1. Pojam i predmet poslovnog pravaPoslovno pravo je skup normi kojima se reguliše pravni poloţa j privrednih subjekata (statusno pravo), njihov odnos prema drţavi (reglementsko pravo), kao i pos lovi koje obavlja ju u meĎusobnim odnosima. Historijski razvoj poslovnog prava. Kao posebna grana prava poslovno pravo pojavilo se u srednjem vijeku, razvojem gradova u sjevernoj Italiji, gdje je bio centar evropske trgovine. Prva nacionalna kodifikacija poslovnog prava izvršena je u drugoj polovini XVII vijeka u Francuskoj kroz 2 ordonanse kralja Luja XIV (o suhozemnoj i o pomorskoj trgovini). Dalja kodifikacija nastavljena je u XIX vijeku. Historijski razvoj pos lovnog prava se moţe svrstati u 3 faze: (1) dezintegracija; (2) inkorporacija ius mercatoria u nacionalne kodifikacije i (3) ponovne tendencije integracije na regionalnom i univerzalnom planu. Predmet poslovnog prava su svi poslovi i odnosi koji nastaju u poslovnom prometu i svi odnosi koji nastaju u toku poslovanja ili su sa njima u funkcionalnoj vezi. On obuhvata status privrednih poslovnih subjekata, njihove meĎusobne poslovne odnose (robni i novčani promet), kao i odnose poslovnih subjekata i drţave (reglementsko pravo).

2. Izvori poslovnog pravaUstav se ne pojavljuje kao neposredan izvor poslovnog prava. Zakoni su najvaţniji izvor pos lovnog prava. MeĎu najznačajnijima u ovoj oblasti su: Zakon o preduzećima , Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o zadrugama, Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o bankama, Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima, Zakon o Registru vrijednosnih papira, Zakon o Komis iji za vrijednosne papire itd). Poseban značaj ima Zakon o obligacionim odnosima. Podzakonski akti (uredbe, pravilnici, uputstva i naredbe) – kao izvor pos lovnog prava su najvaţniji akti vlade.3. Zakoni i podzakonski akti kao izvor poslovnog pravaZakoni su najvaţniji izvor pos lovnog prava. MeĎu najznačajnijima u ovoj oblasti su: Zakon o preduzećima , Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o zadrugama, Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o bankama, Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima, Zakon o Registru vrijednosnih papira, Zakon o Komis iji za vrijednosne papire itd). Poseban značaj ima Zakon o obligacionim odnosima. Podzakonski akti (uredbe, pravilnici, uputstva i naredbe) – kao izvor pos lovnog prava su najvaţniji akti vlade.4. Običaji i uzanse kao izvor poslovnog prava

Obiĉaj kao izvor prava. Prema ZOO, učesnici u obligacionim odnosima su duţni da u pravnom prometu postupaju »u skladu sa dobrim poslovnim običajima«. Osim termina »dobri poslovni običaji«, ZOO koristi i termin »trgovinski poslovni običaji«, a analizirajući odredbe ZOO moţe se doći do zaključka da se ne radi o sinonimima. Običaji kao nepisano pravilo se mogu dokazivati na više načina i to: - putem uzansi, ako su kodificirani; - uvjerenjima trgovačkih asocijacija (komore-berze); - putem sudskih odluka; - ponekad i sam zakon upućuje na primjenu običaja, a njihova sadrţina predstavlja faktičko pitanje.

Uzanse kao izvor prava. Uzanse su poslovni običaji sistematizirani u zbornike. Mogu se podijeliti na opće i posebne, u zavisnosti od toga da li vaţe za sve poslove u privredi ili za pojedine struke odnosno vrste poslova. U slučaju meĎusobne kolizije, one uzanse koje dolaze sa uţeg područja su načelno jače.

5. Sudska i arbitražna praksa kao izvor poslovnog pravaSudska i arbitraţna praksa ne mogu biti direktan izvor prava, kao ni pravna nauka.

6. Pojam i vrste privrednih društavaPrivredno (trgovačko) društvo je poslovni subjekt sa statusom pravnog lica koji samostalno obavlja poslovnu djelatnost u cilju sticanja dobiti. Ono po pravilu predstavlja ugovornu zajednicu 2 ili više pravnih subjekata, koja ulaţu kapital i rad da pod zajedničkim imenom (firmom) obavljaju registrovanu poslovnu aktivnost sa ciljem sticanja profita. Zajedniĉki elementi privrednih društava. Bitni elementi svih privrednih društava su: osnivački akt, pravni subjektivitet, udruţivanje osnivačkog kapitala, samostalno obavljanje registrovane djelatnosti, da je privredno društvo profitna organizacija i da imovinskopravno odgovara za obaveze stvorene u pravnom prometu.

Vrste privrednih društava su društva lica i društva kapitala. U društvima lica dominiraju lični elementi. Njihovi članovi odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze društva. Solidarna odgovornost uslovljava jednakost njihovih uloga po vrijednosti i specifična rješenja kod raspolaganja ili prenosa udjela (pravo preče kupovine i potrebna saglasnost ostalih članova za prenos udjela na treća lica). U društva lica spadaju društvo neograničene odgovonosti i komanditno društvo. Društva kapitala su privredni subjekti gdje je odlučujući kapital. Imovina društva je odvojena od imovine članova. Članovi društva ne mogu biti tuţeni niti odgovarati za obaveze društva. Oni snose poslovni rizik samo do visine svog uloga. Izuzetno, za obaveze društva će u slučaju zloupotrebe odgovarati dioničar u dd, vlasnik udjela u doo i komanditor u kd. U društva kapitala spadaju dd i doo.

7. Sistemi osnivanja privrednih društavaSistemi osnivanja privrednih/trgovaĉkih društava. Postoje 3 osnovna sistema: koncesioni, normativni i sistem zakona ili upravnog akta. Pozitivna zakonodavstva u pravilu kombinuju sva 3 sistema, s tim da je jedan od njih uvijek osnovni (dominantan). Sistem koncesije (dozvole) podrazumijeva osnivanje društva na osnovu prethodne dozvole koju izdaje nadleţni drţavni organ. Ta dozvola (koncesija) je po pravilu konstitutivne prirode. Prilikom odlučivanja o davanju dozvole, drţavni organ je ovlašten da ocjenjuje svrsishodnost osnivanja društva, kao i druge uslove koje smatra potrebnim. Normativni sistem (sistem prijave) je dominantan. On podrazumijeva da su uslovi i postupak osnivanja društva unaprijed utvrĎeni propisom, a funkcija drţavnog organa svodi se na osiguranje primjene zakonskih propisa. On je duţan izvršiti registraciju društva ako utvrdi da su ispunjeni svi zakonski uslovi. Pritom nije ovlašten da ispituje cjelishodnost osnivanja kao u koncesionom sistemu. Sistem zakona ili upravnog akta primjenjuje se pri osnivanju javnih preduzeća. Osnivački akt je akt drţavnog organa - zakon ili upravni akt.8. Pojam i elementi firme privrednog društva 

Firma predstavlja individualnu oznaku pod kojom jedan poslovni subjekt ima pravo i obavezu da posluje i da se u svom poslovanju tako potpisuje. Elementi firme se mogu podijeliti na dopuštene, uslovno dopuštene i nedopuštene. Dopušteni elementi se dijele na obavezne i fakultativne. Obavezni su: 1. Ime (firma) privrednog društva; 2. oznaka djelatnosti (proizvodnja mašina, graĎevinarstvo, finansijsko posredovanje i sl); 3. oznaka sjedišta, uključujući i adresu; 4. oznaka oblika organizovanja (DD, DOO, KD, KDD, STR, SUR i sl).

9. Zabranjeni sastojci firme privrednog društvaNedopušteni elementi su svi oni koji se na osnovu zakonske zabrane ne mogu unijeti u firmu. To su: oznake ili riječi protivne zakonu, usluţni i robni znakovi drugih pravnih ili fizičkih lica, sluţbeni simboli ili znakovi, nazivi ili simboli stranih drţava ili meĎunarodnih organizacija, kao i riječi ili znakovi koji bi mogli stvoriti zabunu u prometu.

10. U potreba i zaštita firme privrednih društavaUpotreba firme. Firma se onako kako je registrovana mora upotrebljavati u prometu i istaći na poslovnim prostorijama, bilo puna ili skraćena, a moţe i kumulativno. Poslovna pisma moraju sadrţavati firmu i sjedište društva. Pravna i poslovna zaštita firme. Firma uţiva višestruku pravnu zaštitu: a) U postupku registracije - zakonska zaštita koja se provodi po sluţbenoj duţnosti od nadleţnog registarskog suda. Sastoji se u tome što sud neće upisati pod istom firmom 2 poslovna subjekta koji obavljaju istu ili srodnu djelatnost na njegovom području. Ako su za upis prijavu podnijela 2 subjekta, prioritet ima onaj koji je ranije dostavio prijavu;

b) Nakon registracije - po osnovu opravdanog poslovnog interesa društva. Ova zaštita se ostvaruje isključivo po zahtjevu (tuţbi) poslovnog subjekta koji smatra da je njegova firma povrijeĎena. Rok za podnošenje tuţbe je 3 godine od dana kad je u sudski registar upisana tuţena firma. Tuţba se moţe podnijeti sudu sjedišta tuţitelja ili sudu sjedišta tuţenog. Tuţbeni zahtjev moţe biti usmjeren na zabranu upotrebe firme od strane tuţenog i njeno brisanje iz registra, naknadu štete i javno objavljivanje presude.

c) Krivičnopravna zaštita zbog neovlaštenog korištenja tuĎe firme ili obiljeţja.

11. Djelatnost privrednog subjektaDjelatnost (predmet poslovanja) poslovnog subjekta čine utvrĎene poslovne aktivnosti kojima se on bavi i koje su upisane u sudski registar. Da bi se registrovao za odreĎenu djelatnost, poslovni subjekt mora ispunjavati posebne uslove za obavljanje te djelatnosti. Ako su ispunjeni posebni uslovi, poslovni subjekt moţe registrovati jednu ili više djelatnosti, a pod odreĎenim uslovima moţe obavljati i djelatnosti koje nisu upisane u sudski registar: to je u slučaju kad se neregistrovane djelatnosti vrše u manjem obimu ili povremeno, a neposredno sluţe sluţe registrovanoj djelatnosti i doprinose racionalnijem poslovanju tj. potpunijem iskorištavanju pomoćnih materijala12. Sjedište privrednog subjektaSjedište. U našem pravu prihvaćen je formalni kriterij, tako da se sjedištem poslovnog subjekta smatra mjesto koje je upisano u javni registar društava, a osnivači to mjesto odreĎuju osnivačkimm aktom. MeĎutim, ovako odreĎeno sjedište društva se ne moţe razlikovati od mjesta obavljanja djelatnosti koja se obavezno registruje. Po realnom kriteriju, koji je prihvaćen u više zemalja, sjedište društva je mjesto u kome se obavlja njegova djelatnost ili iz kojeg se upravlja društvom. Ako se djelatnost obavlja u više mjesta, sjedištem se smatra ono mjesto koje je utvrĎeno aktom o osnivanju i upisano u registar. Sjedište ima višestruk pravni značaj. Prema njemu se odreĎuje: mjesna nadleţnost suda, upravnih organa i organa kontrole, mjesto zaključenja i izvršenja ugovora ako ugovorom nisu odreĎeni, mjerodavno pravo, karakter ulaganja (domaće ili strano).13. Imovina privrednih subjekataImovina privrednih subjekata. Osnivački (osnovni) kapital društva je novčana vrijednost uloga koji članovi (osnivači) moraju uplatiti prilikom osnivanja društva. Iznos osnovnog kapitala odreĎuje se osnivačkim aktom, a minimalni osnovni kapital dd i doo fiksiran je zakonom. Opći minimum osnovnog kapitala dd je 50.000KM, a za doo 2.000KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne moţe biti manja od 100KM14. Predmet registracije i vrste registara privrednih subjekataPredmet upisa. U registar se upisuju sva pravna stanja koja se odnose na: osnivanje, promjene statusnog oblika (transformacija), statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela), otvaranje stečajnog i likvidacionog postupka, i prestanak privrednog subjekta (brisanje). Postupak upisa regulisan je posebnim zakonom1. Registar društava po našem noveliranom pravu obuhvata registar podataka i registar isprava. Registar podataka. Registarski podaci su pravnorelevantne činjenice koje se obavezno upisuju u registar društava. Po propisima trgovačkog prava, registarskim podacima se smatraju:

1. firma i sjedište subjekta (puni i skraćeni naziv firme, prevod na strani jezik i firmu podruţnice, te podaci o sjedištu društva sa geografskim umjesto sa nazivom uluce i broja sjedišta društva);

2. podaci o obliku društva (dno, kd, dd, kda)

3. djelatnost (po pravilu u skladu sa standardnom klasifikacijom);

4. pri registraciji podruţnice ili drugog dijela privrednog društva: firma, sjedište, djelatnost, firma i sjedište društva čiji je organizacijski dio podruţnica, te podaci o prokuristi podruţnice ili drugog lica ovlaštenog za zastupanje matičnog društva u poslovanju podruţnice (ako za podruţnicu nije data posebna prokura).

5. imena i prebivališta lica ovlaštenih za zastupanje društva (članovi dno, komplementari kod komanditnog društva i doo, opunomoćeni komanditori, direktor i izvršni direktor dd i dno, prokurista);

6. podaci o članovima, ulozima i odgovornosti za obaveze društva, o vlasništvu, osnovnom kapitalu, dionicama i udjelima;

7. podaci prema posebnom zakonu kojima se reguliše postupak registracije privrednih subjekata i dodatni podaci potrebni za bliţu identifikaciju privrednog društva (broj i datum osnivačkog akta, vrijeme na koje je osnovano društvo, imena članova upravnog i nadzornog odbora dd i doo, prestanak društva).

Registar isprava. Registarske isprave su dokumenti koje subjekti upisa (privredni subjekti) prilaţu uz zahtjev za registraciju – prijavu, koji se obavezno pohranjuje u zbirci isprava registarskog organa. Pravna priroda registra. Registar društava je javni registar, što znači da su podaci iz registra dostupni svim zainteresiranim licima koja mogu izvršiti uvid u upisane podatke i traţiti izdavanje izvoda, ovjerene kopije ili prepisa isprave za bilo koje registrovano društv

15. Načela registriranja privrednih subjekataNaĉela registriranja: 1. Načelo obaveznosti (obligatornosti) znači da se po zakonu svi poslovni subjekti obavezno upisuju u registar.

2. Načelo zakonitosti (legaliteta) podrazumijeva da se upis vrši po zakonom predviĎenom postupku, a upisuju se pravna stanja i podaci koje je odredio zakon. Sud na to pazi po sluţbenoj duţnosti.

3. Načelo javnosti (publiciteta) ima 2 aspekta. Prvi, sudski registar je javna knjiga i svako je moţe razgledati, prepisivati i iz nje traţiti izvode. Drugi aspekt, podaci upisani u registar suda objavljuju se u Sluţbenim novinama FBiH.

4. Načelo jedinstvenosti znači da se registar privrednih subjekata u FBiH vodi po jedinstvenom federalnom Zakonu, na jedinstven način.

5. Načelo konstitutivnosti znači da se faktičke činjenice u trenutku upisa pretvaraju u pravne. Poslovni subjekt stiče pravnu i poslovnu sposobnost danom upisa u registar, a iste gubi danom brisanja.

6. Načelo istinitosti podrazumijeva da su podaci uneseni u sudski registar tačni i istiniti u formalnom i materijalnom smislu.

7. Načelo pismenosti (formalizma) je zastupljeno tokom cijele procedure upisa. Dokazi usmene prirode se ne podnose niti izvode.

