POVIJEST ZDRAVSTVA Povijest liječništva, kirurgije, zubarstva, ljekarništva, primaljstva i sestrinstva

ARHAIČNA (PRETHISTORIJSKA) MEDICINA Ozljede o atmosferalija i životinja - nagon za samoodržanjem > početak medicine

iskustvo iz prirode: neke biljke smanjuju bol, oblozi od lišća, djelovanje sunca, vode, leda

Empirijska medicina - promatranje i stjecanje iskustva

1.) Demonistička faza - istjerivanje demona, zla iz organizma, uroci, vukodlaci, egzorcizam, čarobne formule, amajlije, tetoviranje

liječnik je čarobnjak - vrač

animizam

2.) Teurgijsko-magično-religijska faza - čovjek vjeruje u svemoćnost božanstva, njima pripisuje bolest, liječenje i oporavak

bolesti su posljedica poremetnje tjelesnih sokova - humoralna teorija masiranje bolnih dijelova tijela, ekstrakcija stranih tijela (drva, strelice), trepanacije

lubanje… građa tijela je nepoznanica

Stara medicina - liječništvo i ljekarništvo Mezopotamija, Sredozemlje, Egipat, Kina, Indija, Južna Amerika

Babilonija, glinene pločice iz 2000.-3000. g. pr. Kr. Biblioteka kralja Asurbanipala - oko 1000 pločica s preporukama liječenja

liječnici su bili svećenici, medicina vezana uz astrologiju i numerologiju

carski rez

anatomija životinja tijekom obrednih klanja, anatomija čovjeka nepoznanica

1700. g. pr. Kr. Hamurabijev zakonik - javnozdravstveni zakonik

Staroegipatska medicina poznata su nam četiri papirusa i svi sadrže elemente magično-religioznih metoda

liječenja

znanje iz anatomije: znaju da je srce sjedište optjecajnog sustava, optok krvi uspoređuju s plimom i osekom Nila, pipanje pulsa, inspekcija, urinoskopija, pretraga znoja

1550. g. pr. Kr., Smithov papirus - knjiga o ranama, kirurški test 1550. g. pr. Kr., Ebersov papirus - internistički tekst, popis lijekova, javnozdravstveni

savjeti medicina se proučavala u hramovima i bila je vezana za religiju

Imhotep - liječni/svećenik > polubog i bog, zaštitnik medicine

Anatomija - balzamiranje leševa Herodot piše da preporučuju klistir jer vjeruju da se hranom unose bolesti

Staroamerička medicina Asteci (Meksiko), Inke (Peru), Maje, Indijanci - elementi demonističke i magijsko-

teurgijske medicine rane šivali vlasima kose, žrtvovanje ljudi, trepanacije, humoralna teorija

Inke: balzamiranje mrtvaca i pokapanje u čučećem položaju, bolest - kazna bogova, lijek - koka

Maje: spaljivanje mrtvaca, lijek - kinin

Indijanci: božanstva, kauterizacija rana, isisavali otrov ujeda zmije, šivali rane

Staroindijska medicina 3000. g. pr. Kr. - kanalizacija, kupaonice, svete knjige (Vede) “seciranje mrtvaca” - potapanje u vodu i potom skidanje dijelova tijela

Sušruta - napisao Samhitu, opisano 1120 bolesti, 760 različitih biljaka za liječenje, obavlja kirurške zahvate (operacija nosa)

anatomija: skromna i primitivna znanja posebno razvijali okulistiku, internu medicinu, higijenu i dijetetiku, carski rez na mrtvoj

ženi Starokineska medicina - kineska tradicijska medicina

starokineska filozofija 12 parnih antimernih meridijana, 2 središnja neparna i 8 izvanrednih meridijana

365 akutočaka

Akupunktura

Medicina antičke Grčke Teurgična medicina - Eskulap

Znanstvena medicina - Hipokrat velika liječilišta: Epidaurus, Kyrene, Knidos na Kosu, Rhodos asklepijadi - liječnici-svećenici bog medicine: Apolon liječnik bogova: Peon

sve do 6. st. pr. Kr. medicina potpuno u rukama svećenika harmonija (synkrasia) - disharmonija (diskrasija) - bolest Empedoklo - humoralni sustav: ZEMLJA - krv - toplo

VODA - sluz - hladno

VATRA - crna žuč - suho

ZRAK - žuta žuč - vlažno

sve je stvoreno iz četiri elementa: vatra, voda, zemlja, zrak

Alkmeon iz Krotona - najznačajniji liječnik prije Hipokrata, napisao djelo “Peri physeos”. Smatra se da je prvi izvodio životinjske sekcije, protumačio porijeklo sperme, spoznao da je sjedište pamćenja i mišljenja mozak, a ne srce, razlikovao arterije i vene

Empedoklo se bavio sluhom, otkrio je slušni labirint Anaksagora je secirao mozak Najstarije medicinske škole nalazile su se u Kireni (sjeverna Afrika), Krotonu (južna

Italija), na Rodosu, Knidu i na otoku Kosu (najznačajnija škola) Aristotel

384.-322. g. pr. Kr. pristaša nauke o četiri elementa - dodaje peti > eter

vjerovao da su muško i žensko sjeme dijelovi tijela i spajanjem daju karakteristike roditelja

Aleksandrijska škola 332. Aleksandar Veliki osnovao grad Aleksandriju viviskecije na osuđenim zločincima

Herofil (4. st. pr. Kr.) - najveći anatom starog vijeka, opisao anatomiju ljudskog mozga, opisao jajnike i napisao primaljski priručnik

Erazistrat - 310.-255. g. pr. Kr., opisao slušni i vidni živac, radio vivisekcije i sekcije, odbacuje Hipokratovu teoriju životnih sokova, smatrao da bolest nastaje prekomjernom prehranom (pletore)

Mithridaticum - protuotrov protiv svih bolesti, naziv dobio prema kralju Mitridatu IV. Eupatoru (132.-63. g. pr. Kr.)

