić Milić: op.cit. str. 9.


15

Izvod iz Zakona o industrijskoj svojini (u daljem tekstu: ZIS)

Čl. 2. 1. Pronalazak se štiti patentom, odnosno patentom sa skraćenim trajanjem. 2. Znak, koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga štiti se žigom. 3. Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela štiti se industrijskim dizajnom. 4. Oznaka koja označava geografsko porijeko proizvoda, štiti se geografskom

oznakom. Izvod iz ZOO

Čl. 12. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

b) Pojedinačne (individualne) - one koje su upućene tačno određenom

(imenovanom) subjektu određenog odnosa. Primjer izreka rješenja Suda za prekršaje : Okrivljena Maja Majić je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 10,00 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti ovog rješenja. Primjer izreka presude Opštinskog suda : Na osnovu čl. 91. st.1. ZKP-a FBiH odgovorno pravno lice LUX d.o.o. i okrivljeni odgovorno lice Mijo Mijić su dužni na ime troškova paušala postupka da plate sumu od po 50,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudne naplate.

c) Građanskopravne - one koje uređuju građanskopravne odnose tj. odnose koji

nastaju među subjektima povodom stvari, činidaba i imovine. Izvod iz ZOO

Čl. 15. st. 1. U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

Izvod iz Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (u daljem tekstu: ZMPP)

Čl. 39.st.1. Za imovinske odnose osoba koje žive u vanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani.

Izvod iz Zakona o vlasničko-pravnim odnosima (u daljem tekstu: ZVPO)

Čl. 15.st.1.

Suvlasništvo postoji kada nepodijeljena stvar pripada dvjema ili više osoba, tako da je dio svake od njih određen srazmjerno cjelini (idealni dio).


16

d) Krivičnopravne - one koje uređuju krivičnopravne odnose tj. odnose koji obuhvataju zaštitu određenih interesa društva i države i nekih najosnovnijih kulturnih vrijednosti od ponašanja pojedinaca kojima se ti interesi i vrijednosti vrijeđaju ili ugrožavaju.7

Izvod iz KZ

Čl. 171. st. 1. Ko drugog liši života, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.

Čl. 183.

Ko na temelju razlike u nacionalnosti, rasi, boji kože, vjeroispovijesti, političkom ili drugom uvjerenju, etničkoj pripadnosti, spolu, jeziku, obrazovanju, društvenom položaju ili socijalnom porijeklu uskrati ili ograniči prava građana utvrđena ustavom, zakonom ili drugim propisom ili općim aktom ili ratificiranim međunarodnim ugovorom ili ko na osnovu ove razlike daje građanima neopravdane povlastice ili pogodnosti, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

e) Materijalnopravne - one koje usmjeravaju primarne društvene odnose 8,

odnosno one norme koje uređuju odnose među ljudima, subjektima prava, u društvu.

Izvod iz Porodičnog zakona (u daljem tekstu: PZ)

odnosno ograničena poslovna sposobnost, roditeljsko pravo će vršiti drugi roditelj.

Izvod iz ZOO

o drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proističe iz prirode posla.

Izvod iz Zakona o nasljeđivanju (u daljem tekstu: ZN)

e sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16 godina života.

da primjene pravnu normu, prije svega državnih organa (suda, tužilaštva).

Čl. 89. st. 1. Ako je jedan roditelj spriječen da vrši roditeljsko pravo, ili m u je oduzeto roditeljsko pravo, ili mu je oduzeta

Čl. 122. st. 1. U dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obavezu, izuzev ako je št

Čl. 62. st. 1. Testament mož

f) Procesnopravne (ili formalne) - norme koje uređuju ponašanje onih subjekata

koji treba

7 Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1989., str. 693. 8 Visković Nikola: op. cit., str. 157.


17

Izvod iz Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP)

v potpisnika nadležan je, pored

Izvod iz Zakona o krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZKP)

emogući aku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Izvod iz Zakona o upravnom postupku (u daljem tekstu: ZUP)

e riješiti, osim ako je to zakonom predviđeno i pod uvjetima propisanim m zakonom.

1.1.2. Pravne norme prema stepenu određenosti dispozicije

prijetnjom sankcije) ponašati se striktno po normi, upravo onako kako ona glasi.

Izvod iz ZN

rlog lica prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku jegove smrti.

Izvod iz ZOO

di prevoza predati na određenom mjestu ošiljaocu ili određenoj osobi (primaocu).

kt ima slobodu izbora jednog od više ponašanja koja su predviđena u dispoziciji.

Izvod iz ZOO

ko ne ispuni svoju obavezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem (ugovorna kazna).

Čl. 57.

Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protisuda opšte mjesne nadležnosti i sud mjesta plaćanja.

Čl. 14.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i da onsv

Čl. 20. st.1.

Nijedan organ ne može preduzeti određenu upravnu stvar iz nadležnosti drugog organa i sam jti

a) Kogentne (striktne ili stroge) - one koje obavezuju na jedno određeno ponašanje

i koje subjektima ne ostavljaju slobodu u izboru ponašanja po takvoj normi. Dakle, subjekt je dužan (uvijek pod

Čl. 133. Zaostavština umn

Čl. 653. st. 1. Prevoznik je dužan stvar koju je primio rap b) Alternativne - one koje obavezuju na jedno od više predviđenih pravila ponašanja

od kojih je svako podjednako važno i svrsishodno. Subje

Čl. 270. st.1. Vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određenu novčanu svotu ili pribaviti neku drugu materijalnu korist a

Čl. 635.


18

Cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijeli objekt (ukupno ugovorena cijena).

Čl. 46. st. 1. Bračni drugovi mogu se sporazumjeti da im prezime bude prezime jednog od njih, a

u okviru pravnog poretka. Ovakve norme sadrže dispoziciju po kojoj se subjekti mogu ponašati, ali im je ostavljena

a sami odrede novu dispoziciju.

nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izričito otklonili

Troškove predaje, kao i one koje joj prethode, snosi prodavac a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno.

ence, ecalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o opsegu iskorištavanja i

tnom slučaju postupe onako kako smatraju da je najcjelishodnije. To su, dakle, one norme koje državnom organu daju diskrecionu

u okviru zakona.

iti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to htijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili osobne tajne, interesi javnog reda

rala.

jima stranka zasniva svoj zahtjev u bračnom sporu sud može tvrđivati i kad te činjenice nisu među strankama sporne, osim u slučaju iz čl. 58. st.

Izvod iz PZ

mogu i zadržati svaki svoje prezime. c) Dispozitivne - one koje subjektima ostavljaju potpunu slobodu uređivanja

međusobnih odnosa sve dok je ta sloboda

autonomija d

Izvod iz ZOO Čl. 413.

Kad ima više dužnika u

solidarnu odgovornost. Čl. 474.

Čl. 702.

Ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega iskorištavanja predmeta lictjobračunati naknadu svake godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok.

d) Diskrecione - one koje ostavljaju slobodu subjektima koji primjenjuju norme (državni organi) da u konkre

vlast, uvijek

Izvod iz ZPP Čl. 288. st. 1.

Vijeće može isključzaili razlozi mo

Izvod iz PZ Čl. 72.

Činjenice na kou1. ovog zakona. Pitanja za vježbu: 1. Šta je društvena norma? 2. Definišite pojam pravne norme? 3. Definišite pojam dispozicije i sankcije pravne norme?


19

4. Navedite primjer dispozicije i sankcije? 5. Navedite pravne norme prema obimu i predmetu regulisanja?

ormom dozvoljeno da dosudi jednu od više ječ?

?

3. Dajte primjer za materijalno-pravnu normu? ormu?

1.2 Sistem prava i njegovi elementi

stem

o: «Kuran», «Sunet» (tradicija), «Idžma –

lementi sistema prava su: pravna norma, pravna ustanova ili institut i pravna grana.

regulirajući ga. Npr. brak, vlasništvo, zastara, ček,

6. Navedite pravne norme prema stepenu određenosti dispozicije? 7. Postoji li norma bez sankcije? 8. Ukoliko je sudiji zakonskom n

predviđenih kazni, o kakvoj je normi ri9. Postoje li dispozitivne sankcije? 10. Dajte primjer za dispozitivnu normu11. Dajte primjer za alternativnu normu? 12. Dajte primjer za kogentnu normu? 114. Dajte primjer za procesno-pravnu n

Sistem prava

Sistem prava je skup svih opštih pravnih normi raspoređenih s obzirom na njihovu sadržinu (društvene odnose koje regulišu), u niz manjih ili većih jedinica povezanih u jednu cjelinu. U svijetu postoje tri velika sistema prava: evropsko-kontinentalni, anglosaksonski i vjersko-tradicionalni. Evropsko-kontinentalni pravni sistem zasnovan je na pisanom kodifikovanom pravu. U ovom sistemu na vrhu hijerarhije izvora prava nalazi se ustav i zakoni. Ovim aktima se stvara najveći dio pravnih normi. I u ovom sistemu prava značajno mjesto zauzimaju drugi izvori prava, kao što su sudska praksa, pravna nauka, akti društvenih organizacija, običaji itd. Anglosaksonski sistem prava pretežno je zasnovan na pravilima stvorenim od strane sudova. Osnovni izvor prava je sudski precedent. S obzirom na veliki značaj precedenata važi pravilo da je engleski sudija rob prošlosti a despot budućnost jer je vezan odlukama umrlih prethodnika, a vezuje svojim odlukama buduće generacije.9 Pored sudskog precedenta u anglosaksonskom pravu na značaju sve više dobivaju i Zakoni. Pored Zakona u Engleskoj kao članici Evropske unije primjenjuju se i Uredbe i odluke Evropskog savjeta i Komisije. Tradicionalni sistem prava je religijsko pravo koje je zastupljeno u pojedinim islamskim zemljama. Drugi naziv za ovaj siprava je šerijatsko pravo za koje se vjeruje da ima božansko porijeklo jer je Bog u Kuranu dao osnovne principe i temelje za izgradnju boljeg i moralnijeg društva. Glavni izvori ovog prava su: svete knjige i tul – ummet» (suglasnost islamskih naučnika o izvjesnom pitanju). «Ikijas» (propisi izvedeni tumačenjem na osnovu analogije). EPravna oblast također može biti elemenat sistema prava.10 Pravna norma je osnovni element sistema prava. O pravnoj normi je već bilo riječi. Pravna ustanova ili institut jest usklađeni skup pravnih pravila, koja se odnose na jedan isti društveni odnos, 11

9 The Migration of Common Law, London, 1960.god., str. 1. 10 Trifković Miloš i Simić Milić: op. cit., str. 12. 11 Perić Berislav: Država i pravni sustav, Narodne novine, Zagreb, 1992., str. 170.


20

krivično djelo krađe...) može se definisati i kao skup istorodnih pravnih normi koje gulišu isti društveni odnos.

e stvar posjeduje, koristi i da se njome raspolaže sukladno s njenom prirodom i namjenom. Svako an da se uzdržava od povrede prava

aročito radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline i kulturno-historijske baštine, može og ili posebno urediti način korištenja i

Čl. 5. Zabranjeno je vršenje prava iz ovog zakona protivno cilju zbog kojeg su ustanovljena

javnom interesu sukladno s stavom, na način i pod uslovima određenim zakonom. Vlasnik ima pravo na punu

tava 2. ovog člana ne odnosi se na slučajeve, određene zakonom, kada je do ograničenja ili oduzimanja prava vl došlo uslijed protupravnog ponašanja

kona određuje se ko i pod kojim uslovima zaposjedanjem (na osnovu koncesija,

ni dijelovi rada (stanovi i poslovne prostorije), te pripatci ovih stvari dok, po zakonu ili po

jene namjene ostaju vlasništvo Federacije rada, sukladno zakonu iz stava 4. ovog člana ako zakonom Bosne

vo, krivično procesno pravo, poslovno pravo, upravno ravo, finansijsko pravo, obligaciono pravo, radno i socijalno pravo, autorsko pravo i

pravo industrijske svojine...)

reIzvod iz ZVPO

Pravni institut vlasništva Čl. 2.

Vlasništvo je pravo da sje duž

vlasništva druge osobe. Čl. 4.

Zakonom se, u javnom interesu, a nraničiti

raspolaganja određenim stvarima.

ili priznata. Čl. 6.

Pravo vlasništva može se ograničiti ili oduzeti samo u unadoknadu za ograničeno ili oduzeto pravo vlasništva. Odredba s

asništvavlasnika.

Čl. 10. Predmet prava vlasništva su pokretne i nepokretne stvari. Mineralne sirovine, vode, divljač, ribe i drugi slobodni dijelovi prirode smatraju se stvarima u smislu ovog zakona kada se nad njima stekne posjed. Zakonom i propisima donesenim na osnovu zadozvola i sl.) stiče pravo vlasništva nad ovim stvarima. Nepokretne stvari (nekretnine) su zemljište, građevinski objekti namijenjeni trajnoj upotrebi, koji se ne mogu premiještati bez oštećenja njihove suštine i posebzgvolji vlasnika služe iskorištavanju glavne stvari (nekretnine po namjeni). Posebnim zakonom se određuju stvari u opštoj upotrebi i način njihovog korištenja. Stvari u opštoj upotrebi, nakon promkantona, općine ili gi Hercegovine nije drugačije određeno. Pravna grana je skup pravnih normi koje reguliraju niz srodnih vrsta društvenih odnosa, a to znači i skup pravnih normi koje čine niz srodnih pravnih ustanova 12 (ustavno pravo, porodično pravo, nasljedno pravo, građansko pravo, građansko procesno pravo, krivično prap

12 Visković Nikola: op. cit., str. 257.


21

Pravna oblast nastaje grupisanjem srodnih pravnih grana. Postoji šest velikih pravnih oblasti: materijalno i procesno, javno i privatno, domaće (nacionalno) i međunarodno ravo.

rimjeri instituta prava i njegovih elemenata:

Čl. 149. ZKP

ne osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo. (pravna norma)

KRIVI ana) PROCESNO PRAVO (pravna oblast)

Čl. 336. ZOO

uge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. (pravna norma)

stitut)

MATERIJALNO PRAVO (pravna oblast)

itanja za vježbu:

p P

Istraga se pokreće protiv određe

ISTRAGA (pravni institut) ČNO PROCESNO PRAVO (pravna gr

***

Dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili dr

PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA) (pravni inOBLIGACIONO PRAVO (pravna grana)

P

eč?

Komisije, u skladu sa zakonom" (čl. 71. st. 3.

a) koristi i da se njome raspolaže,

o pravilu sud na čijem području je krivično djelo

c) ljanje i prestanak eraciji Bosne i Hercegovine"

ma?

1. Ako je riječ o porodici, o kojoj grani prava je riječ? 2. Ako je riječ o teškoj tjelesnoj povredi, o kojoj grani prava je rij3. Ako je riječ o dioničkom društvu, o kojoj grani prava je riječ? 4. Sačinite šemu sistema prava koji u osnovi ima sljedeću normu: "Berza se upisuje

u registar dioničkih društava kod Zakona o vrijednosnim papirima)

5. Kojoj pravnoj oblasti pripadaju sljedeće norme: "Vlasništvo je pravo da se stvar posjeduje, sukladno s njenom prirodom i namjenom"

b) "Mjesno nadležan je pizvršeno ili pokušano." "Ovim zakonom uređuje se osnivanje, poslovanje, upravprivrednih društava u Fed

6. Koje grane prava poznajete? 7. Koje pravne oblasti poznajete? 8. Izložite karakteristike tri osnovna pravna siste9. Čijoj pravnoj tradiciji pripada naša država?


22

10. Šta su osnovni izvori prava u našem pravnom sistemu? .3. Pravni akti

1.3.1. Opšti pravni akti

i društvenih organizacija, običajno pravo i sudske odluke svojstvom precedenata.

ima i slobodama čovjeka i rađanina, te principi na kojima je uspostavljena država.

a. Naime, amandmanom se korigira i mijenja neki dio u normativnom dijelu ustava.

adržaj Dejtonskog mirovnog sporazuma:

og dogovora

Aneks 2 o međuentitetskoj liniji razgraničenja i relevantnim

um o izborima

e i Hercegovine

neks 11 Sporazum o međunarodnim policijskim snagama

1

Opšti pravni akti su oni akti koji na opšti način regulišu društvene odnose. Odnosno oni akti koji sadrže opštu pravnu normu.13 U opšte pravne akte spadaju: ustav, zakon, podzakonski akti, opšti aktsa Ustav- najviši pravni akt u državi tj. najviši i temeljni zakon u državi. Ustavom se uspostavlja državni politički i pravni poredak i s njim treba da su u skladu svi akti i postupci vlasti i građana.14 Zbog toga je ustav istovremeno i pravni i politički dokument. Većina zemalja na svijetu ima pisani ustav, izuzetak je Velika Britanija. Naime, pisani ustav podrazumijeva skup normi u pisanoj formi koje uređuju državno ustrojstvo. Nepisani ustav je sistem ustavnih običaja koje postoje u određenoj državi, a kojima se uređuju osnovna pitanja državnog ustrojstva. Strukturu ustava čini preambula, normativni dio, aneksi i amandmani (u onim državama u kojima se ustav mijenja tehnikom ustavnog amandmana).15 Preambula je uvodni dio ustava, i ne sadrži norme i nije pravno oblikovan tekst. Normativni dio je najvažniji dio ustava. U ovom dijelu ustava nalaze se odredbe o osnovnim pravg Aneksi odnosno dodaci su dijelovi ustava koji zbog svojih specifičnosti čine posebni dio ustava. Amandman je način promjene ustavil S Aneks 1-A Sporazum o vojnim aspektima mirovnAneks 1-B Sporazum o regionalnoj stabilizaciji

Sporazum pitanjima

Aneks 3 SporazAneks 4 Ustav Aneks 5 Sporazum o arbitraži Aneks 6 Sporazum o ljudskim pravima Ankes 7 Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima Aneks 8 Sporazum o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Aneks 9 Sporazum o osnivanju javnih korporacija BosnAneks 10 Civilna implementacija mirovnog sporazuma A

13 Pravna enciklopedija, op. cit. str. 1030., tako i Trifković Miloš i Simić Milić, op.cit. str. 17. 14 Abeceda demokracije, Leksikon temeljnih pojmova politike, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str.113. 15 Sokol Smiljko i Smerdel Branko: Ustavno pravo, Informator, Zagreb, 1990., str.113.


23

Izvod iz Ustava BiH:

će funkcionisati prema slovu zakona i sa slobodnim i demokratskim izborima.

reambula Ustava BiH:

s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine.

Preambula Ustava SAD-a:

naraštajima, onosimo i obznanjujemo ovaj Ustav za Sjedinjene Američke Države.

akon je opšti pravni akt koji onosi zakonodavni organ po zakonodavnom postupku.

Izvod iz PZ

eljstvo i zakonsko izdržavanje, kao i oblici društvene i pravne zaštite djece.

adržaj ZVPO

i nosioci prava vlasništva

va služnosti

loga

Čl. 1. tačka 2. Bosna i Hercegovina će biti demokratska država, koja

P Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju, ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva, u želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede, vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda, opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom, odlučni da osiguraju puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava, inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktovima o građanskim i političkim pravima odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava, podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8.9.1995. godine i u Njujorku 26.9. 1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici

Mi, narod Sjedinjenih Država, u želji da oformimo savršeniju uniju, uspostavimo pravdu, osiguramo mir u zemlji, pobrinemo se za zajedničku odbranu, unaprijedimo opće blagostanje i osiguramo blagodati slobode sebi i budućimd Zakon je opšti pravni akt najviše pravne snage poslije ustava, i to je njegovo određenje u materijalnom smislu. U formalnom smislu zd

Čl. 1. Ovim zakonom uređuju se: prava i dužnosti članova porodice, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, usvojenje, staratodređeni S

I. Osnovna načela, predmet II. Sticanje prava vlasništvaIII. Zaštita prava vlasništva IV. Prestanak prava vlasništV. Pravo stvarne VI. Pravo za


24

VII. Posjed VIII. Prava stranih osoba IX. Prijelazne i završne odredbe

adržaj Zakona o trgovini (u daljem tekstu: ZOT)

za obavljanje trgovinskih usluga

V. je

cija

žišta r i upravne mjere

VIII. Kaznene odredbe

inistri. Ovdje spadaju: uredbe sa konskom snagom, uredbe, naredbe, odluke...)

Izvod iz Odluke o izmjenama i dopunama kontnog plana za preduzeća

Čl. 3. Računi koji prestaju da postoje, su:

535= Ostali robni krediti (kratkoročni)

adržaj Pravilnika o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzeća:

be

uda (tender)

6. Prelazne i završne odredbe

vo unutrašnje strojstvo i funkcioniranje sve dok je ono u okviru pravnog poretka.18

S

I. Opšte odredbe II. Obavljanje i uslovi za obavljanje trgovine III. Obavljanje i usloviIV. Zaštita potrošača

Narušavanje konkurencije 1. Monopolističko djelovan2. Nelojalna konkuren

3. Špekulacija 4. Ograničavanje tržišta

VI. Mjere privremenog ograničavanja trVII. Inspekcijski nadzo

Podzakonski akti se donose u okviru zakona a u cilju njegovog izvršenja.16 Podzakonske akte donosi vlada, odnosno mza

034= Vlastite dionice 505= Ostali robni krediti (dugoročni) S

1. Osnovne odred2. Javna aukcija 3. Javno prikupljanje pon4. Javna ponuda dionica 5. Neposredna pogodba

Opšti akti nedržavnih organizacija su pravila različitih društvenih organizacija na osnovu kojih se one konstituiraju kao organizacije i pravne osobe.17 To su statuti, pravilnici o radu, poslovnici, kolektivni ugovori... Ovi akti predstavljaju svojevrsno autonomno pravo organizacija u pitanjima kojima se uređuje njihou

16 Sokol Smiljko i Smerdel Branko,op. cit., str. 25. 17 Visković Nikola: op. cit., str. 174. 18 Više o tome vidjeti u : Muhić Fuad: Teorija prava, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str.101.


25

Izvod iz Pravilnika o radu Pravnog fakulteta u Sarajevu:

ne klinike, stitute, seminare, biblioteku i zajedničke poslove-Sekretarijat Fakulteta.

vod iz Pravila Ekonomskog fakulteta u Sarajevu:

Čl. 125.

snovu saglasnosti Ministarstva

eta,

račun, Dekana.

čne akte o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog

i prenosu ovlaštenja na dekana i druga

rugim pitanjima koja su mu Zakonom stavljena u nadležnost."

tvenih normi o kojima postoji pravna svijest (opinio iuris) o njihovoj obaveznosti.

ncedentom, a pravo stvoreno na osnovu precedenata- precedentnim

ravom19.

Čl. 3. Fakultet je javna ustanova koja djelatnost visokog obrazovanja obavlja organiziranjem nastavnog, naučno-istraživačkog i stručnog rada kroz dodiplomski i postdiplomski studij. Za ostvarivanje zadataka u okviru nastavnog, naučno-istraživačkog i stručnog rada, Fakultet se na unutrašnjem planu organizira putem: katedri, nastavnih predmeta, Centra za naučno-istraživački rad i pravin Iz

"Upravni odbor Fakulteta: - donosi Pravila Fakulteta na o

obrazovanja, nauke i informisanja, - odlučuje o odnosima Fakulteta prema osnivaču, - odgovara osnivaču za rezultate rada Fakult- usvaja planove i programe rada i razvoja, - bira i razrješava Dekana, Prodekana i Izvršnog direktora, - usvaja finansijski plan, periodične obračune i godišnji ob- donosi normativne akte, koji nisu u nadležnosti- usmjerava, kontroliše i ocjenjuje rad Dekana, - podnosi osnivaču godišnji izvještaj o radu i poslovanju Fakulteta, - odlučuje, kao drugostepeni organ, po prigovorima radnika na

pojedinaodnosa,

- odlučuje o utrošku sredstavalica u zavisnosti od potreba,

- odlučuje o d

Običaj postaje izvorom prava (običajno pravo) uslijed dugotrajnog istovjetnog ponašanja (objektivni element) za koje postoji pravno uvjerenje o njegovoj obveznosti (subjektivni element). Dakle, običajno pravo nastaje, više ili manje, spontano, nenamjerno, ponavljanjem uvriježenih druš

Sudske presude sa svojstvom precedenata - sudska presuda je individualni pravni akt, što znači da sadrži pojedinačnu pravnu normu koja se odnosi na konkretan slučaj. Međutim, pojedinačna pravna norma u presudi se može pretvoriti u opštu normu. Na taj nači presuda postaje pravilo za sve buduće slične slučajeve. Takva presuda se naziva prep

19 Lukić Radomir: Uvod u pravo, Naučna knjiga, Beograd, 1991.,str.252.


26

Primjer iz engleske sudske prakse

činjenica ili događaja koji su ispunjenje

pravilo akon) odnosno precedent za niz kasnijih sličnih slučajeva u Engleskoj.20

Pitanja za vježbu:

Presuda donesena 1647. god. u slučaju Paradin VS Jane, vrijedila je preko 300 godina kao vodeći slučaj, odnosno opšte pravilo prilikom rješavanja sporova vezanih za neispunjenje ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Naime, u pomenutom slučaju, tuženi je bio dužan naknaditi štetu zbog neispunjenja obaveze iz ugovora o zakupu zemljišta. Iako su nastupile okolnosti zbog kojih dužnik nije mogao uživati zakupljeno zemljište (zemljište je okupirala neprijateljska vojska), sud je, na osnovu principa "apsolutnog ugovora" zahtijevao ispunjenje obaveze tj. plaćanje ugovorene cijene. Princip "apsolutnog ugovora" podrazumijeva sljedeće: "Ako se neko ugovorom obaveže bez ikakvih ograda i uslova da učini neku stvar, on ne može izbjeći odgovornost zbog neispunjenja dokazivanjemučinili bespredmetnim ili čak nemogućim». Presuda donesena povodom slučaja Paradin VS Jane postala je opšte(z

nja ustava i koji ga organ donosi?

?

dan akt može biti zakon u materijalnom, ali ne i u formalnom

izvora prava u našem pravnom sistemu?

sude kao izvor prava?

acija? 12. Poznajete li neke društvene organizacije?

1.3.2. Pojedinačni pravni akt

omogući ostvarivanje opštih pravnih normi putem aterijalnih ljudskih radnji.21

iju i konkretnu sankciju

oziciju ili samo sankciju radi se o epotpunom pojedinačnom pravnom aktu.23

1. Kako se zove postupak donoše2. Koje vrste Ustava poznajete? 3. Izložite minimalni sadržaj Ustava4. Izložite način promjene Ustava? 5. Koje podzakonske akte poznajete? 6. Da li je

smislu? 7. Kakav je značaj presuda kao8. Šta predstavlja precedent? 9. Za koji pravni sistem su karakteristične sudske pre10. Koji je značaj običaja u našem pravnom sistemu? 11. Šta predstavlja opšti akt društvenih organiz

Pojedinačni pravni akti uglavnom predstavljaju konkretizaciju opšteg akta, konkretizaciju koja treba dam Ako pojedinačni pravni akt sadrži konkretnu dispozicgovorimo o potpunom pojedinačnom pravnom aktu.22 Ako pojedinačni pravni akt sadrži samo dispn

20 Citat prema Vilus Jelena: Promijenjene okolnosti i ugovorna odgovornost (nemogućnost ispunjenja, viša sila, klauzula rebus sic stantibus), Institut za uporedno pravo, Beograd, 1967.god. 21 Lukić Radomir: Uvod… op. cit. str. 26. 22 Ibid, str. 26. 23 Ibid, str. 26.


27

Obavezujući akt državnog organa ili organizacije koja vrši javna ovlaštenja, donijet po posebnom upravnom postupku predstavlja upravni akt.24 Pravni posao je pojedinačan pravni akt nedržavnog subjekta koji je on na osnovu ovlaštenja pravnog poretka i u njegovim okvirima dobrovoljno stvorio i koji ga na tim osnovama i obavezuje.25 Sudski akt je onaj pojedinačni pravni akt koji je donesen od specijalizovanih sudskih organa po posebnom sudskom postupku.26 Presuda je sudski akt kojim se odlučuje o tužbenom zahtjevu što će reći o predmetu spora.27 Rješenje je sudski akt kojim sud rješava o svim pitanjima osim o predmetu spora.28 Izvod iz ZPP

Član 118 . Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom,a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem. Kad ne odlučuje presudom, sud odlučuje rješenjem . U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvata tužbeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga.

Član 306. Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima, u pravilu, odlučiti jednom presudom. Ako je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja,a za konačnu odluku sazrela je samo jedna parnica, može se donjeti presuda samo za tu parnicu. Izvod iz ZUP

Član 10. 1) Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlasti

datih zakonom, drugim propisima i opštim aktima. 2) Ovlaštena službena osoba organa nadležnog za vođenje postupka samostalno

utvrđuje činjenice i okolnosti, i na podlozi utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno opće akte na konkretni slučaj.

24 Ibid, str. 27. 25 Ibid, str. 27. 26 Ibid, str. 27. 27 Branko Čalija i Sanjin Omanović, Građansko procesno pravo, Univerzitet u Sarajevu, Pravni fakultet, Sarajevo, 2000., str. 251-2. 28 Ibid, str. 251-2.


28

Primjer pojedinačnog pravnog akta (sudskog akta) br:2341/01

U IME FEDERACIJE BIH Općinski sud I u Sarajevu u vjeću sastavljenom od sudije A.T., kao predsjednika vjeća, i sudija porotnika N.N. i M.M., kao članova vijeća,u parnici tužioca T.T. iz Sarajeva, ul. Mis Irbina 9, koga zastupa V.V. advokat iz Sarajeva, protiv tuženog A.C. iz Sarajeva ul.Ferhadija 7, koga zastupa Z.S. advokat iz Sarajeva, radi duga, na glavnoj raspravi održanoj na dan 06.03.2002.godine u prisustvu punomoćnika tužioca, tuženog i njegovog punomoćnika, donio je

PRESUDU

na osnovu priznanja Tuženi je dužan da plati tužiocu iznos od 18.000,00 KM na ime duga sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

Tužilac je u tužbi od 28.12.2001.godine tražio da sud obaveže tuženog da mu plati iznos od 18.000,00 KM na ime duga sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe. Tuženi je na glavnoj raspravi dana 06.03.2002.god. priznao dug u cjelosti te predložio sudu donošenje presude po priznanju. Kako je tuženi u cjelosti priznao tužbeni zahtjev, to je sud bez daljeg raspravljanja donio presudu na osnovu priznanja, a na osnovu člana 312 ZPP. Odluka o troškovima zasnovana je na odredbi člana 144 ZPP-a ista se sastoji od takse na tužbu, takse na presudu, te troškova zastupanja sve ukupno 1.000,00 KM. Pouka o pravnom lijeku: protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku od 15 dana od dostavljanja ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda. Primjer pojedinačnog pravnog akta (rješenje u upravnom postupku) Bosna i Hercegovina Federacija BiH Kanton Sarajevo Uprava za stambena pitanja Broj: 28/5-379-P-340/01 Sarajevo, 25.10.2001.god. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo rješavajući po zahtjevu N.N. u predmetu vraćanja u posjed stana u ulici Zvornička broj 2/I a na osnovu člana 6. i 7. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sl. novine F BiH” br. 11/98) i člana 140. i 200. Zakona o upravnom postupku (Sl. novine F BiH” br. 2/98 i 43/99) donosi


29

R J E Š E NJ E Odbacuje se zahtjev N.N. za povrat stana u Sarajevu ul. Zvornička br. 2/I.

Obrazloženje

N.N. je dana 20.04.1999.godine podnio zahtjev za povrat u posjed stana u Sarajevu ul. Zvornička br. 2/I navodeći da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i da se u isti želi vratiti. Razmatrajući zahtjev imenovanog i uvidom u priloženu dokumentaciju ovaj organ je utvrdio slijedeće: Nesporni su navodi da je N.N. bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Uvidom u zahtjev imenovanog, utvrđeno je da je zahtjev podnesen po proteku svih rokova utvrđenih pozitivnim propisima. S obzirom na izloženo, ovaj organ je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se uložiti žalba Kantonalnom ministarstvu stambenih poslova u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

M.P. Direktor Uprave

______________________ Dostaviti:

- podnosiocu zahtjeva - vlasniku stana - A/a

Pitanja za vježbu : 1. Definišite pojedinačni pravni ak?. 2. Definišite pojam potpunog pojedinačnog pravnog akta? 3. Definišite pojam nepotpunog pojedinačnog pravnog akta? 4. Pobrojte najvažnije pojedinačne pravne akte? 5. Objasnite pojam upravnog akta? 6. Objasnite pojam sudskog akta? 7. Objasnite pojam presude i rješenja kod sudskog akta? 8. Navedite elemente presude, odnosno rješenja? 1.4. Izvori prava i njihova hijerarhija U pravnoj nauci pod izvorom prava najčešće se smatraju oni pojavni oblici u kojima se pravne norme donose i dobivaju obaveznu snagu u društvu29. Budući da razlikujemo izvore prava u formalnom i materijalnom smislu, prethodno navedena

29 Čobeljić Đorđe, Kovač Karlo: Privredno pravo sa osnovima građanskog prava i radnim odnosima u privredi, Savremena administracija, Beograd, 1960., str.22.


30

definicija odgovara pojmu izvora prava u formalnom smislu. Odnosno, izvor prava u formalnom smislu je opšti pravni akt tj. akt koji sadrži opštu pravnu normu koja važi za sve slučajeve koji su u njoj predviđeni. U materijalnom smislu, izvor prava predstavlja neki društveni odnos koji uzrokuje pravnu regulaciju i time postaje pravni, odnosno pravom zaštićen odnos. U kontinentalnom pravnom sistemu, kome pripada i Bosna i Hercegovina, izvori prava u formalnom smislu su samo opšti pravni akti, dakle, ustav, zakon, podzakonski akti..., za razliku od anglosaksonskog sistema u kome i pojedinačni pravni akti, u prvom redu presude, čine izvor prava. Hijerarhija izvora prava temelji se na njihovoj pravnoj snazi, i izgleda ovako: 1. Ustav - opšti pravni akt najviše pravne snage. Već smo govorili o osnovnim karakteristikama ustava. 2. Zakon-opšti pravni akt najviše pravne snage poslije ustava. Zakon je nakvažniji izvor prava s obzirom da se u njemu institucionalno razrađuju načela navedena u ustavu. 3. Podzakonski akti - svi opšti pravni akti niži od zakona. 4. Opšti akti nedržavnih organizacija- akti koji uređuju strukturu i funkcioniranje nedržavnih organizacija. 5. Običaji- uvriježena pravila ponašanja 6. Sudski akti- nepravi izvori prava u našem pravnom sistemu 1.5. Izvori poslovnog prava i njihova hijerarhija U ovom dijelu se daje samo osnovni pregled izvora poslovnog prava. Naredni odsjeci sadržavaju uz pojedine institute izvode iz pojedinih izvora poslovnog prava, odnosno kompletne tekstove u zavisnosti od njihove važnosti. Ustav- je pravni izvor svake grane prava, pa tako i poslovnog prava. Kao izvor poslovnog prava ustav funkcioniše u onoj mjeri u kojoj društveno i ekonomsko uređenje jesu predmet ustavnog regulisanja.30 Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Federacije Bosne i Hercegovine su izvori poslovnog prava samo indirektno, što znači da zakoni i niži akti od zakona ovu materiju detaljno razrađuju. Zakoni- predstavljaju najvažnije izvore poslovnog prava jer detaljno uređuju pojedine oblasti iz ove materije. To su slijedeći zakoni: Zakon o privrednim društvima (Sl. novine FBiH, br. 23/99), Zakon o bankama (Sl. novine FBiH, br. 39/98), Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicijskim fondovima (Sl. novine FBiH, br. 41/98), Zakon o trgovini (Sl. novine FBiH. br. 2/95), Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (Sl.novine FBiH, br. 2/95), Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. novine FBiH, br. 2/95), Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar (Sl. novine FBiH, br. 4/2000), Zakon o zadrugama (Sl. novine FBiH, BR. 28/97), Zakon o stečaju i likvidaciji (Sl. novine FBiH, br. 23/98), Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ, br. 29/78, 39/85 i Sl. list RBiH, br. 2/92, 13/93, 13/94), Zakon o vrijednosnim papirima (Sl.novine FBiH, br. 39/98), Zakon o registru vrijednosnih papira (Sl. novine FBiH, br. 39/98), Zakon o mjenici (Sl. novine FBiH, br.- 32/2000), Zakon o čeku (Sl. novine FBiH, br. 32/2000), Carinski zakon (Sl.novine FBiH, br. 30 Simić. Milić i Trifković, Miloš: op. cit., str. 79.


31

32/2000), Zakon o autorskom pravu i pravima srodnim autorskom pravu (Sl. glasnik BiH br. 7/02), Zakon o industrijskoj svojini (Sl. glasnik BiH, br. 3/02 i 21/02), Zakon o finansijskom poslovanju (Sl. novine FBiH, br. 2/95), Zakon o računovodstvu (Sl.novine FBiH, br. 2/95), Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga (Sl. novine FBiH, br. 6/95), Zakon o kontroli cijena (Sl. novine FBiH, br. 2/95), Zakon o tržišnoj inspekciji (Sl.novine, br. 2/95), Zakon o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti (Sl. novine. br. 19/96), Zakon o ugovorima u prevozu u željezničkom saobraćaju (Sl. list SFRJ, br. 2/74, potvrđen u Sl. listu RBiH, br. 2/92), Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. list SFRJ, br. 22/74, preuzet Sl. list RBiH, br. 2/92), Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. list SFRJ, br. 22/74, preuzet Sl. list RBiH, br. 2/92). Podzakonski akti - među najvažnije podzakonske akte kao izvore poslovnog prava ubrajamo odluke, uredbe i naredbe izvršnih organa vlasti. Kao primjer za pojedine vrste podzakonskih akata mogu se navesti: Pravilnik o izdanju dozvole za osivanje PIF-a (Sl. novine FBiH br. 27/90), Odluka o standardnoj klasifikaciji djelatnosti u FBiH (Sl. novine FBiH br. 28/98), Uredba o upisu u sudski registar (Sl. novine FBiH br. 10/96), Uredba o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije (Sl. novine FBiH br. 45/96), Pravilnik o postupku za priznavanje prava na žig (Sl. novine FBiH br. 2/92 i 13/94), Odluka o mjerama za rješavanje problema rada računara 2000.g. (Sl. novine FBiH br. 27/98), Pravilnik o registraciji i prenosu vrijednosnih papira kod Registra vrijedonosnih papira (Sl.novine FBiH br. 32/99), Uputstvo o načinu odobravanja i korištenja kredita (Sl. novine FBiH br. 8/98), Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave (Sl.novine FBiH br. 4/97), Odluka o ukidanju ratnog stanja (Sl. list RBiH br. 27/95), Uredba o obrazovanju Federalne komisije za nestale osobe (Sl. novine FBiH br. 15/97). Običaji kao izvori poslovnog prava imaju veliki značaj. Naime, dugo vremena (sve do donošenja ZOO, 1978. god.), običaji su bili glavni izvor poslovnog prava. Poseban izvor običajnog prava su uzanse, koje predstavljaju "opšte usvojenu privrednopravnu praksu"31. Uzanse su kodifikovani poslovni običaji. Sistematizovani su u zbornike koje uvijek donose nedržavni organi. Dijele se na opšte i posebne. U pogledu važenja uzansi u našem pravnom sistemu vidjeti odsjek kod ugovora o kupoprodaji za opšte uzanse i ugovora o građenju za posebne uzanse o građenju. S obzirom na njihovu aktuelnost u ovim dijelovima je posebno dato obrazloženje za važenje uzansi u našem pravnom sistemu, kao njihovi tekstovi.

31 Spaić Vojislav.: Osnovi građanskog prava, Veselin Masleša, Sarajevo, 1957., str.84.

DRUGI DIO

Subjekti i objekti prava

32

II. SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA 2.1. Pravni subjekti Pravni subjekti su ljudi i društvene tvorevine koji imaju pravne obaveze i pravna ovlaštenja s obzirom na pravne objekte. Pravni subjekt je prije svega čovjek pojedinac, ali ne samo on. Pravni subjekti su još i brojne institucije, najčešće organizacije, kojima pravni poredak daje posebna pravna ovlaštenja i obaveze, različite od obaveza i ovlaštenja svakog od njihovih članova. I pojedinci i organizacije kao pravne osobe mogu imati svoju imovinu, tj. mogu biti vlasnici. I pojedinci i organizacije mogu sklapati pravne poslove i na osnovu njih biti pravno obavezni i pravno ovlašteni; i pojedinci i organizacije mogu činiti delikte i za njih odgovarati, tj. biti kažnjeni.32 Ove dvije vrste pravnih subjekata imaju svoje posebne nazive – čovjek pojedinac je fizičko lice, a društvene tvorevine kojima pravni poredak daje pravni subjektivitet su pravna lica. Svojstvo subjekta prava da bude nosilac ovlaštenja i obaveza naziva se pravnom sposobnošću.33 Od pravne sposobnosti moramo razlikovati poslovnu sposobnost – sposobnost da svojim izjavama volje subjekti prava stiču prava i obaveze i preduzimaju pravne radnje. Svaki subjekt samim tim što je subjekt ima pravnu sposobnost. Ali on ne mora imati i poslovnu sposobnost. Dijete čim se rodi pravno je sposobno. Ono može odmah nešto naslijediti, dobiti na poklon neku stvar, tj. steći pravo svojine u konkretnom slučaju. Ali pošto ono nije još svjesno, to ne može učiniti svojom radnjom, već radnjom nekog drugog lica (zastupnika, staratelja).34

Od poslovne sposobnosti razlikuje se deliktna sposobnost, tj. sposobnost subjekta da odgovara za obaveze nastale iz nedozvoljene radnje ili delikta.

32 Nikola Visković, op.cit., str. 192. 33 Pravna enciklopedija, op.cit., str. 1051. 34Andrija Gams i Ljiljana M. Đurović, Uvod u građansko pravo, Naučna knjiga, Beograd, 1990., str. 93.

DRUGI DIO


33

Fizička lica kao subjekti prava Po našem pozitivnom pravu svaki čovjek rođenjem postaje subjekt prava. Historijski gledano nije svaki čovjek smatran subjektom prava. U rimskom pravu robovi nisu bili smatrani za subjekte već za objekte prava. U srednjovjekovnom feudalizmu subjekti prava nisu bili izjednačeni već je njihova pravna sposobnost zavisila od njihove staleške pripadnosti. Prije I svjetskog rata postojale su i evropske zemlje – carska Rusija – koje su izvjesne kategorije stanovnika, npr. Jevreje, isključile iz uživanja izvjesnih građanskih prava. Sličnu situaciju imamo u vrijeme fašizma u Njemačkoj.35 Ustav Bosne i Hercegovine u članu 2. izjednačava sva fizička lica u pogledu njihovih političkih i građanskih prava. Izvod iz Ustava Bosne i Hercegovine

Čl. 2.

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. Pravna sposobnost fizičkih lica Da bi fizičko lice bilo pravno sposobno potrebno je da se živo rodi odnosno da daje znakove života. Nije potrebno da je sposobno i za život. (Francuski Code civil je tražio vitalnost djeteta kao uslov za pravnu sposobnost.) Fizičko lice, da bi steklo pravnu sposobnost, treba da ima ljudski oblik. Od pravila da se subjektivitet stiče rođenjem postoji izuzetak u pogledu začetog, a još nerođenog djeteta. Još je u rimskom pravu postavljeno pravilo infans conceptus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur. Po ovom pravilu začeto dijete ima se smatrati kao rođeno ako je to u njegovom interesu (nasciturus). Izvod iz ZN

Čl. 128. stav 2.

Dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se kao rođeno, ako se rodi živo. Pravna sposobnost traje sve dok je fizičko lice živo i prestaje njegovom smrću ili proglašenjem za umrlo. 35 Ibid, str. 94.

DRUGI DIO


34

Izvod iz Zakona o vanparničnom postupku (u daljem tekstu: ZVNP)

Čl. 61. Umrlom osobom proglasit će se:

1. osoba o čijem životu za posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo šezdeset godina,

2. osoba o čijem životu za posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno da više nije živa,

3. osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od dana prestanka takve opasnosti,

4. osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događanjima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.

Rokovi iz tačke 1. i 2. stava 1. ovog člana računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba, prema posljednjim vijestima, bila živa. Poslovna sposobnost fizičkih lica Po našem pravu fizička lica postaju po pravilu punoljetna sa navršenom osamnaestom godinom ili kad maloljetno lice prije navršenog punoljetstva stupi u brak. Po angloameričkom pravu poslovna sposobnost se stiče sa navršenom dvadesetprvom godinom. Poslovna sposobnost je takvo pravno stanje subjekta prava da može preduzimati voljne radnje relevantne za pravo. To je mogućnost ostvarivanja pravne sposobnosti, mogućnost sticanja prava i obaveza svojim svjesnim radnjama, svojim svjesnim izjavama volje.36 Unutar poslovne sposobnosti postoje tri stupnja: puna poslovna sposobnost, ograničena poslovna sposobnost i poslovna nesposobnost. Puna poslovna sposobnost je sposobnost punoljetnog lica ili maloljetnog lica koje je sklopilo brak (emancipacija), da sklapa pravne poslove. Osobe sa ograničenom ili djelomičnom poslovnom sposobnošću mogu u pravilu same sklapati pravne poslove. Ali takvi pravni poslovi važe kad ih odobri zakonski zastupnik kojeg ima osoba sa ograničenom poslovnom sposobnošću. Pravni posao koji sklapa osoba ograničene poslovne sposobnosti naziva se "šepavi" pravni posao (negotium claudicans).

Izvod iz ZVNP

Čl. 8. Izuzetno, sud može dozvoliti da sudionik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je zakonom ovlašćen poduzima i druge radnje u postupku radi ostvarenja svojih prava i pravnih interesa, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji. 36 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 40.

DRUGI DIO


35

Izvod iz PZ Čl. 111.

Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od šesnaest godina, kao i lice kome je ograničena poslovna sposobnost, ako su sposobni shvatiti prirodu i značenje izjave o priznanju očinstva. Potpuno poslovno nesposobne osobe ne mogu uopće same sklapati pravne poslove. Za njih pravne poslove sklapaju njihovi zakonski zastupnici.37 Deliktna sposobnost fizičkih lica Sposobnost pravnog subjekta da odgovara za svoja protupravna djela naziva se deliktnom sposobnošću.

Izvod iz ZOO

Čl. 154. stav 1. Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.

Čl. 158. Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Deliktna sposobnost nastupa sa navršenom sedmom godinom uz oborivu pretpostavku da je deliktno nesposoban. Maloljetnik koji je navršio četrnaest godina potpuno je deliktno sposoban ako je duševno zdrav. Izvod iz ZOO

Čl. 160. Maloljetnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju prouzrokuje. Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se ne dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Maloljetnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu. Lica sa navršenih 15 godina života imaju radnu poslovnu sposobnost tj. sposobnost da samostalno, bez odobrenja roditelja ili staratelja, zasnuju radni odnos i raspolažu svojim ličnim primanjima i imovinom koju su stekli svojim radom. Svako fizičko lice mora posjedovati atribute po kojima se razlikuje od ostalih fizičkih lica. Atributi fizičkog lica kao pravnog subjekta su: ime, prebivalište i boravište i državljanstvo, kao i jedinstveni matični broj građana. Pravna lica kao subjekti prava Pravno lice je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost. To znači da pravni poredak može nekoj društvenoj tvorevini priznati svojstvo pravnog 37 Martin Vedriš i Petar Klarić, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996., str. 32.

DRUGI DIO


36

subjekta, tj. nosioca prava i obaveza, iako je takva tvorevina potpuno različita od čovjeka, od fizičkog lica. Pravno lice nastaje osnivanjem, a prestaje brisanjem iz odgovarajućeg registra u kojem se vode njegovi statusni podaci. Da bi se jednoj socijalnoj tvorevini priznalo svojstvo pravnog lica potrebni su sljedeći elementi:

1) da postoji čvrsta legalna organizacija (organizaciono jedinstvo), 2) da ta organizacija ima cilj radi kojeg je osnovana, 3) da ima svoju samostalnost i svoju egzistenciju, 4) da ima svoju posebnu imovinu.

Slično i fizičkom licu i pravno lice mora posjedovati atribute koji određuju njegov pravni subjektivitet. Atributi su po vrstama i osobinama prilagođeni specifičnostima pravnog lica kao subjekta prava. U njih spadaju: ime ili firma, prebivalište ili sjedište i državljanstvo ili pripadnost.38 Pravna sposobnost pravnih lica Pravna lica imaju specijalnu pravnu sposobnost za razliku od opšte pravne sposobnosti fizičkih lica. Pravna lica su ustanovljena radi postizanja izvjesnog cilja te stoga i njihova pravna sposobnost treba da odgovara tome cilju. Izvod iz Zakona o privrednim društvima (u daljem tekstu: ZOPD)

Čl. 5. stav 1.

Svojstvo pravnog lica društvo stiče danom upisa u registar društava. Izvod iz ZOO

Čl. 54. Pravno lice može zaključivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. Ugovor zaključen protivno odredbi stava 1. ovog člana nema pravno dejstvo. Savjesna strana može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela usljed zaključenja ugovora koji nema pravno dejstvo.

Poslovna sposobnost pravnih lica Poslovna sposobnost znači sticanje i vršenje prava svojim svjesnim radnjama – izjavom volje. Kako pravna lica nemaju niti svijest niti volju, poslovna sposobnost morala im se priznati na osnovu drugih kriterija. Prema tome, pravno lice se pojavljuje kao subjekt u pravnim odnosima, a svoju poslovnu sposobnost ostvaruje izjavama volje fizičkih lica koja ulaze u sastav njegovih organa. Poslovnu sposobnost pravna lica stiču momentom osnivanja.39

38 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 41. 39 Đorđe Čobeljić i Karlo Kovač, Privredno pravo sa osnovima građanskog prava i radnim odnosima u privredi, Savremena administracija, Beograd, 1969., str. 34.

DRUGI DIO


37

Deliktna sposobnost pravnih lica Pošto organi pravnog lica mogu da učine i protivpravnu radnju vršeći poslove pravnog lica, valjalo je pravnom licu priznati i deliktnu sposobnost i učiniti ga odgovornim za delikte.40

Izvod iz ZOO

Čl. 170. Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u dati okolnostima postupao onako kako je trebalo. Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu prouzrokovao namjerno. Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Čl. 171. Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom u pogledu odgovornosti za štetu koju radnici koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi s radom. Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa. To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Izvod iz ZOO

Čl. 7. Društvo može kao svoju djelatnost obavljati sve poslove, osim onih koji se po zakonu ne mogu obavljati kao privredna djelatnost. Zakonom može biti utvrđeno da se određene djelatnosti mogu obavljati samo na osnovu odobrenja nadležnog organa. Društvo može početi s obavljanjem djelatnosti danom upisa u sudski registar i kada je aktom nadležnog organa utvrđeno da ispunjava uslove za obavljanje djelatnosti.

Čl. 8. Društvo može obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u sudski registar. Društvo može obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnost upisane u sudski registar, u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti.

Čl. 9. Poslovi koje zaključi lice koje je svojim položajem ili na drugi način ovlašteno za zastupanje i predstavljanje društva, valjani su za treće lice i u slučaju da su zaključeni poslovi izvan djelatnosti upisane u sudski registar, osim ako je treće lice znalo ili moralo znati da su takvi poslovi izvan djelatnosti preduzeća. 40 Ibid, str. 42.

DRUGI DIO


38

Čl. 172. Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom. To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Pitanja za vježbu:

1. Šta su subjekti prava? 2. Šta je pravna, a šta poslovna sposobnost? 3. Koje uslove fizičko lice mora ispunjavati da bi bilo pravno sposobno? 4. Pod kojim se uslovima u našem pravu jedno lice može proglasiti za umrlo? 5. Sa koliko godina se u našem pravu stiče poslovna sposobnost? 6. Šta je deliktna sposobnost fizičkih lica? 7. Koji su atributi fizičkih lica? 8. Koji su osnovni elementi pravnog lica? 9. Da li je porodica pravno lice? 10. Da li pravna lica imaju poslovnu sposobnost? 11. Da li je Ekonomski fakultet pravno lice i koja je njegova osnovna djelatnost? 12. Da li je osoba koja završi Pravni fakultet pravno lice?

2. 2. Subjekti poslovnog prava i njihova sistematizacija Subjekti poslovnog prava jesu pravna i fizička lica u specifičnom smislu. Osnovna sistematizacija subjekata poslovnog prava je:

2.2.1. Individualni trgovac (samostalni privrednik, poduzetnik) Sticanje svojstva individualnog trgovca (samostalnog privrednika i poduzetnika) reguliše se propisima na entitetskom nivou, odnosno kantonalnim zakonima o Federaciji BiH, kao i odgovarajućim opštinskim provedbenim propisima. Ranije je ovo pitanje bilo načelno regulisano odredbama člana 4. ZOPD, a koji je kao takav brisan prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZOPD. 2.2.2. Privredna/trgovačka društva (profitne organizacije) U ovom dijelu se daju samo osnove sistematizacije subjekata poslovnog prava pregledom kroz osnovne odredbe pojedinih Zakona. U dijelu koji se bavi statusnom materijom kroz pojedine ugovore o osnivanju različitih oblika privrednih društava i njjihove statute biće izložena ova materija na širi način. Izvod iz ZOPD

Čl. 2. Društvo je pravno lice koje samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga na tržištu radi sticanja dobiti.

DRUGI DIO


39

Društvo mogu osnovati domaća i strana fizička i pravna lica, ako zakonom nije drugačije određeno. Osnovni tipovi trgovačkih društava u našem pravu, prema opštim i specijalnim zakonima, su ovi:

2.2.2.1. Društva lica (personalnog tipa, personalna društva) Izvod iz ZOPD

Čl. 78. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću je društvo najmanje dva lica koja su neograničeno solidarno odgovorna za obaveze društva.

Čl. 96. Društvo u kojem jedan ili više članova odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (komplementari), a jedan ili više članova odgovara za obaveze društva samo do iznosa njihovih uloga upisanih u registar društava (komanditori) je komanditno društvo. Na komanditna društva primjenjuju se odredbe ovog zakona o društvima sa neograničenom solidarnom odgovornošću, ukoliko drugim odredbama ovog zakona nije propisano drugačije.

2.2.2.2. Društva lica i kapitala (društva mješovite pravne prirode) Izvod iz ZOPD

Čl. 96. stav 3. Komanditno Društvo se može transformisati u komanditno društvo na dionice.

Čl. 309. Društvo s ograničenom odgovornošću je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na udjele. Za obaveze društva s ograničenom odgovornošću član društva odgovara svojim udjelom. Udjeli osnivača društva s ograničenom odgovornošću mogu biti različiti, a svaki osnivač može steći samo jedan udio.

2.2.2.3. Društva kapitala (društva kapitalnog tipa) Izvod iz ZOPD

Čl. 107. Dioničko društvo je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice.

Čl. 108.

Dioničko društvo ne odgovara za obaveze svojih dioničara.

Čl. 109. Dioničko društvo mogu osnovati jedan ili više osnivača. Osnivači su obavezno i dioničari dioničkog društva.

DRUGI DIO


40

Čl. 309. Društvo sa ograničenom odgovornošću je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na udjele. Za obaveze društva sa ograničenom odgovornošću član društva odgovara svojim udjelom. Udjeli osnivača društva sa ograničenom odgovornošću mogu biti različiti, a svaki osnivač može steći samo jedan udio.

Čl. 310. Odredbe ovog zakona o dioničkom društvu primjenjuju se na društvo sa ograničenom odgovornošću ako posebnim odredbama ovog zakona nije drukčije određeno.

2.2.2.4.Oblici povezivanja društva Holding je poseban oblik povezivanja, koji označava društvo koje ima u vlasništvu većinu udjela pravno samostalnog društva i obavlja prvenstveno djelatnost osnivanja, finansiranja i upravljanja tim društvom. Holding je većinsko društvo, a društvo u kome holding ima većinsko učešće u osnovnom kapitalu smatra se ovisnim društvom, pri čemu holding i ovisno društvo čine koncern.41 Izvod iz ZOPD

Čl. 46. Supsidijarno Društvo je Društvo u kojem drugo Društvo ima većinu dionica ili udjela s pravom glasa (u daljem tekstu: većinsko Društvo)

Čl. 47.

Većinsko društvo može supsidijarnom društvu davati obavezujuća pismena uputstva, ako je to utvrđeno ugovorom između većinskog i supsidijarnog društva.

Čl.48. Većinsko društvo odgovara neograničeno solidarno za obaveze koje je supsidijarno društvo preuzelo postupajući u skladu s obavezujućim uputstvima većinskog društva. Supsidijarno Društvo ne odgovara za obaveze većinskog društva.

Čl. 49. Dioničar i vlasnik udjela supsidijarnog društva ima pravo zahtijevati od većinskog društva naknadu gubitaka koje je pretrpio zbog izvršavanja obavezujućih uputstava iz člana 47. ovog zakona.

Čl. 50. Većinsko Društvo odgovara neograničeno solidarno povjeriocima u postupku stečaja supsidijarnog društva, ako je stečaj prouzrokovan izvršavanjem obavezujućih uputstava iz člana 47. ovog zakona.

41 Esad Vilogorac i Mihret Dizdar, Zakon o privrednim društvima: objašnjenja i komentar, Revicon, Sarajevo, 2000., str. 85.

DRUGI DIO


41

Pored povezivanja društva na bazi učešća u kapitalu (holding) svakako moramo spomenuti poslovno udruženje (na bazi strukovnog povezivanja) i pul (na bazi tržišnog povezivanja).

2.2.3. Institucije tržišta i kapitala

2.2.3.1. Banke Izvod iz Zakona o bankama (u daljem tekstu: ZOB)

Čl. 1. Ovim zakonom uređuje se osnivanje, organizacija, poslovanje i prestanak pravnih lica koja obavljaju poslove primanja novčanih depozita i davanja kredita, kao i drugih poslova u skladu sa ovim zakonom (u daljem tekstu: banka) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Banka se osniva i posluje kao dioničko društvo.

Čl. 39.

Banka može obavljati samo sljedeće djelatnosti:

1. primanje svih vrsta novčanih depozita i drugih novčanih sredstava;

2. davanje i uzimanje kredita i financijski lizing; 3. davanje svih oblika novčanog jemstva; 4. učešće, kupovina i prodaja instrumenata tržišta novca i

kapitala za svoj ili tuđi račun; 5. uluge platnog prometa i prijenosa novca; 6. kupnja i prodaja strane valute; 7. izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (uključujući

kreditne kartice, putne i bankarske čekove); 8. pohranjivanje i upravljanje vrijednosnim papirima i drugim

vrijednostima; 9. usluge finansijskog menadžmenta; 10. kupnja i prodaja vrijednosnih papira; i 11. druge poslove koji proizlaze iz ovog zakona.

2.2.3.2. Osiguravajuća i reosiguravajuća društva

Izvod iz Zakona o osiguranju imovine i lica (u daljem tekstu: ZOIL)

Čl. 2.

Poslovi osiguranja su: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba, zaključivanje i izvršavanje ugovora o suosiguranju i reosiguranju, mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere za sprečavanje i smanjenje štete i drugi poslovi osiguranja.

DRUGI DIO


42

Čl. 3. Pod drugim poslovima osiguranja smatraju se poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja, zastupanja u osiguranju, smanjenja rizika, snimanja i procjene šteta, prodaje ostatka osiguranih uništenih stvari, pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju.

Čl. 8.

Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje.

Čl. 9. Društvo za osiguranje može obavljati poslove životnih i ostalih osiguranja, odnosno reosiguranja. Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i mirovinsko osiguranje. Poslovi ostalih osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje civila, osiguranje industrije, osiguranje automobilskog kaska, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje usjeva, osiguranje životinja, osiguranje transporta – karga, osiguranje transporta – kaska, osiguranje od odgovornosti u transportu, osiguranje kredita, osiguranje od nezgoda, te bolesničko osiguranje kojim su obuhvaćene i ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti i ostali poslovi osiguranja. Društvo za osiguranje može obavljati poslove jedne ili više vrsta osiguranja iz stava 2. i 3. ovog člana odnosno reosiguranja. Društvo za uzajamno osiguranje ne može obavljati poslove reosiguranja. Dioničko društvo za osiguranje Izvod iz ZOIL

Čl. 12. Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati domaća i fizička i pravna lica te strana lica zajedno sa domaćim pravnim i fizičkim licima. Ukoliko je ulog stranih, pravnih ili fizičkih lica veći od 50% osnovnog kapitala, za osnivanje dioničkog društva za osiguranje potrebna je saglasnost Ministarstva finansija.

Čl. 13. Iznos osnovnog kapitala pri osnivanju dioničkog društva za osiguranje ne može biti manji od:

1. 1.000,00 KM za poslove osiguranja života, 2. 2.000,00 KM ako se društvo osniva za obavljanje više vrsta

osiguranja, 3. 2.000,00 KM ako se društvo osniva za obavljanje poslova za

reosiguranja.

DRUGI DIO


43

Društvo za uzajamno osiguranje Izvod iz ZOIL

Čl. 17. Društvo za uzajamno osiguranje je društvo u kojem članovi uplatom uloga (doprinosa) međusobno jamče da će se na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje radi stjecanja dobiti nego se sredstva prikupljaju ulogom samo u onom obimu koji je potreban za ispunjenje obaveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti. O sredstvima društva odlučuju osiguranici koji sami upravljaju društvom.

Čl. 18. Društvo za uzajamno osiguranje mogu osnovati domaća pravna i fizička lica, a postupak osnivanja je kao kod dioničkog društva za osiguranje. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje potrebno je da ugovor o uzajamnom osiguranju od istih rizika sklopi najmanje 250 osoba.

2.2.3.3. Društva za upravljanje fondovima Izvod iz Zakona o društvima za upravljanje fondovima i o investicijskim fondovima (u daljem tekstu: ZDUF)

Čl. 6. Društvo je poduzeće čija je isključiva djelatnost upravljanje Fondovima. Društvo se osniva i posluje kao dioničko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću. Na sastav, izbor, nadležnost i način odlučivanja i rad organa Društva primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje, poslovanje i prestanak poduzeća, ako nije drugačije određeno ovim zakonom i propisima Komisije za vrijednosne papire u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija).

Čl. 8.

Društvo mogu osnovati domaće i strane fizičke i pravne osobe. Domaće pravne osobe u čijem kapitalu s 50% i više sudjeluje državni/društveni kapital i osobe s njima povezane u smislu odredbi ovog zakona, ne mogu biti osnivači niti stjecati dionice Društva. Strane fizičke ili pravne osobe mogu, direktno ili indirektno, imati više od 10% dionica ili udjela Društva na temelju odobrenja Komisije za vrijednosne papire. Firma Društvo mora sadržavati riječi: "Društvo za upravljanje fondovima".

DRUGI DIO


44

2.2.3.4. Fondovi Izvod iz ZDUF

Čl. 131. Privatizacijski investicioni fond se osniva radi prikupljanja certifikata u postupku privatizacije i njihovog investiranja u dionice i udjele preduzeća, sukladno Zakonu o privatizaciji preduzeća (Sl.novine FBiH 27/97). Privatizacijski investicioni fond je zatvoreni fond.

Čl. 132. Osnovni kapital Privatizacijskog investicionog fonda iznosi najmanje 200.000.000 (dvjestomiliouna) KM.

2.2.4. Organizovana i uređena javna tržišta kapitala Izvod iz ZVP

Čl. 53. Berza je mjesto povezivanja ponude i tražnje vrijednosnih papira i poslovanje vrijednosnim papirima, po unaprijed utvrđenim pravilima (u daljem tekstu: Berza). Berzu osnivaju, ugovorom u skladu sa zakonom, pravna lica za poslove posredovanja u prometu vrijednosnih papira (u daljem tekstu: profesionalni posrednici) registrovana kod Komisije.

Čl. 54. Berza obavlja sljedeće poslove:

1. Organizuje povezivanje ponude i tražnje vrijednosnih papira; 2. Osigurava informacije o ponudi, tražnji, tržišnoj vrijednosti i druge podatke o vrijednosnim papirima; 3. Utvrđuje i objavljuje kurseve vrijednosnih papira. Berza obavlja i druge poslove za koje je ovlasti Komisija. Poslovanje Berze uređuje se pravilima Berze (u daljem tekstu: Pravila).

Izvod iz ZOT

Čl. 31. Robna berza je subjekt čija je djelatnost trajno organizovanje sastanaka između privrednih subjekata radi zaključivanja ugovora o kupovini i prodaji robe.

Pod berzanskim uslugama podrazumijevaju se:

1. Organizovanje sastanaka prodavca i kupca u skladu sa propisima i pravilima berze;

2. Objavljivanje cijena za proizvode koji su bili predmet berzanskih poslova, te objavljivanje podataka o njihovim količinama, rokovima isporuke, kvalitetu i asortimanu;

3. Organizovanje prodaje pojedinih proizvoda na javnoj dražbi (aukciji); i

4. Davanje obavještenja o stanju na tržištu.

DRUGI DIO


45

Robna berza može obavljati i druge poslove, te pružati i druge usluge koje su uobičajene u poslovanju robnih berzi i koji su određeni njihovim pravilima. Izvod iz ZOT

Čl. 33. Tržnica na veliko je posebno organizirano i uređeno mjesto na kojem se vrše usluge prodaje i kupovine na veliko poljoprivredno-prehrambenih i drugih proizvoda iz registrirane djelatnosti, radi daljnje prodaje i prerade.

Čl. 35. Tržnica na malo (pijaca) je organizirano i uređeno mjesto na kojem se na uobičajen način obavlja trgovina na malo poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Čl. 36.

Tržnica na malo rabljene tehničke i ostale robe i rabljenih automobila je uređeno i organizirano mjesto na kome se obavlja trgovina na malo navedenim robama.

Čl. 37.

Trgovinski centar je posebno izgrađena ili u postojećem objektu uređena prostorna cjelina koja se sastoji od više pojedinačno opremljenih poslovnih prostora u kojima se obavlja trgovina na malo i pružaju trgovinske i druge usluge.

Čl. 38. Stočna pijaca je posebno organizirano, uređeno i tehnički opremljeno mjesto na kojem se vrši trgovina stokom.

Čl. 39. Vašar je posebno jednokratno organiziran oblik usluge na kojem se na uobičajen način vrši prigodna prodaja poljoprivrednih i drugih proizvoda.

Čl. 40. Sajam je mjesto gdje izlagači i posjetioci neposrednim kontaktima međusobno razmjenjuju informacije o prednostima i unapređenjima proizvoda i usluga u cilju prodaje. Izvod iz ZVP

Čl. 81. Profesionalni posrednici mogu ugovorom, u skladu sa zakonom uspostavljati druga uređena javna tržišta, na kojima se promet vrijednosnih papira obavlja po unaprijed utvrđenim pravilima.

Čl. 83. Druga uređena javna tržišta dužna su u domaćim dnevnim novinama objavljivati ponude za kupovinu i prodaju i podatke o zaključenim poslovima, sa brojem ostvarenih transakcija, brojem i cijenama vrijednosnih papira. Druga uređena javna tržišta dužna su dostavljati Komisiji izvještaj o zaključenim poslovima, u skladu sa propisima Komisije.

DRUGI DIO


46

2.2.5. Javna preduzeća/kompanije Definiciju javnog preduzeća utvrdio je Zakon o javnim preduzećima. Osnivanje i poslovanje javnih preduzeća vrši se na osnovu Zakona o javnim preduzećima i drugih propisa. Te djelatnosti, koje se još nazivaju i djelatnosti od posebnog društvenog interesa, pretežno su iz komunalnih oblasti (npr. distribucija vode, prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda, proizvodnja i distribucija toplote, distribucija gasa i dr.) i u oblasti privredne infrastrukture (npr. ceste, PTT, željeznice, elektroprivreda i dr.). Osnivači javnog preduzeća mogu biti opština, grad, Kanton i Federacija Bosne i Hercegovine i to na osnovu zakona ili na zakonu osnovanoj odluci odgovarajuće skupštine društveno-političke zajednice. Sredstva kojim posluje javno preduzeće osnovano od strane nadležnog organa društveno-političke zajednice, u državnoj su svojini. Pored nadležnih državnih organa, osnivači javnog preduzeća mogu biti domaća i strana pravna i/ili fizička lica (član 2. stav 2. Zakona o javnim preduzećima). Tada javno preduzeće posluje u privatnoj svojini i pravno se organizira u jednom od oblika privrednih društava.42 Izvod iz Zakona o javnim preduzećima (u daljem tekstu: ZJP)

Čl. 1. Preduzeća koja obavljaju djelatnost proizvodnje i prometa određenih proizvoda i pružanja usluga koje su nezamjenjiv uslov života i rada drugih preduzeća na određenom području ili ako je to neophodno za rad društveno-političke zajednice su preduzeća od posebnog društvenog interesa Republici Bosni i Hercegovini i osnivaju se i posluju kao javna preduzeća. Osnivanje i poslovanje javnih preduzeća obavlja se u skladu sa propisima kojima se uređuju uslovi i način obavljanja tih djelatnosti i ovim zakonom.

Čl. 2.

Zakonom ili na zakonu zasnovanoj odluci skupštine društveno-političke zajednice, javno preduzeće može osnovati Republika, opština, grad Sarajevo ili dvije ili više opština. Osnivač preduzeća iz prethodnog stava mogu biti i druga domaća pravna lica i strana pravna lica kao i domaća i strana fizička lica. Međusobna prava i obaveze osnivača javnog preduzeća uređuju se ugovorom, koji se zaključuje u pismenoj formi. Izvod iz Dejtonskog sporazuma Aneks 9 - Sporazum o osnivanju javnih korporacija Bosne i Hercegovine

Čl. II. 1. Strane, priznajući neposrednu potrebu osnivanja javne

korporacije za organizovanje i rad saobraćajnih kapaciteta,

42 Hilmija Šemić, Trgovačko pravo, knjiga prva, Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću-Magistrat Sarajevo, Bihać/Sarajevo, 2000., str. 96.

DRUGI DIO


47

kao što su ceste, željezničke pruge i luke, na njihovu zajedničku dobrobit, ovim osnivaju saobraćajnu korporaciju u tu svrhu.

2. Saobraćajna korporacija će imati svoje sjedište u Sarajevu, a može imati urede na drugim lokacijama koje smatra odgovarajućim. Imat će odgovarajuće prostorije i birat će profesionalno kompetentni odbor direktora, službenike i osoblje, uglavnom predstavnike etničkih grupa koje sačinjavaju Bosnu i Hercegovinu, da bi izvršavala svoje funkcije. Komisija će izabrati upravni odbor direktora, koji će imenovati službena lica i odabrati osoblje.

3. Transportna korporacija je ovlaštena da gradi, pribavlja, održava i upravlja i da otpisuje nekretnine i ličnu imovinu u saglasnosti sa posebnim planovima koje će razvijati. Takođe je ovlaštena da fiksira, prikuplja najamnine, stope, takse i druge namete radi upravljanja fondom kojim upravlja; da stupa u sve ugovore i sporazume potrebne za provođenje svojih funkcija i da poduzima druge akcije potrebne da provodi ove funkcije.

4. Transportna korporacija će upravljati transportnim sredstvima kako se strane dogovore. Strane će, kao dio njihovog sporazuma, ovlastiti korporaciju potrebnim ovlaštenjima. Strane će se sastati u roku od 15 dana nakon stupanja na snagu ovog sporazuma, da bi razmotrile kojim će dobrima korporacija upravljati.

Čl. III

Strane mogu da odluče, po preporuci komisije, da koriste ustanovljene transportne korporacije kao modela za ustanovljenje - osnivanje drugih zajedničkih javnih korporacija, kao što su upravljanje strujom, vodom i energentima, PTT i komunikacijskim uslugama.

2.2.6. Zadruge, zadružne organizacije i savezi Izvod iz Zakona o zadrugama (u daljem tekstu: ZOZ)

Čl. 2. Zadruga je dobrovoljna organizacija zadrugara u kojoj svaki član sudjeluje neposredno i ravnopravno, i u kojoj zajedničkim poslovanjem, po načelu uzajamne pomoći, promoviše i štiti svoj ekonomski i drugi interes i stiče dobit sukladno zakonu i statutu zaduge.

Čl. 29. Zadruge, preduzeća, druge pravne i fizičke osobe mogu se udruživati u zadružni savez kantona (županija). Pravne i fizičke osobe iz stava 1. ovog člana mogu se udruživati u saveze po djelatnostima, poslovne i opšte. Zadruge i preduzeća, odnosno zadružni savezi kantona (županija) mogu se udruživati u Zadružni savez Federacije Bosne i Hercegovine.

DRUGI DIO


48

Udruživanjem u Zadružni savez članicama se ne može ograničiti poslovna samostalnost. Zadružni savez kantona (županije) i Zadružni savez Federacije su pravne osobe i upisuju se u sudski registar.

Čl. 30. Zadružni savezi pružaju stručnu i drugu pomoć pri unapređivanju poslovanja postojećih zadruga, utemeljenju novih zadruga i sarađuju sa mjerodavnim organima kod donošenja propisa i mjera od interesa za zadruge. Članice u okviru zadružnih saveza kantona (županija) usklađuju i ostvaruju ekonomske, poslovne i druge interese i funkcije, programe proizvodnje i druga pitanja predviđena statutom zadružnih saveza.

2.2.7. Privredne komore, komorske asocijacije, udruženja i drugi oblici

Izvod iz Zakona o privrednim komorama (u daljem tekstu: ZOPK)

Čl. 2. Privredne komore u Federaciji (u daljem tekstu: komore) su samostalne, nevladine, neprofitne, javno pravne asocijacije, pravnih i fizičkih lica koja obavljaju privrednu djelatnost.

Čl. 3. U Federaciji se obrazuju sljedeće komore:

1. Privredna komora za područje kantona - županije (u daljem tekstu: kantonalna-županijska komora).

2. Privredna komora Federacije.

Čl. 4. Privredna komora Federacije ima sjedište u Sarajevu i ured u Mostaru. Poslovi ureda u Mostaru uređuju se statutom Privredne komore Federacije. Nazivi i sjedišta kantonalnih-županijskih komora određuju se njihovim statutima, prema sjedištu ili nazivu kantona-županije. Komore iz člana 3. ovog zakona imaju svojstvo pravnog lica. Statut Privredne komore Federacije objavljuje se u ″Službenim novinama Federacije BiH″, a statuti kantonalnih-županijskih komora u službenim glasilima kantona-županija.

Čl. 5. U komorama, prema potrebama, interesima članova i privrednoj strukturi teritorije mogu se organizovati strukovna udruženja, strukovne grupe, privredna vijeća, grupacije, sekcije i slično, sa statusom utvrđenim statutom komore i pravilnikom rada asocijacije. Pravna lica, njih najmanje 30 (trideset), iz iste ili srodnih djelatnosti mogu svojim odlukama, ugovorom, sporazumom ili slično, na principu posebnog interesa obrazovati strukovnu (interesnu) komorsku asocijaciju, sa statusom pravnog lica, koja se registruje kod nadležnog suda, prema sjedištu. Radi zastupanja interesa poslodavca prema federalnim organima i sindikatu i obavljanju stručnih poslova u oblasti radnog i socijalnog prava, u komorama se

DRUGI DIO


49

mogu obrazovati posebne asocijacije sa statusom utvrđenim osnivačkim aktom i Statutom.

Čl. 6. Članovi komora su preduzeća, banke, osiguravajuća društva, finansijske organizacije, zadruge, poslovna udruženja i zajednice, a zemljoradničke zadruge, članovi odgovarajućih saveza, preko svojih asocijacija. Članovi komora mogu biti naučno-istraživačke i obrazovne institucije, udruženja građana koja se bave privrednom djelatnošću, savezi, interesne asocijacije, fondacije, zaklade i druge organizacije koje obavljaju djelatnost od značaja za privredu, ukoliko odlukom izraze interes za kolektivno članstvo u odgovarajućoj komori, po teritorijalnom ustrojstvu.

Čl. 7. Pravna lica iz člana 6. ovog zakona stiču članstvo u kantonalnoj-županijskoj komori prema svom sjedištu, upisom u sudski registar, a kolektivni članovi obrazovanjem asocijacija. Registre članova vode kantonalne-županijske komore, na osnovu kojih se u Privrednoj komori Federacije formira jedinstven registar. Registri članova komora su javne knjige, na osnovu kojih se izdaju i ovjeravaju odgovarajuća uvjerenja i potvrde, kao javne isprave. Uputstvo za vođenje registra članova komore donosi predsjednik Privredne komore Federacije. Registarski sudovi dostavljaju kopiju rješenja o upisu i brisanju iz registra pravnog lica teritorijalno nadležnoj kantonalnoj-županijskoj komori, radi upisa u registre članova komore. Kantonalne-županijske komore izdaju odgovarajuća rješenja članovima, o članstvu, sa pravima i obavezama iz osnova članstva u komori. Članovi Privredne komore Federacije su privredni subjekti i asocijacije na osnovu članstva u kantonalnim-županijskim komorama, a savezi i asocijacije obrazovane na teritoriju Federacije direktni su članovi. Prava i obaveze u Privrednoj komori Federacije članovi ostvaruju preko kantonalnih-županijskih komora, strukovnih oblika organizovanja, saveza i drugih asocijacija, na način utvrđen njenim statutom.

2.2.8. Ostala pravna lica (neprofitne organizacije)

Udruženja građana i druge asocijacije

Izvod iz Zakona o udruživanju građana (u daljem tekstu: ZOG)

Čl. 1.

Ovim zakonom uređuju se uvjeti i postupak za osnivanje, organiziranje, djelovanje i prestanak rada udruženja građana, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje ustavnih sloboda građana da se slobodno i dobrovoljno udružuju u udruženja građana (u daljem tekstu: udruženja).

Čl. 2. Građani se slobodno i dobrovoljno udružuju radi ostvarivanja svojih kulturnih, prosvjetnih, umjetničkih, znanstvenih, zdravstvenih, socijalnih, humanitarnih,

DRUGI DIO


50

sportskih, tehničkih, profesionalnih, inovacijskih, ekoloških i drugih aktivnosti, potreba i interesa u skladu sa zakonom. Svaki građanin Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) može, pod istim uvjetima propisanim statutom, postati članom udruženja. O obliku udruživanja odlučuju građani kao osnivači, odnosno članovi udruženja.

Čl. 3.

Udruženjem upravljaju njeni članovi neposredno i preko izabranih predstavnika u upravnim organima utvrđenim statutom.

Čl. 4.

Udruženje može u okviru svoje djelatnosti i programskih ciljeva osnivati subjekte za privrednu i drugu djelatnost, pod uvjetima utvrđenim zakonom i statutom.

Čl. 5.

Zakonom i na zakonu zasnovanoj odluci opštine može se udruženju povjeriti da, u oblasti svoje djelatnosti, vrši javna ovlaštenja. Ako je udruženju povjereno vršenje javnih ovlaštenja, udruženje je dužno da osigura zakonito i neometano vršenje javnih ovlaštenja.

Čl. 6.

Udruženje ima svojstvo pravnog lica. Čl. 7.

Rad udruženja je javan. Način ostvarivanja javnosti rada uređuje se statutom udruženja.

Čl. 8.

Osnivanje i djelovanje pojedinih vrsta udruženja, kao i druga pitanja slobodnog dobrovoljnog udruživanja građana, mogu se posebnim zakonom drukčije urediti, ako je to nužno i nije u suprotnosti sa načelima ovog zakona.

Čl. 9. Udruženje može osnovati najmanje 30 punoljetnih poslovno sposobnih građana Federacije. Osnivačka skupština udruženja donosi odluku o osnivanju, statut udruženja i bira upravne organe.

2.2.9. Fondacije i zadužbine Izvod iz Zakona o fondacijama i zakladama (u daljem tekstu: ZOF)

Čl. 1.

Ovim zakonom uređuju se osnivanje, djelatnost, upravljanje, ustrojstvo i prestanak fondacija i zaklada od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Federacija) i njene organe, odnosno Bosnu i Hercegovinu, te nadzor nad radom tih fondacija i zaklada.

DRUGI DIO


51

Čl. 2. U smislu ovog zakona, fondacija je imovina namijenjena da u određenom vremenskom razdoblju služi ostvarivanju neke opštekorisne ili dobrotvorne svrhe od značaja za Federaciju, odnosno Bosnu i Hercegovinu. Opštekorisna svrha u smislu ovog zakona smatra se takva svrha čijim ispunjavanjem se postiže općenito unapređenje kulturne, prosvjetne, znanstvene, duhovne, sportske, zdravstvene, ekološke ili druge društvene djelatnosti, kao i organiziranje radova i drugih aktivnosti u oblasti privrednog razvoja, obnove i rekonstrukcije Federacije. Dobrotvorna svrha u smislu ovog zakona je takva svrha čijim se ispunjenjem pruža potpora osobama kojima je potrebna pomoć. Izvod iz Zakona o ustanovama (u daljem tekstu: ZOU)

Čl. 1. Ustanova, u smislu ove uredbe, osniva se za obavljanje djelatnosti obrazovanja, nauke i kulture, fizičke kulture, zdravstva, dječije zaštite, socijalne zaštite, socijalne sigurnosti i drugih djelatnosti utvrđenih zakonom, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica.

Čl. 2. Ustanovu može osnovati domaće odnosno strano pravno i fizičko lice (u daljem tekstu: osnivač) u svim oblicima svojine. Zakonom se može utvrditi da strano i pravno i fizičko lice ne može osnovati ustanovu za obavljanje određene djelatnosti.

Čl. 7. Ustanovu mogu osnovati dva ili više osnivača. Ako ustanovu osniva dva ili više osnivača, njihova međusobna prava, obaveze i odgovornosti uređuju se ugovorom, koji se zaključuje u pismenoj formi. Pitanja za vježbu:

1. Napravite osnovnu sistematizaciju subjekata poslovnog prava. 2. Šta je individualni trgovac? 3. Da li je individualni trgovac pravno lice? 4. Šta je privredno društvo? 5. Koji su tipovi privrednih društava? 6. Kakvo dejstvo ima registracija društva? 7. Kod kojeg se nadležnog organa registruje individualni trgovac? 8. Da li javno preduzeće posluje sa lukrativnim ciljem? 9. Koji je sistem osnivanja javnog preduzeća? 10. Kojem obliku privrednog društva pripada banka? 11. Ko određuje cijene proizvoda i usluga javnih preduzeća?

12. Kako se još naziva d.n.o.? 13. Kako se još naziva k.d.?

14. Kako se još naziva k.d.d.? 15. Kojem obliku pripada društvo za osiguranje?

DRUGI DIO


52

2.3. Objekti prava Objekt je sve ono na šta je upereno neko subjektivno pravo, na čemu ili povodom čega se ono ostvaruje. Nas zanimaju objekti imovinskog prava (stvari, ljudske radnje, lična dobra i proizvodi ljudskog duha).

2.3.1. Stvari Stvari su materijalni dijelovi prirode. Da bi jedan dio materijalne prirode bio stvar potrebna su dva uslova, fizički i društveni, odnosno pravni. Fizički uslov je u tome da taj dio prirode bude faktički ili virtualno u našoj fizičkoj vlasti. Nije potrebno da te materijalne dijelove opažamo neposredno svojim čulima. Drugi uslov je društveni, a to znači, da taj dio prirode koji se smatra kao stvar u pravu, treba da bude istovremeno roba sa gledišta ekonomije, tačnije rečeno ekonomskog prometa.43 Osnovna klasifikacija stvari je sljedeća: Nepokretna je ona stvar koja se ne može premjestiti sa jednog mjesta na drugo, a da ne promjeni svoju suštinu. Nepokretnost je zemlja i sve ono što je ugrađeno u zemlji. Nepokretna je i ona stvar koju je vlasnik nepokretnosti unio u nepokretnost da tamo trajno ostane a koja služi za ekonomsko iskorištavanje nepokretnosti. Ostale stvari jesu pokretne. Potrošne stvari su one čija je ekonomska namjena da se jednom upotrebom utroše ili otuđe (npr. sirovine, hrana, vino, novac – iako je fizički nepotrošan). Ostale stvari su nepotrošne (npr. kuća, knjiga, alat, mašina). Po rodu određene ili generičke su one stvari koje se određuju i označavaju po vrsti, broju i količini (npr. žito određenog roda i vrste, konj određene pasmine ili starosti). Individualno određena je ona stvar koja je iz roda izdvojena za naročitim oznakama po kojima se može razlikovati od druge slične stvari (npr. nečija određena knjiga, nečiji određeni automobil, slika, skulptura). Zamjenjiva stvar je ona na čije mjesto može doći druga slična stvar, istih osobina, iste namjene i iste vrijednosti. Ostale su nezamjenljive. Djeljiva je ona stvar čiji je dio po svojoj ekonomskoj vrijednosti srazmjeran vrijednosti cjeline (npr. kolut sira, truba štofa, njiva). Prosta stvar je ona koja je sastavljena iz jednovrsne materije (u ekonomskom smislu – npr. komad štofa, sveska). Složena je ona stvar koja je sastavljena iz raznorodnih dijelova koji i sami ponekad mogu biti posebna stvar kad se izdvoje (npr. zgrada, automobil). Glavna stvar je ona čija je ekonomska namjena prvobitna s obzirom na ostale stvari – sporedne stvari koje zajedno s njom služe istoj ekonomskoj namjeni (npr. brod i čamac za spašavanje, automobil i rezervne gume). Naročita vrsta sporednih stvari su plodovi, tj. one stvari koje se periodično odvajaju od neke glavne stvari (npr. vode i dugi prinosi). Zbir stvari je skup jednorodnih stvari, koje iako ekonomski i pravno samostalne, mogu se posmatrati kao jedna cjelina (npr. biblioteka, zbirka poštanskih marki). Zbirne stvari su dvije ili više stvari fizički samostalnih ali koje se ekonomski

43 Andrija Gams i Ljiljana M. Đurović, op.cit., str. 125.

DRUGI DIO


53

dopunjuju tako da se samo zajedno mogu upotrebljavati (npr. par cipela, brava i ključ).44

2.3.2. Ljudske radnje

Ljudske radnje predstavljaju manifestacije ljudske volje za koje se vezuju odgovarajući pravni učinci. Ljudske radnje se mogu manifestovati kao davanje (dare) gdje objekat radnje uvijek predstavlja neku stvar (npr. prodavac je dužan da preda stvar kupcu, ostavodavac je dužan da preda stvar ostavoprimcu – skladištaru). Slijedeća manifestacija ljudske volje je činjenje (facere) pod kojim se podrazumijeva funkcija rada sa ili bez upotrebe mehaničkih sredstava (npr. obavljanje poslova sekretara dioničkog društva, okopavanje njive, izrada vrata i sl.). Propuštanje (non facere) predstavlja neizvršavanje vlastite radnje koja bi se inače mogla obavljati (npr. nepuštanje glasne muzike iza 2200 sata). I trpljenje (pati) i to kao trpljenje tuđe radnje ili nesprečavanje tuđe radnje (npr. trpljenje prava prelaza susjeda preko naše zemljišne parcele kako bi nesmetano koristio svoj stambeni objekat ili trpljenje da se preko naše zemljišne parcele polažu telefonske instalacije). Izvod iz ZOO

Čl. 46. stav 1. Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Lična dobra Čast, zdravlje, prijateljstvo, znanje, lična sloboda, tjelesni, duhovni, moralni integritet, lična tajna, sloboda savjesti, sloboda naučnog istraživanja, društveno priznanje i ostalo, samo su neki od najvećih vrijednosti u životu. Lična dobra su vezana za fizičku ličnost i čine integralni dio te ličnosti. Ali i pravna lica mogu imati izvjesna lična dobra, kao što su, firma preduzeća, good will (dobar glas, čast, reputacija) pravnog lica, povoljna ocjena proizvoda preduzeća među potrošačima, itd. Izvod iz ZOO

Čl. 200. Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, narušenosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačine bolova i strana i njihovo trajanje to opravdava dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i njenom odsustvu.

2.3.3. Proizvodi ljudskog duha

Proizvod ljudskog duha je sve ono što se stvara ili kroz šta se ispoljava ljudski duh, um, emocionalni život čovjeka, a što ima naročiti značaj za originalno stvaralaštvo.

44 Ibid., str. 130.

DRUGI DIO


54

2.3.3.1. Autorsko djelo

Izvod iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: ZAP)

Čl. 6. 1. Autorskim djelom smatra se individualna duhovna tvorevina iz oblasti

književnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva, bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

2. Autoskim djelom smatraju se, naročito: a) pisana djela (knjige, brošure, književni tekstovi, članci i ostali napisi i

kompjuterski programi); b) govorna djela (predavanja, govori i druga djela iste prirode); c) dramska i dramsko-muzička djela; d) koreografska i pantomimska djela; e) muzička djela, s riječima ili bez riječi; f) filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskim djelima; g) djela iz oblasti slikarstva, vajarstva, arhitekture i grafike, bez obzira

na materijal od kojeg su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti; h) djela svih grana primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja; i) fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom; j) kartografska djela (geografske karte, topografske karte i sl.) i k) planovi, skice i plastična djela, koja se odnose na geografiju,

topografiju, arhitekturu ili drugu naučnu ili umjetničku oblast.

Čl. 7. 1. Autorskim djelom smatraju se i zbirke autorskih djela, kao što su:

enciklopedije, zbornici, antologije, muzičke zbirke, fotografske zbirke i sl., kao i baze podataka bilo da su čitke mašinski ili u drugoj formi, koje, s obzirom na izbor ili raspored građe, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine.

2. Autoskim djelom smatraju se i zbirke narodnih književnih i umjetničkih tvorevina, dokumenata, sudskih odluka, ili zbirke druge slične građe, koje same po sebi ne predstavljaju zaštićena autorska djela ako te zbirke, s obzirom na izbor ili raspored i način izlaganja građe, predstalvjaju samostalne individualne duhovne tvorevine.

3. Odredba stava 1. ne utječe na prava autora pojedinih djela od kojih su zbirke sastavljene.

Čl. 8. 1. Prijevodi, prilagođavanje, muzičke obrade i druge prerade izvornih autorskih

djela koja predstavljaju samostalnu individualnu duhovnu tvorevinu, zaštićeni su kao i autorsko djelo.

2. Odredba stava 1. ne utječe na prava autora izvornog autorskog djela.

DRUGI DIO


55

2.3.3.2. Pronalazak ili izum Izvod iz ZIS

Čl. 19.

1. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijki primijeniti.

2. Ne smatraju se pronalascima u smislu stava 1., naročito: a) otkrića, naučne teorije i matematičke metode; b) estetske tvorevine; c) planovi, pravila i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili

privrednih aktivnosti; d) programi računara; e) prikazivanje informacija definisano samim sadržajem tih informacija.

3. Odredbe stava 2. primjenjuje se samo u obimu u kojem je predmet prijave za zaštitu pronalaska navedeni element ili aktivnsot posmatrana kao takva.

2.3.3.3. Žigovi i industrijski dizajn

Izvod iz ZIS Čl. 69.

1. Žigom se štiti znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za

razlikovanje roba, odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu, od istih ili sličnih roba, odnosno usluga drugog učesnika u privednom prometu.

2. Žigom se mogu štititi znakovi, posebno: riječi, slova, brojevi, slogani, kratice, grafički prikazi, kombinacije boja i njihovih nijansi, trodimenzionalni oblici, ambalaža za proizvode, pod uvjetom da su distinktivni, kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova.

3. Žigom se, prema ovom zakonu, ne smatraju pečat, štambilj i punca (službeni znak za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i sl.).

4. Pri ocjeni da li je neki znak podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga u privrednom prometu uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u Bosni i Hercegovini.

5. Priroda roba, odnosno usluga na koji se žig stavlja ni u kom slučaju ne može biti smetnja priznanju žiga.

Čl. 97.

1. Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija, kontura, boja, oblika, odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata.

2. „Proizvod” znači bilo koji industrijski ili zanatski proizvod, uključujući dijelove namjeravane za sastavljanje u kompleksan proizvod, grupe ili kompozicije proizvoda, ambalažu, modne krojeve, grafičke simbole i topografske oznake, isključujući računarske programe i poluprovodne proizvode.

DRUGI DIO


56

2.3.3.4. Geografska oznaka Izvod iz ZIS

Čl. 116.

1. Geograskom oznakom registruju se oznake, koje označavaju, da roba potječe sa određene teritorije, regije ili mjesta na toj teritoriji, na kojoj se određeni kvalitet, reputacija ili neka druga karakteristika robe može dovesti u vezu sa njenim geografskim porijekom.

2. Geografska oznaka može se također registrovati za naziv robe, koji je dugom upotrebom u privrednom prometu postao poznat kao znak da roba potiče sa određenog lokaliteta ili regije.

3. Geografska oznaka može se upotrebljavati za označavanje prirodnih proizvoda, uključujući poljoprivredne, industrijske i zanatske proizvode.

2.3.3.5. Know-how

U zakonskim tekstovima iz oblasti industrijske svojine pojam know-how po pravilu se ne definiše. Po našem mišljenju pod pojmom know-how treba shvatiti sve vrste tehničkih znanja i stečenih iskustava koji služe za primjenu patentiranog ili nepatentiranog pronalaska u procesu industrijske (ili zanatske) proizvodnje ili za primjenu određenog postupka kao i sve vrste tehnoloških postupaka, recepture, tehničkih opita, proizvodnih i fabričkih tajni, uključujući i nepatentirane pronalaske.45

45 Miodrag Janjić, Industrijska svojina i autorsko pravo, Beograd, 1973., str. 21.

TREĆI DIO Osnove obligacionog prava

57

3. OSNOVE OBLIGACIONOG PRAVA 3.1. Pojam i karakteristike obligacionog prava i obligacione radnje Obligaciono pravo je skup pravnih normi koje regulišu obligacione odnose.46 Obligaciono pravni odnos je takav pravni odnos među određenim licima, u kome je jedno lice obavezno da drugom licu izvrši određenu činidbu, a to drugo lice ima pravo, ovlaštenje, da traži od prvog da mu to učini.47 Izvod iz ZOO

Čl. 1. Radi stvaranja uvjeta za slobodan promet robe i obavljanje usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana, te radi radi osiguravanja odgovornosti preduzeća i drugih sudionika u pravnom prometu za izvršavanje njihovih obaveza, ovim se zakonom uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio), ugovorni i drugi obavezni odnosi u prometu robe i usluga. Obligacioni odnos je građansko-pravni odnos, a njegova je karakteristika u tome što je on pravni odnos između tačno određenih lica i povodom tačno određene radnje.48 Obligaciona radnja Obligaciona radnja predstavlja ponašanje učesnika u obligacionom odnosu koji oni treba da preduzmu kako bi se sama obligacija ispunila. Obligaciona radnja može se sastojati u davanju (dare) neke stvari, u nekom činjenju (facere), u nečinjenju (non facere), tj. u uzdržavanju da se nešto učini, u propuštanju da se nešto uradi, ili u trpljenju (pati), podnošenju, dopuštanju da povjerilac nešto čini što inače ne bi smio.49 Izvod iz ZOO

Čl. 46. Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

46 Jakšić Stevan: Obligaciono pravo;Veselin Masleša, Sarajevo, 1960., str. 9. 47 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 45. 48 Ibid, str. 46. 49 Ibid, str. 48.


58

Čl. 47.

Kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav. Čl. 48. Ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetima ili rokom pravovaljan je ako je predmet obveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka.

Čl. 49. Predmet obveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu društva.

Čl. 50. Predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi. Ako ta treća osoba neće ili nemože odrediti predmet obveze, ugovor je ništav. Primjeri za vježbu: 1) Lice A. se obavezalo licu B. da će mu popraviti elektro-instalacije u stanu. Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Da li se obligaciona radnja sastoji u činjenju, nečinjenju ili trpljenju? 2) Lice X. se obavezalo licu Y. da neće raditi u radionici koja se nalazi ispod stana lica Y. u vremenu od 14-17 sati svaki dan, da bi se lice Y moglo odmarati u miru. Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Da li se obligaciona radnja sastoji u činjenju, nečinjenju ili trpljenju? 3) Lice N.N se obavezalo licu M.M da će mu sagradti kuću za stanovanje na planini Mount Everest, i napraviti mu voćnjak oko iste.

Šta predstavlja predmet obligacije? Da li je predmet obligacije moguć, dopušten i određen? Koje su posljedice po njihov ugovor?

4) Lice D. se obavezalo licu H. da će mu prodati 200 gg heroina, a lice H. se obavezalo za to mu platiti 10.000,00 KM.

Šta predstavlja predmet obligacije? Kakav je predmet obligacije? Kakva je posljedica po njihov ugovor?

5) Lice C. se obavezalo licu B. da će mu izraditi portret u ulju, a lice B. se obavezalo licu C. platiti za to iznos od 10.000,00 KM.

O kojoj se vrsti obligacije radi? Šta predstavlja predmet obligacije ? Kakav je predmet obligacije? Koje su posljedice po njihov ugovor u slučaju smrti lica C?


59

Pitanja za vježbu:

1. Objasnite karakteristike obligacionog odnosa? 2. Da li obligacioni odnos spada u relativna prava ili u apsolutna prava, i

objasnite zašto? 3. Objasnite razliku između stvarnog prava i obligacionog prava? 4. Koja je tipična tužba za zaštitu obligacionog odnosa? 5. Šta predstavlja sadržinu obligacionog odnosa? 6. Šta je predmet obligacije? 7. Iz čega se sastoji obligaciona radnja? 8. Objasnite pojam moguće obligacione radnje? 9. Objasnite pojam dopuštene obligacione radnje? 10. Objasnite pojam određene obligacione radnje? 11. Šta je obligaciono pravo? 12. Definišite obligaciono pravni odnos? 13. Povodom čega se zasnivaju obligacioni odnosi? 14. Na koji način se ostvaruje zaštita obligaciono-pravnog odnosa? 15. Definišite pojam stvari? 16. Koje vrste stvari poznajete? 17. Definišite pojam ljudske radnje? 18. Koje ljudske radnje poznajete? 19. Definišite pojam ličnog dobra? 20. Koja lična dobra poznajete? 21. Da li se lična dobra mogu imovinski vrednovati? 22. Proizvodi ljudskog duha su? 23. Definišite pojam autorskog djela? 24. Definišite pojam pronalaska? 25. Definišite tehničko unapređenje? 26. Know-how predstavlja?

3.2.Vrste obligacija

3.2.1. Obligacije prema vrsti radnje Obligacije su strogo lične ako je činidbu dužan da izvrši samo dužnik i niko drugi, ostale su obligacije nelične tj.činidbu može za dužnika izvršiti i neko drugi.50 Prema tome da li se radnja obligacije može izvršiti u određenom odnosno u kratkom vremenu, ili izvršenje traje duže vremena obligacije su trenutne ili trajne.51 S obzirom na to da li je radnja obligacije djeljiva, može se izvršiti u djelovima (na obroke) koji imaju ista svojstva ili je nedjeljiva, ne može se rastavljati, ne može se izvršiti dio po dio a da to ne pokvari njenu suštinu i smanji vrjednost obligacije su djeljive i nedjeljive.52 Obveza iz obligacionog odnosa može se izvršiti jednom radnjom, bez obzira da li ta radnja traje kratko ili duže vremena a može biti i takva da je dužnik obavezan

50 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 50 51 Ibid, str. 50. 52 Ibid, str. 50.


60

preduzeti više radnji, koje sve zajedno sačinjavaju predmet obligacije, po tom kriterijumu obligacije se djele na jednostavne ili proste i sastavljene ili složene.53 Obligacije mogu biti novčane ili nenovčane prema tome da li je obaveza dužnikova da povjeriocu da novac, ili neku stvar, odnosno da nešto učini ili ne učini.54 Izvod iz ZOO

Čl. 412. Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podjeliti i ispuniti u djelovima koji imaju ista svojstva kao i cjeli predmet, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače je obaveza nedjeljiva . Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake djelove, ako nije određena drugačija podjela, svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze. Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više vjerovnika, potraživanje se djeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

3.2.2. Obligacije prema načinu određivanja obligacione radnje

Specijalna ili individualna obligacija je ona kod koje se zna na koju je činidbu dužnik obavezan, radnja je specijalno određena i obligacija se može ispuniti samo izvršenjem te radnje.55 Kod generičnih za razliku od individualnih predmet obligacije nije dovoljno određen, određena je samo vrsta, rod stvari(genus) ili radnje obligacije, a koja će to stvar odnosno radnja baš biti pri izvršenju obligacije, za stranke u obligacionom odnosu je manje važno.56 Alternativna obligacija je gdje predmet obligacije mogu biti dvije ili više radnji, a dužnik je dužan izvršiti samo jednu od njh.57 Fakultativna obligacija je gdje je predmet obligacije jedna određena radnja, ali dužnik je ovlašten da obligaciju ispuni i izvršenjem druge ali opet određene radnje.58 Prirodne ili naturalne obligacije su one obligacije koje nisu pravno zaštićene, ne mogu se ostvariti putem suda ali su ipak pravno priznate.59 Primjer za prirodnu obligaciju bi bila obligacija, odnosno, potraživanje koje je zastarjelo. O ovome će biti više riječi kod odsjeka uticaj vremena na pravne odnose. Izvod iz ZOO

Čl. 307. Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obaveze, te niti ga dužnik može ispuniti ničim drugim, niti vjerovnik može zahtjevati nešto drugo. Nema pravovaljanog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar, i vjerovnik kao takvu primio, to uistinu nije, i vjerovnik ima pravo vratiti ono što što je predano i zahtjevati dugovanu stvar. 53 Ibid. str. 51. 54 Ibid, str. 51. 55 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 52. 56 Ibid, str. 52. 57 Ibid, str. 52. 58 Ibid, str. 53. 59 Ibid, str. 53. i 54.


61

Čl. 311. Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvar srednje kakvoće. Ali, ako mu je bila poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće.

Čl. 355. Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu,obaveza ne prestaje čak i kada sve što dužnik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara. Ali kad su predmet obaveze stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari , obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa .

Čl. 403.

Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao .

Čl. 407. Ako je jedan predmet obaveza postao nemoguć uslijed nekog događaja za koji ne odgovara nijedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet .

Čl. 408. Kad je jedan predmet obaveze postao nemoguć uslijed događaja za koji je odgovoran dužnik, obaveza se ograničava na preostali predmet u slučaju da pravo pravo izbora pripada njemu a ako pravo izbora pripada vjerovniku, on može po svom izboru tražiti preostali predmet ili naknadu štete . Kad je jedan predmet obaveze postao nemoguć uslijed događaja za koji je odgovoran vjerovnik, dužnikova obveza prestaje, ali u slučaju da njemu pripada pravo izbora, on može tražiti naknadu štete i izvršiti svoju obvezu preostalim predmetom, a ako pravo izbora ima vjerovnik, on može dati naknadu štete i tražiti preostali predmet.

Čl. 409. Dužnik čija obveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti tom mogućnošću sve dok vjerovnik u postupku prinudnog izvršenja ne dobije potpuno ili djelomično predmet obaveza .

Čl. 410. Vjerovnik u fakultativnoj obavezi može zahtijevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet kojim dužnik, ako hoće, može također ispuniti svoju obvezu. Kad predmet obveze postane nemoguć uslijed događaja za koji dužnik odgovara, vjerovnik može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet obveze koji je ovlašten dati umjesto dugovanog predmeta .

Čl. 213.

Ne može se tražiti ono što je dano ili učinjeno, na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti.


62

Primjeri za vježbu : 1. Lice A.A. iz Sarajeva je platilo 10.000,00 KM poznatom slikaru C.B. iz Mostara da za njega nacrta umjetnički portret njegove majke.

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Kakva je ovo vrsta obligacije? Da li neko drugi sem slikara C.B. može izvršiti radnju obligacije? Šta se dešava sa obligacijom u slučaju smrti slikara?

2. Lice Y. iz Sarajeva se obvezalo licu X. takođe iz Sarajeva da će mu svaki dan, u periodu od 3 mjeseca pomagati u radionici.

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Koja je ovo vrsta obligacije? Da li je ovo trajna ili trenutna obligacija? Da li je ovo prosta ili složena obligacija? Da li je ovo djeljiva ili nedjeljiva obligacija? Da li je ovo novčana ili nenovčana obligacija?

3. Lice A. je posudilo licu B. iznos od 5.000,00 KM, s tim da lice B. posuđeni iznos vrati u roku od 3 mjeseca.

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Kakva je ovo vrsta obligacije? Da li je ovo trajna ili trenutna obligacija? Da li je ovo prosta ili složena obligacija? Da li je ovo djeljiva ili nedjeljiva obligacija? Da li je ovo novčana ili nenovčana obligacija?

4. Lice A.C. iz Sarajeva je sa licem M.M. iz Visokog sklopilo ugovor o kupovini unikatnog dijamantnog prstena iz 18 stoljeća koji je u vlasništvu porodice M.M. već više generacija, za iznos od 18.000,00 KM.

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Kakva je ovo vrsta obligacije? Da li je ovo trajna ili trenutna obligacija? Da li je ovo prosta ili složena obligacija? Da li je ovo djeljiva ili nedjeljiva obligacija? Da li je ovo novčana ili nenovčana obligacija? Kakve su pravne posljedice po obligaciju ako bi dijamantni prsten bio uništen ili izgubljen prije predaje kupcu? Da li se obligacija može izvršiti predajom nekog drugog dijamantnog prstena ili kakvog drugog unikatnog nakita?

5. M.M. iz Zenice se obavezao da će svome poslovnom partneru S.S. iz Sarajeva isporučiti 10 tona brašna tip 500 na ime duga po osnovu ugovora o zajmu br.6557/99 u visini od 8.000,00 KM.


63

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Kakva je ovo vrsta obligacije? Da li je ovo trajna ili trenutna obligacija? Da li je ovo prosta ili složena obligacija? Da li je ovo djeljiva ili nedjeljiva obligacija? Da li je ovo novčana ili nenovčana obligacija? Da li je ovo specijalna ili generična obligacija?

6. A.A. iz Sarajeva je pozajmilo licu B.C. iz Tuzle 1.500,00 KM, s tim da su se oni sporazumjeli da je obaveza B.C. vratiti pozajmljeni iznos novca ili da mu B.C. da svoj ručni sat marke Omega, u roku od 60 dana.

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Kakva je ovo vrsta obligacije? Da li je ovo trajna ili trenutna obligacija? Da li je ovo prosta ili složena obligacija? Da li je ovo djeljiva ili nedjeljiva obligacija? Da li je ovo novčana ili nenovčana obligacija? Da li je ovo alternativna ili fakultativna obligacija? Da li je ovo specijalna ili generična obligacija?

7. N.N iz Sarajeva je ugovorio sa stolarom B.T. iz Tuzle da mu on napravi ormar za dokumentaciju po njegovom nacrtu, ali da se on može osloboditi svoje obveze izrade ormara ako mu odradi 5 radnih dana na postavljanju parketa na njegovoj kući u izgradnji.

Iz čega se sastoji obligaciona radnja? Kakva je ovo vrsta obligacije? Da li je ovo trajna ili trenutna obligacija? Da li je ovo prosta ili složena obligacija? Da li je ovo djeljiva ili nedjeljiva obligacija? Da li je ovo novčana ili nenovčana obligacija? Da li je ovo alternativna ili fakultativna obligacija? Da li je ovo specijalna ili generična obligacija?

Pitanja za vježbu: 1. Objasnite pojam aktivne obligacije? 2. Objasnite pojam pasivne obligacije? 3. Objasnite pojam strogo lične obligacije? 4. Objasnite pojam nelične obligacije? 5. Objasnite pojam trenutne obligacije? 6. Objasnite pojam trajne obligacije? 7. Objasnite pojam djeljive obligaije? 8. Objasnite pojam nedjeljive obligacije? 9. Objasnite pojam novčane i nenovčane obligacije? 10. Objasnite pojam proste i složene obligacije? 11. Objasnite pojam specijalne obligacije? 12. Objasnite pojam generičke obligacije?


64

13. Definišite alternativnu obligaciju? 14. Definišite fakultativnu obligaciju? 15. U čemu se sastoji razlika između alternativne i fakultativne obligacije? 16. Objasnite pojam prirodne ili naturalne obligacije? 17. Da li je pravno priznata prirodna obligacija? 18. Ako ništa nije ugovoreno na kome je pravo izbora obligacione radnje kod alternativne obligacije? 19. Objasnite pravni odnos između dužnika i povjerioca kada je jedan predmet obaveze postao nemoguć usljed događaja za koji je odgovoran dužnik kod alternativne i fakultativne obligacije? 20. Koje sve vrste obligacije poznajete? 3.3. Subjekti obligaciono pravnih odnosa Subjekti u obligacionom odnosu mogu biti pravna i fizička lica.60 Pravna i fizička lica su ujedno subjekti prava o čemu je već bilo riječi. 3.4.Subjekti obligacija Obligacija kao dvostrani pravni odnos se po pravilu obrazuje između dva lica koji su subjekti toga odnosa, jedan subjekt je nosilac prava-povjerilac, drugi je nosilac obveze-dužnik. Oba subjekta mogu biti fizičko ili pravno lice, kao što može biti na jednoj strani povjerilačkoj ili dužničkoj fizičko, a na drugoj strani pravno lice.61 Izvod iz ZOPD

Čl. 5. Svojstvo pravnog lica društvo stiče danom upisa u registar društava. Izvod iz ZOO

Čl. 2. Sudionici obveznih odnosa jesu preduzeća i druge društvene pravne osobe (u nastavku teksta “društvene pravne osobe”), pojedinci i građanske pravne osobe. Pitanja za vježbu:

1) Ko sve može biti subjekt u obligaciono-pravnom odnosu? 2) Objasnite pojam subjekata obligacionog odnosa? 3) Dajte definiciju pravnog lica? 4) Dajte pojam fizičkog lica? 5) Izložite obilježja pravnog lica? 6) Izložite svojstva fizičkog lica?

60 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 54. 61 Ibid, str. 54.


65

3.4.1. Množina subjekata u obligaciji O množini subjekata obligacije govorimo kada u isto vrijeme, i u istoj obligaciji ima i više povjerilaca i više dužnika.62 Kada je radnja obligacije djeljiva, a odnos između množine subjekata obligacije je takav da je svaki povjerilac ovlašćen da traži samo svoj dio tražbine, odnosno da svaki dužnik duguje samo svoj dio duga, takva obligacija je razdjeljena ili podjeljena ili prosta zajednička obligacija.63 Kod množine subjekata u jednoj obligaciji njihov međusobni odnos može biti i tako uređen da su svi sadužnici obavezni da izvrše cijelu činidbu i da su svi sapovjerioci ovlašteni da traže izvršenje cijele činidbe, i to bez obzira na to što je radnja obligacije djeljiva To su solidarne obligacije.64 Izvod iz ZOO

Čl. 412. Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podjeliti i ispuniti u djelovima koji imaju ista svojstva kao i cjeli predmet, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače je obaveza nedjeljiva . Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake djelove, ako nije određena drugačija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze. Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više vjerovnika, potraživanje se dijeli među njima na jednake djelove, ako nije što drugo određeno svaki vjerovnik može zahtjevati samo svoj dio potraživanja.

Čl. 413. Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izričito otklonili solidarnu odgovornost.

Čl. 414. Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara vjerovniku za cijelu obavezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjenja, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Od više solidarnih dužnika svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopšte s različitim odstupanjima.

Čl. 423. Dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega. Pri tome nije od uticaja okolnost što je vjerovnik nekog od sadužnika oslobodio duga ili mu je dug smanjio. Dio koji pada na dužnika od kojeg se ne može dobiti naknada djeli se srazmjerno na sve dužnike .

62 Ibid, str. 55. 63 Ibid, op.cit. str. 55. 64 Ibid, str. 56.


66

Čl. 425. Kad na vjerovnikovoj strain ima više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena.

Čl. 426. Svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njh bude namiren, obaveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima. Dužnik može ispuniti obavezu vjerovniku kojeg sam izabere, sve dok neki vjerovnik ne zatraži ispunjenje.

Čl. 434. Svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada. Ako iz odnosa među vjerovnicima ne proističe što drugo, svakom solidarnom vjerovniku pripada jednak dio.

Čl. 435. Za nedjeljive obaveze u kojima ima više dužnika na odgovarajući se način primjenjuju propisi o solidarnim obavezama. Kad u nedjeljivoj obavezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obavezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu. Pitanja za vježbu: 1) Ko sve može biti subjekt u obligaciono-pravnom odnosu? 2) Objasnite pojam subjekata obligacionog odnosa? 3) Objasnite pojam množine subjekata u obligaciji? 4) Objasnite pojam razdjeljene obligacije? 5) Objasnite pojam solidarne obligacije? 6) Objasnite unutrašnji i vanjski odnos kod razdjeljene obligacije? 7) Objasnite unutrašnji i vanjski odnos kod solidarne obligacije? 8) Objasnite pojam prava regresa i kad se pojavljuje? 9) Kad se predpostavlja solidarnost u obligaciji? 10) U kom slučaju solidarnost u obligaciji mora biti ugovorena? 3.4.2.Promjena subjekata u obligaciji U pravnom odnosu uopšte, izuzev ako se radi o strogo ličnom odnosu, strane koje u njemu učestvuju mogu se mijenjati. Ako se u istoj obligaciji mijenja povjerilac, to se naziva ustupanjem tražbine ili cesijom. Ako se subjekt mijenja na pasivnoj strani tj. mijenja dužnik u istoj obligaciji, radi se o preuzimanju duga ili intercesiji.65 65 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 58.


67

3.4.2.1.Cesija Ugovorom stari povjerilac (cedent) prenosi svoju tražbinu na svoga saugovarača-novog povjerioca (cesionara), dužnik (cesus) ostaje isti kao što i dug, činidba, ostaje isti .66 Izvod iz ZOO

Čl. 436. Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na novoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

Čl. 438. Za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti primaocu.

Čl. 439. Ako je vjerovnik ustupio isto potraživanje raznim osobama, potraživanje pripada primaocu o kome je ustupilac prvo obavjestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku.

Čl. 440. Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja. Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je morao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.

Čl. 441. Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima. Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja. On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju.

Čl. 442. Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kad je izvršeno ustupanje.

Čl. 443. Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika. Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti. 66 Ibid, str. 58.


68

Čl. 444. Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje, ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja. Ali, kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje. U oba slučaja prijemnik je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu. U slučaju ustupanja radi naplaćivanja dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju.

Čl. 445. Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak. Izvod iz sudske prakse Vjerovnik (ustupitelj) je obavezan obavijestiti dužnika o učinjenom ustupanju, ali to nije uvjet za valjanost ugovora o ustupanju. (Ps, Pž-3105/93 od 14.12.1993., Praxis, 2/45). Kad je ustupanje izvršeno ugovorom s naknadom, ustupitelj odgovara za postojanje potraživanja u trenutku kad je izvršeno ustupanje, a za naplativost potraživanja odgovara samo ako je to bilo ugovoreno. (Vts, Pž-264/94 od 22.2.1994., Praxis, 2/45). Ugovor koji je dužnik sklopio sa svojim dužnikom ne može dovesti do ispunjenja obveze prema vjerovniku, bez obzira je li riječ o cesiji ili o preuzimanju duga. Ustupanje mjesto ispunjenja dužnik može sklopiti s vjerovnikom, a ne sa svojim dužnikom. Da bi dužnikov dužnik preuzeo njegov dug prema vjerovniku, bio bi potreban pristanak vjerovnika (Vts, Pž-1539/93 od 22.2.1994., Praxis, 2/46).

3.4.2.2.Intercesija Dug se može preuzeti potpuno tako da se dužnik potpuno oslobodi obaveze, a da u obavezu ulazi novi subjekt, preuzimalac duga (intercedent). To je preuzimanje duga u pravom smislu budući da se mijenja subjekt obligacije na dužničkoj strani (privativna intercecija), može se međutim preuzeti dužnička obaveza i tako da ostane i stari dužnik i da pored njega dolazi još novi (kumulativna intercesija).67 67 Simić Milić i Miloš Trifković, op.cit. str. 58.


69


Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji je pristao vjerovnik. O sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvjestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik saopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Pretpostavlja se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koji je ovaj učinio u svoje ime. Ugovaratelji, a i svaki od njih napose, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne izjasni smatra se da nije dao svoj pristanak. Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije dati pristanak.

Čl. 447. Kad je prilikom otuđenja neke nepokretnosti na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavioca i otuđioca da će pribavilac preuzeti dug prema hipotekarnom povjeriocu, smatra se da je hipotekarni povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ako ga na pismeni poziv otuđioca nije odbio u roku od tri mjeseca od prijema poziva.

Čl. 448. Preuzimanjem dug preuzimalac stupa na mjesto pređašnjeg dužnika a ovaj se oslobađa obaveze. Ali, ako je u vrijeme povjeriočevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezadužen, a povjerilac to nije znao niti je morao znati, pređašnji dužnik ne oslobađa se obaveze, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu. Između preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je dotle postojala između pređašnjeg dužnika i povjerioca.

Čl. 449. Sporedna prava koja su dotle postojala uz potraživanje ostaju i dalje, ali jemstva, kao i zaloge, koje su dala treća lica prestaju ako jemci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika. Ako nije što drugo ugovoreno, preuzimalac ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja.

Čl. 450. Preuzimalac može istaći povjeriocu sve prigovore koji proističu iz pravnog odnosa između pređašnjeg dužnika i povjerioca, iz koga potiče preuzeti dug, kao i prigovore koje preuzimalac ima prema povjeriocu. Preuzimalac ne može istaći povjeriocu prigovore koji potiču iz njegovog pravnog odnosa sa pređašnjim dužnikom, a koji odnos je bio osnov preuzimanja.

Čl. 451. Ugovorom između vjerovnika i trećeg, kojim se ovaj obavezuje vjerovniku da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obvezu pored dužnika.

Čl. 452. Lice na koje pređe na osnovu ugovora neka imovinska cjelina (zanatska radnja i sl.) pojedinca ili građanskog pravnog lica, ili jedan dio te cjeline, odgovara za dugove


70

koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njen dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njene aktive. Nema pravnog dejstva prema povjeriocima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u prethodnom stavu.

Čl. 453. Preuzimanje ispunjenja se vrši ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obavezuje prema dužniku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu. On odgovara dužniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu povjeriocu, te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. Ali, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i povjerilac nema nikakvo pravo prema njemu. Izvod iz sudske prakse Preuzimanje duga od strane treće osobe na koje vjerovnik nije pristao nema učinka prema vjerovniku (čl. 462. ZOO). (Vs, II-Rev-113/85 od 16.1.1986. PSP-30/64 i Informator, br. 3376). Pri ugovoru o preuzimanju duga, koji se sklapa između dužnika i preuzimatelja, a na koji je dao pristanak vjerovnik, preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. Ako bi se radilo u ugovoru o preuzimanju ispunjenja, valja imati na umu da se po tom ugovoru, koji se sklapa između dužnika i nekoga trećeg, ovaj treći odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku, te ovaj zahtijeva ispunjenje od dužnika, ali on (treći) ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu (trećemu). (Vs, Rev-537/80 od 29.4.1980. PSP-17/44). Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja na koji je pristao vjerovnik. Svoj pristanak vjerovnik može dati na bilo koji način, dakle i konkludentnim činima. Pretpostavlja se da je vjerovnik dao svoj pristanak i onda ako je primio neko ispunjenje od preuzimatelja koje je ovaj učinio u svoje ime. (Vs, Rev-879/79 od 2.10.1979. PSP-16/31). U slučaju pristupanju duga, u smislu čl. 451. ZOO, treći stupa u obavezu pored dužnika kao solidarni dužnik (Vs, II: Rev-31/89-2 od 25.5.1989.Izv.).

3.4.2.3. Asignacija Asignacija ili upućivanje predstavlja u našem pravu imenovani ugovor, pa tako član 1020 ZOO nosi naziv pojam ugovora. Pošto je asignaciju nužno povezati sa odredbama ZOO “Promjena povjerioca ili dužnika” (čl. 463-453 ZOO), to se ona razmatra ovdje. Asignacija pretpostavlja postojanje tri subjekta: uputilac (asignant), upućenik (asignat) i primaoc uputa (asignatar). Radi se o složenom odnosu koji predstavlja i osnov za različite pravne kontrukcije npr. kod robnih instrumenata kao hartija od vrijednosti, instrumenata plaćanja, instrumenata kreditiranja i sl. Tako u samom ugovoru o asignaciji može da se pojavi i četvrti učesnik koji ne predstavlja ugovornu stranu u smislu ugovora o asignaciji. Ovu situaciju ćemo vidjeti na primjerima ovog ugovora.


71

“Tipični primjeri upućivanja:

1) Primatelju upute (asignataru) je potreban novac i obraća se uputitelju (asignantu) radi dobivanja zajma, pa ga uputitelj upućuje banci upućeniku (asignatu) kod koje drži novac ovlašćujući je da na teret računa uputitelja isplati određenu svotu primatelju upute, umjesto njemu (uputitelju), a ujedno ovlašćuje primatelja da taj zajam primi.

2) 2) Asignant (osoba A) je dužan 100.000,00 KM asignataru (osoba B), pa asignant (A) ovlasti svog dužnika (asignata) – osoba C da za račun asignanta (A) isplati dug asignataru (B) - svomu vjerovniku, a ne njemu (A), a ujedno upućuje asignatara (B) da potraživanje prema asignantu (A) namiri od asignata (C) - asignantova dužnika”.68

Izvod iz ZOO

Čl. 1020. Upućivanjem(asignacijom) jedna osoba, uputilac (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignat) da za njezin račun izvrši nešto određeno trećoj osobi, primaocu upute (asignatar), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime.

Čl. 1021.

Primalac upute stječe pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu . Prihvaćanje upute ne može se opozvati.

Čl. 1022. Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa. Upućenik koji je prihvatio uput može istaći primaocu uputa samo prigovore koji se tiču punovažnosti prihvatanja, prigovore koji se zasnivaju na sadržini prihvatanja ili na sadržini samog uputa, kao i prigovore koje ima lično prema njemu.

Čl. 1023. Primalac uputa može uput prenijeti na drugog i prije prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može prenijeti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizilazi da je on neprenosiv. Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvati uput, to prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastupno prenesen. Ako je upućenik izjavio pribaviocu, na koga je primalac uputa prenio uput, da ga prihvata, on ne može istaći pribaviocu prigovore koje ima prema primaocu uputa lično.

Čl. 1024. Pravo primaoca uputa da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana.

68 Citat prema: Vilim Gorenc, Zakon o obveznim odnosima sa komentarom, RRIF, Zagreb, 1998.god., str. 1267, kao i Izvodi iz sudske prakse III dio.


72

Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarjelost počinje teći kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvtio prije nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome.

Čl. 1025. Vjerovnik nije dužan pristati na uputu koju mu je učinio dužnik radi ispunjenja svoje obveze, ali je dužan o svojem odbijanju odmah obavjestiti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu. Vjerovnik koji je pristao na uputu dužan je pozvati upućenika da je izvrši.

Čl. 1026. Kad je povjerilac pristao na uput učinjen od njegovog dužnika u cilju ispunjenja obaveza, ta obaveza ne prestaje ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uput, ni prihvatanjem od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika. Povjerilac koji je pristao na uput učinjen od njegovog dužnika može zahtijevati od uputioca da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme određeno u uputu.

Čl. 1027. Ako upućenik odbije pristanak na uput, ili odbije ispunjenje koje mu zahtijeva primalac uputa, ili izjavi unaprijed da neće da ga izvrši, primalac uputa je dužan obavijestiti odmah uputioca o tome, inače mu odgovara za štetu.

Čl. 1028. Primalac uputa koji nije povjerilac uputioca i koji neće da se koristi uputom može odustati od njega, čak i ako je već izjavio da ga prima, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti o tome uputioca.

Čl. 1029. Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao primaocu uputa, izuzev ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu i uopšte ako je uput izdao u njegovom interesu.

Čl. 1030. Upućenik nije dužan prihvatiti uputu, čak iako je dužnik uputioca, izuzev ako mu je to obećao. Ali, kad je uputa izdata na temelju upućenikovog duga uputiocu, upućenik je dužan izvršiti je do iznosa tog duga ako mu to ni po čemu nije teže od ispunjenja obaveze prema uputiocu. Izvršenjem upute na temelju upućenikovog duga uputiocu, upućenik se oslobađa u istoj mjeri svoga duga prema uputiocu.

Čl. 1031. Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput, ili ga ne izvrši. On ga može opozvati i kad je u samom uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem vrijeđala neka njegova obaveza prema primaocu uputa. Otvaranje stečaja nad imovinom uputioca povlači po samom zakonu opozivanje uputa, izuzev slučaja kad je upućenik bio već prihvatio uput prije otvaranja stečaja, kao i kad u času prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stečaj.


73

Čl. 1032. Smrt uputioca, primaoca uputa ili upućenika, kao i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema uticaja na uput.

Čl. 1033. Pismeni uput može biti izdat na donosioca. U tom slučaju svaki imalac hartije ima prema upućeniku položaj primaoca uputa. Odnosi koji uputom nastaju između primaoca uputa i uputioca, nastaju u ovom slučaju samo između svakog pojedinog imaoca hartije i lica koje mu je hariju ustupilo.

Čl. 1034. Pismeni uput koji glasi na novac, na hartije od vrijednosti ili na zamjenljive stvari može biti izdat sa odredbom “po naredbi”, ako je upućenik lice koje se bavi privrednom djelatnošću i ako ono što treba da izvrši ulazi u okvir te djelatnosti. Pitanja za vježbu:

1. Da li u svakom pravnom odnosu može doći do promjene subjekata obligacije? 2. Objasnite i definišite pojam cesije? 3. Objasnite i definišite pojam intercesije? 4. Objasnite razliku između intercesije i pristupanja dugu? 5. Objasnite i definišite pojam asignacije? 6. Da li je potrebna saglasnost dužnika za punovažnost cesije? 7. Da li je potrebna saglasnost vjerovnika za punovažnost intercesije? 8. Navedite i objasnite pravni odnos učesnika cesije? 9. Navedite i objasnite pravni odnos učesnika intercesije? 10. Navedite i objasnite pravni odnos učesnika asignacije? 11. Kad primalac upute stiče pravo zahtjevati od upućenika ispunjenje? 12. Objasnite pravni odnos kad je upućenik dužnik uputioca?

3.4.2.4. Primjeri ugovora o cesiji

UGOVOR O USTUPANJU POTRAŽIVANJA - CESIJA

Zaključena između: 1) Cedent Ime, Firma, sjedište, adresa ___________ transakcijski račun _________ 2) Cesus Ime, Firma, sjedište, adresa ___________ transakcijski račun _________ 3) Cesionar Ime, Firma, sjedište, adresa ___________transakcijski račun _________ o ustupanju potraživanja u iznosu od 10.000,00 KM (slovima: desethiljada KM i 00/100) koje cesus duguje cedentu po osnovu ugovora o isporuci robe.

Član 1. Cedent ustupa svoje potraživanje cesionaru u iznosu od 10.000,00 KM (slovima: desethiljada KM i 00/100) na ime svojih neplaćenih obaveza na ime isporučene robe prema cesionaru.

Član 2. Cesionar prihvaća ustupljeno potraživanje i naplaćena sredstva od cesusa će usmjeriti za zatvaranje obaveze cedenta.


74

Član 3. Cesus prihvaća da u ime cedenta plati cesionaru svoju obavezu u roku od 8 dana od dana potpisivanja ovog ugovora.

Član 4. U slučaju spora po ovom ugovoru nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu.

Član 5. Ugovor je sastavljen u tri (3) primjerka od kojih svaka strana zadržava po jedan. Cesionar Cedent Cesus ______________ ________________ _________________ U Sarajevu dana _________2000.godine

UGOVOR O CESIJI 1) Cedent D.O.O. “Eko” Sarajevo, Ferhadija br. 5., zastupana po ____________________ 2) Cesus D.D. “Promo” Sarajevo, M.M. Bašeskije br. 17., zastupano po ______________ 3) Cesionar D.D. “Espro” Sarajevo, Titova br. 10., zastupano po ______________________ Pravni osnovi za zaključenje ugovora o cesiji: A) Ugovor o kupoprodaji robe u iznosu 18.259,00 KM, gdje je kupac “Promo”, a prodavac “Eko”. B) Ugovor o održavanju poslovnog prostora u vrijednosti 18.259,00 KM, gdje je davalac usluge “Espro”, a korisnik usluge “Eko”. Ispunite prezne rubrike u priloženom ugovoru o cesiji.

UGOVOR O CESIJI Zaključen dana ______________između: 1. ____________________________ (cedent) 2. ____________________________ (cesus) 3. ____________________________ (cesionar)

Član 1.

Ovim ugovorom regulišu se međusobne obaveze, odnosno potraživanja između cedenta i cesionara, tako da cedent __________________ svoja potraživanja od cesusa _________________________ po osnovu _____________________________ ustupa cesionaru.


75

Član 2. Cesionar _______________________ je saglasan da svoje dospjelo potraživanje od cedenta u iznosu od __________________ po osnovu _________________ preuzme od cesusa _______________________.

Član 3.

Iznos iz prethodnog člana ovog ugovora cesus će uplatiti cesionaru u korist računa _____________________________________ cesionara.

Član 4.

Ovim ugovorom stranke se neopozivo obavezuju, a u slučaju spora po odredbama ovog Ugovora nadležan je sud po mjestu sjedišta cedenta.

Član 5. Ovaj ugovor je sastavljen u 6 primjeraka, od kojih svakom potpisniku pripadaju po dva primjerka. CEDENT CESUS CESIONAR ________________ _________________ ____________________

UGOVOR O CESIJI Zaključen između:

1. Privredno društvo «Maxi» d.o.o. Zenica, koju zastupa direktor _____________________(u daljem tekstu ovog Ugovora: «cedent») i

2. Privredno društvo «Primus» d.o.o. Bugojno, koju zastupa direktor _____________________(u daljem tekstu ovog Ugovora: «cesus») i

3. Privredno društvo «Inex» d.d. Sarajevo, koju zastupa predsjednik uprave (u daljem tekstu ovog Ugovora «cesionar»).

Zajednički naziv za sve tri strane učesnice u ovom poslu je ugovorne strane.

Član 1. Cedent ustupa cesionaru svoja potraživanja prema cesusu u iznosu od 12.590,00 KM (slovima dvanaesthiljadapetstotinadevedeset KM i 00/100) po računu broj 816 od 10.02.2002. godine. Potraživanja iz stava 1. ovog člana, cedent ustupa cesionaru radi isplate duga po Ugovoru broj 18-02/02 od 10.01.2002. godine u iznosu 13.710,00 KM (slovima: trinaesthiljadasedamstotinadeset KM i 00/100).

Član 2. Cedent ovlašćuje cezusa da uplati cesionaru na njegov transakcijski broj 1280000000238 iznos iz člana 1. stav 1. ovog Ugovora kod MEP banke d.d. Sarajevo. cesus prihvata ovlašćenje iz stava 1. ovog člana i obavezuje se da postupi po njemu.

Član 3.

Izvršenjem naloga iz člana 2. ovog Ugovora, cesus se oslobađa svoje obaveze prema cedentu u iznosu iz člana 1. stav 1. ovog Ugovora.


76

Istovremeno, cedent se oslobađa svoje obaveze prema cesionaru po računu naznačenom u članu 1. stav 2. ovog Ugovora. Neizmireni saldo u korist cesionara iznosi 1.120,00 KM (slovima: jednahiljadastodvadeset KM i 00/100).

Član 4. Ugovorne strane su saglasne da je u slučaju spora nadležan Opštinski sud u Bugojnu.

Član 5.

Ovaj Ugovor je sačinjen u 6 (šest) istovjetnih primjeraka, za svaku ugovornu stranu po 2 (dva) primjerka. U Bugojnu, dana 20.03.2002.god. CEDENT CEZUS CESIONAR _______________ _______________ __________________

3.4.2.5. Primjeri ugovora o intercesiji

UGOVOR O PREUZIMANJU DUGOVANJA - INTERCESIJA

Zaključen između: 1. Dužnik, Firma, sjedište, adresa_______________________transakcijski račun 2. Intercedent, Firma, sjedište, adresa ___________________ transakcijski račun 3. Povjerilac, Firma, sjedište, adresa ____________________ transakcijski račun

Član 1. Ovim ugovorom dužnik i intercedent su saglasni da intercedent preuzme u cijelosti dug dužnika po osnovu ugovora između dužnika i povjerioca br. 102 o zajmu novca u visini 7.500,00 KM (slovima: sedamhiljadapetstotina KM i 00/100).

Član2. Ovaj ugovor proizvodi pravno dejstvo kada se sa istim saglasi povjerilac stavljanjem potpisa na ovaj ugovor.

Član 3. U slučaju da povjerilac odbije dati saglasnosti na ovaj ugovor smatraće se da isti nije ni proizveo pravno dejstvo.

Član 4. U slučaju spora po ovom Ugovoru, nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu.

Član 5. Ovaj Ugovor je sastavljen u tri (3) primjerka od kojih svaka strana zadržava po jedan. DUŽNIK INTECEDENT POVJERILAC _____________ ____________________ __________________ U Sarajevu __________2002.god.


77

UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA Zaključen između:

1. Privredno društvo «Maxpromet» d.o.o. Maglaj, koga zastupa direktor (u daljem tekstu: «preuzimalac) i

2. Privredno društvo «Uniglas» d.o.o. Sarajevo koga zastupa direktor (u daljem tekstu «dužnik»).

Zajednički naziv za učesnike u ovom poslu je ugovorne strane.

Član 1.

Preuzimalac preuzima dug dužnika prema firmi Centrus, Sarajevo (u daljem tekstu ovog Ugovora: povjerilac) po osnovu Ugovora o prodaji od 20.03.2002.godine u iznosu od 14.230,00 KM (slovima: četrnaesthiljadadvijestotinetrideset KM i 00/100).

Član 2. Povjerilac je saglasan sa promjenom dužnika i njegov pismeni pristanak dat je potpisom na ovaj Ugovor.

Član 3. Promjenom dužnika u skladu sa ovim Ugovorom, obaveza isplate duga u iznosu naznačenom u članu 1. ovog Ugovora prenosi se na preuzimaoca, dok se dužnik oslobađa svoje obaveze prema povjeriocu.

Član 4.

Preuzimalac duga snosi kamate i sve druge pripadajuće troškove koje po osnovu preuzetog duga dospijevaju od dana njegovog preuzimanja, pa do dana isplate.

Član 5.

Pod danom preuzimanja duga u smislu ovog ugovora podrazumijeva se dan kada se potpiše ovaj Ugovor.

Član 6. Za sve eventualne sporove u vezi ovog Ugovora ugovorne strane ugovaraju nadležnost Opštinskog suda I u Sarajevu.

Član 7. Ovaj Ugovor sačinjen je u 6 istovjetnih primjeraka a za svakog učesnika pripadaju po 2 primjerka.

DUŽNIK POVJERILAC PREUZIMALAC _______________ ____________________ ___________________


78

UGOVOR O PRISTUPANJU DUGA – KUMULATIVNA INTERCESIJA Zaključen dana ________2002.godine u Sarajevu između: 1. Dužnik I, Firma, sjedište _______________________________ transakcijski račun ___________________, 2. Dužnik II, Firma, sjedište ______________________________ transakcijski račun ___________________.

Član 1.

Ovim ugovorom dužnik I i dužnik II su saglasni da dužnik II pristupi dugu dužnika I a po osnovu njegovog Ugovora o zajmu novca od 20.03.2001.godine u iznosu od 8.000,00 KM (slovima: osamhiljada KM i 00/100) sa povjeriocem: Firma, sjedište ________________________________.

Član 2.

Dužnik II je u svemu saglasan da pristupi predmetnom dugu opisanom u članu 1. ovog Ugovora, te da su dužnikom solidarno odgovara prema povjeriocu za naplatu duga.

Član 3. Ugovorne strane će notificirati povjerioca u vezi sa zaključenjem ovog Ugovora.

Član 4. U slučaju spora po ovom Ugovoru nadležan je Opštinski sud II u Sarajevu.

Član 5. Ovaj Ugovor je zaključen u 2 istovjetna primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 1. DUŽNIK I DUŽNIK II ________________ ____________________

UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA Učesnici: 1. Povjerilac N.N. Sarajevo, Pruščakova br. 3. 2. Intercedent M.M. Sarajevo, Titova br. 21.

Član 1. Povjerilac i intercedent su saglasni da intercedent M.M. preuzme dug dužnika N.N. u visini od 2.000,00 KM (slovima: dvijehiljade KM i 00/100).


79

Član 2. Intercedent će svoju obavezu prema povjeriocu izvršiti do 30.11.2002.godine u cijelosti sa pripadajućim kamatama.

Član 3. Ugovorne strane su saglasne da izvrše notifikaciju dužnika N.N. u vezi sa zaključenjem ovog Ugovora.

Član 4. U slučaju spora po ovom Ugovoru nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu.

Član 5. Ovaj Ugovor je zaključen u 5 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 a dužnik 1 primjerak. Sarajevo, ___________2002.god. POVJERILAC INTERCEDENT ____________________ ________________________

UGOVOR O INTERCESIJI Učesnici: 1. Dužnik N.N. Sarajevo, Titova br. 1. 2. Preuzimalac duga (intercedent) M.M. Sarajevo, Koturova 3.

Član 1. Ovim Ugovorom dužnik i intercedent su saglasni da intercedent preuzme u cijelosti dug dužnika po osnovu Ugovora između dužnika i povjerioca N.M. o zajmu novca od 12.09.2001.godine u visini od 4.000,00 KM (slovima: četirihiljade KM i 00/100).

Član 2. Ovaj Ugovor proizvodi pravno dejstvo kada se sa istim saglasi povjerilac N.M. stavljanjem potpisa na ovaj Ugovor.

Član 3. U slučaju da povjerilac N.M. odbije dati saglasnost na ovaj Ugovor, smatraće se da isti nije ni proizveo pravno dejstvo.

Član 4. U slučaju spora po ovom Ugovoru, nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu.

Član 5. Ovaj Ugovor je zaključen u 3 istovjetna primjerka, od kojih 2 zadržavaju ugovorne strane, a 3-ći povjerilac N.M. Sarajevo, __________2002.god.

Saglasan DUŽNIK INTERCEDENT POVJERILAC N.N. _______________ ____________________ _____________________


80

Primjeri za vježbu: 1) Popunite ugovor o cesiji sa slijedećim činjeničnim stanjem: Firma d.o.o. ”TOTO” Sarajevo, Bosanska 12. transakcijski račun 32 00768 Upi banka d.d Sarajevo, zastupana po direktoru N.N., svoje potraživanje prema firmi d.o.o. “PROT” Sarajevo, Branilaca grada 3. transakcijski račun 4376859 Upi banka d.d.Sarajevo, u iznosu od 23.000,00 KM prenosi na firmu d.o.o. ”SILK” Sarajevo, Geteova 13., transakcijski račun 39000765 Upi banka d.d Sarajevo, radi namirenja svojih obaveza prema njemu iz ugovora o prodaji br.66330/98 u iznosu od 19.520,00 KM. 2) Popunite ugovor cesiji sa slijedećim činjeničnim stanjem: Firma d.d. ”DER” iz Sarajeva Ferhadija 5., transakcijski račun 3546398 Upi banka d.d. Sarajevo ima potraživanje prema firmi d.o.o. ”GAT” Sarajevo, Pruščakova 23. po osnovu ugovora o zajmu br 456300/99 iznos od 56.800,00 KM a u isto vrijeme d.d “DER” ima dug prema firmi d.d. “HUG”iz Sarajeva, Bosanska 6., transakcijski račun 567123 Upi banka d.d. Sarajevo, po osnovu ugovora o prodaji broj 23/99 u iznosu od 42.200,00 KM. Firma d.d. ”DER” je dogovorila sa firmom d.d. ”HUG” da na nju prenese svoje potraživanje prema firmi d.o.o ”GAT” po osnovu ugovora o zajmu br.456300/99, umjesto izvršenja svoje obaveze po ugovoru o prodaji br.23/99. 3) Popunite ugovor o preuzimanju duga sa slijedećim činjeničnim stanjem: Firma d.d “GAT” Sarajevo Bosanska 14. je ugovorila sa firmom d.d. ”LOP” Sarajevo, Geteova 5., preuzimanje njenog dugovanja prema firmi d.d. ”TOTO” Sarajevo Branilaca grada 3., u iznosu od 34.000,00 KM po osnovu ugovora o zajmu br 67/99. Firma d.d. ”TOTO“ je dala svoj pristanak potpisujući se na njihov ugovor o preuzimanju duga . 4) Popunite ugovor o preuzimanju dugovanja sa slijedećim činjeničnim stanjem: Lice A.A. iz Sarajeva Bosanska 16. se obavezalo licu M.M. iz Sarajeva Logavina 3. da će preuzeti njegov dug prem licu D.D. iz Sarajeva Ferhadija 7. u iznosu od 3.456,00 KM na osnovu ugovora o zajmu br.56/98. Lice D.D. je dalo svoj pristanak na preuzimanje duga od strane lica A.A. potpisom na njihov ugovor o preuzimanju duga.

3.4.2.6. Primjeri ugovora o asignaciji

UGOVOR O ASIGNACIJI

Zaključen dana ________2002.godine između slijedećih ugovornih strana:

1) D.O.O. “Tersa”, Sarajevo, Bišćanska br. 1., (asignant) 2) D.O.O. “Sigma”, Tuzla, Sprečanska br. 2., (asignat) 3) D.O.O. “Tetra”, Sarajevo, Bihaćka br. 73. (asignatar)

Član 1.

Osnov ovog ugovora predstavljaju:


81

1) Ugovor o isporuci robe između asignanta (prodavac) i asignata (kupac), vrijednost 24.000,00 KM.

2) Ugovor o najmu poslovnog prostora između asignanta (zakupoprimac) i asignatara (zakupodavac), vrijednost 20.000,00 KM.

3) Ugovor o isporuci opreme između asignatora i d.o.o. “Toto”, vrijednost 28.000,00 KM.

Član 2. Ovim ugovorom asignant ovlašćuje asignata da po osnovu ugovora ________________ isplati iznos od ____________asignataru.

Član 3. Potpisivanjem ovog ugovora asignat i asignatar su saglasni da se izvrši upućivanje – asignacija od strane asignata, odnosno prijem – upućivanje asignacije od strane asignatara.

Član 4. Asignat prihvata da svoju obavezu iz člana 2. izvrši na taj način što će predmetni iznos od __________ doznačiti d.o.o. “Toto” Sarajevo, Bosanska 12. a po osnovu ugovora ______________ između d.o.o. “Toto” Sarajevo i asignatara _____________.

Član 5. Ovaj ugovor je zaključen u 6 primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka.

Član 6. U sluačju spora po ovom ugovoru nadležan je Kantonalni sud u Sarajevu. ASIGNANT ASIGNAT ASIGNATAR _______________ __________________ ___________________ 1. Asignant J.P. “Elektroprivreda BiH”, Sarajevo, Zmaja od Bosne 100,

zastupano po ___________________________ 2. Asignat J. P. “Elektroprivreda RH”, Zagreb, Kralja Mislava br. 7.,

zastupano po ___________________________ 3. Asignator D.D. “Energo” Sarajevo, F.G. Martića br. 1., zastupano po

______________________________________ 4. Učesnik D.O.O. “Termika” Novi Marof, R Hrvatska, zastupano po

______________________________________ Pravni osnovi:

A) Ugovor između asignanta i asignata o isporuci električne energije u vrijednosti 100.000.000,00 KM od strane asignanta.

B) Ugovor između asignanta i asignatara o održavanju postrojenja u vrijednosti 30.000.000,00 KM.

C) Ugovor između asignatara i “Termika” kojim ova asignataru isporučuje elektro materijal u vrijednosti 100.000.000,00 KM.


82

UGOVOR O ASIGNACIJI Zaključen dana ________2002.godine između slijedećih ugovornih strana:

1. ___________________________ (asignant) 2. ___________________________ (asignat) 3. ___________________________ (asignatar)

Član 1.

Osnov ovog ugovora predstavljaju:

1. Ugovor _______________________ između asignanta i asignata 2. Ugovor _______________________ između asignanta i asignatara

Član 2.

Ovim ugovorom asignant ovlašćuje asignata da po osnovu ugovora ___________ isplati iznos od __________ asignataru.

Član 3. Potpisivanjem ovog ugovora asignat i asignatar su saglasni da se izvrši upućivanje –asignacija od strane asignata, odnosno prijem - upućivanje asignacije od strane asignatara.

Član 4. Asignat prihvata da svoju obavezu iz člana 2. izvrši na taj način što će predmetni iznos od_________________doznačiti D.O.O. ”Termika” Novi Marof, Republika Hrvatska a po osnovu ugovora _____________između D.O.O. ”Termika” Novi Marof i asignatara_____________________.

Član 5. Ovaj ugovor je zaključen u 6 primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po dva primjerka .

Član 6. U slučaju spora po ovom ugovoru nadležan je Kantonalni sud u Sarajevu. ASIGNANT ASIGNAT ASIGNATAR _____________ _______________ _____________________ Popunite ugovor o asignaciji Popunite ugovor o asignaciji : 1) Asignant D.O.O. ”ATA”, Sarajevo, Ferhadija 5, zastupana po direktoru

_________________ . 2) Asignat D.O.O. ”POT”, Sarajevo, Geteova 3, zastupana po direktoru

________________. 3) Asignatar D.O.O. ”SET”, Sarajevo, Zmaja od Bosne 3,zastupana po direktoru

________________. 4) D.O.O. ”TOTO”, Sarajevo, Bosanska 12, zastupana po direktoru

________________.


83

Pravni osnovi: A) Ugovor između asignanta i asignata o isporuci robe u vrijednosti 100.000,00 KM

od strane asignanta . B) Ugovor između asignanta i asignatara o pružanju usluga u vrijednosti 100.000,00

KM. C) Ugovor između asignatara i D.O.O. “Toto” kojim ova asignataru isporučuje robu

u vrijednosti od 100.000,00 KM. 3.5. Izvori obligacija Pravne činjenice i stanja na osnovu kojih nastaju obligacije predstavljaju izvore obligacija. Osnovi nastajanja obligacija su znači razlozi uslijed kojih nastaju obligacije i proizvode odgovarajuća pravna i ekonomska dejstva u okruženju.

3.5.1.Pravni poslovi Najbogatiji i najčešći izvor obligacija su pravni poslovi uopšte a posebno ugovori. Ugovori su izjave volje dvaju ili više lica kojima se ta lica sporazumijevaju upravo zato da među njima nastane određeni obligacioni odnos, da jedno drugom izvrše dogovorenu činidbu.69 O ugovorima kao najčešćem izvaru obligacija posebno će biti riječi kod izlaganja imenovanih ugovora poslovnog prava. Izvod iz ZOO

Čl. 26. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Čl. 28. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju. Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

3.5.2. Jednostrani građansko-pravni poslovi Jednostrani građansko-pravni poslovi su oni u kojima obligacija kao dvostrani pravni odnos nastaje izjavom volje samo jednog lica.70 Tu spadaju izdavanje hartija od vrijednosti, o kojima će biti posebno riječi i javno obećanje nagrade. Ono predstavlja javnim oglasom izjavljenu volju kojom se obećavalac nagrade obavezuje dati nagradu onome ko učini određenu radnju ili postigne neki uspjeh ili ispuni nešto drugo iz neki uslov. Primjer za ovaj pravni institut odnosno izvor obligacije predstavljalo bi izbor najboljeg arhitektonskog rješenja, natjecanje za mis, učešće na konkursu za određeno radno mjesto i slično.

69 Simić Milić i Miloš Trifković op.cit., str. 61. 70 Ibid, str. 61.


84


Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome tko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uvjetom, obvezuje obećavaoca da ispuni obećanje. Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog natjecanja dužan je odrediti rok za natjecanje, a ako ga ne odredi svatko ko želi sudjelovati u natjecanju ima pravo tražiti da sud odredi odgovarajući rok .

Čl. 230.

Obećanje se može opozvati onako kao je učinjeno, kao i ličnim saopštenjem, ali onaj ko je izvršio radnju, a nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo zahtijevati obećanu nagradu, a onaj ko je do opozivanja učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obećavalac dokaže da su oni učinjeni uzalud. Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještenje o postignutom rezultatu ili o ostvarenju određene situacije.

Čl. 231. Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana. Ako je više lica izvršilo radnju istovremeno, svakom pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu.

Čl. 232. O dodjeljivanju nagrade u slučaju konkursa odlučuje organizator konkursa ili jedno ili više lica koja on odredi. Ako su u uslovima konkursa ili nekim opštim propisima koji važe za određeni konkurs postavljena pravila po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki učesnik u konkursu ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno tim pravilima. Svojinu ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na konkursu stiče organizator konkursa samo ako je to navedeno u oglasu konkursa.

Čl. 233. Obaveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopšti, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju, ili postigao uspjeh, ili uopšte ispunio uslove postavljene u javnom oglasu, a ako rok nije određen, istekom jedne godine od njega.

Čl. 234. Vrjednosni papir je pismena isprava kojom se njezin izdavalac obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinu zakonitom imaocu.

3.5.3. Prouzrokovanje štete Prouzrokovanje štete ili građanski delikt je izvor obligacije u tom smislu što za onoga ko protipravnom radnjom nanese štetu drugom nastaje obaveza da tu štetu nadoknadi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.71 71 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 61.


85

3.5.3.1. Odgovornost po osnovu krivice Odgovornost po osnovu krivice naziva se još i subjektivna odgovornost. Krivica se ovdje posmatra kao odnos učinioca štetne radnje prema toj radnji. Radi se o tome da je učinilac štetne radnje bio svjestan ili morao biti svjestan da će takvom radnjom drugom licu ili imovini prouzrokovati štete. Naš pravni sistem je kod ovog oblika odgovorosti usvojio sistem pretpostavljene krivice i to kod obične nepažnje. Oštećeni je ovdje u povoljnijem položaju u odnosu na teži oblik krivice (namjeru) čije postojanje oštećeni mora dokazivati. Kod ovog oblika građansko-pravne odgovornosti kao počinilac štete (štetnik) u pravilu se javlja fizičko lice, a u rjeđim slučajevima i pravno lice. Izvod iz ZOO

Čl. 158. Krivnja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.

Čl. 159. Osoba koja zbog duševne bolesti ili zbog zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što je drugom uzrokuje. Tko drugom uzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. Ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo.

Čl. 160. Maloljetnik do sedme godine života ne odgovara za štetu koju uzrokuje. Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri uzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Maloljetnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

3.5.3.2. Objektivna odgovornost Za razliku od subjektivne odgovornosti, kod ovog oblika odgovornosti krivica štetnika nije bitan element i za štetu se odgovara samim tim što je šteta nastala. Radi se o šteti koja je posljedica upotrebe opasnih stvari i/ili obavljanja opasne djelatnosti. To su one stvari i one djelatnosti koje s obzirom na svoja svojstva odnosno svoju funkciju i upotrebu proizvode povećan stepen opasnosti po okolinu (lica i imovinu). Kao primjer opasnih stvari možemo uzeti: automobil, građevinske mašine, gas, benzin i sl. Kao primjer opasne djelatnosti uzima se najčešće građevinska djelatnost u svim svojim pojavnim oblicima. Kod objektivne odgovornosti kao odgovorna lica javljaju se vlasnik stvari odnosno češće pravno a rjeđe fizičko lice koje obavlja opasnu djelatnost. Izvod iz ZOO

Čl. 154 . Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.


86

Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Čl. 173. Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da oni nisu bile uzrok štete.

Čl. 174. Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi. Imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i društvno pravno lice koje ima pravo raspolaganja, odnosno kome je stvar data na privremeno korišćenje.

Čl. 175.

Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu koja od nje potiče ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.

Čl. 176. Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi, ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Ali će pored njega odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvri na koje mu nije skrenuo pažnju. U tom slučaju odgovorno lice koje je isplatilo naknadu oštećeniku ima pravo da zahtijeva cijeli njen iznos od imaoca. Imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

Čl. 177. Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik djelimično doprinio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivice. Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem. Izvod iz sudske prakse Ako je organizam osobe koja je pretrpjela prometnu nesreću zbog zadobivenih ozljeda te dugotrajnog mirovanja i ležanja oslabio i postao neotporan, što je pogodovalo nastanku upale pluća, koja je uzrokovala smrt te osobe, bez obzira na relativno dugo razdoblje od ozljede do smrti, postoji kontinuitet predvidivih i medicinski ne neobičnih međusobnih uzroka i posljedica te postoji uzročna veza između štetne radnje (prometne nesreće u kojoj je osoba ozlijeđena) i posljedice (smrti imenovanoga) pa zato postoji i odgovornost tužene za nastalu štetu. (Os Varaždin, Gž-701/86 od 30.9.1986. PSP-32/84).


87

Glede odgovornosti na osnovi krivnje u našem je pravu prihvaćeno načelo presumirane krivnje (čl. 154., st. 1. ZOO). (Vs, Rev-845/83 od 3.11.1983.) Organizacija za održavanje cesta odgovara prema načelu krivnje za štetu uzrokovanu time što s kolnika nije uklonila mazut koji je na prometnicu ispustilo motorno vozilo. (Vs, Rev-847/90 od 30.8.1990. PSP-50/96). Nogometni igrač odgovara drugom igraču za štetu koju mu je za vrijeme igre nanio grubim kršenjem nogometnih pravila. (Vs, Rev-1194/90 od 2.10.1990. PSP-51/125). Za štetu koju je športaš pretrpio na treningu po načelu krivnje solidarno odgovaraju organizator treninga i korisnik stadiona, koji je ujedno i organizator svih aktivnosti što se zbivaju na stadionu. (Vs, Rev-32/86 od 27.2.1986. PSP-32/96). Za štetu koju je učenik pretrpio zbog ozljeda zadobivenih na satu tjelesne kulture igrajući košarku, škola odgovara po načelu krivnje. (Vs, Rev-1932/86 od 28.1.1987. PSP-34/84). Imatelju potvrde (talona) o uplati športske prognoze Lutrija Hrvatske odgovara za štetu ako mu je njezinim propustom onemogućeno sudjelovanje u toj igri. (Vs, Gž-804/80 od 9.7.1980. i Gž-395/80 od 1.7.1980. PSP-18/34). Nema zapreke da jedan od supruga (suputnik u automobilu) tužbom zahtijeva od drugoga supruga (vozača automobila) naknadu štetu koju je pretrpio njegovim ponašanjem u prometu. (Vs, Rev-2095/85 od 22.1.1986. PSP-32/91). Oštećenik je i sam djelomično skrivio svoju štetu jer je građenje svoje kuće povjerio osobi za čiju je nestručnost znao ili je za nju, da je bio uobičajeno pozoran, mogao znati (culpa in eligendo). )Vs, Gž-2184/78 od 28.3.1979. PSP-15/37). Banka nije na pravilan način provjerila istovjetnost učinivši to samo uvidom u osobnu kartu, bez sravnjivanja identieta osobe koja je zahtijevala isplatu, sa slikom osobe na osobnoj karti i uz uspoređivanje potpisa. Stoga odgovara za štetu koja je nastala vlasniku izgubljene štedne knjižice zbog isplate trećoj, neovlaštenoj osobi. (Vs, Rev-1204/88 od 13.12.1988. “Informator”, br. 3802). Za stvari ukradene iz osobnog automobila za vrijeme prijevoza automobila željeznicom odgovara željeznica, i to prema načelu objektivne odgovornosti. (Vs, rev-1132/89 od 13.12.1989. PSP-47/97). Organizacija za održavanje ceste odgovara za štetu koja nastane rušenjem stabla što raste unutar cestovnog pojasa. Odgovornost je objektivna ako je stablo zbog starosti i dotrajalosti opasna stvar. Ako je stablo posebno zaštićeni objekt prirode, oslobođenje od odgovornosti procjenjuje se polazeći od odredaba Zakona o zaštiti prirode (“Nar. nov. br. 54/76). (Vs, II Rev-23/85 od 9.4.1985. PSP-29/52). Dotrajali pragovi i nestandardno proširenje kolosijeka stalna su i povećana opasnost i mogućnost nastanka štete, odnosno kolosijek u takvom stanju jest stvar koja nosi


88

povećanu opasnost od štete za okolinu, a za štetu od takve stvari odgovara imatelj (stvari) bez obzira na krivnju (načelo uzročnosti) (čl. 154., st. 1. i čl. 174., st. 1. ZOO). (Ps, Pž-1219/88 od 21.2.1989. PSP-43/138). Riječ je o prekomjernoj šteti, kada su zbog djelovanja štetnih emisija iz dimnjaka industrijskog postrojenja na vozilu nastala takva oštećenja koja prelaze uobičajene granice jer zahtijevaju lakiranje automobila. (Vs, Rev-476/90 od 27.6.1990. Izbor 94/158). Kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti što ga životinja predstavlja za okolinu njezino je uobičajeno ponašanje. O tome ovisi hoće li se o odgovornosti za štetu koju je uzrokovala životinja odlučiti prema kriteriju krivnje ili prema kriteriju odgovornosti od opasne stvari. Krava je po svojoj prirodi općenito mirna životinja. Očekuje se da će se s ispaše mirno vraćati, a ne tako kako je to kritične zgode učinila tuženikova krava (panično je počela bježati jer je izgubila orijentaciju). Zato se za kravu ne može reći da pripada povećanim opasnostima za okolinu koja bi zahtijevala posebno pojačan nadzor nad tom životinjom. Kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti koju krava čini za okolinu, valja dakle biti njezino uobičajeno normalno ponašanje u određenoj situaciji, a prema tom kriteriju krava zaista nije opasna stvar. Prema tome, o tuženikovoj odštetnoj odgovornosti valja odlučiti primjenom odredaba ZOO o odgovornosti na osnovi krivnje (čl. 154. i čl. 158. i sljedeći ZOO), a ne onih od odgovornosti za štetu od opasne stvari). (Vs, Rev-845/83 od 3.11.1983. PSP-25/72 i Izv.) Opasnom se stvari u sudskoj praksi smatra:

- automobil (Vs, Rev-2053/83 od 30.1.1986. PSP-30/59), - poljoprivredni stroj za guljenje kukuruza (Vs, Rev-1375/87 od 18.2.1989.

PSP-44/135), - pas čuvar (bernardinac) (Vs, Rev-826/87 od 1.10.1987. PSP-37/56), - pas čuvar (križani vučjak) (Os Sisak, Gž-75/89 od 9.2.1989. PSP-42/59), - pas koji se kreće javnim putem bez nadzora čuvara (Vs, Rev-948/87-2 od

1.10.1987. Izv.), - srna koja je iznenadno istrčala ispred motora koji se kreće javnom cestom (Vs,

Rev-2070/92 od 16.12.1992. Izbor 94/175), - dotrajalo i staro stablo (Vs, II Rev-23/85 od 9.4.1985. PSP-29/52), - stablo bora, staro oko 40 godina, visoko 7., 8 m, udaljeno tri metra od ruba

ceste u prorijeđenoj šumi i na području izloženom jakim vjetrovima (Vs, Rev-99/93 od 30.9.1993. Izbor 1/95-61),

- terasa, koja je dogradnjom kuće približena postojećem vodu visokog napona na udaljenost od oko pola metra (Vs, Rev-27/92 od 15.9.1993. Izbor 1/95-61),

- hotelska terasa na visini 3,5 metra bez odgovarajuće ograde (Ps, Pž-3127/91 od 10.12.1991. PSP-2/174),

- bačeni kamen je opasna stvar (Vs, Rev-271/90 od 26.3.1991. PSP-52/81), - priključni električni kabal koji je srušen iznad ceste i preko nje te spriječava

prolaz vozila (Vs, Rev-76/92 od 4.2.1992. Izbor 94/162), - neosvijetljeno zaprežno vozilo ostavljeno noću na cesti nepogodnoj za

mimoilaženje (Vs, Rev-1624/89 od 26.10.1989. PSP-47/84). Neka je djalatnost povećana opasnost samo onda kad u njezinom redovitom tijeku, već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, može biti ugroženo


89

zdravlje ljudi ili imovine, tako da to ugrožavanje zahtijeva povećanu pozornost osoba koje tu djelatnost obavljaju (Vs, Rev-298/88 od 13.10.1988. PSP-43/86). Opasnom djelatnošću u sudskoj praksi se smatra:

- organiziranje lova, pa organizator lova odgovara za štetu koju sudionici lova nanesu pucajući na krivolovce (Vs, Rev-233/92 od 21.5.1992. Izbor 94/164),

- održavanje hokejske utakmice bez postavljene zaštitne mreže za gledatelje opasna je djelatnost, pa organizator odgovara prema objektivnom kriteriju za štetu koju je pretrpio gledatelj zbog izlijetanja paka (Vs, Rev-2843/90 od 3.4.1991. Izbor 93/119),

- vatromet, organiziran na nogometnoj utakmici, opasna je djelatnost. Za tu djelatnost, prema načelu objektivne odgovornosti odgovaraju organizator utakmice i izvođač vatrometa (Vs, Rev-141/85 od 15.10.1985. Izv.),

- obavljanje službe redara na javnoj kinopredstavi (Vs, Rev-2245/89-2 od 27.3.1990. Izv.),

- rad s herbicidima je rad s opasnim sredstvima (Os, Zadar, Gž-551/82 od 2.3.1983. PSP-24/89),

- lomljenje i sječa grana djelatnost je s povećanom opasnošću (Vs, Rev-887/83 od 2.10.1983. PSP-24/77),

- ronilački zadaci (Vs, Rev-1638/1984 od 22.11.1984. PSP-27/63).

3.5.3.3. Posebni slučajevi odgovornosti Pored opštih pravila u vezi sa objektivnom odgovornošću ZOO sadrži o odredbe za posebne slučajeve odgovornosti. Pravilo je da je objektivna odgovornost definisana putem generalne klauzule (član 173. ZOO) a posebni slučajevi (numerus clausus) predstavljaju konkretizaciju i proširenje odnosno definisanje posebnih opasnih stvari i opasnih djelatnosti. Sličan metod ćemo primijetiti u dijelu koji se odnosi na pravo konkurencije. Izvod iz ZOO

Čl. 180. Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, odnosno uništenjem imovine fizičke osobe usljed akata nasilja ili terora, kao i prilikom javnih demonstracija, odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu. Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u aktima nasilja ili terora, javnim demonstracijama i manifestacijama koje su usmjerene na podrivanje ustavom utvrđenog društvenog sistema, nemaju pravo na naknadu štete po ovom osnovu. Društveno-politička zajednica ima pravo i obavezu da zahtjeva naknadu isplaćenog iznosa od osobe koja je štetu proizrokovala. To pravo zastarjeva u rokovima propisanim za zastarjelost potraživanja naknade štete.

Čl. 181. Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju netko pretrpi uslijed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opšti nered i slično.


90

Čl. 182. Tko bez opasnosti za sebe uskrati pomoć osobi čiji su život ili zdravlje očito ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja mogao predvidjeti. Ako pravičnost zahtjeva, sud može takvu osobu osloboditi obveze da naknadi štetu.

Čl. 183. Osoba koja je po zakonu obvezna zaključiti neki ugovor dužna je naknaditi štetu ako na zahtjev zainteresirane osobe bez odgađanja ne sklopi taj ugovor.

Čl. 184. Organizacije koje obavlju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neuredno obavljaju uslugu. Izvod iz sudske prakse Nogometni klub kao organizator nogometne utakmice odgovara za štetu gledatelju koji je ozlijeđen raketom ispaljenom iz gledališta. (Vs, Rev-1417/85 od 15.10.1985. PSP-32/91). Odgovornost organizatora priredbe u smislu čl. 181. ZOO ne postoji u svakom slučaju kad netko na priredbi pretrpi štetu, nego samo ako je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati (npr. gibanje mase, opći nered i slično). Takvim izvanrednim okolnostima ne može se smatrati nalet učenika jedne od škola čija su djeca dovedena na kazališnu predstavu, na osobu koja za vrijeme stanke u izvođenju predstave stoji u predvorju kazališta. (Os, Zagreb, Gž-7502/86-2 od 19.12.1986. “Informator”, br. 3525).

3.5.3.4. Oslobađanje od odgovornosti Kod objektivne odgovornosti, kao strožijeg oblika odgovornosti, krivica nije uslov odgovornosti a sama uzročnost se pretpostavlja. Odgovorno lice se ipak može osloboditi od odgovornosti u slučajevima koji su utvrđeni zakonom.

Čl. 161. Tko u nužnoj odbrani uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne odbrane. Ako neko uzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtjevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su je imale od toga. Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete ima pravo zahtjevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.

Čl. 162. Tko u slučaju samopomoći uzrokuje štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužan nadoknaditi je.


91

Pod dopuštenom samopomoći razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama i kojima nastaje opasnost.

Čl. 163. Tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete uzrokovane tom radnjom. Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena.

Čl. 177. Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično ako je oštećenik djelimično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužna je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivnje. Osoba kojom se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećom osobom .

3.5.3.5. Delikt Prouzrokovanje štete ili građanski delikt je izvor obligacije u tom smislu što za onoga ko protipravnom radnjom nanese štetu drugom nastaje obaveza da tu štetu nadoknadi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

3.5.3.6. Vrste šteta Čl. 155.

Šteta je umanjenje društvenih sredstava odnosno nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njihova povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Izvod iz sudske prakse : Krvno srodstvo umrlog i bliskih srodnika (otac i sinovi u konkretnom slučaju) osnov je prava za naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog gubitka bliskog srodnika, a stepen uzajamnih emocija, brige i pažnje utiče na visinu naknade a u pravilu ne i na pravo na naknadu. Iz obrazloženja: Činjenica srodstva (otac i sinovi u konkretnom slučaju) je osnov prava na naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog gubitka bliskog srodnika (član 201. stav 1.ZOO.). Međutim, na visinu naknade za ovaj vid nematerijalne štete utiču okolnosti u kakvim odnosima su bili umrli i srodnici, koji ostvaruju pravo na naknadu, a posebno da li se radilo o odnosima u kojima su bile izražene emocije, briga i pažnja koje se


92

pretpostavljaju za određeni stepen krvnog srodstva. Podrazumijeva se veći intezitet duševnih bolova zbog gubitka bliskog srodnika, u koliko se radilo o takvim odnosima. Okolnosti koje sudovi utvrđuju, a naime, da ni jedan od tužitelja, neovisno od udaljenosti nije došao na sahranu ocu niti su zahtijevali prolongiranje sahrane, te da njegov grob nisu posjetili ni u sljedećih 14 mjeseci, a neupuštajući se u ocjenu navoda žalbe i revizije da tužitelji nisu ni ranije posjećivali oca (ove činjenice nižestepene odluke ne sadrže), ne isključuju njihova prava na naknadu nego ukazuju da tužitelji nisu pretrpjeli duševne bolove takvog intenziteta koji bi prema kriterijima iz člana 200. ZOO. i kriterijima sudske prakse opravdali dosuđenje naknade svakom od njih po 5.000 DM, i da bi adekvatna naknada bila svakom od njih u iznosu od po 3.000 DM. (Presuda Vrhovnog suda FBiH broj Rev-272/99 od 24.02.2000.g.)72

3.5.4. Neosnovano bogaćenje Neosnovano bogaćenje ili sticanje bez osnova stvara obavezu da se vrati ono što je neosnovano primljeno. Kad neko nešto dobije ili uopšte primi i time poveća svoju imovinu, a nema za to pravnog osnova, dakle neosnovano, kaže se da se neosnovano obogatio.73 Izvod iz ZOO

Čl. 210. Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici odnosno drugi radni ljudi u određenoj društvenoj pravnoj osobi na bilo koji način prešlo u društvena sredstva kojim upravljaju radnici odnosno drugi radni ljudi u drugoj društvenoj pravnoj osobi ili u imovinu neke osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom samoupravnom sporazumu ili u kakvom drugom pravnom poslu ili u zakonu, stjecalac je dužan da ga vrati ako je moguće, a inače je dužan nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbe predhodnog stava na odgovarajući se način primijenjuju kad je neki dio imovine jedne osobe na bilo koji način prešao u društvena sredstva kojim upravljaju radnici odnosno drugi radni ljudi u društvenoj pravnoj osobi ili u imovini neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu. Pod prijelazom društvenog sredstva odnosno imovine razumijeva se i sticanje koristi izvršenom radnjom. Obaveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Čl. 211. Ko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahtijeva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.

Čl. 212. Ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršene isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova.

72 Objavljeno u Biltenu Vrhovnog suda FBiH,br.1/00. 73 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 62.


93

Čl. 213. Ne može se tražiti ono što je dato ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti.

Čl. 214. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Čl. 215. Sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u trenutku vraćanja.

Čl. 216. Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.

Čl. 217. Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio na korist trećeg, a nema uslova za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno, ako to nije mogućno, naknaditi njenu vrijednost.

Čl. 218. Ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

Čl. 219. Kad je neko tu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

3.5.5. Poslovodstvo bez naloga Ako neko u dobroj namjeri preduzme neku radnju u interesu drugog lica, a bez njegovog ovlaštenja, to se naziva poslovodstvom bez naloga.74 Izvod iz ZOO

Čl. 220. Obavljanju tuđeg posla može se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

Čl. 221. Poslovođa bez naloga dužan je obavjestiti o svom postupku što je moguće prije onog čiji je posao nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. Nakon svršenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti onome čiji je posao sve što je pribavio obavljajući njegov posao.

74 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 62.


94

Ako nije što drugo zakonom naređeno, poslovođa bez naloga ima obveze nalogoprimca.

Čl. 222. Pri obavljanju tuđeg posla poslovođa bez naloga dužan je rukovoditi se stvarnim ili vjerojatnim namjerama i potrebama onoga čiji je posao. On je dužan postupiti s pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina. Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se netko nezvano prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju. Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe bez naloga vrijede pravila o njegovoj ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

Čl. 223. Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao obavljao oslobodi svih obaveza što ih je zbog tog posla uzeo na sebe, da preuzme sve obaveza što ih je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. Njemu priprada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od osobe čiji je posao ili ako joj je pribavio korist koja odgovara u svemu njezinim namjerama i potrebama.

Čl. 224. Ko vrši tuđi posao u namjeri da drugome pomogne, a nisu ispunjeni uslovi za poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine koristi koju je drugi postigao.

Čl. 225. Svaki poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodate, ali lice u čiji se posao bio umiješao može, ako hoće, zadržati te dodatke ukoliko mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, no najviše do iznosa učinjenih izdataka.

Čl. 226. Ko se prihvati tuđeg posla i pored zabrane lica čiji je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. On odgovara za štetu koju je prouzrokovao miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivice. Ali, kad je zabrana vršenja posla protivna zakonu ili moralu, a naročito ako je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja ne trpi odlaganje važe opšta pravila o poslovodstvu bez naloga.

Čl. 227. Ko vrši tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđ, dužan je na zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. Onaj čiji posao može zahtijevati i vraćanje stvari u pređašnje stanje, kao i naknadu štete.

Čl. 228. Ako onaj čiji se posao naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem koji je od početka radio po nalogu lica čiji je posao.


95

Izvod iz sudske prakse Poslovođa bez naloga ima pravo na naknadu nužnih i korisnih izdataka, u smislu čl. 223. st. 1. ZOO kao i osoba čiji je posao obavljao. Svota se ne revalorizira prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. (Os Osijek, Gž-3714/89 od 26.10.1989. PSP-45/69. Nositelj prava korištenja stana u višestambenoj zgradi koji je postupajući kao poslovođa bez naloga unaprijed financirao uklanjanje kvara na sustavu centralnog grijanja u zgradi, ima pravo na naknadu od ostalih etažnih vlasnika u visini nužnih i korisnih izdataka u odgovarajućem dijelu u kojemu je te troškove za njih podmirio. (Vs, Rev-2247/85 od 5.3.1986. PSP-31/60). Tužitelj koji je isporučio gorivo na gradilište i time spriječio prekid radova premda to nije bila njegova ugovorna obveza, postupio je kao poslovođa bez naloga i ima pravo na primjerenu naknadu (Ps, Pž-1468/89 od 16.10.1990. PSP-49/127). Pitanja za vježbu:

1. Objasnite pojam pravne činjenice? 2. Objasnite pojam pravnog posla uopšte a posebno ugovora? 3. Objasnite pojam jednostranog.građanskog posla? 4. U čemu se sastoji razlika između ugovora i jednostranog građanskog posla? 5. Objasnite prouzrokovanje štete kao izvor obligacija? 6. Objasnite pojam subjektivne odgovornosti? 7. Objasnite pojam objektivne odgovornosti i objasnite posebne slučajeve

odgovornosti? 8. Pobrojte i objasnite osnove oslobađanja od odgovornosti? 9. Definišite delikt? 10. Definišite vrste štete? 11. Koji su razlozi za oslobađanje od odgovornosti? 12. Koje posebne slučajeve objektivne odgovornosti poznajete? 13. Objasnite sticanje bez osnova kao izvor obligacije? 14. Objasnite poslovodstvo bez naloga kao izvor obligacije? 15. Objasnite pravila vraćanja kod sticanja bez osnova?

3.6. Prestanak obligacije Kada uspostavljena obligacija ispuni svoj cilj, sasvim je razumljivo da ona prestaje. Načine prestanka obligacije možemo posmatrati prema tome prestaju li voljom subjekata ili se prestanak vezuje za nastupanje određenih pravnih činjenica.75

3.6.1. Ispunjenje obligacije

Pod ispunjenjem (solutio) se podrazumijeva valjano izvršenje one radnje koja je predmet dužnikove obaveze.

75 Abedin Bikić, Obligaciono pravo, Opći dio, skripta, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2001., str. 255.


96


Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom određenim slučajevima.

Čl. 296. Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od trećeg lica ako je dužnik sa tim saglasan, izuzev kad prema ugovoru ili prirodi same obaveze ovu treba da ispuni dužnik lično. Povjerilac može primiti ispunjenje od trećeg lica bez dužnikovog znanja, pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obavezu. Ali, ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obavezu, povjerilac ne može primati ispunjenje od trećeg lica.

Čl. 297. I poslovno nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obavezu ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njeno ispunjenje. Ali se može osporiti ispunjenje ako je takvo lice isplatilo zastarjeli dug ili dug koji potiče iz igre ili opklade.

Čl. 298. Troškove ispunjenja snosi dužnik, ukoliko ih nije prouzrokovao povjerilac.

Čl. 299. U slučaju ispunjenja tuđe obaveze svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svim ili samo sa nekim sporednim pravima. Povjeriočeva prava mogu preći na ispunioca i na osnovu ugovora između dužnika i ispunioca, zaključenog prije ispunjenja. U ovim slučajevima subrogacija ispunioca u prava povjerioca nastaje u času ispunjenja.

Čl. 300. Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi po samom zakonu u času ispunjenja povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim pravima.

Čl. 301. U slučaju djelimičnog ispunjenja povjeriočevog potraživanja, na ispunioca prelaze sporedna prava kojima je obezbijeđeno ispunjenje tog potraživnja samo ukoliko nisu potrebna za ispunjenje ostatka povjeriočevog potraživanja. Ako povjerilac i ispunilac mogu ugovoriti da će koristiti garancije srazmjerno svojim potraživanjima, a mogu ugovoriti i da će ispunilac imati pravo prvenstvene naplate.

Čl. 302. Povjerilac je dužan predati ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili obezbjeđuje. Izuzetno, povjerilac može predati ispuniocu stvar koju je primio u zalogu od dužnika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod povjerioca da je drži i čuva za račun ispunioca.


97

Čl. 303. Ispunilac na koga je prešlo potraživnje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu.

Čl. 304. Povjerilac koji je primio ispunjenje od trećeg lica ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja. Ovim se ne isključuje primjena pravila o sticanju bez osnova.

Čl.305. Ispunjenje mora biti izvršeno povjeriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između povjerioca i dužnika, ili od strane samog povjerioca. Ispunjenje je punovažno i kad je izvršeno trećem licu, ako ga je povjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

Čl. 306. Ispunjenje izvršeno poslovno nesposobnom povjeriocu oslobađa dužnika samo ukoliko je bilo korisno za povjerioca ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega. Poslovno nesposoban povjerilac može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti.

Čl. 307. Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržinu obaveze, i niti je dužnik može ispuniti nečim drugim, niti povjerilac može zahtijevati nešto drugo. Nema punovažnog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovnu stvar, i povjerilac kao takvu primio te uistinu nije, i povjerilac ima pravo da vrati ono što mu je predato i da zahtijeva dugovanu stvar.

Čl. 308. Obaveza prestaje ako povjerilac u sporazumu sa dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. U tom slučaju dužnik odgovara isto kao prodavac za materijalne i pravne nedostatke stvari date umjesto onoga što je dugovao. Ali, povjerilac, umjesto zahtjeva po osnovu odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne nedostatke stvari, može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jemca, ispunjenje prvobitnog potraživanja i naknadu štete.

Čl. 309. Ako je dužnik predao povjeriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potraživanje, a ostatak mu preda, obaveza prestaje tek kad se povjerilac naplati iz postignutog iznosa.

Član 310. Povjerilac nije dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukčije ne nalaže. Ali je povjerilac dužan primiti djelimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima posebna interes da ga odbije.

Čl. 311. Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvari srednje kakvoće. Ali, ako mu je bila poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće.


98

Čl. 312. Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Ako je više obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeđene, a kad su sve podjednako obezbijeđene, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu. Ako su u svemu naprijed rečenom obaveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istovremeno nastale, ono što je dato na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima.

Čl. 313.

Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica.

Čl. 314. Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac može zahtijevati odmah ispunjenje obaveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od povjerioca da odmah primi ispunjenje.

Čl. 315. Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obavezu i prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti povjerioca o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme. U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, povjerilac može odbiti ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odlaganja obavijesti dužnika.

Čl. 316. Povjerilac ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano obezbjeđenje ili ako na njegov zahtjev nije dopunio obezbjeđenje smanjeno bez njegove krivice, kao i kad je rok ugovoren isključivo u njegovom interesu.

Čl. 317. Kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju povjerioca ili dužnika, druga strana može, ako ovlašćenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.

Čl. 318. Ako se plaćanje vrši posredstvom banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun povjerioca, smatraće se, ukoliko ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug izmiren kada banci, odnosno organizaciji kod koje se vodi račun, stigne novčana doznaka u korist povjerioca ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno organizacije da odobri računu povjerioca iznos označen u nalogu. Ako je ugovorom predviđeno plaćanje preko pošte pretpostavlja se da su se stranke saglasile da je uplatom dužnog iznosa pošti dužnik izmirio svoju obavezu prema


99

povjeriocu, a ako ovakav način plaćanja nije ugovoren, dug je izmiren kad povjeriolac primi novčanu doznaku. Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na određeni račun, pretpostavlja se da su se strane saglasile da je isplata izvršena onda kad dužnik uplati dužni iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa.