16. Zakonski i statutarni zastupnici privrednih subjekataZakonski zastupnici su lica čija ovlaštenja za zastupanje se zasnivaju na samom zakonu. To su generalni direktor ili predsjednik uprave društva kapitala, odnosno članovi društva lica. Društvo ne moţe postojati bez zakonskog zastupnika, jer sud neće izvršiti registraciju. Sadrţaj ovlaštenja

zaposlenog zastupnika je zaključivanje ugovora i vršenje drugih pravnih poslova i radnji. Pored funkcije zastupanja i predstavljanja društva, zakonski zastupnik po samom zaknu vrši i poslovodnu funkciju, što uključuje i odgovornost za nezakonit rad društva. Ovlaštenja zakonskog zastupnika mogu biti ograničena. Ograničenja se obavezno upisuju u registar, jer u suprotnom nemaju dejstvo prema trećim licima. U teoriji su poznata 3 modaliteta ograničenja zakonskog zastupnika: a) Da je za zaključivanje ugovora potrebna saglasnost odreĎenog drţavnog organa ili organa društva, koje se moţe dati prethodno, istovremeno ili naknadno;

b) kvalitivna ograničena zastupnika znače da odreĎene ugovore bez obzira na vrijednost zastupnik moţe sklopiti samo uz saglasnost nadleţnog organa društva;

c) kvantitativna ograničenja, koja se odnose na vrijednost zaključenog ugovora bez obzira na vrstu. U praksi se koristi kombinacija sva 3 modela. Statutarni zastupnici. Pojam »statutarni« zastupnici je pravno-tehnički izraz za sva lica koja su na osnovu statuta ili ugovora o osnivanju društva ovlaštena za zastupanje. Statutarni zastupnici mogu biti samo zaposlenici društva, s tim što mogu biti iz slobodnog ili vezanog osoblja. Zastupništvo i eventualna ograničenja se obavezno upisuju u javni registar društva. Statutarni zastupnici postoje uporedno sa zakonskim zastupnicima, ali se meĎusobno ne isključuju već koordiniraju. Obično su to predsjednik nadzornog odbora, predsjednik društva ili skupštine društva, razno rukovodno osoblje, sekretar društva, kao i rukovodioci pojedinih organizacijskih cjelina.17. Poslovno punomoćstvo i punomoćstvo po zaposlenjuPoslovno punomoćstvo. Poslovni punomoćnik je zaposleno lice koje privredno društvo odnosno individualni trgovac ovlašćuje da u ime zastupanog zaključuje ugovore i druge pravne radnje koji su uobičajeni za poslovnu djelatnost zastupanog. Ovo punomoćstvo sadrţi zakonska ograničenja. Poslovni punomoćnik ne moţe otuĎiti ni opteretiti nekretnine zastupanog, ne moţe preuzeti mjenične niti obaveze jemstva i ne moţe uzeti zajam niti voditi spor za zastupanog. Za ovakve radnje poslovni punomoćnik morao bi imati specijalnu punomoć. Osim navedenih, vlastodavac svojom vo Punomoćstvo po zaposlenju. Punomoćnik po zaposlenju je pravnotehnički termin za punomoć lica koja u društvima rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključivanje i izvršenje odreĎenih ugovora (prodavci u prodavnicama, ugostiteljstvo, turizam itd). Da bi jedno lice bilo punomoćnik po zaposlenju, nije potreban poseban ugovor o punomoćstvu ljom moţe nametnuti i dodatna ograničenja

18. Punomoćstvo kao oblik zastupanja privrednih subjekataPunomoćstvo je posebna vrsta voljnog zastupanja koje se zasniva na pravnom poslu, odnosno ugovoru o punomoćstvu. Ugovorom zastupnik društva na drugo lice prenosi dio svojih ovlaštenja. Sam taj pravni odnos, kao i formalni akt, naziva se punomoć, punomoćje ili opunomoćenje. Davanjem punomoći ne prestaje zakonsko ili statutarno zastupništvo lica.19. Ovlaštenja trgovačkog putnikaOvlaštenje na zaključivanje ugovora mora biti nesumnjivo, u suprotnom se smatra da moţe samo prikupljati ponude (porudţbine). Iako je ovlašten da proda robu, trgovački putnik nije ovlašten da naplati cijenu, niti da proda robu na kredit. Za te radnje mora imati specijalnu punomoć. Pored ovlaštenja na prikupljanje ponuda, punomoć trgovačkog putnika standardno sadrţi i slijedeća ovlaštenja: - da prima reklamacije na pravne i materijalne nedostatke isporučene robe; - da prima izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenih njegovim posredovanjem; - da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere radi očuvanja njegovih interesa iz tog ugovora

20. Pojam i bitne karakteristike prokure 

Prokura je najšira trgovačka punomoć, čiji su sadrţaj i obim ovlaštenja usmjereni na sveukupno poslovanje poslovnog subjekta. Sadrţaj ovlaštenja i ograničenja prokure isključivo su odreĎeni zakonom i on ne zavisi od volje trgovačkog društva, odnosno ne moţe biti izmijenjen statutom ili

ugovorom o osnivanju.21. Pojedinačna i zajednička prokuraRazlikuju se 2 vrste prokure: pojedinačna (samostalna, individualna) i zajednička (kolektivna). U nekim pravima moguća je i njihova kombinacija. Pojedinačna (individualna) prokura postoji kad je data jednom ili više lica, s tim što svaki od prokuratora djeluje samostalno i ima puna ovlaštenja koja prokura sadrţi po zakonu. Kod zajedničke (kolektivne) prokure, pravni poslovi i radnje su punovaţni samo ako postoji saglasna volja svih prokuratora22. Pojam i vrste odgovornosti privrednih subjekta za sopstvene obavezeOdgovornost poslovnog subjekta za vlastite obaveze zasnovana je na zakonu, ne moţe se isključiti ili ograničiti autonomnim aktom poslovnog subjekta, a obuhvata cjelokupnu njegovu imovinu. Izuzetno, neki objekti imovine privrednog subjekta u izvršnom postupku ne mogu biti predmet individualnog izvršenja, jer se izuzimaju u cilju omogućavanja poslovanja društva. Ovo ne vaţi za postupak stečaja kao generalnog (općeg) izvršenja, kad se kompletna imovina, bez izuzetka, pretvara u stečajnu masu.23. Pojam i vrste statusnih promjena privrednih subjekataStatusne promjene predstavljaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što ima odraza u pravnom prometu. Ovim promjenama dolazi do stvaranja većih ili manjih subjekata, jer se spajaju odnosno pripajaju, ili se cijepaju imovine postojećih pravnih lica. Osnovne vrste statusnih promjena su spajanje, pripajanje i podjela. Spajanjem dolazi do prestanka 2 ili više društava, od kojih nastaje jedno novo društvo. Bitno je naglasiti da se društva kapitala ne mogu spajati sa društvima lica. Osnovna pitanja koja se pri spajanju postavljaju jesu zaštita članova i zaštita povjerilaca. Pripajanje je mnogo češće u praksi. Ovdje se jedno ili više društava pripaja nekom drugom društvu. Pripojena društva prestaju postojati, a njihov pravni sljednik je društvo kome su se pripojila. Društva kapitala se ne mogu pripajati društvu lica i obrnuto. Ako dolazi do pripajanja različitih oblika društva (npr.doo se pripaja dd-u), prvenstveno se moraju primijeniti pravila o transformaciji organizacijskih oblika društva. Zaštita dioničara i povjerilaca ostvaruje se na isti način kao kod spajanja. Podjela ili cijepanje je statusna promjena u kojoj od jednog društva nastaje više novih manjih društava. Društvo koje se dijeli prestaje postojati, a nastala društva su njegovi univerzalni sukcesori. Novonastala društva po zakonu odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze svog pravnog prethodnika. Pravno je moguće podijeliti svaki oblik društva na 2 ili više novih društava u istom ili drugom obliku.24. Zajedničke karakteristike svih vrsta statusnih promjenaZajedničke pravne karakteristike statusnih promjena izraţavaju se u slijedećem: 1. Odluke o statusnim promjenama donose ulagači ili skupštine, na način utvrĎen statutima;

2. Donošenju odluka prethode obimne radnje koje se ogledaju u donošenju plana reorganizacije, sastavljanju revizorskog izvještaja, obezbjeĎenju garancija povjeriocima, zaključivanju ugovora itd.

3. Spajanje ili pripajanje različitih tipova društava uvijek povlači transformaciju, tj. promjenu oblika postojećeg društva i statusnu promjenu;

4. ProvoĎenjem statusnih promjena dolazi do univerzalne sukcesije. Ne dolazi do likvidacije imovine;

5. Statusne promjene zahtijevaju osiguranje i zaštitu dioničara, odnosno članova društva, kao i društava zahvaćenih promjenom, uključujući i zaštitu povjerilaca.

6. Pravni akti koje donose organi upravljanja društava zahvaćenih transformacijom nemaju pravna dejstva prema trećim licima;

7. Statusne promjene proizvode pravna dejstva u trenutku upisa u sudski registar, kada se iz registra brišu društva koja su prestala statusnom promjenom.

25. Načini prestanka privrednih subjekata po našem pravuPo našem pozitivnom pravu, privredni subjekti mogu prestati: - istekom vremena za koje je društvo osnovano; - statusnom promjenom (spajanje, pripajanje, podjela); - okončanjem stečajnog postupka i postupka redovne likvidacije; - prestankom na osnovu sudske odluke; - odlukom članova, odnosno skupštine društva.

26. Pojam i načela stečaja Steĉaj privrednog subjekta2 je zakonom utvrĎeni postupak po kome se imovina prezaduţenog poslovnog subjekta (stečajnog duţnika) povjerava posebnim organima, imenovanim od suda, koji unovčavaju imovinu (stečajna masa) radi namirenja njegovih povjerilaca. Načela stečajnog postupka su: 1. Načelo ravnopravnosti (jednakosti) povjerilaca – podrazumijeva njihov ravnopravan i jednak tretman, što isključuje načelo prior tempore potior iure. Svi povjerioci se srazmjerno namiruju iz stečajne mase, po isplatnim redovima. Izuzetak od ovog načela postoji kod razlučnih i izlučnih povjerilaca.

2. Načelo univerzalnosti podrazumijeva da stečajnu masu čini cjelokupna duţnikova imovina, bez obzira na to gdje se nalazi u trenutku otvaranja stečaja.

3. Načelo unovčenja imovine stečajnog duţnika – sva imovina stečajnog duţnika se unovčava putem stečajnog upravnika, po pravilu putem javne prodaje.

4. Načelo ograničenja stečajnog duţnika podrazumijeva nemogućnost raspolaganja imovinom stečajnog duţnika, a u cilju zaštite i odrţavanja postojeće imovine stečajnog duţnika. Sva duţnikova prava i ovlaštenja se ex lege prenose na organe stečajnog postupka.

5. Načelo atrakcije sastoji se u tome što stečajni sud u svoju nadleţnost privlači sve druge sporove koji nastanu u vezi sa stečajnim postupkom, u kojima je duţnik aktivno ili pasivno legitimisan.

6. Načelo ekonomičnosti se ogleda u hitnosti postupka, kao i činjenicama da se ne moţe traţiti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja rokova ili ročišta, ne moţe se podnositi prijedlog za ponavljanje postupka niti izjaviti revizija.

27. Pokretanje i subjekti stečajnog postupkaSteĉajni postupak se pokreće pismenim prijedlogom stečajnog duţnika ili bilo kojeg povjerioca koji ima pravni interes. U slučaju insolventnosti pravnog lica, njegov zakonski zastupnik je ex lege duţan da podnese prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u roku od 30 dana od nastupa insolventnosti. Subjekti nad čijom imovinom se moţe pokrenuti stečajni postupak su: a) Svi privrednopravni subjekti sa pravnim subjektivitetom; b) Duţnik pojedinac, tj.član d.n.o. ili komplementar u komanitnom društvu; c) Javnopravni subjekti (javna preduzeća

28. Razlozi za pokretanje stečajnog postupkaRazlog za pokretanje stečajnog postupka je insolventnost duţnika. Ona postoji u slijedećim slučajevima: 1. Ako je trajnije nesposoban za plaćanje – smatra se da nesposobnost za plaćanje postoji ako duţnik u periodu od 30 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze. Činjenica da duţnik izmiruje neke od obaveza ne znači da je sposoban za plaćanje;

2. Zbog očekivane insolventnosti za buduće obaveze. Iz ovog razloga prijedlog za pokretanje postupka moţe podnijeti samo stečajni duţnik.

29. Organi stečajnog postupkaOrgani steĉajnog postupka osim stečajnog sudije su privremeni stečajni upravnik, stečajni upravnik, skupština povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca. Stečajni upravnik je organ stečajnog postupka kojeg imenuje stečajni sudija rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. On mora imati odgovarajuće stručno obrazovanje i poloţen stručni ispit u skladu sa podzakonskim aktom entitetskog ministarstva pravde.

Skupština povjerilaca se sastoji od svih povjerilaca stečajnog duţnika. Prvu skupštinu saziva stečajni sudija odlukom o otvaranju stečajnog postupka. Ostale se sazivaju na zahtjev stečajnog upravnika, odbora povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih potraţivanja. Skupština povjerilaca bira odbor povjerilaca, u kome moraju biti zastupljene sve strukture povjerilaca – oni sa najvišim potraţivanjima, oni sa malim potraţivanjima, izlučni povjerioci, kao i predstavnik zaposlenika stečajnog duţnika. Odbor se sastoji od neparnog broja povjerilaca, najviše 7. Prvu sjednicu odbora saziva stečajni sudija, a na sjednici se bira predsjednik odbora. Odluke se donose prostom većinom, a ako su glasovi podijeljeni odlučuje stečajni sudija. Odbor povjerilaca vrši kontrolu rada stečajnog upravnika i ima pravo od njega traţiti podnošenje izvještaja i polaganje računa, a nadleţan je i da daje saglasnost za vaţnije pravne radnje stečajnog upravnika. Ako odbor nije izabran, ove nadleţnosti pripadaju skupštini povjerilaca ili stečajnom sudiji30. Prava i obaveze stečajnog upravnikaPrava i obaveze stečajnog upravnika su: - da stupi u posjed imovine koja čini stečajnu masu, upravlja imovinom i po mogućnosti nastavi poslovanje do izvještajnog ročišta ako to nema štetnih posljedica za povjerioce, te da unovči imovinu stečajnog duţnika u skladu sa odlukom skupštine stečajnih povjerilaca; - da na osnovu rješenja o otvaranju stečajnog postupka izuzme vaţne pokretne stvari i dokumentaciju stečajnog duţnika i da sve to posebno pohrani i sačuva; - da u roku od 45 dana od imenovanja detaljno popiše stečajnu masu i popis preda stečajnom sudiji. Popis mora sadrţavati knjigovodstvenu vrijednost svakog predmeta i očekivanu cijenu pri unovčavanju; - da izvrši popis svih povjerilaca na osnovu dokumentacije stečajnog duţnika; - da vodi poslovne knjige, sačini početni bilans i o tome izvijesti nadleţne organe.

31. Skupština povjerilacaSkupština povjerilaca se sastoji od svih povjerilaca stečajnog duţnika. Prvu skupštinu saziva stečajni sudija odlukom o otvaranju stečajnog postupka. Ostale se sazivaju na zahtjev stečajnog upravnika, odbora povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih potraţivanja.

32. Sastav i nadležnosti odbora povjerilaca u stečajnom postupkuSkupština povjerilaca bira odbor povjerilaca, u kome moraju biti zastupljene sve strukture povjerilaca – oni sa najvišim potraţivanjima, oni sa malim potraţivanjima, izlučni povjerioci, kao i predstavnik zaposlenika stečajnog duţnika. Odbor se sastoji od neparnog broja povjerilaca, najviše 7. Prvu sjednicu odbora saziva stečajni sudija, a na sjednici se bira predsjednik odbora. Odluke se donose prostom većinom, a ako su glasovi podijeljeni odlučuje stečajni sudija. Odbor povjerilaca vrši kontrolu rada stečajnog upravnika i ima pravo od njega traţiti podnošenje izvještaja i polaganje računa, a nadleţan je i da daje saglasnost za vaţnije pravne radnje stečajnog upravnika. Ako odbor nije izabran, ove nadleţnosti pripadaju skupštini povjerilaca ili stečajnom sudiji

33. Pojam stečajne mase Steĉajna masa i rasporeĊivanje povjerilaca. Stečajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu stečajnog duţnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao i imovinu koju duţnik eventualno stekne tokom postupka. Prije stečajnih povjerilaca, iz stečajne mase se isplaćuju troškovi stečajnog postupka i dugovi stečajne mase. U dugove stečajne mase spadaju obaveze koje nastanu radnjama stečajnog upravnika.34. Isplatni redovi stečajnih povjerilacaIsplatni redovi stečajnih povjerilaca: 1) Prvi isplatni red obuhvata stečajne povjerioce viših isplatnih redova u koje spadaju isplate prije ostalih potraţivanja: a) Izmirenje potraţivanja koja je za vrijeme privremen uprave zasnovao privremeni stečajni upravnik ili stečajni duţnik uz njegovu saglasnost, osim ako nije drugačije ugovoreno; b) Izmirenje cjelokupnih potraţivanja zaposlenih radnika do visine zakonom utvrĎene najniţe plate, doprinosa po osnovu rada i naknada ukupne štete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa i šteta zbog povreda na radu. Ovo se pravo odnosi samo na radnike koji su ostali u radnom odnosu nakon otvaranja stečaja. Potraţivanja ostalih radnika, čiji radni odnos prestaje zbog stečaja ne prestaju, već se mogu potraţivati kao stečajna potraţivanja; c) potraţivanja iz trajnih obligacionih odnosa, ako je tako dogovorio privremeni stečajni upravnik. U suprotnom, ta potraţivanja spadaju u drugi (opći) isplatni red. 2) Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda – ovdje spadaju povjerioci koji imaju osnovan imovinski zahtjev prema stečajnom duţniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka; 3) Stečajni povjerioci niţih isplatnih redova. Ovdje spadaju: a) Kamate na potraţivanja stečajnih povjerilaca koje teku od otvaranja stečajnog postupka; b) Troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim učešćem u stečajnom postupku; c) Novčane kazne, prekršajne novčane kazne i naknade imovinske štete; d) Potraţivanja koja se odnose na neku besplatnu obavezu stečajnog duţnika; e) Potraţivanja koja se odnose na vraćanje zajma.

35. Pojam i prava izlučnih povjerilaca u stečajnom postupkuIzlučni povjerioci. Su povjerioci koji imaju izlučno pravo nad odreĎenim stvarima koje su se u trenutku otvaranja stečaja zatekle kod stečajnog duţnika na korištenju po nekom pravnom osnovu. To mogu biti pokretne i nepokretne stvari. One su ustvari vlasništvo izlučnih povjerilaca. Novac ne moţe biti predmet izlučnog zahtjeva. Izlučno pravo se moţe ostvariti najranije nakon odrţanog izvještajnog ročišta. Ako je stvar čije se izlučenje traţi neophodna za nastavak poslovanja stečajnog duţnika, stečajni upravnik moţe zahtijevati da se izlučenje odgodi za 90 dana od izvještajnog ročišta, a uz saglasnost stečajnog sudije za još 90 dana. Za vrijeme do izvještajnog ročišta, izlučni povjerilac ima pravo traţiti naknadu zbog prekomjerne istrošenosti stvari čije se izlučenje traţi, a nakon izvještajnog ročišta naknadu zbog korištenja predmeta izlučivanja. Ako je stvar otuĎena ili uništena, izlučni povjerilac ima pravo na naknadu štete. Razlučni povjerioci. Razlučno pravo je pravo povjerioca čije je obezbijeĎeno potraţivanje postojalo najkasnije 60 dana prije otvaranja stečajnog postupka. ObezbjeĎenje se moţe sastojati u hipoteci, zalogu na pokretnim stvarima ili potraţivanjima, te pravu retencije. Iz imovine stečajnog duţnika se formira posebna stečajna masa za namirenje ovih povjerilaca. Izuzetno, razlučni povjerioci mogu biti stečajni povjerioci ako im je duţnik lično odgovoran. U tom slučaju oni imaju pravo na srazmjerno namirenje iz opće stečajne mase samo pod uslovom da se odreknu odvojenog namirenja ili se nisu uspjeli naplatiti36. Pojam i prava razlučnih povjerilaca u stečajnom postupku37. Prethodni postupak kao faza stečajnog postupkaPrethodni postupak je prva faza koja počinje podnošenjem prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. Ako prijedlog podnose stečajni povjerioci, oni moraju predujmiti troškove stečajnog postupka u visini koju odredi stečajni sudija. Cilj prethodnog postupka, koji se pokreće na osnovu

valjanog prijedloga, jeste utvrĎivanje ekonomsko-finansijskog stanja duţnika, odnosno da li postoje uslovi za otvaranje stečaja, kao i očuvanje buduće stečajne mase. Ako stečajni duţnik nastavlja poslovanje, stečajni sudija obavezno postavlja privremenog stečajnog upravnika, a moţe odrediti i mjere obezbjeĎenja i ograničenja stečajnog duţnika. Primarni zadaci privremenog stečajnog upravnika su da preduzme mjere osiguranja imovine kod osiguravajućeg društva, da ispita da li postoje razlozi za otvaranje stečaja, da li će imovina stečajnog duţnika moći pokriti troškove postupka i da li se poslovanje stečajnog duţnika moţe nastaviti bez štetnih posljedica za buduću stečajnu masu. Na osnovu izvještaja privremenog stečajnog upravnika, stečajni sudija zakazuje ročište radi utvrĎivanja da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište se pozivaju predlagač, stečajni duţnik, privremeni stečajni upravnik i ako je to potrebno, vještak. Na osnovu utvrĎenih činjenica donosi se rješenje kojim se otvara stečaj ili postupak obustavlja38. Otvaranje stečajnog postupkaOtvaranje stečajnog postupka – Stečajno vijeće donosi odluku o otvaranju stečaja u formi rješenja koje sadrţi: firmu i sjedište stečajnog duţnika, ime stečajnog upravnika i datum i sat otvaranja stečajnog postupka. Rješenjem se povjerioci pozivaju da u roku od 30 dana prijave svoja potraţivanja stečajnom sudu i da stečajnog upravnika obavijeste o postojećem ili traţenom obezbjeĎenju svojih potraţivanja. Istovremeno se duţnici stečajnog duţnika pozivaju da izvrše svoje obaveze prema stečajnom duţniku. Rješenje se objavljuje u sluţbenom glasilu entiteta, a dostavlja se predlagaču, stečajnom duţniku i javnom tuţiocu. Činjenica otvaranja stečaja se upisuje u javne knjige (sudski registar, zemljišne knjige i registar prava industrijske svojine).39. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka Posljedice otvaranja stečajnog postupka su slijedeće: 1. Prestaju prava poslovodnog organa i na stečajnog upravnika se prenose prava upravljanja i raspolaganja;

2. Formira se stečajna masa od ukupne imovine stečajnog duţnika, osim imovine na kojoj je stečeno razlučno pravo;

3. Nedospjela potraţivanja prema stečajnom duţniku smatraju se dospjelim. Povjerioci čija su potraţivanja pod suspenzivnim uslovom, mogu učestvovati u raspodjeli stečajne mase ako uslov nastupi prije njene konačne raspodjele. Potraţivanja sa rezolutivnim (raskidnim) uslovom se smatraju bezuslovnim sve do nastupa uslova;

4. Prekidaju se svi sudski i arbitraţni postupci protiv stečajnog duţnika, ako se odnose na imovinu koja čini stečajnu masu. Izuzetno, stečajni upravnik moţe preuzeti nastavak postupka ako se on odnosi na izlučenje dijelova imovine iz stečajne mase, odnosno pravo na odvojenu isplatu. S druge strane, stečajni upravnik moţe nastaviti sporove u kojima stečajni duţnik u ulozi tuţioca.

5. Povjerioci ne mogu protiv stečajnog duţnika pokretati postupak izvršenja ili obezbjeĎenja, a prekidaju se i izvršni postupci koji su u toku. Izuzetak postoji kod razlučnih povjerilaca za nesporna i dospjela potraţivanja.

6. Teretne ugovore koji su zaključeni prije otvaranja stečaja, stečajni upravnik ima pravo da ispuni i da od saugovarača zahtijeva ispunjenje. MeĎutim, ako stečajni upravnik odbije ispunjenje obaveze iz teretnog ugovora, druga ugovorna strana moţe naknadu štete ostvariti samo kao stečajni povjerilac. Ugovori sa fiksnim rokom se raskidaju ex lege, a druga ugovorna strana naknadu štete moţe traţiti samo kao stečajni povjerilac.

7. Nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni duţnik po pravilu ne moţe zaključivati nove ugovore. Izuzetno, ugovori se mogu zaključivati samo u cilju likvidacije postojećeg poslovanja, unovčavanja imovine duţnika i radi okončanja započetih neophodnih poslova u cilju sprečavanja nastanka štete na imovini stečajnog duţnika. Pravo na zaključivanje ovih ugovora ima samo stečajni upravnik, a to mu pravo moţe ograničiti samo stečajni sudija svojom saglasnošću.

8. Prestaju vaţiti nalozi koji su izdati prije otvaranja stečaja, a koji se odnose na imovinu iz stečajne mase. Nalogoprimac je obavezan da nastavi obavljati poslove radi sprečavanja nastanka štete, sve dok stečajni upravnik ne preuzme posao. Potraţivanja nalogoprimca se namiruju iz stečajne mase.

9. Prestaju ponude izmeĎu duţnika i trećih lica ako nisu prihvaćene do dana otvaranja postupka;

10. Prodavac ili komisionar mogu zahtijevati povrat robe isporučene stečajnom duţniku koji nije u cjelosti platio cijenu.

11. Ugovore o zakupu ili najmu nekretnina zaključene prije otvaranja stečajnog postupka stečajni upravnik moţe otkazati, odnosno jednostrano raskinuti pod odreĎenim uslovima. Druga ugovorna strana svoje zahtjeve koji proizilaze iz ugovornog odnosa i samog raskida, moţe traţiti kao stečajni povjerilac.

12. Prestaju radni odnosi zaposlenih, osim onih koje na odreĎeno vrijeme zadrţi stečajni upravnik. Plaće zadrţanih odreĎuje stečajni upravnik u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a naknade radnicima čiji radni odnos je prestao mogu se ostvariti samo kao stečajna potraţivanja općeg isplatnog reda;

13. Gase se računi duţnika i otvara novi račun nakoji se prenose sredstva sa ugašenih računa;

14. U firmu duţnika dodaje se oznaka »u stečaju«;

15. Sva uzajamna potraţivanja stečajnog duţnika i njegovih povjerilaca koja su se mogla kompenzirati prije otvaranja stečajnog postupka smatraju se ex lege prebijenim i ne prijavljuju se u stečajnu masu. U stečajnom postupku istorodnost i dospjelost potraţivanja nisu uslov za kompenzaciju, jer se sva nedospjela potraţivanja smatraju dospjelim, a sva nenovčana potraţivanja se pretvaraju u novčana. U 5 slučajeva koji su izričito predviĎeni zakonom, kompenzacija je nedopuštena nakon otvaranja stečajnog postupka (ako je potraţivanje povjerioca nastalo ili cesijom stečeno nakon otvaranja stečajnog postupka, ako je mogućnost prebijanja povjerilac stekao pravnom radnjom koja se moţe pobijati, ako povjerilac duguje nešto stečajnoj masi a njegovo potraţivanje se izmiruje iz imovine koja ne ulazi u stečajnu masu, te ako je povjerilac povezano lice-član upravnog organa, srodnik duţnika i sl).

40. Pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika u stečajnom postupku Predmet pobijanja su pravne radnje stečajnog duţnika učinjene prije otvaranja stečajnog postupka, a koje su imale uticaja na smanjenje imovine stečajnog duţnika i povredu načela ravnomjernog namirenja povjerilaca (npr.isplata zastarjelog duga, kompenzacija potraţivanja koja se ne mogu prebiti i sl). Da bi bile predmetom pobijanja, radnje moraju biti učinjene nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili u posljednjih 6 mjeseci prije podnošenja tog prijedloga, a pod uslovom da je povjerilac znao ili morao znati za insolventnost duţnika. Pobijati se mogu i besplatna raspolaganja ili raspolaganja u bescijenje koja je stečajni duţnik preduzeo u posljednjih 5 godina prije otvaranja stečajnog postupka. Rok za pobijanje radnji steĉajnog duţnika. Paulijanska tuţba moţe se podnijeti u prekluzivnom roku od 2 godine od dana otvaranja stečajnog postupka. Subjekti pobijanja. Aktivno legitimisani su stečajni upravnik i povjerioci, pod uslovom da stečajni upravnik na njihov poziv u roku od 30 dana nije pokrenuo sudski spor. Pasivno je legitimisan protivnik pobijanja. To nije stečajni duţnik, već lice u čiju korist je preduzeta pobojna radnja. Pravno dejstvo pobijanja. Usvajanjem tuţbenog zahtjeva, sud ne poništava pravni posao već oglašava da je on bez dejstva prema stečajnoj masi. Posljedica je da je protivnik pobijanja duţan u stečajnu masu vratiti sve imovinske koristi koje je stekao na osnovu pobojne radnje. On će za propast ili oštećenje stvari odgovarati kao nesavjestan posjednik. Pravni sukcesor saugovarača u pobojnoj radnji odgovarao bi kao savjesni posjednik, pod uslovom da je bio savjestan. Ako protivnik pobijanja vrati ono što je stekao pobojnom radnjom, svoje potraţivanje na protivčinidbu moţe ostvariti kao stečajni povjerilac..

41. Prijavljivanje i ispitivanje tražbina povjerilaca u stečajnom postupkuPovjerioci svoja potraţivanja prijavljuju pismeno, navodeći iznos i pravni osnov potraţivanja, svoj naziv i sjedište, te broj ţiro računa. Isto vaţi za razlučne i izlučne povjerioce, kao i solidarne duţnike i jemce. Prijavljena potraţivanja ispituje stečajni sudija na posebnom ročištu zakazanom u roku od 30 dana od dana otvaranja stečajnog postupka. Povjerioci koji nisu blagovremeno prijavili potraţivanja, mogu to učiniti naknadno, najkasnije 3 mjeseca od prvog ispitnog ročišta, i predloţiti zakazivanje posebnog ispitnog ročišta pod uslovom da uplate predujam za pokriće troškova tog ročišta. Ako je na ročištu za utvrĎivanje potraţivanja stečajni upravnik osporio neka potraţivanja, povjerilac se upućuje na parnicu. MeĎutim, ako stečajni sudija ospori potraţivanje za koje povjerilac ima izvršni naslov, stečajni upravnik je obavezan da pokrene sudski spor na kome će dokazati osnovanost osporavanja traţbine. Rok za pokretanje parnice je 30 dana od dana odrţavanja ispitnog ročišta. Radi se o prekluzivnom roku, nakon čijeg isteka se smatra da se zainteresirana strana odrekla prava na pokretanje spora. Sve sudske sporove učesnici u stečajnom postupku pokreću kod stečajnog suda, po načelu atrakcije, bez obzira na pravila o stvarnoj i mjesnoj nadleţno

42. Namirenje stečajnih povjerilaca i dioba stečajne masePrije diobe stečajni upravnik sačinjava diobeni popis potraţivanja povjerilaca koja se uzimaju u obzir prilikom diobe stečajne mase. Diobeni popis sa unovčenim iznosom diobene mase stavlja se na uvid učesnicima u stečajnom postupku u stečajnom sudu, a objavljuje se i u sredstvima informisanja. Razlučni povjerioci mogu da u roku od 15 dana od objavljivanja postave svoje zahtjeve u vezi diobenog popisa. Ako su zahtjevi opravdani i blagovremeni, stečajni upravnik je duţan da u roku od 3 dana izvrši promjene u popisu. Nakon toga učesnici u stečajnom postupku imaju pravo prigovora na popis u roku od 8 dana. O prigovoru odlučuje stečajni sud, na čiju odluku se nezadovoljni povjerilac moţe ţaliti drugostepenom sudu u roku od 8 dana. Glavna dioba steĉajne mase. Za glavnu diobu odrţava se posebno ročište, Na ročište se pozivaju stečajni upravnik i povjerioci sa kojima stečajni sudija raspravlja o prijedlogu diobe stečajne mase. Na istom ročištu stečajni upravnik podnosi završni račun i izvještaj o poslovanju stečajnog duţnika za vrijeme njegove uprave.