Čl. 319. Dužnik je dužan ispuniti obavezu, a povjerilac primiti ispunjenje u mjestu određenom nekim pravnim poslom ili zakonom. Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, ispunjenje obaveze vrši se u mjestu u kome je dužnik u vrijeme nastanka obaveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište. Ali, ako je dužnik preduzeće koje ima više jedinica u raznim mjestima, kao mjesto ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba da izvrši radnje neophodne za ispunjenje obaveze, ako je povjeriocu ta okolnost pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

Čl. 320. Novčane obaveze ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište. Ako se plaćanje vrši virmanom, novčane obaveze se ispunjavaju u sjedištu organizacije kod koje se vode povjeriočeva novčana sredstva. Ako je povjerilac promjenio mjesto u kome je imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme kad je obaveza nastala, te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret povjerioca.

Čl. 321. Ko ispuni obavezu potpuno ili djelimično, ima pravo zahtijevati da mu povjerilac o tome izda priznanicu o svom trošku. Dužnik koji je novačnu obavezu isplatio preko banke ili pošte, može zahtijevati da mu povjerilac izda priznanicu samo ako zato ima opravan razlog. Ako je izadata priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo. Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih ptoraživanja koja se povremeno obračunavaju, kao što su ona koja nastaju utroškom električne energije, ili vode, ili upotrebom telefona, ima priznanicu da je isplatio docnije dospjelo potraživanje pretpostavlja se da je isplatio i ona koja su ranije dospjela.

Čl. 322. Ako povjerilac odbije da izda priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obaveze.

Čl. 323. Kad potpuno ispuni svoju obavezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od povjerioca da mu vrati obveznicu. Kad povjerilac ne može da vrati obveznicu, dužnik ima pravo zahtijevati da mu povjerilac izda javno ovjerenu ispravu da je obaveza prestala. Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obaveza potpuno ispunjena. Dužnik koji je ispunio obavezu samo djelimično, ima pravo zahtijevati da se to ispunjenje zabilježi na obveznici.


100

Primjer za vježbu: Kupac K. i prodavac P. zaključili su 11. januara 2000. godine ugovor o prodaji frižidera marke Zanussi po cijeni od 1.500 KM sa odgodom plaćanja na tri mjeseca. Prodavac P. je isporučio frižider odmah po zaključenju ugovora. Dana 11. aprila 2000. godine kupac K. je isplatio kupoprodajnu cijenu. Na taj način K. je ispunio obavezu iz ugovora i obligacija je prestala.

3.6.2. Nemogućnost ispunjenja obligacije Obligacija će prestati na ovaj način ukoliko dužnik dokaže da su nastupile okolnosti koje su dovele do nemogućnosti ispunjena obligacije, a one mu se ne mogu staviti na teret. Ukoliko obligaciju niko ne može izvršiti postoji objektivna nemogućnost, a kada je ne može ispuniti ugovorna strana, ali može neko drugo lice, nemogućnost je subjektivna. Nemogućnost relevantna prilikom nastanka ugovora naziva se inicijalnom ili početnom nemogućnošću. Kada je nemogućnost nastupila nakon zasnivanja obaveze naziva se naknadna nemogućnost. Nemogućnost može biti i potpuna i djelimična. Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja (koja je nastala nakon zasnivanja obaveze) i ako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara.76 Izvod iz ZOO

Čl. 354. Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće uslijed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.

Čl. 355. Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad se sve što dužnik ima od takvih stvari propadne uslijed okolnosti za koje on ne odgovara. Ali, kad su predmet obaveza stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa.

Čl. 356. Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obaveze uslijed nemogućnosti ispunjenja dužan je ustupiti povjeriocu pravo koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti. Primjer za vježbu: U trgovačkom centru "Rebus" lice X. je sklopilo sa licem Y. ugovor o zakupu poslovnog prostora. Ugovor je sklopljen 22. marta 2000. godine, pod uvjetom da se ugovor počne izvršavati 5. jula 2000. godine. U međuvremenu 22. maja 2000. godine centar "Rebus" je u potpunosti izgorio uslijed udara groma. Budući da je nastupila objektivna nemogućnost ispunjenja ugovora zakupoprimac nije dužan ispuniti obavezu plaćanja cijene zakupa. 76 Ilija Babić, Leksikon obligacionog prava, Službeni list SRJ, Beograd, 1997., str. 197.


101

3.6.3. Kompenzacija Kompenzacija (prebijanje) je međusobno obračunavanje potraživanja jedne strane (povjerioca) s uzajamnim protupotraživanjem druge strane (dužnika).77 Izvod iz ZOO

Čl. 336. Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela.

Čl. 337. Prebijanje ne nastaje čim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prebijanje. Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kad su se stekli uslovi za to.

Čl. 338. Dužnik ne može izvršiti prebijanje onoga što duguje povjeriocu sa onim što povjerilac duguje njegovom jemcu. Ali jemac može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem od povjerioca. Ko je dao svoju stvar u zalogu za tuđu obavezu, može zahtijevati od povjerioca da mu vrati založenu stvar kad se ispune uslovi za prestanak te obaveze prebijanjem, kao i kad povjerilac propusti svojom krivicom da izvrši prebijanje.

Čl. 339. Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uslovi za prebijanje. Ako su uslovi za prebijanje nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prebijanje ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastarjelosti.

Čl. 340. Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti prijemniku ona svoja potraživanja koja je do obavještenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu,. On mu može prebiti i ona svoja potraživanja od ustupioca koja je stekao prije obavještenja o ustupanju, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kada je obaviješten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljenog potraživanja ili u isto vrijeme. Dužnik koji je bez rezerve izjavio prijemniku da pristaje na ustupanje ne može mu više prebiti nikakvo svoje potraživanje od ustupioca. Ako je ustupljeno potraživanje upisano u javne knjige, dužnik može izvršiti prebijanje prijemniku samo ako je njegovo potraživanje upisano kod ustupljenog potraživanja ili ako je prijemnik izviješten prilikom ustupanja o postojanju tog potraživanja.

Čl. 341. Ne može prestati prebijanjem: 77 Abedin Bikić, op.cit., str. 265.


102

1) potraživanje koje se ne može zaplijeniti; 2) potraživanje stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje,

ili na posudu, ili koje je dužnik uzeo bespravno, ili ih bespravno zadržao; 3) potraživanje nastalo namjernim prouzrokovanjem štete; 4) potraživanje naknade štete pričinjene oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem

smrti; 5) potraživanje koje potiče iz zakonske obaveze izdržavanja.

Čl. 342.

Dužnik ne može vršiti prebijanje ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na povjeriočevo potraživanje prema njemu.

Čl. 343. Kad između dva lica postoji više obaveza koje mogu prestati prebijanjem, prebijanje se vrši po pravilima koja važe za uračunavanje ispunjenja. Primjer za vježbu: Lice A. potražuje od lica B. iznos od 2.000,00 KM po osnovu zajma a istovremeno lice B. potražuje od lica A. 2.000,00 KM po osnovu prouzrokovanja štete. U ovom slučaju A. i B. su istovremeno jedan prema drugome i povjerilac i dužnik, te oba moraju ispuniti svoje obaveze (isplata od po 2.000,00 KM). Umjesto da svaki od njih izvrši isplatu, oba se potraživanja, odnosno duga prebijaju jedan za drugi. Prebijanje se vrši jednostranom izjavom volje bilo povjerioca bilo dužnika.

3.6.3.1. Primjeri ugovora o kompenzaciji Ugovorne strane:

1. D.O.O. “Promex”, Sarajevo, A. Hangija 73., zastupano po direktoru __________________ i

2. D.O.O. “Finex”, Sarajevo, Jukićeva 15., zastupano podirektoru __________________

Dana ________2002.godine zaključili su slijedeći

UGOVOR O KOMPENZACIJI

Član 1. D.O.O. “Promex” je 20.04.2002.godine isporučio d.o.o. “Finex” kancelarijski materijal u vrijednosti od 4.820,00 KM (slovima: četirihiljadeosamstotinadvadeset KM i 00/100) po računu broj 207/02. D.O.O. “Finex” je 25.04.2002.godine ispostavio situaciju i račun broj 21/07 prema D.O.O. “Promex” za izvršene usluge isporuke i montaže alarmnog sistema u poslovnom prostorijama D.O.O. “Promex” a u iznosu od 5.920,00 KM (slovima: pethiljadadevetstotinadvadeset KM i 00/100).


103

Član 2. Ugovorne strane su saglasne da izvrše kompenzaciju međusobnih novčanih potraživanja po računima i obavezama kako je navedeno u članu 1. ovog Ugovora.

Član 3. Ugovorne strane su saglasne da po osnovu kompenzacije predmetnih potraživanja D.O.O. “Promex” isplati D.O.O. “Finex” iznos od 1.100,00 KM (slovima: jednahiljadastotinu KM i 00/100) kao razliku po osnovu međusobno ispostavljenih računa i to na transakcijski broj 1350000000212 kod ABH banke d.d. Sarajevo.

Član 4. Sastavni dio ovog Ugovora čine računi i situacija iz člana 1. ovog Ugovora.

Član 5. Ovaj Ugovor je sastavljen u 4 istovjetna primjerka od kojih ugovorne strane zadržavaju po 2 primjerka.

Član 6. U slučaju spora po ovom Ugovoru nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu. D.O.O. “PROMEX” D.O.O. “FINEX” ____________________ _____________________

UGOVOR

O MEĐUSOBNOJ KOMPENZACIJI Ugovorne strane:

1. D.O.O. “Promex”, Travnik, transakcijski broj __________________________ (u daljem tekstu: prvi učesnik u kompenzaciji)

2. D.D. “Elrad”, Sarajevo, transakcijski broj _____________________________ (u daljem tekstu: drugi učesnik u kompenzaciji)

3. D.O.O. “Maxpromet”, Zenica, transakcijski broj ________________________ (u daljem tekstu: treći učesnik u kompenzaciji)

4. D.D. “Promo”, Doboj, transakcijski broj ______________________________ ( u daljem tekstu: četvrti učesnik u kompenzaciji)

Član 1.

Na osnovu člana 336. Zakona o obligacionim odnosima, ugovorne strane u cilju izmirenja međusobnih obaveza i potraživanja međusobno sprovode višestruku međusobnu kompenzaciju u ukupnom iznosu od 55.753,00 KM (slovima: pedesetpethiljadasedamstotinapedesettri KM I 00/100).

Član 2. Međusobna kompenzacija se smatra sprovedenom kada je potišu i ovjere svi učesnici u istoj.


104

Ugovorne strane su ugovorile kao zajednički datum međusobnog izmirenja obaveza 30.05.2002.godine, sa kojima se smatraju izmirene međusobne obaveze. Prvi učesnik u kompenzaciji izmiruje svoje obaveze prema drugom učesniku i to: 1. Rn.br. 213 DPO 20.04. 2002. god. u iznosu od KM 2.735,002. Rn.br. 219 DPO 25.04. 2002. god. u iznosu od KM 7.320,003. Rn.br. 230 DPO 28.04. 2002. god. u iznosu od KM 2.930,00 UKUPNO: 12.985,00 KM

Drugi učesnik u kompenzaciji izmiruje svoje obaveze prema trećem učesniku i to: 1. Rn.br. 123 DPO 15.04. 2002. god. u iznosu od KM 3.250,002. Rn.br. 130 DPO 20.04. 2002. god. u iznosu od KM 8.760,003. Rn.br. 132 DPO 25.04. 2002. god. u iznosu od KM 3.920,00 UKUPNO: 15.930,00 KM

Treći učesnik u kompenzaciji izmiruje svoje obaveze prema četvrtom učesniku i to: 1. Rn.br. 23 DPO 05.04. 2002. god. u iznosu od KM 2.195,002. Rn.br. 28 DPO 10.04. 2002. god. u iznosu od KM 7.015,003. Rn.br. 31 DPO 15.04. 2002. god. u iznosu od KM 3.920,00 UKUPNO: 13.130,00 KM

Četvrti učesnik u kompenzaciji izmiruje svoje obaveze prema prvom učesniku i to: 1. Rn.br. 29103 DPO 01.04. 2002. god. u iznosu od KM 3.415,002. Rn.br. 32103 DPO 05.04. 2002. god. u iznosu od KM 2.923,003. Rn.br. 34102 DPO 15.04. 2002. god. u iznosu od KM 7.360,00 UKUPNO: 13.708,00 KM

Član 3.

Za iznos sprovedene kompenzacije učesnici u kompenzaciji će međusobno za docnju izmirenja navedenih obaveza obračunati kamatu u visini stope zatezne kamate na ugovore u privredi propisanom od strane Vlade F BiH.

Član 4. U slučaju spora po ovom Ugovoru, ugovara se nadležnost Opštinskog suda I u Sarajevu.

Član 5. Ugovor je zaključen u 8 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka. 1. _________________ 3. _________________ 2. _________________ 4. _________________ U Doboju 30.05.2002.god.


105

3.6.4. Kontokorent (conto corrente) Kontokorent je tekući račun na kojem se odražava finansijsko poslovanje komitenta kod banke. Prema karakteru salda postoje debitorni i kreditorni kontokorenti. Sa stajališta svrhe za koju se otvara, kontokorent se pojavljuje u raznim tehničkih oblicima, npr.: žiro-računi, kreditni računi, računi efekata, privremeni tekući računi i sl. Žiro-računi su načelno beskamatni, dok se po ostalim vrstama kontokorenta obično računaju aktivne, odnosno pasivne kamate.78

3.6.4.1. Primjer za konto korent Učesnici:

A) Dužnik D.D. “Unis”, Tršćanska br. 1., Sarajevo, zastupano po _____________ B) Povjerilac D.D. “Feroelektro”, Stup bb Sarajevo, zastupano po ____________ I Dužnikove obaveze Rn. br. 213/99 Na iznos 20.000,00 KM Rn. br. 274/99 Na iznos 5.000,00 KM II Povjeriočeve obaveze Rn. br. 317/99 Na iznos 15.000,00 KM Rn. br. 423/99 Na iznos 4.000,00 KM

DUŽNIK ________________ POVJERILAC _____________ /naziv i sjedište) /naziv i sjedište/

IZJAVA O PRIJEBOJU – KOMPENZACIJI Na temelju odredbi člana 336. do 343. Zakona o obligacionom odnosima, izjavljujemo prijeboj – kompenzaciju dospjelih međusobnih novčanih potraživanja:

Dužnikove obaveze prema povjeriocu

Povjerilačke obaveze prema dužniku

Račun - Faktura DPO Iznos Račun-Faktura DPO Iznos Broj Datum Broj Datum

UKUPNO: UKUPNO: 78 Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1967., str. 580.


106

Neizmireni saldo u iznosu od ________KM u našu korist platiti i na način i u roku iz Ugovora, odnosno u roku iz člana 7. stava 5. Zakona o finansijskom poslovanju na transakcijski broj 1287356000007 kod ABH banka d.d. Sarajevo. PRIMIO: _________________ _______________________ U ___________, ________ /potpis i pečat davaoca izjave

3.6.5. Novacija (novatio) Sporazum subjekata obligacije koji ide u pravcu zamijene postojeće obligacije novom vodi prestanku obligacije, iako postojeća nije izvršena. Izvod iz ZOO

Čl. 348. Obaveza prestaje ako se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamijene novom, i ako nova obaveza ima različit predmet ili različit pravni osnov. Primjeri za vježbu: Lice A. duguje licu B. 200,00 KM po osnovu kupoprodaje. Do novacije će doći ukoliko se lice A. i B. sporazumiju da lice A. duguje licu B. iznos od 200,00 KM ali po osnovu zajma. Lice X. je prodalo licu Y. svoj stan i istovremeno zaključilo ugovor o najmu istog dana. Lice B. je prodalo licu C. svoj automobil i istovremeno zaključilo ugovor o najmu istog automobila.

3.6.6. Ostali načini prestanka obligacije Sjedinjenje (confusio) Ukoliko u jednoj obligaciji dođe do sjedinjenja povjerioca i dužnika u jednoj osobi obligacija prestaje jer nitko od sebe ne može potraživati niti sebi može dugovati. Izvod iz ZOO

Čl. 353. Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i povjerilac i dužnik. Najilustrativniji primjer ovom načinu prestanka obligacije je univerzalna i singularna sukcesija. Univerzalna sukcesija podrazumijeva prelaz svih prava i obaveza zavještaoca na nasljednika, a singularna sukcesija podrazumijeva prelaz samo nekih prava zavještaoca na nasljednika.


107

Primjer za vježbu: D.O.O. "Lav", Marka Marulića 17, Sarajevo dugovalo je preduzeću D.D. "Mak", Mula Mustafe Bašeskije 3, Sarajevo iznos od 5.000,00 KM na osnovu kupoprodajnog ugovora. Nakon izvjesnog vremena zaključili su ugovor o konfuziji (spajanju), odnosno došlo je do statusnih promjena. Privredna društva "Lav" i "Mak" spojili su se u preduzeće "Gama". Budući da su se ovom statusnom promjenom povjerilac i dužnik sjedinili u jednoj pravnoj osobi, obligacija je prestala jer su univerzalnom sukcesijom dug i potraživanje prešli na privredno društvo "Gama". Oprost duga Sporazumom između povjerioca i dužnika o prestanku dužnikove obaveze prema povjeriocu obligacija prestaje. Da bi došlo do oprosta duga potrebna je, pored pristanka povjerioca, i saglasnost dužnika. Izvod iz ZOO

Čl. 344. Obaveza prestaje kad povjerilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjenje i dužnik se sa tim saglasi. Za punovažnost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaključen u formi u kojoj je zaključen posao iz koga je obaveza nastala.

Čl. 345. Vraćanje zaloge i odricanje od drugih sredstava kojima je bilo obezbijeđeno ispunjenje obaveze, ne znači povjeriočevo odricanje od prava da traži njeno ispunjenje.

Čl. 346. Otpuštanje duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpuštanje duga glavnom dužniku oslobađa jemca. Kad ima više jemaca, pa povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obavezi, ali se njihova obaveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemca.

Čl. 347. Opšte otpuštanje dugova gasi sva povjeriočeva potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u času kad je otpuštanje izvršeno. Primjer za vježbu: Lice A. i lice B. su zaključili ugovor o djelu. Predmet ugovora sastojao se u provođenju elektroinstalacija u kući čiji je vlasnik lice A. Ugovorena je fiksna cijena u iznosu 5.000,00 KM. Isplata cijene ugovorena je u ratama s tim da se prva rata isplati odmah nakon završetka radova a druga šest mjeseci nakon plaćanja prve rate. Po proteku tri mjeseca lice A. je oženio kćerku lica B. Iz tog razloga lice B. je oprostilo preostali dug licu A.


108

Protek vremena Protekom vremena prestaju tzv. trajne obligacije. Nije cilj da obligacije traju vječno. Tako da i one obligacije koje zovemo trajnim nakon proteka određenog vremena prestaju. Npr., jedan zakupni odnos je trajan, ali i on prestaje protekom ugovorenog vremena. Izvod iz ZOO

Čl. 357. Trajni dugovinski odnos sa određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka dugovinski odnos produžava za neodređeno vrijeme ako ne bude blagovremeno otkazan. Primjer za vježbu: Lice A. i lice B. zaključili su ugovor o zakupu na pet godina, s tim da je ovaj rok bitan element (fiksni rok). Nakon pet godina dolazi do prestanka obligacije. Otkaz Otkaz je jedan od načina prestanka trajnog obligacionog odnosa i to na osnovi jednostrane izjave volje jednog od subjekta obligacije. Otkazom prestaje obligacija u jedno određeno buduće vrijeme.79 Izvod iz ZOO

Čl. 358. Ako vrijeme trajanja dugovinskog odnosa nije određeno, svaka strana može ga prekinuti otkazom. Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani. Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme. Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primjernog roka. Strane mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza, ako za određeni slučaj zakon ne naređuje šta drugo. Povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obaveza prestala protekom roka ili otkazom. Izvod iz Zakona o stambenim odnosima (u daljem tekstu: ZOSTO)

Čl. 43. Nosilac stanarskog prava može dati otkaz ugovora o korištenju stana svakog prvog u mjesecu, pismeno vansudskim putem, ne navodeći razloge za otkaz ugovora. Otkazni rok je mjesec dana ako ugovorom nije predviđen duži rok. 79 Abedin Bikić, op.cit, str. 272.


109

Smrt Smrću jednog od subjekata obligacije, obligacija u pravilu ne prestaje jer prava i obaveze prelaze na nasljednike. Jedino prestaje obligacija koja je vezana za ličnost povjerioca ili dužnika. Izvod iz ZOO

Čl. 359. Smrću dužnika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako je nastala s obzirom na lične osobine koje od ugovornih strana ili od lične sposobnosti dužnika. Primjer za vježbu: Ako umre poznati rok pjevač njegova obaveza izvođenja koncerta iz zaključenog ugovora sa organizatorom koncerta ne prelazi na njegove nasljednike. Pitanja za vježbu:

1. Kad u pravilu obligacija prestaje? 2. U kojem slučaju dolazi do neispunjenja obligacije? 3. Može li do oprosta duga doći bez saglasnosti dužnika? 4. Kada obligacija prestaje izvršenjem a kad bez izvršenja? 5. Da li nastupanjem zastare prestaje obaveza? 6. Može li doći do novacije ako je stara obaveza ništava'? 7. Na koji način trenutna obligacija ne može prestati? 8. Mogu li se prebijati obaveza isplate 100.000,00 KM i obaveza davanja 150

tona šećera? 9. Pobrojte načine prestanka obligacije? 10. Šta predstavlja konfuzija?

3.7. Uticaj vremena na pravne odnose

Vrijeme na pravne odnose može uticati dvojako: destruktivno i konstruktivno. U prvom slučaju riječ je o zastarjelosti, a u drugom o održaju. Na ovom mjestu valja spomenuti i institut prekluzije, koja je također rezultat uticaja vremena na pravne odnose.

3.7.1. Zastarjelost

Zastarjelost je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom utvrđeno vrijeme. 80 Zastarjelost je rezultat destruktivnog utjecaja vremena na pravne odnose. Naime, usljed proteka zakonom određenog vremena, a pod uslovom nevršenja prava, pravni odnos se razara tj. nestaje. Riječ je zapravo o tome da prestaje mogućnost ostvarivanja prava prinudnim putem odnosno podnošenjem tužbe u materijalnom smislu.81

80 Vedriš, M i Klarić, S.: Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996., str. 148. 81 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit., str. 38.


110

Izvod iz ZOO

Čl. 360. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

Čl. 361.

Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obavezi.

Čl. 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Čl. 363. U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

Čl. 364. Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom. Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme.

Čl. 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.

Čl. 366. Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kod drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.

Čl. 367. Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

Čl. 368. Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

Čl. 369. Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.


111

Čl. 370. Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kad su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava. Rokovi zastare su određeni zakonom i subjekti ih ne mogu samostalno skraćivati ili produžavati. Takva odredba u ugovoru ne bi proizvodila pravno dejstvo. Izvod iz ZOO

Čl. 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.

Čl. 372. Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Isto važi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja.

Čl. 373. Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja. Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti. Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom.

Čl. 374. Međusobna potraživanja društvenih pravnih lica iz ugovora u prometu roba i usluga te potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Čl. 375. Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

Čl. 376. Potraživnje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina, od kad je šteta nastala. Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.


112

Čl. 377. Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastrjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičog gonjenja. Prekid zastarijevanja krivičog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

Čl. 378. Zastarijevaju za jednu godinu:

- potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;

- potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio-prijemnika i televizijskog prijemnika;

- potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;

- potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena;

Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.

Čl. 379. Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili pravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti. Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja.

Čl. 380. Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. Ako zainteresovano lice dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znalo da se osigurani slučaju dogodio, zastarijevanje počinje od dana kad je za to saznalo, s tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu. Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika, ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva prema osiguravaču počinje od dana kada je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio. Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku.


113

Postoje i okolnosti zbog kojih dolazi do prekida zastare. Ovi razlozi su određeni zakonom i u slučaju prekida zastare uslijed tih okolnosti. Prestankom postojanja tih okolnosti zastara teče iznova. Izvod iz ZOO

Čl. 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja.

Čl. 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja.

Čl. 389. Prekid zastrijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja ili obezbjeđenja bude poništena.

Čl. 390. Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne tiče suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom.

Čl. 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni.

Čl. 392. Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost. Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog psotupka. Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja. Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.


114

Čl. 393. Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost. Poznat je i institut zastoja zastare. Radi se o nastupanju nekih vanrednih okolnosti i to najčešće u pojavnom obliku više sile. Za vrijeme trajanja tih okolnosti ne računa se zastara. Prestankom njihovog postojanja zastara nastavlja da teče, s tim što se u zastarni rok ne računa samo vrijeme trajanja tih okolnosti. Izvod iz ZOO

Čl. 381. Zastarijevanje ne teče :

- između bračnih drugova; - između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo; - između štićenika i njegova staraoca, kao organa starateljstva, za vrijeme

trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi; - između dviju osoba koje žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.

Čl. 382.

Zastarijevanje ne teče: - za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u

pogledu potraživanja osoba na vojnoj dužnosti; - u pogledu potraživanja koja imaju osobe zaposlene u tuđem domaćinstvu

prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno s njim žive, sve dok taj radni odnos traje.

Čl. 383. Zastarijevanje ne teče za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da suskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.

Čl. 384. Ako zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane. Ako je zastarijevnaje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

Čl. 385.

Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne. Međutim, zastarjelost potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne može nastupiti dok ne protekne dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna, ili od kad su dobila zastupnika. Ako je zastarjelost nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo poslovno nesposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je povjerilac postao poslovno sposoban, ili od kad je dobio zastupnika.


115

Čl. 386. Zastarjelost prema licu koje se nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi ne može nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odsluženja vojnog roka ili prestanka vojne vježbe.

Primjer za vježbu:

D.O.O. «Arens», Sarajevo isporučilo je robu D.D. «Itex», Zenica sa odgodom plaćanja u vrijednosti od 10.870,00 KM. Rok isporuke je bio 10.03.1996.godine. Rok za plaćanje je 30.03.1996.godine. Pitanja za vježbu:

1. Koji je zastarni rok? 2. Kada se stiče pravo na naplatu prinudnim putem? 3. Kada zastarjeva potraživanje?

D.O.O. «Arens» je poslije neuspješnog pokušaja naplate potraživanja podigao tužbu kod nadležnog suda 30.09.1996.godine a radi prinudne naplate potraživanja. Pitanja za vježbu:

1. Koje su pravne posljedice podizanja tužbe? 2. Kako se računa zastarni rok? 3. Koliko traje zastarni rok?

30.03.1996.god. 30.09.1996.god. Zbog odrona puta Sarajevo – Zenica povjerilac D.O.O. «Arens» nije bio u mogućnosti da ostvruje svoje pravo u periodu 30.07.1996.godine, pa do 30.10.1996.godine. Pitanja za vježbu:

1. Koje su pravne posljedice opisanog događaja? 2. Kako se računa zastara u ovom slučaju?

30.03.1996.god. 30.07.1996.god. 30.10.1996.god.

3.7.2. Održaj Održaj (dosjelost) je institut suprotan zastari. Protekom zakonom predviđenog vremena određeni faktički odnos pretvara se u pravni, odnosno u pravom zaštićen odnos. Kod dosjelosti uvijek se radi o sticanju stvarnog prava (vlasništvo ili služnost) na osnovu savjesnog posjedovanja stvari u zakonski određenom roku.


116

Izvod iz ZVPO Čl. 32.

Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda. Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda.

Čl. 33. Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog i zakonitog posjeda. Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom šest godina savjesnog posjeda.

Čl. 34.

Nasljednik stječe savjestan posjed od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kad je ostaviteljev posjed bio nesasvjestan, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati. U slučaju iz st.1. ovog člana, vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

3.7.3. Prekluzija

Uticaj vremena na pravne odnose ogleda se i kroz prekluziju. Prekluzija ili prekluzivni rok je vrijeme u kojem se pravo, da bi se sačuvalo, mora vršiti. Dakle, prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih subjekt mora poduzeti određene radnje ako neće da mu se ugasi ne samo zahtjev nego i samo subjektivno pravo.82 Od prekluzivnih rokova u materijalnom smislu moramo razlikovati prekluzivne rokove u procesnom smislu.83 Izvod iz ZPP:

Čl. 330. st. 1. Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj rok je osam dana. Izvod iz Zakona o mjenici (u daljem tekstu: ZOM)

Čl. 39. Mjenica plativa na određeni dan ili na određeno vrijeme, nakon dan izdavanja ili viđenja, mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za njim. Izvod iz Zakona o čeku ( u daljem tekstu: ZOČ)

Čl. 12. Ček koji se ima platiti u našoj zemlji mora se trasatu podnijeti na isplatu, i to računajući od dana izdanja:

82 Vedriš, M. i Klarić, S.: op.cit., str. 150. 83 Gams, A. sa Đurović, Lj: op.cit.,str.235.


117

1) u roku od osam dana ako je mjesto izdanja i plaćanja u našoj zemlji jedno isto, a u roku od petnaest dana ako su to različita mjesta;

2) u roku od dvadeset dana ako je ček izdat u kojoj od evropskih zemalja;

3) u roku od četrdeset dana ako je ček izdat u kojoj zemlji izvan Evrope."

Pitanja za vježbu:

1. Šta predstavlja institut zastare? 2. Šta predstavlja održaj? 3. Šta predstavlja prekluzija?

4. Obrazložite pravne posljedice dejstva svakog od ova tri pravna instituta? 5. Kako se utvrđuju zastarni rokovi? 6. Kada počinje teći zastara? 7. Izložite pojam prekida zastare? 8. Izložite pojam zastoja zastare? 9. Koje zastarne rokove poznajete? 10. Koje su razlike zastare u odnosu na održaj? 11. U čemu je razlika zastarnih i prekluzivnih rokova? 12. Između kojih lica zastara ne teče?

ČETVRTI DIO Statusno pravo

Privredna društva

118

4. STATUSNO PRAVO – PRIVREDNA DRUŠTVA

4.1. Subjekti poslovnog prava O sistematizaciji subjekata poslovnog prava već je bilo govora (Drugi dio, odsjek 2.2.), tako da je kroz izvode iz odgovarajućih zakona ukazano na pojavne oblike pravnih lica u našem pravnom sistemu. Sitematizovani su praktično svi subjekti kako profitne tako i neprofitne organizacije uključivo i javna preduzeća. Razlog za ovo leži u tome što se svi oni mogu pojaviti i pojavljuju se u svakodnevnom životu kao učesnici poslovnog odnosno robnog prometa (npr. zaključuju kupoprodajne ugovore, ugovore o pružanju različitih vrsta usluga, izdaju hartije od vrijednosti i slično). Ono što nas, u ovom dijelu, interesuje su profitni oblici organizovanja subjekata poslovnog prava uključivo i one oblike koji pripadaju tzv. uslužnom, - tercijarnom sektoru (npr. poslovi osiguranja, bankarski poslovi, trgovina hartijama od vrijednosti i slično), a koji takođe posluju kao profitne organizacije. Svi oni se organizuju kao jedan od četiri oblika privrednih društava. Jedina specifičnost se ogleda u tome što pojedinici zakoni za pojedine oblike organizovanja propisuju obaveznu formu – oblike. Tako npr. banka i privatizacioni investicioni fond mogu biti organizovani samo kao dioničko društvo. Naš pravni sistem usvaja klasičnu podjelu privrednih društava na društva lica i društva kapitala. Društva lica karakterišu personalna svojstva njegovih članova, njima upravljaju njihovi članovi a ne organi, uglavnom se za donošenje odluka traži konsenus, raspolaganje ulazima je limitirano itd. U ove oblike spadaju: društvo neograničene solidarne odgovornosti (D.N.O.) i komanditno drutšvo (K.D.). Društva kapitala nemaju izražene personalne osobine, njima upravljaju organi koji se obavezno obrazuju, udjeli a posebno dionice se lakše prenose itd. U ove oblike spadaju dioničko društvo (D.D.), društvo ograničene odgovornosti (D.O.O.) i komanditno društvo na dionice (K.D.D.). U ovom dijelu pojedini oblici privrednih društava se obrađuju kroz praktične primjene ugovora o osnivanju i statuta. Dati su i odgovarajući izvodi tj., prije svega Zakona o privrednim društvima, kao i drugih zakona u ovisnosti od vrste privrednog društva. Ovaka metod se činio kao najadekvatniji s obzirom da se sa ovakvim pristupom postiže dvostruki cilj. Kao prvo daju se odgovarajući primjeri u pogledu forme i sadržine osnivačkih i drugih akata i drugo putem istih tih akata obrađuju se pojedini pravni instituti i obilježja privrednih društava kao npr. statusna obilježja, osnovni kapital, fondovi, upravljanje i drugo.84 84 Pobliže vidjeti Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 93-96


Privredna društva

119

4.2. Statusna obilježja privrednih društava i upis u registar društava Statusna obilježja imaju za cilj da obezbijede distinkciju u pravnom i ekonomskom prometu subjekata poslovnog prava, odnosno da izvrše njihovu individualizaciju. Svako privredno društvo mora imati obavezne elemente u koje spadaju: firma, sjedište i djelatnost. Danas se kao važno obilježje spominje i jedistveni matični broj privrednog društva kao još jedan elemenat koji služi za razlikovanje i identifikaciju subjekata poslovnog prava. Izvod iz ZOPD Firma

Čl. 12. Firma je ime pod kojim društvo posluje. Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama društva.

Čl. 13. Firma društva s neograničenom odgovornošću mora sadržavati prezime najmanje jednog člana , uz oznaku da ih ima više, i oznaku “d.n.o.”. Firma komanditnog društva mora sadržavati prezime najmanje jednog komplementara i oznaku “k.d.”, a ne smije sadržavati imena komanditora. Firma društva sa ograničenom odgovornošću mora sadržavati oznaku “d.o.o.”. Firma dioničkog društva mora sadržavati oznaku “d.d.”. Firma iz stava 1. i 2. ovog člana obavezno sadrži firmu drugog društva koje je član društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili komplementar komanditnog društva. Djelatnost Djelatnost se utvrđuje u skladu sa Odlukom o standardnoj klasifikaciji i djelatnosti u FBiH sastavljenom iz osnovnog i razrađenog dijela. Predmet upisa u pogledu djelatnosti može biti samo neka/neke djelatnosti utvrđene ovom Odlukom. Izvod iz ZOPD

Čl. 7. Društvo može kao svoju djelatnost obavljati sve poslove, osim onih koji se po zakonu ne mogu obavljati kao privredna djelatnost. Zakonom može biti utvrđeno da se određene djelatnosti mogu obavljati samo na osnovu odobrenja nadležnog organa. Društvo može početi sa obavljanjem djelatnosti sa danom upisa u registar društava i kada je aktom nadležnog organa utvrđeno da ispunjava uslove za obavljanje djelatnosti.

Čl. 8. Društvo može obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u registar društava. Društvo može obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnosti upisane u registar društava, u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti.


Privredna društva

120

Zadaci za vježbu: 1) Privredno društvo D.O.O. “TOTO” iz Sarajeva ul. Bosanska 12, registrovana je

za obavljanje privredne djelatnosti “prodaji robe na veliko”. D.O.O.”TOTO” je odlučila da u sklopu svojih prodajnih prostorija da se okuša i u prodaji na malo.

Pitanja ? 1) Koja je registrovana djelatnost D.O.O. ”TOTO”? 2) Da li se D.O.O. “TOTO” može baviti i prodajom na malo i objasnite zašto? B) Privredno društvo “ATA” D.O.O. Sarajevo, Geteova 3, je registrovano za obavljanje privredne djelatnosti “pružanja ugostiteljskih usluga. Na sugestiju svojih klijenata da im omogući i kućnu dostavu svojih specijaliteta, D.O.O. ”ATA” je počelo vršiti i kućnu dostavu svojih specijaliteta. Pitanja ? 1) Koja je registrovana privredna djelatnost D.O.O. ”ATA”? 2) Da li se “ATA”može baviti i prevozom svojih proizvoda, i ako može, objasnite zašto? Sjedište Izvod iz ZOPD

Čl. 10. Sjedište društva je mjesto koje je kao sjedište upisano u registar društava. Sjedište se utvrđuje osnivačkim aktom ili statutom. Upis u sudski registar Registar predstavlja upis zakonom određenih činjenica u registar koji treba da vodi poseban organ koji se naziva registar društava, a što će biti predmet posebne zakonodavne materije. Ranije je bilo utvrđeno da registar privrednih društava vode nadležni kantonalni sudovi prema sjedištu privrednog društva. Izvod iz ZOPD

Čl. 6. U glavi „VII-REGISTAR DRUŠTAVA” – brišu se naslovi odjeljaka: „1. Registar”, „2. Javnost registra”, „3. Registarski podaci”, „4. Registarske isprave” i „5. Prijava upisa”. Član 51. mijenja se i glasi: „Podaci o društvu utvrđeni ovim zakonom upisuju se u javni registar koji vodi institucija određena posebnim zakonom kojim se uspostavlja i uređuje organizacija i način rada javnog registra pravnih osoba (u daljem tekstu: registar društava). Registar društava obuhvata registar podataka i registar isprava. Postupak upisa u registar društava uređuje se posebnim zakonom i propisima donesenim na osnovu tog zakona”.


Privredna društva

121

Čl. 7. Član 52. mijenja se i glasi: „Upis u registar društava vrši se u roku od 15 dana od dana podnošenja uredne prijave i potpunih registarskih isprava. Upis u registar društava proizvodi pravni učinak prema trećim licima 16. dana od dana objavljivanja rješenja o izvršenom upisu u skladu sa članom 53. ovog zakona, a prije toga dana samo prema trećim licima za koje društvo na koje se upis odnosi dokaže da su znala ili mogla znati za podatke i isprave predate u registarski spis ili upisane u registar društava”.

Čl. 8. Član 53. mijenja se i glasi: „Rješenje o upisu podataka u registar društava po službenoj dužnosti se objavljuje u „Službenim novinama Federacije BiH” i u drugom štampanom javnom glasilu redovno dostupnom na cijelom području Federacije, određenom posebnim zakonom iz člana 51. ovog zakona ili propisom donesenim na osnovu tog zakona. U slučaju da su podaci i isprave predati u registarski spis ili upisani u registar društava različiti od podataka objavljenih u skladu sa stavom 1. ovog člana, objavljeni podaci ne obavezuju treća lica, ali se ona mogu pozvati na objavljene podatke, osim ako društvo na koje se oni odnose dokaže da su treća lica znala ili mogla znati za podatke i isprave predate u registarski spis ili upisane u registar društava”.

Čl. 9. Član 54. mijenja se i glasi: „Podaci i isprave upisani u registar društava moraju biti dostupni za uvid i sačinjavanje kopija, uključujući i ovjeru vjerodostojnosti, po zahtjevu zainteresiranog lica, uz naknadu stvarnih administrativnih troškova po tarifi utvrđenoj i objavljenoj u skladu sa posebnim zakonom iz člana 51. ovog zakona ili propisom donesenim na osnovu tog zakona. Fizičko i pravno lice na koje se odnosi podatak upisan u registar društava ne može isticati prigovor drugoj strani koja se poziva na taj podatak”.

Čl. 10. Član 55. mijenja se i glasi: „U registar društava upisuju se slijedeći podaci o identitetu društva:

1. puna firma i, ako postoji, skraćena firma, sve u skladu sa odredbama čl. 12. – 20. ovog zakona, i adresa sjedišta društva;

2. oblik društva; 3. djelatnost; 4. podružnice; 5. ime i prezime, adresa prebivališta, funkcija i obim ovlaštenja lica ovlaštenih

za zastupanje društva; i 6. firma, sjedište, djelatnost i lice ovlašteno za zastupanje podružnice”.

Čl. 11.

Član 56. mijenja se i glasi: „U registar društava upisuju se slijedeći podaci o članovima, ulozima i odgovornosti za obaveze društva, osnovnom kapitalu društva, udjelima i dionicama u društvu:


Privredna društva

122

1) ime i prezime i adresa prebivališta, ili firma i adresa sjedišta, članova društva s neograničenom solidarnom odgovornošću, komanditnog društva i društva s ograničenom odgovornošću;

2) visina ugovorenog (upisanog) i iznos uplaćenog osnovnog kapitala dioničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću;

3) iznos ugovorenih (upisani) i iznos uplaćenih uloga komanditora u komanditnom društvu i članova društva s ograničenom odgovonrošću;

4) ukupan broj udjela i visina pripadajućih udjela, iskazana procentualnim učešćem u osnovnom kapitalu, za svakog člana društva s ograničeom odgovornošću;

5) oznaka klase, broj i nominalna vrijednost dionica dioničkog društva, po klasama”.

Čl. 12. Član 57. mijenja se i glasi: „U registar društava upisuje se zabilježja pokretanja postupka likvidacije ili stečaja društva, ime i prezime i adresa prebivališta likvidacionog ili stečajnog upravnika i datum obustavljanja ili okonačanja postupka”.

Čl. 13. Član 58. mijenja se i glasi: „Zakonom i propisima iz člana 51. stav 3. ovog zakona određuju se isprave koje se upisuju i pohranjuju i u registru društava”.

Čl. 14. Član 59. mijenja se i glasi: „Prijavu za upis u registar društava ovlašteno i dužno je podnijeti lice koje je po aktima društva ovlašteno za zastupanje društva. Promjene podataka i isprava upisanih u registar društava upisuju se u registar društava”.

Čl. 15. U članu 60. riječi: „Registarski sud” zamjenjuju se riječima „Registar društava”, a riječi: „sudski registar” brišu se.

Čl. 70. Društvo prestaje gubitkom svojstva pravnog lica. Društvo prestaje na dan upisa prestanka u sudski registar . Ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno, po prestanku društva provodi se likvidacija. Zadatak za vježbu Prema priloženim obrascima unesite slijedeće podatke vezano za osnivanje privrednog društva:


Privredna društva

123

Subjekt upisa: Privredno društvo za p-+roizvodnju i promet “PROMEX” d.o.o. Sarajevo, Bihaćka br. 37.

Predmet upisa: Osnivanje Registar društava: Osnivači: Fizička lica: N.N. iz Sarajeva, Koturova br. 3. i M.M.

iz Tuzle, Malta bb. Visina udjela: svaki osnivač po 25.000,00 KM u novcu Iznos osnovnog kapitala: 50.000,00 KM Djelatnost: - trgovina

- trgovina na veliko robom široke potrošnje - trgovina na malo robom široke potrošnje - komisiona kupovina i prodaja robe - posredovanje u prometu roba i usluga

Poslovi vanjskotrgovinskog poslovanja:

zastupanje i posredovanje u vanjsko-trgovinskom prometu u okviru registrovane djelatnosti

Ovlaštena lica: N.N. iz Sarajeva Koturova br. 3., kao direktor, bez ograničenja

Podružnica: Podužnica br. 1. u Tuzli, ul. Malta bb sa ovlaštenim licem M.M. iz Tuzle, Sprečanska br. 8.

Napomena: U prilogu su dati obrasci za upis u sudski registar privrednih društava, s obzirom da u vrijeme izdavanja Praktikuma nije bio donešen Zakon o registru društava, a time nisu ni bili propisani novi obrasci.


ČETVRTI DIO

Privredna društva

124

Statusno pravo Privredna društva

124


ČETVRTI DIO

Privredna društva

125


125


ČETVRTI DIO

Privredna društva

126


126


Privredna društva

127


Privredna društva

128


Privredna društva

129


Privredna društva

130


Privredna društva

131


Privredna društva

132


Privredna društva

133


Privredna društva

134


Privredna društva

135


Privredna društva

136


Privredna društva

137


Privredna društva

138


Privredna društva

139


Privredna društva

140

U pogledu zaštite privrednog društva firma uživa posebnu zaštitu. Tako je firma privrednog društva zaštićena po službenoj dužnosti u postupku registracije, po tužbi poslije izvršene registracije i prema pravilima o nelojalnoj utakmici.85 Izvod iz ZOT

Čl. 43. Pod nelojalnom konkurencijom iz člana 42. ovog zakona podrazumijeva se, naročito:

1) reklamiranje, oglašavanje ili nuđenje robe navođenjem podataka ili upotrebom izraza kojim se stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu, čime se određeni trgovac dovodi ili se može dovesti u povoljniji položaj;

2) davanje podataka o drugom trgovcu koji mogu biti štetni po ugled ili poslovanje tog trgovca;

3) prodaja robe s oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla, načina proizvodnje, količine, kvaliteta ili drugih svojstava robe;

4) prikrivanje mana robe ili dovođenje, na drugi način, kupca u zabludu; 5) preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnog odnosa između

drugih trgovaca ili radi spriječavanja, odnosno otežavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa;

6) neopravdano neizvršavanje ili jednostrano raskidanje ugovora o kupovini i prodaji robe ili drugog trgovinskog ugovora zbog zaključenja istog ili sličnog ugovora sa drugim, čime se nanosi ili može nanijeti šteta saugovaraču;

7) oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog sniženja cijena robi ili obavljanje drugih sličnih radnji koje dovode ili mogu dovesti potrošača u zabludu u pogledu cijena;

8) neovlašćena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake ili drugog spoljnog obilježja, ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu;

9) davanje ovlašćenja drugom trgovcu da može koristiti njegova vanjska obilježja, ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu;

10) neovlašćeno korišćenje usluga trgovačkog putnika; trgovisnkog predstavnika ili zastupnika drugog preduzeća.

Čl. 55.

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 20.000,00 KM kaznit će se za privredni prijestup preduzeće i drugo pravno lice, ako:

1) ne vodi ažurno trgovačke knjige i druge evidencije (čl.10.); 2) preduzme neku od radnji koje prema ovom zakonu predstavljaju zloupotrebu

dominantnog položaja i monopolističkog sporazumijevanja (čl.38. i 39.); 3) izvrši radnju koja je usmjerena na stvaranje i korišćenje monopolističkog

položaja (čl. 41.); 4) učini radnju koja prema ovom zakonu predstavlja djelo nelojalne

konkurencije (čl. 42. i 43.); 5) učini djelo špekulacije (čl. 44.); 6) učini radnje suprotne propisu Vlade za otklanjanje poremećaja na tržištu (čl.

48.). 85 Pobliže vidjeti VII dio Pravo konkurencije i Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 306-308.


Privredna društva

141

Za radnju iz stava 1. ovog člana kaznit će se privredni prijestup i odgovorno lice, novčanom kaznom od 200,00 do 2.000,00 KM. Izvod iz sudske prakse Tvornica obuće “Franjo Gorjup” iz Zagreba tužila je trgovinsko preduzeće za prodaju obuće “Usnije” iz Ljubljane tražeći da se iz naziva prodavnice tuženog preduzeća u Ljubljani “Čevli – Astra – Čevli” registrovane kod Okružnog privrednog suda u Ljubljani, briše riječ “Astra” i zabrani tuženom preduzeću dalja upotreba pomenute riječi za naziv svojih pogonskih ili poslovnih jedinica u Ljubljani ili bilo gdje na teritoriji FNRJ, pozivajući se u smislu člana 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, na pravna pravila o suzbijanju nelojalne utakmice. Viši privredni sud u Ljubljani, kao prvostepeni, usvojio je tužbeni zahtjev tužilačkog preduzeća u cjelini. U postupku po žalbi Vrhovni privredni sud je navedenu presudu potvrdio, sa motivacijom da se zaštita naziva pogonske i poslovne jedinice preduzeća i nezaštićenog žiga rješava po navedenim pravnim pravilima o suzbijanju nelojalne utakmice, pa s obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi potrebni uslovi za pružanje zaštite po navedenim pravnim pravilima (naime, radi se nesumnjivo o takmičarima, koji istu robu prodaju na istom jugoslovenskom tržištu, te bi upotreba istog znaka za naziv prodavnice oba preduzeća dovodila u zabludu potrošača o robi kojeg preduzeća se radi), to je valjalo tužbenom zahtjevu tužilačkog preduzeća udovoljiti, jer je isti naziv “Astra” upotrebljavalo za oznaku svojih proizvoda i naziv pogonskih jedinica u mnogim mjestima FNRJ mnogo ranije no što je tuženo preduzeće isti naziv upotrijebilo za svoju prodavnicu. (Bilten Vrhovnog privrednog suda, br. 1/58).86

4.3. Imovina privrednih duštava i odgovornost za obaveze u prometu Imovinu jednog privrednog društva čine sva prava koja pripadaju tom privrednom društvu kao jednom pravnom licu. Tu spadaju: pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, udjeli u drugim privrednim društvima, autorska prava i prava industrijske svojine i imovinska prava uključivo i potraživanja bilo novčana bilo po osnovu hartija od vrijednosti. Inicijalna imovina jednog privrednog društva predstavlja osnovni kapital čiji je minimum propisan Zakonom i to 50.000,00 KM kod d.d. i 2.000,00 KM kod d.o.o.. Minimum osnovnog kapitala za k.d. i d.n.o. zakondoavac nije odredio s obzirom na princip neograničene solidarne odgovornosti kod ovih privrednih društava. Posebnim zakonima može se utvrditi i veći iznos osnovnog kapitala tako za banke, osiguravajuća društva, berze i druge oblike, a o čemu će biti posebno riječi. U pogledu vrijednosti imovine primjenjuje se princip integriteta osnovnog kapitala. Ukoliko se naruši ovaj princip, odnosno osnovni kapital padne ispod minimuma utvrđenog Zakonom, nastupili su i razlozi za prestanak, odnosno njegovu likvidaciju. Pored ove inicijalne imovine, imovinu jednog privrednog društva čine i sva pobrojana prava i potraživanja koje privredno društvo stekne tokom svog rada. Danas se posebno može iskazivati goodwill koji predstavlja poslovni ugled i reputaciju koju je 86 Citat preuzet prema Mirko Vasiljević, Poslovno pravo, M. Nikolić, Beograd 1999.god., str. 64.


Privredna društva

142

privredno društvo steklo na tržištu tokom svoga rada. Njegova se vrijednost bez obzira što je bestjelesan, može posebno novčano izražavati a predmet prometa može biti samo u slučaju prodaje privrednog društva. Inicijalna imovina u d.o.o. se formira unošenjem udjela od strane fizičkih i/ili pravnih lica u obliku novca, stvari i prava pri čemu je minimalni iznos novca 2.000,00 KM. Osnivači za obaveze d.o.o. odgovaraju samo do visine svog udjela, a d.o.o. za svoje obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom (inicijalna imovina i sva stečena imovina tokom rada d.o.o.) Sami udjeli mogu biti predmet pravnog i ekonomskog prometa pod uslovima utvrđenim Zakonom, osnivačkim aktom i statutom. Inicijalna imovina u d.d. se formira upisom dionica pri čemu ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima, ali osnovni kapital mora biti minimalno uplaćen u novcu u visini od 50.000,00 KM. Sistem odgovornosti za obaveze je isti kao kod d.o.o. Vlasnici dionica za obaveze d.d. odgovaraju do visine vrijednosti dionica, a d.d. za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom. Dionice, također kao i udjeli mogu biti predmet prometa, ali na drugačiji način s obzirom da se istim može trgovati na berzama. Obzirom da dionice predstavljaju hartije od vrijednosti o njima će biti posebno riječi u dijelu koji se odnosi na hartije od vrijednosti. Inicijalnu imovinu u d.n.o. i k.d. čine ulozi koji mogu biti u novcu, stvarima, pravima i izvršenim uslugama. Osnivači za obaveze ova dva oblika privrednog društva odgovaraju do visine svih uloga ali i svom svojom ličnom unesenom imovinom. Odstupanje od ovog principa postoji jedino kod k.d. s obzirom da postoje dvije vrste članova. To su komplementari i komanditori pri čemu komplementari odgovaraju neograničeno solidarno a komanditori samo do visine svojih uloga. Od prinicipa da vlasnici udjela u d.o.o. vlasnici dionica u d.d. i vlasnici – komanditori uloga u k.d. odgovaraju za obaveze predmetnog društva do visine svojih kontribucija postoji izuzetak. Radi se o pravnom institutu probijanja pravne ličnosti. Ovaj institut je i u našem pravnom sistemu našao svoje mjesto a porijeklo vodi iz engleske sudske prakse.87 Industrijalac Salomon je bio trgovac (kožom i proizvođač čizama). Odlučio je da “konvertuje” ovo svoje svojstvo privrednog subjekta u akcionarsko društvo. Budući da su engleski propisi zahtijevali tada za ovu formu društva minimalno sedam osnivača, uključio je pored sebe i svoju ženu i petoro djece. Stvarni osnivač bio je uistinu samo g. Salomon (ostali osnivači imali su po jednu akciju od po jedne funte), koji je podjelom imovine (biznis dotadašnjeg trgovca) koju je unio u društvo dobio 20.000 otplaćenih akcija od po jedne funte, a primio je od novog društva i 9.000 funti u gotovu i 10.000 funti u obveznicama obezbjeđenim tzv. “lebdećom” zalogom (Floating charge je ustanova engleskog prava koja služi za obezbjeđenje potraživanja sadržanog u posebnoj vrsti obveznica – tzv. debeuturec). Ova zaloga opterećuje imovinu njenog izdavaoca, ali ga ne spriječava da njome posluje i raspolaže, s tim što počinje da djeluje kao prava zaloga tek kad obezbjeđeno potraživanje postane ugroženo). Slijedeće godine, akcionarsko društvo je zapalo u krizu i nad njim je pokrenut postupak likvidacije (stečaja). Obični (hirograferni-neobezbjeđeni) povjerioci tražili su od suda da pored kompanije njima odgovara i stvarni osnivač Salomon, budući da se radi o tzv. Kompaniji i da je ona radila samo kao Salomonov agent (zastupnik). U ovom sporu se pojavio i g. Salomon kao založni povjerilac 87 Citat prema Mirko Vasiljević, op.cit. str. 46-47.


Privredna društva

143

prema kompaniji, po osnovu svojih obveznica obezbjeđenih lebdećom zalogom, tražeći pravo prvenstvenog namirenja (za 10.000 funti), što su mu ostali obični povjerioci osporili (imovina društva bila je procijenjena na oko 6.000 funti, a potraživanja ostalih neobezbjeđenih običnih povjerilaca bila su oko 8.000 funti). U nastalom sporu, u prvoj instanci, sud je dao za pravo običnim povjeriocima s obrazloženjem da je kompanija samo punomoćnik Salomona kao stvarnog osnivača. Apelacioni sud je potvrdio odluku, ali sa drugim motivom: on je smatrao da je ova operacija bila prevarena i kako zakonodavac nikada nije htio omogućiti osnivanje društva s jednim stvarnim osnivačem (single member company) sa još šest fiktivnih (“pozajmljenih”) osnivača, koji ne bi imali nikakav stvarni interes u poslu. Ova presuda je, međutim, oborena od Doma Lordova (u funkciji Vrhovnog suda), koji je smatrao da je registrovano akcionarsko društvo sa svojom imovinom odvojenom od imovine osnivača, te da osnivač ne odgovara za njegove obaveze, budući da riječ o odvojenim subjektivitetima. Osnivač Salomon je takođe mogao da se prioritetno naplati iz vrijednosti imovine društva opterećene lebdećom zalogom, budući da su izdate obveznice bile pravno valjane (isto je važilo i za druge privilegovane povjerioce kojima su ovakve obveznice u međuvremenu bile ustupljene). Salomon nije, dakle, prevario povjerioce – povjerioci Salomona kao trgovca bili su isplaćeni prije osnivanja kompanije, a neobezbjeđeni povjerioci su bili povjerioci kompanije, a ne povjerioci Salomona kao stvarnog osnivača kompanije. U našem Zakonu se srećemo sa ovim institutom a vezano za odgovornost članova vlasnika dionica u dioničkom društvu, članova vlasnika udjela u društvu ograničene odgovornosti i tajnih drugova – komanditora kao vlasnika uloga u komanditnom društvu. Izvod iz ZOPD

Čl. 6. Svaki član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementar u komanditnom društvu, odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Dioničar u dioničkom društvu, vlasnik udjela društva s ograničenom odgovornošću i komanditor u komanditnom društvu ne odgovara za obaveze društva, osim kada:

1) koristi društvo za postizanje ličnog cilja koji nije saglasan ciljevima drugih članova i društva u cjelini;

2) upravlja imovinom društva kao svojom imovinom; 3) koristi društvo za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca; 4) utiče na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist trećih lica, ili utiče

da društvo preuzme obaveze iako je znao ili morao znati da društvo nije ili neće biti sposobno da izvrši svoje obaveze.

Specifičnost u pogledu sistema odgovornosti je izražena i u članu 5. u pogledu preuzimanja odgovornosti za obaveze u osnivačkoj fazi privrednog društva i ovdje je uveden princip neograničene solidarne odgovornosti. Izvod iz ZOPD

Čl. 5. Svojstvo pravnog lica Društvo stiče danom upisa u registar društava.


Privredna društva

144

Društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom. Prije upisa u sudski registar niko ne može nastupati u ime društva. Lice koje postupi suprotno odredbi stava 3. ovog člana odgovara za stvorene obaveze cjelokupnom svojom imovinom, a kada tako nastupa više lica za obaveze odgovaraju neograničeno solidarno. Još jedna specifičnost poznaje Zakona i to kod d.n.o. u slučaju da istom naknadno pristupi novi član. Izvod iz ZOPD

Čl. 90. Lice koje pristupi društvu s neograničenom solidarnom odgovornošću, odgovara i za obaveze društva nastale prije njegovog pristupanja. Član koji je izmirio obavezu društva nastalu prije njegovog pristupanja, ima pravo regresa od ostalih članova za izmirenu obavezu društva i troškova koje je imao u vezi s tim. Član koji istupi iz društva koje nastavi poslovanje, odgovara samo za obaveze društva nastale do dana upisa njegovog istupanja u registar društava. U pogledu sistema odgovornosti između većinskih i supsidijarnih društava biće posebno riječi. Pitanja za vježbu:

1. Navedite statusna obilježja privrednih društava. 2. Navedite subjekte upisa u registar društava. 3. Navedite činjenice koje se upisuju u registar društava. 4. Ko sprovodi postupak registracije privrednih društava? 5. Kada privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica? 6. Šta se podrazumijeva pod imovinom privrednog društva? 7. Izložite formiranje osnovne glavnice u dioničkom društvu. 8. Izložite formiranje osnovne glavnice u društvu ograničene

odgovornosti. 9. Šta se podrazumijeva pod pravnim institutom probijanja pravne

ličnosti? 10. Kako je definisano probijanje pravne ličnosti u našem pravnom

sistemu?

4.3.1. Zastupanje i predstavljanje privrednih društava Zastupanje je obavljanje pravnih radnji u ime i za račun drugoga, sa neposrednim pravnim dejstvima za zastupano lice – vlastodavca. Za razliku od zastupanja, predstavljanje je istupanje u ime društva, bez prava na bilo kakvo obavezivanje društva u imovinskom smislu. Zastupnici se dijele na slobodno i vezano osoblje. Slobodno osoblje zastupa privredno društvo na osnovu zakona ili to proizilazi iz prirode društva ili akta suda. Ovdje spadaju direktor (generalni direktor) ili predsjednik uprave društva, članovi društva sa neograničenom solidarnom odgovornosti članova, komplementari u


Privredna društva

145

komanditnom društvu, te stečajni i likvidacioni upravnik. Vezano osoblje zastupa društvo na osnovu imenovanja od strane direktora ili predsjednika uprave. Ovdje ubrajamo: izvršne direktore i pomoćnike direktora. Zastupnici se prema kriteriju osnova zastupanja dijele na: zakonske i statutarne. Zakonski zastupnici na osnovu samog zakona (ex lege) imaju ovlaštenje da zastupaju društvo. Zakonski zastupnik društva je direktor ili predsjednik uprave. Budući da ZOPD predviđa da društvo mogu zastupati i lica određena osnivačkim aktom ili statutom pored zakonskih zastupnika postoje i statutarni zastupnici. Statutarni zastupnici zastupaju društvo na osnovu statuta tj. pravila društva. Ove dvije vrste zastupnika mogu prenijeti tj. delegirati svoja ovlaštenja, u cjelini ili dijelom, na druga lica. Ta lica nazivaju se punomoćnicima, a zastupanje društva vrše na osnovu pravnog posla koje se naziva punomoć. Posebna vrsta punomoći predviđa ZOPD-a je prokura. “Prokura je pismeno ovlaštenje za preduzimanje svih pravnih radnji i poslova u ime i za račun društva, osim prenosa i opterećenja nekretnina ako ovlaštenje za to nije posebno i izričito navedeno. Izvod iz ZOO

Čl. 84. Ugovor kao i drugi pravni posao može se poduzeti i preko zastupnika. Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu ili drugom općem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoć).

Čl. 85.

Ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja, obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanoj osobi. Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

Čl. 89.

Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku. Postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoć data. Punomoćnik može biti i pravna osoba.

Čl. 91.

Punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Punomoćnik kome je data opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje. Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje tog posla odnosno vrste poslova među koje on spada.


Privredna društva

146

Punomoćnik ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obavezu, sklopiti ugovor o jemstvu, o nagodbi, o izabranom sudu, a ni odreći se nekog prava bez naknade. Primjer za punomoć

P U N O M O Ć Kojom se ____________________________________________ ovlašćuje da u moje

/ime, prezime i adresa/ ime i za moj račun može preduzimati slijedeće pravne radnje:_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Varijanta I: Ova punomoć se izdaje bez ograničenja u pogledu preduzimanja

pravnih radnji, kao i u pogledu vremenskog trajanja, a sve do njenog opoziva.

Varijanta II: Ova punomoć važi 30 dana od dana njenog izdavanja i ista važi za

preduzimanje pravnih radnji koje su izričito pobrojane. Varijanta III: Ova punomoć se izdaje bez ograničenja, s tim što je posebno posebno

punomoćje za: preuzimanje mjenične obaveze, zaključivanje ugovora o jemstvu, zaključivanje ugovora o poravnanju, zaključivanje ugovora o arbitraži i odricanju prava bez naknade.

U Sarajevu ____________________/2002.god. Broj:_____________/02 Davalac punomoći ____________________________ /ime, prezime, adresa/ Ovjera Opštinskog suda I u Sarajevu

M.P.

Izvod iz ZOPD Čl. 26.

Prokura je pismeno ovlaštenje za preduzimanje svih pravnih radnji i poslova u ime i za račun društva, osim prenosa i opterećenja nekretnina ako ovlaštenje za to nije posebno i izričito navedeno. Prokura se može dati samo za podružnicu, što se izričito navodi i sudskom registru i prilikom istupanja prokuriste, a u protivnom se smatra da je prokura data za Društvo u cjelini. Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi bez obzira na dužnost i poslove koje obavlja izuzev ako drugačije nije predviđeno aktom o osnivanju društva, odnosno statutom. Prokura se ne može dati pravnom licu.


Privredna društva

147

Čl. 27. Društvo može dati prokuru jednom ili više fizičkih lica, u skladu s osnivačkim aktom ili statutom. Prokura se može dati istovremeno za više lica koja zajedno zastupaju Društvo, a izjava volje trećeg lica data samo jednom od njih pravno je valjana.

Čl. 28. Ako je prokura data dvaju ili više lica bez naznake da se radi o zajedničkoj prokuri, svako o tih lica je prokurist koji samostalno zastupa Društvo u granicama ovlaštenja utvrđenih zakonom. Prokura data dvaju ili više lica smatraće se zajedničkom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri. Izjave volje ili pravne radnje koje učine zajednički prokuristi proizvode pravne posljedice samo ako ih učine svi zajednički prokuristi zajedno. Valjane su izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od zajedničkih prokurista samo uz izričitu prethodnu saglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih zajedničkih prokurista. Izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednome prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima. Znanje o pravno odlučujućim činjenicama ili krivnja jednog skupnog prokuriste proizvodi pravne posljedice za davaoca prokure bez obzira na znanje ili krivnju ostalih zajedničkih prokurista. Primjer za prokuru Na osnovu člana 27. Zakona o privrednim društvima (“Sl.novine F BiH” broj 23/99 i člana ________ Statuta “Stela” drvoprerada d.o.o. Sarajevo, Uprava društva donosi

O D L U K U

o davanju prokure

Član 1. Ovom odlukom _____________________________ iz Sarajeva, Koturova br. 10. /ime i prezime fizičkog lica/ jedinstveni matični broj ___________________________ daje se prokura. Prokura se daje u skladu sa ovlaštenjima iz člana 26. stava 1. Zakona o privrednim društvima (“Službene novine F BiH” broj 23/99).

Član 2. Prokurista je dužan prilikom zastupanja potpisati Društvo svojim imenom i prezimenom, onako kako je deponovan njegov potpis kod Kantonalog suda u Sarajevu sa naznakom pored potpisa “prokurista”. U Sarajevu, ________/2002 Broj _________/02

M.P. Direktor

____________________ /ime i prezime/


Privredna društva

148

Ova prokura je prijavljena kod Kantonalnog suda u Sarajevu, kao registracionog suda a potpis prokuriste je deponovan u zbirku isprava registarskog uloška broj __________ d.o.o. “Stela”. Broj________/02

M.P. Sudija

_________________ U vezi sa istupanjem privrednog društva u pravnom i ekonomskom prometu naš Zakon je prihvatio modernu koncepciju da akti koji su preduzeti od stranih ovlaštenih lica ispred privrednog društva kao takvi obavezuju bez obzira da li se radi o poslovima koji su izvan djelatnosti ili je ovlaštenje prekoračeno. Ovakav koncept je prihvaćen u cilju zaštite interesa trećih savjesnih lica. U ovom pravcu ide i Prva direktiva EEZ (68/151) koja propisuje da akti organa kompanije koji su izvan predmeta djelatnosti obavezuju istu prema trećim savjesnim licima, kao i da ograničenja uvedena statutom ili odlukom nadležnog organa kompanije, ne mogu se nikad isticati prema trećim savjesnim licima čak i kada su objavljena. Suprotno od ovog u engleskom pravu prema ultra vires teoriji akt koji je predmet izvan djelatnosti (ovlaštenja) kompanije ne obavezuje kompaniju jer izlazi iz domena djelatnosti kompanije koja je kao takva utvrđena njenim osnivačkim aktom i statutom. Za razliku od engleskog prava u pravu SAD-a ova doktrina je prevaziđena na praktičan način omogućavanjem kompanijama da djelatnost registruju na najširi mogući način formulacijom “svaki dozvoljeni biznis”. Što znači da se savjesnost trećih lica uvijek cijeni prema odgovarajućem pravnom standardu a ne prema njegovom poznavanju registra. Time se negira i jedno pravilo iz engleskog prava koje je starije od teorije ultra vires. Radi se o pravilu constructive notice po kome se pretpostavlja da svako ko posluje sa određenom kompanijom poznaje njenu djelatnost jer je ista upisana u registar koji je opet javna isprava. Izvod iz ZOPD

Čl. 7. Društvo može kao svoju djelatnost obavljati sve poslove, osim onih koji se po zakonu ne mogu obavljati kao privredna djelatnost. Zakonom može biti utvrđeno da se određene djelatnosti mogu obavljati samo na osnovu odobrenja nadležnog organa. Društvo može početi s obavljanjem djelatnosti danom upisa u registar društava i kada je aktom nadležnog organa utvrđeno da ispunjava uslove za obavljanje djelatnosti.

Čl. 8. Društvo može obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u registar društava. Društvo može obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnost upisane u registar društava, u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti.

Čl. 9. Poslovi koje zaključi lice koje je svojim položajem ili na drugi način ovlašteno za zastupanje i predstavljanje društva, valjani su za treće lice i u slučaju da su


Privredna društva

149

zaključeni poslovi izvan djelatnosti upisane u registar društava, osim ako je treće lice znalo ili moralo znati da su takvi poslovi izvan djelatnosti preduzeća. Pitanja za vježbu:

1. Šta je zastupanje, a šta predstavljanje društva? 2. Šta sve može biti pravni osnov zastupanja? 3. Koja vrsta zastupnika je direktor društva? 4. Šta je punomoć i ko je može dati? 5. Kakve vrste prokure postoje? 6. Koja su ograničenja prokure u našem pravnom sistemu? 7. Ko sve ulazi u red vezanog i slobodnog osoblja? 8. Koja ograničenja poznajete kod davanja punomoći?

4.4. Dioničko društvo Dioničko društvo predstavlja društvo kapitala koje se formira ugovorom o osnivanju, ako ga osniva više lica, odnosno osnivačkim aktom ako ga osniva jedno lice. Zakonom je propisan minimalan iznos osnovnog kapitala u visini od 50.000,00 KM. Pojedinim posebnim propisima utvrđen je veći minimalni iznos osnovnog kapitala. Tako za banke, kao depozitne organizacije minimalni iznos osnovnog kapitala je 15.000.000,00 KM, za društvo za upravljanje fondovima 1.000.000,00 KM, berze 200.000,00 KM itd. Pored ovoga pojedinim posebnim zakonima propisano je da se pojedine vrste organizacija mogu formirati isključivo u obliku dioničkog društva. Tako je u našem pravnom sistemu ova obaveza propisana za: banke, privatizacione investicione fondove, investicione fondove i berze. Značaj dioničarskog društva je u tome što se u njemu koncentriše kapital, u pravilu, većeg broja lica, pri čemu se “kapital koncentriše a upravljanje centralizuje”. Osnovni kapital se dijeli na dijelove koji su vrednovani dionicama. Zakonodavac izričito nalaže formiranje odgovarajućih organa u dioničkom društvu i to: skupština, nadzorni odbor, odbor za reviziju i uprava društva (direktor i izvršni direktor).88

4.4.1. Primjer za ugovor o osnivanju dioničkog društva

UGOVOR O OSNIVANJU DIONIČKOG DRUŠTVA I Zajedničke odredbe

Član 1. Osnivači osnivaju dioničko društvo (u daljem tekstu: Društvo), za obavljanje privredne djelatnosti radi sticanja dobiti. Društvu mogu uz saglasnost osnivača pristupiti i drugi dioničari, na način predviđen zakonom, ovim ugovorom i statutom. Broj dioničara Društva ne može biti veći od 40.

88 Pobliže o dioničkom društvu vidjeti: Simić Milić i Miloš Trifković, op.cit. str. 183-243. Jakša Barbić “Pravo društava” II knjiga društva kapitala, Organizator, Zagreb 1999.god., str. 3-524. Mirko Vasiljević, op.cit. str. 209-416. Vilim Gorenc “Trgovačko pravo – Društva”, Grafički zavod Hrvatska 1998.god., Zagreb, str. 164-385.


Privredna društva

150

Društvo se osniva na neodređeno vrijeme.

Član 2. Društvo kao privredni subjekt ima sva prava, obaveze i odgovornosti u tržištu u skladu s zakonom, dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom.

Član 3. Društvom upravljaju vlasnici, odnosno njihovi predstavnici, srazmjerno svojim udjelima, odnosno dionicama, osim u slučaju posjedovanja dionica bez prava glasa. Zaposleni u Društvu učestvuju u pravljenju u skladu sa odredbama zakona, kolektivnog ugovora, ovog ugovora i Statuta društva.

Član 4.

Društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom. Dioničari ne odgovaraju za obaveze Društva već snose rizik za poslove Društva do upisanog iznosa dionica. Odgovornost dioničara ličnom imovinom postoji samo u slučajevima predviđenim zakonom. II Firma i sjedište

Član 5. Društvo posluje pod firmom (puni naziv): Privredno društvo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju i promet «Trgoprom» d.d. Skraćena oznaka Društva glasi: «Trgoprom» d.d.

Član 6.

Sjedište Društva je u Čeliću ulica Sprečanska bb. Osnivači mogu da promijene firmu i sjedište Društva, o čemu sporazumno odlučuju. III Djelatnost Društva

Član 7. Društvo obavlja slijedeće djelatnosti: primarna poljoprivredna proizvodnja i promet poljoprivrednih proizvoda . Društvo može promijeniti djelatnost samo uz saglasnost osnivača, odnosno dioničara. Društvo može da zaključuje ugovore i obavlja druge poslove prometa robe i usluga samo u okviru djelatnosti upisanih u sudski registar. Društvo može u manjem obimu obavljati i druge djelatnosti, koje služe djelatnosti upisanoj u registar, u skladu sa zakonom. IV Osnivački kapital

Član 8. Ulozi dioničara mogu biti u govotom novcu ili u stvarima i pravima izraženim u novčanoj vrijednosti. Ulog u stvarima i pravima procjenjuje ovlašteni sudski vještak.

Član 9. Osnovni kapital društva sastoji se od zbira uplata (upisa) dionica pojedinih članova i osnivača, na osnovu kojih se stiču odgovarajuća prava u društvu.


Privredna društva

151

Član 10. Osnovni kapital Društva iznosi 100.000 KM (slovima: stohiljada KM) podijeljen na 10 (deset) osnivačkih dionica na ime s pravom glasa, (redovne dionice), od kojih svaka dionica ima nominalnu vrijednost od 10.000,00 KM (slovima: desethiljada KM).

Član 11. Dioničari će upisati dionice i učestvovati u osnovnom kapitalu na taj način što će svaki od 10 osnivača uplatiti po jednu dionicu nominalne vrijednosti 10.000,00 KM (slovima: desethiljada KM).

Član 12. Dioničari su obavezni da nominalni iznos upisanih akcija uplate u roku od osam dana od dana zaključenja ovog ugovora.

Član 13. Svaka dionica će davati pravo na jedan glas u Skupštini Društva.

Član 14.

Skupština Društva ne može obavezati osnivače na upis i uplatu dopunskih dionica.

Član 15. Novčani ulozi iz člana 12. ovog ugovora uplaćuju se na privremeni račun poslovne banke do upisa dioničkog društva u sudski registar.

Član 16. Dionice se mogu slobodno prenositi među članovima Društva, u skladu sa ovim ugovorom i Statutom Društva. Dionice se mogu prenijeti na treća lica samo uz pravo preče kupovine ostalih članova Društva. Ako se ostali članovi Društva ne izjasne u roku od 30 dana od dana prijavljivanja namjere ustupanja, smatra se da su saglasni sa ustupanjem. U slučaju prenosa dionica, prava i obaveze iz članskog odnosa prelaze na lice koje pribavlja dionicu. Smrću dioničara prava iz dionice prenose se na nasljednike. Dioničari ne mogu tražiti povraćaj uloga po osnovu uplate dionica dok traje njihov članski odnos u Društvu. V Imovina Društva

Član 17. Imovina Društva formira se od novčanih i nenovčanih uloga osnivača. Imovinu Društva čine pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva, hartije od vrijednosti i druga imovinska prava.

Član 18. Društvo ima obavezan fond rezervi. U obaveznu rezervu svake godine se unosi najmanje 10% neto dobiti, dok rezervni fond ne dostigne statutom utvrđenu srazmjernu prema osnovnom kapitalu, a najmanje 25% osnovnog kapitala Društva. Ako se obavezna rezerva iz stava 2. ovog člana smanji, mora se dopuniti do propisanog iznosa.


Privredna društva

152

Fond rezervi se koristi za pokriće gubitaka i drugih nepredviđenih troškova u poslovanju Društva i emisiju besplatnih dionica.

Član 19. Dobit Društva utvrđuje se za svaku kalendarsku godinu odlukom skupštine Društva. Dioničari učestvuju u podjeli dobiti Društva u srazmjeri u kojoj njihove upisane i uplaćene dionice učestvuju u osnovnom kapitalu Društva. Dioničari mogu odlučiti da pokriju eventualni gubitak Društva srazmjerno učešću svojih dionica u osnovnom kapitalu Društva. Dioničari učestvuju u radu Skupštine Društva s pravom glasa srazmjerno svojim upisanim i uplaćenim dionicama.

Član 20. Društvo odgovara za obaveze svom svojom imovinom. Do iznosa upisanog a neuplaćenog dijela dionica, dioničar odgovara povjeriocima do visine upisanih i uplaćenih dionica.

Član 21. Društvo može da stiče svoje dionice i uzima u zalogu svoje dionice bilo neposredno, bilo preko trećih lica, samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim Zakonom (vlastite dionice). VI Prava i obaveze dioničara

Član 22. Dioničari su obavezni da uplate upisane akcije, kako je to predviđeno ovim ugovorom. Ukoliko akcionari ne uplate akcije u predviđenom roku, Društvo ima pravo na zateznu kamatu i na naknadu štete, u skladu sa zakonom. Dioničari ne preuzimaju na sebe obavezu da izvrše bilo kakvu sporednu činidbu. Dioničari su obavezni da, sve vrijeme dok imaju taj status u Društvu, prema Društvu i drugim dioničarima, postupaju pridržavajući se načela savjesnosti i poštenja.

Član 23.

Ako dioničar kasni sa uplatom više od 60 dana, direktor Društva je ovlašćen da proda privremenu akciju, na javnoj licitaciji. Od ostvarenog iznosa prvo se namiruje potraživanje društva u vezi sa dionicom, a preostali dio pripada ranijem dioničaru, srazmjerno uplati.

Član 24. Dioničar ima upravljačka i imovinska prava u Društvu. Upravljačka prava dioničara su:

a) pravo upravljanja Društvom, koje se sastoji od prava glasa u Skupštini Društva, saglasno Zakonu, ovom ugovoru i Statutu;

b) pravo na obavještavanje; c) pravo na kontrolu i nadzor rada organa Društva.

Imovinska prava dioničara su: a) pravo učešća u dobiti Društva srazmjerno učešću dioničara u osnovnom

kapitalu Društva; b) pravo na prenosa dionica; c) pravo na raspodjelu preostale imovine Društva u slučaju stečaja likvidacije

Društva.


Privredna društva

153

Član 25. Zagarantovana je javnost rada Društva u odnosu na dioničare. Svi organi Društva obavezni su da odgovore dioničaru na svako pitanje koje se tiče poslovanja Društva. Ukoliko dioničar zahtijeva pismeni odgovor, organ Društva dužan je da članu pošalje odgovor u roku od 30 dana od dana postavljenog pitanja. Dioničar ima pravo uvida u poslovne knjige Društva. Svi organi Društva obavezni su da omoguće dioničarima vršenje svojih prava, na način koji ne remeti poslovanje Društva.

Član 26.

Dioničar ima pravo na udio u godišnjoj dobiti (poslije oporezivanja) a koju Skupština odredi za raspodjelu (dividenda). Dobit se dijeli srazmjerno nominalnoj vrijednosti dionica. Isplata dividende dioničaru ne može se vršiti na teret osnovnog kapitala.

Član 27. Dioničar ima pravo da učestvuje na Skupštini lično ili preko punomoćnika, da traži informacije i stavlja primjedbe u vezi sa pitanjima koja su na dnevnom redu Skupštine. Statutom društva se ne može usloviti učešće akcionara na skupštini posjedovanjem određenog broja dionica. Dioničar koji posjeduje dionice s pravom glasa ima pravo da podnosi prijedloge Skupštini i da odlučuje.

Član 28. Uprava Društva, na način određen statutom, javno objavljuje bitne podatke bilansa, prijedloga za raspodjelu dobiti, izvještaje Uprave i Nadzornog odbora, a najmanje 30 dana prije održavanja godišnje Skupštine.

Član 29. Svaka dionica daje pravo na jedan glas. Jedan dioničar može biti vlasnik više dionica.

Član 30. Ako Dioničar svoja upravljačka prava vrši preko ponomoćnika, punomoćnik ne može biti član Uprave ili Nadzornog odbora. Punomoć glasi za jednu Skupštinu, podrazumijevajući i ponovnu Skupštinu dioničara. Dioničar može u opravdanim slučajevima glasati pismeno, pod uslovom da pismo stigne do održavanja Skupštine Duštva.

Član 31. Dioničari koji imaju najmanje 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa mogu od Nadzornog odbora Društva zahtijevati sazivanje Skupštine, uz navođenje pitanja i razloga zbog kojih zahtijevaju sazivanje. Ako Nadzorni odbor, po pismenom zahtjevu akcionara iz stava 1. ovog člana ne sazove Skupštinu u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, Skupštinu će sazvati Nadzorni odbor.


Privredna društva

154

VII Zastupanje i predstavljanje Društva

Član 32. Društvo zastupa i predstavlja direktor kao predsjednik Uprave Društva. Direktor Društva istupa u ime i za račun Društva.

Član 33. Statutom Društva može se odrediti da, pored direktora, Društvo zastupaju i druga lica. Ovlašćenja zastupnika Društva, odnosno ograničenja njegovih ovlašćenja i prestanak prava zastupanja upisuju se u sudski registar.

Član 34. Direktor Društva može, u okviru svojih ovlašćenja dati drugom licu pismeno punomoćje za zastupanje Društva.

Član 35. Direktor Društva, uz saglasnost Nadzornog odbora, može određenom fizičkom licu specijalizovanom za obavljanje pojedinih poslova dati prokuru, čiji obim, vrstu i sadržinu utvrđuje svojom odlukom u skladu sa Zakonom. Prokura se upisuje u sudski registar. VIII Organi društva

Član 36. Društvom upravljaju dioničari glasanjem na Skupštini Društva donošenjem odluka za koje je glasala potrebna većina, u skladu sa Zakonom, ovim ugovorom i Statutom.

Član 37. Organi društva su: Skupština Društva, Nadzorni odbor, Odbor za reviziju i Uprava Društva.

Član 38. Članovi Uprave i Nadzornog odbora, ne mogu biti lica koja ne ispunjavaju uslove utvrđene Zakonom.

Član 39. Članovi Uprave, kao i članovi Nadzornog odbora biraju se na vrijeme od četiri godine, sa mogućnošću ponovnog izbora.

1. Skupština akcionara Član 40.

Skupštinu čine dioničari koji su vlasnici dionica sa pravom glasa.

Član 41. Skupština Duštva odlučuje o:

1) povećanju i smanjenju osnovnog kapitala; 2) emisiji novih dionica iste klase, u iznosu većem od trećine ukupne

nominalne vrijednosti svih dionica dioničkog društva; 3) emisiji dionica nove klase; 4) godišnjem finansijskom izvještaju, sa izvještajem revizora, nadzornog

odbora i odbora za reviziju; 5) raspodjeli dobiti i isplati dividende; 6) načinu pokrića gubitka;


Privredna društva

155

7) spajanju sa drugim preduzećima i pripajanju drugih preduzeća dioničkom društvu ili dioničkog društva drugom preduzeću, osim spajanja ili pripajanja supsidijarnog društva;

8) podjeli i prestanku dioničkog društva; 9) promjeni oblika dioničkog društva; 10) kupovini, prodaji, zamjeni, uzimanju u lizinig i drugim transakcijama

imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine, u obimu većem od trećine knjigovodstvene vrijednosti imovine dioničkog društva;

11) prodaji i kupovini imovine čija je vrijednost između 15% i 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne postojeće imovine Društva, ako takva transakcija nije prethodno odobrena jednoglasnom odlukom nadzornog odbora;

12) izboru i razrješenju članova nadzornog odbora pojedinačno; 13) izboru vanjskog revizora i izboru i razrješenju članova Odbora za

reviziju; 14) osnivanju, reorganizaciji i likvidaciji supsidijarnih društava, i

odobravanju njihovih statuta; 15) naknadama članovima Nadzornog odbora i Odbora za reviziju; 16) izmjenama i dopunama statuta; i 17) drugim pitanjima bitnim za poslovanje Društva, u skladu sa zakonom i

statutom dioničkog društva.

Član 42. Skupština se saziva najmanje jedanput godišnje (redovna Skupština). Skupštinu saziva Nadzorni odbor. Zahtev za sazivanje Skupštine Društva mogu podnijeti i:

- dioničar ili grupa dioničara sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa;

- član Nadzornog odbora; - Odbor za rezviju.

Sazivanje Skupštine objavljuje se najmanje 30 dana prije održavanja, na način određen statutom Društva. Dnevni red Skupštine objavljuje se istovremeno, sa sazivanjem Skupštine, na način utvrđen statutom.

Član 43. Skupština može odlučivati ako joj prisustvuju ili su predstavljeni dioničari sa pravom glasa koji imaju više od polovine ukupnog broja glasova. Način odlučivanja i vođenje zapisnika se regulišu statutom Društva.

2.Nadzorni odbor

Član 44. Nadzorni odbor je obavezni organ Društva koji je nadležan da:

1) nadzire poslovanje dioničkog društva; 2) nadzire rad uprave; 3) usvaja izvještaj uprave o poslovanju po polugodišnjem i godišnjem obračunu,

sa bilansom stanja i bilansom uspjeha i izvještajem revizije;


Privredna društva

156

4) podnosi skupštini godišnji izvještaj o poslovanju Društva, koji obavezno uključuje izvještaj revizora, izvještaj o radu Nadzornog odbora i Odbora za reviziju, i plan poslovanja za narednu poslovnu godinu;

5) imenuje Upravu Društva; 6) predlaže raspodjelu i način upotrebe dobiti i način pokrića gubitka; 7) odobrava kupovinu, prodaju, zamjenu, uzimanje u lizing i druge transakcije

imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu od 15% do 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine Društva;

8) imenuje predsjednike i članove odbora za naknade i odbora za imenovanje; 9) obrazuje povremene komisije i utvrđuje njihov sastav i zadatke; 10) saziva skupštinu; i 11) odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu do trećine zbira

nominalne vrijednosti postojećih dionica i određuje iznos, vrijeme prodaje i cijenu ovih dionica, koja ne može biti manja od prosječne tržišne vrijednosti postojećih dionica iste klase u 30 uzastopnih dana prije dana donošenja odluke.

Član 45. Nadzorni odbor sastoji se od tri člana, koje bira Skupština iz reda dioničara i drugih lica izvan Društva. Nadzorni odbor može odlučivati ako na sjednici prisustvuje najmanje dvije trećine članova. Odluke se donose većinom glasova prisutnih članova.

Član 46. Uslovi za izbor i opoziv članova Nadzornog odbora regulisat će se Statutom Društva. IX Uprava Društva

Član 47. Uprava Društva:

- organizuje rad i rukovodi poslovanjem Društva, - zastupa i predstavlja Društvo, - odgovara za zakonitost rada u Društvu.

Član 48.

Upravu Društva čine Direktor i Izvršni direktor. Izvršni direktor obavlja poslove iz nadležnosti Uprave Društva u poslovima i obimu utvrđenim posebnim pismenim aktom Društva.

Član 49. Uslovi za izbor i opoziv Uprave Društva regulisaće se Statutom Društva. X Odbor za reviziju

Član 50. Odbor za reviziju:

- vrši reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna; - reviziju finansijskog poslovanja Društva na zahtjev dioničara sa najmanje 10%

redovnih dionica; - dostavlja izvještaj Skupštini i Nadzornom odboru o izvršenoj reviziji;


Privredna društva

157

- saziva sjednicu Nadzornog odbora i Skupštine Društva kada smatra da su ugroženi interesi dioničara ili utvrdi nepravilnosti u radu članova Nadzornog odbora ili članova Uprave Društva.

Član 51.

Odbor za reviziju čine predsjednik i dva člana.

Član 52. Uslovi za izbor i opoziv članova Odbora za reviziju regulisaće se Statutom Društva. XI Sekretar Društva

Član 53. U Društvu se imenuje Sekretar Društva. Sekretara Društva imenuje Nadzorni odbor na mandatni period od 4 godine. Isto lice može više puta biti birano za Sekretara Društva.

Član 54. Sekretar Društva:

- vodi knjigu dioničara; - vodi registar zapisnika Skupštine i Nadzornog odbora Društva; - je odgovoran za pripremu sjednica i vođenje zapisnika Skupštine i Nadzornog

odbora Društva; - je ovlašten za sprovođenje odluka Skupštine Nadzornog odbora i Direktora

Društva.

XII Odgovornost u Društvu Član 55.

Osnivači Društva čija se registracija poništi solidarno su odgovorni za štetu koja je za članove, dioničare, zaposlene i treća lica nastala iz razloga poništenja upisa u sudski registar.

Član 56. Članovi Nadzornog odbora koji donesu odluku za koju su znali ili morali znati da šteti interesima Društva, odgovaraju solidarno za štetu koja je time nastala.

Član 57. Članovi Nadzornog odbora odgovorni su za štetu koju, u vršenju svojih ovlašćenja prouzrokoju namjerno ili grubom nepažnjom.

Član 58. Dioničari, Nadzorni odbor i Uprava Društva mogu podnijeti tužbu sudu za poništaj nezakonite odluke Skupštine, pod uslovima utvrđenim Zakonom. XIII Obavještavanje, poslovna tajna i zabrana konkurencije

Član 59.

Dioničari se obavještavaju o radu Društva i radu organa Društva objavljivanjem bilansa Društva i uvidom u izvještaje Nadzornog odbora, Uprave Društva, i Odbora za reviziju.


Privredna društva

158

Član 60. Dioničari Društva imaju pravo uvida u poslovne knjige Društva i da organima određenim statutom pismeno postavljaju pitanja vezana za rad Društva, a na koja se mora pismeno odgovoriti. Organi Društva određeni statutom obavještavaju dioničare o poslovanju Društva na način utvrđen tim aktom.

Član 61. Način ostvarivanja javnosti rada Društva uređuje se statutom ili drugim opštim aktom Društva.

Član 62. Povjerioci Društva i treća lica obavještavaju se o poslovanju Društva javnim objavljivanjem izvoda iz bilansa Društva, izvještaja Uprave i Nadzornog odbora, koje Društvo dostavlja nadležnim organima.

Član 63. Poslovnom tajnom smatraju se podaci koje kao takve utvrdi Nadzorni odbor Društva pismenom odlukom, s kojom upoznaje dioničare i članove organa Društva. Poslovna tajna su sve informacije o poslovanju Društva koje bi prouzrokovalo štetu za Društvo ako dođu u posjed trećih lica bez saglasnosti Nadzornog odbora Društva.

Član 64. Nadzorni odbor Društva utvrđuje način čuvanja i odgovornost zaposlenih za čuvanje poslovne tajne. Podatke koji su poslovna tajna Društva obavezna su da čuvaju i lica izvan Društva ako su znala ili ako su, s obzirom na prirodu tih podataka, morala znati da su poslovna tajna. Dužina obaveze čuvanja poslovne tajne regulisaće se Statutom Društva.

Član 65. Član Uprave, Nadzornog odbora i prokurista ne mogu imati to svojstvo, niti biti zaposleni ili punomoćnici u bilo kom drugom privrednom društvu iste ili srodne djelatnosti ili djelatnosti koja bi mogla biti konkurentna Društvu. Ako lice iz stava 1. ovog člana prekši zabranu konkurencije, Društvo može:

1) otkazati ugovor; 2) tražiti brisanje konkurentske djelatnosti iz registra, 3) tražiti naknadu štete i ustupanje zaključenih poslova ili prijenos ostvarene

koristi ili prava iz zaključenih poslova.

Zabrana iz stava 1. ovog člana traje jednu godinu poslije prestanka svojstva iz tog stava. XIV Opšti akti Društva

Član 66. Opšti akti Društva su: statut, pravilnik, odluka kojom se na opšti način uređuju određena pitanja i poslovnik. Statut je osnovni opšti akt Društva koji donosi Skupština. Pravilnik i odluke donosi Nadzorni odbor, odnosno direktor Društva. Poslovnik donosi organ koji uređuje svoj način rada i odlučivanja.


Privredna društva

159

Član 67. Svi opšti akti Društva moraju biti u saglasnosti sa Statutom. Postupak donošenja opštih akata uređuje se Statutom Društva. XV Promjena oblika i prestanak Društva

Član 68. Promjena oblika Društva u društvo ograničene odgovornosti može se izvršiti na osnovu odluke Skupštine donesene 2/3 većinom glasova dioničara sa pravom glasa. Promjena oblika Društva može se izvršiti samo na osnovu odobrenja Komisije za hartije od vrijednosti.

Član 69. Društvo se može pripojiti drugom dioničkom društvu ili društvu ograničene odgovornosti prenosom imovine i obaveza.

Član 70. Pripajanje i spajanje društava treba da odobri Komisija za hartije od vrijednosti pod uslovima utvrđenim Zakonom.

Član 71. Društvo prestaje:

1. Odlukom Skupštine; 2. Spajanjem, pripajanjem i podjelom; 3. Odlukom Komisije za hartije od vrijednosti; 4. Odlukom Suda; 5. Stečajem; 6. Redovnom likvidacijom.

Bliži uslovi načina prestanka Društva propisuju se Statutom u skladu sa Zakonom.

XVI Završne odredbe

Član 72. Konstituisanje organa Društva po ovom ugovoru izvršit će se u roku od 60 dana od dana prijema Rješenja Komisije za hartije od vrijednosti kojim se utvrđuje da je emisija dionica uspjela.

Član 73. Statut i drugi opšti akti Društva donijeće se na osnivačkoj Skupštini Društva u roku utvrđenom prethodnim članom.

Član 74. Izmjene i dopune ovog ugovora vrše sporazumno svi osnivači Društva.

Član 75. Pojedina pitanja i odnosi u Društvu mogu se regulisati, odnosno dopunjavati aneksom ugovora koji mora biti punovažno potpisan od strane osnivača, odnosno od strane ovlašćenih lica.

Član 76. Ovaj ugovor stupa na snagu danom potpisivanja svih osnivača i ovjere potpisa kod nadležnog suda a prema trećim licima danom upisa u registar.

Osnivači 1 – 10.


Privredna društva

160

4.4.2. Statut dioničkog društva Statut predstavlja obavezan normativni akt kod ovog tipa društva kapitala. Isti je slučaj i sa društvom ograničene odgovornosti. Donošenje, odnosno usvajanje statuta, nije uslov za registraciju dioničkog društva i prvi statut donosi tzv. osnivačka skupština društva koja se obavezno saziva najkasnije 60 dana od dana prijema rješenja Komisije za hartije od vrijednosti kojim se utvrđuje da je emisija dionica uspjela. Zakonodavac propisuje i obavezni minimum sadržaja statuta s tim što je ostavljena mogućnost da se taj sadržaj iproširi. Širi sadržaj statua ne može ići mimo imerativnih odredbi Zakona. Tako npr. ne može se utvrditi nadležnost pojedinih organa u dioničkom društvu mimo imperativnih normi iz ZOPD-a, pogotovu s obzirom na princip hijerarhije i stroge podjele nadležnosti pojedinih organa. Pored ovoga odredbe ZOPD-a se primjenjuju i na društvo ograničene odgovorosti (čl. 310. ZOPD-a) ukoliko odredbama koje se odnose na ovaj oblik društva neka od pitanja nisu regulisana. Iz sadržine satuta vidljiva je i razlika između dva oblika društva. S obzirom na mogućnost da se dioničko društvo osnuje na sukcesivan ili simultani način postoje i određene razlike u ovisnosti na koji je način samo društvo osnovano. Pitanja za vježbu:

1. Izložite pojam dioničkog društva. 2. Koji je minimalni iznos osnovnog kapitala potreban za osnivanje dioničkog

društva? 3. Koji se organi obavezno formiraju u dioničkom društvu? 4. Izložite nadležnost Skupštine dioničkog društva. 5. Izložite nadležnost Nadzornog odbora dioničkog društva. 6. Izložite nadležnost Uprave dioničkog društva. 7. Koja je funkcija sekretara dioničkog društva? 8. U čemu se sve mogu sastojati ulozi prilikom osnivanja dioničkog društva? 9. Koje lice je zakonski zastupnik u dioničkom društvu? 10. Izložite minimalni sadržaj Statuta dioničkog društva. 11. Izložite svrhu i nadležnost Odbora za reviziju u dioničkom društvu. 12. Šta se podrazumijeva pod poslovnom tajnom? 13. Na šta se odnosi klauzula zabrane konkurencije? 14. Na koji način prestaje dioničko društvo? 15. Koje su statusne promjene moguće u dioničkom društvu?

Izvod iz ZOPD I OPĆE ODREDBE

Čl. 107. Dioničko društvo je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice.

Čl. 108. Dioničko društvo ne odgovara za obaveze dioničara.


Privredna društva

161

II OSNIVANJE 1. Osnivači i osnivački akt

Čl. 109. Dioničko društvo mogu osnovati jedan ili više osnivača. Osnivači su obavezno i dioničari dioničkog društva.

Čl. 110. Dioničko društvo se osniva ugovorom o osnivanju, koji obavezno sadrži:

1) ime i pezime ili firmu, i adresu prebivališta ili sjedišta osnivača; 2) firmu i sjedište dioničkog društva; 3) djelatnost; 4) pava i obaveze osnivača; 5) iznos osnovnog kapitala; 6) oznaku klase, ukupan broj i nominalnu vrijednost dionica; 7) opis prava sadržanih u dionici; 8) broj dionica koji upisuje svaki osnivač; 9) postupak i rokove prodaje i banku kod koje se vrši uplata dioica; 10) opis i procjena vrijednosti uloga u stvarima i pravima; 11) posljedice neizvršavanja obaveza osnivača; i 12) ime i prezime lica koje predstavlja dioničko društvo u postupku osnivanja.

Ugovor o osnivanju dioničkog društva mora biti potpisan od svih osnivača ili njihovih punomoćnika, a potpisi ovjereni u skladu sa zakonom. Uz potpise punomoćnika prilaže se ovjereno pismeno ovlaštenje. Kada dioničko Društvo osniva jedan osnivač, osnivački akt je odluka o osnivanju dioničkog društva.

Čl. 111. Prilikom osnivanja dioničkog društva, sve dionice mogu otkupiti osnivači (u daljem tekstu: simultano osnivanje), ili ugovoreni broj dionica otkupljuju osnivači, a preostale dionice kupuju druga lica na osnovu javnog poziva za upis i uplatu (u daljem tekstu: sukcesivno osnivanje), u skladu sa zakonom kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira. 2. Simultano osnivanje

Čl. 112. Upis dionica pri simultanom osnivanju dioničkog društva izvršen je potpisom ugovora o osnivanju od strane osnivača. Uplata dionica vrši se na osnovu rješenja Komisije za vrijednosne papire u Federaciji (u daljem tekstu: Komisija) kojim se utvrđuje uspjela emisija dionica. Uplata dionica je bezuslovna. 3. Sukcesivno osnivanje

Čl. 113. Ugovor o sukcesivnom osnivanju dioničkog društva, uz elemente iz člana 110. ovog zakona, obavezno sadrži i:

1) mjesto, vrijeme i način upisa dionica; 2) mjesto, vrijeme i način uplate dionica; 3) vrstu uloga kojim se mogu platiti dionice;


Privredna društva

162

4) postupak kada upisani iznos premašuje iznos objavljen u javnoj punudi; 5) način određivanja cijene dionica po okončanju upisa; i 6) način sazivanja osnivačke skupštine dioničkog društva.

Čl.114.

Osnivači podnose Komisiji zahtjev za odobravanje javne ponude dionica, uz koji su dužni dostaviti:

1) ugovor o osnivanju; 2) prijedlog statuta dioničkog društva; 3) prijedlog prospekta, u skladu sa zakonom koji se uređuju emisija i promet

vrijednosnih papira; 4) ugovor zaključen između osnivača i Registra vrijednosnih papira u Federaciji

Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Registar); 5) ugovor zaključen između osnivača i banke putem koje emitent izvršava

obaveze prema vlasniku vrijednosnog papira (u daljem tekstu: Depozitar); i 6) ugovor o otvaranju privremenog računa za deponovanje uplata dionica.

O zahtjevu iz stava 1. ovog člana, Komisija donosi rješenje u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

Čl. 115. Nakon dobijanja rješenja Komisije o odobrenju javne ponude dionica, osnivači su obavezni objaviti poziv za upis i uplatu dionica, u skladu sa Zakonom o vrijednosnim papirima. Rok za upis dionica ne može biti duži od 90 dana od dana objavljivanja javnog poziva. Upis dionica vrši se potpisivanjem izjave o upisu, u skladu sa Zakonom i propisima Komisije.

Čl. 116. Osnivači su obavezni objaviti izvještaj o ukupnom iznosu i broju upisanih i uplaćenih dionica, najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, u roku od osam dana od dana prijema rješenja Komisije kojim se utvrđuje da je emisija dionica uspjela. Izvještaj iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži:

1) ime i prezime ili firma i adresu prebivališta ili sjedišta upisnika dionica; 2) klasu, broj i nomanilnu vrijednost upisanih dionica; 3) podatke o načinu i roku plaćanja upisanih dionica; 4) iznos uplaćen pri upisu dionica; 5) potpise i procijenjenu vrijednost stvari i prava kojima su plaćene upisane

dionice; i 6) cijenu dionica nakon emisije.

Čl. 117.

Za izvršene uplate upisanih dionica po cijeni nakon emisije osnivači su dužni izdati pismenu privremenu potvrdu, koja obavezno sadrži klasu, broj, nominalnu vrijednost i cijenu upisanih dionica nakon emisije. Osnivači ne mogu raspolagati izvršenim uplatama dionica. Dioničko društvo raspolaže novčanim uplatama i unesenim stvarima i pravima nakon upisa društva u sudski registar. Naknade i drugi troškovi osnivanja ne mogu se isplaćivati na teret osnovnog kapitala.


Privredna društva

163

Čl. 118. Ako sve dionice iz člana 116. stav 2. tačka 2. ovog zakona nisu upisane u objavljenom roku, osnivači i drugi upisnici mogu upisati preostale dionice, najkasnije 15 dana nakon isteka objavljenog roka za upis. Ako osnivači i drugi upisnici ne upišu sve dionice, osnivanje dioničkog društva nije uspjelo. U slučaju iz stava 2. ovog člana, osnivači su dužni izvještaj o neuspjelom osnivanju dioničkog društva, sa podacima i načinu i roku povrata izvršenih uplata, objaviti na način objavljivanja prospekta a najkasnije 15 dana od isteka roka iz stava 1. ovog člana. 4. Osnivačka skupština

Čl. 119. Osnivači su dužni sazvati osnivačku skupštinu dioničkog društva najkasnije 60 dana od dana prijema rješanje Komisije kojim se utvrđuje da je emisija dionica uspjela. Ukoliko osnivačka skupština nije sazvana u roku iz stava 1. ovog člana, upis dionica postaje ništavan i smatra se da dioničko društvo nije osnovano. U slučaju iz stava 2. ovog člana, osnivači su dužni objaviti izvještaj u skladu sa članom 118. stav 3. ovog zakona.

Čl. 120. Osnivačka skupština može odlučivati ukoliko joj prisustvuju, lično ili putem punomoćnika, dioničari sa najmanje dvije trećine ukupnog broja dionica s pravom glasa. Ukoliko kvorum iz stava 1. ovog člana ne postoji po proteku 60 minuta od zakazanog vremena početka skupštine, osnivačka skupština se odgađa i ponovo saziva najranije 15, a najkasnije 30 dana od prvobitno zakazanog datuma održavanja. U slučaju ponovnog sazivanja, osnivačka skupština može odlučivati ukoliko je zastupljeno više od polovine ukupnog broja dionica s pravom glasa. Osnivačkom skupštinom do izbora presjedavajućeg, predsjedava jedan od osnivača.

Čl. 121. Osnivačka skupština:

1) usvaja izvještaj o osnivanju; 2) usvaja statut; 3) bira predsjedavajućeg skupštine; 4) imenuje članove nadzornog odbora; i 5) potvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima i utvrđuje broj dionica

emitovanih po tom osnovu. Čl. 122.

Izvještaj o osnivanju dioničkog društva obavezno sadrži: 1) broj upisanih dionica; 2) nominalnu vrijednost i cijenu po kojoj su dionice upisane; 3) uplate za upisane dionice izvršene prije održavanja osnivačke skupštine; 4) popis i procijenjenu vrijednost svakog uloga u stvarima i pravima; 5) podatke o upisnicima isključenim u skladu sa članom 139. ovog zakona.

Čl. 123.

Statut dioničkog društva obavezno sadrži: 1) firmu, sjedište i djelatnost;


Privredna društva

164

2) iznos osnovnog kapitala, klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica; 3) postupak u slučaju neplaćanja upisanih dionica; 4) način povećanja i smanjivanja osnovnog kapitala; 5) način formiranja i korištenja fonda rezervi; 6) način podjele dobiti i isplate dividende; 7) način pokrića gubitka; 8) broj glasova po klasi dionica; 9) način sazivanja skupštine i odlučivanja, sastav i nadležnosti odbora; 10) sastav, način imenovanja i razrješenja, i ovlaštenja nadzornog odbora i

uprave društva; 11) postupak pripajanja, spajanja, podjele i promjene oblika društva; 12) prestanak društva; i 13) postupak izmjena i dopuna statuta.

5. Upis u registar

Čl. 124. U članu 124. stav 1. mijenja se i glasi: „Nakon održane osnivačke skupštine, u slučaju simultanog ili sukcesivnog osnivanja uprava dioničkog društva dužna je podnijeti zahtjev za upis u registar emitenata vrijednosnih papira kod Komisije (u daljem tekstu: registar emitenata), najkasnije 15 dana od dana održavanja osnivačke skupštine”. Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavlja se:

1) zapisnik osnivačke skupštine; 2) dokaz o uplati ukupnog iznosa upisanih dionica po cijeni nakon emisije, 3) statut; i 4) popis članova nadzornog odbora i uprave.

Čl. 125.

Dionice za koje dospjele uplate nisu izvršene i koje prije upisa u registar emitenata nisu preuzeli i uplatili osnivači ili drugi upisnici, osnivači su dužni proglasiti nevažećim. Osnivači su dužni pismeno obavijestiti Komisiju o proglašenju dionica nevažećim u slučaju iz stava 1. ovog člana.

Čl. 126. Na osnovu rješenja Komisije o upisu u registar emitenata, uprava dioničkog društva podnosi prijavu za upis dioničkog društva u sudski registar. III OSNOVNI KAPITAL 1. Osnovni kapital prilikom osnivanju

Čl. 127. Osnovni kapital dioničkog društva iznosi najmanje 50.000,00 KM (slovima: pedesethiljada KM). Nominalna vrijednost dionice ne može biti manja od 10,00 KM (slovima: deset KM).


Privredna društva

165

Čl. 128. Ako se osnovni kapital prilikom osnivanja dioničkog društva, osim ulozima u novcu, obezbjeđuje i ulozima u stvarima i pravima, ukupni ulozi u novcu ne mogu biti manji od iznosa iz člana 127. stav 1. ovog zakona.

Čl. 129. Pri sukcesivnom osnivanju, nakon upisa dionica do iznosa osnovnog kapitala iz javnog poziva za upis i uplatu dionica, osnivači su dužni odbiti dalji upis dionica, ako je to utvrđeno ugovorom o osnivanju. Od dana donošenja odluke iz stava 1. ovog člana, osnivači su neograničeno solidarno odgovorni za povrat sredstava uplaćenih iznad iznosa osnovnog kapitala, s kamatom obračunatom po kamatnoj stopi na depozite po viđenju kod banke kod koje je vršena uplata dionica.

Čl. 130. Član 130. mijenja se i glasi: „Cijena dionice prilikom emiisje ne može biti niža od njene nominalne vrijednosti. Razlika cijene dionice prilikom emisije iznad njene nominalne vrijednosti čini dioničku premiju”. 2. Povećanje osnovnog kapitala

Čl. 131. Povećanje osnovnog kapitala vrši se na osnovu odluke koju, na prijedlog nadzornog odbora, donosi skupština dioničkog društva dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa, po svakoj klasi dionica.

Čl. 132. Nadzorni odbor dioničkog društva može statutom ili odlukom skupštine biti ovlašten za donošenje odluke o povećanju osnovnog kapitala, i to:

1) emisijom novih dionica; 2) iz fonda rezervi iznad iznosa iz člana 188. stav 3. ovog zakona; 3) emisijom dionica za zaposlene iz dobiti.

U slučajevima iz stava 1. tač. 1. i 2. ovog člana povećanje osnovnog kapitala može se izvršiti najviše do jedne trećine iznosa osnovnog kapitala na dan donošenja odluke. Ovlaštenje iz statuta ili odluka skupštine iz stava 1. ovog člana važi najduže pet godina i obavezno sadrži način procjene stvari i prava čijim unosom se uplaćuju nove dionice.

Čl. 133. Prijedlog odluke iz člana 131. i odluka iz člana 132. ovog zakona o povećanju osnovnog kapitala dioničkog društva obavezno sadrži:

1) razloge, obim i način povećanja; 2) novu nominalnu vrijednost dionica „prilikom” povećanja osnovnog kapitala; 3) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica nove emisije; 4) rok za upis i cijenu dionica „prilikom” emisije ili način njenog određivanja; 5) opis prava sadržanih u dionicama nove emisije i posljedice na prava sadržana

u dionicama ranijih emisija; 6) ograničenje ili isključenje prava preče kupnje dionica nove emisije; i 7) mogućnosti uplate dionica nove emisije unosom stvari i prava i način procjene

njihove vrijednosti.


Privredna društva

166

Čl. 134. Povećanje osnovnog kapitala postaje pravno valjano upisom u registar emitenata.

Čl. 135. Uplata dionica nove emisije u novcu može se vršiti u ratama, u roku koji ne može biti duži od „6 mjeseci” od dana donošenja rješenja Komisije o uspjeloj emisiji dionica. Uplaćenim ratama prvo se izmiruje dionička premija za sve upisane dionice, a zatim nominalna vrijednost pojedinačnih dionica. Plaćanje dionica ne može se vršiti prebijanjem potraživanja prema dioničkom društvu.

Čl. 136. Upisnik se može osloboditi obaveze plaćanja upisanih dionica samo u slučaju smanjenja osnovnog kapitala društva prije isteka roka za uplatu dionica u ratama, i to srazmjerno smanjenju.

Čl. 137. Za uplate nominalne vrijednosti dionica i dioničke premije, dioničko društvo dužno je privremenu pismenu potvrdu (u daljem tekstu: privremenica), koja važi do uplate pune cijene dionice i obavezno sadrži:

1) oznaku “privremenica”; 2) firmu i adresu sjedišta dioničkog društva; 3) iznos osnovnog kapitala; 4) ime i prezime ili firmu vlasnika privremenice; 5) klasu i broj dionica za koje je izdata privremenica; 6) broj i nominalni iznos upisanih dionica koje nisu uplaćene u cijelosti; 7) uplaćeni iznos cijene dionice nakon emisije; 8) rok za plaćanje ukupnog iznosa upisanih dionica; i 9) datum izdavanja privremenice, sa potpisom ovlaštenog lica.

Čl. 138.

Prenos privremenice vrši se indosiranjem.

Čl. 139. Upisnika dionica koji ne plati punu cijenu dionica nakon emisije u roku utvrđenom odlukom o emisiji, nadzorni odbor će isključiti iz dioničkog društva odlukom, koju je društvo dužno odmah upisati u knjigu dioničara, javno objaviti i preporučenom poštom dostaviti upisniku. Upisnik dionica iz stava 1. ovog člana dužan je dioničkom društvu vratiti privremenicu, najkasnije 30 dana od dana donošenja odluke o isključenju iz dioničkog društva, a u protivnom nadzorni odbor će je proglastiti i objaviti nevažećom na način za sazivanje skupštine utvrđen ovim zakonom i statutom dioničkog društva.

Čl. 140. Nadzorni odbor će, umjesto privremenice proglašene nevažećom, izdati novu privremenicu ili emitovati dionice drugom licu, u skladu s odlukom skupštine dioničkog društva. Iz prihoda od novih privremenica i dionica iz stava 1. ovog člana izmiruju se dionička premija, kamate na zaostale uplate i troškovi objavljivanja odluke i obavještavanja isključenog dioničara, a ostatak se isplaćuje isključenom dioničaru, do iznosa izvršenih uplata za nominalnu vrijednost dionica.


Privredna društva

167

2.1. Emisija novih dionica

Čl. 141. Osnovni kapital se može povećati emisijom novih dionica samo ako su dionice ranijih emisija uplaćene u cjelini. Odredba stava 1. ovog člana ne primjenjuje se ako se dionice ove emisije plaćaju isključivo unosom stvari i prava u dioničko društvo.

Čl. 142.

Odluka o povećanju osnovnog kapitala emisijom novih dionica obavezno sadrži: 1) iznos povećanja osnovnog kapitala; 2) mogućnost upisa dionica i način utvrđivanja iznosa upisanog iznad povećanja

osnovnog kapitala utvrđenog odlukom; 3) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica; 4) „u slučaju emisije dionica nove klase” prava sadržana u dionici nove klase; 5) mjesto i rok upisa dionica, 6) pravo preče kupnje, način, mjesto i rok upisa dionica po osnovu tog prava; 7) „cijenu ili način određivanja cijene dionice prilikom emisije, koja mora biti

ista za sve upisnike”; 8) naziv banke „depozitara” kod koje upisnik plaća dionice; 9) „u slučaju emisije putem zatvorene prodaje u kojoj je predviđeno plaćanje

dionica prijenosom stvari ili prava, opis, način procjene i procijenjenu vrijednost stvari ili prava, kojima se plaćaju dionice, omjer njihove zamjene za dionice i mjesto, način i rok za predaju stvari ili prijenos prava kojima se plaćaju dionice”.

10) mjesto i rok zapredaju stvari i prava kojima se plaćaju dionice. Cijena dionica nakon emisije ili način njenog određivanja jednaki su za sve upisnike dionica po osnovu prava preče kupnje.

2.2. Povećanje nominalne vrijednosti dionica

Čl. 152. Povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalne vrijednosti emitovanih dionica može se vršiti samo na teret fonda rezervi, i to za iznos iznad obavezne visine fonda rezervi utvrđene odredbama ovog zakona. Dioničari snose troškove povećanja nominalne vrijednosti dionica.

Čl. 153. Dioničko društvo može, umjesto povećanja nominalne vrijednosti postojećih dionica, emitovati besplatne nove dionice. Besplatne nove dionice sadrže prava koja sadrže obične dionice.

Čl. 154.

Dioničko društvo je dužno prijaviti Registru povećanje nominalne vrijednosti dionica ili emisiju besplatnih dionica.


Privredna društva

168

2.3. Uslovno povećanje osnovnog kapitala

Čl. 155. Odluku o uslovnom povećanju osnovnog kapitala skupština dioničkog društva donosi u slučaju:

1) emisije zamjenjivih obveznica i obveznica sa pravom preče kupnje, u obimu prava koja proizilaze iz ovih obveznica;

2) spajanja i pripajanja dioničkih društava; i 3) upisa novih dionica od strane zaposlenih, u skladu sa planom raspodjele

dobiti dioničkog društva. Uslovno povećanje osnovnog kapitala može iznositi više od 50% iznosa osnovnog kapitala upisanog u registar emitenata na dan donošenja odluke iz stava 1. ovog člana samo ako je ta odluka donesena dvotrećinskom većinom ukupnog broja zastupljenih dionica s pravom glasa, po svakoj klasi dionica.

Čl. 156. Odluka iz člana 155. stav 1. ovog zakona obavezno sadrži:

1) iznos i razloge uslovnog povećanja osnovnog kapitala; 2) naznaku da se radi o uslovnom povećanju po osnovu prava zamjene ili prava

preče kupnje, ili upisu dionica od strane zaposlenih; 3) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica koje se mogu emitovati po osnovu

uslovnog povećanja osnovnog kapitala. Odlukom o uslovnom povećanju osnovnog kapitala utvrđuje se rok za emisiju novih dionica po tom osnovu, koji ne može biti duži od pet godina od dana donošenja odluke.

Čl. 157. Dioničko društvo je dužno podnijeti Komisiji zahtjev za odobravanje uslovnog povećanja osnovnog kapitala, najkasnije 30 dana od dana donošenja odluke iz člana 155. stav 1. ovog zakona. Upis zamjenjivih obveznica i obveznica sa pravom preče kupnje može se vršti nakon dobijanja rješenja Komisije i objavljivanja javnog poziva za upis i uplatu.

Čl. 158. Pravo na zamjenu se ostvaruje pismenim zahtjevom dioničkom društvu za zamjenu obveznica u dionice. Pravo preče kupnje ostvaruje se upisom dionica. Upis dionica na osnovu prava preče kupnje obavlja se u skladu sa odredbama člana 146. do 150. ovog zakona.

Čl. 159. Nakon isteka roka iz člana 156. stav 2. ovog zakona, nadzorni odbor je dužan podnijeti zahtjev za upis ostvrenog povećanja osnovnog kapitala u registar emitenata.


Privredna društva

169

2.4. Povećanje iz vlastitih sredstava

Čl. 160. Nakon usvajanja godišnjeg finansijskog izvještaja sa izvještajem revizije, i izvršenog obaveznog izdvajanja u fond rezervi, skupština može donijeti odluku da dio dobiti koristi za povećanje osnovnog kapita.

Čl. 161. Odluka iz člana 160. ovog zakona obavezno sadrži iznos povećanja osnovnog kapitala i određenje da li se povećanje vrši povećanjem nominalne vrijednosti dionica ili emisijom novih dionica.

Čl. 162. Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava može se vršti samo iz fonda rezervi, za iznos iznad obavezne visine fonda rezervi utvrđene odredbama ovog zakona. Dio fonda rezervi namijenjen za naknadu gubitka ne može se koristiti za povećanje osnovnog kapitala dioničkog društva iz vlastitih sredstava.

Čl. 163. Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava raspoređuje se na sve dionice srazmjerno nominalnoj vrijednosti.

Čl. 164. Promjena nominalne vrijednosti dionica upisuje se kod Registra, na osnovu prijave dioničkog društva i izvoda iz registra emitenata.

2.5. Integrisano povećanje Čl. 165.

Dioničko društvo dužno je prilikom povećanja osnovnog kapitala, iz vlastitih izvora platiti dio cijene dionica nakon emisije u slučaju kada dionice u prometu na berzi ili drugom uređenom javnom tržištu na dan donošenja odluke imaju cijenu nižu od nominalne vrijednosti, ili se povećanje osnovnog kapitala vrši upisom dionica zaposlenih. U slučaju iz stava 1. ovog člana uplata dionica vrši se isključivo u novcu.

Čl. 166. Odluka o povećanju osnovnog kapitala u skladu sa članom 165. ovog zakona obavezno sadrži:

1) iznos povećanja osnovnog kapitala; 2) klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica; 3) podatke iz čl. 147. i 151. ovog zakona, 4) način prodaje dionica koje nisu upisane po osnovu prava preče kupnje, 5) mjesto i rok upisa dionica za dioničare bez prava preče kupnje, cijenu dionica

nakon emisije ili način njenog određivanja; 6) naziv banke kod koje upisnik plaća dionice nakon emisije, 7) opis prava sadržanih u dionicama nove klase; 8) mogućnost upisa dionica iznad iznosa utvrđenog odlukom o integrisanom

povećanju; 9) dio cijene dionice nakon emisije koji plaća društvo i izvor sredstava.


Privredna društva

170

Čl. 167. Upisnici dionica emitovanih po osnovu integrisanog povećanja dužni su najmanje 50% cijene dionice uplatiti prije upisa povećanja osnovnog kapitala u Registar emitenata.

Čl. 168. Na integrisano povećanje osnovnog kapitala primjenjuju se odedbe člana 141. stav 1. član 146. do 148, 151, 160 i 162. stav 2. ovog zakona. 3. Smanjenje osnovnog kapitala

Čl. 169. Smanjenje osnovnog kapitala vrši se na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa. Odluka o smanjenju osnovnog kapitala donosi se odvojenim glasanjem za svaku klasu dionica i objavljuje se najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, dva puta u roku od 30 dana od dana donošenja. Osnovni kapital se ne može smanjiti ispod iznosa utvrđenog u članu 127. stav 1. ovog zakona. Smanjenje osnovnog kapitala ne smije uticati na izvršavanje obaveza prema povjeriocima dioničkog društva.

Čl. 170. Odluka iz člana 169. ovog zakona obavezno sadrži:

1) iznos i razlog smanjenja osnovnog kapitala; 2) način smanjenja osnovnog kapitala; i 3) način povlačenja dionica, cijenu povučene dionice ili način njenog

određivanja. Smanjivanje osnovnog kapitala povlačenjem dionica može se vršiti samo ako je mogućnost povlačenja predviđena statutom dioničkog društva ili odlukom o emisiji dionica. Povlačenje dionica vrši se kupovinom na berzi i drugim uređenim javnim tržištima ili ponudom dioničarima, u skladu sa statutom i odlukom skupštine o smanjenju osnovnog kapitala.

Čl. 171. Dioničko društvo je dužno podnijeti zahtjev Komisiji za odobravanje smanjenja osnovnog kapitala, najkasnije 30 dana od dana donošenja odluke iz člana 169. stav 1. ovog zakona. Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu i upisati smanjenje osnovnog kapitala u registar emitenata u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju iz člana 178. ovog zakona. Prije upisa smanjenja osnovnog kapitala u registar emitenta, dioničko društvo ne može vršiti isplate po osnovu smanjenja osnovnog kapitala ili odustati od emisije dionica čija nominalna vrijednost nije u cjelini plaćena.

Čl. 172. Dioničko društvo je dužno obavijestiti povjerioce o smanjenju osnovnog kapitala, u roku 30 dana od dana upisa odluke u Registar emitenata. Povjerioci mogu zahtijevati osiguranje potraživanja, u roku od 90 dana od dana prijema obavijesti iz stava 1. ovog člana ili 90 dana od dana drugog objavljivanja odluke iz člana 169. stav 1. ovog zakona.


Privredna društva

171

Ako povjerioci i dioničko društvo ne postignu dogovor o osiguranju potraživanja povjerioci mogu pokrenuti postupak kod suda.

Čl. 173. Odredbe člana 172. ovog zakona ne primjenjuju se ako:

1) društvo Komisiji podnese izvještaj revizora sa dokazima, kojim se utvrđuje da društvo nema povjerilaca;

2) se smanjenje osnovnog kapitala vrši radi naknade gubitka; ili 3) najviše 10% osnovnog kapitala prenosi u fond rezervi za pokriće budućih

gubitaka. Revizor koji u izvještaju iz stava 1. ovog člana navede nepotpune i netačne podatke odgovoran je povjeriocima za obaveze dioničkog društva sa stanjem na dan podnošenja izvještaja i do iznosa smanjenja osnovnog kapitala utvrđenog odlukom skupštine. Dioničko društvo ne može vršiti otkup dionica u slučaju smanjenja osnovnog kapitala u skladu sa stavom 1. tač. 2) i 3) ovog člana.

Čl. 174. Dioničko društvo je dužno, nakon isteka roka iz člana 172. stav 2. ovog zakona podnijeti Komisiji zahtjev za upis u registar emitenata. Komisija će upisati smanjenje osnovnog kapitala u registar emitenata samo ako je odluka skupštine o smanjenju osnovnog kapitala objavljena u skladu sa članom 169. stav 1. ovog zakona i ako društvo podnese izvještaj revizora iz člana 173. ovog zakona ili dokaz o sporazumu sa povjeriocima o osiguranju njihovih potraživanja.

Čl. 175.

„Smanjenje osnovnog kapitala vrši se, prvo, povlačenjem vlastitih dionica koje drži društvo na dan donošenja odluke, a zatim, odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini uplaćene do dana donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala. Ukoliko mogućnost za smanjenje osnovnog kapitala u skladu sa stavom 1. ovog člana ne postoje ili se njihovim korištenjem ne dostiže iznos smanjenja osnovnog kapitala utvrđen odlukom, smanjenje osnovnog kapitala do ukupnog iznosa utvrđenog odlukom vrši se smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica koje drže dioničari, do najnižeg iznosa utvrđenog članom 127. stav 2. ovog zakona, ili otkupom povlačenjem dionica koje drže dioničari”.

Čl. 176. Smanjenje osnovnog kapitala smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica primjenjuje se na sve dionice.

Čl. 177. Dioničko društvo je dužno prijaviti Registru upis obustave prometa dionica koje su predmet povlačenja, odmah po donošenju odluke.

Čl. 178. Povlačenje dionica se mora okončati najkasnije 10 dana od dana podnošenja prijave iz člana 177. ovog zakona. Dioničko društvo dužno je isplatiti povučene dionice najkasnije 90 dana od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata.


Privredna društva

172

Čl. 179. Dioničko društvo je dužno o rezultatima povlačenja dionica pismeno obavijestiti Komisiju, u roku od osam dana od okončanja povlačenja.

Čl. 180. Dioničko društvo je dužno, odmah nakon upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenta kod Komisije, podnijeti prijavu Registru za opoziv povučenih dionica i opoziv obustave prometa dionica koje nisu otkupljene. Uz prijavu iz stava 1. ovog člana dostavlja se i izvod iz registra emitenata o upisu smanjenja osnovnog kapitala.

Čl. 181. Smanjenje osnovnog kapitala povlačenjem dionica može se vršiti na osnovu javne ponude dioničarima za otkup dionica, u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira i statuta dioničkog društva.

Čl. 182. Javna ponuda iz člana 181. ovog zakona obavezno sadrži naznaku da li se otkupljuju sve ponuđene dionice ili do određenog iznosa, i da li dioničari snose troškove povlačenja.

Čl. 183. Ako zbir nominalne vrijednosti dionica iz člana 182. ovog zakona ne dostigne iznos smanjenja osnovnog kapitala utvrđenog odlukom skupštine dioničkog društva, skupština dioničkog društva dužna je donijeti odluku kojom utvrđuje smanjenje osnovnog kapitala za iznos otkupljenih dionica.

Čl. 184. Dioničko društvo je dužno o rezultatima povlačenja dionica po osnovu javne ponude pismeno obavijestiti Komisiju, u roku od osam dana od okončanja povlačenja. Dioničko društvo je dužno odmah nakon upisa smanjenja osnovnog kapitala u registar emitenata kod Komisije, podnijeti prijavu Registru za opoziv povučenih dionica.

Čl. 185. Smanjenje osnovnog kapitala može se vršiti odustajanjem od emisije dionica, do iznosa nominalne vrijednosti dionica koji nije plaćen. 4. Istovremeno povećanje i smanjenje osnovnog kapitala

Čl. 186. Skupština dioničkog društva može donijeti odluku o povećanju istovremeno sa odlukom o smanjenju osnovnog kapitala, ako se osnovni kapital smanjuje odustajanjem od emisije dionica koje nisu uplaćene i radi naknade gubitka ili prenosa osnovnog kapitala u fond rezervi za pokriće budućih gubitaka.

Čl. 187. Društvo može na osnovu odluke skupštine iz člana 186. ovog zakona povećati osnovni kapital samo nakon izvršenog upisa smanjenja osnovnog kapitala u registar emitenata.


Privredna društva

173

5. Fond rezervi Čl. 188.

Dioničko društvo obavezno je imati fond rezervi. Fond rezervi formira se iz dobiti i drugih izvora, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Fond rezervi iznos najmanje 25% osnovnog kapitala dioničkog društva. Uplate po osnovu zamjene običnih za prioritetne dionice iz člana 201. stav 2. ovog zakona i po osnovu razlike od nominalne vrijednosti do cijene dionica iz čl. 203. i 204. ovog zakona obavezno se izdvajaju u fond rezervi bez obzira na njegovu visinu.

Čl. 189. U fond rezervi izdvaja se najmanje 10% godišnjeg iznosa neto dobiti sve dok fond rezervi ne dostigne iznos iz člana 188. stav 3. ovog zakona. Ukoliko izdvajanjima iz stava 1. ovog člana fond rezervi ne dostigne visinu iz člana 188. stav 3. ovog zakona do kraja pete poslovne godine, po godišnjem obračunu za petu i naredne poslovne godine dioničko društvo će povećati izdvajanja za ove namjene na 20% godišnjeg iznosa neto dobiti, sve dok fond rezervi ne dostigne iznos iz člana 188. stav 3. ovog zakona.

Čl. 190. Fond rezervi koristi se za pokriće gubitka i drugih nepredviđenih troškova u poslovanju dioničkog društva. U slučaju smanjivanja vrijednosti fonda rezervi ispod 25% iznosa osnovnog kapitala, dioničko društvo je dužno vršiti izdvajanja u skladu s odredbama člana 189. stav 2. ovog zakona. Fond rezervi iznad iznosa utvrđenog u članu 188. stav 3. ovog zakona može se koristiti i za:

1) dopunu dividendi, najviše do 5% osnovnog kapitala; 2) povećanje nominalne vrijednosti dionica u skladu sa članom 152. ovog

zakona; i 3) emisiju besplatnih dionica u slučaju iz člana 153. ovog zakona.

Čl. 191.

Dioničko društvo koje je vrijednosne papire u svojoj imovini u polugodišnjem ili godišnjem obračunu iskazalo u vrijednosti većoj nego u prethodnom obračunu, dužno je ovu razliku iskazati kao posebnu rezervu za pokriće budućih razlika kursa vrijednosnih papira.

Čl. 192. Dioničko društvo može izdvajati i posebne rezerve za potrebe zaposlenih, koje se vode na odvojenom računu. Način izdvajanja i korištenja rezervi iz stava 1. ovog člana utvrđuju se statutom dioničkog društva. U upravljanju ovim rezervama mogu učestvovati i zaposleni, na način i pod uslovima utvrđenim statutom ili odlukom skupštine dioničkog društva. 6. Gubitak

Čl. 193. Kada dioničko društvo u polugodišnjem ili godišnjem obračunu iskaže gubitak u iznosu većem od zbira trećine osnovnog kapitala i fonda rezervi iz člana 188. ovog zakona, ili kada nastanu okolnosti koje ukazuju da je vrijednost imovine dioničkog


Privredna društva

174

društva manja ili bi do kraja godine mogla biti manja od iznosa obaveza, nadzorni odbor je dužan sazvati skupštinu dioničkog društva. Na osnovu izvještaja odbora, koji uključuje bilans stanja i bilans uspjeha sa izvještajem revizije, skupština donosi odluku o nastavku rada, prestanku ili likvidaciji dioničkog društva. IV DIONICE I DIONIČARI 1. Dionice

Čl. 194. Dionice dioničkog društva su dematerijalizovane, nedjeljive i glase na ime. Dionice su neograničeno prenosive, osim u slučajevima utvrđenim statutom dioničkog društva u skladu sa zakonom. Dionica sadrži prava na učešće u:

1) upravljanju dioničkim društvom; 2) raspodjeli dobiti; 3) diobi imovine preostale nakon stečaja ili likvidacije dioničkog društva.

Čl. 195.

Dioničko društvo može emitovati dionice različitih klasa. Dionice iste klase sadrže ista prava. Dionice, osim običnih dionica, sadrže oznaku klase. Dionice društva se mogu emitovati sa različitim nominalnim vrijednostima. Dioničko društvo ne može emitovati dionice koje sadrže pravo na fiksnu stopu prinosa. 2. Knjiga dioničara

Čl. 196. „Dioničko društvo je dužno u skladu sa posebnim zakonom i propisom Komisije, zaključiti ugovor sa Registrom i dostaviti Registru podatke o dionicama i dioničarima, u roku od 30 dana od dana upisa u registar emitenata”. Registar uspostavlja listu dioničara i registruje promjene vlasništva na dionicama dioničkog društva (u daljem tekstu: Lista dioničara). 3. Dioničar

Čl. 199. Dioničar ima pravo učestvovati u radu i odlučivanju skupštine dioničkog društva. Dioničar ima pravo na jedan glas za svaku običnu dionicu. Društvo ne može izdavati dionice koje daju pravo na više od jednog glasa po dionici. Dioničar ne može glasati, o odlukama koje se odnose na njegove postupke, odgovornost i potraživanja dioničkog društva od njega.

Čl. 201. „Dioničar je obavezan uplatiti cijenu dionice prilikom emisije, u iznosu, na način i u roku utvrđenom odlukom o emisiji. Dioničko društvo može od dioničara zahtijevati doplatu za običnu dionicu prilikom njene konverzije u prioritetnu dionicu, u skladu sa odlukom o konverziji”.


Privredna društva

175

Čl. 202. Uprava dioničkog društva je dužna pozvati dioničare koji ne izvršavaju obavezu plaćanja cijene dionice nakon emisije, da vrate privremenice bez prava na zamjenu za dionice, na način i u roku utvrđenim odlukom skupštine o odustajanju od emisije dionica. Dioničko društvo će vlasnicima privremenica izvršiti povrat plaćenog dijela cijene dionice nakon emisije, umanjen za potraživanja dioničkog društva, najkasnije osam dana od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala u Registar emitenata. Poziv iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži upozorenje da će, u slučaju neispunjenja obaveze dioničara i vlasnika privremenica, njihove dionice i privremenice biti javno proglašene ništavnim. Dioničko društvo je dužno javno oglasiti ništavnim dionice i privremenice najkasnije 15 dana od dana isteka objavljenog roka iz stava 1. ovog člana i o tome obavijestiti dioničare i vlasnike privremenica, na način i u roku utvrđenim odlukom skupštine.

Čl. 203. Prodaju dionica i privremenica koje se emituju umjesto poništenih vrši profesionalni posrednik u prometu vrijednosnih papira, ovlašten od nazdornog odbora. Dioničko društvo je dužno objaviti mjesto i način prodaje dionica i privremenica iz stava 1. ovog člana najmanje 14 dana prije dana prodaje i o tome pismeno obavijestiti dioničare i vlasnike privremenica iz člana 202. ovog zakona. Troškove prodaje snose dioničari i vlasnici čije je dionice i privremenice nadzorni odbor proglasio ništavnim.

Čl. 204. Iz prihoda ostvarenih prodajom dionica i privremenica koje se emituju umjesto poništenih dionica i privremenica, plaćaju se obaveze, umanjene za potraživanja dioničkog društva, prema dioničarima i vlasnicima privremenica iz člana 202. ovog zakona.

Čl. 205. Dioničari i vlasnici privremenih potvrda iz člana 202. ovog zakona imaju pravo zahtijevati od društva isplatu uplaćnih iznosa dionica i obaveza iz privremenica, i u slučaju da dioničko društvo ne emituje nove dionice i privremenice.

Čl. 206. Dioničar ima pravo učešća u dobiti dioničkog društva, naplatom dividende ili sticanjem novih dionica, u skladu sa zakonom i statutom. Dividenda se isplaćuje srazmjerno nominalnoj vrijednosti dionica, a za dionice koje nisu u cjelini uplaćene, srazmjerno izvršenim uplatama i vremenu od dana uplate do kraja poslovne godine za koju se dividenda isplaćuje. Dividenda se isplaćuje dioničaru koji je bio na listi dioničara na dan donošenja odluke o isplati dividende.

Čl. 207. Skupština dioničkog društva može donijeti odluku o isplati dividende kada je dioničko društvo sposobno izvršavati obaveze iz poslovanja i kada je tržišna vrijednost imovine najmanje jednaka iznosu ukupnih godišnjih obaveza dioničkog društva. Dioničko društvo je obavezno da isplati dividendu po osnovu prioritetnih dionica i u slučaju da je ukupan iznos dobiti i dijela fonda rezervi iznad obaveznog iznosa iz člana 188. stav 3. ovog zakona dovoljan samo za isplatu te dividende.


Privredna društva

176

Skupština dioničkog društva može donijeti odluku da se dividenda ne isplaćuje, kojom istovremeno određuje svrhu upotrebe dobiti koja pripada dioničarima.

Čl. 208. Prava dioničara po osnovu dionica nove klase utvrđuju se odlukom o emisiji, u skladu sa zakonom. Prava sadržana u dionici ostvaruje lice upisano u „listu dioničara kod Registra” ili od njega ovlašteno lice.

Čl. 209. Dioničar koji je dionoce stekao naslijeđem preuzima prava prethodnika u kontinuitetu.

Čl. 210. Dioničar ima pravo prodati ili po drugom osnovu svoje dionice prenijeti drugom licu. „Prodaja ili prijenos dionica po drugom osnovu, isključujući nasljeđivanje, može se isključiti za određeni period ili na drugi način ograničiti, odlukom o emisiji dionica putem zatvorene prodaje koja u tom smislu proizvodi učinak prema svim kupcima tih dionica i ugovorom zaključenim između dioničara, koji obavezuje samo njegove potpisnike”.

Čl. 212. Kada je predsjednik ili član nadzornog odbora, direktor ili drugi član uprave, kupac dionica nove emisije dioničkog društva u obimu većem od 5% ukupnog broja dionica s pravom glasa, smatra se transakcijom unutar dioničkog društva, koja mora biti objavljena u skladu s propisima Komisije. 4. Pravo preče kupnje

Čl. 213. Prilikom nove emisije dionica postojeći dioničari imaju pravo kupiti nove dionice, u roku od 30 dana po isteku roka za upis novih dionica u obimu kojim zadržavaju učešće u osnovnom kapitalu koje su imali prije nove emisije. „Odluka o emisiji, javni poziv za upis novih dionica koje se emituju putem javne ponude, kao i ponuda za kupnju dionica koje se emituju putem zatvorene prodaje, moraju sadržavati naznaku da li je zadržano, ograničeno ili isključeno pravo postojećih dioničara na kupnju novih dionica radi zadržavanja učešća u osnovnom kapitalu, u skladu sa stavom 1. ovog člana”.

Čl. 214. Utvrđivanje broja novih dionica čijom kupnjom postojeći dioničari zadržavaju učešće u osnovnom kapitalu dioničkog društva obavlja se istovremeno za sve dioničare koji koriste „to” pravo iz stava 1. ovog člana, najkasnije 15 dana po isteku roka za upis novih dionica. „Pravo preče kupnje dionica nije prenosivo. U ostvarivanju prava iz člana 213. ovog zakona, dioničari mogu zaključiti pisani ugovor o kupovini dionica nove emisije, koji sadrži broj dionica upisanih od svakog potpisnika ugovora i zamjenjuje pojedinačne izjave o upisu i listu upisnika”.

Čl. 215.

„Pravo preče kupnje dionica pojedinačne emisije može se isključiti ili ograničiti odlukom skupštine dioničkog društva, koja se donosi natpolovičnom većinom glasova ukupnog broja dionica s pravom glasa”.


Privredna društva

177

5. Pravo uvida u isprave Čl. 216.

Dioničari i njihovi punomoćnici imaju pravo uvida u slijedeće isprave: 1) ugovor o osnivanju, sa svim izmjenama i dopunama; 2) bilanse stanja, bilanse uspjeha i izvještaje o plaćenim porezima za tri

posljednje poslovne godine, i druga dokumenta koja je društvo dužno dostavljati skupštini ili institucijama izvan dioničkog društva;

3) zapisnike skupštine i odbora za reviziju; 4) popis osoba ovlaštenih za zastupanje dioničkog društva; i 5) popis članova nadzornog odbora i uprave, sa podacima o adresi, datumu

izbora ili imenovanja i periodu na koji je izabran ili imenovan, i o funkcijama koje oni obavljaju u drugim pravnim licima.

Zahtjev dioničara za uvid u isprave iz stava 1. ovog člana mora se ispuniti bez odlaganja tokom radnog vremena u prostorijama dioničkog društva. Podatke i isprave o poslovanju koje su označene kao povjerljive dioničar je dužan čuvati kao poslovnu tajnu. 6. Dionice zaposlenih

Čl. 217. Statutom dioničkog društva može se utvrditi mogućnost emisije posebne klase dionica za zaposlene, „odlukom skupštine iz člana 131. ili odlukom nadzornog odbora iz člana 132. ovog zakona, donesenom na osnovu i u okviru odluke skupštine iz člana 131. ovog zakona kojom je izvršen raspored dobiti za tu namjenu”. Zbir nominalnih vrijednosti svih dionica za zaposlene ne može biti veći od 5% osnovnog kapitala dioničkog društva. Dionice za zaposlene sadrže ista prava kao i obične dionice, osim u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Čl. 218. Dionice za zaposlene mogu se prenositi jedino na druge zaposlene i penzionisane radnike dioničkog društva. Prava sadržana u dionicama za zaposlene prestaju danom smrti ili prestanka zaposlenja kod emitenta. Društvo je obavezno otkupiti dionice zaposlenih, isplatom „po pravičnoj tržišnoj vrijednosti” na dan prestanka svojstva zaposlenog. Uslovi i način sticanja, prenosa i otkupa dionica zaposlenih bliže se uređuje statuom dioničkog društva. 7. Prioritetne dionice

Čl. 219. Dioničko društvo može emitovati dionice koje sadrže pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije dioničkog društva, uz ograničeno pravo glasa (u daljem tekstu: prioritetne dionice). Pravo glasa po osnovu prioritetnih dionica ne može se ograničiti za slučajeve odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica. Nominalna vrijednost prioritetnih dionica može iznositi najviše do 50% osnovnog kapitala dioničkog društva.

Čl. 220. Prioritetne dionice sadrže pravo:


Privredna društva

178

1) naplate dividende za posljednjih pet godina, perije isplate dividende za obične dionice;

2) učešća u raspodjeli ostatka imovine nakon likvidacije dioničkog društva, prije običnih dionica;

3) koje pripada dioničarima sa 10% dionica s pravom glasa, i za prioritetne dionice koje čine 5% svih dionica s pravom glasa;

4) konverzije u obične dionice, ako dividenda za prioritetne dionice nije isplaćena za dvije uzastopne godine, sve do isplate zaostale dividende.

Čl. 221.

Pravo glasa po osnovu prioritetnih dionica ne može se isključiti prilikom odlučivanja o:

1) smanjenju osnovnog kapitala; 2) spajanju, pripajanju, podjeli, promjeni oblika i prestanku dioničkog društva; 3) kupovini, prodaji, zamjeni, uzimanju u lizing i drugim transakcijama

imovinom, direktno ili preko supsidijarnih društava, u obimu većem od jedne trećine knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine dioničkog društva;

4) izmjenama i dopunama statuta.

Čl. 222. Prioritetne dionice stiče pravo glasa kao obične dionice narednog dana od dana donošenja odluke da se dividenda neće isplatiti ili od isteka roka za plaćanje dividende za drugu uzastopnu poslovnu godinu za koju dividenda nije isplaćena. Glasačka prava iz stava 1. ovog člana traju do dana isplate dividende po osnovu prioritetnih dionica. 8. Zamjenjive obveznice i obveznice sa pravom preče kupnje dionica

Čl. 223. Dioničko društvo može, na osnovu odluke skupštine, emitovati obveznice koje sadrže pravo na zamjenu za dionice dioničkog društva (zamjenjive obveznice) ili obveznice koje sadrže pravo preče kupnje dionica (obveznice s pravom preče kupnje). Dioničari imaju pravo preče kupnje zamjenjivih obveznica i obveznica s pravom preče kupnje dionica, u skladu sa odredbama čl. „213.” do „215.” ovog zakona.

Čl. 224. Odluka skupštine iz člana 223. ovog zakona donose se dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa, i obavezno sadrži:

1) nominalnu vrijednost i stopu prinosa obveznica; 2) broj obveznica, 3) način ostvarivanja prava po osnovu zamjenjive obveznice i obveznice s

pravom preče kupnje dionica; 4) klasu, nominalnu vrijednost i broj dionica za koje se obveznice mogu

zamijeniti, pri čemu nominalna vrijednost dionica ne može biti veća od zbira cijene obveznica nakon emisije,

5) cijenu ili način utvrđivanja cijene nakon emisije, za dionice koje će se upisati ostvarivanjem prava preče kupnje.

Pravo na zamjenu obveznica za dionice i pravo preče kupnje dionica ima lice koje je upisano u Registar na dan na koji se ova prava mogu izvršavati.


Privredna društva

179

9. Sticanje vlastitih dionica Čl. 225.

Dioničko društvo ne može, direktno ili indirektno, upisati vlastite dionice. Dioničko društvo može na osnovu odluke skupštine sticati vlastite dionice čija nominalna vrijednost uključujući dionice koje je steklo lice direktno ili indirektno kontrolirano od društva i drugo lice u svoje ime a za račun društva ne premašuju 10% vrijednosti osnovnog kapitala. Dioničko društvo može, na osnovu odluke skupštine, emitovati obveznice koje sadrže pravo na zamjenu za dionice dioničkog društva (zamjenjive obveznice) ili obveznice koje sadrže pravo preče kupnje dionica (obveznice s pravom preče kupnje). Dioničari imaju pravo preče kupnje zamjenjivih obveznica i obveznica s pravom preče kupnje dionica, u skladu sa odredbama čl. 146. do 151. ovog zakona.

Čl. 226. Odluka iz člana 225. ovog zakona obavezno sadrži:

1) broj vlastitih dionica koje dioničko društvo može steći i način sticanja; 2) rok u kome dioničko društvo može sticati vlastite dionice, koji ne može biti

duži od 12 mjeseci od dana donošenja odluke; i 3) cijenu ili način određivanja cijene po kojoj društvo može sticati dionice, ako

sticanje uključuje plaćanje. Čl. 227.

Dioničko društvo može sticati vlastite dionice na osnovu odluke nadzornog odbroa samo kada je to neophodno radi sprečavanja ozbiljne štete koja neposredno prijeti društvu. U slučaju iz stava 1. ovog člana, nadzorni odbor će na prvoj narednoj sjednici skupštine obavijestiti dioničare o razlogu sticanja, broj i nominalnu vrijednost stečenih dionica, njihovo učešće u osnovnom kapitalu i cijenu po kojoj su dionice stečene.

Čl. 228. Dioničko društvo može sticati vlastite dionice za zaposlene bez prethodne odluke skupštine samo u slučaju smrti vlasnika ovih dionica i prestanka svojstva zaposlenog, isključujući penzionisanje. Stečene dionice zaposlenih kojima je to svojstvo prestalo društvo je dužno podijeliti ostalim zaposlenim najkasnije 12 mjeseci nakon sticanja.

Čl. 229. Dioničko društvo dužno je o svakom sticanju vlastitih dionica u pismenom obliku obavijestiti Komisiju, u roku od osam dana od dana sticanja. Dioničko društvo je dužno, odmah nakon upisa sticanja vlastitih dionica u Registar emitenata, podnijeti prijavu Registru za opoziv stečenih vlastitih dionica.

Čl. 230. Dioničko društvo dužno je postupiti u skladu sa odredbama člana 229. ovog zakona i kada je vlastite dionice steklo:

1) kao pravni sljednik, ako ih nije prodalo u roku od 12 mjeseci od dana sticanja;

2) ispunjavanjem obaveze utvrđene zakonom i sudskim nalogom radi zaštite manjinskih dioničara, naročito u slučajevima spajanja, pripajanja i podjele,


Privredna društva

180

uvođenja ograničenog prijenosa dionica i opoziva dionica u prometu na berzi i drugim uređenim javnim tržištima;

3) prinudnim izvršenjem potraživanja dioničkog društva na osnovu sudskog naloga; i

4) od upisnika koji ne ispunjava obavezu plaćanja, ako ih nije prodalo u roku od 12 mjeseci od dana sticanja.

Čl. 231. Dioničko društvo je dužno za iznos nominalne vrijednosti stečenih vlastitih dionica smanjiti osnovni kapital i fond rezervi, ali ne ispod visine iz člana 188. stav 3. ovog zakona.

Čl. 232. Ako dioničko društvo stekne vlastite dionice posredstvom drugog lica koje nastupa u svoje ime a za račun dioničkog društva, dioničko društvo ne može ostvariti prava sadržana u tim dionicama.

Čl. 233. Nadzorni odbor je dužan u pismenom obliku obavijestiti prvu narednu skupštinu dioničkog društva o sticanju vlastitih dionica. Obavijest iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži:

1) razloge za sticanje dionica, 2) broj i nominalnu vrijednost i učešće u osnovnom kapitalu stečenih i prodatih

vlastitih dionica; 3) cijene kupljenih i prodatih dionica, uključujući najnižu i najvišu cijenu; 4) broj i nominalnu vrijednost vlastitih dionica i njihovo učešće u osnovnom

kapitalu, na početku i na kraju izvještajnog perioda.

Čl. 234. Na upis, sticanje i davanje u zalog dionica dioničkog društva od strane supsidijarnog preduzeća, ili od strane pravnog lica koje je direktno ili indirektno kontrolirano od supsidijarnog preduzeća primjenjuju se odredbe čl. 225. do 227. ovog zakona. Ograničenje iz člana 225. ovog zakona obuhvata sve vlastite dioice u imovini dioničkog društva i supsidijarnih preduzeća

Čl. 235. Osnovni kapital ne može se povećati po osnovu sticanja vlastitih dionica od strane lica iz člana 234. ovog zakona.

Čl. 236. Ako dioničko društvo unosi vlastite dionice u poslovne knjige kao imovinu, iznos fonda rezervi mora povećati za iznos ukupne nominalne vrijednosti tih dionica. 10. Zabrana finansiranja kupovine dionica

Čl. 237. Dioničko društvo ne smije davati i garantirati avanse, zajmove i kredite za prodaju svojih dionica.

Čl. 238. Dioničko društvo ili drugo lice za račun dioničkog društva, može kao zalog prihvatiti vlastite dionice samo u slučajevima iz člana 230. ovog zakona.


Privredna društva

181

V UPRAVLJANJE DIONIČKIM DRUŠTVOM

Čl. 239. Organi dioničkog društva su:

1) skupština; 2) nadzorni odbor; 3) uprava „i” 4) „odbor za reviziju”.

1. Skupština

Čl. 240. Skupštinu dioničkog društva čine dioničari. Skupština se, u pravilu, održava u mjestu sjedišta dioničkog društva. „Radom skupštine predsjedava predsjednik nadzornog odbora, ili jedan od njegovih članova, kada zbog spriječenosti predsjednika ili iz drugih razloga tako odluči nadzorni odbor. Skupština bira dva dioničara koji ovjeravaju zapisnik skupštine. Predsjednik i članovi nadzornog odbora i odbora za reviziju, direktor i drugi članovi uprave dužni su prisustvovati skupštini” U dioničkom društvu sa jednim dioničarem ovlaštenja skupštine vrši dioničar.

Čl. 241. „Skupština se održava najmanje jednom godišnje, radi izjašnjavanja o godišnjem izvještaju društva, koji uključuje finansijske izvještaje društva i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju. Skupštinu saziva nadzorni odbor, po vlastitoj inicijativi, prijedlogu prave ili zahtjevu ovlaštenih dioničara, a može je sazvati ovlašteni dioničar ili grupa dioničara u slučajevima utvrđenim ovim zakonom. Pravo odlučivanja u skupštini ima dioničar koji se na listi dioničara kod Registra nalazio 30 dana prije datuma održavanja skupštine ili posljednjeg radnog dana koji prethodi tom roku ako on pada u neradni dan”. Troškove održavanja skupštine snosi dioničko društvo. „Utvrđivanje kvoruma i rezultata glasanja na skupštini vrši odbor za glasanje, u sastavu od najmanje tri člana, koje imenuje nadzorni odbor odlukom o sazivanju skupštine. Skupštini društva mogu prisustvovati dioničari ili punomoćnici dioničara, koji su se prijavili odboru za glasanje prije početka rada skupštine u roku utvrđenom statutom, koji ne može biti duži od tri dana prije dana određenog za održavanje skupštine. Način i rok prijavljivanja za prisustvo skupštini obavezno se objavljuju u obavještenju o sazivanju skupštine”.

1.1.Sazivanje skupštine Čl. 242.

„Obavještenje o dnevnom redu, mjestu, datumu i vremenu održavanja skupštine, te načinu davanja punomoći i načinu glasanja na skupštini mora biti objavljeno najmanje u jednom dnevnom listu koji se izdaje u Federaciji, najkasnije 30 dana prije datuma određenog za zasjedanje skupštine”. Ako je održavanje skupštine zakazno van mjesta sjedišta dioničkog društva, obavještenje iz stava 1. ovog člana mora biti u istom roku upućeno svakom dioničaru


Privredna društva

182

preporučenim pismom, telefaksom ili elektronskom poštom, na adresu iz liste dioničara iz člana 241. stav 3. ovog zakona. „Osim objavljivanja i dostavljanja obavještenja u skladu sa odredbama st. 1. i 2. ovog člana, dioničko društvo sa velikim brojem dioničara dužno je osigurati i dodatno objavljivanje, u slučajevima, pod uslovima i na način utvrđenim propisima Komisije”.

Čl. 243. „Dioničar ili grupa dioničara sa najmanje 5% ukupnog broja dionica s pravom glasa ima pravo pismeno predložiti pitanja i prijedloge odluka za uvrštavanje na dnevni red naredne skupštine društva, u svako doba prije objavljivanja obavještenja o održavanju skupštine, kao i izmjenu dnevnog reda i prijedloga odluka skupštine koja je sazvana, najkasnije osam dana od dana objavljivanja obavještenja iz člana 242. stav 1. ovog zakona”. Nadzorni odbor dužan je o prijedlozima dioničara iz stava 1. ovog člana objaviti obavještenje na isti način kao i obavještenje o sazivanju skupštine. Prijedlog iz stava 1. ovog člana nadzorni odbor nije dužan objaviti ako je:

1) nezakonit ili suprotan odredbama statuta dioničkog društva; 2) zasnovan na netačnim i nepotpunim podacima ili sadrži takve podatke; 3) isti prijedlog bio razmatran na skupštini najmanje dva puta u posljednjih pet

godina i nije bio podržan od drugih dioničara sa više od 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa;

4) predlagače najavio da neće prisustvovati skupštini. Troškove objavljivanja pojedinačnih prijedloga iz stava 1. ovog člana koji sadrže do 100 riječi snosi dioničko društvo, a za duže prijedloge troškove snosi predlagač.

Čl. 244. Zahtjev za sazivanje skupštine može podnijeti:

1) dioničar ili grupa dioničara sa više od 10% ukupnog broja dionica s pravom glasa;

2) član nadzornog odbora; 3) odbor za reviziju.

Zahtjev za sazivanje skupštine, sa prijedlogom dnevnog reda, podnosi se nadzornom odboru u pismenoj formi. Ukoliko nadzorni odbor, u roku od „30” dana od dana podnošenja zahtjeva, ne objavi obavještenje o sazivanju skupštine, na način iz člana 242. ovog zakona, podnosilac zahtjeva ovlašten je na isti način neposredno sazvati skupštinu i obavezan je o tome pismeno obavijestiti Komisiju. „Lica iz stava 1. ovog člana ovlaštena su neposredno sazvati skupštinu, bez prethodnog podnošenja zahtjeva nadzornom odboru, u slučaju da pet mjeseci po isteku poslovne godine nadzorni odbor nije sazvao skupštinu radi izjašnjavanja o godišnjem izvještaju društva, koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju”.

1.2.Odlučivanje Čl. 245.

„Skupština može odlučivati ukoliko je na njoj zastupljeno, više od 30% ukupnog broja dionica s pravom glasa”.


Privredna društva

183

Ukoliko po isteku 60 minuta od zakazanog vremena početka skupštine nije postignut kvorum za odlučivanje iz stava 1. ovog člana, skupština se odgađa, a nadzorni odbor je dužan najranije za 15, a najkasnije za 30 dana od prvobitno zakazanog dana održavanja objaviti obavještenje o ponovnom sazivanju skupštine. „ U slučaju iz stava 2. ovog člana, ponovo sazvana skupština može odlučivati ukoliko je na njoj zastupljeno više od 10% ukupnog broja dionica s pravom glasa”. „Statutom dioničkog društva može se utvrditi veći, ali ne manji procenat od iznosa utvrđenih u stavu 1. i 3. ovog člana”.

Čl. 246. „Skupština dioničkog društva odlučuje o:

1) povećanju i smanjenju osnovnog kapitala; 2) emisiji novih dionica postojeće ili nove klase i emisiji obveznica i drugih

dužničkih vrijednosnih papira; 3) ograničenju ili isključenju prava preče kupnje novih dionica, u okviru odluke

o emisiji novih dionica postojeće ili nove klase; 4) usvajanju godišnjeg izvještaja društva, koji uključuje finansijski izvještaj i

izvještaje revizora, nadzornog odbroa i odbora za reviziju; 5) raspodjeli dobiti i isplati dividende; 6) načinu pokrića gubitka; 7) spajanju sa drugim društvima i pripajanju drugih društava dioničkom društvu

ili dioničkog društva drugom društvu; 8) promjeni oblika i podjeli dioničkog društva; 9) prestanku dioničkog društva sa provođenjem likvidacije i o odobravanju

počeetnog likvidacionog bilansa i završnog računa po okončanju postupka likvidacije;

10) kupovini, prodaji, razmjeni, uzimanju ili davanju u lizing, uzimanju ili davanju kredita, i drugim transakcijama, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava, u toku poslovne godine u obimu većem od trećine knjigovodstvene vrjednosti imovine dioničkog društva po bilansu stanja na kraju prethodne godine, kao i o takvoj transakciji u manjem obimu za čije odobrenje je ovlašten nadzorni odbor, ako on takvu predloženu transakciju nije odobrio jednoglasnom odlukom;

11) izboru i razrješenju članova nadzornog odbora pojedinčano; 12) izboru vanjskog revizora i izboru i razrješenju članova odbora za reviziju; 13) osnivanju, reorganizaciji i likvidaciji supsidijarnih društava, i odobravanju

njihovih statuta; 14) naknadama članovima nadzornog odbora i odbora za reviziju; 15) izmjenama i dopunama odredaba statuta koje se one odnose na pitanja iz tač.

1), 2), 7) i 8) ovog člana ili druga pitanja o kojima, u skladu sa zakonom ili statutom društva, skupština donosi posebne odluke čiji pravnik učinak uključuje izmjenu odgovarajućih odredaba statuta društva; i

16) drugim pitanjima bitnim za poslovanje dioničkog društva, u skladu sa zakonom i statutom dioničkog društva.

Čl. 247.

Dioničar ima pravo, od dana objavljivanja obavještenja o sazivanju skupštine, u prostorijama dioničkog društva izvršiti uvid u „listu dioničara”, finansijski izvještaj,


Privredna društva

184

sa izvještajem revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju i „uvid u sve” druge isprave koje se odnose na prijedlog odluka uvrštenih u dnevni red skupštine.

Čl. 248. „Skupština odlučuje dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa o pitanjima za koja je pojedinim odredbama ovog zakona izričito tako propisano, uključujući odvojeno glasanje po klasama dionica, a natpolovičnom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa, zajedničkim glasanjem svih klasa dionica, odlučuje o svim ostalim pitanjima iz svoje nadležnosti, osim izbora članova nadzornog odbora i odbora za reviziju koji se vrši u skladu sa odredbama člana 262. ovog zakona. Skupština je dužna najkasnije šest mjeseci od završetka poslovne godine odlučiti o godišnjem izvještaju društva, koji uključuje finansijski izvještaj i izvještaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju, te o rasporedu dobiti ili načinu pokrića gubitka za tu poslovnu godinu”.

Čl. 249. Glasanje u skupštini vrši se putem glasačkih listića koji sadrže ime ili firmu dioničara i broj glasova kojim raspolaže. Glasanje se vrši zaokruživanjem na glasačkom listiću odgovora “za” ili “protiv” prijedloga odluke ili imena kandidata pri izboru organa dioničkog društva. Rezultate glasanja utvrđuje odbor za glasanje.

1.3.Odlučivanje putem punomoćnika

Čl. 250. „Pravo učešća u radu i odlučivanju skupštine dioničkog društva dioničar može ostvariti lično ili putem punomoćnika, koji je dužan postupati u skladu sa uputama dioničara, a ako upute nije dobio, u skladu sa razumnom prosudbom najboljeg interesa dioničara – vlastodavca. Osim svakog poslovnog sposobnog fizičkog lica, punomoćnik može biti pravno lice registrirano za poslove posredovanja u prometu vrijednosnih papira i udruženje sa svojstvom pravnog lica osnovano i registrirano radi udruživanja i zastupanja dioničara, u kojim slučajevima ovlaštenja iz punomoći vrši zakonski ili opunomoćeni zastupnik takvog pravnog lica. Punomoć za učešće u radu i odlučivanju skupštine dioničkog društva daje se u obliku pisane izjave, potpisane od strane dioničara – vlastodavca i punomoćnika, i dostavlja se dioničkom društvu lično, poštanskom pošiljkom, faksom ili putem e-maila, najkasnije u roku koji je statutom ili odlukom društva utvrđen za registraciju dioničara za učešće u radu skupštine. Punomoć prestaje ako se dioničar – vlastodavac registruje za učešće i prisustvuje skupštini s izričitom iskazanom namjerom da lično glasa, zatim, izdavanjem punomoći drugom licu ili opozivom punomoći u obliku pisane izjave potpisane od strane dioničara – vlastodavca, sa učinkom danom dostavljanja društvu u skladu sa stavom 2. ovog člana, te danom upisa kod Registra prijenosa dionica od strane dioničara – vlastodavca. Izuzetno od stava 1. ovog člana, u dioničkom društvu sa velikim brojem dioničara, i to u slučajevima, pod uslovima i na način utvrđenim statutom društva u skladu s propisima Komisije, pravo učešća u odlučivanju skupštine dioničar može ostvariti


Privredna društva

185

glasanjem putem popunjenih i potpisanih glasačkih listića dostavljenih društvu putem pošte, faksa ili e-maila prije datuma održavanja skupštine”.

Čl. 251. Punomoćnik je dužan predati odboru za glasanje pismeno ovlaštenje za zastupanje dioničara. Odbor za glasanje dužan je provjeriti valjanost ovlaštenja i identitet punomoćnika.

Čl. 252. Ukoliko dioničar ili njegov punomoćnik, u roku od sedam dana od dana održavanja skupštine, dostavi odboru za glasanje ovjerenu izjavu dioničara, javnu ispravu ili drugi vjerodostojan dokaz koji pobija valjanost ovlaštenja, odbor za glasanje će proglasiti nevažećim glasove po osnovu tog ovlaštenja i o tome pismeno izvijestiti nadzorni odbor. Nadzorni odbor je dužan obustaviti od izvršenja odluku za čije donošenje su nevažeći glasovi bili odlučujući i sazvati skupštinu radi ponovog odlučivanja o tim pitanjima najkasnije 30 dana od dana prijema obavještenja odbora za glasanje o nevažećim glasovima.

1.4.Zapisnik skupštine Čl. 253.

O radu skupštine sačinjava se zapisnik koji obavezno sadrži: 1) firmu i adresu sjedišta dioničkog društva; 2) mjesto i vrijeme održavanja skupštine; 3) ime i prezime predsjedavajućeg, zapisničara, lica koja ovjeravaju zapisnik i

članova odbora za glasanje; 4) dnevni red; 5) odluke; 6) podatke o glasanju; 7) prigovore dioničara i članova nadzornog odbora na odluke skupštine.

Uz zapisnik se prilažu pismeni prijedlozi i izvještaji podneseni skupštini. Nadzorni odbor je dužan osigurati da se zapisnik sačini u roku od 30 dana od dana održavanja skupštine. Zapisnik potpisuju predsjedavajući skupštine, zapisničar i lice koja ovjeravaju zapisnik. Dioničar može zahtijevati da mu se dostavi kopija zapisnika ili izvod iz zapisnika za sve skupštine društva.

Čl. 254. Dioničko društvo je obavezno trajno čuvati zapisnike skupštine, evidenciju o prisustvu i glasanju dioničara, obavještenja i pozive za skupštinu. Likvidator je dužan obezbijediti čuvanje dokumenata iz stava 1. ovog člana najmanje 10 godina nakon prestanka dioničkog društva.

1.5.Zaštita manjine u odlučivanju i pobijanje odluka skupštine

Čl. 255. „Dioničar koji je, pisanom izjavom dostavljenom nadzornom odboru prije datuma održavanja skupštine ili usmeno u zapisnik prije početka glasanja na skupštini, izjavio


Privredna društva

186

da se protivi prijedlogu odluke koja uzrokuje značajne promjene u društvu ili pravima dioničara, a koju je skupština potom usvojila, ima pravo u roku od osam dana od dana održavanja skupštine podnijeti pisani zahtjev da društvo otkupi njegove dionice. U smislu stava 1. ovog člana, smatrat će se da značajne promjene u društvu ili pravima dioničara uzrokuje odluka skupštine kojom se usvaja ili odobrava:

1) emisija novih dionica postojeće ili nove klase; 2) emisija obveznica zamjenjivih za dionice društva ili obvezncia s pravom preče

kupnje dionica društva; 3) ograničenje ili isključenje prava preče kupnje novih dionica u okviru odluke o

emisiji novih dionica postojeće ili nove klase; 4) promjena oblika, podjela ili spajanje društva, ili pripajanje oblika drugom

društvu ili obrnuto. Po zahtjevu dioničara iz stava 1. ovog člana, društvo je dužno otkupiti njegove dionice u roku od tri mjeseca od dana prijema zahtjeva, uz isplatu po pravičnoj tržišnoj vrijednosti za period od dana objavljivanja obavještenja do datuma održavanja skupštine. U slučaju da obaveze društva iz stava 3. ovog člana uključuju otkup dionica ukupne nominalne vrijednosti veće od 10% osnovnog kapitala društva i pravične tržišne vrijednosti u ukupnom iznosu većem od zbira iznosa rezervi i zadržane dobiti prema bilansu stanja društva za prethodnu poslovnu godinu, zahtjev ili, ako ih je više, svaki od zahtjeva iz stava 1. ovog člana društvo je dužno ispuniti u roku iz stava 3. ovog člana uz smanjenje broja dionica ili otkupne cijene srazmjerno navedenim ograničenjima, a preostali dio zahtjeva u daljem roku od šest mjeseci. U slučaju kada društvo nije ispunilo obavezu otkupa dionica u skladu sa st. 1), 2), 3) i 4) ovog člana, dioničar ima pravo ispunjenje obaveze društva zahtijevati podnošenjem tužbe nadležnom sudu”.

Čl. 256. Ako skupština odbije prijedlog dioničara sa više od 20% dionica s pravom glasa za imenovanje vanjskog revizora za vanredno ispitivanje svih predmeta koji se odnose na osnivanje i poslovanje dioničkog društva u posljednjih pet godina, revizora će imenovati Komisija.

Čl. 257. Odluka skupštine dioničkog društva ništavna je ako:

1) skupština nije sazvana na način utvrđen članom 242. ovog zakona; 2) nije unesena u zapisnik; 3) je ništavnost utvrđena odlukom suda.

Čl. 258.

Postupak za pobijanje i poništenje odluke skupštine, kod suda kod kojeg je dioničko društvo upisano u sudski rgistar može pokrenuti:

1) dioničar zastupljen na skupštini, čiji je prigovor na odluku unesen u zapisnik; 2) dioničar koji nije prisustvovao skupštini zbog sazivanja skupštine protivno

odredbama člana 242. ovog zakona; 3) dioničar čiji prijedlog ili prigovor nije pravilno unesen u zapisnik; 4) nadzorni odbor i uprava i svaki član nadzornog odbora i uprave, ukoliko bi

izvršenjem odluke počinio privredni prijestup ili krivično djelo ili dioničkom društvu nanio štetu.


Privredna društva

187

Postupak iz stava 1. ovog člana može se pokrenuti u roku od 60 dana od dana održavanja skupštine. U postupku iz stava 1. ovog člana, dioničko društvo zastupa direktor ili drugi član uprave, po ovlaštenju direktora. Ako je tužitelj član uprave, dioničko društvo zastupa lice imenovano od nadzornog odbora, a kada su tužitelji nadzorni odbor i uprava ili njihovi članovi, zastupnika dioničkog društva postavlja sud, ako ga nije imenovala skupština. 2. Nadzorni odbor

Čl. 259. Nadzorni odbor sačinjavaju predsjednik i najmanje dva člana, koje imenuje i razrješava skupština, s tim da ukupan broj članova nadzornog odbora mora biti neparan. Predsjednik i članovi nadzornog odbora imenuju se istovremeno na period od četiri godine. Isto lice može biti imenovano za predsjednika ili člana nadzornog odbora više puta bez ograničenja. Predsjednik i članovi nadzornog odbora upisuje se u registar kod Komisije. „Skupština može razriješiti predsjednika i članove nadzornog odbora i prije isteka perioda na koji su imenovani”.

Čl. 260. Predsjednik i član nadzornog odbora ne može biti lice:

1) osuđivano za krivično djelo i za privredni prijestup nespojive s dužnošću u nadzornom odboru, pet godina od dana pravosnažnosti presude, isključujući vrijeme zatvorske kazne;

2) kojem je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadležnosti nadzornog odbora; i

3) starije od 70 godina na dan imenovanja.

Čl. 261. Kandidata za člana nadzornog odbora može predložiti dioničar ili grupa dioničara s najmanje 5% dionica s pravom glasa. Prijedlog iz stava 1. ovog člana podnosi se pismeno, najkasnije osam dana od dana objavljivanja obavještenja o sazivanju skupštine u čiji je dnevni red uključeno i pitanje izbora predsjednika i članova nadzornog odbora. Prijedlog iz stava 1. ovog člana koji je dostavljen nadzornom odboru prije objavljivanja obavještenja iz člana 242. ovog zakona, mora biti dostavljen dioničarima, zajedno sa drugim materijalima. Kandidati za predsjednika i članove nadzornog odbora moraju prije glasanja dati pismenu izjavu o prihvtanju kandidature.

Čl. 262. Predsjednik i članovi nadzornog odbora biraju se glasanjem, u skladu sa članom 249. ovog zakona, pri čemu svakoj dionici sa pravom glasa pripada broj glasova jednak broju članova nadzornog odbora koji se biraju, uključujući i predsjednika. Ukupan broj glasova koji nosi svaki glasački listić raspoređuje se ravnomjerno na sve kandidate čija imena su zaokružena na istom listiću.


Privredna društva

188

Kandidata koji je dobio najveći broj glasova skupštine proglašava za predsjednika, a kandidate sa sljedećim najvećim brojem dobijenih glasova proglašava za članove nadzornog odbora.

Čl. 263. Predsjednik i članovi nadzornog odbora u prvom mandatu biraju se na osnivačkoj skupštini u skladu sa odredbama član 261. i 262. ovog zakona.

Čl. 264. Direktor i član uprave dioničkog društva ne može biti predsjednik i član nadzornog odbora. Isto lice ne može istovremeno biti predsjednik ili član nadzornog odbora u više od tri društva.

Čl. 265. Predsjednik i članovi nadzornog odbora zaključuju sa dioničkim društvom ugovor koji odobrava skupština. Ugovor u ime dioničkog društva potpisuje direktor, u skladu sa odobrenjem skupštine.

Čl. 266. Sjednica nadzornog odbora održava se najmanje jednom u tri mjeseca. Sjednicu nadzornog odbora saziva predsjednik nadzornog odbora. Predsjednik nadzornog odbora dužan je sazvati sjednicu na zahtjev direktora dioničkog društva ili dva člana nadzornog odbora, najkasnije 14 dana od dana podnošenja zahtjeva, a u protivnom sjednicu je ovlašten sazvati podnosilac zahtjeva.

Čl. 267. Pismeni poziv za sjednicu nadzornog odbora, u kojem su naznačeni mjesto i datum održavanja, vrijeme početka i dnevni red sjednice, dostavlja se članovima nadzornog odbora najkasnije 14 dana prije datuma održavanja sjednice. Uz poziv za sjednicu, dostavljaju se materijali za svaku tačku dnevnog reda. „U hitnim slučajevima utvrđenim statutom društva može se utvrditi i kraći rok od roka iz stava 1. ovog člana”.

Čl. 268. Za održavanje sjednice nadzornog odbora potreban je kvorum od dvije trećine ukupnog broja članova. Nadzorni odbor donosi odluke većinom glasova prisutnih članova. Predsjednik i član nadzornog odbora ne može glasati o pitanjima koja se odnose na njega lično. Lica koja nisu članovi nadzornog odbora mogu prisustvovati sjednici samo na osnovu pismenog poziva predsjednika nadzornog odbora.

Čl. 269. Nadzorni odbor dioničkog društva nadležan je da:

1) nadzire poslovanje dioničkog društva; 2) nadzire rad uprave; 3) usvaja izvještaj uprave o poslovanju po polugodišnjem i godišnjem obračunu,

sa bilansom stanja i bilansom uspjeha i izvještajem revizije;


Privredna društva

189

4) podnosi skupštini godišnji izvještaj o poslovanju dioničkog društva, koji obavezno uključuje izvještaj revizora, izvještaj o radu nadzornog odbora i odbora za reviziju, i plan poslovanja za narednu poslovnu godinu;

5) imenuje upravu dioničkog društva; 6) predlaže raspodjelu i način upotrebe dobiti i način pokrića gubitka; 7) odobrava kupovinu, prodaju, zamjenu, uzimanje u lizing i druge transakcije

imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih društava u toku poslovne godine u obimu od 15% do 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine dioničkog društva;

8) imenuje predsjednika i članove nadzornog odbora za naknade i odbora za imenovanje;

9) obrazuje povremene komisije i utvrđuje njihov sastav i zadatke; 10) saziva skupštinu; i 11) odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu od trećine zbira

nominalne vrijednosti postojećih dionica i određuje iznos, vrijeme prodaje i cijenu ovih dionica, koja ne može biti manja od prosječne tržišne vrijednosti postojećih dionica iste klase u 30 uzastopnih dana prije dana donošenja odluke.

Čl. 270. Predsjednik i članovi nadzornog odbora dužni su svoje obaveze i odgovornosti izvršavati u skladu sa interesima dioničara i dioničkog društva i ne mogu obavljati djelatnost konkurentnu djelatnosti dioničkog društva bez obavještavanja i saglasnosti drugih članova nadzornog odbora. Predsjednik i članovi nadzornog odbora dužni su prilikom predlaganja emisije novih ili otkupa vlastitih dionica dioničkog društva i drugih vrijednosnih papira saopštiti sve bitne podatke koji se odnose na poslovanje dioničkog društva. Predsjednik i član nadzornog odbora dužni su prijaviti nadzornom odboru svaki direktni ili indirektni interes u pravnom licu s kojim dioničko društvo ima ili namjerava da stupi u poslovni odnos. U slučaju iz stava 3. ovog člana predsjednik i član nadzornog odbora ne mogu odlučivati o pitanjima koja se tiču odnosa dioničkog društva i drugih pravnih lica u kojima predsjednik i član nadzornog odobra imaju direktni ili indirektni finansijski interes.

Čl. 271. Ako predsjednik i član nadzornog odbora postupaju suprotno odredbama člana 270. ovog zakona, dioničko društvo ima pravo na naknadu štete koju je usljed toga pretrpilo.

Čl. 272. Predsjednik i članovi nadzornog odbora neograničeno solidarno odgovaraju za štete koje prouzrokuju neizvršavanjem ili neurednim izvršavanjem svojih dužnosti.

Čl. 273. Predsjednik i članovi nadzornog odbora su odgovorni za štetu koju je pretrpilo dioničko društvo ako su suprotno odredbama ovog zakona, statuta i dioničkog društva i odlukama skupštine:

1) vratili uplate dioničarima; 2) dioničarima isplatili dividendu; 3) vlasnicima obaveznica dioničkog društva isplatili kamatu; 4) upisali, sticali ili otkupljivali dionice;


Privredna društva

190

5) prodavali imovinu društva; 6) vršili plaćanja nakon što je dioničko društvo postalo nesolventno; 7) produžavali rokove vraćanja kredita dioničkom društvu; 8) izdavali dionice po osnovu uslovnog povećanja osnovnog kapitala.

Dioničko društvo može odustati od potraživanja iz stava 1. ovog člana nakon isteka tri godine od dana isticanja zahtjeva za naknadu štete, ako se sa odustajanjem saglasi skupština, a protiv te odluke nije podnesen prigovor dioničara koji posjeduju najmanje sa 10% dionica s pravom glasa.

Čl. 274.

Predsjednik i članovi nadzornog odbora imaju pravo zahtijevati sve podatke o poslovanju i prisustvo članova uprave sjednicama nadzornog odbora. Predsjednik i članovi nadzornog odbora imaju pravo prisustvovati sjednicama uprave dioničkog društva. 3. Uprava

Čl. 275. Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja dioničko društvo i odgovara za zakonitost poslovanja. „Upravu dioničkog društva čini direktor, ili direktor i jedan ili više izvršenih direktora, kako je to utvrđeno statutom”. Odredbe člana 260. „i člana 270. stav 2.” ovog zakona primjenjuju se i na članove uprave dioničkog društva.

Čl. 276. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja dioničko društvo i odgovara za zakonitost poslovanja. Mandat direktora je četiri godine. Položaj, ovlaštenja, odgovornosti i prava direktora uređuju se ugovorom između nadzornog odbora i direktora.

Čl. 277. Izvršni direktor organizuje rad, zastupa i predstavlja dioničko društvo i odgovara za zakonitost poslovanja u poslovima i obimu utvrđenim pismenim aktom direktora. Izvršne direktore imenuje i razrješava nadzorni odobr na prijedlog direktora, za period za koji je imenovan direktor. Plaća i druga materijalna prava izvršnog direktora uređuju se ugovorom između direktora i izvršnog direktora, uz prethodno odobrenje nadzornog odbora.

Čl. 278. Direktor pismeno ovlašćuje jednog od izvršnih direktora da ga zamjenjuje u slučaju spriječenosti, i utvrđuje ovlaštenja.

Čl. 279. Direktor i izvršni direktor dužni su prijaviti nadzornom odboru svaki direktni ili indirektni interes u pravnom licu sa kojim dioničko društvo ima ili namjerava da stupi u poslovni odnos. U slučaju iz stava 1. ovog člana, direktor i izvršni direktor mogu učestvovati u tom poslovnom odnosu na osnovu pismene saglasnosti predsjednika nadzornog odbora.


Privredna društva

191

Čl. 280. Ukoliko direktor podnese ostavku, dužan je nastaviti obavljanje poslova u otkaznom roku koji utvrđuje nadzorni odbor i koji ne može biti kraći od 30 dana.

Čl. 281. Dioničko društvo ima sekretara, koga imenuje nadzorni odbor, na prijedlog direktora dioničkog društva, za isti period za koji je imenovan direktor. Plaća i druga materijalna prava sekretara uređuju se ugovorom između sekretara i nadzornog odbora, na prijedlog direktora.

Čl. 282. Sekretar je odgovoran za vođenje knjige dioničara, registra zapisnika skupštine i nadzornog odobra i čuvanje dokumenata utvrđenih ovim zakonom i statutom dioničkog društva, osim finansijskih izvještaja. Sekretar je ovlašten za provođenje odluke skupštine, nadzornog odbora i direktora. Sekretar je odgovoran za pripremu sjednica i vođenja zapisnika skupštine i nadzornog odbora. 4. Odbor za reviziju

Čl. 283. U dioničkom društvu se formira odbor za reviziju.

Čl. 284. Predsjednik i član odbora za reviziju ne može biti član nadzornog odbora i uprave, zaposlen niti imati direktni ili indirektni finansijski interes u dioničkom društvu, izuzev plaće po osnovu te funkcije. Naknada i druga prava članova odbora za reviziju uređuju se ugovorom na osnovu odluke skupštine.

Čl. 285. Odbor za reviziju je dužan izvršiti reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna i reviziju finansijskog poslovanja dioničkog društva na zahtjev dioničara s najmanje 10% dionica s pravom glasa, i o tome dostaviti izvještaj skupštini i nadzornom odboru, najkasnije osam dana po okončanju revizije.

Čl. 286. Odbor za reviziju ovlašten je zahtijevati sazivanje sjednice nadzornog odbora i skupštine kada smatra da su ugroženi interesi dioničara ili utvrdi nepravilnosti u radu predsjednika ili članova nadzornog odbora, direktora ili članova uprave. VI – PROMJENA OBLIKA, PRIPAJANJE I SPAJANJE I PRESTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA 1. Promjena oblika

Čl. 287. Dioničko društvo može promijeniti oblik u društvo sa ograničenom odgovornošću, na osnovu odluke skupštine donese dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glaa, tako da diončari steknu udio u društvu s ograničenom odgovornošću srazmjeran njihovom učešću u osnovnom kapitalu dioničkog društva.