43. Reorganizacija stečajnog dužnikaReorganizacija steĉajnog duţnika je institut koji je uveden umjesto prinudnog poravnanja u stečajnom postupku. Reorganizacijom se stečajni duţnik sanira i nastavlja poslovanje pod posebnim nadzorom. Reorganizacija je moguća nakon otvaranja stečajnog postupka, pa do završnog ročišta za diobu stečajne mase i u takvom slučaju se ne vrši unovčavanje imovine niti raspodjela stečajne mase. Stečajni plan za reorganizaciju duţnika sudu moţe podnijeti stečajni duţnik, istovremeno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka, a nakon toga plan moţe podnijeti i stečajni upravnik. Planom se moţe predloţiti da se stečajnom duţniku ostavi sva ili dio njegove imovine, da se sva ili dio imovine proda, da se izvrši konverzija potraţivanja u uloge ili u kredit, da se smanje ili odgode isplate obaveza, da će neko preuzeti jemstvo ili dati drugo obezbjeĎenje za ispunjenje obaveza stečajnog duţnika itd. Stečajni plan se sastoji iz 2 dijela: pripremnih osnova i osnova za sprovoĎenje plana. Za raspravljanje i glasanje o stečajnom planu sud zakazuje i javno objavljuje ročište. Nakon prihvatanja stečajnog plana od strane povjerilaca i stečajnog duţnika, stečajni sud donosi odluku da li prihvata ili odbacuje

stečajni plan. Nakon pravosnaţnosti rješenja kojim pihvata stečajni plan, stečajni sud donosi rješenje o zaključivanju stečajnog postupka. Prije zaključivanja stečajnog postupka, stečajni upravnik isplaćuje nesporne obaveze stečajne mase, a za sporne daje adekvatno obezbjeĎenje. Donošenjem rješenja o zaključenju stečajnog postupka prestaje funkcija stečajnog upravnika i odbora povjerilaca, osim ako je predviĎena kontrola izvršenja stečajnog plana. Ako stečajni duţnik ispuni obaveze iz stečajnog plana, ili je za njihovo ispunjenje dato obezbjeĎenje, i ako je od zaključenja stečajnog postupka prošlo 3 godine a da nije zatraţen novi stečaj, stečajni sud ukida nadzor. U javne registre se upisuje brisanje nadzora i stečajni duţnik ponovo stiče potpuno pravo raspolaganja svojom imovinom.

44. Pojam likvidacije i razlozi za likvidacijuLikvidacija je način prestanka solventnog poslovnog subjekta po zakonom utvrĎenom postupku i usljed postojanja zakonom utvrĎenih razloga. Ti razlozi su slijedeći: 1. ako je rješenjem nadleţnog organa poslovnom subjektu izrečena trajna mjera zabrane rada ili obavljanja djelatnosti

2. ako je pravosnaţnom sudskom odlukom utvrĎena ništavost upisa u sudski registar;

3. ako je protekao rok na koji je osnovano privredno društvo;

4. zbog provedenih statusnih promjena;

5. kad ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje društva u obliku u kome je registrovano.

.

45. Organi likvidacionog postupkaOrgani likvidacionog postupka su likvidacioni sudija i likvidator. Kod dobrovoljne likvidacije likvidatora imenuje organ pravnog lica koji je donio odluku o prestanku društva, a kod obligatorne likvidacije likvidatora imenuje sud. Osnovne obaveze likvidatora su da izvrši popis imovine, obaveza i povjerilaca i da te podatke dostavi likvidacionom sudiji. Pravni poloţaj i ovlaštenja likvidatora su jednaki pravnom poloţaju stečajnog upravnika46. Dioba likvidacione maseDioba likvidacione mase. Iz likvidacione mase prvenstveno se isplaćuju troškovi postupka, a zatim srazmjerno potraţivanja povjerilaca. Povjeriocima koji nemaju izvršni naslov likvidator daje rok od 15 dana za pokretanje spora radi utvrĎivanja osnovanosti potraţivanja. Ako to povjerilac učini, prilikom diobe se zadrţava odgovarajući iznos za sporna potraţivanja. Preostala imovina se dijeli članovima društva. Nakon raspodjele likvidacione mase, likvidacioni sud rješenjem okončava postupak47. Pojam i vrste subjekata poslovnog pravaPrema klasičnoj teoriji, postoje 3 osnovna kriterija kojima se odreĎuju subjekti poslovnog prava: objektivni, subjektivni i mješoviti. Po objektivnom kriteriju, svojstvo trgovca se izvodi iz pojma trgovinskog posla koji je objektivno definisan, tj. ti poslovi su izričito odreĎeni zakonom. U objektivne (apsolutne) trgovačke poslove spadaju: bankarski poslovi, izdavanje mjenice, kupovina robe radi preprodaje, posrednički poslovi itd. Lice koje uĎe u takve poslove ima svojstvo trgovca. Model ovog kriterija je francusko pravo. Subjektivni kriterij u obzir uzima svojstvo lica. Trgovcem se definiše lice koje obavlja trgovačku profesiju, a uslove za to je odredio zakon. Model je njemačko pravo. Po mješovitom sistemu, pojam trgovca odreĎen je nizom obiljeţja. Tipičan primjer je američko pravo, koje alternativno u obzir uzima sljedeća obiljeţja: a) Predmet transakcije – poslovanje odreĎenom robom;

b) Odnos prema ukupnoj transakciji – zanimanje lica koje pokazuje znanje ili vještinu svojstveno predmetu transakcije;

c) Profesija ili zaposlenje lica (agent, broker i sl

48. Pojam i pravni položaj samostalnog poduzetnika (obrtnika)Terminologija i pojam. Samostalni poduzetnik (obrtnik) je fizičko lice koje samostalno i trajno, pod svojim imenom obavlja dopuštene registrovane djelatnosti u osnovnom i dopunskom zanimanju u cilju postizanja dobiti. Pravni poloţaj obrtnika u našem sistemu je regulisan posebnim Zakonom o obrtu, tako da on ima status posebnog poslovnog subjekta. Individualni poduzetnik moţe biti domaće fizičko lice koje ispunjava predviĎene uslove. U ovoj ulozi se moţe javiti i stranac koji ima dozvolu federalnog organa, uz primjenu načela uzajamnosti. Firma individualnog poduzetnika obavezno sadrţi njegovo lično ime, oznaku djelatnosti (autolimar, slastičar i sl) i sjedište. Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama, odnosno na mjestu gdje se djelatnost obavlja ako se radi o djelatnostima za koje nije potreban poslovni prostor.50. Pojam i osnivanje društva sa neograničenom solidarnom odgovornošćuPojam. Javno trgovačko društvo je poslovni subjekt čiji osnivači za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Nastaje ugovorom izmeĎu najmanje 2 osnivača (fizička ili pravna lica). Njegove osnovne karakteristike su: - posluje pod personalnom firmom, tj. u firmi se obavezno navode imena svih članova, nekolicine ili ime samo jednog člana uz obaveznu oznaku i “ostali” (ortaci,partneri i sl); - firma obavezno sadrţi i skraćenicu d.n.o; - svi članovi društva imaju jednake uloge i ravnopravno upravljaju društvom s tim što neki član svoje upravljačko pravo moţe ugovorom u cjelini ili djelimično prenijeti na jednog ili više drugih članova; - društvo se obavezno registruje i ima pravnu sposobnost; - za obaveze društva članovi odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom imovinom.

Osnivanje društva. Kao osnivači se mogu pojaviti svi pravni subjekti – domaća i strana lica, fizička ili pravna. Osnivački akt, a istovremeno i najviši opći akt društva je osnivački ugovor. Zaključuju ga osnivači u pismenoj formi. Obavezni elementi osnivačkog akta su: - podaci o osnivačima – imena i adrese, odnosno nazivi i sjedišta; - odredbe o firmi pod kojima posluje društvo (mora sadrţavati ime najmanje jednog člana); - sjedište društva; - djelatnost u skladu sa standardnom klasifikacijom djelatnosti (u nekim djelatnostima se ovaj tip društva ne moţe osnovati, npr. u bankarskim i poslovima osiguranja).

51. Ulozi članova kod osnivanja društva sa neograničenom solidarnom odgovornošćuUlozi ĉlanova javnog trgovaĉkog društva mogu biti u novcu, stvarima i pravima, te radu i uslugama. Ulozi su po pravilu jednake vrijednosti, ali se ugovorom moţe utvrditi i drugačije. Bitno je naglasiti da se ugovorom ne moţe isključiti primjena prinudne zakonske norme o neograničenoj solidarnoj odgovornosti članova. Javno trgovačko društvo se po pravilu osniva simultano, što znači da su osnivači obavezni odjednom unijeti svoje uloge i to prije upisa društva u javni registar. MeĎutim, federalni zakon omogućava da ulozi ne budu uneseni prije registracije društva, već u roku koji je odreĎen osnivačkim ugovorom. Ako rok nije utvrĎen ugovorom, zakonom je propisano da je krajnji rok za uplatu odnosno unošenje uloga 2 mjeseca od dana upisa društva u registar. Osnivačkim ugovorom se mora riješiti i pitanje pravnih

posljedica u slučaju da neki od osnivača ne unese ugovoreni ulog u roku. U takvom slučaju moguća su različita rješenja – sporazumno produţenje roka, smanjenje osnivačkog kapitala za neuplaćeni dio, povećana uplata od ostalih osnivača ili raskid ugovora. Kašnjenje se moţe sankcionisati i zateznim kamatama odnosno ugovornom kaznom.

52. Upravljanje društvom sa neograničenom solidarnom odgovornošćuUpravljanje javnim trgovaĉkim društvom. Svaki član ima pravo i obavezu da upravlja društvom u skladu sa ugovorom. Sadrţaj, obim i način upravljanja se po pravilu odreĎuje osnivačkim ugovorom. Moţe se regulisati da društvom upravlja samo jedan član ili nekoliko članova, a mogu upravljati i svi članovi društva. Pored toga, svaki član moţe uz saglasnost ostalih članova prenijeti voje pravo upravljanja i na lica koja nisu članovi društva, pod uslovom da to nije isključeno osnivačkim ugovorom. Pritom je član koji prenosi ovlaštenja odgovoran samo za izbor (culpa in eligendo), a ne i za rad izabranog lica.

53. Zastupanje i predstavljanje društva sa neograničenom solidarnom odgovornošćuUpravljanje javnim trgovaĉkim društvom. Svaki član ima pravo i obavezu da upravlja društvom u skladu sa ugovorom. Sadrţaj, obim i način upravljanja se po pravilu odreĎuje osnivačkim ugovorom. Moţe se regulisati da društvom upravlja samo jedan član ili nekoliko članova, a mogu upravljati i svi članovi društva. Pored toga, svaki član moţe uz saglasnost ostalih članova prenijeti voje pravo upravljanja i na lica koja nisu članovi društva, pod uslovom da to nije isključeno osnivačkim ugovorom. Pritom je član koji prenosi ovlaštenja odgovoran samo za izbor (culpa in eligendo), a ne i za rad izabranog lica.

54. Prestanak društva sa neograničenom solidarnom odgovornošćuPrestanak javnog trgovaĉkog društva. Na prestanak ovog tipa društva primjenjuju se opća pravila koja vaţe i za ostale oblike trgovačkih društava. S tim u vezi, opći osnovi za prestanak društva su: 1. Istek vremena na koje je društvo osnovano;

2. Statusne promjene – spajanje, pripajanje, podjela;

3. Stečaj i likvidacija;

4. Odluka suda, na osnovu zahtjeva nadleţnog organa ili zainteresiranog lica (ako ne posluje duţe od 2 godine ili ako ne postoje zakonski uslovi za njegovo dalje postojanje u obliku u kome je osnovano);

5. Odluka članova društva.

Mogući posebni osnovi za prestanak javnog trgovačkog društva su: 6. Pismeni zahtjev jednog člana društva za istupanje iz društva ili raskid ugovora zaključenog na neodreĎeno vrijeme, ako ugovorom nije regulisano drugačije;

7. Smrti člana društva, osim ako ugovor omogućava da nasljednik postane član;

8. Prestanak pravnog lica kao člana društva;

9. Gubitak ili prestanak pravne sposobnosti jednog od članova društva;

10. Odluka suda o prestanku društva.

55. Pojam i karakteristike komanditnog društva

Pojam i karakteristike. Komanditno društvo je tip trgovačkog društva u kome postoje 2 kategorije članova: komplementari (javni članovi) i komanditori (tajni članovi). Društvo mora imati najmanje 2 člana – jednog komplementara i jednog komanditora, a maksimalan broj članova nije ograničen. Članovi društva mogu biti domaća i strana, fizička i pravna lica. Zakon ne propisuje minimalni osnivački kapital. Ulozi članova mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Ulozi komplementara mogu biti u radu i uslugama, a ulozi komanditora ne. Komplementari učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva u skladu sa osnivačkim ugovorom. Istovremeno, oni za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Komanditori ne učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva, niti odgovaraju za obaveze društva. Društvo posluje i vodi se pod personalnom firmom, imenom jednog, više ili svih komplementara. Imena komanditora se ne mogu unositi u firmu, a ako se to učini oni odgovaraju kao komplementari. Firma mora sadrţavati i oznaku oblika ovog društva u vidu skraćenice – KD.

56. Osnivanje komanditnog društvaOsnivanje komanditnog društva. Društvo se osniva pismenim ugovorom koji zaključuju osnivači. Ugovor je formalan, a zakonom je odreĎen njegov minimalni sadrţaj: - firma i sjedište; - imena i adrese odnosno nazivi i sjedišta osnivača; - odreĎenje koji članovi su komplementari, a koji komanditori; - vrsta i vrijednost uloga svakog člana; - djelatnost društva.

Uz navedene elemente, ugovor treba sadrţavati i odredbe o načinu podjele dobiti i pokrivanja gubitaka, načinu upravljanja društvom, prestanku članstva, prometu udjelima i prestanku društva. Ugovor moraju potpisati svi članovi ako ga oni sačinjavaju, a u slučaju da ga sačini javni biljeţnik (notar), vaţe pravila kao i kod osnivanja javnog trgovačkog društva – ugovor ima status javne (notarske) isprave,a za njegovu punovaţnost su mjerodavna pravila obligacionog prava. Ugovorom se mora utvrditi i ukupna visina osnivačkog kapitala društva, sa rokom uplate. Ako rok nije ugovoren, pravilo je da je on najviše 2 mjeseca nakon upisa društva u registar. Ulozi bi u pravilu trebali biti uplaćeni do registracije društva, jer je logično da društvo ima osnivačku imovinu. Ona se u trenutku osnivanja moţe sastojati samo iz uloga komanditora, a komplementari svoje uloge mogu uplatiti i naknadno, ali u ugovorenom roku. Registracija društva kod suda ima konstitutivan učinak. Prijavu za upis moraju potpisati svi članovi.57. Pravni odnosi između članova komanditnog društvaPravni odnosi izmeĊu ĉlanova. Osnivački kapital se utvrĎuje ugovorom, jer zakon nije propisao minimum osnivačkog kapitala. Svoje uloge osnivači moraju unijeti u ugovorenom roku. Uneseni ulozi postaju imovina društva. Raspolaganje udjelima komanditnog društva. Interni prenos udjela meĎu članovima iste kategorije je u principu slobodan. Prenosom izmeĎu različitih kategorija mijenja se broj komplementara odnosno komanditora. Eksterni prenos udjela je ograničen kogentnim normama. Za prenos udjela od strane komplementara potrebna je saglasnost svih članova društva – i komplementara i komanditora. Isto vaţi i za prenos udjela komanditora na treća lica, ali se za komanditore ugovorom moţe predvidjeti i drugačije. Pravilo je da kod eksternog prometa udjelima, ostali članovi društva imaju pravo preče kupovine

58. Pravni odnosi komanditnog društva i njegovih članova prema trećim licima

Pravni odnosi prema trećim licima. Komanditno društvo ex lege zastupa svaki komplementar, ako ugovorom nije predviĎeno drugačije. Neki komplementari se mogu isključiti iz zastupanja, što se obavezno upisuje u sudski registar. Komanditori ne mogu zastupati društvo, jer bi to bilo suprotno kogentnim normama. MeĎutim, nema pravnih prepreka da se komanditorima da posebna punomoć ili trgovačka prokura. Inače, komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor u ime društva, odgovara za obaveze iz tako zaključenog ugovora kao komplementar, tj. neograničeno solidarno. Za obaveze društva primarno odgovara društvo, a supsidijarno, solidarno i neograničeno komplementari. Komanditori snose rizik samo do visine svog uloga. Izuzetno, postoje slučajevi i kad komanditor moţe odgovarati za obaveze komanditnog društva i to: - ako je u firmu upisano ime komanditora; - ako je komanditor preduzeo akt zastupanja; - za obaveze koje su za društvo nastale prije upisa u sudski registar, a komanditor je pristao na njih;

59. Upravljanje i zastupanje u komanditnom društvuUpravljanje komanditnim društvom. Komanditnim društvom upravljaju komplementari – svi, nekolicina ili jedan od njih, što se reguliše ugovorom. Upravljanje se uz saglasnost svih komplementara moţe povjeriti i trećem licu. Ako društvom upravlja samo jedan ili nekolicina komplementara, za vanredne poslove mora traţiti saglasnost svih ostalih komplementara. Komanditori ne mogu učestvovati u upravljanju društvom, niti se mogu protiviti odlukama komplementara u okviru redovnog poslovanja društva. Protivljenje komanditora dopušteno je samo kod odluka u vanrednom poslovanju. Pored ovoga, komanditori imaju pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva, te godišnji finansijski izvještaj.

60. Raspodjela dobiti i poslovnog rizika u komanditnom društvuSvi članovi bez razlike na pravni status i komlpementari i komanditori imaju pravo na dobit.Dobit se utvrđuje godišnjim bilansom na kraju dodine , dobit se dijeli na dva dijela :na dio za komplementarne i dio za komanditore.Naše pravo reguiše samo raspodjelu dobiti,tako se dobit među komplementarima dijeli na jednake dijelove a dio dobiti namijenjen komanditorima dijeli među njima srazmjero uplaćenim ulozima.Poslovni gubitak komanditnog društva se pokriva ili iz dobiti tako šro se smanjuje ili ne isplačuje ili smanjenjem uloga članova društva

61. Pojam i osnovne karakteristike komanditnog društva na dionicePojam. Komanditno društvo na dionice se moţe definisati kao poseban oblik društva u kome postoje 2 kategorije članova: komplementari i komanditori-dioničari. Na komplementare se primjenjuju pravila koja vaţe i u prostom komanditnom društvu, a na komanditore-dioničare pravila koja vaţe za dioničko društvo. Osnivanje i upravljanje. Društvo moţe nastati na 2 načina: osnivanjem, ili promjenom oblika prostog komanditnog društva. Pravilo je da osnivači mogu biti domaća pravna i fizička lica, najmanje 2 – 1 komplementar i 1 komanditor-dioničar. Ugovor o osnivanju komanditnog društva na dionice obavezno se sastavlja u pisanoj formi i sadrţi elemente koji su odreĎeni za obično komanditno društvo, kao i odredbe o dionicama (vrsta, serija, prava komanditora-dioničara, raspodjela, prenos dionica itd).62. Pojam i karakteristike dioničkog društvaPojam. Dioničko društvo je poseban oblik privrednog društva čiji osnovni kapital je unaprijed odreĎen i podijeljen na dionice i koje za obaveze u prometu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Dioničari ne odgovaraju za obaveze društva, osim u slučajevima zloupotrebe koji su ranije spomenuti. Karakteristike. DD je društvo kapitala. Moţe ga osnovati jedno ili više domaćih ili stranih, fizičkih ili pravnih lica. Ulozi dioničara ne moraju biti jednaki, izraţavaju se u dionicama koje su sastavni dio

osnovnog kapitala. Minimalni osnovni kapital je 50.000KM. To je opći minimum, a posebnim zakonima se moţe propisati drugačije. Za banke npr. taj osnovni kapital je 15 miliona, a za osiguravajuća društva 1 ili 2 miliona, u zavisnosti od toga da li se društvo bavi samo poslovima osiguranja ţivota, ili i drugim poslovima osiguranja odnosno reosiguranjem.63. Osnivači i osnivački akti dioničkog društvaOsnivanje dioniĉkog društva. Osnivački akt društva je ugovor ili odluka o osnivanju, što zavisi od broja osnivača. Osnivač je svako lice koje potpiše ugovor o osnivanju i otkupi osnivačke dionice. Dioničari koji kupe dionice narednih emisija postaju članovi društva, ali nisu osnivači. Načelno za osnivanje dd se primjenjuje normativni sistem, a izuzeci postoje u zakonom odreĎenim slučajevima (dozvolu za osnivanje poslovne banke ili otvaranje filijale strane banke u zemlji daje Agencija za bankarstvo; odobrenje za rad DD za osiguranje daje Ured za nadzor, odnosno Ministarstvo finansija). Postoje 3 opća uslova za osnivanje DD: osnivački akt, osnovna glavnica i upis društva u registar.

64. Simultano osnivanje dioničkog društvaSimultani postoji kad osnivači (maksimalno 40) ili odreĎeni krug kupaca prilikom potpisivanja osnivačkog ugovora preuzmu sve dionice društva koje se osniva, bez upućivanja javnog poziva na upis i uplatu dionica. Kod simultanog osnivanja nije potrebna prethodna dozvola Komisije za vrijednosne papire, jer se radi o emisiji dionica putem zatvorene prodaje. Prije upisa društva u registar, osnivači su duţni u cjelosti uplatiti osnivački kapital. Zakonom odreĎeni novčani minimum je 50.000KM.

65. Sukcesivno osnivanje dioničkog društvaSukcesivni način osnivanja postoji kad osnivači upute javni poziv za upis i uplatu dionica, uz prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Osnovna glavnica društva konstituira se iz uloga osnivača i lica koja su prihvatila javni poziv. Zakoni redovno traţe da osnivači obavezno preuzmu jedan dio dionica, tj. ne mogu se sve osnivačke dionice ponuditi javnoj prodaji. Kod sukcesivnog načina osnivanja, osnivači moraju podnijeti zahtjev Komisiji za odobrenje javne ponude dionica. Uz zahtjev se prilaţe: ugovor o osnivanju društva, prijedlog statuta i prijedlog prospekta sa detaljnim podacima o dionicama budućeg dd. Komisija u roku od 30 dana odnosi rješenje o odobrenju66. Osnivačka skupština dioničkog društvaOsnivaĉka skupština dioniĉkog društva obavezno se saziva od strane osnivača, i to u roku od 60 dana od dana prijema rješenja Komisije o uspjelom upisu dionica. Zakazuje se javnim oglasom, sa utvrĎenim dnevnim redom i materijalom u koji upisnici dionica moraju imati uvid. Kada je skupština prvi put sazvana, kvorum čine dioničari koji predstavljaju preko 1/2 ukupnog broja dionica sa pravom glasa. Ako nema kvoruma, skupština se ponovo saziva i kvorum čine dioničari koji predstavljaju preko 1/3 ukupnog broja dionica sa pravom glasa. Osnivačka skupština usvaja izvještaj o osnivanju društva, usvaja prvi statut društva, bira predsjedavajućeg skupštine, imenuje prve članove nadzornog odbora i potvrĎuje vrijednost uloga u stvarima i pravima i utvrĎuje broj dionica emitovanih po tom osnovu. Odluke donosi prostom većinom, osim usvajanja statuta za što je potrebna dvotrećinska većina. Uprava dd je obavezna da najkasnije 15 dana od dana odrţavanja osnivačke skupštine podnese zahtjev za upis u registar emitenata vrijednosnih papira kod Komisije.

67. Osnovni kapital dioničkog društvaOsnovni kapital dioniĉkog društva formira se iz uloga i uplate dionica. Minimum je 50.000KM. OdreĎuje se statutom, pa svaka njegova promjena povlači promjenu statuta. Uplaćuje se u domaćoj

valuti, s tim što se moţe i preračunavati. Minimalni nominalni iznos dionice je 10KM. Ulozi osnivača se mogu sastojati od novca, stvari i prava, a osnovni kapital se iskazuje u novčanoj vrijednosti. Cijena dionice nakon emitovanja ne moţe biti manja od njene nominalne vrijednosti, tj. zabranjeno je izdavanje i prodaja dionica “ispod pari”. Razlog tome je ostvarivanje planiranog osnivačkog kapitala, koji predstavlja zbir nominalnih vrijednosti dionica. MeĎutim, suprotno je moguće, tj. dionice se mogu emitovati “iznad pari”. Razlika izmeĎu cijene dionica i njihove nominalne vrijednosti (agio) je dionička premija koja nije sastavni dio osnovnog kapitala, već kapitalna dobit društva, koja se u bilansu iskazuje odvojeno. Javna ponuda dionica moţe se vršiti na 2 načina: po fiksnoj cijeni i na tender. U prvom slučaju cijena je fiskna, a u drugom ona predstavlja minimalnu cijenu po kojoj upisnici daju ponude, a dionica se prodaje po najvišoj ponuĎenoj cijeni po kojoj se mogu prodati sve dionice. Trţišna kupoprodajna cijena je ona po kojoj je moguće prodati sve dionice i nju su duţni platiti svi upisnici, bez obzira na pojedinačne ponude (pravilo je da se svi dioničari jednako tretiraju).68. Povećanje osnovnog kapitala dioničkog društvaPovećanje i smanjenje osnovnog kapitala. Povećanje se vrši na osnovu odluke koju na prijedlog nadzornog odbora donosi skupština dvotrećinskom većinom, obzirom da ono podrazumijeva i izmjenu statuta. Povećanje se moţe izvršiti na više načina: emisijom novih dionica, uslovnim povećanjem, povećanjem iz vlastitih sredstava i integrisanim povećanjem69. Emisija novih dionicaEmisija novih dionica je redovan način povećanja osnovnog kapitala. Moguća je samo ako su sve dionice društva ranijih emisija uplaćene u cjelini. Postojeći dioničari imaju zakonsko pravo preče kupnje. Ono se moţe odlukom skupštine za pojedinačne emisije isključiti ili ograničiti. Pravilo je da su novi ulozi u novcu70. Uslovno povećanje kapitala dioničkog društvaUslovno povećanje kapitala društva. Pod uslovnim povećanjem kapitala podrazumijeva se konverzija potraţivanja u trajne uloge. Naime, uz saglasnost povjerilaca društva, njihova se potraţivanja mogu pretvoriti u trajne uloge odnosno dionice, tako da praktično i nema stvarnog povećanja osnovnog kapitala.

71. Povećanje osnovnog kapitala dioničkog društva iz vlastitih sredstava Povećanje iz vlastitih sredstava se po pravilu moţe vršiti samo iz rezervnog fonda društva, i samo za iznos iznad zakonske obaveze rezervi od 25% fonda. Odluku donosi skupština dvotrećinskom većinom. U odluci se navodi da li se povećanje vrši srazmjernim povećanjem nominalne vrijednosti dionica ili emisijom novih, besplatnih dionica. Pravni osnov za donošenje odluke o povećanju moţe biti samo finansijski izvještaj sa izvještajem revizora o pozitivnom poslovanju koji ne moţe biti stariji od 3 mjeseca.72. Integrisano povećanje osnovnog kapitala dioničkog društvaIntegrisano povećanje osnovnog kapitala vrši se emisijom novih dionica u nepovoljnim uslovima zbog poremećaja na trţištu. Cilj ovakve emisije je dodatno prikupljanje novčanih sredstava u uslovima poremećaja na trţištu. Pravilo je da u takvim uslovima prodajna cijena dionica bude niţa od njihove nominalne vrijednosti. Razliku izmeĎu prodajne i nominalne vrijednosti snosi društvo na teret vlastitih sredstava (npr.ako je nominalna 10, a prodajna cijena 7KM, društvo je duţno za svaku dionicu platiti iznos od 3KM73. Smanjenje osnovnog kapitala dioničkog društvaSmanjenje osnovnog kapitala nastaje iz ekonomskih razloga, radi pokrića gubitaka. Vrši se na osnovu odluke skupštine društva donesene dvotrećinskom većinom, a ne moţe se izvršiti ispod zakonskog minimuma. Društvo je obavezno o smanjenju obavijestiti povjerioce, koji mogu traţiti obezbjeĎenje za svoja dospjela potraţivanja.74. Pojam i karakteristike dionice

Dionice (akcije). Dionica je dugoročni vrijednosni papir koji emituje dioničko društvo i kojom se izraţava dio osnovnog kapitala društva i pravo članstva u dioničkom društvu. Svaka dionica glasi na odreĎeni nominalni iznos, koji u našem pravu ne moţe biti manji od 10KM. Nominalna vrijednost dionice se po pravilu razlikuje od njene trţišne vrijednosti. Promjena trţišne vrijednosti utiče na vrijednost imovine dioničara, ali ne i na osnovni kapital dd niti na obaveze društva po osnovu emitovane dionice. Pravne karakteristike dionice proizilaze iz njene funkcije kao korporativnog papira, a sastoje se u slijedećem: a) Izdavalac moţe biti samo registrovano DD ili KDD.

b) Dionica je dugoročni investicioni papir čija ekonomska funkcija jeste akumulacija kapitala.

c) Dionica je pisana isprava (certifikat). Dionice su deponovane, a u pravnom prometu se pojavljuju samo u obliku elektronskih zapisa kod Registra. Umjesto dionice u materijaliziranom obliku, imalac dionice vlasništvo dokazuje certifikatom koji izdaje Registar;

d) Dionica je korporativni papir koji nosi varijabilni prihod (dividendu, superdividendu), za razliku od obveznice koja u principu nosi fiksni prihod. Prihod dioničara zavisi od zarade društva.

e) Dionica je nedjeljiva hartija od vrijednosti. Ako više lica naslijedi dionicu, nasljednici mogu nastupati prema društvu ili odrediti punomoćnika koji će u njihovo ime vršiti prava. Prema tome, nedjeljivost dionice ne isključuje mogućnost da na jednoj dionici ima više ovlaštenika.

f) Dionica je prenosiv (negocijabilan) papir. Prenosi se danom zaključenjem pravnog posla o prenosu vlasništva, s tim što Registar vrši prenos vlasništva upisom na račun novog imaoca.

g) Dionica je zamjenjiva hartija od vrijednosti (bitna je vrsta i obim prava koja sadrţi, a ne serija i kontrolni broj).

75. Prava i obaveze vlasnika dioniceĈlanska prava i obaveze dioniĉara. Članska prava se po pravilu dijele na upravljačka i imovinska. Upravljačka obuhvataju: 1. Učešće u radu skupštine društva (lično ili putem punomoćnika); 2. Pravo glasa po principu 1 dionica – 1 glas; 3. Podnošenje zahtjeva za sazivanje skupštine društva; 4. Pravo izmjene dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine; 5. Uvid u isprave i dokumenta društva o poslovanju; 6. Pravo pobijanja odluka skupštine društva; 7. Pravo učešća u izboru upravnog/nadzornog odbora (aktivno i pasivno); 8. Informisanje o radu i poslovanju dd.

76. Vrste (klase) dionicaKlase dionica. Dionice koje sadrţe ista prava čine jednu klasu. Sve dionice, osim običnih moraju sadrţavati oznaku klase. Najpoznatija klasifikacija dionica je na: 1. Obične ili redovne dionice; 2. Prioritetne dionice;

3. Dionice bez prava glasa ili dividendne; 4. Dionice zaposlenih; 5. Vlastite dionice dioničkog druš

77. Redovne (obične) dioniceObične (redovne) dionice – common shares su dionice koje nose normalna prava: pravo glasa, pravo na učešće u dividendi i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione odnosno stečajne mase. U ovoj klasi mogu postojati razlike (diferencijacije) na klasu “A” i klasu “B”. Obične dionice klase “A” su bez prava glasa, ali imaocu daju pravo prvenstvene naplate dividende. Obično ih kupuju mali dioničari, koji nisu zainteresirani za upravljanje društvom. Obične dionice klase “B” daju pravo glasa (po pravilu 1 dionica-1glas).