Privredna društva

192

Čl. 288. Društvo s ograničenom odgovornošću nastalo promjenom oblika dioničkog društva mora imati osnovni kapital najmanje u iznosu utvrđenom ovim zakonom.

Čl. 289. „Dioničko društvo podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika potpisan od članova nadzornog odbora, koji su glasali za prijedloge odluka o promjeni oblika i članova uprave koji su predložili plan reorganizacije i odluku o promjeni oblika”. Komisija je dužna donijeti odluku najkasnije 60 dana od dana prijema „urednog” zahtjeva iz stava 1. ovog člana.

Čl. 290. Na osnovu odluke Komisije o odobrenju promjene oblika, izvršit će se upis promjene oblika dioničkog društva u sudski registar. Društvo je dužno pismeno obavijestiti Registar o promjeni oblika organizovanja, najkasnije osam dana od dana upisa u sudski registar. 2. Pripajanje i spajanje

Čl. 291. Dioničko društvo se pripaja prenosom imovine i obaveza (u daljem tekstu: pripojeno društvo) drugom dioničkom drštvu ili društvu s ograničenom odgovornošću (u daljem tekstu: društvo sljednik), koje emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva. Dioničko društvo se spaja prenosom imovine i obaveza (spojena društva) na novo dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću (društvu sljednik) koje u zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele.

Čl. 292. Komisija će odobriti pripajanje dioničkog društva ako:

1) skupštine pripojenog i društva sljednika donesu istovjetne odluke o pripajanju;

2) „zahtjev za odobrenje pripajanja potpišu članovi nadzornog odbora, koji su glasali za prijedloge odluka o pripajanju i članovi uprave koji su predložili plan reorganizacije i odluke o pripajanju”; i

3) Komisija ocijeni da pripajanje ne ugrožava prava dioničara i povjerilaca dioničkog društva.

Čl. 293. Komisija će odobriti spajanje dioničkog društva kada, uz radnje iz člana 292. ovog zakona, dioničko društvo sa drugim društvima s kojim spaja:

1) zaključi ugovor o spajanju, koji utvrđuje prestanak spojenih društava na dan konstituisanja društva sljednika;

2) pripremi statut društva sljednika; i 3) većinom glasova svih dionica s pravom glasa izabere organe društva

sljednika. Čl. 294.

Odluka iz člana 292. tačka 1. obavezno sadrži odredbe o:


Privredna društva

193

1) povećanju osnovnog kapitala društva sljednika; 2) broju i klasi dionica ili udjela koje društvo sljednik emituje u zamjenu za

dionice ili udjele pripojednih i spojenih društava; 3) datumu početka korištenja prava sadržanih u dionicama ili udjelima društva

sljednika; 4) vremenu i načinu emisije dionica ili udjela društva sljednika; 5) doplati za dionice ili udjele društva sljednika ili isplatama dioničarima ili

članovima pripojednih i spojenih društava od društva sljednika; 6) datumu pripreme bilansa stanja i bilansa uspjeha na osnovu kojih se vrši

pripajanje ili spajanje; 7) datumu podnošenja Komisiji zahtjeva za odobrenje pripajanja ili spajanja.

Povećanje osnovnog kapitala društva sljednika može se samo emisijom novih dionica ili udjela. Doplate iz stava 1. tačka 5. ovog člana ne mogu biti veće od 10% nominalne vrijednosti dionica potrebnih za realizaciju spajanja.

Čl. 295. Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu za odobrenje pripajanja i spajanja dioničkog društva najkasnije 60 dana od dana prijema zahtjeva. Na osnovu odluke Komisije o odobrenju pripajanja i spajanja, vrši se upis pripajanja i spajanja dioničkog društva u sudski registar. Društvo sljednik dužno je Registru podnijeti prijavu za upis opoziva dionica pripojenog i spojenog dioničkog društva i upis dionica društva sljednika, najkasnije osam dana od dana upisa u sudski registar.

Čl. 296. Imovinom spojenih društava upravljat će se posebno, tako da je u odnosu spojenih dioničkih društava i odnosu prema povjeriocima odvojeno predstavljena imovina svakog od spojednih dioničkih društava. Društvo sljednik je dužno, prema sopstvenoj procjeni, tri puta, u razmacima ne kraćim od 15 ni dužim od 30 dana, objaviti da napušta odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava i pozvati povjerioce da, najkasnije šest mjeseci od treće objave, društvu prijave potraživanja nastala prije upisa spajanja u sudski registar. Odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava ne smije se napustiti prije isteka roka iz stava 2. ovog člana i ispunjavanja obaveza prema povjeriocima, koji su od društva sljednika zahtijevali isplatu ili obezbjeđenje potraživanja. 3. Prestanak dioničkog društva

Čl. 297. Dioničko društvo prestaje, u skladu sa zakonom i statutom:

1) odlukom skupštine; 2) spajanjem, pripajanjem i podjelom; 3) odlukom suda; i 4) stečajem.

Čl. 298. Odluka skupštine o prestanku dioničkog društva dostavlja se Komisiji i registarskom sudu, najkasnije osam dana od dana donošenja odluke.


Privredna društva

194

Čl. 299. Dioničko društvo prestaje odlukom suda kada:

1) po tužbi povjerilaca čija dospjela a neizmirena potraživanja premašuju trećinu osnovnog kapitala dioničkog društva;

2) skupština dioničkog društva nije održana „deset” mjeseci od isteka roka za izradu godišnjeg obračuna;

3) kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa kojim se ugrožavaju interesi povjerilaca ili vlasnika vrijednosnih papira koje je društvo emitovalo;

4) kada se stečaj završi diobom stečajne imovine; 5) stečaj nije pokrenut jer imovina društva nije dovoljna za pokriće troškova

stečajnog postupka ili se stečaj obustavi zbog nedovoljne imovine. Odluka suda upisuje se po službenoj dužnosti u Registar emitenata i registar društva. 4. Likvidacija

Čl. 300. Ako dioničko društvo prestane na osnovu odredaba člana 297. tač. 1. i 3. ovog zakona pokreće se postupak likvidacije. U slučaju iz člana 297. tačka 1. ovog zakona likvidaciju dioničkog društva vrši uprava, a u slučaju iz člana 297. tačka 3. sud imenuje likvidatora.

Čl. 301. Od dana donošenja odluke o prestanku, organi dioničkog društva rade u skladu sa odredbama „ovog” zakona kojim se uređuje postupak likvidacije. Sud može postaviti skrbnika društva, koji obavlja poslove vezane za likvidaciju, a organi dioničkog društva postupaju samo po nalogu skrbnika.

Čl. 302. Uprava ili likvidator dioničkog društva dužni su objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke iz člana 300. ovog zakona, u razmacima od 15 do 30 dana. Obavještenje iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži poziv povjeriocima da prijave potraživanja, najkasnije tri mjeseca od dana posljednjeg objavljivanja. Obavještenje iz stava 1. ovog člana uprava ili likvidator dužni su uputiti poznatim povjeriocima pojedinačno.

Čl. 303. Likvidator je dužan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, sačiniti i podnijeti skupštini na odobrenje početni likvidacioni bilans. Skupština dioničkog društva je dužna istovremeno sa odobrenjem početnog likvidacionog bilansa razriješiti nadzorni odbor i upravu. Likvidator je dužan na kraju poslovne godine skupštini podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha i izvještaj o toku likvidacije.

Čl. 304. Likvidator je dužan okončati tekuće poslove dioničkog društva, naplatiti potraživanja, unovčiti ostalu imovinu i izmiriti obaveze društva.

Čl. 305. U toku likvidacije ne može se povećati fond rezervi dioničkog društva.


Privredna društva

195

U posebne rezerve za zaposlene unose se prihodi utvrđeni odlukom o obrazovanju tih rezervi, koje se ne mogu koristiti za namirenje povjerilaca i dioničara prije ispunjenja obaveza po tom osnovu prema zaposlenim.

Čl. 306. Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu novac potreban za izmirenje:

1) poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili; 2) obaveza koje nisu dospjele; 3) spornih obaveza.

Po isteku godine dana od trećeg objavljivanja obavještenja iz člana 302. stav 1. ovog zakona, iz imovine preostale nakon izdvajanja iz stava 1. ovog člana, isplaćuju se dioničari, u skladu sa pravima sadržanim u dionicama. Ako imovina dioničkog društva nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplata dioničara, imovina se dijeli srazmjerno izvršenim uplatama. Likvidator je dužan deponovati pripadajuće iznose iz st. 2 i 3. ovog člana koji dioničarima nisu isplaćeni na posebnom računu.

Čl. 307. Likvidator je dužan nakon provedenih radnji iz čl. 304. i 306. ovog zakona sazvati skupštinu dioničkog društva i podnijeti završni obračun.

Čl. 308. Izmirenje obaveza dioničkog društva za koje likvidator nije znao i koje povjerioci nisu prijavili u roku iz člana 302. stav 2. ovog zakona, može se zahtijevati samo iz deponovanog novca koji nije isplaćen dioničarima.

4.5. Društvo ograničene odgovornosti Društvo ograničene odgovornosti predstavlja najčešći oblik organizovanja privrednih društava. Prema statističkim podacima u 2001.godini u Federaciji BiH bilo je organizovano više od 15.000 d.o.o. Razlog za ovo leži u njegovim brojnim komparativnim prednostima. Radi se o prednostima koje su prihvatljive za uslove poslovanja i privređivanja ne samo u našem okruženju već i u tržišno razvijenim zemljama. Društvo ograničene odgovornosti je time mnogo prihvatljiviji oblik organizovanja od dioničkog društva, a posebno od komanditnog i društva neograničene solidarne odgovornosti. Ovaj oblik privrednog društva u sebi nosi obilježja društva kapitala ali i obilježja društva personalnog tipa. To iz razloga što ovo društvo može da osnuje i jedno lice sa relativno niskom visinom osnovnog kapitala. Iskustveno gledano veliki broj ovog tipa društva osniva samo jedno fizičko lice, a rjeđe dva ili više. Osnivaju se uglavnom u sferi malog biznisa. Pored ugovora o osnivanju, odnosno osnivačkog akta ovaj oblik privrednog društva obavezno ima statut, koji nije uslov za registraciju. U pogledu organa obavezni su skupština, bez obzira na broj lica koja osnivaju ovo privredno društvo i uprava (inokosna ili kolegijalna).


Privredna društva

196

Nadzorni odbor se osniva samo u Zakonom određenim slučajevima (član 348. ZOPD), a što je slučaj i sa vršenjem revizije poslovanja (član 350-354 ZOPD).89

4.5.1. Primjer ugovora o osnivanju društva ograničene odgovornosti Na osnovu člana 311. Zakona o privrednim društvima («Službene novine Federacije BiH», broj 23/99), te u skladu sa Odlukom o standardnoj klasifikaciji djelatnosti («Službene novine Federacije BiH», br. 28/98)

1. N.N. iz Sarajeva, Kolodvorska broj 5., 2. M.M. iz Sarajeva, Kulovića broj 10, i 3. N.M. iz Sarajeva, ulica Marka Marulića broj 2

Zaključili su dana 30.05.2002.godine

U G O V O R O OSNIVANJU DRUŠTVA OGRANIČENE ODGOVORNOSTI

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Ovim ugovorom osnivači osnivaju društvo ograničene odgovornosti (u daljem tekstu: Društvo) radi sticanja dobiti.

Član 2. Sva imovina i sredstva u Društvu su vlasništvo osnivača Društva.

Član 3. Društvo se upisuje u sudski registar Kantonalnog suda u Sarajevu čime stiče svojstvo pravnog lica sa pravnom i poslovnom sposobnošću. II FIRMA I SJEDIŠTE DRUŠTVA

Član 4. Društvo će poslovati pod slijedećom firmom: PUNI NAZIV: «PROMEX» d.o.o. za proizvodnju i promet Sarajevo. SRAĆENI NAZIV: «PROMEX» d.o.o. Sarajevo.

Član 5. SJEDIŠTE DRUŠTVA: Sarajevo, ul. Obala Kulina bana br. 52.

89 Pobliže o društvu ograničene odgovornosti vidjeti: Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 157-176. Jakša Barbić, op.cit. str. 699-906. Mirko Vasiljević, op.cit str. 157-206. Vilim Gorenc, op.cit. str. 386-471


Privredna društva

197

Član 6. Društvo posluje u pravnom prometu pod svojom punom ili skraćenom firmom. Firma Društva ili njegova skraćena firma ističe se na poslovnim prostorijama Društva.

Član 7.

U pravnom prometu Društvo upotrebljava svoj pečat. Društvo ima dva pečata, a isti sadrže firmu ili skraćenu firmu Društva i njegovo sjedište. Uprava Društva propisuje veličinu, broj, oblik slova i znakova, boju slova i znakova, i način upotrebe pečata Društva.

Član 8. O promjeni firme i sjedišta Društva odlučuje njegova skupština na prijedlog člana skupštine ili uprave Društva. III DJELATNOST DRUŠTVA

Član 9. Društvo obavlja slijedeće djelatnosti:

20.40 20.400 Proizvodnja drvene ambalaže 51.13 51.130 Posredništvo u trgovini građevinskim drvetom i građevinskim

materijalom 51.531 Trgovina na veliko drvetom 51.532 Trgovina na veliko građevinskim materijalom i sanitarnom

opremom 51.54 51.540 Trgovina na veliko željeznom robom, instalacionim

materijalom, i opremom za vodovod i grijanje 74.20 74.200 Arhitektonske i inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje 74.30 74.300 Tehničko ispitivanje i analiza

IV VANJSKOTRGOVINSKI POSLOVI

- uvoz i izvoz roba iz okvira registrovane djelatnosti - usluge iz okvira registrovane djelatnosti - međunarodna špedicija - izvoz i uvoz roba i usluga koje se naplaćuju uvozom roba i usluga u istoj

vrijednosti (kompenzacioni poslovi) - obavljanje vanjskotrgovinskih poslova u slobodnim zonama - zastupanje stranih lica

Član 10. Društvo može da zaključuje ugovore i obavlja druge pravne poslove i radnje u okviru djelatnosti upisane u sudski registar. Društvo može bez upisa u sudski registar obavljati i druge poslove koji se uobičajeno obavljaju uz djelatnost upisane u sudski registar u obimu i na način koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovnu djelatnost.


Privredna društva

198

V OSNOVNI KAPITAL DRUŠTVA, ULOZI I UDJELI, PRIJENOS UDJELA, ISTUPANJE I ISKLJUČENJE OSNIVAČA

Član 11. Osnovni kapital Društva čine novčana sredstva u ukupnom iznosu od 150.000,00 KM (slovima: stopedesethiljada KM). Osnovni kapital podijeljen je na udjele.

Član 12. U osnovnom kapitalu iz prethodnog člana osnivači učestvuju sa uplaćenim ulozima na osnovu kojih stiču udjel u procentima i to: 1. N.N. 90.000,00 KM ili 60% udjela2. M.M. 30.000,00 KM ili 20% udjela3. N.M. 30.000,00 KM ili 20% udjela

Član 13.

Svaki osnivač može imati samo jedan osnovni ulog koji se može povećati naknadnim ulaganjima, ali uvijek predstavlja samo jedan ulog u osnovnom kapitalu Društva. Osnovni ulog osnivača sastoji se od gotovog novca, vrijednosti stvari ili vrijednosti prava koje je on unio u Društvo. O povećanju ili smanjenju osnovnog kapitala osnivači odlučuju konsenzusom.

Član 14. Uprava Društva obavezna je voditi knjigu poslovnih udjela. U odnosu na Društvo član Društva je samo onaj koji je upisan u knjigu udjela. Smatra se da je u knjigu poslovnih udjela obavljen upis sa danom kada Društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen.

Član 15.

Članovi Društva mogu prenositi svoje poslovne udjele jedino uz saglasnost Skupštine Društva. Član Društva koji namjerava svoj udjel ustupiti trećoj osobi koja nije član Društva, dužan je o toj svojoj namjeri obavijestiti Skupštini Društva. U obavijesti se posebno moraju navesti uslovi pod kojima član Društva namjerava svoj udjel ustupiti. Skupština Društva će odmah po prijemu obavijestiti o namjeravanom prenošenju udjela izraditi bilansu razračunavanja, a na trošak člana Društva koji želi istupiti. Navedena bilansa se izrađuje sa trenutkom ustupanja udjela uz prikaz vrijednosti provedenog ustupanja. Ostali članovi Društva imaju pravo prvokupa udjela člana koji svoj udjel žele ustupiti. U tom slučaju, ostali članovi su dužni izjasniti se u roku od 30 dana od dana obavještenja od strane skupštine Društva o ustupu poslovnog udjela drugog člana Društva, da li će iskoristiti svoje pravo prvokupa, i o tome pismeno izvijesti skupštinu Društva u gore navedenom roku. Ukoliko ostali članovi Društva ne iskoriste svoje pravo prvokupa, udjel člana Društva koji svoj udjel ustupa može se ustupiti trećoj osobi, ali ne pod uvjetima koji bi bili povoljniji od onih koji su u obavijesti članovima Društva bili navedeni. U protivnom takav prijenos smatrat će se nevažećima.


Privredna društva

199

Član 16. Članovi Društva mogu prenositi i dio svog poslovnog udjela. Za takav prijenos potrebna je saglasnost koju daje skupština Društva u pismenom obliku. U pogledu načina prenosa dijela poslovnog udjela na odgovarajući način se primjenjuje odredba člana 15. ovog ugovora.

Član 17. Članovi Društva mogu svoje poslovne udjele i povući. Odluku o povlačenju određenog poslovnog udjela donosi skupština većinom glasova. Odluka o povlačenju udjela ne proizvodi pravno dejstvo, ukoliko bi se time narušio princip integriteta osnovnog kapitala Društva.

Član 18. Za slučaj naslijeđivanja poslovnog udjela, ili njegovog dijela, nasljednik je dužan poslovni udjel prenijeti drugom članu Društva, odnosno drugim članovima Društva u jednakim dijelovima, a po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim finansijskim izvještajima Društva.

Član 19.

Član Društva iz Društva može istupiti i to iz opravdanih razloga, a osobito u koliko Društvo ili drugi članovi Društva prouzroče štetu tom članu Društva; u koliko je taj član Društva spriječen u ostvarivanju svojih prava u Društvu i ukoliko se tom članu Društva nameću nesrazmjerne obaveze. Član Društva može biti isključen iz Društva i to iz opravdanih razloga, a osobito ukoliko Društvu svojim skrivljenim ponašanjem počini veću štetu ili umanji dobit Društva putem nelojalne konkurencije, kao i slučaju da je nad imovinom člana Društva otvoren stečajni ili likvidacijski postupak. O istupu i isključenju člana Društva, kao i opravdanosti razloga za isključenje, odnosno istupa, odlučuje skupština Društva dvotrećinskom većinom glasova. Posljedice istupanja, odnosno isključenja jesu prestanak članstva u Društvu tog člana Društva, kao i prestanak svih prava koja iz tog proizilaze. Član Društva iz prethodnog stava ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti svog poslovnog udjela. Naknada tržišne vrijednosti poslovnog udjela se neće isplatiti ukoliko bi ista dovela do smanjenja osnovnog kapitala Društva. V ORGANI UPRAVLJANJA DRUŠTVA

Član 20. Organ upravljanja Društvom je skupština Društva.

1. SKUPŠTINA Član 21.

Skupštinu Društva čine svi članovi Društva. Skupština Društva odlučuje o:

- utvrđivanju poslovne politike, strategije i programa razvoja Društva - finansijskim izvještajima Društva - upotrebi dobiti i pokrivanju gubitka u poslovanju Društva - mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova


Privredna društva

200

- zahtjevima za isplatu osnovnog uloga - imenovanju i opozivu članova Uprave - prestanku Društva - davanju prokure - prenosu, podjeli i povlačenju poslovnih udjela - izmjeni ugovora o osnivanju Društva - reinvestiranju ili povlačenju dobiti Društva - platama članova Uprave Društva - ograničenju članova Uprave Društva - promjeni osnovnog kapitala Društva - promjeni firme, sjedišta i djelatnosti Društva - postavljanju zahtjeva o naknadi štete protiv člana Uprave koju on Društvu

nanese namjerno ili iz nepažnje - statusnim promjenama Društva - donosi opće akte Društva - preuzimanju ili odobravanju zajmova ili kredita - kao i ostalim slučajevima određenim zakonom i ovim ugovorom

Član 22.

Redovne sjednice skupštine Društva sazivaju se od strane Uprave Društva u prvom polugodištu nakon završetka poslovne godine, najkasnije do 30 marta. Na obrazloženi pismeni zahtjev članova Društva čiji poslovni udjel iznosi najmanje 10% osnovnog kapitala Društva, Uprava je dužna bez odlaganja sazvati vanrednu sjednicu. U slučaju da Uprava na zahtjev ovlašćenih članova, u roku od 14 (četrnaest) dana od dana primitka zahtjeva za skupštinu ne sazove vanrednu skupštinu članovi Društva mogu sa navođenjem dnevnog reda sazvati skupštinu. Uprava je dužna pozive za sudjelovanje na redovnoj sjednici skupštine putem preporučene pošte sa navođenjem dnevnog reda poslati najmanje 30 (trideset) dana prije sjednice. Skupština može donijeti pravovaljane odluke ukoliko na skupštini sudjeluju članovi čiji poslovni udjeli iznose najmanje 51% osnovnog kapitala. U slučaju da na skupštini sudjeluju članovi sa nedovoljnom većinom osnovnog kapitala, skupština se odgađa i nova skupština se saziva u roku ne kraćem od 15 i ne dužem od 45 dana od dana odgađanja sjednice. Svaki član Društva raspolaže sa jednim glasom za započetih 10.000,00 KM (petstotina KM) vlastitog udjela u osnovnom kapitalu Društva. Odluka za koju su članovi Društva glasali na skupštini smatra se donešenom, ako je sa većinom glasova prihvaćena na skupštini, osim u slučaju da je Zakonom ili ovim ugovorom nešto drugo predviđeno. Član Društva ne može sudjelovati pri izglasavanju odluke skupštine ako bi od te odluke imao ličnu korist ili bi bio oslobođen nekih obaveza, osim ako bi se odlučivalo o njegovom biranju, postavljanju ili razrješavanju kao člana Uprave.

Član 23.

Odluke donesene na skupštini moraju se unijeti u knjigu Odluka.

2. UPRAVA Član 24.

Predstavljanje i zastupanje Društva vrši Uprava.


Privredna društva

201

Uprava se sastoji od generalnog direktora i dva pomoćnika generalnog direktora koje imenuje skupština Društva, a prava Uprave se određuju ovim ugovorom. Lica ovlašćena za zastupanje Društva u unutrašnjem i vanjskotrgovinskom poslovanju koja čine Upravu su:

1. N.N. - generalni direktor bez ograničenja, 2. M.M. - zamjenik generalnog direktora bez ograničenja do 50.000,00 KM,

a preko tog iznosa uz supotpis generalnog direktora.

Član 25. Uprava odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga Društva. Uprava Društva odgovara za izradu finansijskih izvještaja Društva i za njihovo pravovremeno dostavljanje skupštini Društva i nadležnim organima. Član Uprave Društva ne može raditi za drugo Društvo.

Član 26. Uprava Društva osobito odlučuje o slijedećem:

- o svim pitanjima vezanim uz poslovanje Društva, a za koja nije isključivo nadležna skupština Društva

- upravljanje i vođenje poslovanja Društva - zastupanje Društva prema trećim osobama i prema državnim organima - odlučivanje o prijemu i otpuštanju zaposlenih u Društvu, kao i svim

pitanjima radno pravne prirode u vezi radnih odnosa, i - predstavljanje Društva.

VI RASPODJELA DOBITI I POKRIVANJE GUBITAKA

Član 27. Dobit se u Društvu ustanovljava za poslovnu godinu na kraju godine na osnovi godišnjeg obračuna uspjeha poslovanja Društva. Dobit se dijeli članovima Društva srazmjerno uplaćenim ulozima i prihvaćenim rizicima, a u skladu sa zakonom. Društvo može odlučiti da ostatak dobiti iz prethodnog stava reinvestira ili privremeno ne raspoređuje.

Član 28. Ako Društvo po godišnjem obračunu iskaže gubitak, taj gubitak će se pokriti iz sredstava koja se prema zakonu mogu koristiti za te namjene. Ulagači se mogu sporazumjeti da će gubitak pokriti sredstvima koje ostvare poslovanjem u tekućoj godini ako to propisi dozvoljavaju. Ako se gubitak pokrije iz osnovnog kapitala ulog svakog ulagača smanjuje se za iznos koji na njega otpada. VII OVLAŠĆENJA U PRAVNOM PROMETU

Član 29. Društvo u pravnom prometu zaključuje ugovore i vrši druge pravne poslove i radnje u okviru svoje pravne sposobnosti. Društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom. Za obaveze Društva, osnivači Društva odgovaraju svojim udjelima.


Privredna društva

202

Članovi Društva za obaveze Društva mogu da odgovaraju i neograničeno solidarno svojom ličnom imovinom u slučajevima utvrđenim zakonom. VIII RADNICI DRUŠTVA

Član 30. Radnici Društva ostvaruju prava i obaveze po osnovu rada na osnovu Zakona o radu, Kolektivnog ugovora koji će osnivači u skladu sa važećim propisima i preko ovlašćenog lica zaključiti sa ovlašćenim sindikatom, kao i posebnih ugovora o radu.

Član 31. Članovi Društva imaju pravo da se organizuju u organizaciju sindikata. Sindikalna organizacija štiti prava radnika i zastupa ih kod osnivača i organa Društva. IX PRESTANAK DRUŠTVA

Član 32. Društvo se osniva na neodređeno vrijeme.

Član 33. Društvo može prestati sa radnom u slijedećim slučajevima:

1. spajanjem, pripajanjem i podjelom (statusne promjene), 2. odlukom osnivača (članova Društva) 3. odlukom suda i 4. stečajem

Član 34. Na osnovu odluke o prestanku rada Društva najprije se izmiruju sve obaveze iz imovine Društva. Ako imovina Društva nije dovoljna za izmirivanje svih obaveza pozivaju se svi osnivači da obezbijede sredstva za izmirenje obaveza. Ako osnivači ne obezbijede sredstva postupit će se po važećim propisima.

Član 35. Donošenjem odluke o prestanku Društva, prestaju i radni odnosi radnika Društva pod uslovima utvrđenim Zakonom. Uprava Društva je dužna da utvrdi rokove prestanka pojedinih procesa rada i rokove prestanka radnog odnosa pojedinih grupa radnika. X KLAUZULA KONKURENCIJE

Član 36.

Osnivači Društva se obavezuju da svojim akcijama i akcijama članova svojih porodica neće stvarati konkurenciju ovom Društvu u istoj djelatnosti niti biti osnivači ili dioničari firme koja svojim poslovanjem konkuriše Društvu. XI PRELAZNE ODREDBE

Član 37. Statut Društva donijet će se u roku od 60 dana od dana potpisivanja ovog ugovora. Statut usvaja Skupština Društva.


Privredna društva

203

Član 38. Način raspodjele dobiti i pokriće gubitaka Društva bit će regulisano Statutom Društva. Statutom će se regulisati i način vođenja poslovnih knjiga i izrada periodičnih obračuna.

Član 39. Izmjene i dopune ovog ugovora vrše se na način predviđen za njegovo donošenje.

Član 40.

U slučaju spora po ovom ugovoru, osnivači priznaju nadležnost suda u Sarajevu.

Član 41. Ovaj ugovor stupa na snagu danom donošenja, a primjenjivat će se od dana upisa u sudski registar Društva. OSNIVAČI: 1. N.N. iz Sarajeva, Kolodvorska br. 5. 2. M.M. iz Sarajeva, Kulovića br. 10. i 3. N.M. iz Sarajeva, Marka Marulića br. 2. 4.5.2. Primjer Statuta društva ograničene odgovornosti Na osnovu člana 317. Zakona o privrednim društvima («Službene novine Federacije BiH», broj 23/99), i Ugovora o usklađivanju statusa Društva sa Zakonom o privrednim društvima i usklađivanju djelatnosti sa Odlukom o standardnoj klasifikaciji djelatnosti (u daljem tekstu: Ugovor), Skupština privrednog društva održana u Sarajevu dana ________2002.godine donijela je

S T A T U T Privrednog društva «KOMGRAP», d.o.o.

za proizvodnju i promet Sarajevo I OPĆE ODREDBE

Član 1. Ovim statutom uređuju se:

1) firma i sjedište; 2) djelatnost; 3) zastupanje i predstavljanje; 4) osnovni kapital; 5) fond rezervi; 6) udjeli članova; 7) prava i obaveze članova; 8) dobit; 9) upravljanje društvom; 10) organizacija društva; 11) supsidijarna društva; 12) promjena oblika, podjela, pripajanje i spajanje; 13) prestanak društva odlukom skupštine; 14) poslovna tajna; 15) pravo uvida u isprave; 16) sindikalno organizovanje; i 17) izmjene i dopune statuta.


Privredna društva

204

Privredno društvo «KOMGRAP» d.o.o. za proizvodnju i promet Sarajevo je registrovano kod Kantonalnog suda u Sarajevu, registarski uložak br. _______, Sarajevo. II FIRMA I SJEDIŠTE

Član 2. Firma društva je: Privredno društvo «KOMGRAP» d.o.o. za proizvodnju i promet Sarajevo (u daljem tekstu: Društvo). Skraćena firma društva je: «KOMGRAP», d.o.o. Sarajevo.

Član 3. Sjedište društva je u Sarajevu, ulica Tekija broj 12. III DJELATNOST

Član 4. Društvo obavlja slijedeće djelatnosti: 14.21 14.210 Vađenje šljunka i pijeska 14.22 14.220 Vađenje gline i kaolina 26.61 26.610 Proizvodnja betonskih proizvoda za građevinarstvo 26.62 26.620 Proizvodnja proizvoda od gipsa za građevinarstvo 26.63 26.630 Proizvodnja gotove betonske smjese 45.211. Visokogradnja 45.212 Niskogradnja 45.41 45.410 Fasaderski i štukaturni radovi 45.43 45.430 Postavljanje podnih i zidnih obloga 45.44 45.440 Farbarski i staklarski radovi 45.45 45.450 Ostali završni radovi 51.532 Trgovina na veliko građevinskim materijalom i sanitarnom

opremom 60.24 60.240 Prevoz robe (tereta) u drumskom saobraćaju 74.20 74.200 Arhitektonske i inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje 74.30 74.300 Tehničko ispitivanje i analiza

Član 5. Osim djelatnosti utvrđenih odredbama člana 4. ovog statuta Društvo će obavljati i djelatnosti vanjskotrgovinskog prometa, i to:

a) uvoz i izvor roba iz okvira registrovane djelatnosti; b) usluge iz okvira registrovane djelatnosti; c) izvođenje investicionih radova u inozemstvu; d) izvoz i uvoz roba i usluga koje se naplaćuju uvozom roba i usluga u istoj

vrijednosti (kompenzacioni poslovi);

IV ZASTUPANJE I PREDSTAVLJANJE

Član 6. Direktor je zakonski zastupnik Društva.


Privredna društva

205

Član 7. Društvo može za zastupanje ovlastiti i treće osobe iz ili izvan Društva. Pismeno ovlaštenje specijalno ili generalno za zastupanje Društva od trećih osoba daje, u pisanom obliku, direktor Društva. Ovlaštenjem iz stava 2. ovog člana utvrđuje se posao ili vrste poslova, obim i period u kojim treće osobe zastupaju Društvo.

Član 8. Ovlaštenje iz člana 7. ovog statuta ne može se dati predsjedavajućem skupštine Društva.

Član 9. Direktor Društva je ovlašten za davanje prokure fizičkim osobama (u daljnjem tekstu: prokurist) za preduzimanje svih pravnih radnji i poslova u ime i za račun Društva. Prokura se može dati za cijelo Društvo.

Član 10. Prokura se ne može dati članu Društva, niti direktoru Društva.

Član 11. Članovi Društva mogu predstavljati Društvo, ali ne mogu preduzimati pravne radnje i poslove u ime i za račun Društva koji imaju karakter zastupanja. V OSNOVNI KAPITAL

1. Osnovni kapital Član 12.

Osnovni kapital Društva iznosi 100.000,00 KM (slovima. stohiljada KM).

1.1. Povećanje osnovnog kapitala

Član 13. Osnovni kapital Društva povećava se unosom novih uloga ili povećanjem nominalnih iznosa postojećih udjela na osnovu odluke skupštine Društva. Usluge i/ili rad ne mogu se upisati i vrednovati kao novi ulog.

Član 14. Osnovni kapital se povećava odlukom skupštine Društva, donesenom većinom glasova zastupljenih na skupštini Društva.

1.1.1. Povećanje osnovnog kapitala unosom novih uloga

Član 15. Odluka o povećanju osnovnog kapitala unosom novih uloga obavezno sadrži:

1) datum i mjesto održavanja skupštine; 2) broj zastupljenih glasova na skupštini Društva; 3) broj glasova datih za odluku o povećanju osnovnog kapitala; 4) ukupan iznos za koji se povećava osnovni kapital; 5) broj i iznos uloga za koje se povećava osnovni kapital, pri čemu vrijednost

pojedinačnog novog uloga ne može biti manja od 2.000,00 KM;


Privredna društva

206

6) broj i iznos povećanja udjela ili dijela u zajedničkom udjelu koji će upisati postojeći članovi i/ili broj i iznos udjela koji će upisati treće osobe;

7) imena i prezimena ili firme trećih osoba koje će biti pozvane da upišu nove uloge ili način njihovog utvrđivanja;

8) način, mjesto i rok upisa novih uloga; 9) vrsta uloga; 10) opis stvari i prava koje se mogu unijeti u Društvo po osnovu uplate novog

uloga; 11) način procjene stvari i prava koje se unose u Društvo; 12) način i rok unosa stvari i prava koji moraju biti uneseni u cijelosti,

najkasnije do dana podnošenja prijave za upis povećanja osnovnog kapitala u sudski registar;

13) način i rok uplate uloga u novcu, pri čemu do dana podnošenja prijave za upis povećanja osnovnog kapitala u sudski registar, mora biti uplaćena najmanje polovina uloga u novcu od strane svakog upisnika;

14) utvrđivanje obaveze na dodatne osobne ili imovinske činidbe za pojedine nove uloge, ako odluči skupština;

15) odredbu o pravu Društva na povlačenje udjela koji se stiču unošenjem uloga po osnovu povećanja osnovnog kapitala.

Član 16.

Postojeći članovi Društva imaju pravo prvenstva uplate novih uloga do iznosa koji u ukupnom povećanju osnovnog kapitala učestvuju srazmjerno postojećem udjelu ili zajedničkom udjelu u osnovnom kapitalu društva, a prije povećanja osnovnog kapitala. Obim prava iz stava 1. ovog člana, utvrđuje, u pisanom obliku, uprava Društva za svakog člana Društva.

Član 17. Usluge i/ili rad ne mogu se upisati i vrednovati kao novi ulog.

Član 18. Odlukom iz člana 14. ovog statuta mogu se utvrditi dodatne nenovčane činidbe pojedinih upisnika uloga, koje ne ulaze u vrijednost uloga. U slučaju iz stava 1. ovog člana odlukom se obavezno utvrđuje vrsta, sadržaj i rok činidbe, kriteriji ili način utvrđivanja vrijednosti činidbe i ugovorna kazna za neispunjenje ili neuredno ispunjenje činidbe.

Član 19. Troškove povećanja osnovnog kapitala unosom novih uloga snose upisnici novih uloga srazmjerno visini upisanog uloga, uključivanjem troškova u cijenu uloga.

1.1.2. Povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalnih iznosa udjela

Član 20. Skupština Društva može donijeti odluku o povećanju osnovnog kapitala povećanjem nominalnih iznosa udjela ako prema finansijskom izvještaju, odnosno godišnjem obračunu za posljednju poslovnu godinu, usvojenom na skupštini Društva i


Privredna društva

207

potvrđenom izvještajem revizora, Društvo nema nepokrivenog gubitka i ako rezerve Društva premašuju iznos utvrđen odredbama člana 34. stav 1. ovog statuta.

Član 21. Povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalnih iznosa udjela vrši se iz rezervi i zadržane (akumulirane) dobiti. Troškove povećanja osnovnog kapitala povećanjem nominalnih iznosa udjela snose članovi Društva.

Član 22. Povećanje nominalnih iznosa udjela vrši srazmjerno povećanju osnovnog kapitala u cjelini.

Član 23. Novi udio može se, na osnovu odluke iz člana 15. ovog statuta, dodijeliti Društvu (vlastiti udio).

1.2. Smanjenje osnovnog kapitala

Član 24. Osnovni kapital Društva može se smanjiti odlukom skupštine ili po osnovu raspoređivanja gubitaka. Odlukom iz stava 1. ovog člana osnovni kapital Društva ne može se smanjiti ispod 10.000 KM niti pojedinačni udio ispod 2.000,00 KM.

1.2.1. Smanjenje osnovnog kapitala odlukom skupštine

Član 25. Osnovni kapital se smanjuje odlukom skupštine Društva, donesenom većinom glasova zastupljenih na skupštini Društva, u slučaju:

1) povlačenja udjela na osnovu saglasnosti člana Društva; 2) povlačenju udjela po osnovu istupanja ili isključenja člana, pri čemu udio

člana nije prodat drugim članovima ili trećim osobama; 3) vraćanja dijela uplaćenih uloga; ili 4) oslobađanja obaveze uplate preostalog dijela neuplaćenog uloga.

Član 26.

Prije donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala udjel člana koji je istupio ili je isključen uprava je dužna ponuditi drugim članovima Društva ili trećim osobama, na način utvrđen odredbama čl. 16. ovog statuta.

1.2.2. Smanjenje osnovnog kapitala po osnovu raspoređivanja gubitka

Član 27. Društvo je dužno gubitak iz poslovanja rasporediti na kraju poslovne godine u kojoj je gubitak ostvaren. Gubitak se raspoređuje na teret akumulirane dobiti, a zatim na teret rezervi. Ukoliko se gubitak u cjelini ne može rasporediti u skladu sa odredbama stava 2. ovog člana, Društvo je dužno preostali iznos gubitka rasporediti na teret osnovnog kapitala. U slučaju iz stava 3. ovog člana udjeli članova smanjuju se proporcionalno smanjenju osnovnog kapitala.


Privredna društva

208

1.2.3. Istovremeno smanjenje i povećanje osnovnog kapital

Član 28. Skupština Društva može istovremeno donijeti odluku o smanjenju i odluku o povećanju osnovnog kapitala Društva u slučaju kada se smanjenjem osnovnog kapitala zbog povlačenja udjela, u skladu sa odredbama člana 25. ovog statuta, ili naknade gubitka osnovni kapital smanji ispod zakonskog minimuma. U slučaju iz stava 1. ovog člana skupština je dužna prvo donijeti odluku o smanjenju osnovnog kapitala, a tek nakon toga o njegovom povećanju. Povećanje osnovnog kapitala može se vršiti unosom novih uloga ili povećanjem nominalnih iznosa postojećih udjela.

Član 29. Društvo može provesti povećanje osnovnog kapitala po osnovu odluke o povećanju donesene istovremeno sa odlukom o smanjenju osnovnog kapitala, samo nakon upisa smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar.

1.2.4. Objavljivanje i obavještavanje povjerilaca o smanjenju osnovnog kapitala

Član 30.

Odluku o smanjenju osnovnog kapitala Uprava Društva je dužna dostaviti sudskom registru kod koga je Društvo upisano i istu objaviti u «Službenim novinama Federacije BiH», u roku od 15 radnih dana od dana donošenja odluke.

Član 31.

Objavljivanje odluke o smanjenju osnovnog kapitala, u skladu sa odredbama člana 30. ovog statuta, je istovremeno obavještavanje povjeriocima da je Društvo spremno izmiriti obaveze ili za njih dati garanciju. U skladu sa odredbama stava 1. ovog člana uprava Društva je dužna odrediti rok, koji ne može biti kraći od 30 niti duži od 180 dana od dana objavljivanja odluke, u kome povjerioci mogu podnijeti prijavu potraživanja ili prijavu za dobijanje garancija od Društva. Uprava Društva je dužna obavještenje iz člana 30. ovog statuta neposredno dostaviti svim poznatim povjeriocima.

1.2.5. Podnošenje prijave za upis smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar

Član 32.

Uprava Društva je dužna u roku 15 dana od dana isteka roka iz člana 31. stav 2. podnijeti prijavu za upis smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar. Svako povećanje i/ili smanjenje udjela a time i osnovnog kapitala, kao i istupanje iz Društva i/ili pristupanje Društvu evidentira se u knjizi poslovnih udjela.


Privredna društva

209

1.2.6. Isplata udjela i oslobađanje od uplate uloga

Član 33. Isplatu razlike vrijednosti udjela, u slučaju da se smanjenje osnovnog kapitala vrši vraćanjem dijela uplaćenih uloga, uprava Društva može vršiti tek nakon upisa smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar. Obaveza uplate preostalog dijela neuplaćenog uloga dijela udjela, u slučaju da se smanjenje osnovnog kapitala vrši na ovaj način, prestaje danom upisa smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar. VI FOND REZERVI

Član 34. Društvo je dužno imati fond rezervi, koji iznosi najmanje 25% osnovnog kapitala Društva. Fond rezervi se formira raspodjelom dobiti tekuće poslovne godine, iz akumulirane dobiti iz poslovanja i razlike cijene i nominalne vrijednosti udjela, koje Društvo prodaje članovima ili trećim osobama.

Član 35. U fond rezervi izdvaja se najmanje 10% godišnjeg iznosa neto dobiti sve dok fond rezervi ne dostigne iznos iz člana 34. stav 1. ovog statuta. Ukoliko izdvajanjima iz stava 1. ovog člana fond rezervi ne dostigne visinu iz člana 34. stav 1. ovog zakona do kraja pete poslovne godine, uključujući i godinu u kojoj je u sudski registar upisano usklađivanje statusa Društva, po godišnjem obračunu za petu i svaku narednu poslovnu godinu, Društvo će povećati izdvajanja za ove namjene na 20% godišnjeg iznosa neto dobiti, sve dok fond rezervi ne dostigne iznos iz člana 34. stav 1. ovog statuta.

Član 36. Fond rezervi Društvo na osnovu odluka skupštine, koristi se za pokriće gubitka i drugih nepredviđenih troškova u poslovanju Društva.

Član 37. U slučaju smanjivanja vrijednosti fonda rezervi ispod 25% iznosa osnovnog kapitala, Društvo je dužno, po godišnjem obračunu kojim je utvrđeno smanjenje fonda rezervi i sve do dostizanja iznosa iz člana 34. stav 1. ovog statuta, vršiti izdvajanja u skladu s odredbama člana 35. stav 2. ovog statuta. VII UDJELI

1. Broj, iznos i vlasnici udjela

Član 38. Osnovni kapital Društva je podijeljen na udjele i to:

1) «KOMING» d.o.o. Sarajevo, Tešanjska br. 2. 60.000,00 KM (slovima: šesdesethiljada KM)

2) «RAPID» d.o.o. Sarajevo, Orlovačka br. 7. 20.000,00 KM (slovima. dvadesethiljada KM)

3) N.N. iz Sarajeva, branilaca Grada br. 9. 20.000,00 KM (slovima. dvadesethiljada KM)


Privredna društva

210

Vlasnici udjela upisuju se u knjigu udjela. Na zajedničke udjele primjenjuju se pravila o udjelima, ako nema posebnih odredbi prema ovom statutu.

2. Knjiga udjela Član 39.

Uprava Društva dužna je najkasnije osam dana od dana upisa usklađivanja statusa Društva u sudski registar, uspostaviti knjigu udjela, koja obavezno sadrži:

1) ime i prezime ili firmu vlasnika udjela; 2) adresu prebivališta ili sjedišta vlasnika udjela; 3) iznos svakog pojedinačnog udjela; 4) učešće svakog pojedinačnog uloga u osnovnom kapitalu; 5) broj glasova u skupštini Društva koji pripada svakom udjelu; 6) vrstu i ugovoreni iznos svakog pojedinačnog uloga; 7) iznos uplaćenog uloga, koji čine novčana vrijednost unesenih stvari i prava i

uplaćeni ulozi u novcu; 8) iznos preostalih obaveza uplate uloga u novcu; 9) obaveze vlasnika udjela na dodatne imovinske ili osobne činidbe; 10) obaveze Društva prema vlasniku udjela; 11) posebna prava i obaveze vezane za udjel.

U slučaju da su više osoba vlasnici jednog udjela (zajednički udjel), u knjigu udjela se unose ime i prezime ili firma i adresa prebivališta ili sjedišta svake od tih osoba. Upis u knjigu udjela vrši se na osnovu prijave koju upravi Društvu podnosi stjecatelj udjela ili uprava Društva po svojoj inicijativi. Uz prijavu iz stava 3. ovog člana obavezno se prilaže propisno ovjeren ugovor o prenosu udjela ili pravosnažno rješenje suda o nasljeđivanju.

Član 40. Uprava Društva je dužna odmah upisati svaku izmjenu podataka upisanih u knjigu udjela. Uprava Društva dužna je prijaviti za upis u sudski registar promjene u knjizi udjela, u roku 15 dana od dana upisa promjene u knjigu udjela. Uprava Društva dužna je svake godine podnijeti sudskom registru spisak članova Društva, sa visinom njihovih ugovorenih i uplaćenih uloga, najkasnije po isteku zakonom utvrđenog roka za sačinjavanje godišnjeg obračuna.

Član 41. Uprava Društva je dužna svakom članu Društva izdati potvrdu o udjelu, u roku od 30 dana od dana uspostavljanja knjige udjela i u roku od osam dana od dana upisa izmjene podataka u sudski registar. Kada na udjelu postoji odnos zajedničkog vlasništva, potvrda o udjelu izdaje se svim vlasnicima zajedničkog udjela.

3. Sticanje novih udjela Član 42.

Svaki član Društva može imati samo jedan udio. Udio člana Društva se povećava kada uplati novi ulog ili stekne udio drugog člana.


Privredna društva

211

Kada član Društva stekne udio drugog člana, prava trećih lica i posebna prava ili obaveze člana vezane za raniji ili naknadno stečeni udio ne obuhvataju ostatak udjela.

Član 43.

Članovi Društva ili treće osobe stiču nove udjele unosom novih uloga ili dodjelom novih udjela.

Član 44. Kada više osoba, korištenjem prava preče kupnje, nasljeđivanjem ili tako da zajedno otkupe novi ili postojeći udio u Društvu, postanu zajedno vlasnici jednog udjela (zajedničkih udjela), vlasnici zajedničkog udjela iz stava 1. ovog člana dužni su imenovati zajedničkog zastupnika i o tome obavijestiti Društvo.

4. Sticanje vlastitih udjela

Član 45. Društvo može, na osnovu odluke skupštine, stjecati vlastite udjele za koje je u cijelosti uplaćen ulog.

Član 46. Društvo može sticati vlastite udjele na osnovu odluke uprave Društva samo kada je to neophodno radi sprečavanja ozbiljne štete koja neposredno prijeti Društvu.

Član 47.

Društvo ne može steći sve vlastite udjele. Sticanjem vlastitih udjela Društvo ne može smanjiti fond rezervi ispod iznosa utvrđenog odredbama člana 34. stav 1. ovog statuta.

Član 48. Društvo ne ostvaruje prava iz vlastitog udjela. Prodaju vlastitog udjela Društvo vrši na način i u postupku utvrđenim odredbama ovog statuta o prenosu udjela.

5. Podjela udjela Član 49.

Udio u Društvu se može dijeliti na taj način što se vrši otpisivanje uz istovremeno pripisivanje dijela toga udjela već postojećem ili se zasniva novi udio novog člana Društva. Podjela udjela prema vrsti prava se ne može vršiti.

Član 50.

Udio se može dijeliti tako da član Društva svoj udio po osnovu novog uloga prenose na druge članove Društva i/ili treće osobe ili da član Društva zadrži jedan njegov dio koji se pripisuju postojećem udjelu, a da ostale dijelove prenese na druge članove Društva i/ili treće osobe.

6. Prijenos udjela Član 51.

Udjeli u Društvu uključujući i zajedničke udjele su slobodno prenosivi, osim u slučajevima u kojima je ovim statutom predviđena pismena saglasnost Društva. Prijenos udjela među živima obavlja se ugovorom u pisanom obliku.


Privredna društva

212

Prijelaz udjela nasljeđivanjem ne može se ovim statutom ili odlukom skupštine ograničiti.

Član 52. Članovi Društva imaju pravo preče kupnje udjela. Član Društva koji prodaje udio dužan je udio ponuditi ostalim članovima Društva. Pisanu ponudu iz stava 2. ovog člana, koja obavezno sadrži cijenu i druge uslove prodaje udjela, član je dužan drugim članovima dostaviti posredstvom uprave Društva.

Član 53. Članovi Društva mogu se o ponudi iz člana 52. stav 3. ovog statuta izjasniti u pisanom obliku, posredstvom uprave Društva, u roku 30 dana od prijema ponude. Član Društva ne može zaključiti ugovor o prodaji udjela prije isteka roka iz stava 1. ovog člana.

Član 54. Ako dva ili više članova prihvate ponudu člana Društva i postignu sporazum o kupovini udjela u cjelini oni postaju zajednički vlasnici udjela. Ako dva ili više članova prihvate ponudu člana Društva oni moraju postići sporazum o omjerima u kojim svaki od njih preuzima dio kupljenog udjela. U slučaju iz stava 2. ovog člana dijelovi kupljenog udjela se priračunavaju postojećim udjelima članova.

Član 55. Kada više članova Društva prihvati ponudu iz člana 52. stav 3. ovog statuta, a ne postignu sporazum ko će preuzeti udio ili u kojim omjerima će više njih preuzeti udio, ili saglasno izjave da se ne žele međusobno nadmetati u pogledu cijene, udio će otkupiti tako što će ga podijeliti srazmjerno međusobnom odnosu njihovih uplaćenih uloga. U slučaju iz stava 1. ovog člana kupljeni udjeli se priračunavaju postojećim udjelima članova.

Član 56. Ako članovi Društva ne prihvate ponudu iz člana 52. ovog statuta u roku iz člana 53. ovog statuta ili prihvate ponudu a ugovor u pisanoj formi ne bude zaključen u roku 30 dana od isteka roka iz člana 53. ovog statuta, član Društva može udio prodati trećim osobama. Uslovi prodaje trećim osobama ne mogu biti povoljniji od uslova utvrđenih u ponudi iz člana 52. ovog statuta.

Član 57. Prijenos i prijelaz udjela proizvode pravni učinak prema Društvu od trenutka upisa u knjigu udjela. Ako nije upisan u knjigu udjela, prijenos i prijelaz udjela proizvodi pravni učinak prema Društvu od dana zaključivanja pravnog posla ili pravosnažnosti odluke o naslijeđivanju. Prenosilac i stjecatelj udjela su solidarno odgovorni za obaveze prema Društvu u vrijeme prenosa udjela.


Privredna društva

213

VIII PRAVA I OBAVEZE ČLANA

1. Uplata uloga Član 58.

Upisnik udjela dužan je, u roku i na način utvrđen odlukom skupštine o povećanju osnovnog kapitala ili prodaji postojećeg udjela (u daljnjem tekstu: upisnik), izvršiti uplatu uloga. Obaveza iz stava 1. ovog člana ne može se prebiti sa potraživanjem prema Društvu niti drugim članovima Društva, niti ispuniti putem cesije ili novacije, a putem prenosivih vrijednosnih papira, samo ako je odlukom skupštine predviđeno. Upisnik udjela ne može samovoljno povući ulog.

Član 59. Osoba iz člana 58. ovog statuta ne može pridržati nikakvo pravo ili Društvu nametnuti nikakva ograničenja na stvarima i pravima koje je unijela u Društvo. Vrijednost stvari i prava koja se unose u društvo utvrđuje se na osnovu pismene procjene osobe imenovane od uprave Društva. Procjena obavezno sadrži opis stvari i prava, procijenjenu vrijednost stvari i prava iskazanu u novcu i ocjenu da li vrijednost uloga u stvarima i pravima odgovara cijeni upisanih udjela, odnosno dijelu cijene udjela koja se plaća unosom stvari i prava.

Član 60. Ukoliko procijenjena vrijednost stvari i prava, do roka unosa iz člana 58. stav 1. ovog statuta, ne dostigne iznos uloga na koji se obavezao, upisnik je dužan, najkasnije do upisa povećanja osnovnog kapitala ili prenosa uloga u sudski registar, razliku uplatiti u novcu.

Član 61. Ako Društvo nije, najkasnije do upisa povećanja osnovnog kapitala ili prenosa udjela u sudski registar, steklo vlasništvo na stvari koju je član bio obavezan unijeti kao ulog, član Društva mora uplatiti u novcu vrijednost te stvari, koju mu Društvo mora vratiti.

Član 62. Član Društva koji ne izvrši uplatu uloga u novcu u ugovorenom roku dužan je da plati zateznu kamatu, određenu odlukom iz člana 58. stav 1. ovog statuta, i naknadi Društvu i drugim članovima štetu koju pretrpe uslijed njegove docnje.

Član 63.

Društvo ne može uplatu uloga odgoditi, ne može člana osloboditi obaveze uplate, niti na ime uplate uloga primiti nešto drugo osim onoga što je ugovoreno.

2. Prava iz udjela Član 64.

Uplatom uloga član Društva stiče pravo na: 1) učešće u raspodjeli dobiti; 2) učešće u upravljanju društvom; i 3) učešće u diobi imovine preostale nakon stečaja ili likvidacije društva.


Privredna društva

214

3. Istupanje člana Član 65.

Član može istupiti iz Društva u slučajevima kada: 1) Društvo u tri poslovne godine uzastopno ili u tri od pet uzastopnih godina

uopšte ne podijeli dobit članovima Društva; 2) član Društva nije, na način utvrđen odredbama ovog statuta, obaviješten o

sazivanju dvije uzastopne skupštine Društva; ili 3) skupština Društva obaveže članove na izvršenje određenih činidbi koje član ne

može izvršiti ili bi mu njihovo izvršavanje prouzrokovalo štetu.

Član 66. Član ne može, i u slučaju da su ispunjeni uslovi iz člana 65. ovog statuta, istupiti iz Društva ukoliko Uprava Društva utvrdi da bi istupanje člana za čiji su udio vezane dodatne činidbe nanijelo štetu Društvu.

Član 67.

Član ne može istupiti iz Društva u slučaju kada je podnio zahtjev za vanjskom revizijom ili zahtjev prema Upravi Društva za naknadu štete, sve dok skupština Društva ne bude pismeno obaviještena o rezultatima revizije ili dok postupak za naknadu štete ne bude pravosnažno okončan.

Član 68.

Član koji želi istupiti iz Društva dužan je upravi društva u pisanom obliku, neposredno ili preporučenom poštom, podnijeti zahtjev za istupanje iz Društva. Zahtjev iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži razloge istupanja i rok u kome član želi istupiti iz Društva.

Član 69. O zahtjevu iz člana 68. ovog statuta Uprava Društva dužna se pismeno izjasniti u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Ako udio člana koji je podnio zahtjev za istupanje čini više od 1/3 osnovnog kapitala Društva, o sporazumnom istupanju člana odlučuje skupština Društva, odlukom donesenom većinom zastupljenih glasova. Odluku iz stava 2. ovog člana skupština je dužna donijeti u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.

Član 70. U slučaju da se Uprava Društva ili skupština Društva ne izjasne u roku i na način utvrđen odredbama člana 69. ovog statuta ili članu pismeno izjašnjenje ili odluka ne bude, neposredno ili preporučenom poštom, dostavljena u roku 15 dana nakon isteka rokova iz člana 69. ovog statuta, smatraće se da je Društvo prihvatilo sporazumno istupanje člana.

Član 71. Član koji je sporazumno istupi iz Društva ima pravo na nadoknadu tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva. Društvo je dužno nadoknadu iz stava 1. ovog člana, uvećanu za kamatu po viđenju na štedne uloge banke kod koje Društvo ima račun, isplatiti članu koji je sporazumno istupio, najkasnije u periodu tri godine od dana prestanka članstva.


Privredna društva

215

Član 72. Ako je ulog člana koji je istupio iz Društva bilo pravo korištenja određene stvari, Društvo će stvar vratiti članu u roku od tri mjeseca od dana prestanka članstva u Društvu, pod uslovom da je član ispunio sve obaveze prema Društvu.

4. Isključenje člana Član 73.

Član može biti isključen iz Društva u slučajevima kada: 1) ne uplati upisan ulog u cjelini ili u rokovima utvrđenim odlukom skupštine

o povećanju osnovnog kapitala; 2) ne unese u Društvo stvari i prava, najkasnije prije upisa povećanja

osnovnog kapitala u sudski registar; 3) Društvo nije, najkasnije do upisa povećanja osnovnog kapitala ili prenosa

udjela u sudski registar, steklo vlasništvo na stvari koju je član bio obavezan unijeti kao ulog i član nije u novcu uplatio vrijednost te stvari;

4) član Društva objavi prodaju udjela trećim osobama prije provođenja postupka utvrđenog odredbama člana 52. ovog statuta.

Član 74.

U periodu od podnošenja prijedloga za isključenje do dostavljanja pismenog izjašnjenja Skupštine pravni položaj člana se ne mijenja. Ako Skupština prihvati prijedlog za isključenje, članstvo u Društvu prestaje danom u kojem je članu, neposredno ili preporučenom poštom, dostavljena odluka skupštine.

Član 75.

Član na koga se odnosi prijedlog o isključenju iz Društva ima pravo učestvovati u radu Skupštine na sjednici na kojoj se odlučuje o prijedlogu za njegovo isključenje.

Član 76.

Član koji je isključen iz Društva može pobijati odluku o isključenju tužbom kod suda u roku od 30 dana od dana kada mu je odluka dostavljena.

Član 77. Isključeni član Društva gubi sva prava iz udjela i davanja učinjenih na ime uloga, osim prava na davanje saglasnosti za direktnu prodaju njegovog izgubljenog udjela drugom članu društva i primitak dijela prihoda od prodaje njegovog udjela preostalog nakon namirenja potraživanja Društva. Isključeni član ostaje obavezan izvršiti uplatu uloga u cijelosti, zateznih kamata i naknade štete po osnovu neblagovremene uplate. Ispunjenje obaveza iz stava 2. ovog člana Društvo može tražiti putem suda.

Član 78.

Udio isključenog člana uprava Društva je dužna ponuditi, uz saglasnost isključenog člana, postojećim članovima Društva. U slučaju da članovi Društva ne otkupe udio, uprava Društva može uplatu uloga zahtijevati od prednika isključenog člana. Ukoliko uprava Društva ne postavi ili ne ostvari zahtjev za izmirenje obaveza isključenog člana od strane njegovog prednika, Društvo udio može izložiti javnoj prodaji.


Privredna društva

216

Član 79. Iz prihoda od prodaje udjela, umanjenog za troškove prodaje udjela, zatezne kamate i naknade štete zbog zadocnjenja i zaostalih uplata uloga, Društvo isplaćuje isključenog člana, do iznosa izvršenih uplata. U slučaju da prihod ostvaren prodajom udjela ne može namiriti neuplaćeni dio uloga isključenog člana, razliku do pune vrijednosti njegovog udjela dužni su uplatiti ostali članovi Društva.

5. Zaštita manjine Član 80.

Član ili grupa članova Društva čiji udjeli čine najmanje desetinu osnovnog kapitala mogu, bez prethodnog obraćanja Društvu, tražiti od suda da odredi vanjskog revizora za utvrđivanje povrede zakona, ugovora ili statuta Društva.

Član Društva koji je podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana statuta ne može u toku revizije prenijeti svoj udio bez saglasnosti Društva.

Član 81.

Član Društva ima pravo tražiti da Društvo podnese zahtjev prema članovima Uprave za naknadu štete prouzrokovane povredom zakona, ugovora ili statuta Društva. IX DOBIT

Član 82. Dobit se dijeli u skladu sa odlukom skupštine Društva. Odluku iz stava 1. ovog člana skupština donosi prilikom usvajanja polugodišnjeg i godišnjeg obračuna.

Član 83. Odlukom iz člana 82. skupština može odlučiti o isplati dobiti članovima Društva. Odluku iz stava 1. ovog člana skupština može donijeti kada Društvo nema dospjelih a neplaćenih obaveza i nakon:

1) pokrića gubitka u poslovanju na teret dobiti; 2) izdvajanja u fond rezervi, u skladu sa odredbama člana 34. ovog statuta; i 3) isplate članovima uprave Društva naknade koja im pripada po osnovu učešća u

dobiti Društva, u skladu sa ugovorima iz čl. 109. ovog statuta.

Član 84. Pravo na učešće u isplati dobiti imaju članovi koji su bili upisani u knjigu udjela na dan održavanja skupštine Društva na kojoj je donesena odluka o isplati dobiti. Iznos dobiti namijenjen za raspodjelu članovima Društva se dijeli srazmjerno uplaćenim ulozima, prema stanju u knjizi udjela na dan održavanja skupštine Društva na kojoj je donesena odluka o isplati dobiti. U slučaju iz stava 2. ovog člana dobit ne pripada vlastitom udjelu Društva.

Član 85. Umjesto isplate članovima Društva, skupština može donijeti odluku da se po osnovu dobiti koja pripada članovima izvrši povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalnih iznosa udjela. U slučaju iz stava 1. ovog člana povećanje nominalnih iznosa udjela odnosi se i na vlastite udjele koje drži Društvo.


Privredna društva

217

Član 86. Skupština Društva može donijeti odluku da se dobit ne isplaćuje članovima niti da se po ovom osnovu vrši povećanje osnovnog kapitala povećanjem nominalnih iznosa udjela. Odlukom iz stava 1. ovog člana obavezno se utvrđuje svrha upotrebe dobiti koja pripada članovima Društva. X UPRAVLJANJE I RUKOVOĐENJE

Član 87. Organi upravljanja i rukovođenja Društvom su:

1) skupština; i 2) uprava.

1. Skupština

Član 88. Skupštinu Društva čine svi članovi Društva. U slučaju više vlasnika jednog zajedničkog udjela članom skupštine Društva, u smislu odredaba ovog statuta, smatra se zastupnik zajedničkog udjela, koga ugovorom odrede vlasnici zajedničkog udjela.

Član 89. Skupština Društva odlučuje o:

1) godišnjem finansijskom izvještaju, sa izvještajem Uprave Društva; 2) raspodjeli dobiti; 3) načinu pokrića gubitka; 4) povećanju i smanjenju osnovnog kapitala; 5) emisiji obveznica i drugih vrijednosnih papira dugoročnog karaktera; 6) zahtjevu člana za istupanje iz Društva, čiji udio čini više od 1/3 osnovnog

kapitala Društva; 7) prijedlogu uprave za isključenje člana čiji udio čini više od 1/3 osnovnog

kapitala Društva; 8) prenosu udjela na treće osobe; 9) podjeli udjela radi prenosa; 10) spajanju sa drugim društvima i pripajanju drugih društava Društvu ili

društva drugom društvu, osim spajanja ili pripajanja supsidijarnog društva; 11) izvještaju revizora po nalogu suda; 12) zahtjevu prema članovima uprave za naknadu štete prouzrokovane

povredom zakona ili statuta Društva; 13) podjeli i prestanku Društva; 14) promjeni oblika Društva; 15) kupovini, prodaji, zamjeni, uzimanju u lizing i drugim transakcijama

imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih Društava, u toku poslovne godine, u obimu većem od trećine knjigovodstvene vrijednosti imovine Društva;

16) prodaji i kupovini imovine čija je vrijednost između 15% i 33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne postojeće imovine Društva, ako takva transakcija nije prethodno odobrena jednoglasnom odlukom Uprave Društva;

17) izboru i razrješenju članova Uprave Društva pojedinačno;


Privredna društva

218

18) osnivanju, reorganizaciji i likvidaciji supsidijarnih Društava, i odobravanju njihovih statuta;

19) ugovoru sa predsjednikom i članovima Uprave Društva; 20) izmjenama i dopunama statuta; 21) odobravanju početnog likvidacionog bilansa; i 22) usvajanju završnog računa po okončanju postupka likvidacije.

Odlučivanje o pitanjima iz stava 1. ovog člana ne može se prenijeti na Upravu Društva.

1.1. Sazivanje skupštine Član 90.

Skupštinu Društva mogu sazvati: 1) Uprava Društva; 2) član ili članovi čiji udjeli čine najmanje desetinu osnovnog kapitala; ili 3) likvidator Društva u slučajevima odobravanja početnog likvidacionog bilansa i

usvajanje završnog računa po okončanju postupka likvidacije. Uprava Društva dužna je sazvati skupštinu najmanje jednom godišnje i u toku godine kada Društvo ostvari gubitak veći od petine osnovnog kapitala prema posljednjem godišnjem obračunu.

Član 91. Član ili članovi Društva čiji udjeli čine desetinu osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda, najkasnije u roku od osam dana od dana prijema poziva za skupštinu. Dopunu dnevnog reda članovi iz stava 1. ovog člana dužni su izvršiti dostavljanjem, neposredno ili preporučenom poštom, dopunu dnevnog reda upravi Društva i drugim članovima. Dnevni red se može dopunjavati i na skupštini Društva, ukoliko su zastupljeni i sa dopunom dnevnog reda saglasni svi članovi Društva.

1.2. Održavanje i odlučivanje

1.2.1. Kvorum

Član 92. Skupština može odlučivati ako su, lično ili putem punomoćnika, zastupljeni članovi čiji udjeli čine polovinu osnovnog kapitala Društva.

Član 93.

Punomoć za zastupanje člana Društva može biti u obliku izjave ili ugovora. Punomoć se daje na period od jedne godine i ako do kraja kalendarske godine nije opozvana, produžava se za svaku narednu godinu. Potpis člana Društva, kao davaoca punomoći, se ovjerava u skladu sa zakonom. Član ne može za zastupanje u radu i odlučivanju skupštine ovlastiti Društvo ili organe Društva.


Privredna društva

219

1.2.2. Predsjedavajući i zapisničar

Član 94. Na početku rada skupština je dužna, na prijedlog predsjedavajućeg skupštine imenovati zapisničara skupštine. Skupština je dužna na prijedlog Uprave Društva ili člana Društva većinom glasova zastupljenih članova, izabrati predsjedavajućeg i zapisničara skupštine.

Član 95.

Predsjedavajući skupštine i zapisničar se biraju na period od jedne poslovne godine. Opoziv predsjedavajućeg skupštine i zapisničara vrši se odlukom skupštine, na prijedlog Uprave Društva ili člana Društva. Skupština Društva je dužna na istoj sjednici na kojoj odluči o opozivu izabrati novog predsjedavajućeg i zapisničara.

1.2.3. Odlučivanje

Član 96. Skupština odlučuje većinom datih glasova. Većinom datih glasova iz stava 1. ovog člana smatra se 50% plus jedan dati glas. O izvještajima iz člana 89. tačka 1. ovog statuta skupština je dužna izjasniti se najkasnije šest mjeseci od završetka poslovne godine.

Član 97. Ukupan broj glasova u skupštini je 100, a član Društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu Društva, prema knjizi udjela na dan donošenja odluke o sazivanju skupštine. U ukupan broj glasova u skupštini ne računaju se glasovi koji pripadaju vlastitom udjelu koji je steklo Društvo.

Član 98. Član Društva ne može odlučivati o:

1) odlukama koje se odnose na njegove postupke, 2) njegovoj odgovornosti; i 3) potraživanju Društva od člana.

Član 99.

Odluke skupštine unose se u knjigu odluka, koju vodi uprava Društva. Član Društva ima, u toku radnog vremena Društva, pravo uvida u knjigu odluka.

1.3. Pobijanje i ništavost odluka skupštine

Član 100. Član Društva ima pravo pobijati odluku skupštine protiv koje je glasao, tužbom kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana donošenja odluke. Član Društva ima pravo, tužbom kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana donošenja odluke, tražiti proglašenje odlukom ništavom, u slučajevima kada:

1) skupština nije sazvana na način utvrđen članom 90. ovog statuta, 2) član nije prisustvovao skupštini zbog sazivanja skupštine protivno

odredbama člana 90. ovog statuta;


Privredna društva

220

3) odluka nije unesena u zapisnik; 4) prijedlog ili prigovor člana na odluku nije pravilno unesen u zapisnik.

Proglašenje odluke skupštine ništavom mogu, na način iz stava 2. ovog člana, tražiti i Uprava Društva ukoliko bi se izvršenjem odluke počinio privredni prijestup ili krivično djelo ili Društvu nanijela šteta. 2. Nadzorni odbor

Član 101. U Društvu se ne formira Nadzorni odbor. Nadzorni odbor će se formirati u Društvu u slučaju:

1) kada Društvo bude imalo više od 10 članova i/ili 2) kada iznos osnovnog kapitala pređe iznos od 1.000.000,00 KM, a

Društvo bude imalo najmanje 2 člana. 3. Uprava

Član 102. Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja Društvo i odgovara za zakonitost poslovanja. Obim ovlaštenja za zastupanje pomoćnika direktora utvrđuje se Ugovorom i odlukom direktora Društva. Za rad uprave odgovoran je direktor Društva.

Član 103. Upravu Društva čine direktor Društva i pomoćnik, koji ne moraju biti članovi Društva. Direktora Društva, imenuje i razrješava skupština Društva. Pomoćnika direktora, na prijedlog direktora imenuje i razrješava skupština Društva.

Član 104. Direktor i pomoćnik direktora imenuju se istovremeno na period od četiri godine. Isto lice može biti imenovano za direktora ili pomoćnika direktora više puta bez ograničenja.

Član 105. Za direktora i pomoćnika direktora može biti predložena poslovno sposobna osoba, koja ima:

1) odgovarajuću visoku školsku spremu ekonomske ili pravne struke; 2) najmanje pet godina profesionalnog iskustva u okviru djelatnosti Društva

ili u oblasti poslovnog prava ili finansija; Drugi posebni uslovi koje moraju ispunjavati direktor i pomoćnik direktora utvrđuju se odlukom Uprave Društva.

Član 106. Direktor i pomoćnik direktora ne može biti:

1) osoba osuđivana za krivično djelo i za privredni prijestup nespojive s dužnošću u upravi, pet godina od dana pravosnažnosti presude, isključujući vrijeme zatvorske kazne;

2) osoba kojoj je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadležnosti uprave;


Privredna društva

221

3) osoba starija od 70 godina na dan imenovanja; 4) osoba koja je ili bi mogla biti u konkurentskom odnosu sa Društvom.

Član 107.

Kandidati za direktora Društva i pomoćnici direktora u Društvu dužni su, prije imenovanja, dati pismenu izjavu o:

1) prihvatanju kandidature; 2) članstvu u nadzornom odboru drugih Društava; 3) isključenju konkurencije, u skladu sa odredbama ovog statuta i zakona.

Član 108.

Mandat direktora i pomoćnika direktora prestaje:

1) podnošenjem ostavke ili sporazumno; ili 2) razrješenjem od skupštine Društva.

U slučajevima iz stava 1. tačka 1. ovog člana, direktor Društva dužan je nastaviti obavljanje poslova u otkaznom roku, koji utvrđuje skupština Društva i koji ne može biti kraći od 30 dana.

Član 109. Direktor presjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja Društvo i odgovara za zakonitost poslovanja. Mandat direktora je četiri godine. Položaj, ovlaštenja, odgovornosti i prava direktora uređuju se ugovorom između skupštine Društva i direktora.

Član 110. Pomoćnik direktora organzuje rad, zastupa i predstavlja Društvo i odgovaraju za zakonitost poslovanja u poslovima i obimu utvrđenim Ugovorom i pismenim aktom direktora. Plaća i druga materijalna prava pomoćnika direktora uređuju se ugovorom između direktora i pomoćnika direktora, uz prethodno odobrenje skupštine Društva.

Član 111.

Direktor i pomoćnik direktora dužni su prijaviti članovima Društva svaki direktni ili indirektni interes u pravnom licu sa kojim Društvo ima ili namjerava da stupi u poslovni odnos. U slučaju iz stava 1. ovog člana, direktor i pomoćnik direktora mogu učestvovati u tom poslovnom odnosu samo na osnovu pismene saglasnosti skupštine Društva. 4. Zabrana konkurencije

Član 112. Vlasnik udjela, predsjednik, članovi uprave i prokurist ne mogu obavljati djelatnost konkurentnu djelatnosti društva i ne smije u tom svojstvu ili kao zaposleni u drugom Društvu ili kao samostalni poduzetnik sudjelovati u djelatnosti koja je ili bi mogla biti u konkurentnom odnosu s djelatnošću Društva.


Privredna društva

222

XI ORGANIZACIJA DRUŠTVA

Član 113. Unutrašnja organizacija, uključujući rukovođenje organizacionim dijelovima, Društva utvrđuje se aktom Uprave Društva, na prijedlog direktora Društva. Sistematizaciju poslova i radnih zadataka utvrđuje direktor Društva. XII SUPSIDIJARNA DRUŠTVA

Član 114. Društvo može, odlukom skupštine donesenom većinom zastupljenih glasova, samostalno ili zajedno sa drugim osobama osnivati Društva u kojim Društvo ima većinu udjela ili dionica ili sticati većinu udjela ili dionica u drugom Društvu kupovinom udjela ili dionica tih Društava (u daljem tekstu: supsidijarno Društvo)

Član 115.

Društvo, na osnovu odkuke skupštine donesenom većinom zastupljenih glasova, može se supsidijarnim Društvom zaključiti ugovor o vođenju poslova, kojim stiče pravo da supsidijarnom Društvu daje obavezujeća uputstva. XIII PROMJENA OBLIKA, PODJELA, PRIPAJANJE I SPAJANJE

Član 116. Društvo može promijeniti oblik u dioničko društvo, podijeliti se na više društava, pripojiti se drugom društvu sa ograničenom odgovornošću ili dioničkom društvu, pripojiti Društvu drugo društvo sa ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo, spojiti sa drugim društvom sa ograničenom odgovornošću ili dioničkim društvom.

Član 117. Odluka o promjeni oblika, podjeli, spajanju ili pripajanju donosi se na osnovu plana reorganizacije, koji Uprava Društva priprema i dostavlja članovima Društva najmanje 30 dana prije datuma održavanja skupštine u čiji je dnevni red uvršteno odlučivanje o promjeni oblika, podjeli, spajanju ili pripajanju.

1. Promjena oblika

Član 118. Društvo može promijeniti oblik u dioničko društvo, na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom glasova svih članova Društva. Na osnovu odluke iz stava 1. ovog člana, članovi stiču dionice dioničkog društva srazmjerno učešću njihovih udjela u osnovnom kapitalu Društva.

2. Podjela Član 119.

Društvo se može podijeliti na više društava, na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih glasova članova Društva. Na osnovu odluke iz stava 1. ovog člana, članovi stiču udjele ili dionice u društvima sljednicima, srazmjerno učešću njihovih udjela u osnovnom kapitalu Društva.


Privredna društva

223

3. Pripajanje i spajanje

Član 120. Društvo se može, na osnovu odluke skupštine Društva donesene većinom zastupljenih glasova, spojiti s drugim društvom s ograničenom odgovornošću ili dioničkim društvom, pripojiti se jednom od njih ili jedno ili više društava pripojiti Društvu. XIV PRESTANAK DRUŠTVA ODLUKOM SKUPŠTINE

Član 121. Društvo, osim prestanka po osnovu podjele Društva, pripajanja, drugom društvu ili spajanjem sa drugim društvom, prestaje i odlukom skupštine o prestanku, pri čemu imovina Društva ne prelazi na pravnog sljednika. Odluku o prestanku Društva, bez prelaska imovine na pravnog sljednika, donosi skupština Društva dvotrećinskom većinom glasova zastupljenih na skupštini.

Član 122.

Danom upisa u sudski registar odluke o pokretanju postupka likvidacije prestaje mandat Uprave Društva.

Član 123. Likvidator je dužan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, sačiniti i podnijeti skupštini na odobrenje početni likvidacioni bilans. Skupština Društva dužna je, istovremeno sa odobrenjem početnog likvidacionog bilansa, donijeti odluku o razriješenju Uprave Društva. Likvidator je dužan na kraju svake poslovne godine skupštini Društva podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha i izvještaj o toku likvidacije. XV POSLOVNA TAJNA

Član 124. Poslovnom tajnom smatraju se informacije o poslovanju za koje je očito da bi prouzrokovale značajnu štetu Društvu ako ih saznaju ili dođu u posjed trećeg lica bez saglasnosti Društva.

Član 125. Direktor Društva, će pismenim aktom odrediti informacije koje imaju karakter poslovne tajne i lica odgovorna za njihovo korištenje i zaštitu. Za poslovnu tajnu ne mogu se odrediti podaci koji su javni po zakonu i drugim propisima i podaci o kršenju zakona i drugih propisa. Osoba koja prekrši odredbe o čuvanju poslovne tajne snosi imovinsku, radnopravnu i drugu odgovornost utvrđenu aktom iz stava 1. ovog člana. XVI PRAVO UVIDA U ISPRAVE

Član 126. Članovi Društva i njihovi punomoćnici, kao i vlasnici zajedničkog udjela imaju pravo uvida u sljedeće isprave:

1) statut, sa svim izmjenama i dopunama; 2) bilanse stanja, bilanse uspjeha i izvještaje o plaćenim porezima za tri

posljednje poslovne godine, i druga dokumenta koje je Društvo dužno dostavljati skupštini ili institucijama izvan Društva;

3) zapisnike skupštine;


Privredna društva

224

4) popis osoba ovlaštenih za zastupanje Društva; 5) popis članova Uprave, sa podacima o adresi, datumu izbora ili imenovanja

i periodu na koji je izabran ili imenovan, i o funkcijama koje oni obavljaju u drugim pravnim licima.

Član 127. Pravo uvida u isprave ostvaruje se na osnovu pismenog zahtjeva, podnesenog, u prostorijama Društva, osobi ovlaštenoj od strane direktora. Zahtjev za uvid u isprave iz člana 126. mora se ispuniti u toku radnog vremena u danu u kome je zahtjev podnesen.

XVII SINDIKALNO ORGANIZOVANJE

Član 128. Zaposleni u Društvu mogu organizovati sindikat, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.

Član 129. U Društvu se ne mogu osnivati organizacije i provoditi aktivnosti koji nemaju karakter sindikata i sindikalnih aktivnosti u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata. XVIII IZMJENE I DOPUNE STATUTA

Član 130. Prijedlog za izmjene i dopune ovog statuta skupštini Društva mogu, u pisanom obliku, podnijeti član Društva i/ili Uprava Društva.

Član 131. Ukoliko je prijedlog podnesen od člana uprave, skupština Društva je dužna, prije odlučivanja o prijedlogu, pribaviti, u pisanom obliku, mišljenje Uprave Društva.

Član 132.

Izmjene i dopune statuta vrše se na osnovu odluke skupštine Društva, donesenom dvotrećinskom većinom glasova svih članova Društva. XIX PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 133. Pitanja od značaja za funkcionisanje Društva uređuju se aktima direktora preduzeća. Ugovorom iz člana 109. stav 3. ovog statuta utvrđuju se ovlaštenja direktora Društva u predlaganju i donošenju akata iz stava 1. ovog člana.

Član 134. Skupština Društva dužna je imenovati direktora Društva najkasnije u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog statuta.

Član 135. Opća akta Društva usaglasiće se sa odredbama ovog statuta u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog statuta. Do isteka roka iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe postojećih opštih akata.


Privredna društva

225

U slučaju da su odredbe opšteg akta suprotne odredbama ovog statuta, do isteka roka iz stava 1. ovog člana, primjenjuju se odredbe statuta izravno.

Član 136. Ovaj statut stupa na snagu danom donošenja. Autentični tekst statuta je tekst ovjeren od registarskog suda. Broj:______________ Datum:________2002.godine Predsjedavajući Skupštine Članovi Društva: 1. «KOMING» d.o.o. Sarajevo 2. «RAPID» d.o.o. Sarajevo 2. «N.N.» Sarajevo Pitanja za vježbu: 1. Izložite pojam društva ograničene odgovornosti. 2. Koji je minimalni iznos osnovnog kapitala za osnivanje društva ograničene odgovornosti. 3. Izložite minimalni sadržaj statuta društva ograničene odgovornosti. 4. Koliko lica najmanje može osnovati društvo ograničene odgovornost? 5. U čemu se sve mogu sastojati ulozi prilikom osnivanja društva ograničene odgovornosti. 6. Koje lice zastupa društvo ograničene odgovorosti? 7. Izložite načine povećanja osnovnog kapitala u društvu ograničene odgovornosti. 8. Izložite načine smanjenja osnovnog kapitala u društvu ograničene odgovornosti. 9. Šta predstavljaju udjeli u društvu ograničene odgovornosti? 10. Koja je funkcija i koji je minimalni iznos fonda rezervi u društvu ograničene odgovornosti? 11. Koji je značaj vođenja knjige udjela u društvu ograničene odgovornosti? 12. Na koji način se vrši prijenos udjela u društvu ograničene odgovornosti? 13. Koja prava i obaveze vlasnika udjela u društvu ograničene odgovornosti poznajete? 14. U kojim slučajevima čan društva ograničene odgovornosti može biti isključen iz društva. 15. Koja je svrha pravnog instituta zaštite manjine u društvu ograničene odgovornosti? 16. Koji su organi upravljanja u društvu ograničene odgovornosti? 17. Kada se obavezno formira nadzorni odbor u društvu ograničene odgovornosti? 18. Izložite nadležnost pojedinih organa u društvu ograničene odgovornosti? 19. Izložite načine prestanka postojanja društva ograničene odgovornosti. 20. Koje su statusne promjene moguće u društvu ograničene odgovornosti?


Privredna društva

226

Izvod iz ZOPD I OPĆE ODREDBE 1. Pojam

Čl. 309. Društvo s ograničenom odgovornošću je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na udjele. Za obaveze društva s ograničenom odgovornošću član društva odgovara svojim udjelom. Udjeli osnivača društva s ograničenom odgovornošću mogu biti različiti, a svaki osnivač može steći samo jedan udio.

Čl. 310. Odredbe ovog zakona o dioničkom društvu primjenjuju se na društvo s ograničenom odgovornošću, ako posebnim odredbama ovog zakona nije drugačije određeno. U društvu s ograničenom odgovornošću koje nema nadzorni odbor njegova ovlaštenja vrše članovi društva. 2. Osnivački akt

Čl. 311. Društvo s ograničenom odgovornošću osniva se ugovorom u pismenoj formi koji zaključuju osnivači, čiji potpisi se ovjeravaju u skladu sa zakonom. Kada društvo s ograničenom odgovornošću osniva samo jedan osnivač, osnivački akt je odluka o osnivanju.

Čl. 312. Ugovor iz člana 311. ovog zakona može potpisati punomoćnik osnivača na osnovu punomoći koja se prilaže ugovoru, a kojom je punomoćnik izričito ovlašten za taj posao i na kojoj je potpis vlastodavca ovjeren zakonom.

Čl. 313. Osnivački akt društva s ograničenom odgovornošću obavezno sadrži:

1) ime i prezime i adresu prebivališta ili firmu i sjedište osnivača; 2) firmu, sjedište i djelatnost društva; 3) iznos osnovnog kapitala društva, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost uloga

u stvarima i pravima, broj i visina udjela članova; 4) prava i obaveze članova društva; 5) postupak u slučaju kaa neko od osnivača ne uplati svoj ulog do ugovorenog

roka ili ne ispuni drugu obavezu; 6) način izmirenja troškova osnivanja društva; 7) imenovanje lica ovlaštenih za vođenje poslovanja i zastupanje društva i

prijavu za upis osnivanja društva u sudski registar; 8) posljedice neuspjelog osnivanja; 9) posebnu odredbu ako se društvo osniva na određeno vrijeme.

3. Osnovni kapital

Čl. 314. «Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću s jednim ili više osnivača iznosi najmanje 2.000 (dvijehiljade) KM, ako drugim zakonom nije određeno drugačije.


Privredna društva

227

Vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100 (stotinu) KM». Ulozi u stvrima i pravima moraju biti u cijelosti uneseni u društvo do dana podnošenja prijave za upis osnivanja društva u sudski registar, tako da društvo može njima trajno i slobodno raspolagati. Do dana podnošenja prijave za upis osnivanja društva u sudski registar mora biti uplaćena najmanje polovina uloga u novcu, ali ne manje od iznosa iz stava 1. ovog člana.

Čl. 315. Osnivačkim aktom može se odrediti i obaveza člana da u korist društva izvrši određenu činidbu čija vrijednost se može novčano izraziti. U slučaju iz stava 1. ovog člana, osnivačkim aktom se moraju odrediti vrsta, sadržaj i rok činidbe, kriteriji za određivanje njene vrijednosti i ugovorna kazna do visine vrijednosti činidbe, za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja činidbe.

Čl. 316. Troškove osnivanja društva snose osnivači srazmjerno svojim udjelima, ako ugovorom nije određeno drugačije. Troškovi osnivanja ne mogu biti plaćeni iz osnovnog kapitala, niti se mogu kao ulog pripisati osnovnom kapitalu. 4. Statut

Čl. 317. Društvo s ograničenom odgovornošću ima statut. Statut društva donose osnivači, u roku određenom osnivačkim aktom, koji ne može biti duži od 60 dana od dana upisa osnivanja društva u sudski registar. Statutom društva obavezno se uređuje:

1) firma i sjedište; 2) djelatnost, 3) iznos osnovnog kapitala i visina udjela svakog člana; 4) vođenje poslovanja i zastupanje društva; 5) način utvrđivanja i diobe dobiti i pokrića gubitka; 6) prava i obaveze članova; 7) organizacija društva; 8) upravljanje i način donošenja odluka, sastav, način imenovanja i razrješenja,

ovlaštenja i odgovornosti organa društva, ako se formiraju; 9) način informiranja članova o poslovanju društva i vođenja knjige udjela; 10) način promjene visine osnovnog kapitala; 11) način pristupanja društvu i prestanka članstva u društvu; 12) prestanak društva; 13) postupak izmjena i dopuna statuta.

5. Upis u sudski registar

Čl. 318. Uz prijavu za upis osnivanja društva s ograničenom odgovornošću u sudski registar prilaže se u izvorniku ili ovjerenom prepisu:

1) osnivački akt; 2) dokaz o izvršenoj uplati uloga u novcu; 3) izvještaj o procjeni vrijednosti i isprave o unosu uloga u stvarima i pravima;


Privredna društva

228

4) spisak sa ličnim podacima članova uprave i nadzornog odbora, ako se on imenuje, sa njihovim izjavama o prihvatanju dužnosti.

II PRAVA I OBAVEZE ČLANOVA 1. Uplata uloga

Čl. 319. Član društva dužan je u roku i na način određen osnivačkim aktom, statutom i odlukama skupštine društva izvršiti uplatu uloga. Obaveza iz stava 1. ovog člana ne može se prebiti sa bilo kojim potraživanjem člana prema društvu ili drugim članovima društva, niti se ulog može povući samovoljno. Član društva koji je kao ulog unio stvari ili prava ne može na njima pridržati nikakvo pravo niti društvu nametnuti ograničenja. Društvo ne može uplatu uloga odgoditi, ne može člana osloboditi obaveze uplate, niti na ime uplate uloga primiti nešto drugo osim onoga što je ugovoreno.

Čl. 320. Član društva koji ne izvrši uplatu uloga u ugovorenom roku dužan je platiti zateznu kamatu određenu ugovorom, i naknaditi društvu i drugim članovima štetu koju pretrpe uslijed njegove docnje. Uprava društva će člana koji obavezu uplate uloga nije izvršio 60 dana po isteku ugovorenog roka pismeno obavijestiti da je isključen iz društva. Isključeni član društva gubi sva prava iz udjela i davanja učinjenih na ime uloga, ali ostaje obavezan izvršiti uplatu uloga u cijelosti, zateznih kamata i naknade štete po osnovu neblagovremene uplate. Društvo može putem suda tražiti ispunjenje obaveze člana društva.

Čl. 321. Udio isključenog člana uprava društva može izložiti prodaji ako ga, uz saglasnost isključenog člana, ne otkupi jedan ili više članova društva. Iz prihoda od prodaje udjela, umanjenog za troškove prodaje udjela, zatezne kamate i naknade štete zbog zadocnjenja i zaostalih uplata uloga, društvo isplaćuje isključenog člana, do iznosa izvršenih uplata. 2. Odgovornost članova i prethodnika

Čl. 322.

Za iznos koji isključeni član nije uplatio na ime uloga, sa zateznom kamatom zbog zadocnjenja, društvu odgovaraju i prethodnici isključenog člana koji su u knjigu udjela bili upisani kao članovi društva u toku posljednje tri godine prije upućivanja poziva za uplatu isključenom članu. Društvo će preporučenom pošiljkom uputiti neposrednom prethodniku isključenog člana poziv na uplatu u roku od najviše 30 dana, i istovremeno o tom pozivu i roku na isti način obavijestiti ranije prethodnike, koji odgovaraju ukoliko njihovi sljednici ne izvrše uplatu. Prethodnik koji plati zaostali iznos stiče udio isklučenog člana ako taj udio nije prodat odnosno unovčen u skladu sa odredbama člana 321. ovog zakona.


Privredna društva

229

Čl. 323. Uprava društva može po svom izboru provesti prvo postupak iz člana 318., a zatim iz člana 321. ovog zakona ili obrnuto, bez obzira da li je isključen član tužen, a odgovornost prethodnika smanjuje se za iznos ostvaren prodajom udjela ili tužbom protiv isključenog člana. Ukoliko udio nije naplaćen u cijelosti postupkom iz stava 1. ovog člana, ili ni jedan od tih postupaka nije pokrenut u roku od šest mjeseci od dana isključenja, razliku do pune vrijednosti udjela isključenog člana dužni su platiti ostali članovi društva u međusobnom srazmjeru njihovih udjela, izuzevši člana koji je udio stekao u skladu sa odredbama člana 320. ovog zakona. Iznos koji se u slučaju iz stava 2. ovog člana ne može naplatiti od pojedinih članova, naplatit će se od ostalih članova u međusobnom srazmjeru njihovih udjela. Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana udio nije prethodno prodat, članovi društva stiču pravo na dio dobiti i dio imovine preostale po likvidaciji koji pripada pokrivenom udjelu, srazmjerno učešću u pokriću iznosa do pune vrijednosti udjela.

Čl. 324. Za iznos neplaćenog dijela uloga koji je potreban za namirenje stečajnih povjerilaca, i bez prethodno provedenih postupaka iz čl. 320. i 321. ovog zakona, odgovaraju solidarno članovi društva u stečaju i prethodnici čiji su sljednici solidarno članovi društva u stečaju i prethodnici čiji su sljednici u toku posljednje dvije godine prije otvaranja i u toku stečaja bili uredno prijavljeni za upis u knjigu udjela, uz pravo međusobnog regresa za dio izvršene uplate koji prelazi srazmjerno pripadajući iznos obaveze. Ukoliko se postupak iz čl.319. do 322. provodi radi izmirenja neblagovremene uplate povećanja osnovnog kapitala, ne odgovaraju oni prethodnici koji su glasali protiv odluke o povećanju osnovnog kapitala ili u vrijeme njenog donošenja nisu bili članovi društva. 3. Udjeli

Čl. 325. Udio člana društva je srazmjeran učešću njegovog uloga u osnovnom kapitalu. Svaki član društva ima jedan udio. Udio člana društva se povećava kad uplati novi ulog ili stekne udio drugog člana. Kada član društva stekne udio drugog člana, prava trećih lica i posebna prava ili obaveze člana vezane za raniji ili naknadno stečeni udio ne obuhvataju ostatak udjela.

Čl. 326. Uprava društva dužna je, voditi knjigu udjela na način kojim se osigurava tačna i potpuna evidencija o članovima društva i njihovim udjelima. Uprava društva dužna je, najkasnije osam dana od dana upisa osnivanja društva u sudski registar, uspostaviti knjigu udjela u koju obavezno unosi:

1) ime i prezime ili firmu i adresu prebivališta ili sjedišta članova društva; 2) vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaćeni iznos; 3) posebna prava i obaveze vezane za udio.

Punovažan je svaki akt savjesne treće osobe koji je zasnovan na pouzdanju u tačnost upisa u knjigu udjela.


Privredna društva

230

Čl. 327. Uprava društva dužna je odmah upisati svaku izmjenu podataka upisanih u knjigu udjela. Uprava društva dužna je prijaviti za upis u sudski registar promjene u knjizi udjela. Uprava društva dužna je svake godine podnijeti sudskom registru spisak članova društva sa visinom njihovih ugovorenih i uplaćenih uloga, najkasnije 30 dana po isteku zakonom utvrđenog roka za sačinjavanje godišnjeg obračuna. 4. Prijenos udjela

Čl. 328. Udjeli u društvu su prenosivi. Prijenos udjela vrši se pismenim ugovorom i nasljeđivanjem. Udjeli za koje je vezana ugovorena obaveza dodatne činidbe ni u kom slučaju ne mogu se prenijeti bez izričite pismene saglasnosti društva.

Čl. 329. Članovi društva imaju pravo preče kupnje udjela. Član društva koji prodaje udio dužan je u pismenoj formi preko uprave društva obavijestiti ostale članove o cijeni i drugim uslovima prodaje. Ako niko od članova u pismenoj formi preko uprave društva ne prihvati ponudu za kupnju, ili izjavi interes a posao ne bude zaključen, u roku od 30 dana, član može svoj udio prodati trećim licima pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od punude iz stava 2. ovog člana. Kada više članova društva izjavi interes za kupnju, a ne postignu sporazum ko će preuzeti udio ili u kojim omjerima će više njih preuzeti udio, ili saglasno izjave da se ne žele međusobno nadmetati u pogledu cijene, udio će otkupiti tako što će ga podijeliti srazmjerno međusobnom odnosu njihovih uplaćenih uloga. Članovi društva imaju pravo preče kupnje i kada se udio prodaje u izvršnom postupku.

Čl. 330. Član društva ili društvo može tužbom kod suda zahtijevati dozvolu prenosa udjela ako društvo dobije dati suglasnost za prijenos udjela članu koji je ulog u cijelosti uplatio, ili član koji je udio ponudio na prodaju bez opravdanog razloga odbije prenijeti udio na lice koje mu društvo imenuje. Kada sud donese odluku kojom dozvoljava prodaju udjela, društvo ima pravo u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke obavijestiti člana da dopušta da, uz iste uslove, dopušta prodaju drugom licu koje je te uslove prihvatilo.

Čl. 331. Kada se udio za čiji prijenos je potrebna saglasnost društva prodaje u izvršenju ili stečaju, sud je dužan procijeniti udio i obavijestiti društvo, povjerioce koji su dobili dozvolu prinudnog izvršenja putem suda i lica kojima prema knjizi udjela pripada neko stvarno pravo na tom udjelu. Udio će se prodati po odredbama zakona o izvršenju ili zakona o stečaju bez saglasnosti društva, ako drugi član društva ili treće lice koje društvo prihvata ne preuzme udio po isteku 15 dana od dana kada je društvo obaviješteno za ponuđenu cijenu koja dostiže procjenu suda ili višu cijenu preuzimanja.


Privredna društva

231

Čl. 332. Ako su više lica vlasnici jednog udjela, zajednički ostvaruju prava i solidarno odgovaraju za obaveze koje se odnose na taj udio. Ako vlasnici udjela ne odrede zajedničkog zastupnika, pravne radnje poduzete od strane društva prema jednom od njih djeluju prema svima.

Čl. 333.

Naslijeđivanje udjela ne može se ograničiti.

Čl. 334. Udio u društvu može se dijeliti na idealne dijelove i tako prenositi u slučaju naslijeđivanja i prenosa na druge članove društva i drugim slučajevima izričito utvrđenim ugovorom ili statutom, uz pismenu saglasnost društva, ali ne prije isteka jedne godine od dana upisa osnivanja društva u sudski registar.

Čl. 335. Prijenos i prijelaz udjela proizvodi pravni učinak prema društvu od trenutka upisa u knjigu udjela. Ako nije upisan u knjigu udjela, prijenos i prijelaz udjela proizvodi pravni učinak prema društvu od dana zaključivanja pravnog posla ili pravosnažnosti odluke o naslijeđivanju. 5. Sticanje i zalog vlastitih udjela

Čl. 336. Društvo može steći vlastiti udio koji je u cijelosti uplaćen. Društvo ne može sticati vlastite udjele na teret osnovnog kapitala.

Čl. 337. Društvo može uzeti u zalog vlastiti udio koji je u cijelosti uplaćen, ako je iznos potraživanja društva u cijelosti osiguran tim zalogom i ako ukupna vrijednost vlastitih udjela uzetih u zalog nije veća od polovine osnovnog kapitala društva. 6. Dobit

Čl. 338. Dobit se dijeli među članovima društva u srazmjeri sa visinom udjela, ako drugačije nije ugovoreno.

Čl. 339. Povrat iznosa isplaćenog članu društva na ime dobiti može se zahtijevati jedino kada uslijed isplate dobiti društvo nije u mogućnosti ispuniti obaveze prema trećim licima, i to do iznosa potrebnog za namirenje povjerilaca. Zahtjev za povrat isplaćene dobiti u smislu stava 1. ovog člana zastarijeva u roku od tri godine od dana isplate. 7. Istupanje i isključenje člana

Čl. 340. Ugovorom ili statutom utvrđuju se uslovi, postupak i posljedice istupanja iz društva.


Privredna društva

232

Član društva ima pravo tužbom kod suda tražiti istupanje iz društva, ako su mu ostali članovi ili organi društva prouzrokovali štetu ili je spriječen da ispunjava svoje obaveze, ili mu društvo nameće nesrazmjerne obaveze.

Čl. 341. Član može biti isključen iz društva iz razloga i u postupku koji su unaprijed određeni ugovorom ili statutom društva. Odluka o isključenju dostavlja se članu u pismenoj formi, uz navođenje razloga za isključenje. Član koji je isključen iz društva može pobijati odluku o isključenju tužbom kod suda u roku od 30 dana od dana kada mu je odluka dostavljena.

Čl. 342. Istupanjem i isključenjem iz članstva u društvu prestaju prava koja iz tog članstva proizilaze. Član koji je istupio i član koji je isključen ima pravo na nadoknadu tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva. Ako je ulog člana bio u obliku prava korištenja određene stvari, ona će se vratiti članu po proteku roka određenog ugovorom ili statutom, koji ne može biti duži od tri mjeseca. Po isteku roka iz stava 3. ovog člana, društvo ima pravo koristiti stvar dok bivši član ne ispuni obaveze prema društvu.

Čl. 343. Društvo ima skupštinu, koju čine svi članovi društva. Ukupan iznos osnovnog kapitala društva predstavljen je u skupštini sa 100 glasova, a član društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu društva. Ugovorom ili statutom može se odrediti da se o svim ili pojedinim pitanjima odlučuje bez sazivanja skupštine, pismenim glasanjem. U slučaju iz stava 3. ovog člana, članovima društva se dostavljaju pismeni prijedlozi s obrazloženjem i ostavlja rok za odgovor najmanje 15 dana, a za člana koji se ne izjasni u pismenom obliku smatra se da je glasao protiv prijedloga. Skupština obavezno odlučuje o godišnjem obračunu, raspodjeli dobiti i pokrića gubitka. U društvu sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom, ovlaštenja skupštine vrši član društva.

Čl. 344. Skupštinu društva saziva:

1) uprava; 2) član ili članovi čiji udjeli čine najmanje desetinu osnovnog kapitala.

Uprava je dužna sazvati skupštinu najmanje jednom godišnje, i u toku godine kada društvo ostvari gubitak veći od petine osnovnog kapitala prema posljednjem godišnjem obračunu. Poziv za skupštinu dostavlja se preporučenom pošiljkom, najmanje 15 dana prije datuma održavanja, ako ugovorom ili statutom društva nije drugačije određeno. U pozivu se određuje dnevni red i dostavljaju materijali za svaku tačku dnevnog reda.


Privredna društva

233

Član ili članovi društva čiji udjeli čine desetinu osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda, u roku od osam dana od dana prijema poziva za skupštinu.

Čl. 345. Skupština može odlučivati ako su, lično ili putem punomoćnika, zastupljeni članovi čiji udjeli čine polovinu osnovnog kapitala društva. Ako nije postignut kvroum iz stava 1. ovog člana, skupština se saziva sa istim dnevnim redom najkasnije za 15 dana od prvobitno zakazanog dana održavanja. U slučaju iz stava 2. ovog člana skupština može odlučivati ako su zastupljeni udjeli koji čine petinu osnovnog kapitala društva.

Čl. 346. Član društva ima pravo pobijati odluku skupštine protiv koje je glasno, tužbom kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana donošenja odluke. 2. Uprava društva

Čl. 347. Poslovanje društva vodi i društvo zastupa uprava. Upravu čine jedno ili više lica, koja ne moraju biti članovi društva, imenovanih na način i za period utvrđen osnivačkim aktom ili statutom društva. Kada uprava ima više članova, osnivačkim aktom ili statutom se uređuju njihova ovlaštenja i odgovornosti. 3. Nadzor

Čl. 348. Ugovorom ili statutom može se odrediti da društvo s ograničenom odgovornošću ima nadzorni odbor. Nadzorni odbor obavezno je imati društvo koje ima više od deset članova i društvo koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1.000.000,00 KM i najmanje dva člana.

Čl. 349. Član društva koje nema nadzorni odbor ima pravo da neposredno nadzire poslovanje društva, poslovne knjige i spise, zalihe i blagajničko poslovanje i sačini bilans društva za svoje potrebe. 4. Zaštita prava manjine i revizija

Čl. 350. Član ili grupa članova društva čiji udjeli čine desetinu osnovnog kapitala mogu tražiti od suda da odredi vanjskog revizora. Sud će imenovati revizora ako predlagači učine vjerovantim da je učinjena ozbiljna povreda zakona, ugovora ili statuta društva. Naknadu troškova revizije dužni su predujmiti predlagači, ako sud ne odredi da društvo uplati predujam.

Čl. 351. Član društva koji je tražio reviziju ne može u toku revizije prenijeti svoj udio bez saglasnosti društva.

Čl. 352. Revizor dostavlja izvještaj sudu. Ako se strane drugačije ne dogovore, visinu naknade revizora određuje sud.


Privredna društva

234

Čl. 353. Sud može, na osnovu nalaza revizije, naložiti društvu da u određenom roku održi skupštinu koja će razmotriti izvještaj revizora.

Čl. 354. Član društva ima pravo tražiti da društvo podnese zahtjev prema članovima uprave i nadzornog odbora za naknadu štete prouzrokovane povredom zakona, ugovora ili statuta društva. Kada je u društvu odbijen prijedlog da se podnese zahtjev za naknadu štete prema članu uprave i nadzornog odbora ili ako o takvom prijedlogu nije blagovremeno odlučeno, član društva ima pravo tužbom kod suda zahtijevati naknadu štete društvu, u roku od 90 dana od dana kada je prijedlog odbijen ili od kada je propušteno donošenje odluke. U toku spora iz stava 1. ovog člana, tužitelji ne mogu bez saglasnosti društva raspolagati svojim udjelima. IV POVEĆANJE I SMANJENJE OSNOVNOG KAPITALA 1. Povećanje osnovnog kapitala

Čl. 355. Osnovni kapital povećava se na osnovu odluke skupštine društva s ograničenom odgovornošću, uplatom ili unošenjem novih uloga. Članovi društva imaju pravo prvenstva uplate novih uloga, u srazmjeri svojih udjela u osnovnom kapitalu, u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o povećanju osnovnog kapitala, ako osnivačkim aktom ili statutom nije drugačije određeno. Lice koje pristupa društvu, potpisuje izjavu da prihvata sve obaveze i prava utvrđene ugovorom i statutom.

Čl. 356. Povećanje osnovnog kapitala iz rezervi može se vršiti ako finansijski izvještaj i izvještaj revizora za posljednju poslovnu godinu utvrđuje da nema nepokrivenog gubitka. Povećanje osnovnog kapitala, društva iz rezervi vrši se povećanjem nominalnih iznosa udjela. 2. Smanjenje osnovnog kapitala

Čl. 357. Osnovni kapital društva može se smanjiti odlukom skupštine društva, u skladu sa ovim zakonom, osnivačkim aktom i statutom društva, ali ne ispod iznosa iz člana 314. ovog zakona.

Čl. 358. Odluku o smanjenju osnovnog kapitala društvo je dužno dostaviti sudskom registru i objaviti u «Službenim novinama Federacije BiH». Oglasom iz stava 1. ovog člana, društvo obavještava povjerioce da je spremno izmiriti obaveze ili za njih dati osiguranje.

Čl. 359. Po proteku objavljenog roka za prijavu povjerilaca, podnosi se prijava za upis smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar.


Privredna društva

235

Čl. 360. Isplata razlike vrijednosti udjela članovima društva po osnovu smanjenja osnovnog kapitala može se vršiti nakon upisa smanjenja u sudski registar. Od dana upisa smanjenja osnovnog kapitala u sudski registar prestaju obaveze uplate poreostalih neuplaćenih uloga. V PROMJENA OBLIKA I PRESTANAK DRUŠTVA 1. Promjena oblika

Čl. 361. Društvo s ograničenom odgovornošću može promijeniti oblik u dioničko društvo, na osnovu odluke skupštine donesene dvotrećinskom većinom glasova svih članova društva. Na osnovu odluke iz stava 1. ovog člana, članovi stiču dionice dioničkog društva srazmjerno njihovom učešću u osnovnom kapitalu društva s ograničenom odgovornošću. Dioničko društvo nastalo promjenom oblika društva s ograničenom odgovornošću mora imati osnovni kapital najmanje u iznosu utvrđenom ovim zakonom.

Čl. 362. Uprava društva s ograničenom odgovornošću podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika u dioničko društvo, uz koji prilaže odluku skupštine o promjeni oblika i ugovor s Registrom. Komisija je dužna donijeti odluku najkasnije 60 dana od dana prijema zahtjeva iz stava 1. ovog člana. Na osnovu odluke Komisije o odobrenju promjene oblika, izvršit će se upis promjene oblika društva u sudski registar. 2. Pripajanje i spajanje

Čl. 363. Društvo s ograničenom odgovornošću može se spojiti s drugim društvom s ograničenom odgovornošću ili dioničkim društvom ili se pripojiti jednom od njih, ali ne prije isteka dvije godine od dana upisa u sudski registar.

Čl. 364. Imovinom spojenih društava upravljat će se posebno, tako da je u odnosu spojenih društava i odnosu prema povjeriocima odvojeno predstavljena imovina svakog od spojenih dioničkih društava. Društvo sljednik je dužno, prema sopstvenoj procjeni, tri puta, u razmacima ne kraćim od 15 ni dužim od 30 dana, objaviti da napušta odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava i pozvati povjerioce da, najkasnije šest mjeseci od treće objave, društvu sljednika prijave potraživanja nastala prije upisa spajanja u sudski registar. Odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava ne smije se napustiti prije isteka roka iz stava 2. ovog člana i ispunjavanja obaveza prema povjeriocima, koji su od društva sljednika zahtijevali isplatu ili obezbjeđenje potraživanja.


Privredna društva

236

3. Prestanak društva Čl. 365.

Društvo s ograničenom odgovornošću prestaje, u skladu sa zakonom i statutom: 1) spajanjem, pripajanjem i podjelom; 2) odlukom skupštine; 3) odlukom suda, i 4) stečajem.

U društvu s ograničenom odgovornošćšu s jednim članom odluku o prestanku donosi član društva.

Čl. 366. Odluka o prestanku drutšva s ograničenom odgovornošću dostavlja se registarskom sudu, najkasnije osam dana od dana donošenja.

Čl. 367. Društvo s ograničenom odgovornošću prestaje odlukom suda:

1) po tužbi jednog ili više povjerilaca čija dospjela a neizmirena potraživanja premašuju polovinu osnovnog kapitala društva;

2) ako skupština društva nije održana osam mjeseci od isteka roka za izradu godišnjeg obračuna;

3) kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa kojim se ugrožavaju interesi povjerilaca;

4) kada se stečaj završi diobom stečajne imovine; 5) ako stečaj nije pokrenut jer imovina društva nije dovoljna za pokriće troškova

stečajnog postupka ili se stečaj obustavi zbog nedovoljne imovine. Odluka suda upisuje se po službenoj dužnosti u sudski registar. 4. Likvidacija

Čl. 368. Kada društvo s ograničenom odgovornošću prestane na osnovu odluke skupštine ili odluke suda, pokreće se postupak likvidacije. U slučaju prestanka društva na osnovu odluke skupštine, likvidaciju provodi uprava društva, a u slučaju prestanka na osnovu odluke suda, likvidatora imenuje sud. Likvidatora društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom imenuje sud.

Čl. 369. Od dana donošenja odluke o prestanku, organi društva s ograničenom odgovornošću rade u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje postupak likvidacije. Sud može postaviti skrbnika društva, koji obavlja poslove vezane za likvidaciju, a organi društva postupaju samo po nalogu i uz saglasnost skrbnika.

Čl. 370. Uprava ili likvidator društva s ograničenom odgovornošću dužni su objaviti najmanjje u jednom domaćem dnevnom listu da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke iz člana 368. ovog zakona, u razmacima od 15 do 30 dana.


Privredna društva

237

Obavještenjem iz stava 1. ovog člana, uprava ili likvidator društva dužni su pozvati povjerioce da prijave potraživanja, najkasnije šest mjeseci od dana posljednjeg objavljivanja. Obavještenje iz stava 1. ovog člana, uprava ili likvidator društva dužni su uputiti poznatim povjeriocima pojedinačno.

Čl. 371. Likvidator je dužan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, sačiniti i podnijeti skupštini na odobrenje početni likvidacioni bilans. Skupština društva s ograničenom odgovornošću dužna je istovremeno sa odobrenjem početnog likvidacionog bilansa razriješiti nadzorni odbor i upravu. Likvidator je dužan na kraju svake poslovne godine skupštini društva podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha i izvještaj o toku likvidacije.

Čl. 372. Likvidator je dužan okončati tekuće poslove društva s ograničenom odgovornošću, naplatiti potraživanja, unovčiti ostalu imovinu i izmiriti obaveze društva. Od članova društva koji udjele nisu platili u cjelini, likvidator će naplatiti dio srazmjeran obavezama društva.

Čl. 373. Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu novac potreban za izmirenje:

1) poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili; 2) obaveza koje nisu dospjele; 3) spornih obaveza.

Po isteku godine dana od trećeg objavljivanja obavještenja iz člana 370. stav 1. ovog člana, isplaćuju se članovi društva s ograničenom odgovornošću, u skladu sa osnivačkim aktom i statutom. Ako imovina društva nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplaćenih uloga, imovina se dijeli članovima društva srazmjerno udjelima. Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu pripadajuće iznose iz st. 2. i 3. ovog člana koji članovima društva nisu isplaćeni.

Čl. 374. Likvidator je dužan nakon provedenih radnji iz čl. 372. i 373. ovog zakona sazvati skupštinu društva s ograničenom odgovornošću i podnijeti završni obračun. Nakon sačinjavanja završnog obračuna, likvidator je dužan podnijeti prijavu za upis prestanka društva u sudski registar. 4.6. Komanditno društvo Ovaj oblik privrednog društva osniva se zaključivanjem ugovora dva ili više lica koji društvo vode pod personalnom firmom. Specifičnost mu je u postojanju dvije vrste članova. Jedan ili jedni su komplementari koji upravljaju društvom i odgovaraju za njegove obaveze do visine svojih uloga ali i neograničeno solidarno cjelokupnom svojom ličnom imovinom. Ovo su javni drugovi. Drugi su tajni drugovi ili komanditori koji za obaveze društva odgovaraju samo do visine svojih uloga. Kod ovog privrednog društva radi se o društvu personalnog tipa. Osniva se isključivo simultano a visina osnovnog kapitala, odnosno njen minimum nije utvrđen Zakonom. Specifičnosti ovog oblika organizovanja ogleda se i u tom što


Privredna društva

238

se može organizovati i kao k.d. na dionice (k.d.d.). Kod ovog oblika privrednog društva primjenjuju se dvije vrste pravila. Na komplementarne se primjenjuju pravila koja se odnose na dioničare u d.d. ZOPD reguliše da se na k.d. primjenjuju odredbe koje se odnose na d.n.o. tako su u pogledu konstitutivnih akata ZOPD predviđa jedino obaveznost ugovora o osnivanju društva. Statut ne predstavlja obligacioni akt, što ne znači da se isti ne može donijeti kako bi se njime regulisala pitanja koja nisu uređena Zakonom i Ugovorom o osnivanju društva.90 4.6.1. Primjer Ugovora o osnivanju komanditnog društva

UGOVOR O OSNIVANJU KOMANDITNOG DRUŠTVA I OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Osnivači:

1. N.N. iz Sarajeva, ulica Kolodvorska br. 1. kao komplementar; 2. M.M. iz Sarajeva, ulica Tekija br. 3., kao komanditor

(u daljem tekstu: osnivači) osnivaju komanditno društvo za obavljanje djelatnosti pod zajedničkom firmom radi sticanja dobiti (u daljem tekstu: Društvo). Komplementar odgovara neograničeno solidarno za obaveze Društva, dok komanditor snosi rizik poslovanja do visine svog uloga.

Član 2. Društvo posluje pod firmom: «B.M.» k.d. za usluge u prometu, Sarajevo. Skraćeni naziv firme je: «B.M.» k.d. Sarajevo. Sjedište Društva je u Sarajevu, ulica Kate Govorušić br. 1. II DJELATNOST DRUŠTVA

Član 3. Djelatnost Društva je: posredovanje i zastupanje u prometu roba i usluga. Pored ove djelatnosti kao osnovne, Društvo može obavljati i druge djelatnosti u manjem obimu, koje služe osnovnoj djelatnosti.

Član 4. U pravnom prometu s trećim licima Društvo za preuzete obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. III ČLANOVI DRUŠTVA I OSNOVNI KAPITAL

Član 5. Status Komplementara u Društvu ima osnivač: N.N.

90 Pobliže o komanditnom društvu vidjeti: Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 125-155. Vilim Gorenc, op.cit. str. 119-146. Mirko Vasiljević, op.cit. str. 128-152.


Privredna društva

239

Status Komanditora u Društvu ima osnivač: M.M.

Član 6. Osnovni kapital Društva sastoji se od novčanih uloga koje osnivači unose u Društvo, i to: - Komplementar: 20.000,00 KM (slovima: dvadesethiljada KM), - Komanditor: 20.000,00 KM (slovima: dvadesethiljada KM). Osnovni kapital Društva iznosi 40.000,00 KM (slovima: četrdesethiljada KM). Ulozi se moraju uplatiti u roku 3 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora.

Član 7. Za obaveze Društva Komplementar odgovara do visine svog uloga i neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Komanditor snosi rizik za poslovanje Društva do visine svog uloga utvrđenog čalnom 6. ovog Ugovora. IV UPRAVLJANJE I ZASTUPANJE DRUŠTVA

Član 8. Društvom upravlja Komplementar. Društvo zastupa Komplementar. Zaposleni učestvuju u upravljanju u skladu sa odredbama Zakona i kolektivnog ugovora.

Član 9. Društvo predstavlja i potpisuje Kompelentar, kao direktor Društva. Ovlašćenja Komplementara su neograničena.

Član 10. Komplementar može ovlastiti druga lica da predstavljaju, zastupaju i potpisuju Društvo, s time što pismenim punomoćjem određuje obim, vrstu i sadržinu ovlašćenja.

Član 11. Komplementar i komanditor zajednički odlučuju o:

1) promjeni oblika Društva, 2) povećanju i smanjenju osnovnog kapitala Društva.

Član 12.

Komanditor ima pravo da izvrši uvid u poslovne knjige, isprave Društva i godišnji finansijski izvještaj. V RASPODJELA DOBITI I SNOŠENJE GUBITAKA DRUŠTVA

Član 13. Dobit Društva raspodjeljuje se po izdvajanju sredstava za poreze i doprinose, sredstava za zarade zaposlenih i druge zakonske obaveze. Dobit koja pripada članu Društva pripisuje se njegovom ulogu.

Član 14.

Komplementaru pripada 60% od čiste dobiti Društva a Komanditoru 40%.


Privredna društva

240

Član 15. Ako je Društvo poslovalo sa gubitkom, gubitak se pokriva otpisivanjem uloga od svakog člana, srazmjerno visini uloga. VI PRENOS ULOGA

Član 16. Ukoliko jedan od osnivača želi da svoj ulog u Društvu (u cjelinu ili djelimično) otuđi, dužan je da prethodno o tome pismenim putem obavijesti drugog osnivača. Drugi osnivač ima pravo preče kupnje uloga. Svaki prenos uloga suprotan prethodnom stavu ovog člana ne proizvodi pravno dejstvo.

Član 17. Prenos uloga se vrši pismenim ugovorom i isti se evidentira kod registrovanog suda. VII KLAUZULA KONKURENCIJE

Član 18. Osnivač Društva ne može osnovati drugo privredno društvo koje se bavi istom ili srodnom djelatnošću, bez prethodne saglasnosti drugog osnivača, sve dok je osnivač ovog Društva. VIII TRAJANJE UGOVORA I PRESTANAK DRUŠTVA

Član 19. Društvo se osniva na neodređeno vrijeme. Društvo prestaje sa radom iz razloga utvrđenih pozitivnim propisima, i to:

- spajanjem, pripajanjem i podjelom, - okončanjem stečajnog postupka, - okončanjem likvidacionog postupka, - na osnovu odluke suda, - ako duže od dvije godine ne ostvaruje prihode, - ako je Društvu oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti, - ako ne postoje zakonom utvrđeni uslovi za dalje postojanje Društva u obliku u

kom je upisano u sudski registar, - kada jedan od osnivača najkasnije 6 mjeseci prije isteka kalendarske godine

podnese pismenu obavijest o istupanju i raskidu ugovora, - smrti osnivača Društva koji iza sebe nema nasljednika, - gubitka poslovne sposobnosti osnivača Društva.

IX IZMJENE I DOPUNE UGOVORA

Član 20. Osnivači će izvršiti pismene izmjene i dopune ovog ugovora u slučaju prenosa uloga (u cjelini ili djelimično), istupanja osnivača i u drugim slučajevima utvrđenim ovim Ugovorom.


Privredna društva

241

X ZAVRŠNE ODREDBE Član 21.

U slučaju spora između osnivača povodom zaključenja i primjene ovog Ugovora, osnivači će prethodno pokušati da spor riješe mirnim putem, a ukoliko to nije moguće nadležan je stvarno nadležni sud sa sjedištem u Sarajevu.

Član 22.

Ovaj Ugovor zaključen je u 6 (šest) istovjetnih primjerka od kojih tri za Komplementara i tri za Komanditora.

Član 23. Datum zaključenja ovog Ugovora je datum ovjere potpisa osnivača kod nadležnog suda.

Član 24. Ugovorne strane ovlašćuju Komplementara – direktora da Kantonalnom sudu u Sarajevu podnese prijavu za upis Društva u sudski registar. Sarajevo, ___________2002.god.

Osnivači Komplementar Komanditor ________________ __________________ Izvod iz ZOPD

1. Pojam i osnivanje Čl. 96.

Društvo u kojem jedan ili više članova odgovara za obaveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (komplementari), a jedan ili više članova odgovara za obaveze društva samo do iznosa njihovih uloga upisanih u sudski registar (komanditori) je komanditno društvo. Na komanditna društva primjenjuju se odredbe ovog zakona o društvima s neograničenom solidarnom odgovornošću, ukoliko drugim odredbama ovog zakona nije propisano drugačije. Komanditno Društvo se može transformisati u komanditno Društvo na dionice.

Čl. 97. Komanditno društvo se osniva ugovorom, koji obavezno sadrži:

1) firmu i sjedište društva; 2) ime, prezime i adresu prebivališta, odnosno firmu i sjedište članova; 3) određenje koji članovi su komplementari, a koji komanditori; 4) vrsta i iznos uloga svakog člana; i 5) djelatnost komanditnog društva.

Čl. 98.

Za izmjene ugovora o osnivanju komanditnog društva potrebna je saglasnost svih članova. Ugovorom se može odrediti da za prijenos vlasničkih prava komanditora na drugo lice nije potrebna saglasnost svih članova.


Privredna društva

242

Čl. 99. Prijavu za upis osnivanja komanditnog društva u sudski registar potpisuju svi članovi.

2. Upravljanje i zastupanje Čl. 100.

Poslovima komanditnog društva upravljaju komplementari. Komanditor ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva i godišnji finansijski izvještaj.

Čl. 101. Komanditno društvo zastupa svaki komplementar, ako ugovorom nije izričito određeno drugačije.

Čl. 102. Komanditor može zastupati komanditno društvo samo na osnovu posebnog ovlaštenja datog saglasnošću svih članova. Komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor u ime društva, odgovara za obaveze iz tog ugovora kao komplementar.

3. Dobit Čl. 103.

Dobit komanditnog društva dijeli se na dio za komplementare i dio za komanditore, u omjeru utvrđenom ugovoru. Dio dobiti namijenjen komplementarima dijeli se među njima na jednake dijelove. Dio dobiti namijenjen komanditorima dijeli se među njima srazmjerno uplaćenim ulozima, ako ugovorom nije određeno drugačije.

4. Prestanak komanditnog društva

Čl. 104. Svi članovi komanditnog društva imaju pravo na srazmjeran udio u ostatku imovine društva nakon likvidacije.

Čl. 105. Ako je ostatak imovine nakon likvidacije komanditnog društva nedovoljan za povrat uplaćenih uloga, komanditori imaju pravo prvenstva na povrat uloga. Ostatak imovine nakon povrata uloga, dijeli se među članovima društva po omjeru za raspodjelu dobiti. Ugovorom se može odrediti drugačiji način raspodjele ostatka imovine komanditnog društva nakon likvidacije.

Čl. 106. Komanditno društvo ne prestaje u slučaju smrti, gubitka ili ograničenja pravne sposobnosti ili prinudne prodaje i naplate iz imovine komanditora. 4.7. Društvo neograničene solidarne odgovornosti Ovaj oblik privredog društva postoji u slučajevima kada se najmanje dva ili više lica na osnovu posebnog ugovora udruže da bi pod personalnom firmom obavljali određenu privrednu djelatnost. Specifičnost ovog oblika privrednog društva je u tome što osnivači i vlasnici za obaveze društva u pravnom i ekonomskom prometu odgovaraju do visine svojih uloga ali i neograničeno solidarno cjelokupnom svojom


Privredna društva

243

imovinom. Ovo je osnovni razlog što Zakon nije utvrdio minimalnu visinu osnovnog kapitala. Ovo društvo posluje pod personalnom firmom, a svi partneri ravnopravno upravljaju društvom. I ulozi partnera moraju biti jednaki. Isti je slučaj i sa komanditnim društvom. Ovakav odnos je utvrđen Zakonom i partneri takav odnos, u oba ova oblika, organizovanja ne mogu mijenjati osnivačkim ugovorom. Ovaj odnos diktira i međusobne odnose među partnerima u pogledu upravljanja, zastupanja, podjele dobiti i snošenja gubitaka, kao i raspolaganje ulozima. Osniva se zaključivanjem Ugovora o osnivanju, a Statut nije propisan kao obavezan akt. Stvar je odluke partnera u d.n.o. da li će naknadno donijeti statut kao akt kojim bi se uredila pitanja koja kao takva nisu regulisana Zakonom i Ugovorom o osnivanju.91

4.7.1. Primjer ugovora o osnivanju društva neograničene solidarne odgovornosti

UGOVOR O OSNIVANJU DRUŠTVA NEOGRANIČENE

SOLIDARNE ODGOVORNOSTI

1. Opšte odredbe Član 1.

Osnivači: 1. N.N. iz Tuzle, Brčanska br. 3. i 2. M.M. iz Tuzle, Sprečanska br. 27.

(u daljem tekstu: osnivači) osnivaju društvo neograničene solidarne odgovornosti (u daljem tekstu: d.n.o.) radi sticanja dobiti.

Član 2. Osnivači odgovaraju za obaveze d.n.o. neograničeno solidarno.

Član 3. Društvo posluje pod firmom «GEOS» d.n.o. za istražne radove, Tuzla. Skraćeni naziv firme je: «GEOS» d.n.o. Tuzla. Sjedište d.n.o. je Tuzla, Malta br. 17.

2. Djelatnost d.n.o. Član 4.

Djelatnost d.n.o. je: istražni geološki radovi. Pored ove osnovne djelatnosti d.n.o. može obavljati i druge djelatnosti u manjem obimu koje služe izvršavanju osnovne djelatnosti.

Član 5.

U pravnom prometu sa trećim licima d.n.o. za preuzete obaveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom.

91 Pobliže o društvu neograničene solidarne odgovornosti vidjeti: Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 111-128. Mirko Vasiljević, op.cit. str. 95-125. Vilim Gorenc, op.cit. str. 63-118.


Privredna društva

244

3. Osnovni kapital Član 6.

Osnovni kapital d.n.o. se sastoji od novčanih i nenovčanih uloga kako slijedi: 1. N.N. ulaže 20.000,00 KM (slovima: dvadesethiljada KM) u novcu i 5.000,00

KM (slovima: pethiljada KM) u stvarima (računarska oprema). 2. M.M. ulaže 20.000,00 KM (slovima: dvadesethiljada KM) u novcu i 5.000,00

KM (slovima: pethiljada KM) u stvarima (biro oprema).

Član 7. Vrijednost nenovčanih uloga procijenjena je od strane ovlaštenog sudskog vještaka ekonomske struke.

Član 8. Osnovni kapital d.n.o. iznosi ukupno 50.000,00 KM (slovima: pedesethiljada KM) od toga: 40.000,00 KM (slovima: četrdesethiljada KM) u novcu i 10.000,00 KM (slovima: desethiljada KM) u stvarima.

Član 9. Ulozi osnivača moraju se uplatiti u roku od 15 dana od dana zaključivanja ovog ugovora.

Član 10. Osnivači za obaveze d.n.o. odgovaraju do visine uloga i neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

4. Upravljanje i zastupanje

Član 11. Osnivači upravljaju u d.n.o. Pravo upravljanja u d.n.o. može se prenijeti na treće lice jedino uz saglasnost osnivača.

Član 12. Društvo zastupa N.N. kao suosnivač i direktor u d.n.o. D.n.o. predstavlja i potpisuje suosnivač N.N.

Član 13. Osnivači d.n.o. mogu prenijeti ovlaštenja na zastupanje i predstavljanje na treće lice na osnovu posebne punomoći.

5. Raspodjela dobiti i snošenje gubitaka u d.n.o.

Član 14. Dobit u d.n.o. se raspodjeljuje u skladu sa pozitivnim propisima. Osnivači d.n.o. učestvuju u raspodjeli dobiti u jednakim iznosima.

Član 15.

Ako je d.n.o. poslovalo sa gubitkom, isti se pokriva iz sredstava rezervi. U slučaju da gubitak ne bude pokriven na način iz prethodnog stava isti će se pokriti otpisivanjem uloga suosnivača u jednakim dijelovima.


Privredna društva

245

6. Prijenos uloga Član 16.

Ukoliko jedan od osnivača želi da svoj ulog otuđi dužan je da o tome prethodno obavijesti drugog osnivača. Osnivač ne može prenijeti svoj ulog na treće lice bez saglasnosti drugog osnivača. Osnivači i članovi d.n.o. koji naknadno pristupe u d.n.o. ostvaruju pravo preče kupnje uloga.

Član 17. Prijenos uloga protivno odredbama prethodnog člana ne proizvodi pravno dejstvo.

Član 18. Prijenos uloga se vrši pismenim ugovorom i isti se evidentira kod registracionog suda.

7. Klauzula konkurencije Član 19.

Osnivač d.n.o. ne može osnovati drugo privredno društvo koje se bavi istom ili srodnom djelatnošću bez prethodne saglasnosti drugog osnivača, a sve dok je osnivač d.n.o.

8. Trajanje ugovora i prestanak d.n.o.

Član 20. D.N.O. se osniva na neodređeno vrijeme trajanja. D.N.O. prestaje sa radom iz razloga utvrđenih pozitivnim propisima i to:

- spajanjem, pripajanjem i podjelom, - okončanjem stečajnog postupka, - okončanjem likvidacionog postupka, - na osnovu odluke suda, - ako duže od dvije godine ne ostvaruje prihode, - ako je d.n.o. oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti, - ako ne postoje zakonom utvrđeni uslovi za dalje postojanje d.n.o. u obliku u

kom je upisano u sudski registar, - kada jedan od osnivača najkasnije 6 mjeseci prije isteka kalendarske godine

podnese pismenu obavijest o istupanju i raskidu ugovora, - smrti člana osnivača d.n.o. koji iza sebe nema nasljednika, - gubitaka poslovne sposobnosti osnivača d.n.o.

Član 21.

U slučaju prestanka postojanja d.n.o. izuzev prestanka zbog sprovođenja stečajnog postupka, imovina d.n.o. se dijeli među osnivačima ja jednake dijelove.

9. Prelazne i završne odredbe

Član 22. Izmjene i dopune ovog Ugovora proizvode pravno dejstvo jedino ako su sačinjene u pismenoj formi.

Član 23. U slučaju spora po ovom Ugovoru, nadležan je stvarno nadležni sud sa sjedištem u Tuzli.


Privredna društva

246

Član 24. Ovaj Ugovor je zaključen u 6 istovjetnih primjeraka, od kojih po 2 primjerka zadržavaju osnivači.

Član 25. Ovaj Ugovor je zaključen danom ovjere potpisa osnivača kod nadležnog suda.

Član 26. Osnivači su saglasni da osnivač N.N. podnese prijavu za upis d.n.o. u sudski registar. Osnivači: Tuzla__________2002.god. 1. ______________ 2. ______________ Izvod iz ZOPD

1. Pojam i osnivanje Čl. 78.

Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću je društvo najmanje dva lica koja su neograničeno solidarno odgovorna za obaveze društva.

Čl. 79. Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću osniva se ugovorom o osnivanju. Ugovor o osnivanju društva s neograničenom solidarnom odgovornošću obavezno sadrži ime, prezime i adresu prebivališta ili firmu i sjedište članova društva, firmu, sjedište i djelatnost društva i prava i obaveze članova. Izmjene i dopune ugovora vrše se uz saglasnost svih članova.

Čl. 80. Prijavu za upis osnivanja društva s neograničenom solidarnom odgovornošću u sudski registar potpisuju svi članovi društva.

2. Ulozi članova Čl. 81.

Ulozi članova u društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću mogu biti u novcu, stvarima, pravima i izvršenim uslugama. Vrijednost uloga u stvarima, pravima i vršenju usluga utvrđuje se ugovorom o osnivanju društva. Ulozi članova su jednake vrijednosti. Svaki član će uplatiti ili unijeti svoj ulog u roku utvrđenom ugovorom, a u slučaju da rok nije ugovoren, najkasnije dva mjeseca nakon upisa osnivanja društva u sudski registar. Ulozi članova postaju imovina društva.


Privredna društva

247

3. Upravljanje i zastupanje Čl. 82.

Svaki član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću ima pravo i obavezu da upravlja društvom, u skladu s ugovorom. Ugovorom se može odrediti da za određeno vrijeme društvom potpuno ili djelimično upravlja jedan ili više članova, čime se ostali članovi u istoj mjeri odriču prava upravljanja. Član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću može svoje pravo upravljanja prenijeti na lice koje nije član društva, samo uz saglasnost ostalih članova. Ako svi članovi ili više članova imaju pravo upravljati društvom, svaki od njih ima pravo voditi poslovanje. Ako se jedan od članova s pravom upravljanja protivi preduzimanju neke radnje ili izvršenju nekog posla, ostali članovi s pravom upravljanja nemaju pravo preduzeti radnju ili izvršiti posao. Ako je ugovorom određeno da članovi društva ovlašteni za upravljanje mogu samo zajedno djelovati, svaka radnja i posao se može izvršiti samo saglasnošću svih ovlaštenih članova.

Čl. 83. Ukoliko je ugovorom određeno da o određenim pitanjima odlučuju svi članovi društva s neograničenom solidarnom odgovornošću, o tim pitanjima se odlučuje saglasnošću svih članova društva.

Čl. 84. Član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću može se pismenom izjavom za određeno vrijeme odreći prava na upravljanje i ostalim članovima, uz njihovu saglasnost, prepustiti pravo potpunog upravljanja.

Čl. 85. Ovlaštenje za upravljanje društvom s neograničenom solidarnom odgovornošću dato jednom ili više članova može se opozvati saglasnošću svih ostalih članova, ako ugovorom nije drugačije određeno. Nakon opoziva ovlaštenja, do postizanja novog sporazuma članova o ovlaštenju, članovi upravljaju društvom u skladu sa članom 81. stav 1. ovog zakona.

Čl. 86. Član s ovlaštenjem za upravljanje društvom s neograničenom solidarnom odgovornošću dužan je ostale članove društva na njihov zahtjev obavijestiti o svim poslovima. Svaki član društva ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva.

Čl. 87. Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću zastupa svaki član, ako ugovorom nije drugačije određeno. Ako su ugovorom samo neki članovi ovlašteni da zajedno ili pojedinačno zastupaju društvo, ostali članovi ne mogu zastupati društvo. Članovi ovlašteni da zajedno zastupaju društvo, mogu jednog od njih pismeno ovlastiti za izvršenje određenih poslova.


Privredna društva

248

Svaki član društva neograničeno solidarno odgovara trećim licima za obaveze društva, osim ako treće lice prilikom sklapanja pravnog posla sa jednim od članova zna da taj član nije ovlašten zastupati društvo.

4. Dobit i gubitak Čl. 88.

Članovi društva s neograničenom solidarnom odgovornošću učestvuju u raspodjeli dobiti i pokriću gubitka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije određeno drugačije.

5. Zabrana konkurentskog djelovanja

Čl. 89. Članovi društva s neograničenom solidarnom odgovornošću mogu obavljati druge poslove i djelatnosti i time stvarati imovinske obaveze uz saglasnost svih ostalih članova, ako ugovorom nije drugačije određeno.

6. Obim odgovornosti članova Čl. 90.

Lice koje pristupi društvu s neograničenom solidarnom odgovornošću, odgovara i za obaveze društva nastale prije njegovog pristupanja. Član koji je izmirio obavezu društva nastalu prije njegovog pristupanja, ima pravo regresa od ostalih članova za izmirenu obavezu društva i troškova koje je imao u vezi s tim. Član koji istupi iz društva koje nastavi poslovanje, odgovara samo za obaveze društva nastale do dana upisa njegovog istupanja u sudski registar.

7. Istupanje iz društva i pristupanje društvu

Čl. 91. Član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću može istupiti iz društva. Društvu može pristupiti novi član. Istupanje člana iz društva i pristupanje društvu novog člana uređuje se ugovorom. Član društva može svoja prava i obaveze prenositi na treća lica samo uz saglasnost svih ostalih članova društva.

8. Prestanak društva Čl. 92. Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću prestaje, osim osnova i načina iz člana 71. i 72. ovog zakona, i u slučaju:

1) kada jedan član najkasnije šest mjeseci prije kraja kalendarske godine podnese pismenu obavijest o istupanju i raskidu ugovora zaključenog na neodređeno vrijeme, ako ugovorom nije određeno drugačije;

2) smrti člana, osim ako po ugovoru nasljednik umrlog postane novi član; 3) prestanka pravnog lica kao člana društva; 4) stečaja jednog od članova društva; 5) gubitka ili ograničenja pravne sposobnosti jednog od članova društva; 6) odluke suda o prestanku društva.


Privredna društva

249

Čl. 93. U slučajevima iz člana 92. tačka 1. do 5. ovog zakona, ostali članovi društva s neograničenom solidarnom odgovornošću mogu izvršiti izmjene ugovora i nastaviti poslovanje. Član čije je članstvo prestalo ili njegov nasljednik, odnosno pravni sljednik ima pravo namirenja udjela, koje se obračunava kao i udio u ostatku imovine nakon likvidacije.

Čl. 94. Ako društvo nastavi postojati nakon smrti jednog člana, nasljednik može postaviti pismeni zahtjev da ga naslijedi u društvu, najkasnije 30 dana od dana pravosnažnosti odluke o naslijeđivanju. Prihvatanjem članstva u društvu, nasljednik preuzima prava i obaveze umrlog člana od dana njegove smrti. Nasljednik umrlog člana koji nije prihvatio članstvo u društvu, ima pravo tražiti od društva namirenje udjela, a kada ima više nasljednika, vlasnička prava preminulog člana u imovini društva dijele se među nasljednicima u omjeru utvrđenom testamentom ili sudskom odlukom o naslijeđivanju. Nasljedniku koji je prihvatio članstvo u društvu izvršit će se kompenzacija srazmjerna njegovom udjelu u nasljedstvu. Nasljednici koji prihvate članstvo u društvu, postaju članovi sa vlasničkim pravima srazmjerno njihovom učešću u naslijeđenoj imovini umrlog člana.

Čl. 95. U slučaju likvidacije društva s neograničenom solidarnom odgovornošću, članovi imaju pravo na srazmjeran dio ostatka imovine društva nakon likvidacije. Imovina društva nakon likvidacije dijeli se među članovima prvo do iznosa njihovih uplaćenih uloga, a zatim na jednake dijelove. Ostatak imovine društva nakon likvidacije koji nije dovoljan za povrat uplaćenih uloga, dijeli se među članovima srazmjerno ulozima, ako ugovorom nije određeno drugačije. Pitanja za vježbu: 1. Navedite članove koji osnivaju k.d. 2. Koliko lica najmanje može osnovati d.n.o.? 3. Koliko lica najmanje može osnovati k.d.? 4. U čemu se sastoje ulozi kod osnivanja k.d.? 5. U čemu se sastoje ulozi kod osnivanja d.n.o.? 6. Izložite nalčin podjele dobiti u k.d. 7. Izložite način podjele dobiti u d.n.o. 8. Izložite sistem odgovornosti u d.n.o. 9. Izložite sistem odgovornosti komanditora u k.d. 10. Izložite sistem odgovornosti komplementara u k.d. 11. Da li postoji obaveza formiranja organa u k.d. i d.n.o? 12. Izložite način upravljanja u k.d. 13. Izložite način upravljanja u d.n.o. 14. Koji su načini prestanka k.d.? 15. Koji su načini prestanka d.n.o.?


Privredna društva

250

4.8. Ostali oblici organizovanja U ostale oblike organizovanja spadaju svi oni oblici na koje se primjenjuju pored ZOPD i posebni specijalni zakoni, a s obzirom na njihove specifičosti. Sa stanovišta poslovnog prava radi se o tzv. institucionalnim oblicima finansijskog kapitala i u ove oblike spadaju: banke, društva za osiguranje i reosiguranje, društva za uzajamno osiguranje, berze, društva za upravljanje fondovima, društva za upravljanje privatizacionim investicionim fondovima, uzajamni fondovi, investicioni fondovi i privatizacioni investicioni fondovi. Pored posebnih zakona na ove oblike organizovanja primjenjuju se i niz podzakonskih akata (odluke, uputstva, pravilnici i slično) donešene od strane Vlade Federacije BiH i resornih ministarstava.

4.8.1. Banke Banka predstavlja oblik privrednog društva koji obavlja poslove primanja novčanih depozita, davanja kredita i drugih poslova utvrđenih Zakonom o bankama. U te poslove spadaju: finansijski lizing, kupovina i prodaja instrumenata tržišta novca i kapitala, davanje jemstava, usluge platnog prometa, usluge prenosa (transfera) novca, kupovina i prodaja stranih valuta, finansijski menadžment, kupovina i prodaja hartija od vrijednosti, upravljanje hartijama od vrijednosti i izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (kreditne kartice, putnički i bankarski čekovi). Banka se može osnovati isključivo u obliku dioničkog društva, a minimalni iznos osnovnog kapitala je 15.000.000,00 KM. U pogledu sistema osnivanja na banke se primjenjuje normativni sistem i koncesioni sistem s obzirom da banka za početak svoga rada mora pribaviti i dozvolu regulatornog državnog organa Agencije za bankarstvo Federacije BiH. Ovlaštenja Agencije za bankarstvo su velika i u toku samog rada banke, s obzirom da ona za ove finansijske institucije obavlja i nadzornu funkciju. Na specifičnosti banaka će se ukazati kroz odgovarajuće izvode iz Zakona o bankama. Izvod iz ZOB I OPĆE ODREDBE

Čl. 1. Ovim zakonom uređuje se osnivanje, organizacija, poslovanje i prestanak pravnih lica koja obavljaju poslove primanja novčanih depozita i davanja kredita, kao i drugih poslova u skladu sa ovim zakonom (u daljem tekstu: banka) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Banka se osniva i posluje kao dioničko društvo.

Čl. 2. Nitko ne može u svoje ime i za svoj račun primati ili omogućiti primanje depozita u novcu niti davati kredite na području Federacije, ako nema dozvolu Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) u skladu sa ovim zakonom. Nitko ne može koristiti riječ «banka» ili izvedenice te riječi u smislu oznake djelatnosti, proizvoda ili usluga, bez dozvole ili ovlaštenja Agencije u skladu sa ovim zakonom, osim ako je takva upotreba utvrđena i odobrena posebnim zakonom ili međunarodnim sporazumom, ili je iz konteksta u kojem se koristi «banka» jasno da se ona ne odnosi na bankarske djelatnosti.


Privredna društva

251

Banka ne može u svom nazivu koristiti riječ koja bi mogla asocirati na bilo koju državnu, federalnu ili županijsku ustanovu, ukoliko bi to, po ocjeni Agencije, moglo dovoditi javnost u zabunu.

Čl. 3. Agencija neće izdavati dozvolu za poslovanje pravnoj osobi osnovanoj zakonom da privuče uplate depozita obećanjem finansijske ili druge dobiti na osnovi geometrijskog ili drugog progresivnog povećanja broja osoba koje uplaćuju depozite. Agencija je ovlaštena kod nadležnog suda pokrenuti postupak oduzimanja imovine i poslovnih knjiga i likvidacije pravnih osoba koje obavljaju djelatnost iz stava 1. ovog člana.

Čl. 4. Banke sa sjedištem izvan Federacije mogu uz odobrenje Agencije otvoriti predstavništvo u Federaciji. Uz zahjtev za odobrenje za otvaranje predstavništva podnosi se:

1) podaci o nazivu, pravnom statusu i sjedištu banke, 2) statut banke, 3) podatke o finansijskom poslovanju banke, 4) akt o osnivanju predstavništva, 5) naziv i sjedište predstavništva, 6) djelatnost predstavništva, 7) program rada predstavništva, 8) podaci o vodećim osobama, 9) ovlaštenje osobe odgovorne za rad i zastupanje predstavništva, 10) ovjerenu izjavu banke za preuzimanje odgovornosti za sve obaveze koje će

nastati u poslovanju predstavništva. Predstavništvo u smislu ovoga zakona je organizacijski dio banke u kojem se ne obavljaju bankarske aktivnosti nego se vrši predstavljanje, prikupljanje i davanje podataka. Rješenje o izdavanju dozvole po zahtjevu iz stava 2. ovog člana Agencija je dužna donijeti u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.

Čl. 5. Banka sa sjedištem izvan Federacije može u svoje ime i za svoj račun primati novčane depozite i davati kredite na području Federacije putem filijale koja je za to dobila odobrenje od strane Agencije, u skladu sa čl. 36. i 37. ovog zakona. Uz zahtjev za odobrenje za otvaranje filijale banka je dužna priložiti ovjerenu izjavu da svom svojom imovinom odgovara za obaveze koje će nastati u poslovanju filijale. Filijala banke u smislu odredaba ovog zakona je poslovni dio banke, s ovlaštenjima u pravnom prometu, koja su utvrđena statutom banke.

Čl. 6. Radi osiguravanja podataka o poslovanju na području Federacije banaka sa sjedištem izvan Federacije kao i podataka o poslovanju izvan Federacije banaka sa sjedištem u Federaciji, Agencija sarađuje sa Centralnom bankom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Centralna banka) i institucijama nadležnim za izdavanje dozvola i superviziju banaka sa sjedištem izvan Federacije.


Privredna društva

252

II IZDAVANJE BANKARSKE DOZVOLE

Čl. 7. Zahtjev za izdavanje bankarske dozvole osnivači podnose Agenciji pismeno, a sadrži slijedeće podatke i isprave: 1. ugovor o osnivanju potpisan od svih osnivača, nacrt statuta i drugih osnivačkih

akata prema naputku Agencije; 2. podatke o kvalifikacijama i iskustvu predviđenoga više rukovodstva banke; 3. iznos dioničkoga i drugih oblika kapitala banke; 4. plan i projekcije poslovanja koji, između ostalog, sadrži vrste predviđenih

djelatnosti i strukturu organizacije banke; i 5. popis vlasnika banke.

Čl. 8. Rješenje o izdavanju dozvole po zahtjevu iz člana 7. ovog zakona Agencija je dužna donijeti u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva. Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se, u roku od 8 dana od dana dostavljanja, uložiti prigovor direktoru Agencije.

Čl.9. Bankarska dozvola je uvjet za upis u sudski registar. Agencija podnositelju zahtjeva uručuje bankarsku dozvolu samo ako je prethodno uplaćen iznos dioničkog kapitala iz člana 20. ovog zakona i ako je uvjerena: 1. da će banka ispunjavati uvjete iz ovog zakona i da su dokumentirane perspektive

za buduće finansijsko stanje banke, 2. da predviđeni članovi višeg rukovodstva imaju odgovarajuće kvalifikacije i

iskustvo za djelatnost za koje se banci izdaje dozvola; i 3. da sve osobe koje imaju 15% i više od ukupnih glasačkih prava u banci (u

daljnjem tekstu: značajno glasačko pravo) imaju zadovoljavajuću finansijsku sposobnost i odgovarajuće poslovno iskustvo.

Ukoliko je podnositelj zahtjeva pravna osoba, kriterij iz stava 2. tačka 2. i 3. ovog člana primjenjuju se na svakoga člana organa upravljanja i rukovođenja pravne osobe i osoba koje u njoj imaju značajno glasačko pravo. Članovi višeg rukovodstva banke u smislu odredaba ovog zakona su radnici banke koji imaju posebne ovlasti i odgovornosti u skladu sa statutom banke.

Čl. 10. Banci sa sjedištem izvan Federacije može se izdati dozvola za osnivanje filijale i supsidijarne osobe u Federaciji samo ako ta banka posjeduje dozvolu za obavljanje bankarskih poslova izdanu od ustanove nadležne za izdavanje dozvola i superviziju te banke. Supsidijarna osoba u smislu odredaba ovog zakona je pravna osoba u kojoj druga pravna osoba ili skupština povezanih pravnih osoba ima 50% ili više od ukupnih glasačkih prava koja im omogućuje kontrolu nad upravljanjem i poslovnom politikom pravne osobe.

Čl. 11. U slučaju iz člana 10. ovog zakona, Agencija bankarsku dozvolu izdaje nakon konsultacija s ustanovom nadležnom za izdavanje dozvola i superviziju banke osnivača i prijema izvještaja te ustanove o izvršenoj kontroli banke osnivača.


Privredna društva

253

Čl. 12. Agencija je dužna odbiti izdavanje bankarske dozvole za supsidijarnu osobu, filijalu ili predstavništvo banke sa sjedištem izvan Federacije ako zakoni ili drugi propisi koji se odnose na banke sa sjedištem izvan Federacije na bilo koji način sprječavaju ili ometaju uspješnu provedbu kontrolnih funkcija Agencije. Agencija je ovlaštena i dužna tražiti od banaka da joj dostave podatke i isprave nužne za stalno praćenje uvjeta iz stava 1. ovog člana.

Čl. 13. Svojstvo pravne osobe banka stiče upisom u sudski registar. Prijava za upis osnivanja banke u sudski registar podnosi se u roku od 30 dana od dana dobivanja bankarske dozvole od Agencije. U sudski registar se upisuju i organizacijski dijelovi banke, u skladu s propisima o upisu u sudski registar poslovnih dijelova pravnih osoba s ovlaštenjima u pravom prometu.

Čl. 14. Bankarska dozvola se izdaje na neodređeno vrijeme i nije prenosiva. Bankarskim odobrenjem određuju se djelatnosti kojima se banka može baviti.

Čl. 15. Banka može imati filijale, predstavništva i druge organizacijske dijelove (u daljnjem tekstu: dijelovi banke), u skladu s odredbama čl. 36. i 37. ovog zakona, koji nemaju svojstva pravne osobe. Izuzetno od stava 1. ovog člana, filijala strane banke ima svojstvo pravne osobe.

Čl. 16. Agencija vodi poseban registar banaka, u kojem se evidentiraju naziv i adresa sjedišta banke i njezinih dijelova i čuvaju važeći dokumenti iz člana 28. stava 2. ovog zakona. Evidencije i druge informacije koje se odnose na banke kojima je ukinuta bankarska dozvola brišu se iz posebnoga registra. Podatke iz posebnoga registra banaka Agencija može javno objaviti.

Čl. 17. Agencija može rješenjem ukinuti bankarsku dozvolu u slučaju: 1. zahtjeva banke iz člana 18. ovog zakona; 2. kažnjavanja banke za prekršaj iz člana 65. ovog zakona, 3. nesolventnosti banke, koju Agencija utvrdi u skladu sa članom 54. ovog zakona; 4. preporuke privremenog upravnika, iz člana 58. stav 2. tačka 1. ovog zakona; 5. utvrđivanja da je bankarska dozvola izdana na osnovi nezakonito izdatih i lažnih

isprava, ili drugih nepravilnosti učinjenih u vezi sa zahtjevom za izdavanje odobrenja;

6. da prijava za upis u sudski registar nije podnesena u roku od 30 dana od dobivanja bankarskog odobrenja, ili banka nije počela s obavljanjem bankarskih djelatnosti u roku od 90 dana od upisa u sudski registar, ili banka ne prima novčane depozite niti daje kredite dulje od šest mjeseci,

7. spajanja, pripajanja ili podjele banke; 8. da je iznos kapitala i rezervi banke manji od minimalngo iznosa utvrđenog

zakonom i propisima Agencije; i


Privredna društva

254

9. odluke vlasnika banke da likvidira banku, ili prestanka postojanja banke kao pravne osobe.

Protiv rješanja iz stava 1. ovog člana može se, u roku od 8 dana dostavljanja, uložiti prigovor direktoru Agencije. Rješenje iz stava 1. ovog člana Agencija dostavlja banci narednog dana po donošenju.

Čl. 18. Banka može podnijeti zahtjev Agenciji da joj ukine bankarsku dozvolu. Agencija je dužna donijeti i banci dostaviti rješenje po zahtjevu iz stava 1. ovog člana najkasnije 60 dana od dana njegova prijema. Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se, u roku od 8 dana od dana dostavljanja, uložiti prigovor direktoru Agencije.

Čl. 19. Rješenjem iz člana 17. ovog zakona Agencija utvrđuje dan na koji se ukida bankarska dozvola. Rješenje o ukidanju bankarske dozvole objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH” i u jednom domaćem dnevnom listu koji se izdaje na teritoriji Federacije. Od dana ukidanja bankarske dozvole, utvrđenog rješenjem iz člana 17. ovog zakona, banci je zabranjeno da se bavi bankarskim djelatnostima iz člana 39. ovog zakona i banka je dužna okončati psotojeće ugovore o depozitu, isplatiti svoje obaveze i likvidirati svoju aktivu u roku od 90 dana od dana na koji je ukinuta bankarska dozvola. U provedbi radnji iz stava 3. ovog člana banka je obvezna primjenjivati odredbe ovog zakona na isti način kao da posjeduje bankarsku dozvolu. III VLASNIŠTVO, UPRAVLJANJE I RUKOVOĐENJE BANKOM

Čl. 20. Minimalni iznos uplaćenog dioničkog kapitala banke i najniži iznos neto kapitala koji banka mora održavati, ne mogu bit manji od 15.000.000 (petnaestmiliona KM) konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Banka ne može smanjiti kapital niti pogoršati njegovu struktruru otkupom vlastitih dionica bez prethodnoga pismenog odorenja Agencije. Odredbe stava 1. i 3. ovog člana primjenjuju se i na filijale stranih banaka.

Čl. 21. Fizička niti pravna osoba, samostalno ili u sporazumu s drugim osobama, ne može steći ili povećati značajno glasačko pravo u banci preko 20%, 33% i 50% učešća u kapitalu banke ili u ukupnom broju dionica banke s pravom glasa, bez odobrenja Agencije. Za dobivanje odobrenja iz stava 1. ovog člana, zainteresirana osoba dužna je podnijeti Agenciji zahtjev s podacima o svom poslovanju, finansijskoj sposobnosti i drugim podacima u skladu s propisima Agencije. Stjecanje ili povećanje značajnog glasačkog prava u banci u smislu stava 1. ovog člana bez odobrenja Agencije nema pravno djelovanje.


Privredna društva

255

Agencija je dužna odgovoriti na zahtjev iz stava 2. ovog člana u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.

Čl. 22. Banka ne može, neposredno ili posredno, bez prethodnog odobrenja Agencije imati: 1. značajan dionički interes u pravnoj osobi koji, prema njegovoj trenutnoj neto

vrijednosti, prelazi iznos od 5% osnovnog kapitala banke utvrđenog posebnom odlukom Agencije (u daljnjem tekstu: osnovni kapital); ili

2. ukupnu neto vrijednost svih dioničkih interesa banke u drugim pravnim osobama iznad 20% osnovnog kapitala banke.

Banka ne može, neposredno ili posredno, imati dionički interes u jednoj pravnoj osobi koji prelazi 15% njezinog osnovnog kapitala, niti dioničke interese u pravnim osobama u ukupnoj vrijednosti većoj od 60% osnovnog kapitala banke.

Čl. 23.

Agencija može odbiti izdati dozvolu za stjecanje ili povećanje značajnog glasačkog prava u banci iz slijedećih razloga: 1. lošeg finansijskog stanja podnositelja zahtjeva; 2. nedostatka kompetentnosti i iskustva podnositelja zahtjeva, zbog kojeg bi mogli

biti ugroženi interesi banke ili njezinih deponenata; 3. ako bi izdavanje takvog odobrenja dovelo do kršenja zabrane iz člana 40. ovog

zakona, 4. ako je podnositelj zahtjeva dostavio informacije koje su netačne ili nisu u skladu s

tačkom 1. do 3. ovog člana i propisa Agencije, ili je podnositelj zahtjeva odbio dostaviti podatke koje je Agencija tražila radi donošenja odluke po zahtjevu.

Čl. 24.

Kada je pravna osoba podnositelj zahtjeva iz člana 21. stav 2. ovog zakona, kriteriji iz člana 23. ovog zakona primjenjuju se i na svakog člana organa upravljanja ili vlasnika značajnog glasačkog prava u toj pravnoj osobi.

Čl. 25. Izuzetno, u slučaju zahtjeva multilateralnih kreditnih ili regionalnih razvojnih institucija i kada se radi o stjecanju dionica bez prava glasa, Agencija može odobriti da se na te institucije ne primjenjuju uvjeti i ograničenja utvrđeni odredbama čl. od 21. do 24. ovog zakona.

Čl. 26. Banka može vršiti statusne promjene spajanja, pripajanja ili podjele samo uz prethodno odobrenje Agencije. Banka je dužna podnijeti zahtjev za odobrenje statusne promjene s elaboratom o ekonomskoj opravdanosti i planom poslovanja ishodne banke ili banaka u skladu s propisima Agencije. Statusna promjena banke koje nije izvršena u skladu s odredbama stava 1. i 2. ovog člana nema pravno djelovanje.

Čl. 27. Agencija može odbiti izdati odobrenje za statusnu promjenu banke iz slijedećih razloga: 1. ako ishodna banka ne bi bila u stanju ispuniti zahtjeve minimalnog kapitala koje

je propisala Agencija;


Privredna društva

256

2. nedostatka kompetentnosti i iskustva predloženih članova višeg rukovodstva ishodne banke, koji može ugroziti interese banke ili njezinih deponenata;

3. ako je podnositelj zahtjeva dostavio podatke koji su netačni ili nisu u skladu s zahtjevima koje je propisala Agencija, ili je podnositelj zahtjeva odbio dostaviti tražene podatke.

Kada postoji uska veza između banke i drugih fizičkih ili pravnih osoba, Agencija može izdati odobrenje za statusnu promjenu banke samo ako te veze ne sprječavaju uspješnu provedbu nadzornih funkcija Agencije.

Čl. 28. Statutom banke obavezno se utvrđuje: sjedište, djelatnost, nadležnosti, način rada organa banke, iznos dioničkoga i druge vrste kapitala, vrste, broj i nominalna vrijednost dionica, prava glasa vezana za dionice, način donošenja općih akata i druga pitanja značajna za rad banaka. Banka je dužna dostaviti Agenciji ovjeren primjerak statuta i drugih općih akata banke, listu službenika banke ovlaštenih da preuzimaju obveze u ime banke, s granicama ovlasti, i ovjeren pregled potpisa ovlaštenih potpisnika. Saglasnost na statut banke daje Agencija.

Čl. 29. Organi upravljanja banke su: skupština, upravni odbor i nadzorni odbor. Bankom rukovodi generalni direktor. Statutom i općim aktima banke može se predvidjeti formiranje i drugih tijela, njihove nadležnosti i odgovornosti.

Čl. 30. Skupštinu banke čine dioničari banke koji posjeduju dionice s pravom glasa. Skupština banke donosi statut i proglašava banku osnovanom. Skupština banke ima slijedeće nadležnosti: 1. imenuje i razrješuje članove upravnog odbora i nadzornog odbora, i utvrđuje

naknadu za njihov rad iz neto dobiti banke; 2. odlučuje o povećanju kapitala banke; 3. donosi strateški plan banke i opću politiku; 4. odlučuje o statusnim promjenama banke; 5. pregleda i odobrava godišnje izvještaje upravnog odbora i nadzornog odbora; 6. donosi Poslovnik o radu Skupštine.

Čl. 31. Upravni odbor banke upravlja poslovanjem banke u skladu s ovim zakonom, propisima Agencije i drugim propisima: Upravni odbor banke ima neparni broj od najmanje pet, a najviše 11 članova, čiji mandat traje četiri godine,m uz mogućnost ponovnog imenovanja. Član upravnog odbora banke ne može biti: 1. član nadzornog odbora ili upravnog odbora u više od pet drugih dioničkih

društava registriranih u Federaciji; 2. generalni direktor ili službenik iste banke; 3. osoba koja prema odredbama drugih zakona ne može biti član upravnog odbora;


Privredna društva

257

4. osoba koja se nalazi ili se u razdoblju od posljednje dvije godina nalazila na funkciji direktora ili zamjenika direktora Agencije, osim ako je dobila prethodnu saglasnost Upravnog odbora Agencije.

Upravni odbor banke: 1. saziva skupštinu dioničara banke; 2. priprema prijedloge za skupštinu dioničara banke i provodi njezine odluke; 3. razmatra i usvaja izvještaje o poslovanju banke tijekom godine; 4. podnosi skupštini dioničara izvještaj o poslovanju banke; 5. donosi planove i utvrđuje poslovnu politiku banke, u skladu sa strateškim

planom i općom politikom banke; 6. donosi akt o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji poslova, radnim odnosima,

plaći i druge opće akte; 7. odobrava godišnji obračun banke; 8. osigurava provedbu odgovarajuće interne kontrole banke; 9. osigurava provedbu odgovarajuće interne i vanjske revizije, 10. formira rezerve na teret troškova za kreditne gubitke, uspostavlja rezerve iz neto

dobiti banke i utvrđuje dividende; 11. imenuje i razrješuje generalnog direktora banke; 12. imenuje vanjskog revizora banke; 13. obavlja druge poslove u skladu sa statutom, općim aktima banke i propisima

Agencije. Upravni odbor banke u cjelini, niti njegovi članovi pojedinačno ne mogu prenositi svoje obaveze na druge osobe.

Čl. 32. Nadzorni odbor banke ima neparan broj od najmanje pet, a najviše sedam članova, čiji mandat traje četiri godine, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Član nadzornog odbora ne može biti generalni direktor ili službenik iste banke. Nadzorni odbor banke. 1. nadzire primjenu zakona i propisa u poslovanju banke i o tome informira

upravni odbor; 2. daje mišljenje o pitanjima podnesenim od strane upravnog odbora, kao i o

bitnim pitanjima koje se odnose na sigurno poslovanje banke, 3. nalaže organima banke da otklone nepravilnosti u radu; 4. informira Agenciju i druge nadležnosti ustanove i organe o utvrđenim

nepravilnostima o poslovanju banke; i 5. podnosi skupštini banke izvještaj o svom radu uz godišnji izvještaj o poslovanju

banke. Rad nadzornog odbora utvrđuje se općim aktom.

Čl. 33. Generalni direktor banke je odgovoran za zakonito poslovanje i provedbu utvrđene poslovne politike. Generalni direktor banke ne može biti imenovan bez prethodne pismene saglasnosti Agencije. Generalni direktor ne može biti:


Privredna društva

258

1. član upravnog odbora iste banke ili druge banke registrirane u Federaciji, osim ako ta banka ima uske veze s bankom čiji je on generalni direktor,

2. osoba koja se u razdoblju od posljednje dvije godine nalazila na funkciji direktora ili zamjenika direktora Agencije, osim ako je dobila prethodno saglasnost Upravnog odbora Agencije.

Generalni direktor banke: 1. predstavlja i zastupa banku; 2. izvršava odluke skupštine, upravnog odbora i nadzornog odbora banke; 3. organizira rad i rukovodi poslovanjem banke; 4. odlučuje o svim pitanjima koja nisu u nadležnosti skupštine,upravnog odbora ili

nadzornog odbora banke; 5. obavlja druge poslove,u skladu sa zakonom,statutom i općim aktima banke. Generalni direktor može prenijeti dio ovlasti na druge osobe.

Čl. 34. Osobe imenovane za članove višeg rukovodstva banke moraju ispunjavati uvjete utvrđene propisima Agencije i općim aktima banke.

Čl. 35. Članovi organa rukovodstva banke i svi zaposleni u banci, za vrijeme rada u banci, dužni su informacije do kojih su došli radeći u banci čuvati kao poslovnu tajnu i ne smiju ih upotrijebiti u svoju osobnu korist, niti pružati drugim osobama, osim Agenciji, uključujući kontrolore i revizore koje je ona imenovala, i drugim naldežnim organima u skladu sa zakonom. Osobe iz stava 1. ovog člana dužne su čuvati poslovnu tajnu i nakon prestanka rada u banci, odnosno obavljanja funkcije.

Čl. 36. Dijelovi banke mogu se osnovati samo uz pismeno odobrenje Agencije. Agencija može odbiti zahtjev banke za osnivanje dijela banke ako: 1. predviđeni kadrovi, prostorije i oprema ne dozvoljavaju zahtjeve utvrđene

propisima Agencije, 2. poslovanje ili finansijsko stanje banke ukazuje da osnivanje dijela banke ne bi bilo

u skladu s interesima njezinih deponenata; 3. banka sa sjedištem izvan Federacije nije predmet propisa, i supervizije na

konsolidiranoj osnovi. Čl. 37.

Način poslovanja i kontrolu dijelova banke u Federaciji banaka sa sjedištem izvan Federacije propisat će Agencija svojim aktom. IV UVJETI ZA FUNKCIONIRANJE BANKE

Čl. 38. Banka je dužna svoje poslovanje obavljati u skladu sa zakonom, propisima Agencije, uvjetima i ograničenjima utvrđenim bankarskim odobrenjem, te odgovarajućim poslovnim i računovodstvenim načelima i standardima utvrđenim posebnim zakonom.


Privredna društva

259

Banka je dužna u svom poslovanju neprekidno održavati adekvatan kapital odnosno solventnost, potreba opseg likvidnih sredstava odnosno sposobnost plaćanja i kreditnu sposobnost, te osiguravati diverzifikaciju svoje aktive. Diverzifikacija u smislu ovog zakona je proširenje aktive investiranjem i plasiranjem sredstava u više različitih pravnih osoba.

Čl. 39. Banka može obavljati samo slijedeće djelatnosti: 1. primanje svih vrsta novčanih depozita i drugih novčanih sredstava; 2. davanje i uzimanje kredita u finansijski lizing; 3. davanje svih oblika novčanog jemstva; 4. učešće, kupovina u prodaja instrumenata tržišta novca i kapitala za svoj ili tuđi

račun; 5. usluge platnog prometa i prijenosa novca; 6. kupnja i prodaja strane valute; 7. izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (uključujući kreditne kartice, putne

i bankarske čekove); 8. pohranjivanje i upravljanje vrijednosnim papirima i drugim vrijednostima; 9. usluge finansijskog menadžmenta; 10. kupnja i prodaja vrijednosnih papira; i 11. druge poslove koji proizlaze iz tačke 1 – 10. ovog člana.

Čl. 40. Banka ne smije ulaziti u transakcije ili sudjelovati u bilo kojim djelatnostima koje predstavljaju nelojalnu konkurenciju na finansijskom tržištu.

Čl. 41. Banka je dužna pridržavati se stopa ograničenja i rizika vezanih za bilansnu i izvanbilančne stavke, aktivu i ponderiranu aktivu, kapital i njegovu strukturu, utvrđenih propisima Agencije. Banka je dužna održavati dionički kapital i neto kapital, sukladno odredbama člana 20. ovog zakona, i istodobno najmanje u iznosu od 8% ukupne rizikom ponderirane aktive, pri čemu najmanje jedna polovica njezina kapitala mora se sastojati od osnvonog kapitala. Kapital, dionički kapital i ponderirana aktiva banke utvrđuju se u skladu s propisima koje donosi Agencija.

Čl. 42. Izlaganje banke kreditnom riziku prema pojedinačnom korisniku ili skupini povezanih korisnika ne smije preći iznos od 40% osnovnog kapitala banke, sa slijedećom strukturom i dodatnim ograničenjima da: 1. iznos neosiguranog kredita pojedinačnom korisniku ili skupštini povezanih

korisnika ne smiju biti veći od 5% osnovnog kapitala banke; 2. kredit pojedinačnom korisniku ili skupini povezanih korisnika u iznosu većem od

25% osnovnog kapitla banke, mora biti potpuno osiguran kvalitetnim utrživim zalogom čija vrijednost, utvrđena pouzdanim i stabilnim cijenama, prelazi iznos kredita.

Veliko izlaganje banke kreditnom riziku predstavlja ukupnu izloženost banke kreditnom riziku prema pojedinačnom korisniku ili skupini povezanih korisnika u


Privredna društva

260

iznosu većem od 15% osnovnog kapitala banke, pri čemu zbroj svih velikih izlaganja banke kreditnom riziku ne smiju prijeći iznos od 300% osnovnog kapitala banke. Dva ili više korisnika smatraju se “grupom poveznih korisnika”, kada zbog njihovih međusobnih odnosa izloženosti banke prema njima predstavlja jedinstvenu izloženost banke kreditnom riziku, pod uvjetima koji se bliže uređuju propisima Agencije.

Čl. 43.

Banka ne smije u svoja stalna sredstva investirati više od 50% iznosa njezinoga osnovnog kapitala bez posebne dozvole Agencije. Za druge depozitne organizacije Agencija može propisati posebne zahtjeve opreznoga poslovanja.

Čl. 44. Dokumentaciju i evidenciju o obavljenim transakcijama banka je dužna čuvati u skladu sa zakonskim propisima.

Čl. 45. Banka je dužna redovno izvjetšavati svoje klijente o uvjetima međusobnog poslovanja, a posebno o uvjetima koji se odnose na depozite i kredite koji su im dati, uključujući i godišnju kamatnu stopu.

Čl. 46. Prigodom poslovanja u ime ili za račun osobe povezane s bankom banka ne može toj osobi pružati povoljnije uvjete u odnosu na druge osobe koje nisu povezane s bankom. Osobama povezanim s bankom, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se osobito: 1. članovi organa banke, direktor i zaposleni u banci i članovi uže obitelji ovih

osoba; 2. osobe koje imaju značajno glasačko pravo i članovi uže obitelji ovih osoba; 3. pravna osoba u kojoj banka ima značajna gasačka prava; 4. pravna soba u kojoj značajna glasačka prava ima ista osoba koja ima značajna

gasačka prava u banci; i 5. pravna osoba u kojoj je vlasnik značajnih glasačkih prava, direktor ili član

upravnog odbora jedna od osoba iz tačlke 1-4. ovog stava. Banka ne može osobi zaposlenoj u banci davati kredit veći od iznosa utvrđenog propisima Agencije. Agencija donosi propise kojim se osigurava primjena ograničenja utvrđenih odredbana stava 1-3. ovog člana.

Čl. 47. Banka ne smije stjecati, vršiti konverzije ili transfere, niti posredovati prigodom stjecanja, konverzije ili transfera novca ili druge imovine za koju zna ili bi mogla osnovano pretpostaviti da je stečena vršenjem kaznenoga djela. Svaki član organa banke, generalni direktor, član višega rukovodstva i zaposleni u banci dužan je bez odlaganja obavijestiti Agenciju, odnosno na njezin zahtjev dostaviti informacije o bilo kojoj aktivosti banke za koju zna li može osnovano pretpostaviti da je protivna zabrani iz stava 1. ovog člana. V KNJIGOVODSTVO, REVIZIJA I KONTROLA

Čl. 48. Banka i njezine supsidijarne osobe dužne su uredno, ažurno i kontinuirano voditi knjigovodstvene evidencije poslovanja i pripremati godišnje finansijske izvještaje, koji


Privredna društva

261

na adekvatan način prikazuju njihove aktivnosti i finansijsko stanje, u obliku i sa sadržajem utvrđenim zakonom, međunarodnim računovodstvenim standardima i propisima Agencije. Knjigovodstvene evidencije i finansijski izvještaji banke moraju iskazivati i djelatnosti i finansijsko stanje njezinih supsidijarnih osoba pojedinačno i na konsolidiranoj osnovi.

Čl. 49. Banka i njezine supsidijarne osobe dužne su imenovati, uz odobrenje Agencije, nezavisnoga vanjskog revizora, koji: 1. banci daje savjete o primjeni računovodstvenih standarda; 2. priprema i organima upravljanja banke podnosi godišnji izvještaj, s njegovim

mišljenjem da li finasijski izvještaji daju potpun, tačan i vjerodostojan pregled finansijskog stanja banke, u skladu s odredbama ovog zakona i propisima Agencije;

3. informira organe banke i Agenciju o protupravnom postupanju radnika banke ili njezine supsidijarne osobe, ili nepravilnosti ili nedostatku u upravljanju ili poslovanju banke ili njezine supsidijarne osobe, za koje je saznao, a koje mogu prouzročiti materijalni gubitak za banku ili njezinu supsidijarnu osobu.

Banka je dužna na zahtjev Agencije odmah dostaviti dodatne podatke i mišljenje revizora o banci i njezinim supsidijarnim osobama, na račun banke, odnosno njezinih supsidijarnih osoba.

Čl. 50. Banka je dužna dostaviti Agenciji godišnji finansijki izvještaj u roku od 75 dana, a izvještaj vanjskog revizora u roku od šest mjeseci od isteka te poslovne godine na koju se izvještaj odnosi. Banka je dužna izvještaj vanjskog revizora u skraćenom obliku, u roku od 15 dana po njegovom prijemu, objaviti u jednim od dnevnih novina na teritoriju Federacije i o tome, uz dostavu preslika objave, obavijestiti Agenciju.

Čl. 51. Banka je dužna pripremati i dostavljati Agenciji izvještaje o poslovanju, likvidnosti, solventnosti i rentabilnosti, za sebe i svoje supsidijarne osobe pojedinačno i na konsolidiranoj osnovi, u obliku, sa sadržajem i u rokovima utvrđenim propisima Agencije. Banka i svaka njezina supsidijarna osoba i dijelovi banke sa sjedištem izvan Federacije podliježu kontroli i reviziji od strane Agencije sukladno propisima Agencije. Subjekti iz stava 2. ovog člana dužni su primiti kontrolore i revizore koje je Agencija imenovala i u potpunosti surađivati s njima. VI POSTUPAK STEČAJA I LIKVIDACIJE BANAKA

Čl. 52. Postupak stečaja i likvidacije banaka sprovode se sukladno Zakonu o stečaju i likvidaciji (“Službene novine Federacije BiH”, broj 23/98), ako ovim zakonom nije drugačije određeno.


Privredna društva

262

4.8.2. Društvo za osiguranje i reosiguranje I kod ovog oblika organizovanja radi se o jednoj specifičnoj formi koja se može registrovati sama za Zakonom (ZOIL) određene poslove, i to: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i lica, zastupanje u poslovima osiguranja, posredovanje u ugovaranju osiguranja, snimanje rizika i procjena šteta, prodaja ostataka osiguranih uništenih stvari, pružanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju. Privredna društva koja se bave poslovima osiguranja mogu se osnovati kao dioničko društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje. Kao i kod banaka i ovdje se pojavljuje specifičan državni regulatorni i nadzorni organ Ured za nadzor za poslovanje nad društvom za osiguranje koji djeluje na području Federacije BiH. Ovaj Ured pored izdanja odobrenja za rad nadzire da li društvo za osiguranje posluje prema ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja. Znači i kod ovog oblika organizovanja pored normativnog sistema prisutan je i sistem koncesije. Neke specifičnosti poslova osiguranja će se vidjeti u dijelu koji se odnosi na ugovore poslovnog prava (ugovor o osiguranju i izvodi iz ZOO), kao i kroz izvod iz specijalnog propisa (ZOIL) koji obrađuje ne samo organizovanje ovih društava nego i pojedine oblike osiguranja (obavezno osiguranje). Izvod iz ZOIL I OSNOVNE ODREDBE

Čl. 1. Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i način obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba koja se regulišu kroz temeljne odredbe, osnivanje društva za osiguranje, poslovanje i sredstva društva za osiguranje, potrebna sredstva društva za osiguranje, nadzor nad poslovanjem društva za osiguranje, obaveza osiguranja, Biro osiguranja, kaznene, prelazne i završne odredbe.

Čl. 2. Poslovi osiguranja su: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba: zaključivanje i izvršavanje ugovora o suosiguranju i reosiguranju, mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere za sprečavanje i smanjenje šteta i drugi poslovi osiguranja.

Čl.3. Pod drugim poslovima osiguranja smatraju se poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja, zastupanja u osiguranju, snimanja rizika, snimanja i procjene šteta, prodaje ostatak osiguranih uništenih stvari, pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju. Poslove iz stava 1. ovog člana obavljaju pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora.

Čl. 4. Osiguranje imovine i osoba je dobrovoljno, osim kada je zakonom propisano obavezno osiguranje. Imovina i osobe osiguravaju se kod društva za osiguranje koja imaju sjedište u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).


Privredna društva

263

Vlada Federacije propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili suosigurati kod inozemnog osiguratelja.

Čl. 5. Društva za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati i povezivati.

Čl. 6. Društvo za osiguranje dužno je da posluje.

1) po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja i aktuarske struke; 2) u skladu sa zakonom, načelima lojalne tržišne utakmice; 3) dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom.

Bliže odredbe iz stava 1. ovog člana regulišu se Kodeksom ponašanja društva za osiguranje.

Čl. 7. Višak rizika koji prelazi njegov kapacitet društvo za osiguranje je dužno pokriti reosiguranjem. Društvo za osiguranje međusobne odnose sa društvom za reosiguranje regulira ugovorom.

Čl. 8. Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje.

Čl. 9. Društvo za osiguranje može obavljati poslove životnih i ostalih osiguranja, odnosno reosiguranja. Poslovi ostalih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i mirovinsko osiguranje. Poslovi ostalih osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje civila, osiguranje industrije, osiguranje autmobilskog kaska, osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje transporta – kaska, osiguranje od odgovornosti u transportu, osiguranje kredita, osiguranje od nezgoda, te bolesničko osiguranje kojim su obuhvaćene i ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti i ostali poslovi osiguranja. Društvo za osiguranje može obavljati poslove jedne illi više vrsta osiguranja iz stava 2 i 3. ovog člana odnosno reosiguranja. Društvo za uzajamno osiguranje ne može obavljati poslove reosiguranja.

Čl. 10. Izdavanje odobrenja za rad društva za osiguranja i nadzor da li društvo posluje sukladno ovom zakonu i drugim propisima obavlja ured za nadzor za poslovanja nad društvom za osiguranje (u daljem tekstu: Ured za nadzor), na području Federacije.

Čl. 11. Za obavljanje poslova utvrđenih međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti u prometu i predstavljanja društava za osiguranje u međunarodnim insitutucijama osiguranja, društva za osiguranje osnivaju Biro osiguranja Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Biro osiguranja), na području Federacije.


Privredna društva

264

II OSNIVANJE DRUŠTVA ZA OSIGURANJE 1. Dioničko društvo za osiguranje

Čl. 12. Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati domaće pravne i fizičke osobe te strane osobe zajedno s domaćim, pravnim ili fizičkim osobama. Ukoliko je ulog stranih, pravnih ili fizičkih osoba veći od 50% temeljnog kapitala, za osnivanje dioničkog društva za osiguranje potrebna je saglasnost Ministarstva finansija.

Čl. 13. Iznos temeljnog kapitala pri osnivanju dioničkog društva za osiguranje ne može biti manji od:

1) 1.000.000,00 KM za poslove osiguranja života, 2) 2.000.000,00 KM ako se društvo osniva za obavljanje više vrsti osiguranja, 3) 2.000.000,00 KM ako se društvo osniva za obavljanje poslove reosiguranja.

Iznos temeljnog kapitala se uplaćuje u domaćoj valuti.

Čl. 14. Odobrenje za rad dioničkom društvu za osiguranje izdaje Ured za nadzor. Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnose osnivači ili u njihovo ime osobe ili osoba koju oni odrede. Osobe iz stava 2. ovog člana dužne su uz zahtjev za izdavanje odobrenja Uredu za nadzor dostaviti:

1) statut društva s potpisima osnivača; 2) dokaz da su osigurana novčana sredstva u visini iznosa temeljnog kapitala

društva: 3) akte poslovne politike (posebno uvjeta osiguranja i cjenika premija za sve

vrste osiguranja za koje se društvo osniva, tehničke osnove, tablice maksimalnog pokrića);

4) poslovni plan društva za naredne tri godine poslovanja; 5) broj i kvalifikacijsku strukturu kadrova potrebnih za početak rada društva; 6) prijedlog za imenovanje upravitelja matematičke rezerve, ako će se društvo za

osiguranje baviti poslovima osiguranja života.

Čl. 15. Poslovni plan sadrži osobito: očekivani premijski prihod, očekivane štete, troškove provođenja osiguranja i očekivanu dobit i druge podatke koji dokazuju trajnu mogućnost podmirivanju budućih obveza.