78. Povlašćene (prioritetne) dionice i dionice bez prava glasa Prioritetne (povlaštene) dionice sadrţe pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije ili stečaja, uz ograničeno pravo glasa. Pravo glasa se ne moţe ograničiti u slučajevima odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica u skupštini društva. Naše pravo ograničava emisiju povlaštenih dionica, čija nominalna vrijednost ne moţe iznositi preko 50% osnovnog kapitala dd. 79. Dionice radnika zaposlenih u dioničkom društvu Dionice zaposlenih radnika su posebna klasa dionica koju dd moţe emitovati u slučaju uslovnog povećanja osnovnog kapitala. To su besplatne dionice, a sadrţe ista prava kao i obične dionice osim ako zakon ne propisuje izuzetke. Zbir nominalne vrijednosti svih dionica za zaposlene ne moţe preći 5% osnovnog kapitala. Ove dionice se mogu prenositi samo na druge zaposlene i penzionisane radnike dd. Kad vlasnik izgubi svojstvo zaposlenog zbog smrti ili prestanka rada, društvo je obavezno otkupiti te dionice jer se one ne mogu prenijeti na “vanjske” dioničare, niti se mogu nasljeĎivati80. Vlastite dionice dioničkog društvaVlastite dionice. Savremena zakonodavstva dozvoljavaju da u izuzetnim uslovima dionička društva mogu na osnovu odluke skupštine dioničara sticati vlastite dionice, ali ne putem upisa. Po našem pravu, društvo vlastite dionice moţe steći na 3 načina: povlačenjem dionica, besplatno i komisionim putem. Pravilo je da dioničko društvo kad stiče vlastite dionice, mora smanjiti osnovni kapital za iznos nominalne vrijednosti vlastitih dionica, ali ne ispod zakonskog minimuma osnovnog kapitala i fonda rezervi. Vrijednost vlastitih dionica ne moţe biti veća od 10% osnovnog kapitala društva. Njihovo sticanje po pravilu podlijeţe posebnom pravnom reţimu – dd ne stiče akcionarska prava i dionice moraju biti otuĎene u odreĎenom roku

81. Sazivanje i sastav skupštine dioničkog društvaSazivanje skupštine društva. Skupštinu mogu sazvati: uprava, članovi čiji udjeli čine najmanje 1/10 osnovnog kapitala i nadzorni odbor, ako postoji. Uprava je obavezna sazvati skupštinu društva najmanje 1 godišnje, prvenstveno radi usvajanja godišnjeg obračuna i donošenja odluke o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitaka. Tokom poslovne godine, skupština se obavezno saziva ako je prema posljednjem godišnjem obračunu društvo ostvarilo poslovni gubitak veći od 1/5 osnovnog kapitala. Poziv za skupštinu dostavlja se članovima društva preporučenom pošiljkom najmanje 15 dana prije odrţavanja, sa dnevnim redom i materijalom za svaku tačku dnevnog reda. Član ili članovi čiji udjeli čine 1/10 osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda u roku od 8 dana od dana prijema poziva

82. Nadležnosti skupštine dioničkog društvaU nadleţnost skupštine ulaze strateška pitanja koja se trebaju realizirati u odreĎenom duţem periodu (do narednog zasijedanja ili duţe). Prema Zakonu o preduzećima, u nadleţnosti skupštine su slijedeća pitanja: 1. promjene osnovnog kapitala; 2. emisija novih dionica, obveznica ili drugih vrijednosnih papira; 3. statut, njegove izmjene i dopune; 4. usvajanje godišnjeg finansijskog izvještaja, raspodjela i upotreba dobiti, isplata dividende i pokriće gubitaka; 5. statusne promjene, promjena oblika i prestanak društva; 6. osnivanje, reorganizacija i likvidacija supsidijarnih društava i odobravanje njihovih statuta; 7. transakcije koje prelaze 1/3 knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva; 8. izbor i razrješenje članova nadzornog odbora, kao i lica i organa za reviziju, te naknade ovim licima; 9. druga bitna pitanja koja po svojoj prirodi spadaju u nadleţnost skupštine.

83. Odlučivanje u skupštini dioničkog društvaKvorum za donošenje odluka skupštine društva čine članovi koji predstavljaju 1/2 osnovnog kapitala društva. Ako nema kvoruma, skupština se sa istim dnevnim redom saziva ponovo, najkasnije 15 dana nakon prvobitnog dana odrţavanja. Kvorum za ovakvu ponovo zakazanu skupštinu čine dioničari koji predstavljaju 1/5 osnovnog kapitala društva. U slučaju da doo ima samo jednog člana, ovlaštenje skupštine vrši jedini član, s tim da neodloţno sastavlja i potpisuje zapisnik za svaku odluku koju je donio

84. Odlučivanje u skupštini dioničkog društva putem punomoćnikaDa bi se utvrdilo ko ima pravo u radu i odlučivanju u skupštini preciznije se definiše statutom društva,ali deponovanje certifikata o vlasništvu dionica i pismenih punomoći za zastupanja dioničara je rješenje radi utvrđivanja kvoruma.Kvorum za odlućivanje na skupštini postoji ako su na skupštini zastupljeni lično ili putem punomočnika dioničari sa više od 30% ukupnog broja dionicasa pravom glasa,a ukoliko neuspije održavanje zbog nedostatka kvorumma ponovljeno zasjedanje se može održati ako je tastupljeno više od 10% ukupnog broja dioničaras pravom glasa.

85. Zaštita prava manjinskih dioničara pri odlučivanju u skupštini dioničkog društvaZaštita manjina u odluĉivanju i pobijanju odluka skupštine. Prema našem pravu, zaštita manjine dioničara se ogleda u slijedećem: 1. Dioničar ili grupa sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa moţe podnijeti nadzornom odboru zahtjev za sazivanje vanredne skupštine i predloţiti dnevni red;

2. Dioničar, odnosno grupa sa najmanje 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa moţe pismeno predloţiti promjenu dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine, kao i predloţiti člana nadzornog odbora;

3. Svaki dioničar ili manjina dioničara ima pravo da od društva zahtijeva otkup i isplatu njegovih dionica po pravičnoj trţišnoj cijeni, ako se izjasni protiv prijedloga odluke skupštine društva

4. Kvalificirana manjina dioničara od 20% ima pravo zahtijevati vanredno ispitivanje cjelokupnog poslovanja društva za posljednjih 5 godina;

5. Dionička manjina ima pravo na informisanje i uvid u poslovanje društva, te da pokrene sudski postupak za utvrĎivanje ništavosti odluke skupštine koja je donesena u suprotnosti sa zakonom ili statutom. Za voĎenje postupka nadleţan je registarski sud ili sud na čijoj teritoriji je sjedište tuţenog društva.

86. Pojam i sastav nadzornog odbora u dioničkom društvuNadzorni odbor je obavezan stručni organ koji bira i razrješava skupština DD iz reda zaposlenih i vanjskih članova. On vrši upravlja društvom izmeĎu dva zasijedanja skupštine i donosi meritorne odluke iz oblasti operativnog upravljanja i strategijskog poslovodstva. TakoĎe kontroliše i rad direktora, odnosno uprave društva. Prema našem pravu, nadzorni odbor čine predsjednik i najmanje 2 člana, koji se imenuju na 4 godine i mogu biti imenovani više puta, bez ograničenja. Status člana nadzornog odbora moţe steći lice koje je poslovno sposobno i ima odgovarajuću školsku spremu i profesionalno iskustvo, zavisno od specifičnosti društva. Za člana nadzornog odbora ne moţe biti izabrano lice: - koje je osuĎivano za krivična djela i privredne prestupe nespojive sa članstvom u nadzornom odboru; - kome je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti iz nadleţnosti nadzornog odbora; - koje je starije od 70 godina na dan imenovanja; - direktor ili član uprave dd; - lice koje je već predsjednik ili član nadzornog odbora u 3 dionička društva.

87. Prava i obaveze članova nadzornog odbora u dioničkom društvu.Prava i obaveze članova društva sa ograničenom odgovornošću Imovinska prava članova društva obuhvataju pravo na udio u društvu i pravo na učešće u dobiti. Udio predstavlja skup svih prava koja pripadaju članu doo. Stiče se na osnovu uloga u osnovni kapital.. Društvo može steći i isplatiti vlastite udjele teretnim pravnim poslom samo iz imovine koja prelazi osnovni kapital društva DOO može i zalagati vlastite udjele, ali uz slijedeća ograničenja: - da se ne smije umanjiti imovina, odnosno osnovni kapital društva; - da vrijednost uloga u cjelosti mora obezbijediti potraživanje društva u svakom pojedinačnom slučaju;. U principu je prenos udjela slobodan, uz mogućnost uvođenja specifičnih ograničenja, po pravilu osnivačkim ugovorom.. Knjiga udjela članova društva je registar suvlasničkih udjela u društvu. To je evidencija članova i njihovih udjela koja mora biti uspostavljena u roku od 8 dana od dana registracije društva... Dobit društva utvrđuje se godišnjim bilansom, tako da se prvo podmiruju obaveze društva (fiskalne i druge), a ostatak se dijeli između članova društva srazmjerno udjelima, ako drugačije nije regulisano osnivačkim ugovorom

88. Nadležnosti nadzornog odbora u dioničkom društvuNadzorni odbor izvršava slijedeće poslove: - nadzor nad poslovanjem društva i radom uprave; - usvaja izvještaj direktora po polugodišnjem i godišnjem obračunu; - godišnje podnosi skupštini izvještaje o poslovanju i radu nadzornog odbora i odbora za reviziju, kao i plan poslovanja za narednu godinu; - imenuje upravu društva; - predlaže raspodjelu, način upotrebe dobiti i način pokrivanja gubitaka; - - saziva skupštinu društva; - odlučuje o drugim pitanjima u skladu sa

statutom. U slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja dužnosti, predsjednik i članovi društva solidarno odgovaraju za naknadu štete, ali se može utvrditi i pojedinačna odgovornost. Tužbu može podnijeti direktor u ime i za račun društva, ili dioničari u svoje ime a za račun društva. Radi sprečavanja sukoba interesa, predsjednik odnosno član nadzornog odbora ne može istovremeno u drugim društvima iste djelatnosti obavljati iste ili slične poslove

89. Pojam i sastav uprave dioničkog društvaPojam. Društvo sa ograničenom odgovornošću je poseban oblik privrednog društva sa pravnim subjektivitetom, koji mogu osnovati 1 ili više fizičkih ili pravnih lica koja ulaţući sredstva u osnivački kapital društva stiču udjele i ne odgovaraju za obaveze društva. Karakteristike a) Minimalni iznos osnivačkog kapitala u novcu je 2.000 KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne moţe biti manja od 100KM. Ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima.

b) Društvo ima status pravnog lica koji stiče registracijom. Moţe se osnovati za obavljanje bilo koje privredne djelatnosti;

c) Za svoje obaveze društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva;

d) Pored ugovora o osnivanju, DOO obavezno ima statut, kao najviši organizaciono-pravni akt koji se deponuje kod registracionog suda;

e) Firma obavezno sadrţi skraćenicu d.o.o. i jedinstveni identifikacioni broj.

90. Pojam i nadležnosti odbora za reviziju u dioničkom društvuNadzorni odbor društva je obavezan organ kod doo koje ima više od 10 članova, kao i kod doo koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1 miliona KM i najmanje 2 člana društva. U ostalim slučajevima doo je fakultativan organ. Ukupan broj članova nadzornog odbora mora biti neparan (3 ili 5), koje skupština društva imenuje i razrješava pojedinačno. Mandat članova nadzornog odbora je 4 godine i moţe se obnavljati bez ograničenja. Član moţe biti samo poslovno sposobno fizičko lice, mlaĎe od 70 godina koje nije osuĎivano za privredni kriminal. Ako osnivačkim ugovorom ili statutom nije drugačije regulisano, nadzorni odbor je nadleţan da: - saziva skupštinu, priprema prijedloge i izvršava odluke skupštine; - imenuje i razrješava upravu društva, nadzire njen rad i usvaja polugodišnje i godišnje obračune; - podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju, predlaţe način raspodjele dobiti i pokrivanja gubitaka; - podnosi skupštini izvještaj o radu nadzornog odbora i predlaţe plan za poslovanje nadzornog odbora za narednu godinu; - odobrava transakcije imovinom društva u obimu većem od ugovorom i zakonom utvrĎenog limita

91. Prestanak i likvidacija dioničkog društvaDoo moţe prestati: - istekom roka na koje je osnovano – skupština donosi odluku o otvaranju likvidacije i imenuje likvidatora; - odlukom skupštine odnosno članova društva; - statusnim promjenama i promjenom oblika društva, bez provoĎenja likvidacije; - stečajem; - odlukom suda.

Opći razlozi za prestanak odlukom suda su: ništavost upisa u sudski registar, provoĎenje stečaja ili obustava stečaja zbog nedovoljne imovine.92. Statusne promjene u dioničkom društvuPo našem pravu, dioničko društvo se može spojiti odnosno pripojiti samo sa društvima kapitala, tj. drugim dd ili doo. DD se spaja prenosom imovine na novo društvo, koje u zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele (zavisno da li nastaje novo dd ili doo). Društvo se pripaja prenosom imovine i obaveza drugom dd ili doo, koje emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva. Zakon propisuje da se u cilju zaštite učesnika u postupku spajanja, njihovih povjerilaca i dioničara, imovinom svakog od spojenih društava određeno vrijeme upravlja odvojeno.

93. Promjena oblika dioničkog društvamoguća je u doo na osnovu odluke skupštine dioničara donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa. Dioničari umjesto dionica stiču uloge doo, koji moraju biti u srazmjeri sa njihovim učešćem u osnovnom kapitalu bivšeg dd. Promjenom oblika se ne provodi postupak likvidacije i društvo ne mijenja pravni i ekonomski subjektivitet prema trećim licima.

94. Pojami karakteristike društva sa ograničenom odgovornošćuDruštvo sa ograničenom odgovornošću je poseban oblik privrednog društva sa pravnim subjektivitetom, koji mogu osnovati 1 ili više fizičkih ili pravnih lica koja ulažući sredstva u osnivački kapital društva stiču udjele i ne odgovaraju za obaveze društva. Karakteristike a) Minimalni iznos osnivačkog kapitala u novcu je 2.000 KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100KM. Ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima. b) Društvo ima status pravnog lica koji stiče registracijom. Može se osnovati za obavljanje bilo koje privredne djelatnosti; c) Za svoje obaveze društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva; d) Pored ugovora o osnivanju, DOO obavezno ima statut, kao najviši organizaciono-pravni akt koji se deponuje kod registracionog suda; e) Firma obavezno sadrži skraćenicu d.o.o. i jedinstveni identifikacioni broj95. Uslovi za osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću Za osnivanje općeg tipa DOO važi normativni sistem. Uslovi za osnivanje društva su osnivački akt, uplata osnovne glavnice i upis društva u registar. Društvo mogu osnovati jedan ili više osnivača, koji mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica. Osnivanje je simultano, jer se minimalni osnivački ulog mora u cjelosti uplatiti prije registracije društva.DOO se osniva zaključivanjem ugovora u obliku javne bilježničke isprave .kod notara

96. Osnivački akt društva sa ograničenom odgovornošćuOsnivački akt je ugovor ili odluka. Mora biti u pismenoj formi i potpisan od strane osnivača. Kao i u uporednom zakonodavstvu, i u našem poslovnom pravu je napušteno stanovište da ugovor kao osnivački akt ima svojstvo privatnopravne isprave. Naime, ugovori odnosno odluke o osnivanju privrednih društava imaju svojstvo javne isprave jer ih mogu sačiniti samo notari (javni bilježnici) ili ovjeravati ako su sastavljeni od trećih lica i zadovoljavaju zakonske uslove. Obavezni elementi osnivačkog akta su: - podaci o osnivačima - imena i adrese, odnosno nazivi i sjedišta; - firma, sjedište i djelatnost društva; - ukupni iznos osnovnog kapitala, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost uloga u stvarima i pravima, kao i visina udjela svakog člana; -; - imenovanje lica ovlaštenih za vođenje poslova, zastupanje društva, te za podnošenje prijave za upis u registar; - posebnu odredbu da li se društvo osniva na određeno ili neodređeno vrijeme.