Čl. 16. Ured za nadzor dužan je u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz stava 3. člana 14 donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu ili traži ispravku ili dopunu zahtjeva iz člana 14. ovog zakona. Rješenje kojim se izdaje odobrenje za rad društvu ujedno je i davanje saglasnosti Ureda za nadzor na sve akte iz stava 3. ovog člana na temelju kojih se izdaje odobrenje. Rješenje Ureda za nadzor iz stava 1. ovog člana končano je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.


Privredna društva

265

2. Društvo za uzajamno osiguranje Čl. 17.

Društvo za uzajamno osiguranje je društvo u kojem članovi uplatom uloga (doprinosa) međusobno jamče da će se na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje radi stjecanja dobiti nego se sredstva prikupljaju ulogom samo u onom opsegu koji je potreban za ispunjenje obaveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti. O sredstvima društva odlučuju osiguranici koji sami upravljaju društvom.

Čl. 18. Društvo za uzajamno osiguranje mogu osnovati domaće pravne i fizičke osobe, a postupak osnivanja je kao kod dioničkog društva za osiguranje. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje potrebno je da ugovor o uzajamnom osiguranju od istih rizika sklopi najmanje 250 osoba.

Čl. 19. Društvo za uzajamno osiguranje može se osnovati kao društvo za uzajamno osiguranje s neograničenim ulogom ili kao društvo za uzajamno osiguranje s ograničenim ulogom. Društvo za uzajamno osiguranje s neogrančenim ulogom može od svakog osiguranika zahtijevati uplatu dodatnog uloga potrebnog za namirenje nepokrivenih šteta, bez ograničenja. Društvo za uzajamno osiguranje s ograničenim ulogom može od svakog osiguranika zahtijevati da plati dodatni ulog koji nije veći od njegovog prethodno uplaćenog cijelog uloga, ako su štete i ostali rashodi veći od prethodno uplaćenog uloga i ostalih prihoda društva.

Čl. 20. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranje s neograničenim ulogom članova osnivači moraju uplatiti najmanje 30%, a ako se društvo osniva s ograničenim ulogom članova najmanje 50% iznosa temeljnog kapitala iz člana 13. ovog zakona, zavisno da li se društvo osniva za obavljanje jedne ili više vrsta osiguranja.

Čl. 21. Ugovor o osnivanju društva mora sadržavati:

1) imena odnosno tvrtke osnivača, 2) tvrtku, sjedište i djelatnost društva, 3) iznos temeljnog kapitala društva, 4) visinu pojedinačnog osnivačkog uloga, 5) broj pojedinačnih osnivačkih uloga koje osnivači upisuju, 6) odredbe o načinu, uvjetima i rokovima uplate osnivačkih i evenutalnih

kasnijih uloga te vraćanju uplaćenih osnivačkih uloga s kamatom, 7) upravljanju i vođenju poslova društva, 8) način formiranja i uporabe fondova i rezervi, 9) odredbe o posljedicama promjene statuta, općih uvjeta osiguranja i odluke o

prestanku rada društva na sklopljenje ugovore osiguranja, 10) poslovanju društva, 11) način na koji članovi društva jamče pojedinom članu za štetu i način kako se

postaje ili prestaje članom društva,


Privredna društva

266

12) te druga pitanja značajna za osnivanje i poslovanje društva za uzajamno osiguranje.

Čl. 22. Statutom društva određuje se osobito:

1) način utvrđivanja, uvjeti i rokovi uplate uloga, 2) pravo na naknadu štete, 3) odredbe o neograničenom odnosno ograničenom ulogu, 4) obveza uplate dodatnog uloga za pokriće gubitka ili mogućnost da se gubitak

društva pokrije smanjenjem naknade svim članovima, 5) uvjeti i način raspodjele dobiti (vraćanje dijela uloga ili njegovoj prijenosa u

narednu godinu odnosno rezerve sigurnosti), 6) odredbe o početku i prestanku članstva u društvu, 7) prava i obaveze članova koji istupe iz članstva.

Čl. 23.

Osnivači društva za uzajamno osiguranje odnosno osoba ili osobe koje oni ovlaste podnose Uredu za nadzor zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje društva za uzajamno osiguranje. Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stava 1. ovog člana osnivači društva za uzajamno osiguranje dužni su dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za osnivanje društva za uzajamno osiguranje, i to:

1) ugovor o osnivanju društva za uzajamno osiguranje, 2) statut društva za uzajamno osiguranje, 3) dokaz o uplati sredstava početnog fonda sigurnosti.

Čl. 24.

Ured za nadzor dužan je donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu iz člana 23. ovog zakona u roku 60 dana od podnošenja zahtjeva i dokaza iz člana 23. ovog zakona. Rješenje Ureda za nadzor iz stava 1. ovog člana konačno je i protiv njega se može voditi upravni spor.

Čl. 25. Društvo za uzajamno osiguranje je pravna osoba s pravima, obvezama i odgovornostima utvrđenim ovim zakonom i ugovorom o osnivanju.

Čl. 26. Društvom za uzajamno osiguranje upravljaju članovi. Organi upravljanja, sastav i način rada organa društva za uzajamno osiguranje utvrđuje se statutom društva zavisno o uloženom ulogu. Na upravljanje društvom odgovarajuće se primjenjuju propisi o društvu s ograničenom odgovornošću. III POSLOVANJA I SREDSTVA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Čl. 27. Poslove osiguranja i reosiguranja društvo za osiguranje obavlja u svoje ime i za svoj račun. Poslove osiguranja iz člana 2. ovog zakona društvo za osiguranje može obavljati u svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba ili može posredovati kod tih poslova.


Privredna društva

267

Čl. 28. Za obaveze iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima. Za ukupni iznos naknade nastalih šteta i ostalih obveza društva za uzajamno osiguranje koje se ne mogu namiriti iz sredstava društva jamče osiguranici svojim sredstvima sukladno ugovoru o osnivanju društva.

Čl. 29. Sredstva s kojima društvo za osiguranje posluje su: sredstva temeljnog kapitala, premija osiguranja, sredstva tehničke rezerve, sredstva preventive, rezerve sigurnosti, sredstva poslovnog fonda i ostala sredstva društva.

Čl. 30. Premija za osiguranje sastoji se od funkcionalne premije i dijela premije za obavljanje djelatnosti osiguranja. Funkcionalna premija sadrži tehničku premiju, a može sadržavati dio za preventivu, ako je on uračunat u premiju. Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja.

Čl. 31. Sredstva tehničke rezerve društva za osiguranje čine: prijenosne premije i rezervirane štete, matematička rezerva osiguranja života, rezerviranje za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ostala osigurateljno-tehnička rezerviranja i neosigurateljno-tehnička rezerviranja.

Čl. 32. Sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je voditi na posebnom računu i ona se ne mogu koristiti niti se nad njima može provoditi prisilno izvršenje za pokrivanje obveze društva za osiguranje koje ne proizlaze iz osiguranja života. Sredstva osiguranja života imaju karakter štednje.

Čl. 33. Iz sredstava osiguranja života društvo za osiguranje dužno je oblikovati matematičku rezervu osiguranja života. Matematička rezerva osiguranja života jest razlika između sadašnje vrijednosti svih budućih obveza osiguratelja po ugovorima iz osiguranja života i sadašnje vrijednosti svih budućih obveza ugovaratelja osiguranja po tim ugovorima. Pod osiguranjem života u smislu ovog zakona smatraju se sve vrste ugovora o osiguranju osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće povećanih rizika u kasnijim godinama osiguranja (mirovinsko osiguranje, osiguranje invalidskih renti i sl.).

Čl. 34. Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života dužno je pri osnivanju donijeti akt o oblikovanju ,vođenju i korištenju matematičke rezerve.

Čl. 35. Prihodi društva za osiguranje formiraju se iz premije osiguranja, premije aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja i ostalih prihoda poslova osiguranja, prihoda od finansiranja i drugih prihoda.


Privredna društva

268

Pod ostalim prihodima osiguranja iz stava 1. ovog člana, podrazumijevaju se prihodi po osnovi udjela u šteti poslova suosiguranja i reosiguranja, provizija, prihodi od regresa i ostali prihodi.

Čl. 36. Pod rashodima društva za osiguranje, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se rashodi za plaćanje šteta po osnovi aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja, rashodi za plaćanje premija po osnovi pasivnih poslova suosiguranja i reosiguranja, rashodi za preventivu i drugi rashodi poslova osiguranja, rashodi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja te rashodi financiranja i izvanredni rashodi. Rashodi za plaćanje odšteta po osnovi osiguranja, suosiguranja ili reosiguranja i ugovorenih svota, uređuju se na temelju ugovora odnosno općeg akta društva za osiguranje. Rashodima za štete smatraju se i troškovi utvrđivanja i procjenjivanja šteta, troškovi ostvarivanja regresnih zahtjeva, sudski troškovi, troškovi vještačenja i drugi troškovi u svezi s likvidiranjem šteta.

Čl. 37. Rashodima društva za osiguranje smatraju se i:

1) izdavanje iz premije osiguranja života za matematičku rezervu osiguranja života,

2) izdvajanje krajem obračunskog razdoblja koja se odnose na: vrijeme trajanja osiguranja odnosno reosiguranja u idućem razdoblju (prijenosne premije), nastale, a nenamirene obveze po osnovi osiguranja odnosno reosiguranja (rezervirane štete), rezervacije za masovne i katastrofalne štete u dužem razdoblju, kao i rezerve za rente za osiguranje odgovornosti nezgode.

Izdvajanja iz stava 2. tačke 2. ovoga člana istovremeno su i prihodi u idućoj godini. Pod nastalim a nenamirenim obvezama razumijevaju se i neprijavljene štete, čiji se iznos utvrđuje na način predviđen općim aktom društva za osiguranje. Način obračunavanja i visina dijela premije osiguranja odnosno reosiguranja koja se izdvaja na ime prijenosnih premija, rezerviranih šteta i rezervacije za masovne katastrofalne šteta te način obračunavanja matematičke rezerve uređuje se općim aktom društva za osiguranje.

Čl. 38. Dio prihoda iz poslovanja društva za osiguranje koji po godišnjem obračunu preostane poslije podmirenja rashoda, iskazuju se kao ostvarena dobit. Dobit iz stava 1. ovog člana, na temelju odluke nadležnog organa društva za osiguranje, koristi se za:

1) pokriće gubitaka iz prethodne godine, 2) izdvajanje u rezerve sigurnosti, 3) isplatu dijela dobiti dioničarima odnosno ulagačima i djelatnicima društva,

kod društva za uzajamno osiguranje – članovima (osiguranicima) povrat dijela uloga,

4) izdvajanje u druge rezerve društva, 5) izdvajanje za udio u dobiti ugovorenih svota osiguranja života, 6) zadržanu dobit.

Čl. 39. Društvo za osiguranje koje je formiralo rezerve sigurnosti najmanje u visini polovine od ostvarene prosječne premije osiguranja u posljednje dvije godine, pri čemu se premija iz prethodne godine uvećava indeksom porasta cijena na malo računajući i


Privredna društva

269

godinu za koju se raspoređuje ostvarena dobit, nije obvezno izdvojiti iz dobiti u rezerve sigurnosti.

Čl. 40. Ako prihod društva za osiguranje po godišnjem obračunu nije dovoljan za pokriće rashoda, društvo za osiguranje iskazuje gubitak iz poslovanja.

Čl. 41. Gubitak iz člana 40. ovog zakona društvo za osiguranje pokriva iz:

1) zadržane dobiti, 2) dodatnog uloga (uloga osigurnaika kod društva za uzajamno osiguranje), 3) rezerve sigurnosti, 4) poslovnog fonda u dijelu koji se odnosi na novčana sredstva i sredstva u

plasmanima čiji rok vraćanja ističe do dana podnošenja godišnjeg obračuna, 5) fonda preventive ako nadležni organ društva donese takvu odluku, 6) ostale rezerve.

Ako društvo za osiguranje nastali gubitak u cijelosti ne namiri na način iz stava 1. ovog člana za nepokriveni dio gubitka smanjuje se temeljni kapital.

Čl. 42. Društvo za osiguranje dužno je sastavljati finansijska izvješća o poslovanju i objaviti osnovne podatke iz bilanse koje utvrdi Ured za nadzor.

Čl. 43. Društvo za osiguranje dužno je, u toku iduće poslovne godine namiriti nepokriveni gubitak iz prethodne godine, te nadoknaditi sredstva garancijskog fonda, ako su ta sredstva korištena za pokriće gubitka i smanjena ispod visine iznosa utvrđenih članom 13. ovog zakona.

Čl. 44. Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života utvrđuje posebno dobit odnosno gubitak za tu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje koje se bavi poslovima osiguranja i poslovima reosiguranja dužno je posebno utvrđivati dobit odnosno gubitak iz tih poslova i iskazivati jedinstveni rezultat.

Čl. 45. Ako se društvo za osiguranje bavi osiguranjem života i drugim vrstama osiguranja i predstoji mu likvidacija ili stečaj, a ispunjeni su Zakonom predviđeni uvjeti za osnivanje društva za osiguranje života, osiguranici života sredstvima tog društva mogu osnovati novo društvo za osiguranje života. Ako ne postoje uvjeti iz stava 1.ovog člana, sva osiguranja života, sa sredstvima, ustupaju se drugim društvima za osiguranje, ako ih ona prihvate. U slučajevima iz stava 1. i 2. ovog člana ne mijenjaju se preuzete obveze prema osiguranicima. Ako ne postoje uvjeti za osnivanje novog društva za osiguranje života, odnosno za ustupanje ugovora o osiguranju života drugim društvima radi osnivanja novog društva za osiguranje života ili ustupanja tih osiguranja drugim društvima za osiguranje, ugovorene svote osiguranja mogu se smanjiti. Za donošenje odluke o osnivanju odnosno ustupanju osiguranja iz stava 1. i 2. ovog člana, osiguranici života osnivaju odbor koji poduzima sve pripremne radnje za


Privredna društva

270

osnivanje novog društva za osiguranje života u skladu s odredbama ovog zakona ili ustupanje osiguranja života drugim društvima za osiguranje. Za osnivanje novog društva za osiguranje života i za smanjenje svota osiguranja odbor iz stava 5. ovog člana zatražit će se stručno mišljenje Ureda za nadzor. IV POTREBNA SREDSTVA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Čl. 46. Društvo za osiguranje mora trajno raspolagati vlastitim sredstvima – garancijskim fondom dovoljnim da se njima jamči stalno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osiguranju. Vlastita sredstva – garancijski fond čine:

1) uplaćeni temeljni kapital umanjen za knjižnu vrijednost vlastitih dionica u vlasništvu društva,

2) rezerve sigurnosti, 3) prenesena dobit, 4) fond preventive ako nadležno tijelo upravljanja društva za osiguranje

donesene takvu odluku. Čl. 47.

Vlastita sredstva moraju iznositi najmanje: 1) za osiguranje i reosiguranje života najmanje 3,5% od matematičke rezerve

osiguranja života i najmanje 5% od sredstava tehničke premije svih rizika osiguranja života, za koja se ne odbračunava matematička rezerva, s time da se osnovica za obračun umanjuje za dio predat u reosiguranje, ali najviše do 15%,

2) za bolesnička osiguranja najmanje 12% od iznosa tehničke premije, 3) za ostala osiguranja i reosiguranja u iznosu većem koji se odbija primjenom

jednog od ovih kriterija: a. 12% bruto premije osiguranja, odnosno reosiguranja, umanjenje za

poreze i takse iz premije i za storniranje, odnosno otpisane iznose premija, te za predate premije suosigurateljima i reosigurateljima, odnosno retrocesionarima, time da umanjenje može iznositi najviše 50% a za prekooceanske brodove, nuklearna postrojenja i odgovornost brodara i nukearnog poduzetnika i osiguranje zrakoplovstva s umanjenjem najviše 85%,

b. 20% prosječnog iznosa šteta koji se dobije na način da se bruto isplate za osigurane događaje za protekle tri godine uvećavaju za bruto rezervu šteta na koncu protekle godine, i umanje za naplaćene regrese za protekle tri godine i rezervu šteta na početku tog razdoblja, time da se tako dobiveni iznos množi sa stopom koja se dobiva iz iznosa isplata za osigurane događaje za vlastiti račun i bruto isplata za osigurane događaje u posljednoj godini. Ako je ovako dobivena stopa manja od 50%, primjenjuje se stopa od 50%.

Pri računanju visine vlastitih sredstava iz alineje druge stava 1. ovog člana, društvo za osiguranje revalorizirat će indeksom rasta cijena na malo isplaćene štete i neplaćene regrese te rezervu šteta na početku razdoblja koja služi za izračunavanje izdvajanja, ako je porast cijena na malo u jednoj ili obje prethodne godine bio veći od 10%.


Privredna društva

271

Čl. 48. Vlastita sredstva – garancijski fond ne može u tijeku poslovanja biti manji od iznosa predviđenih u članu 13. ovog člana.

Čl. 49. Društvo za osiguranje dužno je u poslovanju voditi brigu o tome da budu usklađeni visina vlastitih sredstava iz člana 47. ovog zakona i visina premije osiguranja u samopridržaju. Ako se vlastita sredstva smanje za iznos do 25% u članu 47. ovog zakona propisanog iznosa, društvo za osiguranje dužno je donijeti program mjera kojim se u roku od 12 mjeseci usklađuje poslovanje radi osiguranja propisanog iznosa vlastitih sredstava, a ako se vlastita sredstva smanje za više od 25%, društvo je dužno uskladiti poslovanje u roku od 18 mjeseci. Ako se programom mjera u rokovima iz stava 2. ovog člana ne osigura iznos vlastitih sredstava u visini člana 47. ovog zakona, društvo za osiguranje dužno je u roku od idućih šest mjeseci uskladiti opseg premijskog prihoda i visinu premije samopridržaja.

Čl. 50. Društvo za osiguranje drži sredstva iz člana 46. ovog zakona na računima i u plasmanima u Federaciji i u poslovanju tim sredstvima dužno je brinuti o sigurnosti plasmana, odnosno ulaganja kako ne bi ugrozilo njihovu vrijednost i vlastitu likvidnost u izvršenju svojih obveza. Ulaganje sredstava u nekretnine, opremu i uređenje poslovnog prostora, vlasničke uloge u društvu za osiguranje i druga preduzeća ne može prijeći 50% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u pojedinu nekretninu, ili više nekretnina, koje se mogu smatrati jednim ulaganjem, ne smije prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u zajmove osigurane hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ili garancijom na puni iznos zajma s kamatama, koju daje banka ili Federacija ne mogu prijeći 40% raspoloživih sredstava društva, time da iznos zajma koji se osigurava hipotekom ne može prijeći 60% prometne vrijednosti stvari na kojoj je hipoteka upisana. Ulaganje u dionice i druge utržive vrijednosne papire, kao obveznice, udjele u investicijskim fondovima i druge instrumente tržišta novca i kapitala, kojima se trguje na uređenim tržištima, ne može prijeći 40% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u vrijednosne papire iz stava 5. ovog člana kojima se ne trguje na uređenim tržištima nova i kapitala ne može prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje sredstava društva za osiguranje u dionice ili udjele u preduzećima i zajmove ne može prijeći 5% raspoloživih sredstava društva. Iznimno od stava 7. ovog člana, ulaganje sredstava društva u federacijske vrijednosne papire i odobravanje zajmova Federacije može iznositi do 10% raspoloživih sredstava društva. Akontacije i zajmovi, koje društva prema općim uvjetima osiguranja odobrava uz predočenje vlastitih polica ne mogu prijeći 10% raspoloživih sredstava društva. Zajmovi osiguranicima, obrtnicima, poljodjelcima ili slobodnim profesijama osigurani hipotekom upisanom na nakretninama i pokretnim stvarima ne mogu prijeći 20% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje društva u ovakve zajmove ne može prijeći 3% raspoloživih sredstava društva.


Privredna društva

272

Sredstva osiguranja mogu se bez ograničenja, uz uvjet održavanja stalne likvidnosti, koristiti za odobravanje kredita bankama ili pravnim osobama, čiji povrati zajedno s kamatama moraju bit osigurani odgovarajućim garancijama ili jemstvima. Ured za nadzor propisuje način utvrđivanja raspoloživih sredstava i plasmana, glede njihove ročnosti može društvu za osiguranje dozvoliti ulaganja koja nisu navedena u ovom članku ili koja ne ispunjavaju navedene uvjete, ako time nisu ugoženi interesi osiguranika. Iznimno iz stava 1. ovog člana, sukladno propisima o deviznom poslovanju, društvo za osiguranje uz saglasnost Ureda za nadzor može držati dio sredstava na računima u inozemstvu. V NADZOR NAD POSLOVANJEM DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Čl. 51. Ured za nadzor iz člana 10. ovog zakona izdaje odobrenja za rad i nadzire da li društvo za osiguranje posluju po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja. Ured za nadzor ima svojstvo pravne osobe, koji osniva Vlada Federacije. Sjedište Ureda je u Sarajevu. U obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom Ured je samostalan i odgovoran Vladi Federacije. Sredstva za pokriće troškova finansiranja Ureda u visini 10% osiguravaju se u federacijskom proračunu, a 90% sredstava izdvajaju društva za osiguranje, time da izdvajanje tih sredstava ne može iznositi više od 1,0% /(tisućnika) od fakturisane premije osiguranja.

Čl. 52. Uredom upravlja Savjet koji ima pet članova koje imenuje i razrješava Vlada Federacije. Članovi Savjeta imenuju se na četiri godine.

Čl. 53. Savjet Ureda donosi statut uz saglasnost Vlade Federacije, donosi godišnji program rada Ureda i prati njegovo izvršavanje, donosi proračun prihoda i rashoda Ureda, utvrđuje visinu sredstava koja izdvajaju društva za osiguranje za finansiranje Ureda, daje saglasnost na izvještaje koja Ured podnosi vladi Federacije i odlučuje o drugim pitanjima utvrđnim statutom Ureda.

Čl. 54. Radom Ureda rukovodi direktor kojeg imenuje i razrješava Vlada Federacije na prijedlog ministra finansija. Direktor Ureda imenuje se na četiri godine.

Čl. 55. Direktor rukovodi Uredom, zastupa ga, predstavlja i odgovara za njegov rad te u sklopu prava i dužnosti utvrđenih Zakonom organizira i osigurava zakonito i učinkovito obavljanje poslova iz djelokruga Ureda, predlaže Savjetu donošenje akta iz njegove nadležnosti i izvršava odluke Savjeta, te obavlja druge poslove koji su mu ovim zakonom, statutom ili drugim aktom Ureda stavljeni u nadležnost.


Privredna društva

273

Čl. 56. U okviru prava i dužnosti utvrđenim ovim zakonom Ured utvrđuje:

1) da li su osigurana vlastita sredstva u godišnjem obračunu društva za osiguranje sukladno odredbama čl. 47. i 48. ovog zakona,

2) da li je imovina društva uložena u skladu s odredbama člana 50. ovog zakona, 3) Ured za nadzor daje mišljenje, 4) o pravilnicima o načinu utvrđivanja prijenosnih premija o rezerviranih šteta,

te o rezervacijama za masovne katastrofalne štete o načinu kako su ti pravilnici primjenjeni u godišnjem obračunu,

5) o primjeni čl. 6. i 7. ovog zakona, 6) o tehničkim osnovama, uvjetima osiguranja, tarifama premija, te o pravilniku

o utvrđivanju matematičke rezerve i njegovoj primjeni kod osiguranja života, kao i kod mirovinskih osiguranja, invalidskih i bolesničkih osiguranja (osiguranja s višegodišnjim trajanjem),

7) uvjetima osiguranja kao ostalih vrsta osiguranja osim transportnih i kreditnih osiguranja,

8) ispravnosti godišnjih finansijskih izvješća.

Čl. 57. O aktima iz člana 56. društvo za osiguranje dužno je tražiti mišljenje Ureda za nadzor prilikom osnivanja društva, te prilikom svake izmjene akta. O primjeni ovih akata, o dovoljnosti vlastitih sredstava i njihovu ulaganju te o cijelovitoj ispravnosti obračuna, Ured za nadzor daje mišljenje uz svaki godišnji obračun.

Čl. 58. Radi osiguranja podataka za obavljanje nadzora nad osiguranjem, aktuarskih poslova i izradu tehničkih osnova i tarifa premija, društvo za osiguranje dužno je Uredu za nadzor dostavljati statističke i druge podatke prema vrstama i grupama osiguranja na način koji odredi Ured.

Čl. 59. Ured za nadzor može prenijeti pojedine poslove nadzora na za to ovlaštene institucije i stručne osobe (ovlašteni aktuar, ovlašteni revizor ili druga stručna osoba). Potanje uvjete za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova propisuje ministar finansija. Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stava 2. ovoga člana i dozvolu za rad ovlaštenog aktuara izdaje Ministarstvo finansija.

Čl. 60. Ured za nadzor ima pravo u svako doba provesti kontrolu poslovanja društva za osiguranje i idzavati naloge radi:

1) osiguranja obavljanja djelatnosti na temelju zakonskih odredbi i plana poslovanja,

2) uklanjanja posljedica učinjenih na štetu interesa vlasnika polica ili posljedica kojima su kršene odredbe pravilnog poslovanja,

3) ti nalozi uključuju - ovisno o pojedinim slučajevima: a. poduzimanje određenih finansijskih mjera (npr. izradu plana

solventnosti u svrhu ponovnog zauzimanja stabilnih pozicija u slučaju da društvo više ne raspolaže nenamjenskim sredstvima u iznosu vlastitih sredstava ili izradu finansijskog plana kojim bi se u kratkom


Privredna društva

274

roku osigurala potrebna vlastita sredstva, ili ograničenje slobodnog raspolaganja sredstvima društva),

b. sazivanje upravnog odbora društva, c. zahtjev za promjenu poslovnog plana društva, što se također može

odnositi i na postojeće uvjete i cjenike premija.

Čl. 61. Ured za nadzor može, u slučaju da društvo ne posluje u skladu sa Zakonom ili pravilima struke:

1) ukinuti odobrenje za obavljanje pojedinih vrsta osiguranja ako društvo za osiguranje više ne ispunjava uvjete pod kojima je izdato odobrenje za rad ili ako dođe do tako ozbiljnih prekršaja da je takva mjera neizbježna;

2) predati zahtjev za otvaranje stečajnog postupka obzirom na stanje sredstava društva za osiguranje,

3) zahtijevati smanjenje isplate osiguranja i zabraniti plaćanje u svrhu sredstava društva za osiguranje,

4) zahtijevati smanjenje isplate osiguranja i zabraniti plaćanje u svrhu izbjegavanja stečaja;

5) zahtijevati promjenu postojećih uvjeta osiguranja, cjenike premija i ostalih akata;

6) obustaviti izvršenje odluka i drugih akata društva za koje ocijeni da su u suprotnosti s propisima i statutom društva,

7) zabraniti poslovanje odnosno pokrenuti kazneni postupak za slučaj nedozvoljenog nastavljanja poslovanja.

Čl. 62.

Ured za nadzor može oduzeti odobrenje za obavljanje pojedinih ili svih vrsta osiguranja, kad društvo za osiguranje više ne zadovoljava uvjete za dodjelu odobrenja, u velikoj mjeri krši svoje zakonske obaveze ili obaveze preuzete planom poslovanja ili ako dođe do tako ozbiljnih prekršaja da bi nastavak poslovanja mogao ugroziti interese osiguranika ili ako društvo posluje protivno vlastitim općim aktima. Ured za nadzor može oduzeti odobrenje za cjelokupni opseg poslovanja ako društvo nije u mogućnosti u zadanom vremenskom periodu izvršiti mjere predviđene u planu o solventnosti ili finansijskom planu. Oduzimanjem odobrenja onemogućava se daljnje izdavanje polica i zabranjuje se povećanje svota i produženja trajanja već izdatih polica. U slučaju oduzimanja odobrenja Ured za nadzor poduzima mjere zaštite interesa osiguranika. Ured za nadzor može ograničiti ili zabraniti slobodbno raspolagnaje sredstvima društva. Kod društva za uzajamno osiguranje ukidanje odobrenja za obavljanje ukupnog poslovanja osiguranja ima učinak odluke o prestanku društva. Ukidanje odobrenja upisuje se u sudskom registru na temelju obavijesti Ureda za nadzor. Rješenje o oduzimanju odobrenja, koju donosi Ured za nadzor je konačno i protiv njega društvo može voditi upravni spor.

Čl. 63. Društvo za osiguranje može ustupiti porftelj drugom društvu za osiguranje ali samo onda ako ustupa pripadajuća sredstva i obveze.


Privredna društva

275

Društvo za osiguranje može prenijeti svoj portfelj drugom osiguravajućem društvu svojevoljno ili po nalogu Ureda za nadzor u slučaju oduzimanja odobrenja za rad. Ako društvo za osiguranje ne postupi prema nalogu Ureda za nadzor o ustupanju portfelja drugom društvu za osiguranje Ured za nadzor može opunomoćiti posebnog povjerenika kojem će ustupiti ovlasti nadležnih organa društva. Kada je ustupanje portfelja provedeno po nalogu Ureda za nadzor, vlasnici polica nemaju pravo na žalbu.

Čl. 64. U slučaju otvranja postupka likvidacije društvo za osiguranje je dužno obustaviti zaključivanje novih osiguranja. Ako društvo za osiguranje svojevoljno obustavlja poslovanje ili mu je zabranjen daljni rad ili mu je oduzeto odobrenje, nadzor se provodi i nad likvidacijom društva i nad gašenjem postojećih ugovora o osiguranju.

Čl. 65. U slučaju likvidacije društva za osiguranje, vlasnici i korisnici polica imaju pravo prvenstva i to:

- u slučaju svih osobnih osiguranja njihovo pravo na sredstva raspoređena u tehničku rezevu ima prednost pred pravima svih drugih vjerovnika,

- u drugim vrstama osiguranja dio prijenosne premije (što znači dio koji se odnosi na period nakon što su ugovori zbog insolventnosti društva prekinuti) i sva potraživanja koja potječu iz razdoblja prije proglašenja insolventnosti predstavljaju dugove prvog reda.

VI OBAVEZA OSIGURANJA

Čl. 66. Prema ovom zakonu obavezno se osiguravaju:

1) putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, 2) vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete

počinjene trećim osobama, 3) vlasnici, odnosno korisnici zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene

trećim osobana, 4) vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za

štete počinjene trećim osobama.

Čl. 67. Vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primjenjuju odredbe ovog zakona o obveznim osiguranjima dužni su sklopiti ugovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje. Društva za osiguranje, članovi Ureda za osiguranje koja se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti donose zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu tšete. Zajedničke uvjete i tarifnu premiju objavljuje Ured za osiguranje. Društvo za osiguranje iz stava 1. ovog člana ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju, ako ponuditelj prihvaća uvjete osiguranja pod kojim se to osiguranje obavlja.


Privredna društva

276

Čl. 68. Odredbe ovog zakona o obaveznim osiguranjima ne odnose se na prijevozna sredstva oružanih snaga Federacije. 1. Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja

Čl. 69. Vlasnici odnosno korisnici vozila koja služe za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Ugovor iz stava 1. ovog člana dužni du zaključiti vlasnici odnosno korisnici:

1) autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,

2) taksi-automobila i rent-a car vozila kada se iznajmljuju s vozačem, 3) autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla, 4) tračnih vozila za prijevoz putnika, 5) autobusa kojima turistička preduzeća prevoze turiste, 6) svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se

prevoze putnici uz naplatu prijevoza u obliku djelatnosti.

Čl. 70. Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prijevoza, bez ozbira da li su već kupile putnu kartu, a takođe i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja odnosno nakon iskrcavanja, koje su imale namjeru putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. Putnicima iz stava 1. ovog člana smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.

Čl. 71. Najniže visine osiguranih svota, na koje mora biti ugovoreno osiguranje po jednom putniku u slučaju smrti ili trajnog invaliditeta utvrđuje na prijedlog Ureda za nadzor Vlada Federacije.

Čl. 72. Putnik kojeg zadesi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je zaključeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. Ako je za nastalu štetu odgovoran prijevoznik koji je sklopio ugovor o osiguranju, u naknadu štete što je duguje prijevoznik, neće se uračunati iznos koji je društvo za osiguranje isplatilo po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu. Ako vlasnik odnosno korisnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju putnika prema odredbama ovog zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osigurane svote zahtijevati od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Federacije obalja ovu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje kojem se obratila osoba iz stava 3. ovog člana postupit će kao da je ugovor o osiguranju bio sklopljen uz osiguranu svotu iz člana 71. ovog zakona.


Privredna društva

277

Društvo za osiguranje iz stava 3. ovog člana koje je izvršilo isplatu osigurane svote ima prema vlasniku vozila, odnosno osobi odgovornoj za štetu pravo na regres za isplaćeni iznos, kamatu i troškove. Ako društvo za osiguranje ne može ni u sudskom postupku ni u slučaju prestanka društva ostvariti pravo na regres iz stava 5. ovog člana, ono ima pravo zahtjev za isplatu nenadoknađenih iznosa istaknuti prema ostalim društvima za osiguranje koja provode ovu vrstu osiguranja i to razmjerno premiji ostvarenoj u obveznom osiguranju putnika u javnom prometu u odnosu na ukupnu premiju na teritoriji Federacije u toj vrsti osiguranja. U slučaju prestanka društva za osiguranje, osoba iz stava 1. ovog člana može zahtijevati naknadu od društva za osiguranje iz stava 3. ovog člana. 1. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za

štete trećim licima Čl. 73.

Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila i priključnog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (u daljem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila.

Čl. 74. Motorna i priključna vozila, u smislu ovog zakona, jesu sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu. Od dužnosti skapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti oslobođeni su vlasnici odnosno korisnici motornih i priključnih vozila koja se kreću tračnicama. Registracija motornog vozila i priključnog vozila koje podliježe propisima o regisraciji, produženje registracije i izdavanje probnih pločica može se obaviti tako što se nadležnom organu za registraciju odnosno nadležnom organu za izdavanje probnih pločica podnese dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju.

Čl. 75. Nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama:

1) vozač vozila, 2) vlasnik, suvlasnik, odnosno korisnik vozila u slučaju štete na stvarima.

Čl. 76.

Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Ureda za nadzor utvrdi Vlada Federacije, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. Iznos iz stava 1. ovog člana posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima. Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stava 1. ovog člana, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuje.


Privredna društva

278

Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stava 1. ovog člana.

Čl. 77. Kada pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.

Čl. 78. Ako oštećena osoba istakne odštetni zahtjev neposredno prema društvu za osiguranje, društvo za osiguranje ne može u odgovoru na takav zahtjev isticati prigovore koji bi na temelju Zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti mogla istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja Zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi, a nije bilo u obvezi isplate prema uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Čl. 79. Osiguranjem od aumobilske odgovornosti obuhvaćene su, u skladu sa odredbama ovog zakona i štete prouzročene uporabom vozila kojim se koristila odnosno kojim je upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena. Neovlaštenim korisnikom motornog vozila, u smislu ovog zakona smatra se:

1) osoba koja upravlja motornim vozilom bez odgovarajuće vozačke isprave, 2) osoba koja se bez nadzora ovlaštenog vozača, instruktora obučava u

upravljanju motornim vozilom u prometu na cesti, 3) osoba koja bez znanja i odobrenja vlasnika odnosno korisnika motornog

vozila upotrijebi to vozilo, 4) osoba koja na protupravan način dođe u posjed motornog vozila.

Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu iz stava 1. ovog člana ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos naknade štete, kamatu i troškove.

Čl. 80. Ako se za trajanja osiguranja promijeni vlasnik odnosno korisnik motornog vozila, prava i obaveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti mogu se prenijeti na novog vlasnika odnosno korisnika i traju do isteka tekućeg razdoblja osiguranja.

Čl. 81. Društvo za osiguranje kod kojeg se vlasnik odnosno korisnik vozila osigurao od automobilske odgovornosti dužno je štetu koja je uporabom vozila nanesena u zemljama sustava zelene karte osiguranja, a koja prelazi izno štete iz člana 76. stava


Privredna društva

279

1. ovog zakona nadoknaditi trećoj osobi do visine određene propisima o obveznom osiguranju zemlje u kojoj je šteta nastala.

Čl. 82. Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobisle odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stava 1. ovog člana za isplaćeni iznos štete i troška obrade tereti fond za naknadu štete pri Birou za osiguranje. Osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta uporabom vozila čije se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona samo ako po zakonu države čiji je državljanin, državljani Federacije imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom neosiguranog vozila. Biro za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Čl. 83. Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog morotnog vozila ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stava 1. ovog člana za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti Garancijski fond pri Birou za osiguranje. Osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona, samo ako po zakonu države čiji je državljanin, državljani Federacije imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila. Ako se pronađe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta, Biro za osiguranje ima pravo na regres prema društvu kod kojeg je sklopljeno osiguranje od automobilske odgovornosti i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Čl. 84. Isplaćene štete od neosiguranih vozila iz člana 82. štete od nepoznatih vozila iz člana 83., štete iz člana 96. stav 1. ovog zakona kao i štete koje oštećena osoba nije mogla naplatiti zbog prestanka društva, snose sva društva za osiguranje koja obavljaju poslove osiguranja od automobilske odgovornosti razmjerno premiji u toj vrsti osiguranja. Međusobni, obračun svih isplaćenih šteta obavlja se putem fonda za naknadu šteta pri Birou za osiguranje.

Čl. 85. Osoba koja motornim vozilom inozemne registracije ulazi na teritoriji Federacije mora imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automonilske odgovornosti koja vrijedi za teritorij Federacije ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja, koja pokriva štete najmanje do iznosa iz člana 75. stava 1. ovog zakona. Granična policija i carina dužni su kontrolirati da li je udovoljeno uvjetima iz stava 1. ovog člana.


Privredna društva

280

Čl. 86. Međunarodnim ispravama i dokazima iz člana 85. stav 1. ovog zakona smatraju se oni dokumenti čiju valjanost priznaje Biro za osiguranje. Priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza Biro za osiguranje obavlja unaprijed, obavješćivanjem MUP-a i Upravu carine. Priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza uključuje i garantiranje Biroa za osiguranje za obveze utemeljene tim ispravama i dokazima, do iznosa iz člana 76. stav 1. ovog zakona.

Čl. 87. Osobe koje nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz iz člana 85. stav 1. ovog zakona moraju na granici sklopiti s domaćim društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriju Federacije.

Čl. 88. Oštećena osoba, kojoj je šteta nanesena uprabom vozila s inozemnom registracijom za koje vozilo postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz člana 85. stav 1. ovog zakona, podnosi odštetni zahtjev Birou za osiguranje. Obradu i isplatu ovih šteta Biro za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati u skladu s međunarodnim sporazumima o osiguranju motornih vozila.

Čl. 89. Štetu nanesenu uporabom vozila inozemne registracije koje je osigurano kod društva za osiguranje iz člana 87. ovog zakona, nadoknađuje to društvo prema odredbama ovog zakona koje važe za vozila registracije Federacije.

Čl. 90. Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje nema valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti važe odredbe iz člana 82. ovog zakona.

Čl. 91. Vlasnik odnosno vozač motornog vozila mora na zahtjev ovlaštene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dati na uvid važeću policu osiguranja od automobilske odgovornosti kao i Europsko izvješće o nezgodi.

Čl. 92. Društvo za osiguranje dužno je uz policu za osiguranje od automobilske odgovornosti izdati Europsko izvješće o nezgodi. Sudionici prometne nezgode moraju popuniti i potpisati Europsko izvješće o nezgodi, ako nije obavljen uviđaj nadležnog organa unutarnjih poslova. Organi unutarnjih poslova kao i pravosudni i drugi organi koji vode postupak o prometnim nezgodama dužni su na zahtjev osiguravajućeg društva pružiti podatke o prometnoj nezgodi.


Privredna društva

281

2. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim odobama

Čl. 93. Vlasnik, odnosno korisnik zrakoplova dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama. Za inozemni zrakoplov koji ulazi u zračni prostor Federacije mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stava 1. ovog člana, ako nije pruženo drugo osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Čl. 94. Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor utvrđuje najniže iznose na koje pojedine vrste zakoplova moraju biti osigurane. Obaveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi člana 93. ovog zakona ograničena je iznosom iz stava 1. ovog člana, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. 3. Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon od

odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Čl. 95. Vlasnik, odnosno korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport i razonodu, upisanoj u očevidnik brodica dužan je osigurati se od odgovornosti za štetu koju brodica na motorni pogon može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti. Za brodicu na motorni pogon upisanu u strani upisnik brodica koja ulazi u obalno more Federacije ili unutrašnje plovne puteve mora postojati osiguranje od ogovornosti za štete iz stava 1. ovog člana, ako nije pruženo drugo odgovarajuće osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti kod registracije, odnosno produženja registracije brodice na motorni pogon, oslobođeni su vlasnici brodica upisanih u očevidnik brodica na motorni pogon čija snaga motora ne prelazi 15 kw. Obveza društva za osiguranje za naknadu šteta po osnovi ovoga člana ograničena je iznosom koji utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. Odredbe ovog zakona koje se odnose na osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete trećim osobama, ako je štetu prouzročilo nepoznato, neosigurano ili strano motorno vozilo odgovarajuće se primjenjuju i na odgovornost za naknadu štete prouzročene uporabom nepoznate, neosigurane ili strane brodice na motorni pogon. VII BIRO OSIGURANJA

Čl. 96. Pored poslova iz člana 11. ovog zakona Biro obavlja poslove usklađivanja, nadzora i međusobnog izravnavanja šteta nastalih od nepoznatog motornog vozila odnosno brodica na motorni pogon, te motornog vozila i brodice za koje vlasnik, odnosno korisnik nije sklopio ugovor o osiguranju, poslove obrade i isplate šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog prestanka rada društva za osiguranje.


Privredna društva

282

Radi obavljanja poslova iz stava 1. ovog člana na razini Biroa osniva se fond za naknadu šteta. Obradu i isplatu šteta iz stava 1. ovog člana koje nisu mogle biti isplaćene zbog prestanka društva za osiguranje Biro može povjeriti jednom od svojih članova. Biro obavlja i druge poslove od općeg i od zajedničkog interesa za djelatnost osiguranja.

Čl. 97. Biro za osiguranje je pravna osoba i stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar.

Čl. 98. Izdvajanje sredstava u fond za naknadu šteta iz stava 2. član 96. ovog zakona i troškova finansiranja Biroa za osiguranje snose svi članovi Biroa. Statutom Biroa za osiguranje utvrđuje se naročito njegova organizacija, djelatnost i finansiranje, te način obračuna i međusobnog izravnanja šteta iz stava 1. člana 96. ovog zakona. U slučaju da član Biroa ne izvršava obveze finansiranja utvrđene statutom, Ured za nadzor će na prijedlog Biroa za osiguranje povući društvu za osiguranje dozvolu izdatu za obavljanje poslova osiguranja. 4.8.3. Berze Berza predstavlja takav oblik privrednog društva koji se osniva od strane najmanje 5 profesionalnih posrednika kao pravnih lica koji su registrovani i ovlašteni za poslove posredovanja u prometu hartija od vrijednosti. Osniva se isključivo kao dioničko društvo, pri čemu osnovni kapital iznosi najmanje 200.000,00 KM u novcu. Kao i kod prethodna dva oblika organizovanja (banke i osiguravajuća društva) i ovdje je prisutan kombinovani sistem osnivanja (normativni i koncesioni) samo što se kao regulatorni i nadzorni organ javlja Komisija za hartije od vrijednosti Federacije BiH. Berza se može baviti poslovima: organizovanja,povezivanja ponude i potražnje hartija od vrijednosti, osiguranje informacija o ponudi i potražnji i tržišnoj vrijednosti o hartijama od vrijednosti i utvrđivanje i objavljivanje kurseva hartija od vrijednosti. Kao osnovni izvori prava za berze su pored ZOPD i ZVP prateći podazakonski propisi, kao i tzv. Pravila samoregulirajućih organizacija koje predstavljaju zasebne organizacije koje mogu osnovati profesionalni posrednici (vidjeti čl. 103-108 ZVP). Pored ovoga Zakon (ZVP) daje mogućnost profesionalnim posrednicima da mogu ugovorom uspostavljati i druga uređena javna tržišta na kojima će se obavljati promet hartija od vrijednosti. Izvod iz ZVP 1. Berza i druga uređena javna tržišta

Čl. 52. Promet vrijednosnih papira obavlja se na berzi i drugim uređenim javnim tržištima, koja se osnivaju radi stvaranja uvjeta za povezivanje ponude i tražnje vrijednosnih papira, u skladu sa zakonom.


Privredna društva

283

1.1. Berza Čl. 53.

Berza je mjesto za povezivanje ponude i tražnje vrijednosnih papira i poslovanje vrijednosnim papirima, po unaprijed utvrđenim pravilima (u daljem tekstu: Berza). Berzu osnivaju, ugovorom u skladu sa zakonom, pravna lica za poslove posredovanja u prometu vrijednosnih papira (u daljem tekstu: profesionalni posrednici) registrovana kod Komisije.

Čl. 54. Berza obavlja slijedeće poslove:

1) organizuje povezivanje ponude i tražnje vrijednosnih papira; 2) osigurava informacije o ponudi, tražnji vrijednosti i druge podatke o

vrijednosnim papirima; 3) utvrđuje iobjavljuje kurseve vrijednosnih papira.

Berza obavlja i druge poslove za koje je ovlasti Komisija. Poslovanje Berze uređuje se pravilima Berze (u daljem tekstu: Pravila).

Čl. 55. Berza mora imati osoblje, prostorije i opremu za osiguranje uvjeta svim učesnicima na Berzi da mogu:

1) istovremeno, ravnopravno i pod jednakim uvjetima davati i prihvatati ponude za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira;

2) imati istovremen, jednak pristup informacija o vrijednosnim papirima, 3) prodavati i kupovati vrijednosne papire pod jednakim uvjetima.

Čl. 56.

Berza može biti opća ili specijalizirana. Opća Berza organizuje promet svih vrsta vrijednosnih papira. Specijalizirana Berza organizira promet pojedinih vrsta vrijednosnih papira utvrđenih statutom i pravilima specijalizirane Berze.

Čl. 57. Na Berzi se ne smije:

1) kupovati i prodavati vrijednosne papire osim u slučaju kada jedan od učesnika u prometu na Berzi ne izvrši ugovorenu prodaju ili kupovinu vrijednosnog papira;

2) davati savjete o kupovini i prodaji konkretnih vrijednosnih papira; 3) davati mišljenje o povoljnosti kupovine ili prodaje konkretnih vrijednosnih

papira. Čl. 58.

Promet vrijednosnih papira na Berzi mogu obavljati samo profesionalni posrednici koji su članovi Berze. Berza je dužna primiti u članstvo profesionalog posrednika koji za to ispunjava uvjete, u roku od šest mjeseci od prijema zahtjeva. Članstvo u Berzi prestaje:

1) dobrovoljnim istupanjem; 2) oduzimanjem dozvole profesionalnog posrednika;


Privredna društva

284

3) isključenjem, na osnovu odluke Nadzornog odbora Berze zbog neispunjavanja obaveza propisanih Statutom i Pravilima; i

4) likvidacijom člana. Statutom i pravilima uređuje se postupak prijema u članstvo i prestanka članstva u Berzi.

Čl. 59. Berza je ovlaštena i dužna osigurati javnost prometa vrijednosnih papira na Berzi. Berza je dužna istovremeno i na jednak način informisati sve članove o vremenu i mjestu prometa, kotaciji i rezultatima prometa vrijednosnih papira i drugim podacima, u skladu sa zakonom i propisima Komisije. Berza je ovlaštena za javno iznošenje prednosti uvrštavanja vrijednosnih papira u kotaciju i prometa vrijednosnih papira na Berzi.

1.1.1. Kotacija vrijednosnih papira

Čl. 60. Uvjete kotacije propisuje Berza, u skladu sa ovim zakonom i Pravilima. U kotaciju mogu biti uvršteni neograničeno prenosivi vrijednosni papiri koji su plativi u cijelosti.

Čl. 61. Zahtjev za uvrštenje vrijednosnog papira u kotaciju na Berzi podnosi emitent, neposredno ili putem profesionalnog posrednika. Zahtjev iz stava 1. ovog člana mora obuhvatati sve vrijednosne papire iste klase. Primarna emisija izuzetno može biti obavljena na Berzi, samo na osnovu odobrenja Komisije.

Čl. 62. U kotaciju na Berzi mogu se uvrstiti dionice koje ispunjavaju slijedeće uvjete:

1) emitent je dioničko društvo registrovano kod Komisije; 2) zbir iznosa osnovnog kapitala i fonda rezervi emitenta, uključujući dobit ili

gubitak u posljednjoj poslovnoj godini, nije manji od iznosa propisanog od Komisije;

3) emitent je dostavio Komisiji bilans stanja i bilans uspjeha s izvještajem

revizije, za posljednje tri poslovne godine; i 4) najmanje 25% ukupnog iznosa vrijednosnih papira iste klase za koju je

podnesen zahtjev za uvrštenje u kotaciju je prodato putem javne ponude.

Čl. 63. Obveznice dioničkog društva mogu biti uvrštene u kotaciju na Berzi najmanje u iznosu koji propiše Komisija, uz istovremeno ispunjenje uvjeta iz člana 62. tač. 1., 2., i 3. ovog zakona. Zamjenjive obveznice i obveznice s pravom na kupnju drugih vrijednosnih papira mogu biti uvrštene u kotaciju kada su u kotaciju na istoj berzi već uvršteni vrijednosni papiri za koje se te obveznice mogu zamijeniti ili koje je njima moguće kupiti.

Čl. 64. Za uvrštenje obveznica Federacije u kotaciju na Berzi ne postoje posebni uvjeti ograničenja.


Privredna društva

285

Čl. 65. Vrijednosni papiri emitenta sa sjedištem izvan Federacije mogu se uvrstiti u kotaciju na Berzi ako ispunjavaju uvjete utvrđene ovim zakonom, propisima Komisije o Pravilima, uvjete utvrđene propisima koji se primjenjuju u sjedištu emitenta.

Čl. 66. Prilikom uvrštenja vrijednosnih papira u kotaciju, Berza je dužna objaviti sve podatke koji čine obavezne elemente prospekta, na način utvrđen ovim zakonom.

Čl. 67. Emitenti vrijednosnih papira uvrštenih u kotaciju na Berzi dužni su objavljivati polugodišnje i godišnje izvještaje o poslovanju, sa sadržajem i na način utvrđen propisima Komisije.

Čl. 68. Promet vrijednosnih papira uvrštenih u kotaciju na Berzi, obavljen na drugom uređenom javnom tržištu i registrovan na Berzi, smatra se prometom obavljenim na Berzi.

Čl. 69. Berza propisuje iznose i način plaćanja:

1) naknada za članstvo; 2) naknade za usluge članovima Berze i trećim licima; 3) doprinosa članova Berze u fond sigurnosti; 4) kazni za povredu odredaba Statuta i Pravila.

1.1.2. Osnivanje, pravni položaj i organi Berze

Čl. 71.

Berza je dioničko društvo. Berzu osnivaju, na osnovu odobrenja Komisije, najmanje pet profesionalnih posrednika. Berza se upisuje u registar dioničkih društava kod Komisije, u skladu sa zakonom. Osnovni kapital Berze iznosi najmanje 200.000,00 KM i podijeljen je na obične dionice na ime, od kojih svaka dionica daje pravo na jedna glas. Dioničari Berze mogu biti samo članovi Berze, s jednakim brojem dionica. Diničari Berze ne mogu se prenositi, osim kada dioničar prestane biti član Berze. Berza ne isplaćuje dividende, a profit koristi za unapređenje rada Berze.

Čl. 72. Statutom se utvrđuje visina fonda sigurnosti Berze i doprinosa članova. Fond sigurnosti može se koristiti za plaćanje dugova članova Berze samo u slučaju prestanka članstva u Berzi, stečaja ili likvidacije člana Berze. U slučajevima iz stava 2. ovog člana, Berza ima pravo odvojenog namirenja svojih potraživanja od člana.

Čl. 73. Statutom se uređuje upravljanje i organizacija Berze. Statut Berze i Pravila odobrava Komisija. Godišnji izvjštaj o poslovanju Berze dostavlja se Komisiji, dioničarima i članovima Berze i objavljuje u “Službenim novinama Federacije BiH”.


Privredna društva

286

Čl. 74. Organi Berze su Skupština i Nadzorni odbor. Skupštinu čine svi dioničari Berze. Skupština imenuje Nadzorni odbor Berze. Uprava rukovodi radom i poslovanje, zastupa i predstavlja Berzu i odgovara za zakonitost poslovanja.

Čl. 75. Skupština donosi Statut, Pravila i godišnji finansijski plan Berze. Godišnjim finansijskim planom utvrđuju se iznos i namjena sredstava za finansiranje Berze.

Čl. 76. Pravilima Berze uređuje se naročito:

1) uvjeti i način uvrštavanja vrijednosnih papira u redovnu i sporednu kotaciju i prestanka kotacije,

2) način zaključivanja, provjere, potvrde, izvršavanja i registracije prometa na Berzi;

3) postupak poravnanja prometa na Berzi; 4) postupak registracije prometa vrijednosnih papira koji kotiraju na Berzi,

obavljenog na drugim uređenim javnim tržištima; 5) mjere za sprečavanje manipulacija cijenama; 6) usluge Berze u prometu vrijednosnih papira; 7) način informisanja o cijenama ponude i tražnje, ostvarenim cijenama i broju

transakcija članova Berze; 8) usluge pravnim licima koja nisu članovi Berze; 9) način rješavanja sporova među članovima Berze; 10) postupak izmjena i dopuna Pravila.

Čl. 77.

Nadzorni odbor Berze čine predsjednik i najmanje četiri člana. U sastav Nadzornog odbora imenuje se:

1) najmanje jedan zaposleni kod emitenta čiji vrijednosni papiri kotiraju na Berzi;

2) najmanje jedan dioničar ili zaposleni u pravnom licu koje je dioničar emitenta čiji vrijednosni papiri kotiraju na Berzi; i

3) najviše jedan zaposleni na Berzi. Većinu članova Nadzornog odbora ne mogu činiti dioničari i zaposleni kod članova Berze i pravnih lica direktno ili indirektno povezanih sa članovima Berze. Predsjednik i član Nadzornog odbora i drugih tijela Berze ne može istovremeno biti član organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općine, član Nadzornog odbora i direktor pravnog lica s većinskim državnim kapitalom.

Čl. 78. Predsjednik i članovi Nadzornog odbora učestvuju u radu skupštine Berze bez prava odlučivanja. Naknade predsjednika i članova Nadzornog odbora objavljuju se u godišnjem izvještaju o poslovanju Berze.


Privredna društva

287

Čl. 79. Pravna lica koja imaju više od 10% vrijednosnih papria čiji su emitenti članovi Berze smatraju se direktno ili indirektno povezani sa članovima Berze u smislu odredaba ovog zakona. Predsjednik i članovi Nadzornog odbora Berze i njihovi bliski srodnici ne mogu pojedinačno posjedovati više od 5% vrijednosnih papira čiji su emitenti članovi Berze ili s njima povezana lica iz stava 1 ovog člana, i ne mogu obavljati djelatnost i provoditi aktivnosti nespojive s principom zaštite investitora. Zaposleni na Berzi ne mogu posjedovati vrijednosne papire čiji je emitent profesionalni posrednik.

Čl. 80. Predsjednik i članovi Nadzornog odbora i drugih tijela Berze, direktor i zaposleni na Berzi, za vrijeme obavljanja i šest mjeseci nakon prestanka funkcije ili zaposlenja na Berzi ne smiju:

1) drugim licima saopćavati podatke i činiti dostupnim dokumente kojim raspolažu, a koji imaju karakter povlaštenih informacija, ukoliko nisu za to ovlašteni zakonom, Statutom, Pravilima, ili drugim propisima Berze;

2) davati savjete o kupovini i prodaji i mišljenje o povoljnosti kupovine ili prodaje konkretnih vrijednosnih papira.

Uprava Berze dužna je redovno izvještavati lica iz stava 1. ovog člana o vrsti i sadržaju povlaštenih informacija. 2.2. Druga uređena javna tržišta

Čl. 81. Profesionalni posrednici mogu ugovorom, u skladu sa zakonom uspostavljati druga uređena javna tržišta, na kojima se promet vrijednosnih papira obavlja po unaprijed utvrđenim pravilima. Druga uređena javna tržišta posluju u skladu sa odredbama ovog zakona.

Čl. 82. Zahtjev za uvrštenje vrijednosnih papira u promet na drugom uređenom javnom tržištu može podnijeti emitent i profesionalni posrednik. Komisija propisuje podatke koje je emitent dužan objaviti prilikom uvrštenja vrijednosnih papira u promet na drugom uređenom javnom tržištu.

Čl. 83. Druga uređena javna tržitša dužna su u domaćim dnevnim novinama objavljivati ponude za kupovinu i prodaju i podatke o zaključenim poslovima, sa brojem ostvarenih transakcija, brojem i cijenama vrijednosnih papira. Druga uređena javna tržišta dužna su dostavljati Komisiji izvještaj o zaključenim poslovima, u skladu sa propisima Komisije.


Privredna društva

288

IV POSREDOVANJE U PROMETU VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Čl. 84. Poslovi posredovanja u prometu vrijednosnih papira su:

1) kupovina i prodaja vrijednosnih papira u svoje ime, a za račun nalogodavca;

2) kupovina i prodaja vrijednosnih papira u svoje ime i za svoj račun; 3) poslovi podrške tržištu; 4) poslovi društva za upravljanje fondovima; 5) osiguranje emisije vrijednosnih papira; 6) investicijsko savjetovanje; 7) djelatnosti depozitara; 8) poslovi poravnanja.

Kupovina i prodaja vrijednosnih papira u svoje ime, a za račun nalogodavca su brokerski poslovi. Kupovina i prodaja vrijednosnih papira u svoje ime i za svoj račun su dilerski poslovi.

Čl. 85. Profesionalni posrednik obavlja brokerske poslove na osnovu ugovora sa nalogodavcem. Obavezne elemente ugovora iz stava 1. ovog člana propisuje Komisija. Profesionalni posrednik može svoja ovlaštenja i obaveze iz ugovora prenijeti na drugog profesionalnog posrednika, ako je to predviđeno ugovorom ili je u interesu nalogodavca, uz njegovu prethodnu saglasnost.

Čl. 86. Obaveze po osnovu brokerskih poslova imaju prednost nad drugim poslovima istog profesionalnog posrednika. Obaveze po osnovu brokerskih poslova za treće lice imaju prednost nad obavezama istog profesionalnog posrednika po osnovu brokerskih poslova za lice koje je s njim povezano, u smislu odredaba ovog zakona.

Čl. 87. Profesionalni posrednik dužan je odmah pismeno obavijestiti nalogodavca za brokerski posao u postojanju konflikta interesa. Ako prilikom prijema instrukcija nije obavijestio nalogodavca o postojanju konflikta interesa u smislu stava 1. ovog člana, profesionalni posrednik dužan je nadoknaditi štetu koju je izvršavanjem tih instrukcija pretrpio nalogodavac. Profesionalni posrednik dužan je nadoknaditi u punom iznosu gubitke koje nalogodavac za brokerske poslove pretrpi zbog neizvršavanja ili neadekvatnog izvršavanja instrukcija nalogodavca. Potraživanja od nalogodavca koja nisu nastala u obavljanju brokerskih poslova ne mogu se naplatiti iz vrijednosnih papira ili druge imovine nalogodavca koju drži profesionalni posrednik. Ako je pokrenut postupak stečaja nad profesionalnim posrednikom, u stečajnu masu ne ulazi imovina nalogodavca koju drži profesionalni posrednik.


Privredna društva

289

Čl. 88. U obavljanju brokerskih poslova profesionalni posrednik dužan je voditi posebnu knjigu u koju upisuje naloge i opozive naloga (u daljem tekstu: Knjiga naloga), koja obavezno sadrži:

1) datum, sat i minut i način prijema naloga; 2) naziv i sjedište nalogodavca, sa imenom i prezimenom ovlaštenog lica koje je

dalo nalog, ili ime i prezime i jedinstveni matični broj građana za fizičko lice kao nalogodavca;

3) oznaku vrijednosnog papira na koji se odnosi nalog; 4) instrukcije za izvršavanje naloga; cijena, ograničenje cijene i rok važenja

naloga; 5) naznaku zadržanog prava otkaza naloga i rok otkaza; i 6) datum, vrijeme i način izvršenja naloga.

U Knjizi naloga nisu dozvoljene ispravke upisanih podataka. Komisija može propisati i druge obavezne elemente Knjige naloga.

Čl. 89. Poslove podrške tržištu profesionalni posrednik obavlja u okviru dilerskih poslova, na osnovu javne objave kupovine i prodaje vrijednosnih papira uz obavezu da ih kupi ili proda po objavljenoj cijeni. Javna objava iz stava 1. ovog člana, obavezno sadrži cijenu, broj vrijednosnih papira i rok važenja objave. Profesionalni posrednik mora prihvatiti ponudu za kupovinu ili prodaju vrijednosnih papira po osnovu javne objave iz stava 1. ovog člana. Poslovi podrške tržištu obavljaju se u skladu sa ovim zakonom i propisima Komisije kojim se regulišu dilerski poslovi.

Čl. 90. Poslovi osiguranja emisije vrijednosnih papira su kupovina vrijednosnih papira emitenta i preuzimanje rizika njihove prodaje. U okviru poslova osiguranja, profesionalni posrednik preuzima od emitenta vrijednosne papire sa obavezom da ih sve proda ili da proda najveći mogući broj vrijednosnih papira. Profesionalni posrednik obavlja poslove osiguranja na osnovu ugovora sa emitentom. Ugovor o osiguranju emisije može uključivati obavezu osiguravatelja da otkupi vrijednosne papire koje ne uspije prodati trećim licima. Osiguravatelj može u periodu prodaje vrijednosnih papira čiju emisiju osigurava intervenisati na sekundarnom tržištu radi stabilizacije njihovih cijena.

Čl. 91. Poslove investicionog savjetovanja obavlja fizičko lice. Komisija propisuje uvjete, izdaje dozvole i vodi registar lica ovlaštenih za obavljanje poslova investicionog savjetovanja.

Čl. 92. Profesionalni posrednik može pružati usluge investicionog savjetovanja ako ima zaposlena najmanje dva lica koja imaju dozvolu za obavljanje ovih poslova.


Privredna društva

290

Čl. 93. Depozitar obavlja poslove na osnovu ugovora sa emitentom i profesionalnim posrednikom (u daljem tekstu: Deponent). Banke i druge finansijske organizacije ne smiju obavljati slijedeće poslove u prometu vrijednosnih papira:

1) kupovinu i prodaju u svoje ime, a za tuđi račun, niti u tuđe ime i za tuđi račun; 2) nadzor i reviziju prometa vrijednosnih papira; 3) procjenu vrijednosnih papira i imovine u vezi s njima, ukoliko ne namjeravaju

odobriti kredit na osnovu vrijednosnih papira kao sredstvo garancije povrata kredita.

Čl. 94. Depozitar u ime i za račun Deponenta obavlja:

1) upis i prijem uplata za vrijednosne papire; 2) novčane transakcije po osnovu prometa vrijednosnih papria na sekundarnom

tržištu, distribuciju dividende; 3) isplatu drugih obaveza po osnovu vrijednosnih papira.

Ugovorom iz člana 93. ovog zakona, Deponent može ovlastiti Depozitara i za obavljanje drugih poslova u vezi sa vrijednosnim papirima, isključujući poslove registra i poravnanja u prometu vrijednosnih papira.

Čl. 95. Profesionalni posrednik može, u skladu sa ovim zakonom i propisima Komisije obavljati i slijedeće poslove: berzanske aktivnosti, aktivnosti na drugim uređenim javnim tržištima, reviziju poslovanja, vrednovanja vrijednosnih papira, konzalting i informisanje u prometu vrijednosnih papira.

Čl. 96. Najmanji iznos osnovnog kapitala za profesionalne posrednike utvrđuje se propisom Komisije. Profesionalni posrednik može emitovati samo dionice na ime.

Čl. 97. Više profesionalnih posrednika koji pojedinačno ne ispunjavaju uvjet osnovnog kapitala za obavljanje osiguranja emisije vrijednosnih papira, mogu formirati konzorcij profesionalnih posrednika na osnovu odobrenja Komisije. Odobrenje iz stava 1. ovog člana daje se za svaku emisiju pojedinačno.

Čl. 98. Profesionalni posrednik ne može, direktno ili indirektno, posjedovati dionice drugog profesionalnog posrednika. Član nadzornog odbora i uprave i zaposlenik kod profesionalnog posrednika ne može istovremeno biti član nadzornog odbora ili uprave ili obavljati poslove kod drugog profesionalnog posrednika. Profesionalni posrednik dužan je pismeno izvještavati Komisiju o promjenama u strukturi kapitala i direktnim ili indirektnim odnosima vlasništva sa drugim pravnim licima, do kojih je došlo nakon dobijanja dozvole za obavljanje poslova posredovanja, u roku od osam dana od dana nastanka tih promjena.


Privredna društva

291

Čl. 99. Profesionalni posrednik dužan je novčana sredstva nalogodavca držati na posebnom računu kod Depozitara (u daljem tekstu: Račun nalogodavca). Sredstva na Računu nalogodavca nisu imovina profesionalnog posrednika, ne ulaze u likvidacionu ili stečajnu masu i ne mogu se koristiti za naplatu potraživanja trećih lica prema profesionalnom posredniku. Profesionalni posrednik dužan je kod Registra otvoriti poseban račun za vrijednosne papire nalogodavca.

Čl. 100. Profesionalni posrednik može obavljati poslove iz člana 84. ovog zakona, ako ima zaposleno najmanje jedno lice sa dozvolom za obavljanje poslova posredovanja u prometu vrijednosnih papira.

Čl. 101. Komisija propisuje uvjete, izdaje dozvole i vodi registar fizičkih lica ovlaštenih za obavljanje poslova posredovanja u prometu vrijednosnih papira.

Čl. 102. Profesioanlni posrednik dužan je Komisiji dostavljati:

1) polugodišnje i godišnje izvještaje o poslovanju sa nalazom revizije, u roku od 30 dana od isteka roka za pripremu tih izvještaja;

2) podatke o promjeni okolnosti koje utiču na ispunjavanje uvjeta za obavljanje poslova posredovanja u prometu vrijednosnih papira, najkasnije osam dana od dana nastanka promjena; i

3) podatke koji se odnose na ograničenja iz člana 98. ovog zakona. V ORGANIZIRANJE PROFESIONALNIH POSREDNIKA

Čl. 103. Profesionalni posrednici mogu, radi ujednačavanja i održavanja standarda obavljanja poslova u prometu vrijednosnih papira, zaštite vlasnika vrijednosnih papira i drugih korisnika njihovih usluga, i efikasnog prometa vrijednosnih papira osnivati svoje organizacije (u daljem tekstu: samoregulirajuće organizacije).

Čl. 104.

Samoregulirajuće organizacije mogu za svoje članove: 1) utvrđivati pravila obavljanja poslova profesionalnih posrednika; 2) utvrđivati standarde obavljanja prometa vrijednosnih papira; 3) prikupljati i objavljivati informacije i rezultate istraživanja; 4) utvrđivati vrstu i stepen kvalifikacija za lica zaposlena kod profesionalnih

posrednika, organizirati obuku i izdavati uvjerenja o kvalifikacijama.

Čl. 105. Samoregulirajuće organizacije mogu donositi pravila i standarde za poslovanje svojih članova, koji se odnose na:

1) kvalifikacije zaposlenih lica; 2) sprječavanje manipulacije cijanama vrijednosnih papira; 3) sadržaj i oblik dokumentacije i izvještaja; 4) minimalni kapital i tehničke uvjete potrebne za obavljanje djelatnosti; 5) prijem, istupanje i isključivanje iz samoregulirajuće organizacije;


Privredna društva

292

6) podjelu i način međusobnog plaćanja troškova i provizija; 7) zaštitu interesa korisnika usluga, uključujući i procedure podnošenja žalbi ili

zahtjeva za obeštećenje protiv članova samoregulirajuće organizacije; 8) obaveze prema korisnicima usluga i drugim licima po osnovu gubitaka

uzrokovanih greškama, propustima i nezakonitim radnjama članova samoregulirajućih organizacija, njihove uprave ili službenika;

9) nadzor primjene pravila i standarda, uspostavljanje organa nadzora i proceduru izvještavanja o nalazima;

10) izricanje i primjenu mjera za narušavanje pravila i standarda.

Čl. 106. Pravila i standardi iz člana 105. ovog zakona ne mogu uključivati:

1) diskriminaciju članova samoregulirajućih organizacija i korisnika njihovih usluga;

2) ograničenja prijema ili istupanja članova ako ispunjavaju uvjete; 3) ograničenja i sprječavanje konkurencije članova; 4) pitanja koja nisu u nadležnosti samoregulirajuće organizacije ili su nespojiva

s njenim ciljevima; i 5) pogrešne, nekompletne i nerazumljvie odredbe i informacije.

Čl. 107.

Pravila i standarde iz čla. 105. i 106. ovog zakona odborava Komisija.

Čl. 108. Samoregulirajuće organizacije finansiraju se iz doprinosa članova i prihoda od usluga koje pružaju članovima i trećim licima, a profit koriste za unapređenje rada. 4.8.4. Društva i fondovi Fondovi u našem pravnom sistemu, predstavljaju jedan poseban vid organizovanja a koji se osnivaju radi ostvarivanja specifičnih ciljeva. Oni, prije svega, posluju kao posrednici u realizaciji potraživanja građana, potom radi prikupljanja finansijskih sredstava, višepartnerskog investiranja i profesionalnog upravljanja fondovima. Izvod iz ZDUF I OSNOVNE ODREDBE

Čl. 1. Ovim zakonom uređuju se uvijeti i način osnivanja i poslovanja društva za upravljanje fondovima (u daljem tekstu: Društvo) i uzajamnih i investicijskih fondova (u daljem tekstu: Fond), i društva za upravljanje privatizacijskim investicijskim fondovima (u daljem tekstu: Privatizacijsko društvo) i fondova koji se osnivaju i posluju kao posrednici u realizaciji tražbina građana u postupku privatizacije (u daljem tekstu: Privatizacijski fond).

Čl. 2.

Društva i Fondovi se osnivaju radi prikupljanja finansijskih sredstava, zajedničkog višepartnerskog investiranja na principima minimiziranja i disperzije rizika i profesionalog upravljanja Fondom, i ne mogu obavljati drugu djelatnost.


Privredna društva

293

Čl. 3. Djelatnost zajedničkog, višepartnerskog investiranja Društvo i Fond obavlja posredstvom profesionalnih posrednika, sukladno zakonu i drugim propisima kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira.

Čl. 4. Fond ne može izdavati obveznice. Iz sredstava Fonda ne mogu se davati krediti. Društvu se može dozvoliti pribavljanje sredstava i putem obveznica.

Čl. 5. Na društvo i Fond primjenjuju se odredbe Zakona o preduzećima (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/95) ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Pored ovog Zakona kao osnovi izvor prava za društva i fondove javlja se i ZOPD i ostali prateći podzakonski akti. Zakon poznaje slijedeće oblike:

1) Društvo za upravljanje fondovima čija je isključiva djelatnost upravljanje fondovima i koje posluje kao dioničko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću. Kao osnivači se mogu pojaviti kako domaća, tako i strana fizička i pravna lica. Osnovni kapital iznosi 1.000.000,00 KM isključivo u novcu, s tim što se isti mora povećati za po 250.000,00 KM za svaki naredni fond kojim se upravlja.

Izvod iz ZDUF I DRUŠTVO 1. Pojam

Čl. 6. Društvo je poduzeće čija je isključiva djelatnost upravljanje Fondovima. Društvo se osniva i posluje kao dioničko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću. Na sastav, izbor, nadležnosti i način odlučivanja i rad ograna Društva primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje, poslovanje i prestanak poduzeća, ako nije drugačije određeno ovim zakonom i propisima Komisije za vrijednosne papire u Federaciji Bosne I Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija).

Čl. 7. Društvo se upisuje u registar kod Komisije. 2. Osnivanje

Čl. 8. Društvo mogu osnovati domaće i strane fizičke i pravne osobe. Domaće pravne osobe u čijem kapitalu s 50% i više sudjeluju državni/društvevni kapital i osobe s njima povezane u smislu odredbi ovog zakona, ne mogu biti osnivači niti stjecati dionice Društva.


Privredna društva

294

Strane fizičke ili pravne osobe mogu, direktno ili indirektno, imati više od 10% dionica ili udjela Društva na temelju odobrenja Komisije za vrijednosne papire. Firma Društva mora sadržavati riječi: “Društvo za upravljanje fondovima”.

Čl. 9. Članovi nadzornog odbora Društva moraju imati zadovoljavajuću stručnu spremu, profesionalna znanja i iskustvo iz oblasti finansija. Komisija može propisati uvjete i kriterije koje moraju zadovoljavati osobe iz stava 1. ovog člana, način provjere i obvezu registriranja ovih osoba kod Komisije.

Čl. 10. Dozvolu za osnivanje Društva, na zahtjev osnivača, izdaje Komisija. Uz zahtjev za dobijanje dozvole, podnosi se:

1) Ugovor o osnivanju, s ispravama o identitetu osnivača; 2) Dokaz o uplati temeljnog kapitala; 3) Dokaz o ispunjenju uvjeta iz člana 9. ovog zakona.

Čl. 11.

Komisija je dužna odlučiti o zahtijevu iz člana 10. ovog zakona u roku 30 dana od dana prijema zahtijeva. Odluku kojom je zahtjev odbijen Komisija je dužna obrazložiti. Ako Komisija ne donese odluku o zahtjevu u roku iz stava 1. ovog člana, smatra se da je osnivanje Društva dozvoljeno. Na temelju dozvole Komisije ili sedam dana po nastanku okolnosti iz stava 3. ovog člana, Društvo se upisuje u registar kod Komisije. 3. Temeljni kapital i dionice

Čl. 12. Temeljni kapital Društva koje upravlja jednim Fondom iznosi najmanje 1.000.000 (jedanmilijun) KM. Temeljni kapital iz stava 1. ovog člana mora u cijelosti biti uplaćen u novcu prilikom osnivanja Društva.

Čl. 13.

Temeljni kapital iz člana 12. ovog zakona Društvo je dužno povećati za 250.000 (dvijestotinepedesethiljada) KM za svaki naredni Fond kojim upravlja. Povećanje temeljnog kapitala iz stava 1. ovog člana mora u cijelosti biti uplaćeno u novcu prije formiranja svakog narednog uzajamnog fonda ili zaključivanja ugovora o upravljanju sa svakim narednim investicijskim fondom.

Čl. 14. Društvo organizirano u obliku dioničkog društva osniva se upisom svih dionica od strane osnivača.


Privredna društva

295

II UPRAVLJANJE FONDOM 1. Dozvola za upravljanje

Čl. 15. Društvo je obavezno pribaviti dozvolu od Komisije za upravljanje Fondom (u daljem tekstu: Dozvola), prije uspostavljanja svakog uzajamnog fonda i zaključivanja ugovora o upravljanju svakim investicijskim fondom.

Čl. 16. Komisija izdaje Dozvolu na temelju pismenog zahtjeva Društva koji sadrži naziv i sjedište Društva, s podacima o osnivačima, i podatke o Fondu za čije osnivanje se traži Dozvola. Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, Društvo je obavezno priložiti:

1) izvod iz registra kod Komisije za Društvo; 2) statut Društva; 3) dokaz o tehničkoj opremljenosti Društva; i 4) ugovor s organizacijom za poslove registriranja, čuvanja i održavanja

podataka o vrijednosnim papirima i prijenosa vrijednosnih papira, određenom posebnim zakonom (u daljem tekstu: Registar), kojim se uređuje obavljanje navedenih poslova za račun ivnesticijskog fonda za čije osnivanje se traži Dozvola;

5) ugovor s bankom putem koje se primati uplate za investicijske kupone uzajamnog fonda ili dionice investicijskog fonda za čije osnivanje se traži Dozvola, i izvršavati obveze prema vlasnicima tih investicijskih kupona ili dionica (u daljem tekstu: Depozitar);

6) druge isprave i dokaze određene propisima Komisije.

Čl. 17. Komisija je dužna odlučiti o zahtjevu Društva iz člana 16. ovog zakona u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

Čl. 18. Komisija može Dozvolu ukinuti kada utvrdi da Društvo narušava odredbe ovog zakona i propise Komisije koji uređuju:

1) ograničenja investiranja; 2) zabranu prometa vrijednosnih papira između Društva i Fonda i s njima

povezanih osoba; 3) obvezu registriranja prometa vrijednosnih papira od strane utjecajnih osoba u

Društvu i Fondu, u smislu odredbi zakona kojima se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira.

Čl. 19. U slučajevima iz člana 18. ovog zakona, Komisija donosi pismenu odluku o pokretanju postupka oduzimanja Dozvole i postavlja privremenog administratora za svaki Fond kojim Društvo upravlja. Odluka iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži razloge za pokretanje postupka oduzimanja Dozvole i dokaze na temelju kojih je Komisija te razloge utvrdila.

Čl. 20. Protiv odluke iz člana 19. ovog zakona Društvo može podnijeti prigovor Komisiji, u roku 15 dana od dana prijema odluke.


Privredna društva

296

Uz prigovor iz stava 1. ovog člana, Društvo je dužno priložiti dokaze kojim potvrđuje navode iz prigovora.

Čl. 21. Komisija može obustaviti postupak oduzimanja Dozvole u slučaju da su nakon pokretanja postupka prestali ili otklonjeni razlozi za oduzimanje Dozvole i kada prihvati prigovor Društva.

Čl. 22. Odluku kojom se postupak obustavlja ili se oduzima Dozvola, Komisija je dužna donijeti u roku od 15 dana od dana prijema prigovora ili od dana isteka roka za podnošenje prigovora Društva iz člana 20. ovog zakona, ako on nije podnešen. Odluka iz stava 1. ovog člana je konačna. Odluka iz stava 1. ovog člana može se pobijati u upravnom sporu kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

Čl. 23. Odluka o oduzimanju Dozvole obavezno sadrži:

1) naziv i sjedište Društva i datum izdavanja i broj Dozvole; 2) naziv i sjedište Fonda za koji se Dozvola oduzima; 3) razloge oduzimanja Dozvole i dokaze na kojim se zasnivaju; 4) postavljanje privremenog administratora Fonda i nalog Depozitaru u svezi s

upravljanjem imovinom Fonda.

Čl. 24. Odluku iz člana 23. ovog zakona Komisija je dužna dostaviti Društvu, Depozitaru, Registru, privremenom administratoru, nadzornom odboru investicijskog fonda, u roku od osam dana od dana donošenja. Odluku iz stava 1. ovog člana Društvo je dužno objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, u roku od osam dana od dana prijema odluke. 2. Iskazivanje finansijskih podataka

Čl. 25. Društvo je odgovorno za iskazivanje imovine, obveza, prihoda i rashoda Fonda odvojeno od imovine, obveza prihoda i rashoda Društva. Društvo koje upravlja s više Fondova, dužno je osigurati odvojeno iskazivanje imovine, obveza, prihoda i rashoda svakog Fonda pojedinačno. 3. Ograničenje investiranja i zaduživanja

Čl. 26. Društvo, članovi nadzornog odbora i uprave Društva i direktor Fonda kojim Društvo upravlja, ne mogu, direktno ili indirektno, biti vlasnici dionica ili udjela:

1) drugih Društava; 2) Registra; 3) Depozitara; 4) profesionalnog posrednika koji obavljaju poslove za račun Društva ili Fonda

kojim Društvo upravlja; 5) dioničara Društva.


Privredna društva

297

Čl. 27. Društvo ne može, direktno ili indirektno, biti vlasnik investicijskih kupona uzajamnog fonda kojim upravlja. Društvo je obavezno pri zaključivanja ugovora o upravljanju sa svakim investicijskim fondom kupiti njegove dionice u iznosu od 10% temeljnog kapitala Društva. Društvo ne može prodati dionice iz stava 2. ovog člana dok upravlja investicijskim fondom. Društvo ne može stjecati nove dionice investicijskog fonda kojim upravlja.

Čl. 28. Za održavanje likvidnosti uzajamnog fonda kojim upravlja, Društvo može uzimati kredite za račun uzajamnog fonda, u iznosu od 10% vrijednosti njegove imovine na dan odobrenja kredita i s rokom vraćanja od šest mjeseci. Kredite iz stava 1. ovog člana, Društvo ne može uzimati od svojih dioničara. Investicijski fond može uzimati kredite ukoliko je to izričito navedeno u Dozvoli.

Čl. 29. Radi sprječavanja konflikta interesa, dioničari Društva, članovi uprave, uposleni i fizičke osobe koje obavljaju poslove na temelju ugovora s Društvom, dužna su prijaviti društvu svaku kupovinu i prodaju vrijednosnih papira emitenata iz člana 26. ovog zakona i investicijskih kupona uzajamnog fonda kojim Društvo upravlja, s datumom kupovine ili prodaje, brojem i cijenom kupljenih ili prodatih vrijednosnih papira.

Čl. 30. Društvo je dužno podatke iz člana 29. ovog zakona unijeeti u poseban registar, koji obavezno sadrži:

1) ime i prezime osobe iz člana 29. ovog zakona i njegovu vezu s Društvom; 2) datum kupovine ili prodaje; 3) broj i cijenu kupljenih ili prodatih vrijednosnih papira; 4) datum prijema prijave o kupovini ili prodaji.

Registar iz stava 1. ovog člana Društvo je dužno staviti na uvid osobama ovlaštenim za nadzor nad poslovanjem Društva i drugim osobama koje imaju pravni interes, sukladno propisima Komisije. Društvo je dužno podatke iz stava 1. ovog člana voditi u registru i čuvati pet godina od dana prestanka svojstva osobe iz člana 29. ovog zakona. 4. Depozitar

Čl. 31. Društvo je obavezno zaključiti s Depozitarom ugovor, sukladno propisima Komisije. Ugovor iz stava 1. ovog člana za investicijski fond odobrava nadzorni odbor investicijskog fonda.

Čl. 32. Ugovorom iz člana 31. ovog zakona obavezno se uređuje:

1) držanje imovine Fonda; 2) prijem uplata prilikom prodaje, i isplate za otkup investicijskih kupona

uzajamnog fonda; 3) prijem uplata za dionice investicijskog fonda;


Privredna društva

298

4) utvrđivanje neto vrijednosti imovine Fonda i investicijskih kupona uzajamnog fonda;

5) izvršenje naloga Društva; 6) odgovornost Depozitara za provođenje prodaje i otkupa investicijskih kupona

uzajamnog fonda, i emisije dionica investicijskog fonda sukladno zakonu, propisima Komisije i pravilima upravljanja uzajamnim fondom ili ugovorom o upravljanju investicijskim fondom;

7) informiranje Društva o svim poslovima u vezi s imovinom Fonda; 8) distribucija divdidende investicijskog fonda; 9) prikupljanje prinosa od vrijednosnih papira u imovini Fonda;

Depozitar je ovlašten za naplatu tražbina vlasnika investicijskog kupona uzajamnog fonda. Društvo može ugovorom ovlastiti Depozitara za obavljanje i drugih administrativnih i tehničkih poslova u svezi s upravljanjem Fondom. Depozitar je dužan odbiti izvršenje naloga Društva za koji smatra da nije sukladan zakonu, propisima Komisije i statutu investicijskog fonda ili pravilima upravljanja uzajamnim fondom.

Čl. 33. Depozitar je odgovoran poslove iz ugovora obavljati pažnjom dobrog gospodarstvenika. Deozitar je odgovoran društvu, vlasnicima investicijskih kupona uzajamnog fonda i dioničarima investicijskog fonda za gubitke nastale neispunjenjem ili pogrešnim ispunjenjem obveza iz ugovora zaključenog s Društvom. Društvo ima pravo, u ime svih vlasnika investicijskih kupona uzajamnog fonda i dioničara investicijskog fonda, podnijeti tužbu sudu radi obeštećenja, sukladno stavu 2. ovog člana. Ako tužbu iz stava 3. ovog člana Društvo ne podnese u roku od 30 dana prijema zahtjeva vlasnika investicijskog kupona uzajamnog fonda ili dioničara investicijskijskog fonda, tužbu može podnijeti vlasnik investicijskog kupona uzajamnog fonda i dioničar investicijskog fonda koji je pretrpio gubitak.

Čl. 34. Depozitar je dužan s ogranizacijom za poslove platnog prometa zaključiti ugovor o obavljanju platnog prometa u svezi s poslovanjem Fonda.

Čl. 35. Društvo i Depozitar djeluju samostalno, na način kojim se osigurava maksimalna korist za vlasnike investicijskog kupona uzajamnog fonda i dioničare investicijskog fonda.

2) Uzajamni fond predstavlja otvoreni fond koji nema, svojstvo pravnog lica, a čiju imovinu predstavljaju prenosive hartije od vrijednosti. Osnovni kapital se dijeli na udjele koji su jednaki, a sam uzajamni fond se uspostavlja prodajom investicionih kupona u iznosu od najmanje 1.000.000,00 KM.


Privredna društva

299

Izvod iz ZDUF I UZAJAMNI FOND 1. Pojam

Čl. 36. Uzajamni fond je otvoreni fond, bez svojstva pravne osobe. Uzajamni fond je imovina koju čine prenosivi vrijednosni papiri. Uzajamni fond je podijeljen na jednake udjele. Uzajamni fond emitira investicijske kupone, koji su isprave o vlasništvu u udjele u uzajamnom fondu. 2. Investicijski kupon

Čl. 37. Investicijski kupon emitira se i postoji u obliku elektroničkog zapisa kod Registra, koji obavezno sadrži:

1) naziv i sjedište Društva i naziv uzajamnog fonda; 2) serijski broj investicijskog kupona; 3) ukupan broj udjela u uzajamnom fondu; 4) broj udjela sadržanih u investicijskom kuponu; 5) ime i prezime ili firma, i adresa prebivališta ili sjedišta vlasnika investicijskog

kupona; 6) naznaku neprenosivosti investicijskog kupona, 7) obaveze emitenta i prava vlasnika investicijskog kupona; 8) mjesto i datum kupovine; i 9) imena odgovornih osoba Društva.

Čl. 38.

Kupovinom investicijskog kupona fizička ili pravna osoba postaje vlasnikom srazmjernog dijela uzajamnog fonda. Uplata investicijskog kupona vrši se isključivo novcem Investicijski kupon sadrži jedan ili više udjela u uzajamnom fondu. Investicijski kupon glasi na ime i prenosiv je u pravnom prometu.

Čl. 39. Investicijski kupon sadrži prava:

1) srazmjernog sudjelovanja u neto vrijednosti uzajamnog fonda; 2) isplate i povrata investicijskog kupona u svakom trenutku; 3) istupanja iz uzajamnog fonda povrata investicijskog kupona.

Čl. 40.

Vrijednost udjela u uzajamnom fondu određena je, odnosom neto vrijednosti imovine i ukupnog broja udjela. Vrijednost investicijskog kupona određena je brojem i neto vrijednošću udjela uzajamnog fonda koje investicijski kupon sadrži. Način izračunavanja dnevne neto vrijednosti i prosječne neto vrijednosti imovine u tijeku godine, utvrđuje se propisom Komisije.


Privredna društva

300

Čl. 41. Zahtjev za isplatu investicijskog kupona podnosi se Društvu putem Depozitara, na posebnom obrascu sukladno propisima o upravljanju uzajamnim fondom. Društvo je obvezno izvršiti isplatu investicijskog kupona u novcu, po vrijednosti na dan isplate, umanjenoj za troškove otkupa, u roku pet radnih dana od dana prijema zahtjeva iz stava 1. ovog člana. Isplate po osnovu otkupa investicijskog kupona Društvo izvršava prema redoslijedu prijema zahtjeva iz stava 1. ovog člana.

Čl. 42.

Fizička ili pravna osoba ne može direktno ili indirektno, biti vlasnik više od 5% ukupnog broja udjela uzajamnog fonda. O stjecanju udjela iznad ograničenja iz stava 1. ovog člana Registar je dužan mjesečno izvještavati Društvo. Društvo je obavezno otkupiti investicijske kupone iznad ograničenja iz stava 1. ovog člana u roku 30 dana od prijema obavijesti Registra o stjecanju udjela iznad ograničenja. 3. Uspostavljanje uzajamnog fonda

Čl. 43. Društvo uspostavlja uzajamni fond usvajanjem pravila o upravljanju uzajamnim fondom i zaključenjem ugovora s Registrom i depozitarom. Uzajamni fond je uspostavljen prodajom investicijskih kupona najmanje u iznosu od 1,000.000 (jedanmilijun) KM.

Čl. 44. Društvo može emitirati investicijske kupone na temelju Dozvole za upravljanje uzajamnim fondom. Dozvolu izdaje Komisije, na temelju pismenog zahtjeva Društva koji sadrži naziv i sjedište Društva, s podacima o osnivačima, i podatke o uzajamnom fondu za čije uspostavljanje se traži Dozvola. Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, Društvo je obavezno priložiti:

1) izvod iz Registra kod Komisije za Društvo; 2) statut Društva; 3) dokaze o tehničkoj opremljenosti Društva; 4) ugovor s Registrom; 5) ugovor s Depozitarom; 6) propisuje upravljanja uzajamnim fondom; 7) prospekt investicijskog kupona; 8) druge isprave i dokaze određene propisima Komisije.

Čl. 45.

Pravila upravljanja uzajamnim fondom obavezno sadrže: 1) nazi i sjedište Društva i uzajamnog fonda; 2) naziv i sjedište Registra i Depozitara; 3) način i mjesto prodaje i plaćanja investicijskih kupona; 4) ciljeve investicijske politike uzajamnog fonda; 5) način utvrđivanja neto vrijednosti udjela u uzajamnom fondu;


Privredna društva

301

6) način javnog oglašavanja i izvješćivanja vlasnika investicijskih kupona o poslovanju uzajamnog fonda;

7) postupak izmjene propisa upravljanja uzajamnim fondom; 8) vrstu, iznos i način izračunavanja provizije i naknada koje se plaćaju Društvu; 9) postupak izmjene pravila upravljanja uzajamnim fondom; 10) postupak likvidacije uzajamnog fonda.

Čl. 46.

Pravila i njihove izmjene odobrava Komisija. Pravila moraju biti dostupni na svim mjestima određenim za prodaju investicijskih kupona, bez naknade. Uplatom investicijskog kupona uzajamnog fonda prihvaćaju se pravila iz stava 1. ovog člana.

Čl. 47. Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu iz člana 44. ovog zakona u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Ako Komisija ne donese odluku o zahtjevu Društva za izdavanje dozvole za emitiranje investicijskih kupona u roku iz stava 1. ovog člana smatraće se da je dozvola data.

Čl. 48. Društvo je obvezno objaviti javni poziv za kupovinu investicijskih kupona, najkasnije osam dana od dana dobivanja Dozvole. Javni poziv iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži: 1. naziv i sjedište Društva i uzajamnog fonda; 2. naziv i sjedište Registra i Depozitara 3. izvod iz pravila upravljanja uzajamnim fondom; 4. način i mjesto prodaje i plaćanja investicijskih kupona; 5. prava sadržana u investicijskom kuponu; i 6. postupak otkupa investicijskih kupona. 4. Upravljanje uzajamnim fondom

Čl. 49. Društvo upravlja investicijskim fondom u svoje ime a za račun vlasnika investicijskih kupona. Društvo ne smije kupovati za svoj račun vrijednosne papire kupljene za račun uzajamnog fonda i prodavati uzajamnom fondu vrijednosne papire kupljene za račun Društva.

Čl. 50. Društvo može, u svezi s upravljanjem uzajamnim fondom ovlastiti druge pravne osobe samo za poslove Depozitara i posredovanje u prometu vrijednosnih papira.

Čl. 51. Društvo je obvezno pratiti informacije o emitentima vrijednosnih papira u portfelju uzajamnog fonda. Društvo je dužno najmanje 5% imovine uzajamnog fonda držati u gotovini i vrijednosnim papirima s rokom dospijeća do šest mjeseci.


Privredna društva

302

Čl. 52. Društvo je odgovorno za gubitke koje vlasnici investicijskih kupona pretrpe zbog postupanja Društva protivno odredbama člana 51. ovog zakona i prodaje vrijednosnih papira iz portfelja uzajamnog fonda kupcu čija neosolventnost je Društvu bila ili mora biti poznata. Pravilima o upravljanju uzajamnim fondom ne može se ograničiti odgovornost Društva iz stava 2. ovog člana.

Čl. 53. Društvo ima pravo na proviziju za upravljanje uzajamnim fondom i naknadu troškova prodaje i otkupa investicijskih kupona. Godišnja provizija iz stava 1. ovog člana ne može biti veća od 2% prosječne godišnje neto vrijednosti imovine uzajamnog fonda. Naknada troškova iz stava 1. ovog člana ne može, biti veća od 3% prosječne godišnje vrijednosti imovine uzajamnog fonda.

Čl. 54. Društvo ima pravo na naknadu na teret uzajamnog fonda slijedećih troškova: 1) usluga Registra; 2) usluga Depozitara; 3) kupovine i prodaje vrijednosnih papira za račun uzajamnog fonda; 4) ispitivanje tržišta i objavljivanje prospekta i javnog poziva za prodaju

investicijskih kupona; 5) drugih troškova pojedinačno utvrđenih pravilima o upravljanju uzajamnim

fondom, sukladno s propisima Komisije. Osim troškova iz stava 1. ovog člana, Društvo ima pravo na naknadu troškova kamata na kredite uzete za račun uzajamnog fonda.

Čl. 55. Društvo može ugovorom prenijeti upravljanje uzajamnim fondom na drugo Društvo, na temelju pismene saglasnosti vlasnika 70% udjela u uzajamnom fondu i odobrenja Komisije.

Čl. 56. Društvo je dužno pismeno izvjestiti vlasnike udjela u uzajamnom fondu o bitnim elementima ugovora o prijenosu upravljanja, koji uključuju i njihova prava u svezi s prijenosom. Za vlasnika udjela koji se ne izjasni pismeno protiv ugovora o prijenosu, u roku 15 dana od dana prijema obavijesti iz stava 1. ovog člana, smatra se da je saglasan s ugovorom o prijenosu upravljanja uzajamnim fondom na drugo Društvo.

Čl. 57. Društvo je dužno prenijeti upravljanje uzajamnim fondom na drugo Društvo, na pismeni zahtjev vlasnika najmanje 50% udjela uzajamnog fonda.

Čl. 58.

Društvo je dužno podnijeti Komisiji zahtjev za odobrenje prijenosa upravljanja na drugo Društvo. Na odobrenje prijenosa upravljanja primjenjuju se odredbe ovog zakona o postupku izdavanja Dozvole za upravljanje uzajamnim fondom.


Privredna društva

303

5. Ograničenja investiranja Čl. 59.

Društvo može za račun uzajamnog fonda kupovati dugoročne i kratkoročne vrijednosne papire domaćih i inozemnih emitenata koji su u prometu na Berzi ili drugim uređenim javnim tržištima. Odnos sudjelovanja vrijednosnih papira koji kotiraju na Berzi i vrijednosnih papira u prometu na drugim uređenim javnim tržištima u portfelju uzajamnog fonda propisuje Komisija.

Čl. 60. Društvo može za račun uzajamnog fonda kupovati vrijednosne papire inozemnih emitenata koji su u prometu na Berzi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Vrijednosni papiri iz stava 1. ovog člana ne mogu činiti više od 10% svih vrijednosnih papira jednog emitenta.

Čl. 61. Vrijednosni papiri jednog emitenta ne mogu činiti više od 5% portfelja uzajamnog fonda. Vrijednosni papiri jednog emitenta i osoba povezanih s njim u smislu odredbi člana 102. Stav 3. Ovog zakona, ne mogu činiti više od 10% portfelja uzajamnog fonda. Uzajamni fondovi kojima upravlja isto Društvo ne mogu zajedno imati više 50% ukupno emitiranih vrijednosnih papira istog emitenta.

Čl. 62. Obveznice Bosne i Hercegovine, Federacije, županija-kantona, gradova i općina mogu zajedno činiti najviše 50% portfelja uzajamnog fonda. Obveznice iz stava 1 ovog člana jedne emisije mogu činiti najviše 25% portfelja uzajamnog fonda. Obveznice iz stava 1. ovog člana jedne emisije mogu činiti najviše 25% portfelja uzajamnog fonda.

Čl. 63. Društvo ne može za račun uzajamnog fonda kupovati vrijednosne papire čiji je emitent: 1) Fond; 2) Društvo; 3) Registar; 4) Depozitar; 5) profesionalni posrednik koji obavlja poslove za Društvo koje upravlja tim

uzajamnim fondom; i 6) pravna osoba koja, direknto ili indirektno, posjeduje više od 10% dionica ili

udjela Društva koje upravlja tim uzajamnim fondom. 6. Likvidacija

Čl. 64. Postupak likvidacije uzajamnog fonda pokreće se u slučajevima: 1) kada je Društvu oduzeta Dozvola; 2) kada je pokrenut postupak stečaja ili likvidacije Društva; 3) kada je prosječna godišnja neto vrijednost imovine uzajamnog fonda u dvije

uzastopne poslovne godine manja od 1.000.000 (jedan milijun) KM;


Privredna društva

304

4) u drugim slučajevima utvrđenim pravilima o upravljanju uzajamnim fondom, sukladno zakonu i propisima Komisije.

Vlasnik udjela u uzajamnom fondu i njegov povjeritelj ne može pojedinačno zahtijevati naplatu iz imovine uzajamnog fonda ili njegovu likvidaciju.

Čl. 65. U slučaju iz člana 64. stav1.tačka 1. i 2. ovog zakona, Komisija može umjesto pokretanja postupka likvidacije donijeti odluku o prijenosu upravljanja uzajamnim fondom na drugo Društvo, koje želi preuzeti upravljanje. U slučaju iz stava 1. ovog člana, Komisija određuje banku koja će obavljati sve poslove u svezi s imovinom uzajamnog fonda.

Čl. 66. Odluku o pokretanju postupka likvidacije u slučajevima iz člana 64. stav 1. tačka 1. i 2. ovog zakona donosi Komisija, ako u roku od 60 dana nije izvršen prijenos uzajamnim fondom na drugo Društvo. Odluku o pokretanju postupka likvidacije u slučajevima iz člana 64. stav 1. tačka 2., 3. i 4. ovog zakona donosi Društvo. Društvo je dužno odluku iz stava 1. i 2. ovog člana objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu i o njoj pismeno obavijestiti vlasnike udjela u uzajamnom fondu, u roku od osam dana od dana donošenja odluke.

Čl. 67. Otkup investicijskih kupona ne može se vršiti od dana objave odluke iz člana 64. ovog zakona.

Čl. 68. Nakon objave odluke iz člana 64. ovog zakona, Društvo je obavezno unovčiti imovinu fonda na način koji najbolje štiti interese vlasnika udjela. Sredstva iz stava 1. ovog člana koriste se prema slijedećem redoslijedu za: 1) otkup investicijskih kupona; 2) naknadu troškova Društvu; 3) naknadu troškova likvidacije, sukladno propisima o upravljanju uzajamnim

fondom, zakonom i propisima Komsiji. Društvo nema pravo na naplatu provizije za upravljanje uzajamnim fondom za godinu u kojoj je pokrenut postupak likvidacije. Društvo nema pravo naknade troškova otkupa investicijskih kupona u postupku likvidacije uzajamnog fonda. 3). Investicioni fond predstavlja takav organizacioni oblik koji za djelatnost ima

prikupljanje finansijskih sredstava i investiranje u prenosive hartije od vrijednosti, kao i svaki drugi oblik investiranja radi sticanja dobiti. Osniva se isključivo u obliku dioničkog društva i to na sukcesivan način,odnosno javnim pozivom za upis dionica. Osnovi kapital iznosi najmanje 4.000.000,00 KM isključivo u novcu.


Privredna društva

305

Izvod iz ZDUF I INVESTICIJSKI FOND 1. Pojam

Čl. 69. Investicijski fond je dioničko društvo čija je isključiva djelatnost prikupljanje finansijskih sredstava i investiranje u prenosive vrijednosne papire, kao i svako drugo investiranje u cilju sticanja dobit. 2. Osnivanje

Čl. 70. Društvo je jedini osnivač investicijskog fonda. Društvo zaključuje s nadzornim odborom investicijskog fonda ugovor o upravljanju investicijskim fondom.

Čl. 71. Investicijski fond se osniva upisom dionica na temelju javne ponude. Javna ponuda dionica investicijskog fonda obavlja se na temelju dozvole za osnivanje investicijskog fonda (u daljem tekstu: Dozvola za osnivanje).

Čl. 72. Dozvolu za osnivanje izdaje Komisija na temelju pismenog zahtjeva Društva, koji obavezno sadrži naziv i sjedište Društva, s podacima o osnivačima, naziv i sjedište investicijskog fonda i imena i prezimena članova prvog nadzornog odbora investicijskog fonda za koji se traži Dozvola za osnivanje. Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana Društvo je obavezno priložiti: 1) izvod iz registra kod Komisije za društvo; 2) statut Društva; 3) dokaze o tehničkoj spremljenosti Društva; 4) ugovor o upravljanju investicijskim fondom; 5) ugovor zaključen s Registrom; 6) ugovor zaključen s Depozitarom; 7) statut investicijskog fonda; 8) prospekt za javnu ponudu dionica investicijskog fonda; 9) odluku o imenovanju prvog nadzornog odbora investicijskog fonda, s životopisom

i dokazima o profesioanblnom iskustvu članova, 10) druge isprave i dokaze određene propisima Komisije.

Čl. 73. Komisija je dužna donijeti odluku o zahtjevu iz člana 72. ovog zakona, u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva.

Čl. 74. Društvo je dužno prilikom osnivanja predstaviti investicijski fond javnosti i objaviti prospekt dionica investicijskog fonda, sukladno zakonu i propisima Komisije.


Privredna društva

306

Čl. 75. Društvo ima pravo na naknadu troškova osnivanja investicijskog fonda, uključenjem u cijenu dionica u iznosu određenom propisima Komisije, najviše do 2% temeljnog kapitala investicijskog fonda. 3. Temeljni kapital

Čl. 76. Temeljni kapital investicijskog fonda iznosi najmanje 4.000.000,00 (četirimilijuna) KM. Temeljni kapital investicijskog fonda nakon osnivanja može se povećati emisijom novih dionica na temelju dozvole Komisije. Investicija ima za cilj sticanje dobiti.

Čl. 77. Dionice investicijskog fonda moraju biti u cijelosti uplaćene u novcu, prije upisa u registar kod Komisije. Sve dionice investicijskog fonda su iste klase. Investicijski fond ne može stjecati vlastite dionice. Dionice investicijskkog fonda obavezno se uvrštavaju u kotaciju na berzi, sukladno Zakonu o vrijednosnim papirima.

Čl. 78. Fizička ili pravna osoba ne može, direktno ili indirektno biti vlasnik više od 5% dionica istog investicijskog fonda. Registar je dužan mjesečno izvješćivati društvo o stjecanju dionica iznad ograničenja iz stava 1. ovog člana. Osoba koja je stekla dionice investicijskog fonda iznad ograničenja iz stava 1. ovog člana, nema pravo na sudjelovanje u dobiti i ne može koristiti druga prava sadržana u dionicama, iznad ograničenja iz stava 1. ovog člana. 4. Statut i organi investicijskog fonda

Čl. 79. Investicijski fond ima statut. Statutom investicijskog fonda, uz pitanja određena zakonom kojim se uređuje osnivanje, poslovanje, i prestanak poduzeća, obavezno se uređuje investicijska politika investicijskog fonda.

Čl. 80. Investicijski fond ima nadzorni odbor. Nadzorni odbor zastupa investicijski fond u odnosima s Društvom. Nadzorni odbor se sastoji od najmanje tri člana koji moraju imati visoku školsku spremu ekonomske ili pravne struke i višegodišnje odgovarajuće profesionalno iskustvo. U nadzorni odbor investicijskog fonda ne mogu biti izabrane osobe koje su članovi organa ili uposleni kod Društva, Registra i Deozitara. Prvi nadzorni odbor, s mandatom do prve skupštine investicijskog fonda imenuje Društvo.

Čl. 81. Investicijski fond ima direktora. Direktor zastupa i predstavlja investicijski fond, osim u pitanjima za koja je nadležan nadzorni odbor.


Privredna društva

307

Direktora imenuje i razriješava nadzorni odbor investicijskog fonda. 5. Prava i obaveze Društva u upravljanju investicijskim fondom

Čl. 82. Investicijskim fondom upravlja Društvo, na temelju ugovora o upravljanju kojim preuzima obvezu da izvršava sve poslove upravljanja imovinom u ime i za račun investicijskog fonda. Društvo je dužno upravljati u interesu dioničara investicijskog fonda, sukladno najvišim profesionalnim standardima. Društvo može, u svezi s upravljanjem investicijskim fondom, ovlastiti druge pravne osobe samo za poslove Depozitara i posredovanje u prometu vrijednosnih papira, sukladno zakonu i propisima Komisije.

Čl. 83. Društvo ne smije kupovati za svoj račun vrijednosne papire kupljene za račun investicijskog fonda, niti prodavati investicijskom fondu vrijednosne papire kupljene za svoj račun.

Čl. 84. Investicijska politika investicijskog fonda utvrđuje se ugovorom u upravljanju i godišnjim programom koji, na prijedlog Društva, usvaja nadzorni odbor investicijskog fonda. Društvo je odgovorno za gubitke dioničara investicijskog fonda ako investicijsku politiku ne provodi sukladno ugovoru u upravljanju i godišnjim programom. Odgovornost Društva iz stava 2. ovog člana ne može se ugovorom o upravljanju ograničiti.

Čl. 85. Društvo je obavezno pratiti informacije o emitentima vrijednosnih papira u imovini investicijskog fonda. Društvo je odgovorno za gubitke dioničara investicijskog fonda nastale zbog propuštanja obveza iz stava 1. ovog člana i zbog prodaje vrijednosnih papira iz imovine investicijskog fonda kupcu čija nesolventnost je Društvu bila ili morala biti poznata. Odgovornost Društva iz stava 2. ovog člana ne može se ugovorom o upravljanju ograničiti.

Čl. 86. Društvo najmanje šestomjesečno izvješćuje dioničare investicijskog fonda o poslovima kupovine i prodaje vrijednosnih papira obavljenim u ime i za račun investicijskog fonda i ostvarenim prihodima. Društvo je dužno, na zahtjev nadzornog odbora investicijskog fonda, podnijeti izvješće o uvjetima na tržištu kapitala bitnim za procjenu uspješnosti investiranja.

Čl. 87.

Društvo je odgovorno za osiguranje za poslove investicijskog fonda, upravljanje i funkcioniranje organa investicijskog fonda, a naročito: 1) pripremu prijedloga za imenovanje direktora investicijskog fonda; 2) objavljivanje vrijednosti dionica investicijskog fonda, sukladno propisima

Komisije; 3) vođenje poslovnih knjiga i čuvanje poslovnih knjiga i izvješća investicijskog

fonda,


Privredna društva

308

4) osiguranje odgovarajućih prostorija i osoba neophodnih za poslovanje investicijskog fonda;

5) administrativne usluge potrebne za funkcioniranje skupštine i nadzornog odbora investicijskgo fonda; i

6) druge uvjete neophodne za uspješno poslovanje investicijskog fonda i rad njegovih organa.

Čl. 88. Godišnju i tromjesečnu prosječnu neto vrijednost imovine investicijskog fonda izračunava Depozitar. Način i obvezne rokove za utvrđivanje neto vrijednosti imovine investicijskog fonda propisuje Komisija.

Čl. 89. Društvo priprema prijedlog raspodjele i izvršava odluku skupštine investicijskog fonda o raspodjeli dobiti.

Čl. 90. Društvo je obavezno, na zahtijev nadzornog odbora investicijskog fonda, dostaviti izvještaj o kupovini i prodaji vrijednosnih papira od strane osoba koje imaju pristup povlaštenim informacijama, s podacima iz člana 30. ovog zakona.

Čl. 91. Društvo ima pravo na proviziju za upravljanje investicijskim fondom. Godišnji iznos provizije utvrđuje se ugovorom o upravljanju i ne može biti veći od 2% godišnje prosječne neto vrijednosti imovine investicijskog fonda.

Čl. 92. Društvo ima pravo na naknadu troškova upravljanja investicijskim fondom, određenim statutom investicijskog fonda, sukladno propisima Komisije, koji se odnose na: 1) usluge Registra; 2) usluge Deozitara; 3) kupovine i prodaje vrijednosnih papira za račun investicijskog fonda; 4) ispitivanje tržišta i objavljivanje prospekta i javnog poziva za prodaju dionica

investicijskog fonda; 5) drugih troškova pojedinačno utvrđenih statutom investicijskog fonda, sukladno

propisima Komisije. Ukupan iznos naknade troškova Društva ne može biti veći od 3% prosječne neto godišnje vrijednosti imovine investicijskog fonda.

Čl. 93. U ograničenja iz člana 92. stav 2. ovog zakona ne ulaze troškovi po osnovu poreza i kamata na kredite, uzete za račun investicijskog fonda uz prethodno odobrenje nadzornog odbora investicijskgo fonda. 6. Prestanak ugovora o upravljanju

Čl. 94. Ugovor o upravljanju investicijskim fondom može prestati otkazom, sprazumnim raskidom i po sili zakona.


Privredna društva

309

Društvo ne može jednostrano otkazati ugovor o upravljanju investicijskim fondom.

Čl. 95. Nadzorni odbor investicijskog fonda, na pismeni zahtjev vlasnika najmanje 30% dionica investicijskog fonda, ima pravo jednostrano otkazati ugovor o upravljanju. Nadzorni odbor investicijskog fonda, na pismeni zahtjev vlasnika najmanje 50% dionica investicijskog fonda, dužan je jednostrano otkazati ugovor o upravljanju. U slučaju iz stava 1. i 2. ovog člana, nadzorni odbor investicijskog fonda dužan je zatražiti dozvolu Komisije za zaključivanje ugovora o upravljanju s drugim društvom. Otkaz ugovora postaje punovažan na dan izdavanja dozvole Komisije, po zahtijevu investicijskog fonda, za zaključivanje ugovora o upravljanju s drugim Društvom.

Čl. 96. Ugovor o upravljanju može biti sporazumno raskinut. Sporazumni raskid ugovora postaje punovažan na dan izdavanja dozvole Komisije za zaključivanje ugovora o upravljanju s drugim Društvom.

Čl. 97. Ugovor o upravljanju prestaje po sili zakona kada je Društvu ukinuta Dozvola i kada je nad Društvom pokrenut postupak stečaja ili likvidacije.

Čl. 98. Odlukom o pokretanju postupka za oduzimanje Dozvole Društvu, Komisija istovremeno postavlja privremenog administratora investicijskog fonda kojim Društvo upravlja i izdaje nalog Depozitaru da izvršava radnje u vezi s upravljanjem imovinom fonda. Društvo kome je ukinuta Dozvola dužno je prenijeti na Depozitara sve poslove u vezi s upravljanjem imovinom investicijskog fonda, u roku od osam dana od dana prijema odluke Komisije o ukidanje Dozvole.

Čl. 99. Nadzorni odbor investicijskog fonda, u slučaju iz člana 95. ovog zakona, dužan je podnijeti Komisiji zahtjev za zaključivanje ugovora s drugim Društvom u roku 30 dana od dana oduzimanja dozvole Društvu, u protivnom Komsija pokreće postupak likvidacije investicijskog fonda. 7. Orgraničenja investiranja

Čl. 100. Investicijski fond može investirati u dugoročne i kratkoročne vrijednosne papire domaćih i inozemnih emitenata koji kotiraju na berzi ili se njima trguje na drugim uređenim javnim tržištima u Federaciji. Odnos sudjelovanja vrijednosnih papira koji kotiraju na berzi i vrijednosnih papira u prometu na drugim uređenim javnim tržištima u imovini investicijskog fonda propisuje Komsija.

Čl. 101. Investicijski fond može kupovati vrijednosne papire inozemnih emitenata koji kotiraju na berzi u Federaciji. Vrijednosni papiri iz stava 1. ovog člana ne mogu činiti više od 10% ukupne imovine investicijskog fonda.


Privredna društva

310

Čl. 102. Vrijednosni papiri jednog emitenta ne mogu činiti više od 5% imovine investicijskog fonda. Investicijski fond može imati najviše 10% ukupne imovine u vrijednosnim papirima jednog emitenta i s njim povezanih pravnih osoba. Povezane osobe u smislu stava 2. ovog člana su pravne osobe između kojih postoji jedna od slijedećih veza: 1) jedna pravna osoba je vlasnik većine dionica druge pravne osobe; 2) svaka pravna osoba je vlasnik dionica druge pravne osobe; 3) međusobno su povezane ugovorom; i 4) ista osoba je vlasnik većine dionica obje prave osobe.

Čl. 103. Investicijski fond može steći, direktno ili indirektno, više od 10% ukupno vrijednosnih papira jednog emitenta. Investicijski fondovi kojima upravlja isto Društvo ne mogu zajedno imati, direktno ili indirektno, više od 50% ukupno emitiranih vrijednosnih papira istog emitenta.

Čl. 104. Obveznice Bosne i Hercegovine, Federacije, županije-kantona, gradova i općina mogu zajedno sačinjavati najviše 50% imovine investicijskog fonda. Obveznice iz stava 1. ovog člana jedne emisije mogu činiti najviše 25% imovine investicijskog fonda.

Čl. 105. Investicijski fond ne može investirati u vrijednosne papire čiji je emitent: 1) Fond; 2) Društvo; 3) Registar; 4) Depozitar; 5) profesionalni posrednik koji obavlja poslove za Društvo koje upravlja tim

investicijskim fondom; i 6) pravna osoba koja, direktno ili indireknto posjeduje više od 10% dionica ili udjela

Društva koje upravlja tim uzajamnim fondom. 8. Likvidacija investicijskog fonda

Čl. 106. Kada je pokrenut postupak likvidacije investicijskog fonda Društvo je obavezno početi unovčavanje imovine investicijskog fonda u roku od osam danas od dana pokretanja postupka. Društvo je obavezno sačiniti izvješće koje sadrži vrijednost imovine investicijskog fodna, iznos novca ostvaren prodajom imovine i iznos tražbina Društva po osnovu provizije i naknade troškova, u roku od osam dana po okončanju unovčenja imovine investicijskog fonda. Društvo je obvezno prenijeti na račun investicijskog fonda iznos unovčene imovine investicijskog fonda, umanjen za iznos provizije i troškova, u roku od tri dana od sačinjavanja izvješća iz stava 2. ovog člana.


Privredna društva

311

Čl. 107. Kada investicijski fond ne može u cijelosti izvršiti dospjele obveze po osnovu kredita i poreza, za sve obveze odgovara Društvo. Obveze investicijskog fonda iz stava 1. ovog člana izmiruju se prije obveza investicijskog fonda prema Društvu po osnovu provizije i naknada troškova upravljanja. Na tražbine Društva iz stava 2. ovog člana ne obračunava se kamata. II OBJAVLJIVANJE INFORMACIJA

Čl. 108. Društvo je obavezno objavljivati slijedeće informacije koje se odnose na njegovo poslovanje i poslovanje uzajamnog i investicijskog fonda kojim upravlja: 1) prospekt Fonda, sukladno propisima Komisije; 2) tromjesečno i godišnje izvješće o poslovanju Fonda; 3) izvješće o događajima koji bitno utječu na poslovanje Fonda; 4) izvješće o strukturi imovine Fonda; i 5) vrijednost investicijskog kupona uzajamnog fodna i dionica investicijskog fonda.

Čl. 109. Tromjesečno izvješće o poslovanju Fodna obavezno sadrži podatke o: 1) članovima nadzornog odbora i uprave Društva, i njihovom sudjelovanju u

temeljnom kapitalu Društva; 2) osobama koje posjeduju više od 5% dionica ili udjela Drutšva s pravom glasa; 3) osobama povezanim s Društvom, u smislu odredbe člana 102. stav 3. ovog

zakona; 4) odluke skupštine investicijskog fonda održane u tromjesečju za koje se podnosi

izvješće; 5) bilansu stanja i bilansu uspjeha investicijskog fonda na kraju tromjesečja; 6) uporabi kapitala investicijskog fonda pribavljanog javnom ponudom dionica; 7) činjenicama koje su utjecale na smanjenje ili povećanje imovine investicijskog

fonda za više od 10% u odnosu na posljednje tromjesečje za koje je podnešeno izviješće;

8) činjenicama koje su utjecale na smanjenje ili povećanje dobiti ili gubitka investicijskog fonda za više od 10% u odnosu na posljednje tromjesečje za koje je podnešeno izvješće;

9) transakcijama imovine u opsegu većem od 10% ukupne imovine investicijskog fonda na dan njihovog izvršavanja;

10) emisiji vrijednosnih papira obavljenoj tijekom izvještajnog perioda, s naznakom vrste i klase vrijednosnih papira; i

11) dividendi i kamatama po osnovu vrijednosnih papira. Tromjesečno izvješće odobrava nadzorni odbor Društva i investicijskog fonda i dostavlja se dioničarima na njihov zahtjev, uz naplatu stvarnih troškova tiskanja i dostave.

Čl. 110. Društvo je obavezno sačiniti godišnje izvješće Društva i svakog Fonda kojim upravlja, sukladno zakonu i propisima Komisije.


Privredna društva

312

Godišnja izvješća Društva i Fonda, s izvješćem revizije, Društvo je dužno dostaviti Komisiji i objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, najkasnije četiri mjeseca po završetku poslovne godine, i dostaviti ih vlasnicima dionica ili udjela Društva i Fonda na njihov zahtjev.

Čl. 111. Događaji koji bitno utječu na finansijsko poslovanje Društva i Fonda kojim upravlja su: 1) reorganizacija Društva i s njim povezanih osoba; 2) odluka o emisiji i svaka započeta, prekinuta ili okončana emisija vrijednosnih

papira Društva i Fonda; 3) isplate finansijskih obveza prema vlasnicima vrijednosnih papira Društva i

Fonda; 4) odluka o sazivanju skupštine Društva ili investicijskog fonda; 5) promjena Depozitara ili revizora; 6) jednokratno povećanje ili smanjenje imovine Društva i Fonda za više od 10% i 7) jednokratna transakcija u opsegu većem od 10% vrijednosti ukupne imovine

Društva i Fonda. Pismeno izvješće o svakom događaju iz stava 1. ovog člana, Društvo je dužno dostaviti Komisiji i objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, najkasnije osam dana od dana događaja.

Čl. 112. Za svaku javnu ponudu investicijskih kupona uzajamnog fonda ili dionica investicijskog fonda Društvo je dužno pripremiti prospekt investicijskih kupona uzajamnog fonda i dionica investicijskog fonda, sukladno propisima Komisije. Prospekt se objavljuje na temelju odobrenja Komisije. Dozvola Komisije izdata za uspostavljanje uzajamnog fonda ili osnivanje investicijskog fonda uključuje i odobrenje prospekta. Na temelju odobrenja Komisije, Društvo je dužno prospekt prije objave dostaviti članovima berze.

Čl. 113. Društvo je obavezno tiskati prospekt i učiniti ga dostupnim svim zainteresiranim osobama na mjestima za upis investicijskih kupona uzajamnog fonda ili dionica investicijskog fonda. Društvo je obavezno prospekt objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu, najkasnije 30 dana prije početka upisa i uplate investicijskih kupona ili dionica. Društvo ne smije pozvati na investiranje u određeni Fond i obavljati javnu promociju Fonda prije dobivanja odobrenja iz člana 112. ovog zakona.

Čl. 114. Javna promocija je izdavanje publikacija ili drugi način komuniciranja s javnošću putem tiska, radija, televizije, telefona, elektronske pošte, oglasne ploče, brošura, marketinških materijala ili redovite pošte. Javna promocija mora sadržavati: 1) naziv i adresu sjedišta Društva i Fonda čiji se vrijednosni papiri nude; 2) popis mjesta gdje se može besplatno dobiti prospekt; 3) naznaku da prethodno poslovanje Društva i Fonda ne garantira buduće rezultate i

da investicija uključuje rizik:


Privredna društva

313

4) naziv profesionalnog posrednika ili ime i prezime druge osobe odgovorne za tačnost i potpunost informacija iznesenih u javnoj promociji;

5) druge informacije određene propsima Komisije.

Čl. 115. U javnoj promociji ne smiju se obavljati: 1) nepotpune i netačne informacije o Društvu i Fondu i vrijednosnim papirima koji

se nude za kupovinu i prodaju i uvjetima prodaje i kupovine; 2) procjene i garancije povećanja vrijednosti i prinosa od vrijednosnih papira; 3) javnu garanciju ili inforamcije o garanciji na temelju poređenja s drugim

vrijednosnim papirima; 4) podatke o nedostacima profesionalnih posrednika koji sudjeluju u sličnim

aktivnostima u prometu vrijednosnih papira ili nedostacima emitenata sličnih vrijednosnih papira.

Osoba koja postupa protivno odredbama stava 1. ovog člana, dužna je nadoknaditi štetu nastalu trećim osobama takvim postupanjem.

Čl. 116.

Objavljivanje informacija o Društvu i Fondu i vrijednosnim papirima koje se obavezno dostavljaju Komsiji, ne smatra se javnom promocijom. Objavljivanjem informacija o obavljenoj emisiji vrijednosnih papira ili isplaćenoj dividendi smatra se javnom promocijom. Ukoliko javna promocija uključuje podatke o poslovanju Društva i Fonda u prethodnom periodu, Društvo je obavezno objaviti način njihovog utvrđivanja i period na koji se odnose ti podaci. Profesionalni posrednici mogu javno iznositi informacije o vrijednosnim papirima i emitentima samo u okviru poslova koje obavljaju u prometu vrijednosnih papira.

Čl. 117. Društvo je dužno dnevno objavljivati vrijednost udjela u uzajamnom fondu kojim upravlja, na način određen propisom Komisije. Društvo je dužno u dnevnom tisku objavljivati vrijednost dionica investicijskog fonda kojim upravlja, izračunatu na temelju prosječne tromjesečne neto vrijednosti imovine investicijskog fonda, i posljednju cijenu kotacije dionica investicijskog fonda na berzi.

Čl. 118.

Osobe koje su članovi organa i uposleni kod Društva, Fonda, Registra, Depozitara i profesionalnog posrednika koji obavlja poslove za Društvo i Fond, dužna su čuvati kao poslovnu tajnu sve informacije koje se odnose na namjere ili poslovanje Društva i Fonda, osim informacija koje obavezno objavljuju i dostavljaju Komisiji. III SUKOB INTERESA

Čl. 119. Član nadzornog odbora i urpave Društva i Fonda ne može istovremeno biti član nadzornog odbora ili uprave drugog Društva i Fonda, profesionalnog posrednika i berze.

Čl. 120. Zabranjen je promet vrijednosnih papira između slijedećih osoba:


Privredna društva

314

1) Društva i Fonda; 2) Društva i pravnih osoba koje posjeduju direktno ili indirektno, više od 10%

dionica ili udjela Društva; 3) Investicijskog fonda i pravnih osoba koje posjeduju, direktno ili indirektno više od

10% dionica ili udjela Društva koje tim Fondom upravlja; 4) Fondova kojima upravlja isto Društvo. Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na promet na berzi.

Čl. 121. Društvo je obavezno registrirati, sukladno članu 30. ovog zakona, svaku kupovinu i prodaju investicijskih kupona uzajamnog fonda i dionica investicijskog fonda kojim upravlja od strane slijedećih osoba: 1) članovima nadzornog odbora i uprave i uposlenih u Društvu i osoba koje

obavljaju poslove za Društvo na temelju ugovora; 2) članovima nadzornog odbora i investicijskog fonda kojim upravlja; 3) fizičkih osoba koje posjeduju, direktno ili indirektno, više od 10% dionica ili

udjela Društva. V NADZOR I IZVJEŠTAVANJE

Čl. 122. Nadzor poslovanja Društva i Fonda vrši Komisija. Komisija je ovlaštena pregledati poslovne knjige Fonda i Društva.

Čl. 123. Društvo je dužno, na način i u rokovima utvrđenim propisima Komisije, izvješćivati Komisiju o finansijskom poslovanju, ulaganjima u druge pravne osobe, vlasnicima dionica i udjela Društva i Fonda i svakoj pojavi nelikvidnosti Fondova kojim Društvo upravlja.

Čl. 124. Društvo je dužno osigurati reviziju poslovanja Fondova po godišnjem obračunu, sukladno zakonu i drugim propisima. 4. Privatizaciono društvo i privatizacioni investicioni fond Privatizacioni društvo se osniva isključivo radi upravljanja privatizacionim

investicionim fondom i na njega se primjenjuju odredbe ZDUF-a koje se odnose i na društvo za upravljanje fondovima. Sam privatizacioni investicioni fond se osniva radi prikupljanja certifikata u sprovođenju postupka privatizacije i njihovog daljeg investiranja u dionice i/ili udjele u drugim privrednim društvima a u skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeća. Osnovni kapital iznosi minimalno 200.000.000,00 KM i to u novcu i/ili certifikatima

Izvod iz ZDUF 1.Privatizacijsko društvo

Čl. 126. Privatizacijsko društvo je poduzeće osnovano za upravljanje Privatizacijskim fondovima.


Privredna društva

315

Čl. 127. Prilikom osnivanja Privatizacijskog društva mora biti uplaćeno najmanje 50% temeljnog kapitala, a ostatak do najmanjeg iznosa temeljnog kapitala određenog članom 12. ovog zakona mora biti uplaćen najkasnije dvije godine od dana upisa Privatizacijskog društva u sudski registar. Za iznos sredstava uloženih u kupovinu dionica prilikom osnivanja Privatizacijskog društva, umanjuje se osnovica za obračun poreza na dobit osnivača za prve dvije poslovne godine nakon osnivanja Privatizacijskog društva.

Čl. 128. Vlasnici dionica i udjela Privatizacijskog društva ne mogu biti domaće pravne osobe u čijem kapitalu društveni/državni kapital sudjeluje sa 50% i više od 50% i s njima povezane osobe, u smislu člana 102. stav 3. ovog zakona.

Čl. 129. Privatizacijsko društvo može stjecati dionice Privatizacijskog investicijskog fonda samo po osnovu naplate dijela provizije za upravljanje i naknade troškova upravljanja Privtizacijskim investicijskim fondom.

Čl. 130. Privatizacijsko društvo zaključuje s Privatizacijskim investicijskom fondom ugovor o upravljanju na temelju Dozvole koju izdaje Komisija, sukladno odredbama ovog zakona i propisima Komisije. Komisija će odbiti izdavanje Dozvole za upravljanje novim Privatizacijskim fondom Privatizacijskom društvu koje već upravlja Privatizacijskim investicijskim fondovima čija imovina zajedno sačinjava više od 20% ukupne imovine svih Privatizacijskih investicijskih fondova u Federaciji. 2. Privatizacijski investicijski fond

Čl. 131.

Privatizacijski investicijski fond se osniva radi prikupljanja certifikata u postupku privatizacije i njihovog investiranja u dionice i udjele preduzeća, sukladno Zakonu o privatizaciji preduzeća («Službene novine Federacije BiH», broj 27/97).

Čl. 132.

Temeljni kapital Privatizacijskog ivnesticijskog fonda iznosi najmanje 200.000.000,00 (dvjestomiliona) KM.

Čl. 133. Ako su dionice Privatizacijskog investicijskog fonda u cijelosti uplaćene prije objavljenog roka upisa i uplate, Privatizacijsko društvo može na temelju odobrenja Komisije donijeti odluku o povećanju temeljnog kapitala Privatizacijskog investicijskog fonda.

Čl. 134. Dionice Privatizacijskog investicijskog fonda prodaju se u postupku javne ponude dionica, sukladno zakonu i propisima Komisije, i moraju biti u cijelosti uplaćene prije upisa Privtizacijskog investicijskog fonda u sudski registar. Dionice Privatizacijskog investicijskog fonda mogu biti uplaćene u novcu i certifikatima iz člana 131. ovog zakona.


Privredna društva

316

Rok za uplatu dionica sukladno stavu 1. ovog člana ne može biti duži od tri mjeseca od dana prvog objavljivanja javnog poziva za upis dionica. Certifikate iz člana 131. ovog zakona prikupljene prodajom dionica, privatizacijski fond može koristiti isključivo za kupovinu dionica poduzeća u postupku privatizacije. Privatizacijski investicijski fond dužan je emitirati dionice u roku od 30 dana od isteka roka za upis u sudski registar.

Čl. 135. Komisija propisuje uvjete za kotaciju dionica Privatizacijskog investicijskog fonda na berzi.

Čl. 136. Privtizacijsko društvo ima pravo na naknadu troškova osnivanja Privatizacijskog investicijskog fonda, najviše u iznosu od 1,5% temeljnog kapitala Privtizacijskog investicijskog fonda koja se plaća dionica Privatizacijskog investicijskog fonda.

Čl. 137. Godišnja provizija za upravljanje Privatizacijskim investicijskim fondom može iznositi najviše 1% prosječne godišnje vrijendosti imovine Privatizacijskog investicijskog fonda. U prvih pet godina poslovanja Privatizacijskog investicijskog fonda, do 20% iznosa provizije iz stava 1. ovog člana plaća se dionicama Privatizacijskog investicijskog fonda, sukladno odredbi člana 132. ovog zakona, emisijom srazmjernog dijela ukupnog iznosa ovih dionica svake godine.

Čl. 138. Privatizacijsko društvo ne može prodavati dionice iz čl.136. i 137. ovog zakona dok upravlja Privatizacijskim investicijskim fondom i ne ostvaruje upravljačko pravo po osnovu tih dionica. U slučaju prestanka ugovora o upravljanju, Privatizacijsko društvo je obvezno Privatizacijskom investicionom fondu vratiti bez naknade dionice iz čl. 136. i 137. ovog zakona.

Čl. 139. Privatizacijski investicijski fond može, direktno ili indirektno, najviše 20% ukupne vrijednosti prikupljenih certifikata iz člana 131. ovog zakona uložiti u kupovinu dionica jedne pravne osobe i s njom povezanih pravnih osoba, u smislu člana 102. stav 3. ovog zakona.

Čl. 140. Privatizacijski investicijski fond može direktno ili indirektno, posjedovati najviše 30% dionica jedne pravne osobe i s njom povezanih pravnih osoba, u smislu člana 102. stav 3. ovog zakona.

Čl. 141. Privatizacijski investicijski fond dužan je uskladiti strukturu imovine odredbi člana 140. ovog zakona u roku od dvije godine od dana upisa u sudski registar. Komisija može, po isteku roka iz stava 1. ovog člana, odobriti jednokratnu razmjenu dionica poduzeća u imovini investicijskih fondova radi usklađivanja s odredbama člana 140. ovog zakona.

Čl. 142. Privatizacijski investicijski fond može prodavati dionice u imovini nakon što emitira svoje dionice sukladno zakonu i propisima Komisije.


Privredna društva

317

U prve dvije godine poslovanja, Privatizacijski investicijski fond može prodavati dionice iz stava 1. ovog člana po cijeni nižoj od 70% minimalne vrijednosti samo uz prethodno odobrenje Komisije.

Čl. 143. Odredbe člana 117. stav 2. ovog zakona primjenjuju se od dana uvrštenja dionica privtizacijskog investicijskog fonda u kotaciju na berzi. Privatizacijsko društvo je obavezno tromjesečno u dnevnom listu objavljivati informacije o kupovini i prodaji vrijednosnih papira obavljenoj za račun Privatizacijskog investicijskog fonda s pripadajućim cijenama, i knjigovodstvenoj vrijednosti imovine Privatizacijskog investicijskog fonda.

Čl. 144. Privatizacijski investicijski fond dužan je transformirati se u investicijski fond, sukladno odredbama čl. 69. do 107. ovog zakona, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ako privatizacijski investicijski fond ne postupi sukladno stavu 1. ovog člana, nadzorni odbor dužan je u roku od narednih 60 dana sazvati skupštinu dioničara Privatizacijskog investicijskog fonda i predložiti da skupština donese odluku o transformaciji u poduzeće ili likvidaciju Privatizacijskog investicijskog fonda.

Čl. 145. Ako skupština Privatizacijskog investicijskog fonda ne donese odluku sukladno članu 144. stav 2. ovog zakona, u daljnjem roku od 60 dana, Komisija će pokrenuti postupak likvidacije Privatizacijskog investicijskog fonda. Pitanja za vježbu: 1. Koje institucije finansijskog kapitala poznajete? 2. Koje vrste fondova poznajete? 3. Koje vrste berzi poznajete? 4. Koje vrste osiguravajućih organizacija poznajete? 5. Šta predstavlja djelatnost banke? 6. Šta predstavlja djelatnost berze? 7. Šta predstavlja djelatnost investicionog fonda? 8. Koje organe banke poznajete? 9. Koje organe berze poznajete? 10. Koji su uslovi za osnivanje banke? 11. Koji su uslovi za osnivanje berzi? 12. Koji su uslovi za osnivanje organizacije za osiguranje? 13. Koji su uslovi za osnivanje organizacije za reosiguranje? 14. Koji su uslovi za osnivanje društva za uzajamno osiguranje? 15. Koje vrste osiguranja poznajete? 4.9. Statusne promjene kod privrednih društava Statusne promjene predstavljaju niz pravnih i faktičkih radnji preduzetih na zakonom propisan način koje dovode do univerzalne sukcesije imovine i izmjene pravnog statusa, odnosno položaja društva ili društava obuhvaćenih tim promjenama. Nastaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što ima odraza u pravnom prometu. Neki od oblika statusnih promjena predstavljaju vidove integracije ili


Privredna društva

318

koncentracije kapitala (spajanje i pripajanje) dok drugi imaju za posljedicu cijepanje postojeće imovine na više i stvaranje množine subjekata u privrednom životu (podjela).92 O samim statusnim promjenama već je bilo riječi kod primjera pojedinih osnivačkih akata i statuta privrednih društava (vidjeti odsjek 4.4. – 4.7.).

4.9.1.Spajanje Spajanje je takva oblik povezivanja u kojem se dva ili više društava mogu spojiti a da se ne provede postupak njihove likvidacije osnivanjem novog društva na koje prelazi cijela imovina svakog od društva koja se spajaju, u zamjenu za dionice odnosno udjele novog društva. Izvod iz ZOPD

Član 62. stav 1. Dva ili više društava mogu se spojiti tako da prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije osnuju novo društvo, koje postaje njihov pravni sljednik.

4.9.2.Pripajanje Pripajanje je takav oblik povezivanja u kojem se jedno ili više društava (pripojena društva) pripajaju drugom društvu (društvo preuzimatelj) tako da se cijela imovina pripojenog ili pripojenih društava prenosi društvu preuzimatelju u zamjenu za dionice ili udjele tog društva. Izvod iz ZOPD

Član 62. stav 2. Društvo se može pripojiti prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije drugom društvu, koje postaje njegov pravni sljednik.

4.9.3. Podjela Podjela je takva statusna promjena društva u kojoj se trgovačko društvo dijeli na dva ili više dijelova bez provođenja likvidacije imovine s time da ono prestaje, a podijeljena imovina se prenosi na drugo postojeće ili u tu svrhu novoosnovano ili novoosnovana društva. Izvod iz ZOPD

Član 62. stav 3. Društvo se može podijeliti prijenosom imovine i obaveza bez provođenja likvidacije na dva ili više društava, koja postaju njegovi pravni sljednici, solidarno odgovorni za njegove obaveze na jedan od slijedećih načina: pripajanjem, kada društvo koje se dijeli prenese na dva ili više postojećih društava ukupnu imovinu i obaveze, ili, osnivanjem novih društava, kada društvo koje se dijeli prenese na dva ili više novih društava ukupnu imovinu i obaveze. U slučajevima spajanja, pripajanja ili podjele društva, u smislu odredaba stava 1. 2. i 3. ovog člana, dioničari ili vlasnici udjela spojenog, pripojenog ili podijeljenog društva dobijaju dionice (udjele) društva sljednika, uz mogućnost isplate u novcu do 92 Milić Simić i Miloš Trifković, op.cit. str. 267.


Privredna društva

319

10% ukupne nominalne vrijednosti dionica (udjela) koje društva sljednici emituju po tom osnovu. Svako društvo, isključujući društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću, može promijeniti oblik.

Član 63. «Odluku o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika društva, u društvu s neograničenom solidarnom odgovornošću i komanditnom društvu donese članovi društva, a u društvu s ograničenom odgovornošću i dioničkom društvu, takvu odluku donosi skupština društva, na način utvrđen osnivačkim aktom ili statutom, u skladu sa zakonom. U postupku spajanja, istovjetnu odluku moraju donijeti sva društva koja se spajaju, a u postupku pripajanja, istovjetnu odluku moraju donijeti društvo koje se pripaja i društvo kojem se ono pripaja». Pitanja za vježbu: 1. Šta su to statusne promjene? 2. Koje statusne promjene poznajete? 3. U čemu je bitna razlika između spajanja i pripajanja? 4. Definirajte podjelu kao jednu od statusnih promjena društva. 5. Šta se dešava sa imovinom kod podjele društva? 6. U čemu je razlika koncerna i holdinga? 7. Da li se k.d. može transformisati u d.d.? 8. Da li se d.n.o. može transformisati u k.d.? 9. Da li se d.d. može transformisati u k.d.? 10. Da li se d.o.o. može transformisati u d.n.o.? 4.10. Prestanak privrednih društava Razlozi za prestanak privrednih društava su različite prirode i mogu se klasifikovati na ekonomske i ostale razloge. U ekonomske razloge spadaju:

- platežna nesposobnost (insolventnost) kao osnov za sprovođenje stečaja i - nepostojanje ekonomskih uslova za rad kao osnov za sprovođenje

likvidacionog postupa. Ostali razlozi za prestanak privrednih društava su različiti a mogu se definisati kao:

- pravni gdje spadaju: • statusne promjene (spajanje, pripajanje i podjela), • nesprovođenje procesa privatizacije, • ništavost upisa u sudski registar, i • zabrana obavljanja djelatnosti

- tehnički gdje spadaju: • nepostojanja posebnih uslova za obavljanje djelatnosti • prestanak postojanja posebnih uslova za obavljanje djelatnosti.


Privredna društva

320

Pravni osnov za sprovođenje postupka prestanka privrednih društava su ZOPD, novi Zakon o stečajnom postupku i Zakon o likvidacionom postupku. Bez obzira da li do prestanka privrednih društava dolazi po osnovu stečaja ili likvidacije uvijek ga sprovodi Kantonalni sud čija se mjesna nadležnost određuje prema sjedištu privrednog društva.

4.10.1. Stečaj Stečaj predstavlja oblik generalne egzekucije nad imovinom prezaduženog privrednog društva. Razlozi za sprovođenje stečaja su:

- trajnija nesposobnost za plaćanje i/ili - prezaduženost

Stečajni postupak treba razlikovati od izvršnog postupka koji je oblik singularne (pojedinačne) egzekucije nad imovinom bilo fizičkog, bilo pravnog lica. Stečaj se sprovodi samo nad imovinom pravnog lica ali ne svih. Subjekti stečajnog postupka Zakonom su definisani kao pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost. Neke specifičnosti postoje u odnosu na banke i fondove a koje su utvrđene posebnim propisima (ZOB i ZDUF). Cilj stečajnog postupka je unovčavanje imovine u većini slučajeva prezaduženog stečajnog dužnika Izvod iz Zakona o stečajnom postupku (u daljem tekstu: ZOS) I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Predmet Zakona Ovim zakonom uređuju se: uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegovog otvaranja i provođenja i reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog za plaćanje na osnovu stečajnog plana.

Član 2. Ciljevi stečajnog postupka

(1) Stečajni postupak provodi se radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima.

(2) U toku stečajnog postupka može se provesti i reorganizacija stečajnog dužnika po odredbama glave V ovog zakona radi uređivanja pravnog položaja stečajnog dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a naročito radi održavanja njegovog poslovanja.


Privredna društva

321

Član 3. Organi stečajnog postupka Organi stečajnog postupka su: stečajni sud, stečajni sudija, privremeni stečajni upravnik, stečajni upravnik, skupština povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca.

Član 4. Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka

(1) Stečajni postupak pokreće se pisanim prijedlogom. Za podnošenje prijedloga ovlašteni su stečajni dužnik i svaki onaj povjerilac koji ima pravni interes za provođenje stečajnog postupka. Povjerilac je dužan u prijedlogu prilaganjem odgovarajuće dokumentacije učiniti vjerovatnim svoje potraživanje i platežnu nesposobnost stečajnog dužnika.

(2) Ukoliko je stečajni dužnik pravno lice organ ovlašten za zastupanje je, u slučaju nastupanja platežne nesposobnosti, dužan, bez odlaganja, podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Prijedlog se mora podnijeti u roku od 30 dana od dana natupanja platežne nesposobnosti. Organ ovlašten za zastupanje dužan je pravnom licu nadoknaditi umanjenje imovine prouzrokovano njegovim pravnim radnjama poduzetim nakon nastupanja platežne nesposobnosti, osim ako dokaže da je pravna radnja preduzeta s pažnjom dobrog privrednika

(3) Sud je obavezan da prijedlog razmotri u roku od 15 dana od dana njegovog prijema. Neuredan prijedlog kao i prijedlog bez potrebne dokumentacije sud će vratiti predlagaču i naložiti mu da prijedlog uredi i nedostatke otkloni u roku od 15 dana. Ako predlagač vrati sudu prijedlog koji nje uređen po uputstvu suda, sud će prijedlog rješenjem odbaciti, a ako ga ne vrati u ostavljenom roku smatrat će se da ga je povukao. U ovom slučaju troškove postupka snosi predlagač.

(4) Prije isteka 15 dana od dana podnošenja prihvatljivog prijedloga stečajni sudija donosi odluku o iznosu predujma koji je potreban za finansiranje prethodnog postupka.

(5) Prijedlog se može povući do otvaranja stečajnog postupka i pravosnažnog odbacivanja ili odbijanja prijedloga u kom slučaju troškove snosi podnosilac prijedloga. Ukoliko stečajni dužnik nakon podnošenja prijedloga ispuni potraživanje podnosioca prijedloga, koje je bilo razlog za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, na prijedlog podnosioca prijedloga ili stečajnog dužnika stečajni sudija može obustaviti stečajni postupak i u tom slučaju troškove snosi stečajni dužnik.

Član 5.

Stečajni dužnik

(1) Stečajni postupak može se provesti nad imovinom pravnog lica, kao i nad imovinom dužnika pojedinca. Dužnik pojedinac, u smislu ovog zakona, jeste: komplementar u komanditnom društvu i osnivač društva s neograničenom solidarnom odgovornošću.


Privredna društva

322

(2) Stečaj se može otvoriti i nad imovinom javnih pravnih lica, izuzev nad imovinom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), općine, grada, javnih fondova koji se u cijelosti ili djelimično finansiraju iz budžeta.

(3) Za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu potrebna je prethodna saglasnost federalnog ministra odbrane (u daljem tekstu: federalni ministar odbrane).

(4) Ako federalni ministar odbrane ne uskrati svoju saglasnost za otvaranje stečajnog postupka u roku od 30 dana od dana dobijanja obavijesti stečajnog sudije o pokretanju prethodnog postupka, smatra se da je saglasnost data.

(5) Ako federalni ministar odbrane ne da svoju saglasnost za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija.

Član 6.

Stečajni razlozi

(1) Razlog otvaranja stečajnog postupka je platežna nesposobnost stečajnog dužnika.

(2) Stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze plaćanja. Okolnost da je stečajni dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelimično potraživanja nekih povjerilaca samo po sebi ne znači da je platežno sposoban.

(3) U pravilu smatra se da je stečajni dužnik platežno nesposoban ako u neprekidnom trajanju od 30 dana ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze.

(4) Stečajni postupak se može otvoriti i zbog prijeteće platežne nesposobnosti. Ova nesposobnost postoji ako stečajni dužnik, prema predviđanjima, u vremenu dospjelosti neće biti u stanju da ispuni postojeće obaveze plaćanja. Zbog prijeteće platežne nesposobnosti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka može podnijeti samo stečajni dužnik.

IV – STEČAJNI POSTUPAK 1. ORGANI STEČAJNOG POSTUPKA

Član 22. Stečajni sudija

(1) Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka do završetka stečajnog postupka.

(2) Stečajni sudija pri tom vrši prava i obaveze u skladu sa odredbama ovog zakona.

(3) Stečajni sudija imenuje vještaka u stečajnom postupku, privremenog stečajnog upravnika, članove privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika i vrši pravni nadzor nad radom privremenog stečajnog upravnika i stečajnog upravnika, u skladu sa odredbama ovog zakona.


Privredna društva

323

Član 23. Lica koja mogu biti imenovana za stečajnog upravnika

(1) Za stečajnog upravnika može se imenovati samo fizičko lice koje raspolaže potrebnom stručnošću i poslovnim iskustvom.

(2) Stečajni upravnik mora imati završeno stručno obrazovanje i položen stručni ispit. Bliže odredbe o vrsti obrazovanja i sadržaju stručnog ispita propisat će federalni minsitar pravne.

(3) Federalni ministar pravde će za period do završetka stručnog obrazovanja i polaganja stručnog ispita imenovati dovoljan broj stečajnih upravnika, po prethodno pribavljenom mišljenju predsjednika sudova nadležnih za vođenje stečajnog postupka, te utvrditi privremenu listu stečajnih upravnika.

(4) Za stečajnog upravnika ne mogu biti imenovana lica koja: 1) bi morala biti izuzeta kao sudije u stečajnom postupku; 2) su bliski srodnici stečajnog sudije; 3) su odgovorna za obaveze u stečaju ili su članovi organa za

zastupanje stečajnog dužnika; 4) su povjerioci stečajnog dužnika ili koja su u konkurentskom

odnosu sa stečajnim dužnikom; 5) po posebnom zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana

nadzornog organa ili organa za zastupanje stečajnog dužnika; 6) su bila ili jesu zaposlena kod stečajnog dužnika ili su bila ili jesu

član nekog njegovog organa; 7) su za stečajnog dužnika radila savjetodavno ili su učestvovala u

poslovima vezanim za imovinu i kapital stečajnog dužnika.

Član 24. Listu stečajnih upravnika sa završenim stručnim obrazovanjem i položenim stručnim ispitom utvrđuje federalni ministar pravde i ona se objavljuje u „Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 25. Prava i obaveze stečajnog upravnika

(1) Stečajni upravnik je ovlašten i obavezan bez odlaganja ući u posjed imovine koja spada u stečajnu masu, upravljati njom, po mogućnosti nastaviti poslovanje do izvještajnog ročišta, ako što ne šteti stečajne povjerioce i unovčiti je u skladu sa odlukom skupštine povjerilaca. Ukoliko je tipično za poslovanje i potrebno za njegov nastavak ovlašten je i prije odluke skupštine povjerilaca u tekućem poslovanju unovčiti pojedine predmete naročito robu. Stečajni upravnik može, na osnovu izvršnog rješenja o otvaranju stečajnog postupka, zahtijevati izručenje stvari koje se nalaze u posjedu stečajnog dužnika kao i poslovnu dokumentaciju, čak i kad se ona nalazi u posjedu trećih lica.

(2) Stečajni upravnik je obavezan odmah izvršiti detaljan popis stečajne mase i taj popis predati stečajnom sudiji najkasnije u roku od 45 dana od dana imenovanja. Uz svaki predmet potrebno je navesti očekivani iznos iz unovčavanja kao i knjigovodstvenu vrijednost. Stečajni upravnik dužan je


Privredna društva

324

sastaviti popis svih povjerilaca stečajnog dužnika za koje je saznao i do kojih je došao iz knjiga i poslovne dokumentacije stečajnog dužnika.

(3) Stečajni upravnik dužan je voditi poslovne knjige, naročito sačiniti početni bilans na osnovu inventarisanja prema stanju na dan otvaranja postupka, kao i podnijeti potrebne izvještaje nadležnim organima.

(4) Nagrada za rad stečajnog upravnika određuje se prema odredbama člana 237. ovog zakona.

Član 26.

Odgovornost i osiguranje stečajnog upravnika

(1) U slučaju da stečajni upravni svojom krivicom povrijedi obaveze koje je prema ovom zakonu dužan izvršavati, obavezan je naknaditi tako prouzrokovanu štetu svim učesnicima stečajnog postupka. Od navedenog pravila izuzete su obaveze stečajne mase koje nisu u potpunosti ispunjene iz mase, ako stečajni upravnik prilikom zasnivanja te obaveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dovoljna za njeno ispunjenje.

(2) Stečajni upravnik obavezan je neposredno nakon preuzimanja službe zaključiti kod osiguravajućeg društva osiguranje od odgovornosti za sve rizike odgovornosti koji su povezani njegovom djelatnošću. Visinu osigurane sume određuje stečajni sudija uzimajući u obzir očekivanu stečajnu masu i posebne okolnosti postupka. Stečajni sudija može u opravdanim slučajevima osloboditi stečajnog upravnika ove obaveze.

Član 27.

Nadzor nad radom stečajnog upravnika Upravljanje imovinom i vršenje službe stečajnog upravnika podliježe pravnom nadzoru stečajnog sudije. Stečajni sudija može zahtijevati od stečajnog upravnika informaciju o stvarnom stanju i poslovodstvu. Ukoliko stečajni upravnik ne ispunjava svoje obaveze, stečajni sudija može nakon prethodne opomene stečajnom upravniku odrediti novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM do 1.700,00 KM. Ako postoji važan razlog stečajni sudija može stečajnog upravnika smijeniti i imenovati drugog stečajnog upravnika. Protiv odluke stečajnog sudije stečajni upravnik ima pravo žalbe. Žalba u ovom slučaju ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 28. Skupština povjerilaca

(1) Stečajni sudija saziva skupštinu povjerilaca. Sazivanje prve skupštine povjerilaca vrši se u okviru odluke o otvaranju stečajnog postupka. Druge skupštine povjerilaca moraju se sazvati ako to zatraži stečajni upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje pet povjerilaca koji zajedno zastupaju najmanje petinu prijavljenih iznosa potraživanja.

(2) Pravo glasa u skupštini povjerilaa imaju povjerioci koji su prijavili svoja potraživanja, a koje nije osporio stečajni upravnik ili neko od povjerilaca s pravom glasa. Povjerioci nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa.


Privredna društva

325

Pravo glasa razlučnih povjerilaca je, u smislu člana 39. ovog zakona, ograničeno na iznos s kojim se oni pojavljuju kao stečajni povjerioci.

(3) Stečajni sudija može u slučaju kada se osporeno potraživanje učini vjerovatnim odlučiti o priznavanju prava glasa. Na ročištu prisutni povjerioci, stečajni dužnik i stečajni upravnik mogu zahtijevati hitno preispitivanje odluke o pravu glasa. Stečajni sudija mora odmah, na osnovu stanja u spisu, donijeti odluku na koju povjerioci nemaju pravo žalbe.

(4) Skupštinom povjerilaca rukovodi stečajni sudija. Odluke se donose većinom prisutnih povjerilaca, s tim da suma iznosa potraživanja povjerilaca koji su glasali za odluku mora biti veća od polovine sume iznosa potraživanja prisutnih povjerilaca.

(5) Na prvoj skupštini povjerilaca koja uslijedi nakon postavljanja stečajnog upravnika, skupština može izabrati drugog stečajnog upravnika kome je potrebno postavljenje od stečajnog sudije. Izbor drugog stečajnog upravnika može predložiti najmanje pet povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje petinu prijavljenih iznosa potraživanja. Stečajni sudija može odbiti postavljanje izabranog stečajnog upravnika ako postoje razlozi koji upućuju na to da je on pristrasan ili nepodoban ili ako ne ispunjava uvjete iz člana 23. ovog zakona. Stečajni sudija rješenjem odlučuje o imenovanju novog stečajnog upravnika i smjeni dosadašnjeg stečajnog upravnika. Protiv ovog rješenja dosadašnji stečajni upravnik, stečajni dužnik i svaki povjerilac mogu uložiti žalbu. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 29.

Odbor povjerilaca

(1) U skladu sa odredbama ovog člana, skupština povjerilaca iz kruga povjerilaca bira odbor povjerilaca.

(2) Radi zaštite interesa povjerilaca stečajni sudija može do izbora odbora povjerilaca, ukoliko je potrebno, odrediti privremeni odbor povjerilaca. Članove privremenog odbora povjerilaca skupština povjerilaca može promijeniti.

(3) U odboru povjerilaca moraju bit zastupljene slijedeće grupe povjerilaca: stečajni povjerioci sa najvišim potraživanjima, stečajni povjerioci s malim potraživanjima, predstavnici zaposlenika stečajnog dužnika i razlučni povjerioci. Za članove odbora mogu biti određena i lica koja nisu povjerioci ako bi svojim stručnim znanjem mogli doprinijeti radu odbora.

(4) Odbor povjerilaca sastoji se od neparnog broja članova koji nije veći od sedam.

(5) Odbor povjerilaca dužan je podržavati i nadzirati stečajnog upravnika u njegovom poslovodstvu. Odbor ima pravo zahtijevati od stečajnog upravnika podnošenje izvještaja i polaganje računa, kao i pravo da vrši neposredne kontrole. Odluke odbora povjerilaca donose se prostom većinom glasova prisutnih članova.

(6) Za značajne pravne poslove stečajnog upravnika, uključujući preuzimanje obaveza, otuđenje i sticanje nekretnina preduzeća u cjelini


Privredna društva

326

ili pojedinih njegovih dijelova, pokretanje parnica ili zastupanje na parnicama, izrada nacrta stečajnog plana prije njegovog podnošenja sudu ili povjeriocima, te prijedloge za prekidanje poslovanja dužnika, koji imaju znatan uticaj na obim imovine kojom se upravlja potrebna je saglasnost odbora povjerilaca, ukoliko je on postavljen. U suprotnom, potrebna je saglasnot skupštine povjerilaca. Ukoliko se na dvije uzastopne skupštine ne donese odluka o davanju saglasnosti, takvu saglasnost može dati stečajni sudija.

(7) Stečajni sudija može smijeniti člana odbora, bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev člana odbora ili na zahjtev skupštine povjerilaca. Prije nego što donese odluku o smjenjivanju stečajni sudija treba da sasluša tog člana odbora povjerilaca. Član odbora povjerilaca ima pravo žalbe na odluku stečajnog sudije, a žalba ne odlaže izvršenje odluke.

(8) Odbor povjerilaca na sjednicama odlučuje o pitanjima koja su u njihovoj nadležnosti. Stečajni sudija po službenoj dužnosti saziva prvu sjednicu odbora povjerilaca na prijedlog stečajnog upravnika ili većine članova odbora povjerilaca. Članovi odbora povjerilaca na prvoj sjednici biraju predsjednika.

(9) Stečajni sudija i stečajni upravnik mogu prisustvovati sjednicama odbora povjerilaca. Odbor povjerilaca je dužan da pozove stečajnog sudiju na svoje sjednice. Odbor povjerilaca može da odluči da održi sjednicu odbora povjerilaca bez prisustva stečajnog upravnika.

(10) Odbor povjerilaca može održati sjednicu ako je prisutna većina ukupnog broja članova odbora. Odluke se donose većinom glasova prisutnih članova, a ako su glasovi podijeljeni odlučuje stečajni sudija.

(11) Članovi odbora dužni su naknaditi štetu učesnicima ako su povrede obaveza koje imaju, u skladu s ovim zakonom, prouzrokovali svojom krivicom.

(12) Naknada za rad članova odbora povjerilaca, kao i članova privremenog odbora povjerilaca određuje se prema posebnim propisima u skladu sa članom 237. ovog zakona.

2. STEČAJNA MASA I RASPOREĐIVANJE

Član 30. Pojam stečajne mase Stečajni postupak obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada stečajnom dužniku u vrijem otvaranja stečajnog postupka, kao i imovinu koju stečajni dužnik stekne za vrijeme stečajnog postupka (stečajna masa), ukoliko drugim pravnim propisima nije predviđeno drugačije. Stečajna masa služi namirenju troškova stečajnog postupka, povjerilaca koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju osnovan imovinski zahtjev prema stačajnom dužniku (stečajni povjerioci), kao i povjerilaca koji u toku otvorenog stečajnog postupka steknu pravo potraživanja prema masi (povjerioci mase).


Privredna društva

327

Član 31. Isplatni redovi stečajnih povjerilaca

(1) Stačajni povjerioci se prema vrsti njihovih potraživanja svrstavaju u isplatne redove. Povjerioci kasnijeg isplatnog reda mogu se namiriti tek pošto budu u cijelosti namireni povjerioci prethodnog isplatnog reda. Stečajni povjerioci istog isplatnog reda namiruju se srazmjerno veličini svojih potraživanja.

(2) Namirenje povjerilaca iz postojećih sredstava slobodne stečajne mase vrši se prema slijedećem redoslijedu:

1) stečajni povjerioci viših isplatnih redova u skladu sa članom 33. ovog zakona,

2) stečajni povjerioci općeg isplatnog reda u skladu sa članom 32. ovog zakona,

3) stečajni povjerioci nižih isplatnih redova u skladu sa članom 34. ovog zakona.

Član 32.

Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda Povjerioci koji u trenutku otvaranja stečajnog postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku (stečajni povjerioci) su povjerioci općeg isplatnog reda, ukoliko ne spadaju u više ili niže isplatne redove prema odredbama člana 33. i člana 34. ovog zakona.

Član 33. Stečajni povjerioci viših isplatnih redova

(1) Prije ostalih stečajnih povjerilaca namiruju se ona potraživanja koja potiču iz perioda privremene uprave i koja nasuprot odredbi člana 16. stav 4. i člana 17. stav 3. i 4. ovog zakona nije mogao namiriti privremeni upravnik, ni stečajni upravnik, u skladu sa članom 21. stav 2. ovog zakona.

(2) Prije ostalih stečajnih povjerilaca, ali poslije povjerilaca iz stava 1. ovog člana namiruju se zaposlenici stečajnog dužnika sa cjelokupnim potraživanjima iz radnog odnosa. Isto vrijedi i za plaćanje naknade štete za povrede na radu koja se isplaćuju u punom iznosu.

Član 34.

Stečajni povjerioci nižih isplatnih redova

(1) Iza ostalih potraživanja stečajnih povjerilaca namiruju se slijedećim redoslijedom potraživanja i to, ako su u istom rangu, srazmjerno njihovom iznosu:

1) kamate koje teku od otvaranja stečajnog postupka na potraživanja stečajnih povjerilaca,

2) troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim


Privredna društva

328

učešćem u postupku, 3) novčane kazne i prekršajne novčane kazne, kao i imovinsko-

pravna šteta nastala kao posljedica izvršenog krivičnog djela ili prekršaja,

4) potraživanja koja se odnose na neku besplatnu uslugu stečajnog dužnika,

5) potraživanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomješta kapital nekog osnivača ili potraživanja koja su s tim izjednačena.

(2) Potraživanja za koja je između povjerioca i stečajnog dužnika ugovoren niži rang u stečajnom postupku namiruju se u slučaju sumnje nakon potraživanja navedenih u stavu 1. ovog člana.

(3) Kamate na potraživanja niže rangiranih stečajnih povjerilaca i troškovi nastali povjeriocima zbog učešća u postupku imaju isti rang kao potraživanja tih povjerilaca.

Član 37.

Izlučivanje i naknada za izlučna prava

(1) Lice koje ima pravo na izdvajanje stvari koja ne pripadaju stečajnom dužniku (izlučni povjerilac) nije stečajni povjerilac. Njegovo pravo na izlučenje tog predmeta regulira se posebnim zakonom.

(2) Pravo na izlučivanje ne može se ostvariti u prethodnom postupku. Nakon otvaranja stečajnog postupka pravo na izlučenje može se ostvariti najranije nakon izvještajnog ročišta. Ako je predmet izlučivanja neophodan za nastavak poslovanja stečajnog dužnika, stečajni upravnik može zahtjev za izlučenje odgoditi za period od 90 dana počev od izvještajnog ročišta. Ukoliko je stečajnom upravniku nakon isteka ovog perioda predmet izlučivanja u slijedećih 90 dana potreban za nastavak poslovanja za ovo je potrebna saglasnost stečajnog sudije. Rješenje se dostavlja stečajnom upravniku i izlučnom povjeriocu. Učesnici mogu protiv ovog rješenja uložiti žalbu.

(3) Za period do izvještajnog ročišta izlučnom povjeriocu pripadaju samo prava potraživanja zbog prekomjerne istrošenosti predmeta izlučivanja. Nakon izvještajnog ročišta izlučnom povjeriocu pripadaju prava na naknadu zbog korištenja tog predmeta. Izlučni povjerilac ima pravo da bude u potpunosti namiren za sve gubitke vrijednosti stvari za koju je vezano izlučno pravo nakon izvještajnog ročišta. Ako stečajni upravnik nije u mogućnosti da zaštiti vrijednost te stvari kroz isplate izlučnom povjeriocu, onda izlučni povjerilac ima pravo da izluči tu stvar nakon što stečajnom upravniku da rok od osam dana.

(4) Ukoliko je predmet čije se izlučivanje moglo zahtijevati prije otvaranja stečajnog postupka neovlašteno prodat od stečajnog dužnika, privremenog upravnika ili nakon otvaranja postupka od stečajnog upravnika, izlučni povjerilac može zahtijevati ustupanje prava na protuuslugu, ako ona još nije izvršena. On može zahtijevati protuuslugu iz stečajne mase, ako ona postoji u masi i ako se iz mase može izdvojiti.

(5) Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stava 4. ovog člana, izlučni povjerilac može, kao stečajni povjerilac, tražiti naknadu štete ako je dužnik prodao stvar, i


Privredna društva

329

kao trošak stečajne mase, ako je privremeni stečajni upravnik ili stečajni upravnik prodao stvar na nelegaln način.

Član 38.

Razlučni povjerioci

(1) Povjerioci koji imaju razlučno pravo na nekom predmetu stečajne mase ovlašteni su na odvojeno namirenje iz predmeta razlučnog prava za glavno potraživanje, kamate i troškove, u skladu sa odredbama člana od 102. do 107. ovog zakona.

(2) Razlučni povjerioci su: 1) hipotekarni povjerioci i povjerioci zemljišnog duga; 2) povjerioci koji su zakonom, pljenidbom, sporazumom pred sudom

ili pravnim poslom stekli neko založno pravo; 3) povjerioci kojima je stečajni dužnik radi osiguranja prenio neko

pravo; 4) povjerioci kojima pripada pravo zadržanja.

Član 39.

Razlučni povjerioci kao stečajni povjerioci Razlučni povjerioci mogu biti stečajni povjerioci ako im je stečajni dužnik i lično odgovoran. Oni imaju pravo na srazmjerno namirenje iz stečajne mase samo ako se odreknu dvojnog namirenja ili se nisu uspjeli odvojeno namiriti u cjelini ili djelimično, u kom se slučaju namiruju srazmjerno visini neizmirenog dijela svog potraživanja.

Član 40. Povjerioci stečajne mase Iz stečajne mase, prije stečajnih povjerilaca, namiruju se troškovi stečajnog postupka i dugovi stečajne mase. 4. PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA a) Opće djelovanje otvaranja stečajnog postupka

Član 51. Prelazak prava upravljanja i raspolaganja Otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i ponomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika.


Privredna društva

330

Član 52. Raspolaganje stečajnog dužnika

(1) Raspolaganje stečajnog dužnika predmetom stečajne mase nakon otvaranja stečajnog postupka bez pravnog su učinka osim onih raspolaganja za koja vrijede opća pravila o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige i druge javne registre. Stečajni upravnik može zahtijevati povrat predmeta raspolaganja, a druga strana ima pravo na povrat izvršene protuusluge ukoliko ta protuusluga još postoji u stečanoj masi.

(2) Za raspolaganje stečajnog dužnika učinjena na dan otvaranja stečajnog postupka pretpostavlja se da su izvršena nakon otvaranja stečajnog postupka.

Član 53. Usluge u korist stečajnog dužnika

(1) Ako nakon otvaranja stečajnog postupka neko neposredno ispuni obavezu stečajnom dužniku, oslobađa se svoje obaveze da izvrši uslugu stečajnom upravniku samo ako u vrijeme izvršenja nije znao za otvaranje stečajnog postupka.

(2) Pretpostavlja se da lice koje je izvršilo obavezu prije javnog oglašavanja otvaranja stečajnog postupka nije znalo za otvaranje stečajnog postupka.

Član 54.

Podjela imovine pravne zajednice

(1) Ako je stečajni dužnik u pravnoj zajednici sa trećim licem (kao npr. suvlasništvo, zajedničko vlasništvo, ortakluk) razvrgnuće pravne zajednice provodi se izvan stečajnog postupka.

(2) Iz dijela imovine stečajnog dužnika, dobivenog razvrgnućem zajednice, može se tražiti odvojeno namirenje obaveza koje su proistekle iz odnosa pravne zajednice.

(3) U stečajnom postupku su bez učinka ugovorne odredbe kojima se u pravnim zajednicama iz stava 1. ovog člana, isključuje trajno ili za određeno vrijeme pravo da se zahtijeva razvrgnuće zajednice ili kojima se za to određuje poseban otkazni rok.

Član 55.

Preuzimanje sporova

(1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.

(2) Pravne sporove o imovini koja pripada stečajnoj masi, u kojima je stečajni dužnik tužilac i koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka u toku, stečajni upravnik i protivna stranka u sporu mogu nastaviti u onom stanju u kojem se nalaze.

(3) Pravne sporove koji teku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka i u kojima je stečajni dužnik tuženi, može preuzeti i stečajni upravnik i


Privredna društva

331

protivna stranka, ako se tiču: 1) izlučenja nekog predmeta iz stečajne mase, 2) odvojenog namirenja ili 3) dugova stečajne mase.

(4) Pravne sporove koji se odnose na stečajna potraživanja povjerilac može nastaviti tek ako stečajni upravnik na ročištu za ispitivanje ta potraživanja ospori.

(5) Ako stečajni upravnik odmah prizna zahtjev, protivnik može ostvarivati pravo na naknadu troškova parničnog postupka samo kao stečajni povjerilac.

Član 56. Potraživanja stečajnih povjerilaca Stečajni povjerioci mogu svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

Član 57. Izvršenje prije otvaranja stečajnog postupka Ako stečajni povjerilac u toku posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon isteka tog roka tokom prinudnog izvršenja ili prisilnim sudskim osiguranjem stekne razlučno pravo ili neko drugo osiguranje na imovini stečajnog dužnika koja ulazi u stečajnu masu, to pravo osiguranja otvaranjem stečajnog postupka prestaje.

Član 58. Zabrana izvršenja i osiguranja

(1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.

(2) Postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se.

(3) Stečajni sudija odlučuje o prigovorima koji budu podneseni na osnovu odredaba stava 1. ovog člana protiv dopuštenosti prinudnog izvršenja.

(4) Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni povjerioci mogu da pokrenu postupak protiv dužnika da bi izvršili svoja prava izvršenja i osiguranja po općim pravilima izvršnog postupka. Svi prekinuti postupci izvršenja i osiguranja koje su ti povjerioci pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka bit će ponovo pokrenuti i vođeni na izvršnom sudu u skladu s pravilima izvršnog postupka.

(5) Nakon prijema prijedloga za izvršenje razlučnog povjerioca, sud može odlučiti da se ne pokreće izvršni potupak u skladu sa stavom 4. ovog člana, ili da izvršenje odloži ako stečajni upravnik osigura odgovarajuću zaštitu potraživanja razlučnog povjerioca. Odgovarajuća zaštita razlučnog potraživanja predstavlja zaštitu koja je priznata odlukom suda pri čemu je vrijednost garancije dovoljna, tako da odlaganje izvršnog postupka neće dovesti do toga da će povjerilac biti oštećen na bilo koji način.


Privredna društva

332

Član 59. Zabrana izvršenja radi ostvarivanja potraživanja prema stečajnoj masi

(1) Prinudno izvršenje radi ostvarivanja dugova stečajne mase koji nisu zasnovani pravnom radnjom stečajnog upravnika nije dopušteno u roku od šest mjeseci od dana otvaranja stečajnog postupka.

(2) Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na: 1) obaveze stečajne mase iz dvostranoobaveznog ugovora čije je

ispunjenje izabrao stečajni upravnik; 2) obaveze iz tranog obligacionog odnosa po isteku prvog roka u

kome je stečajni upravnik mogao da otkaže ugovor, u skadu s ovim zakonom,

3) obaveze iz radnog odnosa ili drugog trajnog obligacionog odnosa ukoliko je stečajni upravnik tražio ispunjenje protuusluge u korist stečajne mase.

Član 60.

Isključivanje sticanja prava na imovinu koja ulazi u stečajnu masu

(1) Nakon otvaranja stečajnog postupka ne mogu se valjano sticati prava na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, čak i u slučaju da se to sticanje ne temelji na raspolaganju stečajnog dužnika, ni na prinudnom izvršenju ili osiguranju u korist stečajnog povjerioca.

(2) Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na slučajeve sticanja povjerenjem u zemljišne knjige i druge javne registre.

Član 61.

Zabrana pošte

(1) Ukoliko se to čini potrebnim da bi se razjasnile ili spriječile pravne radnje stečajnog dužnika koje su štetne za povjerioce, stečajni sudija, na zahtjev stečajnog upravnika ili po službenoj dužnosti, donosi rješenje da se određene ili sve poštanske pošiljke za stečajnog dužnika moraju dostavljati stečajnom upravniku. To rješenej mora biti obrazloženo.

(2) Stečajni upravnik ovlašten je otvarati pošiljke koje su mu dostavljene. Pošiljke čiji se sadržaj ne odnosi na stečajnu masu bez odlaganja se moraju dostaviti stečajnom dužniku. Prispjela pošta protokoliše se po pravilima o kancelarijskom poslovanju i evidentira njen prijem i njeno uručenje naslovljenom licu.

(3) Protiv rješenja o zabrani pošte stečajni dužnik može uložiti žalbu. Stečajni sudija dužan je ukinuti rješenje nakon saslušanja stečajnog upravnika ukoliko pretpostavke za njega prestanu da postoje.


Privredna društva

333

Član 62. Dužnikove obaveze obajveštavanja i saradnje

(1) Stečajni dužnik obavezan je stačajnom sudu, stečajnom upravniku, odboru povjerilaca i, prema naređenju stečajnog sudije, skupštini povjerilaca davati obavjetšenja o svim okolnostima koje se odnose na postupak.

(2) Obavještenja data prema odredbama stava 1. ovog člana mogu se koristiti u krivičnom ili prekršajnom postupku protiv stečajnog dužnika ili njegovih bliskih srodnika, samo uz njegov pristanak.

(3) Stečajni dužnik je dužan stečajnom upravniku predati svu potrebnu dokumentaciju i pomagati mu pri ispunjenju njegovih zadataka.

(4) Stečajni dužnik obavezan je da se po naređenju stečajnog sudije u svako doba stavi na raspolaganje da bi ispunio svoje obaveze obavještavanja i saradnje. On jedužan da se uzdržava od svih radnji koje su protivne ispunjavanju ovih obaveza.

(5) Ako se to za pribavljanje istinitih iskaza čini potrebnim, stečajni sudija naložit će stečajnom dužniku da na zapisnik pred stečajnim sudijom izjavi da je traženu informaciju dao tačno i potpuno prema najboljem znanju i savjesti.

(6) Stečajni sudija može protiv stečajnog dužnika odrediti prinudne mjere u slučaju da:

1) stečajni dužnik odbija davanje informacije ili izjave o potpunosti datih podataka ili saradnju sa stečajnim upravnikom u ispunjavanju njegovih zadataka,

2) uprkos nalogu suda izbjegava ili namjerava izbjeći davanje obavještenja i saradnju, a naročito ako unatoč zabrane udaljavanja vrši pripreme za bjekstvo,

3) je to potrebno da bi se spriječile radnje stečajnog dužnika koje su protivne ispunjavanju njegovih obaveza obavještavanja i učestvovanja, a naročito radi osiguranja stečajne mase.

(7) Određivanje sredstava prinude, njihovo provođenje, kao i pravni lijekovi protiv određivanja sredstava prinude vrše se na osnovu člana 10. st. 2. do 5. ovog zakona.

Član 63. Zastupnici organa

(1) U slučaju da je stečajni dužnik pravno lice, odredbe člana 61. i 62. ovog zakona, shodno se primjenjuju na članove njegove uprave ili nadzornog organa, kao i na članove koji odgovaraju svojom imovinom u slučaju da su ovlašteni za zastupanje.

(2) Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na lica koja su navedene funkcije napustila prije više od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.


Privredna društva

334

Član 64. Lična odgovornost članova društva Ako je stečajni postupak otvoren nad društvom čiji članovi lično odgovaraju za obaveze društva, zahtjeve protiv članova društva po osnovu njihove lične odgovornosti, koji proizilaze iz odredbi ovog ili nekog drugog zakona za vrijeme stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravnik. b) Ispunjenje pravnih poslova

Član 65. Pravo stečajnog upravnika na izbor

(1) Stečajni upravnik može, ako stečajni dužnik ili njegov saugovarač u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nisu ispunili ili nisu u potpunosti ispunili neki dvostrano obavezujući ugovor, umjesto stečajnog dužnika da ispuni ugovor i da zahtijeva ispunjenje od druge strane.

(2) Stečajni upravnik dužan je bez odlaganja izjaviti da li namjerava zatražiti ispunjenje ugovora ako ga druga strana pozove na vršenje prava izbora. U protivnom, stečajni upravnik ne može zahtijevati ispunjenje.

(3) Ako stečajni upravnik odbije ispunjenje, druga strana može da ostvaruje svoje potraživanje zbog neispunjenja samo kao stečajni povjerilac.

Član 66.

Fiksni poslovi

(1) Ako je vrijeme ispunjenja obaveza iz fiksnog ugovora nastupilo poslije otvaranja stečajnog postupka, ne može se birati ispunjenje.

(2) Druga ugovorna strana stečajnog dužnika može tražiti naknadu zbog neispunjenja kao stečajni povjerilac.

(3) Naknada zbog neispunjenja sastoji se u razlici između ugovorene i tržišne cijene koja u mjestu ispunjenja važi za fiksne ugovore na dan otvaranja stečajnog postupka.

Član 67. Djeljive usluge Ako je dugovana usluga djeljiva, te ako je druga ugovorna strana svoju uslugu u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već djelimično ispunila, ona će svoje potraživanje na protuuslugu koja odgovara njenoj djelimično ispunjenoj uslugi moći ostvariti kao stečajni povjerilac, čak i u slučaju da stečajni upravnik zahtijeva ispunjenje preostalog dijela usluge. Druga ugovorna strana nema pravo zbog neispunjenja njenog prava na protuslugu iz stečajne mase zahtijevati povrat onoga što je djelimičnim ispunjenjem njene usluge prešlo u imovinu stečajnog dužnika prije otvaranja stečajnog postupka.

Član 68. Predbilježba

(1) Ukoliko je u zemljišnu knjigu upisana predbilježba radi osiguranja zahtjeva za sticanje ili ukidanje prava na nekoj dužnikovoj nekretnini ili


Privredna društva

335

na nekom pravu upisanom u korist stečajnog dužnika ili radi osiguranja zahtjeva za promjenu sadržaja ili reda tog prava, povjerilac svoje potraživanje može namiriti kao povjerilac stečajne mase. Isto vrijedi i ako je stečajni dužnik preuzeo daljnje obaveze prema povjeriocu, pa ih u cijelosti ili djelimično nije ispunio.

(2) Odredbe stava 1. ovog člana primjenjuju se na odgovarajući način i na predbilježbe upisane u druge javne registre kao što su npr. upisnik brodova i aviona.

Član 69. Zadržavanje prava vlasništva

(1) Ako je stečajni dužnik prije otvaranja stečajnog postupka pokretnu stvar prodao uz zadržavanje prava vlasništva i kupcu stvar predao u posjed, kupac može da traži ispunjenje ugovora o prodaji. Isto vrijedi i ako je stečajni dužnik preuzeo i daljnje obaveze prema kupcu te ih u cijelosti ili djelimično nije ispunio.

(2) Ako je prije otvaranja stečajnog postupka stečajni dužnik pokretnu stvar kupio uz zadržavanje prava vlasništva i stvar od prodavca dobio u posjed, tečajni upravnik ima pravo na izbor u skladu sa odredbama člana 65. ovog zakona.

Član 70. Najamni i zakupni odnosi nad nepokretnim predmetima

(1) Najamni i zakupni odnosi stečajnog dužnika nad nepokretnim predmetima ili prostorijama postoje i dalje sa djelovanjem za stečajnu masu.

(2) Prava koja se odnose na vrijeme prije otvaranja stečajnog postupka druga ugovorna strana može ostvariti samo kao stečajni povjerilac.

Član 71.

Stečajni dužnik kao najmodavac ili zakupodavac

(1) Ako je stečajni dužnik kao najmodavac ili zakupodavac nekretnine ili prostorije prije otvaranja stečajnog postupka raspolagao potraživanjima iz najamnog i zakupnog odnosa za neko kasnije vrijeme, ta raspolaganja su djelotvorna samo u mjeri u kojoj se odnose na najamninu odnosno zakupninu za kalendarski mjesec koji teče u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Ako je otvaranje stečajnog postupka uslijedilo nakon petnaestog dana u mjesecu raspolaganje proizvodi pravni učinak i za sljedeći kalendarski mjesec.

(2) Raspolaganje iz stava 1. ovog člana smatra se naročito naplata najamnine ili zakupnine. Raspolaganje putem prinudnog izvršenja izjednačeno je sa raspolaganjem na osovu ugovora.

(3) Najmoprimac ili zakupac može potraživanje najamnine odnosno zakupnine za period naveden u stavu 1. ovog člana prebiti sa potraživanjem koje mu pripada prema stečajnom dužniku. Ova odredba ne utiče na primjenu odredaba člana 78. i člana 79. tač. od 2. do 4. ovog zakona.


Privredna društva

336

Član 72. Stečajni dužnik kao najmoprimac i zakupac

(1) Najam ili zakup nekretnine ili prostorije u koju je stečajni dužnik ušao kao najmoprimac ili zakupoprimac stečajni upravnik može otkazati, bez obzira na ugovoreno trajanje ugovora na kraju svakog mjeseca uz otkazni rok od dva mjeseca. Ako stečajni upravnik izjavi otkaz druga strana može kao stečajni povjerilac da zahtijeva naknadu štete nastale prijevremenim prestankom ugovornog odnosa.