97. Prava i obaveze članova društva sa ograničenom odgovornošćuImovinska prava članova društva obuhvataju pravo na udio u društvu i pravo na učešće u dobiti. Udio predstavlja skup svih prava koja pripadaju članu doo. Stiče se na osnovu uloga u osnovni kapital.. Društvo može steći i isplatiti vlastite udjele teretnim pravnim poslom samo iz imovine koja

prelazi osnovni kapital društva DOO može i zalagati vlastite udjele, ali uz slijedeća ograničenja: - da se ne smije umanjiti imovina, odnosno osnovni kapital društva; - da vrijednost uloga u cjelosti mora obezbijediti potraživanje društva u svakom pojedinačnom slučaju;. U principu je prenos udjela slobodan, uz mogućnost uvođenja specifičnih ograničenja, po pravilu osnivačkim ugovorom.. Knjiga udjela članova društva je registar suvlasničkih udjela u društvu. To je evidencija članova i njihovih udjela koja mora biti uspostavljena u roku od 8 dana od dana registracije društva... Dobit društva utvrđuje se godišnjim bilansom, tako da se prvo podmiruju obaveze društva (fiskalne i druge), a ostatak se dijeli između članova društva srazmjerno udjelima, ako drugačije nije regulisano osnivačkim ugovorom.98. Upravljačka prava članova društva sa ograničenom odgovornošćuUpravljačka prava članova društva sa ograničenom odgovornošću su pravo upravljanja, pravo glasa u organima društva ,pravo informisanja, pravo istupanja iz društva.Pravo upravljanja članovi doo ostvaruju na skupštini doo. Radi se o pravu, a ne o obavezi učešća u radu skupštine. U skupštini društva se odlučuje “po kapitalu”, a ne “po glavama”. Pravo informisanja. Svaki član društva ima pravo biti informisan o radu društva i njegovih organa, što se posebno odnosi na godišnji obračun, izvještaje revizora i uvid u poslovne knjige.. Pravo pobijanja odluka društva. Svaki član skupštine društva može pobijati odluku skupštine podnošenjem tužbe nadležnom registarskom sudu u prekluzivnom roku od 30 dana od dana donošenja pobijane odluke. Pravo na istupanje člana društva. Svaki član ima pravo istupiti iz društva, a može biti i isključen kad se ispune uslovi predviđeni zaknom, ugovorom odnosno statutom društva, te na osnovu odluke suda. Bez obzira na uslove iz ugovora ili statuta, član može svoje pravo istupanja iz društva ostvariti tužbom kod suda. O isključenju člana odlučuje skupština društva.. Istupanjem i isključenjem člana doo prestaje njegovo članstvo i sva lična prava i obaveze koja iz toga proizilaze.

99. Sastav i nadležnosti skupštine društva sa ograničenom odgovornošćuSkupštinu društva čine svi članovi d.o.o. Članovi društva odluke mogu donositi na 2 načina: (1) donošenjem odluka na skupštini koja po pravilu zasijeda jednom godišnje i (2) pismenim putem (glasanjem), bez sazivanja skupštine. Nadležnost skupštine. Skupština, odnosno članovi pismenim glasanjem, odlučuju o slijedećim pitanjima: - donošenje, izmjene i dopune statuta;- imenovanje i opoziv članova uprave i nadzornog odbora;- raspodjela dobiti i pokriće gubitaka;- promjene osnovnog kapitala društva;- povećanje (amortizacija) udjela članova društva;- statusne promjene, transformacija i prestanak društva;- davanje prokure za društvo i organizacione dijelove;- sticanje vlastitih udjela;- istupanje i isključenje članova itd.100. Odlučivanje u skupštini društva sa ograničenom odgovornošćuKvorum za donošenje odluka skupštine društva čine članovi koji predstavljaju 1/2 osnovnog kapitala društva. Ako nema kvoruma, skupština se sa istim dnevnim redom saziva ponovo, najkasnije 15 dana nakon prvobitnog dana održavanja. Kvorum za ovakvu ponovo zakazanu skupštinu čine dioničari koji predstavljaju 1/5 osnovnog kapitala društva.Skupštinu mogu sazvati: uprava, članovi čiji udjeli čine najmanje 1/10 osnovnog kapitala i nadzorni odbor, ako postoji. Uprava je obavezna sazvati skupštinu društva najmanje 1 godišnje. Tokom poslovne godine, skupština se obavezno saziva ako je prema posljednjem godišnjem obračunu društvo ostvarilo poslovni gubitak veći od 1/5 osnovnog kapitala. Poziv za skupštinu dostavlja se članovima društva preporučenom pošiljkom najmanje 15 dana prije održavanja, sa dnevnim redom i materijalom za svaku tačku dnevnog reda.101. Nadzorni odbor društva sa ograničenom odgovornošćuNadzorni odbor društva sa ograničenom odgovornošću je obavezan organ kod doo koje ima više od 10 članova, kao i kod doo koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1 miliona KM i najmanje 2 člana društva. Ukupan broj članova nadzornog odbora mora biti neparan Mandat članova nadzornog odbora je 4 godine i može se obnavljati bez ograničenja. Član može biti samo poslovno sposobno fizičko lice, mlađe od 70 godina koje nije osuđivano za privredni kriminal. Ako osnivačkim ugovorom ili statutom nije drugačije regulisano, nadzorni odbor je nadležan da: - saziva skupštinu, priprema prijedloge i izvršava odluke skupštine; - imenuje i razrješava upravu društva, nadzire njen rad i usvaja polugodišnje i godišnje obračune; - podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju, predlaže način raspodjele dobiti i pokrivanja gubitaka; - predlaže

plan za poslovanje nadzornog odbora za narednu godinu

102. Uprava društva sa ograničenom odgovrnošćuUprava društva sa ograničenom odgovrnošću je organ koji vodi poslovanje i zastupa društvo. Čine je direktor i (eventualno) izvršni direktori. Način izbora, mandat, nadležnost uprave i sl. su kao kod dd.Upravu doo imenuje i razrješava skupština ili nadzorni odbora izvršne direktore na prijedlog direktora.Član uprave društva ne može biti lice koje je osuđivano za krivična djela,kao i da su stariji od 70 godina.Uprava društva je zakonski zastupnik društva i njena ovlaštenja se ne mogu ograničiti ugovorom, statutomili odlukom članova društva.Uprava društva zastupa društvo u sudskim i vansudskim poslovnim transakcijama.

103. Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala u društvu sa ograničenom odgovornošćuPovećanje je moguće na 2 načina: efektivno i nominalno.Efektivno povećanje osnovnog kapitala može se ostvariti unošenjem novih ili povećanjem postojećih uloga. Ako se radi o povećanju postojećih uloga, odluka skupštine se po pravilu mora donijeti jednoglasno, jer za članove društva nastaju nove obaveze.Nominalno povećanje osnovnog kapitala vrši se iz rezervi društva, povećanjem nominalnih iznosa članova društva. Ovo povećanje se realizuje knjigovodstvenom promjenom u bilansu stanja. Smanjenje osnovnog kapitala. Osnovni kapital se može smanjiti odlukom društva, u kojoj se mora navesti obim i cilj smanjenja. Smanjenje se mora registrovati u sudskom ili registru društava, a odluka se objavljuje i u službenom glasilu. Smanjenje može biti efektivno i nominalno. Efektivno se može izvršiti na 2 načina: vraćanjem dijela uplaćenih uloga i oslobađanjem plaćanja dijela neuplaćenih uloga. Nominalno smanjenje kod doo nije posebno regulisano, te je moguće supsidijarno primijeniti odgovarajuće odredbe koje se odnose na dd.

104. Prestanak društva sa ograničenom odgovornošćuDoo može prestati:- istekom roka na koje je osnovano –odlukom skupštine odnosno članova društva; - statusnim promjenama i promjenom oblika društva, bez provođenja likvidacije; - stečajem; - odlukom suda. Opći razlozi za prestanak odlukom suda su: ništavost upisa u sudski registar, provođenje stečaja ili obustava stečaja zbog nedovoljne imovine. Posebni razlozi su: - tužba povjerilaca čija dospjela i neizmirena potraživanja prelaze 1/2 osnovnog kapitala; - kad skupština dd nije održana 8 mjeseci po isteku roka za podnošenje godišnjeg obračuna; - ako nadzorni odbor ne vrši adekvatno svoju funkciju ili nije izvršen izbor nadzornog odbora duže od 2 godine; - kad društvo i nakon kažnjavanja nastavi poslovanje suprotno zakonu i drugim propisima; - kad nadležni organ ili lica koja imaju pravni interes podnesu zahtjev za prestanak doo u slučaju: (1) kad društvo ne ostvaruje prihode duže od 3 godine; (2) kad je društvu oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti..

105. Pojam i vrste povezanih privrednih društavaPod povezanim društvima podrazumijeva se povezivanje više pravno samostalnih privrednih društava koja su faktički podvrgnuta jedinstvenom ekonomskom cilju. Povezivanje se može zasnivati na: - povezivanju putem kapitala, učešćem jednog društva u drugom; - ugovoru o vođenju poslova i drugih poduzetničkih ugovora; - statusnopravnom povezivanju. Vrste povezanih društava. Prema uporednom zakonodavstvu, među povezanim društvima mogu postojati slijedeći odnosi: - da jedno (većinsko) društvo ima većinski udio u drugom (supsidijarnom) ili većinsko pravo odlučivanja; - da je jedno društvo ovisno o vladajućem društvu; - da društva imaju uzajamne udjele; - da su 2 ili više društava vezana preduzetničkim ugovorima; - da se jedno (priključeno) društvo priključuje drugom (vladajućem) društvu.

106. Oblici povezivanja privrednih društavaKapital učešće je odnos između matičnog i zavisnog društva koji se ostvaruje sticanjem učešća od strane jednog društva u kapitalu drugog i vršenjem upravljačkih prava na osnovu tog učešća.

(holding) Društvo sa većinskim udjelom i većinskim pravom odlučivanja. Ovaj oblik povezivanja podrazumijeva da jedno društvo ima većinu udjela (preko 50%) ili većinsko pravo odlučivanja u drugom društvu. Većinsko društvo može supsidijarnom društvu davati obavezujuća pismena uputstva, ako je tako utvrđeno ugovorom. Supsidijarno društvo je dužno izvršavati obavezujuća uputstva, čak i ako su po njega nepovoljna (štetna). Većinsko društvo solidarno odgovara za obaveze koje je supsidijarno društvo preuzelo postupajući po obavezujućim uputstvima. Ovisno je pravno samostalno društvo na koje vladajuće ima direktan uticaj po osnovu kapital učešća ili većine glasova u organima upravljanjaVladajuće je onodruštvo koje ima većinski udio u osnovnom kapitalu ovisnog društva..

107. Pojam i osnivanje koncernaDa bi jedno povezano društvo imalo status koncerna, treba zaključiti ugovor o vođenju poslova između vodećeg i ovisnog društva Uporedno pravo poznaje vertikalni i horizontalni koncern. Vertikalni je koncern sa elementom dominacije. U njemu se vladajuće (dominantno) društvo i jedno ili višezavisnih društava grupišu pod jedinstvenu upravu dominantnog društva. Horizontalni koncern je koncern sa elementom koordinacije. Društva koja su nezavisna jedna od drugog ugovorom se stavljaju pod jedinstvenu upravu. Rukovođenje poslovanjem u horizontalnom koncernu ne može se sastojati u davanju obaveznih uputstava jednog društva drugom društvu. Osnivanje koncerna. U praksi koncern nastaje povezivanjem kapitalom. Jedno društvo osniva drugo (ovisno) društvo, prenoseći na njega dio svoje imovine i određuje mu djelatnost. Zavisno od položaja povezanih društava, u teoriji se razlikuje više vrsta koncerna: ugovorni, faktični i koncern ravnopravnih društava.

108. Povezana društva sa uzajamnim udjelimaPrivredna društva mogu biti povezana uzajamnim kapital učešćem. Prema uporednim pravima, društva sa uzajamnim udjelima su društva kapitala, koja su povezana tako da svako društvo ima više od 1/4 udjela u drugom društvu, s tim da povezana društva imaju sjedište u istoj državi.Ako jedno društvo stekne više od ¼ dionica ili udjela u drugom društvu kapitala sa sjedištem u jednoj državi pravilo je da uprava bez odagađanja pismeno obavijesti to društvo

109. Ugovorni oblici povezivanja privrednih društavaTajno društvo je oblik ugovornog povezivanja više privrednih društava i poduzetnika. Osnov nastanka je ugovor između tajnog člana, koji ulaže ugovoreni iznos kapitala u ostvarenje poduhvata, i druge ugovorne strane kao poduzetnika. Forma ugovora nije propisana, pa se on može zaključiti usmeno, pismeno Tajno društvo može prestati: istekom vremena na koje je osnovano, ostvarenjem cilja, smrću ili prestankom poduzetnika, sporazumno i otkazom bilo koje strane. Karteli su ugovorni oblici horizontalnog povezivanja privrednih subjekata koji proizvode iste ili sličneproizvode radi regulisanja zajedničkog nastupa na tržištu i drugih ekonomskih ciljeva. U pravnoj nauci karteli se dijele na: a) Kartele kojima se reguliše proizvodnja, prodaja i sistem cijena i b) Kartele za repatrijaciju prihoda,.Konzorcijum je ugovorno udruženje pojedinaca ili privrednih društava radi zajedničkog finansiranja pri čemu članovi konzorcija dijele rizik i dobit. Ugovorom se jednom članu konzorcija daje uloga punomoćnika – pilot društva, koje zastupa sve članice grupacije pred naručiocem . zaključuje ugovor i zastupa članice tokom njegove realizacije. Ugovori o konzorciju mogu biti otvorenog i zatvorenog tipa, što zavisi od mogućnosti pristupanovih članova110. Pojam i vrste i preduzetničkih ugovora, kao oblika povezivanja privrednih društvaZavisno od funkcije koja se njima želi postići, razlikuju se: a) Ugovor o vođenju poslova – ugovor o upravljanju; b) Ugovor o prenosu dobiti; c) Ugovor o zakupu pogona i d) Ostali preduzetnički ugovori sa specifičnim klauzulama. Ugovor o vođenju poslova je ugovor kojim društvo kapitala povjerava vođenje poslova drugom privrednom društvu Ugovorom se vladajuće društvo obavezuje da će snositi sve poslovne gubitke ovisnih društava dok taj ugovorni odnos traje. Ostvarena dobit se dijeli na članove vladajućeg (matičnog) i ovisnih društava u vidu tzv.primjerene naknade. Ugovor o prenosu dobiti je ugovor o povezivanju, kojim se društvo kapitala obavezuje da će drugom društvu prenijeti cjelokupnu svoju dobit. Društvo na koje se dobit prenosi obavezuje se na pokriće gubitaka i davanje primjerene naknade ili otpremnine

članovima društva čija mu je dobit prenesena.Ugovor o zakupu i prepuštanju pogona. Ugovorom o zakupu pogona jedno društvo daje svoj pogon u zakup drugom društvu, s tim da zakupoprimac pogon vodi u svoje ime i za svoj račun.

111. Pojam i osnivanje banke Banke su finansijske institucije, prvenstveno depozitnog i kreditnog karaktera, koje posluju kao dionička društva. Banka se osniva po koncesionom sistemu – potrebna je prethodna dozvola od strane Agencije za bankarstvo, pod uslovom da je Agencija stekla uvjerenje da će banka ispunjavati zakonske zahtjeve u poslovanju. Dozvola se daje i za otvaranje filijala i predstavništava. Agencija može ukinuti dozvolu ako se ispune zakonski uslovi ili na zahtjev banke. Zakonski minimum kapitala banke je 15 miliona KM. Uz zahtjev Agenciji za davanje bankarske dozvole prilažu se: ugovor o osnivanju banke, nacrt statuta i drugih osnivačkih akata, podaci o stručnosti i iskustvu rukovodećih radnika banke, iznos kapitala, plan organizacije i poslovanja, te popis vlasnika banke.