(2) Ako stečajni dužnik u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nije stupio u posjed nekretnine ili prostorije, stečajni upravnik i druga strana mogu da odustanu od ugovora. Ako stečajni upravnik odustane od ugovora, druga ugovorna strana može kao stečajni povjerilac zahtijevati naknadu štete nastale prijevremenim prestankom ugovornog odnosa. Svaka strana dužna je u roku od 15 dana obavijestiti drugu stranu o tome da li namjerava odustati od ugovora, u protivnom gubi pravo na odustanak od ugovora.

Član 73. Zabrana otkaza ugovora o najmu i zakupu Najamni ili zakupni odnos koji je stečajni dužnik zasnovao kao najmoprimac ili zakupac druga strana ne može otkazati nakon prijedloga za otvaranje stečajnog postupka zbog:

1) docnje u plaćanju najamnine ili zakupnine koja je nastupila u vrijeme prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka;

2) pogoršanja imovinskih odnosa stečajnog dužnika.

Član 74. Ugovori o radu

(1) Danom otvaranja stečajnog postupka ne prestaju ugovori o radu zaposlenika stečajnog dužnika.

(2) Otvaranje stečajnog postupka je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Otkazni rok iznosi 30 dana.

(3) Ako zaposlenik smatra da otkaz njegova radnog odnosa nije pravno valjan, može tražiti zaštitu svojih prava, u skladu sa odredbama Zakona o radu.

(4) Stečajni upravitelj može, na osnovu odobrenja stečajnog sudije, zaključiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme s licima koja su potrebna za nastavak poslovanja ili odvijanje stečajnog postupka.

(5) Plaće i ostala pitanja iz radnog odnosa određuje stečajni upravitelj, na osnovu odobrenja stečajnog sudije, u skladu sa Zakonom i kolektivnim ugovorom.

(6) Plaće i ostala primanja iz radnog odnosa, iz stava 4. ovog člana, namiruju se kao obaveze stečajne mase.

(7) Zahtjevi koji za zaposlenike mogu nastati na osnovu prestanka ugovora o radu, kao što su naknada štete zbog prijevremenog prestanka ugovora o


Privredna društva

337

radu ili otpremnina, mogu se ostvariti samo kao stečajne tražbine općeg isplatnog reda, u skladu sa članom 32. ovog zakona.

Član 75.

Prestanak naloga i ugovora o obavljanju poslova

(1) Nalog stečajnog dužnika koji se odnosi na imovinu koja ulazi u stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnog postupka.

(2) Nalogoprimac dužan je radi otklanjanja štete da nastavi s obavljanjem posla i nakon otvaranja stečajnog postupka sve dok stečajni upravnik ne preuzme obavljanje posla. Smatra se da nalog u tom smislu i dalje postoji. Potraživanja nalogoprimca nastala nastavljanjem obavljanja posla nakon otvaranja stečajnog postupka namiruju se kao potraživanja povjerilaca stečajne mase.

(3) Ako nalogoprimac koji bez svoje krivice nije saznao za otvaranje stečajnog postupka nastavi sa obavljanjem posla, smatrat će se da je nalog bio i dalje na snazi. Nalogoprimac namiruje potraživanja u vezi sa nastavljanjem obavljanja posla kao stečajni povjerilac.

Član 76.

Prestanak punomoći

(1) Punomoć stečajnog dužnika koja se odnosi na imovinu koja ulazi u stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnog postupka.

(2) Ako nalog ili ugovor o obavljanju poslova prema članu 75. stav 2. ovog zakona dalje postoji, smatra se da dalje postoji i punomoć data na osnovu tog ugovornog odnosa.

(3) Punomoćnik koji bez svoje krivice ne zna za otvaranje stečajnog postupka ne odgovara za štetu, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 77.

Nedopuštene odredbe ugovora Ništave su ugovorne odredbe kojima se unaprijed isključuje ili ograničava primjena odredaba člana od 65. do 76. ovog zakona. c) Prebijanje i pobijanje

Član 78. Dopuštenost prebijanja potraživanja

(1) Ako je stečajni povjerilac u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imao na osnovu zakona ili ugovora pravo na prebijanje, otvaranje stečajnog postupka nema uticaja na to njegovo pravo.

(2) Ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka potraživanje koje se treba prebiti vezano za odložni uvjet, do prebijanja će doći tek kada se taj uvjet ispuni. Povjerilac koji ima potraživanje pod odložnim uvjetom može spriječiti realizaciju protupotraživanja stečajnog upravnika ako pruži


Privredna društva

338

odgovarajuće osiguranje. (3) Prebijanje nije isključeno time što potraživanja glase na različite valute

ili obračunske jedinice ako se ove valute ili obračunske jedinice u mjestu plaćanja potraživanja sa kojim se vrši prebijanje mogu slobodno mijenjati. Preračunavanje se vrši prema kursnoj vrijednosti koja vrijedi u mjestu plaćanja u vrijeme dobijanja izjave o prebijanju.

Član 79.

Nedopuštenost prebijanja potraživanja Prebijanje potraživanja je nedopušteno ako je:

1) obaveza stečajnog povjerioca prema stečajnoj masi nastala nakon otvaranja stečajnog postupka,

2) stečajni povjerilac svoje potraživanje nakon otvaranja postupka stekao od nekog drugog povjerioca,

3) stečajni povjerilac stekao mogućnost prebijanja pravnom radnjom koja se može pobijati,

4) povjerilac, čije potraživanje treba biti ispunjeno iz imovine stečajnog dužnika koja ne ulazi u stečajnu masu, duguje nešto stečajnoj masi,

5) povjerilac povezano lice u smislu člana 87. ovog zakona, a stečajnom dužniku prema tom licu pripada neko potraživanje koje je nastalo ili dospjelo u periodu od šest mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, osim ako povjerilac ne dokaže da u trenutku nastanka mogućnosti prebijanja nije znao za prijeteću platežnu nesposobnost ili nastalu platežnu nesposobnost stečajnog dužnika.

Član 80.

Opća odredba o pobijanju

(1) U skladu sa odredbama ovog zakona, pobijati se mogu pravne radnje preduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ravnomjerno namirenje povjerilaca (oštećenje povjerilaca), odnosno kojima se pojedini povjerioci stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje povjerilaca).

(2) Pravna radnja smatra se preduzetom u trenutku u kome nastupaju njena pravna djelovanja. Kod pravne radnje ograničene rokom ili uvjetom ne uzima se u obzir nastupanje uvjeta ili roka.

(3) S pravnom radnjom izjednačeno je propuštanje kao i mjere prinudnog izvršenja.

Član 81.

Opći razlozi pobijanja

(1) Pobijati se može pravna radnja koja je dala ili omogućila stečajnom povjeriocu osiguranje ili namirenje ako je:

1) preduzeta u posljednjih šest mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, ako je u vrijeme radnje stečajni dužnik bio platežno nesposoban ili ako je povjerilac u to vrijeme znao za platežnu nesposobnost ili to iz grube nepažnje nije znao ili


Privredna društva

339

2) preduzeća nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i ako je povjerilac u vrijeme radnje znao za platežnu nesposobnost ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ili to iz grube nepažnje nije znao.

(2) Pobijati se može pravna radnja koja je dala ili omogućila stečajnom povjeriocu neuobičajeno osiguranje ili namirenje kao što je namirenje koje on nije ili nije na taj način, ili u to vrijeme imao pravo zahtijevati ako je:

1) pravna radnja preduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon podnošenja ovog prijedloga,

2) pravna radnja preduzeća u toku trećeg ili drugog mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i stečajni dužnik je u vrijeme pravne radnje bio platežno nesposoban.

(3) Smatrat će se da je povjerilac znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako je znao za okolnosti iz kojih se nućno moralo zaključiti dap ostoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

(4) Za lice koje je sa stečajnim dužnikom bilo povezano u vrijeme preduzimanja pravne radnje, shodno odredbi člana 87. ovog zakona, pretpostavlja se da je znalo za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

Član 82.

Pobijanje pravnih radnji bez naknade

(1) Pravna radnja stečajnog dužnika bez naknade ili uz neznatnu naknadu može se pobijati, osim ako je preduzeta pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.

(2) Smatra se da postoji pravna radnja bez naknade ili uz neznatnu naknadu onda kada je stečajni dužnik odustao od neke imovinske vrijednosti, a da za to nije primio odgovarajuću protuuslugu kao naknadu.

(3) Ako se radi o uobičajnom prigodnom poklonu neznatne vrjedosti radnja se ne može pobijati.

Član 83.

Namjerno oštećenje Pobijati se može pravna radnja stečajnog dužnika koju je on preduzeo u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon tog roka s namjerom da ošteti povjerioca, pod uvjetom da je druga ugovorna strana znala u vrijeme preduzimanja radnje za namjeru stečajnog dužnika. Pretpostavlja se da je druga strana znala za namjeru ako je znala da stečajnom dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da s radnjom oštećuju povjerioci.


Privredna društva

340

Član 84. Zajam kojim se nadomještava kapital

(1) Zajam kojim se nadomještava kapital postoji onda ako neki član društva u određenom vremenu kada je nastupila kriza društva, društvu odobri zajam, u kome bi ponašanje članova društva kao dobrih privrednika nalagalo unošenje vlastitog kapitala, a ne odobravanje zajma. Isto vrijedi i za druge pravne radnje koje u ekonomskom pogledu odgovaraju odobravanju zajma.

(2) Pravna radnja kojom se za potraživanje člana društva za vraćanje zajma kojim se nadomješta kapital ili za neko njemu odgovarajuće potraživanje dalo osiguranje, i to ako je radnja bila preduzeta u posljednjih pet godina prije podnošenja prijeldoga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon tog roka, može se pobijati.

(3) Pravna radnja kojom je za potraživanje nekog člana društva na povrat zajma koji nadomješta kapital osigurano namirenje, ako je radnja bila preduzet u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon tog roka, može se pobijati.

Član 85.

Pokretanje postupka pobijanja

(1) Ovlašten na pobijanje pravnih radnji iz člana 80. ovog zakona, jeste stečajni upravnik u ime stečajnog dužnika.

(2) Pravne radnje mogu pobijati i povjerioci, pod uvjetom da stečajni upravnik na poziv povjerioca ne pokrene parnicu u roku od 30 dana od dana prijema poziva od povjerioca.

(3) Tužba za pobijanje pravnih radnji može se podnijeti u roku od vije godine od otvaranja stečajnog postupka. Pravna radnja može se pobijati i isticanjem protivtužbe ili prigovora u parnici i u tom slučaju ne važi navedeni rok.

(4) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se protiv lica prema kome je ili u čiju korist je pobojna radnja preduzeta.

(5) Ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijana pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovu pobijane radnje.

(6) Primalac usluge bez naknade ili uz neznatnu naknadu mora vratiti ono što je primio samo ako je time obogaćen, osim ako je znao ili je morao znati da se takvom uslugom oštećuju povjerioci.

Član 86.

Protuzahtjevi protivnika pobijanja

(1) Ako protivnik pobijanja vrati ono što je stekao na osnovu pobojne radnje njegovo potraživanje ponovo oživaljava.

(2) Protuusluga će se isplatiti iz stečajne mase ako je ona još prisutna u masi i može se izdvojiti iz nje, ili ako je masa obogaćena za vrijednost te usluge. Protivnik pobijanja može svoje pravo na povrat protuusluge da


Privredna društva

341

ostvaruje kao stečajni povjerilac. Član 87.

Povezana lica

(1) Povezanim licima stečajnog dužnika pojedinca, u smislu ovog zakona, smatraju se:

1) bračni drug stečajnog dužnika, čak i ako je brak sklopljen tek nakon pravne radnje ili ako je prestao u posljednoj godini prije preduzimanja radnje,

2) srodnici stečajnog dužnika ili bračnog druga iz tačke 1. ovog stava u pravnoj liniji, te braća i sestre odosno polubraća i polusestre stečajnog dužnika ili bračnog druga iz tačke 1. ovog stava, kao i brčani drugovi tih lica,

3) lica koja žive u domaćinstvu sa stečajnim dužnikom ili su u posljednoj godini koja je prethodila radnji živjela u domaćinstvu sa stečajnim dužnikom.

(2) Povezanim licima stečajnog dužnika ili pravnog lica, u smislu ovog zakona, smatraju se:

1) članovi upravnih i nadzornih tijela i lično odgovorni članovi stečajnog dužnika, kao i lica koja u kapitalu stečajnog dužnika učestvuju sa više od 10%,

2) lice ili društvo koje zbog svoje položajno-pravne ili radno-ugovorne veze sa stečajnim dužnikom imaju priliku biti upoznati s privrednim položajem stečajnog dužnika,

3) lice koje je u ličnoj vezi, opisanoj u stavu 1. ovog člana, s jednim od lica iz tačke 1. ili 2. ovog stava zakonom obaveznog na čuvanje tajne o poslovima stečajnog dužnika,

4) treća lica koja su, faktički, u poziciji da na stečajnog dužnika vrše uticaj koji je izjednačen sa uticajem člana društva sa većinskim udjelom ili organa za zastupanje. Ako se kod navedenih trećih lica radi o pravnim licima ovo vrijedi i za organe ovlaštene za zastupanje trećeg lica.

Primjer rješenja o otvaranju stečajnog postupka:

Kantonalni sud u Sarajevu Broj ST-876/01 12.10.2001.god. Kantonalni sud u Sarajevu, stečajni sudija N.N. u stečajnom postupku povodom zahtjeva povjeritelja d.o.o. “SOT” Sarajevo, ul. Himzarina br. 22 za otvaranje stečaja nad “TOTO”d.o.o., ul.Bosanska br.12, Sarajevo, nakon održanog ročišta za raspravljanje o postojanju uslova za otvaranje stečajnog postupka od 07.08.2001. donio je dana 12.10.2001. godine i javno objavio slijedeće :


Privredna društva

342

RJEŠENJE

1) Otvara se stečajni postupak nad “TOTO” d.o.o. Sarajevo, Bosanksa br. 12. 2) Za stečajnog sudiju određen je M.M., sudija ovog suda . 3) Za stečajnog upravnika postavlja se R.R. iz Sarajeva ul.Geteova br.3. 4) Pozivaju se povjeritelji da prijave svoja potraživanja stečajnom sudu ovog suda

podneskom u dva primjerka sa dokazima u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka u “Službenim novinama Federacije BiH”i Kantona Sarajevo.

5) Pozivaju se dužnici da svoje dugove bez odlaganja izmire. 6) Zakazuje se ročište za ispitivanje prijava potraživanja kod ovog suda ul. Mis

Irbina br. 9, prizemlje, sala br.3 za dan 20.11.2001.god., u 10.sati. 7) Otvaranje stečajnog postupka upisaće se odmah u sudski registar kod ovog suda . 8) Oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut će se na oglasnoj ploči suda dana

13.10.2001.god., a objaviće se i u “Službenim novinama Federacije BiH”. Obrazloženje Povjeritelj d.o.o. SOT Sarajevo, Himzarina br.5. podnio je ovom sudu, kao nadležnom sudu, zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad “TOTO”d.o.o. Sarajevo, ul. Bosanska br. 12. pod brojem 346/01 od 14.04.2001.god, zbog njegove nelikvidnosti i nesolventnosti. Stečajni sud je dana 07.08.2001.god. donio rješenje o pokretanju prethodnog postupka za utvrđivanje uslova za otvaranje postupka stečaja nad “TOTO”d.o.o. i odredilo za stečajnog sudiju P.P. sudiju ovog suda, te uvelo zabranu raspolaganja imovinom društva bez saglasnosti stečajnog sudije . Stečajni sudija je odredio stalnog sudskog vještaka finansijske struke, koji je ispitao ekonomsko-finansijsko stanje radi uvrđivanja uslova za otvaranje stečajnog postupka. Na ročištu održanom 12.10.2001.god., u prisustvu predstavnika povjeritelja i privremenog upravnika “TOTO”d.o.o., raspravljano je o postojanju uvjeta za otvaranje stečajnog postupka , te o mogućnosti preuzimanja duga . Stečajni sudija je nakon očitovanja prisutnih predstavnika, te izvršenog uvida u: izvještaj o finansijskom stanju i budućoj perspektivi “TOTO” d.o.o. od 01.10.2001.god., koji je sačinio privremeni upravnik uz pismeni nalaz i mišljenje vještaka E.E. od 20.09.2001.god., u rješenje ovog suda UF/I 8765/95 od 23.04.1995.god. na koje nije bilo primjedbe utvrdio slijedeće: “TOTO”d.o.o.je, nesolventna, jer je vrijednost obaveza veća od vrijednosti njene aktive, s obzirom da stanje njene aktive u bilansu iznosi 15.000,00 KM, dok obaveze iznose 89.000,00 KM iz čega proizilazi da je iskazan poslovni gubitak od 74.000,00 KM, te je sud temeljem člana 4. Zakona o stečajnom postupku smatrao da je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad ovim privrednim društvom opravdan te je iz tih razloga odlučeno kao u dispozitivu rješenja. STEČAJNI SUDIJA _____________________________


Privredna društva

343

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se uložiti žalba Vrhovnom sudu FBiH u Sarajevu u roku od 8 dana putem ovog suda. Žalba na ovo rješenje ne zadržava njegovo izvršenje. Dostaviti:

- Predlagatelju - Stečajnom dužniku - Kantonalnom tužilaštvu - Oglasna ploča - Službene novine FBiH i Kantona Sarajevo

Pitanja za vježbu: 1. Razlozi za prestanak privrednog društva su? 2. Definišite stečajni postupak? 3. Nad kim se provodi stečajni postupak? 4. Tko je ovlašten za pokretanje stečajnog postupka? 5. Ko provodi stečajni postupak? 6. Pravne posljedice stečaja su? 7. Koje faze u sprovođenju stečajnog postupka poznajete? 8. Nabrojte organe stečajnog postupka? 9. Objasnite ulogu stečajnog sudije? 10. Objasnite ulogu stečajnog upravnika? 11. Definišite odbor povjeritelja? 12. Izlučno pravo predstavlja? 13. Razlučno pravo predstavlja? 14. Kako se vrši namirenje povjerilaca u stečajnom postupku?

4.10.2. Plan reorganizacije i stečajni plan 1. PRIPREMA REORGANIZACIJE DUŽNIKA

Član 142. Osnovna odredba

(1) Nakon otvaranja stečajnog pootupka dopušteno je izraditi stečajni plan u kojem se može odstupiti od zakonskih odredbi o unovčenju i raspodjeli stečajne mase.

(2) Stečajnim planom naročito se može: 1) ostaviti stečajnom dužniku sva ili dio njegove imovine radi

nastavljanja poslovanja stečajnog dužnika; 2) prenijeti dio ili sva imovina stečajnog dužnika na jedno ili više već

postojećih lica ili lica koja će tek biti osnovana; 3) stečajni dužnik pripojiti drugom licu ili spojiti s jednim ili više

lica; 4) prodati sve ili dio imovine stečajnog dužnika sa ili bez različitih


Privredna društva

344

prava; 5) raspodijeliti sva ili dio imovine stečajnog dužnika između

povjerilaca; 6) izvršiti pretvaranje potraživanja u uloge; 7) odrediti način namirenja stečajnih povjerilaca; 8) namiriti ili izmijeniti razlučna prava; 9) smanjiti ili odgoditi isplata obaveza stečajnog dužnika; 10) obaveze stečajnog dužnika pretvoriti u kredit; 11) preuzeti jemstvo ili dati drugo osiguranje za ispunjenje obaveza

stečajnog dužnika; 12) urediti odgovornost stečajnog dužnika nakon završetka stečajnog

postupka; 13) izdati nove akcije i sl.

Član 143.

Podnošenje plana

(1) Stečajni dužnik može stečajni plan podniejti zajedno s prijedlogom otvaranja stečajnog postupka. Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni plan imaju pravo stečajnom sudu podnijeti stečajni upravnik i stečajni dužnik. Neće se uzeti u obzir plan koji se podnosi sudu nakon završnog ročišta.

(2) Ako je na skupštini povjerilaca stečajnom upravniku naložena izrada stečajnog plana on je dužan taj plan podnijeti stečajnom sudu u roku od 30 dana od dana održavanja skupštine povjerilaca. Sud može produžiti rok za podnošenje plana za još 30 dana pod određenim okolnostima. Sa stečajnim upravnikom u izradi plana savjetodavno sarađuje odbor povjerilaca, ako je osnovan, i dužnik pojedinac.

Član 144.

Sadržaj plana Stečajni plan sastoji se od pripremne osnove i osnove za provođenje. Uz plan se prilažu i isprave navedene u članu 154. i 155. ovog zakona.

Član 145. Priprema osnova

(1) U pripremnoj osnovi stečajnog plana navode se mjere koje su preduzete prije otvaranja stečajnog postupka ili se još trebaju da preduzmu, kako bi se stvorio osnov za planirano ostvarivanje prava učesnika.

(2) Priprema osnova mora da sadrži i sve ostale podatke o osnovama i posljedicama plana koji su značajni za donošenje odluke povjerilaca o planu i za njegovu sudsku potvrdu.

Član 146.

Osnova za provođenje

(1) Osnova za provođenje sadrži odredbe o tome kako će se planom izmijeniti


Privredna društva

345

pravni položaj stečajnog dužnika i drugih učesnika u postupku. (2) Stečajni plan uklučuje: opis načina, vremena i iznosa do kog povjerioci s

osiguranim pravima i druge vrste povjerilaca trabaju biti isplaćeni ili namireni na neki drugi način, konverzije potraživanja povjerilaca u kapital stečajngo dužnika, novog zaduživanja dužnika i vrste garancija koje će biti ponuđene svakoj od kategorija povjerilaca i novih investitora, kao i način na koji će oni biti isplaćeni u cijelosti ili zaštićeni od šteta koje mogu biti rezultat primjene plana, stepena do kog se dužniku može oprostiti njegov dug; načina kompenzacije koji se nudi svim kategorijama, te razlika u smislu raspodjele u slučaju likvidacije dužnika; finansijska prognoza i vrsta mjera koje trebaju da se preduzmu da bi se povratila profitabilnost preduzeća dužnika, načina izvršenja reorganizacije, posebno u mjerama i mjerama za smanjenje broja zaposlenih; izvora finansiranja i finansijskog plana za primjenu stečajnog plana, uključujući povećanje osnovnog kapitala i duga, kao i drugih mjera koje su preduzete u skladu sa ovim zakonom.

Član 147.

Razvrstavanje učesnika u stečajnom planu

(1) Učesnici u stečajnom planu razvrstavaju se pri utvrđivanju njihovih prava u grupe. Povjerioci s različitim pravnim položajem razvrstavaju se u stečajnom planu u posebne grupe. Kod toga treba razlikovati:

1) povjerioce s pravom odvojenog namirenja, ako plan zadire i u njihova prava, stečajne povjerioce koji nisu nižeg isplatnog reda,

2) stečajne povjerioce pojedinih nižih isplatnih redova, ako njihova potraživanja ne prestaju prema članu 150. ovog zakona.

(2) Povjerioci istog pravnog položaja mogu se svrstavati u grupe prema istovrsnosti privrednih interesa. Takvo razvrstavanje mora da se temelji na valjanim razlozima. U planu će se navesti kriterijumi za razvrstavanje.

(3) Posebnu grupu činit će zaposleni ako učestvuju kao stečajni povjerioci s potraživanjima koja nisu neznatna. Posebne grupe mogu da se oblikuju od povjerilaca s malim potraživanjima.

Član 148.

Prava razlučnih povjerilaca

(1) Stečajnim planom ne smije se zadirati u pravo razlučnih povjerilaca na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenog namirenja, ako tim planom nije izričito određeno.

(2) Ako je stečajnim planom drugačije određeno u osnovi za provođenje za razlučne povjerioce, posebno će se navesti u kojem se dijelu njihova prava smanjuju, na koje vrijeme se odgađa njihovo namirenje, te koje još odredbe plana prema njima djeluju.


Privredna društva

346

Član 149.

Prava stečajnih povjerilaca Za povjerioce koji nisu nižih isplatnih redova u osnovi za provođenje navodi se u kojem se dijelu njihova potraživanja smanjuju, na koje vrijeme se odgađa njihovo namirenje, kako se osiguravaju, te koje druge odredbe plana djeluju prema njima.

Član 150. Prava stečajnih povjerilaca nižih isplatnih redova

(1) Ako stečajnim planom nije drugačije određeno smatrat će se da su njegovim prihvatanjem potraživanja stečajnih povjerilaca nižih isplatnih redova prestala.

(2) Ako se stečajnim planom odstupi od odredbe stava 1. ovog člana, u osnovi, za provođenje će se za svaku grupu povjerilaca nižih isplatnih redova navesti podaci propisani u članu 149. ovog zakona.

(3) Stečajnim planom se ne može isključiti niti ograničiti odgovornost stečajnog dužnika nakon okončanja stečajnog postupka za novčane kazne i sa njime izjednačene obaveze.

Član 151.

Načelo jednakog postupanja prema svim učesnicima

(1) Svim učesnicima pojedine grupe stečajnim planom moraju da se osiguraju ista prava.

(2) Različito postupanje prema učesnicima iste grupe dopušteno je samo uz saglasnost svih učesnika koji su time pogođeni. U tom slučaju stečajnom planu potrebno je priložiti izjave o saglasnosti dotičnih učesnika.

(3) Ništavan je svaki dogovor stečajnog upravnika, dužnika i drugih lica s pojeidnim učesnicima kojim se tim učesnicima za njihovo ponašanje pri glasanju ili inače u vezi sa stečajnim postupkom jamči pogodnost koja stečajnim planom nije predviđena.

Član 152.

Odgovornost stečajnog dužnika

(1) Ako stečajnim planom nije drugačije određeno stečajni dužnik se namirenjem stečajnih povjerilaca u skladu s osnovom za provođenje oslobađa svojih preostalih obaveza prema tim povjeriocima.

(2) Ako je stečajni dužnik javno privredno društvo, komanditno društvo ili društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću, stav 1.ovog člana, na odgovarajući se način primjenjuje na ličnu odgovornost članova društva.


Privredna društva

347

Član 153.

Stvarnopravni odnosi Ako se prema stečajnom planu trebaju zasnivati, mijenjati, prenositi ili ukidati prava na stvarima i pravima stečajnog dužnika, potrebne izjave volje učesnika mogu se unijeti u osnovu za provođenje. Izjave koje treba upisati u zemljišne knjige ili koje druge odgovarajuće upisnike moraju se dati u skladu sa zemljišno knjižnim odnosno drugim odgovarajućim upisnim propisima.

Član 154. Pregled imovine Ako se predviđa da će se povjerioci namiriti iz prihoda preduzeća koje će nastaviti voditi stečajni dužnik ili treće lice, uz stečajni plan treba priložiti i pregled imovine u kojem će se, uz navođenje njihove vrijednosti, popisati dijelovi imovine i obaveze koje bi trebalo ispuniti ako plan stupi na snagu. Uz to potrebno je prikazati i koji se rashodi i prihodi mogu očekivati u vremenskom razdoblju tokom koga bi povjerioce trebalo namiriti i kojim se redoslijedom prihoda i izdataka jamči sposobnost preduzeća za plaćanje tokom tog vremenskog razdoblja.

Član 155. Daljnji prilozi

(1) Ako je stečajnim planom predviđeno da dužnik pojedinac nastavja da vodi preduzeće planu treba priložiti izjavu stečajnog dužnika da je spreman nastaviti s vođenjem preduzeća na osnovu plana. Ako je stečajni dužnik društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću ili komanditno društvo, stečajnom planu treba priložiti odgovarajuću izjavu lično odgovornih članova društva. Izjava stečajnog dužnika nije potrebna ako je plan podnio sam dužnik.

(2) Ako je stečajnim planom predviđeno da neki povjerioci dobiju udjele u dužniku-pravnom licu, ili da postanu njegovi članovi, ili da steknu određena prava u djelatnosti dužnika-pojedinaca planu treba priložiti izjavu o saglasnosti svakoga od tih povjerilaca.

(3) Ako je treće lice preuzelo obaveze prema povjeriocima za slučaj da stečajni plan bude odobren planu treba priložiti i izjavu tog trećeg lica.

(4) Ako su stečajnim planom predviđene statusne promjene stečajnog dužnika (pripajanje, spajanje i sl.) planu treba da se prilože i izjave pravnih lica koja će učestvovati u statusnim promjenama.

Član 156.

Odbacivanje plana

(1) Stečajni sud će stečajni plan odbaciti po službenoj dužnosti ako: 1) nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje i sadržaju plana, te

ako podnosilac plana taj nedostatak ne može otkloniti ili ga ne otkloni unutar primjerenog roka koji mu je sud odredio,

2) očito nema izgleda da lplan koji je stečajni dužnik podnio


Privredna društva

348

povjerioci prihvate ili sud potvrdi, 3) prava koja bi sudionici trebali steći prema osnovi za provođenje

plana koji je stečajni dužnik podnio očito se ne mogu ostvariti. (2) Ako je dužnik u stečajnom postupku već podnio stečajni plan koji su

povjerioci odbili, koji sud nije potvrdio ili koji je dužnik povukao nakon javnog zakazivanja ročišta za raspravljanje o planu, sud će odbaciti novi plan stečajnog dužnika ako to odbacivanje zatraži stečajni upravnik, uz saglasnost odbora povjerilaca, ako je taj odbor osnovan.

(3) Protiv rješenja kojim se stečajni plan odbacuje podnosilac plana ima pravo na žalbu.

Član 157. Izjašnjenja o stečajnom planu

(1) Ako stečajni plan ne bude odbačen stečajni sud zatražit će da se o njemu u roku od 30 dana izjasne:

1) odbor povjerilaca, ako je osnovan, 2) dužnik, ako je plan podnio stečajni upravnik, 3) stečajni upravnik, ako je plan podnio stečajni dužnik.

(2) Stečajni sud može pozvati organe uprave nadležne za predmet poslovanja stečajnog dužnika, te nadležnu privrednu komoru da se izjasne o predloženom stečajnom planu.

Član 158.

Obustava unovčenja imovine stečajnog dužnika i namirenja povjerilaca Ako bi provođenje podnesenog stečajnog plana bilo ugroženo nastavljanjem unovčenja i diobe stečajne mase, stečajni sud može, na prijedlog stečajnog dužnika ili stečajnog upravnika, odrediti obustavu unovčenja i diobe te mase. Sud neće odrediti obustavu ili će već donijeto rješenje o obustavi staviti van snage ako bi uslijed obustave mogla nastupiti znatna šteta za stečajnu masu ili ako stečajni upravnik, uz saglasnost odbora povjerilaca ili skupštine povjerilaca, zatraži nastavak unovčenja i diobe mase.

Član 159. Izlaganje stečajnog plana Stačajni plan se sa svim svojim prilozima i prispjelim izjašnjenjima izlaže u sudskoj pisarnici na uvid sudionicima. 2. PRIHVATANJE I POTVRDA PLANA

Član 160. Ročište za raspravljanje i glasanje o stečajnom planu

(1) Stečajni sud zakazat će ročište na kojem će se raspravljati i glasati o stečajnom planu i pravu glasa stečajnih povjerilaca. Ročište se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja o određivanju ročišta.


Privredna društva

349

(2) Ročište za raspravljanje i glasanje mora biti obavljeno. U objavi treba istaći da se u stečajni plan i prispjele stavove o planu može izvršiti uvid u pisarnicu stečajnog suda.

(3) Stečajni povjerioci koji su prijavili svoja potraživanja, razlučni povjerioci, stečajni upravnik i dužnik posebno će se pozvati na ročište za rapsravljanje i glasanje o planu. S pozivom potrebno je dostaviti i kopiju plana ili sažetak njegovog bitnog sadržaja koji je pdonosiac plana na zahtjev suda dužan da podnese sudu.

Član 161.

Spajanje s ispitnim ročištem Ročište za raspravljanje i glasanje o stečajnom planu ne smije se održati prije ročišta za ispitivanje potraživanja. Ta se dva ročišta mogu spojiti.

Član 162. Pravo glasa stečajnih povjerilaca

(1) Na pravo glasa stečajnih povjerilaca pri glasanju o stečajnom planu na odgovarajući način primjenjuju se pravila ovog zakona o utvrđivanju prava glasa stečajnih povjerilaca. Razlučni povjerioci imaju pravo glasa kao i stečajni povjerioci samo ako im je stečajni dužnik i lično odgovoran i ako se odredknu svoga prava na odvojeno namirenje ili ne budu odvojeno namireni.

(2) Povjerioci na čija potraživanja stečajni plan ne djeluje nemaju pravo glasa.

Član 163. Pravo glasa razlučnih povjerilaca

(1) Ako je stečajnim planom uređen i pravni položaj razlučnih povjerilaca na ročištu će se pojedinačno raspraviti prava tih povjerilaca. Pravo glasa imaju oni razlučni povjerioci čija razlučna prava nije osporio stečajni upravnik, ni koji od razlučnih povjerilaca, niti koji od stečajnih povjerilaca. Na pravo glasa nosioca osporenih ili nedospjelih prava, te prava vezanih uz odložni uvjet na odgovarajući način primjenjuju se pravila ovog zakona o utvrđivanju prava glasa tih povjerilaca.

(2) Razlučni povjerioci na čiji pravni položaj stečajni plan ne djeluje nemaju pravo glasa.

Član 164. Popis prava glasa Na osnovu rasprave na ročištu stečajni sudija će da utvrdi popis povjerilaca i prava glasa koja im pripadaju.

Član 165. Izmjena plana Podnosilac stečajnog plana ima pravo, na osnovu rasprave o planu na ročištu, sadržajno izmijeniti pojedine odredbe stečajnog plana. O izmijenjenom planu može da se glasa na istom ročištu.


Privredna društva

350

Član 166.

Posebno ročište za glasanje

(1) Stečajni sud može odrediti posebno ročište za glasanje o stečajnom planu. U tom slučaju vremensko razdoblje između ročišta za raspravljanje i ročišta za glasanje ne smije biti duže od 30 dana.

(2) Na ročište za glasanje pozivaju se svi povjerioci s pravom glasa i stečajni dužnik. U slučaju izmjene plana potrebno je da se psoebno ukaže na tu izmjenu.

Član 167. Glasanje pisanim putem

(1) Ako je određeno posebno ročište za glasanje o stečajnom planu povjerioci mogu i pisano da glasaju.

(2) Stečajni sud će povjeriocima s pravom glasa, nakon ročišta za raspravljanje o stečajnom planu, dostaviti glasački listić i tako ih obavijestiti o njihovom pravu glasa. Pisano glasanje uzet će se u obzir samo ako bude primljeno na sudu najkasnije tri dana prije održavanja ročišta za glasanje. Sud će na to upozoriti povjerioce dostavljajući im glasačke listiće.

Član 168. Glasanje po grupama Svaka grupa povjerilaca s pravom glasa odvojeno glasa o stečajnom planu.

Član 169. Potrebne većine

(1) Smatrat će se da su povjerioci prihvatili stečajni plan ako je u svakoj grupi većina povjerilaca glasala za plan i ako zbir potraživanja povjerilaca koji su glasali za plan premašuje zbir potraživanja povjerilaca koji su glasali protiv tog da se plan prihvati.

(2) Povjerioci koji imaju neko zajedničko pravo ili čija su prava do nastanka stečajnog razloga činila jedinstveno pravo računaju se pri glasanju kao jedan povjerilac. Na odgovarajući način postupit će se i s nosicoima razlučnih prava ili prava plodouživanja.

Član 170.

Zabrana opstrukcije

(1) Smatrat će se da je glasačka grupa prihvatila stečajni plan, iako potrebna većina unutar grupe nije postignuta ako:

1) povjerioci te grupe stečajnim planom nisu stavljeni u lošiji položaj od onoga u kojem bi bili da plana nema,

2) primjereno učestvuju u privrednim koristima koje bi učesnicima trebale pripasti na osnovu stečajnog plana,

3) je većina glasačkih grupa plan prihvatila s potrebnom većinom. (2) Smatrat će se da primjereno učestvovanje povjerilaca neke grupe u


Privredna društva

351

privrednim koristima u smislu stava 1. ovog člana postoji ako: 1) prema stečajnom planu ni jedan drugi povjerilac ne bi trebao

primiti imovinsku korist koja bi prelazila puni iznos njegovog potraživanja,

2) imovinsku korist ne bi primio ni povjerilac koji bi u slučaju da plana nema bio u isplatnom redu iza povjerioca grupe, niti stečajni dužnik ili lice koje u njemu ima udjela,

3) ako se nijedan od povjerilaca koji bi u slučaju da stečajnog plana nema bio u istom isplatnom redu s povjeriocima te grupe, ne stavlja u bolji položaj od onoga u kojem se nalaze ti povjerioci.

Član 171.

Pristanak stečajnih povjerilaca nižih isplatnih redova

(1) Smatrat će se da su grupe povjerilaca koji potražuju kamate koje teku nakon otvaranja stečajnog postupka i povjerilaca koji potražuju naknadu troškova svog učestvovanja u stečajnom postupku pristale na stečajni plan ako je stečajni dužnik planom oslobođen tih obaveza ili se, u skladu s odredbom člana 150. ovog zakona, uzima da je stečajni dužnik oslobođen tih obaveza, te ako prema planu čak ni glavna potraživanja tih stečajnih povjerilaca neće biti podmirena u cijelosti.

(2) Smatrat će se da su grupe koje su za jedan isplatni red iza obaveza stečajnog dužnika po osnovu novčanih kazni i sličnih obaveza pristale na stečajni plan ako nijedan stečajni povjerilac planom nije stavljen u bolji položaj od povjerilaca tih grupa.

(3) Ako u glasanju ne sudjeluje niti jedan povjerilac pojedine grupe smatrat će se da je ta grupa pristala na stečajni plan.

Član 172.

Pristanak stečajnog dužnika

(1) Smatrat će se da je stečajni dužnik dao svoj pristanak na stečajni plan ako planu ne prigovori najkasnije na ročištu za glasanje pisano ili usmeno na zpisnik.

(2) Stečajni sud prigovor iz stava 1. ovog člana neće uzeti u obzir ako stečajni dužnik stečajnim planom nije stavljen u teži položaj od onog u kojem bi bio da plana nema, te ako niti jedan povjerilac ne dobiva privrednu korist koja prelazi puni iznos njegovog potraživanja.

(3) Odredba st. 1. i 2. ovog člana na odgovarajući način primjenjuje se i na akcionare, nosioce udjela, te na nosioce drugih osnivačkih prava pravnih lica.

Član 173.

Potvrda stečajnog plana

(1) Nakon što stečajni plan prihvate povjerioci i nakon što na njega pristane stečajni dužnik, stečajni sud će da odluči o tome hoće li plan potvrditi.

(2) Stečajni sud će prije toga saslušati stečajnog upravnika, odbor


Privredna društva

352

povjerilaca, ako je osnovan, i stečajnog dužnika. (3) Rješenje o potvrdi stečajnog plana sadrži osnovu za provođenje plana

koju su povjerioci prihvatili.

Član 174. Uvjetni plan Ako je stečajnim planom predviđeno da se prije potvrde moraju izvršiti određene radnje ili ostvariti druge mjere, plan se smije potvrditi samo ako su te pretpostavke ispunjene. Sud će potvrdu uskratiti po službenoj dužnosti ako se te pretpostavke ne ispune ni nakon isteka primjerenog roka koji je odredio.

Član 175. Povreda procesnih odredbi Stečajni sud će po službenoj dužnosti da uskrati potvrdu stečajnog plana ako:

(1) su pri njegovoj izradi bitno povrijeđeni propisi o njegovom sadržaju, obradi i prilozima o prihvatanju od povjerilaca i o pristanku stečajnog dužnika, osim ako se ti nedostaci mogu otkloniti ili

(2) je prihvatanje plana postignuto na nedopušten način, naročito stavljanjem u povoljniji položaj pojedinih povjerilaca.

Član 176.

Zaštita povjerilaca

(1) Na prijedlog povjerilaca stečajni sud će odbiti potvrđivanje stečajnog plana ako je povjerilac:

1) planu prigovorio najkasnije na ročištu za glasanje pisano ili usmeno na zapisnik i

2) ako je planom stavljen u lošiji položaj od onog u kojem bi bio da plana nema.

(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana dopušten je samo ako povjerilac učini vjerovatnim da je planom stavljen u lošiji položaj.

Član 177.

Objava odluke

(1) Rješenjem kojim se stečajni plan potvrđuje ili kojim se potvrda uskraćuje proglašava se na ročištu za glasanje ili na posebnom ročištu koje će se održati u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja.

(2) Ako se stečajni plan potvrdi sud će stečajnim povjeriocima koji su prijavili svoje potraživanje i razlučnim povjeriocima, upućujući ih na odluku o potvrdi plana, dostaviti kopiju plana ili sažetak njegovog kratkog sadržaja.


Privredna društva

353

Član 178.

Pravni lijek Protiv rješenja kojim se stečajni plan potvrđuje ili se potvrda plana uskraćuje, povjerioci i stečajni dužnik imaju pravo na žalbu. 3. UČINCI POTVRĐENOG STEČAJNOG PLANA I NADZOR NAD ISPUNJENJEM PLANA

Član 179. Osnovni učinci plana

(1) Rješenje o potvrdi stečajnog plana djeluje prema svim učesnicima od svoje pravosnažnosti. Ako je predviđeno zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine, ili prijenos poslovnih udjela u nekom društvu s ograničenom odgovornošću, smatrat će se da su u rješenju sadržane izjave volje učesnika date u propisaom obliku; to na odgovarajući način vrijedi i za rješenjem obuhvaćene izjave o preuzimanju obaveza na kojima se temelji zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prijenos poslovnih udjela i dionica. Ovo vrijedi i za stečajne povjerioce koji svoja potraživanja nisu prijavili, te za učesnike koji su planu prigovorili.

(2) Rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na pravo stečajnih povjerilaca protiv sudužnika i dužnikovih jemaca, te na prava tih povjerilaca na dijelovima imovine koji ne spadaju u stečajnu masu, ili na osnovu predbilježbe koja se odnosi na te predmete. Stečajni dužnik se, međutim, na osnovu rješenja oslobađa od obaveza prema svojim sudužnicima, jemcima ili drugim regresnim ovlaštenicima na isti način kao i prema svojim povjeriocima.

(3) Ako je neki povjerilac namiren u većoj mjeri nego što bi imao pravo prema stečajnom planu on nema obavezu vratiti primljeno.

Član 180.

Prestanak odredbe o odlaganju namirenja i oslobađanju duga

(1) Ako je na osnovu rješenja o potvrdi stečajnog plana namirenje potraživanja stečajnih povjerilaca odloženo ili je stečajni dužnik djelimično oslobođen obaveze na namirenje, odlaganje odnosno oslobođenje prestaje vrijediti u odnosu na onog povjerioca prema kojem je stečajni dužnik znatno zakasnio s ispunjenjem prihvaćenog plana. Smatrat će se da je stečajni dužnik znatno zakasnio s ispunjenjem plana ako nje platio dospjelu obavezu, iako ga je povjerilac pisano opomenuo i pritom mu odredio naknadni rok u trajanju od najmanje 15 dana.

(2) Ako se prije potpunog ispunjenja stečajnog plana nad imovinom stečajnog dužnika otvori novi stečajni postupak odlaganje i otpust prestaju vrijediti u odnosu na sve stečajne povjerioce.


Privredna društva

354

Član 181.

Osporena potraživanja i odvojeno namirenje

(1) Ako je neko potraživanje osporeno na ispitnom ročištu ili ako visina potraživanja razlučnog povjerioca koja će se odvojeno namiriti nije utvrđena, neće se smatrati da stečajni dužnik kasni s ispunjenjem stečajnog plana u smislu odredbe člana 180. ovog zakona, ako stečajni dužnik to potraživanje do konačnog utvrđivanja njegove visine uzima u obzir u onom obimu koji odgovara odluci stečajnoga suda o pravu glasa povjerioca pri glasanju o planu. Ako nije donio odluku o pravu glasa, sud će, na prijedlog stečajnog dužnika ili povjerioca, naknadno utvrditi obim u kojem stečajni dužnik privremeno mora uzeti u obzir navedeno potraživanje.

(2) Ako prema konačnom utvrđenju potraživanja proizađe da je stečajni dužnik platio premalo dužan je da doplati manjak. U tom slučaju smatrat će se da stečajni dužnik znatno kasni s ispunjenjem stečajnog plana te ako ne doplati manjak premda ga je povjerilac pisano opomenuo i pritom mu za to odredio naknadni rok u trajanju od najmanje 15 dana.

(3) Ako prema konačnom utvrđenju proizađe da je stečajni dužnik platio previše, on može zahtijevti povrat viška samo ako taj višak prelazi i nedospjeli dio potraživanja na koje povjerilac ima pravo na osnovu stečajnog plana.

Član 182. Izvršenje na rješenju o potvrdi stečajnog plana

(1) Na osnovu pravosnažnog rješenja o potvrdi stečajnog plana stečajni povjerioci čija su potraživanja utvrđena mogu da pokrenu postupak prinudnog izvršenja protiv stečajnog dužnika. S neosporenim potraživanjem izjednačeno je i ono čije je osporavanje otklonjeno.

(2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i na prinudno izvršenje protiv trećeg lica ako je rješenjem iz stava 1. ovog člana utvrđeno da je preuzela jemstvo za ispunjenje stečajnog plana, osim ako pritom nije zadržala pravo prigovora prethodne tužbe.

(3) Prava koja mu pripadaju u slučaju znatnog kašnjenja stečajnog dužnika s ispunjenjem stečajnog plana povjerilac može prinudno ostvariti na osnovu rješenja kojim je potvrđen stečajni plan i rješenja koim je utvrđeno njegovo potraživanje u stečajnom postupku, ako učini vjerovatnim da je stečajnog dužnika propisno opomenuo, te da je protekao rok koji je naknadno odredio stečajnom dužniku. Povjerilac nije dužan dokazati zakašnjenje stečajnog dužnika.

Član 183.

Zaključenje stečajnog postupka

(1) Stečajni sud donijet će rješenje o zaključenju stečajnog postupka čim rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravosnažno.


Privredna društva

355

(2) Prije zaključenja stečajnog postupka stečajni upravnik dužan je namiriti nesporne obaveze stečajne mase, a za sporne pružiti odgovarajuće osiguranje.

(3) Sud će objaviti izreku rješenja s naznakom razloga za zaključenje stečajnog postupka. Sud će 15 dana unaprijed izvijestiti stečajnog dužnia, stečajnog upravnika i članove odbora povjerilaca o tome kada će nastupiti pravne posljedice zaključenja stečajnog postupka.

Član 184.

Učinci zaključenja stečajnog postupka

(1) Donošenjem rješanja o zaključenju stečajnog postupka prestaju službe stečajnog upravnika i članova odbora povjerilaca, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Stečajni dužnik ponovno stiče pravo slobodnog raspolaganja stečajnom masom.

(2) Odredbe stava 1.ovog člana ne odnosi se na propise o nadzoru nad ispunjenjem stečajnog plana.

(3) Parnicu koja je u toku, a koja za predmet ima pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika vezane uz stečajni postupak, stečajni upravnik ili povjerilac koji je podigao pobojnu tužbu u skladu sa članom 85. stav 2. ovog zakona može voditi dalje i nakon zaključenja postupka ako je to predviđeno stečajnim planom. U tom će se slučaju parnica voditi za račun stečajnog dužnika, ako planom nije drugačije određeno.

Član 185.

Nadzor nad ispunjenjem plana

(1) Po pravilu, za provođenje stečajnog plana može se predvidjeti da će se njegovo ispunjenje nadzirati.

(2) Ako je nadzor predviđen nakon zaključenja stečajnog postupka nadzirat će se stečajni dužnik da li ispunjava svoje obaveze prema povjeriocima u skladu sa rješenjem iz stava 1. ovog člana.

(3) Ako je to u rješenju iz stava 1. ovog člana predviđeno, nadzor se proteže i na ispunjenje potržaivanja koja povjerioci, u skladu s tim rješenjem, imaju prema privrednim društvima koja su osnovana nakon otvaranja stečajnog postupka radi preuzimanja ili daljnjeg vođenja preduzeća, ili pogona stečajog dužnika – društvo preuzimala.

Član 186.

Dužnosti i ovlaštenja stečajnog upravnika

(1) Nadzor iz člana 185. ovog zakona obavljaju stečajni upravnik i obdor povjerilaca, te stečajni sud na način predviđen stečajnim planom. U tom slučaju službe stečajnog upravnika i članova odbora povjerilaca neće prestati zaključenjem stečajnog postupka.

(2) Tokom trajanja nadzora stečajni upravnik dužan je da odbor povjerilaca,


Privredna društva

356

ako je osnovan, i sud jednom godišnje izvijesti o ispunjenju plana, to daljnjim izgledima za njegovo ispunjenje. Time se ne utiče na pravo odbora povjerilaca i suda da u svako doba zahtijevaju pojedinačna obavještenja ili podnošenje međuizvještaja.

Član 187.

Podnošenje prijave Utvrdi li stečajni upravnik da se potraživanja čije se ispunjenje nadzire ne ispunjavaju ili ne mogu ispuniti, dužan je o tome, bez odlaganja, obavijestiti stečajni sud i sve povjerioce kojima, prema rješenju o potvrdi stečajnog plana, prpadaju zahtjevi protiv stečajnog dužnika ili društva preuzimaoca.

Član 188. Poslovi za koje je potrebna saglasnost U osnovi, za provođenje stečajnog plana može se predvidjeti da će za valjanost određenih pravnih poslova stečajnog dužnika ili društva – preuzimaoca, tokom trajanja nadzora biti potrebna prethodna saglasnost stečajnog upravnika. Na radnje stečajnog dužnika preduzete bez saglasnosti stečajnog upravnika na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovog zakona o pravnim radnjama stečajnog dužnika preduzetim nakon otvaranja stečajnog postupka mimo stečajnog upravnika.

Član 189. Krediti

(1) Po pravilu, za provođenje stečajnog plana može se predvidjeti da će stečajni povjerioci biti u isplatnom redu iza povjerilaca s potraživanjima po osnovu kredita ili zajmova koje će stečajni dužnik ili društvo-preuzimalac preuzeti tokom trajanja nadzora ili koje je povjerilac stečajne mase ostavio na snazi i tokom trajanja nadzora. U tom će slučaju biti potrebno da se utvrdi ukupni iznos za kredite te vrste (kreditni okvir). Taj iznos ne smije da prelazi vrijednost predmeta imovine navedenih u pregledu imovine.

(2) Stečajni povjerioci iz stava 1. ovog člana namirivat će se samo iza onih povjerilaca s kojima je dogovoreno da će se i u kojoj visini kredit koji su odobrili, s obzirom na glavno potraživanje, kamate i troškove nalaziti unutar kreditnog okvira i kojima je stečajni upravnik takav odgovor pisano potvrdio.

Član 190.

Kasniji isplatni red potraživanja novih povjerilaca Potraživanja povjerilaca iz ugovornih odnosa zasnovanih tokom trajanja nadzora namirivat će se iza potraživanja povjerilaca po osnovu kredita iz člana 189. stav 1. ovog zakona. U istom su položaju i potraživanja po osnovu trajnog obligacionog


Privredna društva

357

odnosa zasnovanog ugovorom prije nadzora za vrijeme nakon prvog roka u kojem je povjerilac mogao izjaviti otkaz nakon početka nadzora.

Član 191. Uzimanje u obzir kasnijeg isplatnog reda

(1) Kasniji isplatni red stečajnih povjerilaca i povjerilaca iz člana 190. ovog zakona uzima se u obzir samo u stečajnom postupku otvoreno prije ukidanja nadzora.

(2) U tom novom stečajnom postupku povjerioci iz stava 1. ovog člana nalaze se ispred ostalih povjerilaca kasnijeg isplatnog reda.

Član 192.

Objava nadzora

(1) Rješenje stečajnog suda kojim je određen nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana objavit će se zajedno s rješenjem o zaključenju stečajnog postupka, s tim što će se objaviti, ako su za to ispunjeni ujveti iz ovog zakona, i lista poslova za koje je potrebna prethodna saglasnost stečajnog upravnika, visina predviđenog kreditnog okvira, te je li predviđen i nadzor nad društvom-preuzimaocem.

(2) Podaci iz stava 1. ovog člana upisat će se u odgovarajuće javne knjige po službenoj dužnosti.

Član 193. Ukidanje nadzora

(1) Stečajni sud donijet će rješenje o ukidanju nadzora ako: 1) su potraživanja čije se ispunjenje nadzire ispunjena ili je njihovo

ispunjenje osigurano, ili 2) je od zaključenja stečajnog postupka prošlo tri godine, a nije

podnesen prijedlog za otvaranje novog stečajnog postupka. (2) Rješenje iz stava 1. ovog člana će se objaviti. U tom rješenju će da se

odredi brisanje u odgovorajućim javnim knjigama upisa nadzora i ograničenja određenih u vezi s nadzorom.

Član 194.

Troškovi nadzora Troškove nadzora snosi stečajni dužnik. Društvo preuzimalac snosi troškove nastale nadzorom koji se nad njime provodi.

4.10.3. Likvidacija

Zakon o likvidacionom postupku (u daljem tekstu: ZOL) Likvidacija predstavlja postupak prestanka platežno sposobnog (solventnog) privredog društva. U ovom slučaju aktiva je veća od pasive tako da u obzir dolazi namirenje povjerilaca u punom iznosu. Razlozi sa sprovođenje likvidacije nisu ekonomske prirode, ali, ipak, ako se u toku sprovođenja postupka likvidacije utvrdi da


Privredna društva

358

aktiva ne može podmiriti potraživanja povjerilaca, postupak će se dalje nastaviti po pravilima stečajnog postupka. Postupak likvidacije je pravno regulisan odredbama Zakona o likvidacionom postupku i ZOPD.

Član 1. Predmet Zakona Ovim zakonom uređuje se likvidacijski postupak pred nadležnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, u postupku likvidacije pravnih osoba.

Član 2. Svrha likvidacijskog postupka Likvidacijski postupak provodi se nad pravnim osobama. On služi cjelovitoj namiri svih povjeritelja pravne osobe unovčenjem njezine imovine. Ukoliko nakon toga preostanu još neke imovinske vrijednosti, članovi pravne osobe namiruju se iz preostale imovine srazmjerno svom sudjelovanju.

Član 3. Nadležni sud Likvidacijski postupak provodi sud koji je, prema Zakonu o stečajnom postupku, nadležan za provedbu stečajnog postupka.

Član 4. Razlozi za likvidaciju i pokretanje postupka

(1) Likvidacijski se postupak provodi u slijedećim slučajevima: 1) Kada je pravnoj osobi rješenjem nadležnog državanog organa

izrečena mjera trajne zabrane daljnjeg obavljanja djelatnosti pravne osobe. U ovome slučaju zastupnik nadležnog organa podnosi prijedlog za otvaranje likvidacijskog postupka pred nadležnim sudom;

2) Kada je pravomoćnim rješenjem suda utvrđena ništavost upisa u sudski registar ili ništavost osnutka pravne osobe. U ovome slučaju sud koji je utvrdio ništavost proslijeđuje rješenje nadležnom likvidacijskom sudu koji, po službenoj dužnosti, pokreće likvidacijski postupak;

3) U slučajevima u kojima se, prema Zakonu o gospodarskim društvima, mora sprovesti likvidacijski postupak. U ovome je slučaju osnivač za zastupanje ili organ ovlašten za zastupanje društva obvezan podnijeti prijedlog za pokretanje likvidacijskog postupka. Pri tom svaki pojedini osnivač za zastupanje ili svaki pojedini član organa ovlaštenog za zastupanje može podnijeti taj prijedlog. Osnivač ovlašten za zastupanje osoba koji postupaju za organ ovlašten za zastupanje odgovaraju uslijed zakašnjelog podnošenja prijedloga.

(2) Odluka o sprovedbi likvidacijskog postupka objavljuje se na oglasnoj


Privredna društva

359

ploči suda i u „Službenim novinama Federacije BiH”. Član 5.

Organi likvidacijskog postupka Organi likvidacijskog postupka su: likvidacijski sudac i likvidator.

Član 6. Postavljanje likvidatora Za likvidatora, po pravilu, treba biti postavljen član dosadašnjeg organa za zastupanje pravne osobe. Sud može postaviti neku drugu pogodnu osobu za likvidatora ako postoje naznake za to da uredna likvidacija putem dosadašnjih članova organa za zastupanje ne bi bila osigurana.

Član 7. Popis imovine, popis povjeritelja

(1) Likvidator je dužan likvidacijskom sucu predočiti popis imovine i obveza pravne osobe. Popis se sastoji od svih imovnih vrijednosti (popis imovine) i svih obveza uključujući prava trećih osoba na predmetima imovine i naznaku povjeritelja (popis povjeritelja).

(2) Ako za likvidatora nije postavljen član organa ovlaštenog za zastupanje pravne osobe, obveze saradnje i davanja informacija odnose se na ove članove.

(3) Likvidator je dužan izjavom pred nadležnim sudom zajamčiti tačnog i potpunost podataka.

Član 8. Prinudne mjere

(1) Ako je za likvidatora postavljen raniji član organa ovlaštenog za zastupanje pravne osobe, sud može odrediti prinudne mjere prema čl. 10. i 62. Zakona o stečajnom postupku ukoliko livkidator ne izvršava svoje obveze prema članu 7. stavu 1. ovog zakona.

(2) Ako je postavljen likvidator koji nije član organa ovlaštenog za zastupanje pravne osobe sud može, na prijedlog likvidatora, odrediti prinudne mjere prema čl. 10. i 62. Zakona o stečajnom postupku ukoliko članovi ne obavljaju svoje obveze prema članu 7. stav 2. i 3. ovog zakona.

Član 9.

Unovčenje imovine, obveza podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka

(1) Likvidator je dužan bez odlaganja uzeti u posjed imovinu pravne osobe. On je ovlašten i obvezan na unovčavanje imovine pravne osobe. Prava trećih osoba na predmetima i pravima imovine moraju se uzeti u obzir.

(2) Ukoliko su ispunjene pretpostavke za provedbu stečajnog postupka, likvidator je dužan u roku od 15 dana podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.


Privredna društva

360

(3) Likvidator odgovara za sve štete koje povjeriteljima ili članovima pravne

osobe nastanu zbog zakašnjelog podnošenja prijedloga.

Član 10. Troškovi suda i uprave

(1) Iz imovine pravne osobe likvidator je, prvo, dužan unaprijed izmiriti troškove i pristojbe suda, pristojbe i izdatke svoje uprave i nastale nužne troškove uprave.

(2) Pristojbe uprave određuju se na temelju propisa donesenog sukladno članu 237. Zakona o stečajnom postupku.

Član 11.

Dioba

(1) Likvidator namiruje potraživanja povjeritelja srazmjerno visini njihovih udjala u potraživanjima čim budu na raspolaganju dovoljna sredstva za raspodjelu.

(2) Ukoliko su potraživanja povjeritelja za koja ne postoji provedbeni naslov sporna, likvidator tim povjeriteljima određuje rok od 15 dana. Ako povjeritelj u ovom roku dokaže podizanje tužbe, likvidator prilikom diobe zadržava iznos koji otpada na tu obvezu.

(3) Ukoliko povjeritelj u ostavljenom roku ne izvrši obvezu iz stava 2. ovog člana potraživanje povjeritelja prilikom diobe ne uzima se u obzir.

Član 12.

Odgovornost likvidatora za unovčenje i diobu Likvidator osobno odgovara za skrivljenu povredu svoje obveze da imovinu unovči što je najbolje moguće i prikupljeni iznos ravnomjerno podijeli.

Član 13. Obveze podnošenja izvješća i polaganja računa Likvidator je dužan na traženje suda, ali najkasnije okončanjem postupka diobe, položiti račun o svojim radnjama i sudu predati pismene potvrde na provjeru.

Član 14. Okončanje postupka Nakon dokaza o potpunoj diobi imovine sud razrješava likvidatora njegove službe i zaključuje postupak. Zaključenje postupka se javno oglašava u „Službenim novinama Federacije BiH”.


Privredna društva

361

Član 15.

Gašenje pravne osobe Nakon što je zaključenje likvidacijskog postupka postalo pravomoćno, sud određuje brisanje pravne osobe u svim javnim registrima.

Član 16. Primjena drugih propisa Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe o likvidacijskom postupku iz Zakona o gospodarskim društvima („Službene novine Federacije BiH”, broj 23/99) koje su u oprečnosti s ovim zakonom.

Član 17. Stupanje na snagu Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u „Službenim novinama Federacije BiH”. Primjer za vježbu : 1) Privrednom društvu “POT”d.o.o. iz Sarajeva, Bosanska 3, sudskom presudom je

utvrđena ništavnost upisa u sudski registar. Aktiva društva iznosi 10.000,00 KM a dospjela potraživanja 9.000,00 KM. Da li će se provoditi stečajni ili likvidacioni postupak ?

2) Privrednom društvu “ATA” d.o.o. iz Sarajeva, Geteova 3, izrečena je privremena

mjera zabrane vršenja rada i djelatnosti. Akiva društva iznosi 10.000,00 KM a dospjela potraživanja 18.000,00 KM. Da li će se provoditi stečajni ili likvidacioni postupak?

Pitanja za vježbu: 1. Definišite pojam likvidacije? 2. Kad se provodi postupak likvidacije ? 3. Ko je ovlašten za podnošenje prijedloga za pokretanje postupka likvidacije? 4. Ko provodi likvidacioni postupak? 5. Objasnite funkciju likvidacijskog upravnika? 6. Objasnite postupak likvidacije? 7. Kada će se likvidacioni postupak nastaviti kao stečajni? 8. Koji su razlozi za likvidaciju u d.d.? 9. Koji su razlozi za prestanak k.d.? 10. Koji su razlozi za prestanak d.n.o.?

PETI DIO Ugovori poslovnog prava – robnog prometa

362

5. UGOVORI POSLOVNOG PRAVA – ROBNOG PROMETA 5.1. Pojam ugovora i osnovna načela Ugovor predstavlja saglasnost izjava volje koja proizvodi odgovarajuće pravno i ekonomsko dejstvo. Oni predstavljaju najvažniju vrstu pravnih poslova ali i najčešći izvor obligacija bez obzira da li se radi o fizičkim ili pravnim licima. U poslovnom pravu ugovori su najvažniji pravni akti jer su oni osnov za nastanak privrednih, obligacionih, statusnih i drugih odnosa. Zakon o obligacionim odnosima nije dao definiciju pravnog posla već samo definiciju ugovora. Iz ove zakonske formulacije vidljivo je da Zakon prihvata sistem jedinstvenog uređivanja pojedinih odnosa između fizičkih i pravnih lica. Njegove norme se odnose i na fizička i na pravna lica sa izuzetkom da se kod privrednih odnosa, pojedina pitanja mogu urediti i na drugačiji način. Ova konstatacija se odnosi i na ugovore kojima je Zakon posvetio 1109 članova, odnosno više od 2/3 svih odredbi. Naravno da je problematika ugovora regulisana i u drugim specijalnim zakonima (npr. prevoz robe željeznicom, vazdušni saobraćaj) a što ćemo vidjeti kod pojedinih vrsta ugovora. Bitno obilježje odredbi ZOO je i njihova dispozitivnost, što znači da se primjenjuju ako ugovorne strane nisu šta drugo ugovorile, odnosno ako voljom ugovornih strana nije šta drugačije utanačeno. Prihvaćen je i princip autonomije volje, odnosno slobode ugovaranja što omogućuje zaključivanje brojnih ugovora. Autonomija volje se ne može shvatati apsolutno i ona trpi određena ograničenja upravljena prije svega na zaštitu «javnog poretka». Izvod iz ZOO

Čl. 25. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno. Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.

Bez obzira na prihvaćenu autonomiju volje u zaključivanju ugovora, jednom zaključeni ugovor se kao takav mora izvršavati. Ovaj princip je u pravu poznat kao pacta sunt servanda (ugovore treba izvršavati - ugovor predstavlja zakon za ugovorne strane).


363


Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine Za oslobađanje od izvršavanja ugovornih obaveza utvrđeni su strogi uslovi a radi se o pravnim institutima: nemogućnost ispunjenja promijenjenih okolnosti, prekomjernog oštećenja, zelenaškog ugovora i više sile. Zakonodavac je i kod ovih instituta više išao u pravcu da se ugovor održi na snazi ukoliko je to moguće, uključivo i reviziju ugovora od strane suda, a tek onda na njegovo raskidanje. Izvod iz ZOO.

Čl. 17. Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja učesnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona. Izvod iz ZOO – promijenjene okolnosti

Čl. 133. Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine. Raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze. Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene. Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Čl. 134. Strana koja je ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva raskid ugovora dužna je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten.

Čl. 135. Pri odlučivanju o raskidanju ugovora, odnosno o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom


364

riziku kod ugovora, odnosno vrste, o opštem interesu, kao i o interesima odbiju strana.

Čl. 136. Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Nemogućnost ispunjenja

Čl. 137. Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova. U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor, ako djelimično ispunjenje ne odgovara njenim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze.

Čl. 138. Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobađanja od sopstvene obaveze. Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je neispunjenje postalo nemoguće. Prekomjerno oštećenje

Čl. 139. Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja. Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva. Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti. Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora na sreću, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar dana viša cijena iz osobite naklonosti.

Čl. 140. Ako se otuđuje osnovno sredstvo u društvenoj svojini, a sticalac je fizičko ili građansko pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je primljeno u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora. Ako fizičko ili građansko pravno lice otuđuje stvar koja može biti osnovno sredstvo, a sticalac je društveno pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je dato u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora. Neznanje prave vrijednosti stvari u času zaključenja ugovora nije uslov za njegovo poništenje. Poništenje ugovora može zahtijevati društveno pravno lice koje je bilo ugovorna strana, kao i nadležan organ.


365

Ukoliko ovim članom nije drukčije propisano, shodno se primjenjuju pravila iz prethodnog člana. Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog člana ne podrazumijeva se nepokretnost koja je osnovno sredstvo društvenog pravnog lica. Zelenaški ugovor

Čl. 141. Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora. Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovojiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor se odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora. Viša sila – vis maior

Čl. 177. st.1. Imalac se oslobađa odgovornosti i ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti, nit izbjeći ili otkloniti. Pored ovoga kao osovna načela u oblasti ugovornog prava, bez obzira da li se radi o ugovorima obligacionog i/ili poslovnog prava javljaju se i slijedeći pravni instituti (osnovna načela): savjesnost i poštenje jednaka vrijednost uzajamnih činidbi (možda ekvivalencije) i zabrana prouzrokovanja štete. Izvod iz ZOO

Čl. 12. U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.

Čl. 15. U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice.

Čl. 16. Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta. U pogledu podjele ugovora isti se mogu klasificirati na više načina. S obzirom da li su posebno regulisani zakonskim propisima ili ne dijele se na imenovane i neimenovane ugovore. Tako ZOO sadrži odredbe o 24 imenovana ugovora poslovnog, odnosno obligacionog prava, s tim što su pojedini imenovani ugovori sadržani i u drugim specijalnim propisima (zakonima) kao npr. ugovori o pojedinim vrstama prevoza. Neimenovani ugovori nisu regulisani nekim posebnim zakonima i


366

nemaju poseban naziv. Na njih se primjenjuju opšta pravila ugovornog prava ali i pravila i elementi iz imenovanih ugovora. S obzirom da li je za punovažnost ugovora potrebna određena forma, ugovori se dijele na formalne i neformalne. Pravilo je da su ugovori neformalni izuzev kada Zakon nalaže obaveznu pismenu formu (npr. agencija, licenca, građenje) ili kao uslov za postojanje ugovora (forma ad solemnitatem) ili kada forma ima dokazni karakter (forma ad probationem). U pogledu dejstva prava i obaveza u okviru jednog ugovora dijele se na jednostrano i dvostrano obavezne. Jednostrano obavezni za jednu ugovornu stranu proizvode samo prava, a za drugu ugovornu stranu samo obaveze. Kod dvostrano obaveznih, koji su pravilo, postoji uzajamnost prava i obaveza između ugovornih strana. U pogledu sadržaja i visine međusobnih prava i obaveza ugovori se dijele na komutativne i aleatorne. Kod komutativnih ugovora već u momentu zaključenja ugovora poznate su međusobne činidbe i njihova visina. Ovi ugovori su pravilo za razliku od aleatornih kod kojih u momentu zaključenja ugovora nisu poznata sva prava i obaveze (alea – kocka). Prava i obaveze, kod ove vrste ugovora ovise o nastupanju nekog budućeg neizvjesnog događaja (npr. osiguranje). U pogledu dužine trajanja predmetne radnje, ugovori se dijele na trenutne i trajne. S obzirom da li se za pribavljenu korist daje naknada ili ne, ugovori se dijele na teretne i dobročine. Teretni ugovori su pravilo, pogotovo u poslovnom pravu. Kauzalni i apstraktni su oni ugovori kod kojih je vidljiv razlog obavezivanja i on predstavlja bitan element ugovora, odnosno oni kod kojih razlog obavezivanja nije vidljiv iz ugovora. Posebna vrsta ugovora su adhezioni ugovori ili ugovori po pristupu (ad herere – pristupiti ili ne pristupiti). To je takva vrsta ugovora kada jedna ugovorna strana unaprijed određuje sve uslove ugovora i to najčešće putem opštih uslova poslovanja (npr. obavezno osiguranje motornih vozila) a druga ugovorna strana može samo pristupiti takvoj ponudi/ugovora bez, u pravilu, prava na modifikaciju. Pored ovih osnovnih podjela poznati su još i slijedeće vrste ugovora: opcioni, generalni i akcesorni, predugovor i glavni ugovor i realni ugovori. 5.2. Zaključenje ugovora 5.2.1.Pregovori i predugovor Zaključenju ugovora, u ovisnosti od njegovog značaja i složenosti, u pravilu prethode određene predradnje. Zaključenju ugovora prethode kraći ili duži pregovori. Naravno da ova faza u zaključenju ugovora može i da izostane a pogotovu kod adhezionih ugovora i ugovora koji se sklapaju na standardizovanim obrascima. Sami pregovori treba da dovedu do davanja ponude, odnosno prihvata ponude izuzev slučajeva kada pregovarači pristupe direktnom zaključenju ugovora. U našem pravnom sistemu pregovori ne obavezuju i svaka strana ih može prekinuti kada to želi. Međutim i pregovarači su u obavezi da se pri vođenju pregovora ponašaju u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja. Iz ovog razloga postoji odgovornost za vođenje pregovora bez namjere da se zaključi ugovor. Uslovi za odgovornost su: vođenje pregovora bez namjere da se zaključi ugovor, odnosno ukoliko je ta namjera postojala pa se od namjere odustalo bez vavaljanog razloga i drugi uslov je postojanje štete. Krivica se ovdje, kao i kod ugovorne odgovornosti prepostavlja ali samo za najlakši stepen – običnu nepažnju.


367

Namjera i gruba nepažnja se moraju dokazati. U pogledu visine i vrste štete dominantan je stav da se naknada za tzv. negativni ugovorni interes ograničava samo na običnu štetu, a ne i na izgubljenu dobit. Radi se o imovinskoj šteti koju trpi jedna strana zato što nije došlo do zaključenja ugovora. Ovaj oblik odgovornosti, kao predugovorne naziva se još i culpa contrahendo. Izvod iz sudske prakse Ako je jedna strana pristupila zaključivanju ugovora u dobroj vjeri da će on biti realizovan, pa je pouzdavajući se u to pretrpjela štetu koju inače ne bi pretrpjela, a predstavnici druge strane nisu postupali u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja pri zaključenju ugovora, onda je druga strana odgovorna za štetu nastalu ponašanjem svojih predstavnika. (Presuda Saveznog suda GZ.61/69) Prema navedenom pravnom pravilu odštetnog prava o predugovornoj odgovornosti, pregovarač koji vodi pregovore tako da jasno ispoljava namjeru da zaključi ugovor, pa od te namjere odustane bez opravdanog razloga, dužan je drugom pregovaraču, koji je postupajući korektno u tim pregovorima pretrpio štetu (negativni ugovorni interes), ovu naknaditi. To se pravno pravilo zasniva na dužnosti korektnog odnosa i na načelu savjesnosti i poštenja, čega se stranke moraju pridržavati i pri pregovorima o zaključenju ugovora. Naravno, to je izuzetak od pravila da stranke nisu vezane pregovorima koji prethode zaključenju ugovora i da ih svaka stranka može prekinuti kad god hoće, pa se stoga navedeno pravilo o predugovornoj odgovornosti mora restriktivno tumačiti i primjenjivati». (Presuda Saveznog suda Gzs. 51/77 od 11.07.1977.)

Tuženi je bez osnovnog razloga odustao od zaključenja ugovora o izgradnji poslovnog prostora za koji je tuženi u toku pregovora izradio zajednički projekat, pa se tužiocu po ovom osnovu priznaje pravo na naknadu štete. (Rješenje Vrhovnog suda BiH Rev. 82/80 od 20.03.1980.)93 Izvod iz ZOO

Čl. 30. Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće. Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora. Odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu. Ako se drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko pripreme za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove. Vezano za samo visinu štete kod nesavjesnog vođenja pregovora postoje i oprečni stavovi da bi ona mogla da obuhvati i izgubljenu dobit.

93 Izvod iz sudske prakse prema Milenko Vlaović, “Pregled sudske prakse”, Poslovni biro, Beograd 2000.god., str. 71.


368

Izvod iz sudske prakse Slučaj Hoffman v. Red Owl Stores, Inc. je iz američkog prava. Džozef Hofman (Joseph Hoffman) i njegova supruga vodili su pregovore sa Edvardom Lukovićem (Edward Lukowitz) predstavnikom mreže supermarketa, kompanijom Red Owl radi zaključenja ugovora o franšizingu. Hofman je imao pekaru u mjestu Wautoma i počeo je razgovore sa jednim ranijim predstavnikom Red Owl-a o proširenju poslovne aktivnosti i otvaranju bakalnice, da bi dobio franšizu Red Owl-a. Oko Božića 1960.godine Hofman je kupio malu bakalnicu u Wautoma-i da bi stekao iskustvo u ovoj vrsti posla prije nego što pređe u drugo veće mjesto. Tri mjeseca kasnije predstavnici Red Owl-a su došli da pregledaju poslovanje i ustanovili su da je Hofman ostvarivao profit. Tada je po savjetu Lukovića, Hofman prodao svoju malu bakalnicu i preselio se u veći grad, a nešto docnije prodao je i svoju pekaru u kojoj je ranije radio. Sve to je učinio na osnovu savjeta i uvjeravanja koje mu je davao Luković. Inače Hofman je trebalo da uloži 18.000 dolara kao svoje učešće da bi dobio obećanu franšizu, da radi kao poslovođa samousluge Red Owl-au mjestu Chilton. Najzad, pregovori su bili prekinuti kada je Red Owl zatražio znatno veće novčano učešće od Hofmana (34.000 dolara umjesto 18.000), što je ovaj odbio da učini. U obrazloženju odluke kojom je Hofman bila dosuđena naknada interesa zbog pouzdanja u obećanje (reliance interest), predsjednik Vrhovnog suda države Viskonsin (Wisconsin) je između ostalog naveo: «Ostaje da se razmotri pravno pitanje koje su postavili tužioci da nikada nije bio postignut sporazum o bitnim faktorima koji su bili potrebni da se uspostavi ugovor između Hofmana i Red Owl-a. Među njima su bile i ove tačke: veličina, cijena, oblik i uređenje zgrade za samouslugu i uslovi ugovora o zakupu koji se tiču zakupnine, održavanja, obnavljanja i opcione klauzule o prodaji. Time se postavlja pitanje da li obećanje koje je potrebno da bi se na njemu mogao zasnovati prigovor zbog obećanja (promissory estoppel) mora da obuhvati sve bitne pojedinosti predložene transakcije između obećaoca i lica kome je obećanje učinjeno tako da se izjednači sa ponudom što bi dovelo do obvezujućeg ugovora između strana, kada bi obećanje prihvatilo lice kojem je ono bilo upućeno. Ako bi prigovor zbog obećanja (promissory estoppel) bio ograničen samo na situacije u kojima bi obećanje, da bi predstavljalo činjenični osnov, moralo da bude određeno u pogledu svih detalja u toj mjeri da bi uz postojanje consideration-a ovakvo obećanje dovelo do ugovora, onda obećanja koja su tuženi davali Hofmanu ne bi prošla taj test. Ali, član 90 Restatement-a o ugovorima, ne postavlja zahtjev za obećanje koje može da bude činjenični osnov da mora da bude toliko obuhvaćeno da ispuni uslove koji se traže za ponudu koja bi mogla da preraste u ugovor ako bude prihvaćena. S obzirom da obećanja koja su predstavnici Red Owl-a davali Hofmanu nisu ispunjavala potrebne uslove za ponudu, razumije se da Hofman nije mogao da zahtijeva ni ispunjenje ugovora, niti naknadu zbog neispunjenja ugovora (tzv. expectation interest), upravo zbog činjenice što ugovor nije bio zaključen. On je kao tužilac morao da se zadovolji naknadom zbog pouzdanja u obećanje (reliance interest). U tu naknadu nije uračunat izmakli dobitak koji je Hofman mogao steći da po nagovoru predstavnika Red Owl-a nije prodao bakalnicu u Wautoma i upravo uoči turističke sezone kada prihodi rastu. Ali izmakli dobitak nije dosuđen Hofmanu zato što ga ovaj nije tražio tužbom, te stoga Sud nije imao da riješava teško pitanje da li


369

naknada zbog pouzdavanja u obećanje (reliance interest) može da obuhvata i izmakli dobitak. Sa stanovišta koje nas zanima spor Hoffman v. Red Owl je značajan u više pravaca. Najprije on pokazuje da kada jedna strana u pregovorima nešto obeća pa zatim skrivi prekid pregovora, a druga pouzdavajući se u to obećanje pretrpi štetu zbog prekida pregovora, strana koja je skrivila prekid pregovora dužna je da dá naknadu. Zatim, slučaj Red Owl važan je i zbog toga što je razliku od nekih drugih primjera i obećanja (izjava volje) koje ne ispunjava uslove za ponudu može da bude osnov prava na naknadu štete za stranu koja se u njega pouzdala. Najzad, i to je za našu tezu najvažnije, poslije ovog spora postalo je očevidno da se može dogoditi da jedan pregovarač za trud obećanja druge strane ne prekine pregovore sa trećim licem koji su mogli, ali nisu morali dovesti do uspjeha, nego napusti mnogo izvjesnije imovinske vrijednosti. Tako posmatrano, može se zamisliti da pregovarač pored drugih oblika štete izgubi i dobitak iz ugovora zaključenih sa trećim licem, a koje je raskinuo da bi ispunio ono što druga strana u pregovorima traži od njega. Iako se zahtjev za naknadu izmaklog dobitka nije pojavio u sporu, slučaj Hoffman v. Red Owl je pokazao da takva mogućnost postoji.94 Nije rijetka situacija da zaključenju ugovora prethodi zaključivanje predugovora ili prethodnog ugovora (pactum de contrahendo). Predugovor u našem pravnom sistemu predstavlja ugovor kojim se preuzima obaveza na kasnije zaključenje glavnog ugovora. Ne preuzima se obaveza za izvršenje radnje. Ona će tek nastati po zaključenju glavnog ugovora. Rok u kome se može zahtijevati zaključenje glavnog ugovora iznosi 6 mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje. Ovaj rok je prekluzivan i njegovim istekom predugovor prestaje da proizvodi pravno dejstvo čime prestaju i ovlaštenja ugovornih strana da zahtijevaju zaključenje glavnog ugovora. Na taj način predugovor neće proizvoditi pravno dejstvo u slijedećim slučajevima: zaključenjem glavnog ugovora ili istekom roka od 6 mjeseci za zaključenje glavnog ugovora ili nepodizanjem tužbe kod nadležnog suda za ispunjenje predugovora ili zbog nastupanja nemogućnosti ispunjenja ili promijenjenih okolnosti po zaključenju predugovora. Izvod iz sudske prakse Činidba iz predugovora sastoji se u zaključivanju glavnog ugovora, a predmet obaveze (predugovora) ne može biti novčana činidba». (Odluka Vrhovnog suda Hrvatske Gž. 2283/88-89.) Predugovor o prodaji nepokretnosti koji nije zaključen u pismenoj formi i na kome potpisi stranaka nisu ovjereni kod suda ne proizvodi pravno dejstvo jer se za ovaj predugovor zahtijeva forma koju predviđa Zakon o prometu nepokretnosti kao uslov punovažnosti ugovora o prodaji nepokretnosti. Pri takvom stanju stvari, tuženi je dužan vratiti kaparu, jer ona kao sporedan ugovor dijeli sudbinu osnovnog pravnog posla koju tuženi drži bez ikakvog osnova i stoga je dužan da je tužiocu vrati.» (Vrhovni sud Srbije, Rev. 3805/92 od 20.10.1992.)

94 Miodrag Orlić: “Zaključenje ugovora”, Beograd, 1993.god., str.88-90.


370

Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor. Propisi o formi ugovora važe i za predugovor. Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.» (Vrhovni sud Srbije, Rev. 258/98 od 15.4.1998.)

Predugovor se mora zaključiti u formi koja je potrebna za zaključenje glavnog ugovora. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 388/98 od 15.10.1998.)95 Izvod iz ZOO

Čl. 45. Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor. Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovažnosti ugovora. Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti. Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen. Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

5.2.2. Ponuda i prihvat ponude Ponuda i prihvat ponude predstavljaju tzv. nužne faze u postupku zaključivanja ugovora. Ponuda predstavlja jednostranu izjavu volje koja obavezuje samo ponudioca da ostane pri ponudi u periodu vremena koji je sam odredio (npr. opcija ponude 3 dana). S druge strane prihvat ponude također predstavlja izjavu volje ponuđenog da u svemu prihvata ponudu. Izmjena uslova u ponudi od strane ponuđenog predstavlja kontra ponudu i on se tada nalazi u ulozi ponudioca a ponudilac u ulozi ponuđenog. Značaj kontraponude je u tome što se kao mjesto zaključenja ugovora, po dispozitivnim pravilima iz ZOO, uzima mjesto otposlanja ponude. U pogledu vremena zaključenja ugovora, ako se isti zaključuje po sistemu ponude i prihvata ponude uzima se momenat prijema izjave ponuđenog da prihvata ponudu (teorija prihvata ponude). Posebna pravila su propisana za prihvat ponude putem tzv. konkludentnih radnji kao i putem šutnje s obzirom da je napušten princip qui tacet consetire videtar (ko ćuti smatra se da pristaje). Od pravila da šutnja ne znači prihvat ponude propisani su i izuzeci.

95 Izvodi iz sudske prakse na ugovore prema: Jezdimir Mitrović i Miodrag Golubović “Ugovori u privredi kroz sudsku praksu, Glosarijum, Beograd 2000.god.


371

Primjer za ponudu i kontraponudu 1. Ponudilac: D.O.O. za veleprodaju «Timex», Sarajevo, ulica Gradačačka br. 12.,

zastupano po direktoru _____________________. 2. Ponuđeni: D.O.O. za promet na malo «Maloprom», Sarajevo, ulica Bihaćka

br. 1., zastupano po direktoru _____________________. 3. Predmet: Ponuda za kupovinu roba široke potrošnje.

Ponuda

Obavještavamo Vas da na našem skladištu u Sarajevu, ul. Gradačačka br. 12. raspolažemo sa ograničenom količinom roba široke potrošnje koje ste i ranije od nas nabavljali: - konzumni šećer 2.000 paketa po 100 kesica Cijena á 1 paket 30,00 KM - jestivo ulje 25.000 platičnih flaša po 1 litar Cijena á 1 litra 1,15 KM - mineralna voda 32.000 plastičnih flaša po 1,5 litra Cijena á 1,5 litra 0,80 KM - vinski ocat 15.000 plastičnih flaša po 0,70 litra Cijena á 0,7 litra 0,90 KM 4.Opcija ponude: 3 radna dana 5. Paritet isporuke: Skladište prodavca 6. Plaćanje: 100% avansno Sarajevo___________/200____g. Ponudilac __________________


372

Prihvat ponude 1. Pošiljalac: D.O.O. za promet na malo «Malprom», Sarajevo, ulica Bihaćka br.

1., zastupano po direktoru _____________________________. 2. Primalac: D.O.O. za veleprodaju «Timex», Sarajevo, ulica Gradačačka br. 12.,

zastupano po direktoru _______________________________. 3. Predmet: Odgovor na ponudu

Odgovor na ponudu od __________/200___g.

Obavještavamo Vas da u svemu prihvatamo Vašu ponudu, a prema priloženoj specifikaciji i cijenama izuzev uslova plaćanja. Možemo ponuditi plaćanje 50% avansno i 50% na odgodu u trajanju od 60 dana uz obezbjeđenje plaćanja trasiranom mjenicom sa avalom naše poslovne banke. Sarajevo, _____________/200__g.

Ponuđeni ________________

Odgovor na prihvat robe:

1. Ponudilac: D.O.O. za veleprodaju «Timex», Sarajevo, ulica Gradačačka br. 12.,

zastupano po direktoru _____________________. 2. Ponuđeni: D.O.O. za promet na malo «Maloprom», Sarajevo, ulica Bihaćka br.

1., zastupano po direktoru _____________________. 3. Predmet: Odgovor na ponudu

Odgovor na prihvat ponude (kontraponuda) Primili smo Vaš odgovor na ponudu i obavještavamo Vas da istu smatramo, s obzirom na izmijenjene uslove plaćanja, ponudom.

1. Prihvatamo Vaše uslove iz ponude u pogledu plaćanja. 2. Robu možete preuzeti na našem skladištu do isteka narednog radnog dana uz

prezentovanje: - uplate 50% avansa na naš transakcijski račun kod poslovne banke - trasirane mjenice po našoj naredbi na preostali iznos uz pripadajuću

kamatu avaliranu od strane Vaše poslovne banke. - narudžbenicu.

Sarajevo, _________200____god.

Ponuđeni

____________________


373


Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla. Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije primitka ponude ili istovremeno s njom.

Čl. 37. Ponuda u kojoj je određen rok za njezino prihvaćanje obvezuje ponudioca do isteka tog roka. Ako je ponudlac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvaćanje, smatrat će se da je taj rok počeo teći od datuma naznačenog u pismu, odnosno od dana kada je telegram predan pošti. Ako pismo nije datirano, rok za prihvaćanje ponude teče od dana kada je pismo predano pošti. Ponuda učinjena odsutnoj osobi kojoj nije određen rok za prihvaćanje vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponudiocu.

Čl. 38. Ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva posebnu formu obvezuje ponudioca samo ako je učinjena u toj formi. Isto važi i za prihvaćanje ponude.

Čl. 39. Ponuda je prihvaćena kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu. Ponuda je prihvaćena i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu te kada učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati kao izjava o prihvaćanju. Prihvaćanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvaćanju ili istovremeno s njom.

Čl. 40. Ponuda učinjena prisutnoj osobi smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odgađanja, izuzev ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada stanoviti rok za razmišljanje. Ponuda učinjena telefonom, teleprinterom ili neposredno radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnoj osobi.

Čl. 41. Ako ponuđeni izjavi da prihvaća ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svome prijašnjem ponudiocu.

Čl. 42. Šutnja ponuđenog ne znači prihvaćanje ponude. Nema učinak odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.) smatrati kao prihvaćanje. Ali, kada ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.


374

Isto tako osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga, dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila. Ako u slučaju iz prethodnog stava ponuda odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku kada je ponuda odnosno nalog stigao ponuđenom.

Čl. 43. Prihvatanje ponude izvršeno sa zakašnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog. Ali, ako je izjava o prihvatanju koja je učinjena blagovremeno stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen. Ipak, ugovor u takvom slučaju nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije provog idućeg radnog dana po prijemu izjave, ili prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenoga da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.

Čl. 44. Ponuda ne gubi učinak ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njezina prihvaćanja , izuzev ako suprotno proizlazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla. Pitanja za vježbu:

1. Izložite pojam ugovora? 2. Navedite razlike ugovora poslovnog i obligacionog prava? 3. Koje faze u zaključenju ugovora poznajete? 4. Navedite osnovna načela Ugovornog prava. 5. Koje razloge poznajete za reviziju i raskid ugovora? 6. Koje vrste ugovora poznajete? 7. Šta predstavlja ponuda? 8. Kada prihvat ponude proizvodi pravno dejstvo? 9. Šta se podrazumijeva pod uvjetom zaključenja ugovora? 10. Kada šutnja proizvodi pravno dejstvo?

5.3. Ugovor o prodaji Ugovor o prodaji ili kupoprodaji je osnovni ugovor poslovnog prava i robnog prometa. Predstavlja ugovor kojim se jedna ugovorna strana – prodavac obavezuje da na drugu ugovornu stranu – kupca prenese pravo svojine na robi koja je predmet prodaje i da pri tome garantuje za njena svojstva (odgovornost za materijalne i pravne nedostatke), a kupac se obavezuje da primi robu i isplati prodajnu cijenu. Ugovor o prodaji je dvostranoobavezan, teretan i konsenzualan. Pored ovih svojstava ugovor o prodaji treba da ispunjava i neke druge uslove. Kao ugovorne strane javljaju se subjekti poslovnog prava. Ovaj ugovor predstavlja poslove koji se javljaju u okviru redovne djelatnosti subjekata poslovnog prava. Predmet ovog ugovora je roba i to tjelesne pokretne stvari a samo izuzetno nepokretnosti (npr. stanovi za tržište, poslovni prostor). U pogledu primjene dispozitivnih propisa na ovaj ugovor se primjenjuju odredbe ZOO i Opštih uzansi za promet robom. U prilogu se daju primjeri pojedinih ugovora o prodaji u različitim varijantama (Ugovor o prodaji sa


375

specifikacijama, po uzorku), pri čemu se daju i izvodi iz ZOO uz odgovarajuće članove ugovora kao i kompletan tekst Opštih uzansi za promet robom. 5.3.1. Primjer za ugovor o prodaji Ugovorne strane:

1. D.O.O. za proizvodnju, promet i usluge «PROBEX» Sarajevo, Branilaca Grada br. 1 zastupano po zakonskom zastupniku Direktoru… (u daljem tekstu: prodavac) i

2. D.D. za veleprodaju «MAX PROMET», Sarajevo, Čekaluša br. 7 zastupano po predsjedniku Uprave, Glavnom Direktoru … (u daljem tekstu: kupac)

Zaključili su dana ________/2001.godije slijedeći

UGOVOR O PRODAJI I Opšte odredbe

Član 1. Prodavac i kupac, kao ugovorne strane po ovom ugovoru saglasne su da će obaveze po ovom ugovoru izvršavati u svemu kako isti glasi.

Član 2. Ugovorne strane su saglasne da će, u slučaju, da pojedina pitanja, vezana za izvršavanje obaveza i ostvarivanje prava, po ovom ugovoru istim nisu regulisana, primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima.

Član 3.

Ugovorne strane su saglasne da će se u izvršavanju obaveza i ostvarivanja prava po ovom ugovoru, rukovoditi osnovnim načelima poslovnog/obligacionog prava.

- Čl. 2. Z.O.O. Jedinstvenost normi ZOO - Čl. 9. Z.O.O. Jedinstvo tržišta - Čl. 10. Z.O.O. Slobodno uređivanje obligacionih odnosa - Čl. 11. Z.O.O. ravnopravnost učesnika - Čl. 12. Z.O.O. Savjesnost i poštenje - Čl. 13. Z.O.O. Zabrana zloupotrebe prava - Čl. 14. Z.O.O. Zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog

položaja - Čl. 15. Z.O.O. Načelo ekvivalentnosti - Čl. 16. Z.O.O. Zabrana prouzrokovanja štete - Čl. 17. Z.O.O. Pacta sunt servanda/dužnost ispunjenja preuzetih

obaveza - Čl. 18. Z.O.O. Pravni standardi u izvršavanju obaveza

- pažnja dobrog domaćina - pažnja dobrog privrednika - pažnja dobrog stručnjaka/bonsus artifex


376

- Čl. 19. Z.O.O. Rješavanje sporova na miran način - Čl. 20. Z.O.O. Sloboda uređivanja obligacionih odnosa/dispozitivnost

odredbi ZOO - čl. 21. Z.O.O. Postupanje u skladu sa dobrim poslovnim običajima

II Predmet ugovora

Član 4. Predmet ugovora predstavlja isporuka/prodaja od strane prodavca prema kupcu tehničke robe i to:

- televizori marke «Samtran», ekran 51 cm, godina proizvodnje 2001. - video rekorderi marke «Samtran», godina proizovodnje 2001.

Član 5.

Prodavac će predmet ugovora isporučiti u svemu prema tehničkim karakteristikama iz tehničkog uputstva proizvođača opreme, u koji su ugovorne strane ostvarile uvid dana _____2001.godine, te isti ovjerile.

Član 6. Prodavac garantuje da je predmet ugovora:

- snabdjeven odgovarajućim atestom, - posjeduje ISO 9001. - tehnički upotrebljiv na teritoriji Federacije BiH.

III Količina Član 7.

Prodavac se obavezuje da će kupcu predmet ugovora isporučiti u slijedećim količinama:

- televizori 500 komada do 30.03.2001.god. - televizori 250 komada do 30.04.2001.god. - video rekorderi 700 komada do 30.04.2001.god.

Član 8. Prodavac se obavezuje da će do momenta isporuke predmetne robe na istoj pribaviti svojinsko pravo u slučaju da isto nije pribavio sa danom potpisivanja ovog ugovora (čl. 460. Z.O.O.)

Član 9. Kupac je upoznat da prodavac nije na svoj ugovorenoj količini robe pribavio svojinsko pravo do dana potpisivanja ovog ugovora.

Član 10.

Kupac zadržava pravo na raskid ovog ugovora i naknadu štete u slučaju da prodavac do rokova isporuke iz člana 7. ovog ugovora ne pribavi svojinsko pravo na predmetu ugovora.

IV Cijena

Član 11. Ugovorne strane su saglasne da kupac prodavcu na ime cijene isplati slijedeći iznos:


377

- za televizore po komadu 350,00 KM (slovima: tristotinepedeset KM i 00/100), što ukupno iznosi:

750 komada x 350,00 262.500,00 KM

(slovima: dvijestotinešesdesetdvijehiljadepetstotina i 00/100)

- za video rekordere komada 200,00 KM (slovima: dvijestotine KM i 00/100), što ukupno iznosi:

700 komada x 200,00 140.000,00 KM

(slovima: stotinučetrdesethiljada KM i 00/100)

Ukupna vrijednost ugovora iznosi: 402.500,00 KM (slovima: četiristotinedvijehiljadepetstotina KM i 00/100).

Član 12.

Ugovorne strane su saglasne da se prodajna cijena iz člana 11 ovog ugovora isplati na slijedeći način:

- 30% odmah po potpisu ugovora na ime avansa što iznosi:

120.750,00 KM

(slovima:stotinudvadesthiljadasedamstopedeset KM i 00/100)

- 40% sa 30.03.2001.god., odnosno po urednoj isporuci prvog lota, što iznosi:

161.000,00 KM

(slovima: stotinušezdesetjednahiljada KM i 00/100) i

- 30% sa 30.04.2001.god., odnosno po isporuci ukupne količine robe što iznosi:

120.750,00 KM

(slovima: stotinudvadesthiljadasedamstopedest KM i 00/100)

Član 13. Kupac se obavezuje da na ime obezbjeđenja potraživanja akceptira mjenicu u svojstvu trasata (trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi – robna mjenica) na iznos od 281.750,00 KM (slovima: dvijestotineosamdesetjednahiljada i sedamstotinapedeset KM i 00/100) sa rokom dospjeća 30.04.2001.god. Mjenični blanket će se popuniti u skladu sa posebnim sporazumom zaključenim između ugovornih strana u roku od 3 dana od dana potpisivanja ovog ugovora.

Član 14.

Prodavac se obavezuje da na ime obezbjeđenja kupčevog avansa akceptira mjenicu u svojstvu trasata (trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi – finansijska mjenica) na iznos od 120.750,00 KM (slovima: stotinudvadesethiljadasedamstotinapedeset KM i 00/100) sa rokom dospijeća 30.03.2001.god. Mjenični blanket će se popuniti u skladu sa posebnim sporazumom zaključenim između ugovornih strana u roku od 3 dana od dana potpisivanja ovog ugovora.


378

Izvod iz ZOO Čl. 462. st. 2. i 3.

Kada ugovorom o prodaji cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka na osnovu kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom se smatra tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.

Čl. 463. Kada je ugovorena veća cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika.

Alternative: fiksne cijene, najviše cijene, struktura najviših cijena. Zadržavanje cijena na zatečenom nivou, određivanje marže, davanje saglasnosti na cijnu, cijene u rasponu.

Čl. 464. Kada je ugovorna tekuća cijena kupac duguje cijenu utvrđenu zvaničnom evidencijom na tržištu u mjestu prodavca u vrijeme kada je trebalo da slijedi ispunjenje. Ako takve evidencije nema tekuća cijena se određuje na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena.

Čl. 465.

Ako treće lice kome je povjereno određivanje cijene neće ili ne može da je odredi, a ugovorači se ne slože naknadno o određivanju cijene niti ugovor raskinu, smatraće se da je ugovorena razumna cijena.

Čl. 466. Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovoraču, smatraće se da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu kao u slučaju da cijena nije određena. V Ambalaža i paritet isporuke

Član 15. Prodavac se obavezuje da predmet ugovora isporuči u originalnoj proizvođačkoj ambalaži. Ugovorne strane su saglasne da se radi o nepovratnoj ambalaži.

Član 16. Predmet ugovora će se isporučiti na paritetu ex works, za svaku vrstu robe i za svaku isporuku. Izvod iz ZOO

Čl. 471. Kada mjesto predaje nije određeno ugovorom, predaja stvari vrši se u mjestu u kome je prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku


379

ovoga, svoje boravište, a ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne djelatnosti, onda u mjestu njegovog sjedišta. Ali, ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu.

Čl. 472. U slučaju kada je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu.

Čl. 473. Ako je prodavac dužan poslati stvar kupcu, mora zaključiti na uobičajen način i pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mjesta.

Čl. 474. Troškove predaje, kao i one koji joj prethode, snosi prodavac, a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno.

Čl. 475.

Ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavac nije dužan predati stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istovremeno, ili nije spreman da to istovremeno učini, ali kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar.

Čl. 476.

Kada se predaja stvari ostvaruje uručenjem prevoziocu, prodavac može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene, ili poslati stvar tako da zadrži pravo da raspolaže njom za vrijeme prevoza. Ako je zadržao pravo da raspolaže stvarju za vrijeme prevoza, prodavac može zahtijevati da stvar ne bude predana kupcu u mjestu opredjeljenja dok ne isplati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar. Međutim, kada ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo da odbije isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnosti da pregleda stvar.

Čl. 477. Ako se poslije odašiljanja stvari kupcu pokaže da su njegove materijalne prilike takve da se osnovano može posumnjati da će on moći isplatiti cijenu, prodavac može spriječiti izručenje stvari kupcu čak i kada ovaj već ima u rukama ispravu koja ga ovlašćuje da zathijeva izručenje stvari. Međutim, prodavac ne može spriječiti izručenje ako ga zahtijeva neko treće lice koje je uredan imalac isprave koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari, osim ako isprava sadrži rezerve u pogledu dejstva prenosa, ili ako prodavac dokaže da je imalac isprave kada ju je pribavljao postupio svjesno na štetu prodavca.


380

INCOTERMS «E» klauzule – otpremne klauzule, polazak EXW – franko tvornica (ex works) «F» klauzule – glavni prijevoz plaća kupac FCA – franko prijevoznik (free carrier) FAS – franko uz bok broda (free alongside ship) FOB – franko brod (free on bord) «C» klauzule – glavni transport plaća prodavac CFR – cijena i vozarina (cost and freight) CIF – cijena, osiguranje i vozarina (cost, insurance and freight) CPT – vozarina i osiguranje plaćeno do (carriage paid to) CIP – vozarina i osiguranje plaćeno do (carriage and insurance paid to) «D» klauzule – klauzule prispijeća DAF – isporučeno granica (dalivered at frontier) DES – isporučeno franko brod (delivered ex ship) DEQ – isporučeno franko obala (delivered ex quay (duty paid)) DDU – isporučeno, neocarinjeno (delivered duty unpaid) DDP – isporučeno, ocarinjeno (delivered duty paid).

Svaka vrsta transporta

EXW – franko tvornica – (… naznačeno mjesto)

Uključivo multimodalni

FCA – franko prijevoznik (… naznačeno mjesto)

Transport CPT – vozarina plaćeno do (… naznačeno mjesto odredišta)

CIP – vozarina i osiguranje plaćeni do (… naznačeno mjesto odredišta)

DAF – isporučeno granica (naznačeno mjesto) DDU – isporučeno, neocarinjeno

(… naznačeno mjesto odredišta) DDP – isporučeno, ocarinjeno

(… naznačeno mjesto odredišta) Zračni transport


Željeznički transport


Pomorski i riječni Transport

FAS – franko uz bok broda (… naznačena luka otpreme)

FOB – franko brod (… naznačena luka otpreme)


381

CFR – cijena i vozarina (… ugovorena luka odredišta)

CIF – cijena, osiguranje i vozarina (… ugovorena luka odredišta)

DES – isporučeno franko brod (… ugovorena luka odredišta)

DEQ – isporučeno franko obala (… ugovorena luka odredišta)

EXW (EX WORKS) FRANKO TVORNICA (… naznačeno mjesto) «Franko tvornica» znači da prodavalac ispunjava svoju obvezu isporuke kada je robu stavio kupcu na raspolaganje u svojim pogonima (radionici, tvornici, skladištu itd.). Posebno, nije odgovoran za utovar robe na prijevozno sredstvo koje osigurava kupac, niti za carinjenje robe radi izvoza, ako nije drukčije ugovoreno. Kupac snosi sav trošak i rizik u vezi s otpremom robe do ugovorenog mjesta. Ova klauzula predstavlja minimum obveza prodavaoca. Tu klauzulu ne treba koristiti kada kupac izravno ili neizravno ne može sam ispuniti izvozne formalnosti. U takvim okolnostima valja koristiti klauzulu FCA». FCA (FREE CARRIER) FRANKO PRIJEVOZNIK (… naznačeno mjesto) «Franko prijevoznik» znači da prodavalac ispunjava svoju obvezu kada preda robu, carinjenu radi izvoza, prijevozniku kojeg određuje kupac na naznačenom mjestu ili tački. Ako kupac nije odredio tačku, prodavalac može birati u okviru ugovorom utvrđenog mjesta ili područja gdje prijevoznik mora preuzeti robu. Kada je prema trgovinskim uzancama potrebna pomoć prodavaoca kod sklapanja ugovora s prijevoznikom (kao kod prijevoza željeznicom ili zračnim putem), tada prodavalac može nastupati, a rizik trošak snosi kupac. Ova odredba može se koristiti za sve vrste prijevoza, uključujući i multimodalni. «Prijevoznik» znači svaka osoba koja u ugovoru o prijevozu obavlja prijevoz ili osigurava obavljanje prijevoza cestom, željeznicom, zračnim putem, riječnim putem ili kombinacijom ovih vrsta prijevoza. Ako kupac naredi prodavaocu da isporuči osobi, npr. špediteru, koji nije «prijevoznik», prodavalac je ispravno ispunio svoju obvezu isporuke robe kada je ista pod nadzorom te osobe. «Transportni terminal» znači željeznički terminal, teretni kolodvor, kontejnerski terminal ili stovarište, višenamjenski teretni terminali ili neko drugo slično prijemno mjesto. «Kontejner» uključuje svu opremu koja se koristi za jednoobraznost tereta, npr. sve vrste kontejnera i/ili platformi, bilo da su prihvaćeni po ISO-u ili ne, prikolice, zamjenjive sanduke, ro-ro opremu, iglue. On se koristi u svim vrstama transporta.


382

FAS (FREE ALONGSIDE SHIP) FRANKO UZ BOK BRODA (… naznačena luka otpreme) «Franko uz bok broda» (FAS) znači da prodavalac ispunjava svoju obvezu isporuke kada robu postavi uz bok broda na obali, odnosno u mauni u naznačenoj luci otpreme. To znači da kupac snosi sve troškove i sav rizik od gubitka odnosno oštećenja robe od tog časa. Odredba FAS traži da kupac obavi izvozne formalnosti. Ne treba je koristiti kada kupac ove formalnosti ne može obaviti, bilo izravno ili neizravno. Ova odredba može se koristiti samo za pomorski ili riječni prijevoz. FOB (FREE ON BORD) FRANKO BROD (… naznačena luka otpreme) «Franko brod» znači da prodavalac ispunjava svoju obvezu kada isporuči robu preko ograde broda u naznačenoj luci otpreme. To znači da kupac mora snositi sve troškove i sav rizik od gubitka odnosno oštećenja robe od te tačke. Odredbe FOB zahtijeva od prodavaoca da obavi izvozne formalnosti. Ova odredba može se koristiti samo za pomorski ili riječni prijevoz. Kada ograda broda ne služi nekoj praktičnoj svrhi kao u slučaju roll-on/roll off ili kontejnerskog prijevoza, pogodnija je odredba FCA. CFR (COST AND FREIGHT) CIJENA I VOZARINA (… ugovorena luka odredišta) «Cijena i vozarina» znači da je prodavalac dužan snositi troškove i vozarinu potrebnu da dopremi robu do ugovorene luke odredišta, ali rizik od gubitka robe, odnosno oštećenja robe, kao i svako povećanje troškova zbog događaja do kojih je došlo nakon što je roba isporučena na brod, prelazi s prodavaoca na kupca kada roba prijeđe ogradu broda u otpremnoj luci. Po odredbi CFR prodavalac je dužan obaviti carinjenje robe radi izvoza. Ova odredba može se koristiti samo za pomorski riječni prijevoz. Kada ograda broda nema praktične svrhe kao u slučaju roll-on/roll-off ili kontejnerskog prijevoza, bolje je da se koristi odredba CPT. CIF (COST, INSURANCE AND FREIGHT) CIJENA, OSIGURANJE I VOZARINA (… ugovorena luka odredišta) «Cijena, osiguranje i vozarina» znači da prodavalac ima iste obveze kao kod CFR, ali uz dodatak da je dužan pribaviti za kupca pomorsko osiguranje protiv rizika gubitka ili oštećenja robe u vrijeme prijevoza. Prodavalac ugovora osiguranje i plaća premiju osiguranja. Kupac valja imati na umu da je po odredbi CIF prodavalac dužan postići osiguranje pod minimalnim uvjetima. Odredba CIF zahtijeva od prodavaoca da carini robu radi izvoza.


383

Ova odredba može se koristiti samo za pomorski riječni prijevoz. Kada ograda broda ne služi ni ma kakvoj praktičnoj svrsi, kao u slučaju roll-on/roll-off ili kontejnerskog prijevoza, bolje je da se koristi odredba CIP. CPT (CARRIAGE PAID TO) VOZARINA PLAĆENA DO (… naznačeno mjesto odredišta) «Vozarina plaćena do» … znači da prodavalac plaća troškove prijevoza do naznačenog mjesta odredišta. Rizik za izgubljenu ili oštećenu robu, kao i naknadni troškovi zbog događaja koji su nastupili nakon što je roba isporučena prijevozniku, prelazi s prodavaoca na kupca kada je roba predana na raspolaganje prijevozniku. «Prijevoznik» znači bilo koja osoba koja u ugovoru o prijevozu preuzima na sebe da obavi ili osigura obavljanje prijevoza željeznicom, cestom, morem ili zračnim putem, rijekom ili kombinacijom ovih vrsta prijevoza. Ako se za prijevoz do ugovorenog odredišta koriste daljnji prijevoznici, rizik prelazi, kada je roba isporučena, prvom prijevozniku. Odredba CPT zahtijeva da prodavalac ocarini robu radi izvoza. Ova odredba može se koristiti za sve vrste prijevoza uključujući i multimodalni prijevoz. CIP (CARRIAGE AND INSURANCE PAID TO) VOZARINA I OSIGURANJE PLAĆENI DO (… navedeno mjesto odredišta) «Vozarina i osiguranje plaćeni do» znači da prodavalac ima iste obveze kao kod odredbe CPT, ali dodatno prodavalac pribavlja i osiguranje tereta od rizika kupca za izgubljenu ili oštećenu robu u vrijeme prijevoza. Prodavalac ugovara osiguranje i plaća premiju osiguranja. Kupac mora imati na umu da je po odredbi CIP prodavalac dužan pribaviti osiguranje samo za minimalno pokriće. Klauzula CIP zahtijeva da prodavalac carini robu radi izvoza. Ova odredba može se koristiti za sve vrste prijevoza, uključujući i multimodalni prijevoz. DAF (DELIVERED AT FRONTIER) ISPORUČENO GRANICA (… naznačeno mjesto) «Isporučeno granica» znači da je prodavalac ispunio svoju obvezu isporuke kada je roba stavljenja na raspolaganje, ocarinjena radi izvoza, na naznačenom mjestu na granici, ali prije carinske granice susjedne zemlje. Odredba «granica» može se koristiti za svaku granicu zemlje izvoza. Radi toga je od bitnog značenja da se granica o kojoj je riječ tačno odredi tako da se u ugovoru utvrdi tačka i mjesto. Ova odredba je prvenstveno namijenjena slučajevima kada se roba prevozi željeznicom ili cestom, ali se može koristiti bez obzira na vrstu prijevoza.


384

DES (DELIVERED EX SHIP) ISPORUČENO FRANKO BROD (… ugovorena luka odredišta) «Isporučeno franko brod» znači da je prodavalac ispunio svoju obavezu isporuke kada je roba neocarinjena radi uvoza, stavljena kupcu na raspolaganje na brodu, u ugovorenoj odredišnoj luci. Prodavalac snosi sve troškove vezane za dopremu robe do ugovorene odredišne luke. Ova odredba može se koristiti samo za pomorski ili riječni prijevoz. DEQ (DELIVERED EX QUAY – DUTY PAID) ISPORUČENO FRANKO OBALA (OCARINJENO) (… ugovorena luka odredišta) «Isporučeno franko obala (ocarinjeno)» znači da prodavalac ispunjava svoju obavezu isporuke kada je robu, ocarinjenu za uvoz stavio na raspolaganje kupcu na obali (gatu) u ugovorenoj odredišnoj luci. Prodavalac snosi sav rizik i troškove uključujući carinske, porezne i druge dažbine vezane za isporuku robe na tom mjestu. Ova se odredba ne smije koristiti ako prodavalac ne može izravno ili neizravno dobiti uvoznu dozvolu. Ako ugovorene stranke žele da kupac carini robu radi uvoza i plati carinu, onda umjesto «ocarinjeno», valja koristiti riječ «neocarinjeno». Ako ugovorne stranke žele da se iz obveze prodavaoca isključe neki od troškova plativih kod uvoza (kao što je porez na dodatnu vrijednost (VAT), potrebno je ovo jasno naznačiti, dodajući u tu svrhu riječi: «Isporučeno franko obala, VAT neplaćen (… ugovorena odredišna luka)». DDU (DELIVERED DUTY UNPAID) ISPORUČENO NEOCARINJENO (… naznačeno mjesto odredišta) «Isporučeno neocarinjeno», znači da je prodavalac ispunio obvezu isporuke kada je roba stavljena na raspolaganje na naznačenom mjestu u zemlji uvoza. Prodavalac je dužan snositi sve troškove i sve rizike vezane za dopremu robe do tog mjesta (isključujući carinske, porezne i druge službene dažbine koje se plaćaju kod uvoza kao i troškove i rizike obavljanja carinskih formalnosti). Kupac je dužan platiti sve naknadne troškove i snositi sav rizik nastao zbog toga što je propustio da na vrijeme carini robu radi uvoza. Ako ugovorne stranke žele da prodavalac obavi carinske formalnosti i snosi troškove i rizike koji nastanu uslijed toga, ovo treba jasno naznačiti dodavanjem odgovarajućih riječi. Ako ugovorne stranke žele da u obveze prodavaoca uključe neke troškove plative kod uvoza robe (kao što je porez na dodatnu vrijednost VAT), ovo treba jasno i dodatno naznačiti kao npr. što je: «isporučeno neocarinjeno, plaćen VAT, (… naznačeno mjesto odredišta)».


385

DDP (DELIVERED DUTY PAID) ISPORUČENO OCARINJENO (… naznačeno mejsto odredišta) «Isporučeno ocarinjeno» znači da je prodavalac ispunio svoju obvezu isporuke kada je roba stavljena na raspolaganje na naznačenom mjestu u zemlji uvoza. Prodavalac je dužan snositi rizik i troškove, uključujući carinske porezne i druge dažbine vezane za isporuku robe, ocarinjene, radi uvoza do tog mjesta. Dok odredbe EXW predstavlja minimalnu obvezu prodavaoca, DDP predstavlja njegovu maksimalnu obvezu. Ovu odredbu ne treba koristiti ako prodavalac, izravno ili neizravno ne može pribaviti uvoznu dozvolu. Ako ugovorne stranke žele da se iz obveze prodavaoca isključe neki od troškova plativih kod uvoza robe (kao što su porez na dodatnu vrijednost VAT), to treba jasno naznačiti dodajući radi toga riječ «Ispravno, ocarinjeno, VAT nenaplaćen (… naznačeno mjesto odredišta)». VI Obaveze prodavca

Član17. Prodavac je obavezan da predmet ugovora preda kupcu u mjestu i u vrijeme utvrđeno ovim ugovorom.

Član 18. Prodavac se obavezuje da predmet ugovora preda u ispravnom stanju sa pripadajućom tehničkom dokumentacijom i atestima.

Član 19. Prodavac je u obavezi da predmet ugovora isporuči i sa pripadajućom ambalažom.

Član 20.

Prodavac se obavezuje da, u skladu sa odredbama ovog ugovora, akceptira odgovarajuću mjenicu i istu preda kupcu sa nalogom za njeno popunjavanje u slučaju docnje sa isporukom robe. Izvod iz ZOO

Čl. 469. Kada je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno koja će strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kada iz okolnosti slučaja proizilazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu.

Čl. 470. Kada datum predaje stvari kupcu nije određen, prodavac je dužan izvršiti predaju u razumnom roku poslije zaključenja ugovora, s obzirom na prirodu stvari i na ostale okolnosti.

Čl. 471. Kada mjesto predaje nije određeno ugovorom, predaja stvari vrši se u mjestu u kome je prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovoga, svoje boravište, a ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne djelatnosti, onda u mjestu njegovog odredišta.


386

Ali, ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu.

Čl. 472. U slučaju kada je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu.

Čl. 473. Ako je prodavac dužan poslati stvar kupcu, mora zaključiti na uobičajen način i pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mjesta.

Čl. 474. Troškove predaje, kao i one koji joj prethode, snosi prodavac, a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno.

Čl. 475. Ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavac nije dužan predati stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istovremeno, ili nije spreman da to istovremeno učini, ali kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar.

Čl. 476. Kada se predaja stvari ostvaruje uručenjem prevoziocu, prodavac može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene, ili poslati stvar tako da zadrži pravo da raspolaže njom za vrijeme prevoza. Ako je zadržao pravo da raspolaže stvarju za vrijeme prevoza, prodavac može zahtijevati da stvar ne bude predana kupcu u mjestu opredjeljenja dok ne isplati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar. Međutim, kada ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo da odbije isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnosti da pregleda stvar.

Čl. 477. Ako se poslije odašiljanja stvari kupcu pokaže da su njegove materijalne prilike takve da se osnovano može posumnjati da će on moći isplatiti cijenu, prodavac može spriječiti izručenje stvari kupcu čak i kada ovaj već ima u rukama ispravu koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari. Međutim, prodavac ne može spriječiti izručenje ako ga zahtijeva neko treće lice koje je uredan imalac isprave koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari, osim ako isprava sadrži rezerve u pogledu dejstva prenosa, ili ako prodavac dokaže da je imalac isprave kada ju je pribavljao postupi svjesno na štetu prodavca.

Član 21. Prodavac odgovara za materijalne nedostatke na predmetu ugovora koji su postojali u momentu prelaska rizika sa prodavca na kupca bez obzira da li su mu bili poznati.


387


Nedostatak postoji:

1. «ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili za promet»;

2. «ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu, ili mu je morala biti poznata»;

3. «ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene, odnosno propisane»;

4. «kada je prodavac predao stvar koja nije saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazali samo radi obavještenja».

Čl. 480.

Prodavac ne odgovara za nedostatke iz tačke 1. i 3. prethodnog člana, ako su u času zaključenja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. Ali, prodavac odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti, ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.

Čl. 481. Kupac je dužan da primljenu stvar na uobičajeni način pregleda ili je da na pregled, čim je to prema redovnom toku stvari moguće, i da o vidljivim nedostacima obavijesti prodavca u roku od osam dana, a kod ugovora u privredi bez odlaganja inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada. Kada je pregled izvršen u prisustvu obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada. Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavcu je pri zaključenju ugovora bila poznata ili mora biti poznata mogućnost takve dalje otpreme, pregled stvari može biti odložen do njenog prispjeća u novo mjesto opredjeljenja, i u tom slučaju kupac je dužan da prodavca obavijesti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata.

Čl. 482.

Kada se poslije prijema stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, da o tom nedostatku obavijesti prodavca u roku od osam dana, računajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja. Prodavac ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne šest mjeseci od predaje stvari, izuzev kada je ugovorom određen duži rok.

Čl. 483. Kada je zbog nekog nedostatka došlo do opravke stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva člana počinju teći od predaje opravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.


388

Čl. 484. U obavještenje o nedostatku stvari kupac je dužan bliže opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar. Ako obavještenje o nedostatku koje je kupac blagovremeno poslao prodavcu preporučenim pismom, telegramom ili na neki drugi pouzdan način zakasni ili uopšte ne stigne prodavcu, smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca.

Čl. 485. Kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kada nije izvršio svoju obavezu da stvar pregleda bez odlaganja, ili obavezu da u određenom roku obavijesti prodavca o postojanju nedostatka, kao i kada se nedostatak pokazao tek po proteku šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat.

Čl. 486. Ugovarači mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari. Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništava je ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca, kao i kada je prodavac nametnuo tu odredbu koristeći svoj poseban monopolski položaj. Kupac koji se odrekao prava da raskine ugovor zbog nedostatka stvari zadržava ostala prava zbog tih nedostataka.

Čl. 487. Imalac čija je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji ne odgovara za nedostatke stvari.

Čl. 488. Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostatku može:

1. zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora);

2. zahtijevati sniženje cijene; 3. izjaviti da raskida ugovor;

U svakom od ovih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete. Pored toga, i nezavisno od toga, prodavac odgovara kupcu i za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to prema opštim pravilima i odgovornosti za štetu.

Čl. 489. Ako kupac ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku, zadržava pravo da raskine ugovor ili da snizi cijenu.

Čl. 490.

Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavac poslije obavještenja o nedostacima saopštio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očigledno proizilazi da prodavac neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.


389

Čl. 491. Ako prodavac u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor održava na snazi.

Čl. 492. Kada samo dio predate stvari ima nedostatke ili kada je predat samo dio stvari, odnosno manja količina od ugovorene, kupac može raskinuti ugovor u smislu prethodnih članova samo u pogledu dijela koji ima nedostatke, ili samo u pogledu dijela ili količine koje nedostaju. Kupac može raskinuti cijeli ugovor samo ako ugovorena količina ili predana stvar čini cjelinu, ili ako kupac inače ima opravdan interes da primi ugovorenu stvar ili količinu u cjelini.

Čl. 493. Ugovorom o prodaji u privredi, kada je prodavac stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak, te je dužan platiti ga po istoj cijeni. Ako kupac odbije da primi višak, prodavac je dužan naknaditi kupcu štetu.

Čl. 494. Kada je jednim ugovorom i za jednu cijenu prodato više stvari ili jedna skupina stvari, pa samo neke od njih imaju nedostatke, kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu tih stvari, a ne i ostalih. Međutim, ako one čine jednu cjelinu tako da bi njihovo razdvajanje bilo štetno, kupac može raskinuti cijeli ugovor, ili ako on ipak izjavi da raskida ugovor samo u pogledu stvari sa nedostatkom, prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari.

Čl. 495. Kupac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kada mu je nemoguće da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome ju je primio. Ipak, kupac može raskinuti ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelimično propala ili oštećena uslijed nedostatka koji opravdava raskidanje ugovora, ili uslijed nekog događaja koji ne potiče od njega ni od nekog lica za koje on odgovara. Isto vrijedi ako je stvar potpuno ili djelimično propala ili oštećena uslijed obaveze kupca da pregleda stvar, ili ako je kupac prije nego što je otkriven nedostatak potrošio ili izmijenio jedan dio stvari u toku njene redovne upotrebe, kao i ako je oštećenje ili izmjena bez značaja.

Čl. 496. Kupac koji je zbog nemogućnosti da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome je primio izgubio pravo da raskine ugovor, zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka.

Čl. 497. Raskid ugovora zbog nedostatka stvari proizvodi ista dejstva kao i raskid dvostranih ugovora zbog neispunjenja. Kupac duguje prodavcu naknadu za korist od stvari kada mu je nemoguće da je vrati cijelu ili njen jedan dio, a ugovor je ipak raskinut.


390

Čl. 498. Sniženje cijene se vrši prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom, u vrijeme zaključenja ugovora.

Čl. 499. Kupac koji je postigao sniženje cijene zbog postojanja nekog nedostatka može raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene ako se naknadno otkrije neki drugi nedostatak.

Čl. 500. Prava kupca koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka gase se po isteku jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavještenja prodavcu, izuzev ako je prodavčevom prevarom kupac bio spriječen da ih upotrijebi. Međutim, kupac koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka može poslije proteka ovog roka, ako još nije isplatio cijenu, istaći svoj zahtjev da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta kao prigovor protiv prodavčevog zahtjeva da mu se isplati cijena.

Član 22. Prodavac garantuje kupcu ispravno funkcionisanje predmetne tehničke robe 6 mjeseci računajući od dana prodaje robe kupcu (garantni rok/period). Garancija iz prethodnog stava ovog člana egzistira neovisno od garancije za materijalne nedostatke na predmetu ugovora. Izvod iz ZOO

Čl. 502. Kupac može zbog neispravnog funkcionisanja zahtijevati od prodavca, odnosno od proizvođača opravku ili zamjenu stvari u toku garantnog roka, bez obzira na to kada se nedostatak u funkcionisanju pojavio. On ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio uslijed toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja opravke ili zamjene do njihovog izvršenja.

Čl. 503. U slučaju manje opravke, garantni rok se produžava onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari. Međutim, kada je zbog neispravnog funkcionisanja izvršena zamjena stvari ili njena bitna opravka, garantni rok počinje teći ponovo od zamjene, odnosno od vraćanja opravljene stvari. Ako je zamijenjen ili bitno opravljen samo neki dio stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo za taj dio.

Čl. 504. Ako prodavac ne izvrši u razumnom roku opravku ili zamjenu stvari, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete.

Čl. 505. Prodavac, odnosno proizvođač je dužan da o svom trošku prenese stvar do mjesta gdje treba da se opravi, odnosno zamijeni, kao i da popravljenu, odnosno zamijenjenu stvari vrati natrag kupcu. Za to vrijeme prodavac, odnosno proizvođač snosi rizik za propast ili oštećenje stvari.


391

Čl. 506. Kada je u izradi pojedinih dijelova stvari ili u izvršenju pojedinih radnji učestvovalo više samostalnih proizvođača, njihova odgovornost prema finalnom proizvođaču za neispravno funkcionisanje stvari koje potiče od tih dijelova ili od tih radnji prestaje kada prestane odgovornost finalnog proizvođača prema kupcu stvari.

Čl. 507. Prava kupca prema proizvođaču po osnovu garantnog lista gase se po isteku jedne godine, računajući od dana kada je tražio od njega opravku ili zamjenu stvari.

Član 23. Prodavac garantuje kupcu da je do momenta isporuke predmeta ugovora pribavio svojinsko pravo na stvarima koje isporučuje. Prodavac garantuje kupcu da na predmetu ugovora ne postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava prava kupca. Izvod iz ZOO

Čl. 509. Kada se pokaže da treće lice polaže neko pravo, kupac je dužan obavijestiti prodavca o tome, izuzev kada je to prodavcu već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzije trećeg ili, kada su predmet ugovora stvari određene po rodu, da mu isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka.

Čl. 510. Ako prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčevog prava, kupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniženje cijene. Ako prodavac ne udovolji kupčevom zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija trećeg, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti. U svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete. Međutim, ako je kupac u času zaključenja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta, ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo zahtijevati vraćanje, odnosno sniženje cijene.

Čl. 511. Kupac koji se, ne obavještavajući prodavca, upustio u spor sa trećim i spor izgubio, može se ipak pozvati na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke, izuzev ako prodavac dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev trećeg lica.

Čl. 512. Kupac ima pravo pozvati se na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke i kada je bez obaviještenja prodavca i bez prodavca i bez spora priznao očigledno osnovano pravo trećeg. Ako je kupac isplatio trećem izvjesnu svotu novca da bi odustao od svog očiglednog prava, prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu.


392

Čl. 513. Odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti. Ali, ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak o njegovom pravu, odredba ugovora o ograničenju ili o isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava.

Čl. 514. Prodavac odgovara i za posebna ograničenja javno-pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata, ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio.

Čl. 515. Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg. Ali, ako je treće lice prije isteka toga roka pokrenulo spor, a kupac pozvao prodavca da se u spor umiješa, pravo kupca se gasi tek istekom šest mjeseci po pravnosnažno okončanom sporu. VII Obaveze kupca

Član 24. Kupac se obavezuje da će izvršiti isplatu prodajne cijene u svemu kako je predviđeno ovim ugovorom. Plaćanje prodajne cijene će se izvršiti u poslovnom sjedištu kupca.

Član 25. Kupac se obavezuje da, u skladu sa odredbama ovog ugovora, akceptira odgovarajuću mjenicu i istu preda prodavcu sa nalogom za njeno popunjavanje u slučaju docnje kod plaćanja isporuke robe. Izvod iz ZOO

Čl. 516. Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru. U nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja, plaćanje se vrši u času i u mjestu u kome se vrši predaja stvari. Ako se cijena ne mora platiti u času predaje, plaćanje se vrši u prebivalištu, odnosno sjedištu prodavca.

Čl. 517. Ako stvar prodata na kredit daje plodove ili kakve druge koristi, kupac duguje kamatu od kada mu je stvar predana bez obzira na to da li je dospjela obaveza za isplatu cijene.

Čl. 518. U slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njegovog preuzimanja, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili proizilazi iz okolnosti posla. Ako je u ugovoru sa uzastopnim isporukama kupac dao prodavcu predujam, prve isporuke naplaćuju se iz predujma, ako nije što drugo ugovoreno.


393

Član 26. Kupac se obavezuje da preduzme sve pravne i tehničke radnje neophodne radi preuzimanja predmetne robe u vrijeme i u mjestu kako je to ugovoreno. Dispozitivna pravila: Izvod iz ZOO

Čl. 519. Preuzimanje stvari se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća, kao i u odnošenju stvari. Ako kupac bez opravdanog razloga odbije da preuzme stvar čija mu je predaja ponuđena na ugovoren ili uobičajen način i na vrijeme, prodavac može, ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu, izjaviti da raskida ugovor.

Čl. 520. Kada je zbog kupčeve docnje rizik prešao na kupca prije predaje stvari, prodavac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina i u tom cilju preduzeti potrebne mjere. Isto važi i za kupca kada mu je stvar uručena, a on hoće da je vrati prodavcu, bilo što je raskinuo ugovor, bilo što je zahtijevao drugu stvar umjesto nje. I u jednom i u drugom slučaju ugovarač koji je dužan preduzeti mjere za očuvanje stvari ima pravo na naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari.

Čl. 521. Kupac koji neće da primi stvar koja mu je upućena u mjesto opredjeljena i tamo stavljena na raspolaganje, dužan je da je preuzme za račun prodavca, ako ovaj nije prisutan u mjestu opredjeljenja, niti tamo ima nekog koji bi je za njega preuzeo, a pod uslovom da je to moguće bez isplate cijene i bez većih nezgoda ili pretjeranih troškova.

Čl. 522. Ugovorna strana koja je prema prethodnim odredbama dužna preduzeti mjere za čuvanje stvari može je, pod uslovima i sa posljedicama navedenim u odredbama ovog zakona o polaganju kod suda i prodaji dugovane stvari, položiti kod suda, predati na čuvanje nekom drugom ili prodati je za račun druge strane.

Čl. 523. Kada je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema opštim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.

Čl. 524. Kada je prodaja raskinuta zbog povrede od strane jednog ugovorača, a stvar ima tekuću cijenu, druga strana može zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen. Ako na tržištu mjesta u kome je posao obavljen nema tekuće cijene, za izračunavanje visine naknade uzima se u račun tekuća cijena tržišta koje bi ga moglo zamijeniti u datom slučaju, kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza.


394

Čl. 525. Kada je predmet prodaje izvjesna količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne izvrši svoju obavezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupovinu radi pokrića, i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupovine radi pokrića. Prodaja, odnosno kupovina radi pokrića mora biti izvršena u razumnom roku i na razumni način. O namjeravanoj prodaji, odnosno kupovini povjerilac je dužan obavijestiti dužnika.

Čl. 526. Pored prava na naknadu štete prema pravilima iz prethodnih članova, ugovoru vjerna strana ima pravo i na naknadu veće štete, ukoliko ju je pretrpjela. VIII Prelazne odredbe

Član 27. Ovaj ugovor je zaključen u 6 istovjetnih primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 28. U slučaju spora po ovom ugovoru, ugovorne strane su saglasne da isti riješe na miran način. U slučaju da se predmetni spor ne riješi na miran način, isti će rješavati Kantonalni sud sa sjedištem u Sarajevu.

Član 29. Sastavni dio ovog Ugovora čine:

o tehnička dokumentacija; o sporazumi vezani za izdate primjerke mjenica i o prateća špediterska dokumentacija (UCD, CMR, EUR-1, potvrde o

plaćenoj carini i ostalim pristojbama). Kupac Prodavac _______________ _______________ Broj: ________/01 Broj: _______/01 POSEBNI SLUČAJEVI PRODAJE SA NAROČITOM POGODBOM – Izvod iz ZOO I Prodaja sa pravom preče kupnje

Čl. 527. Ugovornom odredbom o pravu preče kupovine obavezuje se kupac da izvijesti prodavca o namjeravanoj prodaji stvari određenom licu, kao i o uslovima te prodaje, i da mu ponudi da on stvar kupi za istu cijenu.

Čl. 528. Prodavac je dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom preče kupovine u roku od mjesec dana, računajući od dana kada ga je kupac obavijestio o namjeravnoj prodaji trećem licu.


395

Istovremeno sa izjavom da on kupuje stvar, prodavac je dužan isplatiti cijenu dogovorenu sa trećim licem, ili je položiti kod suda. Ako je u ugovoru sa trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavac se može koristiti tim rokom samo ako pruži dovoljno obezbjeđenje.

Čl. 529. Pravo preče kupovine pokretnih stvari ne može se ni otuđiti ni naslijediti, ukoliko zakonom nije drukčije određeno.

Čl. 530. U slučaju prinudne javne prodaje prodavac se ne može pozivati na svoje pravo preče kupovine. Ali, prodavac čije je pravo preče kupovine bilo upisano u javnoj knjizi može zahtijevati poništenje javne prodaje, ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje.

Čl. 531. Pravo preče kupovine prestaje poslije pet godina od zaključenja ugovora, ako nije ugovoreno da će ono prestati ranije. Ugovoren duži rok svodi se na rok od pet godina.

Čl. 532. Ako je kupac prodao stvar i prenio svojinu na trećeg ne obavještavajući prodavca, i ako je trećem bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavac ima pravo preče kupovine, prodavac može, u roku od šest mjeseci, računajući od dana kada je saznao za ovaj prijenos, zahtijevati da se prijenos poništi i da se stvar njemu ustupi pod istim uslovima. Ako je kupac netačno obavijestio prodavca o uslovima prodaje trećem, i ako je trećem to bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato, ovaj rok od šest mjeseci počinje teći od dana kada je prodavac saznao za tačne uslove ugovora. Pravo preče kupovine prestaje u svakom slučaju po proteku pet godina od prenosa svojine stvari na trećeg.

Čl. 533. Za određena lica pravo preče kupovine može biti ustanovljeno zakonom. Trajanje zakonskog prava preče kupovine nije ograničeno. Lica koja po samom zakonu imaju pravo preče kupovine moraju biti obaviještena pismeno o namjeravanoj prodaji i o njenim uslovima, inače imaju pravo zahtijevati poništenje prodaje. Pravila o prodaji sa pravom preče kupovine shodno se primjenjuju i na zakonsko pravo preče kupovine. II Kupovina na probu

Čl. 534. Kada je ugovoreno da kupac uzima stvar pod uslovom da je isproba da bi utvrdio da li odgovara njegovim željama, dužan je o tome da li ostaje pri ugovoru obavijestiti prodavca u roku utvrđenom ugovorom ili običajem, a ako takvog nema, onda u primjerenom roku koji mu bude odredio prodavac, inače se smatra da je odustao od ugovora. Ako je stvar predata kupcu da bi je isprobao do određenog roka, a on je ne vrati bez odlaganja po isteku roka ili ne izjavi prodavcu da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.


396

Čl. 535. Kada je proba ugovorena da bi se utvrdilo da li stvar ima određeno svojstvo ili da li je podobna za određenu upotrebu, opstanak ugovora ne zavisi od kupčevog nahođenja, već od toga da li ova zaista ima ta svojstva, odnosno da li je podobna za određenu upotrebu.

Čl. 536. Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predate kupcu radi probe snosi prodavac do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka kada je kupac bio dužan vratiti stvar prodavcu.

Čl. 537. Odredbe o kupovini na probu shodno se primjenjuju na kupovinu po pregledu i na kupovinu sa rezervom probanja. III Prodaja po uzorku ili modelu

Čl. 538.

U slučaju prodaje po uzorku ili modelu kod ugovora u privredi ako stvar koju je prodavac predao kupcu nije saobrazna uzorku ili modelu, prodavac odgovara po propisima o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje obaveze. Prodavac ne odgovara za nedostatak saobraznosti ako je uzorak, odnosno model podnio kupcu samo radi obavještenja i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja saobraznosti. IV Prodaja sa specifikacijom

Čl. 539. Ako je ugovorom zadržano pravo za kupca da docnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a kupac ne izvrši ovu specifikaciju do ugovorenog datuma, ili do proteka razumnog roka računajući od prodavčevog traženja da to učini, prodavac može izjaviti da raskida ugovor ili obaviti specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama. Ako sam prodavac obavi specifikaciju, dužan je obavijestiti kupca o njenim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam izvrši drukčiju specifikaciju. Ako kupac ne iskoristi ovu mogućnost, obavezna je specifikacija koju je izvršio prodavac. V Prodaja sa zadržanjem prava raspolaganja, odnosno prava svojine

Čl. 540. Prodavac određene pokretne stvari može posebnom odredbom ugovora zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti. Zadržanje prava ima dejstva prema kupčevim povjeriocima samo ako je učinjeno u obliku javno ovjerene isprave, prije kupčevog stečaja ili prije pljenidbe stvari. Na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne javne knjige može se zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine samo ako je to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga. Zadržanje prava raspolaganja ne može se ugovoriti kod prodaje pokretnih stvari između društvenih pravnih lica, osim ako je saveznim zakonom drukčije određeno.


397

Čl. 541. Rizik slučaje propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od časa kada mu je stvar predata. VI Prodaja sa obročnim otplatama cijene

Čl. 542. Ugovorom o prodaji pokretne stvari sa obročnim otplatama cijene obavezuje se prodavac da preda kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obavezuje da isplati njenu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. Odredbe ovog odsjeka o prodaji sa obročnim otplatama cijene primjenjuje se samo ako je kupac pojedinac.

Čl. 543. Ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi.

Čl. 544. Pored stvari i njene cijene u prodaji za gotovo, u ispravi o ugovoru moraju pod prijetnjom ništavosti biti navedeni: ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času zaključenja ugovora, iznos pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi. Isprava o ugovoru mora pod prijetnjom ništavosti sadržati odredbu da kupac može odustati od ugovora, ako to pismeno saopšti prodavcu u roku od tri dana od potpisivanja isprave i da se ovog prava kupac ne može odreći unaprijed.

Čl. 545. Kupac može uvijek isplatiti odjednom ostatak dužne cijene. Taj ostatak se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i bez troškova. Ništava je suprotna odredba ugovora.

Čl. 546. Prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju sa početnom otplatom. Poslije isplate početne otplate prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju s najmanje dvije uzastopne otplate, koje predstavljaju najmanje osminu cijene. Izuzetno, prodavac može raskinuti ugovor kada kupac dođe u docnju sa isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijene nije predviđeno više od četiri otplate. U slučajevima predviđenim u stavu 2. i 3. ovog člana prodavac može, umjesto da raskine ugovor, zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije toga zahtjeva dužan ostaviti kupcu naknadni rok od petnaest dana.

Čl. 547. Na traženje kupca sud može, kada to okolnosti slučaja opravdavaju, produžiti rokove za isplatu zadocnjelih otplata, ako kupac da obezbjeđenje da će izvršiti svoje obaveze, i ako uslijed toga prodavac ne trpi štetu.

Čl. 548. Ništava je odredba ugovora o ugovornoj kazni za slučaj raskida ugovora, kao i za slučaj da kupac dođe u docnju sa isplatom nekog obroka cijene.


398

Čl. 549. U slučaju raskida ugovora prodavac je dužan vratiti kupcu primljene otplate sa zakonskom kamatom od dana kada ih je primio i naknaditi mu nužne troškove koje je učinio za stvar. Sa svoje strane kupac je dužan vratiti prodavcu stvar u stanju u kome je bila kada mu je bila predana i dati mu naknadu za njeno upotrebljavanje do raskida ugovora.

Čl. 550. Pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene važe i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu suštinu, kao što je, na primjer, ugovor o zakupu sa odredbom da će stvar koja je dana u zakup preći u svojinu zakupca ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme. Ona će se primjenjivati i u slučaju zajma datog kupcu i namijenjenog za kupovinu određenih stvari ako su se zajmodavac i prodavac sporazumjeli da kupac za stvar koju mu je prodavac prodao otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru zaključenom između kupca i prodavca.

Čl. 551. Ništave su odredbe ugovora o prodaji sa obročnim otplatama cijene, koje bi bile nepovoljnije za kupca od odredbi ove glave, osim odredbi o zadržavanju prava raspolaganja, odnosno prava svojine.


399

Primjer za narudžbenicu

Naručilac:…………………………. Pravno lice:………………………. Mjesto:…………………………….. Ulica i broj:………………………. Telefon:…………………………… Mat.broj:………………………….. Porezni broj:……………………

Dobavljač:…………………………… Pravno lice:…………………………. Mjesto:……………………………….. Ulica i broj:…………………………. Telefon:………………………………Fax:…………………………………… Žiro račun:…………………………..

NARUDŽBENICA I IZJAVA Br….………………… od ………….200……….god.

Molimo da na osnovu ……………………………………..…isporučite sljedeću robu: Red. broj

Oznaka (šifra) robe

NAZIV ROBE

Jed. mjere

KOLIČINA

CIJENA

Rabat %

USLOVI NABAVKE: Mjesto Način isporuke:……………………………. plaćanja:……………………………………. Vrijeme Mjesto isporuke:……………..……………. dostave računa:…………………….………. Način Ostali isporuke:……………………….. uslovi: ….…………………………………. Izjavljujemo da se u okviru registrovane djelatnosti bavimo …………………………..………………………………… (naziv djelatnosti) pa saglasno odredbama člana 7. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (Sl. list FBiH 6/95, 25/97. i 13/2000 po priloženoj narudžbenici br. ……………… od ……………………. Nabavljamo bez poreza na promet, odnosno po povlašćenoj stopi za vršenje svoje djelatnosti, proizvode: 1. radi dalje prodaje u trgovini po članu 7. stav 1. tačka 1. Zakona; 2. radi prerade, odnosno dalje prodaje u ugostiteljstvu; 3. materijal za reprodukciju za potrebe proizvodnje (sirovine i materijal) po članu 9. stav 2. tačka 3. Zakona; 4. radi ugradnje u proizvode koji se opravljaju i servisiraju po članu 7. stav 1. tačka 4. Zakona; 5. opremu za obavljanje djelatnosti, stvari sitnog inventara, sredstava lične zaštite na radu i rezervnih dijelova za opremu. NAPOMENA: Zaokružiti redni broj osnova po kome se vrši kupovina. Prodavac Poručilac ……………………….. M.P. ……………………… (Ovlašćeni radnik) (Ovlašćeni radnik)


400

Primjer za fakturu

D.O.O. «Probex» D.D. «Max promet» Sarajevo, Branilaca Grada br. 1. Sarajevo, Čekaluša br. 7. Na osnovu Ugovora o prodaji br. ________/01 od ____________/01 ispostavljamo Vam Faktura/Račun br. _________/01 od __________/01 1. 750 kom. televizora marke «Samtran» po 350,00 KM UKUPNO: 262.500,00 KM Slovima: (dvjestošesdesetdvijehiljadepetstotina i 00/100 KM) 2. 700 kom. video rekordera marke «Samtran» po 200,00 KM UKUPNO: 140.000,00 KM Slovima: (stočetrdesethiljada i 00/100 KM) UKUPNO ZA PLAĆANJE: 402.500,00 KM Slovima: (četristodvijehiljadepetstotina i 00/100 KM) Rok plaćanja: 8 dana, u slučaju zakašnjenja zaračunavamo zatezne kamate. Plaćanje kod: MEP banka d.d. Sarajevo

Račun broj: 2000000021134 CO: - kupac Max promet - računovodstvo - arhiva - a/a Kontrolisao Prodavac _______________ _______________


401

Primjer za otpremnicu

OTPREMNICA Br. ____________/01.god. od ____________/01.god. Redni broj

Predmet

Količina

Ukupno komada

1. 2. 3. 4. Predao Primio _____________ _____________

5.3.2. Primjer za Ugovor o prodaji robe po uzroku

UGOVOR O PRODAJI ROBE PO UZORKU

Zaključen dana 20.04.2002.godine u Mostaru između:

1. «APRIS» d.o.o. Mostar koga zastupa ___________ u daljem tekstu (prodavac) i

2. «METRIX» d.o.o. Mostar koga zastupa ___________ u daljem tekstu (kupac).

Član 1.

Prodavac prodaje kupcu tekstilnu metražnu robu tipa lister u balama od po 100 metara po cijeni od 12,00 KM po jednom dužnom metru na paritetu skladište kupca.

Član 2. Roba iz ovog ugovora prodaje se po uzorku koji je prodavac pokazao kupcu prilikom zaključenog ovog ugovora i predao mu dva primjerka uzorka na čuvanje. Na primjercima uzorka koji se nalaze kod kupca, etiketu su potpisala ovlašćena lica prodavca i kupca, a uz potpis prodavca stavljen je i pečat prodavca. Na primjerku uzorka koji se čuva kod prodavca, etiketu je potpisalo ovlašćeno lice kupca. Uzorci su zapečaćeni. Predmetni uzorci imaju karakter originalnog uzorka.


402

Član 3. Prodavac se obavezuje da kupcu isporuči robu iz ovog ugovora u svemu saobrazno s uzorkom u pogledu kvaliteta, boje i dezena, u količini koju odredi kupac za svaki mjesec do 5-og u mjesecu za naredni a na osnovu posebne porudžbine. Odstupanje robe od uzorka nije dozvoljeno.

Član 4. Za utvrđivanje saobraznosti robe s uzorkom, mjerodavan je primjerak uzorka koji se nalazi kod kupca. Ako oba primjerka uzorka koji se nalaze kod kupca propadnu ili budu oštećeni u toj mjeri da prema njima nije moguće utvrditi saobraznost robe s uzorkom, kupac gubi pravo da osporava saobraznost robe s uzorkom.

Član 5. Ako kupac prilikom utvrđivanja saobraznosti robe s uzorkom ocijeni da isporučena roba nije saobrazna uzorku, dužan je da o tome obavijesti prodavca bez odgađanja. U slučaju iz prethodnog stava, prodavac i kupac saglasni su, ako to prodavac zahtijeva, da utvrđivanje saobraznosti isporučene robe s uzorkom povjeri Tehnoinspekt d.o.o. Čapljina, čiji će nalaz prihvatiti obje ugovorne strane.

Član 6. Prodavac se obavezuje da robu iz ovog ugovora isporučuje u prvoj polovini mjeseca za tekući mjesec. Prodavac će dopremiti robu kupcu do stovarišta kupca, pakovanu u polivinilu, zaštićenu od prljavštine i drugih zagađenja ili oštećenja.

Član 7. Kupac se obavezuje da će robu platiti u korist računa prodavcu u roku od 8 dana od dana prijema robe i fakture, a ako fakturu primi prije prijema isporuke robe, u roku od 3 dana, od dana prijema robe.

Član 8. Na odnose između ugovornih strana primjenjivat će se odredbe Zakona o obligacionim odnosima, ukoliko nisu uređeni ovim ugovorom.

Član 9. U slučaju spora ugovara se nadležnost Opštinskog suda u Mostaru.

Član 10. Ovaj ugovor je sastavljen u 4 (četiri) primjeraka od kojih svaka stranka zadržava po 2 (dva) primjeraka. PRODAVAC KUPAC _______________ ________________


403

5.3.3. Primjer Ugovora o prodaji robe prema specifikaciji

UGOVOR O PRODAJI PREMA SPECIFIKACIJI Zaključen između:

1. D.O.O. «Promet», Sarajevo, Prvomajska br. 12. zastupano po direktoru (u daljem tekstu: Prodavac), i

2. D.O.O. «Trgopromet», Sarajevo, Ložionička br. 2., zastupano po direktoru (u daljem tekstu: Kupac).

I Predmet ugovora

Član 1. Predmet ovog ugovora je kupoprodaja bakarnih cijevi Ø6 i Ø8. Kvalitet, dimenzija i ostale tehničke karakteristike utvrđene su u priloženoj specifikaciji, koja čini sastavni dio ovog ugovora. II Način i dinamika isporuke

Član 2. Ugovoreni lot za 2002.godinu iznosi:200 tona bakarnih cijevi Ø6 i 150 tona bakarnih cijevi Ø8 i isporučivaće se u ravnomjernim mjesečnim količinama. Kupac je dužan potvrditi količinu robe po specifikacijama i to najkasnije 15 dana prije početka kvartala u kojem je roba isporučena ili do 10. u tekućem mjesecu za isporuke u slijedećem mjesecu. Isporuka se smatra izvršenom ukoliko odstupanje u isporuci iznosi ± 3% od dogovorene količine. III Prodajna cijena i plaćanje

Član 3. Cijena robe po specifikacijama utvrđuje se aneksom ovog ugovora i podrazumijeva se ex works. Ambalaža je uključena u cijenu proizvoda. Na ugovorenu cijenu Prodavac odobrava Kupcu količinski rabat i to po slijedećoj skali: 0 - 10tona 0% 10 - 50 tona 2% preko 50tona 3,5%.

Član 4. Kupac se obavezuje da plati isporučenu robu najkasnije 5 dana prije svake isporuke 100% avansno po jedinstvenoj cijeni koja kotira u tekućem mjesecu na Frankfurtskoj berzi. IV Otprema robe

Član 5. Otprema robe se vrši kamionima koje naručuje Prodavac, a troškove prevoza i eventualnog rizika na relaciji od Prodavca do Kupca snosi Kupac.


404

Član 6. Utvrđivanje kvaliteta i količine se vrši na slijedeći način:

- utvrđivanje kvantiteta prodavac vrši u svom skladištu i to mjerenjem svakog koleta čiju težinu upisuje na nalijepljenu etiketu.

- Kupac ima pravo da provjeri težine i ukoliko dođe do razlikovanja, dužan je obavijestiti prodavca i to odmah, a najkasnije tri dana po primitku robe.

- Reklamacije kvantiteta robe poslije tri dana Prodavac neće uvažavati. - Utvrđivanje kvaliteta vrši Prodavac u svojoj laboratoriji i o tome ispostavlja

potvrdu o kvalitetu, ili potvrđuje odgovarajućim pečatom na paking listi. - Reklamirana roba treba da bude izdvojena i uskladištena. - Prodavac će reklamacije na kvalitet uvažavati u roku do 60 dana od datuma

isporuke. - U slučaju reklamacije na kvalitet, Kupac ne smije reklamiranu robu vratiti bez

prethodne saglasnosti Prodavca. V Prelazne odredbe

Član 7. Ako iz bilo kog razloga kupac odustane od naručene specificirane robe, dužan je da preuzme svu robu koja se nalazi u bilo kojoj fazi proizvodnje u pogonima Prodavca;

Član 8. U slučaju spora nadležan je Kantonalni sud uSarajevu.

Član 9. Izmjene i dopune ovog ugovora vrše se u pismenoj formi.

Član 10. Za sve što nije posebno utanačeno ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom;

Član 11. Ovaj ugovor stupa na snagu pošto ga potpišu ovlašćeni predstavnici Kupca i Prodavca;

Član 12. Ugovor je sastavljen u četiri /4) istovjetna primjerka od kojih svaki potpisnik, odnosno strana ugovornica zadržava po dva (2) primjerka. U _______________, _________2002.godine PRODAVAC KUPAC ____________________ __________________


405

5.3.4. Primjer za Ugovor o prodaji robe sa specifikacijom

UGOVOR O PORODAJI ROBE SA SPECIFIKACIJOM Zaključen između:

1. D.O.O. «Promex» iz Sarajeva, ul. Splitska br. 12., (u daljem tekstu: Prodavac), i

2. D.O.O. «Velepromet» iz Sarajeva, ul. Prvomajska br. 9., (u daljem tekstu:

Kupac). I Predmet ugovora

Član 1. Kupac kupuje, a prodavac prodaje odnosno sukcesivno isporučuje po potrebi Kupca u 2002. godini slijedeću robu:

1. jestivo suncokretovo ulje, cca 15.000 litara, pakovano u staklene boce po 1,5 l. 2. stoni jabukov ocat, cca 8.000 litara, pakovano u staklene boce po 1,0 l. 3. voda za piće, cca 35.000 litara, pakovano u plastične boce po 1,5 l. 4. konzumni šećer, cca 80 tona, pakovano u vreće po 50 kg.

Specifikacija asortimana proizvoda i usluga data je u cjenovniku koji čini sastavni dio ovog ugovora. II Način, mjesto i rok isporuke

Član 2. Kupac ovim istovremeno naručuje proizvode iz člana 1. ovog ugovora i izjavljuje da iste nabavlja isključivo radi dalje prodaje, te da će za ove proizvode obračunavati i plaćati porez na promet proizvoda saglasno važećim zakonskim propisima.

Član 3. Ugovorne strane su saglasne da se roba iz predmeta ovog ugovora otprema na paritetu ex works.

Član 4. Prodavac se obavezuje da će najkasnije u roku od 3 dana od momenta narudžbine isporučiti robu na ugovoreno mjesto isporuke. III Utvrđivanje kvantiteta i kvaliteta

Član 5. Prodavac se obavezuje da proizvodi i isporučuje robu čiji kvalitet odgovara važećim standardima BiH i ugovorenom kvalitetu, kao i da robu deklariše prema važećim propisima.


406

Član 6. Prodavac odgovara za kvalitet isporučene robe saglasno važećim zakonskim propisima i standarima.

Član 7. Kvalitativan prijem robe vrši se prilikom isporuke od strane Kupca.

Član 8. Kupac je dužan da prodavcu stavi prigovor na količinu, ukoliko postoji, odmah prilikom preuzimanja robe, a najkasnije u roku od 3 dana. Svaki prigovor poslije roka iz stava 1. ovog člana smatra se neblagovremenim i ne obavezuje Prodavca.

Član 9. Prodavac odgovara za kvalitet proizvoda u garantnom roku. Prodavac se oslobađa odgovornosti za nastale promjene u kvalitetu koje su posljedica nepravilnog održavanja i čuvanja robe od strane kupca u garantnom roku. IV Prodajna cijena i plaćanje

Član 10. Cijene proizvoda, ambalaže i prevoza utvrđene su cjenovnikom koji čini sastavni dio ovog ugovora.

Član 11. Prodavac i Kupac su se sporazumjeli:

1. da se predmetni proizvodi u toku godine sukcesivno isporučuju prema potrebi kupca;

2. da se obračun izvršenih isporuka proizvoda i usluga vrši do 10-og u tekućem mjesecu;

3. da prodavac dostavi kupcu fakturu o izvršenim isporukama proizvoda i usluga iz tačke 2. ovog ugovora u roku od 8 dana od izvršenog obračuna;

4. da Kupac plati Prodavcu isporučene proizvode i usluge po ovom ugovoru prema fakturama prodavca:

a) da plati unaprijed ili da prodavcu dostavi garanciju prije nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa;

b) da plati u roku od 15 dana od nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa, jednim od predviđenih instrumenata plaćanja.

Ukoliko Kupac ne izvrši plaćanje isporuka proizvoda i usluga u rokovima iz prethodnog stava ovog člana, dužan je da Prodavcu plati kamatu po stopi zakonske zatezne kamate, koju propisuje Vlada Federacije BiH.

Član 12. Prodavac zadržava pravo na izmjenu cijene robe, ambalaže i prevoza ukoliko je do izmjene cijena došlo preko 3% za svaku vrstu robe pojedinačno. V Ambalaža

Član 13. Povratna ambalaža koja se Kupcu isporučuje zajedno sa robom vlasništvo je Prodavca. Kupac je dužan da praznu ambalažu koja se nalazi kod njega, odnosno u njegovim objektima ili kod njegovih kupaca, vratiti Prodavcu u ispravnom stanju i na vrijeme.


407

Član 14. Ukoliko Kupac iz bilo kog razloga prestane da posluje sa Prodavcem, dužan je da prodavcu vrati svu dugujuću ambalažu prema odredbama člana 13. ovog ugovora. Smatra se da je Kupac prestao da posluje ako u roku od 30 dana od dana posljednje isporuke nije izvršio narudžbinu robe ili sam došao da preuzme robu. Ambalažu iz člana 13. ovog ugovora, Kupac je dužan da stavi na raspolaganje Prodavcu u mjestu primopredaje isporuke robe u roku od sedam dana od dana prestanka poslovanja. Ako Kupac u ponovnom roku od sedam dana ne vrati dugujuću ambalažu, Prodavac će istu fakturistati po cijenama iz važećeg cjenovnika.

Član 15. Manjak ili lom ambalaže Prodavac će Kupcu fakturisati po cijenama iz cjenovnika, a Kupac je dužan da ovu fakturu plati na način i u rokovima iz člana 11. ovog ugovora.

Član 16.

Kupac plaća kauciju za ambalažu za robu koja se nalazi kod njega na upotrebi po cijenama iz važećeg cjenovnika Prodavca. Prodavac je dužan da vrati kauciju Kupcu za ambalažu u roku od 10 dana od povrata ambalaže.

Član 17. Ako u toku plaćanja kaucije za ambalažu dođe do povećanja nabavnih cijena ambalaži, Prodavac će povećati cijenu kaucije ambalaže, obračunati povećane cijene na stanje ambalaže kod Kupca i ispostaviti Kupcu zahtjev za plaćanje kaucije za razliku u cijeni. VI Prelazne i završne odredbe

Član 18. Ovaj ugovor važi za poslovnu 2002. godinu, s tim da svaka ugovorna strana može otkazati sa otkaznim rokom od tri mjeseca. Ukoliko ugovor ne otkaže ni jedna ugovorna strana, ugovor se produžava na neodređeno vrijeme odnosno do zaključenja novog ugovora.

Član 19. Sve eventualne sporove koji nastanu u izvršenju ovog ugovora, ugovorne strane će nastojati da sporazumno riješe, a u slučaju da spor ne mogu sporazumno riješiti nadležan je sud sa sjedištem u Sarajevu.

Član 20.

Na sve ono što nije regulisano ovim ugovorom primjenjivat će se odredba Zakona o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom i drugi važeći propisi i standardi.

Član 21. Ovaj ugovor je sačinjen u četiri istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po dva primjerka.

Zaključen u __________________, dana ___________2002.godine PRODAVAC KUPAC _________________ ________________


408

Pitanja za vježbu:

1. Ugovor o prodaji poslovnog prava predstavlja? 2. Koja su obilježja Ugovora o prodaji? 3. Koji su bitni elementi Ugovora o prodaji? 4. Koji su nebitni elementi Ugovora o prodaji? 5. Šta predstavlja zaključnica i porudžbina? 6. Definišite pojam i vrste ambalaže? 7. U čemu je značaj klauzula INCOTERMS-a? 8. Koje klauzule INCOTERMS-a poznajete? 9. Koje načine određivanja cijene poznajete? 10. Koje okolnosti mogu da utiču na promjenu cijene? 11. Definišite pojam kvaliteta? 12. Koji su načini određivanja kvantiteta? 13. Šta predstavlja mjesto isporuke? 14. Koje načine isporuke poznajete? 15. Definišite pojam i vrste materijalnih nedostataka. 16. Koji su uslovi za garanciju za materijalne nedostatke? 17. Izložite pojam evikcije. 18. Koji su uslovi za evikciju? 19. Šta predstavlja faktura i profaktura? 20. Izložite pojam i vrste reklamacija? 21. Izložite modalitete plaćanja cijene. 22. Izložite pojam vremena plaćanja cijene. 23. Izložite pojam odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom robe. 24. Izložite pojam odgvornosti kupca za docnju sa prijemom isporuke robe. 25. Izložite pojam prelaska rizika sa prodavca na kupca.

Izvod iz sudske prakse Ponuda učinjena u pismenoj formi može se i usmeno prihvatiti, a umjesto prihvatanja ponude, ponuđeni može u usmenoj formi da učini ponudiocu novu ponudu (kontraponuda) koju ovaj takođe može usmeno prihvatiti, bez obzira što je raniju ponudu učinio pismenim putem. (Iz presude Višeg privrednog suda, Pž. 9773/96 od 12.2.1997.) Smatra se da je ponuda prihvaćena ako ponuđeni plati kupoprodajnu cijenu, a ako je prihvatanje ponude izvršeno sa zadocnjenjem, smatra se da je učinjena nova ponuda od strane ponuđenog, pa je ugovor zaključen tek kada kontraponuda bude prihvaćena od strane ponudioca. (Iz presude Višeg privrednog suda, Pž.9737/96 od 12.2.1997.) Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na kupca s predajom stvari, s tim što je ova odredba dispozitivne prirode i što ugovorene strane ovo pitanje mogu drugačije riješiti, najčešće upotrebom tzv. transportnih klauzula. (Presuda Vrhovnog suda Srbije 3/95 od 11.7.1995.)


409

Kod ugovora, kod kojih ispunjenje u određenom roku predstavlja bitan sastojak, po proteku roka za ispunjenje povjerilac može održati na snazi ugovor ako obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje obaveze. (Presuda Vrhovnog suda Srbije 297/94 od 19.10.1994.) Prodavac je odgovoran kupcu za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaska na kupca, ili su se one pojavile poslije tog momenta, ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga, bez ozbira da li je znao za nedostatke. On ne odgovara samo za one nedostatke na stvari, koji su u času zaključenja ugovora bili poznati ili mu pri uobičajenom pregledu nisu mogli ostati nepoznati. (Presuda Vrhovnog suda Srbije, Prev. 1220/81). Kada isporučena roba ima skrivene nedostatke koji se nisu mogli utvrditi običnim pregledom, a kupac je bez odlaganja nakon utvrđivanja nedostatka čim je to prema redovnom toku stvari bilo moguće, obavijestio prodavca o tim nedostacima, tada kupac ima pravo da zahtijeva isporuku dodatne količine robe. (Presuda Vrhovnog suda Srbije Prev.159/94 od 8.6.1994.) U naknadu štete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanju kupovinom radi pokrića uračunava se zatezna kamata na iznos unaprijed plaćene cijene, za period od uplate do vraćanja. (Presuda Vrhovnog suda BiH, Pž 24/91 od 23.5.1991.) Kada je prodavac po pravnosnažnoj presudi zbog tehničke neispravnosti morao da naknadi kupcu štetu, on se za istu može regresirati od proizvođača robe čijom krivicom je u proizvodnji došlo do tehničke neispravnosti prodate robe (čl. 501. ZOO). (Iz presude Vrhovnog suda Srbije, Prev. 626/98 od 25.11.1998.) Nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora o kupoprodaji robe po zahtjevu tužioca: kao prodavca i isporučioca, kada je u prethodnoj parnici pravnosnažno utvrđena obaveza prodavca (ovdje tužioca) da izvrši ugovor i isporuči robu. Djelimično neispunjenje ugovorne obaveze može biti razlog za raskid ugovora, kada druga strana uslijed toga ne ostvaruje iz ugovora onu korist koja u takvoj situaciji normalno sleduje čime se u suštini osujećuje cilj ugovora. (Presuda Vrhovnog suda Srbije, Prev. 552/95 od 9.1.1996.) Prodaja odnosno kupovina radi pokrića mora biti izvršena u razumnom roku i na razuman način. Prema odredbama člana 525, stav 3. ZOO o namjeravanoj kupovini povjerilac je dužan da obavijesti dužnika. (Iz rješenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 636/96 od 11.2.1997.) Načelne odredbe člana 21. i prelazne i završne odredbe člana 1107. Zakona o obligacionim odnosima normiraju primjenu kodifikovanih trgovinskih poslovnih običaja. Posebne uzanse kao kodifikovani trgovinski običaji (za pojedine vrste privrednih poslova, odnosno kod prometa određene vrste robe) primjenjuju se kada nisu protivni imperativnim propisima i imaju prednost pred dispozitivnim propisima ukoliko su stranke, izričito ili prećutno, ugovorile njihovu primjenu. Posebne uzanse


410

imaju prednost nad opštim uzansama u slučaju međusobnog razilaženja, primjenom pravila odnosa opšteg i posebnog. Za pravne odnose gdje ne postoji pozitivna zakonska regulativa, a postoji odgovarajuća (posebna) uzansna regulativa, primjena uzansi se može zasnivati uvijek na prećutnoj volji stranaka (kada je ustaljen trgovački običaj toliko poznat da ga stranke redovno uzimaju u obzir). Pri tome, uzanse imaju prednost u odnosu na nekodifikovane trgovačke običaje. Strane u obligacionim odnosima dužne su da postupaju u skladu sa uzansama i drugim poslovnim običajima, s tim da se primjena uzansi može isključiti, izrično ili prećutno, u cjelini ili djelimično. (Iz presude Vrhovnog suda Srbije, Prev. 765/96 od 11.2.1997.)

5.3.5. Opšte uzanse za promet robom Opšte uzanse za promet čiji se tekst daje u prilogu, donijela je 1954.godine Glavna državna arbitraža FNRJ. Opšte uzanse su danas na snazi u mjeri koju je odredio ZOO. Tako je Zakonom normirano da se Opšte uzanse neće primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog Zakona u onim pitanjima koja su regulisana Zakonom (čl. 1107. stav 2. ZOO). Tako ako su uzanse suprotne dispozitivnim normama ZOO uzanse će se primjenjivati samo ako ugovorne strane izričito ugovore njihovu primjenu (čl. 1107. stav 3. ZOO). U slučaju da uzanse nisu u suprotnosti sa dispozitivnim odredbama ZOO iste će važiti ako ugovorne strane ugovore njihovu primjenu ili iz okolnosti proizilazi da su htjele njihovu primjenu (čl. 21. stav 2. ZOO). Izvod iz ZOO

Čl. 21. Učesnici u obligacionim odnosima dužni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su učesnici u obligacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.

Čl. 1107. Odredba opštih ili posebnih uzansi kojom se utvrđuje pretpostavka da su ugovorne strane pristale na primjenu uzansi, ukoliko ih nisu ugovorom isključile, neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona. Opšte uzanse za promet robom («Službeni list FNRJ» br. 15/54) neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njime regulisana. Ako su opšte ili posebne uzanse ili drugi trgovinski poslovni običaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primjenjivat će se odredbe ovog zakona, osim ako su strane izričito ugovorile primjenu uzansi, odnosno drugih trgovinskih poslovnih običaja. Savezni propisi donijeti za izvršenje zakona iz člana 1. ovog zakona ostaju na snazi i primjenjuju se kao republički dok se republičkim propisima drukčije ne odredi. Ovlašćenja saveznih organa za izvršavanje i primjenu zakona iz člana 1. ovog zakona postaju ovlašćenje republičkih organa. Pravila Opšteg građanskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o posudbi primjenjivat će se kao pravna pravila ukoliko su u saglasnosti s Ustavnom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine.


411

OPŠTE UZANSE ZA PROMET ROBOM I VAŽENJE UZANSE Poslovi za koje važe Opšte uzanse

1. Ove uzanse važe za kupovinu i prodaju robe. Uzanse koje se izrično ne odnose samo na kupovinu i prodaju robe važe i za ostale poslove prometa robom. Uzanse koje se izrično odnose samo na kupovinu i prodaju robe shodno se primjenjuju i na ostale poslove prometa robom. Kao poslovi prometa robom u smislu ovih uzansa smatraju se, pored kupovine i prodaje robe, zamjena robe, kao i poslovi posredništva, zastupništva, komisiona, prevoza, otpremništva (špedicije), uskladištenja i osiguranja. Slučajevi u kojima se primjenjuju Opšte uzanse

2.

Ove uzanse primjenjuju se kada su stranke pristale na njihovu primjenu. Smatra se da su stranke pristale na primjenu ovih uzansa u poslovima u kojima je, za slučaj spora, propisana ili ugovorena nadležnost privrednog suda, ukoliko iz ugovora ne proističe da su stranke isključile njihovu primjenu. Načelo poštenja i savjesnosti

3. Poštenje i savjesnost je osnovno načelo koga se stranke moraju pridržavati u poslovima prometa robom. Stranke se ne mogu pozivati na neku od ovih uzansa, ako bi njena primjena u datom slučaju proizvela posljedice protivne tome načelu. II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

1. O zaključivanju ugovora uopšte

Saglasnost stranaka o bitnim sastojcima ugovora

4.

Ugovor je zaključen kada su se stranke saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora po volji stranaka

5.

Pored bitnih sastojaka ugovora po prirodi posla, kao bitan sastojak smatra se i onaj uslov, rok ili koja druga tačka ugovora od koje makar i jedna stranka čini zavisnim zaključenje ugovora.


412

Bitni sastojci ugovora o kupovini i prodaji

6. Bitni sastojci ugovora o kupovini i prodaji, po prirodi posla, su predmet i cijena. Predmet i cijena moraju biti ugovorom određeni. Predmet je određen kada je ugovorom ujedno određena i njegova količina; smatra se da je količina određena i kada se prema ugovoru može odrediti. Smatra se da je cijena određena i kada je ugovorom predviđen način na koji se može odrediti, kao i kada se može odrediti prema okolnostima. Cijena je određena i kada je propisana od nadležnog organa. Način izražavanja saglasnosti stranaka

7.

Stranke mogu zaključiti ugovor, neposredno ili posredno preko drugih lica, na bilo koji način iz koga jasno proističe njihova saglasnost. Saglasnost stranaka može biti izražena izrično ili prećutno. Oblik ugovora

8. Kada su se stranke saglasile da će ugovor imati određeni oblik, ugovor je zaključen tek kada bude sastavljen u tom obliku, izuzev ako iz okolnosti proističe da stranke nisu uslovile punovažnost ugovora ispunjenjem tog oblika. Za promjene ugovora koji je po sporazumu stranaka sastavljen u određenom obliku taj oblik je potreban samo ako je to ugovoreno. Pismeni oblik ugovora

9. Ako je za punovažnost ugovora propisano da mora biti sastavljen napismeno, ili ako su se stranke tako sporazumjele, ugovor se smatra zaključenim kada ga stranke potpišu. Pismeni ugovor se sastavlja, po pravilu, u onoliko primjeraka koliko ima stranaka. Ako je pismeni ugovor umnožen ili preveden na drugi jezik, mjerodavan je izvorni ugovor potpisan od stranaka. Ako su stranke potpisale više primjeraka izvornog ugovora, mjerodavan je primjerak koji su kao takav odredile, a ako to nisu odredile, onda se u vezi sa ostalim dokazima i utvrđenim okolnostima cijeni koji je od izvornih primjeraka mjerodavan. Važenje odredaba koje nisu unijete u ugovor određenog oblika

10.

Kada su se stranke saglasile da će ugovor imati određeni oblik, ne obavezuje ih ono što nije unijeto u ugovor sastavljen u tom obliku. Ali, ako stranke nisu punovažnost ugovora uslovile ispunjenjem tog oblika, obavezuje ih ono što su ugovorile, a što nije unijeto u taj ugovor, ukoliko nije s njim u suprotnosti.


413

2. Zaključivanje ugovora između prisutnih stranaka Trenutak zaključenja ugovora

11. Ugovor između prisutnih stranaka zaključen je u trenutku kada jedna stranka prihvati ponudu za zaključenje ugovora koju joj je stavila druga stranka. Ponuda

12. Ponuda za zaključenje ugovora mora sadržavati sastojke koji su bitni po prirodi tog ugovora. Kao ponuda smatra se i izlaganje robe sa označenjem cijene, ukoliko iz okolnosti ne proističe što drugo. Prihvatanje ponude

13. Izjava o prihvatanju ponude mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Kada izjava o prihvatanju ponude nije u svemu saglasna sa ponudom, smatra se da je ponuda odbijena i da je ujedno učinjena nova ponuda od strane ponuđenog. Vrijeme za koje je ponudilac vezan ponudom

14.

Kada je u ponudi određen rok za prihvatanje, ponudilac je vezan ponudom do isteka toga roka. Ponuda u kojoj nije određen rok za prihvatanje ne obavezuje ponudioca ako je ponuđeni odmah ne prihvati. Izjava o prihvatanju ponude učinjena sa zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog. Pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru

15.

Svaka stranka može od druge stranke zahtijevati pismenu potvrdu usmeno zaključenog ugovora. Pismena potvrda može se zahtijevati sve dok druga stranka ne ispuni ugovor. Usmeno zaključeni ugovor je punovažan iako pismena potvrda nije dana. Traženje pismene potvrde

16. Stranka koja traži pismenu potvrdu ugovora dostaviće drugoj stranci dva istovjetna primjerka potvrde u obliku ugovora ili zaključnice, koje je sama potpisala, i pozvati drugu stranku da joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše. Pismena potvrda mora u svemu odgovarati usmeno zaključenom ugovoru.


414

Izdavanje pismene potvrde 17.

Stranka koja je pozvana da izda pismenu potvrdu ugovora treba da u roku od tri dana od prijema poziva preda pismenu potvrdu neposredno drugoj stranci ili pošti preporučenim pismom. Ako pozvana stranka ne potpiše i ne vrati pismenu potvrdu u određenom roku, druga stranka može tražiti da se utvrdi postojanje ugovora i da joj pozvana stranka naknadi štetu koju je pretrpjela uslijed toga što nije izdata pismena potvrda.

3. Zaključivanje ugovora između otsutnih stranaka

Trenutak zaključenja ugovora 18.

Ugovor između odsutnih stranaka zaključen je u trenutku kada ponudilac primi izjavu ponuđenoga da prihvata ponudu za zaključenje ugovora. Ponuda

19. Ponuda za zaključenje ugovora mora sadržavati sastojke koji su bitni po prirodi tog ugovora. Slanje cjenovnika, tarifa, prospekata, oglašavanje u novinama i slično, ne smatra se ponudom, ako suprotno ne proističe iz njihove sadržine. Prihvatanje ponude

20. Izjava o prihvatanju ponude mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Kada izjava o prihvatanju ponude nije u svemu saglasna sa ponudom, smatra se da je ponuda odbijena i da je ujedno učinjena nova ponuda od strane ponuđenog. Smatra se da je u takvom slučaju ugovor zaključen ako raniji ponudilac započne sa ispunjenjem nove ponude, a raniji ponuđeni je to saznao u roku za prihvatanje te ponude. Ponuda i prihvatanje ponude izjavom neovlašćenog lica na poslovnoj hartiji

21.

Pismena ponuda obavezuje ponudioca, iako je nije potpisalo ovlašćeno lice, samo u slučaju:

- ako je ponuda sačinjena na hartiji sa odštampanim ili utisnutim oznakama ponudioca, kojom se on u svom poslovanju služi;

- ako je ponuda snabdjevena pečatom ili štambiljem ponudioca i potpisana na uobičajeni način;

- ako se ponuda odnosi na posao kojim se ponudilac redovno bavi i ne prelazi obim njegovog normalnog poslovanja; i

- ako ponuđeni nije znao da je ponudu potpisalo neovlašćeno lice. Isto važi i za izjavu ponuđenoga o prihvatanju ponude.


415

Vrijeme za koje je ponudilac vezan ponudom

22. Ponudilac koji učini ponudu otsutnom licu i odredi mu rok za prihvatanje ponude, vezan je ponudom do isteka tog roka. Ako ponudilac nije odredio rok za prihvatanje ponude, vezan je ponudom za vrijeme koje je, prema redovnom toku stvari, potrebno da ponuda stigne ponuđenome i da blagovremeno učinjena izjava ponuđenoga o prihvatanju ponude stigne ponudiocu. U to vrijeme računa se i vrijeme potrebno za razmatranje ponude, ali ponudilac koji nije odredio rok za prihvatanje ponude ne može biti vezan ponudom duže od osam dana. Rok za prihvatanje ponude određen izrazom «odmah» i slično

23.

Ako je ponudilac odredio rok za prihvatanje ponude izrazom «odmah», «bez odlaganja», «narednom poštom» ili sličnim izrazima, izjava o prihvatanju je blagovremena ako je predana, neposredno ponudiocu ili pošti, prvog narednog radnog dana po prijemu ponude. Izjavu o prihvatanju ponude treba poslati istim ili bržim sredstvom od onoga kojim je poslata ponuda. Zadocnjela izjava o prihvatanju ponude

24.

Izjava o prihvatanju ponude učinjena sa zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog. Ali, ako je izjava o prihvatanju, koja je učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu nakon što je protekao rok za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen. Ipak, ugovor o takvom slučaju nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog narednog radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenog da se zbog zadocnjenja ne smatra vezan svojom ponudom. Više jednovrsnih ponuda i ponuda za više predmeta

25.

Ako je isti ponudilac učinio jednovremeno više ponuda, ponuđeni može prihvatiti i samo neku od tih ponuda, ukoliko iz ponude ne proističe što drugo, ili ukoliko predmeti ponuda, po svojoj namjeni, ne čine cjelinu. Isto važi i za slučaj kada se jedna ponuda odnosi na više predmeta. Opozivanje ponude i izjave o prihvatanju ponude

26.

Ponuda se smatra opozvanom ako izjava o njenom opozivanju stigne prije ponude ili u isto vrijeme kada i ponuda. Isto važi i za opozivanje izjave o prihvatanju ponude.


416

Mjesto zaključenja ugovora 27.

Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome ponudilac ima svoje sjedište ili prebivalište.

4. Zaključenje ugovora preko telefona, putem telegrama i preko teleprintera

Zaključivanje ugovora preko telefona

28.

Ugovor se može zaključiti preko telefona. Smatra se da su ponuda i izjava o prihvatanju ponude preko telefona učinjene između prisutnih lica, ako su stranke ili od njih ovlašćena lica bili lično u telefonskoj vezi. Zaključivanje ugovora putem telegrama

29. Ugovor se može zaključiti putem telegrama. Smatra se da su ponuda i izjava o prihvatanju ponude putem telegrama učinjene između otsutnih lica. Pismena potvrda ponude i izjave o prihvatanju ponuda datih preko telefona ili putem telegrama

30. Ponudilac treba da svoju ponudu, ponuđeni svoju izjavu o prihvatanju ponude, koje su učinjene preko telefona ili putem telegrama, potvrdi drugoj stranci preporučenim pismom, po mogućnosti istog, a najkasnije slijedećeg radnog dana nakon što je učinjena. Na punovažnost ugovora zaključenog preko telefona ili putem telegrama ne utiče to što ponuda ili izjava o prihvatanju ponude nije pismeno potvrđena. Stranka koja nije dala pismenu potvrdu odgovara drugoj stranci za štetu koju je ova uslijed toga pretrpjela. Zaključivanje ugovora preko teleprintera

31. Ugovor se može zaključiti preko teleprintera. Smatra se da su ponuda i izjava o prihvatanju ponude preko teleprintera učinjene između prisutnih lica, ako su stranke ili od njih ovlašćena lica bili lično u teleprinterskoj vezi. Pošiljalac ne može osporavati punovažnost ponude ili izjave o prihvatanju ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera.


417

5. Zaključivanje ugovora po pristupanju (adhezijom) Generalna ponuda

32. Ugovor je zaključen po pristupanju kada jedna stranka prihvati generalnu ponudu druge stranke za zaključenje ugovora. Kao generalna ponuda smatraju se opšti uslovi pod kojima ponudilac nudi zaključenje ugovora, bez obzira u kom su obliku dati. Opšti uslovi čine sadržinu ugovora i obavezuju stranku koja pristupa samo ukoliko su joj bili poznati u trenutku zaključenja ugovora. Smatra se da su opšti uslovi bili poznati stranci koja pristupa, ako su joj prije zaključenja ugovora bili predati, ili su bili objavljeni na propisan ili uobičajen način. Posebne odredbe adhezionog ugovora

33. Ugovor o pristupanju može sadržavati i posebne odredbe o kojima su se stranke saglasile. Kada su posebne odredbe u suprotnosti sa opštim uslovima, važe posebne odredbe.

6. Prećutno zaključivanje ugovora (konkludentne radnje)

Primjeri prećutno zaključenog ugovora

34.

Ugovor je prećutno zaključen kada iz radnji stranaka proističe da su se saglasile na zaključenje ugovora, kao na primjer:

- kada jedna stranka u svoje ime i za svoj račun raspolaže robom koju je primila od druge stranke, smatra se da je zaključen ugovor o kupovini i prodaji, ako primalac nije znao da je roba poslata u drugu svrhu;

- kada jedna stranka preda drugoj stranci dokumenta na osnovu kojih se može raspolagati robom, a druga stranka ta dokumenta primi, smatra se da je zaključen ugovor o kupovini i prodaji, ako primalac nije znao da su dokumenta predana u drugu svrhu;

- kada kupac robu koja mu je predana «na ogled», «na probu», «na pogled», «po viđenju», ne vrati u roku koji je bio ugovoren za njegovu izjavu da li robu prima, smatra se da je zaključen ugovor o kupovini i prodaji;

- kada vozar ili špediter primi robu sa naznačenom adresom primaoca, smatra se da je zaključen ugovor o prevozu ili špediciji;

- kada skladištar primi robu bez određenog naloga, smatra se da je zaključen ugovor o uskladištenju.

Prihvatanje ponude ćutanjem

35. Ćutanje samo po sebi ne smatra se prihvatanjem ponude. Ali kada ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi sa ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.