112. Upravljanje bankomUpravljačku strukturu banke čine skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i generalni direktor.. Skupštinu banke čine dioničari sa pravom glasa. Pravo glasa je ograničeno visinom učešća u kapitalu banke. Upravni odbor ima neparan broj članova, između 5 i 11, čiji mandat traje 4 godine uz mogućnost reizbora. Članovi upravnog odbora ne mogu svoja ovlaštenja prenositi na druga lica. Nadzorni odbor ima 5-7 članova sa mandatom od 4 godine i mogućnošću reizbora. Generalni direktor i članovi nadzornog odbora ne mogu biti istovremeno i članovi upravnog odbora, a generalni direktor ne može biti i član nadzornog odbora. Generalnog direktora imenuje upravni odbor, uz obaveznu prethodnu pismenu saglasnost Agencije. Djelatnost banke propisana je zakonom i odobrenjem Agencije, a sastoji se u slijedećem: prijem depozita, davanje i uzimanje kredita, itd

113. Društvo za osiguranje 113.Društvo za osiguranje su pravna lica koja se bave poslovima osiguranja lica i imovine, te poslovima reosiguranja. Statusno-pravni oblici ovih društava su: Dioničko društvo za osiguranje ili reosiguranje. Za osnivanje ovog društva potrebno je prethodno odobrenje Ureda za nadzor. Osnivači mogu biti fizička i pravna lica, domaća ili strana. Ako ulog stranog ulagača prelazi 50% osnovnog kapitala, potrebna je saglasnost Ministarstva finansija FBiH. Zakonski minimum osnovnog kapitala za društva koja se bave poslovima osiguranja života je 1 milion, a za društva koja obavljaju više vrsta osiguranja 2 miliona KM. Kapital se uplaćuje u gotovini. Društvo za uzajamno osiguranje je pravno lice u kome članovi uplatom uloga međusobno garantuju da će na principu uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Za osnivanje he potrebno da najmanje 250 pravnih subjekata zaključi ugovor o uzajamnom osiguranju od istih rizika. Uz to, potrebno je i odobrenje Ureda za nadzorPostoje 2 varijante ovog društva: sa ograničenim ulogom i sa neograničenim ulogom. U prvoj varijanti, zakonski minimum osnivačkog kapitala je najmanje 30%, a u drugoj najmanje 50% kapitala koji se traži za osnivanje dioničkog društva osiguranja

114. Društvo za reosiguranjeDruštvo za reosiguranje Dioničko društvo za osiguranje ili reosiguranje. Za osnivanje ovog društva potrebno je prethodno odobrenje Ureda za nadzor. Osnivači mogu biti fizička i pravna lica, domaća ili strana. Ako ulog stranog ulagača prelazi 50% osnovnog kapitala, potrebna je saglasnost Ministarstva finansija FBiH. Zakonski minimum osnovnog kapitala za društva koja se bave poslovima osiguranja života je 1 milion, a za društva koja obavljaju više vrsta osiguranja 2 miliona KM. Kapital se uplaćuje u gotovini. Društvo za uzajamno osiguranje je pravno lice u kome članovi uplatom uloga međusobno garantuju da će na principu uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Postoje 2 varijante ovog društva:

sa ograničenim ulogom i sa neograničenim ulogom. U prvoj varijanti, zakonski minimum osnivačkog kapitala je najmanje 30%, a u drugoj najmanje 50% kapitala koji se traži za osnivanje dioničkog društva osiguranja. Na upravljanje se shodno primjenjuju propisi o upravljanju DOO

115. Društvo za upravljanje fondovimaDruštvo za upravljanje fondovima je poseban oblik privrednog subjekta koje se osniva radi upravljanja fondovima kao posebnim finansijskim institucijama. Postoje 2 vrste ovih društava: društva za upravljanje uzajamnim i investicionim fondovima i privatizacijska društva za upravljanje PIF-ovima. Društva za upravljanje uzajamnim i/ili investicionim fondovima djeluju u formi DD ili DOO, uz primjenu općih pravila koja važe za te tipove društava. Upisuju se u sudski registar i u registar Komisije za vrijednosne papire. Osnivači društva mogu biti domaća ili strana, fizička ili pravna lica. Komisija za vrijednosne papire odobrava osnivanje. Ona može to odobrenje i svakodobno ukinuti. Zakonski minimum osnovnog kapitala je 1 milion KM ako društvo upravlja jednim fondom, a za svaki naredni fond taj minimum se povećava za 250.000 KM. Dakle, društva za upravljanje fondovima su privredni subjekti koji posluju kao dd ili doo, čija je isključiva nadležnost upravljanje fondovima raznih namjena, u kojima imaoci investicionih kupona ili dionica nemaju upravljačka, već samo imovinska prava.

116. Investicioni fondoviInvesticioni fondovi se osnivaju kao specijalne finansijske institucije radi prikupljanja finansijskog kapitala, zajedničkog i višepartnerskog investiranja u prenosive vrijednosne papire na načelima smanjenja i disperzije rizika. Postoje 3 vrste investicionih fondova: uzajamni investicioni fond, investicioni fond i privatizacijski investicioni fond. Uzajamni investicioni fond je posebna finansijska institucija koja nema status pravnog lica. Formira ga društvo za upravljanje uzajamnim fondom.Investicioni fond je finansijska institucija čija je isključiva djelatnost prikupljanje finansijskog kapitala i investiranje u prenosive vrijednosne papire i druge profitabilne poduhvate. Posluje kao dioničko društvo. Osniva se upisom dionica na osnovu javne ponude, uz prethodnu dozvolu Komisije za vrijednosne papire. Minimalni osnivački kapital je 4 miliona KM, mora biti u cjelosti uplaćen u novcu prije registracije fonda kod Komisije za vrijednosne papire FBiH.Privatizacijski investicioni fond je fond zatvorenog tipa i privremenog karaktera, u obliku dd. Osniva ga privatizacijsko društvo na osnovu odobrenja Komisije. Njegov cilj je omogućavanje lakšeg provođenja procesa privatizacije – prikupljanje certifikata i njihovo investiranje u privatizaciji državnih preduzeća. Osnovni kapital fonda ne može biti manji od 200 miliona KM.

117. Pojam i vrste berziBerza predstavlja stalno mjesto na kome se u određeno vrijeme i na utvrđen način obavlja kupovina i prodaja zamjenjive, tipizirane ili standardizirane robe i upravlja poslovnim transakcijama. Pod robom se podrazumijeva novac, hartije od vrijednosti, proizvodi, sirovine i usluge. U odnosu na predmet trgovanja, berze se dijele na: berze efekata (vrijednosnih papira), novčane (valutne), robne (produktne), berze usluga (franta) i mješovite. U okviru svake od tih vrsta, berze mogu biti opće i specijalizirane. Po pravnoj strukturi i odnosu države prema berzi, postoje 3 tipa berzi: 1. službene berze, koje osniva i kontroliše država i koje posluju po zakonskim propisima; 2. javne berze, kao javne tržišne institucije pod administrativnom kontrolom, poznate u kontinentalnom pravu; 3. berze organizirane kao privatnopravni subjekti, karakteristične za angloameričko pravo118. Osnivanje berziPo našem pravu, berzu mogu osnovati profesionalni posrednici, tako da finansijsku (efektnu) berzu mogu osnovati banke, osiguravajuća i reosiguravajuća društva.Berza se osniva u formi dioničarskog društva. Uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire, može je osnovati najmanje 5 lica sa statusom profesionalnih posrednika (brokera) koji su registrovani kod Komisije. Upisuje se u sudski registar i registar Komisije za vrijednosne papire. Zakonski minimum osnovnog kapitala za berzu efekata je 200.000 KM podijeljenih na redovne dionice na ime, a svaka dionica daje pravo na jedan glas. Dioničari berze su isključivo članovi, sa jednakim brojem dionica koje ne

mogu prenositi za vrijeme trajanja članstva.. Berza obavlja slijedeće poslove: - organizira povezivanje ponude i tražnje hartija od vrijednosti, - osigurava informacije o ponudi, tražnji i tržišnoj vrijednosti papira, - može obavljati i druge poslove po ovlaštenju Komisije za vrijednosne papi119. Organi berziPo našem pravu organi berze su skupština, nadzorni odbor . Skupštinu berze sačinjavaju svi dioničari berze .Nadležnost skupštine berze sastoji se usljedećem: skupštinu imenuje nadzorni odbor,donosi statut,donisi godišnji finansijski plan berze.Nadzorni odbor je organ svih organa berze.Nadzorni odbor čine prdsjednik i najmanje četiri člana.Predsjednik i članovi odbora mogu učestvovati u radu skupštine berze ali bez prava odlučivanja

120. Pojam i pravni status javnog preduzećaPo našem pravu, javna preduzeća se definišu kao ≫preduzeća koja obavljaju djelatnosti proizvodnje i prometa određenih proizvoda i pružanje usluga koje su nezamjenjiv uslov života i rada drugih preduzeća u određenom području ili, ako je to neophodno, za rad kantona, grada, entiteta odnosno države i jedinica lokalne samouprave≪. Kao osnivači javnog preduzeća mogu se pojaviti: državne organizacije (općina, grad, kanton, FBiH); pravna i fizička lica, domaća ili strana na bazi privatnog kapitala; istovremeno oblici državne organizacije i privatnopravna lica na bazi mješovite svojine. Po našem i uporednom pravu javna preduzeća su subjekti prava bez obzira ko ima većinski udio u osnivačkom kapitalu.Odnos između osnivača i javnih preduzeća u pogledu međusobnih prava definiše se ugovorom koji se zaključuje u pismenom obliku po našem pravu. Javno preduzeće se upisuje u sudski registar kao i svaki subjekt poslovnog prava, sa statusom pravnog lica.

121. Organi upravljanja javnog preduzećaU zavisnosti od pravnog oblika, organi javnog preduzeća su skupština odnosno odbor osnivača, upravni odbor i direktor. Osnovna podjela upravljanja se zasniva na vlasničkoj i funkcionalnoj osnovi. Pri tom treba razlikovati upravljačku, izvršnu i funkcionalnu.Nadležnost u skupštini se definiše statutom javnog preduzeća.skupština je najviši organ organ društva koju sačinjavaju dioničari.Upravni odbor javnog preduzeća ima najmanje tri člana.Direktora javnih preduzeća imenuje i razrješava upravni odbor preduzeća uz saglasnost izvršnog organa,države ,entiteta,kantona.Najvažnija funkcija direktora je poslovodna i zastupnička,on je zakonski zastupnik preduzeća i odgovora za zakonitost rada preduzeća.Javna preduzeća mogu biti u državnom ,mješovitom,i privatnom vlasništvu..

122. Pojam,osnivanje i upravljanje zadrugamaZadruga je organizacija sa statusom pravnog lica, koja se formira ugovorom fizičkih lica i u kojoj svaki član učestvuje neposredno i ravnopravno, sa ciljem da na principu uzajamnosti i solidarnosti unapređuje i zaštiti svoj ekonomski i drugi interes i stiče dobit. Opći tip zadruge osniva se ugovorom najmanje 5 lica koji ispunjavaju uslove predviđene pravilima zadruge. Po svojoj pravnoj prirodi, zadruga predstavlja vrstu ortakluka građanskog prava. Upravljanje i organi upravljanja. Organi zadruge su skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i direktor. Skupštinu čine svi zadrugari, a pravilima zadruge koja ima preko 300 zadrugara može se predvidjeti formiranje skupštine predstavnika koju čini najmanje 30 fizičkih lica koja se biraju na određeni mandat (najčešće 5 godina), uz mogućnost obnove. Skupština zadruge bira ostale organe upravljanja.

123. Privredne komore kao subjekti poslovnog pravasu neprofitne asocijacije poslovnih subjekata i drugih lica koja obavljaju privredne djelatnosti. Organi komore su skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i predsjednik. U okviru komora djeluju sudovi časti, koji postupaju u slučaju povrede ugovora, trgovačkih pravila, uzansi i drugih

propisa. Njihov sastav, postupak i mjere koje mogu izreći utvrđuju se statutom komore. Osnovni izvori finansiranja komora su članarina, kotizacije i drugi izvori neprofitnog karaktera. Spoljnotrgovinska komora BiH je nevladina, nepolitička i neprofitna javnopravna asocijacija privrednih subjekata i privrednih asocijacija sa teritorije BiH. Njena djelatnost se sastoji u slijedećem: utiče na razvoj Materija regulisana Zakonom o privrednim komorama u FBiH, Sl.novine FBiH br.35/98 vanjskotrgovinske i carinske politike, međunarodnog transporta i komunikacija; unapređenje saradnje sa međunarodnim finansijskim institucijama; zastupa interese svojih članova u odnosu na državne organe u kreiranju ekonomskog sistema i propisa; vrši poslove javnih ovlaštenja utvrđenih posebnim propisima itd.

124. Pojami osnivanje fondacija i zakladaFondacije i zaklade (zadužbine) su asocijacije neprofitnog karaktera sa statusom pravnog lica.. Postoje 2 osnovne razlike između fondacije i zaklade: 1. Imovina ili prihodi koji se ostvaruju od imovine zaklade trajno služe za ostvarenje općekorisnih ili dobrotvornih ciljeva, dok je trajanje fondacije vremenski ograničeno; 2. Zadužbine osnivaju samo fizička lica, a fondacije po pravilu pravna lica. Osnivanje. Fondaciju u FBiH osniva Vlada FBiH na prijedlog ministra u čiju oblast spada fondacija. Kao osnivači se mogu pojaviti domaća i strana, pravna i fizička lica, uz prethodnu saglasnost Vlade FBiH odnosno kantona. Fondacija i zaklada su pravna lica koja se registruju u registru fondacija odnosno upisniku zaklada koje vodi Ministarstvo pravde FBiH. Registracijom stiču pravnu sposobnost. Organi upravljanja fondacije su odbor povjerenika i izvršni odbor, a organi upravljanja zaklade upravnik ili posebno tijelo koje imenuje nadležni državni organ.

125. Pojam i osnovne karakteristike evropskog preduzećaU pravnom smislu, suština prava nastanjivanja je pravo fizičkih i pravnih lica iz država članica EU da po nacionalnom režimu na teritoriji drugih država članica EU mogu osnivati preduzeća i njihove organizacijske jedinice. Osnovne karakteristike evropskog preduzeća. Osnivači evropske kompanije (preduzeća) mogu biti dd, doo, kompanije i firme koje su osnovane po pravu države članice EU i ako imaju sjedište i glavnu upravu u jednoj od država EU. Po Jedinstvenim pravilima, evropska kompanija ima oblik dd, sa pravnim subjektivitetom u svim državama članicama. Minimalni osnivački kapital je 120.000 eura.Mogući načini osnivanja evropske kompanije su: spajanje (fuzija) najmanje 2 dd iz različitih država; formiranje zajedničkog holdinga evropskog preduzeća od najmanje 2 dd iz različitih država članica EU;

126. Pojam i ciljevi osnivanja evropske interesne grupacijeEvropska ekonomska interesna grupacija osniva se sa ciljem da omogući i razvije ekonomske aktivnosti svojih članova i poveća njihove rezultate. Dobit grupacije smatra se kao dobit članova i među njima se dijeli u skladu sa ugovorom o osnivanju, a ako ugovor ništa ne precizira onda na jednake dijelove. EEIG se osniva ugovorom, a registruje se u onoj državi u kojoj ima svoju zvaničnu adresu, i u svakoj drugoj državi članici u kojoj ima sopstveno preduzeće. EEIG se mora sastojati od najmanje 2 pravna subjekta iz 2 različite države članice. Država članica može propisati da EEIG upisana u njen registar ne može imati više od 20 članova. Grupacija mora imati svoje oditore koji će provjeravati računovodstvene i druge podatke. Članstvo u grupaciji podrazumijeva solidarnu i neograničenu odgovornost članova, ali oditori ne mogu povesti parnicu protiv članova sve dok grupacija ne padne pod stečaj.