418

Isto tako, lice koje se ponudilo drugome da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, ili izvršenje takvih naloga spada u njegovu poslovnu djelatnost, treba da izvrši dobiveni nalog ako ga nije odmah odbio. Ako u takvim slučajevima ponuda ili nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor zaključen u trenutku kada je ponuda ili nalog stigao ponuđenome. Prećutno produženje ugovora

36. Kada jedna stranka po isteku vremena za koje je važio ugovor o redovitoj isporuci robe ili ugovor o redovnom vršenju usluga, nastavi sa isporukom takve robe ili vršenjem takvih usluga, a druga stranka se tome na vrijeme ne usprotivi, važenje ranijeg ugovora produžava se pod istim uslovima, ako se tome ne protivi priroda samog ugovora, ili ako iz ugovora ili okolnosti ne proističe da druga stranka nije htjela produženje važenja ugovora. Produženi ugovor važi sve dok ga jedna od stranaka ne otkaže uz primjereni otkazni rok.

7. Zaključivanje ugovora preko punomoćnika

Vrste punomoći

37. Ugovor se može zaključiti preko punomoćnika. Stranka može ovlastiti punomoćnka da u njeno ime zaključi jedan ili više određenih ugovora (specijalna punomoć), ili da zaključuje sve ugovore jedne ili više određenih vrsta (generalna punomoć). Ovlašćenje za zaključivanje ugovora može biti ograničeno na određeno vrijeme, ili dato pod određenim uslovima. Zaključivanje ugovora u ime vlastodavca u granicama ovlašćenja

38. Punomoćnik može raditi samo u granicama ovlašćenja. Ugovor koji je punomoćnik zaključio u ime vlastodavca u granicama ovlašćenja obavezuje vlastodavca. Ugovor koji je punomoćnik zaključio u granicama ovlašćenja obavezuje vlastodavca iako nije izričito rečeno da se zaključuje u njegov ime, kada je to druga stranka znala ili je morala znati. Prekoračenje ovlašćenja

39. Ugovor ne obavezuje vlastodavca ukoliko je punomoćnik prekoračio granice ovlašćenja. Ali i takav ugovor obavezuje vlastodavca ako druga stranka nije znala niti je morala znati da je punomoćnik prekoračio granice ovlašćenja. Kada je punomoćnik pri zaključenju ugovora pekoračio granice ovlašćenja, a druga stranka je za to znala ili je morala znati, zaključeni ugovor obavezuje vlastodavca u onim granicama koje odgovaraju datom ovlašćenju, ako je prema prirodi posla moguće ispuniti ugovor samo u tom dijelu.


419

Punomoćnik po zaposlenju 40.

Punomoćnikom se smatra i lice kome je stranka povjerila obavljanje takvih dužnosti iz kojih, po redovnom toku stvari, proističe i ovlašćenje za zaključivanje određenih ugovora ili vršenje drugih određenih poslova u granicama tih dužnosti. Zaključivanje ugovora od strane neovlašćenog lica

41.

Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Stranka sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, stranka sa kojom je ugovor zaključen nije više vezana ugovorom. U tom slučaju stranka sa kojom je ugovor zaključen, može od lica koje je kao punomoćnik bez ovlašćenja zaključio ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora. Ugovor zaključen na osnovu punomoći čija je važnost prestala

42. Ugovor koji se zaključi na osnovu punomoći čija je važnost prestala obavezuje lice koje je tu punomoć dalo, ako druga stranka nije znala niti je morala znati da je važnost punomoći prestala.

8. Posebne odredbe u ugovoru

a. Kapara Ugovaranje kapare

43. Sranke mogu ugovoriti kaparu. Kada je kapara predviđena pri zaključivanju ugovora, ugovor se smatra zaključenim tek kada je kapara dana. Uračunavanje i vraćanje kapare

44. Kapara se uračunava pri ispunjenju obaveze, a kada to nije moguće vraća se prilikom ispunjenja. Ako se obaveza ispunjava u obrocima, kapara se uračunava ili vraća pri ispunjenju posljednjeg obroka. Kapara se vraća kada do ispunjenja ugovora ne dođe sporazumom stranaka ili iz uzroka za koji nije odgovorna ni jedna ni druga stranka.


420

Zadržavanje kapare 45.

Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna stranka koja je dala kaparu, druga stranka može, umjesto da traži ispunjenje ugovora ili naknadu štete, zadovoljiti se time da primljenu kaparu zadrži za sebe. Ako stranka koja je primila kaparu traži naknadu štete, ona može kaparu uračunati u naknadu ili je vratiti. Traženje dvostruke kapare

46. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna stranka koja je primila kaparu, druga stranka može, umjesto da traži ispunjenje ugovora ili naknadu štete, tražiti vraćanje dvostruke kapare. Kapara i pravo na odustanak od ugovora

47.

Stranka koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj stranci, niti to može učiniti druga stranka vraćajući dvostruku kaparu, izuzev kada se kapara po ovim uzansama smatra odustanicom.

b. Odustanica Ugovaranje odustanice

48. Stranke mogu ugovoriti da je jedna ili svaka od njih ovlašćena da odustane od ugovora, dajući drugoj stranci odustanicu. Odustanica se može sastojati u određenoj svoti novca ili kakvoj drugoj imovinskoj koristi. Dejstvo odustanice

49. Kada ovlašćena stranka odustane od ugovora dajući drugoj stranci odustanicu, nijedna stranka ne može više zahtijevati ispunjenje ugovora. Stranke mogu odrediti rok do koga ovlašćena stranka može odustati od ugovora. Ako takav rok nije ugovorom određen, ovlašćena stranka može odustati od ugovora sve dok ne protekne rok za ispunjenje njene obaveze. Ali pravo stranke da odustane od ugovora prestaje u svakom slučaju kada ona počne ispunjavati svoje obaveze, ili počne primati ispunjenje od druge stranke. Kapra kao odustanica

50. Kada je uz kaparu ugovoreno pravo da se može odustati od ugovora, kapara se smatra kao odustanica. U ovom slučaju, ako odustane stranka koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane stranka koja je primila kaparu, ona je vraća dvostruku.


421

9. Promjene u ugovoru po sporazumu stranaka Mogućnost promjene u ugovoru

51. Promjene u već zaključenom ugovoru mogu se vršiti sporazumom stranaka. Nemoguće i nedopuštene promjene u ugovoru

52.

Ako je promjenom ugovora određeno nešto nemoguće ili nedopušteno, promjena ne važi, a ugovor ostaje na snazi.

10. Odustanak od ugovora po sporazumu stranaka Mogućnost odustanka

53. Stanke mogu ugovoriti da jedna ili svaka od njih može odustati od ugovora. Rok za odustanak od ugovora

54. Stranke mogu ugovoriti rok do koga ovlašćena stranka može odustati od ugovora. Kada takav rok nije ugovoren odustanak ovlašćene stranke je ponovažan ako je saopšten drugoj stranci prije isteka vremena određenog za početak ispunjenja njene obaveze, a ako to vrijeme nije određeno, onda prije nego što je druga stranka započela sa ispunjenjem svoje obaveze. Ali pravo stranke da odustane od ugovora prestaje u svakom slučaju kada ona počne ispunjavati svoje obaveze, ili počne primati ispunjenje od druge stranke. Kada je predmet ugovora individualno određena stvar, a stranka koja je dužna da je isporuči ne proizvodi takve stvari serijski, odustanak je punovažan ako joj je saopšten prije nego počne sa pripremama za izradu te stvari.

11. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenijenih okolnosti Uslovi za traženje izmjene i raskida ugovora

55.

Ako bi zbog izvanrednih događaja, koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora, ispunjenje obaveze za jednu stranku postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može tražiti da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Stranka ne može tražiti izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze. Pri odlučivanju da li je zahtjev za izmjenu ili raskid ugovora opravdan, kao i da li će se ugovor izmijeniti ili raskinuti, vodiće se računa o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora te vrste, o trajanju i dejstvu izvanrednih događaja, kao i o interesima jedne i druge stranke.


422

Primjeri izvanrednih događaja 56.

Kao izvanredni događaji zbog kojih se može tražiti izmjena ili raskid ugovora smatraju se naročito:

- prirodni događaji, kao što su suša, poplava, zemljotres; - upravne mjere, kao što su zabrana ili ograničenje uvoza ili izvoza i druga

ograničenja prometa robom, promjena sistema cijena, promjena tarifa i propisanih cijena, promjena standarda,

- ekonomske pojave, kao što je izuzetno nagli i veliki pad ili skok cijena. Odredbe ugovora koje se mogu izmijeniti

57.

Zbog izvanrednih događaja mogu se izmijeniti one odredbe ugovora na koje je taj događaj uticao, kao što su odredbe o cijeni, količini predmeta, visini drugih obaveza, vremenu, mjestu, načinu ispunjenja ugovora, ili se može odrediti nešto drugo. Prava stranke kada druga stranka traži izmjenu ili raskid ugovora

58. Kada jedna stranka traži izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti, druga stranka može odustati od ugovora, u kom slučaju se smatra kao da ugovor nije bio ni zaključen. Kada jedna stranka traži raskid ugovora, druga stranka može tražiti da se ugovor održi na snazi, predlažući izmjenu odredaba ugovora. Saopštavanje zahtjeva za izmjenu ili raskid ugovora

59. Stranka koja je ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora, treba da svoj zahtjev saopšti drugoj stranci čim je doznala da su takve okolnosti nastupile; u protivnom odgovara za štetu koju je druga stranka pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten. III. ISPUNJENJE UGOVORA

A. O ISPUNJENJU UGOVORA UOPŠTE Pažnja stranaka pri ispunjenju obaveze

60. Stranka je dužna da pri ispunjenju svoje obaveze postupa sa pažnjom koja se u poslovnom prometu zahtijeva. Uzajamnost ispunjenja obaveza

61. Stranka ne može tražiti od druge stranke da ispuni obavezu, ako sama nije ispunila ili nije spremna da ispuni svoju obavezu, izuzev kada iz ugovora, prirode ili okolnosti posla proističe da može i prije toga tražiti ispunjenje od druge stranke.


423

Pravo stranke da traži obezbjeđenje 62.

Ako se osnovano može zaključiti da jedna stranka neće ispuniti svoju obavezu, druga stranka može od nje zahtijevati obezbjeđenje da će tu obavezu ispuniti. Stranka koja traži obezbjeđenje može odbiti da ispuni svoju obavezu dok joj ne bude dato traženo obezbjeđenje. Stranka koja traži obezbjeđenje može odustati od ugovora ako joj traženo obezbjeđenje ne bude dato u primjerenom roku. Ispunjenje obaveze od strane trećeg lica

63. Obavezu iz ugovora može sa pristankom dužnika ispuniti treće lice i protiv volje povjerioca, izuzev ako povjerilac ima opravdani interes da obavezu ispuni sam dužnik. Pravo izbora između više činidaba

64. Kada dužnik od dvije ili više stvari ili radnji ima da preda ili ispuni samo jednu, pravo izbora pripada dužniku. Dužnik koji je započeo ispunjenje obaveze ili je na drugi način izvršio izborom, ne može više odustati od učinjenog izbora. Propast stvari određenih po rodu

65. Kada su predmet obaveze stvari određene po rodu, dužnikova obaveza ne prestaje ni kada mu sve takve stvari slučajem propadnu. Stvari određenog porijekla

66. Kada su predmet ugovora stvari određenog porijekla, povjerilac ne mora primiti stvari drugog porijekla, pa ni kada su boljeg kvaliteta od ugovorenog. Primanje druge stvari ili radnje umjesto ispunjenja

67. Obaveza je ispunjenja i kada povjerilac umjesto dugovane stvari ili radnje primi drugu stvar ili radnju umjesto ispunjenja. Djelimično ispunjenje obaveze

68. Povjerilac ne mora primiti djelimično ispunjenje obaveze ako svi dijelovi obaveze čine jednu cjelinu, ili ako ima opravdani interes da primi ispunjenje obaveze u cjelini. Mjesto ispunjenja obaveze

69. Kada se mjesto ispunjenja obaveze ne može odrediti prema prirodi posla ili drugim okolnostima, obaveza se ispunjava u mjestu gdje je dužnik imao sjedište ili


424

prebivalište u trenutku zaključenja ugovora, ako ovim uzansama za pojedine slučajeve nije što drugo predviđeno.

B. ISPUNJENJE UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI

1. Isporuka Izvršenje isporuke i prijem isporuke

70. Prodavac mora izvršiti isporuku robe kupcu. Kao isporuka u smislu ovih uzansa smatraju se sve one radnje koje je prodavac dužan obaviti, prema ugovoru i prirodi posla, da bi kupac mogao primiti isporuku. Kupac mora izvršiti sve radnje koje je, prema ugovoru i prirodi posla, dužan da izvrši, da bi prodavcu omogućio izvršenje isporuke, kao i primiti isporuku.

a) Mjesto isporuke Određivanje mjesta isporuke

71. Isporuka se ima izvršiti u mjestu u kome je prodavac u trenutku zaključenja ugovora imao svoje sjedište ili prebivalište. Ako prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica u raznim mjestima, isporuka se ima izvršiti u mjestu one poslovne jedinice iz koje je prodavac poslao svoju ponudu ili u kojoj je prihvatio ponudu kupca. Ako obje stranke imaju sjedište ili prebivalište u mjestu isporuke, isporuka se ima izvršiti na skladištu prodavca u tom mjestu, a u protivnom slučaju na utovarnoj stanici, u luci ukrcaja ili na pristaništu prodavca. Kada prodavac u mjestu ima više skladišta, a isporuka se ima izvršiti na njegovom skladištu, prodavac određuje skladište na kome se isporuka ima izvršiti. Kada je utovarna stanica, luka ukrcaja ili pristanište na kome bi se imala izvršiti isporuka udaljeno više od deset kilometara od skladišta prodavca, isporuka se ima izvršiti na njegovu skladištu. Isporuka u mjestu gdje se nalazi roba

72. Isporuka individualno određene robe ima se izvršiti u mjestu gdje se roba u trenutku zaključenja ugovora nalazila ili je trebalo da bude proizvedena, ako su obje stranke tada znale da se roba nalazi ili da treba da bude proizvedena u tom mjestu. Isporuka robe određene po rodu koja se prema ugovoru ima uzeti iz određenog stovarišta ili mase, ima se izvršiti u mjestu gdje se to stovariše ili masa nalazila u trenutku zaključenja ugovora.


425

Promjena mjesta isporuke zbog smetnji

73. Ako se prodavac obavezao da izvrši isporuku robe u određenom mjestu, pa zbog obustave saobraćaja ili drugih smetnji ne može da ispuni ovu obavezu, prodavac treba da o tome obavijesti kupca. U tom slučaju kupac je ovlašćen da zahtijeva isporuku robe u mjestu gdje se ona nalazi, ali mora o tome obavijestiti prodavca čim primi obavještenje ili na koji drugi način sazna za nastupjele smetnje. Ako mu je roba isporučena u mjestu u kome se nalazila, kupac ima pravo da od kupovne cijene odbije sve troškove prevoza koje bi inače prema ugovoru snosio prodavac. Mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja

74.

Ako postoji sumnja o tome da li se isporuka ima izvršiti u mjestu otpreme ili mjestu opredjeljenja, isporuka se ima izvršiti u mjestu otpreme. Kao mjesto otpreme smatra se ono mjesto u koje roba prema ugovoru treba da bude isporučena.

b) Način isporuke Isporuka robe određene po rodu

75. Isporuka robe određene po rodu nije izvršena sve dok se roba namijenjena kupcu na jasan način ne izdvoji. Ali kada ovakva roba predstavlja cjelinu iz koje se dio namjenjen kupcu može izdvojiti tek kada dođe da je preuzme, isporuka se smatra izvršenom ako je prodavac preuzeo sve ostalo što je potrebno da se kupcu omogući preuzimanje i ako je pozvao kupca da robu preuzme. Otprema robe u mjesto različito od mjesta isporuke

76.

Kada je prodavac dužan da robu šalje u mjesto različito od mjesta isporuke, isporuka se smatra izvršenom ako je roba predana vozaru ili špediteru. Ako kupac nije odredio vozara ili špeditera, prodavac odgovara za njihov izbor. Kada se isporuka izvrši na skladište prodavca zbog toga što je utovarna stanica, luka ukrcaja ili pristanište udaljeno više od deset kilometara od njegovog skladišta, isporuka se smatra izvršenom ako je roba utovarena u kamion ili drugo prevozno sredstvo na skladištu prodavca. Isporuka izborom i odvajanjem robe

77. Ako kupac na skladištu prodavca izabere robu, pa se izabrana roba odvoji radi otpreme, smatra se da je time izvršena isporuka.


426

Troškovi pripremanja robe za isporuku

78. Prodavac mora snositi troškove u vezi sa pripremanjem robe za isporuku. Obaveza prodavca u pogledu ambalaže

79. Prodavac mora obezbijediti ambalažu. Ako vrsta ambalaže nije ugovorena, prodavac je dužan dati uobičajenu ambalažu. Ako ne postoji takav običaj, ambalaža mora biti takva:

- da štiti upakovanu robu i da tako upakovana roba bude pogodna za prevoz i primjenu najnižeg podvoznog stava;

- da odgovara uslovima pod kojima se roba prima na prevoz na svim prevoznim sredstvima koja se predviđaju ugovorom, a ako prevozna sredstva nisu predviđena ugovorom, da ambalaža odgovara uslovima pod kojima se roba prima na prevoz na onim prevoznim sredstvima koja se prima prirodi posla redovno upotrebljavaju.

c) Rok isporuke

Kada se isporuka ima izvršiti

80. Isporuka se ima izvršiti u roku određenom ugovorom. Ako rok isporuke nije određen ugovorom, smatra se da je ugovorena promptna isporuka. Promptna isporuka

81. Rok isporuke određen u ugovoru izrazom «odmah», «prompt», «brzo», «hitno» i sličnim izrazima znači da se isporuka ima izvršiti u roku od osam dana od zaključenja ugovora. Izrazi koji označavaju rok izvršenja isporuke u toku kalendarskog mjeseca

82. Rok isporuke određen u ugovoru izrazom:

«početkom mjeseca» - označava vrijeme od prvog do zaključno desetog dana u mjesecu; «u prvoj polovini mjeseca» - označava vrijeme od prvog do zaključno petnaestog dana u mjesecu; «sredinom mjeseca» - označava vrijeme od jedanaestog do zaključno dvadesetog dana u mjesecu; «krajem mjeseca» - označava vrijeme od dvadesetprvog do zaključno posljednjeg dana u mjesecu.

Ako je kao rok isporuke naznačen samo naziv mjeseca, isporuka se može izvršiti u toku cijelog mjeseca.


427

Izrazi koji označavaju da je roba u trenutku zaključenja ugovora utovarena

83. Izrazi u ugovoru «u vožnji», «plivajuća», «putujuća», «na putu», koji se odnose na robu, označavaju da je roba u trenutku zaključenja ugovora već utovarena u prevozno sredstvo i da joj je dat pravac otpreme. U tom slučaju isporuka se smatra izvršenom kada prevozno sredstvo stigne u mjesto opredjeljenja robe. Kao dokaz da je roba u trenutku zaključenja ugovora već utovarena služe prevozne isprave. Prodavac mora kupcu na njegov zahtjev dostaviti bez odlaganja bliže oznake prevoznog sredstva u koje je roba utovarena, kao na primjer broj vagona, ime broda. Izraz «predati na krcanje»

84. Izraz u ugovoru «predati na krcanje» uz naznačenje roka, znači da je prodavac dužan predati robu u tome roku brodu na krcanje i otpremu. Izrazi koji označavaju prestanak zapreka za plovidbu

85. Izrazi u ugovoru «po otvaranju plovidbe», «po prestanku leda», «po dolasku vode» i slični izrazi znače da se isporuka ima izvršiti u roku od petnaest dana po službenom objavljivanju da je na cijelom vodnom putu kojim se prevoz ima izvršiti otvorena plovidba ili prestala zapreka za plovidbu, bez obzira na to da li je vodni put bio plovan i prije službene objave. Isporuka uz rok određen vremenskim razmakom

86. Kada se isporuka ima izvršiti po proteku određenog vremena od zaključenja ugovora ili nekog drugog događaja, rok isporuke se računa slijedeći način:

- kada je rok određen u danima, u rok se ne računa dan u koji pada događaj od koga rok počinje teći, tako da rok počinje teći slijedećeg dana;

- kada je rok određen u nedeljama, isporuka se ima izvršiti onog dana posljednje nedjelje koji nosi isti naziv kao dan u koji se desio događaj od koga je rok počeo teći;

- kada je rok određen u mjesecima ili godinama, isporuka se ima izvršiti onog dana posljednjeg mjeseca koji svojim datumom odgovara danu u koji se desio događaj od koga je rok počeo teći, a ako u tom mjesecu takvog dana nema onda posljednjeg dana toga mjeseca;

- kada je rok određen sa jednim ili više mjeseci i dijelom mjeseca, dio mjeseca računa se na kraju, a kada je rok određen jednom ili više godina i dijelom godine, dio godine se računa na kraju.

Pola mjeseca označava rok od petnaest dana. Tromjesečje ili kvartal označava rok od tri mjeseca, a pola godine označava rok od šest mjeseci.


428

Isporuka unutar ugovorenog roka

87. Kada se isporuka ima izvršiti unutar ugovorenog roka, ona se mora izvršiti prije isteka ovoga roka. Stranka koja je ovlašćena da odredi kog će se dana unutar ugovorenog roka izvršiti isporuka, može kao dan isporuke odrediti bilo koji radni dan unutar toga roka. Određivanje dana isporuke unutar ugovorenog roka

88. Ako se stranke nisu sporazumjele kojoj od njih pripada pravo da odredi koga će dana unutar ugovorenog roka isporuka biti izvršena, to pravo pripada prodavcu. Ako ovlašćena stranka nije odredila dan isporuke, kao dan isporuke smatra se posljednji dan roka predviđenog ugovorom za izvršenje isporuke. Ako se radi o većoj količini robe koja se ne može isporučiti jednog dana, ovlašćena stranka treba da izvršenje isporuke odredi tako da se roba može isporučiti prije isteka roka predviđenog ugovorom za izvršenje isporuke. Obavještenje o određivanju dana isporuke

89. Stranka koja ima pravo da odredi kada će isporuka unutar određenog roka biti izvršena, treba da o danu koji je odredila obavijesti na vrijeme drugu stranku. Obavještenje treba da sadrži označenje posla na koji se odnosi, kao i dan određen za izvršenje isporuke. Smatra se da je obavještenje izvršeno kada ga primi stranka kojoj je upućeno. Izvršenje isporuke kada rok pada u nedjelju ili praznik

90. Kada se isporuka ima izvršiti određenog dana, a taj dan je nedjelja ili državni praznik u mjestu isporuke, isporuka se ima izvršiti slijedećeg radnog dana. Kada se isporuka ima izvršiti unutar određenog roka, a posljednji dan tog roka je nedjelja ili državni praznik u mjestu isporuke, isporuka se ima izvršiti najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku. Produženje roka isporuke zbog saobraćajnih zapreka

91. Ako je prodavac preuzeo obavezu da robu preveze ili otpremi željeznicom ili brodom, pa bude u tome spriječen uslijed prekida saobraćaja, nedostatka transportnih sredstava ili nedostatka prostora, rok za isporuku produžava se dok se zapreka ne otkloni. Prodavac treba da bez odlaganja obavijesti kupca na siguran i brz način o nastupanju zapreke, kao i o njenom prestanku.


429

Rok isporuke vezan za prethodnu isplatu cijene

92. Kada je ugovoreno da prodavac ima izvršiti isporuku nakon što kupac plati kupovnu cijenu ili predujmi određeni iznos, rok za izvršenje isporuke počinje teći prvog radnog dana poslije dana koga prodavac primi obavještenje od banke kod koje ima tekući račun da je ugovoreni iznos položen na njegov račun. Rok isporuke vezan za otvaranje akreditiva

93. Kada je ugovoreno da rok za izvršenje isporuke teče od otvaranja akreditiva, rok za izvršenje isporuke počinje teći prvog radnog radnog dana poslije dana koga je prodavac primio avizo banke o otvorenom kreditu koji odgovara uslovima ugovora. Rok isporuke vezan za prijem amabalaže

94. Kada je ugovoreno da će kupac radi isporuke robe dostaviti prodavcu ambalažu, a rok isporuke nije ugovoren, isporuka se ima izvršiti odmah po isteku vremena potrebnog za pakovanje robe, računajući početak tog vremena od prvog radnog dana po prijemu amabalaže. Rokovi sukcesivnih isporuka

95. Ako je ugovorena sukcesivna isporuka u roku od dva ili više mjeseci, a nisu određeni rokovi i količine pojedinih obroka, isporuka se ima izvršiti u približno jednakim obrocima svakog mjeseca. Ako je ugovorena sukcesivna isporuka u roku kraćem od dva mjeseca, a nisu određeni rokovi i količine pojedinih obroka, isporuka se ima izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovorenog roka.

2. Prijelaz rizika Prijelaz rizika na kupca

96. Rizik na propast ili oštećenje robe prelazi na kupca u trenutku kada je primio isporuku robe, kao i u trenutku kada je pao u docnju u pogledu prijema isporuke. Rizik za robu predatu vozaru, špediteru, skladištaru

97. Rizik za propast ili oštećenje robe predate vozaru, špediteru, skladištaru ili drugom licu koje je odredio kupac ili prodavac kome je kupac prepustio da u njegovo ime izvrši izbor tog lica, prelazi na kupca u trenutku predaje robe tim licima. Ali ako se isporuka ima izvršiti u mjestu opredjeljenja, rizik za propast ili oštećenje robe prelazi na kupca u trenutku kada je primio isporuku robe u mjestu opredjeljenja.


430

Prijelaz rizika po transportnim klauzulama

98. Kada se stranke izričito pozovu na koju od transportnih klauzula navedenih u ovim uzansama, trenutak prelaska rizika cijeni se prema značenju tih klauzula. Obaveza prodavca kada je roba po izvršenoj isporuci ostala kod njega

99. Ako je roba ostala kod prodavca nakon što je rizik za propast ili oštećenje prešao na kupca, prodavac je dužan da na trošak kupca robu čuva i sa njom postupa pažnjom koja se u poslovnom prometu zahtijeva.

3. Transportne klauzule Izrazi «franco», «iz», «sa», «ex», «ab»

100. Izrazi u odgovoru «franco», «iz», «sa», «ex», «ab», uz naznaku «fabrika», «rudnik», «mlin», «skladište», znače da je prodavac dužan da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku stavi kupcu na raspolaganje robu upakovanu na uobičajen način i pripremljenu za otpremu na mjestu na kome se ima izvršiti isporuka robe i njen utovar u prevozno sredstvo koje kupac ima staviti na raspolaganje. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka kada je kupac dužan da robu preuzme, a od tog trenutka kupac. Izraz «franco vagon» uz naznaku utovarne stanice

101.

Izraz u ugovoru «franco vagon» (FOT; FOR), uz naznaku utovarne stanice, znači da je prodavac dužan poručiti blagovremeno vagon i ugovorenog dana ili u ugovorenom roku robu utovariti u vagon na određenoj utovarnoj stanici. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do izvršenog utovara robe u vagon. Prodavac je dužan da o svom trošku nabavi potrebne prevozne isprave, ali ne snosi troškove prevoza do mjesta opredjeljenja. Kupac je dužan da prodavaocu blagovremeno naznači uputnu stanicu. Izraz «franco vagon» bez naznake utovarne stanice

102. Ako izraz u ugovoru glasi «franco vagon», bez naznake utovarne stanice, prodavac je ovlašćen da robu utovari na stanici koja je njemu najbliža. Ali prodavac je dužan da robu utovari na drugoj stanici koju mu je kupac blagovremeno odredio. U tom slučaju prodavac snosi samo one troškove koje bi imao da je robu utovario na njemu najbližoj utovarnoj stanici, a razliku između tih troškova i stvarno nastali troškovi uslijed toga što se roba tovari na udaljenijoj stanici koju je odredio kupac, snosi kupac.


431

Izraz «franco državna granica» 103.

Izraz u ugovoru «franco državna granica», uz naznaku o kojoj se granici radi, znači da je prodavac dužan ugovorenog dana ili u ugovorenom roku robu utovariti u vagon i predati na otpremu za ugovorenu uputnu stanicu. Prodavalac je dužan da robu osigura do određene državne granice i snosi troškove osiguranja, vozarine, carinske i druge troškove u vezi sa robom do prelaska preko granice. Prodavac snosi rizik do trenutka predaje robe vozaru. Kupac je dužan da blagovremeno obavijesti prodavca o mjestu opredjeljenja robe. Izraz «franco» uz naznaku mjesta opredjeljenja

104. Izraz u ugovoru «franco», uz naznaku mjesta opredjeljenja («Free delivered» named point of destination), znači da je prodavac dužan da u ugovorenom mjestu, ugovorenog dana ili u ugovorenom roku stavi robu na raspolaganje kupcu u prevoznom sredstvu kojim je roba dopremljena. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom do mjesta opredjeljenja, kao i rizik do trenutka kada je kupac bio dužan da preuzme robu, a od toga trenutka kupac. Uvozne carine, kao i druge troškove i takse u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja, snosi kupac. Izraz «franco ocarinjeno» i «franco carina plaćena»

105. Izraz u ugovoru «franco ocarinjeno», uz naznaku mjesta opredjeljenja («Free cleared» named point of destination, «Free cleared delived» named point of destination», znači da je prodavac pored obaveze koja proističe iz izraza u ugovoru «franco» uz naznaku mjesta opredjeljenja, dužan da snosi i sve troškove oko pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe, fakture i ostalih dokumenata, kao i uvozne carine i druge troškove i takse u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja. Izraz u ugovoru «franco carina plaćena», uz naznaku mjesta opredjeljenja («Free customs duties paid» named point of destination), znači da je prodavac, pored obaveze koja proističe iz izraza u ugovoru «franco» uz naznaku mjesta opredjeljenja, dužan da snosi i sve troškove oko pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe, fakture i ostalih dokumenata, kao i uvoznu carinu u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja, a druge troškove i takse koje se plaćaju za uvoz ili pri uvozu u zemlju opredjeljenja snosi kupac. Izraz «vozarina plaćena do»

106. Izraz u ugovoru «vozarina plaćena do», uz naznaku mjesta opredjeljenja («Freight paid to» named point of destination), znači da je prodavac dužan da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku otpremi robu u mjesto opredjeljenja. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa utovarom robe, kao i troškove prevoza do mjesta opredjeljenja, a rizik za robu do njene predaje prvom vozaru.


432

Izraz «ocarinjeno, vozarina plaćena do», (carina plaćena)

107. Izrazi u ugovoru «ocarinjeno, vozarina plaćena do», uz naznaku mjesta opredjeljenja, «franco vozarina ocarinjeno», uz naznaku mjesta opredjeljenja («cleared freight paid to» named point of destination), znače da je prodavac, pored obaveze koja proističe iz izraza u ugovoru «vozarina plaćena do» uz naznaku mjesta opredjeljenja, dužan da snosi i troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe, fakture, prevoznih isprava i ostalih dokumenata potrebnih za uvoz robe u zemlju opredjeljenja ili za tranzit preko drugih zemalja, ako se izdaju u zemlji utovara ili porijekla robe, kao i uvozne carine i druge troškove i takse u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja. Izrazi u ugovoru «vozarina plaćena do (carina plaćena», uz naznaku mjesta opredjeljenja, «franco vozarina do (carina plaćena)», uz naznaku mjesta opredjeljenja («Freight paid to» named point of destination «cleared»), znače da je prodavac, pored obaveza koje proističu iz izraza u ugovoru «vozarina plaćena do», uz naznaku mjesta opredjeljenja, dužan da snosi i troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe, fakture, prevoznih isprava i ostalih dokumenata potrebnih za uvoz robe u zemlju opredjeljenja ili za tranzit preko drugih zemalja, ako se izdaju u zemlji utovara ili porijekla robe, kao i uvoznu carinu u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja, a druge troškove i takse koje se plaćaju za uvoz ili pri uvozu u zemlju opredjeljenja snosi kupac. Izraz «fanco brod» (FOB)

108. Izraz u ugovoru «franco brod», uz naznaku luke ukrcaja («FOB» named port of shipment, «Free on bord» named port of shipment), znači da je prodavac dužan da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku isporuči robu na palubu određenog broda u ugovorenoj luci ukrcaja. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka prelaska robe preko brodske ograde u luci ukrcaja. Kupac je dužan da obezbijedi brod ili brodski prostor, da blagovremeno obavijesti prodavaoca o brodu, mjestu ukrcavanja u luci, vremenu početka i uslovima krcanja, kao i da snosi sve troškove zbog neurednog obavještavanja i zbog zakašnjenja broda. Izraz «franco uz bok broda» (FAS)

109. Izraz u ugovoru «franco uz bok broda», uz naknadu luke ukrcaja («FAS» named port of shipment, «Free alongside ship» named port of shipment), znači da je prodavac dužan da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku postavi robu uz bok broda na dohvat brodske ili kopnene dizalice u toj luci. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka postavljanja robe uz bok broda. Kupac je dužan da obezbijedi brod ili brodski prostor, da blagovremeno obavijesti prodavca o brodu, mjestu ukrcavanja u luci, vremenu početka i uslovima krcanja, kao i da snosi sve troškove zbog neurednog obavještavanja i zbog zakašnjenja broda.


433

Izraz «cijena, osiguranje, vozarina» (CIF, CAF)

110. Izraz u ugovoru «cijena, osiguranje, vozarina», uz naznaku luke opredjeljenja, «CIF», «CAF», uz naznaku luke opredjeljenja («CIF» named port of destination), znače da je prodavac dužan da zaključi ugovor o prevozu, da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku utovari na brod u luci ukrcaja i da plati vozarinu do luke opredjeljenja. Prodavac je dužan da o svom trošku robu osigura do luke opredjeljenja, a snosi rizik do prelaska robe preko brodske ograde u luci ukrcaja. Izuzev vozarine i osiguranja, kupac snosi sve troškove u vezi sa prevozom robe morem, troškove iskrcavanja i iznošenja robe na obalu, ukoliko nisu uračunati u vozarinu, kao i carinu i druge troškove i taksu u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja. Izraz «CIF iskrcano»

111. Izraz u ugovoru «CIF iskrcano», uz naznaku luke opredjeljenja («CIF» named port of destination «landed»), znači da je prodavac, pored obaveza koje proističu iz izraza u ugovoru «CIF» uz naznaku luke opredjeljenja, dužan da snosi i troškove iskrcavanja u luci opredjeljenja. Izraz «C.&.F.»

112. Izrazi u ugovoru «cijena i vozarina», uz naznaku luke opredjeljenja «C.&.F.» uz naznaku luke opredjeljenja («C.&.F» named port of destination), znače da prodavac ima iste obaveze koje proističu iz izraza u ugovoru «CIF» uz naznaku luke opredjeljenja, izuzev što nije obavezan da robu osigura, ali mora kupca obavijestiti o danu ukrcavanja robe i imenu broda. Izraz u ugovoru «C.&.F. iskrcano», uz naznaku luke opredjeljenja, znači da prodavac ima iste obaveze koje proističu iz izraza u ugovoru «CIF iskrcano» uz naznaku luke opredjeljenja, izuzev što prodavac nije obavezan da robu osigura, ali mora kupca obavijestiti o danu ukrcavanja i imenu broda. Izraz «iz broda», «ex ship»

113. Izraz u ugovoru «iz broda», «ex ship» znači da je prodavac dužan da robu stavi na raspolaganje kupcu u određenom brodu, ugovorenog dana ili u ugovorenom roku, u ugovorenoj luci opredjeljenja, tako da se roba može iskrcati spravama za iskrcavanje. Prodavac snosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka kada je kupac dužan da robu preuzme. Isto tako, prodavac snosi i troškove pribavljanja i legalizovanja isprava potrebnih kupcu za izvoz robe u zemlju opredjeljenja, ako se izdaju u mjestu otpreme ili porijekla robe. Kupac snosi carine i ostale troškove i takse u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja.


434

Izrazi «sa keja», «sa obale», «ex quay»

114. Izrazi u ugovoru «sa keja» «sa obale», «ex quay», i slični izrazi znače da je prodavac dužan da robu ugovorenog dana ili u ugovorenom roku stavi na raspolaganje kupcu na keju ili na obali određene luke. Prodavac snosi sve troškove i rizik u vezi sa robom do trenutka kada je kupac dužan da robu preuzme, kao i troškove pribavljanja i legalizovanja isprava potrebnih kupcu za uvoz robe u zemlju opredjeljenja, ako se izdaju u zemlji otpreme ili porijekla robe.

4. Utvrđivanje količine Način utvrđivanja količine

115. Utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem, mjerenjem ili prebrojavanjem. Troškovi utvrđivanja količine

116. Troškove vaganja, mjerenja i prebrojavanja koji su potrebni za izvršenje isporuke snosi prodavac. Metarsko-decimalni sistem mjera

117. Količina robe se označava prema metarsko-decimalnom sistemu mjera. Izrazi «vagon» i «cisterna»

118. Izraz «vagon», upotrijebljen u ugovoru bez bližeg označenja, znači da težina isporučene robe iznosi deset hiljada kilograma bruto (sto metarskih centi bruto), a izraz «cisterna», bez bližeg značenja, znači da težina isporučene robe iznosi deset hiljada kilograma neto (sto metarskih centi neto). Utvrđivanje količine robe koja se vaga ili mjeri

119. Količina robe koja se vaga uzima se «bruto za neto», a količina robe koja se mjeri uzima se po prostornim jedinicama sa šupljinama. Određivanje količine izrazom «od…do…» ili «najmanje…najviše…»

120. Kada je količina robe u ugovoru označena izrazom «od…do…» ili «najmanje…najviše…», isporučena količina može odgovarati bilo kom iznosu u određenim granicama. Odstupanje od ugovorene količine

121. Kada je količina robe u ugovoru označena uz dodatak «circa», «oko», «otprilike» ili uz sličan dodatak, dopušteno je odstupanje do najviše pet od sto (5%) iznad ili ispod ugovorene količine.


435

Kada količina robe nije označena uz ovakav dodatak, dopušteno je odstupanje do najviše dva od sto (2%) iznad ili ispod ugovorene količine, izuzev ako se količina utvrđuje po broju komada ili je otstupanje protivno prirodi posla. Kada se isporuka vrši po vagonima, otstupanje od ugovorene količine obračunava se za svaki vagon posebno. Vozarinu koja je plaćena za količinu robe koja pretstavlja razliku između manje isporučene i ugovorene ili deklarisane količine (mrtva vozarina) snosi prodavac. Mjesto i vrijeme utvrđivanja količine

122. Količina isporučene robe utvrđuju se u mjestu i u vrijeme u kome je prodavac dužan izvršiti isporuku, ako ovim uzansama za pojedine slučajeve nije drukčije predviđeno. Ako nije moguće da se količina isporučene robe utvrdi u mjestu i u vrijeme izvršenja isporuke, kupac mora bez odlaganja utvrditi količinu čim je to moguće. Utvrđivanje količine bez popratnih isprava

123. Kada je ugovoreno da se utvrđivanje količine robe vrši na istovarnoj stanici, u luci iskrcaja, na pristaništu ili na skladištu kupca, kupac je dužan da utvrdi količinu robe, bez obzira što mu prodavac nije dostavio popratne isprave, izuzev ako se količina ne može utvrditi bez tih isprava. Utvrđivanje količine kada su prodavac i kupac u istom mjestu

124. Kada prodavac i kupac ili njegov predstavnik imaju sjedište ili prebivalište u istom mjestu, a isporuka robe ima se izvršiti u tom mjestu na skladištu prodavca, prodavac mora pozvati kupca ili njegovog predstavnika da prisustvuje utvrđivanju. Ako prodavac u tom slučaju ne pozove kupca ili njegovog predstavnika da prisustvuje utvrđivanju količine robe, pretpostavlja se da je isporučena ona količina koju je utvrdio kupac na svom skladištu. Kao predstavnik kupca smatra se i špediter kome je on povjerio otpremu robe. Utvrđivanje količine kada se roba otprema u drugo mjesto

125. Kada se isporuka robe ima izvršiti u mjestu otpreme, a kupac nije prisustvovao isporuci, pretpostavlja se da je isporučena ona količina koju je utvrdio prodavac sa vozarom ili špediterom na utovarnoj stanici, u luci ukrcaja ili na pristaništu prodavca. Kada se isporuka robe ima izvršiti u mjestu otpreme, a prodavac je bio dužan da pozove kupca ili njegovog predstavnika da prisustvuje utvrđivanju količine robe, pa ga nije pozvao, pretpostavlja se da je isporučena ona količina koju je utvrdio kupac sa vozarom ili špediterom na istovarnoj stanici, u luci iskrcaja ili na pristaništu kupca. Kada se isporuka robe ima izvršiti u mjestu opredjeljenja, a prodavac nije prisustvovao isporuci, pretpostavlja se da je isporučena ona količina koju je utvrdio


436

kupac sa vozarinom ili špediterom na istovarnoj stanici, u luci iskrcaja ili na pristaništu kupca. Utvrđivanje količine robe upućene na adresu javnog skladišta

126. Za robu upućenu kupcu na adresu javnog skladišta, mjerodavna je količina koju je javno skladište utvrdilo prilikom uskladištenja. Značenje pojedinih izraza o mjerenju

127. Izraz u ugovoru «otprema željeznicom bez mjerenja» znači da se vaganje, mjerenje ili prebrojavanje vrši na skladištu prodavac, a da je prodavac dužan da pozove kupca da prisustvuje utvrđivanju količine. Izraz u ugovoru «mjerenje na utovarnoj stanici» znači da je mjerodavna količina koju utvrdi stanični, lučki ili pristanišni organ prilikom prijema na prevoz, a da je mjerenje dužan da traži prodavac. Izraz u ugovoru «mjerenje na istovarnoj stanici» znači da je mjerodavna količina koju utvrdi stanični, lučki ili pristanišni organ na istovarnoj stanici, a da je mjerenje dužan da traži kupac. Izraz u ugovoru «srednja mjera utovara i istovara» znači da je mjerodavna aritmetička sredina oba mjerenja, a da je mjerenje dužan da traži prodavac pri ugovoru, a kupac pri istovaru. Utvrđivanje količine Komisijskim zapisnikom

128. Kada prodavac ili kupac ima da utvrdi količinu robe sa vozarom ili špediterom, a vozar ili špediter odbije da utvrdi količinu, ili odbije da izda ispravu o utvrđenoj količini, količina robe utvrđuje se komisijskim zapisnikom. Količina robe utvrđuje se komisijskim zapisnikom i u slučaju kada se utvrđivanje količine vrši na skladištu prodavca bez prisustva kupca, ili na skladištu kupca bez prisustva prodavca. Sadržina komisijskog zapisnika

129. Kada se količina isporučene robe utvrđuje komisijski, sastavlja se zapisnik o radu komisije. U zapisnik treba unijeti:

- način na koji je isporučena roba identifikovana; - količinu robe, i podatke o tome kada je, gdje i na koji način utvrđena; - ime, zanimanje i adresa članova komisije, stručnjaka i svjedoka koji su

učestvovali u njenom radu, uz naznaku da li su u radnom odnosu sa kojom od stranaka.

Zapisnik potpisuju prisutne stranke ili njihovi pretstavnici, kao i članovi komisije, stručnjaci i svjedoci.


437

Kada komisija nađe da je potrebno stručno mišljenje, pozvaće arbitražnog vještaka za odgovarajuću struku da dâ stručno mišljenje, a ako takvog vještaka nema, pozvaće drugo stručno lice. Prigovori na količinu utvrđenu u prisustvu obiju stranaka

130. Kada se količina robe utvrđuje u prisustvu obiju stranaka ili njihovih pretstavnika, kupac mora svoje prigovore na količinu robe staviti prodavcu prilikom samog utvrđivanja količine. Ako kupac nije imao mogućnosti da kontroliše mjerenje, vaganje ili prebrojavanje, ili ga je prodavac pri mjerenju, vaganju ili prebrojavanju obmanuo, kupac može staviti prodavcu prigovore na količinu robe u kratkom roku, računajući od dana kada je imao mogućnost da izvrši kontrolu vaganja, mjerenja ili prebrojavanja, ili od dana kada je saznao za obmanu. U slučaju obmane kupac ne može staviti svoje prigovore po isteku roka od šest mjeseci od dana prijema isporuke, izuzev ako obmana pretstavlja krivično djelo. Prigovori na količinu robe:

a) kada kupac nije prisustvovao izvršenju isporuke; b) kada količina pri izvršenju isporuke nije utvrđena.

131.

Kada kupac ili njegov predstavnik nije prisustvovao izvršenju isporuke, ili kada je prisustvovao, ali se utvrđivanje količine robe nije moglo izvršiti tom prilikom, kupac mora po prijemu isporuke bez odlaganja utvrditi količinu robe čim je to moguće, i u kratkom roku staviti prodavcu prigovore na količinu robe. Kada je kupac tek poslije dana prijema isporuke primio fakturu ili druga dokumenta iz kojih se može razabrati količina robe kojom ga je prodavac teretio, rok za prigovore računa se od dana prijema fakture ili takvog dokumenta. Saopštavanje prigovora na količinu robe

132. Kupac mora, u roku određenom za stavljanje prigovora, na siguran način saopštiti prodavcu prigovore na količinu robe. Prigovore saopštene prodavcu preko telefona, putem telegrama ili preko teleprintera, treba odmah potvrditi preporučenim pismom. Kupac treba da dostavi prodavcu i ispravu o utvrđenoj količini, ako je ima, bilo prilikom saopštavanja prigovora, bilo prilikom pismenog potvrđivanja već saopštenih prigovora. Prava kupca u slučaju isporuke manje ili veće količine od ugovorene

133. Kupac ne mora primiti manju količinu robe od ugovorene, ako ugovorena količina čini cjelinu ili ako kupac inače ima opravdani interes da primi ugovorenu količinu robe samo u cjelini.


438

Kupac ne mora primiti veću količinu robe od ugovorene. Ako kupac pristane da primi isporučenu mu manju ili veću količinu robe od ugovorene, manjak ili višak robe obračunava se po ugovorenoj cijeni. Po ugovorenoj cijeni obračunava se i manjak ili višak robe u granicama dopuštenog odstupanja od ugovorene količine. Plaćanje cijene u slučaju prigovora na količinu robe

134. Prigovori na količinu robe ne daju pravo kupcu da uskrati isplatu cijene za dio robe u pogledu kada nije stavio prigovor. Ali kupac može uskratiti isplatu cijene i za dio robe u pogledu kada nije stavio prigovor, ako ugovorena količina čini cjelinu ili ako kupac inače ima opravdani interes da primi ugovorenu količinu robe samo u cjelini.

5. Odgovornost za mane

a) O odgovornosti uopšte Odgovornost za mane koje su postojale u trenutku prelaska rizika

135. Prodavac odgovara kupcu za mane koje su postojale u trenutku prelaska rizika na kupca. Ali prodavac odgovara i za mane robe koje se pojave poslije prelaska rizika na kupca kao posljedica uzroka koji je postojao prije prelaska rizika. Odgovornost za mane poznate kupcu

136. Prodavac ne odgovara za mane koje su kupcu u trenutku zaključenja ugovora bile poznate ili su mu morale biti poznate. Ali prodavac odgovara za mane koje su kupcu morale biti poznate u trenutku zaključenja ugovora, ako je obećao kupcu svojstva robe koje ona nema, ili ako mu je zlonamjerno prećutao te mane.

b) Utvrđivanje kvaliteta Dužnost utvrđivanja kvaliteta

137. Kupac mora po prijemu isporuke bez odlaganja da utvrdi kvalitet robe, čim je to prema redovnom toku stvari moguće. Odlaganje utvrđivanja kvaliteta

138. Kupac može odložiti utvrđivanje kvaliteta robe dok mu prodavac ne dostavi isprave koje su za tu svrhu potrebne, ali treba da opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi. Ali kada se radi o robi koja je u kvaru ili o lako pokvarenoj robi, kupac mora utvrditi kvalitet bez obzira što mu prodavac nije dostavio isprave koje su za tu svrhu potrebne.


439

Troškovi utvrđivanja kvaliteta 139.

Troškove utvrđivanja kvaliteta snosi kupac. Ali kupac ima pravo da zahtijeva od prodavca da mu naknadi troškove koji su bili potrebni da se utvrde one mane za koje odgovara prodavac. Kada se kvalitet robe utvrđuje na skladištu prodavca, prodavac mora staviti kupcu na raspolaganje, bez prava na naknadu, radnu snagu i sredstva kojima raspolaže, a koja su potrebna za utvrđivanje kvaliteta. Kvalitet prema specifikaciji

140. Kada je ugovorom određen kvalitet robe prema specifikaciji, roba mora u svemu odgovarati svojstvima određenim u specifikaciji. Specifikacijom se smatra svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe. Ako su u specifikaciji naznačena samo neka svojstva, ili su dati samo neki opisi robe, ostala svojstva moraju odgovarati kvalitetu koji je uobičajen u prometu takvim predmetima i moraju biti u skladu sa svojstvima i opisima naznačenim u specifikaciji. Kvalitet prema uzorku

141. Kada je ugovoreno da se kvalitet robe određuje prema uzorku, isporučena roba mora u svemu odgovarati uzorku. Odstupanja od uzorka dopuštena su samo ukoliko je to predviđeno ugovorom, posebnim uzansama ili trgovačkim običajima. Smatra se da je autentičan uzorak koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj, ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom. Ako ima više uzoraka, mjerodovan je onaj koji su stranke kao takav odredile. Kvalitet prema standardu

142. Kada je ugovoreno da se kvalitet robe određuje prema standardu, podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca. Izraz «uobičajeni kvalitet»

143. Kada je kvalitet robe označen u ugovoru izrazom «uobičajenog kvaliteta», isporučena roba mora odgovarati svojstvima koja se u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom. Izraz «takva-kakva»

144. Izraz u ugovoru «takva-kakva», «tale-quale» znači da se roba ima isporučiti sa određenog stovarišta, sa određenog prostora ili određene berbe, ali bez pribiranja i izdvajanja dijelova boljeg kvaliteta. U takvom slučaju prodavac ne odgovara za kvalitet robe, izuzev ako se radi o obmani.


440

Izraz «viđeno – odobreno» 145.

Izraz u ugovoru «viđeno-odobreno» znači da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i da je pristao na njen kvalitet. U takvom slučaju prodavac ne odgovara za kvalitet robe, izuzev ako se radi o obmani. Određivanje kvaliteta kad nije ugovorom određen

146.

Ako kvalitet robe nije određen ugovorom, a prodavcu je pri zaključenju ugovora bila poznata ili mu je morala biti poznata svrha za koju je roba namjenjena, prodavac mora isporučiti robu takvog kvaliteta koja odgovara toj svrsi. Ako kvalitet robe nije određen ugovorom, a prodavcu svrha nije bila poznata, niti mu je morala biti poznata, roba ne može biti ispod srednjeg kvaliteta. Način utvrđivanja kvaliteta

147. Utvrđivanje kvaliteta vrši se komisijski ili na drugi vjerodostojan način. Kvalitet se utvrđuje naročito:

- stručnim pregledom; - upoređivanjem sa uzorkom; - hemijskom analizom; - fizičkim mjerenjem; - vađenjem uzoraka.

Roba u originalnom pakovanju

148. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju, utvrđivanje kvaliteta ograničava se samo na ispitivanje pakovanja. Ali ako se docnije utvrdi da je isporučena roba imala mana, prodavac odgovara za njih kao za skrivene mane. Utvrđivanje kvaliteta komisijskim putem

149.

Kada se kvalitet isporučene robe utvrđuje komisijski, sastavlja se zapisnik o radu komisije. U zapisnik treba unijeti:

- način na koji je isporučena roba identifikovana; - kvalitet robe i njene mane, kao i podatke o tome kada su, gdje i na koji način

utvrđeni; - ime, zanimanje i adresu članova komisije, stručnjaka i svjedoka koji su

učestvovali u njenom radu, uz oznaku da li su u radnom odnosu sa kojom od stranaka.

Zapisnik potpisuju prisutne stranke ili njihovi pretstavnici, kao i članovi komisije, stručnjaci i svjedoci. Kada komisija nađe da je potrebno stručno mišljenje, pozvaće arbitražnog vještaka za odgovarajuću struku da dâ stručno mišljenje, a ako takvog vještaka nema, pozvaće drugo stručno lice.


441

c) Prigovori na kvalitet Rok za stavljanje prigovora na kvalitet

150. Kada su utvrđivanju kvaliteta prisustvovale obje stranke ili njihovi predstavnici, kupac mora svoje prigovore na kvalitet robe staviti prodavcu prilikom samog utvrđivanja kvaliteta. Kada prodavac ili njegov predstavnik nije prisustvovao utvrđivanju kvaliteta, kupac mora, nakon što je utvrdio mane, saopštiti prodavcu bez odlaganja svoje prigovore na kvalitet. Rok za prigovore u slučaju skivenih mana ili obmane

151.

Kada se radi o skrivenim manama, kao i kada je prodavac obmanuo kupca u pogledu kvaliteta isporučene robe, kupac mora staviti prodavcu prigovore na kvalitet robe bez odlaganja, čim je manu otkrio ili za obmanu saznao. Ali ni u tim slučajevima kupac ne može staviti prodavcu prigovore na kvalitet robe po isteku šest mjeseci od dana prijema isporuke, izuzev ako se radi o obmani koja predstavlja krivično djelo. Saopštenje prigovora na kvalitet robe

152. Kupac mora, u roku određenom za stavljanje prigovora, na siguran način saopštiti prodavcu prigovore na kvalitet robe. Prigovore saopštene prodavcu preko telefona, putem telegrama ili preko teleprintera treba odmah potvrditi preporučenim pismom. Kupac treba da dostavi prodavcu i ispravu o utvrđenom kvalitetu, ako je ima, bilo prilikom saoštavanja prigovora, bilo prilikom pismenog potvrđivanja već saopštenih prigovora. Neblagovremenost prigovora na kvalitet

153.

Ako kupac nije blagovremeno stavio prigovor zbog utvrđenih mana robe, smatra se da je preuzeo robu bez prigovora na kvalitet robe.

d) Prava kupca u slučaju mana robe Izbor prava od strane kupca

154. Kupac koji je uredno i na vrijeme stavio prodavcu prigovore zbog utvrđenih mana robe, može po svom izboru:

- odustati od ugovora, a isporučenu robu staviti prodavcu na raspolaganje; - tražiti ispunjenje ugovora, a isporučenu robu staviti prodavcu na

raspolaganje;


442

- tražiti sniženje cijene srazmjerno manjoj vrijednosti isporučene robe; - tražiti da prodavac u primjerenom roku otkloni mane, ako su mane otklonjive.

U svakom slučaju kupac može tražiti i naknadu štete. Slučajevi u kojima kupac ne može odbiti prijem robe

155.

Kupac ne može odbiti prijem robe: - ako je isporučenom robom raspolagao u svoje ime i za svoj račun; - ako razlika u kvalitetu ne prelazi granice uobičajenog otstupanja, izuzev kada

ugovor sadrži odredbu «bez tolerancije» ili sličnu odredbu. Pravo kupca u slučaju mana na dijelu robe

156. Ako samo jedan dio isporučene robe ima mana, kupac ne može odbiti prijem ostale robe, izuzev ako ugovorena količina čini cjelinu ili ako kupac inače ima opravdani interes da primi ugovorenu količinu samo u cjelini. Pravo kupca u slučaju isporuke robe boljeg kvaliteta

157. Kada je isporučena roba boljeg kvaliteta od ugovorenog, kupac ne može zbog toga odbiti prijem robe, izuzev ako ima opravdani interes da mu se isporuči baš roba ugovorenog kvaliteta. Kada kupac primi isporuku robe boljeg kvaliteta od ugovorenog, prodavac ne može tražiti veću cijenu od ugovorene. Dužnost kupca u pogledu robe stavljene na raspolaganje

158. Robu stavljenu prodavcu na raspolaganje kupac mora, na trošak i rizik prodavca, sam čuvati, ili je dati na čuvanje javnom skladištu, a ko to nije moguće, onda licu koje na zahtjev kupca odredi privredni sud. Kupac mora bez odlaganja obavijestiti prodavca o stavljanju robe na raspolaganje i o davanju robe na čuvanje. Pravo kupca da proda robu stavljenu na raspolaganje

159. Kada je roba koja je stavljena na raspolaganje prodavcu nepodesna za čuvanje, ili su troškovi potrebni za njeno čuvanje ili održavanje nesrazmjerno veliki, kupac može, na trošak i rizik prodavca, a po dozvoli privrednog suda, izložiti robu javnoj prodaji. Ako roba ima tržišnu cijenu, ili ako je male vrijednosti prema troškovima javne prodaje, ili ako postoji opasnost od odlaganja uslijed toga što je roba u kvaru ili se može brzo pokvariti, kupac može i sam prodati robu. Cijena postignuta prodajom mora biti položena privrednom sudu. Kupac mora bez odlaganja obavijestiti prodavca da je tražio dozvolu za javnu prodaju ili da će robu sam prodati, kao i o izvršenoj prodaji i položenoj cijeni.


443

C) PLAĆANJE 6. Cijena

Cijena robe

160. Cijena važi za neto težinu robe bez skonta. Izrazi koji označavaju a li se cijena odnosi i na težinu ambalaže

161. Izraz u ugovoru «…dinara za … kilograma neto» znači da se cijena odnosi samo na neto robu, ne računajući težinu ambalaže. Izraz u ugovoru «… dinara za … kilograma bruto za neto» znači da se cijena odnosi na težinu robe i ambalaže. Izrazi koji znače da se ambalaža ne mora platiti ni vratiti

162. Izrazi u ugovoru «franco ambalaža», «ambalaža gratis», «ambalaža izgubljena», «ambalaža uračunata» i slični izrazi znače da se ambalaža ne mora posebno platiti ni vratiti. Obračunavanje cijene prema izvršenom uzorku

163.

Ako je kupac preuzeo robu pod uslovom vađenja uzoraka, cijena se obračunava prema rezultatu ispitivanja uzoraka. Kada su u takvom slučaju uzorci uzeti iz različitih dijelova ili partija robe, pa se utvrde razlike u uzorcima, pri obračunu cijene uzeće se da kvalitet cijelog dijela ili partije robe iz koje je pojedini uzorak uzet odgovara kvalitetu tog uzorka, ako nije ugovoreno da će se pri obračunu cijene uzeti da kvalitet cijelokupne količine isporučene robe odgovara prosjeku kvaliteta svih uzetih uzoraka.

7. Carine Uvozne carine

164. Uvozne carine, kao i ostale uvozne dažbine i troškove uvoznog carinjenja snosi kupac. Izvozne carine

165. Izvorne carine, kao i ostale izvozne dažbine i troškove izvoznog carinjenja snosi prodavac, ako kupac nije preuzeo robu na teritoriji BiH.96

96 Izvorni tekst Opštih uzansi koristi termin teritorije FNRJ, termin BiH je stavljen od strane autora, kako se ne bi izazivala nedoumica.


444

Troškovi oko oslobađanja od carine 166.

Troškove oko oslobađanja robe od carine snosi ona stranka koja bi trebalo da snosi carinu. Tranzitna roba

167. U slučaju prodaje robe koja je u tranzitu, smatra se da u cijenu nisu uračunate one carine i troškovi koji se moraju platiti u BiH prije stavljanja tranzitne robe u slobodan promet, ako je kupcu poznato da se radi o robi u tranzitu.

8. Troškovi robnog prometa Uračunavanje troškova u cijenu

168. Smatra se da su porezi, takse, vozarina i drugi troškovi robnog prometa nastali prije isporuke robe uračunati u cijenu robe. Troškovi pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe

169. Prodavac je dužan da na zahtjev kupca pribavi i da mu preda legalizovano uvjerenje o porijeklu robe. Troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe snosi kupac. Troškovi plaćanja

170. Troškove skopčane s plaćanjem snosi stranka koja vrši plaćanje. Predujmljivanje troškova

171. Troškove u vezi sa robom koji padaju na teret kupca, a plaća ih prodavac, kupac mora, na zahtjev prodavca, predujmiti u gotovom.

9. Kamate Plaćanje kamata

172. Kamate snosi stranka koja je na to ugovorom obavezna, ili je u docnji u pogledu plaćanja. Kamatna stopa

173. Stopa ugovorene kamate ne može biti viša od najviše stope koju zakon dopušta. Kada je kamata ugovorena, a nije određena kamatna stopa, kao i kada kamata nije ugovorena, a dužnik u roku ne izmiri svoju obavezu, plaća se kamata po zakonskoj stopi. Ako je ugovorena viša kamatna stopa od zakonske, dužnik plaća i za vrijeme docnje kamatu po ugovorenoj kamatnoj stopi.


445

Ako je ugovorena niža kamatna stopa od zakonske, dužnik plaća za vrijeme docnje kamatu po zakonskoj stopi.

10. Mjesto plaćanja Gdje se vrši plaćanje

174. Plaćanje se vrši u mjestu gdje je povjerilac imao svoje sjedište ili prebivalište u trenutku zaključenja ugovora. Ako povjerilac ima više sjedišta, plaćanje se vrši u sjedištu iz koga je povjerilac poslao svoju ili prihvatio dužnikovu ponudu. Ali, ako je ugovorom određeno ili iz okolnosti proističe iz koga će se povjerilačkog sjedišta izvršiti isporuka, plaćanje se vrši u mjestu toga sjedišta. Plaćanje po nalogu povjerioca

175. Dužnik mora na zahtjev povjerioca izvršiti isplatu u mjestu gdje povjerilac ima svoje sjedište ili prebivalište u trenutku ispunjenja ugovora, ili u kom drugom mjestu koje odredi povjerilac, ali u tom slučaju ima pravo na naknadu troškova prouzrokovanih promjenom mjesta plaćanja. Isto tako, dužnik mora na zahtjev i trošak povjerioca izvršiti plaćanje i na tekući račun nekog trećeg lica kod jedne od banaka u BiH. Plaćanje uz predaju robe ili robnih dokumenata.

176.

Ako je plaćanje uslovljeno jednovremenom predajom robe ili robnim dokumenata od strane povjerioca, plaćanje se vrši u mjestu gdje se roba ili dokumenti predaju.

11. Rok plaćanja Plaćanje po prijemu robe i fakture

177. Kupac mora isplatiti kupovnu cijenu u roku od osam dana od prijema fakture, a ako je robu primio poslije prijema fakture, onda u roku od osam dana od prijema robe. Kupac koji u tom roku nije mogao prema redovnom toku stvari da utvrdi količinu i kvalitet robe, može odložiti plaćanje kupovne cijene do prvog radnog dana po izvršenom utvrđivanju. Ali, ako se isplata kupovne cijene ima izvršiti uz predaju robnih dokumenata kojima se prodavac lišava prava da raspolaže robom, kupac ne može odložiti isplatu kupovne cijene iz razloga što još nije imao mogućnost da utvrdi količinu i kvalitet robe. Plaćanje u slučaju sukcesivne isporuke

178.

Ako nije ugovoreno da se cijena za robu, koja se isporučuje sukcesivno, ima platiti po isporuci cijele količine robe, prodavac može zahtijevati da mu kupac isplati cijenu posebno za svaki isporučeni obrok.


446

Plaćanje u slučaju otpreme robe u drugo mjesto

179. Ako robu ima poslati u drugo mjesto, prodavac nema pravo da odloži otpremanje robe zato što kupovna cijena nije još plaćena. Ali kada prodavac ima pravo da u toku prevoza raspolaže robom, on može odložiti izvršenje isporuke u mjestu opredjeljenja sve dok mu kupovna cijena ne bude isplaćena. Promptno plaćanje

180. Kada je rok plaćanja određen izrazom «odmah», «prompt» ili sličnim izrazima, plaćanje se ima izvršiti prvog radnog dana po prijemu fakture, a ako je roba primljena poslije prijema fakture, onda prvog radnog dana po prijemu robe. Plaćanje preko pošte

181. Kada je ugovoreno da se plaćanje vrši preko pošte, isplata je izvršena onog dana kada je dužnik izvršio uplatu pošti, ako je pravilno upućena na adresu povjerioca ili adresu koju je povjerilac označio. Ako se plaćanje vrši preko pošte a takav način plaćanja nije ugovoren, isplata je izvršena onog dana kada pošta uruči povjeriocu uputnicu. Plaćanje unaprijed

182. Kada se prema ugovoru cijela kupovna cijena ili jedan njen dio ima platiti prije prijema robe ili fakture, kao i kada se prema ugovoru isplata kupovne cijene ili jednog njenog dijela ima obezbijediti akreditivom, ili na drugi način, a nije određen rok, smatra se da se plaćanje ima izvršiti ili akreditiv obezbijediti u roku od osam dana od zaključenja ugovora. Plaćanje uz prezentaciju robnih dokumenata

183. Kada je ugovoreno plaćanje cijene uz prezentaciju dokumenata o predaji robe na otpremu, kao što su duplikat tovarnog lista, teretnica (konosman), recepis ili slična dokumenta izdata od vozara, špeditera ili skladištara, prodavac ne može zahtijevati isplatu cijene prije prezentacije tih dokumenata. Ali kada kupac može raspolagati primljenom robom i prije nego što su mu dokumenta prezentirana, prodavac može zahtijevati isplatu cijene i na osnovu same fakture. Plaćanje uz prezentaciju robnih dokumenata koja nisu specificirana

184. Ako se cijena ima isplatiti uz prezentaciju dokumenata, a ona nisu pojedinačno naznačena na ugovoru, prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju. Kada ne postoji takav običaj, smatra se da je izvršeno prezentiranje dokumenata ako je prezentiranim dokumentima dokazano da je prodavac izvršio svoju obavezu i ako


447

kupac može na osnovu njih razabrati vrstu i količinu otpremljene robe i robom raspolagati. Plaćanje uz prezentaciju vozarske isprave

185. Kada je ugovoreno plaćanje cijene uz prezentaciju duplikata tovarnog lista ili druge vozarske isprave, prodavac može zahtijevati isplatu samo uz prezentaciju takve isprave iz koje su vidljivi broj vagona ili pošiljke i težina ili količina robe. Prodavac u tom slučaju jemči za kvalitet, težinu, mjeru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi. Plaćanje uz prezentaciju teretnice

186. Ako se ima prezentirati teretnica (konosman), a ugovorom nije određeno kakva mora biti, prodavac mora prezentirati čistu teretnicu izdatu «po naredbi» u kojoj je predviđeno da je roba ukrcana u brod.

12. Sredstva plaćanja Valuta

187. Plaćanje se vrši u valuti BiH. Plaćanje u stranoj valuti može se vršiti samo u slučaju kada je to, saglasno deviznim propisima, izričito predviđeno ugovorom. Redovna sredstva plaćanja

188. Plaćanje se vrši polaganjem novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke u BiH, putem virmana ili u gotovom novcu. Polaganje na tekući račun putem virmana

189. Ako povjerilac i dužnik imaju tekuće račune kod iste poslovne jedinice banke, smatra se da je plaćanje izvršeno kada toj jedinici stigne nalog dužnika da izvrši prijenos iznosa, na koji nalog glasi, sa njegovog tekućeg računa na tekući račun povjerioca, ukoliko dužnik ima pokrića na svom tekućem računu. Ako povjerilac i dužnik nemaju tekuće račune kod iste poslovne jedinice banke, smatra se da je plaćanje izvršeno kada jedinici banke, kod koje povjerilac ima tekući račun, stigne nalog jedinice banke kod koje dužnik ima tekući račun da odobri tekućem računu povjerioca iznos na koji nalog glasi. Rok plaćanja hartijama od vrijednosti

190. Ako je ugovoreno plaćanje hartijama od vrijednosti (trgovačkim efektima), dužnik mora predati hartije povjeriocu u roku od osam dana od prijema fakture, a ako je


448

fakturu primio prije nego što je primio robu, onda u roku od osam dana od prijema robe. Ako dužnik u tom roku ne preda hartije od vrijednosti, a ne preda ih ni nakon dva dana pošto je primio povjeriočevu pismenu opomenu, povjerilac može tražiti naplatu u gotovom novcu, priznajući dužniku kamatu po zakonskoj stopi od dana plaćanja u gotovom do dospijeća hartije od vrijednosti. Plaćanje bjanco mjenicom

191. Ako je ugovoreno plaćanje u određenom roku po prijemu isporuke, a plaćanje se vrši mjenicom čija dospjelost nije u mjenici naznačena, rok plaćanja počinje teći od dana prijema isporuke, a u slučaju zadocnjenja sa prijemom isporuke, od dana kada je prijem isporuke imao biti izvršen. Taksa i troškovi u vezi sa izdavanjem hartije od vrijednosti

192. Dužnik snosi takse i troškove u vezi sa izdavanjem i puštanjem u promet mjenica i drugih hartija od vrijednosti kojima se vrši ili obezbjeđuje plaćanje. Akreditiv

193. Ako je ugovoreno da se isplata isporučene robe ima izvršiti putem akreditiva,važe slijedeća pravila:

- kupac ima pribaviti o svom trošku neopoziv akreditiv plativ prodavcu kod određene banke;

- akreditiv mora biti otvoren najkasnije petnaest dana prije ugovorenog roka isporuke, a ako je vrijeme od zaključenja ugovora do roka isporuke kraće od petnaest dana, onda bez odlaganja;

- akreditiv mora pokrivati cijenu za najveću količinu robe koju prodavac prema ugovoru može da isporuči, kao i iznos troškova koje plaća prodavac, a padaju na teret kupca;

- akreditiv mora važiti najmanje petnaest dana računajući od posljednjeg dana određenog ugovorom za izvršenje isporuke.

Kupac može usloviti isplatu akreditiva prezentacijom robnih dokumenata. Produženje akreditiva

194. Ako se po sporazumu stranaka ili uslijed slučaja odloži izvršenje isporuke, kupac mora produžiti važenje akreditiva za onoliko vremena za koliko je produžen rok za izvršenje isporuke. Ako je sporazumom stranaka odloženo izvršenje isporuke, svaka stranka snosi po jednu polovinu troškova oko produženja važenja akreditiva, a ako je izvršenje isporuke odloženo uslijed slučaja, troškove oko produženja važenja akreditiva snosi ona stranka koja je u ispunjenju svoje obaveze bila slučajem spriječena.


449

Isplatni ček 195.

Plaćanje isplatnim čekom je izvršeno u trenutku kada ček bude realizovan, ali se smatra da dužnik nije bio u docnji iako ček nije realizovan, ukoliko je imao pokrića u vrijeme kada je trebalo da prezentacija bude izvršena. Čekovna uplatnica

196. Povjerilac može zahtijevati, ako se to ne protivi propisima, da dužnik izvrši obavezu plaćanja polaganjem dužnog iznosa čekovnom uplatnicom na račun koji mu povjerilac označi. U tom slučaju isplata je izvršena onog dana kada dužnik položi novac čekovnom uplatnicom na označeni račun. Efektivno plaćanje u stranoj valuti

197. Kada je, saglasno deviznim propisima, plaćanje ugovoreno u stranoj valuti izrazom «efektivno», ili sličnim izrazom, kupac mora izvršiti plaćanje u ugovorenoj stranoj valuti ili devizama koje glase na tu valutu.

13. Uračunavanje izvršenih naplata Raspored djelimične isplate

198. U slučaju djelimičnog izmirenja duga, plaćena svota ide prvo na troškove spora, ako ih ima, onda na dospjelu kamatu, a zatim na glavni dug. Raspored isplata u slučaju više dugova

199.

Ako ima prema istom povjeriocu više dugova, dužnik se može prilikom plaćanja izjasniti na koji dug ide plaćena svota. Kada se dužnik ne izjasni, plaćena svota ide na dug koji povjerilac odredi, ako se dužnik tome odmah po saznanju usprotivi. Ako ni dužnik ni povjerilac nisu označili koji se dug izmiruje, plaćena svota ide prvo na dospjeli dug, ako ima više dospjelih dugova, onda na dug koji je tužbom tražen, ako nijedan od dospjelih dugova nije tražen, onda po redu dospjelosti, ako su svi dugovi istog dana dospjeli, onda na dug koji je teži za dužnika, ako su svi dugovi jednako teški za dužnika, onda po vremenu njihovog nastajanja, ako nijedan dug nije dospio, onda po redu kojim će dospjeti.

14. Potvrda o isplati i isprava o dugu Priznanica

200. Dužnik može tražiti od povjerioca da mu izda priznanicu za svaku plaćenu svotu, sa naznačenjem na ime čega je isplata izvršena.


450

Kada povjerilac izda priznanicu da mu je izmiren određeni obrok kamata ili drugog povjeriočevog davanja, pretpostavlja se da su ranije dospjeli obroci iz istog osnova izmireni. Kada je izdata priznanica za glavni dug, pretpostavlja se da je izmirena i kamata. Vraćanje ili poništenje isprave o dugu

201. Kada se dug potpuno ugasi, dužnik može zahtijevati od povjerioca da mu vrati ili da poništi izdatu ispravu o dugu. Ako dug nije potpuno ugašen, ili ako se isprava o dugu odnosi i na druga neugašena potraživanja povjerioca, dužnik može tražiti da povjerilac zabilježi izmirenje na ispravi o dugu. Kada je dužniku vraćena isprava o dugu, pretpostavlja se da je dug ugašen. Nemogućnost vraćanja isprave o dugu

202. Ako povjerilac nije u mogućnosti da vrati ispravu o dugu, dužnik može tražiti pri izmirenju duga da mu povjerilac izda ovjerenu priznanicu u kojoj će potvrditi da je dug ugašen i da je isprava o dugu izgubila važnost. Ako je isprava o dugu mjenica, ček ili druga hartija od vrijednosti, postupiće se po propisima o amortizaciji tih isprava, a troškove amortizacije snosi povjerilac.

15. Faktura Uslovi sadržani u fakturi

203. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jendostrano unese u fakturu ili dostavnicu ne obavezuju kupca ni onda kada je fakturu ili dostavnicu robe primio, a nije joj prigovorio. Ali kupca obavezuju oni uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac unese u fakturu ili dostavnicu koji su neophodni za izvršenje ugovora i koji su u skladu sa ostalim odredbama ugovora, ako kupac ne stavi prigovor na fakturu ili dostavnicu u kratkom roku po njihovom prijemu. Plaćanje u slučaju prigovora na fakturu

204.

Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture, on ne može odbiti isplatu iznosa kojima nije prigovorio, niti prodavac može odbiti prijem tih iznosa. Deponovanje spornog iznosa

205. Ukoliko prodavac odbije prigovor stavljen na fakturu, kupac može, čim ga prodavac obavijesti o odbijanju sporni iznos položiti kod privrednog suda do okončanja spora ili sporazuma stranaka, ali treba da o polaganju iznosa obavijesti prodavca.


451

Polaganjem iznosa kod privrednog suda kupac je ispunio svoju obavezu plaćanja do visine položenog iznosa IV DOCNJA

1. Docnja dužnika Nastupanje docnje dužnika

206. Dužnik je u docnji kada ne ispuni svoju dospjelu obavezu. Kada je rok ispunjenja obaveze određen ugovorom ili na koji drugi način, dužnik je u docnji čim ističe taj rok. Kada rok ispunjenja obaveze nije određen ni ugovorom ni na drugi način, dužnik je u docnji od prvog dana po prijemu povjeriočeve opomene da ispuni svoju obavezu, ako iz ovih uzansa za pojedine slučajeve ne prositiče što drugo. Naknada štete u slučaju docnje dužnika

207. Dužnik koji je u docnji dužan je da povjeriocu naknadi štetu koja mu je nanijeta zadocnjenjem, izuzev ako je zapao u docnju uslijed uzroka za koje nije odgovoran. Dužnik koji je zapao u docnju uslijed uzroka za koje je odgovoran, odgovara i za nemogućost ispunjenja koja za vrijeme docnje nastupi uslijed slučaja, izuzev ako bi povjerilac pretrpio štetu uslijed slučaja i da je dužnik svoju obavezu bio ispunio na vrijeme. Docnja u pogledu novčane obaveze

208. Dužnik koji je zadocnjenju sa plaćanjem novčane obaveze dužan je plaćati kamatu za svo vrijeme trajanja docnje, pa i u slučaju kada je zapao u docnju uslijed uzroka za koje nije odgovoran. Ako je u zadocnjenju sa plaćanjem novčane obaveze uslijed uzroka za koje je odgovoran, dužnik je dužan da povjeriocu naknadi i drugu štetu koju je povjerilac pretrpio zbog zadocnjenja. Pravo povjerioca u slučaju docnje dužnika

209. Kada je dužnik u docnji, povjerilac može, po svom izboru, tražiti ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili odustati od ugovora i tražiti naknadu štete zbog neispunjenja ugovora. Povjerilac može odustati od ugovora samo ako je dužniku ostavio primjeren rok za ispunjenje njegove obaveze, a dužnik nije ispunio svoju obavezu ni u tom naknadnom roku. Povjerilac može odustati od ugovora i ne ostavljajući dužniku naknadni rok, ako mu je dužnik prije ili poslije isteka roka za ispunjenje već saopštio da neće ispuniti svoju obavezu, ili ako se ostavljanje naknadnog roka protivi prirodi posla. Povjerilac ne može odustati od izvršenog izbora.


452

Pravo povjerioca da sam izvrši radnju dužnika ili da zaključi ugovora sa trećim licem

210. Kada povjerilac zbog docnje dužnikove odustane od ugovora, može i sam izvršiti radnju koju je dužnik bio dužan da izvrši, ili zaključi ugovor sa trećim licem da ono izvrši radnju koju je dužnik bio dužan da izvrši, ali mora preporučenim pismom ili na drugi siguran način obavijestiti dužnika o namjeravanom izvršenju radnje ili zaključenja ugovora sa trećim licem. U tom slučaju u štetu zbog neispunjenja ulazi i šteta koju je povjerilac pretrpio zbog toga što je radnju sam izvršio ili što je zaključio ugovor sa trećim licem. Kada dužnik upozori povjerioca na okolnosti koje bi mogle uticati da ugovor sa trećim licem bude zaključen pod što povoljnijim uslovima za dužnika, povjerilac mora o tom upozorenju dužnikovom voditi računa. Pravo kupca u slučaju odustanka od ugovora

211. Kada odustane od ugovora zbog docnje prodavca, kupac može po svom izboru:

- tražiti razliku između ugovorene cijene robe i njene srednje tržišne cijene koja je u mjestu isporuke postojala prvog dana po isteku roka koji je kupac naknadno ostavio prodavaocu za ispunjenje obaveze, a u slučaju kada nije ostavio takav rok zbog toga što mu je prodavac saopštio da neće ispuniti svoju obavezu, onda prvog radnog dana po isteku roka isporuke, ako je kupac, pored te razlike, pretrpio i drugu štetu, on može tražiti naknadu i te štete;

- tražiti naknadu stvarno pretrpljene štete i izgubljene dobiti; - kupiti kod trećeg lica robu koju mu je prodavac bio dužan isporučiti i tražiti

od prodavca razliku između cijene koju je sa njim bio ugovorio i više cijene po kojoj je robu kupio kod trećeg lica, naknadu troškova oko kupovine robe, kao i naknadu druge štete koju je pretrpio zbog neizvršenja isporuke od strane prodavca.

U ovom posljednjem slučaju kupac mora na siguran način i na vrijeme obavijestiti prodavca o namjeravanoj kupovini, a kupovinu izvršiti u primjerenom roku. Pravo prodavca u slučaju odustanka od ugovora zbog docnje kupca

212. Kada odustane od ugovora zbog docnje kupca, prodavac može po svom izboru:

- tražiti razliku između ugovorene cijene robe i njene srednje tržišne cijene koja je u mjestu isporuke postojala prvog radnog dana po isteku roka koji je naknadno ostavio kupcu za ispunjenje obaveze, a u slučaju kada nije ostavio takav rok zbog toga što mu je kupac saopštio da neće ispuniti svoju obavezu, onda prvog radnog dana po isteku roka isporuke; ako je prodavac, pored te razlike pretrpio i drugu štetu, on može tražiti naknadu i te štete;

- tražiti naknadu stvarno pretrpljene štete i izgubljene dobiti; - prodati trećem licu robu koju je kupac bio dužan da primi i tražiti od kupca

razliku između cijene koju je sa njim bio ugovorio i niže cijene po kojoj je robu prodao trećem licu, naknadu troškova oko prodaje robe, kao i naknadu druge štete koju je pretrpio zbog neispunjenja obaveze od strane kupca.


453

U ovom posljednjem slučaju, prodavac mora na siguran način i na vrijeme obavijestiti kupca o namjeravanoj prodaji, a prodaju izvršiti u primjerenom roku. Kada prodavac ne može odustati od ugovora zbog kupčeve docnje

213. Kada je kupac primio robu, ali je u docnji sa isplatom kupovne cijene, prodavac ne može odustati od ugovora, već može tražiti isplatu kupovne cijene i kamatu zbog zadocnjenja. Ali kada je kupac u docnji sa isplatom kupovne cijene zbog uzroka za koje je odgovoran, prodavac može tražiti, pored isplate kupovne cijene i kamate zbog zadocnjenja i naknadu druge štete koju je pretrpio zbog zadocnjenja. Do kada se može ispuniti zadocnjela obaveza i tražiti njeno ispunjenje

214. Kada dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku, on je može ispuniti i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje sve dok povjerilac nije saopštio dužniku ili da odustaje od ugovora, ili da će sam izvršiti radnju koju je dužnik bio dužan da izvrši, ili da će zaključiti ugovor sa trećim licem da ono izvrši tu radnju. Odustanak povjerioca od ugovora u slučaju kada se obaveza ispunjava u obrocima.

215. Kada se obaveza ima ispuniti u obrocima, a dužnik zadocni sa ispunjenjem jednog ili više obroka povjerilac može odustati od ugovora u pogledu neispunjenih dospjelih obroka, ako ih dužnik ne ispuni ni u primjernom roku koji mu je povjerilac neknadno ostavio. U tom slučaju povjerilac može odustati od ugovora i u pogledu svih budućih obroka, ako dužnik na njegov zahtjev ne da obezbjeđenje da će obavezu u pogledu budućih obroka na vrijeme ispuniti. Ali kada dužnik zadocni sa ispunjenjem ma i jednog obroka, povjerilac može odustati od ugovora u cjelini, uključujući i već izvršene obroke, ako dužnik dospjele obroke ne ispuni ni u primjerenom roku koji mu je povjerilac naknadno ostavio, a povjerilac nema interesa za već izvršene i buduće obroke bez dospjelih neispunjenih obroka zbog toga š to svi obroci čine cjelinu. Saopštavanje povjerioca o odustanku od ugovora

216. Povjerilac koji zbog dužnikove docnje odustaje od ugovora, mora odustanak saopštiti dužniku na siguran način. Saopštenje o odustanku smatra se izvršenim onog dana kada dužnik primi saopštenje.


454

2. Docnja povjerioca Nastupanje docnje povjerioca

217. Povjerilac je u docnji kada neosnovano odbije prijem ispunjenja obaveze od strane dužnika, ili kada ne preduzme radnje koje je dužan preduzeti da bi dužnik mogao ispuniti svoju obavezu. Povjerilac zapada u docnju i kada je spreman da primi ispunjenje dužnikove obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze. Povjerilac ne zapada u docnju iako nije preduzeo potrebne radnje da bi dužnik mogao ispuniti svoju obavezu, ako dužnik nije u stanju da tu obavezu ispuni u roku. Naknada štete i rizik u slučaju docnje povjerioca

218. Povjerilac koji je u docnji zbog uzroka za koji je odgovoran dužan je da dužniku naknadi štetu koja mu je nanijeta zadocnjenjem. Povjerilac koji je u docnji snosi rizik za propast ili oštećenje dugovane stvari koje je nastalo slučajem. Kada su predmet obaveze stvari određene po rodu, rizik za propast ili oštećenje stvari uslijed slučaja snosi povjerilac koji je u docnji, ako su stvari koje su mu ponuđene bile izdvojene, ili ako je propala cijela masa iz koje je trebalo da se ponuđene stvari izdvoje. Kamata za vrijeme docnje povjerioca

219. Dužnik nije dužan da plaća kamate za vrijeme docnje povjerioca. Polaganje kod privrednog suda dugovane svote, hartija od vrijednosti i dragocijenosti

220. Kada je povjerilac u docnji, dužnik se može osloboditi svoje novčane obaveze polaganjem dugovane svote kod privrednog suda nadležnog po mjestu plaćanja, na trošak i rizik povjerioca. Ovo važi i kada su predmet obaveze hartije od vrijednosti, druge isprave i dragocijenosti. Dužnik mora o polaganju kod privrednog suda odmah obavijestiti povjerioca. Predaja stvari na čuvanje

221. Kada predmet obaveze nije novac, hartije od vrijednosti ili dragocijenosti, dužnik se može osloboditi svoje obaveze predajom stvari na čuvanje, na trošak i rizik povjerioca, javnom skladištu u mjestu ispunjenja, ili ako je to moguće, licu koje na zahtjev dužnika odredi privredni sud nadležan po mjestu ispunjenja. O predaji stvari na čuvanje dužnik mora odmah obavijestiti povjerioca.


455

Prodaja stvari 222.

Ako je stvar nepodesna za čuvanje, ili su troškovi potrebni za njeno čuvanje ili održavanje nesrazmjerno veliki, dužnik može, na trošak i rizik povjerioca, a po dozvoli privrednog suda nadležnog po mjestu ispunjenja izložiti stvar javnoj prodaji. Ako stvar ima tržišnu cijenu, ili ako je male vrijednosti u srazmjeri prema troškovima javne prodaje, ili ako postoji opasnost od odlaganja uslijed toga što je roba u kvaru ili se može brzo pokvariti, dužnik može i sam prodati stvar. Cijena postignuta prodajom mora biti položena privrednom sudu. Dužnik mora bez odlaganja obavijestiti povjerioca da je tražio dozvolu za javnu prodaju ili da će robu sam prodati, kao i o izvršenoj prodaji i položenoj cijeni. Uzimanje natrag stvari predatih na čuvanje

223. Stvari predate na čuvanje dužnik može uzeti natrag sve dok se povjerilac ne izjasni da ih prima. Kada dužnik uzme stvari natrag, uspostavljaju se prava koja je povjerilac imao prije predaje stvari na čuvanje. O uzimanju stvari natrag dužnik mora odmah obavijestiti povjerioca.

3. Posebni slučajevi docnje Djelimična docnja obiju stranaka

224. Kada su obje stranke u docnji, a započele su ispunjenje ugovora kojim nije bilo unaprijed predviđeno da će se ispunjavati u obrocima, stranka koja je u većoj mjeri ispunila svoju obavezu i nudi potpuno ispunjenje, može zahtijevati od druge stranke ispunjenje ugovora u cjelini i naknadu štete, a može joj odrediti i novi primjereni rok za ispunjenje obaveze. U ovom posljednjem slučaju, ako druga stranka ni u tom novom roku ne ispuni obavezu, stranka koja je u većoj mjeri ispunila obavezu može po svom izboru bilo da zahtijeva potpuno ispunjenje ugovora i naknadu štete, bilo da od ugovora odustane i zahtijeva obračun ispunjenih obaveza i isplatu salda kao i naknadu štete. Docnja kod fiksnog posla

225. Kada o roku koji je bitan uslova ugovora dužnik ne ispuni svoju obavezu, povjerilac može tražiti ispunjenje ugovora samo onda ako po isteku roka bez odlaganja obavijesti dužnika da ugovor održava na snazi; u protivnom, ugovor se smatra raskinutim samom činjenicom nastupanja docnje. Kada povjerilac traži ispunjenje ugovora, ima pravo na naknadu štete zbog zadocnjenja, a kada je došlo do raskida ugovora, ima pravo na naknadu štete zbog neispunjenja. Rok se smatra bitnim uslovim ugovora kada je ugovoreno da se obaveza ima ispuniti u tačno određeno vrijeme ili u tačno određenom roku i da će se inače ugovor raskinuti, ili ako to proističe iz ugovora ili okolnosti posla.


456

Pokriće na drugoj strani u slučaju docnje kod isporuke sa fiksnim rokom

226.

Kada je rok isporuke bio bitan uslov ugovora koji je raskinut zbog docnje prodavca, kupac koji namjerava da kod trećeg lica kupi robu koju mu je prodavalac ima isporučiti mora po isteku roka, bez odlaganja, izvršiti kupovinu i obavijestiti prodavca o uslovima izvršene kupovine. Kada je rok isporuke bio bitan uslov ugovora koji je raskinut zbog docnje kupca, prodavac koji namjerava da trećem licu proda robu koju je kupac imao primiti, mora po isteku roka, bez odlaganja, izvršiti prodaju i obavijestiti kupca o uslovima izvršene prodaje. Docnja kod specifikacione kupovine i prodaje

227. Ako je kupac po ugovoru zadržao sebi pravo da naknadno odredi oblik, dimenzije ili druga svojstva robe (specifikaciona kupoprodaja), pa prodavcu ne dostavi specifikaciju u ugovorenom roku, a ni po isteku naknadnog primjerenog roka koji mu je prodavac ostavio, prodavac može odustati od ugovora i tražiti naknadu štete. Docnja u pogledu predaje dokumenata

228. Kada je prodavac dužan da preda kupcu robna dokumenta koja ovlašćuju kupca na prijem robe ili čijom se predajom prodavac lišava prava raspolaganja robom, a to u roku ne učini, smatra se da je u docnji u pogledu ispunjenja glavne obaveze. Kada je prodavac dužan predati kupcu dokumenta istovremeno sa ispunjenjem glavne obaveze, a kupac može raspolagati predmetom glavne obaveze i bez tih dokumenata, kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtijevati samo naknadu štete. Pravo prodavca u slučaju docnje kupca u pogledu dostavljanja ambalaže

229. Kada je ugovoreno da će kupac dostaviti ambalažu, a nije je na vrijeme dostavio, prodavac može po svom izboru:

- izvršiti isporuku predajom robe na ime i teret kupca u javno skladište, ako je to moguće;

- upotrijebiti svoju ambalažu na račun kupca, ili na račun kupca uzeti u zakup ambalažu, u kom se slučaju rok za isporuku produžuje za onoliko dana, koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže;

- odustati od ugovora, ako mu kupac nije dostavio ambalažu ni u primjerenom roku koji mu je naknadno ostavio.

Pored toga, prodavac može zahtijevati od kupca i naknadu štete koju je pretrpio zbog neispunjenja ili zadocnjenja u pogledu dostavljanja ambalaže. Kada nije ugovoreno do kada kupac ima dostaviti prodavcu ambalažu, smatra se da je dostavio ambalažu na vrijeme, ako je stigla prodavcu toliko vremena prije isteka


457

roka za isporuku, koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavalac mogao izvršiti na vrijeme pakovanje i isporuku robe. V. NAKNADA ŠTETE

1. O naknadi štete uopšte Naknada štete zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja

230. Kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, ili je ispuni neuredno, dužan je da naknadi povjeriocu štetu koja mu je time nanijeta, izuzev ako je do neispunjenja ili neurednog ispunjenja došlo iz uzroka za koje nije odgovoran. Prosta šteta i izgubljena dobit

231. Šteta obuhvata kako prostu (stvarnu) štetu, tako i izgubljenu dobit. Pod izgubljenom dobiti podrazumijeva se samo ona dobit za koju je izvijesno da bi je povjerilac, prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja, ostvario da je dužnik svoju obavezu ispunio kako treba. Smanjenje ili isključenje odgovornosti dužnika zbog postupka povjerioca

232. Ako je povjerilac nekim svojim postupkom ili propuštanjem za koje je odgovoran, učinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ili da se položaj dužnika oteža, visina naknade štete će se smanjiti srazmjerno odgovornosti povjerioca, a prema okolnostima slučaja ne mora se ni dati. Ocjena visine štete

233. Ako se visina štete ne može tačno utvrditi, ona se ocjenjuje prema svim okolnostima slučaja, vodeći računa i o mjerama koje je u pogledu ispunjenja svoje obaveze i otklanjaja štete preduzela oštećena stranka. Profesionalna odgovornost

234. Pri ocjeni odgovornosti za naknadu štete uzima se u obzir i posebna pažnja koju stranci odgovornoj za štetu nalažu pravila struke. Odgovornost za treća lica

235. Stranka koja ispunjenje svoje obaveze povjeri trećem licu, odgovara za štetu koju bi ono u ispunjenju njene obaveze nanijelo drugoj stranci. Isto tako, stranka odgovara i za štetu koju njeni organi, radnici ili službenici nanesu drugoj stranci u vezi sa ugovorom.


458

Odgovornost za izbor trećih lica 236.

Ako stranka koja je po ugovoru dužna ili ovlašćena da angažuje treće lice koje u svoje ime učestvuje u ispunjenju tog ugovora, kao što je vozar, špediter, skladištar, komisionar i slično, ne pokaže pri tom izboru pažnju koja se u poslovnom prometu zahtijeva, odgovara za štetu koju drugoj stranci nanese izabrano lice. Isto tako stranka odgovara i za izbor poslovne veze. Isključenje i ograničenje odgovornosti

237. Stranka ima pravo na naknadu štete i u slučaju kada je ugovorom isključena ili ograničena odgovornost druge stranke za štetu za koju je ova odgovorna. Kumulacija prava na naknadu štete i prava iz osiguranja

238. Pravo oštećenog iz ugovora o osiguranju ne lišava ga prava na naknadu štete od lica koje je za štetu odgovorno. Ali oštećenik ne može po oba ova osnova naplatiti više nego što iznosi njegova šteta. Naknada zbog propuštanja potrebnih radnji za čuvanje robe čiji je prijem odbijen

239. Kupac koji osnovano odbije prijem robe zbog njenih mana, odgovara prodavcu za štetu koja mu je nanijeta time što sa robom nije postupao na način koji je za takav slučaj predviđen ovim uzansama. Isto važi u pogledu odgovornosti i postupanja kupca sa robom čiji je prijem odbio zbog nedostatka u količini, kao i u pogledu odgovornosti i postupanja lica sa nenaručenom robom čiji je prijem odbilo. Odgovornost zbog propuštanja radnji za očuvanje prava saugovorača

240. Stranka mora preduzeti sve radnje koje je u mogućnosti da preduzme, a koje su potrebne za očuvanje prava druge stranke u vezi sa predmetom ugovora, ako druga stranka nije u stanju da ih sama preduzme; u protivnom odgovara za štetu koju pretrpi druga stranka zbog propuštanja tih radnji. Naknada zbog propuštanja obavještenja

241. Stranka koja treba da obavijesti drugu stranku o činjenicama čije je nastupanje od uticaja na ispunjenje ugovora, kao što su smetnje u ispunjenju ugovora, promjena okolnosti i slično, odgovara za štetu koju pretrpi druga stranka zbog toga što nije bila na vrijeme obaviještena.


459

Naknada zbog neuredne otpreme robe

242. Stranka koja ima da otpremi robu odgovara za štetu koja nastane zbog toga što roba nije otpremljena kako treba, ukoliko takva otprema nije uslijedila na izričiti zahtjev druge stranke. Ali stranka koja je primila nalog za otpremu, a zna da zahtjevani način otpreme nije dobar, treba da na to upozori stranku koja je zahtijevala takav način otpreme. Smatra se da roba nije otpremljena kako treba naročito kada je učinjen pogrešan izbor prevoznog sredstva, kada je roba rđavo pakovana ili nepropisno tovarena, kada nisu korišćene najpodesnije saobraćajne veze, kada se nije vodilo računa o postojećim ili predstojećim saobraćajnim smetnjama, kada se pošiljalac nije pridržavao uputstva nalogodavca, i tome slično. Naknada zbog neispunjenja obaveze osiguranja

243. Stranka koja je dužna da za drugu stranku osigura robu, odgovara drugoj stranci za štetu koju je ova pretrpjela uslijed toga što roba nije bila uopšte osigurana ili osiguranje nije bilo izvršeno kako treba. Ako u ugovoru nisu određeni bliži uslovi osiguranja, stranka na koju pada obaveza da zaključi osiguranje mora robu osigurati od rizika za koje je to uobičajeno u mjestu ispunjenja ugovora za tu vrstu poslova i robe, vodeći računa o rizicima kojima je roba izložena na putu od mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. Naknada zbog nemogućnosti osiguranja uslijed propuštanja obavještenja o otpremi robe

244. Kada po ugovoru na kupca pada obaveza da zaključi osiguranje, pa ga prodavac ne obavijesti o otpremi robe i kupac dođe zbog toga u nemogućnost da robu osigura, prodavac odgovara kupcu za štetu koju je kupac pretrpio zbog toga što roba nije mogla biti osigurana.

3. Ugovorna kazna Ugovorne kazne

245. Odredbom o ugovornoj kazni jedna stranka obavezuje se da isplati drugoj stranci određenu svotu novca ili da joj pribavi kakvu drugu imovinsku korist, ako svoju obavezu ne ispuni ili je ispuni neuredno. Smatra se da je kazna ugovorena za slučaj neurednog ispunjenja, ako što drugo ne proističe iz ugovora. Kazna može biti predviđena ugovorom o glavnoj obavezi na koju se kazna odnosi, ili nekim drugim ugovorom. Kazna mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor o glavnoj obavezi.


460

Ugovorna kazna za novčane obaveze

246. Kazna se ne može ugovarati za neispunjenje ili neuredno ispunjenje novčane obaveze. Izbor između ispunjenja obaveze i ugovorne kazne za slučaj neispunjenja obaveze

247. Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze, povjerilac može zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu. U tom slučaju povjerilac ne može zahtijevati ispunjenje obaveze ako je zatražio od dužnika isplatu ugovorne kazne. Kumulacija ispunjenja obaveze i ugovorne kazne za slučaj neurednog ispunjenja

248. Kada je kazna ugovorena za slučaj neurednog ispunjenja, povjerilac može zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu. Ali povjerilac ne može zahtijevati ugovornu kaznu ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Odustanak od ugovora plaćanjem kazne

249. Kada je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik ne može plaćanjem kazne odustati od ugovora, izuzev ako to proističe iz ugovora. Određivanje visine ugovorne kazne

250. Stanke mogu ugovoriti po svom nahođenju visinu ugovorne kazne i odrediti je otsjekom, u procentima, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način. Odnos ugovorne kazne i visine štete

251. Povjerilac može zahtijevati ugovornu kaznu i kada ona prelazi štetu koju je pretrpio, kao i kada nije pretrpio nikakvu štetu. Ako šteta prelazi iznos ugovorne kazne povjerilac može zahtijevati, pored ugovorne kazne, iznos štete koji prelazi visinu ugovorne kazne. Ali povjerilac ne može zahtijevati i naknadu štete i ugovornu kaznu, izuzev ako je tako ugovoreno. Smanjenje ugovorne kazne

252. Dužnik može tražiti da se smanji ugovorna kazna ako je ona pretjerano visoka.


461

Obračunavanje ugovorne kazne 253.

Ugovorna kazna obračunava se na vrijednost cjelokupne obaveze do trenutka djelimičnog ispunjenja obaveze, a od tada pa do potpunog ispunjenja samo na vrijednost neispunjenog dijela obaveze. Kada se obaveza sastoji od dvije ili više odvojenih radnji, ugovorna kazna se računa posebno za svaku od tih radnji prema njenoj vrijednosti. Obračunavanje ugovorne kazne kada su obje stranke nepotpuno ispunile svoje obaveze

254.

Ako su obje stranke nepotpuno ispunile svoje obaveze, a odgovorne su za takvo neuredno ispunjenje, ugovornu kaznu plaća samo stranka koja je manje ispunila svoju obavezu, i to na razliku između dijela njene neispunjene obaveze i dijela neispunjene obaveze druge stranke. Trenutak od koga se može zahtijevati ugovorna kazna

255. Povjerilac može zahtijevati ugovornu kaznu od trenutka kada dužnik zapadne u docnju. Oslobađanje od ugovorne kazne

256. Dužnik se oslobađa ugovorne kazne kada je do neispunjenja ili neurednog ispunjenja došlo zbog uzroka za koji on nije odgovoran. Odnos ugovorne kazne i naknade određene zakonom

257. Ako je za neispunjenje ili neuredno ispunjenje obaveze zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade, ili pod kojim drugim nazivom, a stranke su i pored toga ugovorile kaznu za neispunjenje ili neuredno ispunjenje, povjerilac može zahtijevati ili ugovornu kaznu ili naknadu određenu zakonom. 5.4. Ugovor o trgovinskom zastupanju – agenciji Ugovor o trgovinskom zastupanju predstavlja takvu vrstu pravnog posla gdje trgovinski zastupnik (agent) u ime i za račun svog komitenta (nalogodavca) zaključuje pravne poslove i obavlja druge radnje u cilju zaštite njegovih interesa. Ugovor o trgovinskom zastupanju je dvostranoobavezan, teretan i formalan. Kod ovog ugovora razlikujemo dva odnosa. Prvi je odnos između zastupnika i komitenta i on se reguliše samim ugovorom o zastupanju. Drugi odnos je odnos zastupnika i trećih lica a koji nastaje izvršavanjem komitentovog naloga. Taj odnos se reguliše posebnim ugovorom koji se zaključuje između zastupnika i trećeg/trećih lica u kome se naglašava uloga zastupnika da istupa u ime i za račun komitenta. Radi se o jednoj vrsti ugovora o uslugama u prometu robe (u ovu vrstu ugovora još se ubrajaju:


462

komision, posredovanje i skladištenje) koji predstavlja i jednu varijantu ugovora o nalogu. Pored spomenutih obilježja za ovaj ugovor je karakteristično da se radi o djelovanju za komitenta, da se preuzima samo obaveza rada a ne i rezultata rada, kao i da je to pravni posao povjerenje – fiducijaran, koji obavljaju profesionalni subjekti poslovnog prava. 5.4.1. Primjer za Ugovor o agenciji

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU Zaključen dana _____________200___g. između 1. D.O.O. za proizvodnju «ROTEX» iz Zenice, ulica Sarajevska br. 9.

zastupano po direktoru ________________________ (u daljem tekstu: nalogodavac) i

2. D.O.O. za usluge u prometu robe «CONSULT» iz Sarajeva, ulica Čekaluša

br. 17., zastupano po direktoru __________________ (u daljem tekstu: zastupnik)

Član 1.

Nalogodavac ovlašćuje zastupnika da pronalazi treća lica u cilju zaključenja ugovora u vezi sa njegovim poslovanjem. Zastupnik se obavezuje da iznalazi kupce za svu robu iz proizvodnog programa nalogodavca.

Član 2. Zastupnik je ovlašten da u ime i za račun nalogodavca zaključuje ugovore sa trećim licima, pri čemu se prije zaključenja svakog pojedinačnog ugovora mora pribaviti posebno ovlaštenje.

Član 3. Zastupnik nije u obavezi da pribavlja posebno ovlaštenje za zaključenje ugovora sa trećim licima, ako vrijednost istih ne prelazi 5.000,00 KM.

Član 4. Zastupnik je u obavezi da pribavi posebno ovlaštenje svoga nalogodavca i za prijem ispunjenja potraživanja. Izvod iz ZOO

Čl. 790. Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, kao i da po dobijenom ovlašćenju zaključuje ugovore sa trećim licima u ime i za račun nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju). Nalogodavac može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika. Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca.


463

Čl. 791. Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti zaključen u pismenoj formi.

Čl. 792. Zastupnik može zaključivati ugovore u ime i za račun svog nalogodavca, ako je za to od njega dobio posebno ili generalno ovlašćenje.

Čl. 793.

Zastupnik ne može zahtijevati ni primiti ispunjenje potraživanja svog nalogodavca, ako za to nije posebno ovlašćen.

Čl. 794. Kada je ugovor zaključen posredovanjem zastupnika, onda saugovarač nalogodavca može punovažno činiti zastupniku izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi sa tim ugovorom, u cilju očuvanja ili vršenja prava iz ugovora.

Čl. 795. Zastupnik je ovlašćen da u cilju očuvanja prava svog nalogodavca čini potrebne izjave njegovom saugovaraču.

Čl. 796. U cilju zaštite interesa nalogodavca zastupnik može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera saugovaraču.

Član 5. Zastupnik se obavezuje da prilikom izvršenja ovog ugovora postupa sa povećanim stepenom pažnje prema pravilima struke i običajima – pažnjom dobrog stručnjaka.

Član 6.

Zastupnik se obavezuje da: - se stara o interesima nalogodavca, - daje redovne mjesečne izvještaje nalogodavcu o tržišnoj situaciji i to do 5-

og u mjesecu za prethodni mjesec, - postupa prema obavezujućim uputstvima nalogodavca, - čuva se informacije o radu i poslovanju nalogodavca koje imaju karakter

poslovne tajne i to za sve vrijeme trajanja ovog ugovora, kao i 18 mjeseci po njegovom prestanku,

- vrati nalogodavcu sve stvari koje su bile predate samo na upotrebu po prestanku ugovora.

Član 7. Zastupnik će odgovarati nalogodavcu za ispunjenje obaveza iz zaključenog ugovora sa trećim licem samo kada se to posebno utanači aneksom ovog ugovora u pismenoj formi. Izvod iz ZOO

Čl. 797. Zastupnik je dužan starati se o interesima nalogodavca i u svim poslovima koje preduzima dužan je postupiti sa pažnjom dobrog privrednika. Pri tome je dužan držati se uputstava koja mu je dao nalogodavac. On je dužan davati nalogodavcu sva potrebna obavještenja o tržišnoj situaciji, naročito ona koja su od značaja za svaki pojedini posao.


464

Čl. 798. Zastupnik je dužan da učestvuje po uputstvima nalogodavca pri zaključivanju poslova i to do njihovog potpunog okončanja.

Čl. 799. Zastupnik je dužan čuvati poslovne tajne svog nalogodavca za koje je doznao u vezi sa povjerenim poslom. On odgovara ako ih iskoristi ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju.

Čl. 800. Po prestanku ugovora o trgovinskom zastupanju, zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za vrijeme trajanja ugovora.

Čl. 801. Zastupnik odgovara nalogodavcu za ispunjenje obaveza iz ugovora za čije je zaključenje posredovao ili koje je po ovlašćenju on zaključio u ime nalogodavca, samo ako je za to posebno pismeno jemčio. U tom slučaju on ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija).

Član 8.

Nalogodavac se obavezuje da: - preda zastupniku svu neophodnu tehničku dokumentaciju i ateste vezano

za njegov proizvodni program, - preda zastupniku neophodne uzorke svojih proizvoda, - obavješava zastupnika o mjesečnom stanju zaliha i proizvodnje, - plati zastupniku naknadu (proviziju) u iznosu od 3% od vrijednosti svakog

zaključenog ugovora u roku od 15 dana od dana kada je izvršio naplatu, - plati zastupniku vanredne troškove vezane za sklapanje ugovora a prema

stvarnom troškovniku, - plati zastupniku naknadu (proviziju) uvećanu za 50% ako isti preuzme

obavezu da izvrši i naplatu nalogodavčevnog potraživanja. Izvod iz ZOO

Čl. 802. Kada je za obavljanje njegovih poslova zastupniku potreban određeni materijal ili određena dokumentacija, nalogodavac je dužan da mu to stavi na raspolaganje.

Čl. 803.

Nalogodavac može, po svom nahođenju, prihvatiti ili odbaciti zaključenje ugovora pripremljenog od strane zastupnika, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o svojoj odluci. Nalogodavac je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o potrebi da se obim poslova zaključenih njegovim posredovanjem svede na manju mjeru nego što je zastupnik mogao osnovano očekivati, kako bi ovaj blagovremeno smanjio svoju preduzimljivost u odgovarajućoj mjeri, inače mu odgovara za pretrpljenu štetu.

Čl. 804. Nalogodavac je dužan isplatiti zastupniku naknadu za ugovore zaključene njegovim posredovanjem, kao i za ugovore koje je sam zastupnik zaključio, ako je za to bio ovlašćen.


465

Zastupnik ima pravo na naknadu i za ugovore koje je nalogodavac zaključio neposredno sa klijentima koje je zastupnik našao.

Čl. 805. Ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno, pravo na naknadu stiče zastupnik kada ugovor bude izvršen, ali mu to pravo pripada i kada ugovor ostane neizvršen, ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca.

Čl. 806. Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu. Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema učinjenoj usluzi, sud je može na zahtjev nalogodavca sniziti na pravičan iznos.

Čl. 807. Zastupnik koji je po ovlašćenju nalogodavca izvršio naplatu nekog njegovog potraživanja ima pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote.

Čl. 808. Zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizilaze iz redovnog vršenja posredničkih poslova, osim ako je drukčije ugovoreno. Ali, on ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist nalogodavca, ili po njegovom nalogu.

Čl. 809. Radi obezbjeđenja naplate svojih dospjelih potraživanja nastalih u vezi sa ugovorom zastupnik ima pravo zaloge na svotama koje je naplatio za nalogodavca, po njegovom ovlašćenju, kao i na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi sa ugovorom primio od nalogodava ili od nekog drugog, dok se nalaze kod njega, ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima.

Član 9.

Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme trajanja.

Član 10. Svaka od ugovornih strana zadržava pravo na raskid ovog ugovora krajem svakog kalendarskog tromjesečja. Otkazni rok iznosi 30 dana prije isteka kalendarskog tromjesečja i isti mora biti sačinjen u pismenoj formi. Izvod iz ZOO

Čl. 810. Kada trajanje ugovora o trgovinskom zastupanju nije određeno ugovorom niti se iz okolnosti posla može odrediti, svaka strana može raskinuti ugovor krajem svakog kalendarskog tromjesečja. Otkaz mora biti saopšten drugoj strani najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja, a ako je ugovor trajao tri godine, otkaz joj mora biti saopšten dva mjeseca prije isteka kalendarskog tromjesečja. Ugovorne strane mogu drukčije odrediti rokove otkaza i prestanka ugovora, ali između otkaza i prestanka ugovora mora biti ostavljen rok od najmanje mjesec dana.


466

Čl. 811. Iz ozbiljnih uzroka svaka strana može navodeći te uzroke raskinuti ugovor bez otkaznog roka. Ako je izjava o raskidanju učinjena bez ozbiljnih uzroka, ona se smatra kao otkaz sa redovnim otkaznim rokom. Zastupnik koji je uslijed neosnovanog otkaza prekinuo svoju djelatnost ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene provizije, a ako je on neosnovano otkazao ugovor, pravo na naknadu štete pripada nalogodavcu. Neosnovani otkaz daje pravo drugoj strani da raskine ugovor bez otkaznog roka.

Čl. 812. Kada je ugovor o trgovinskom zastupanju zaključen za određeno vrijeme on prestaje samim istekom određenog vremena. Ako se takav ugovor prećutno produži, smatra se da je kao ugovor zaključen za neodređeno vrijeme.

Član 11. Zastupnik potpisivanjem ovog ugovora stiče pravo na zaključenje ugovora, u skladu sa odredbama ovog ugovora, u ime i za račun nalogodavca na cijeloj teritoriji Federacije BiH.

Član 12. Ugovor se obavezno zaključuje u pismenoj formi, kao i sva naknadna utanačenja.

Član 13.

Ovaj ugovor je sačinjen u 6 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 14. U slučaju spora po ovom ugovoru, ugovorne strane su saglasne da će isti pokušati riješiti mirnim putem. U slučaju da se spor ne riješi mirnim putem, isti će rješavati mjesno nadležni Opštinski sud. Nalogodavac Zastupnik ______________ ________________ Broj: ________/ Broj: ___________/ Izvod iz ZOO

Čl. 749. Ugovorom o nalogu obavezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove. Istovremeno se nalogoprimac ovlašćuje na preduzimanje tih poslova. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizilazi iz prirode međusobnog odnosa.

Čl. 750.

Ko se bavi vršenjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za vršenje tih poslova, dužan je, ako neće da prihvati ponuđeni nalog koji se odnosi na poslove, da o tome bez odlaganja obavijesti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga.


467

Čl. 751. Nalogorpimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputstvima, sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi. Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobijenim uputstvima bilo od štete za nalogodavca, on je dužan skrenuti na to njegovu pažnju i tražiti nova uputstva. Ako nalogodavac nije dao određena uputstva o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog nez naknade, kako bi u istim okolnostima postupi u sopstvenoj stvari.

Čl. 752. Od dobijenog naloga i uputstva nalogorpimac može odstupiti samo sa saglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili iz kog drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputstava samo ako je, po procjeni ovih okolnosti, mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. Ako nalogodavac prekorači granice naloga ili odstupi od dobijenih uputstava van slučaja predviđenog u prethodnom stavu, neće se smatrati za nalogoprimca, već za poslovođu bez naloga, izuzev ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio.

Čl. 753. Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično. On može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dozvolio, kao i ako je na to prinuđen okolnostima. U tim slučajevima on odgovara samo za izbor zamjenika i za uputstva koja mu je dao. U ostalim slučajevima on odgovara za rad zamjenika, kao i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili kod zamjenika. Nalogodavac može u svakom slučaju zahtijevati neposredno od zamjenika izvršenje obaveze iz naloga.

Čl. 754. O izvršenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na osnovu obavljanja povjerenih poslova, bez obzira na to da li je ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

Čl. 755. Nalogoprimac je dužan na zahtjev nalogodavca podnijeti izvještaj o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena.

Čl. 756. Ako se nalogoprimac služio za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca, dužan je platiti kamatu po najvišoj dozvoljenoj ugovornoj stopi, računajući od dana upotrebe, a na ostali dugovani novac koji nije predao na vrijeme, zateznu kamatu, računajući od dana kad ga je bio dužan predati.

Čl. 757. Ako je vršenje nekog posla povjereno nekolicini istim nalogom da ga zajednički vrše, oni odgovaraju solidarno za obaveze iz tog naloga, ako što drugo nije ugovoreno.


468

Čl. 758. Nalogodavac je dužan na zahtjev nalogoprimca dati mu izvjesnu svotu novca za predviđene izdatke.

Čl. 759. Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivice nije imao uspjeha sve potrebne troškove koje je učinio za izvršenje naloga, sa kamatom od dana kada su učinjeni. On je dužan preuzeti obaveze koje je nalogoprimac uzeo na sebe vršeći u svoje ime povjerene mu poslove, ili ga na koji drugi način osloboditi njih.

Čl. 760. Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivice u vršenju naloga.

Čl. 761. Ako drukčije nije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

Čl. 762. Ukoliko nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu po obavljenom poslu. Ako je nalogoprimac bez svoje krivice samo djelimično obavio nalog ima pravo na srazmjerni dio naknade. U slučaju kad bi unaprijed ugovorena naknada bila u očiglednoj nesrazmjeri sa učinjenim uslugama, nalogodavac može zahtijevati njeno smanjenje.

Čl. 763. Radi obezbjeđenja naknade i troškova nalogoprimac ima pravo zaloge na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga, kao i po novčanim iznosima koje je naplatio za račun nalogodavca.

Čl. 764. Ako je više njih povjerilo nalogoprimcu izvršenje naloga, oni mu odgovaraju solidarno.

Čl. 765. Nalogodavac može odustati od ugovora. U slučaju odustanka od ugovora u kome nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade, i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovnih razloga.

Čl. 766. Nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme. On je dužan naknaditi nalogodavcu štetu koju je onaj pretrpio zbog otkaza naloga u nevrijeme, izuzev kad su za otkaz postojali osnovani razlozi. Nalogoprimac je dužan produžiti poslije otkaza poslove koji ne trpe odlaganje, dok nalogodavac ne bude u mogućnosti da preuzme brigu o njima.

Čl. 767. Nalog prestaje smrću nalogoprimca.


469

Nasljednici nalogoprimca dužni su da o njegovoj smrti što prije obavijeste nalogodavca i preduzmu što je potrebno za zaštitu njegovih interesa, dok ne bude u stanju da sam preuzme brigu o njima. Nalog prestaje smrću nalogodavca samo ako je tako ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga s obzirom na svoje lične odnose sa nalogodavcem. U tom slučaju nalogodavac je dužan produžiti povjerene poslove, ako bi inače nastupila šteta za nasljednike, dok ovi ne budu u mogućnosti da sami preuzmu brigu o njima. Ako je nalogodavac ili nalogoprimac neko pravno lice, nalog prestaje kad to lice prestane postojati.

Čl. 768. Nalog prestaje kad nalogodavac ili nalogoprimac padne pod stečaj ili bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti.

Čl. 769. Kad je nalogodavac odustao od ugovora, kao i kad je umro ili pao pod stečaj ili potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti, nalog prestaje u času kad je nalogoprimac saznao za događaj zbog koga nalog prestaje. Kad je nalogoprimcu izdato pismeno punomoćje dužan ga je vratiti po prestanku naloga.

Čl. 770. Kad je nalog dat da bi nalogoprimac mogao postići ispunjenje nekog svog potraživanja od nalogodavca, nalogodavac ne može odustati od ugovora i nalog ne prestaje ni smrću ni stečajem nalogodavca ili nalogoprimca, ni kad jedan od njih bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti. Izvod iz sudske prakse Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti sačinjen u pismenom obliku prema čl.791. ZOO. Zastupnik odgovara samo za savjesno obavljanje poslova zastupništva. S toga tužilac kao prodavac robe od tuženog kao svog zastupnika može tražiti samo štetu ukoliko dokaže da je radio protiv interesa nalogodavca. (Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Prev. 55/97 od 2.4.1997.) Pitanja za vježbu:

1. Izložite pojam ugovora o zastupanju. 2. Navedite bitne elemente ugovora o zastupanju. 3. Koja su prava i obaveze ugovornih strana kod ugovora o zastupanju? 4. Koje vrste zastupstva poznajete? 5. Koji sistem odgovornosti postoji kod ugovora o zastupstvu? 6. Koji su načini prestanka ugovora o zastupstvu? 7. Kada zastupnik ostvaruje pravo na proviziju? 8. Kada zastupnik ostvaruje pravo na troškove?


470

5.5. Ugovor o komisionu Ugovor o komisionu predstavlja takvu vrstu ugovora robnog prometa kojim se jedna ugovorna strana – komisionar, obavezuje da u svoje ime a za račun druge ugovorne strane – komitetnta uz proviziju zaključi jedan ili više ugovora. Za razliku od agenta koji istupa u tuđe ime i za tuđi račun, komisionar nastupa u svoje ime a za tuđi račun. Slično kao kod zastupstva i ovdje postoje tri učesnika u poslu pošto komisonar obavljajući povjereni mu posao sklapa ugovore sa trećim licima ali sada u vlastito ime iz čega stiče prava i obaveze. Razlika je u tome što konačni rezultati komisije pripadaju komitentu. Komison je konsenzualan i neformalan pravni posao, a najčešće se pojavljuje u formi kupoprodaje ili samo kupovine, odnosno samo prodaje. U prilogu su dana dva primjera Ugovora o komisonoj kupovini i komisionoj prodaji robe sa odgovarajućim odredbama ZOO koje se odnose na ovaj ugovor. 5.5.1. Primjer za Ugovor o komisonoj kupovini robe

UGOVOR O KOMISIONOJ KUPOVINI ROBE Zaključen dana _____________200___g. između 1. D.D. za proizvodnju «KOPIT» iz Viteza, ulica Nova cesta br. 7. zastupano po

predsjedniku uprave ________________________ (u daljem tekstu: komitent) i

2. D.O.O. za usluge u prometu «PROVENT» iz Sarajeva, ulica Titova br. 93

zastupano po direktoru __________________ (u daljem tekstu: komisionar)

Član 1. Ovim ugovorom komisionar se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta kupi od najpovoljnijeg prodavca opremu vezanu za proizvodnju plastične stolarije, a u svemu prema specifikaciji iz Elaborata o opravdanosti osnivanja komitenta koji čini sastavni dio ovog ugovora.

Član 2. Komisionar je ovlašten da izvrši izbor najpovoljnijeg prodavca u skladu sa predmetnim Elaboratom, postupajući pri tome s pažnjom dobrog stručnjaka. Izvod iz ZOO

Čl. 771. Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. Komisionar ima pravo na naknadu i kada ona nije ugovorena.

Čl. 772. Na ugovor o komisionu shodno se primjenjuju pravila o nalogu, ukoliko pravilima o komisionu nije drukčije određeno.


471

Čl. 773. Ako je komisionar zaključio neki posao po nepovoljnijim uslovima od onih određenih nalogom kada to nije smio, dužan je naknaditi komitentu razliku, kao i prouzrokovanu štetu. U slučaju iz prethodnog stava komitent može odbiti da prihvati zaključeni posao, pod uslovom da o tome odmah obavijesti komisonara. Ali, komitent gubi to pravo ako komisionar pokaže spremnost da mu odmah isplati razliku i naknadi prouzrokovanu štetu. Ako je posao zaključen po povoljnim uslovima od onih određenih nalogom, sva tako postignuta korist pripada komitentu.

Čl. 774. Komisionar odgovara komitentu za štetu ako je prodao robu licu za čiju je prezaduženost znao ili je mogao znati.

Čl. 775. Komisionar kome je povjereno da proda ili da kupi neku robu kotiranu na berzi ili na tržištu može, ako mu je komitent to dozvolio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti je kao prodavac, po cijenu u vrijeme izvršenja povjerenog posla. U tom slučaju između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o prodaji. Ako se berzanska, odnosno tržišna cijena i cijena koju je odredio komitent ne slažu, komisionar – prodavac ima pravo na manju od ove dvije cijene, a komisonar – kupac dužan je platiti veću.

Član 3. Komisionar se obavezuje da:

- obavi kupovinu predmetne opreme u roku od 90 dana od dana zaključenja ovog ugovora,

- isporuči predmetnu opremu u poslovnom sjedištu komitenta, fabrički amablažiranu, u ispravnom stanju i sa prenesnom garancijom proizvođača,

- pribavi sve neophodne ateste za nabavljenu opremu, - preda komitentu svu prateću dokumentaciju vezano za uvoz opreme, - postigne cijenu u skladu sa parametrima iz navedenog elaborata, - obavještava komitenta o svim promjenama koje su bitne za realizaciju ovog

ugovora, - položi komitentu sve račune o obavljenom poslu koji je predmet ovog

ugovora. Izvod iz ZOO

Čl. 776. Komisionar je dužan čuvati povjerenu robu sa pažnjom dobrog privrednika. On odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje robe ako je nije osigurao, a prema nalogu je bio dužan to učiniti.

Čl. 777. Prilikom preuzimanja robe od prevozioca, koju mu je poslao komitent, komisionar je dužan utvrditi njeno stanje i bez odlaganja izvijestiti komitenta o danu prispijeća robe, kao i o vidljivim oštećenjima ili manjku, inače odgovara za štetu koja bi zbog tog propuštanja nastala za komitenta. On je dužan preduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja prava komitenta prema odgovornom licu.


472

Čl. 778. Komisionar je dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti od svoje vrijednosti, a ako nema vremena za čekanje njegovih uputstava, ili ako on odugovlači sa davanjem uputstava, u slučaju opasnosti znatnijeg oštećenja robe, komisionar je dužan prodati je na najpogodniji način.

Čl. 779. Komisionar je dužan saopštiti komitentu sa kojim je licem obavio posao koji mu je komitent povjerio. Ovo pravilo ne važi u slučaju prodaje pokretnih stvari koja se vrši preko komisionih prodavnica, osim ako nije drukčije ugovoreno.

Čl. 780. Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu bez nepotrebnog odlaganja. On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu posla izvršenog za njegov račun. Komisionar je dužan prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojijm je obavio posao u svoje ime i za njegov račun.

Čl. 781.

Komisionar odgovara za ispunjenje obaveza svog saugovarača samo ako je posebno jemčio da će on svoje obaveze ispuniti (delkredere), u kom slučaju on odgovara solidarno sa njim. Komisionar koji je jemčio za ispunjenje obaveza svog saugovarača ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija).

Član 4. Komitent se obavezuje da:

- isplati komisonaru naknadu (proviziju) u iznosu od 4,5% od ukupne nabavne vrijednosti predmetne opreme u roku od 8 dana od dana prijema isporuke opreme,

- isplati komisionaru sve troškove vezane za nabavku opreme (prevoz, carina, carinsko evidentiranje, troškovi špedicije, skladištenje, ostale pristojbe u skladu sa pozitivnim propisima),

- predujmi komisionaru troškove nabavke opreme u roku 7 dana od dana potpisivanja ovog ugovora, u iznosu od 30% od njene investicione vrijednosti,

- isplati komisonaru preostalu vrijednost opreme u roku od 72 časa od kada je roba stavljena na raspolaganje komitentu,

- izvrši prijem isporuke opreme i dokumentacije i o tome sastavi inspekcijski zapisnik u prisustvu ovlaštene firme za tu vrstu poslova.

Izvod iz ZOO

Čl. 782. Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu kada bude izvršen posao koji je komisionar obavio, kao i ako izvršenje posla bude spriječeno nekim uzrokom za koji odgovara komitent. U slučaju postupnog izvršavanja, komisionar može zahtijevati srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog ispunjenja.


473

Ako ne dođe do izvršenja zaključenog posla iz uzroka za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za svoj trud. Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu.

Čl. 783. Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu. Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu, sud je može, na zahtjev komitenta, sniziti na pravičan iznos.

Čl. 784. Komitent je dužan naknaditi komisionaru troškove koji su bili potrebni za izvršenje naloga, sa kamatom od dana kada su učinjeni. Komitent je dužan dati komisionaru posebnu naknadu za upotrebu njegovih skladišta i transportnih sredstava, ako ona nije obuhvaćena naknadom za izvršenje posla.

Čl. 785.

Ako ugovorom o komisionu nije što drugo određeno, komitent nije dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog posla.

Član 5.

Komisionar ostvaruje pravo zaloge na predmetnoj opremi dok se ista nalazi u njegovom posjedu. Založno pravo iz ovog člana traje sve do isplate pune vrijednosti opreme, kao i svih pripadajućih troškova izuzev provizije. Izvod iz ZOO

Čl. 786. Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu dok se te stvari nalaze kod njega, ili kod nekog koji ih drži za njega ili dok on ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. Iz vrijednosti tih stvari komisionar može naplatiti prije ostalih komitentovih povjerilaca svoja potraživanja po osnovu svih komisionih poslova sa komitentom kao i po osnovu zajmova i predujmova datih komitentu, bez obzira na to da li su nastala u vezi sa tim stvarima ili nekim drugim. Pravo prvenstvene naplate ima komisonar iz potraživanja koja je, izvršavajući nalog, stekao za račun komitenta.

Čl. 787. Komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zaključio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi. Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim povjerioca, ova se potraživanja od svog nastanka smatraju kao komitentova potraživanja.

Čl. 788. Povjerioci komisionara ne mogu radi naplate svojih potraživanja, ni u slučaju njegovog stečaja, preduzeti mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar, izvršavajući nalog, stekao u svoje ime, ali za račun komitenta, izuzev ako se radi o potraživanjima nastalim u vezi sa sticanjem tih prava i stvari.


474

Čl. 789. U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati izlučenje iz stečajne mase stvari koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun, kao i stvari koje je komisionar nabavio za njegov račun. U istom slučaju komitent može zahtijevati od trećeg kome je komisionar predao stvari, da mu isplati njihovu cijenu, odnosno njen još neisplaćeni dio.

Član 6. Ovaj ugovor je sačinjen u 6 istovjetnih primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 7. U slučaju spora po ovom ugovoru, nadležan je mjesno nadležni Kantonalni sud.

Član 8.

Sastavni dio ovog ugovora predstavlja Elaborat iz člana 1. Komitent Komisionar ________________ ________________ Broj:______/___ Broj:_______/___

5.5.2. Primjer za Ugovor o komisionoj prodaji robe

UGOVOR O KOMISIONOJ PRODAJI ROBE

Zaključen dana _____________200___g. između 1. D.O.O. za proizvodnju «PREST» iz Bugojna, ulica Prusačka br. 19.

zastupano po direktoru ________________________ (u daljem tekstu: komitent) i

2. D.O.O. za usluge «PROMET» iz Maglaja, ulica Novi Šeher bb zastupano po

direktoru __________________ (u daljem tekstu: komisionar)

Član 1. Predmet ovog ugovora predstavlja prodaja plastične ambalaže iz proizvodnog asortimana komitenta, a od strane komisionara.

Član 2. Komisonar povjerene poslove obavlja u svoje ime a za račun komitenta u svemu prema važećim cjenovnicima komitenta i preuzetim uzorcima i modelima.


475

Član 3. Komisionar se obavezuje da:

- prodaje robu koja je predmet ovog ugovora za sve vrijeme njegovog trajanja,

- obavijesti komitenta o svim kupcima u toku tekućeg mjeseca, - da uskladišti robu koja je predmet prodaje i o njoj se brine pažnjom dobrog

stručnjaka, - obavijesti komisionara, bez odlaganja, o svim uočenim nedostacima na

robi koja je predmet prodaje, - osigura robu o trošku komitenta od uobičajenih rizika, - izvršava naloge komitenta, - pridržava se komitentovih uputstava postupajući pažnjom dobrog

stručnjaka,upozori komitenta na naloge i uputstva koji nisu u skladu sa njegovim interesima,

- izvrši prodaju robe samo pod uslovima koje je odredio komitent a prema važećim cjenovnicima,

- podnosi obračun komitentu do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec, te da prenese na komitenta novac i ostale koristi koje je stekao obavljajući poslove komisiona,

- položi račun o svim obavljenim poslovima u toku jedne kalendarske (poslovne) godine,

- izvrši povrat robe koju nije prodao u njenom nepromijenjenom stanju, - namiri potraživanje komitenta iz svojih sredstava ako je posebnom

izjavom jemčio komitentu za ispunjenje obaveze trećeg lica (komison delkredere).

Član 4. Komitent se obavezuje da:

- redovno snabdijeva komisionara sa predmetnim robama na osnovu mjesečnih zahtjeva komitenta,

- isporuči predmetnu robu na paritetu skladište komisonara, - plaća mjesečnu naknadu (proviziju) u iznosu 6% od fakturisane vrijednosti

robe, a do 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, - nadokandi sve troškove vezane za izvršavanje naloga (prevoz robe,

manipulacija, skladištenje, osiguranje) prema njihovom stvarnom obračunu.

Član 5. Komisionar ostvaruje pravo zaloge na predmetnoj robi, dok se ista nalazi u njegovom posjedu. Založno pravo iz ovog člana traje sve do isplate naknade (provizije), kao i pripadajućih troškova.

Član 6. Komisionar ostvaruje pravo da za svoje potrebe kupuje robu od komitenta radi prodaje trećim licima uz prethodno pribavljenu saglasnost komitenta.

Član 7.

Ovaj ugovor se zaključuje za kalendarsku 2002.g. i ukoliko se isti ne otkaže 30 dana prije isteka istog, smatraće se da je prećutno obnovljen i za narednu kalendarsku godinu.


476

Član 8. Ovaj ugvoor je sačinjenen u 6 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 9. U slučaju spora po ovom ugovoru, nadležan je mjesno nadležni Opštinski sud. Komitent Komisionar _______________ ________________ Broj:______/___ Broj:_______/___ Izvod iz sudske prakse Kada se parnične stranke u konkretnom slučaju zaključile ugovor o komisonom poslu, kojim se tuženi kao komisonar obavezao da će treće lice – kupac izvršiti obaveze preuzete po osnovu ugovora zaključenog sa komisionarom, tada se u neposrednom pravnom odnosu sa kupcem nalazi samo komisionar, pa je njegova obaveza da komitentu odgovara za izvršenje ugovora i zaštitu njegovih interesa. Kao komisionar u međunarodnom prometu, na koga je tužilac prenio sva ovlašćenja prema stranom kupcu, kojim ugovorom je preuzeo obavezu da se u cjelini stara o naplati izvoza, blagovremenom pribavljanju instrumenata obezbjeđenja plaćanaj i kvalitetu tih instrumenata, tuženi je bio dužan da štiti interese i da ne dozvoli da se izvrši isporuka robe tužioca, a da plaćanje iste ostane neobezbjeđeno. (Iz presude Višeg privrednog suda, Pž. 1563/94 od 28.4.1994) Komisonar je dužan da izvrši nalog iz ugovora o komisionu prema primljenim uputstvima sa pažnjom dobrog privrednika, pazeći pri tom na interese nalogodavca – komitenta. Do odgovornosti komisionara (osim ako je posebno jemčio za saugovarača) moglo bi doći samo ako je neovlašćeno postupao, mimo dobijenih naloga od komitenta, odnosno sa pažnjom dobrog privrednika. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 487/95.) Između stranaka je zaključen ugovor o komisonu jer je tuženi preuzeo obavezu da u svoje ime a zaračun tužioca izvrši prodaju robe inostranom kupcu, pod uslovima predviđenim u ugovoru između stranaka. Pri tome nije od značaja što navedenim ugovorom tuženi nije preuzeo obavezu da jemči za naplatu potraživanja, već, naprotiv, tuženi odgovara prema tužiocu za nemogućnost naplate do koje je došlo zbog odstupanja tuženog od datog naloga, odnosno zbog nepreduzimanja svih potrebnih mjera da bi se naplata cijene za isporučenu robu od inostranog kupca izvršila. (Iz presude Vrhovnog suda Srbije, Prev. 562/96 od 30.10.1996) Kad određena količina robe po ugovoru o komisonu nije prodata, nakon polaganja računa o obavljenom poslu, komisionar je dužan da komitentu vrati neprodatu robu. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 385/94.) Komisionar, ako nije ugovoren komision delkredere, ne odgovara za štetu nastalu u prevozu robe koja nije njemu upućena, pa i ako je primalac propustio da blagovremeno obavijesti komitenta o vidljivom oštećenjima ili gubitku robe, pod


477

uslovom da je pravilno odabrao špreditera, odnosno prevoznika i postupi po uputama komitenta. (Odluka Vrhovnog suda BiH, Pž 427/88.) Komisionar ima pravo na proviziju bez obzira da li je ona ugovorom predviđena. Ako iznos naknade nije predviđen ugovorom ili tarifom, komisonaru pripada naknada prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu. (Odluka Višeg privrednog suda Pž 233/94.) Pitanja za vježbu:

1. Izložite pojam ugovora o komisionu. 2. Izložite prava i obaveze ugovornih strana kod ugovora o komisionu. 3. Koje vrste naloga poznajete kod ugovora o komisionu? 4. Koje su razlike i sličnosti ugovora o komisionu naspram ugovora o

zastupstvu? 5. Koje vrste komisiona poznajete? 6. Šta predstavlja ugovor Star del credere? 7. Šta predstavlja ugovor o konsignaciji? 8. Koji sistem odgovornosti postoji kod ugovora o komisionu? 9. Koji su bitni elementi kod ugovora o komisionu? 10. Kako prestaje ugovor o komisinu?

5.6. Ugovor o posredovanju Ugovor o posredovanju je takva vrsta pravnog posla kod koga se jedna ugovorna strana – posrednik obavezuje da drugu ugovornu stranu – nalogodavca (komitenta) dovede u vezu sa trećim liem/licima u cilju zaključenja jednog ili više ugovora. Posrednik za svoj rad ostvaruje pravo na proviziju. Ovo je vid ugovora o nalogu (odredbe ZOO član 700-749) ali se kao supsidijaran izvor primjenjuju i odredbe ZOO koje se odnose na ugovor o djelu (čl. 600-629 ZOO) a posebno u slučaju kada posrednik ostvari pravo na naknadu a da nije postigao rezultat. Naravno da postoje i posebne odredbe ZOO koje se odnose na ovaj ugovor (čl. 813-826 ZOO). Za posredovanje je karakteristično i to da je dvostranoobavezan, konsenzualan i neformalan pravni posao. 5.6.1. Primjer za Ugovor o posredovanju

UGOVOR O POSREDOVANJU

Zaključen dana _____________200___g. između 1. D.O.O. za proizvodnju «OTIS» iz Tuzle, ulica Gradačačka br. 12. zastupano po

predsjedniku uprave ________________________ (u daljem tekstu: nalogodavac) i

2. D.O.O. za usluge u prometu robe «PROBIS» iz Sarajeva, ulica Kolodvorska br. 5

zastupano po direktoru __________________ (u daljem tekstu: posrednik)


478

Član 1. Ovim ugovorom nalogodavac ovlašćuje posrednika da iznalazi i dovodi u vezu sa nalogodavcem pravna lica radi kupovine robe iz njegovog proizvodnog programa.

Član 2. U obavljanju poslova posredovanja posrednik koristi samo originalne uzorke pribavljene od nalogodavca, kao i njegove važeće cjenovnike sa paritetom isporuke ex works. Izvod iz ZOO

Čl. 813. Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu, ako taj ugovor bude zaključen.

Čl. 814. Kada je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu naknadu i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudiće se prema odredbama koje važe za ugovor o djelu.

Čl. 815. Nalog za posredovanje ne sadrži ovlašćenje za posrednika da za nalogodavca prima ispunjenje obaveza iz ugovora zaključenog njegovim posredovanjem. Za to je potrebno posebno pismeno punomoćje.

Čl. 816. Nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kada god hoće, ako se toga nije odrekao i pod uslovom da opozivanje nije protivno savjesnosti.

Čl. 817. Nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za zaključenje ugovora sa licem koje je posrednik našao, ni zaključiti sa njim ugovor pod uslovima koje je saopštio posredniku, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesnosti.

Član 3. Posrednik se obavezuje da:

- postupa sa pažnjom dobrog privrednika prilikom iznalaženja potencijalnih kupaca,

- odmah obavijesti nalogodavca čim pronađe zainteresovano lice za zaključenje ugovora,

- obavijesti nalogodavca o svim okolnostima koje su od značaja za eventualno zaključenje posla,

- učestvuje u pregovorima između nalogodavca i trećeg lica, - vodi posrednički dnevnik vezano za zaključene ugovore u vođenju poslova

posredovanja, te da izdaje posredničke listove kao izvode iz dnevnika, - čuva poslovnu tajnu za sve vrijeme trajanja ugovora, kao i po isteku 12

mjeseci od dana prestanka važenja ovog


479


Posrednik je dužan tražiti sa pažnjom dobrog privrednika priliku za zaključenje određenog ugovora i ukazati na nju nalogodavcu. Posrednik je dužan posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do zaključenja ugovora ako se na to posebno obavezao. On ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju.

Čl. 819. Posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima od značaja za namjeravani posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate.

Čl. 820. Posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobno lice za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za lice za koje je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obaveze iz tog ugovora, i uopšte za svaku štetu nastalu njegovom krivicom. Posrednik odgovara za štetu koja bi za nalogodavca nastala uslijed toga što je bez dozvole nalogodavca obavijestio nekog trećeg o sadržini naloga, o pregovorima ili o uslovima zaključenja ugovora.

Čl. 821. Posrednik u privredi dužan je u posebnu knjigu (posrednički dnevnik) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem i izdati izvod iz te kniige potpisan od njegove strane (posrednički list).

Član 4. Nalogodavac se obavezuje da:

- odmah, bez odlaganja, obavijesti posrednika o zaključenom ugovoru u njegovom odsustvu, a koji je zaključen na osnovu njegovog posredovanja,

- plati posredniku naknadu (proviziju u iznosu od 5% od vrijednosti zaključenog ugovora a u roku od 15 dana od dana kada je zaključen ugovor između nalogodavca i trećeg lica,

- da snosi sve prateće troškove koje je posrednik imao u vršenju poslova posredovanja, s tim što isti ne mogu preći 1,5% od ukupne vrijednosti svih zaključenih poslova u toku jedne poslovne godine.

Član 5.

Ako posrednik postupa po nalogu obje ugovorne strane ostvaruje pravo na isplatu naknade (provizije) i troškova od obje strane, s tim što ista u ukupnom iznosu ne može preći iznose utvrđene prethodnim članom. Izvod iz ZOO

Čl. 822. Posrednik ima pravo na naknadu i kada nije ugovorena. Ako visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim opštim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odrediće je sud prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi.


480

Ugovorenu posredničku naknadu sud može sniziti na zahtjev nalogodava, ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu. Sniženje ugovorene naknade ne može se tražiti ako je isplaćena posredniku poslije zaključenja ugovora za koji je on posredovao.

Čl. 823. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno. Ali, ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, posrednik stiče pravo na naknadu tek kada se uslov ostvari. Kada je ugovor zaključen pod raskidnim uslovom, ostvarenje uslova nema uticaja na posrednikovo pravo na naknadu. U slučaju nevažnosti ugovora, posrednik ima pravo na naknadu ako mu uzrok nevažnosti nije bio poznat.

Čl. 824. Posrednik nema pravo na naknadu troškova učinjenih u izvršenju naloga, izuzev kada je to ugovoreno. Ali, ako mu je ugovorom priznato pravo na naknadu troškova, on ima pravo na tu naknadu i u slučaju kada ugovor nije zaključen.

Čl. 825. Ukoliko drukčije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strane može zahtijevati od svake strane samo polovinu posredničke naknade i naknadu polovine troškova, ako je naknada troškova ugovorena. Posrednik je dužan da se sa pažnjom dobrog privrednika stara o interesima obiju strana između kojih posreduje.

Čl. 826. Posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na posredničku naknadu i na naknadu troškova.

Član 6. Ovaj ugovor je zaključen za kalendarsku 2001.g. Ukoliko nalogodavac ne otkaže ugovor 30 dana prije isteka istog smatraće se da je isti produžen i za narednu poslovnu (kalendarsku) godinu.

Član 7.

Posrednik potpisivanjem ovog ugovora stiče pravo na posredovanje na cijeloj teritoriji BiH.

Član 8. Ovaj ugovor je zaključen u 6 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 9. U slučaju spora po ovom ugovoru nadležan je mjesno nadležni Opštinski sud. Nalogodavac Posrednik ______________ ________________ Broj: ________/ Broj: ___________/


481

Izvod iz sudske prakse Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezao da mu isplati određenu naknadu ako taj ugovor bude zaključen. Nalog za posredovanje sadrži ovlašćenje za posrednika da za nalogodavca primi ispunjenje obaveze iz ugovora zaključenog njegovim posredovanjem ali samo ako za to posrednik ima posebno pismeno punomoćje. (Presuda Višeg privrednog suda, PŽ 3066/96 od 15.5.1996.) Posrednik nije garant da će strana koju je doveo u vezu sa nalogodavcem i izvršiti ugovor. Po članu 813. ZOO posrednik davodi u vezu nalogodavca s licem sa kojim će zaključiti ugovor. Ako taj ugovor bude zaključen ima pravo na naknadu. (Presuda Višeg privrednog suda, Pž 1416/95 od 15.3.1995.) Posrednik odgovara za štetu u slučaju da je posredovao između ostalog, za lice za koje je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obaveze iz ugovora i uopšte za svaku štetu nastalu njegovom krivicom. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 126/95 od 4.4.1995.) Kod utvrđenja činjenica da li je postojala aktivnost posrednika kod zaključenja ugovora, mora se poći od posredničkog dnevnika (član 831. ZOO), a zatim i od drugih dokaza za izvršenje ugovora o posredovanju. Previsoko određana posrednička provizija može se umjeriti saglasno osredbi člana 823. ZOO. (Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Prev. 743/96 od 11.12.1997.) Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o posredovanju. 2. Koji su bitni elementi ugovora o posredovanju? 3. Koja su prava i obaveze ugovornih strana kod ugovora o posredovanju? 4. Navedite sličnosti i razlike kod ugovora o posredovanju, naspram ugovora o

zastupstvu. 5. Na koji način prestaje ugovor o posredovanju? 6. Kada posrednik ostvaruje pravo na proviziju? 7. Kada posrednik ostvaruje pravo na troškove?

5.7. Ugovor o skladištenju Ugovor o skladištenju predstavlja takvu vrstu pravnog posla kojim se jedna ugovorna strana – skladištar obavezuje da za određeno vrijeme čuva i brine se o robi koju je uskladištio ostavioc uz odgovarajuću naknadu. Pored posebnih odredbi Zakona (član 730-748) na ovaj ugovor se primjenjuju i pravila o ostavi (član 712-729 ZOO) i to supsidijarno. Po svojoj pravnoj prirodi ovaj ugovor je teretan, dvostranoobavezan, konsenzualan i neformalan. U pogledu njegovog obilježja neformalnosti ono se ogleda u tome što se ovaj ugovor najčešće zaključuje davanjem dispozicije skladištaru od strane ostavioca, a za preuzetu robu na skladištenje i čuvanje skladištar izdaje potvrdu kao dokaz da je roba primljena na skladištenje. Posebna je situacija kada


482

skladištar izdaje skladišnicu. Skladišnica se izdaje samo na izričit zahtjev ostavioca, a pošto ista predstavlja robnu hartiju od vrijednosti o njoj će biti posebno riječi kod samih hartija od vrijednosti. 5.7.1. Primjer za Ugovor o skladištenju

UGOVOR O SKLADIŠTENJU Zaključen dana _________/200__/godine između:

1. D.O.O. za usluge u prometu «Simex», Sarajevo, Bojnička br. 7., zastupano po direktoru __________________ (u daljem tekstu: skladištar) i

2. D.O.O. za proizvodnju i promet «Textilprom», Tuzla, Brčanska malta b.b., zastupano po direktoru __________ (u daljem tekstu: ostavodavac)

Član 1.

Predmet ugovora predstavlja skladištenje tekstilne metražne robe od strane skladištara, a koja se nalazi u vlasništvu ostavodavca. Predmetna roba će se skladištiti u skladištima koji su u vlasništvu skladištara i to:

- skladište u Sarajevu, ulica Bojnička br. 7. i - skadište u Kiseljaku, ulica Zanatska br. 1.

a prema kapacitetima koji će se utvrđivati za svaku godinu ponaosob aneksima ovog ugovora u pismenoj formi.

Član 2. Skladištar se obavezuje da:

- primi predmetnu robu u svojim skladištima, - čuva predmetnu robu u svojim skladištima, - stavi na raspolaganje ostavodavcu po 250m2 skladišnog prostora u oba

skladišta iz člana 1. ovog ugovora, što ukupno iznosi 500 m2, - skladišni prostor iz prethodne alineje obezbijedi za svaku kalendarsku godinu, - skladišni prostori iz člana 1 ovog ugovora ispunjavaju odgovarajuće tehničke i

sanitarne uslove vezane za specifična svojstva robe koja se skladišti, - prilikom prijema svake pošiljke robe istu pregleda te odmah upozori ili

notificira ostavodavcu o uočenim manama i nedostacima, - odmah obavijesti ostavodavca o svim uočenim promjenma na uskladištenoj

robi, te da traži daljnje upute u pogledu postupanja sa robom, - neće upotrebljavati niti sam prodavati uskladištenu robu bez znanja i

ovlaštenja ostavodavca, - izvrši istovar, pretovar i utovar uskladištene robe, - omogući ostavodavcu da raspolaže sa uskladištenom robom u radno vrijeme i

u radne dane, odnosno da mu izda robu, - izda robu svakom imaocu skladišnice koji ju je pribavio indosamentom

učinjenim od strane ostavodavca, - vodi skladišnu knjigu i izdaje skladišnice.


483

Član 3. Ostavodavac se obavezuje da:

- robu, koja je predmet skladištenja, preda na skladište u originalnom pakovanju,

- pregleda robu koja je predmet skadištenja, - se odmah odazove na poziv skladištara vezano za uočene mane i nedostatke na

uskladištenoj robi, - izvrši plaćanje naknade skladištara do 5-og u mjesecu za prethodni mjesec a

po cijeni od 2,00 KM po 1m2 ukupno ugovorenog skladišnog prostora bez obzira na popunjenost zakupljenih dijelova skladišta,

- plati skladištaru sve vanredno učinjene troškove a koji su preduzeti na zahtjev ostavodavca i to prema njihovoj stvarnoj vrijednosti uvećano za 15%.

Član 4.

Skladištar ostvaruje pravo da zadrži odgovarajući dio robe koja je uskladištena a radi obezbjeđenja svojih potraživanja po osnovu naknade, preduzetih troškova i eventualne naknade štete.

Član 5. U slučaju da ostavodavac ne namiri skadištaru potraživanja iz prethodnog člana, u roku od 45 dana od dana zadocnjaja, niti pokrene sudski postupak za povrat zadržane robe, skladištar je ovlašten da predmetnu robu proda po najpovoljnijoj tržišnoj cijeni u skladu sa pravilima o prodaji založne robe.

Član 6. Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme trajanja. Ugovor se produžava automatski za još jednu kalendarsku godinu ako ni jedna ugovorna strana 60 dana prije isteka kalendarske godine ne saopšti drugoj strani otkaz u pismenoj formi. Otkazni rok traje najmanje 30 dana.

Član 7. Ostavodavac je u obavezi da do isteka otkaznog roka odnese svu robu koja se zatekla u skladištu. Ostavodavac ne ostvaruje pravo na skladištenje nove robe u toku trajanja otkaznog roka.

Član 8. Ovaj ugovor se zaključuje u 4 istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka.

Član 9. U slučaju spora po ovom ugovoru nadležan je mjesno nadležni opštinski sud. Skladištar Ostavodavac ___________________ _________________ Broj:_________/_____ Broj:_________/____ Izvod iz ZOO

Čl. 712. Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio.


484

Predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari.

Čl. 713. Ugovor o ostavi može punovažno zaključiti u svoje ime i lice koje nije nosilac prava raspolaganja, odnosno sopstvenik stvari, i ostavoprimac je dužan vratiti stvar njemu, izuzev ako bi doznao da je stvar ukradena. Ako treće lice tužbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao nosilac prava raspolaganja, odnosno kao sopstvenik, ostavoprimac je dužan saopštiti sudu od koga lica je stvar primio, a istovremeno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tužbi.

Čl. 714. Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju sopstvenu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin. Ako su ugovoreni mjesto ili način čuvanja stvari, ostavoprimac ih može promijeniti samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, inače odgovara i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari. O svim promjenama koje bi primijetio na stvari i o opasnostima da budu oštećene na ma koji način ostavoprimac je dužan obavijestiti ostavodava.

Čl. 715. Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca, ili bez nužde, predati povjerenu mu stvar drugome da je čuva, inače odgovara i za njenu slučaju propast ili oštećenje.

Čl. 716. Ostavoprimac nema pravo da upotrebljava stvar povjerenu mu na čuvanje. U slučaju nedozvoljene upotrebe stvari, ostavoprimac duguje ostavodavcu odgovarajuću naknadu i odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. Kad je u ostavu dana neka nepotrošna stvar i ostavoprimcu dozvoljeno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovarača primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vraćanja stvari sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi, ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu.

Čl. 717. Kad ostavoprimac bez pristanka ostavodavca i bez nužde suprotno ugovoru upotrebljava stvar, mijenja mjesto ili način njenog čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugom licu, on ne odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu sa ugovorom.

Čl. 718. Ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari. Ako je određen rok za vraćanje stvari, ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka roka, izuzev kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca. Vraćanje se vrši u mjestu predaje stvari ostavoprimcu, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto, u kom slučaju ostavoprimac ima pravo na naknadu troškova prenosa stvari.


485

Čl. 719. Ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca da mu naknadi troškove opravdano učinjene radi očuvanja stvari, kao i štetu koju je imao zbog ostave.

Čl. 720. Ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, izuzev ako je naknada ugovorena ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje, ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla.

Čl. 721. Ostavoprimac koji se obavezao da besplatno čuva stvar određeno vrijeme može je vratiti ostavodavcu prije isteka ugovorenog roka ako bi samoj stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja ili ako bi mu njeno dalje čuvanje moglo prouzrokovati štetu. Ako rok nije ugovoren, ostavoprimac iz prethodnog stava može u svako doba odustati od ugovora, ali je dužan ostavodavcu odrediti primjeren rok za preuzimanje stvari.

Čl. 722. Kad su u ostavu date zamjenjljive stvari s pravom na ostavoprimca da ih potroši i obavezom da vrati istu količinu stvari iste vrste, onda se na njegove odnose sa ostavodavcem primjenjuju pravila ugovora o zajmu, samo će u pogledu vremena i mjesta vraćanja važiti pravila ugovora o ostavi, ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu.

Čl. 723. Kome je stvar povjerena u slučaju kakve nevolje, na primjer u slučaju požara, zemljotresa, poplave, dužan je čuvati je sa povećanom pažnjom.

Čl. 724. Ugostiteljska preduzeća i drugi ugostitelji smatraju se kao ostavoprimci u pogledu stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak ili oštećenje najviše do deset hiljada dinara, ali odgovarajući državni organ u Republici BiH može odrediti i veći iznos. Ova odgovornost je isključena ako su stvari propale ili oštećene uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uslijed nekog uzroka u samoj stvari, ako su nestale ili oštećene ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem lica koje je on doveo ili koja su mu došla u posjetu. Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje, kao i ako je šteta nastala njegovom krivicom ili krivicom lica za koje on odgovara.

Čl. 725. Ugostitelj je dužan primiti na čuvanje stvari koje gosti donesu i hoće da mu predaju na čuvanje, izuzev ako ne raspolaže podesnim prostorijama za njihov smještaj, ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti iz nekog drugog uzroka. Ako ugostitelj neopravdano odbije da primi stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost uslijed toga pretrpi.


486

Čl. 726. Gost je dužan prijaviti nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih, inače ima pravo na naknadu samo ako dokaže da je šteta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara.

Čl. 727. Nemaju nikakvog pravnog dejstva objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničava ili uslovljava njihova odgovornost za stvari koje su gosti donijeli.

Čl. 728. Ugostiteljska preduzeća, radnje i pojedinci koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate potraživanja za smještaj i ostale usluge.

Čl. 729. Odredbe o ugostiteljskoj ostavi shodno se primjenjuju i na bolnice, garaže, kola za spavanje, organizovane kampove i sl.

Čl. 730. Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te da preda na zahtjev ostavioca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu. Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obavijesti o njoj i izjaviti kolika je njezina vrijednost.

Čl. 731. Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti ili je uzrokovana krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalažom. Skladištar je dužan upozoriti ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe odnosno na neispravnu amabalažu uslijed kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao opaziti. Ako bi se na robi događale takve neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne, skladištar je dužan, ako to na njegov poziv ne bi mogao na vrijeme učiniti ostavodavac, prodati robu bez odgađanja na najpogodniji način. Skladištar je obvezan poduzimati radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prijevozniku koji mu je predao robu za račun ostavodavca u oštećenom ili manljivom stanju.

Čl. 732. Skladištar je dužan osigurati robu primljenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno. Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, skladištar je dužan osigurati robu od uobičajenih rizika.

Čl. 733. Naknada štete koju je skladištar dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili oštećenja robe od njezina primitka do predaje ne može prijeći stvarnu vrijednost robe osim ako je štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.


487

Čl. 734. Skladištar ne može pomiješati primljene zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste iste kakvoće, osim ako je ostavodavac na to pristao, ili ako je očito da je riječ o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti od nastanka štete za ostavodavca. Ako su stvari pomiješane, skladištar može na zahtjev ovlaštene osobe bez sudjelovanja ostalih ovlaštenih osoba iz smjese zamjenjivih stvari izdvojiti dio koji mu pripada.

Čl. 735. Skladištar je dužan dopustiti ovlaštenoj osobi da pregleda robu i da uzima uzorke od nje.

Čl. 736. Pored naknade za čuvanje skladištar ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe. Za svoja potraživanja iz ugovora o uskladištenju i ostala potraživanja nastala u vezi s čuvanjem robe on ima založno pravo na toj robi.

Čl. 737. Ostavodavac može robu podići i prije ugovorenog roka. Ako ostavodavac ne podigne robu nakon isteka ugovorenog roka ili nakon isteka godine dana ako nije ugovoren rok za čuvanje, skladištar može za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan obavijestiti ga prethodno o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje od osam dana da robu podigne.

Čl. 738. Primalac robe dužan je robu pogledati u trenutku njezina preuzimanja. Ako prilikom preuzimanja robe primijeti nedostatke, primalac je dužan na to odmah upozoriti skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena. O nedostacima robe koji se nisu mogli utvrditi u trenutku preuzimanja primalac je dužan na pouzdan način obavijestiti skladištara u roku od sedam dana, računajući od dana preuzimanja robe, inače se smatra da je roba uredno primljena.

Čl. 739. Na ugovore o uskladištenju na odgovarajući se način primjenjuju pravila o ostavi, ako pravilima o uskladištenju nije drugačije regulirano. Izvod iz sudske prakse Obaveza je skladištara da robu primljenu na čuvanje po zaključenom ugovoru o ostavi, preda ostaviocu ili drugom ovlašćenom licu, osim ako raspolaže dokazom da je skladišnica kao stvarnopravna hartija od vrijednosti prenijeta na neko drugo lice. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 368/94.) Ugovor o uskladištenju može punovažno da zaključi u svoje ime i lice (ostavodavac) koje nije sopstvenik robe (stvari), i ostavoprimac je dužan robu da vrati njemu ili licu koje ostavodavac ovlasti, izuzev ako bi doznao da je roba ukradena. (Odluka Višeg privrednog suda Pž. 3099/95.) Skladištar kod koga je tužilac lagerovao robu odgovara za štetu na robi do visine vrijednosti uskladištenja robe. Naknada štete koju je tuženi skladištar dužan platiti u


488

smislu člana 733. ZOO zbog propasti robe ne može preći stvarnu vrijednost uskladištene robe. (Presuda Vrhovnog suda Srbije, Prev. 530/97 od 20.02.1998.) Obaveza da se prilikom prijema robe upozori skladištar o nedostacima koji se mogu primijetiti, odnosno u roku od sedam dana o nedostacima koji se nisu mogli primijetiti prilikom preuzimanja, odnosi se na ostavodavca, kao i na svaku drugu osobu koja je od njega ovlašćena da preuzme robu. (Iz odluke Vrhovnog suda Vojvodine, Pž. 575/91). Isporuka uskladištene robe nužno ne podrazumijeva prenošenje skladišnice. Skladištar je dužan da ostavodavcu izda skladišnicu ukoliko on to zahtijeva. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 252/96.) Za robu koja je nestala iz magacina odgovara skladištar u visini određenoj prema tržišnim cijenama nestale robe. Ostavodavac ima pravo na naknadu štete za nestalu robu u visini koja ne može preći njenu stvarnu vrijednost osim ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištara. (Iz presude Višeg privrednog suda, Pž. 3099/95 od 25.7.1995). Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o skladištenju. 2. Koji su bitni elementi ugovora o skladištenju? 3. Na koji način se zaključuje ugovor o skladištenju? 4. Koje su obaveze skladištara kod ugovora o skladištenju? 5. Koje su obaveze ostavodavca kod ugovora o skladištenju? 6. Koji su elementi skladišnice? 7. Šta predstavlja skladišnica? 8. Na koji način se prenosi skladišnica? 9. Koje radnje sa skladišnicom poznajete? 10. Kako odgovara skladištar za svoje obaveze?

5.8. Ugovor o špediciji Ugovor o špediciji ili otpremi je posebna vrsta ugovora poslovnog prava a koji se odnosi na transport i organizaciju transporta. Ovim ugovorom špediter se obavezuje da u svoje ime a za račun svoga komitenta (nalogodavca) organizuje otpremu i/ili dopremu robe, a ovaj da mu za to plati naknadu. Špediter istupa kao komisonar iako se u nas tretira kao samostalan posao, pošto zakon predviđa da špediter djeluje u ime i za račun komitenta. U ovom drugom slučaju špediter istupa kao zastupnik ali je takvu situaciju potrebno posebno ugovoriti. U pogledu svojih obilježja ugovor o špediciji je neformalan, konsenzualan, dvostrano obavezan i teretan. Iako je ovaj ugovor neformalan često se zaključuje u pismenoj formi i to kao formularan – tipski pri čemu se mogu sresti i opšti uslovi poslovanja špeditera. Kao posebne vrste špedicije koje poznaje Zakon (član 844. i 845. ZOO) javljaju se fiksna i zbirna špedicija. Ono što se javlja kao karakteristično za ugovor o špediciji u odnosu na ostale ugovore robnog prometa je to što se u izvršavanju ovog ugovora može pojaviti više učesnika. To su najčešće međušpediter, podšpediter, skladištar i prevoznik. Tako špediter odgovara za


489

izbor a ne i za rad međušpeditera, dok kod podšpeditera odgovara za njegov rad. U slučaju prevoza i skladištenja špediter odgovara samo za njihov izbor. 5.8.1. Primjer za Ugovor o špediciji

UGOVOR O ŠPEDICIJI Zaključen dana _______/2001.godine u ______________između ugovornih strana

1. D.O.O. za usluge u robnom prometu «Špedtrans», Sarjaevo, ulica Titova br. 121., zastupano po direktoru ______________________(u daljem tekstu: spediter) i

2. D.D. za proizvodnju: promet «Komix», Mostar, Aleja lipa br. 3., zastupano po

predsjedniku uprave ____________________ (u daljem tekstu: nalogodavac)

Član 1. Predmet ugovora predstavlja obavljanje niže navedenih usluga od strane špeditera prema nalogodavcu kako slijedi:

- organizuje prevoz repromaterijala za potrebe nalogodavca a prema priloženoj specifikaciji koja čini sastavni dio ovog ugovora,

- organizuje svu neophodnu manipulaciju predmetnom robom, - obezbijedi neophodnu prateću dokumentaciju vezano za prevoz predmetne

robe. U izvršavanju prednjih obaveza špediter postupa u svoje ime a za račun nalogodavca.

Član 2. Špediter će pored poslova iz člana 1. ovog ugovora obaviti i slijedeće:

- izvršiti osiguranje predmetne robe, - organizovati carinjenje predmetne robe, - izmiriti sve carinske i poreske obaveze, - obaviti sve ostale pravne poslove vezano za isporuku predmetne robe.

Obavljajući gornje pobrojane poslove špediter postupa u ime i za račun nalogodavca. Izvod iz ZOO

Čl. 827. Ugovorom o otpremanju obvezuje se otpremnik da radi prijevoza određene stvari sklapa u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje da mu isplati određenu naknadu. Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklapati ugovor o prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

Čl. 828. Nalogodavac može po svojoj volji odustati od ugovora, ali je u tom slučaju dužan naknaditi otpremniku sve troškove što ih je dotle imao i isplatiti mu razmjeran dio naknade za dotadašnji rad.


490

Čl. 829. Na odnose nalogodavca i otpremnika koji nisu uređeni u ovoj glavi na odgovarajući se način primjenjuju pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju.

Član 3. Špediter se obavezuje da:

- obavi pobrojane poslove utvrđene članom 1 i 2 ovog ugovora, - upozori nalogodavca na uočene nedostatke u njegovom nalogu, - upozori nalogodavca na nedostatke u pogledu ambalažiranja predmetne

robe, - postupa u izvršavanju naloga povećanim stepenom pažnje, - odgovara za izbor prevoznika i skladištara, uključivo i odgovornost za

njihov rad. - odgovara za izbor i rad drugog špeditera koga u izvršavanju naloga

povodom ovog ugovora angažuje, - organizuje kontrolu kvaliteta i kvantiteta predmetne robe, - po izvršenom nalogu položi račune nalogodavcu.

Izvod iz ZOO

Čl. 830. Otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na nedostatke u njegovu nalogu, naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti.

Čl. 831.

Ako stvar nije zapakirana ili inače nije spremna za prijevoz kako treba, otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na te nedostatke, a kada bi čekanje da ih nalogodavac otkloni bilo od štete za njega, otpremnik ih je dužan otkloniti na račun nalogodavca.

Čl. 832. Otpremnik je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i s pažnjom dobrog privrednika. On je dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca o oštećenju stvari, i o svim događajima značajnim za njega, i poduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornoj osobi.

Čl. 833. Otpremnik je dužan držati se uputa o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza te ostalih uputa dobivenih od nalogodavca. Ako nije moguće postupiti po uputama sadržanim u nalogu, otpremnik je dužan tražiti nove upute, a ako za to nema vremena ili je to nemoguće, otpremnik je dužan postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca. O svakom odstupanju od naloga otpremnik je dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca. Ako nalogodavac nije odredio ni pravac puta ni sredstvo odnosno način prijevoza, otpremnik će ih odrediti kako zahtijevaju interesi nalogodavca u danom slučaju. Ako je otpremnik odstupio od dobivenih uputa, odgovara i za štetu nastalu uslijed više sile, izuzev ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se držao danih uputa.


491

Čl. 834. Otpremnik odgovara za izbor prijevoznika te za izbor drugih osoba s kojima je u izvršenju naloga sklopio ugovor (uskladištenje robe i sl.), ali ne odgovara i za njihov rad, izuzev ako je tu odgovornost preuzeo ugovorom. Otpremnik koji je izvršenje naloga povjerio drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši, odgovara za njegov rad. Ako nalog sadrži izričito ili prešutno ovlaštenje otpremniku da povjeri izvršenje naloga drugom otpremniku ili ako je to očito u interesu nalogodavca, on odgovara samo za njegov izbor, osim ako je preuzeo odgovornost za njegov rad. Odgovornost iz prethodnih stavova ovog člana ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti.

Čl. 835. Ako ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obvezu za otpremnika da provede potrebne carinske radnje i isplati carinske pristojbe za račun nalogodavca.

Čl. 836. Otpremnik može i sam obaviti potpuno ili djelomično prijevoz stvari čija mu je otprema povjerena, ako nije što drugo ugovoreno. Ako je otpremnik sam obavio prijevoz ili dio prijevoza, ima prava i obveze prijevoznika i u tom slučaju pripada mu i odgovarajuća naknada za prijevoz pored naknade po osnovi otpreme i naknade troškova u vezi s otpremom. Isto vrijedi u pogledu drugih poslova obuhvaćenih nalogom, običajima ili općim uvjetima.

Čl. 837. Otpremnik je dužan osigurati pošiljku samo ako je to ugovoreno. Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, otpremnik je dužan osigurati stvari od uobičajenih rizika.

Čl. 838. Otpremnik je dužan nakon završrenog posla položiti račun nalogodavcu. Prema zahtjevu nalogodavca otpremnik je dužan položiti račun i u toku izvršavanja naloga.

Član 4. Nalogodavac se obavezuje da:

- isplati špediteru naknadu za obavljene poslove u iznosu od 0,25% od ukupne neocarinjene vrijednosti predmetne robe, i to po izvršenom poslu i položenim računima,

- naknadi špediteru sve troškove vezane za izvršavanje naloga (prevoz, carina, porezi, ostale pristojbe i prateći troškovi),

- predujmi troškove špediteru, iz prethodne alineje ovog člana, u visini 60% njihove prosječne vrijednosti,

- izda bjanko akceptiranu mjenicu vučenu na špeditera kao korisnika (remitenta) na nepredujmljeni iznos troškova iz prethodne alineje ovog člana,

- pravovremeno saopšti špediteru sve izmjene u nalogu, - obavijesti špeditera o specifičnom svojstvima predmetne robe, - izvrši obračun troškova sa špediterom.


492


Nalogodavac je dužan isplatiti otpremniku naknadu prema ugovoru, a ako naknada nije ugovorena, onda naknadu određenu tarifom ili nekim drugim općim aktom, a ako ovoga nema, naknadu određuje sud.

Čl. 840. Otpremnik može zahtijevati naknadu kada izvrši svoje obveze iz ugovora o otpremi.

Čl. 841. Nalogodavac je dužan naknaditi otpremniku potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari. Otpremnik može zahtijevati naknadu troškova odmah pošto ih je učinio. Nalogodavac je dužan na zahtjev otpremnika predujmiti mu potrebnu svotu za troškove koje zahtijeva izvršenje naloga o otpremi stvari.

Čl. 842.

Ako je ugovoreno da će otpremnik naplatiti svoja potraživanja od primaoca stvari, otpremnik zadržava pravo tražiti isplatu naknade od nalogodavca ako mu je primalac odbije isplatiti.

Čl. 843. Nalogodavac je dužan obavijestiti otpremnika o osobinama stvari kojima može biti ugrožena sigurnost osoba ili dobara ili nanesena šteta. Kada se u pošiljci nalaze dragocjenosti, vrijednosni papiri ili druge skupocjene stvari, nalogodavac je dužan obavijestiti o tome otpremnika i saopćiti mu njihovu vrijednost u času predaje radi otpreme.

Čl. 844.

Kada je ugovorom o otpremanju određena jedna ukupna svota za izvršenje naloga o otpremi stvari, ona obuhvaća naknadu po osnovi otpreme i naknadu za prijevoz te naknadu svih ostalih troškova, ako nije što drugo ugovoreno. U tom slučaju otpremnik odgovara i za rad prijevoznika i drugih osoba kojima se putem ovlaštenja iz ugovora poslužio.

Čl. 845. Otpremnik može u izvršenju dobivenih naloga organizirati zbirnu otpremu, osim ako je ugovorom to isključeno. Ako zbirnom otpremom postigne razliku u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na posebnu dodatnu naknadu. U slučaju zbirne otpreme otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vrijeme prijevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpreme.

Član 5. Špediter po ovom ugovoru ostvaruje založno pravo na predmetnoj robi radi obezbjeđenja svojih potraživanja sve dok se roba nalazi u njegovom ili posjedu lica koje je on angažovao. Izvod iz ZOO

Čl. 846. Radi osiguranja naplate svih potraživanja nastalih u vezi s ugovorom o otpremanju, otpremnik ima pravo zaloga na stvarima predanim radi otpremanja i u vezi s


493

otpremanjem sve dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu s pomoću koje može raspolagati njima. Kada je u izvršenju otpremanja sudjelovao i drugi otpremnik, on je dužan brinuti se o naplati potraživanja i ostvarenju prava zaloga prethodnih otpremnika, Ako drugi otpremnik isplati otpremnikova potraživanja prema nalogodavcu, ta potraživanja i otpremnikovo pravo zaloga prelaze na njega po samom zakonu. To isto biva ako drugi otpremnik isplati prijevoznikova potraživanja.

Član 6. Ugovorne strane su saglasne da ovaj ugovor proizvodi dejstvo do njegovog ispunjavanja, odnosno do ispunjavanja naloga.

Član 7.

Ovaj ugovor je zaključen u 6 istovjetnih primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 8. U slučaju spora po ovom ugovoru ugovorne strane su saglasne da rješavanje istog povjere Trgovačkoj arbitraži pri Privrednoj komori Federacije BiH.

Član 9. Sastavni dio ovog ugovora čine:

- sepcifikacija predmetne robe, - sporazum o popunjavanju bjanko mjenice iz člana 4. alineja 4. ovog

ugovora i - nalozi izdati od strane nalogodavca.

Špediter Nalogodavac _________________ _________________ Broj______/____ Broj________/_____ Izvod iz sudske prakse Špediter je kao scpecijalizovani i stručni privrednik dužan da stručno procjenjuje da li je roba dobro upakovana. Međutim, stranke u ugovoru o špediciji mogu isključiti obavezu špeditera da kontroliše pravilnost pakovanja robe, te u takvoj situaciji špediter ne odgovara komitentu za štetu nastalu u toku prevoza zbog lošeg pakovanja robe. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 19/96.) Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši, odgovara za njegov rad saglasno članu 834. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. (Presuda Vrhovnog suda Srbije, Prev. 49/94 od 30.3.1994.). Kada je otpremnik platio carinu i druge uvozne obaveze, koje nije platio nalogodavac kao obaveznik tada otpremnik ima pravo na naknadu ovih troškova od nalogodavca. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 276/96).


494

Kod ugovora o otpremanju (špediciji) otpravnik se obavezuje da radi prevoza stvari zaključi u svoje ima i za račun nalogodavca ugovor o prevozu kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje nastale u vezi sa prevozom. Ako je pri uvozu robe iz inostranstva otpremnik (špediter) platio carinu za uvezenu robu, troškove carinjenja ima pravo da naplati od vlasnika uvezene robe jer su to troškovi koje je špediter ovlašćen da napalti od svog nalogodavca – vlasnika uvezene robe u smislu člana 841. ZOO. (Odluka Višeg privrednog suda, Pž. 7062/95). Kada je otrpemnik (tuženi) ispostavio nalogodavcu (tužiocu) račun na ukupnu svotu za izvršenje naloga, bez specifikacije pojedinih troškova, onda je u pitanju otprema sa fiksnom naknadom, pa otpremnik odgovara za rad prevozioca. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 483/95). Kada je između stranaka zaključen ugovor o špediciji u kome je predviđena ukupna naknada za izvršenje naloga o otpremanju robe, u takvoj situaciji špediter odgovara nalogodavcu za rad prevozioca. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 339/94). Otpremnik ima založno pravo na robi predatoj radi otpremanja. Radi namirenja svojih potraživanja prema nalogdavcu iz ugovora o otpremanju, otpremnik može izvršiti prodaju stvari nalogodavca i namiriti potraživanje iz dobijene cijene. Pri tome je od značaja da je prije prodaje robe obavijestio nalogodavca o namjeravanoj prodaji. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 613/95). Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o špediciji. 2. Koji su bitni elementi ugovora o špediciji? 3. Koje vrste špedicije poznajete? 4. Koje vrste špediterskih isprava poznajete? 5. Koje su obaveze špeditera kod ugovora o špediciji? 6. Koje su obaveze komitenta kod ugovora o špediciji? 7. Na koji način špediter može da obezbijedi svoje potraživanje? 8. Koji je sistem odgovornosti kod ugovora o špediciji? 9. Kako odgovara špediter za podšpeditera? 10. Kako odgovara špediter za međušpeditera?

5.9. Ugovor o prevozu robe drumom Ugovor o prevozu robe drumom je takva vrsta ugovora kojim se drumski prevoznik obavezuje da preuzme robu od mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja a pošiljalac se obavezuje da za to isplati nadoknadu. Kod poslovnog prava prevashodno nas interesuje ugovor o prevozu robe. Pored njega egzistiraju ugovori o prevozu putnika i prtljaga. Radi se o podjeli prevoza prema predmetu prevoza. U pogledu načina organizovanja prevoz se javlja kao javni drumski i prevoz za vlastite potrebe. Javni drumski prevoz se obavlja kao linijski ili redovni i kao slobodan drumski prevoz. Kao


495

zasebna vrsta prevoza javlja se mješoviti ili kombinovani prevoz kod koga se u funkcij prevoza javljaju prevozna sredstva iz različitih grana saobraćaja. Ugovor o prevozu u pravilu je neformalan, konsenzualan, teretan i dvostranoobavezan. U našem pravnom sistemu regularan je odredbama ZOO (član 648-485) posebnih zakona koji se daju u prilogu jednog tipskog ugovora o prevozu robe. 5.9.1. Primjer za Ugovor o prevozu robe drumom

UGOVOR O PREVOZU ROBE

Zaključen dana 20.03.2002.godine u Sarajevu između:

1. «TRANSPED» d.o.o. Sarajevo zastupano po ___________ u daljem tekstu: (prevoznik) i

2. «INTERMED» d.d. Sarajevo zastupno po _______________ u daljem tekstu: (pošiljalac).

Član 1.

Prevoznik se obavezuje da izvrši prevoz slijedeće robe: 4.000 kom. staklenki meda po 1 kg. neto težine pakovane u kartonu po 20 komada iz Sarajeva (mjesto otpreme) do Zenice (mjesto opredjeljenja) za račun Marketi d.d. Zenica a po osnovu Ugovora o kupoprodaji zaključenog između pošiljaoca i korisnika prevoza.

Član 2. Prevoz se ima izvršiti na adresu Marketi d.d. Zenica, Travnička broj 1.

Član 3. Prevoznik je dužan da prevoz robe izvrši kao dobar privrednik, pridržavajući se uputstva pošiljaoca i propisa i o prevozu robe u javnom drumskom saobraćaju.

Član 4.

Za prevoz robe iz tačke 1. ovog ugovora utvrđuje se cijena 4,00 KM po prijeđenom kilometru ako je kapacitet vozila koje odgovara robi koju treba prevesti popunjen sa najmanje 70%.

Član 5. Prevoznik se obavezuje da za prevoz robe koristi vozilo koje najbolje odgovara količini i vrsti robe, da ne bi došlo do neiskorišćenja kapaciteta vozila i optećenja robe. Ako prevoznik upotrijebi vozilo koje ne odgovara količini i vrsti robe koja treba da se preveze, te zbog toga vozilo ostane neiskorišćeno, pošiljalac plaća prevoz kao da je vozilo iskorišćeno sa najmanje 70%.

Član 6. Iskorišćenje vozila utvrđuje pošiljalac u prisustvu vozača prevoznika. Ako se vozač ne složi sa činjenicama koje tvrdi pošiljalac, obavezno se sastavlja zapisnik koji se prilaže prevoznoj ispravi.


496

Član 7. Utovar robe vrši pošiljalac, ali tako da on za vozilo nosivosti od 5t. ne traje duže od 2 sata. Početak utovara smatrat će se momenat stavljanja vozila na raspolaganje pošiljaocu na mjesto utovara.

Član 8. Prevoznik je u potpunosti odgovoran da će preuzetu količinu robe na prevoz u ispravnom stanju predati primaocu i u cijelosti preuzima rizik loma i oštećenja robe do kojeg bi došlo u toku prevoza uslijed bilo kojih okolnosti, kao što su: pogrešan ili loš utovar, slabo obezbjeđenje utovara, loše pakovanje i dr.

Član 9. U slučaju kvara ili havarije vozila na putu prevoznik nije odgovoran za zakašnjenje u isporucu, ali je obavezan preduzeti sve potrebne mjere da ubrza isporuku.

Član 10. Ako prevoznik ne izvrši uredno naručeni prevoz u roku od 2 sata nakon utovara robe obavezan je pošiljaocu platiti na ime ugovorene kazne 5% od vrijednosti neizvršenog prevoza.

Član 11. Ako nastane slučaj iz prethodnog člana, pošiljalac može ustupiti prevoz drugom prevozniku.

Član 12. Ako pošiljalac ustupi prevoz robe drugom prevozniku bez odobrenja prevoznika, obavezan je na ime ugovorne kazne platiti prevozniku 5% od vrijednosti neizvršenog prevoza.

Član 13. Kvantitativni i kvalitativni prijem robe vrši se na skladištu primaoca robe u prisustvu vozača prevoznika.

Član 14. U slučaju spora po ovom ugovoru nadležan je stvarno nadležni sud sa sjedištem u Sarajevu. PREVOZNIK POŠILJALAC ________________ ____________________ Izvod iz ZOO

Čl. 648. Ugovorom o prevozu obavezuje se prevozilac da preveze na određeno mjesto neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu. Kao prevozilac, u smislu ovog zakona, smatra se kako lice koje se bavi prevozom kao svojim redovnim poslovanje, tako i svako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uz naknadu.

Čl. 649. Prevozilac koji obavlja prevoz na određenoj liniji (linijski prevoz) dužan je da redovno i uredno održava objavljenu liniju.


497

On je dužan da primi na prevoz svako lice i svaku stvar koji ispunjavaju uslove određene u objavljenim opštim uslovima. Ako redovna prevozna sredstva prevozioca nisu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prevoza, prvenstvo imaju lica ili stvari za koje je to posebnim propisima predviđeno, a dalje prvenstvo se određuje prema redu zahtjeva, s tim da se između istovremenih zahtjeva prvenstvo određuje prema većoj dužini prevoza.

Čl. 650. Pošiljalac, odnosno putnik može odustati od ugovora prije nego što počne njegovo izvršenje, ali je dužan naknaditi štetu koju bi prevozilac pretrpio uslijed toga. Kad prevozilac sa započinjanjem prevoza kasni toliko da druga strana više nema interesa za ugovoreni prevoz, ili kad prevozilac neće ili ne može da izvrši ugovoreni prevoz, druga strana može odustati od ugovora i tražiti da se vrati plaćena naknada za prevoz.

Čl. 651. Ako je visina naknade za prevoz određena tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom ne može se ugovoriti veća naknada. Ako iznos naknade za prevoz nije određen tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, a ni ugovorom prevozilac ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prevoza. Uostalom, shodno se primjenjuju odredbe o naknadi sadržane u glavi ovog zakona o ugovoru o djelu.

Čl. 652. Odredbe ove glave primjenjuju se na sve vrste prevoza, ako zakonom za pojedine vrste nije drukčije određeno.

Čl. 653. Prevozilac je dužan da stvar koju je primio u cilju prevoza preda na određenom mjestu pošiljaocu ili određenom licu (primaocu).

Čl. 654. Pošiljalac je dužan obavijestiti prevozioca o vrsti pošiljke i o njenoj sadržini i količini, i saopštiti mu kuda pošiljka treba da bude prevezena, ime i adresu primaoca pošiljke, svoje ime i svoju adresu, kao i sve drugo što je potrebno da bi prevozilac mogao ispuniti svoje obaveze bez odlaganja i smetnji. Kada se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, pošiljalac je dužan obavijestiti o tome prevozioca u času njihove predaje na prevoz i saopštiti mu njihovu vrijednost. Kada se radi o prevozu opasne stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uslovi prevoza, pošiljalac je dužan da o tome obavijesti prevozioca na vrijeme tako da bi on mogao preduzeti odgovarajuće posebne mjere. Ako pošiljalac ne da prevoziocu podatke iz stava 1. i 3. ovog člana, ili mu ih da pogrešno, odgovara za štetu koja bi uslijed toga nastala.

Čl. 655. Ugovarači se mogu sporazumjeti da se o pošiljci predatoj na prevoz sačini tovarni list. Tovarni list treba da sadrži: ime i adresu pošiljaoca i prevozioca, vrstu, sadržaj i količinu pošiljke, kao i vrijednost dragocjenosti i drugih skupocjenih stvari, mjesto opredjeljenja, iznos naknade za prevoz, odnosno zabilješku da je naknada plaćena


498

unaprijed, odredbu o svoti kojom je pošiljka opterećena, mjesto i dan izdavanja tovarnog lista. U tovarni list mogu biti unesene i druge odredbe ugovora o prevozu. Tovarni list mora biti potpisan od oba ugovarača. Tovarni list može sadržati odredbu «po naredbi» ili glasiti na donosioca.

Čl. 656. Postojanje i punovažnost ugovora o prevozu nezavisni su od psotojanja tovarnog lista i njegove tačnosti.

Čl. 657. Ako nije izdat tovarni list, pošiljalac može zahtijevati od prevozioca da mu izda potvrdu o prijemu pošiljke za prevoz sa podacima koje treba da sadrži tovarni list.

Čl. 658. Pošiljalac je dužan upakovati stvari na propisani ili uobičajeni način kako ne bi došlo do nastanka kakve štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi ili dobara. Prevozilac je dužan skrenuti pažnju pošiljaocu na nedostatke pakovanja koji se mogu opaziti, inače odgovara za oštećenje pošiljke koje bi se desilo zbog tih nedostataka. Ali prevozilac ne odgovara za oštećenje pošiljke ako je pošiljalac, iako mu je skrenuta pažnja na nedostatke pakovanja, zahtijevao da prevozilac primi pošiljku na prevoz sa tim nedostacima. Prevozilac je dužan odbiti pošiljku ako su nedostaci u njenom pakovanju takvi da može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili prouzrokovana kakva šteta. Za štetu koju zbog nedostatka u pakovanju pretrpe treća lica za vrijeme dok se stvar nlazi kod prevozioca, odgovara prevozilac, a on ima pravo zahtijevati naknadu od pošiljaoca.

Čl. 659. Pošiljalac je dužan isplatiti prevoziocu naknadu za prevoz i troškove u vezi sa prevozom. Ako u tovarnom listu nije navedeno da pošiljalac plaća naknadu za prevoz i ostale troškove u vezi sa prevozom, pretpostavlja se da je pošiljalac uputio prevozioca da ih naplati od primaoca.

Čl. 660. Pošiljalac može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru, te može naložiti prevoziocu da obustavi dalji prevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda primaocu ili da je uputi u neko drugo mjesto. Pravo pošiljaoca da mijenja naloge prestaje poslije prispijeća pošiljke u mjesto opredjeljenja kad prevozilac preda primaocu tovarni list, ili kad prevozilac pozove primaoca da preuzme pošiljku, ili kad primalac sam zatraži njenu predaju. Ako je izdat tovarni list po naredbi, odnosno na donosioca, prava pošiljaoca iz prethodnog stava pripadaju isključivo imaocu tovarnog lista. Ovlašćeno lice koje se osluži pravom da daje nove naloge prevoziocu, dužno je da mu naknadi troškove i štetu koje je imao zbog toga, kao i da mu na njegov zahtjev pruži jemstvo da će mu troškovi i šteta biti naknađeni.

Čl. 661. Prevozilac je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem. Ako nije ugovoreno kojim putem treba da se izvrši prevoz, prevozilac je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovra interesima pošiljaoca.


499

Čl. 662. Prevozilac je dužan obavještavati pošiljaoca o svim okolnostima koje bi bile od uticaja na izvršenje prevoza i postupiti po uputstvima koje od njega dobije. Prevozilac nije dužan postupiti po uputstvima pošiljaoca čije bi izvršenje moglo ugroziti sigurnost lica ili dobara. Ako bi slučaj bio takav da se ne bi mogla čekati pošiljaočeva uputstva, prevozilac je dužan postupiti kako bi postupio dobar privrednik, odnosno dobar domaćin u istoj situaciji, i o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti njegova dalja uputstva. Prevozilac ima pravo na naknadu troškova koje je imao zbog smetnji nastalih bez njegove krivice.

Čl. 663. Ako je prevoz prekinut, iz nekog uzroka za koji odgovara prevozilac, on ima pravo na srazmjeran dio naknade za izvršeni prevoz, ali je dužan naknaditi štetu koja bi nastala za drugu stranu uslijed prekida prevoza. Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji ne odgovara niko od zainteresovanih lica, prevozilac ima pravo na razliku između ugovorne naknade za prevoz i troškova prevoza od mjesta gdje je prevoz prekinut do mjesta opredjeljenja. Prevozilac nema pravo ni na dio naknade ako u toku prevoza pošiljka propadne uslijed više sile.

Čl. 664. Ako primalac ne može da bude obaviješten o prispijeću pošiljke, ili odbije da je primi, i uopšte ako pošiljka ne može da bude predana, ili ako primalac ne isplati prevoziocu dužnu naknadu i ostale svote koje terete pošiljku, prevozilac je dužan obavijestiti o tome pošiljaoca, tražiti od njega uputstva i preduzeti za njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari. Ako u primjerenom roku ovlašćeno lice ne preduzme ništa sa pošiljkom, prevozilac ima pravo da je proda prema pravilima o prodaji dugovane stvari u slučaju docnje povjerioca, i da naplati svoja potraživanja iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti kod suda za ovlašćeno lice.

Čl. 665. Ako je prevozilac predao pošiljku primaocu, a nije naplatio od njega svotu kojom je bila opterećena, dužan je isplatiti tu svotu pošiljaocu, ali ima pravo da traži naknadu od primaoca.

Čl. 666. Prevozilac je dužan obavijestiti primaoca bez odlaganja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na raspolaganje kako je ugovoreno i podnijeti mu tovarni list ako je izdat. U slučaju kad je izdat tovarni list po naredbi ili na donosioca, on je dužan postupiti po prethodnom stavu samo ako je u tovarnom listu označeno lice u mjestu opredjeljenja koje treba obavijestiti da je pošiljka prispjela.

Čl. 667. Prevozilac može odbiti da pred pošiljku ako mu se istovremeno ne preda duplikat tovarnog lista na kome je primalac potvrdio da mu je pošiljka predata.

Čl. 668. Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu prema prevoziocu i od njega zahtijevati da mu preda tovarni list i pošiljku tek pošto ona prispije u mjesto opredjeljenja.


500

Prevozilac je dužan na zahtjev primaoca predati mu pošiljku prije nego što ona prispije u mjesto opredjeljenja, samo ako je na to ovlašćen od pošiljaoca. Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu i zahtijevati od prevozioca predaju pošiljke samo ako ispuni uslove predviđene u ugovoru o prevozu.

Čl. 669. Ovlašćeno lice ima pravo zahtijevati da se zapisnički utvrdi istovjetnost pošiljke i, ako je pošiljka oštećena, u čemu se sastoji oštećenje. Ako se utvrdi da pošiljka nije ona koja je bila predana prevoziocu, ili da je oštećenje veće nego što je prevozilac tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prevozilac.

Čl. 670. Preuzimanjem pošiljke i tovarnog lista, ako je izdat, primalac se obavezuje da isplati prevoziocu naknadu za prevoz, ako nije što drugo određeno u ugovoru o prevozu ili u tovarnom listu, kao i da mu isplati svote kojima je pošiljka opterećena. Ako primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozicu onoliko koliko ovaj zahtijeva, on može vršiti prava iz ugovora samo ako kod suda položi sporni iznos.

Čl. 671. Prevozilac odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji bi se dogodili od časa preuzimanja do njene predaje, osim ako su prouzrokovani radnjom ovlašćenog lica, svojstvima pošiljke, ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Ništave su odredbe ugovora o prevozu, opštih uslova prevoza, tarifa ili kod drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje. Ali je ponovažna odredba kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovim da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom. Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je štetu prevozilac prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ako drukčije nije ugovoreno, visina naknade određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje za prevoz.

Čl. 672. U slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, prevozilac je dužan naknaditi tako nastalu štetu samo ako je prilikom predaje stvari na prevoz bio obaviješten o prirodi tih stvari i njihovoj vrijednosti, ili ako je štetu prouzrokovalo namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ako su se sa navedenim stvarima u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje prevozilac odgovara po opštim praivlima o odgovornosti prevozioca.

Čl. 673. U slučaju potpunog gubitka pošiljke prevozilac je, pored naknade štete, dužan da pošiljaocu vrati naknadu za prevoz ako je ista plaćena.

Čl. 674. Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora i isplati prevoziocu njegova potraživanja, prestaje odgovornost prevozioca, izuzev ako je oštećenje zapisnički utvrđeno prije preuzimanja pošiljke.


501

Prevozilac ostaje odgovoroan za oštećenja pošiljke koja se nisu mogla opaziti u času predaje, ako ga je primalac obavijestio o tim oštećenjima odmah po njihovom otkrivanju, ili ne docnije od osam dana od predaje. Prevozilac se ne može pozivati na odredbe prethodnih stavova, ako je oštećenje prouzrokovao namjereno ili krajnjom nepažnjom.

Čl. 675. Prevozilac odgovora za štetu nastalu zbog zakašnjenja, izuzev ako je zakašnjenje prouzrokovano nekom činjenicom koja isključuje njegovu odgovornost za gubitak ili oštećenje stvari.

Čl. 676. Prevozilac odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na izvršenju prevoza.

Čl. 677. Prevozilac koji povjeri nekom drugom prevoziocu potpuno ili djelimično izvršenje prevoza pošiljke koju je primio na prevoz, ostaje i dalje odgovoran za njen prevoz od njenog prijema do predaje, ali ima pravo na naknadu od prevozioca kome je pošiljku povjerio. Ako drugi prevozilac od prvog prevozioca preuzme sa pošiljkom i tovarni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prevozu, sa pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog povjerioca, čiji su udjeli srazmjerni njegovom učešću u prevozu. Isto važi i kad se za izvršenje prevoza neke pošiljke obavaže jednim istim ugovorom više prevozilaca koji će učestvovati u prevozu jedan za drugim. Svaki od više prevozilaca ima pravo zahtijevati da se utvrdi stanje pošiljke u času kad mu se predaje radi izvršenja njegovog dijela prevoza. Solidarni prevozioci učestvuju u snošenju štete srazmjerno njihovim udjelima u prevozu, izuzev onog koji dokaže da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku. Prigovori učinjeni kasnijem prevoziocu dejstvuju i prema svim ranijim.

Čl. 678. Kad u izvršenju prevoza iste pošiljke učestvuju jedan za drugim nekoliko prevozilaca koje je odredio pošiljalac, svaki od njih odgovara samo za svoj dio prevoza.

Čl. 679. Radi obezbjeđenja naplate naknade za prevoz i nužnih troškova koje je učinio u vezi sa prevozom, prevozilac ima pravo zaloge na stvarima koje su mu predate radi prevoza i u vezi sa prevozom, dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. Kad je u izvršenju prevoza učestvovalo više prevozilaca jedan za drugim, njihova potraživanja u vezi sa izvršenjem prevoza obezbiješena su, takođe, ovim zalogom, i posljednji prevozilac je dužan, ako tovarni list ne sadrži što drugo, naplatiti sva potraživanja po tovarnom listu. Potraživanja ranijeg prevozioca, kao i njegovo pravo zaloge, prelaze po samom zakonu na docnijeg prevozioca koji mu je isplatio ta potraživanja. To isto važi i ako prevozilac isplati otpremnikova potraživanja.

Čl. 680. Kad pored založnog prava prevozioca postoje na istoj stvari istovremeno založna prava komisionara, otpremnika i skladištara, prvenstvo naplate imaju potraživanja


502

nekog od ovih povjerilaca nastala otpremom ili prevozom, i to obratno redu kojim su nastala. Ostala potraživanja komisionara i skladištara, kao i potraživanja otpremnika i prevozioca nastala davanjem predujmova, naplaćuju se tek po isplati potraživanja navedenih u prethodnom stavu, i to po redu kojim su nastala.

Čl. 681. Prevozilac je dužan da prevoz lica izvrši bezbjedno onim prevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prevozu i uz one uslove udobnosti i higijene koji se prema vrsti odnosnog prevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju neophodnim.

Čl. 682. Prevozilac je dužan dati putniku ono mjesto i u onom prevoznom sredstvu, kako je ugovoreno.

Čl. 683. Prevozilac je dužan prevesti putnika do određenog mjesta na vrijeme. On odgovara za štetu koju bi putnik pretrpio zbog zadocnjenja, izuzev ako je do zadocnjenja došlo iz uzroka koji nije mogao otkloniti ni pažnjom stručnjaka.

Čl. 684. Prevozilac odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prevoza kako u slučaju prevoza uz naknadu tako i u slučaju besplatnog prevoza, te je dužan naknaditi štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika, izuzev ako je prouzrokovana radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. Ništave su odredbe ugovora, kao i opštih uslova prevoza, tarifa ili kog drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje.

Čl. 685. Prtljag koji mu je putnik predao, prevozilac je dužan prevesti u isto vrijeme kad i putnika i predati mu ga po završetku prevoza. Za gubitak i oštećenje prtljaga koji mu je putnik predao, prevozilac odgovara prema odredbama za prevoz stvari. Za oštećenje stvari koje putnik drži sa sobom, prevozilac odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti. Izvod iz sudske prakse Kod ugovora o prevozu kada primalac primi pošiljku i tovarni list pretpostavlja se da je prihvatio ispunjenje svih obaveza koje su u tovarnom listu predviđene na teret primaoca. Pri tome se primalac ne može pozivati da nije dužan platiti preuzete obaveze iz tovarnog lista samo zbog toga što pošiljalac ovaj tovarni list nije ovjerio. (Iz odluke Višeg privrednog suda, Pž. 592/85). Ako tovarni list, kod ugovora o prevozu robe u drumskom saobraćaju nije izdat, ili ako nije potpisan tada s kao pošiljalac smatra slice koje je faktički predalo prevozniku robu na prevoz. (Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Pž. 321/81).


503

Kad primalac robe prevezene u drumskom saobraćaju bez primjedbe potpiše klauzulu o prijemu robe i tovarni list u kome je naznačena obaveza primaoca na isplatu prevoznine, time je zasnovao obavezu da plati tako ugovorenu cijenu prevoza. (Odluka Višeg privrednog suda, P. 1127/77). Ako je tokom prevoza robe po nalogu pošiljaoca dio robe (banana) istovaren u toku prevoza a prije određenog mjesta za istovar robe, pa na preostaloj robi u toku prevoza dođe do kvara i štete zbog lošeg pakovanja, za istu štetu se ne može kriviti isključivo pošiljalac koji je dao nalog za djelimični istovar, jer je i prevoznik kao dobar privrednik nakon djelimičnog istovara robe bio dužan da ostatak robe zapakuje onako, kako je bio pakovan prije istovara i tako spriječi nastupanje eventualne štete. (Odluka Višeg privrednog suda, Pž. 1782/94). Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac i od opasne djelatnosti odgovorno lice koje se njome bavi. Stoga kaga prevozilac kao specijalizovana organizacija primi opasnu stvar na prevoz (sona kiselina) pa nedostatak na pakovanju ne konstatuje u tovarnom listu niti to dokazuje u toku postupka odgovoran je za štetu koja nastane u prevozu. (Odluka Višeg privrednog suda, Pž. 5961/95). Pravo zaloge i pravo pridržaja na stvarima koje je prevozilac preuzeo na prevoz, ne podrazumijeva proizvoljno raspolaganje pošiljkom, samovoljno oduzimanje robe pošiljaocu i njenu prodaju. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 585/95). Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o prevozu robe drumom? 2. Koji su bitni elementi ugovora o prevozu robe drumom? 3. Koja su prava i obaveze kod ugovora o prevozu robe drumom? 4. Koje vrste prevoza drumom poznajete? 5. Koje su obaveze drumskog prevoznika? 6. Koje su obaveze pošiljaoca robe? 7. Koje su obaveze primaoca robe? 8. Koji je sistem odgovornosti prevozioca? 9. Koji je sistem odgovornosti pošiljaoca? 10. Na koji način prestaje ugovor o prevozu robe drumom?

5.10. Ugovor o prevozu robe željeznicom Ugovor o prevozu robe željeznicom je takva vrsta ugovora o prevozu kojim se prevozilac obavezuje da preuzme robu od otpremnika, izvrši prevoz do uputne stanice i preda primaocu, a pošiljalac se obavezuje da za to plati nadoknadu ili vozarinu. Ovaj ugovor se smatra zaključenim kada željeznica primi na prevoz robu zajedno sa tovarnim listom. Ovjereni tovarni list je dokaz da je ugovor zaključen. Ugovorne strane se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list. Pošto prenosivi tovarni list predstavlja robni instrument kao hartiju od vrijednosti o njemu će biti posebno riječi. Ovaj ugovor je teretan, dvostranoobavezan i realan, pošto je za njegov


504

nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. Izvori prava su: ZOO i Zakon o ugovorima o prevozu željezničkim saobraćajem. 5.10.1. Primjer Ugovora o prevozu robe željeznicom

UGOVOR O PREVOZU ROBE ŽELJEZNICOM Zaključen između:

1. Javnog željezničkog transportnog preduzeća «Zenica» iz Zenice, (u daljem tekstu: PREVOZILAC), i

2. D.O.O. «Kamel», Sarajevo (u daljem tekstu: KORISNIK PREVOZA). I PREDMET UGOVORA

Član 1. Predmet ovog ugovora je prevoz stvari u prispjeću i otpravljanju u unutrašnjem saobraćaju, plaćanje prevoznine, naknade za sporedne usluge i rokovi utovara i istovara kola. II OBAVEZE UGOVORNIH STRANA

Član 2. Prevozilac se obavezuje da za potrebe korisnika prevoza - preveze do 250 tona stvari u toku 2002.godine, te:

- da primi na prevoz i veće količine od ugovorenih, ukoliko se za to ukaže potreba u granicama raspoloživih prevoznih kapaciteta;

- da će prevoz obaviti po operativnom planu koji će zajednički sačiniti predstavnici korisnika prevoza i prevozioca, s tim da operativni plan treba sastaviti do 10-og u mjesecu za naredni mjesec;

- da će dostaviti kola na utovar prema narudžbenicama na obrascu Kol-23; - da će sarađivati sa korisnikom prevoza na organizaciji prevoza, otklanjanju

smetnji i poteškoća koje se budu javile u toku realizacije ovog ugovora; - da će ugovoreni prevoz imati prednost prilikom raspodjele kola za utovar u

odnosu na neugovoreni prevoz.

Član 3. Korisnik prevoza se obavezuje:

- da u 2002. godini preda na prevoz do 250 tona stvari i to u otpravljanju do 100 tona i u prispjeću do 150 tona sve iz unutrašnjeg saobraćaja,

- da će uredno trebovati kola putem kolske narudžbenice Kol-23; - da će prevoz obavljati na osnovu operativnog plana; - da će utovar i istovar kola vršiti u zakonskim rokovima; - da će prilikom trebovanja kola obavezno u narudžbenici naznačiti: «Ugovoren

prevoz po ovom Ugovoru«;


505

Član 4. Korisnik prevoza preuzima obavezu da dokumentaciju vezanu za izvršenje ugovora o prevozu popunjava u skladu sa Zakonom o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju. Sve štetne posljedice po prevozioca proistekle iz pogrešno popunjene dokumentacije snosi korisnik prevoza.

Član 5. Ukoliko korisnik prevoza ne ponudi ugovorenu količinu stvari na prevoz u prvih šest mjeseci 2002.godine, prevozilac stiče pravo na jednostrani raskid ugovora na štetu korisnika prevoza. Jednostranom raskidu ugovora prethodi pismeno obavještenje od strane prevozioca. III PLAĆANJE

Član 6. Ugovorne strane su saglasne da korisnik prevoza prevozne troškove iz unutrašnjeg saobraćaja plaća virmanski putem ABH banke d.d. Zenica. Konačni obračun prevoznih troškova vrši se svakog 10-og, 20-og i posljednjeg dana u mjesecu. Ovi datumi smatraju se danom nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa.

Član 7. Plaćanje fakture vršiće se u toku od 15 dana računajući od dana nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa, na transakcijski račun prevozioca broj 1280000000284 kod ABH banke d.d. Zenica. Obaveza plaćanja se smatra izmirenom kada prevozilac primi nočvanu doznaku na transakcijski račun.

Član 8. Za obezbjeđenje plaćanja korisnik prevoza će kod potpisivanja ovog ugovora uručiti prevoziocu za mjesečnu obavezu po tri blanko mjenice sa upisanom valutom dospjeća svakog obračunskog perioda (5, 15 i 25 u mjesecu), i ovlašćenjem da ih prevozilac može popuniti na iznos ispotavljene fakture za odnosni period i predati banci na naplatu. Neiskorišćene bjanko mjenice prevozilac će redovno vraćati korisniku prevoza.

Član 9. U slučaju nemogućnosti naplate mjenica na dan dospijeća, korisnik prevoza će od ovog datuma pa do naplate platiti prevoziocu propisanu zateznu kamatu koja je u primjeni za odnosni period.

Član 10. Korisnik prevoza može svoje obaveze izmiriti i komisionom mjenicom i kompenzacijom. Ako se obaveza izmiruje kompenzacijom kao dan izmirenja smatra se datum potpisivanja zapisnika o sprovođenju kompenzacije. Prijedlog za kompenzaciju, korisnik prevoza mora saopštiti prevoziocu najdalje na pet dana prije isteka valute plaćanja fakture, a kompenzacija se sprovodi najkasnije sutradan po ovom saopštenju. Na primljene mjenice iz stava 1. ovog člana, počev od 16 dana od nastanka dužničko-povjerilačkog odnosa pa do dospjeća mjenice – prevozilac će obračunati kamatu. Kamata na primljene mjenice se obračunava primjenom stope koju primjenjuje poslovna banka prevozioca za kratkoročne kredite do 1 godine.


506

U slučaju izmirenja obaveze kompenzacijom, a pod uslovom da se zapisnik o sprovođenju kompenzacije sastavlja nakon ugovorenog roka za izmirenje obaveza prevozilac će uračunati zateznu kamatu i to za svaki dan prekoračenja od valute plaćanja do sprovođenja kompenzacije.

Član 11. Ukoliko korisnik prevoza ne izvršava svoje obaveze iz čl. 6, 7, 8, 9 i 10 ovog ugovora, koji regulišu način plaćanja, prevozilac ima pravo da jednostrano raskine ugovor. IV OSTALE I PRELAZNE ODREDBE

Član 12. Ugovorne strane su se dogovorile da se postavljanje kola za potrebe korisnika prevoza vrši na određene kolosjeke prema važećem redu vožnje.

Član 13. Ugovorne strane su se dogovorile da se za kolsku dangubninu plaćanje vrši gotovinski, prilikom iskupljivanja tovarnog lista.

Član 14. U slučaju promjene tarifnog sistema, cijene kao i način plaćanja prevoznih troškova ugovorne strane će odredbe ovog ugovora prilagoditi novoj tarifi.

Član 15. Za sve što nije predviđeno ovim ugovorom važe odredbe Zakona o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju i tarife za prevoz stvari na prugama J.P. JŽ FBiH.

Član 16.

Ugovorne strane su saglasne da sporove rješavaju sporazumno, a u protivnom slučaju za rješavanje sporova nadležan je Opštinski sud u Zenici.

Član 17. Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja i ovjere, a primjenjivat će se od 31.01.2002. godine do 30.12.2002. godine.

Član 18. Ugovor je sačinjen u 6 (šest) istovjetnih primjeraka od kojih korisnik prevoza zadržava 3 (tri) primjerka, a prevozilac 3 (tri) primjerka. U ____________, ____________godine. PREVOZILAC KORISNIK PREVOZA ___________________ ___________________________


507

Izvod iz Zakona o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (u daljem tekstu: ZOŽUS) I OPŠTE ODREDBE

Čl. 1. Odredbe ovog zakona primjenjuju se na odnose nastale iz ugovora o prevozu putnika i stvari u unutrašnjem željezničkom saobraćaju i u međunarodnom željezničkom saobraćaju.

Čl. 2. Odnosi uređeni ovim zakonom mogu se ugovorom i drukčije urediti, ako to zakonom nije zabranjeno.

Čl. 3. Tarifom ili ugovorom između prevozioca i putnika, odnosno pošiljaoca ne može se prevozilac, potpuno ili djelimično, osloboditi odgovornosti predviđene ovim zakonom, ne može se teret dokazivanja prebaciti sa prevozioca na drugo lice, niti se mogu predvidjeti ograničenja odgovornosti za prevozioca povoljnija od ograničenja predviđenih ovim zakonom.

Čl. 4. Tarifa sadrži odredbe o opštim i posebnim uslovima prevoza. Tarifa se mora javno objaviti na uobičajen način. Povećanje prevoznine, naknade za sporedne usluge i druge izmjene i dopune tarife kojima se otežavaju uslovi prevoza za korisnike prevoza, ne mogu se primjenjivti prije isteka roka od 8 dana od dana objavljivanja. Prevozilac je dužan da na zahtjev zaitenresovanog lica stavi na uvid tarifu u svakoj stanici otvorenoj za prevoz putnika i stvari.

Čl. 5. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu, imaju slijedeće značenje:

- prevozilac je željezničko transportno prduzeće koje, na osnovu ugovora, prevozi putnike i stvari;

- korisnik prevoza je lice koje, na osnovu ugovora s prevoziocem, stiče određena prava i opreuzima određene obaveze;

- putnik je lice koje, na osnovu ugovora, ima pravo na prevoz; - naručilac prevoza je lice koje, u svoje ime, a za račun drugog lica, zaključuje

s prevoziocem ugovor o prevozu putnika, - pošiljalac je lice koje, na osnovu ugovora, predaje stvar na prevoz; - primalac je lice ovlašćeno da u uputnoj stanici (mjestu opredjeljenja) iskupi

tovarni list i preuzme stvar predatu na prevoz; - imalac prava je lice koje, na osnovu ugovora, ima zahtjev prema prevoziocu; - pošiljka je jedna stvar ili više stvari koje se predaju na prevoz i jednom

prevoznom ispravom (tovarni, odnosno ekspresni list, prtljažnica). II PREVOZ STVARI

Čl. 29. Ugovorom o prevozu stvari prevozilac se obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i da je preda primaocu, a pošiljalac da prevoziocu isplati ugovorenu prevozninu.


508

Ugovor o prevozu stvari je zaključen kada prevozilac primi na prevoz stvar sa tovarnim listom. Prijem stvari potvrđuje se stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice na tovarni list. Potvrda prijema stvari na tovarnom listu je dokaz o zaključenom ugovoru o prevozu. Na primjerku tovarnog lista koji se predaje pošiljaocu (duplikat tovarnog lista), prevozilac je dužan da naznači dan, a za lako kvarljivu stvar i živu životinju i čas njihovog prijema na prevoz. Duplikat tovarnog lista nema važnost tovarnog lista koji prati pošiljku.

Čl. 30. Prevozilac je dužan da, pod uslovima predviđenim ovim zakonom, primi stvar na direktan prevoz od otpravne do uputne stanice, bez obzira koliko željezničkih transportnih organizacija učestvuje u prevozu.

Čl. 31. Prevozilac ne može primiti na prevoz stvar čiji je prevoz zabranjen zakonom ili drugim propisom. Stvar za koju je propisano da se može prevoziti samo pod određenim uslovima, može se primiti na prevoz ako su ti uslovi ispunjeni.

Čl. 32. Pošiljalac je odgovoran za štetu prouzrokovanu licima, voznom sredstvu i drugim stvarima dejstvom svojstva stvari koja je predana na prevoz ako prevoziocu ta svojstva nisu bila niti su mu morala biti poznata.

Čl. 33. Pošiljalac je dužan da za svaku pošiljku preda prevoziocu tovarni list na obrascu prevozioca. Za stvar koja se prevozi pod posebnim uslovima u vozu za prevoz putnika predaje se poseban tovarni list (ekspresni lsit).

Čl. 34. Tovarni list mora da sadrži:

1) mjesto i datum sastavljanja; 2) označenje uputne stanice koje mora da odgovara imeniku željezničkih stanica, 3) ime i prezime ili naziv primaoca i njegovu adresu; 4) naznačene vrste i težine stvari; 5) ime i prezime ili naziv pošiljaoca, njegovu adresu i potpis, koji može biti

zamijenjen pečatom; 6) žig otpravne stanice; 7) prevozne i druge troškove; 8) spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list.

Tovarni list može da sadrži rok isporuke i druge podatke.

Čl. 35. Za svaku pošiljku predaje se poseban tovarni list, osim za stvari za čiji je utovar, zbog njihovih dimenzija, potreno više kola ili za koje se drukčije ugovori.


509

Čl. 36. Pošiljalac je odgovoran za tačnost podataka i izjava koje on unese u tovarni list, kao i za tačnost podataka i izjava koje na njegov zahtjev unese prevozilac.

Čl. 37.

Pošiljalac i prevozilac mogu sporazumno odrediti da prevozilac izda tovarni list po naredbi ili na donosioca (prenosivi tovarni list). Na primjerku tovarnog lista koji se predaje pošiljaocu mora biti izričito naznačeno da je to prenosivi tovarni list, a na primjeru koji prati stvar – mora biti naznačeno da je izdat prenosivi tovarni list. Prenosivi tovarni list potpisuju prevozilac i pošiljalac ili lica koja oni ovlaste. Ako je izvršen prepis prenosivog tovarnog lista na svakom primjerku prepisa to mora biti vidljivo označeno i ti prepisi moraju sadržati upozorenje da se na osnovu njih ne može raspolagati sa stvari. Uslovi ugovora o prevozu i tarifa obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista koji nije pošiljalac samo ako su sadržani u prenosivom tovarnom listu ili se na njih u tovarnom listu izričito poziva.

Čl. 38. Prenosivi tovarni list po naredbi prenosi se idnosamentom, a prenosivi tovarni list na donosioca – predajom. Na oblik i pravno dejstvo indosamenta shodno se primjenjuju propisi o mjenici, osim odredaba koje se odnose na regres. Ako u prenosivom tovarnom listu po naredbi nije naznačen primalac stvari, takav tovarni list prenosi se naredbom pošiljaoca.

Čl. 39. Prevozne troškove (prevoznina, dodatak na prevozninu, naknada za sporedne usluge i sl.) i druge troškove nastale u toku prevoza plaća pošiljalac po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora o prevozu, ili primalac ako iskupi tovarni list a pošiljalac nije preuzeo na sebe plaćanje troškova. Primalac je dužan da u tovarni list unese iznose iz stava 1. ovog člana i druge izdatke koji se plaćaju u gotovom.

Čl. 40. Ugovorom može biti predviđeno pravo pošiljaoca da izdavanje pošiljke primaocu uslovi isplatom određenog novčanog iznosa – pouzeće.

Čl. 41. Prilikom prijema stvari na prevoz, prevozilac ima pravo da provjeri da li su podaci o pošiljci upisani u tovarnom listu tačni i da li su ispunjeni posebni uslovi za prevoz te stvari. Težinu i sadržinu pošiljke prevozilac može provjeriti u usputnoj stanici samo ako to zahtijevaju potrebe saobraćaja, carinski ili drugi propisi.

Čl. 42. Prevozilac je dužan da, na zahtjev pošiljaoca koji je upisan u tovarni list, utvrdi masu i broj komada ako raspolaže spravama za vaganje i ako priroda stvari i saobraćajne prilike to omogućavaju. Ako se težina ne može utvrditi u otpravnoj stavnici, to se čini na prvoj podesnoj usputnoj stanici.


510

Čl. 43. Prevozilac je dužan da utvrđenu težinu i broj komada upiše u tovarni list i da ih ovjeri. U pogledu stvari koje je utovario pošiljalac, izvodi u tovarnom listu, koji se odnose na težinu i broj komada, služe kao dokaz prema prevoziocu samo u slučaju kada je prevozilac utvrdio težinu i broj komada i to potvrdio u tovarnom listu.

Čl. 44. Za utvrđivanje težine i broja komada korisnik prevoza plaća ugovorenu naknadu. Za netačno imenovanje stvari koje utiču na visinu prevoznine, kao i za razliku u masi preko 2%, prevozilac ima pravo da, pored naplaćene prevoznine, naplati i dvostruki iznos razlike u prevoznini.

Čl. 45. Ako se uslijed neispravno, netačno ili nepotpuno upisanih podataka ili izjava u tovarnom listu prevozi pošiljka sa stvarima koje su isključene od prevoza, ili sa stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima a ti uslovi nisu ispunjeni, ili se krše propisi o bezbjednosti saobraćaja, ili se preopterete kola (preteg), prevozilac je dužan da cijelu pošiljku, odnosno preteg istovari na prvoj stanici na kojoj je to moguće, na trošak i rizik pošiljaoca, i da o tome obavijesti. U slučaju iz stava 1. ovog člana prevozilac ima pravo da zahtijeva trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz, kao i naknadu šteta koja je uslijed toga nastala.

Čl. 46. Prevozilac može u toku prevoza, za račun korisnika prevoza, da obavlja carinske i druge propisane radnje.

Čl. 47. Pošiljalac je dužan da tovarnom listu priloži isprave potrebne za izvršenje radnji koje se, na osnovu carinskih i drugih propisa, moraju obaviti prije izdavanja pošiljke primaocu. Prevozilac nije dužan da ispituje da li su podnesene isprave tačne i dovoljne.

Čl. 48. Pošiljalac odgovara prevoziocu za štetu nastalu uslijed nedostatka, netačnosti, odnosno neispravnosti isprava, osim u slučaju krivice prevozioca. Prevozilac odgovara za štetu koja nastane gubitkom ili nepravilnom upotrebom isprava priloženih tovarnom listu, osim ako dokaže da nije kriv za štetu. Iznos odštete u slučaju iz stava 2. ovog člana ne može biti veći od iznosa koji bi prevozilac bio dužan da naknadi da je stvar predana na prevoz izgubljena.

Čl. 49. Ako nije izdat prenosivi tovarni list, pošiljalac ima pravo, uz obavezu naknade troškova, da izmijeni ugovor o prevozu i da zahtijeva:

- da mu se stvar vrati u otpravnoj stanici; - da se prevoz stvari uz put zaustavi; - da se izdavanje stvari odloži; - da se stvar izda nekom drugom primaocu; - da se stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici; - da se stvar vrati u otpravnu stanicu;


511

- da se novčani iznosi, za koje je u tovarnom listu naznačeno da će ih platiti primalac, naplate od njega umjesto od primaoca;

- da se stvar naknadno optereti pouzećem, ili da se iznos pouzeća poveća ili smanji, ili da se od pouzeća odustane.

Zahtjev za izmjenu ugovora o prevozu, kao i potvrdu o prijemu zahtjeva, moraju biti u pismenoj formi.

Čl. 50. Primalac ima pravo, pod uslovima i na način iz člana 49. ovog zakona, da izmijeni ugovor o prevozu ako pošiljalac u tovarnom listu naznači da primalac ima pravo da raspolaže pošiljkom, ili ako mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista.

Čl. 51. Ako je izdat prenosivi tovarni list, stvarima predatim na prevoz može raspolagati samo ovlašćeni imalac prenosivog tovanog lista, pod uslovom da ispuni sve obaveze koje proizizlae iz prenosivog tovarnog lista. Imalac prenosivog tovarnog lista, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, ima pravo da izmijeni ugovor o prevozu i da zahtijeva:

- da se prevoz obustavi; - da se stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici; - da se stvar vrati u otpravnu stanicu.

Zahtjev za izmjenu ugovora o prevozu, kao i potvrda o prijemu zahtjeva, moraju biti u pismenoj formi.

Čl. 52. Prevozilac može odbiti zahtjev za izmjenu ugovora o prevozu:

- ako izmjena ugovora nije više moguća u trenutku kada je zahtjev prispjeo u stanicu koja treba da ga izvrši;

- ako bi uslijed izmjene ugovora došlo do poremećaja u saobraćaju; - ako je izmjena ugovora protivna carinskim ili drugim propisima; - ako u slučaju izmjene uputne stanice vrijednost stvari ne bi pokrila troškove

prevoza do nove uputne stanice, osim ako se iznos tih troškova odmah plati ili preuzme jemstvo.

Čl. 53. Ako prevozilac ne postupi po zahtjevu za izmjenu ugovora, a ne postoje razlozi iz člana 54. ovog zakona, odgovoran je za štetu koja zbog toga nastane. Iznos odštete u slučaju iz stava 1. ovog člana ne može biti veća od iznosa koji bi prevozilac bio dužan da naknadi da je stvar predata na prevoz izgubljena.

Čl. 54. Ako priroda stvari zahtjeva pakovanje, pošiljalac je dužan da je upakuje na takav način da se za vrijeme prevoza sačuva od potpunog ili djelimičnog gubitka ili oštećenja, kao i da se spriječi nanošenje štete licima, voznim sredstvima ili drugim stvarima. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu prevoziocu ili drugim licima zbog toga što stvar nije uopšte upakovana ili obilježena, ili što nije dovoljno upakovana ili obilježena. Ako u tovarnom listu nije navedeno da stvar nije uopšte upakovana ili obilježena, ili da nije dovoljno upakovana ili obilježena, prevozilac je dužan da dokaže postojanje tih nedostataka.


512

Čl. 55. Pošiljalac je dužan da utovari stvar u ugovorenom roku (rok utovara). Ako je rok utovara prekoračen za više od 24 časa, prevozilac može, na trošak i rizik pošiljaoca, istovariti stvar i dati je na privremeni smještaj, ili je predati špediteru ili javnom skladištu. U slučaju da prekorači rok utovara, prevozilac ima pravo na posebnu naknadu.

Čl. 56. Prevozilac je dužan da preveze stvar u ugovorenom roku (rok isporuke). Ako rok isporuke nije ugovoren, prevozilac je dužan da prevoz izvrši za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve stvari, s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza. Ako nije drukčije ugovoreno, rok isporuke polčinje da teče narednog dana od dana prijema stvari na prevoz, a za lako kvarljivu stvar i za živu životinju predatu prije podne od 12 časova istog dana. Rok isporuke ne teče za vrijeme zadržavanja pošiljke nastalog uslijed:

- provjeravanja sadržine i mase pošiljke ako je tim provjeravanje utvrđena netačnost navoda u tovarnom listu (čl. 43 i 44);

- obavljanja radnji carinskih ili drugih nadležnih organa; - izmjene ugovora o prevozu izvršene na zahtjev pošiljaoca; - posebnih radnji u vezi s pošiljkom (hranjenje i pojenje živih životinja,

dodavanje leda i sl.); - drugih uzroka koji sprječavaju početak ili nastavljanje prevoza ako za to nema

krivice prevozioca. Prevozilac se može pozivati na produženje roka isporuke zbog uzroka navedenih u stavu 4. ovog člana samo ako je uzrok i trajanje zadržavanja pošiljke upisao u tovarni list. Rok isporuke je održan ako je prije njegovog isteka primalac izvješten o prispjeću pošiljke i ako je stvar pripremljena za izdavanje, a za pošiljku o čijem se prispjeću ne izvještava ako je prije isteka roka isporuke stvar pripremljena za izdavanje.

Čl. 57. Ako ugovorom nije drukčije određeno, prevozilac je dužan da izvijesti primaoca o prispjeću pošiljke, s tim što ima pravo na naknadu troškova. Prevozilac je dužan da izvijesti primaoca, bez odlaganja, čim pošiljku pripremi za izdavanje. Pri izvještavanju, prevozilac mora da naznači rok u kome primalac mora preuzeti pošiljku. Pretpostavlja se da je izvještavanje izvršeno:

- preporučenim pismom – 24 časa poslije predaje pisma pošti; - telegramom – 12 časova poslije predaje telegrama; - telefonom – završenog razgovora; - neposredno – predajom izvještaja.

Čl. 58.

Ako pri prevozu stvari nastupe smetnje koje se mogu otkloniti prevozom pomoćnim putem, stvar će se prevesti do uputne stanice tim putem bez naplate veće prevoznine.


513

Ako smetnja u prevozu nije nastala krivicom prevozioca, rok isporuke računa se prema pređenom prevoznom putu. Ako dalji prevoz uslijed nasalih smetnji ili iz drugih razloga nije moguć, pošiljalac može raskinuti ugovor o prevozu, ali je dužan da prevoziocu plati prevozninu za izvršeni prevoz, kao i troškove u vezi s prevozom predviđene tarifom, ako smetnje, odnosno drugi razlozi nisu nastali krivicom prevozioca. Pošiljalac može u tovarnom listu dati uputstvo za slučaj da se pri prevozu pojavi smetnja.

Čl. 59. Smetnja pri izdavanju pošiljke postoji:

- ako se primalac ne može pronaći; - ako primalac odbije prijem pošiljke; - ako tovarni list nije iskupljen u predviđenom roku; - ako je izdavanje zabranio nadležni organ.

Prevozilac je dužan da bez odlaganja i na najbrži način izvijesti pošiljaoca o smetnji pri izdavanju pošiljke i da od njega zatraži uputstvo. Ako uputstvo pošiljaoca ne prispije u primjerenom roku, ili ako se ne može izvršiti, ili ako nije moguće izvjestitit pošiljaoca, prevozilac ima pravo da stvar preda na privremeni smještaj, na trošak i rizik pošiljaoca, i u tom slučaju prevozilac odgovara kao čuvar. U slučaju iz stava 3. ovog člana, prevozilac ima pravo da na trošak i rizik pošiljaoca preda stvar špediteru ili javnom skladištu, s tim što odgovara za njihov izbor. Prevozilac je dužan da bez odlaganja izvijesti pošiljaoca o radnjama iz stava 3. i 4. ovog člana.

Čl. 60. Prevozilac je dužan da u uputnoj stanici koju je označio pošiljalac izda primaocu tovarni list i stvar, pošto primalac potvrdi njihov prijem i uplati iznose naznačene u tovarnom listu. Isto dejstvo kao i izdavanje stvari primaocu ima predaja stvari drugom prevoziocu, javnom skladištu, špediteru i carinskim ili drugim nadležnim organima, kao i davanje stvari na privremeni smještaj u slučajevima određenim ovim zakonom. Tovarni list i stvar izdaju se donosiocu izvještaja o prispjeću stvari na kome je primalac potvrdio prijem.

Čl. 61. Ako prevozilac ili imalac prava utvrde ili posumnjaju da postoji potpun ili djelimičan gubitak ili oštećenje stvari primljene na prevoz, prevozilac je dužan da odmah sastavi zapisnik i utvrdi stanje a, prema potrebi, i masu stvari, kao i izrok i visinu štete, ako je to moguće, navodeći i vrijeme kada se i pod kojim okolnostima šteta dogodila. Prevozilac izdaje imaocu prava primjerak zapisnika o uviđaju. Ako je to moguće, prevozilac je dužan da potpun ili djelimičan gubitak ili oštećenje stvari utvrdi u prisustvu imaoca prava, a, po potrebi, i u prisustvu jednog ili više vještaka ili svjedoka. Ako se uvidom izvršenim na zahtjev imaoca prava ne utvrdi nikakva šteta, ili se utvrdi samo šteta koju je prevozilac već priznao, imalac prava je dužan da naknadi nastale troškove.


514

Čl. 62. Imalac prava može, bez posebnog dokazivanja, smatrati da je stvar izgubljena ako nije bila izdata primaocu ili nije bila pripremljena za izdavanje u roku od 30 dana od dana isteka roka za isporuku. Ako se stvar pronađe u roku od jedne godine od dana isplate naknade štete, prevozilac je dužan da o pronađenoj stvari, u pismenoj formi, odmah izvijesti imaoca prava. U roku od 30 dana od dana prijema izvještaja o pronalasku stvari imalac prava može zahtijevati da mu se stvar izda u ma kojoj stanici, uz plaćanje prevoznine od prvobitne otpravne stanice u kojoj se zahtijeva izdavanje. Ako preuzme pronađenu stvar, imalac prava je dužan da primljenu naknadu štete vrati po odbitku troškova koji su, eventualno, bili obuhvaćeni tom naknadom štete, ali zadržava pravo na potraživanje naknade štete zbog prekoračenja roka isporuke. Ako imalac prava nije postavio zahtjev prema stavu 3. ovog člana, prevozilac može slobodno da raspolaže sa stvari.

Čl. 63. Primalac je dužan da stvar odnese u ugovorenom roku (rok za odnošenje) u redovnom radnom vremenu određenom za uputnu stanicu. Ako je rok za odnošenje prekoračen za više od 24 časa, prevozilac može, na trošak i rizik primaoca, istovariti stvar i dati je na privremeni smještaj, ili je predati špediteru, javnom skladištu ili drugom prevoziocu radi dostave primaocu, s tim što odgovara za njihov izbor. U slučaju prekoračenja roka za odnošenje, prevozilac ima pravo na posebnu naknadu određenu tarifom.

Čl. 64. Prevozilac je dužan da postupajući kao dobar privrednik:

- odmah proda stvar koja se ne može izdati, a prema ocjeni uputne stanice podliježe kvaru, žive životinje ili stvar koja se prema mjesnim prilikama ne može dati na privremeni smještaj, niti predati špediteru ili javnom skladištu;

- u rok od 30 dana od dana isteka roka za odnošenje proda stvar koja se ne može izdati i koju pošiljalac ne uzima natrag;

- prije isteka roka iz tačke 2. ovog stava proda stvar čija bi se vrijednost uslijed dužeg ležanja nesrazmjerno smanjila ili troškovi ležanja ne bi bili u srazmjeri s vrijednošću.

Prevozilac je dužan da o namjeravnoj prodaji, bez odlaganja, izvijesti pošiljaoca ako je to prema okolostima moguće. Prevozilac sastavlja zapisnik o prodaji i jedan primjerak dostavlja pošiljaocu. Prevozilac je dužan da iznos dobijen prodajom, po odbitku troškvoa koji još nisu plaćeni, kao i idzataka koji su nastali u vezi s prodajom, stavi na raspolaganje pošiljaocu Ako iznos dobijen prodajom nije dovoljan za pokriće troškova i izdataka, pošiljalac je dužan da doplati razliku. Ako je primalac iskupio tovarni list, a nije preuzeo stvar u roku, prevozilac će ga još jednom pozvati da stvar preuzme i saopštiće mu da stvar leži na njegov trošak i rizik. Ako primalac ni poslije ponovljenog poziva ne preuzme stvar, prevozilac može da smjesti, odnosno da proda stvar, saglasno odredbama stava 1. do 5. ovog člana.


515

Čl. 65. Prevozilac koji je primio stvar na prevoz sa tovarnim listom odgovara za izvršenje prevoza do izdavanja stvari primaocu. Prevozilac odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog potpunog ili djelimičnog gubitka ili oštećenja stvari, kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke. Prevozilac odgovara za štetu koju prouzrokuju lica koja su po njegovom nalogu radila na izvršenju prevoza.

Čl. 66. Prevozilac odgovara za štetu nastalu zbog potpunog ili djelimičnog gubitka ili oštenja stvari, kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog radnji ili propusta korisnika prevoza, svojstava stvari ili drugih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

Čl. 67. Za štetu odgovaraju solidarno željezničke transportne organizacije udruženog rada koje su učestvovale u prevozu.

Čl. 68. Prevozilac se oslobađa odgovornosti ako je gubitak ili oštećenje stvari nastalo zbog posebne opasnosti koja je u vezi sa jednom ili više od niže navedenih okolnosti:

- prevoza koji se vrši u otvorenim kolima na osnovu važećih propisa ili ugovora zaključenog s pošiljaocem i navedenog u tovarnom listu;

- nepakovanja ili nedovoljngo pakovanja stvari koja je uslijed tih nedostataka po svojoj prirodi izložena gubitku ili oštećenju;

- utovara stvari, nepravilnim tovarenjem i istovarom, kad utovar, ili istovar vrši pošiljalac, odnosno primalac na osnovu važećih propisa ili ugovora zaključenog s pošiljaocem ili primaocem, navedenih u tovarnom listu;

- priroda stvari koja je po svojim svojstvima naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju, zbog lomljenja, rđanja, truljenja, dejstva mraza i toplote, curenja, sušenja, rasipanja i sl.;

- predaje na prevoz sa neispravnim, netačnim ili nepotpunim označenjem stvari koja je isključena od prevoza ili se prima na prevoz pod posebnim uslovima, ili ako pošiljalac ne preduzme mjere predostrožnosti koje su propisane za stvar koja se prima na prevoz pod posebnim uslovima;

- posebne opasnosti kojoj su izložene žive životinje prilikom prevoza; - prevoza živih životinja ili druge stvari koji se, na osnovu tarife ili sporazuma s

pošiljaocem navedenog u tovarnom listu, mora izvršiti uz pratnju, ako gubitak ili oštećenje nastanu zbog propuštanja pratioca da otkloni opasnost u vezi sa prevozom ove pošiljke.

Čl. 69. Kada je u pitanju stvar koja, zbog svoje naročite prirode redovno gubi u težini pri prevozu, prevozilac odgovara samo za onaj dio gubitka koji prelazi norme gubitka u težini koju zajednički utvrde Privredna komora BiH i željezničke transportne organizacije. Prevozilac se ne može pozivati na ograničenje odgovornosti iz stava 1. ovog člana ako imalac prava dokaže da gubitak nije nastao uslijed uzroka koji povlače prirodan gubitak u masi stvari.


516

Čl. 70. Ako je prevozilac obavezan da imaocu prava naknadi štetu za potpun ili djelimičan gubitak ili oštećenje, vrijednost stvari se računa po tržišnoj cijeni, a ako je cijena stvari ugovorena – po toj cijeni. Cijena se određuje po mjestu i vremenu prijema stvari na prevoz. Izno naknade štete koju prevozilac plaća za potpun ili djelimičan gubitak ili oštećenje stvari ne može po kilogramu bruto mase izgubljene ili oštećene stvari koja nedostaje da bude veći od 200 dinara po kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene stvari. U slučaju oštećenja stvari, prevozilac je dužan da imaocu prava plati samo iznos za koji je umanjena vrijednost stvari. Ako je uslijed oštećenja cijela pošiljka, odnosno samo jedan dio pošiljke izgubio vrijednost, naknada štete ne može premašiti iznos koji bi se platio u slučaju gubitka cijele pošiljke, odnosno onog dijela koji je izgubio vrijednost. Pored odštete za stvar, prevozilac je dužan da naknadi prevozninu, carinske dažbine i druge troškove u vezi s prevozom izgubljene stvri.

Čl. 71. U slučaju prekoračenja roka isporuke prevozilac je dužan da plati 1/10 prevoznine za svaki dan zakašnjenja, a najviše do 1/3 ukupne prevoznine. Ako imalac prava dokaže da je zbog prekoračenja roka isporuke pretpio štetu, prevozilac je dužan da plati dokazanu štetu ali najviše do dvostrukog iznosa prevoznine. U slučaju gubitka stvari ne može se zahtijevati ošteta zbog prekoračenja roka isporuke. U slučaju djelimičnog gubitka stvari plaća se odšteta za prekoračenje roka isporuke od iznosa odštete koji otpada na onaj dio pošiljke koji nije izgubljen. Pri oštećenju, već prema okolnostima slučaja, ima da se plati ne samo odšteta predviđena u članu 71. ovog zakona nego i odšteta za prekoračenja roka isporuke. Ako pored prekoračenja roka isporuke postoji i oštećenje ili djelimičan gubitak stvari, ukupni iznos odštete ne može da bude veći od iznos odštete koja bi se platila u slučaju potpunog gubitka stvari.

Čl. 72. Zahtjev za naknadu štete u slučaju prekoračenja roka isporuke mora se staviti najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Ako se zahtjev za naknadu štete ne stavi u roku iz stava 1. ovog člana, prevozilac više nije odgovoran za tu štetu.

Čl. 73. Prevozilac se može pozivati na odredbe iz čl. 47. i 48. ovog zakona samo ako dokaže da štetu nije prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Čl. 74. Ako je pošiljalac pri predaji stvari na prevoz naznačio u tovarnom listu iznos za posebno obezbjeđenje urednog izdavanja, pored naknade štete predviđene u članu 46, 47 i 48. ovog zakona, zahtijevati i naknadu za drugu dokazanu štetu do visine naznačenog iznosa obezbjeđenja.


517

III MJEŠOVITI (KOMBINOVANI) PREVOZ

Čl. 75. Ako na osnovu ugovora sa pošiljaocem u prevozu učestvuje prevozioci iz raznih grana saobraćaja (mješoviti prevoz), prevozilac koji je zaključio ugovor odgovara za štetu po propisima o naknadi štete koji važe za prevozioca na čijem je dijelu ta šteta nastala. Ako se prevozilac koji je zaključio ugovor o prevozu u izvršenju prevoza koristi prevoziocima iz drugih grana saobraćaja bez znanja pošiljaoca, odgovara za štetu po odredbama ovog zakona, bez obzira na čijem je dijelu puta nastala, ako je to povoljnije za korisnika prevoza. IV REKLAMACIJE

Čl. 76. Potraživanje iz ugovora o prevozu imalac prava može ostvariti podnošenjem zahtjeva prevoziocu u pismenoj formi, na način predviđen tarifom, ili podnošenjem tužbe sudu ukoliko prevozilac ne isplati traženu odštetu u roku od 30 dana od dana dostave reklamacije. Na zahtjev imaoca prava prevozilac plaća zateznu kamatu od dana dostave reklamacije prevoziocu. Na potraživanje prevozioca kamata teče od dana dostave zahtjeva korisnika prevoza.

Čl. 77. Pravo na reklamaciju odnosno tužbu za potraživanje na osnovu ovog zakona ima:

- putnik – ako je u pitanju prevoz putnika i prtljaga; - pošiljalac – dok ima pravo da raspolaže stvarima i ako je u pitanju

potraživanje iz osnova pouzeća; - primalac – od trenutka prijema tovarnog lista.

Reklamaciju odnosno tužbu može podnijeti drugo lice, ako je na njega prešlo potraživanje lica iz stava 1. ovog člana prema prevoziocu.

Čl. 78. Pravo prema prevoziocu, koje proističe iz ugovora o prevozu stvari i prtljaga, prestaje kad imalac prava primi pošiljku. Izuzetno, pravo potraživanja iz stava 1. ovog člana ne prestaje:

1) ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom prevozioca;

2) u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja: a) ako je djelimični gubitak ili oštećenje utvrđeno prema odredbama

člana 61. ovog zakona prije nego što je imalac prava primio pošiljku; b) ako je krivicom prevozioca propušteno da se izvrši utvrđivanje navoda

prema odredbama člana 61. ovog zakona; 3) ako oštećenje ili djelimičan gubitak imalac prava nije mogao opaziti prilikom

prijema pošiljke; - pod uslovom da je zahtjev za utvrđivanje oštećenja odnosno djelimičog gubitka, prema odredbama člana 61. ovog zakona, imalac prava stavio odmah čim je otkrio štetu, ali najkasnije u roku od 3 dana za prtljag, odnosno 7 dana


518

za stvari, računajući od dana prijema, i ako imalac prava dokaže da se šteta dogodila u vrijeme između prijema na prevoz i izdavanja pošiljke;

4) ako se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa i pouzeća. Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o prevozu željeznicom? 2. Koji su bitni elementi ugovora o prevozu željeznicom? 3. Koja su prava i obaveze kod ugovora o prevozu željeznicom? 4. Šta predstavlja tovarni list kod ugovora o prevozu željeznicom? 5. Koji sistem odgovornosti postoji na strani željeznice? 6. Koji sistem odgovornosti postoji na strani pošiljaoca? 7. Kako prestaje ugovor o prevozu željeznicom?

5.11. Ugovor o licenci Ugovor o licenci predstavlja takvu vrstu ugovora kojim se davalac licence obavezuje da sticaocu licence ustupi pravo iskorištavanja nekog od prava industrijske svojine (pronalazak, tehničko unapređenje, know-how, uzorak ili model, robni ili uslužni žig). Sticalac se obavezuje da predmet licence iskorištava na ugovoreni način, te da za to plati naknadu. Licencu treba razlikovati od cesije zato što se cesijom prenosi neko pravo a licencom samo jedno ovlaštenje na privredno iskorištavanje predmeta licence. Postoje različite podjele ugovora o licenci. Najčešće su podjele: licenca prema predmetu, prema teritoriji i prema vremenu trajanja a koje nikada ne može biti duže od vremena trajanja zakonske zaštite. Posebna vrsta je ugovor o podlicenci kao sporazum primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja ugovora o licenci. Ova mogućnost može biti osnovnim ugovorom o licenci isključena ili ograničena. Ugovor o licenci je formalan, teretan, dvostranoobavezan i konsenzualan. Izvori prava za ovaj ugovor pored ZOO je i specijalni Zakon o industrijskom vlasništvu u BiH. 5.11.1. Primjer za Ugovor o licenci Ugovorne strane:

1. D.O.O. za proizvodnju «PACOM», Sarajevo, ulica Trg Heroja br. 10., zastupano po generalnom direktoru _________________(u daljem tekstu: davalac licence) i

2. D.O.O. za proizvodnju «AGD» iz Sarajeva, ulica Obhodža br. 1., zastupano po direktoru ___________________________ (u daljem tekstu: sticalac licence)

Zaključile su dana ________200___.g.

UGOVOR O LICENCI

Član 1. Ovim ugovorom davalac licence ustupa primaocu isključivo pravo iskorištavanja slijedeće opreme: mini linija za pakovanje i sortiranje konzumnog šećera u težinama


519

od 10 gr. do 1 kg. Specifikacija predmetne opreme predstavlja poslovnu tajnu i ista čini sastavni dio ovog ugovora. Tehnološka linija koja je predmet ustupanja po ovom ugovoru predstavlja tehničko unapređenje, a pripadajuća dokumentacija i eksplataciona uputstva i priručnici karakter tehničkih znanja i iskustava (u daljem tekstu: predmet licence).

Član 2. Predmet licence se ustupa na period od 5 godina računajući od dana zaključenja ovog ugovora.

Član 3. Ovaj ugovor ima karakter isključive licence tako da davalac licence predmet licence ne može za sve vrijeme njenog trajanja ustupiti nekom trećem licu.

Član 4. Predmet licence, u pogledu njegovog iskorištavanja nije teritorijalno ograničen. Predmet licence nije ograničen ni u pogledu kvantiteta. Izvod iz ZOO

Čl. 686. Ugovorom o licenci obvezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecalac licence se obvezuje da mu zato plati određenu naknadu.

Čl. 687.

Ugovor o licenci mora biti skopljen u pismenoj formi.

Čl. 688. Licenca za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti zaključena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava

Čl. 689. Ugovorom o licenci stjecalac licence stječe isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva licenca). Ostale mogućosti iskorištavanja predmeta licence zadržava davalac licence. Ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je licenci riječ, smatra se da mu je dana neisključiva licenca.

Čl. 690. Pravo iskorištavanja predmeta licence može biti prostorno ograničeno samo ako to nije protivno propisima o jedinstvenom jugoslovenskom tržištu. Ako ugovorom o licenci nije prostorno ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licence, smatra se da je licenca prostorno neograničena.

Čl. 708. Ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen, te nije potrebno da bude otkazan.

Čl. 709. Kada nakon proteka vremena za koje je ugovor o licenci bio sklopljen stjecalac licence produži iskorištavati predmet licence, a davalac licence se tome ne protivi,


520

smatra se da je zaključen novi ugovor o licenci neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni. Osiguranja što su ih treće osobe dale za prvu licencu prestaju protekom vremena za koje je bila zaključena.

Čl. 710. Ugovor o licenci čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok. Ako otkazni rok nije ugovorom određen, iznosi šest mjeseci, s tim što davalac licence ne može otkazati ugovor tokom prve godine njegova važenja.

Čl. 711.

U slučaju smrti davaoca licence licenca se nastavlja s njegovim nasljednicima, ako drugačije nije ugovoreno. U slučaju smrti stjecaoca licence licenca se nastavlja s njegovim nasljednicima koji produžuju njegovu djelatnost. U slučaju stečaja ili redovne likvidacije stjecaoca licence davalac licence može raskinuti ugovor. Izvod iz ZOPZR

Čl. 1. Ovim zakonom uređuje se sticanje, sadržaj i zaštita slijedećih prava industrijskog vlasništva: patenta, robnih i uslužnih žigova, industrijskog dizajna i geografske oznake.

Čl. 2. Pronalazak se štiti patentom, odnosno patentom sa skraćenim trajanjem. Znak, koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga štiti se žigom. Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela štiti se industrijskim dizajnom. Oznaka koja označava geografsko porijeklo proizvoda, štiti se geografskom oznakom.

Čl. 19. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti: Ne smatraju se pronalascima u smislu stava 1., naročito:

a) otkrića, naučne teorije i matematičke metode; b) estetske tvorevine; c) planovi, pravila i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih

aktivnosti; d) programi računara; e) prikazivanje informacija definisano samim sadržajem tih informacija.

Odredba stava 2. primjenjuje se samo u obimu u kojem je predmet prijave za zaštitu pronalaska navedeni element ili aktivnost posmatrana kao takva.

Čl. 60. Patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave. Patent sa skraćenim trajanjem traje deset godina računajući od datuma podnošenja prijave. Trajanje važnosti patenta može se neposredno po proteku 20 godina produžiti još najviše za pet godina, u slijedećim slučajevima:


521

a) ako je proglašeno ratno stanje ili slična vanredna mjera za vrijeme trajanja takvog stanja, odnosno okolnosti;

b) ako je predmet patenta proizvod ili postupak za proizvodnju, odnosno upotrebu proizvoda, za koji je prije početka privrednog iskorištavanja potrebno provesti zakonom propisani postupak za izdavanje odobrenja – za vrijeme trajanja tog postupka.

Bliže propise o provođenju stava 3. donosi nadležno ministarstvo iz odgovarajuće oblasti.

Čl. 69. Žigom se štiti znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba, odnosno usluga drugog učesnika u privrednom društvu. Žigom se mogu štititi znakovi, posebno: riječi, slova, brojevi, slogani, kratice, grafički prikazi, kombinacije boja i njihovih nijansi, trodimenzionalni oblici, ambalaža za proizvode, pod uvjetom da su distinktivni, kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova. Žigom se, prema ovom zakonu, ne smatraju pečat, štambilj i punca (službeni znak za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i sl.). Pri ocjeni da li je neki znak podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga u privrednom prometu uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u Bosni i Hercegovini. Priroda roba, odnosno usluga na koji se žig stavlja ni u kom slučaju ne može biti smetnja priznanju žiga.

Čl. 90. Žig traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave žiga. Žig se može obnavljati neograničeno, i to za periode od 10 godina, pod uvjetom da nosilac prava tokom posljednje godine trajanja desetogodišnjeg perioda zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka tog perioda Institutu podnese zahtjev produženja važenja žiga i uplati odgovarajuću taksu i troškove postupka. Novi period zaštite započinje danom isteka prethodnog desetogodišnjeg perioda zaštite.

Čl. 97. Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija, kontura, boja, oblika, odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. «Proizvod» znači bilo koji industrijski ili zanatski proizvod, uključujući dijelove namjeravane za sastavljanje u kompleksan proizvod, grupe ili kompozicije proizvoda, ambalažu, modne krojeve, grafičke simbole i topografske oznake, isključujući računarske programe i poluprovodne proizvode.

Čl. 113. Industrijski dizajn traje 10 godina, računajući od datuma podnošenja prijave.

Čl. 116. Geografskom oznakom registriju se oznake, koje označavaju, da roba potječe sa određene teritorije, regije ili mjesta na toj teritoriji, na kojoj se određeni kvalitet, reputacija ili neka druga karakteristika robe može dovesti u vezu sa njenim geografskim porijeklom.


522

Geografska oznaka može se također registrovati na naziv robe, koji je dugom upotrebom u privrednom prometu postao poznat kao znak da roba potiče sa određenog lokaliteta ili regije. Geografska oznaka može se upotrebljavati za označavanje prirodnih proizvoda, uključujući poljoprivredne, industrijske i zanatske proizvode.

Čl. 126. Trajanje geografske oznake nije vremenski ograničeno, ukoliko nije na zahjtev nadležnih organa izbrisana iz registra.

Čl. 132. Nosilac patenta, žiga, odnosno industrijskog dizajna može pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i drugim propisima, prenijeti na drugog u cjelini ili djelimično svoje pravo. Odredba stava 1. odnosi se i na podnosioca prijave. Za valjanost prijenosa prava potrebna je pismena forma. Prema savjesnim trećim licima prijenos ima pravno dejstvo od trenutka upisa u registar. Tužbe koje propisuje ovaj zakon mogu se do upisa prijenosa prava u registar podnositi protiv dosadašnjeg imaoca prava. O nedostatku suprotne odredbe, s prijenosom preduzeća prenosi se i žig. Upis prijenosa prava vrši se na zahtjev jednog od učesnika prijenosa i objavljuje se u Službenom glasniku. Kolektivni žig i geografska oznaka ne mogu biti predmet prijenosa prava.

Čl. 133. Za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta, industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje se ugovor o licenci, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Odredba stava 1. odnosi se i na podnosioca prijave. Ako je patent odnosno industrijski dizajn prijavilo više lica ili je patent, odnosno industrijski dizajn priznat na ime više lica, za ugovor o licenci potrebna je suglasnost svih tih lica. Kolektivni žig i geografska oznaka ne mogu biti predmet ugovora o licenci. U ugovoru o licenci ništavna je svaka odredba koja bi korisniku licence postavljala ograničenja koja ne proizilaze iz prava koje je predmet ugovora, a niti su potrebna za ostvarenje tog prava. Upis licence u registar vrši se na zahtjev jedne od ugovornih strana i objavljuje u Službenom glasniku. Licenca koja nije upisana u registar nema pravno dejstvo prema trećim licima.

Čl. 134. Sud Bosne i Hercegovine isključivo je nadležan i može izdati prinudnu licencu na zahtjev zainteresovanog lica, ako nosilac patenta ne iskorištava zaštićeni pronalazak ili ga iskorištava u obimu koji nije dovoljan za zadovoljavanje potreba domaćeg tržišta i ako odbija zaključiti ugovor o licenci ili postavlja neopravdane uvjete za zaključenje tog ugovora. Zahtjev za izdavanje prinudne licence može se podnijeti nakon isteka roka od četiri godine od datuma podnošenja prijave ili nakon isteka roka od tri godine od datuma priznanja patenta, zavisno od toga, koji od ova dva datuma nastupi kasnije.


523

Ako je iskorištavanje zaštićenog pronalaska od javnog interesa (zdravstvo, odbrana, zaštita i unapređivanje čovjekove okoline) ili od posebnog interesa za pojedinu granu privrede, prinudna licenca može se izdati prije isteka rokova iz stava 2. Prinudna licenca ne može se odobriti ako nosilac patenta dokaže postojanje zakonskih razloga koji opravdavaju neiskorištavanje ili nedovoljno iskorištavanje zaštićenog pronalaska. U slučaju izdavanja prinudne licence, nosilac patenta ima pravo na naknadu primjerenu ekonomskoj vrijednosti licence koja se određuje odlukom suda iz stava 1.

Čl. 135. Prinudna licenca odobrava snabdijevanje domaćeg tržišta. Ona ne može biti isključiva i njeno trajanje vezano je isključivo uz trajanje razloga zbog kojih je odobrena. Prinudna licenca ne može se prenositi bez prijenosa proizvodnog pogona, odnosno njegovog dijela u kojem se iskorištava pronalazak za koji je izdata.

Član 5. Predmet licence ne može biti predmet daljeg ustupanja (podlicenca) od strane primaoca licence prema trećim licima. U slučaju da sticalac licence ustupi predmet licence trećem licu (podlicenca) i pored zabrane iz stava 2 ovog člana davalac licence zadržava pravo na raskid ovog ugovora bez otkaznog roka i prije njegovog isteka uz pravo na naknadu štete. Izvod iz ZOO

Čl. 704. Stjecalac isključive licence može pravo iskorištavanja predmeta licence ustupiti drugome (podlicenca). Ugovorom se može predvidjeti da stjecalac licence ne može dati drugome podlicencu ili mu je ne može dati bez dopuštenja davaoca licence.

Čl. 705. Kada je za davanje podlicence potrebno dopuštanje davaoca licence, ovaj ga može odbiti stjecaocu isključive licence samo iz ozbiljnih razloga.

Čl. 706. Davalac licence može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka ako je podlicenca dana bez njegova dopuštenja, kada je to prema zakonu ili prema ugovoru potrebno.

Čl. 707.

Ugovorom o podlicenci ne stvara se nikakav poseban pravni odnos između stjecaoca podlicence i davaoca licence, čak ni kada je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaklučenje podlicence. Ali, davalac licence može, radi naplate svojih potraživanja od stjecaoca licence nastalih iz licence, zahtijevati neposredno od stjecaoca podlicence isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence.

Član 6. Dalavac licence se obavezuje da:


524

- u roku od 15 dana od dana zaključenja ovog ugovora preda sticaocu licence predmet licence sa svom pripadajućom tehničkom dokumentacijom i uputstvima,

- obezbijedi dva stručna saradnika u periodu od dvije radne sedmice radi montaže i puštanja u rad predmeta licence,

- obezbijedi tehnički servis za sve vrijeme trajanja ugovora, kao i pripadajuće rezervne dijelove,

- obezbijedi jednog saradnika vezano za davanje odgovarajućih uputstava oko upotrebe predmeta licence za sve vrijeme trajanja ugovora,

- garantuje tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence,

- garantuje neškodljivost predmeta licence po zdravlje ljudi i čovjekovu okolinu,

- jemči da na predmetu licence nema tereta, kao i da treća lica nemaju svojinske pretenzije,

- ni u kom obliku neće iskorištavati predmet licence niti ustupiti trećim licima za sve vrijeme trajanja ovog ugovora.

Izvod iz ZOO

Čl. 691. Davalac licence dužan je stjecaocu licence u određenom roku predati predmet licence. Davalac licence dužan je stjecaocu licence predati i tehničku dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence.

Čl. 692. Davalac licence je dužan stjecaocu licence dati sve upute i obavijestiti koje su potrebne za uspješno iskorištavanje predmeta licence.

Čl. 693. Davalac licence garantira stjecaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence.

Čl. 694. Davalac licence jamči da pravo iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekoga trećeg. Ako je predmet ugovora isključiva licenca, davalac licence jamči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomično. Davalac licence dužan je čuvati i braniti pravo ustupljeno stjecaocu licence od svih zahtjeva trećih osoba.

Čl. 695. Ako je ugovorena isključiva licenca, davalac licence ne može ni u kom obliku sam iskorištavati predmet licence, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekome drugom u granicama prostornog važenja licence.

Član 7.

Sticalac licence se obavezuje da: - iskorištava predmet licence na ugovoreni način u skladu sa tehničkim

uslovima i kapacitetima predmeta licence,


525

- odmah obavijesti davaoca licence o svim uočenim nedostacima na predmetu licence, kao i u slučaju kvarova,

- bez prisustva i učešća stručnog saradnika davaoca licence ne vrši bilo kakve opravke predmeta licence, eksploatiše predmet licence samo u okviru njegovih tehnoloških kapaciteta,

- čuva u tajnosti svu tehničku dokumentaciju i uputstva vezano za predmet licence kao poslovnu tajnu,

- plati davaocu licence mjesečnu nadokandu za iskorištavanje predmeta licence u paušalnom iznosu od 5.250,00 KM (slovima: pethiljadadvijestotinepedeset KM i 00/100), bez obzira na obim iskorištavanja, a za sve vrijeme trajanja ugovora,

- nadoknadi sve troškove koje je davalac licence imao u vezi sa opravkom predmeta licence ako je kvar bio posljedica nestručnog rukovanja i upotrebe.

Član 8. Ovaj ugovor je zaključen u 6 istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 primjerka.

Član 9. U slučaju spora po ovom ugovoru nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu.

Član 10. Sastavni dio ovog ugovora čine i sva pripadajuća tehnička uputstva i dokumentacija prema članu 1. stav 2. ovog ugovora. Davalac licence Sticalac licence ___________________ _________________________

5.11.2. Primjer za Ugovor o ustupanju know-how

UGOVOR O PRENOŠENJU ZNANJA I ISKUSTVA

(KNOW-HOW) Zaključen dana __________godine, u _________, između:

1. D.D. «Proinvest», Sarajevo zastupano po _______________ (u daljem tekstu ugovora i davalac know-how), s jedne strane i

2. D.D. «Tehnoprom» iz Sarajeva, zastupano po ________________ (u daljem tekstu ugovora: korisnik know-how), s druge strane.

I PREDMET UGOVORA

Član 1. Predmet ovog ugovora je prenošenje prava na tehničku dokumentaciju za proizvodnju, a koja podrazumijeva ustupanje na korišćenje svih tehnoloških i


526

tehničkih znanja i iskustava koja ima davalac know-how u proizvodnji specijalnih armatrua za naftna i gasna postrojenja.

Član 2.

Korisnik know-how-a ima pravo da na osnovu ovog ugovora sve navedene proizvode i komponente u stavu 1. ovog člana, proizvodi i prodaje na BiH tržištu, kao i na tržištu drugih zemalja, i na tržištu onih država gdje već postoji proizvodnja predmetnih proizvoda koje je ustupio davalac know-how-a ovim ugovorom.

Član 3.

Davalac know-how-a će predati korisniku know-how-a, prilikom stupanja na snagu ovog ugovora, slijedeću tehničku i tehnološku dokumentaciju i to:

1) kompletnu radioničku dokumentaciju; 2) kompletnu projektnu dokumentaciju; 3) specifikaciju svih agregata, pribora i ostale gotove robe sa oznakom

proizvođača; 4) specifikaciju materijala i proizvodnih normi, normi izrade; 5) statističke proračune za sve mašine, proizvode; i 6) tehnološku dokumentaciju potrebnu za izradu proizvoda i komponenata iz

stava 1. člana 1. ovog ugovora.

Član 4. Davalac know-how se obavezuje da korisniku know-howa pruži odgovarajuću tehničku pomoć, koja se sastoji u slijedećem:

1) obuka stručnih radnika korisnika know-how-a; 2) detaljnog uvida u organizaciju proizvodnje u fabrikama davaoca know-how-a; 3) uvida u način i metode ispitivanja materijala i montaže; 4) pomoći pri proizvodnji, montaži, testiranju; i 5) pomoći pri nastupanju na trećem tržištu (pomoć u marketingu).

II NAKNADA ZA PRENOŠENJE KNOW-HOW-a

Član 5. Ugovorena naknada za preneseno tehničko i tehnološko znanje i iskustvo (know-how), iznosi:

1) za tehničku dokumentaciju iznos od 150.000,00 KM; 2) za pružanje pomoći pri proizvodnji i montaži iznos od 80.000,00 KM; 3) za obuku stručnih radnika iznos od 80,00 KM po radnom satu.

Član 6.

Korisnik know-how-a se obavezuje da u roku od 30 (trideset) dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora izvrši nepovratno plaćanje davaocu know-how-a 100% svih predviđenih iznosa u stavu 1. člana 5., a naredna plaćanja će uslijediti prema slijedećim tačkama ovog stava, i to:

- korisnik know-how-a se obavezuje da za vrijeme od 5 (pet) godina plati naknadu davaocu know-how-a u iznosu od 3% od prodajne


527

vrijednosti ugovorenih proizvoda i komponenti iz člana 1. ovog ugovora, i

- korisnik know-how-a će za proizvode koje bude prodao posredstvom davaoca know-how-a u inostranstvu platiti naknadu u iznosu od 4% od neto prodajne vrijednosti.

III KORIŠTENJE, POBOLJŠANJE I UNAPREĐIVANJE PROIZVODNJE

Član 7. Korisnik know-how-a se obavezuje da otpočne sa proizvodnjom u skladu sa pribavljenom dokumentacijom od davaoca know-how-a a najdalje u roku od 6 mjeseci, po stupanju na snagu ovog ugovora. Korisnik know-how-a nema pravo da tehničku dokumentaciju prenese na druge firme u BiH niti u inostranstvu.

Član 8. Davalac know-how-a obavezuje se da će obezbijediti sva obavještenja korisniku know-how-a o unapređenjima i poboljšanjima, inovacijama i tehničkim dostignućima koja se odnose na predmet ovog ugovora. Obje ugovorne strane su dužne da se u toku trajanja ovog ugovora uzajamno obavještavaju o svim unapređenjima i poboljšanjima proizvodnje i kvaliteta proizvoda koji su predmet ovog ugovora. Strane ugovornice se obavezuju da postignuta unapređenja i poboljšanja, u toku trajanja ovog ugovora, u vezi sa proizvodima i komponentama koji su predmet ugovora, jedna drugoj ustupe bez naknade. V GARANCIJE

Član 9. Davalac know-how-a garantuje korisniku know-how-a da je prenijeto znanje i iskustvo (know-how), uključujući i svu tehničku i tehnološku dokumentaciju adekvatnu za montažu, puštanje u probni rad i izradu proizvoda, koji su predmet ovog ugovora.

Član 10. Tehnička garancija iz stava 1. člana 9., važi samo ako su ispunjeni slijedeći uslovi:

- da sva postrojenja u fabrici budu potpuno u skladu sa tehničkom dokumentacijom davaoca know-how-a;

- da sirovine i drugi reprodukcioni materijali, energofluidi, kao i živ rad radnika, budu potpuno u skladu sa tehničkom i tehnološkom dokumentacijom davaoca know-how-a.

Član 11.

Davalac know-how-a garantuje korisniku know-how-a da je tehnička i tehnološka dokumentacija kompletna i da odgovara najsavremenijoj tehnologiji sa kojom raspolaže davalac know-how-a za proizvodnju ugovorenih proizvoda i komponenti iz člana 1. ovog ugovora.

Član 12. Davalac know-how-a garantuje korisniku know-how-a da će stručna obuka koju će obaviti stručnjaci davaoca know-how-a na mašinama i opremi sa radnicima i drugim


528

stručnim kadrovima korisnika know-how-a biti obavljena na najsavremenijim mašinama i od strane najboljih instruktora.

Član 13. Davalac know-how garantuje korisniku know-how-a da tehnička dokumentacija i preneseno znanje i iskustvo koji su dati prema ovom ugovoru, sadrže mjere čijom se primjenom sprečava da dođe do povrede zdravlja ljudi, zagađenja čovjekove sredine i omogućava zaštita na radu u skladu sa propisima koji važe u zemlji davaoca know-how-a. VI OBAVEZE UGOVORNIH STRANA

Član 14. Davalac know-how-a se obavezuju da od dana stupanja na snagu ovog ugovora odobri korisniku know-how-a, ekskluzivno pravo korišćenja know-how-a za proizvodnju proizvoda koji čine predmet ovog ugovora.

Član 15. Davalac know-how-a se obavezuje da će u toku važenja ovog ugovora dostavljati korisniku know-how-a pismeno sve detalje o svim izmjenama i poboljšanjima koje je davalac know-how-a razvio ili je na putu da razvije. Davalac know-how-a će na zahtjev korisnika know-how-a davati stručne savjete u pismenoj formi o svim tehničkim specifičnim pitanjima i proizvodnim potrebama, kao i svim mogućim tehničkim modifikacijama koji bi mogli da doprinesu efikasnijoj proizvodnji i poslovanju.

Član 16. Davalac know-how-a garantuje korisniku know-how-a da je vlasnik navedenih tehničkih znanja i iskustava (know-how-a), koja su predmet ovog ugovora i da je ovlašćen da može prenijeti punovažno sve dozvole u vezi sa punim korišćenjem, a što je uključeno u ovaj ugovor. Ukoliko bi se neka treća firma pojavila i osporila pravo korišćenja know-how-a koji je predmet ovog ugovora, davalac know-how-a se obavezuje da naknadi cjelokupnu štetu i gubitke koji bi iz tog osporavanja nastali.

Član 17. Davalac know-how-a će davati tehničke savjete korisniku know-how-a i u pogledu skladištenja, manipulacije i tehničkog servisa proizvoda koji su predmet ovog ugovora.

Član 18. Korisnik know-how-a se obavezuje da će za svo vrijeme trajanja ovog ugovora i 3 (tri) godine poslije njegovog prestanka čuvati u potpunosti tajnost know-how-a davaoca know-how-a, kao i sve njegove modifikacije i poboljšanja i druge savjete i informacije.

Član 19. Upoznavanje sa sadržajem know-how-a će se ograničiti samo na osoblje korisnika know-how-a koje je neposredno uključeno u proizvodnju koja je predmet ovog ugovora.


529

Član 20. Korisnik know-how-a je obavezan da: uredno plaća ugovorenu naknadu davaocu know-how-a, adekvatno obilježava proizvode i striktno koristi dokumentaciju i savjete koje mu daje davalac know-how. VIII TRAJANJE UGOVORA

Član 21. Ovaj ugovor je zaključen za vrijeme od 5 godina. Ugovor se produžava prećutno za slijedeće 3 godine, ukoliko bilo koja strana ugovornica najmanje 3 (tri) mjeseca prije isteka roka na koji je ugovor zaključen ne da pismeni otkaz ugovora.

Član 22. Ovaj ugovor prestaje i istekom ili gašenjem prava know-how-a davaoca, ako su tehnička znanja i iskustva postala opštepoznata i prevaziđena.

Član 23. Ukoliko je do raskida ugovora došlo krivicom jedne strane ugovornice (radi se o pretpostavljenoj krivici), druga strana ugovornica ima pravo na naknadu štete i izmakle dobiti po opštim pravilima obligacionog prava.

Član 24.

Davalac i korisnik know-how-a mogu biti oslobođeni od odgovornosti u određenim slučajevima koji su nastupili nezavisno od volje strana ugovornica. Nastale okolnosti koje su nastale i izazvane događajima nezavisnim od volje strana ugovornica, a koje ni pažljiva strana ne bi mogla predvidjeti, izbjeći, niti otkloniti njihove posljedice će se smatrati slučajevi koji oslobađaju od odgovornosti, ako su nastale poslije zaključenja ugovora, a sprečavaju njegovo potpuno ili djelimično ispunjenje. Kao slučajevi više sile naročito se smatraju slijedeći događaji: rat i ratna djestva, pobune, mobilizacija, štrajk, epidemije, požar, eksplozije, saobraćajne i druge prirodne katastrofe, akti organa vlasti od uticaja na izvršenje obaveza i svi drugi događaji koje nadležni sud prizna i proglasi za slučajeve više sile. IX PRELAZNE I ZAVRŠENE ODREDBE

Član 25. Sve eventualne sporove koji bi mogli nastati iz ovog ugovora ili povodom ovog ugovora, strane ugovornice će pokušati da riješe sporazumno. Ukoliko strane ugovornice ne postignu sporazumno rješenje, za rješavanje nastalog spora ugovaraju nadležnost Kantonalnog suda u Sarajevu. X ZAVRŠNE ODREDBE

Član 26. Ovaj ugovor stupa na snagu kada ga potpišu ovlašćeni predstavnici strana ugovornica. Izmjene i dopune ovog ugovora mogu se vršiti samo pismenim putem. Naknadni anexi i protokoli mogu mijenjati i dopunjavati ovaj ugovor, pod uslovom da su potpisani od ovlašćenih predstavnika obje strane ugovornice.


530

Član 27. Ovaj ugovor je sačinjen u 8 (osam) istovjetnih primjeraka od kojih po 4 (četiri) pripadaju ugovornim stranama. U ______________ Dana ________________.godine KORISNIK KNOW-HOW DAVALAC KNOW-HOW ______________________ ____________________________ Izvod iz sudske prakse Niko nema pravo na korišćenje patenta ako vlasnik nosilac prava to pravo ne prenese na njega. (Presuda Vrhovnog suda Srbije, Gž. 1231/58, Rev. 140/1960). Korisnik patenta je dužan da plati naknadu za korišćenje i u slučaju kad nije dao podatke o obimu proizvodnje ako je ugovorena naknada za korišćenje patenta u paušalnom iznosu na bazi minimalne proizvodnje a vještačenjem je utvrđeno da je takva minimalna proizvodnja i ostvarena. (Presuda Višeg privrednog suda Srbije, Pž. 871/75 od 25.09.1975.). Suština zaštite modela kao tijela sastoji se u njegovom vizuelnom učinku, koji daje njegov dimenzionalni oblik i koji se u poslovnom prometu smatra za originalno tako značajno svojstvo od koga zavisi bolji poslovni uspjeh. Prema tome, kod modela nije bitno njegovo tehnološko dejstvo, već su bitni samo njegov oblik i estetski izgled. (Presuda Vrhovnog privrednog suda, Sl. 1762/68 od 11.2.1969.). Za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu firme protiv preduzeća koje je upisano u sudski registar kod drugog suda, sličnost firmi i srodnost njihovih djelatnosti treba biti takva da postoji realna mogućnost nastanka štete zbog zabune u prometu robe. (Presuda Vrhovnog privrednog suda Jugoslavije, Sl. 631/64). Ugovorne strane mogu ugovarati paušalnu minimalnu naknadu koju je korisnik licence dužan da plati pronalazaču, bez obzira na obim iskorišćavanja patenta i postignute prihode, i takva odredba nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o patentima i tehničkim unapređenjima. (Odluka Višeg privrednog suda, Pž. 871/75). Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o licenci. 2. Koji su bitni elementi ugovora o licenci? 3. Šta je predmet ugovora o licenci? 4. Koja su prava i obaveze kod ugovora o licenci? 5. Koje vrste ugovora o licenci poznajete? 6. Šta predstavlja podlicenca? 7. Na koji način prestaje ugovor o licenci?


531

5.12. Ugovor o građenju Ugovor o građenju je ugovor kojim se jedna ugovorna strana – građevinar obavezuje da izgradi neki građevinski objekat, odnosno obavi određene građevinske radove, a druga ugovorna strana – investitor da za to plati naknadu. Ovaj ugovor ima veliki privredni značaj i javlja se u više modaliteta: ugovor o djelu, ugovor ključ u ruke, ugovor o inženjeringu i sl.. Osnovni izvor prava su odredbe ZOO o ugovoru o djelu i o ugovoru o građenju, kao i Posebne uzanse o građenju za koje važi isti režim važenja i primjene što je već rečeno kod ugovora o prodaji. S obzirom na njihovu aktuelnost kao i često ugovaranje u prilogu je dat i izvod iz ovih uzansi. U pogledu obilježja ovaj ugovor je formalan, teretan i dvostranoobavezan a ono što ga karakteriše u odnosu na ostale ugovore je veliko učešće državnih organa u njegovoj realizaciji. 5.12.1. Primjer za Ugovor o građenju

UGOVOR O GRAĐENJU

Zaključen dana ______________________godine između:

1. INVESTITORA/NARUČILAC RADOVA kojeg zastupa ______________ i 2. IZVOĐAČA RADOVA, kojeg zastupa ______________________________.

I PREDMET UGOVORA

Član 1. Predmet ovog ugovora su izvođenje građevinskih radova i završni radovi na objektu u ulici Kolodvorska 8 Sarajevo. Vrsta i obim ovih radova specificirani su i određeni u investiciono-tehničkoj dokumentaciji.

Član 2. Izvođač je dužan proučiti investiciono-tehničku dokumentaciju na osnovu koje se izvode radovi i da, ako bude trebalo, od investitora zatraži objašnjenje nedovoljno jasnih detalja. Objašnjenja se daju u pismenoj formi.

Član 3. Izvođač radova se obavezuje izvesti i viškove radova i naknadne radove na objektu iz člana 1. ovog ugovora koji se pojave u toku građenja. Izvod iz ZOO

Čl. 630. Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje da prema određenom projektu sagradi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili da na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu izvrši kakve druge građevinske radove, a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu. Ugovor o građenju mora biti zaključen u pismenoj formi.


532

Čl. 631. Pod »građevinom«, u smislu ove glave, podrazumijevaju se zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, putevi, željezničke pruge, bunari i ostali građevinski objekti čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

Čl. 632. Izvođač je dužan omogućiti naručiocu stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine i kvaliteta upotrijebljenog materijala.

Čl. 633. Za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca. On ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove koje je izvršio bez takve saglasnosti. II OBAVEZE INVESTITORA

Član 4. Investitor se obavezuje:

1) da izvođaču preda investiciono-tehničku dokumentaciju za objekat iz čl. 1. ovog ugovora;

2) da izvođača uvede u posjed; 3) da izvođaču preda odobrenje za građenje; 4) da obezbijedi sredstva za finansiranje izgradnje; 5) da izvođaču plati ugovorenu cijenu i 6) da primi izvedene radove od izvođača.

Član 5.

Pod zemljištem za građenje u smislu ovog ugovora smatra se: 1) zemljište na kome će se graditi investicioni objekat, 2) zemljište za organizaciju građenja koje će se koristiti samo u toku građenja i 3) pristupni putevi.

Član 6. Plaćanje po ovom ugovoru investitor će obezbijediti na slijedeći način: 30% avansno, a ostatak po okončanim situacijama. Ugovorne strane su saglasne da se po konačnoj situaciji zadrži 5% od ugovorene cijene na ime garancije za vidljive nedostatke a za period od 2 godine.

Član 7. Investitor nema pravo da u toku izvođenja radova mijenja investiciono-tehničku dokumentaciju.

Član 8. Cijena radova koji su predmet ovog ugovora iznosi 850.000,00 KM (slovima: osamstotinapedesethiljada KM i 00/100).

Član 9. Ako u toku građenja nastupe vanredni događaji koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći ili otkloniti u vrijeme zaključivanja ugovora, a koji utiču na visinu cijene radova, ugovorena cijena će se izmijeniti. Kao vanredni događaj u smislu prethodnog stava smatraju se naročito:


533

1) prirodni događaji (zemljotres, poplava i drugo); 2) promjena na tržištu cijena materijala i transporta; 3) mjere državnih organa; 4) nepredviđene promjene uslova za izvođenje radova nastale na zemlji ili vodi.

Član 10.

Ako su ispunjeni uslovi za izmjenu cijene po dva, ili po svim osnovama iz prethodnog stava, ugovorna strana u čijem interesu se izmjena vrši određuje jedan od navedenih osnova po kome će se ugovorena cijena izmijeniti. U pogledu promjene cijena materijala i radne snage primjenjivaće se na promjenu ugovorene cijene odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima.

Član 11. Po osnovu povećanja, odnosno smanjenja troškova života ugovorena cijena će se izmijeniti na način utvrđen u prethodnom članu ovog Ugovora.

Član 12. U slučaju kad su ispunjeni uslovi za izmjenu ugovorene cijene, izmjenom se obuhvata cio iznos nastale razlike. Ugovorna strana koja zahtijeva izmjenu ugovorene cijene dužna je da dokaže osnovanost tog zahtjeva.

Član 13. Ne može se zahtijevati izmjena ugovorene cijene zbog vanrednih okolnosti koje su nastale po isteku predviđenog roka za izvođenje radova.

Član 14. Cijene naknadnih radova sporazumno se utvrđuju prije početka njihovog izvođenja, a na osnovu kalkulativnih elemenata iz investiciono-tehničke dokumentacije. Izvod iz ZOO

Čl. 634. Nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne saglasnosti naručioca ako zbog njihove hitnosti nije bio u mogućnosti da pribavi tu saglasnost. Nepredviđeni radovi su oni čije je preduzimanje bilo nužno zbog osiguranja stabilnosti objekta ili radi sprečavanja nastanka štete, a izazvani su neočekivanom težom prirodom zemljišta, neočekivanom pojavom vode ili drugim vanrednim i neočekivanim događajima. Izvođač je dužan bez odlaganja izvijestiti naručioca o ovim pojavama i preduzetim mjerama. Izvođač ima pravo na pravičnu naknadu za nepredviđene radove koji su morali biti obavljeni. Naručilac može raskinuti ugovor ako bi uslijed ovih radova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, o čemu je dužan bez odlaganja obavijestiti izvođača. U slučaju raskidanja ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio cijene za već izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove.

Čl. 635. Cijena radova se može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijeli objekat (ukupno ugovorena cijena).


534

Čl. 636. Ako ugovorom u pogledu izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač koji je svoju obavezu ispunio u predviđenom roku može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja povećale cijene elemenata na osnovu kojih je doređena cijena radova, tako da bi trebalo da ta cijena bude veća za više od dva procenta. U slučaju da izvođač svojom krivicom nije izveo radove u roku predviđenom ugovorom on može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i dana kada je prema ugovoru trebalo da radovi budu završeni povećale cijene elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ona, prema novim cijenama tih elemenata, bude veća za više od pet procenata. U slučajevima iz prethodnih stavova izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni radova koja prelazi dva, odnosno pet procenata. Izvođač se ne može pozivati na povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova, ako je do povećanja cijene došlo nakon njegovog dolaska u docnju.

Čl. 637. Ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se poslije zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona određena, izvođač može, i pored ovakve odredbe ugovora, zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi trebalo da cijena radova bude veća za više od deset procenata. Ali, i u ovom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset procenata, osim ako je do povećanja cijene elemenata došlo poslije njegovog dolaska u docnju.

Čl. 638. Ako bi u slučajevima iz prethodnih članova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, naručilac može raskinuti ugovor. U slučaju raskida ugovora naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio ugovorene cijene za dotle izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove.

Čl. 639. Ako su se u vrijeme između zaključenja ugovora i ispunjenja obaveze izvođača cijene elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova snizile za više od dva procenta, a radovi su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo da traži odgovarajuće sniženje ugovorene cijene radova iznad tog procenta. Ako je ugovorena nepromjenljivost cijene radova, a oni su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo na sniženje ugovorene cijene, u slučaju da su se cijene elemenata na osnovu kojih je određena cijena smanjile za toliko da bi cijena bila niža za više od deset procenata, i to za razliku u cijeni preko deset procenata. U slučaju docnje izvođača radova naručilac ima pravo na srazmjerno sniženje cijene radova za svako sniženje cijene elemenata na osnovu kojih je cijena radova određena. III OBAVEZE IZVOĐAČA RADOVA I ROKOVI

Član 15. Izvođač je dužan da ugovorene radove izvede u roku od 20 radnih mjeseci, računajući od dana uvođenja izvođača u posao.


535

Pod uvođenjem u posao, u smislu prethodnog stava, smatra se predaja izvođaču investiciono-tehničke dokumentacije, zemljišta za građenje i dozvole za građenje. Izvođač je obavezan da obezbijedi:

- bankarsku garanciju za povrat avansa - osigura gradilište za štete prema trećim licima i susjednim objektima.

Član 16.

Izvođač ima pravo na produženje ugovorenog roka ako je u izvršenju radova u tom roku bio spriječen vanrednim događajima koji se nisu mogli spriječiti, izbjeći ili otkloniti u vrijeme zaključenja ugovora. Vanrednim događajima smatraju se naročito:

1) prirodni događaji koji se smatraju višom silom (poplave, zemljotresi i drugo); 2) društveni događaji koji se smatraju višom silom (rat, oružane pobune, civilni

nemiri i sl.); 3) nestašice materijala na tržištu; 4) mjere državnih organa; 5) nastanak u toku građenja okolnosti u zemlji ili vodi koje nisu navedene

investiciono-tehničkom dokumentacijom; 6) zakašnjenje u uvođenju izvođača u posao; 7) zakašnjenja investitora u davanju objašnjenja projekta ili neispunjenje drugih

obaveza investitora ako je to uticalo na tok radova; 8) postupci trećih lica koje izvođač nije izvazvao svojom krivicom.

Član 17.

Nastupanje, trajanje i prestanak okolnosti zbog kojih se ugovoreni rok može produžiti, upisuje se u građevinski dnevnik.

Član 18. Ako izvođač zakasni sa izvođenjem radova, nema pravo na produženje ugovorenog roka zbog okolnosti koje su nastale u vrijeme kad je bio u docnji.

Član 19. Sve okolnosti iz čl. 16 ovog Ugovora koje su se mogle predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora ne smatraju se razlogom za produženje ugovorenog roka.

Član 20. Ispunjenje svojih obaveza iz ovog ugovora izvođač je dužan da obezbijedi sopstvenim nadzorom. Po završetku pojedinih radova, izvođač će u građevinskom dnevniku konstatovati da su ti radovi završeni.

Član 21. Investitor ima pravo da vrši stručni nadzor nad radovima izvođača i da na taj način kontroliše kvalitet radova i upotrijebljenog materijala. Investitor će pismeno obavijestiti izvođača o tome ko će u njegovo ime vršiti ovaj nadzor. Izvođač je dužan da omogući sprovođenje nadzora investitora.


536

Član 22. Izvođač je dužan da postupi po svim primjedbama i zahtjevima investitora datim na osnovu izvršenog nadzora. Primjedbama i zahtjevima investitora, smatraju se one koje imaju za cilj ispunjenje ugovornih obaveza izvođača.

Član 23. Ukoliko se utvrdi da pojedini radovi ne odgovaraju ugovorenom kvalitetu, ali i da se pored toga mogu primiti, investitor ima pravo na odgovarajuću bonifikaciju.

Član 24. Garancija za izvedene radove iznosi dvije godine od primopredaje objekta. Ako je korišćenje objekta počelo prije njegove primopredaje, garantni rok teče od početka korišćenja objekta.

Član 25. Izvođač je dužan da u toku garantnog roka na prvi pismeni poziv investitora otkloni o svom trošku sve mane koje se odnose na kvalitet radova. Izvođač nije dužan da otkloni one nedostatke koji su posljedica nestručnog rukovanja i upotrebe, odnosno nenamjenskog korišćenja određenih prostorija, dijelova objekta ili cijelog objekta.

Član 26. Ako izvođač ne pristupi izvršenju svoje obaveze iz prethodnog člana ni u roku od osam dana od prijema ponovljenog pismenog poziva i ne izvrši tu obavezu u primjerenom roku, investitor je ovlašćen da za otklanjanje mana angažuje drugo pravno ili fizičko lice, a da nastalim troškovima tereti izvođača.

Član 27. Izvođač je dužan da u toku izvođenja radova uredno vodi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu.

Član 28. U građevinski dnevnik i građevinsku knjigu upisuju se podaci određeni pozitivnim propisima i ovim ugovorom.

Član 29. Izvođač je dužan da o nalazu inspekcije u vezi sa radovima koje izvodi pismeno obavještava investitora radi zajedničkog ili pojedinačnog izvršavanja naloga inspekcijskih organa.

Član 30. Poslije konačnog obračuna izvođač predaje investitoru građevinsku knjigu i građevinski dnevnik. Izvod iz ZOO

Čl. 641. Ukoliko u ovoj glavi nije drukčije određeno, za odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.

Čl. 642. Prava naručioca prema izvođaču zbog nedostatka građevine prelaze i na sve docnije sticaoce građevine ili njenog dijela ali s tim da docnijim sticaocima ne teče novi rok za obavještenje i tužbu, već se uračunava rok prethodnika.


537

Čl. 643. Nosilac stanarskog prava na stan u društvenoj svojini ima pravo da zahtijeva od izvođača otklanjanje nedostataka u granicama njegove odgovornosti za nedostatke građevine prema naručiocu.

Čl. 644. Izvođač odgovara za nedostatke u izradi građevine koji se tiču njene solidnosti, ukoliko bi se ti nedostaci pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova. Izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kome je podignuta građevina, koji bi se pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova, osim ako je specijalizovana organizacija dala stručno mišljenje da je zemljište podobno za građenje, a u toku građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost stručnog mišljenja. Isto važi i za projektanta ako nedostatak građevine potiče od nekog nedostatka u planu. Oni su odgovorni prema odredbama prethodnih stavova ne samo naručiocu nego i svakom drugom sticaocu građevine. Ova njihova odgovornost ne može se ugovorom ni isključiti ni ograničiti.

Čl. 645. Naručilac ili drugi sticalac dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača i projektanta u roku od šest mjeseci od kada je nedostatak ustanovio, inače gubi pravo da se pozove na njega. Pravo naručioca ili drugog sticaoca prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovu njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kada je naručilac, odnosno sticalac obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

Čl. 646. Izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala zbog toga što je pri izvođenju određenih radova postupao po zahtjevima naručioca. Ali, ako je prije izvršenja određenog rada o zahtjevu naručioca upozorio ovog na opasnost od štete, njegova odgovornost se smanjuje, a prema okolnostima konkretnog slučaja može se i isključiti. IV UGOVORNA KAZNA, NAKNADA ŠTETE I PREMIJA

Član 31.

Ako izvođač zakasni sa izvođenjem radova ili sa predajom objekta dužan je da za svaki dan zakašnjenja plati investitoru ugovornu kaznu u iznosu od 1‰ (promila) od ukupne vrijednosti ugovorenih radova. Ukupna visina ugovorne kazne koju po osnovu iz prethodnog stava izvođač plaća naručiocu može da iznosi najviše od 5% ugovorene cijene radova.

Član 32. Izvođač ne plaća ugovornu kaznu ako dokaže da nije kriv za zakašnjenje u izvođenju ili predaji izvedenih radova.


538


Povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti povjeriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna). Ako što drugo ne proizilazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem. Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze.

Čl. 271. Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju, u jednom ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način. Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi.

Čl. 272. Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na čije se obezbjeđenje on odnosi. Sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Čl. 273. Kada je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze, povjerilac može zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu. On gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne. Kada je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo da isplati ugovornu kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namjera ugovarača kada su kaznu ugovorili. Kada je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu. Povjerilac ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Čl. 274. Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nesrazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značaj predmeta obaveze.

Čl. 275. Povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kada njen iznos premaša visinu štete koju je pretrpio, kao i kada nije pretrpio nikakvu štetu. Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

Čl. 276. Ako je za neispunjenje obaveze ili za slučaj zadocnjenja sa ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pdo kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su pored toga ugovorile kaznu, povjerilac nema pravo da zahtijeva ujedno ugovorenu kaznu i naknadu određenu zakonom, izuzev ako je to samim zakonom dozvoljeno.


539

Član 33. Ugovorna strana koja neurednim ispunjenjem ili neispunjenjem ugovorne obaveze prouzrokuje štetu drugoj ugovornoj strani, dužna je da štetu naknadi prema važećim propisima i pravnim pravilima.

Član 34. Ako je investitor zbog zakašnjnja izvođača u izvođenju ili predaji izvedenih radova pretrpio štetu koja je veća od iznosa ugovorne kazne, može umjesto ugovorne kazne zahtijevati naknadu štete, odnosno pored ugovorne kazne može zahtijevati i razliku do punog iznosa pretrpljene štete.

Član 35. Za radove izvedene u roku i saobrazno investiciono-tehničkoj cijeni investitor će izvođaču isplatiti 2% premije od ukupno ugovorene cijene. V OSTALE ODREDBE

Član 36. Primopredaja i konačan obračun izvedenih radova će se izvršiti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja da se izgrađeni objekat može koristiti.

Član 37. Izvođač je dužan da po završenim radovima povuče sa gradilišta svoje radnike, ukloni preostali materijal, opremu, sredstva za rad i privremene objekte koje je koristio u toku rada.

Član 38. Investitor može raskinuti ovaj ugovor:

1) ako nadležni organ zabrani dalje građenje objekta, 2) ako je zaostajanje u izvođenju radova koji su predmet ugovora takvo da može

dovesti, u pitanje njihovo izvođenje, 3) u slučajevima nastupanja vanrednih okolnosti koje imaju karakter više sile.

Član 39.

Zbog zasotajanja u izvođenju radova investitor može raskinuti ugovor samo ako je do zaostajanja došlo krivicom izvođača i ako je prethodno ostavio izvođaču naknadni primjereni rok za izvođenje radova pa ih ovaj ne izvede ni u tom naknadnom roku.

Član 40. Izvođač može da raskine ugovor ako investitor ne izvrši svoje ugovorne obaveze u roku kao i u vanredno datom roku.

Član 41. Ugovor se ne može raskinuti zbog neizvršenja neznatnog dijela ugovorne obaveze. Ugovor se raskida pismenom izjavom koja se dostavlja drugoj ugovornoj strani.

Član 42. Ako se ugovor raskine krivicom investitora on je dužan da izvođaču plati izvedene radove, pripremljen materijal i elemente za ugrađivanje i da mu naknadi pričinjenu štetu raskidom ugovora, uključujući i izgubljenu dobit. Ako se ugovor raskine krivicom izvođača investitor je dužan da mu plati izvedene radove, a izvođač je dužan da investitoru nadoknadi štetu koja mu je prouzrokovana raskidom ugovora.


540


Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikove docnje.

Čl. 278. Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje. Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

Čl. 279. Na dospjelu, a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno. Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Član 43. U slučaju raskida ugovora ili obustave radova izvođač je dužan da izvedene radove obezbijedi od propadanja. VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 44.

Svi sporovi koji nastanu iz ovog ugovora rješavaće se međusobnim sporazumom ugovornih strana. Ako se spor ne riješi na taj način, ugovorna strana će se za rješenje spora obratiti nadležnom sudu.

Član 45. Izvođač nije ovlašćen da pojedine poslove koji su predmet ovog ugovora prenese na izvođenje drugim licima ovlašćenim za izvođenje tih radova.

Član 46. Sastavni dio ovog ugovora čine: 1) investiciono-tehnička dokumentacija, 2) odobrenje za građenje, 3) potvrde o obezbjeđenju plaćanja po ovom ugovoru.

Član 47.

Ovaj ugovor zaključen je u šest istovjetnih primjeraka od kojih svaka ugovorna strana dobija po tri primjerka. Investiror Izvođač ______________ __________________


541

5.12.2. Primjer za Ugovor o djelu

UGOVOR O DJELU

Zaključen dana ________________2001. godine između ugovornih strana:

I Naručioca: Privredno društvo za inženjering u građevinarstvu INGPROM d.o.o. Sarajevo, Zmaja od Bosne 4a zastupano po __________________________. II Izvođača: Privredno društvo za završne radove u građevinarstvu INTEL d.o.o. Sarajevo, Paromlinska 20 zastupano po _____________________________.

Član 1. Izvođač se obavezuje izvesti cjelokupnu instalaciju grijanja u poslovnoj zgradi naručitelja u Sarajevu, Kolodvorska br. 20, prema projektu koji čini sastavni dio ovog ugovora.

Član 2. Izvođač će obezbijediti materijal za izradu instalacije grijanja. Materijal koji daje izvođač mora odgovarati važećim standardima.

Član 3. Naručilac se obavezuje da upozori izvođača na eventualne nedostatke materijala iz prethodnog člana koje je primijetio ili morao primijetiti. U slučaju da materijal nije podoban za izradu instalacije grijanja naručilac može raskinuti ugovor.

Član 4. Naručilac ima pravo da preko svog ovlaštenog lica nadzire izvođenje radova i daje upute kad je to potrebno prema prirodi posla. Izvođač se obavezuje omogućiti naručiocu nadzor i da će postupati po uputama nadzornog organa. Izvođač je dužan upozoriti naručioca na nedostatke uputa te na druge okolnosti za koje je znao ili morao znati, a koje mogu biti značajne za kvalitetnu i pravovremenu izvedbu instalacije grijanja, inače će odgovarati za štetu. Izvod iz ZOO

Čl. 600 Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl. a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu.

Čl. 601.

Ugovor kojim se jedna strana obavezuje da izradi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatra se u sumnji kao ugovor o prodaji. Ali, ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručilac obavezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari.


542

U svakom slučaju ugovor se smatra ugovorom o djelu ako su ugovarači imali u vidu naročito poslenikov rad.

Čl. 602. Kada je ugovoreno da poslenik izradi stvari od svog materijala, a nije određen kvalitet, poslenik je dužan dati materijal srednjeg kvaliteta. On odgovara naručiocu za kvalitet upotrijebljenog materijala isto kao prodavac.

Čl. 603. Naručilac ima pravo da vrši nadzor nad obavljanjem posla i daje uputstva kada to odgovara prirodi posla, a poslenik je dužan da mu to omogući.

Čl. 604. Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za izvršenje određenih radova, pod određenim uslovima i uz određene garancije, obavezuje pozivaoca da zaključi ugovor o tim radovima sa onim koji ponudi najnižu cijenu, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje. U slučaju isključenja obaveze da se zaključi ugovor, poziv na nadmetanje smatra se kao poziv zainteresovanima da oni naprave ponudu ugovora pod objavljenim uslovima.

Član 5. Izvođač je dužan izvesti instalaciju u skladu s projektom, kako je ugovoreno a po pravilima posla. Izvođač je ovlašten odstupiti od projekta samo uz saglasnost naručioca.

Član 6. Ako se izvođač u toku izvođenja instalacije grijanja ne bude držao projekta, odredaba ugovora i pravila struke, zbog čega bi instalacija imala nedostataka, naručilac će na to upozoriti izvođača i odrediti mu primjereni rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama. Ako izvođač do isteka tog roka ne postupi po zahtjevu naručioca, naručilac je ovlašten raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Član 7. Izvođač je dužan izvesti instalaciju grijanja iz člana 1. ovog ugovora u roku od 35 radnih dana, računajući od dana uvođenja u posao.

Član 8. Izvođač se obavezuje platiti naručiocu ugovornu kaznu od 0,2% od ugovorenog iznosa naknade za svaki dan zakašnjenja izvođenja radova. Iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći 5% ukupne cijene radova. Povjeravanje izvršenja posla trećem Izvođač nije ovlašten povjeriti trećem izvođenje instalacije grijanja.

Član 9. Kad izvođač dovrši instalaciju grijanja dužan ju je predati naručiocu.

Član 10. Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari iz člana 1. ovog ugovora snosi izvođač, a sve do predaje djela.


543

Ako je naručitelj pao u docnju zbog neprimanja dovršene instalacije grijanja rizik slučajne propasti iz prethodnog stava prelazi na njega. Izvod iz ZOO

Čl. 625. U slučaju kada je poslenik dao materijal za izradu stvari, a stvar bude oštećena ili propadne iz ma kog uzroka prije predaje naručiocu, rizik snosi poslenik, te nema pravo na naknadu za dati materijal, kao ni na naknadu za svoj rad. Ako je nraučilac pregledao izvršeni rad i odobri ga, smatra se da mu je stvar predata, a da je kod poslenika ostala na čuvanju. Ako je naručilac pao u docnju zbog neprimanja ponuđene stvari, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na njega.

Čl. 626. Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručilac ako je on dao materijal za izradu. U tom slučaju, poslenik ima pravo na naknadu samo ako je stvar propala ili bila oštećena poslije dolaska naručioca u docnju, ili ako se naručilac nije odazvao njegovom urednom pozivu da stvar pregleda.

Čl. 627. Ako je ugovoreno da će naručilac vršiti pregled i prijem pojedinih dijelova kako budu izrađeni, poslenik ima pravo na naknadu za izradu dijelova koje je naručilac pregledao i odobrio, čak i ako bi oni poslije toga propali kod njega bez njegove krivice.

Čl. 628. Radi obezbjeđenja naplate potraživanja naknade za rad i naknade za utrošeni materijal, kao i ostalih potraživanja po osnovu ugovora o djelu, poslenik ima pravo zaloge na stvarima koje je napravio ili opravio, kao i na ostalim predmetima koje mu je predao naručilac u vezi sa njegovim radom, sve dok ih drži i ne prestane dragovoljno da ih drži.

Član 11. Naručilac je dužan primiti instalaciju grijanja prema projektu, odredbama ovog ugovora i pravilima posla. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvedeno djelo to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je djelo primljeno. Izvod iz ZOO

Čl. 606. Poslenik je dužan skrenuti pažnju naručiocu na nedostatke materijala koji mu je naručilac predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu. Ako je naručilac zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke poslenik ukazao, poslenik je dužan postupiti po njegovom zahtjevu, izuzev ako je očigledno da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu poslenika, u kom slučaju poslenik može raskinuti ugovor.


544

Poslenik je dužan upozoriti naručioca na nedostatke u njegovom nalogu, kao i na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti od značaja za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

Čl. 607. Poslenik je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla. On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. On ne odgovara za zadocnjenje nastalo zbog toga što mu naručilac nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužan predujam i uopšte za zadocnjenje nastalo ponašanjem naručioca.

Čl. 608.

Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se poslenik ne drži uslova ugovora i uopšte da ne radi kako treba, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručilac može upozoriti poslenika na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad saobrazi svojim obavezama.

Čl. 609. Ako je rok bitan sastojak ugovora, a poslenik je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očigledno da ga neće završiti u roku, naručilac može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. On to pravo ima i kada rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takvog zakašnjenja naručilac očigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora.

Čl. 610. Ukoliko iz ugovora ili prirode posla ne proizilazi što drugo, poslenik nije dužan da posao obavi lično. Poslenik i dalje odgovara naručiocu za izvršenje posla i kada posao ne obavi lično.

Čl. 611. Poslenik odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na poslu koji je preuzeo da izvrši, kao da ga je sam izvršio.

Čl. 612. Za naplatu svojih potraživanja od poslenika njegovi saradnici mogu se obratiti neposredno naručiocu i zahtijevati od njega da im isplati ta potraživanja na teret svote koju u tom času duguje posleniku, ako su ta potraživanja priznata.

Čl. 613. Poslenik je dužan predati naručiocu izrađenu ili opravljenu stvar. Poslenik se oslobađa ove obaveze ako stvar koju je izradio ili opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara.

Član 12. Naručilac je dužan o nedostacima nađenim prilikom pregleda prijema djela odmah obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i prijema instalacije izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu.


545

Član 13. Ako se po prijemu djela pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se ipak može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti izvođača u roku od 8 dana od njegova otkrivanja. Istekom dvije godine od prijema djela, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke.

Član 14. Naručilac u slučaju uredne obavijesti izvođaču o nađenom nedostatku ima slijedeća prava:

1. Ako se radi o nedostatku koji ne čini instalaciju neupotrebljivom, može zahtijevati da izvođač u primjerenom roku otkloni nedostatak. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može – po svom izboru – izvršiti otklanjanje nedostatka na račun izvođača, ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor.

2. Ako se radi o nedostatku zbog kojeg instalacija grijanja ne bi bila upotrebljiva ili ako je izvedena u suprotnosti s izričitim uslovima ovog ugovora, može raskinuti ugovor.

U svakom slučaju iz prethodnog stava naručilac ima pravo i na naknadu štete. Izvod iz ZOO

Čl. 614. Naručilac je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odlaganja obavijestiti poslenika. Ako naručilac na poziv poslenika da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Poslije pregleda i primanja izvršenog rada poslenik vieš ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu.

Čl. 615. Ako se docnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se ipak može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti poslenika što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. Istekom dvije godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke.

Čl. 616. Naručilac koji je poslenika na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog posla ne može svoje pravo ostvarivati sudskim putem po isteku godine dana od učinjenog oabvještenja. Ali i po isteku tog roka naručilac može, ako je o nedostacima blagovremeno obavijestio poslenika, prigovorom protiv poslenikovog zahtjeva za isplatu naknada istaći svoje pravo na sniženje naknada i na naknadu štete.

Čl. 617.

Poslenik se ne može pozvati na neku odredbu prethodnih članova kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ali mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopštio naručiocu.

Čl. 618. Naručilac koji je uredno obavijestio poslenika da izvršeni rad ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak ukloni i za to mu odrediti primjeren rok.


546

On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, poslenik može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručiocu pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu štete.

Čl. 619. Kada obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Čl. 620.

Kada izvršeni posao ima nedostatak zbog koga djelo nije neupotrebljivo, odnosno kada posao nije izvršen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac je dužan dopustiti posleniku da nedostatak otkloni. Naručilac može odrediti posleniku primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun poslenika, ili snositi naknadu, ili raskinuti ugovor. Kada se radi o neznatnom nedostatku, naručilac se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

Čl. 621. Sniženje naknade vrši se u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme zaključenja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad sa nedostatkom.

Član 15. Naručilac se obavezuje platiti izvođaču naknadu za izvedeno djelo u iznosu od 20.000,00 KM (dvadesethiljada KM) u roku od 10 dana od dana prijema djela. Izvod iz ZOO

Čl. 622. Naručilac je dužan primiti rad izvršen prema odredbama ugovora i pravilima posla.

Čl. 623. Naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obaveznom tarifom ili kojim drugim obaveznim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdiće je sud prema vrijednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao, kao i prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada. Naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao izvršeni rad i odobrio ga, izuzev ako je drukčije ugovoreno. Isto važi ako je ugovoreno izvršenje i predaja rada u dijelovima.

Čl. 624. Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna s izričitim jemstvom poslenika za njegovu tačnost, on ne može da zahtijeva povećanje naknade čak i ako je u posao uložio više rada i ako je izvršenje posla zahtijevalo veće troškove nego što je bilo predviđeno.


547

Ovim se ne isključuje primjena pravila o raskidanju i izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna bez izričitog jemstva poslenika za njegovu tačnost, pa se u toku rada prekoračenje proračuna pokaže neizbježnim, poslenik mora o tome bez odlaganja obavijestiti naručioca, inače gubi svako potraživanje zbog povećanih troškova.

Čl. 629.

Sve dok naručeni posao nije dovršen naručilac može raskinuti ugovor kada god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti posleniku ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije učinio, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade koju je ostvario na drugoj strani ili koju je namjerno propustio da ostvari.

Član 16. Ugovorne strane su saglasne da će sve svoje međusobne sporove koji proisteknu iz ovog ugovora o djelu rješavati Opštinski sud I u Sarajevu.

Član 17. Ovaj ugovor je sastavljen u 4 istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka. U Sarajevu, 20.11.2001. godine Za naručioca: Za izvođača: __________________ __________________ Broj:__________/01. Broj:____________/01. 5.12.3. Primjer za Ugovor o inženjeringu

UGOVOR O INŽENJERINGU

Zaključen između ______________________________________________________ (tačan naziv, sjedište i adresa naručioca)

s jedne strane kao naručioca (u daljem tekstu: Investitor) i _____________________________________________________________________

(tačan naziv, sjedište i adresa izvođača)

s druge strane kao izvođača (u daljem tekstu: Izvođač), kako slijedi:

Član 1. Izvođač se obavezuje da za račun investitora izvede sve radove na objektu u Sarajevu, Paromlinska br. 10, i to po sistemu inženjeringa.

Član 2. Radovi iz člana 1. ovog ugovora obuhvataju:


548

1) izradu investicionog programa; 2) izradu projektno tehničke dokumentacije; 3) izvođenje pripremnih radova; 4) nabavku opreme; 5) izvođenje građevinskih radova, ugrađivanje i montažu uređaja i opreme; 6) izvođenje završnih radova.

Izvod iz ZOO

Čl. 640. Ako ugovor o građenju sadrži odredbu »ključ u ruke« ili neku drugu sličnu odredbu izvođač se samostalno obavezuje da izvrši skupa sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta. U tom slučaju ugovorena cijena obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje uticaj manjkova radova na ugovorenu cijenu. Ako u ugovoru »ključ u ruke« učestvuje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost prema naručiocu je solidarna.

Član 3.

Investicioni program Izvođač je dužan da izradi i preda Investitoru u roku od 90 dana od dana zaključenja ovog ugovora. Tehnička i ekonomska rješenja investicionog programa moraju biti racionalna i zasnovana na savremenim naučnim i tehničkim dostignućima.

Član 4. Investitor je dužan da u roku od 20 dana po prijemu investicionog programa obavijesti Izvođača da li prihvata taj program i u istom roku da dostavi Izvođaču eventualne primjedbe na primljeni investicioni program. Izvođač je dužan da postupi po primjedbama Investitora i da u izrađenom investicionom programu izvrši potrebne izmjene.

Član 5. Po primljenom obavještenju o prihvatanju investicionog programa, Izvođač će pristupiti izradi projektno-tehničke dokumentacije. Izvođač je dužan da investiciono tehničku dokumentaciju izradi u roku od 120 dana od dana prijema obaviještenja o prihvatanju investicionog programa.

Član 6. Projektno tehnička dokumentacija sastoji se od:

- građevinski projekat, - statički proračun, - mašinske instalacije, - elektro instalacije, - VIK, - uređenje objekta i - predmjer i predračun radova.

Član 7.

Izvođač je dužan da se pri izradi projektno tehničke dokumentacije pridržava svih odgovarajućih propisa i pravila svoje struke, te da investicionu tehničku


549

dokumentaciju izradi u 6 primjeraka, i da tako izrađenu investiciono tehničku dokumentaciju preda Investitoru.

Član 8. Investitor je dužan da u roku od 30 dana od prijema projektno tehničke dokumentacije pismeno obavijesti Izvođača da li prihvata izrađenu projektno tehničku dokumentaciju.

Član 9. Izvođač je dužan da postupi po primjedbama Investitora i da izvrši potrebne ispravke u izrađenoj projektno tehničkoj dokumentaciji.

Član 10. Izvođač je dužan da pristupi izvođenju pripremnih radova po dobijanju obaviještenja o prihvatanju izrađene projektno tehničke dokumentacije i po uvođenju u posao od strane Investitora. Pripremne radove Izvođač je dužan da izvede u roku od 90 dana od dana uvođenja u posao.

Član 11. Sve ugovorene radove iz člana 1. i 2. ovog ugovora Izvođač je dužan da izvede u roku od 30 radnih mjeseci i da ih izvede u skladu sa propisima i projektno tehničkom dokumentacijom, pravilima svoje struke i odredbama ovog ugovora.

Član 12. Izvođač se obavezuje da na objektu iz člana 1. ovog ugovora izvede i viškove radova i naknadne radova. Kao naknadni radovi smatraju se radovi koji nisu predmet ugovora, a Investitor zahtijeva da se izvedu. Kao viškovi radova smatraju se radovi koji prelaze ugovorene količine radova.

Član 13. Izvođač je dužan da prije početka izvođenja radova odredi lice kome će povjeriti rukovođenje sa izvođenjem radova i da o tome pismeno obavijesti Investitora.

Član 14.

Investitor se obavezuje da Izvođaču na ime cijene za sve izvedene radove iz čl. 1. i 2. ovog ugovora plati iznos od 8.250.000,00 KM (slovima: osammilionadvijestotinepedesethiljada KM). Cijene naknadnih radova utvrdiće se aneksom ugovora.

Član 15. Cijene naknadnih radova utvrdiće se posebnim ugovorom prije početka izvođenja tih radova na osnovu kalkulativnih elemenata iz projektno tehničke dokumentacije.

Član 16. Izvođač ima pravo na produženje ugovorenog roka za izvođenje radova zbog nastupanja vanrednih događaja koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora (prirodni događaji – zemljotres, poplava, suša itd., mjere državnih organa, nastanak u toku građenja okolnosti u zemlji ili u vodi koje nisu bile predviđene investicionom tehničkom dokumentacijom i sl.).


550

Član 17. Nastupanje, trajanje i prestanak vanrednih događaja iz člana 16. ovog ugovora upisuje se u građevinski dnevnik. Izvođač je dužan da pismeno obavijesti Investitora o namjeri da produži rok za izvođenje radova zbog nastupanja vanrednih okolnosti, odnosno događaja.

Član 18. Izvođač nema pravo na produženje ugovorenog roka za izvođenje radova zbog nastupanja vanrednih događaja koji su nastupili pošto je Izvođač već pao u docnju sa izvođenjem radova.

Član 19. Investitor ima pravo da vrši stručni nadzor nad izvođenjem radova preko lica koje će za to odrediti a o svom izboru obavijestiti Izvođača. Izvođač je dužan da omogući vršenje stručnog nadzora iz stava 1. ovog člana.

Član 20. Izvođač je dužan da postupi po opravdanim primjedbama i zahtjevima lica kome je povjeren stručni nadzor i da otkloni nedostatke na radovima u pogledu kojih su stavljene primjedbe, i to na sopstveni trošak.

Član 21. Investitor ima pravo na bonifikaciju ugovorene cijene za radove koji su već izvedeni, ali nisu odgovarajućeg kvaliteta mada se mogu primiti.

Član 22. Garancija za izvedene radove iznosi 2 godine računajući od izvršene primopredaje objekta, ako za pojedine radove nije propisan drugi rok. Za opremu koja se ugrađuje važi prenesena garancija proizvođača.

Član 23. Izvođač je dužan da o svom trošku izvrši sve opravke u toku garantnog roka, osim onih koje su posljedica nestručnog rukovanja i upotrebe odnosno nenamjenskog korišćenja ugrađene opreme, dijelova objekta ili cijelog objekta.

Član 24. Ako Izvođač ne ispuni svoje obaveze iz člana 23. ovog ugovora, u roku od 10 dana od prijema zahtjeva Investitora da se otklone utvrđeni nedostatci, Investitor će utvrđene nedostatke sam otkloniti ili posredstvom drugog izvođača i to na trošak Izvođača.

Član 25. Izvođač je dužan da u toku građenja vodi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu.

Član 26. Izvođač se obavezuje da na ime ugovorne kazne plati Investitoru 0,1‰ za svaki dan prekoračenja roka u izvođenju radova a najviše 5% od ukupne vrijednosti radova.

Član 27. Investitor je dužan da Izvođaču plati na ime avansa 30% od ugovorne cijene radova i to u roku od 7 dana od dana potpisivanja ovog ugovora.


551

Izvođač je dužan da iznos primljenog avansa obračunava kroz ispostavljene privremene situacije, s tim što će se iznos svake ispostavljene privremene situacije umanjiti za 30% do konačnog obračuna primljenog avansa.

Član 28. Ugovorenu cijenu za izvođenje radova Investitor je dužan da plaća po mjesečno propisno ovjerenim privremenim situacijama, koje je Izvođač dužan da ispostavi i dostavi Investitoru do svakog petog u mjesecu za protekli mjesec, kao i po okončanoj situaciji.

Član 29. Izvođač je dužan da objekt koji izgrađuje osigura kod odgovarajuće organizacije za osiguranje. Izvođač je dužan da preduzme sve mjere tehničke zaštite i druge mjere radi obezbjeđenja sigurnosti ljudi, saobraćaja, susjednih objekata i okoline.

Član 30. Primopredaja i konačni obračun izvedenih radova izvršiće se u roku od 20 dana računajući od dana prijema rješenja za upotrebu objekta, odnosno radova.

Član 31. O primopredaji objekta odnosno izvedenih radova vodi se zapisnik. Primopredaju objekta vrši komisija sastavljena od predsjednika i najmanje dva člana, od kojih po jednog člana imenuje svaki saugovarač. Radu komisije za primopredaju mogu prisustvovati i lica kojima je bio povjeren stručni nadzor nad izvođenjem radova, kao i rukovodilac radova. Njima pripada pravo da daju potrebna obavještenja i objašnjenja radi uspješnog rada komisije.

Član 32. Konačnim obračunom utvrđuje se vrijednost izvedenih radova, umanjenje cijena, sporni iznosi i osnovi umanjenja i osporavanja dijela cijene. Zapisnik potpisuju predsjednik i članovi komisije, kao i prisutni predstavnici Izvođača i Investitora.

Član 33. Izvođač je dužan da po izvedenim radovima ukloni sa gradilišta preostali materijal, opremu, sredstva za rad i privremene objekte, očisti gradilište od otpadaka i uredi ga na način određen investicionom tehničkom dokumentacijom.

Član 34. U slučaju spora oko izvršenja ovog ugovora stranke ugovaraju nadležnost Kantonalnog suda u Sarajevu.

Član 35. Izvođač je ovlašćen da izvođenje pojedinih vrsta radova ili pojedinih radova povjeri drugom izvođaču na osnovu ugovora koji će zaključiti sa tim izvođačem, s tim da se time ne dira u odnos niti prava i obaveze saugovarača koji su zasnovani ovim ugovorom.

Član 36. Sastavni dio ovog ugovora su:

1) ponuda izvođača; 2) projektno tehnička dokumentacija;


552

3) odobrenje za građenje; 4) potvrde (dokazi) o obebjeđenju plaćanja po ovom ugovoru; 5) dinamički plan izvođenja ugovorenih radova.

Član 37.

Ovaj ugovor sastavljen je u 8 istovjetnih primjeraka, od kojih se 4 primjerka nalaze kod Investitora, a 4 primjerka kod Izvođača. Izvođač: Investitor: _____________ _______________ Broj:________/ Broj:_________/ 5.12.4. Posebne uzanse o građenju 97

POSEBNE UZANSE O GRAĐENJU

Primjenjivanje uzansi

Član 1. Posebnim uzansama o građenju uređuju se odnosi između naručioca i izvođača radova (u daljem tekstu: ugovarači ) u poslovima izvođenja radova na građevinskim objektima.

Član 2. Posebne uzanse o građenju primjenjuju se ako su ugovarači pristali na njihovu primjenu. Smatra se da su ugovarači pristali na primjenu uzansi ako primjena uzansi nije ugovorom o izvođenju radova na građevinskim objektima ( u daljem tekstu: ugovor ) isključena u cjelini ili djelimično. Određivanje pojmova ( definicije )

Član 9. Izrazi upotrijebljeni u ovim uzansama imaju slijedeća značenja:

1) naručilac je lice koje je ugovorom zaključenim sa izvođačem naručilo izvođenje radova koji su predmet ugovora;

2) izvođač je lice koje je ugovorom zaključenim sa naručiocem prihvatilo obavezu da izvede radove koji su predmet ugovora;

3) pod radovima na građevinskim objektima podrazumijeva se izvođenje građevinskih, montažnih, instalaterskih i završnih radova, kao i ugrađivanje uređaja, postrojenja i opreme, na novim i postojećim objektima ili njihovim dijelovima;

4) građevinski objekti su: zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, putevi, željezničke pruge, bunari i ostale građevine koje predstavljaju zaokruženu funkcionalnu cjelinu;

97 Posebne uzanse o građenju donijela je Privredna komora Jugoslavije Sl. list SFRJ 18/77


553

5) viškovi radova su količine izvedenih radova koje prelaze ugovorene količine radova;

6) manjkovi radova su negativna odstupanja izvedenih radova u odnosu na ugovorene količine radova;

7) nepredviđeni radovi su oni radovi koji ugovorom nisu obuhvaćeni, a koji se moraju izvesti;

8) naknadni radovi su oni radovi koji nisu ugovoreni i nisu nužni za ispunjenje ugovora, a naručilac zahtijeva da se izvedu;

9) gradilište je zemljište na kome se izvode radovi i zemljište koje izvođač koristi radi izvođenja radova;

10) primjerenim rokom se smatra rok u kome se po redovnom toku stvari može izvršiti obaveza koja je u pitanju u konkretnom slučaju.

Član 13.

Izvođač je dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima. Smatra se da je objašnjenje traženo blagovremeno, ako je naručiocu, prema okolnostima koje su od uticaja, dato dovoljno vremena da može postupiti po zahtjevu a da ne nastane zastoj u izvođenju radova. Naručilac je dužan da postupi po zahtjevima izvođača i da mu u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži traženo objašnjenje tehničke dokumentacije. Naručilac nije obavezan da daje objašnjenja tehničke dokumentacije ako dokumentaciju izrađuje ili obezbjeđuje izvođač.

Određivanje cijene

Član 22. Cijene radova određuju se na način utvrđen uslovima naručioca za podnošenje ponuda i ugovaranje predmetnih radova. Cijene se određuju za jedinicu mjere radova koji su predmet ugovora (jedinična cijena), kao i u ukupnom iznosu za vrijednost cijelog objekta, ili dijela objekta, ili određenih radova. Jedinična cijena se utvrđuje za jedinicu mjere objekta ili za jedinicu mjere pojedinih vrsta ili faza radova. Jedinična cijena važi i za viškove, odnosno manjkove radova, ako ne prelazi 10% od ugovorenih količina radova.

Uticaj klauzule o nepromjenljivosti cijena

Član 28.

Ako je ugovoreno da se cijena ne mijenja zbog nastupanja promijenjenih okolnosti, izmjena ugovorene cijene se može zahtijevati ako se cijena zbog promijenjenih okolnosti poveća ili smanji za više od 10%.

Odredba "ključ u ruke"

Član 34. Odredba u ugovoru "ključ u ruke" i slični izrazi znače da ugovorom cijena obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih radova i da je isključen uticaj manjkova radova na ugovorenu cijenu.


554

Odredba "ključ u ruke" ne isključuje izmjenu ugovorene cijene zbog nastupanja promijenjenih okolnosti i plaćanje naknadnih radova.

Produženje rokova

Član 42. Izvođač ima pravo da zahtijeva produženje roka za izvođenje radova u slučaju u kome je zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca bio spriječen da izvodi radove. Produženje roka određuje se prema trajanju smetnje u smislu stava 1. ove uzanse, s tim što se rok produžuje i za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova i za eventualno pomjeranje radova u nepovoljnije godišnje doba. Kao razlozi, zbog kojih se, u smislu stava 1. ove uzanse, može zahtijevati produženje rokova, smatraju se naročito:

1) prirodni događaji (požar, poplava, zemljotres, izuzetno loše vrijeme neuobičajeno za godišnje doba i za mjesto na kome se radovi izvode i sl );

2) mjere predviđene aktima nadležnih organa; 3) uslovi za izvođenje radova u zemlji ili u vodi, koji nisu predviđeni tehničkom

dokumentacijom; 4) zakašnjenje uvođenja izvođača u posao; 5) postupci naručioca iz uzanse 70; 6) zakašnjenje u isporuci opreme, ako opremu nabavlja naručilac ili je

isporučuje lice koje je naručilac odredio; 7) nepredviđeni radovi za koje izvođač prilikom zaključivanja ugovora nije znao

niti je mogao znati da se moraju izvesti; 8) viškovi radova preko 10% od ugovorenih količina radova.

Član 51.

Ako je ugovorom predviđena ugovorna kazna, a nije određeno u kojim slučajevima se plaća, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj neurednog ispunjenja ugovornih obaveza.

Visina ugovorne kazne

Član 52. Ugovorna kazna iznosi 1‰ (1 promil) od ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja ako se radovi ne završe u predviđenom roku, s tim što iznos tako određene ugovorne kazne ne može da pređe 5% od ukupne cijene radova.

Privremene i okončane situacije Član 58.

Izvedeni radovi plaćaju se na osnovu privremenih situacija i okončane situacije.

Zadržavanje dijela cijene Član 66.

Naručilac ima pravo da zadrži srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova.


555

Kvalitet materijala

Član 76. Izvođač je dužan da u objekt ugrađuje materijal i opremu koji odgovaraju propisanom ili ugovorenom kvalitetu. Ako je potrebno, izvođač je dužan da izvrši odgovarajuće ispitivanje materijala. Ako metodi ispitivanja materijala nisu određeni tehničkom dokumentacijom ili tehničkim propisima, određuje ih izvođač. Troškove ispitivanja materijala snosi izvođač.

Otklanjanje nedostataka

Član 82. Ako izvođač u toku izvođenja ne postupi po osnovanom zahtjevu naručioca i ne otkloni nedostatke na izvedenim radovima, naručilac može raskinuti ugovor i tražiti od izvođača naknadu štete koja je nastala zbog nekvalitetno izvedenih radova i zbog raskidanja ugovora. Ako izvođač ne otkloni u primjerenom roku nedostatke koji su utvrđeni prilikom tehničkog pregleda i primopredaje izvedenih radova, naručilac može, na teret izvođača, otklanjanje nedostataka ustupiti trećem licu. Pri tom je naručilac dužan da postupa kao dobar privrednik.

Garantni rok

Član 85. Garantni rok za kvalitet izvedenih radova iznosi dvije godine, ako ugovorom ili propisima nije drukčije određeno.

Garancija za opremu

Član 87. Za opremu koju ugrađuje izvođač važi, u pogledu sadržine i roka, garancija proizvođača opreme, s tim što je izvođač dužan da svu dokumentaciju o garancijama proizvođača opreme, zajedno sa uputstvima za upotrebu, pribavi i preda naručiocu.

Prava docnijih korisnika

Član 88. Prava naručioca prema izvođaču zbog nedostataka na objektu prelaze i na sve docnije korisnike objekta ili dijela objekta do isteka garantnog roka.

Osiguranje

Član 95. Izvođač osigurava radove, materijal i opremu za ugrađivanje od uobičajenih rizika do njihove pune vrijednosti. Uobičajeni rizici iz stava 1. ove uzanse određuju se prema svim okolnostima konkretnog slučaja koji su od uticaja, a naročito prema vrsti radova, mjestu na kome se radovi izvode, vrsti i svojstvima materijala i opreme koji se ugrađuju. Premiju osiguranja plaća izvođač.


556

Snošenje rizika

Član 97. Do primopredaje izvedenih radova, rizik slučajne propasti i oštećenja radova, materijala i opreme snosi izvođač. Naručilac snosi rizik za materijal i opremu koje je nabavio do njihove predaje izvođaču.

Član 98.

Poslije primopredaje objekta, odnosno izvedenih radova, rizik slučajne propasti i oštećenja snosi naručilac. Odgovornost izvođača za stabilnost i sigurnost objekta

Član 104. Izvođač odgovara za nedostake objekta u pogledu njegove stabilnosti i sigurnosti, koji bi se pokazali za vrijeme od 10 godina od dana primopredaje radova. Izvođač se oslobađa od odgovornosti iz stava 1. ove uzanse, ako su nedostaci posljedica grešaka u projektu koji je obezbijedio naručilac i ako on te greške nije mogao uočiti.

Član 105. Za nedostatke u pogledu stabilnosti i sigurnosti objekta izvođač odgovara naručiocu i svakom drugom korisniku objekta. Primopredaja izvedenih radova

Član 110. Odmah po završetku radova izvođač obavještava naručioca da su radovi koji čine predmet ugovora završeni.

Član 111. Naručilac i izvođač su dužni da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu. Konačan obračun

Član 116. Konačnim obračunom se raspravljaju odnosi između ugovarača i utvrđuje izvršenje njihovih međusobnih prava i obaveza iz ugovora.

Član 117. Konačan obračun vrši se po primopredaji izvedenih radova. Rad na konačnom obračunu započinje odmah po izvršenoj primopredaji a završava se u roku od 60 dana od dana primopredaje. Izvod iz sudske prakse Činjenica da ugovor o građenju između investitora i izvođača nije zaključen u pismenoj formi ne isključuje odgovornost i investitora radova za štetu koju pretrpe treća lica u toku izvođenja radova. (Odluka Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. 79/87).


557

Izvođač može zahtijevati veću cijenu od ugovorene i kada ugovor o građenju sadrži klauzulu «ključ u ruke» ako je, uz pismenu suglasnost naručioca, odstupio od projekta i izveo radove koji nisu prvobitno ugovoreni. (Odluka Vrhovnog suda BiH, Pž. 511/88). Nepredviđeni radovi su i oni čije je preduzimanje bilo nužno zbog neočekivanog nailaska na vodovodne i druge instalacije. (Odluka Vrhovnog suda BiH, Pž. 328/89). Izvođač, specijalizovana organizacija, odgovara za nedostatke ispoljene u garantnom roku, ako su izazvani greškama u tehničkom rješenju na koje nije upozorio naručioca. (Odluka Vrhovnog suda BiH, Pž. 550/88). Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o građenju. 2. Koji su bitni elementi ugovora o građenju? 3. Koji su nebitni elementi ugovora o građenju? 4. Koji su načini zaključenja ugovora o građenju? 5. Kako se određuje cijena kod ugovora o građenju? 6. Kako se vrši promjena cijene kod ugovora o građenju? 7. Šta je ugovorna kazna kod ugovora o građenju? 8. Koje rokove poznajete kod ugovora o građenju? 9. Koje vrste ugovora o građenju poznajete? 10. Koji garantni rokovi postoje kod ugovora o građenju? 11. Navedite obaveze investitora. 12. Navedite obaveze izvođača radova.

5.13. Ugovor o osiguranju Ugovorom o osiguranju jedna ugovorna strana – osiguravač preuzima obavezu da drugoj ugovornoj strani – osiguraniku nadoknadi štetu ili isplati određenu sumu novca u slučaju nastupanja osiguranog slučaja. Ovaj ugovor se zaključuje potpisivanjem polise osiguranja koja je dokazno sredstvo da je ugovor zaključen. U pogledu svojih obilježja ovaj ugovor je teretan i dvostranoobavezan. Osnovni izvori prava su ZOO i Zakon o osiguranju imovine i lica čije su odredbe pretežno imperativnog karaktera. Pored ovoga kao značajan izvor prava su i brojni opšti uslovi poslovanja osiguravača koji uslovljavaju da ovaj ugovor ima i karaktet adhezinog ugovora. U pogledu podjele, odnosno vrste osiguranja osnovna podjela je na: osiguranje imovine, osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Osiguranje može biti i dobrovoljno i obavezno-zakonsko.


558

5.13.1. Primjer za ugovor o osiguranju robe

UGOVOR O OSIGURANJU Zaključen u Sarajevu dana 30.04.2002.godine između:

1. «KOMIS OSIGURANJE» d.o.o. iz Sarajeva koga zastupa direktor u daljem tekstu: osiguravač i

2. «TRANSPORT» d.o.o. iz Sarajeva koga zastupa direktor u daljem tekstu : osiguranik.

Član 1.

Ovim ugovorom se osigurava odgovornost osiguranika kao prevozioca prema korisnicima prevoza za potpuni ili djelimični gubitak oštećenje ili zakašnjenje pošiljke, koje su preuzete na prevoz pod uslovima navedenim u zakonu u skladu sa odredbama ovog ugovora.

Član 2. Osiguravač će naknaditi osiguraniku sve iznose koje treba da plati iz osnova odgovornosti osim šteta nastalih iz uzroka navedenih u članu 3. ovog Ugovora. Obaveza osiguravača ne može preći 35.000,00 KM (slovima: tridesetpethiljada KM), po jednom prevoznom sredstvu. Osiguranik može da osigura svoju odgovornost i preko limita iz prethodnog stava s tim što mora takve pošiljke pismeno da prijavi osigravaču sa naznakom njene vrijednosti i to prije početka prevoza. Za takve pošiljke se naknadno određuje premijska stopa u saglasnosti sa reosiguravačem.

Član 3. Osiguravač neće nadoknaditi štetu ako je ona nastala kao posljedica obične ili grube nepažnje osiguranika. Osiguravač neće nadoknaditi štetu nastalu na pošiljci ako je osiguranik zaključio ugovor o prevozu ali nije preuzeo pošiljku na prevoz ili se javio naručiocu prevoza sa zakašnjenjem i time prekršio pravila o prevozu, kao ni u slučajevima ako je šteta isplaćena bez saglasnosti osiguravača nakon isteka roka zastarjelosti kao ni za štetu nastalu na pošiljkama za koje nije obračunata vozarina ili ista nije prijavljena osiguravaču radi obračuna premije.

Član 4. Osiguranik je dužan da plati premiju po stopi 2% od ukupnog iznosa bruto vozarine i naknade za utovar i istovar pošiljke. Osiguranik je dužan da navedene podatke dostavi osiguravaču pismeno do 15-og u mjesecu za protekli mjesec. Godišnja minimalna premija iznosi 8.000,00 KM (slovima: osamhiljada KM). Na osnovu podataka iz stava 1. ovog člana osiguranik je dužan da plati premiju u roku od 15 dana po prijemu obračuna osiguravača.

Član 5. Osiguravač ima pravo pregleda poslovnih knjiga i evidenciju osiguranika a radi kontrole ispravnosti prijavljenih podataka za obračun premije.


559

Osiguravač se obavezuje da će podatke dostavljenih prijava kao i podatke koje je saznao prilikom pregleda poslovnih knjiga ili evidencija osiguranika čuvati kao poslovnu tajnu.

Član 6. Osiguranik ili lice koje on ovlasti dužni su da svaku vidljivu štetu koja je u smislu ovog ugovora pokrivena osiguranjem utvrde zapisnički na uobičajeni način, uz učešće primaoca odnosno korisnika prevoza prije predaje. Osiguranik je dužan da preuzme sve potrebne mjere da bi se spriječila odnosno smanjila šteta. Svaki slučaj krađe i gubitak pošiljke osiguranik treba odmah da prijavi nadležnom državnom organu i zapisnik o tome preda osiguravaču.

Član 7. Osiguranik je dužan da odštetni zahtjev odmah dostavi osiguravaču zajedno sa svim dokumentima i podacima potrebnim za likvidaciju štete. Osiguravač je dužan da osiguraniku da uputstvo o pravnim i drugim mjerama koje treba preuzeti u cilju zaštite od nedokazanih, neosnovanih ili nerealnih – previsokih odštetnih zahtjeva. Osiguranik je dužan da kao dobar privrednik preuzme sve mjere koje nađe za potrebno radi zaštite od neosnovanih zahtjeva. O pregledu preduzetim mjerama, osiguranik je dužan da bez odlaganja obavijesti osiguravača.

Član 8.

Osiguranik je dužan da prije priznavanja svoje obaveze na naknadu štete da zatraži saglasnost osiguravača i da se drži njegovih uputstava. Ako osiguranik ne postupi u skladu sa prethodnim stavom osiguravač može odbiti isplatu naknade potpuno ili djelimično ukoliko smatra da osiguranik nije bio odgovoran za nastalu štetu.

Član 9. Visina štete za potpuni i djelimični gubitak pošiljke obračunava se prema vrijednosti pošiljke koju je ona imala u vrijeme i u mjestu otpreme.

Član 10. Nakon utvrđivanja odgovornosti osiguranika i obaveze osiguravača za nastalu štetu i njenu visinu osiguravač će najkasnije u roku od 30 dana po prijemu potrebnih dokumenata isplatiti naknadu štete osiguraniku ili na njegovo traženje podnosiocu odštetnog zahtjeva. Odštetni zahtjev se neće likvidirati ako uz traženu dokumentaciju nije priložena pismena isprava o preuzimanju pošiljke na prevoz.

Član 11. Isplatom naknade za nastalu štetu na osiguravača prelaze sva prava osiguranika koji ovaj ima prema licima odgovornim za štetu. Osiguranik je dužan da na vrijeme preduzme sve potrebne mjere radi obezbjeđenja regresnog zahtjeva prema licima odgovornim za štetu.

Član 12. Osiguranje po ovom ugovoru počinje teći 30.04.2002.godine i odnosi se na sve pošiljke preuzete na prevoz sa tim datumom.


560

Osiguranje je zaključeno na određeno vrijeme s tim što svaka ugovorna strana može otkazati ugovor preporučenim pismom s otkaznim rokom od 30 dana.

Član 13.

U slučaju spora između ugovarača primjenjivat će se odredbe Zakona o obligacionim odnosima.

Član 14. U slučaju spora ugovara se nadležnost suda u Sarajevu.

Član 15. Ovaj ugovor sastavljen je u 6 (šest) istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 3 (tri) primjerka. OSIGURAVAČ OSIGURANIK __________________ ____________________

5.13.2. Primjer za ugovor o osiguranju stvari u stanu

Ugovorne strane:

1. Osiguranje Maior d.d. Sarajevo zastupano po direktoru ________________ (u daljem tekstu osiguravač)

2. N.N. iz Sarajeva, Radnička br. 6, II sprat, stan br. 2. (u daljem tekstu: osiguranik)


UGOVOR O OSIGURANJU STVARI U STANU

Član 1. Predmet ovog Ugovora predstavlja osiguranje stvari u stanu osiguranika na gornjoj adresi prema zajednički utvrđenom popisu na dan zaključenja ovog Ugovora.

Član 2.

Osiguranje pokriva uništenje ili oštećenje osiguranih stvari nastupanjem slijedećih rizika: požar, poplava, provalne krađe i razbojništva. Osiguranje pokriva samo prostu štetu a ne i izgubljenu dobit.

Član 3. Osiguranje po ovom Ugovoru važi za vrijeme dok se osigurane stvari nalaze u stanu osiguranika.

Član 4. Osigurane stvari osigurane su od rizika pobrojanih u članu 2. ovog Ugovora na iznos od 21.000,00 KM (slovima: dvadesesetjednahiljada i 00/100 KM).


561

Član 5. Godišnja premija osiguranja po ovom Ugovoru iznosi 1.200,00 KM (slovima: jednahiljadadvijestotine i 00/100 KM) i ista se plaća u 3 rate koje dospijevaju kvartalno, u skladu sa rokovima iz polise osiguranja.

Član 6.

Osiguranik je obavezan: - da uredno plaća dospjele anuitete po osnovu premije osiguranja; - da izvrši prijavu štete osiguravaču odmah čim je to po redovnom toku

moguće, a najkasnije u roku od 48 časova od njenog nastupanja; - da štete prouzrokovane uslijed provalne kraće i/ili razbojništva odmah prijavi

nadležnom državnom organu; - da osiguravaču dostavi dokaze potrebne za utvrđivanje uzroka i visine štete na

osiguranim stvarima. Član 7.

Osiguravač je obavezan: - da odmah, a najkasnije 3 dana, po prijavi štete pristupi utvrđivanju i procjeni

visine štete; - u zakonom utvrđenom roku isplati naknadu osiguranju za štetu prouzrokovanu

nastupanjem osiguranog slučaja.

Član 8. Naknada osiguranja utvrđuje se u visini stvarne štete za svaku osiguranu stvar ponaosob a najviše do ugovorne sume osiguranja.

Član 9. Po nastupanju osiguranog slučaja osiguranje prestaje ako je na predmetu osiguranja nastupila totalna šteta.

Član 10. Ovaj Ugovor se zaključuje na period od 365 dana a isti se obnavlja zaključenjem nove polise osiguranja.

Član 11. Sva prava osiguranika po ovom Ugovoru prestaju:

- sa danom 19.04.2003.godine do 2400; - neplaćanjem dvije uzastupne rate po osnovu premije osiguranja; - u ostalim slučajevima utvrđenim Zakonom i Opštim uslovima osiguravača.

Član 12.

Ovaj Ugovor proizvodi pravno dejstvo 24 sata po potpisanoj polisi osiguranja ili listi pokrića.

Član 13. Sve izmjene ovog Ugovora proizvode pravno dejstvo ukoliko su zaključene u pismenoj formi.

Član 14. U slučaju spora po ovom Ugovoru nadležan je Opštinski sud II sa sjedištem u Sarajevu.

Član 15. Ovaj Ugovor je zaključen u 4 istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka.


562

Član 16. Potpisivanjem ovog Ugovora osiguranik izjavljuje da je upoznat sa Opštim uslovima osiguravača. OSIGURAVAČ OSIGURANIK ____________________ ____________________ Izvod iz ZOIL

Čl. 66. Prema ovom zakonu obvezno se osiguravaju:

1) putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, 2) vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene

trećim osobama, 3) vlasnici, odnosno korisnici zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene

trećim osobama, 4) vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete

počinjene trećim osobama. Čl. 67.

Vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primjenjuju odredbe ovog zakona o obveznim osiguranjima dužni su sklopiti ugovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje. Društva za osiguranje, članovi Ureda za osiguranje koja se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti donose zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete. Zajedničke uvjete i tarifnu premiju objavljuje Ured za osiguranje. Društvo za osiguranje iz stava 1. ovog člana ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju, ako ponuditelj prihvaća uvjete osiguranja pod kojim se to osiguranje obavlja.

1. Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja

Čl. 69. Vlasnici odnosno korisnici vozila koja služe za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Ugovor iz stava 1. ovog člana dužni su zaključiti vlasnici odnosno korisnici:

1) autobusa kojim se obavlja javni prevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,

2) taksi-automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem, 3) autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla, 4) tračnih vozila za prijevoz putnika, 5) autobusa kojima turistička poduzeća prevoze turiste, 6) svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se

prevoze putnici uz naplatu prijevoza u obliku djelatnosti.


563

2. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama

Čl. 73. Vlasnik odnosno korisnik motornih vozila i priključnog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (u daljem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila.

3. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Čl. 93.

Vlasnik, odnosno korisnik zrakoplova dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama. Za inozemni zrakoplov koji ulazi u zračni prostor Federacije mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stava 1. ovog člana, ako nije pruženo drugo osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

4. Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Čl. 95.

Vlasnik, odnosno korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport i razonodu, upisanoj u očevidnik brodica dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koju brodica na motorni pogon može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti. Za brodicu na motorni pogon upisanu u strani upisnik brodica koja ulazi u obalno more Federacije ili unutrašnje plovne puteve mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stava 1. ovog člana, ako nije preženo drugo odgovarajuće osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti kod registracije, odnosno produženja registracije brodice na motorni pogon, oslobođeni su vlasnici brodica upisanih u očevidnik brodica na motorni pogon čija snaga motora ne prelazi 15kw. Obveza društva za osiguranje za naknadu šteta po osnovi ovog člana ograničena je iznosom koji utvrđuje Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor, ako ugovorom o osiguranju niej predviđen veći iznos. Odredbe ovog zakona koje se odnose na osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete trećim osobama, ako je štetu prouzročilo nepoznato, neosigurano ili strano motorno vozilo odgovarajuće se primjenjuju i na odgovornost za naknadu štete prouzročene uporabom nepoznate, neosigurane ili strane brodice na motorni pogon. Izvod iz ZOO

Čl. 897. Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovarač osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno


564

zajednici rizika (osiguravač), a zajednica se obavezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.

Čl. 898.

Događaj s obzirom na koji se zaključuje osiguranje (osigurani slučaj) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovarača. Ugovor o osiguranju je ništav ako je u času njegovog zaključenja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane. Ali, ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćen određen period koji prethodi zaključenju ugovora, ugovor će biti ništav samo ako je u času njegovog zaključenja zainteteresovanoj strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila prestala mogućnost da se on dogodi.

Čl. 901. Ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića. Pismena ponuda učinjena osiguravaču za zaključenje ugovora o osiguranju vezuje punudioca, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od dana kad je ponuda prispjela osiguravaču, a ako je potreban ljekarski pregled, onda za vrijeme od trideset dana. Ako osiguravač u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uslova pod kojima on vrši predloženo osiguranje, smatraće se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. U tom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravaču.

Čl. 902. U polisi moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokrića, svota osiguranja ili da je osiguranje neograničeno; premija ili doprinos, datum izdanja polise i potpisi ugovorenih strana. Polisa osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića u koju se unose bitni sastojci ugovora. Osiguravač je dužan upozoriti ugovarača osiguranja da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uslovi nisu štampani na samoj polisi. Izvršenje obaveze iz prethodnog stava mora biti konstatovano na polisi. U slučaju neslaganja neke odredbe opštih ili posebnih uslova i neke odredbe polise primijeniće se odredba polise a u slučaju neslaganja neke štampane odredbe polise i neke njene odredbe, primijeniće se ova posljednja. Prema sporazumu ugovarača, polisa može glasiti na određeno lice, po naredbi ili na donosioca.

Čl. 912. Ugovarač osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, ali je osiguravač dužan primiti isplatu premije od svakog lica koje ima pravni interes da ona bude plaćena. Premija se plaća u ugovorenim rokovima, a ako treba da se isplati odjednom, plaća se prilikom zaključenja ugovora.


565

Mjesto plaćšanja premije je mjesto u kome ugovarač osiguranja ima svoje gledište, odnosno prebivalište, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto.

Čl. 917. Osiguranik je dužan, izuzev u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od kad je to saznao. Ako on ne izvrši ovu svoju obavezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguravaču štetu koju bi ovaj zbog toga imao.

Čl. 920. Ako je ugovarač osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prevarom, osiguravač nije obavezan ni na kakva davnaja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog dejstva.

Čl. 922. Ako drukčije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje dejstvo počev od dvadeset četvrtog časa dana koji je u polisi označen kao dan početku trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno. Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor sa danom dospjelosti premije, obavještavajući pismenim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije. Ako je osiguranje zaključeno na rok duži od pet godina, svaka strana može po proteku ovog roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani da raskida ugovor. Ugovorom se ne može isključiti pravo svake strane da raskine ugovor kako je naprijed izloženo. Odrdbe ovog člana ne važe za osiguranje života.

Čl. 925. Osiguranjem imovine obezbjeđuje se naknada za štetu koja bi se desila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje se s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme sabiranja, ako nije drukčije ugovoreno. Punovažne su odredbe ugovora kojima se iznos naknade ograničava na manji iznos od iznosa štete. Pri utvrđivanju iznosa štete uzima se u obzir izmakli dobitak samo ako je to ugovoreno. Ako se u toku istog perioda osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosti s obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njenog umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom periodu. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđen, naknada se određuje prema toj vrijednosti, izuzev ako osiguravač dokaže da je ugovorena vrijednost znatno veća od stvarne vrijednosti, a za tu razliku ne postoji opravdan razlog (kao na primjer, osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost takve nove stvari, ili osiguranje subjektivne vrijednosti).


566

Čl. 931. Osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drukčije ugovoreno. Osiguravač je dužan dokazati da je šteta prouzrokovana nekim od ovih događaja.

Čl. 932. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana posluži prevarom i tako ugovori svotu osiguranja veću od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može tražiti poništenje ugovora. Ako je ugovorena svota osiguranja veća od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, svota osiguranja se snižava do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, a premije se srazmjerno smanjuju. U oba slučaja savjesni osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na nesmanjenu premiju za tekući period.

Čl. 934. Ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguravača od istog rizika, za isti interes i za isto vrijeme, tako da zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost te stvari (višestruko osiguranje), svaki osiguravač odgovara za izvršenje u potpunosti obaveza nastalih iz ugovora koji je on zaključio. Ako, pak, zbir svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari (dvostruko osiguranje), a pri tome ugovarač osiguranja nije postupio nesavjesno, sva ta osiguranja su punovažna, i svaki osiguravač ima pravo na ugovorenu premiju za period osiguranja u toku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakog pojedinog osiguravača naknadu prema ugovoru zaključenom sa njim, ali ukupno ne više od iznosa štete. Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovarač osiguranja dužan je oabvijestiti o tome svakog osiguravača istog rizika i saopštiti mu imena i adrese ostalih osiguravača, kao i svote osiguranja, pojedinih ugovora zaključenih sa njima. Po isplati naknade osiguraniku svaki osiguravač snosi dio naknade u srazmjeri u kojoj stoji svota osiguranja na koju se on obavezao prema ukupnom zbiru svota osiguranja, te osiguravač koji je platio više ima pravo zahtijevati od ostalih osiguravača naknadu više plaćenog. Ako je neki ugovor zaključen bez naznačenja svote osiguranja ili uz neograničeno pokriće smatra se kao ugovor zaključen uz najvišu svotu osiguranja. Za dio osiguravača koji ne može da plati, odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. Ako je ugovarač osiguranja zaključio ugovor o osiguranju kojim je nastalo dvostrano osiguranje ne znajući za ranije zaključeno osiguranje, on može, bez obzira na to da li je ranije osiguranje zaključio on ili neko drugi, u roku od mjesec dana od kada je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premija docnijeg osiguranja, ali osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na premiju za tekući period. Ako je do dvostranog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za vrijeme trajanja osiguranja, ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuća sniženja svota osiguranja i premija, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštio osiguravaču.


567

Ako je pri nastanku dvostranog osiguranja ugovrač osiguranja postupio nesavjesno svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora, zadržati primljene premije i zahtijevati nesmanjenu premiju za tekući period.

Čl. 942. U ugovorima o osiguranju lica (osiguranje života i osiguranje od nesrećnog slučaja) visina osigurane svote, koju je osiguravač dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj, utvrđuje se u polisi prema sporazumu ugovornih strana.

Čl. 943. Pored sastojaka koje mora imasti svaka polisa, u polisi osiguranja života moraju biti naznačeni: ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje, datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava da se zahtijeva isplata osigurane svote. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi, ali ne može glasiti na donosioca. Za punovažnost indosamenta polise po naredbi potrebno je da sadrži ime korisnika, datum indosiranja i potpis indosanta.

Čl. 945. Ako ugovarač osiguranja života ne plati neku premiju o dospjelosti, osiguravač nema pravo da njenu isplatu traži sudskim putem. Ako ugovarač osiguranja na poziv osiguravača, koji mu mora biti dostavljen preporučenim pismom, ne isplati dospjelu premiju u roku određenom u tom pismu, a koji ne može biti kraži od mjesec dana, računajući od kada mu je pismo uručeno, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, osiguravač može samo, ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije, izjaviti ugovaraču osiguranja da smanjuje osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor. Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osigurane svote, smatra se kao da je osigurana svota smanjena, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome da li su premije bile plaćene bar za tri godine ili ne.

Čl. 946. Osiguranje života može se odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg. Isto vaći i za osiguranje od nesrećnog slučaja. Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za punovažnost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polisi ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja polise, sa naznačenjem osigurane svote.

Čl. 947. Ništavo je osiguranje za slučaj smrti trećeg lica mlađeg od četrnaest godina, kao i lica potpuno lišenog poslovne sposobnosti, te je osiguravač dužan vratiti ugovaraču osiguranja sve premije primljene po osnovu takvog ugovora. Za punovažnost osiguranja za slučaj smrti trećeg lica starijeg od četrnaest godina potrebna je pismena suglasnost njegovog zakonskog zastupnika, kao i pismena suglasnost svakog osiguranog lica.


568

Čl. 949. Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti nije obuhvaćen rizik samoubistva osiguranika ako se desilo u prvoj godini osiguranja. U slučaju da se samoubistvo dogodilo u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora, osiguravač nije dužan da isplati korisniku osiguranu svotu, nego samo matematičku rezervu ugovora.

Čl. 952. Ako je smrt osiguranika prouzrokovana ratnim operacijama, osiguravač ako što drugo nije ugovoreno, nije dužan isplatiti korisniku osiguranu svotu, ali je dužan isplatiti mu matematičku rezervu iz ugovora. Ako nije što drugo ugovoreno, osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja, ako je nesrećni slučaj prouzrokovan ratnim operacijama.

Čl. 956. Polisa osiguranja života može biti data u zalogu. Zalaganje polise ima dejstvo prema osiguravaču samo ako je pismeno obaviješten da je polisa založena određenom povjeriocu. Kad polisa glasi po naredbi, zalaganje se vrši indosamentom. Izvod iz sudske prakse Osiguranjem se mogu pokriti i štete nastale prije zaključenja ugovora o osiguranju, pod uslovom da u trenutku zaključenja ugovora osiguranja i osiguranik nisu znali, niti su mogli znati da je već nastupio osigurani slučaj. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 135/95). Pravo iz ugovora o osiguranju u smislu člana 901. ZOO ima se cijeniti prema opštim uslovima za osiguranje imovine koji su sastavni dio ugovora u momentu zaključenja ugovora, a ne u momentu štetnog događaja. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 152/95). Kod ugovora o osiguranju, premija osiguranja isplaćuje se u ugovorenim rokovima, a ako treba odjednom, plaća se prilikom zaključenja ugovora. Kad premija nije plaćena na ovaj način, tada nije nastala obaveza tuženog kao osiguravača da isplati osiguranu sumu osiguranja, jer ta naknada dospijeva narednog dana od dana uplate premije. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 136/95). Nastupanjem osiguranog slučaja iz ugovora o osiguranju od rizika požara, tužena osiguravajuća organizacija je dužna da isplati po ugovoru o osiguranju štetu, bez obzira što je protiv nepoznatog izvršioca pokrenut krivični postupak zbog izazivanja požara. Krivica za izazivanje požara i nastupanje osiguranog slučaja je osnov za regresna prava tuženog prema licu koje je odgovorno za štetu. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 424/95). Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravača po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženom kao licu koje je odgovorno za štetu.


569

Pravo tužioca kao osiguravača prema tuženom kao odgovornom licu izvedeno je iz prava njegovog osiguranika, tako da tuženi kao treće lice prema kome je osiguravač istakao regresni zahtjev može da se brani prigovorima koji bi mogao da ističe i prema osiguraniku. (Iz rješenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 302/97 od 25.02.1998.). Činjenica da je zajednica osiguranja imovine i lica isplatila oštećenom licu štetu primjenom svojih pravila o totalnoj šteti ne znači da oštećeno lice nema pravo da od osiguravajuće organizacije štetnika naplati stvrnu štetu koju je pretrpio zbog krivice njegovog osiguranika do visine limita osiguranja. Razliku od limita do potpune naknade štete oštećeni može tražiti od štetnika. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 283/98 od 29.10.1998.). Prestanak plaćanja premije dovodi do raskida ugovora o osiguranju života, jer osiguravač ne može sudskim putem da prinudi osiguranika da ubuduće plaća premiju osiguranja. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 330/96). Imalac motornog vozila i zajednica osiguranja imovine i lica kao osiguravač od odgovornosti za štetu prouzrokovanu upotrebom motornog vozila, mogu biti obavezni, kao solidarni dužnici, na naknadu štete. (Odluka Vrhovnog suda BiH, Pž. 213/89).


570

Primjer za polisu osiguranja «Maior» osiguranje d.d. Opština _________________ Sarajevo, Bihaćka br. 29. Pribavljač _______________ Ranija polisa _____________

POLISA OSIGURANJA OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI No 12-00315 8

Osiguranik _________________________________________ Matični broj ________________________________________ Mjesto ________________ Opština _____________________ Adresa ____________________________________________ Osigurano vozilo: Vrsta _____________ marka ____________ tip ___________ Broj šasije _________________________________________ Broj motora ________________________________________ Snaga _______________ zapremina _____________ broj mjesta ________________ Nosivost ____________________ godina proizvodnje ________________________ Početak osiguranja ___________________ Istek osiguranja ____________________ Osigurana suma: za lica ________________ za stvari _________________________ Osigurana suma po osobi: za smrt _____________ za invalidnost _______________ Obračunata premija Zona rizika _____________ Tarifa _______________ Bonus __________________ Iznos premije _____________ Porez ___________________ Ukupna premija ______________ (slovima: ________________________________) Uslovi osiguranja od automobilske odgovornosti sastavni su dio ovog Ugovora i osiguranik je upoznat sa istim. U Sarajevu ________________ OSIGURAVAČ OSIGURANIK ________________ M.P. ______________________ Pitanja za vježbu:

1. Definišite pojam ugovora o osiguranju. 2. Koji su bitni elementi ugovora o osiguranju? 3. Kako se zaključuje ugovor o osiguranju? 4. Šta predstavlja polisa osiguranja? 5. Šta predstavlja lista pokrića? 6. Koji su izvori prava kod ugovora o osiguranju? 7. Koje su obaveze osiguranika kod ugovora o osiguranju?


571

8. Koje su obaveze osiguravača kod ugovora o osiguranju? 9. Šta predstavlja rizik kod ugovora o osiguranju? 10. Koje vrste osiguranja poznajete? 11. Šta predstavlja reosiguranje? 12. Koje su vrste obaveznog osiguranja? 13. Šta predstavlja višestruko osiguranje? 14. Šta predstavlja dvostruko osiguranje? 15. Na koji način prestaje ugovor o osiguranju?

ŠESTI DIO Hartije od vrijednosti

572

6.1. Hartije od vrijednosti Hartije od vrijednosti predstavljaju jedan od pravnih osnova za nastanak obaveze uopšte, a time su i izvor obligacija. Poslovno pravo se danas ne može zamisliti bez široke upotrebe hartija od vrijednosti, tako da su i izvori prava u ovoj oblasti brojni: Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o hartijama od vrijednosti, Zakon o privrednim društvima, Zakon o mjenici, Zakon o čeku, specijalni zakoni koji regulišu robne instrumente kao hartije od vrijednosti i brojni podzakonski akti. Hartije od vrijednosti se definišu kao pismene isprave kojim se izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Hartija od vrijednosti mora u sebi sa sadrži neko imovinsko pravo, a koje je neodvojivo od te isprave. Radi se o postojanju dva prava. Jedno je stvarno pravo kao pravo svojine na samoj ispravi u fizičkom smislu, a druga je obligaciono pravo odnosno pravo na potraživanje određenog imovinskog prava koje je inkorporisano u samoj ispravi. Osnovna obilježja hartija od vrijednosti su: formalnost, prenosivost, zamjenljivost u pojedinim slučajevima i inkorporisanost određenog prava. U pogledu podjele poznajemo slijedeće hartije od vrijednosti.97

- Hartije od vrijednosti prema sadržini prava • korporacione (npr. dionice) • stvarnopravne (npr. skladišnica) • obligacionopravne (npr. ček)

- Hartije prema načinu određivanja imaoca prava • na donosioca (npr. ček) • na ime (npr. dionica) • po naredbi (npr. mjenica)

- Hartije prema vrsti obaveze u vezi sa kojom nastaje sama hartija od vrijednosti • novčane (npr. mjenica, ček, dionica) • robne (prenosivi, tovarni list u drumskom prevozu ili prenosivi tovarni

list u željezničkom prevozu)

97 Pobliže o hartijama od vrijednosti vidjeti: Miloš Trifković, Simić Milić, Poslovno pravo – Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Šahinpašić, Sarajevo, 1997.god. Milan Bartoš: Menično i čekovno pravo, Beograd, 1974.god. Pavao Rastovčan: Vrijednosni papiri, Informator, Zagreb, 1985.god.


573

- Hartije prema dospjelosti • oročene (npr. mjenica) • a vista/po viđenju (npr. ček) • bez utvrđenog roka dospjeća (npr. dionica, komercijalni zapisi)

- Hartije prema prihodu

• sa stalnim prihodom (npr. obveznica) • sa promjenljivim prihodom (npr. dionica) • bez prihoda (npr. ček, robni isntrumenti kao HOV)

- Hartije od vrijednosti prema odnosu sa osnovnim pravnim poslom • kauzalne (npr. skladišnica) • apstraktne (npr. ček)

- Hartije od vrijednosti prema izdavaocu • javno pravne • privatno pravne

- Ostale hartije od vrijednosti • masovne (npr. dionice) • pojedinačne (npr. mjenica, ček) • tradicione (npr. skladišnica) • surogati HOV

legitimacioni znaci (npr. garderoberni znaci) papiri na zgoditak (npr. lutrijski loz)

Naš pravni sistem poznaje slijedeće hartije od vrijednosti: dionica, mjenica, ček, obveznica, komercijalni zapis, blagajnički zapis, certifikati i potvrde depozitara i robni instrumenti kao hartije od vrijednosti (teretnica ili konosman, prenosivi tovarni list u željezničkom transportu, prenosivi tovarni list u drumskom transportu, prenosivi tovarni list u avionskom transportu, prenosiva isprava kod kombinovanog prevoza i skladišnica). Izvod iz ZOO I OPŠTE ODREDBE

Čl. 234. Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.

Čl. 235. Hartija od vrijednosti mora sadržavati slijedeće bitne sastojke:

- označenje vrste hartije od vrijednosti; - firmu, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaoca hartije

od vrijednosti, - firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje, odnosno po čijoj naredbi hartija od

vrijednosti glasi, ili označenje da hartija glasi na donosioca, - tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti,


574

- mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj,

- potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji.

Posebnim zakonom za pojedine hartije od vrijednosti mogu biti određeni i drugi bitni sastojci. Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne važi kao hartija od vrijednosti. Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka, nemaju pravo dejstvo.

Čl. 236. Hartija od vrijednosti može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi.

Čl. 237. Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku.

Čl. 238. Posebnim zakonom se određuju i drugi uslovi za izdavanje hartije od vrijednosti u seriji. II OSTVARIVANJE PRAVA

Čl. 239. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na ime ili po naredbi smatra se njen donosilac. Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na ime ili po naredbi smatra se lice na koje hartija od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno prenijeta. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca postaje njen zakoniti imalac i stiče pravo na potraživanje upisano na njoj i kad je hartija od vrijednosti izašla iz ruku njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje.

Čl. 240. Ispunjenje potraživanja iz hartije od vrijednosti može zahtijevati, uz njeno podnošenje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti. III PRIJENOS HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Čl. 241.

Pravo iz hartije od vrijednosti na donosioca prenosi se njenom predajom.

Čl. 242. Pravo iz hartije od vrijednosti na ime prenosi se cesijom. Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz hartije od vrijednosti na ime može prenositi i indosamentom. Prijenos prava iz hartije od vrijednosti na ime vrši se ubilježavanjem na samoj hartiji firme, odnosno naziva, odnosno imena novog imaoca, potpisvanjem prenosicoa i upisom prenosa u registar hartija od vrijednosti, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.


575

Čl. 243. Pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se idnosamentom.

Čl. 244. Indosament može biti puni, blanko i na donosioca. Puni indosament sadrži izjavu o prenosu i firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje se pravo iz hartije od vrijednosti prenosi (indosatar) i potpis prenosioca (indosant), a može da sadrži i druge podatke (mjesto, datum i dr.). Blanko indosment sadrži samo potpis indosanta. U slučaju prenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se riječ «donosiocu». Idnosament na donosioca važi kao blanko indosament. Ništav je djelimični idnosament.

Čl. 245. Hartija od vrijednosti može se prenijeti i kao prijenos punomoćja, odnosno kao prijenos za zalogu. Kod prenosa punomoćja stavlja se klauzula «vrijednost u punomoćju», a kod prenosa za zalogu «vrijednost za zalogu» ili slično.

Čl. 246. Prenosom prava iz hartije od vrijednosti njen novi imalac stiče sva prava koja su pripadala prethodnom imaocu. Prijenos prava iz hartije od vrijednosti na ime bilo da se vrši putem cesije ili indosamenta, nema dejstva prema izdavaocu dok on o tome ne bude pismenim putem obaviješten, odnosno dok taj prijenos ne bude ubilježen u registar hartija od vrijednosti na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca. Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obaveze od strane izdavaoca, osim u slučaju drukčije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba upisana na samoj hartiji od vrijednosti.

Čl. 247. Imalac hartije od vrijednosti koja je na njega prenijeta kao «prijenos punomoćja» ili «prijenos za zalogu» može vršiti sva prava koja iz te hartije od vrijednosti proističu, ali hartiju može prenijeti na drugog samo kao prijenos punomoćja.

Čl. 248. Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz hartije od vrijednosti neprekidnim nizom indosamenata. Ovo pravilo se shodno primjenjuje i na posljednjeg cesionara.

Čl. 249. Zabrana prenosa indosamentom hartije od vrijednosti po naredbi vrši se izrazom «ne po naredbi» ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Pravo iz hartije od vrijednosti čiji je prijenos indosamentom zabranjen može se prenijeti samo cesijom. Prijenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant. Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samoj hartiji od vrijednosti na ime može zabraniti svako njeno prenošenje.


576

IV PROMJENE KOD HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Čl. 250. Hartiju od vrijednosti na donosioca ili po naredbi može izdavalac, na zahtjev i o trošku imaoca hartije, promijeniti u hartiju na ime. Ako promjenu nije izričito zabranio, izdavalac hartije od vrijednosti na ime može je, na zahtjev i o trošku imaoca, promijeniti u hartiju na donosioca ili po naredbi.

Čl. 251. Hartiju od vrijednosti po naredbi indosant može prenijeti indosamentom na donosioca, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Hartiju od vrijednosti na ime cedent, odnosno indosant može prenijeti samo na određeno lice. Hartija od vrijednosti na donosioca može se indosamentom prenijeti i na određeno lice.

Čl. 252. Hartije od vrijednosti izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jednu ili više hartija od vrijednosti. Hartija od vrijednosti može se, na zahtjev i o trošku imaoca, podijeliti na više hartija od vrijednosti manjeg iznosa, ali one ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena hartije izdate u toj seriji. V ISPUNJENJE OBAVEZE IZ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Čl. 253. Obaveza iz hartije od vrijednosti prestaje ispunjenjem od strane izdavaoca hartije zakonitom imaocu. Potraživanje iz hartije od vrijednosti prestaje i kada ona pripadne izdavaocu, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno. Savjesni izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca oslobađa se obaveze ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac hartije od vrijednosti.

Čl. 254. Ako je izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca znao ili je morao znati da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je ovlašćen od strane zakonitog imaoca, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu. Izdavalac hartije od vrijednosti ne može punovažno ispuniti svoju obavezu ako mu je to nadležni organ zabranio, ili kad je znao ili morao znati da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništenje hartije od vrijednosti.

Čl. 255. Dužnik koji je isplatio glavnicu imaocu hartije od vrijednosti dužan je isplatiti kupone kamata, odnoso drugih prinosa sa iste hartije koji mu budu podnijeti na isplatu poslije isplate glavnice, ukoliko ova potraživanja nisu zastarjela.

Čl. 256. Protiv zahtjeva imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac može istaći samo prigovore koji se tiču izdavanja same hartije, kao što je falsifikat; zatim prigovore koji proizilaze iz sadržaja hartije, kao što su rokovi ili uslovi: najzad, prigovore koje ima


577

prema samom imaocu hartije, kao što su kompenzacija, nedostatak zakonom propisanog postupka za sticanje hartije od vrijednosti i odsustvo ovlašćenja. Izdavalac može protiv zahtjeva imaoca kome je on ustupio hartiju od vrijednosti istaći nedostatke pravnog posla na osnovu koga je prijenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaći protiv zahtjeva nekog potonjeg imaoca. Međutim, ako je imalac hartije od vrijednosti, primajući hartiju od svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje hartiju od vrijednosti da bi izbjegao prigovor koji izdavalac im prema njemu, izdavalac može istaći taj prigovor i prema imaocu hartije. Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod pojedinih vrsta hartija od vrijednosti.

Čl. 257. Na željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdate proizilazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrijednosti.

Čl. 258. Garderobni ili slični znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj, ili naveden broj predatih predmeta, a koji obično sadrže nešto određeno o obvezi njihovog izdavaoca, služe samo da pokažu ko je povjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati. Izdavalac legitimacionog znaka oslobađa se obaveze kad je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne važi pretpostavka da je on pravi povjerilac ili da je ovlašćen zahtijevati ispunjenje, te je u slučaju spora dužan dokazati to svoje svojstvo. Povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni znak. U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavaoca i primaoca znaka, kao i onoga što je uobičajeno. VII OSTALE ODREDBE

Čl. 259. Imalac oštećene hartije od vrijednosti koja nije podobna za promet, ali čija se istinitost i sadržina mogu tačno utvrditi, ima pravo da zahtijeva izdavanje nove hartije od vrijednosti u istom iznosu, s tim da vrati oštećenu hartiju i naknadi troškove.

Čl. 260. Izgubljena hartija od vrijednosti može se amortizovati samo ako glasi na ime ili po naredbi ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Čl. 261. Za zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti važe pravila o zastarjelosti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Pitanja za vježbu:

1. Šta predstavljaju hartije od vrijednosti? 2. Koje hartije od vrijednosti poznajete? 3. Koje kriterije za podjelu hartija od vrijednosti poznajete? 4. Koji su bitni elementi hartija od vrijednosti?


578

5. Na koga mogu da glase hartije od vrijednosti? 6. Kako se vrši prenos hartija od vrijednosti? 7. Koje promjene poznajete kod hartija od vrijednosti? 8. Kako se ispunjava obaveza iz hartija od vrijednosti?

6.2. Dionica Dionica predstavlja hartiju od vrijednosti koja je korporativne prirode, pošto u sebi sadrži i upravljačka prava i koja je imovinske prirode pošto njenom imaocu daje i pravo na učešće u dobiti (dividenda). Izvori prava su: ZPD i ZOVP. Dionice su u našem pravnom sistemu dematerijalizovne, nedjeljive i glase na ime, pri čemu najniža nominalna vrijednost dionice iznosi 10,00 KM. U našem pravnom sistemu dionice su hartije od vrijednosti koje isključivo glase na ime, a jedna dionica u sebi nosi pravo na jedan glas. Izdaju ih d.d. i k.d.d. Naš pravni sistem poznaje klase i serije dionica. Sve dionice koje u sebi sadrže ista prava čine istu klasu (npr. istu klasu redovnih dionica čine osnivačke redovne kao i redovne dionice svih narednih emisija). Naše pravo pokazuje slijedeće klase dionica: redovne (obične), prioritetne (preferencijalne), dionice zaposlenih (radničke) i vlastite dionice. Svaka klasa u sebi sadrži različita prava koja se generalno dijele na: standardna, iznad i ispod standardna. Postoje i druge podjele dionica, tako:

- prema načinu određivanja evidentirane vrijednosti dijele se na: • nominalne i • kvotne

- prema vrsti uloga dijele se na: • gotovinske i • naturalne

- prema tome da li u sebi nose pravo glasa dijele se na:

• dionice sa pravom glasa (votirajuće) • dionice bez prava glasa (nevotirajuće)

- prema tome na koliko glasova nose pravo u sebi dijele se na:

• dionice sa pravom na jedan glas i • dionice sa pravom na više glasova • dionice bez prava glasa

- prema redoslijedu emisije dijele se na:

• osnivačke (prve) emisije mladice) i • dionice narednih emisija

- prema nosiocu prava dijele se na:

• dionice na ime i • dionice na donosioca

- prema sadržini prava dijele se na:

• redovne (obične) dionice i


579

• preferencijalne (prioritetne) dionice koje, opet, mogu biti: preferencijalne kumulativne i nekumulativne i preferencijalne participativne i neparticipativne

- prema mogućnosti povlačenja uplate na ime nominalne vrijednosti dionica

dijele se na: • užitničke i • neužitničke

Za razliku od pojma klasa dionica pojam serije označava pojam tehničke prirode. Serija predstavlja redni broj emisije dionica iste klase. Dionice se emituju uz odobrenje Komisije za hartije od vrijednosti i obavezno se registruju na dva mjesta: u Registar emitenta i Registar za hartije od vrijednosti. Da bi se ostvarila prava prava po osnovu dionica iste moraju biti obavezno registrovane kod Registra. U pogledu prometa dionica Zakon poznaje:

- kupovinu - prodaju i - zalaganje dionica.

Što se tiče drugih radnji sa dionicama govori se o:

- spajanju - podjeli, ali je split (cijepanje) dionica iste klase na više dionoca za više

korisnika isključeno, - konverziji i - denominaciji dionica.


580

Primjer za redovnu dionicu sa nominalnom vrijednošću

Serija B 100 dionica Broj 001 II Emisija Kontrolni broj

ABH banka Dioničarsko društvo

Sarajevo

R E D O V N A D I O N I C A

40.000,00 KM

/slovima: četrdesethiljada KM i 00/100/ po kojoj njen vlasnik

______________________________________ /firma pravnog lica ili ime i prezime fizičkog lica/

Ima sva prava na osnovu Ugovora o osnivanju emitenta Statuta i Odluke o emisiji dionica. Predsjednik Skupštine Predsjednik Nadzornog odbora _________________________ ______________________________

Sarajevo, 25.02.2002.godine


581

Primjer za redovnu kvotnu dionicu

Serija B 100 dionica Broj 001 II Emisija Kontrolni broj

ABH banka Dioničarsko društvo

Sarajevo

R E D O V N A D I O N I C A

1/100

Ukupna vrijednost emisije: 4.000.000,00 KM Nominalna vrijednost jedne dionice: 40.000,00 KM

po kojoj njen vlasnik

______________________________________ /firma pravnog lica ili ime i prezime fizičkog lica/

Ima sva prava na osnovu Ugovora o osnivanju emitenta Statuta i Odluke o emisiji dionica. Predsjednik Skupštine Predsjednik Nadzornog odbora _________________________ ______________________________



582

I Z V O D Iz Odluke o II-oj emisiji dionica ABH banke d.d. Sarajevo

1. Emisija se vrši radi pribavljanja dodatnog kapitala u cilju kreditiranja malih proizvodnih privrednih društava.

2. Emitent emituje dionice u ukupnoj vrijednosti od 4.000.000,00 KM (slovima:

četirimiliona KM)

3. Nominalna vrijednost dionice iznosi 40.000,00 KM (slovima: četrdesethiljada KM).

4. Ukupno se emituje 100 dionica.

5. Dionice ove emisije pripadaju klasi redovnih dionica i njihovim vlasnicima

daju standardna prava u skladu sa Statutom emitenta. Sarajevo, 10.01.2002.god. Predsjednik Uprave Generalni direktor ________________

Na osnovu člana 198. Zakona o privrednim društvima na zahtjev dioničara ABH banka d.d. izdaje privremeni

I Z V O D

iz knjige dioničara

J.M.B.G. 1245323070071 Ime i prezime N.N. Upsani iznos KM 40.000,00 KM Broj dionica 1 Nominalna vrijednost 40.000,00 KM Kontrolisao Predsjednik Uprave Generalni direktor ________________ ________________ Napomena: Ovaj Izvod iz knjige dioničara ne predstavlja hartiju od vrijednosti.


583

Izvod iz Uredbe sa zakonomskom snagom o vrijednosnim papirima (u daljem tekstu: UZVP). Posebno vidjeti četvrti dio – Statusno pravo – privredna društva čl. 131-154. i čl. 194-238. II VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

1. Dionica Čl. 9.

Dionica je isprava sa pravom učešća. Imalac dionice stiče pravo učešća u dobiti, a zavisno od vrste dionica i pravo učešća u upravljanju, druga prava i prioritete saglasno statutu izdavaoca dionice.

Čl. 10. Dionica se uplaćuje u novcu, a može i u stvarima i pravima iskazanim u novčanom iznosu, u skladu sa ugovorom, statutom i odlukom o izdavanju dionica iz člana 14. ovog zakona.

Čl. 11. Sredstva za kupovinu dionice mogu se uplatiti odjednom ili u ratama. Ako se uplata vrši u ratama, kupac dionice dobiva privremenu dionicu, s tim što se svaka iduća uplata upisuje i potvrđuje na samoj privremenoj dionici. Privremena dionica se povlači i zamjenjuje stalnom dionicom kada imalac privremene dionice uplati ukupan iznos svog udjela. Ako ukupni iznos na koji se raspisuju dionice nije ostvaren u skladu sa odlukom o izdavanju dionica izdavalac dionica dužan je uplatiocima vratiti uplaćena novčana sredstva s kamatom utvrđenom odlukom o izdavanju dionica koja se obračunava od dana uplate do dana povrata ili smanjiti ukupan iznos na koji se izdaju dionice.

Čl. 12. Imalac dionice ima pravo na dio ostvarene dobiti koja se raspoređuje na dividendu. U stečajnom postupku imalac dionice ima pravo na srazmjeran dio stečajne mase, koja se raspoređuje dioničarima.

Čl. 13. Skupština ili njoj odgovarajući organ upravljanja izdavaoca dionica donosi odluku kojom utvrđuje visinu dividende, način i vrijeme njene isplate.

Čl. 14.

Odluku o izdavanju dionica donosi nadležni organ upravljanja. Odlukom o izdavanju dionica utvrđuje se naročito: naziv izdavaoca dionica; oznaka da dionica glasi na donosioca ili na ime; ukupni iznos na koji se izdaju dionice i broj dionica, nominalna vrijednost dionica, broj glasova koji daje dionica, ako se stiče pravo upravljanja u skladu sa članom 11. ove uredbe; način isplate dividende; vrijeme upisa dionica; način upisa dionica; kod koga se i u kom roku uplaćuje sredstva za kupovinu dionica; u kom se roku vraćaju uplaćena sredstva u slučaju odustajanja od izdavanja dionica; vrsta dionica; redoslijed ostvarivanja prvenstva kada se prioritetne dionice izdaju u više serija; način objavljivanja i izdavanja dionica, postupak raspodjele i distribucije dionica; način plaćanja dionica; utvrđivanje uvjeta za isplatu kumulativne dividende; snošenje rizika; način raspolaganja dionicama, mogućnost zamjene konverzije dionica; prava koja


584

ostvaruje imalac prioritetne dionice, pravo prvenstva kupovine imalaca dionica kod novog izdavanja dionica i druga pitanja u vezi sa izdavanjem dionica. Odlukom o izdavanju dionica može se predvidjeti izdavanje potvrde kojom se potvrđuje da imalac posjeduje broj dionica označen u potvrdi.

Čl. 15. Dionica sadrži slijedeće osnovne elemente: oznaku da je dionica; oznaku vrste dionica; naziv i sjedište izdavaoca dionica; naziv kupca dionice ili oznaku na koga glasi dionica; ukupan novčani iznos na koji se izdaju dionice i broj dionica; rokove isplate dividende; mjesto, datum izdavanja i serijski broj sa kontrolnim brojem dionice; faksimil potpisa predsjednika ili člana upravnog odbora izdavaoca dionice i prava iz dionice.

Čl. 16. Prema redoslijedu izdavanja, dionica može biti osnivačka – dionica prve emisije ili dionica narednih emisija. Prema sadržaju prava dionica iz stava 1. ovog člana može biti obična (redovna) ili prioritetna (povlašćena ili preferencijalna).

Čl. 17. Dionica iz člana 14. ove uredbe može biti bez prava glasa i sa pravom na jedan ili više glasova.

Čl. 18. Imalac prioritetne dionice u odnosu na imaoca obične dionice ima pravo prvenstva naplate dividende, naplate u postupku stečaja izdavaoca dionice, kao i druga prava prvenstva koja se utvrđuju odlukom iz člana 14. ovog zakona.

Čl. 19. Prioritetna dionica može biti kumulativna i participativna. Kumulativna prioritetna dionica daje imaocu dionice pravo naplate kumuliranih nenaplaćenih dividendi prije naplate bilo kakvih dividendi imaocima običnih dionica u skladu sa odlukom iz člana 14. ove uredbe. Participativna prioritetna dionica, osim određene dividende, donosi i pravo učešća u raspodjeli dobiti, u skladu sa odlukom iz člana 16. ove uredbe. Pitanja za vježbu:

1. Šta predstavlja dionica? 2. Koji su bitni elementi dionice? 3. Kako je dionica definisana prema ZOPD? 4. Koja privredna društva emituju dionice? 5. Koje vrste dionica poznajete? 6. Šta predstavlja pojam klasa dionica? 7. Šta predstavlja pojam serija dionica? 8. Koje dionice poznajete prema ZOPD? 9. Koja prava u sebi nose dionice? 10. Koja su standardna dionička prava? 11. Ko donosi odluku o emisiji dionica? 12. Šta predstavlja sadržaj odluke o emisiji dionica? 13. Kada vlasnici preferencijalnih dionica imaju pravo glasa?


585

14. Koje su specifičnosti radničkih dionica? 15. Kada dioničko društvo može sticati sopstvene dionice? 16. Šta predstavlja pravo preče kupnje dionica? 17. Koje radnje sa dionicama poznajete? 18. Koja prava dioničara poznajete? 19. Koje obaveze dioničara poznajete? 20. Koji je obavezni sadražj knjige dioničara?

6.3. Mjenica Mjenica kao hartija od vrijednosti javlja se još u antičko doba, tako u Hamurabijevom zakonu postoje određeni trgovački efekti i to kao naredbe jednog trgovca prema drugom da za njegov račun izvrši određeno plaćanje. U Vavilonu su bili poznati trezauri kao vrsta skladištara koji su izdavali priznanice za preuzetu robu. U starom Rimu postojale su biljete ili tezere kojim su trgovci mogli naplatiti u nekom drugom mjestu iz njihovog depozita. Mjenica se izričito pominje u 15-om vijeku u Italiji kao cambuiri i lettera di cambio. U masovnijem prometu javlja se tek u vrijeme merkantilizma kada je postojala zabrana iznošenja gotovog novca iz zemlje. U modernom pravu mjenica je hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu sumu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati određenu sumu novca naznačenom na toj hartiji od vrijednosti ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Mjenica danas zadovljava mnoge ekonomske funicije i to: sredstva plaćanja, sredstvo bezgotovinskog plaćanja, sredstvo obezbjeđenja plaćanja, sredstvo kreditiranja, sredsvo za pojedine finansijske transakcije, kao i sredstvo za kraktoročno ulaganje novčanog kapitala (eskont i reeskont hartija od vrijednosti). Kreditna funkcija mjenice je najprisutnija. Osnovni pravni izvori za mjenicu kao hartiju od vrijednosti su: ZOO, ZOM i Ženevska konvencija o mjenici. U pogledu njenih svojstava, mjenicu kao hartiju od vrijednosti karakteriše: prenosivost, prometljivost, formalnost i apstraktnost. Mjenice možemo podijeliti prema različitim kriterijima, i to:

- prema tome ko plaća mjeničnu svojtu mjenice se dijele na: • trasirana • trasirana po sopstvenoj naredbi • trasirana sopstvena po sopstvenoj naredbi, i • solo (sopstvena) mjenica

- prema trgovačkom poslu i funkciji mjenica može biti: • finansijska i • robna (poslovna)

- prema formi i sadržini elemenata u vrijeme izdavanja mjenica može biti: • potpuna i • bjanko


586

Pored ovih poznate su i slijedeće vrste mjenica: - cirkulaciona, - komisiona, - domicilirana, - rekta, - povratna i - prejudicirana mjenica.

Kroz naredne primjere daju se različiti modaliteti popunjavanja mjenica, kao i većine mjeničnih radnji i klauzula kao za pravna tako i za fizička lica.

Mjenični blanket sa bitnim mjeničnim elementima

1

3

4 7

6 88

29

5

2

1. Oznaka da se radi o mjenici 2. Mjenična svota (brojevima i slovima) 3. Trasant 4. Trasat 5. Remitent 6. Mjesto izdavanja 7. Mjesto plaćanja 8. Datum izdavanja 9. Dospijeće


587

Izvod iz Zakona o mjenici (u daljem tekstu: ZOM) I OPĆE ODREDBE

Čl. 1. Ovim zakonom uređuju se sadržaj i forma mjenice, te način poslovanja mjenicom na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija). Mjenica, u smislu ovog zakona, predstavlja sredstvo plaćanja i instrument osiguranja plaćanja.

Čl. 2. U ovom zakonu:

1) «Trasirana mjenica predstavlja bezuvjetan uput da se plati određena svota novca.

2) «Indosament» predstavlja vrstu mjenice koja ima svojstvo prenosivosti. 3) «Akceptiranje mjenice» predstavlja mogućnost kojom imatelj trasirane

mjenice, kao i onaj koji je samo drži, mjenicu može sve do njene dospjelosti podnijeti na akceptiranje trasatu.

4) «Aval» predstavlja mjenično jemstvo. 5) «Dospjelost» predstavlja sposobnost naplativosti mjenice. 6) «Plaćanje» je sam čin plaćanja mjenične svote. 7) «Regres» je obeštećenje imatelja mjenice u slučaju kada mjenica nije

plaćena po dospjelosti, na vrijeme i prije dospjelosti. 8) «Intervencija» predstavlja mogućnost akceptiranja i isplate mjenice po

potrebi, od naznačene osobe. 9) «Umnožavanje i prijepisi» označava da mjenica može biti izdata u dva

ili više istovjetnih primjeraka. 10) «Preinačenje mjenice» predstavlja mogućnost preinačenja nekog sloga

na mjenici. 11) «Protest» predstavlja podizanje protesta kod protestnog tijela

ovlaštenog zakonom protiv osobe protiv koje se protest podiže. 12) «Zastara» je mogućnost zastarijevanja mjeničnog zahtjeva protiv

akceptanta, indosanta i trasanta u odnosu na imatelja mjenice i u međusobnim odnosima.

13) «Neopravdano obogaćenje» označava pojavu neopravdanog stjecanja dobiti za radnje propuštene radi održavanja mjeničnih prava i ugašene zastare.

14) «Pravo zaloga i pridržaja» predstavlja pravo imatelja mjenice da se iz zaloga koji drži kod sebe namiri, bez podizanja tužbe ukoliko mjenična obveza nije na vrijeme izvršena, a pravo pokretninama i vrijednosnim papirima.

15) «Amortizacija» mjenice predstavlja mogućnost da se sudu mjesto plaćanja predloži amortizacija mjenice u slučaju njenog nestanka.


588

II TRASIRANA MJENICA IZDAVANJE I OBLIK TRASIRANE MJENICE

Čl. 3. Trasirana mjenica sadrži:

1) oznaku da je mjenica, napisana u samom slogu isprave, na jeziku na kojem je sastavljena,

2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca, 3) ime onoga koji treba platiti (trasat), 4) označenje dospjelosti, 5) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti, 6) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent), 7) označenje dana i mjesta izdavanja mjenice, 8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasat).

Čl. 4.

Isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojanih u prethodnom članku ne vrijedi kao trasirana mjenica, osim u slučajevima koji su određeni u slijedećim stavcima. Trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost, smatra se kao mjenica po viđenju. Ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja, a ujedno i kao mjesto trasatovog prebivanja ono mjesto koje je naznačeno pored trasatovog imena. Trasirana mjenica na kojoj nije naznačeno mjesto izdavanja smatra se da je izdata u mjestu koje je označeno pored trasantovog potpisa.

Čl. 5. Trasirana mjenica može glasiti po naredbi samoga trasata. Ona se može vući (trasirati) i na trasanta. Ona se može izdati (trasirati) za račun treće osobe.

Čl. 6. Trasirana mjenica može biti plativa u mjestu prebivališta treće osobe, bilo u mjestu u kojem trasat prebiva, bilo u kojem drugom mjestu (domicilna trasirana mjenica).

Čl. 7. U trasiranoj mjenici plativoj po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, trasant može odrediti da svota u njoj označena, nosi kamate. U svakoj drugoj trasiranoj mjenici ova odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana. Kamatna stopa mora se naznačiti u mjenici; ako se to ne učini, odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana. Kamate teku od dana izdavanja mjenice, ako nije drukčije označeno.

Čl. 8. Ako je mjenična svota napisana slovima i brojevima, u slučaju neslaganja, vrijedi svota napisana slovima.


589

Ako je mjenična svota napisana više puta slovima ili više puta brojevima, onda vrijedi najmanja svota.

Čl. 9. Iako se na mjenici nalaze potpisi osoba koje su nesposobne mjenično se obvezati, ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih osoba ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obvezuju osobe koje su potpisale mjenicu, ili u ime kojih je ona potpisana, ipak su obveze ostalih potpisnika pravovaljane.

Čl. 10. Tko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga, mada za to nije bio ovlašten, osobno je po njoj obvezan, a ako je platio ima ista prava koja bi imao zastupnik. Isto vrijedi za zastupnika koji je prekoračio svoje ovlaštenje.

Čl. 11. Trasant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. On sebe može osloboditi odgovornosti za akcept, a svaka odredba kojom bi sebe oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se kao da nije ni napisana. III INDOSAMENT

Čl. 12. Svaka mjenica, i onda kada nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom. Mjenica u koju je trasant stavio riječi: «ne po naredbi» ili drugi izraz, koji znači to isto, može se prenijeti samo u obliku i s učinkom običnog ustupanja (cesije). Mjenica se može indosirati i na samog trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo na kojeg drugog obveznika. Ove osobe mogu je dalje indosirati.


590

Primjer za trasiranu mjenicu (fizička lica)

M.M.Sarajevo Pruščakova br. 5.

u robi

U Sarajevu

N.N. Sarajevo, Hercegovačka br. 12.

bez

Hiljadu KM i 00/100

Sarajevu, 20.03. 02


M.N. Sarajevo, Kulovića broj 16

prvu

1.000,00 KM

Primjer za trasiranu sopstvenu (solo) mjenicu (fizička lica)

U Sarajevu M.M.Sarajevo Kulovića br. 8.

u novcu

M.M. Sarajevo, Kulovića br. 8.

bez

Desethiljada KM i 00/100

Sarajevu 20.02.02


N.N. Sarajevo, Koturova broj 6

prvu

10.000,00 KM


591

Primjer za domiciliranu trasiranu mjenicu (fizička lica)

M.N. Tuzla, Sprečanska br. 3. M.M.Sarajevo Kulovića br. 5.

u novcu

N.N. Sarajevo, Koturova br.6.

bez

Hiljadupetstotina KM i 00/100

Sarajevu, 25.01.02


N.M. Sarajevo, Kervin potok broj 1

jedinu

1.500,00 KM

Primjer za trasiranu mjenicu po sopstvenoj naredbi (fizička lica)

M.M.Sarajevo Šimićeva br.22.

u robi

U Sarajevu

N.N. Sarajevo, Bršćanska br. 5.

bez

Hiljadudvjesto KM i 00/100

Sarajevu 12.01.02


M.M. Sarajevo, Šimićeva broj 2.

prvu

1.200,00 KM


592

Primjer za trasiranu sopstvenu mjenicu

po sopstevenoj naredbi (fizička lica)

U Sarajevu M.M.Sarajevo Hiseta br. 4.

u novcu

M.M. Sarajevo, Hiseta br. 4.

bez

Dvijehiljade KM i 00/100

Sarajevu, 20.05.02

M.M. Sarajevo, Hiseta broj 4.

jedinu

2.000,00 KM

Primjer za komisionu trasiranu mjenicu (fizička lica)

U Sarajevu

XX Sarajevo

N.N.Sarajevo Triglavska br. 5.

M.M. Sarajevo, Branilaca grada br. 1.

u robi

Hiljadu KM i 00/100

Sarajevu, 05.01.02

Sarajevo, 25.05.2002.godineN.M. Sarajevo, Ohridska broj 12.

jedinu

1.000,00 KM


593

Primjer za dospjeće mjenice

Dospjeće *

02 Sarajevu, 01.02.

* Dospjeće

1. po viđenju ili 2. 20 dana po viđenju ili 3. 90 dana od danas ili 4. 01.04.2002.god.


594

Primjer za puni indosament

M.M.Sarajevo Brčanska br. 5.

u novcu

N.N. Sarajevo, Jukićeva br. 12.

bez


Sarajevu 25.01.02


M.N. Sarajevo, Splitska broj 5.

jedinu

2.000,00 KM

Umjesto njemu platite po naredbi XX, Sarajevo, Malta broj 8 U Sarajevu 10.02.2002.god. _______________________

M.N.Sarajevo, Splitska br. 5. Umjesto meni platite po naredbi XY, Sarajevo, Kolodvorska br. 9. U Sarajevu 20.02.2002.god. _______________________

X.X.Sarajevo, Malta br. 8.


595

Primjer za rekta indosament

mjesto meni, platite XX Sarajevo,

________________________

UMalta br. 8 ali ne i po njegovoj naredbi

M.N. Sarajevo, Splitska br. 5.

02 Sarajevu, 25.01. 2.000,00 KM

Sarajevo, 20.04.2002.godine jedinu



u novcu bez

N.N. Sarajevo, Jukićeva br. 27.M.M.Sarajevo Brčanska br. 2.


596

Primjer za bjanko indosament

________________________


02 Sarajevu, 25.01. 2.000,00 KM




u novcu bez




597

Primjer za punomoćnički indosament

Umjesto meni platite po naredbi XX

arajevo, Malta br. 8.

2.god.

________________________


02 Sarajevu, 25.01. 2.000,00 KM




u novcu bez



SVrijednost za naplatu U Sarajevu, 10.03.200


598

Primjer za založ ički indosament

Umjesto meni platite po naredbi XX

arajevo, Malta br. 8.

2.god.

_______ M.N. Sarajevo, Splitska br. 5.

n

02 Sarajevu, 25.01. 2.000,00 KM



Dvijehiiljade KM i 00/100

u novcu bez



SVrijednost za zalogu. U Sarajevu, 25.02.200

_________________


599

Primjer za povratni indosament

Umjesto meni platite po naredbi XX Sarajevo, Malta br. 8.

Sarajevu, 10.02.2002.god.

_____________ka br. 5.

mjesto meni platite po naredbi YY, arajevo, Kolodovorska br. 9. Sarajevu, 20.02.2002.god.

______ br. 8.

mjesto meni platite po naredbi M.N. arajevo, Splitska br. 5.

vorska br. 9.

02 Sarajevu, 25 1..0 2.000,00 KM




u novcu bez



U

___________ M.N. Sarajevo, Splits

USU

__________________ X.X. Sarajevo, Malta

US

____________________________ Y.Y. Sarajevo, Kolod


600

Primjer za avaliranu trasiranu mjenicu

02 Sarajevu 20 3..0 1.000,00 KM

Sarajevo, 20.05.2002.godine prvu


Hiljadu KM i 00/100

robi bez

N.N. Sarajevo, Hercegovačka br. 12.

M.M.Sarajevo Pruščakova br. 5.

Per aval XX. Sarajevo, Tršćanska br. 12.


601

Potvrda o isplati mjenice na mjeničnom blanketu

U Sarajevu 10.02.2002.god.

_______________________ M.N.Sarajevo, Splitska br. 5.

U

Sarajevu 20.02.2002.god.

______________________ X.X.Sarajevo, Malta br. 8.

____________________________ X.Y.Sarajevo, Kolodvorska br. 9.

02

Sarajevu, 25.01. 2.000,00 KM




u novcu bez

N.N. Sarajevo, Jukićeva br. 27. M.M.Sarajevo Brčanska br. 2.

Umjesto njemu platite po naredbi XX, Sarajevo, Malta broj 8

mjesto meni platite po naredbi XY, Sarajevo, Kolodvorska br. 9. U _

Plaćeno, Sarajevo, 25.04.2002.god.

Primjer za mjeničnu intervenciju (fizička lica)


602

Primjer za avaliranu trasiranu mjenicu

02 Sarajevu 20.03. 1.000,00 KM

Sarajevo, 20.05.2002.godine prvu


Hiljadu KM i 00/100

robi bez N.N. Sarajevo, Hercegovačka br. 12. M.M.Sarajevo

Pruščakova br.5. Prema potrebi


603

Primjer za trasiranu mjenicu sa pretpostavljenim

bitnim elementima i akceptom

2. Trasat: D.O.O. “Promet”, Tuzla, Malta br. 4 3. Remitent: D.O.O. “Plastprom”, Zenica, Trg branilaca bb

rane mjenice:

aji robe široke potrošnje u vrijednosti 20.540,00 KM gdje se davac, a trasat kao kupac robe.

čne ambalaže u vrijednosti 24.250,00 KM gdje se kupac.

Elementi za popunjavanje trasirane mjenice:

1. Trasant: D.D. “Agroprom”, Sarajevo, Titova br. 8

4. Mjesto izdavanja: nije navedeno 5. Mjesto plaćanja: nije navedeno 6. Datum izdavanja: 20.02.2002.god. 7. Dospjeće: nije navedeno 8. Mjenična svota: 20.540,00 KM 9. Vrijednost primljena u robi 10. Bez izvještaja 11. Broj primjeraka: jedina

Pravni osnovi (kauza) za izdavanje trasi

1. Ugovor o prodtrasant pojavljuje kao pro

2. Ugovor o isporuci plastiremitent pojavljuje kao prodavac, a trasant kao


604

Izvod iz ZOM Čl. 22.

atelj trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drži, može je sve do dospjelosti odnijeti na akceptiranje trasatu u mjestu njegovog prebivanja.

Čl. 23. (1) U svakoj trasiranoj mjenici tr ože odrediti da se ona podnese na

jestu različitom od mjesta u kojem trasat prebiva a je u pitanju trasirana mjenica na

si na akceptiranje prije

nje.

rediti dulji.

interesirane osobe mogu se mo onda kada je taj zahtjev

(2) Imatelj mjenice nije dužan mje podnosi na akceptiranje ostaviti kod

na licu mjenice. (2) Kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju, ili kada

dosanata i trasanta, mora taj propust ustanoviti

dstupanje od sastojaka mjenice jednako ptant obvezan prema sadržini svog

akcepta.

Imp

asant makceptiranje naznačujući ili ne naznačujući za to rok.

(2) Trasant može i zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje, osim kada je u pitanju trasirana mjenica plativa kod treće osobe ili u m

, ili kadodređeno vrijeme po viđenju.

(3) Trasant može isto tako odrediti da se mjenica ne podnoodređenog vremena.

(4) Svaki indosant može narediti da se trasirana mjenica podnese na akceptiranje, naznačujući ili ne naznačujući za to rok, osim kada je trasant u njoj zabranio da se ona podnosi na akceptira

Čl. 24.

(1) Mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja.

(2) Trasant može ovaj rok skratiti ili od(3) Te rokove indosanti mogu skratiti.

Čl. 25.

(1) Trasat može zahtijevati da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje. Za

ispunjen sapozivati na to da ovaj zahtjev nijezabilježen u protestu.

nicu kojutrasata.

Čl. 26. (1) Akcept se piše na samoj mjenici. Izražava se riječju “priznajem”,

“primljena”, “prihvaćena” ili kojom drugom riječju koja to isto znači: akcept potpisuje trasat. Kao akcept vrijedi i sam trasatov potpis kada je stavljen

se na temelju naročite odredbe treba podnijeti na akceptiranje u određenom roku, onda akcept mora biti datiran na dan kada je mjenicu podnio na akceptiranje. Ako se akcept ne datira, imatelj mjenice, da bi održao svoja regresna prava protiv inpravodobno podignutim protestom.

Čl. 27.

(1) Akcept mora biti bezuvjetan, ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote.

(2) Svako drugo u akceptu sadržano oje odbijanju akcepta. Ipak je akce


605

Čl. 28. (1) Kada je u mjenici trasant kao mjesto plaćanja označio neko mjesto različito

od onoga u kojem trasat prebiva, ne imenujući osobu kod koje treba izvršiti

ćanja. (2) Ako je mjenica plativa u mjestu trasatovog prebivanja, ovaj može prilikom

(1) t obvezuje mjenicu platiti po dospjelosti.

i prema čl. 49. i 50. ovog zakona.

napisani akcept

(2) mjenice ili kojeg potpisnika da je mjenicu akceptirao, on je prema njima obvezan po sadržaju danog akcepta.

isplatu (domicilijat), onda trasat prilikom akceptiranja može označiti tu osobu. Kada se to ne učini, smatra se da se akceptant obvezao sam platiti u mjestu pla

akceptiranja označiti adresu u tom mjestu, gdje se isplata ima obaviti (platiše)

Čl. 29. Akceptom se trasa

(2) Ako mjenica ne bude plaćena, njen imatelj, pa bio to i sam trasant, ima na temelju nje pravo na neposrednu tužbu protiv akceptanta za sve što se može zahtijevat

Čl. 30.

(1) Smatra se da je trasat odbio akceptiranje mjenice ako je precrtao prije nego što je mjenicu vratio. Dok se ne dokaže protivno, smatra se da je akcept precrtan prije nego što je mjenica vraćena. Ali, ako je trasat pismeno izvijestio imatelja


606

Primjer za trasiranu mjenicu po sopstvenoj naredbi

3. Mjesto izdavanja: Sarajevo 4. Mjesto plaćanja: Bihać

6. Dospjeće: 90 dana od dana izdavanja

jenice po sopstvenoj naredbi:

od 15.250,00 Km gdje se trasant pojavljuje

Elementi za popunjavanje trasirane mjenice po sopstvenoj naredi:

1. Trasant: D.O.O. «Komes», Sarajevo, Ložionička br. 2. 2. Trasat: D.O.O. «MEP», Bihać, Husinska br. 1.

5. Datum izdavanja: 10.01.2002.god.

7. Mjenična svota: 15.250,00 KM 8. Vrijednost primljena u robi 9. Sa izvještajem

Pravni osnov (kauza) za izdavanje trasirane m Ugovor o skladištenju robe u vrijednostikao skladištar a trasat kao ostavioc.


607

Primjer za trasiranu mjenicu po sopstvenoj naredbi

sa avalom za trasata

3. Avalista: «Komeh banka» d.d. Bihać, Cazinska br. 12.

izdavanja: 10.01.2002.god.

asata za izdavanje trasirane mjenice po

obe u vrijednosti od 15.250,00 KM gdje se skladištar a trasat kao ostavioc.

ćeg računa od strane trasata (honorata) kod

Elementi za popunjavanje trasirane mjenice po sopstvenoj naredbi sa avalom za trasata:

1. Trasant: D.O.O. «Komes», Sarajevo, Ložionička br. 2. 2. Trasat: D.O.O. «MEP», Bihać, Husinska br. 1.

4. Mjesto izdavanja: Sarajevo 5. Mjesto plaćanja: Bihać 6. Datum7. Dospjeće: 90 dana od dana izdavanja 8. Mjenična svota: 15.250,00 KM 9. Vrijednost primljena u robi 10. Sa izvještajem

Pravni osnovi (kauza) sa avalom za trsopstvenoj naredbi:

j1. Ugovor o skladištenojavljuje kao

u rtrasant p

2. Ugovor o otvaranju tekuavaliste.


608

Izvod i

Čl. 31. (1) Isplata mjenice može se za cijelu mjeničnu svotu ili za izvjestan njen dio

osigurati avalom (mjeničnim jamstvom). (2) Ovo osiguranje može dati treća osoba ili čak i netko od potpisnika mjenice.

Čl. 32. (1) Aval se daje na mjenici ili na alonžu i potpisuje ga avalista. (2) Aval se izražava riječima: «per aval», «kao jemac», «kao poruk» ili ma kojim

licu mjenice, osim ako je u pitanju

(4) Iz avala treba se vidjeti za koga je dan. Ako se to ne vidi, vrijedi kao da je dán za trasanta.

je obveza za koju jamči ništava iz bilo

ta stječe pravo iz mjenice protiv onoga za koga je

z ZOM

drugim izrazom koji to isto znači. (3) Za davanje avala dovoljan je potpis na

potpis trasata ili trasanta.

Čl. 33. (1) Avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči. (2) Njegova obveza vrijedi i onda kada

kojeg drugog razloga, osim zbog formalnog nedostatka. (3) Kad isplati mjenicu, avalis

inače jamčio, kao i protiv onih koji su po ovoj mjenici odgovorni (pravo na regres).


609

Primjer za označavanje dospjelosti mjenice

avanja

M

Pravni osnovi (kauza) za

otrošnje u vrijednosti 20.540,00 KM gdje se ac, a trasat kao kupac robe.

tične ambalaže u vrijednosti 24.250,00 KM gdje se vac, a trasant kao kupac.

Elementi za utvrđivanje dospjelosti trasirane mjenice:

1. Trasant: D.D: “Agroprom”, Sarajevo, Titova br. 8 2. Trasat: D.O.O. “Promet”, Tuzla, Malta br. 4 3. Remitent: D.O.O. “Plastprom”, Zenica, Trg branilaca bb 4. Mjesto izdavanja: Sarajevo 5. Mjesto plaćanja: Tuzla 6. Datum izdavanja: 20.02.2002.god. 7. Dospjeće: alternativno: - bez datuma

na izd- 120 dana od da- 20.00.2002.god.

100 dana od viđenja - 8. Mjenična svota: 20.540,00 K9. Vrijednost primljena u robi 10. Bez izvještaja 11. Broj primjeraka: jedina

izdavanje trasirane mjenice:

e1. Ugovor o prodaji robe širokje kao prodav

ptrasant pojavlju

2. Ugovor o isporuci plasremitent pojavljuje kao proda


610

Izvod iz ZOM

Čl. 34. (1) Mjenica se može izdati:

- po viđenju, - na određeno vrijeme po viđenju, - na određeno vrijeme od dana izdavanja, - na određeni dan.

(2) Ništave su mjenice u kojima je dospjelost drukčije naznačena, kao i mjenice s više dospjelosti.

Čl. 35. (1) Mjenica po viđen odnese. Ona se mora podnijeti na

isplatu u roku od jedne godine od dana izdavanja. Trasant može ovaj rok skratiti ili odredi

(2) Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena odnošenje

.

smatra da je

Čl. 37. (1) Mjenica koja glasi na jedan ili seci od dana izdavanja ili od viđenja,

eg dana, onda mjenica dospijeva

iđenja, onda se najprije računaju cijeli mjeseci. (3) Ako je dospjelost određena tak, za polovinu (sredinom siječnja,

da je dan dospjelosti

dređeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz mjestima ne vrijede isti

kalendari, onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mje ćanja, pa se prema tome određuje

ju plativa je čim se p

ti dulji. Ove rokove indosanti mogu skratiti.

na isplatu prije naznačenog vremena. U takvom slučaju rok za ppočinje teći od tog vremena

Čl. 36. (1) Dospjelost mjenice na određeno vrijeme po viđenju izračunava se bilo prema

danu akcepta, bilo prema danu protesta. (2) Kada protest nije podignut, onda se glede akceptiranja

nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje.

više mjedospijeva odgovarajućeg dana u onom mjesecu kada se ima obaviti isplata. Ako u tom mjesecu nema odgovarajućposljednjeg dana istog mjeseca.

(2) Ako mjenica glasi na jedan ili više cijelih mjeseci i polovinu mjeseca od dana izdavanja ili od v

za počesredinom veljače itd.) ili za konac mjeseca, onda se pod tim izrazima razumijevaju prvi, petnaesti ili posljednji dan mjeseca.

(4) Izrazi “osam dana” ili “petnaest dana” ne znače jedan ili dva tjedna, nego punih osam ili petnaest dana.

(5) Izraz “pola mjeseca” znači rok od petnaest dana.

Čl. 38. (1) Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kojem ne vrijedi isti

kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja onda se smatrapo kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja.

(2) Kada se mjenica plativa na ojednog mjesta na neko drugo mjesto i kada u tim

stu pladospjelost.

(3) Rokovi za podnošenje mjenica računaju se prema odredbi stava 2. ovog člana.


611

(4) Ovi se propisi ne primjenjuju ako neka posebna odredba u mjenici ili bitni sastojci mjenice pokazuju da se namjeravalo nešto drugo.

Čl. 80.

(1) Svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine,

nopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta

oškova” onda od dospjelosti.

(3) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih protiv drugih i protiv trasanta

protiv njega kod suda postupljeno.

čaju odnosno likvidaciji, ostvarivanje mjeničnopravnih

kada je pismo redano pošti uzima kao dan priopćenja.

ju odnosno likvidaciji, od dana svršetka stečajnog postupka, a u slučaju kada se u stečaju odnosno likvidaciji pobije prijavljena tražbina, od dana pobijanja,

ćenja o podnesenoj tužbi, od dana

Akprestanka suspriječ ne teče dok traje ta sprijeKada šiti prije trideset dana, ukoliko bi jen rok istjecao prije tog vremena.

sposobnost ili da između njega i parnično nesposobne osobe postoji sukob interesa glede podignute tužbe ili tužbe koja bi se imala podići.

računajui od dospjelosti. (2) Mjenič

zastaruju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba “bez tr

zastaruju za šest mjeseci, računajući od dana kada je indosanta mjenicu iskupio ili od dana kada je

Čl. 81.

Zastara se prekida podnošenjem tužbe na sudu. S tužbom se izjednačuju: prijava mjenične tražbine u stezahtjeva tijekom parnice, pozivanje u zaštitu, obavijest kojom tuženi obavještava svog prethodnika da je protiv njega podnesena regresna tužba. Obavijest se priopćuje preko suda ili neposredno preporučenim pismom, u kom se slučaju danp

Čl. 82. Prekinuta zastara počinje ponovo teći:

1) u slučaju podnošenja tužbe i u slučaju ostvarivanja zahtjeva tijekom parnice, od dana posljednje parnične radnje, ako se ni u jednom ni u drugom slučaju parnica ne nastavi,

2) u slučaju prijave u steča

3) u slučaju pozivanja u zaštitu i priopkada se parnica pravomoćno završi.

Čl. 83. o je vjerovnik tijekom posljednja tri mjeseca prije isteka roka zastare uslijed

dskog rada ili uslijed vojne službe u ratu ili uslijed više sile (član 53.) bio en u ostvarivanju svojih mjeničnih prava, zastara čenost. Zastara također ne teče dok traje stečaj nad vjerovnikom imovinom. prestanu ovi prijepori, zastara se ne može zavr

n

Čl. 84. (1) Ako parnično nesposobna osoba, ma u kom trenutku tijekom posljednja tri

mjeseca roka zastare nema zastupnika, onda se zastara koja protiv nje teče ne može završiti prije proteka tri mjeseca od trenutka kada je ta osoba postala parnično sposobna ili je dobila zastupnika. To isto vrijedi i za slučaj da zastupnik izgubi parničnu


612

(2) Zastara jedne mjenične tražbine koja čini dio ostavine ili koja pada na teret takve ostavine ne može se završiti prije proteka šest mjeseci nakon smrti pokojnika.

Čl. 85. Prekid i obustava zastare djeluje samo prema onome prema kome je nastao uzrok za prekid odnosno obustavu.

Čl. 86.

su propuštene radnje propisane radi održanja mjeničnih prava odgovaraju imatelju mjenice, ako su se na njegovu štetu neopravdano

vornosti zbog neopravdanog obogaćenja može se ostvariti i na temelju sudske odluke o amortizaciji nastale mjenice.

Uzroci prekida i obustava zastare inozemnog prava djeluju, u smislu ovog zakona, ukoliko odgovaraju uzrocima u prethodnim člancima.

Čl. 87. (1) Trasant, akceptant i indosant, čije su mjenične obveze utrnule uslijed zastare

ili uslijed toga što

obogatili. Ostali mjenični obveznici oslobođeni su ove odgovornosti. (2) Imovinski zahtjev koji se temelji na odgo

(3) Odgovornost zbog neopravdanog obogaćenja zastaruje za tri godine, u svemu ostalom na ovu zastaru primjenjuju se odredbe Zakona o obligacijskim odnosima (“Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).


613

Primjer za solo (sopstvenu) mjenicu

5. Datum izdavanja: 30.04.2002.god. a izdavanja KM

Pra (sopstvene) mjenice: Ug ta na iznos 40.000 KM sa 15% kam

Elementi za popunjavanje solo mjenice:

1. Trasant: D.D: “Cenit”, Doboj 2. Remitent: “Poslovna banka” d.d. Mostar 3. Mjesto izdavanja: Doboj 4. Mjesto plaćanja: Doboj

6. Dospjeće: 360 dana od dan7. Mjenična svota: 46.000,008. Vrijednost primljena u novcu 9. Sa izvještajem

vni osnovi (kauza) za izdavanje solo

ovor o kreditu zaključen između trasanta i remitenate na godišnjem nivou.


614


lastita mjenica sadrži: 1) oznaku da je mjenica, unesena u sam slog isprave na jeziku na kojem je ona

sastavljena, 2) bezuvjetno obećanje da će se određena svota novca platiti, 3) oznaku dospjelosti,

je se plaćanje treba obaviti, 5) ime onog kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti,

sta gdje je vlastita mjenica izdana,

joj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka pobrojenih u članu ao vlastita mjenica, osim u slučajevima

pjelost, smatra se kao

(3) Ako nije nužno određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja, a ujedno i kao mjesto izdavateljevog p ono mjesto koje je naznačeno kao

davateljevo ime.

Čl. 108.

- o plaćanju (čl. 39. do 43.), - o regresu zbog neisplate o 49. i čl. 51. do 55.),

- o zastari (čl. 80. do 86.), ravu zaloga i pridržaja (čl. 87. do 91.),

do 95.), .),

enjuju se odredbe ovog zakona o mjenici stu različitom od trasatovog prebivališta (čl.

ti potpisa stavljenog na mjenici u 9. ovog zakona, o pravovaljanosti ili koja prekorači svoja ovlaštenja

(članak 10.), kao i o naknadnom ispunjavanju (članak 18. stavak 2.).

V

4) mjesto gd

6) oznaku dana i mje7) potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavatelj).

Čl. 107. (1) Isprava u ko

106. ovog zakona ne vrijedi kkoji su određeni u slijedećim stavcima.

(2) Vlastita mjenica u kojoj nije označena dosmjenica po viđenju.

rebivanjamjesto izdavanja mjenice.

(4) Vlastita mjenica u kojoj nije naznačeno mjesto izdavanja smatra se da je izdana u mjestu koje je označeno uz iz

(1) Na vlastitu mjenicu, ukoliko nisu oprečni njenoj prirodi, primjenjuju se odredbe ovog zakona o trasiranoj mjenici:

- o indosamentu (čl. 12. do 21.), - o dospjelosti (čl. 34. do 38.),

(čl. 44. d- o intervenciji (čl. 56. do 64.), - o prijepisima (čl. 65. i 69.),

- o neopravdanom obogaćenju, p- o amortizaciji mjenice (čl. 92.- o sukobu zakona (čl. 96. i 97- ostale odredbe (čl. 98. do 105.).

(2) Na vlastitu mjenicu isto tako primjplativoj kod treće osobe ili u mje6. i 28.), o određivanju kamata (članak 7.,), o razlikama u naznakama svote koja se ima platiti (članak 8.), o pravovaljanoskoja sadrži potpise spomenute u članpotpisa osobe koja radi bez ovlaštenja


615

(3) Na vlastitu mjenicu primjenjuju se i odredbe ovog zakona o avalu (čl. 31. do 35.). U slučaju predviđenom članku 32. stavak 4. ovog zakona, ako se u avalu ne naznači za koga je dan, vrijedi da je dan za izdavatelja vlastite mjenice.

Čl. 109.

(1) Izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara acceptant trasirane mjenice.

(2) Vlastite mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju moraju se podnijeti na viđenje izdavatelju u rokovima određenim u članku 24. ovog zakona. Izdavatelj potvrđuje viđenje datiranim potpisom na samoj mjenici, a rok po

ustanoviti protestom (članak 26.), od čijeg datuma teče viđenju teče od datuma viđenja. Ako izdavatelj odbije potvrditi viđenje, to odbijanje mora se rok po viđenju.


616

Primjer za domiciliranu mjenicu

3. Remitent: D.O.O. “Plastprom”, Zenica, Trg branilaca bb o

Pravni osno :

rijednosti 20.540,00 KM gdje se davac a trasat kao kupac robe. čne ambalaže u vrijednosti 24.250,00

ao prodavac a trasant kao

Elementi za popunjavanje domicilirane mjenice:

1. Trasant: D.D. “Agroprom”, Sarajevo, Titova br. 8 2. Trasat: D.O.O. “Promet”, Tuzla, Malta br. 4

4. Mjesto izdavanja: Sarajev5. Mjesto plaćanja: Sarajevo kod MEP banka d.d.

Transakcijski broj 1230000002578 6. Datum izdavanja: 20.02.2002.god. 7. Dospjeće: 20.04.2002.god.

M 8. Mjenična svota: 20.540,00 K9. Vrijednost primljena u robi 10. Bez izvještaja 11. Broj primjeraka: jedina

vi (kauza) za izdavanje domicilirane mjenice

1. Ugovor o prodaji robe u vtrasant pojavljuje kao pro

2. Ugovor o isporuci plastiKM gdje se remitent pojavljuje kkupac.

3. Ugovor o deponovanju sredstava po viđenju gdje se remitent pojavljuje kao deponent a MEP banka d.d. kao domicilijat i depozitar.


617

6. Dospjeće: 90 dana od viđenja

8. Vrijednost primljena u robi

Pra

ane robe između trasanta (prodavca) i Grada br. 1 (kupac i lice koje ne ulazi

t 60.000,00 KM. itu na iznos od 60.000,00 KM između kupca D.D.

.

Primjer za komisionu mjenicu

Elementi za popunjavanje komisione mjenice:

1. Trasant: D.D. “Ekos”, Sarajevo, Gradačačka br.2 2. Trasat: MEP banka D.D. Sarajevo 3. Mjesto izdavanja: Sarajevo 4. Mjesto plaćanja: Sarajevo kod MEP banka d.d. 5. Datum izdavanja: 15.02.2002.god

7. Mjenična svota: 52.000,00 KM

9. Sa izvještajem 10. Broj primjeraka: jedina

vni osnovi (kauza) izdavanja komisione mjenice:

1. Ugovor o prodaji metalne vijčD.D. “Semi” Sarajevo, Branilacau mjenični neksus) vrijednos

2. Ugovor o kred“Semi” i MEP banka D.D


618

Primjer za indosiranje mjenice

6. Datum izdavanja: 20.02.2002.god.

8. Mjenična svota: 20.540,00 KM

Pravni osnovi (kauza) za izdavanje trasirane mjenice:

sti 24.250,00 KM gdje vljuje kao prodavac, a trasant kao kupac.

ranje mjenice.

Elementi za popunjavanje indosirane mjenice:

1. Trasant: D.D. “Agroprom”, Sarajevo, Titova br. 8 2. Trasat: D.O.O. “Promet”, Tuzla, Malta br. 4 3. Remitent: D.O.O. “Plastprom”, Zenica, Trg branilaca bb 4. Mjesto izdavanja: Sarajevo 5. Mjesto plaćanja: Tuzla

7. Dospjeće: 20.04.2002.god.

9. Vrijednost primljena u robi 10. Bez izvještaja 11. Broj primjeraka: jedina

1. Ugovor o prodaji robe široke potrošnje u vrijednosti 20.540,00 KMgdje se trasant pojavljuje kao prodavac, a trasat kao kupac robe.

ambalaže u vrijedno2. Ugovor o isporuci plastične se remitent poja

Poslije izvoda iz ZOM, vidjeti pravne osnove za indosi


619


(1) Svaka mjenica, i onda kada nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom.

(2) Mjenica u koju je trasant stavio riječi: “ne po naredbi” ili drugi izraz, koji znači to isto, može se prenijeti samo u obliku i s učinkom običnog ustupanja (cesije).

(3) Mjenica se može indosirati i na samog trasata, bilo da ju je on akceptirao ili asanta ili bilo na kojeg drugog obveznika.

(4) Ove osobe mogu je dalje indosi

Čl. 13.

an indosament je ništav.

4. (1) Indosament se mora napisati na mjenici ili na listu koji je za nju vezan (alonž)

i mora ga indosant potpisati.

ta (bjanko indosament). U ovom posljednjem slučaju , mora biti napisan na poleđini mjenice ili

Čl. 15. (1) Indosamentom se prenose sva prava koja proistječu iz mjenice.

ment bilo svojim imenom bilo imenom druge

ament niti stavljajući nov indosament.

ako je u

(2) e mjenica dalje indosira; u tom slučaju ne odgovara

(1) Onaj tko drži mjenicu smatra se njenim zakonitim imateljem, ako svoje pravo dokaže neprekinutim nizom indosamenata. To vrijedi i kada je posljednji

ostoje. Kada iza bjanko indosamenta dolazi

ne, na trrati.

(1) Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se kao da nije napisan.

(2) Djelomič(3) Indosament na donositelja vrijedi kao bjanko indosament.

Čl. 1

(2) Indosament ne mora označavati korisnika, a može se sastojati i iz samog potpisa indosanindosament, da bi bio pravovaljanna alonžu.

(2) Kada je indosament neispunjen (bjanko), onda imatelj mjenice može: 1. ispuniti bjanko indosa

osobe, 2. indosirati mjenicu bjanko ili na ime druge osobe, 3. jednostavno predati mjenicu trećoj osobi, ne ispunjavajući bjanko

indos

Čl. 16. (1) Indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena, osim

indosamentu drukčije određeno. On može zabraniti da s

osobama na koje bude mjenica kasnije indosirana.

Čl. 17.

indosament bjanko (član 13. stav 3.). Glede ovog dokazivanja precrtani indosamenti smatraju se da ne pdrugi indosament, smatra se da je potpisnik tog drugog indosamenta stekao mjenicu bjanko indosamentom.


620

(2) Ako je netko, bilo kakvim događajem lišen mjenice, onaj koji je drži koji je svoje pravo dokazao onako kako je propisano u stavu 1. ovog člana, nije dužan mjenicu predati, osim ako ju je stekao zlonamejrno ili je pri stjecanju postupi s velikom nepažnjom.

Čl. 18. (1) Osobe protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obaveze iz mjenice ne

mogu prema njenom imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima s trasantom ili s kojim prijašnjim imateljem mjenice, osim

mu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri

” ili ma kakvu drugu napomenu koja znači nalog, imatelj

u istaći prema indosantu. (3) Nalog sadržan u indosamentu iz stava 1. ovog člana (indosament – punomoć)

ne prestaje uslijed smrti nalogodavatelja niti uslijed nastupanja njegove

pod kojom se razumijeva zalaganje,

i mjenicu, svjesno postupio na štetu dužnika.

proizvodi samo učinak običnog

ako je sadašnji imatelj mjenice prilikom njenog stjecanja svjesno postupio na štetu dužnika.

(2) Ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazu

stjecanju mjenice postupi s velikom nepažnjom.

Čl. 19. (1) Kada indosament sadrži napomenu “vrijednost za naplatu”, “za inkaso”,

“kao punomoćmjenice može ostvarivati sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći.

(2) Mjenični obveznici u slučaju iz stava 1. ovog člana mogu istaći prema imatelju mjenice samo one prigovore koji se mog

poslovne nesposobnosti. Čl. 20.

(1) Kada indosament sadrži napomenu “vrijednost za osiguranje”, “vrijednost za zalogu” ili ma kakvu drugu napomenu imatelj mjenice može ostvariti sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći.

(2) Mjenični obveznici u takvom slučaju ne mogu istaći protiv imatelja mjenice prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima sa indosantom, osim ako je imatelj stječuć

Čl. 21. (1) Indosiranje nakon dospjelosti proizvodi isti učinak kao i indosiranje prije

dospjelosti. Ali indosiranje nakon protesta zbog neisplate ili nakon proteka roka određenog za podizanje takvog protesta ustupanja.

(2) Dok se ne dokaže protivno, nedatirani indosament smatra se da je učinjen prije proteka roka određenog za dizanje protesta.


621

Poleđina mjenice i alonž

Puni indosament:

1. D.O.O. «Plastprom» indosira mjenicu na D.O.O. «Agrum»

čac 2. D.O.O: «Agrum» indosira

mjenicu na J.P. PTT BiH,

3. J.P. PTT BiH indosira mjenicu na

Grada

Sarajevo

J.P. E.P. BiH, Sarajevo i stavlja rekta klauzulu

Pravni osnov indosiranja mjenice

1. Ugovor o isporuci robe između D.O.O. Agrum (prodavac) i D.O.O. «Plastprom» (kupac) u visini 22.000,00 KM.

2. Ugovor o korištenju telefonskih usluga (fiksna i mobilna mreža) između J.P. PTT BiH (povjerilac) i D.O.O. «Agrum» (dužnik) u visini 25.000,00 KM.

3. Ugovor o isporuci električne energije između J.P. PTT BiH (korisnik-dužnik) – povjerilac) u visini 31.000,00 KM.

i J.P. E.P. BiH (isporučilac


622

Primjer za bjanko mjenicu

5. Datum izdavanja: 30.04.2002.god. 6. Dospjeće: a vista

M 8. Vrijednost primljena u novcu

Pra ko mjenice: Ug đu trasanta i remitenta na iznos 40.000 KM sa 15% kam

Elementi za popunjavanje bjanko mjenice:

1. Trasant: D.D. “Cenit”, Doboj 2. Remitent: “Poslovna banka” d.d. Mostar 3. Mjesto izdavanja: Doboj 4. Mjesto plaćanja: Doboj

7. Mjenična svota: 46.000,00 K

9. Sa izvještajem

vni osnovi (kauza) za izdavanje bjan

ovor o kreditu zaključen izmeate na godišnjem nivou.


623

Izvod iz ZOM

Čl. 39. (1) Mjenica plativa na određeni dan ili na određeno vrijeme, nakon dana

izdavanja ili viđenja, mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za njim.

(2) Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (u daljnjem tekstu: OOPP), smatra se da je podnesena na isplatu.

Čl. 40.

(1) Prilikom plaćanja mjenice, trasat može zahtijevati da mu je imatelj preda s

va isplata zabilježi

Čl. 41. (1) Imatelj mjenice ne može se pris

avovaljano je oslobođen obveze osim ako osti. On je dužan ispitati

Čl. 42. (1) Kada je mjenica plativa u novcu koji nije u tečaju u mjestu plaćanja,

e

u mjestu plaćanja, ali trasant može odrediti da se svota koju treba platiti obračuna po tečaju određenom u mjenici.

v ali različitu

a,

t i štetu imatelja mjenice.

potvrdom na mjenici da je plaćena. (2) Imatelj mjenice ne može odbiti djelomičnu isplatu (3) U slučaju djelomične isplate trasat može zahtijevati da se o

na mjenici i da mu se uz to izda priznanica.

iliti da primi isplatu prije dospjelosti mjenice. (2) Trasat koji plaća mjenicu prije dospjelosti čini to na svoju opasnost i štetu. (3) Tko plati mjenicu po dospjelosti, pr

je to učinio iz zle namjere ili velike nemarnpravilnost niza indosamenata, ili ne i istiniosti potpisa indosanata.

mjenična svota može se platiti novcem koji je tu u tečaju, a po vrijednosti koju ima na dan dospjelosti. Ako je dužnik u zakašnjenju, imatelj mjenicmože, po svom izboru, tražiti da se mjenična svota isplati domaćim novcem u tečaju, koji vrijedi bilo na dan dospjelosti, bilo na dan isplate.

(2) Vrijednost stranog novca odredit će se po običajima koji vrijede

(3) Ovi propisi ne primjenjuju se kada je trasant odredio da se isplata izvrši baš u novcu označenom u mjenici (odredba efektivne isplate u stranom novcu).

(4) Propisi iz st. 2. i 3. ovog člana primjenjuju se ukoliko nisu protivna postojećim valutnim i deviznim propisima.

(5) Ako je mjenična svota označena u novcu koji ima isti nazivrijednost u zemlji u kojoj je mjenica izdana i u onoj gdje je plativa, smatra se da se ima u vidu novac mjesta plaćanja.

Čl. 43.

Ako se mjenica ne podnese na isplatu u roku koji je označen u članu 39. ovog zakonsvaki dužnik je ovlašten mjeničnu svotu položiti u mjestu plaćanja kod prvostupanjskog redovitog suda, na trošak, opasnos


624

Sporazum o popunjavanju mjenice u slučaju neizmirenja ili neblagovremenog izmirenja kreditne obaveze od strane D.D. «Cenit» (trasant)

Sporazum o popunjavanju bjanko mjenice na

osnovu Ugovora o kreditu zaključenog

Čl. 1.

Po osnovu Ugovora o kreditu trasant je izdao sopstvenu mjenicu i istu odmah akceptirao a radi obezb i broj mjenice AF 0119 138).

Čl. 2. Ugovorne strane su se saglasile da se mjenica izda kao bjanko, te da će u momentu izdavanja na licu imati samo potpis trasanta u svojstvu akceptanta.

alac mjenice je remitent koji ostvaruje pravo da istu pupuni sa ostalim lementima u slučaju da trasant-akceptant zadocni sa ispunjenjem bilo kog dospjelog

anuiteta po kreditu.

. ovog sporazuma mitent, kao zakoniti i savjesni imalac mjenice ovlašten je da ispuni bjanko mjenicu

na cjelokupan iznos neisplaćenog kredita sa pripadajućim kamatama.

i da u slučaju redovne isplate kredita izvrši povrat bjanko mjenice trasantu – akceptantu.

Remitent Trasant – akceptant _______________ _____________________

itanja za vježbu:

između D.D. «Cenit» i Poslovna banka d.d.

jeđenja remitentovog potraživanja (serijsk

Čl. 3.

Ovlašteni ime

Čl. 4. U slučaju docnje trasanta – akceptanta na način opisan u članu 3re

Čl. 5.

Remitent je u obavez

P

1. Kako se mjenica definiše prema Zakonu?

4. Koji su nebitni elementi mjenice? 5. Koji su pretpostavljeni bitni elementi mjenice?

edstavljaju mjenične klauzule? 7. Koje mjenične klauzule poznajete?

9. Koja je razlika trasirane i trasirane sopstvene mjenice?

2. Koje su ekonomske funkcije mjenice? 3. Koji su bitni elementi mjenice?

6. Šta pr

8. Koje vrste mjenica poznajete?


625

10. Koja je razlika trasirane i trasirane mjenice po sopstvenoj naredbi?

dužnika?

ice? e?

e?

enice? kod mjenice?

6.4. Če daje bezuslovan nalog trasatu da plati naznačenu sumu novca iz tra koji je izdat i plativ u BiH, (loro stvu definicija se mijenja iz sama poslovna banka, a u drugim emljama trasat može biti i neko drugo pravno lice npr. druga vrsta finansijske

, a ne samo banka kao i pojedine vrste privrednih društava. rvi začeci čeka susreću se još u Kini 2000 prije naše ere gdje su se izdavale posebne

a slijedećim kriterijima:

po naredbi

11. Koji su načini prenosa mjenice?12. Šta predstavlja indosament? 13. Koje vrste indosamenta poznajete? 14. Koje ličnosti spadaju u red mjeničnih 15. Koji su načini dospjeća mjenice? 16. Kako se vrši isplata mjenice? 17. Koje mjenične tužbe poznajete? 18. Šta predstavlja protest kod mjenice i koje vrste protesta poznajete? 19. Šta predstavlja amortizacija mjen20. Koja je funkcija rekta klauzul21. Koja je funkcija domicilirane mjenic22. Koja je funkcija komisione mjenice? 23. Kako prestaju prava po osnovu mj24. Šta predstavlja institut zastare25. Koje zastarne rokove poznajete?

Ček

k predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac licu određenom u čeku ili samom trasantu issantovog pokrića. Kod ove definicije radi se o čeku

ček). U slučaju da je ček izdat u BiH a plativ u inostranrazloga što u našem pravu trasat može biti

zinstitucijePisprave u formi naloga za plaćanje. U starom Rimu su postojale posbene novčane uputnice pisane na pergamentu i koži. U srednjem vijeku u Italiji su se izdavale posebne pismene potvrde (polizze dei banchi) na osnovu kojih je deponent u svako doba mogao da podigne svoj deponovani novac. Masovnija upotreba čeka javlja se u 17-om vijeku u Engleskoj u vidu novčanih isprava koje su izdavali zlatari tzv. Goldsmiths hotes. Tek od 1742. u Engelskoj dolazi do izdavanja posebnih čekovnih knjižica i blanekta. Izvori prava kod čeka u našem pravnom sistemu su: ZOO, ZOČ i Ženevska konvecija o čeku i ZOM kod srodnih instituta sa mjenicom. U pogledu njegovih osobina ček je hartija od vrijednosti koja je: formalna, kratkoročna, prenosiva i apstraktna. Što se tiče ekonomskih funkcija ček je skoro isključivo sredstvo plaćanja i to bezgotovinskog a može da posluži i kao sredstvo za obračun (obračunski ček). Čekovi se dijele prem

- prema oznaci korisnika postoje: • na ime • na donosioca • alternativni i •


626

- prema garancijama postoje: • barirani (opšti i posebni)

nja i plaćanja postoje:

- po ekova: limitirani

i bez vize • komisioni ček i

na ime

BBA Bank d.d. ____dana ____200____g. N0 002840

a teret mog tekućeg računa latite iznos od

Valuta Iznos

orisniku __________________________

__________________________________________ /slovima/

200___g. ___________ ____

• dokumentirani • putnički• obračunski i • cirkulacioni

- prema mjestu (državi) izdava• loro i • nostro

stoje i slijedeće vrste č• limitirani i ne• deplasirani čekovi sa vizom

• kuponski ček.

Primjer za ček

U __________

Np

kali ne i po njegovoj naredbi iznos______

U _________dana _________ ___ /Potpis izdavaoca/ Izvod iz ZOČ

l. 1. Č

Ovim zakonom uređuje se forma i sadržaj čeka, te poslovan

je čekom na teritoriji

Čl. 2. og zakona, predstavlja sredstvo plaćanja.

imaoca čeka,

Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Ček, u smislu ov

Čl. 3. U ovom zakonu:

1) «Indosament» označava prijenos prava iz čeka na novog


627

2) «Odgovornost i plaćanje» označ latu po viđenju, isplatu cijele sume ili

3) «Regres zbog neisplate» označava mogućnost ostvarivanja regresa protiv indosanta, trasanta i avaliste u s odbijanja isplate čeka jednog od njih,

anje» označava mogućnost izdavanja čeka u zemlji i inozemstvu u

» je mogućnost povrata čeka redovnom parnicom

data na

ga koji treba platiti (trasat), 4) mjesto gdje treba platiti,

u dana i mjesta izdavanja čeka,

e se trasirati samo na banku. zemlje može se, prema zakonu mjesta plaćanja,

Čl. 6. (1) Isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka navedenih u članu 4. ili koja

(2) jedi kao mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno kraj trasatovog imena.

(3) Ček u kome nije naznačeno mjesto izdavanja smatra se da je izdat u mjestu

no lice kod koga trasant ima pokriće kojim

otpunu odštetu.

di kao ček na donosioca. i

kao ček na donosioca. (4) Ček može glasiti i na ime po naredbi samog trasanta.

jedno isto lice.

ava ispizvjesnog dijela jamstvom,

lučaju 4) «Umnožav

dva ili više istovjetnih primjeraka, 5) «Zastara» predstavlja mogućnost zastarijevanja potraživanja iz čeka, 6) «Tužba iz temeljnog odnosa

protiv trasanta ili svoga neposrednog indosanta umjesto podizanja regresne tužbe.

Čl. 4. Ček sadrži:

1) oznaku za ček, napisanu u samom slogu isprave ili, ako je ova izstranom jeziku, izraz koji na tome jeziku odgovara pojmu čeka,

2) bezuvjetnu uputu da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića, 3) ime ono

5) oznak6) potpis onoga koji je ček izdao (trasant).

Čl. 5.

(1) Ček koji je plativ u zemlji mož(2) Ček plativ izvan

trasirati i na druga lica.

nije trasirana prema članu 5. ovog zakona ne vrijedi kao ček, osim u slučajevima koji su određeni u slijedećim stavovima.

Ako nije naročito određeno, vri

koje je označeno kraj trasatovog imena. (4) Određivanje kamata u čeku smatra se kao da nije napisano.

Čl. 7.

(1) Ček se smije trasirati samo na omože raspolagati putem čeka, na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma s tim licem.

(2) Trasant koji izda nepokriven ček dužan je dati imaocu čeka p

Čl. 8. (1) Ček može glasiti na ime, po naredbi ili na donosioca. (2) Ček na ime koji sadrži oznaku «ili donosioca», odnosno drugi izraz koji isto

znači, vrije(3) Isto tako, ček bez oznake lica kojem se ima platiti (korisnik, remitent) vrijed

(5) Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat


628

Čl. 9. Trasant odgovara za isplatu. Svaka odredba kojom bi se on oslobađao odgovornosti

k, iako i nije izričito trasiran po naredbi, prenosi se indosamentom.

sa efektima običnog ustupa (cesije). (3) Ček na donosioca može se pretvoriti u ček na ime, ili u ček po naredbi

odgovarajućim punim indosam

ent. (4) Indosament «na donosioca» vrijedi kao bjanko indosament. (5) Ko god, izuzimajući trasta, stavi na poleđini čeka izdatog na donosioca svoj

osobinu čeka na donosioca. iznanica o isplati.

stan njen dio osigurati jamstvom (avalom).

(2) Izuzimajući trasata, ovo osiguranje može dati svako treće lice, pa i ono koje

Čl. 14. (1) Ček se plaća po viđenju.

atiti u našoj zemlji mora se trasatu podnijeti na isplatu, i to računajući od dana izdavanja.

am dana ako je mjesto izdavanja i plaćanja u našoj ličita

mjesta, 2) u roku dvadeset dana ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj

eset dana ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji

(2) Izuzetnou roku šest mjeseci od dana izdavanja.

za isplatu smatra se da nije napisana.

Čl. 10. (1) Ček na donosioca prenosi se jednostavnom predajom. Svaki drugi če

(2) Ček u kome je trasant stavio riječi: «ne po naredbi» ili drugi izraz koji znači isto prenosi se samo u obliku i

entom.

Čl. 11. (1) Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se kao

da nije napisan. (2) Djelimičan indosament je nevaljan. (3) Isto tako, nevaljan je i trasatov indosam

potpis, ne ispisujući odredbu o indosamentu, odgovara kao trasantov avalista. Ček ovim ne gubi

(6) Indosament na trasata vrijedi kao pr

Čl. 12. Izjava o akceptu koja bi se stavila na ček nema čekovno-pravni ekfekat.

Čl. 13. (1) Isplata čeka može se za cijelu čekovnu svotu ili za izvje

je ček potpisalo.

(2) Ne vrijedi kao ček isprava u kojoj bi dospjelost bila drukčije naznačena.

Čl. 15. (1) Ček koji se ima pl

1) u roku oszemlji jedno isto, a u roku petnaest dana ako su to raz

zemlji, 3) u roku od šesd

izvan Evrope. od stava 1. ovog člana, cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i


629

(3) Smaovlašten avljanje platnog prometa (u daljem tekstu:

an koji mu odgovara u alendaru, koji vrijedi u mjestu plaćanja, pa se prema tome određuje dospijeće.

(2) Trasat mora odbiti isplatu čeka ako zna da je nad imovinom trasanta otvoren stečaj.

ko trasant neposredno pošalje ček koji glasi na ime ili «po naredbi» trasatu, s odredbom da ga namiri licu označenom u čeku, a opozivanje

nego što je ta odredba izvršena. isplati i

(3)

(2) Imalac čeka može odbiti djelomičnu isplatu. (3) U slučaju djelomične isplate trasat može zahtijevati da se ona zabilježi na

je može izvršiti bilo trasant bilo imalac čeka.

(2) Precrtavanje može biti opće ili posebno.

đu njegovih crta napisano ime neke

o preko

tu. e

slučaju posebnog precrtavanja isplati ček kojoj drugoj

tra se da je ček podnesen na isplatu i onda kada je podnesen nekoj oj organizaciji za ob

OOPP) čiji je trasat član ili kod koga ima zastupnika.

Čl. 16. Kada se ček trasira iz jednog mjesta u drugo mjesto i kada se u tom mjestu primjenjuje drugi kalendar, onda se dan izdavanja dovodi na dk

Čl. 17. (1) Nemaju nikakvog utjecaja na efekat čeka trasantova smrt ni njegova čekovna

nesposobnost za obavezivanje, kada nastupe nakon izdavanja čeka.

Čl. 18. (1) Opozivanje čeka djeluje:

1) kada protekne rok koji je određen za podnošenje radi isplate, 2) a

stigne trasatu prije(2) Kada nema opozivanja, trasatova je dužnost prema trasatu da ček

nakon što protekne rok za podnošenje osim ako ne postoji drugačiji sporazum. Trasant koji bi nakon isteka roka za podnošenje raspolagao pokrićem, mada nije pravovaljano opozvao ček, odgovara za naknadu štete.

Čl. 19.

(1) Prilikom isplate čeka trasat može zahtijevati da mu imalac preda ček s potvrdom na njemu da je isplaćen.

čeku i da mu se uz to izda priznanica na isplaćenu svotu.

Čl. 20. (1) Ček koji je s prednje strane precrtan dvjema uporednim crtama može imalac

čeka naplatiti samo preko banke (član 5.). Ovo precrtavan

(3) Precrtavanje je opće ako između dviju njegovih crta nije ništa naznačeno ili kao je napisano «banka», odnosno kakav drugi izraz koji znači isto.

Precrtavanje je posebno, ako je izmeodređene banke.

(4) Opće precrtavanje može se pretvoriti u posebno, a posebno ne može u opće. (5) Ček sa posebnim precrtavanjem može imalac čeka naplatiti sam

banke označene u precrtavanju, time da on može odrediti neku drugu banku da obavi tu napla

(6) Brisanje precrtavanja ili imena označene banke smatra se kao da nijobavljeno.

(7) Trasat koji u slučaju općeg precrtavanja ne isplati ček banci nego kojem drugom licu, ili koji u


630

a ne u precrtavanju označenoj banci, odgovara za nanesenu štetu. Naknada štete ne može biti veća od čekovne svote.

strani čeka, preko sloga napisati: «samo za obračun» ili kakav drugi izraz koji znači isto.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog čla e može namiriti samo obračunom sa

a OOPP u svrhu

(član 15.). (2) Podnošenje na isplatu i neisplatu moraju biti utvrđeni:

1) javnom ispravom («protest zbog neisplate»), ili

se mora u čemu protestno tijelo

žu, ili

(3)dana roka za

mjerak vrijedi kao poseban ček. (2) Ček na donosioca ne može se umnožavati.

je indosant iskupio ček ili od dana kada je protiv njega kod suda postupljeno.

(2) Regresni zahtjevi indosanata jedan protiv drugih i protiv trasanta

redovnoj parnici protiv trasanta

Čl. 21.

(1) Trasant, a i svaki imalac čeka, može zabraniti da se ček isplati u gotovom novcu. Radi toga on mora na prednjoj

na ček strasatom ili sa licem koje ima kod trasata račun ili sa članom OOPP koji postoji u mjestu plaćanja. Ako trasat nije član OOPP, on može prilikom podnošenja čeka označiti na njemu nekog članobračunavanja. Ovakav obračun vrijedi kao isplata.

(3) Oznaka: «samo za obračun» ne može se opozvati. (4) Ako ne postupi po odredbi za obračun, trasat odgovara najviše do iznosa

čekovne svote za štetu koju bi na taj način uzrokovao.

Čl. 22. (1) Imalac čeka može ostvariti regres protiv indosanta, trasanta i avalista ako

bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme

2) pisanom trasantovom izjavom na čeku kojom odbija isplatu, s naznačenjem dana kada je ček bio podnesen; izjava protestnom roku unijeti u registar protesta, u stavlja potvrdu na čeku, odnosno njegovom alon

3) datiranom potvrdom OOPP, kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren obračunom.

Protest zbog neisplate mora se podići prije nego što protekne rok za podnošenje. Ali, za ček podnesen na isplatu posljednjeg podnošenje, ako ne bude isplaćen, protest se može podići još i prvog dana koji za ovim danom dolazi.

Čl. 23. (1) Ček izdat u zemlji, a plativ izvan nje, može se izdati u dva ili više istovjetnih

primjeraka. U slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj: ako se to ne učini, svaki pri

Čl. 24.

(1) Regresni zahtjevi imaoca čeka protiv indosanata i protiv trasanta zastarijevaju za šest mjeseci od dana kada

zastarijevaju za šest mjeseci od dana kada je indosant iskupio ček ili od dana kada je protiv njega kod suda postupljeno.

Čl. 25.

(1) Umjesto da podigne regresnu tužbu (član 22.), imalac čeka, ako nije drukčije ugovoreno, može uz povrat čeka ostvariti u


631

ili svoga neposrednog indosanta potraživanje proisteklo iz pravnog odnosa

koju je tuženi dužnik pretrpio

BA Bank d.d. U ______________dana ____200____g. N0 002841

Valuta Iznos

________ _____ __

_

koji je bio osnov izdavanja ili prijenosa čeka. (2) Potraživanje iz osnovnog odnosa imalac čeka može ostvariti i onda kada nisu

ispunjeni uvjeti za regres ili je ovaj zastario. Ali u ovom slučaju, imaocu se od njegovog potraživanja odbija iznos štete zbog nepravodobno učinjenog ili zbog propuštenog podnošenja čeka.

Primjer za ček na donosioca

B

Na teret mog tekućeg računa

od platite iznos Donosiocu ovog čeka

nos___________________________iz ___ ___ /slovima/

______200___g. U _________dana ___ _________________

/Potpis izdavaoca/ Izvod iz ZOČ

Čl. 26. mjenjuju slijedeće odredbe Zakona o mjenici («Službene novine

ederacije BiH», broj32/00): 1) o razlikama o svoti (član

ici, kao i o pravovaljanosti potpisa lica koje radi bez oje ovlaštenje.

al nema čekovnopravni

oj odgovornosti (član 48.), o regresnoj svoti (član 49. stav 1. i rava i precrtavanju indosamenata (član 51.), u

.) izuzev odredbe o akceptiranju i s reinačenog kao i

t

Na ček se priF

8.), 2) o pravovaljanosti potpisa na mjenici lica navedenih u članu 10.

Zakona o mjenovlaštenja ili koje prekorači sv

3) o indosamentu (čl. 14. do 19.), izuzev odredbe o akceptiranju i odredbe člana 18. stav 2. Zakona o mjenici,

4) o avalu (čl. 32. i 33.), time da trasatov avefekat,

5) o plaćanju (član 42.), 6) o izvještavanju (čl. 46.), o napomeni «bez troškova» (član 47.), o

solidarnčlan 50.), o predaji ispsvim navedenim članovima izuzimaju se odredbe o akceptu i o kamatama određenim u ispravi,

7) o višoj sili (član 55.) izuzev odredbi o akceptiranju, 8) o umnožavanju (član 66.) izuzev druge rečenice prvog stava, 9) o preinačenju mjenice (član 70

dodatkom: «štetu koja proistekne iz iskupljenja plažnog čeka snosi trasant preinačenog čeka odnosno neistiniti trasanlažnog čeka, ako su bilo ova lica (trasant), bilo njihovi namještenici kojima je povjereno rukovanje čekovima krivi u pogledu preinačenja


632

čeka, odnosno zbog izdavanja lažnog čeka. U svakom drugom slučaju štetu snosi trasat. Protivna pogodba nema pravnog efekta».

10) o protestu (čl.71. do 78. i član 79. stav 2.) izuzev odredbi o akceptiranju i o protestiranju na osnovu prepisa čeka (član 73. stačka

opravdanom obogaćenju (član 87.) izuzev odredbe o akceptantu, tužbi iz člana 25. stav 1. ovog zakona,

,

o

a sudsko ostvarivanje čekovnopravnih regresnih zahtijeva vrijede isti propisi o nadležnosti i postupku koji vrijedi za mj ravne regresne zahtjeve.

Izgled bariranog čeka

ROM BANKA d.d.

____ KM

___________________

i donosiocu

________ Primalac /Izdavalac/ ________________

1.), 11) o zastari (čl. 81. do 86.), 12) o ne

ali samo ako nema mjesta13) o pravu zaloga i pridržaja (čl. 88. i 91.), 14) o amortizaciji mjenice (čl. 92. i 95.), izuzev odredbi o akceptiranju15) o sukobima zakona (čl. 96. i 97.), 16) ostale odredbe (čl. 98. do 102., i član 103. st. 1. i 3., izuzev propisa

akceptiranju, te čl. 104. i 105.).

Čl. 27. Z

eničnop

PU _________________dana _______ /transakcijski broj/ Isplatite po ovom čeku na Poziv na broj teret našeg računa ____________________ ________________ Svrha isplate _________ _ Po naredbi il ____________


633

Izgled putničkog čeka

No wrating or stamping in this spr

_________________ _____________ Signature

_______________________________

_____________________ ___________________ counter signature

ace – Laisser cette partie en blanc

TRAVELLER,S CHEQUE – CHËQUE – DE VOYAGE _

date NATIONAL BANK

Pay against this cheque to the order of

USD 100 one hundred

Non transferobile issuing office and place

Primjer za indosiranje čeka

BBA Bank d.d. U ______________dana ____200____g.

0 20094321

ekućeg računa latite iznos od

Iznos orisniku______________________________

_____________

__________________ /Potpis izdavaoca/

N Na teret mog tp Valuta Kili licu označenom po njegovoj naredbi iznos___________________________________ /slovima/ U _________dana _________200___g.


634

Puni indosament Bjanko indosament

latite po naredbi ___________

________

_______________________ /potpis izdavaoca/

Umjesto meni p___________________________

/potpis korisnika/

_

Pitanja za vježbu:

od vrijednosti predstavlja ček? . Koje su ekonomske funkcije čeka?

?

za naplatu?

u našem pravu? te?

1. Kakvu vrstu harije23. Koje su sličnosti mjenice i čeka? 4. Koje su razlike mjenice i čeka? 5. Koji su bitni elementi kod čeka? 6. Koji su nebitni elementi kod čeka7. Koje vrste čekova poznajete? 8. Kako se vrši prijenos čeka? 9. Koje čekovne radnje poznajete? 10. Na koji način ček dospijeva11. Koji su rokovi za naplatu čeka?12. Kako se vrši isplata čeka? 13. Ko vrši funkciju trasata kod čeka14. Koje čekovne tužbe poznaje15. Na koji način prestaju prava po osnovu čeka?


635

6.5. Blagajnički zapis

tavlja kratkoročnu hartiju od vrijednosti kojom se izdavalac ezuslovno obavezuje da imaocu ove hartije od vrijednosti o roku dospijeća isplati

edracija BiH Serijski broj 00023 anton br. ___ Kontrolni broj

BLAGAJNIČKI ZAPIS

E 44.000,00 KM

(slovima 0/100) na dan 30.11.2002. 10% pripadajuće

amate obračunate za period 365 dana.

slovnicama.

verner Kantona M.P.

Blagajnički zapis predsbglavnicu (nominalnu vrijednost) sa pripadajućom kamatom. Blagajnički zapisi su hartije od vrijednosti javnopravnog karaktera, a s obzirom na svojstvo izdavaoca (emitenta), i tržišni efekat koji je ujedno zamjenljiv i prenosiv. Ekonomska funkcija mu je kratkoročna mobilizacija kapitala a najduže do 1 godine.

Primjer za blagajnički zapis

FK

mitent isplaćuje donosiocu

: četrdesetčetirihiljade KM i 0

god. nominalne vrijednosti 40.000,00 KM sak Plaćanje kod ABH banke d.d. u svim po Travnik, 30.11.2001.god. Gu

_________________

Blagajnički zapis je izdat na osnovu Zakona o hartijama od vijednosti i Odluke

kupštine Kantona.

odne mreže na teritoriji Kantona.

m zapisu zastarjeva za 5 godina.

SSredstva prikupljena izdavanjem ovih blagajničkih zapisa namijenjena su finansiranju rekonstrukcije vodovIznos naznačen u blagajničkom zapisu isplaćuje se u svim poslovnicama ABH banke d.d. o njegovom dospijeću. Za dane poslije dospijeća ne odobrava se kamata. Isplata po ovom blagajničko


636

Izvod iz UZVP

s Čl. 30.

je vrijednosni papir koji glasi na određeni novčani iznos, s određenim rokom dospijeća i određenom kamatnom stopom.

olitičke zajednice.

Blagajnički zapisi izdaju se na osnovu odluke izdavaoca. Narodna banka propisuje sadržaj odluke iz stava 1. ovog člana.

dine.

lagajnički zapis sadrži slijedeće osnovne elemente: oznaku da je blagajnički zapis; naziv i sjedište izdavaoca blagajničkog zapisa; naziv i sjedište upisnika blagajničkog

davalac blagajničkog zapisa određuje: iznos na koji glasi blagajnički zapis, apoenski sastav blagajničkog zapisa i visinu kamatne stope po blagajničkom zapisu.

lagajničke zapise koje izdaje Narodna banka mogu upisivati banke i depozitne organizacije.

u upisivati preduzeća i druga pravna i fizička lica.

Blagajnički zapi

Blagajnički zapis

Blagajnički zapis mogu izdati Narodna banka Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Narodna banka), banke, depozitne organizacije i društveno-pBanke, depozitne organizacije i društveno-političke zajednice prodajom blagajničkih zapisa prikupljaju kratkoročna novčana sredstva.

Čl. 31.

Blagajnički zapisi izdaju se s rokom dospijeća do jedne go

Čl. 32. B

zapisa odnosno da blagajnički zapis glasi na donosioca; novčani iznos na koji blagajnički zapis glasi; visinu kamatne stope; rok otplate glavnice i kamate; mjesto i datum izdavanja; serijski broj s kontrolnim brojem blagajničkog zapisa; faksimil potpisa ovlašćenih lica izdavaoca blagajničkog zapisa.

Čl. 33. Iz

Čl. 34.

B

Blagajničke zapise koje izdaje banka, depozitna organizacija i društveno-politička zajednica mog


637

6.6. Komercijalni zapis

ija od vrijednosti koja glasi na ime ili donosioca a kojom se jen izdavalac obavezuje da imaocu isprave o roku dospjelosti isplati glavnicu sa ili

Primjer za komercijalni zapis

ederacija BiH Serija A Serijski broj 00345

broj

KOMERCIJALNI ZAPIS

(slovima: stohiljada KM i 00/100)

bez kamate sa 9% rabata na sve pr are d.d. u periodu od 2 godine, od plate iznosa po ovom komercijalnom zapisu.

arajevo, 10.01.2002.god. Predsjednik M.P.

________________

Komercijalni zapis je hartnbez kamata ili da obezbijedi neke druge pogodnosti (npr. rabat ili veći rabat na proizvode emitenta). Komerijalni zapis u pogledu emitenta može biti javnopravna ili, što je češći slučaj, privatnopravna hartija od vrijednosti. Služi za kratkoročnu mobilizaciju kapitala do 1 godine, ima svoju tržišnu vrijednost i ujedno je zamjenljiv i prenosiv.

F Nova pivara d.d. Sarajevo Kontrolni

Na 100.000,00 KM

za 250 dana od dana izdanja

oizvode Nove pivu S

Nadzornog odbora

Komercijalni zapis je izdat na osnovu Odluke Skupštine d.d. Nova pivara.

redstva prikupljena izdavanjem ovih komercijalnih zapisa koristiće se za finansiranje

cijenu svih proizvoda emitenta u iznosu od 9% a do 10.01.2004.godine.

Skupovine nove proizvodne linije za proizvodnju piva u limenkama. Isplata sredstava po ovom komercijalnom zapisu se vrši u roku dospijeća na blagajni emitenta. Po ovom komercijalnom zapisu se ne obračunava kamata. Odobrava se rabat na proizvodnuIsplata po ovom komercijalnom zapisu zastarjeva za 5 godina od dana izdanja.


638

Izvod iz UZVP

pisi

Čl. 37. omercijalni zapis je vrijednosni papir čijom se prodajom prikupljaju kratkoročna

novčana sredstva.

dluku o izdavanju komercijalnih zapisa donosi organ upravljanja izdavaoca komercijalnih zapisa.

mjena za koju se izdaju, rok otplate; visina kamatne stope ako

ijalni zapis sadrži slijedeće elemente: oznaku da je komercijalni zapis; naziv i sjedište izdavaoca komercijalnog zapi ani iznos na koji komercijalni zapis

tavlja hartiju od vrijednosti kojom se izdavalac obavezuje da o roku ospjeća korisniku isplati iznos naveden u obveznici, odnosno anuitetskom kuponu.

i: • na ime i

- prem ta) mogu biti:

• javnopravne (npr. država, kantona, Centralna banka) i društva)

- prem

• kratkoročne (dospjeće do 5 godina) očne (dospjeće do 20 godina)

a)

Komercijalni za

K

Komercijalni zapis izdaju preduzeća i druga pravna lica.

Čl. 38. O

Odlukom iz stava 1. ovog člana utvrđuje se naročito: ukupan iznos na koji se izdaju komercijalni zapisi; naje predviđeno plaćanje kamate i pogodnosti koje se daju imaocima komercijalnih zapisa.

Čl. 39. Komerc

sa; novčglasi, visinu kamatne stope ako je plaćanje kamate predviđeno; mjesto i datum izdavanja komercijalnog zapisa; serijski broj s kontrolnim brojem i faksimil potpisa ovlašćenih lica izdavaoca komercijalnih zapisa. 6.7. Obveznica Obveznica predsdKao izdavalac obveznice se može pojaviti samo pravno lice, a obveznice u ovom pogledu mogu biti i javnopravne i privatnopravne hartije od vrijednosti. Obveznica je dugoročna finansijska hartija od vrijednosti koja, u pravilu, nosi prihod u vidu kamate. Ona je ujedno zamjenljiva i prenosiva pošto može da glasi na ime i po naredbi. Obveznice se mogu podijeliti prema slijedećim kriterijima:

- prema načinu određivanja korisnika mogu bit

• na donosioca

a vrsti izdavaoca (emiten

• privatnopravne (npr. privredna

a roku dospijeća:

• srednjor• dugoročne (dospijeće preko 20 godin


639

- prema prihodu koji nose mogu biti: • sa fiksnom kamatom

na) koje se prodaju uz diskont amate nose i učešća u dobiti)

- prem

• garantovane

- prem ogu biti:

• jednokratne i

- prem kamate mogu biti:

• sa fiksnom kamatom i

- prem

• zamjenljive – konvertibilne (npr. u dionice) tibilne)

- prem

• u domaćoj valuti

. glavnica glasi na jednu vrstu valute, no isplata kupona se vrši u drugoj

- prema terito biti:

• domaće (komitent i kupac su iz iste zemlje) itent je iz jedne zemlje a kupcu su iz

Pored ovih poznate su :

mitent isplati prethodne dugove) - sa pravnom otkupa (emitent ih može opozvati i svoj dug isplatiti prije

isija obveznice)

• bez kamate (bez kupo• participativne (pored k

a stepenu garancije mogu biti:

• negarantovane • hipotekarne

a načinu amortizacije m

• postepene

a načinu određivanja

• sa promjenljivom kamatom

a mogućnosti zamjene mogu biti:

• nezamjenljive (nekonver

a valuti na koju glase mogu biti:

• u stranoj valuti i • kombinovane (npr

a kamata, odnosvaluti)

riju mogu

• inostrane (emdrugih zemalja)

još i slijedeće obveznice

- podređena (isplaćuju se tek kada e

dospijeća) - refundirane (čija se isplata garantuje sredstvima koja se prikupljaju iz

narednih em- za crne dane (koriste se za finansiranje ratnih operacija).


640

Primjer za obveznicu

erija B 00001

PROM BANKA D.D. SARAJEVO

O B V E Z N I C A na donosioca

a primljene uplate na ime prikupljanja sredstava za finansiranje razvoja srednjih reduzeća u oblasti primarne poljoprivredne proizvodnje u Federaciji BiH.

20.000,00 KM (slovima: dvadesethiljada KM)

koji će iznos zajedno sa k 0 jednakih godišnjih rata

platiti donosiocu ove obveznice PROM BANKA d.d. Sarajevo. Isplata dospjelih

arajevo ___________/02.god.

Predsjednik Uprave Direktor

ontrolni broj

S

zp

amatom od 6,5% godišnje u 1isanuiteta će se izvršiti prezentiranjem anuitetskih kupona. S __________________ K


641

Anuitetski kuponi dospjevaju na naplatu svakog 1. aprila u godini, s tim da prvi kupon ospjeva 1. aprila 2002.godine.

anuitetskih kupona zastarjeva u roku od 5 godina od

PROM BANKA d.d. Sarajevo

00001

na iznoz

1 ______________KM 1 dospjeva 1. aprila 2002.god.

Kontrolni broj Predsjednik Uprave Direktor

dObaveze po ovoj obveznici prestaju isplatom desetog anuitetskog kupona. Pravo na naplatu potraživanja iz dana dospjelosti pojedinog anuitetskog kupona za naplatu.

Serija B

Anuitetski kupon

mortizacioni planA

. br. Datum dospjeća anutiteta

Ostatak Duga

Otplata

Kamata

Anuitet

R

1.

01.04.2002.god. 20.000,00

0 02.000,00 1.300,0 3.300,0

10. 2 1 3

01.04.2012.god. 0 0.000,00

3.000,00 3.000,00

Izvod iz UZVP

Čl. 20. isana isprava kojom se izdavalac obavezuje da će licu označenom u

obveznici ili po njegovoj naredbi odnosno donosiocu obveznice isplatiti određenog

nice.

1. Obveznice

Obveznica je p

dana iznos naveden u obveznici, odnosno iznos anuitetskog kupona. Izuzetno od odredbe iz stava 1. ovog člana može se izdavati i partcipativna obveznica, koja imaocu kamata daje i pravo na učešće u dobiti izdavaoca obvezObveznica iz stava 1. ovog člana može biti garantirana i negarantirana, zavisno od toga da li je za isplatu obaveza po izdatoj obveznici data garancija.


642

Čl. 21. Izdavalac obveznice može izdati obveznicu u svoje ime i za svoj račun. Banka i druga finansijska organizacija mogu izdati obveznicu u svoje ime i za svoj

ravno lice može izdavaocu obveznica dati garanciju za izvršenje svih ili određenih obaveza što ih je izdavalac obveznica preuzeo prema imaocima obveznica.

akonom ili odlukom o izdavanju obveznica koju donosi organ upravljanja izdavaoca obveznica utvrđuju se naročito; ukupni iznos na koji se izdaju obveznice; namjena za

l. 24. baveza iz obveznice koja glasi na strana sredstva plaćanja isplaćuje se u domaćim

ili u stranim sredstvima plaćanja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje devizno

bveznice stiče pravo na obveznicu kada u cijelosti uplati obveznicu.

davalac obveznica može izvršiti obaveze iz obveznica i prije ugovorenih rokova ako je to predviđeno zakonom ili odlukom iz 3. ove uredbe.

bveznica sadrži slijedeće osnovne elemente: oznaku da je obveznica; naziv i sjedište izdavaoca obveznice; naziv i sjedište k veznice ili oznaku da obveznica glasi

i obveznice označavaju se rokovi otplate glavnice, kamate odnosno

u jednom iznosu ima najmanje dva dijela. U prvom dijelu obveznice moraju biti svi osnovni elementi iz člana 27.stav

račun, u svoje ima a za račun drugih lica, u ime i za račun drugih lica.

Čl. 22. P

Čl. 23.

Z

koju se izdaju obveznice; unošenje podataka o garantu ako je obveznica sa garancijom; način izdavanja obveznica; rokovi otplate glavnice; visina kamatne stope ako je predviđeno plaćanje kamate; način obračuna i plaćanja kamate; udio u dobiti ako je učešće u dobiti predviđeno; izvori sredstava iz kojih će se isplaćivati obveznice; prava iz prijenosa obveznica; sudska zaštita u naplati glavnice i kamate i mogućnost zamjene za druge vrste vrijednosnih papira iz ove uredbe. Aktom o izdavanju obveznica iz stava 1. ovog člana mogu se kupcima obveznica utvrditi posebne olakšice ili pogodnosti.

ČO

poslovanje. Ako se obaveza isplaćuje u dinarima obračun se obavlja po deviznom kursu na dan isplate.

Čl. 25. Kupac o

Čl. 26. Iz

člana 2

Čl. 27. O

upca obna donosioca; novčani iznos na koji glasi obveznica; visinu kamatne stope ako je plaćanje kamate predviđeno; postotak učešća u dobiti ako je to učešće predviđeno; rokove otplate glavnice i kamate; mjesto i datum izdavanja te serijski i kontrolni broj obveznice; faksimil potpisa ovlašćenih lica izdavaoca obveznice i druga prava iz obveznice. Na prednjoj strani obveznica sa garancijom označava se naziv i sjedište garanta. Na poleđinanuiteta (amortizacioni plan).

Čl. 28. Obveznica koja se ne isplaćuje

označeni1. i 2. ove uredbe.


643

Drugi dio obveznice – talon čine, zavisno od načina amortizacije glavnice, anuitetski i kamatni kuponi.

Čl. 29. Obveznica se može zamjenjivati za druge vrste vrijednosnih papira u skladu sa zakonom i odlukom iz člana 23. ove ure

Čl. 223. može, na osnovu odluke skupštine, emitovati obveznice koje sadrže

pravo na zamjenu za dionice dioničkog drušva (zamjenjive obveznice) ili obveznice

dluka skupštine iz člana 223. ovog zakona donosi se dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica s pravom glasa, i obavezno sadrži:

bveznice i obveznice s pnje dionica;

vrijednost dionica ne može biti veća od

je. Prupisan avati.

od vrijednosti u našem pravnom sistemu postoje i ertifikati, potvrde depozitara, kao i robni instrumenti kao hartije od vrijednosti.

dbe. Izvod iz ZOPD

Dioničko društvo

koje sadrže pravo preče kupnje dionica (obveznice s pravom preče kupnje). Dioničari imaju pravo preče kupnje zamjenjivih obveznica i obveznica s pravom preče kupnje dionica, u skladu sa odredbama čl. 146. do 151. ovog zakona.

Čl. 224. O

1) nominalnu vrijednost i stopu prinosa obveznica; 2) broj obveznica; 3) način ostvarivanja prava po osnovu zamjenjive o

pravom preče ku4) klasu, nominalnu vrijednost i broj dionica za koje se obveznice mogu

zamijeniti, pri čemu nominalnazbira cijene obveznica nakon emisije;

5) cijenu ili način utvrđivanja cijene nakon emisije, za dionice koje će se upisati ostvarivanjem prava preče kupn

avo na zamjenu obveznica za dionice i pravo preče kupnje dionica ima lice koje je o u Registar na dan na koji se ova prava mogu izvrš

6.8. Ostale hartije od vrijednosti Pored pobrojanih i izloženih hartijacPotvrda depozitara je vrsta pisane isprave koju izdaje depozitar (najčešće banka), deponentu kojom se potvrđuje da su određene stvari primljene na čuvanje. Takav je npr. ugovor o sefu, ugovor o deponovanju hartije od vrijednosti i sl. Za razliku od potvrde deozitara certifikat je posebna vrsta hartija od vrijednosti koju izdaje banka kao depozitna organizacija i kojom potvrđuje da su kod nje deponovana određena novčana sredstva. Izdavnajem certifikata banka se bezuslovno obavezuje da o roku dospjelosti isplati deponovana sredstva (glavnicu) i kamatu (interes, ili prinos na glavnicu). U novije vrijeme susrećemo se i certifikatima u vezi sa sprovođenjem postupka privatizacije koje izdaje Registar hartija od vrijednosti u F BiH.


644

Primjer za ugovor o sefu

M banka d.d. Sarajevo (u daljem tekstu: depozitar) i 2. N.N. iz Sarajeva, Trampina br. 6. (u daljem tekstu: deponent)

o zakupu sefa

eponent uzima u zakup sef za period od godinu dana a počev od 30.03.02.godine uz naplatu naknade prema važećoj tarifi depozitara.

rava i obaveze ugovornih strana sadržana su u Odluci o uslovima za izdavanje sefova u zakup a koje se može dobiti n solovnom prostorijama depozitara.

vaj Ugovor se može obnoviti ukoliko deponent plati naknadu unaprijed najkasnije do 30.03.03.godine.

om ugovoru nadležan je Opštinski sud I u Sarajevu.

vaj Ugovor je sastavljen u 4 primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 2 primjerka.

nt Depozitar

____

rimjer za Odluku o uslovima za izdavanje sefa u zakup

orisnik može da koristi sef za pohranjivanje vrijednosnih predmeta i dokumenata, osim zapaljivih, eksplozivnih i predmet og svojstva, kao i predmeta podložnih

isina naknade, kao i vrijeme za koje se plaća, određeno je tarifom naknada na usluge banke.

ože ovlastiti drugo lice za rukovanje sefom. Korisnik daje punomoć za korišćenje sefa samo na propisanom b obrascu, pred ovlašćenim radnikom banke, u sudu ili pred organom uprave nadležnim za ovjeru potpisa.

1. AB


UGOVOR

Član 1. D

Član 2.

Pa uvid u p

Član 3.

O

Član 4. U slučaju spora po ov

Član 5. O

Depone ________________ ______________ P

Čl. 1. K

a sličnkvaru i raspadanju. Korisnik sefa ne može svoja prava i obaveze iz ovog Ugovora prenijeti na drugo lice.

Čl. 2. V

Čl. 3. Korisnik sefa m

ančinom


645

Čl. 4. Punomoć prestaje da važi opozivom ili smrću lica koje je dalo punomoć, odnosno prestankom pravnog lica ili po prestanku Ugovora o korišćenju sefa. Korisnik može pozvati punomoć pod uslovom da vrati dozvolu – iskaznicu ovlaštenog lica za

rukovanje sefom.

a ključa od sefa.

da plati banci naknadu za korišćenje sefa poslije isteka ugovorenog roka u visini određenoj aktima poslovne politike banke.

a isprazni sef u roku koji ona odredi, a ukoliko se korisnik ne odazove pozivu banke u određenom roku, banka će podnijeti zahtjev da se sef otvori putem suda, utvrdi

enog u sefu, kao i iz cijene obijene prodajom drugih vrijednosti nađenih u sefu.

u kamatu u skladu sa važećim konskim propisima i aktima banke.

dica nedostatka i nepreduzimanja sigurnosnih mjera od strane banke.

Korisnik sefa može da zaključi posebno osiguranje za sadržaj sefa sa ZOIL-om.

o

Čl. 5. Ključeve sefa posjeduju korisnik i banka, tako da se sef može otvoriti samo zajednički. Banka ne može posjedovati duplikat ključa korisnika sefa. Korisnik sefa snosi odgovornost za dv

Čl. 6. Korisnik sefa dužan je da, najkasnije do dana isticanja ugovorenog roka, isprazni sef i vrati banci ključeve i dozvolu za rukovanje sefom. Ukoliko korisnik ne vrati ključeve po isteku ugovorenog roka, dužan je

Čl. 7.

Ukoliko korisnik sefa ne poštuje odredbe ugovora u pogledu obaveze plaćanja nakande za korišćenje sefa i namjenskog korišćenja sefa, banka će pozvati korisnika d

njegov sadržaj i nađene stvari povjere banci na čuvanje.

Čl. 8. Banka ima pravo prvenstva naplate dužne naknade iz ugovora o sefu, troškova otvaranja sefa i nastale štete iz novčanog iznosa pronađd

Čl. 9. Ako korisnik nije platio naknadu za korišćenje sefa u predviđenom roku, banka će za period kašnjenja naplate zakupnine obračunati zateznza

Čl. 10. Banka obezbjeđuje potrebnu sigurnost prilikom korišćenja i čuvanja sefova, a ne preuzima odgovornost za sadržaj sefa. Banka odgovara u slučaju da materijalna šteta nastane uslijed pojava koje su poslje

Čl. 11. Banka garantuje korisniku tajnost korišćenja sefa. Sve evidencije i dokumenti koji se odnose na poslovanje sa sefovima poslovna su tajna banke.


646

Primjer za certifikat

osna i Hercegovina apira u FBiH

arajevo, M. Tita br. 62.

lasnika vrijednosnih papira

.N. iz Sarajeva, Trampina broj 6., BiH.

e

Matični broj Oznaka vrste Količina

Minimalna Vrijednost

1253472532103 PIF 9000 90.000,00 Podaci o vrijedonosnom pap

Oznaka vrste Naziv vrijednosnog

IF Redovne dionice Podaci o emitentu – dioničkom

Naziv emitenta Ulica i broj Opština Država Centar - Sarajevo BiH – F BiH

O dat pr a člana 13. Pravilnika o registraciji i prenosu vrijedon papira kod onos vlja p ce

a čiji se račun odnosi certifikat upisana kod Registra kao vlasnik vrijednosnih papira.

Pitanja za vježbu:

BRegistar vrijednosnih pS Certifikat – izvod o stanju na računu v NRačun br. 00004528768 od 10.06.2001.god. Stanje na računu na dan 10.06.2001.godin

vlasnik Papira

iru

Papira Papira P

društvu

PIF Skerlićeva 5

vaj certifikat je iz ema odredbamosnih Registra vrijed nih papira i predsta otvrdu da je li

n

Odgovorno lice ____________________

. Šta predstavlja komercijalni zapis? gajnički zapis?

. Šta predstavlja obveznica? ja od vrijednosti?

depozitara? zdavaoci komercijalnih zapisa?

ajete?

12. Šta predstavlja bla34. Koji su bitni elementi «ostalih» harti5. Šta predstavlja certifikat i potvrda 6. Koja se lica pojavljuju kao i7. Koja se lica pojavljuju kao izdavaoci blagajničkih zapisa?8. Koja se lica pojavljuju kao izdavaoci obveznica?9. Koje vrste obveznica poznajete? 10. Koja je ekonomska funkcija obveznica? 11. Koje su dodirne tačke obveznica i dionica? 12. Koje radnje s obveznicama pozn


647

6.9. Robni instrumenti kao hartije od vrijednosti

od vrijednosti u sebi, za razliku od ostalih ravo, a ne pravo na potraživanje

dređene sume novca. Radi se o pravu na raspolaganje robom, tj. stvarima koje su

otvrda o skladištenju robe

ZA MEĐUNARODNU I UNUTRAŠNJU ŠPEDICIJU ARAJEVO BiH I USKLADIŠTENJE ROBE – INTERNATIONALE SPEDITION

Robni instrumenti koji predstavljaju hartijehartija od vrijednosti, imaju inkorporisano stvarno poopisane u odgovarajućoj ispravi. Isprava u sebi sadrži obavezu dužnika da imaocu ili ovlaštenom licu iz robnog instrumenta preda odgovarajuće stvari. U ove hartije od vrijednosti spadaju: teretnica ili konosman, prenosivi tovarni list u željezničkom, drumskom i avionskom transportu, skladišnica i prenosiva isprava kod multimodalnog prevoza. Izvori prava su: ZOO i specijalni zakoni za pojedine vrste transporta. U prilogu se daju primjeri i obrasci najčešćih robnih dokumenata sa odgovarajućim izvodima iz važećih zakona.

Primjer broj 1. P

ŠPED D.D. S

PRILIKOM PREUZIMANJA ROBE OVU OBAVIJEST TREBA VRATITI Pozicija broj __________________ Sarajevo _________20__

lasnik robe ____________________________ iz _________________________

Carinska uprava br ______20___.

Vrsta robe Količina Znak-vagon Kg Primjedba

OBAVIJEST O SKLADIŠTENJU Br.______

V. _______________ magazinski br. _______ od _

U V O Z – I Z V O Z

(Nepotrebno precrtati)

Robu primio: Obavijest primio: __________________ ____________________

rilog:

__________

_ P 1. STRANCI 1. _______________ 2. _____


648

Primjer br. 2.

ŠPED D.D. ZA MEĐUNARODNU I UNUTRAŠNJU ŠPE

ARAJEVO BiH I USKLADIŠTENJE ROBE – INTERNATIONALE SPEDITION

___________________________________________________________________

ozicija _______________

Izlaz robe br. __________

Po nalogu ________________________________ iz rimalac robe _____________________________ iz __________________________ arinska prijava ____________________ magacinski br. __________ od _________

Vrsta robe Količina Znak-vagon Kg Primjedba

DICIJU S

_

Špediter _______________ Sarajevo, ____________20__god. P

__________________________ PCRoba izdata na osnovu _________________________br. __________ od _________

UVOZ – IZVOZ

(Nepotrebno precrtati)

Robu izdao: Robu primio:

__________________ ____________________

. _______________

__________

_ Prilog: 1. STRANCI 1 2. _____


649

Primjer br. 3.

ŠPED D.D. ZA MEĐUNARODNU I UNUTRAŠNJU ŠPE

ARAJEVO BiH I USKLADIŠTENJE ROBE – INTERNATIONALE SPEDITION

________________2000___god.

Pozicija broj _________________

P O T V R D A

o predaji i prijemu robe D.O.O. ____________________ predalo je, a D.D. __________________________ ________________________ _____________200__god. o nalogu ____________________________________________________________

DICIJU S

Or. dio ______________________

______ primilo je dana ___pzaključak ugovora broj ______________ u magazin na ________________________ slijedeću robu iz _______________________________________________________

Broj Način Težina Vrsta robe Vagona Znak koleta pakovanja kg

Primalac potvrđuje da je prim koletim čun ______________________ _______ _____ po vlašćenju broj______________ d _____________2000____god.

_________________ (žig i potpis) (potpis i broj lične karte)

io gornju robu a ispravnog stanja na ra_ __ __ oo Predao robu: Primalac robe: __________________


650

Primjer br. 4.

SARAJEVO BiH I USKLADIŠTENJE ROBE – INTERNATIO

ozicija ___________________ Sarajevo, _____________200___god.

rilikom prijema – izdavanja carinskog pregleda u prisustvu vozara primaoca – špeditera, te carinskog kao n

arinskom prijavom za uvoz i prevoz robe br. __________ MB _________ od

ŠPED D.D. ZA MEĐUNARODNU I UNUTRAŠNJU ŠPEDICIJU

NALE SPEDITION P

ZAPISNIK BROJ ________ P

adzornog organa. C_________ 200__god. prijavljena je od strane ___________________ slijedeća roba:

Vrste robe Količina Znak-vagon kg Primjedba Ro na od C e ____ _ pod br ________________ d ____________ _200___god. u evoznom sredstvu ________________________

__________________________________________________________________________________________________________

(potpis i žig) (potpis i žig) (potpis i žig)

ba je upuće arinarnic ___________ ojemo _ pr Neispravnost se sastoji u slijedećem: _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za skladište Carinski radnik Za vozara: ______________ ___________________ _________________ (Nepotrebno precrtati)

1. STRANCI


651

Primjer br. 5. rimjer za pošiljaoca

1. Pošiljalac (ime, adresa, zemlja) MEĐUNARODNI TOV

N. Konvencija o ugovoru za međunarodni

prevoz robe drumom, bez obzira na bilo

P

ARNI LIST

a ovaj prevoz će se primijeniti: 1

koje suprotne propise. 2. Opšti uslovi odštampani na poleđini ove potvrde ugovora o prevozu.

CMR

2. Primalac (ime, adresa, zemlja)

esa, zemlja)

eg. broj vozila:

16. Prevoznik (ime, adr R

3. Mjesto i datum preuzimanja pošiljke a prevoz (mjesto, zemlja)

7. Ostali prevoznici (ime, adresa, zemlja)

eg. broj vozila

n1 R

4. Mjesto i datum preuzimanja pošiljke na prevoz (mjesto, zemlja)

8. Primjedbe i ograničenja prevoznika

5. Propratne listine

1

6. Oznaka broj

7. Broj koleta

8. Vrsta ambalaže

9. Vrsta robe

0. Statistički roj

11. Bruto težina, kg

12. Zapremina m3. i

1b

13. Uputstva pošiljaoca (za carinske i 9. Posebni dogovori druge zemlje)

1

14. Odredbe o plaćanju 20 Plaća Pošiljalac Valuta Primalac


652

Izvod iz ZOŽUS Čl. 33.

ošiljalac je dužan da za svaku pošiljku preda prevoziocu tovarni list na obrascu

Za stvar koja se prevozi pod posebnim a u vozu za prevoz putnika predaje se

1) mjesto i datum sastavljanja;2) označenje uputne stanice koje mora da odgovara imeniku željezničkih

ca i njegovu adresu;

ime ili naziv pošiljaoca, njegovu adresu i potpis, koji može

To uke i druge podatke.

Čl. 35. stvari za čiji je utovar, zbog

jihovih dimenzija, potrebno više kola ili za koje se drukčije ugovori.

varni list, kao i tačnost podataka i izjava koje na njegov zahtjev unese prevozilac.

a tovarni list po aredbi ili na donosioca (prenosivi tovarni list).

Na primjerku tovarnog lista koji se pred iljaocu mora biti izričito naznačeno da

i ti prepisi moraju sadržati upozorenje da se na osnovu

Na oblik i pravno dejstvo indosamenta

nom listu po naredbi nije naznačen primalac stvari, takav tovarni list prenosi se naredbom pošiljaoca.

Pprevozioca.

uslovimposeban tovarni list (ekspresni list).

Čl. 34. Tovarni list mora da sadrži:

stanica; 3) ime i prezima ili naziv primao4) naznačene vrste i težine stvari; 5) ime i prez

biti zamijenjen pečatom; 6) žig otpravne stanice; 7) spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list.

varni list može da sadrži rok ispor

Za svaku pošiljku predaje se poseban tovarni list, osim za n

Čl. 36. Pošiljalac je odgovoran za tačnost podataka i izjava koje on unese u toza

Čl. 37. Pošiljalac i prevozilac mogu sporazumno odrediti da prevozilac izdn

aje pošje to prenosivi tovarni list, a na primjerku koji prati stvar – mora biti naznačeno da je izdat prenosivi tovarni list. Prenosivi tovarni list potpisuju prevozilac i pošiljalac ili lica koja oni ovlaste. Ako je izvršen prijepis prenosivog tovarnog lista na svakom primjerku prepisa to mora biti vidljivo označenonjih ne može rasplagati sa stvari. Uslovi ugovora o prevozu i tarifa obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista koji nije pošiljalac samo ako su sadržani u prenosivom tovarnom listu ili se na njih u tovarnom listu izričito poziva.

Čl. 38. Prenosivi tovarni list po naredbi prenosi se indosamentom, a prenosivi tovarni list na donosioca – predajom.

shodno se primjenjuju propisi o mjenici, osim odredaba koje se odnose na regres. Ako u prenosivom tovar


653


nje u na njegov zahtjev.

anje ostavodavca, jegovo sjedište, odnosno prebivalište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj

skladišnice, mjesto gdje se skladište nalazi, vrstu, prirodu i količinu robe, navod o kao i ostale podatke potrebne za

robu na određene dijelove i da

ko je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe, on može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu, u zamjenu za skladišnicu koju je dobio,

dištar izda skladišnicu samo za jedan dio

kladišnici prenošenjem skladišnice.

a zahtjev prijemnika priznanice ili založnice, prenos na njega prepisaće se u registar skladišta, gdje će se ubilježiti i njegovo sjedište, odnosno prebivalište.

žnice, nos koji treba da mu bude isplaćen na dan dospjelosti potraživanja.

Imalac priznanice bez založnice m ijevati da se roba proda, ako se

ože zahtijevati

biti ubilježeni naziv, odnosno ime i nimanje povjerioca, njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivališe, iznos njegovog

potraživanja, računajući i kamate, i datum dospijevanja.

Skladištar koji je na osnovu zakona ovlašćen da za robu primljenu na uskladišteizda skladišnicu dužan ju je izdati ostavodavc

Čl. 741. Skladišnica se sastoji iz priznanice i založnice. Priznanica i založnica sadrže podatke: naziv, odnosno ime i zanimn

tome do koga iznosa je roba osigurana, raspoznavanje robe i određivanje njene vrijednosti. Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu.

Čl. 742. Ostavodavac može zahtijevati da skladištar podijelimu za svaki dio izda zasebnu skladišnicu. A

izda posebne skladišnice za svaki pojedini dio. Ostavodavac može zahtijevati da mu sklazamjenljive robe koji je ostavio kod njega.

Čl. 743. Imalac skladišnice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u njoj. On može raspolagati robom označenom u s

Čl. 744. Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno. Prilikom svakog prenosa na njima mora biti ubilježen datum. N

Čl. 745.

Prenos priznanice bez založnice daje prijemniku pravo da zahtijeva da mu se preda roba samo ako isplati imaocu založnice, ili položi skladištaru za imaoca zaloiz

ože zahtpostignutom cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imalac založnice, s tim da se ostvareni višak preda njemu. Kada se radi o zamjenljivim stvrima, imalac priznanice bez založnice mda mu skladištar preda jedan dio robe pod uslovom da položi skladištaru za račun imaoca založnice odgovarajući iznos u novcu.

Čl. 746. Prenos založnice bez priznanice daje prijemniku pravo zaloge na robi. Prilikom prvog prenosa, na založnici morajuza


654

Prvi prijemnik založnice dužan je baz odlaganja prijaviti skladištaru da je na njega

se ne može dalje prenositi

denu u njoj.

Čl. 747.

a zahtijeva isplatu d prenosilaca, podići protest prema Zakonu o mjenici.

Imalac založnice koji je podigao prot po proteku osam dana od dospjelosti

vota za podmirenje troškova

.

vaj zahtjev mora biti podignut u roku određenom u Zakonu o mjenici za zahtjev prema indosantima, i taj rok počinje te a kada je izvršena prodaja robe.

jesec dana od protesta.

arajuće potvrde, okumenti, karte, priznanice i slično koja nemaju obilježja hartija od vrijednosti ali

aju određena obilježja hartija od vrijednosti. ijele se na legitimacione znake (npr. garderoberni znaci) i legitimacione papire (npr.

e ulaznice, bonove i druge slične isprave koje drže određenu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac,

kolnosti u kojima su izdate proizilazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrijednosti.

izvršen prenos založnice, a skladištar je dužan prepisati taj prenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je ovaj prepis izvršen. Bez obavljanja radnji iz prethodnog stava, založnica indosamentom. Založnica koja ne sadrži iznos potraživanja založnog povjerioca, obavezuje u korist založnog povjerioca cjelokupnu vrijednost stvari nave

Imalac založnice bez priznanice, kome ne bude isplaćeno u roku potraživanje obezbijeđeno založnicom, dužan je, pod prijetnjom gubitka prava do

est može potraživanja zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenosiocu koji je isplatio imaocu založnice potraživanje obezbijeđeno založnicom. Od iznosa postignutog prodajom izdvaja se potrebna sprodaje, potraživanja skladištara iz ugovora o uskladištenju i ostalih njegovih potraživanja nastalih u vezi sa ostavljenom robom, zatim se isplaćuje obezbijeđeno potraživanje imaoca založnice, a ostatak pripada imaocu priznanice

Čl. 748. Imalac založnice može zahtijevati isplatu od prenosioca tek ako nije mogao postići potpuno namirenje prodajom založene robe. O

ći od danImalac založnice gubi pravo da zahtijeva isplatu od prenosilaca ako ne bude zahtijevao prodaju robe najdalje u roku od m 3.10. Surogati hartije od vrijednosti Pod surogatima hartije od vrijednosti podrazumijevaju se odgovdpostoje elementi na osnovu kojih imDželjezničke i druge karte, pozorišne i druge obveznice, različiti bonovi i slično). Razlika između ove dvije kategorije je u tome što se na legitimacione papire primjenjuju pravila koja se odnose na hartije od vrijednosti a za legitimacione znake je pravno relevantna volja izdavaoca i primaoca znaka. Naime, u slučaju gubitka legitimacionog znaka izdavalac se ne oslobađa obaveze izuzev ako je u dobroj vjeri izvršio obavezu prema donosiocu znaka. Ujedno za donosioca znaka ne važi pretpostavka da se radi i o povjeriocu. Izvod iz ZOO

Čl. 257. Na željezničke karte, pozorišne i drugsaniti iz njih ili o


655

Čl. 258. Garderobni ili slični znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj, ili navedeni broj predatih predmeta, a koji obično ne sadrži nešto određeno o obavezi njihovog izdavaoca, služe samo da

okažu ko je povjerila u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati. Izdavalac legitimacionog znaka oslob baveze kad je u dobroj vjeri izvrši

volje

om

keditne kartice sve više otiskuju čekove. Osnovni razlog leži u tome što su rizici izdavanja čeka bez pokrića

ključuje na osnovu Opštih uslova izdavaoca i pravilo je da se automatski

g pravnog odnosa kod kreditne kartice moraju

pađa se o

donosiocu, ali za donosioca ne važi pretpostavka da je on pravi povjerilac ili da je ovlašćen zahtijevati ispunjenje, te je u slučaju spora dužan dokazati to svoje svojstvo. Povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni znak. U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke izdavaoca i primaoca znaka, kao i onoga što je uobičajeno. U savremenom prometu u masovnoj upotrebi su kreditne kartice koje predstavaljupismenu ispravu koja imaocu daje «legitimacionu moć» da njenom prezentacijplaća robe i usluge, kao i pod određenim uslovima da podiže gotov novac. I u unutrašnjem i u međunarodnom ekonomskom prometu pveliki dok kod kreditnih kartica postoji garancija o plaćanju od strane samog izdavaoca (najčešće banka), ali i specijalizovana društva npr. Diners Club, Visa, Mastecard). U pogledu svoje pravne prirode kreditna kartica je legitimacioni papir, a ne hartija od vrijednosti, pošto se njen imalac legitimiše kod lica koje mu prodaje robu ili pruža usluge, a na osnovu ugovora sa izdavaocem. Uvijek glasi na ime (fizičko lice) ili firmu (pravno lice). U slučaju gubitka vrši se njena zamjena od strane izdavaoca, a ne amortizacija, što je još jedan dokaz da se radi o surogatu hartije od vrijednosti. Pored spomenutih funkcija kreditna kartica se može koristiti i za kreditiranje, kao i za lično osiguranje u avio saobraćaju. Pravni odnos između izdavaoca i korisnika kreditne kartice zasniva se ugovorom koji je u pravilu adhezionog karaktera i važi najčešće na period od 1 ili 2 godine dana. Ugovor se zaobnavlja ukoliko nisu u prethodnom periodu povrijeđene odredbe i uslovi iz uguvora i opštih uslova. Pored ovog osnovopostojati još najmanje dva pravna odnosa i to: pravni odnos izdavaoca kreditne kartice i pružaoca usluge, odnosno prodavca robe i pravni odos između korisnika kreditne kartice i pružaoca usluge odnosno prodavca robe. Za kupljenu robu, odnosno pruženu uslugu jemac plaćanja i platac je sam izdavalac kreditne kartice. Nepostojanje pokrića u vidu gotovine ili što je danas češći slučaj, u vidu kredita, na strani korisnika kreditne kartice dovodi do zasnivanja obligacionog odnosa između izdavaoca i korisnika kreditne kartice. Ovaj odnos se rješava po klasičnim pravilima obligacionog prava.


656

Primjer za izgled kreditne kartice

Logotip izdavaoca Izdavalac kartica

Oznaka period važenja zemlje kartice

a poleđini same kreditne kartice potreban je potpis korisnika i odgovaraći magnetni i slično.

rimjer za opšte uslove za izdavanje kreditne kartice

ćanje roba i sluga ili podizanje gotovine, do visine limita koji je utvrđen ovim uslovima, te uz

nog na obavijesti – izvodu, plati na kartični račun minimalni iznos naveden na obavijesti – izvodu. Banka će na

ostatak duga obračunavati kamatu po u j kamatnoj stopi.

Čl. 3. «Limit» znači maksimalni dozvoljeni dugovni saldo koji Banka odobri po kartičnom

l. 4. Transakcija» znači bilo koje plaćanje robe ili usluga ili podizanje gotovine izvršeno

korištenjem kartice.

anje» znači izdavanje nove kartice po isteku roka važnosti izdate kartice.

DC

3812 34278 00283

ijo Mijić

0 03/01

Nzapis za evidetiranje svake transakcije putem aparata, terminala P

Čl. 1. «Kreditna kartica» je kartica koju njen imalac može koristiti za plauobavezu imaoca kartice da do određenog roka navedeu

tvrđeno

Čl. 2. «Kartični račun» je račun na kojem se vode sve finansijske transakcije koje nastanu korištenjem osnovne ili dodatnih kartica.

računu. Č

«

Čl. 5. «Reizdav

M 02 DC BH 04/0

Broj kartice

Korisnik kartice


657

Čl. 6. «Zamjena» znači izdavanje nove kartice umjesto oštećene, izgubljene, zagubljene ili ukradene kartice, te u drugim slučajevima, a na pismeni zahtjev imaoca kartice.

Čl. 7. reditna kartica je internacionalna kartica i može se koristiti u Bosni i Hercegovini i

inostranstvu bez ograničenja.

ajući IN.

je utisnut na kartici.

c kartice može biti samo punoljetna osoba.

e da dobivena kartice ne bude gubljena, ukradena ili data na korištenje drugoj osobi.

eizdavanje kartice vrši se na slijedeći način: prvo reizdavanje kartice nakon prve godine, a svakako slijedeće nakon dvije godine od prethodnog reizdavanja.

govorena kamatna stopa iznosi 16% godišnje. Obračun kamate vrši se mjesečno. Banka će obračunavati kamatu na:

- transakcije plaćanja roba ili usluga od dana njihovog nastanka; - naknade po računu i kartici, vezane za izdavanje kartice, od početka

. Kaobraču

Banka računu pošte.

e koje za njega proizilaze iz osnova Zakona o obligacionom odnosima i drugih

anka zadržava pravo izmjene ovih uslova. Bilo koja takva izmjena će stupiti na snagu po obavijesti imaoca kartice, na ji Banka smatra odgovarajućim.

K

Čl. 8. Karticu i PIN može koristiti samo osoba na čije je ime izdata kartica i odgovarP

Čl. 9. Kartica je vlasništvo Banke. Imalac kartice može imati karticu u posjedu najduže do isteka roka važenja kartice koji

Čl. 10. Imala

Čl. 11. Imalac kartice mora poduzeti sve razumne korakiz

Čl. 12. R

Čl. 13.

U

- transakcije podizanja gotovine i naknade za podizanje gotovine od dana njihovog nastanka;

novog obračunskog perioda; - naknadu za kašnjenje

mata se pripisuje ukupnom dugu napravljenom karticom prvog dana novog nskog perioda.

Čl. 14. će početkom mjeseca pripremati i dostavljati obavijesti – izvode po kartičnom za imaoca kartice putem preporučene

Čl. 15. Imalac kartice, u slučaju neizvršenja obaveza prema Banci prihvata sve posljedic

pozitivnih propisa. Čl. 16.

Bnačin ko


658

Čl. 17. Banka ne preporučuje korištenje kartica za transakcije preko Interneta. Banka ne snosi odgovornost za posljedice koje mogu nastati uslijed koritšenja kartica za transakcije preko Interneta.

ki se rodužava za period na koji je kartica reizdata.

Pitanja za vježbu:

Čl. 18. Ugovor se zaključuje na godinu dana, a u slučaju reizdavanja kartice automatsp

3. Šta predstavlja konosman?

trumentima? . Koji su bitni elementi robnih instrumenata?

a razlika robnih instrumenata od ostalih hartija od vrijednosti. . Šta su surogati hartija od vrijednosti?

gati hartija od vrijednosti?

1. Koje robne instrumente kao hartije od vrijednosti poznajete? 2. Šta predstavlja skladišnica?

4. Šta predstavlja prenosivi tovarni list? 5. Koje radnje poznajete sa pojedinim robnim ins67. U čemu je osnovn89. Koje surogate hartija od vrijednosti poznajete? 10. Koja prava u sebi nose suro

SEDMI DIO Pravo konkurencije

659

7.1. Pravo konkurencije Pravo konkurencije kao zasebna pravna disciplina vodi porijeklo od latinske riječi concurrentia što bi značilo nadmetanje, utakmicu, a u ovom slučaju privrednu utakmicu u skladu sa pravnim normama i utvrđenim pravilima. Osnovni izvori prava kod ove pravne discipline su:

- Zakon o trgovini koji reguliše pojedine institute prava konkurencije, - Zakon o konkurenciji koji reguliše principe i organe nadležne za stimulisanje

privredne konkurencije, - Zakon o tržišnoj inspekciji koji određuje ovlaštenja inspekcijskih organa, - Zakon o obligacionim odnosima koji predstavlja glavni osnov za regulisanje

pitanja naknade štete i imovinskih i neimovinskih sankcija uopšte i - različiti dobri poslovni običaji i uzanse.

Pravo konkurencije, s obzirom na brojnost intstituta, njihovu heterogenost i veliki broj pojavnih oblika nosi sa sobom brojne specifičnosti u odnosu na druge pravne discipline. Na prvom mjestu kao osnovni izvori prava dominantni su zakoni i brojni podzakonski akti. Pravne norme koje se odnose na pravo konkurencije su u većini slučajeva imperativnog karaktera. Potom su sankcije brojne (imovinske, administrativne i krivično-pravne) i u pogledu njihove primjene važi princip kumulacije sankcija. Kao primjer kumulisanja sankcija može se uzeti pravo SAD. Tako se za monopolizam mogu kumulativno kombinovati slijedeće sankcije:

1) novčana kazna do $ 50.000 (fine), kazna zatvora do jedne godine ili i jedno i drugo;

2) razdvajanje preduzeća – članova kapitalističkog udruženja (divorcement); 3) raspuštanje kapitalističkog udruženja (dissolution, dismemberment); 4) ukidanje zajednice interesa na taj način što osuđena kompanija mora da otuđi

svoje akcije prodajom određenim kupcima (stock divestiture). 98 Metod kojim se koristi pravo konkurencije u pogledu definisanja njegovih instituta služi se upotrebom generalne klauzule i imenovanih slučajeva (numeres clausus) pri čemu se za svaki imenovani slučaj pretpostavlja postojanje elemenata generalne klauzule. Ovo ne znači da se broj imenovanih slučajeva nelojalne konkurencije ne može i proširiti a što je moguće u slučaju da se dokaže postojanje elemenata generalne klauzule. Kao još jedna specifičnost javlja se u okviru prava konkurencije i razvoj

98 Citat prema: Miodrag Sukijasović, Američki zakoni protiv trustova, Institut za međunarodnu politiku, Beograd 1960.god, str. 163.


660

posebne discipline koja se naziva pravo potrošača. U ovom pravcu idu i pojedini instituti prava konkurencije (npr. nelojalna utakmica) koji izričito govore o zaštiti potrošača. Radi se o potrošaču kao finalnom konuzmentu pojedinih dobara i usluga. Ova zaštita se ostvaruje na više načina i to:

- putem klasičnih obligaciono-pravnih instituta o naknadi štete, - putem odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na ugovor o

prodaji, - putem upravno-pravnih mjera, - putem javno-pravnih mjera i - kroz pravila prava konkurencije uopšte.

Tako se kao posebne mjere u okviru zaštite potrošača razvile: vidno isticanje cijene roba, deklarisanje robe, obavještavanje o svojstvima robe, pridržavanje standarda i proizvođačkih specifikacija, pribavljanje atesta, obezbjeđivanje servisa za tehničku robu, obezbjeđivanje rezervnih dijelova za tehničku robu, obaveze u pogledu rasprodaje robe i drugo. Na ovo se nadovezuju brojne sankcije odgovarajućih kontrolnih tržišnih organa sa kojima one raspolažu a u cilju zaštite potrošača. Iako se radi o pravnoj disciplini koja, u uporednom pravu, svoje korijene vuče još s kraja 19-og vijeka, u našim uslovima ona se nalazi tek u povoju, a bez obzira što za njeno uređenje postoje odgovarajuće pravne pretpostavke. U ovom dijelu, će se, iz tog razloga ukazati na osnovne pojavne oblike pojedinih instituta prava konkurencije, kao i odgovarajuća zakonodavna rješenja kroz prikaz izvoda važećih pravnih propisa. Izvod iz Zakona o konkurenciji (u daljem tekstu: ZOK) I ZABRANJENA KONKURENTSKA DJELOVANJA

Čl. 3. Oblici protiv konkurentskog djelovanja

Oblici djelovanja privrednih subjekata koji mogu uticati na sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje privredne konkurencije su:

a) Ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prešutni dogovori, zajedničko djelovanje, odluke udruženja privrednika i drugih udruženja (u daljem tekstu: sporazum);

b) Monopolsko djelovanje; c) Koncentracija.

Čl. 4. Sporazumi

Zabranjeni i ništavni su svi sporazumi između privrednih subjekata, udruženja i zajedničko djelovanje koje se odnose na:

a) direktno ili indirektno utvrđivanje kupovne i prodajne cijene roba i usluga koje se javno prodaju ili bilo koji drugi trgovinski uslovi koji dovode u neravnopravan položaj korisnika roba i usluga (u daljem tekstu: potrošači);


661

b) ograničavanje i kontrolu proizvodnje, prodaje i kupovine robe, pružanja ili korištenja usluga, tržišta, tehnički razvoj ili ulaganje;

c) podjelu tržišta ili izvora snabdijevanja robe i usluga; d) primjenu različitih uslova za istovjetne transakcije sa drugim privrednim

subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, ograničavanjem pristupa tržišta ili isključenjem sa tržišta;

e) zaključivanje sporazuma kojima se uslovljava da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovinskim običajima nemaju neposredne veze sa predmetom sporazuma.

Čl. 5.

Monopolističko djelovanje Zabranjena je zloupotreba monopolističkog odnosno dominantnog položaja na tržištu od strane jednog ili više privrednih subjekata, koji se odnosi na:

a) direktno ili indirektno nametanje nepravičnih kupovnih ili prodajnih cijena roba i usluga ili drugih nepravičnih trgovinskih uslova;

b) ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja na štetu potrošača; c) primjenjivanje različitih uslova za istu ili sličnu vrstu poslova sa ostalim

privrednim subjektima čime se isti dovode u neravnomjeran konkurentski položaj;

d) zaključivanje sporazuma kojim se uslovaljava da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovinskim običajima nemaju neposredne veze sa predmetom sporazuma.

Čl. 6.

Koncentracija Zabranjeni su svi oblici koncentracije privrednih subjekata kojima se stvara dominantan položaj, a koji može rezultirati sprečavanjem, ograničavanjem ili narušavanjem konkurencije na teritoriji BiH ili njenom značajnom dijelu, a koja se ostvaruju kada se:

a) dva ili više ranije privrednih subjekata spajaju ili povezuju ili; b) povezuje jedan ili više privrednih subjekata koji već kontrolišu jednog ili više

privrednih subjekata i tako postignu kontrolu nad jednim ili više privrednih subjekata, ili jednim njihovim dijelom.

Čl. 7.

Izuzeća od zabrane protiv konkurentnog djelovanja Ako se u skladu sa ovim zakonom, donese odluka o zabrani određenog oblika djelovanja privrednih subjekata, ta odluka može da se ne primjenjuje na sporazume, odluke, zajedničko djelovanje ili koncentracije koje doprinose poboljšanju proizvodnje ili prometu roba i usluga ili unapređenje tehničkog ili ekonomskog napretka i pri tome omogućavaju potrošačima pravičan dio proistekle odbiti, i koji:


662

a) ne nameću odnosnim privrednim subjektima ograničenja koja nisu neophodna za postizanje ovih ciljeva;

b) ne pružaju tim privrednim subjektima mogućnost eliminisanja konkurencije, u odnosu na znatan dio proizvoda koji su u pitanju.

Izuzeće se daje ako su ispunjeni slijedeći uslovi u odnosu na:

a) potrebu za održavanjem i razvijanjem konkurencije za teritoriji BiH uzimajući u obzir strukturu relevantnog tržišta i postojeću ili potencijalnu konkurenciju na teritoriji BiH ili u inostranstvu;

b) broj, veličinu i odnosni dio tržišta privrednog subjekta koji je u pitanju; c) raspoloživost alternativnih tržišta ili izvora snabdijevanja, uzimajući u obzir

potencijalne prepreke uspostavljane normativnim ili sličnim aktima; d) trend potražnje i ponude na relevantnom tržištu; e) korist za potrošače; f) doprinos tehničkom i ekonomskom napretku.

Odlukom o izuzeću mogu se utvrditi opća izuzeća, za određene kategorije privrednih subjekata ili pojedinačna izuzeća.

Čl. 8. Postupak za izuzeće

Da bi se odobrila izuzeća, privredni subjekti ili udruženja privrednih subjekata obavezni su prijaviti svoje sporazume, odluke, zajedničko djelovanje ili koncentraciju Konkurencijskom vijeću. Do donošenja odluke Konkurencijskog vijeća privredni subjekti koji podnose prijavu mogu usvojiti samo one mjere koje mogu opozvati i koje ne mijenjaju strukturu tržišta. Konkurencijsko vijeće je dužno u roku od tri mjeseca od prijema prijave dostaviti privrednom subjektu pismeni akt, u formi konačne odluke ili obavijesti o podnesenom zahtjevu za provođenje istrage kojim se odlaže donošenje konačne odluke do okončanja istrage. Ako Konkurencijsko vijeće u roku od tri mjeseca, od dana prijema prijave, ne donese odluku ili ne podnese zahtjev za istragu, smatra se da je odluka o izuzeću donesena. II ORGANI ZA PROVOĐENJE

Čl. 9. Organi za sprovođenje zaštite tržišne konkurencije, u smislu ovog zakona su: Konkurencijsko vijeće na nivou Bosne i Hercegovine i Ured za konkurenciju i zaštitu potrošača (u daljem tekstu: UKZP) koji se osnivaju u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj (u daljem tekstu: entiteti).

Čl. 10 Konkurencijsko vijeće

Konkurencijsko vijeće je samostalno tijelo koje je dužno osigurati dosljedno provođenje ovog zakona na cijeloj teritoriji BiH i ima isključivu nadležnost u odlučivanju da li postoje pojedini oblici zabranjenog konkurentskog djelovanja. Konkurencijsko vijeće ima status pravnog lica, sa sjedištem u Sarajevu.


663

Sredstva za obavljanje poslova Konkurencijskog vijeća obezbjeđuju se iz Budžeta Bosne i Hercegovine.

Čl. 11. Sastav Konkurencijskog vijeća

Konkurencijsko vijeće sačinjava šest vijećnika, koji se imenuju na mandat od šest godina, sa mogućim još jednim ponovnim izborom. Mandat vijećnika ne može prestati prije isteka propisanog roka, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom. Članovi Konkurencijskog vijeća se biraju iz reda priznatih stručnjaka u odgovarajućoj oblasti, koji imaju jednak status nezavisnim upravnim sudijama i koji je nespojiv sa obavljanjem bilo koje direktne ili indirektne, stalne ili povremene funkcije, sa izuzetkom akademskih djelatnosti. Imenovanje vijećnika vrši se na slijedeći način:

a) tri vijećnika imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine; b) dva vijećnika imenuju Federacija Bosne i Hercegovine, c) jednog vijećnika imenuje Republika Srpska.

Izuzetno u prvom sastavu Konkurencijskog vijeća, imenuje se od strane Evropske unije još jedan, sedmi vijećnik. Vijeće ministara imenuje jednog vijećnika za predsjednika Konkurencijskog vijeća na period od jedne godine bez prava na ponovni izbor u toku vijećničkog mandata.

Čl. 12. Prijevremeni prestanak mandata

Mandat vijećnika može prijevremeno prestati samo u slučajevima:

a) smrti; b) ostavke; c) opoziva, po odluci Konkurencijskog vijeća, iz slijedećih razloga:

• vršenja nespojive funkcije propisane u članu 12. stava 2.;

• uzastopnog izostanka sa tri sjednice Konkurencijskog vijeća;

• nesavjesnog, nemarnog i lošeg rada. U slučaju prijevremenog prestanka mandata vijećnika, organi navedeni u članu 12. stav 3. imenuju drugog vijećnika za preostali dio trajanja mandata.

Čl. 13. Način rada i odlučivanje Konkurencijskog vijeća

Odluke Konkurencijskog vijeća donose se većinom glasova vijećnika, od prisutnih najmanje tri vijećnika. U slučaju jednakog broja suprotnih glasova vijećnika, odlučujući glas je predsjednika Konkurencijskog vijeća. Predsjednik Konkurencijskog vijeća je ovlašten da:

a) saziva sjednice Konkurencijskog vijeća koje se održavaju najmanje svaka tri mjeseca;

b) sastavlja dnevni red za svaku sjednicu koji može biti dopunjen na sjednici na zahtjev dva vijećnika;

c) potpisuje sve odluke i druge akte Konkurencijskog vijeća.


664

Čl. 14. Nadležnost Konkurencijskog vijeća

U vršenju svojih nadležnosti, Konkurencijsko vijeće, donosi slijedeće odluke:

a) o propisivanju općih definicija obračunskih metoda za ključne konkurencijske pojmove i to promet, kontrola, relevantno tržište, tržišni dio, dominantan položaj i slično;

b) o propisivanju posebnih definicija i obračunskih metoda za određene oblasti djelatnosti i to: bankarstvo, osiguranje i slično;

c) o dodjeljivanju izuzeća za: 1) izvjesne kategorije sporazuma, udruženja, zajedničkog djelovanja ili

koncentracija, 2) privredne subjekte ili udruženja privrednih subjekata čiji dio tržišta i

promet ne dostižu nivo iznad kojeg mogu uticati na konkurenciju; d) o propisivanju procedure prijavljivanja, istrage i saslušanja; e) o zahtjevima upućenim UKZP-ima za provođenje istražne procedure

ispitivanja eventualnog kršenja ovog zakona i zahtjeva za pružanje pomoći u provođenju odluka;

f) o određivanju sankcija ili drugih mjera privrednim subjektima u slučaju kršenja odredaba ovog zakon;

g) o davanju neobaveznih mišljenja i preporuka o bilo kom aspektu konkurencije, po službenoj dužnosti ili na zahtjev državnog organa, privrednih subjekata ili udruženja;

h) o unutrašnjoj organizaciji, funkcionisanju i radu stručnog i administrativnog osoblja Konkurencijskog vijeća;

i) predlaže Vijeću ministara Bosne i Hercegovine: 1) visinu takse koja se određuje za njegove radnje ili postupke; 2) visinu novčanih kazni koje mogu izreći; 3) iznos sredstava potrebnih za rad.

III – URED ZA KONKURENCIJU I ZAŠTITU POTROŠAČA

Čl. 15. Osnivanje

Entiteti će u okviru svoje teritorijalne nadležnosti u ministarstvima nadležnim za trgovinu ustanoviti svoje UKZP kao posebne organizacione jedinice, i utvrditi pravila unutrašnje organizacije i sistematizacije.

Čl. 16. Nadležnost UKZP

1. UKZP su u okviru svoje teritorijalne nadležnosti, dužni obezbijediti

provođenje zakona koji reguliše zaštitu potrošača. 2. Nadležnost UKZP obuhvataju naročito:

a) provođenje istraga u skladu sa zahtjevom Konkurencijskog vijeća; b) obezbjeđenje efikasnog provođenja odluka Konkurencijskog vijeća

i


665

c) izvršenje svih zadataka predviđenih zakonom koji regulišu zaštitu potrošača.

Čl. 17. Primjena nadležnosti

Propisane nadležnosti UKZP-a primjenjuju se na sve privredne subjekte, upravne i druge organe čije je sjedište ili prebivalište u okviru teritorijalne nadležnosti UKZP. IV – ISTRAŽNI POSTUPAK

Čl. 18. Pokretanje istrage

1. U okviru svoje isključive nadležnosti Konkurencijsko vijeće može zahtijevati

od jednog ili oba UKZP provođenje istrage o eventualnoj povredi ovog zakona. Zahtjev se izdaje pismeno po službenoj dužnosti ili na osnovu žalbe, prijave podnesene od strane UKZP ili bilo kog fizičkog lica ili privrednog subjekta uključujući i udruženja potrošača.

2. Po prijemu žalbe ili prijave, Konkurencijsko vijeće ispituje postojanje opravdanih razloga za pokretanje istrage. Ako ocijeni da nema opravdanih razloga za pokretanje istrage, Konkurencijsko vijeće donosi odluku sa obrazloženjem, i u pismenoj formi dostavlja je podnosiocu žalbe ili prijave u roku od tri mjeseca od dana prijema žalbe ili prijave.

Čl. 19.

Provođenje istrage

1. UKZP u okviru svoje nadležnosti provodi istragu na zahtjev Konkurencijskog vijeća. Kada su u pitanju aktivnosti organa države Bosne i Hercegovine ili aktivnosti koje se obavljaju u oba entiteta, UKZP zadržavaju isključivu istražnu nadležnost svaki na svojoj teritoriji, prilikom čega su dužni uzajamno sarađivati.

2. Konkurencijsko vijeće za svaki istražni slučaj imenuje odgovornog vijećnika a nadležni UKZP odgovornog službenika, koji sarađuju i izvršavaju svoje obaveze utvrđene zahtjevom za istragu.

3. Prilikom izvršavanja svojih obaveza u provođenju istrage, službenik UKZP-a: a) ima prava pristupa i uvida dokumentima, podacima i informacijama,

svim poslovnim prostorijama, pokretnoj i nepokretnoj imovini koje se odnose na privredni subjekat, i ne može biti spriječen karakterom poslovanja, državnom ili tehničkom tajnom;

b) ima pravo da traži pljenidbu dokumenata privrednih subjekata i to samo onih posebno navedenih u zahtjevu za istragu;

c) čuva u strogoj tajnosti sva dokumenta, podatke i druge informacije koje odbije, i ne smije ih koristiti u bilo koje druge svrhe osim onih koje su navedene u zahtjevu Konkurencijskog vijeća.

4. Odgovorni vijećnik dostavlja Konkurencijskom vijeću izvještaj o provedenoj istrazi, u roku navedenom u zahtjevu za istragu.


666

Čl. 20. Trajanje istrage

1. Nakon podnesenog izvještaja o istrazi, Konkurencijsko vijeće može donijeti

konačnu odluku ili zatražiti dodatne istražne radnje i produžiti istražni postupak, koji ne može trajati duže od šest mjeseci od dana pokretanja istrage.

2. Ako u roku od šest mjeseci od dana pokretanja istrage Konkurencijsko vijeće ne donese odluku, smatra se da je donesena odluka o izuzeću.

Čl. 21.

Konačne odluke Konkurencijskog vijeća

1. Konkurencijsko vijeće na sjednici, donosi konačnu odluku o tome da li postoji povreda ovog zakona.

2. Odluka iz stava 1. može sadržavati preporuke i/ili sankcije i ostale mjere za privrednog subjekta.

3. Sankcije i druge mjere koje Konkurencijsko vijeće izriče odlukom donose se bez uticaja na eventualnu krivičnu i/ili građansku odgovornost o kojoj odlučuju nadležni sudovi.

4. Odluka Konkurencijskog vijeća se odmah dostavlja privrednom subjektu na koga se odnosi, i objavljuje se u «Službenom glasniku BiH», a objavit će se i u službenom glasniku entiteta.

Čl. 22. Primjena odluka i drugih akata Konkurencijskog vijeća

Odluke Konkurencijskog vijeća su obavezujuće na teritoriji BiH i primjenjuju se odmah nakon objavljivanja ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Čl. 23. Pravo žalbe na odluke Konkurencijskog vijeća

Privredni subjekat koji je nezadovoljan odlukom Konkurencijskog vijeća, ima pravo žalbe nadležnom sudu Bosne i Hercegovine, u roku od trideset (30) dana od dana prijema odluke, a najkasnije od dana objavljivanja odluke.

Čl. 24. Prinudno izvršenje odluka Konkurencijskog vijeća

1. Ako privredni subjekat ne provodi ili ne izvrši odluku, Konkurencijsko vijeće

može zatražiti pomoć od nadležnog UKZP-a za prinudno izvršenje. 2. U zahtjevu za pomoć Konkurencijsko vijeće mora specificirati vrstu mjera za

prinudno izvršenje. 3. U primjeni prinudnih mjera UKZP:

a) mora odmah postupiti po zahtjevu Konkurencijskog vijeća pridržavajući se i ne odstupajući od mjera navedenih u zahtjevu,

b) može tražiti svu potrebnu pomoć od sudskih, upravnih i drugih organa, uključujući i sankcije protiv svih osoba, čiji rad ometa provođenje odluke.


667

7.2. Instituti prava konkurencije 7.2.1. Nelojalna konkurencija Nelojalnu konkurenciju zakonodavac definiše kao radnju trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu ili potrošaču. Radi se o pomenutoj generalnoj klauzuli a kao imenovani slučajevi javljaju se:

1) bilo kakva djela koja po svojoj prirodi mogu stvoriti zabunu, ma kojim sredstvom, sa preduzećem, proizvodima ili industrijskom, odnosno trgovinskom djelatnošću jednog konkurenta;

2) lažne primjedbe pri vođenju trgovine takve prirode da diskredituju preduzeće, proizvode ili industrijsku, odnosno trgovinsku djelatnost jednog konkurenta;

3) oznake ili navode čija upotreba u trgovini može dovesti javnost u zabludu o porijeklu, načinu proizvodnje, osobinama, pogodnostima za upotrebu ili količini robe»;

4) prikrivanje mana robe ili dovođenje na drugi način kupca u zabludu;

5) preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnih odnosa između drugih trgovaca ili radi sprečavanja, odnosno otežavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa;


7) oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog sniženja robi ili obavljanje drugih sličnih radnji koje dovode ili mogu dovesti potrošača u zabludu u pogledu cijena;

8) neovlašćena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake drugog spoljnog obilježja, ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu;


10) neovlašćeno korištenje usluga trgovačkog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog preduzeća».99

Izvod iz ZOT Nelojalna konkurencija

Čl. 42. Nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu i potrošaču. 99 Pobliže vidjeti: Miloš Trifković, Simić Milić, Aziz Sultanović. op.cit.


668

Čl. 43. Pod nelojalnom konkurencijom iz člana 42. ovog zakona podrazumijeva se, naročito:

1) reklamiranje, oglašavanje ili nuđenje robe navođenjem podataka ili upotrebom izraza kojim se stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu, čime se određeni trgovac dovodi ili se može dovesti u povoljniji položaj;

2) davanje podataka o drugom trgovcu koji mogu biti štetni po ugled ili poslovanje tog trgovca;

3) prodaja robe s oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla, načina proizvodnje, količine, kvaliteta ili drugih svojstava robe;

4) prikrivanje mana robe ili dovođenje, na drugi način, kupca u zabludu; 5) preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnog odnosa između

drugih trgovaca ili radi spriječavanja, odnosno otežavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa;


7) oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog sniženja cijena robi ili obavljanje drugih sličnih radnji koje dovode ili mogu dovesti potrošača u zabludu u pogledu cijena;

8) neovlašćena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake ili drugog spoljnog obilježja, ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu;


10) neovlašćeno korišćenje usluga trgovačkog putnika; trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog preduzeća.

7.2.2. Monopolizam

Monopolizam se u našem pravnom sistemu definiše kroz monopolistički sporazum i monopolističko ponašanje a putem generalne klauzule i navođenjem imenovanih slučajeva. Tako monopolistički sporazum predstavlja odnos između dva ili više trgovaca o uslovima poslovanja koji je usmjeren na narušavanje ili sprečavanje slobodne konkurencije a kojim se jedan ili više trgovaca dovodi ili može dovesti u povlašten položaj u odnosu na druge trgovce ili potrošače. Pored ovoga Zakon o trgovini poznaje slijedeće imenovane slučajeve monopolističkog sporazumijevanja:

1) podjela tržišta u pogledu kupovine ili prodaje robe; 2) obavezivanje prodavca da određenu robu neće prodavati drugom kupcu,

odnosno da će kupljenu robu prodavati samo na određenom tržištu ili određenom kupcu,

3) utvrđivanje cijena i uslova prodaje robe iste vrste, 4) ograničavanje obima proizvodnje, 5) zatvaranje tržišta radi isključivanja drugih trgovaca sa tržišta, 6) uskraćivanje prodaje ili prodaja robe protivno dobrim poslovnim običajima.


669

Izvod iz ZOT Monopolističko djelovanje

Čl. 38.

Monopolističko djelovanje obuhvaća monopolističko sprazumijevanje i monopolističko ponašanje. Monopolističko sporazumijevanje je odnos između dva ili više trgovca o uvjetima poslovanja koji je usmjeren na narušavanje ili sprečavanje slobodne konkurencije, a kojim se jedan ili više trgovaca dovodi ili može dovesti u povlašćeni položaj u odnosu na druge trgovce ili potrošače. Pod monopolističkim ponašanjem podrazumijevaju se zloupotreba dominantnog položaja na tržištu i radnje usmjerene na stvaranje i korišćenje monopolističkog položaja. Pod dominantnim položajem na tržištu u smislu ovog zakona podrazumijeva se položaj trgovca čiji je udio na tržištu za određenu robu već od 40%.

Čl. 39. Pod monopolističkim sporazumijevanjem iz člana 38. stava 2. ovog zakona podrazumijeva se naročito:

1) podjela tržišta u pogledu kupovine ili prodaje robe, 2) obaveza prodavca da određenu robu neće prodati drugom kupcu, ili kojim se

kupac obavezuje da će kupljenu robu prodati samo na određenom tržištu ili određenom kupcu;

3) utvrđivanje cijena i uvjeta prodaje robe iste vrste; 4) ograničavanje obima proizvodnje, 5) zatvaranje tržišta radi isključenja drugih trgovaca sa tržišta; 6) uskraćivanje prodaje ili prodaje robe, odnosno kupovina robe protivno

dobrim poslovnim običajima. Čl. 40.

Ne smatra se monopolističkim sporazumijevanjem kada dva ili više trgovca zajednički razmjenjuju iskustva i studije, istražuju tržište, pripremaju i realiziraju istraživačko-razvojne projekte, koriste opremu za proizvodnju, transport i skladištenje, servisiranje, reklamu, propagandu i dr.

Čl. 41. Radnjama usmjerenim na stvaranje i korišćenje monopolističkog položaja iz člana 38. stava 3. ovog zakona podrazumijeva se naročito:

1) korišćenje posebnih pogodnosti pri uvozu robe (oslobađanje ili smanjivanje uvoznih dažbina) uz uvećanje troškova trgovine iznad stvarnih, radi sticanja protupravne imovinske koristi.

2) Kupovina robe iz uvoza po cijeni višoj od tržišne cijene. Izvod iz sudske prakse Tako je u slučaju B a n a n a tuženik osnovao prodajno preduzeće, čije je akcije u potpunosti posjedovao. Tuženik je, isto tako, stavio do znanja privatnom tužiocu (američko preduzeće iz Alabame), koji je u međuvremenu bio počeo da gaji plantažu banana u Panami, da se mora udružiti s njim ili prestati da radi.


670

Kasnije (2. jula 1954, odnosno 2. januara 1956.) protiv tuženika iz prethodnog slučaja državno tužilaštvo je pokrenulo postupak ex officio zbog monopolisanja. Tokom ovog postupka prezentirani su uvjerljivi dokazi da okrivljenik posjeduje ili drži pod zakupom 85% od cjelokupne zemlje u predjelu američkog žarkog pojasa (American Tropics), pogodne za odgajivanje banana (plantaže). On, pored toga, otkupljuje i rod od samostalnih odgajivača. Tome treba dodati da okrivljeni posjeduje 73% svih brodova koji prevoze banane (od toga 85% brodova- hladnjača) vlastite željeznice i druga prevozna sredstva (u Centralnoj Južnoj Africi, osim Ekvadora). Prema tome, drugi uvoznici banana nemaju mogućnosti da iste uvoze u SAD, jer im okrivljenik ne dopušta da se koriste njegovim prevoznim sredstvom. Kao rezultat svega ovoga okrivljenik je, tokom prvih šest mjeseci 1954, uvezao 100% svih banana koje su vodenim putem pristigle na zapadnu obalu SAD. Zahvaljujući ovome, okrivljenik je mogao da prisiljava kupce da kupuju banane i da sami cijene njihov kvalitet, stanje u kojem se nalaze i spoljni izgled. Dominacija američkom elektro-industrijom ilustrovana je u slučaju General Electric. Državno tužilaštvo optužilo je pomenutu kompaniju za monopolisanje elektroindustrije. Kompanija je, prema, optužnici, nastojala da ostvari slijedeća tri cilja:

1. da spriječi prodaju u SAD sijalica koje su proizvele inostrane firme, 2. da uveća svoj patentni pul i spriječi domaće proizvođače sijalica da

dobavljaju dijelove i mašine za proizvodnju sijalica od inostranih preduzeća i 3. da spriječi druge domaće proizvođače da steknu prava na tim patentima.100

Monopolističko ponašanje se definiše kao zloupotreba dominantnog položaja na tržištu, kao i radnje na stvaranju i korištenju monopolističkog položaja. Od imenovanih slučajeva Zakon o trgovini govori o dva slučaja, i to:

1. korištenje posebnih pogodnosti pri uvozu robe (oslobađanje ili smanjivanje uvoznih dažbina) uz uvećavanje posebnih troškova trgovine iznad stvarnih radi sticanja protivpravne imovinske koristi i

2. kupovina robe iz uvoza po cijeni višoj od tražene cijene.

7.2.3. Špekulacija Špekulacija predstavlja korištenje stanja na tržištu nastalog poremećajima u snabdijevanju ili nezakonito povećanje cijena radi sticanja protivpravne imovinske koristi. Kao imenovane slučajeve špekulacije zakon o trgovini poznaje:

a) prikrivanje robe, ograničavanje ili obustavljanje prodaje robe i druge radnje kojima se prouzrokuje poremećaj na tržištu;

b) uvjetovanje kupovine jedne robe kupovinom druge robe ili na drugi način uvjetovanje kupovine i prodaje robe;

c) prodaja robe na način i pod uvjetima kojima se kupcima otežava ili onemogućava kupovina robe;

100 Miodrag Sukijasević, op.cit. str. 111.


671

d) zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini i prodaji robe ili drugim poslovima trgovine;

e) neugovaranje roka isporuke ili isporuka robe poslije ugovorenog roka po cijeni višoj od cijene koja je važila na dan isporuke robe utvrđene ugovorom.

Izvod iz ZOT

Čl. 44. Špekulacija

Špekulacija je, korišćenje stanja na tržištu nastalog poremećajima u snabdijevanju ili nezakonitog povećanja cijena radi sticanja protivpravne imovinske koristi. Špekulacija je, u skladu sa stavom 1. ovog člana, naročito:

1) prikrivanje robe, ograničavanje ili obustavljanje prodaje robe i druge radnje kojima se prouzrokuje poremećaj na tržištu;

2) uvjetovanje kupovine jedne robe kupovinom druge robe ili na drugi način uvjetovanja kupovine i prodaje robe;

3) prodaja robe na način i pod uvjetima kojima se kupcima otežava ili onemogućava kupovina robe;

4) zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini i prodaji robe ili drugim poslovima trgovine;

5) neugovaranje roka isporuke ili isporuka robe poslije ugovorenog roka po cijeni višoj od cijene koja je važila na dan isporuke robe utvrđen ugovorom.

7.2.4. Ograničavanje jedinstva tržišta

Ograničavanje jedinstva tržišta može se posmatrati bilo kao opšti ili pojedinačni pravni akt, kao i radnja nadležnog organa, trgovca ili drugog pravnog lica kojima se protivno Ustavu i Zakonu ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na tržištu ili na drugi način narušava konkurencija. Od imenovanih slučaja Zakon o trgovini poznaje:

1. akti i radnje kojima se trgovac dovodi u neravnopravan položaj, tako da mu se onemogućava širenje prodajne mreže, prodaja robe i

2. prisiljavanje na prodaju robe koja nije u skladu sa poslovnom politikom trgovca.

Izvod iz ZOT Ograničavanje tržišta

Čl. 45. Ograničavanje tržišta smatra se opći ili pojedinačni pravni akt i radnja nadležnog organa, trgovca ili drugog pravnog lica kojima se, protivno Ustavu i ovom zakonu ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na tržištu ili na drugi način narušava konkurencija.

Čl. 46. Aktima i radnjama iz člana 45. ovog zakona smatraju se akti i radnje kojima se trgovac dovodi u neravnopravan položaj tako što mu se onemogućava širenje


672

prodajne mreže, prodaja robe ili se prisiljava na prodaju koja nije u skladu sa njegovom poslovnom politikom. Mjere privremenog ograničenja tržišta

Čl. 47. Privremene mjere ograničavanja tržišta iz člana 4. stava 2. ovog zakona Vlada može propisati samo ako se značajniji poremećaji na tržištu ne mogu otkloniti mjerama ekonomske politike.

Čl. 48. Posebnim propisom iz člana 47. ovog zakona, Vlada će propisati:

- zabranu trgovine određenih proizvoda, sirovina i repromaterijala; - određivanje posebnih uvjeta za trgovinu pojedinim proizvodima (kupovina po

odobrenju, kartice i sl.); - obavezu određenim trgovcima da stave na tržište određene vrste i količine

pojedinih proizvoda, odnosno da ih isporuče određenim korisnicima po propisanom redoslijedu, kao i

- obavezu određenim trgovcima da formiraju i drže u rezervi određene vrste i količine proizvoda za potrebe robnih rezervi.

Izvod iz sudske prakse Podjela tržišta bila je predviđena u slučaju General Electric. Sporazum od 1. aprila 1919., između preduzeća general Electric i novoosnovanog preduzeća International General Electric (IGE), bilo je predviđeno da prvome pripadaju SAD, njihovi posjedi, kolonije i zavisna područja, isključujući Filipine, Portoriko i ostrvo Virdžinija. Drugome pripada sav ostali svijet. Sud je, u istom slučaju, utvrdio da su okrivljenici obrazovali «gigantski svjetski kartel». Prema odredbama Phoebus Agreement-a od 1921., sva teritorija izvan SAD i Kanade bila je podijeljena na «domaće zemlje» (gdje su mogli da prodaju samo domaći proizvođači) i na «zajedničko područje» (na kojem su mogle da prodaju sve ugovornice). Što se tiče ovog zajedničkog područja, svaki je partner dobio kvotu koju može prodavati u drugoj zemlji. Odnos između tih kvota predstavljao je procent lokalnog učešća (local participating percentage) svakog pojedinog partnera. Posebnu pažnju u slučaju General Electric zaslužuju aranžmani sa holandskim preduzećem Philips. Prema pomenutom sporazumu od 1. aprila Philips i IGE uzajamno razmjenjuju patentna prava i informacije o proizvodnom procesu. Philipsu se daje Holandija, kao njegova isključiva teorija, a IGE-u Sjeverna Amerika. Neke zemlje su bile isključene iz ugovora, dok je ostatak svijeta predstavljao zajedničko područje, na kojem su mogle poslovati obje ugovornice. Prema novom ugovoru od 1931. isključiva Philipsova teritorija obuhvatala je Holandiju, Belgiju, Luksemburg i njihove kolonije. U isključivu teritoriju IGE-a spadali su: Japan, SAD, Kanada i Njufaundlend. Razne su zemlje bile isključene iz


673

ugovora, dok su sve druge predstavljale neisključivo područje, na kojem su oba partnera mogla slobodno trgovati101. Važeći Zakon o trgovini posebno predviđa izvršavanje tzv. nadzorne funkcije mimo organa i odredbi koje predviđa Zakon o konkurenciji. Izvod iz ZOT

Čl. 49. Nadzor nad provođenjem odredaba ovog zakona, vrši tržišna inspekcija, sanitarna inspekcija i inspekcija rada.

Čl. 50.

Ako trgovac obavlja trgovinu bez odobrenja ili suprotno odobrenju, odnosno mimo djelatnosti koja je predmet registracije, tržišni inspektor će donijeti rješenje kojim se zabranjuje vršenje te djelatnosti. Protiv rješenja tržišnog inspektora iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba nadležnom drugostepenom organu. Tržišni inspektor može privremeno, do odluke nadležnog suda, oduzeti robu iz prethodnog stava kao i licima koja u smislu ovog zakona nemaju status trgovca.

Čl. 51. Ako poslovni prostori, uređaji i oprema namijenjeni za obavljanje trgovine i vršenje usluga ne ispunjavaju propisane minimalne tehničke, kao i uvijete tehničke opremljenosti, tržišni inspektor će donijeti rješenje o privremenoj zabrani rada do otklanjanja utvrđenih nedostataka. U slučaju teže povrede higijensko-sanitarnih, zdravstvenih i tehničkih uvijeta zbog kojih mogu nastati teže posljedice po zdravlje i život ljudi, sanitarni inspektor će donijeti rješenje kojim će odmah zabraniti obavljanje djelatnosti, dok se utvrđeni nedostaci ne otklone. Protiv rješenja iz stava 1. i 2. ovog člana može se izjaviti žalba nadležnom drugostepenom organu, koja ne odlaže izvršenje.

Čl. 52. Ako trgovac neopravdano odbije zahtjev potrošača da mu robu koja ima nedostatke zamijeni novom robom ili da mu vrati iznos za plaćenu robu ili da, uz saglasnost potrošača, otkloni nedostatak na robi, tržišni inspektor će donijeti rješenje kojim će narediti trgovcu da udovolji osnovanom zahtjevu potrošača.

Čl. 53. Ako trgovac ne postupa u skladu s članom 10. stav 1. i 2. ovog zakona, tržišni inspektor će rješenjem privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti dok se nedostaci u poslovanju ne otklone ili do pravosnažnosti sudske odluke.

Čl. 54. Ako tržišni inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora, utvrdi postojanje monopolističkog sporazumijevanja iz člana 39. ovog zakona, donijeće rješenje kojim se zabranjuje primjena tih sporazuma. 101 Miodrag Sukijasović, op.cit.str. 110.


674

Ako tržišni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje nelojalne konkurencije, špekulacije i ograničenja tržišta utvrđenim ovim zakonom, donijet će rješenje o pravilnoj primjeni propisa i utvrditi rok za otklanjanje tih nedostataka. Instituti prava konkurencije uživaju i krivično-pravnu zaštitu. Tako krivično zakonodavstvo poznaje slijedeća krivična djela kao najteže oblike povrede prava konkurencije. Izvod iz KZ KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE Povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti

Čl. 255. Ko zloupotrebom svog službenog položaja ili ovlasti ograniči slobodno kretanje kapitala na teritoriju Federacije, uskrati ili ograniči pravo preduzeća ili drugog pravnog lica da se na području Federacije bavi prometom robe i usluga, stavi preduzeće ili drugo pravno lice u neravnopravan položaj prema drugom pravnom licu u pogledu uvjeta za rad ili za obavljanje prometa robe i usluga ili ograniči slobodnu razmjenu robe i usluga, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko iskoristi svoj društveni položaj ili utjecaj da se izvrši djelo iz stava 1. ovog člana. Izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne

Čl. 261. Ko neovlašteno drugom priopći, preda ili na drugi način učini dostupnim podatke koji su zakonom proglašeni poslovnom tajnom, kao i ko pribavlja ovakve podatke u namjeri da ih preda nepozvanoj osobi, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. Ko neovlašteno drugom priopći, preda ili na drugi način učini dostupnim podatke koji su propisom nadležnog državnog organa ili aktom nadležnog organa upravljanja pravnog lica proglašeni poslovnom tajnom ili druge podatke koji po svom značaju predstavljaju poslovnu tajnu, ako je odavanje ovih podataka izazvalo ili moglo izazvati teške štetne posljedice, kao i ko pribavlja ovakve podatke u namjeri da ih preda nepozvanoj osobi, kaznit će se zatvorom do jedne godine. Ako je odavanje odnosno pribavljanje podataka iz stava 1. i 2. ovog člana izvršeno radi njihovog odnošenja u inozemstvo, učinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Neovlaštena upotreba tuđe firme

Čl. 264. Ko se u namjeri da obmane kupca ili korisnika usluga posluži tuđom firmom, tuđim žigom ili zaštitnim znakom ili tuđom posebnom oznakom robe ili unese pojedina obilježja oznaka u svoju firmu, svoj žig ili zaštitni znak ili u svoju posebnu oznaku robe, kaznit će se zatvorom do jedne godine.


675

Obmanjivanje kupaca Čl. 265.

Ko u namjeri obmanjivanja kupaca stavi u promet proizvode s oznakom u koju su uneseni podaci koji ne odgovaraju sadržini, vrsti, porijeklu ili kvalitetu proizvoda ili stavi u promet proizvode koji po svojoj težini ili kvalitetu ne odgovaraju onome što se redovno pretpostavlja kod takvih proizvoda ili stavi u promet proizvode bez oznake o sadržini, vrsti, porijeklu ili kvalitetu proizvoda kad je ovakva oznaka propisana, kaznit će se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom. Ko u namjeri obmanjivanja kupaca lažno objavi da je snižena cijena robi ili da se vrši rasprodaja robe ili da predstoji povišenje cijena ili da se na drugi način služi očigledno lažnom reklamom, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i utega

Čl. 268. Ko u namjeri da ih upotrijebi kao prave napravi lažne znake za obilježavanje domaće ili strane robe, kao i žigove ili marke kojima se žigoše zlato, srebro, stoka, drvo, ili kakva druga roba ili takve prave znake preinači ili ko lažne znake upotrijebi kao prave, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se i ko izvrši krivotvorenje mjera ili utega. Ko neovlašteno pravi, nabavlja, prodaje ili daje na upotrebu sredstva za pravljenje znakova za obilježavanje robe, kao i lažnih mjera i utega, kaznit će se zatvorom do tri godine. Lažni znaci, mjere, utezi, kao i sredstva za njihovo pravljenje, oduzet će se. Pitanja za vježbu: 1. Šta predstavlja pravo konkurencije? 2. Koje institute prava konkurencije poznajete? 3. Koji se metod koristi prilikom definisanja pojedinih instituta prava konkurencije? 4. Koja su obilježja metoda prava konkurencije? 5. Koje vrste sankcija poznajete u okviru prava konkurencije? 6. Koje imenovane slučajeve nelojalne konkurencije poznajete? 7. Koje vrste monopolističkih sporazuma poznajete? 8. Šta predstavlja djelo špekulacije? 9. Koje su radnje ograničavanja tržišta? 10. Koje državne organe poznajete a koji su u funkciji ostvarivanja prava konkurencije?

11 STVARNI REGISTAR

676

Agencija 461-469 Akcept 603 Alonž 621 Asignacija 70-73 i 80-83 Autorsko djelo 54 Aval 600 Avans 532 Banka 41 i 250-262 Barirani ček 632 Berza 282-292 Bjanko 596 Blagajnički zapis 635-637 Blanket 586 Certifikat 646 Cesija str. 67 i 73-76 Ček 625-635 Delikt 91 Dionica 578-585 Dioničar 178-180 Dioničko društvo 39 i 149-95 Dividenda 174 Djelatnost 150 Djelo 541-547 Domicilirana mjenica 591 i 616 Dospjeće 593 Društva kapitala 39-40 Društva lica 39 Društvo neograničene solidarne odgovornosti 39, 242-249 Društvo ograničene odgovornosti 39, 195-237 Društvo za osiguranje i reosiguranje 262-282 Društvo za upravljanje fondovima 292-317 Emisija 167 Faktura 400 Fondovi 44 i 292-317 Geografske oznake 56 Građenje 531, 557 Hartije od vrijednosti 572-659 Indosament 594 Indosiranje 594-598 Institucije tržišta i kapitala 41-44

11 STVARNI REGISTAR

677

Intercesija 68-70 i 76-80 Industrijski dizajn 55 Intervencija 602 Inženjering 547-552 Ispunjenje obligacije 95-100 Izvori obligacija 83-95 Izvori poslovnog prava 30-32 Izvori prava 13 Javno preduzeće 46-47 Jemstvo / vidi: aval Ključ u ruke 531 Know-how 56 i 525-531 Komanditno društvo 39 i 237-242 Komanditor 238-239 Komision 470-477 Komisiona mjenica 592 i 617 Komore 48-50 Kompenzacija 101-105 Komplementar 238-239 Konkurencija 659-676 Kontokorent 105-106 Kreditne kartice 654-659 Krivica 85 Legitimacioni znaci 654-659 Licenca 518-525 Likvidacija 357-362 Ljudske radnje 53 Međušpediter 490-493 Mjenica 585-625 Monopolizam 668-670 Nadzorni odbor 155-156 Narudžba 399 Nelojalna konkurencija 667-668 Nemogućnost ispunjenja 100-101 Neosnovano bogaćenje 92-93 Novacija 106 Objekti prava 52-57 Obligacija 57-59 Obligaciona radnja 57-59 Obveznica 638-643 Odbor za reviziju 156-157 Odgovornost 85-89

11 STVARNI REGISTAR

678

Održaj 115-116 Ograničavanje jedinstva tržišta 671 Opasna djelatnost 88-90 Opasna stvar 88-90 Opšti pravni akti 22-26 Organizovana javna tržišta 44-45 Osiguranje 557-572 Osnovni kapital 150-151 Podjela 317 Ponuda 370-374 Poslovna tajna 158 Poslovodstvo bez naloga 93-95 Posredovanje 477-481 Povećanje osnovnog kapitala 165-170 Pravna norma 13-14 Pravni poslovi 83 Pravo konkurencije 659-676 Pravo preče kupnje 212 Predugovor 366-370 Preferencijalne dionice 177-178 Pregovori 366-370 Prekluzija 116-118 Prevoz 495-518 Pripajanje 317 Privredna društva 38-40 Probijanje pravne ličnosti 141-144 Prodaja 374-461 Prokura 147-148 Pronalazak 55 Protest 587 Punomoć 145-146 Putnički ček 633 Radničke dionice 177 Redovne dionice 174-175 Regres 587 Reklamacija 387-390 Rekta 595 Reorganizacija 343-357 Reosiguranje 42-43 Rezerve 151-152 Robni instrumenti 647-654 Sef 643 Skladišnica 488 Skladištenje 482-488 Skupština 154-155 Smanjenje osnovnog kapitala 170-172

11 STVARNI REGISTAR

679

Solo 613 Spajanje 317 Statusne promjene Stečaj 320-343 Stečajni plan 343-357 Supsidijarno društvo 40 Surogati 654-659 Špedicija 488-494 Špekulacija 670-671 Šteta 91-92 Transport / vidi: Prevoz Trasirana mjenica 587-590 Trgovačko društvo / vidi: Privredno društvo Tržišta 44-46 Udjeli 198-199 Udruženja 48-49 Ugovor 362 Ulozi 198-199 Uprava 156 Uzanse 411-461 i 552-557 Većinsko društvo 40 Viša sila 85-86 Vlastite dionice / vidi: sopstvene dionice Vrste šteta / vidi: šteta Zaklada 50 Zaključenje ugovora 366 Zastarjelost 109-115 Zastupanje 144-149 Zastupstvo / vidi: agencija Zaštita firme 140-141 Željeznica 504-518 Žigovi 55

12 REGISTAR SUDSKIH PRESUDA PO POJEDINIM PRAVNIM INSTITUTIMA

680

1. Cesija 68 i 70 2. Građenje 556 - 557 3. Intercesija 69 i 70 4. Komision 476 - 477 5. Konkurencija 669 – 670 i 672676 6. Licenca 530 7. Opasna stvar 86 – 90 8. Osiguranje 568 – 569 9. Poslovodstvo bez naloga 94 - 95 10. Posredovanje 481 11. Probijanje pravne ličnosti 141 - 143 12. Precedent 26 13. Pregovori 369 – 370 14. Predugovor 370 - 371 15. Prevoz drumom 502 – 503 16. Primjer presude 28 17. Prodaja 408 - 410 18. Skladištenje 487 - 488 19. Špedicija 493 - 494 20. Šteta 86 – 88 i 91 - 92 21. Zaključenje ugovora 370 22. Zastupstvo 469 23. Zaštita firme 141

13 LITERATURA

681

1. Abeceda demokracije Leksikon temeljnih pojmova politike, Školska knjiga, Zagreb, 1990. god.

2. Jakša Barbić: «Pravo društava» - društva kapitala, Organizator, Zagreb, 1999. god.

3. Milan Bartoš: «Menično i čekovno pravo», Beograd, 1974. god.

4. Ilija Babić: «Leksikon obligacionog prava», Službeni list SRJ, Beograd, 1997. god.

5. Abedin Bikić: «Obligaciono pravo – opći dio, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001. god.

6. Branko Čalija, Sanjin Omanović: «Građansko procesno pravo», Pravni fakultet Sarajevo, 2002. god.

7. Đorđe Čobeljić, Karlo Kovač: «Privredno pravo sa osnovima građanskog prava i radnim odnosima u privredi», Savremena administracija, Beograd, 1960. god.

8. Enciklopedija leksikografskog zavoda, JLZ, Zagreb, 1967.god.

9. Vilim Gorenc: «Trgovačko pravo – društva», Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1998. god.

10. Vilim Gorenc: «Zakon o obveznim odnosima sa komentarom», RRIF, Zagreb, 1998.god.

11. Andrija Gams i Ljiljana Đurović: «Uvod u građansko pravo», Naučna knjiga, Beograd, 1990.god.

12. Miodrag Janjić: «Industrijska svojina i autorsko pravo», Beograd, 1973.god.

13. Radomir Lukić: «Uvod u pravo», Naučna knjiga, Beograd, 1991.god.

14. Radomir Lukić, Budimir Košutić, Dragan Mitrović:

«Uvod u pravo», Službeni list SRJ, Beograd, 2001.god.

15. Fuad Muhić: «Teorija prava», Svjetlost, Sarajevo, 1983.god.

16. Vojislav Spaić: «Osnovi građanskog prava», Veselin Masleša, Sarajevo, 1957.god.

18. Pavao Rastovčen: «Vrijednosni papiri», Informator, Zagreb, 1985.god.

19. Berislav Perić: «Država i pravni sustav», Navedene novine, Zagreb, 1992.god.

20. Smiljko Sokol, Branko Smerdel: «Ustavno pravo», Informator, Zagreb, 1990.god.

21. Miodrag Sukijasović: «Američki zakoni protiv trustova», Institut za međunarodnu politiku, Beograd, 1960.god.

22. Jezdimir Mitrović i Miodrag Golubović:

«Ugovori u privredi kroz sudsku praksu», Beograd, 2000.god.

23.

Hilmija Šemić:

«Trgovačko pravo» knjiga prva, Pravni fakultet u Bihaću – Magistrat, Sarajevo, 2000.god.

13 LITERATURA

682

24. Milić Simić, Miloš Trifković: «Poslovno pravo», Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1999.god.

25. Miloš Trifković, Milić Simić i Aziz Sultanović:

«Poslovno pravo – ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurencije», Šahinpašić, Sarajevo, 1997.god.

26. The Migration of Common Law, London, 1960.god.

27. Jelena Vilus: «Promijenjene okolnosti i ugovorna odgovornost», Institut za uporedno pravo, Beograd, 1967.god.

28. Martin Vedriš, Petar Klarić: «Građansko pravo», Narodne novine, Zagreb, 1996.god.

29. Esad Vilogorac i Mihret Dizdar: «Zakon o privrednim društvima – objašnjenja i komentar», Revicon, Sarajevo, 2000.god.

30. Mirko Vasiljević: «Poslovno pravo», M. Nikolić, Beograd, 1999.god.

31. Milenko Vlaović: «Pregled sudske prakse», Poslovni biro, Beograd, 2000.god.

Documents

Praktikum Poslovnog Prava II Izdanje