Theriaca - univerzalan lijek za sve

Dualizam > Mehanizam - Vitalizam vitalisti vjeruju u životno počelo, silu. Duša pokreće fiziološke fenomene (Aristotel,

Georg Ernst Stahl...) mehanisti smatraju tijelo kao uređaj, stroj. Ijatrofizika, ijatrokemija, ijatromolekularna

biologija (Rene Descartes, Franciscus Sylvius…)

HIPOKRATOVA I GALENOVA MEDICINA Hipokrat: 460.-377., sin liječnika Heraklida. Bio je pod utjecajem Demokrita. Djelo: “Corpus Hipocraticum” (59 djela) - piše o staroj medicini, o epidemijama, o

dijeti, o svetoj bolesti, o ozljedama glave, o prognostici, o tlu, zraku i vodi sažeo je patologiju, dijagnostiku, prognostiku, terapeutiku, epidemiologiju, kirurgiju,

porodništvo i ginekologiju, juristiku i etiku

pisao je i aforizme Suprostavlja se magijsko-religijskom liječenju. Smatra da bogovi i nadnaravne sile ne

utječu na bolest i zdravlje ljudi. Bolest je za njega prirodna pojava i ima prirodne uvjete i uzroke

Kao temelj medicine postavio je promatranje prirode i bolesnika

Uzroci bolesti mogu biti: klimatski, prehrambeni, nezdrava voda, prehlada Stvorio je etičke principe. Vrhovni princip prilikom liječenja: koristiti ili barem ne

škoditi INTERES i DOBROBIT bolesnika prvenstveni i glavni cilj Hipokratova medicina proizlazi iz Empedoklovog učenja o 4 elementa: VODA,

VATRA, ZEMLJA i ZRAK. Tim elementima odgovaraju 4 kvalitete: hladno, toplo, suho i mokro

U tijelu se nalaze četiri tjelesna soka: krv, sluz, žuta žuč i crna žuč

Njegova medicina temelji se na vođenju računa o tjelesnim sokovima - HUMORALNA TEORIJA - teorija se zadržala do 18. st.

Tkivo i organi nisu bitni (Hipokrat nije radio sekcije na ljudima) Empirija i filozofija su bitni u medicini. Pozitivniji i važniji dio je empirija

U svom sustavu traži odgovor na 3 pitanja: Zašto nastaje bolest? Kako nastaje bolest? Kako se može liječiti i spriječiti bolest?

Smatrao je da tjelesni sokovi imaju utjecaj na temperament čovjeka: SANGVINIK (krv), KOLENIK (žuta žuč), FLEGMATIK (sluz), MELANKOLIK (crna žuč)

U praksi napušta teoretiziranje i dogmatiziranje. Na temelju promatranja stvara prognostičke zaključke

“Facies hippocratica” - izraz lica umirućeg bolesnika - vrijedi i DANAS

opisao je empijem prsišta koji se liječi TORAKOTOMIJOM - zarez na prsnom košu - gnoj izlazi iz tijela

Hipokrat ima HOLISTIČKI PRISTUP - ne liječi organe već cijelog čovjeka

Anatomija u njegovo vrijeme je slabo obrađena, osim kostiju, zglobova i mišića. Hipokrat poznaje srce, jetru, slezenu, potrbušnicu i trbušne žlijezde, malo zna o bubregu

Najbolje poznaje proces probave Smatrao je da se krv stvara u jetri Liječenje: prirodni lijekovi, dijetetika i gimnastika Odbacuje monokauzalnu medicinsku filozofiju (jedan uzrok bolesti) Zdravlje: Eukrasia, bolest: Dyskrasia Faze bolesti: Krisis - kritična faza bolesti (brza faza), Litična faza (spora faza) Terapije: dijeta (pravilna prehrana) i prirodno liječenje Klaudije Galen iz Pergama: 129.-199. Školovao se u Pergamu, Smirni i Aleksandriji

(najpoznatija medicinska škola koja je cijenila sekcije i eksperiment) Secirao je životinje (najčešće majmune i svinje) Poštivanje ljudskog tijela - nema sekcije na ljudima

Promatrao je rane gladijatora i ranjenih vojnika

Djelo: “De anatomicis administrationibus”

Osteologiju (kosti) smatrao temeljem anatomije Dobro poznaje mišićni sustav i ligamente

Secirao je goveđi mozak - najbolje rezultate postigao je na mozgu i živcima. Otkrio je da prekid leđne moždine izaziva paralizu

Razlikuje tvrde (motorne) i mekane (senzibilne) živce - izviru iz mozga, a ne iz srca! Opisuje funkciju srca i žila. Krivo je smatrao da se u srčanoj pregradi nalaze sitni otvori Dao je pretpostavke malom krvotoku Zaključio je da između arterija i vena postoje anastamoze

Napisao je oko 400 djela iz medicine, filozofije, matematike i gramatike “Ars parva” - kompendij čitave patologije i terapije u 37 poglavlja - udžbenik medicine

u srednjem vijeku

Smatrao je da postoje tri svojstva: geneza, rast i nutricij Za zametak je rekao da je plod ženskog i muškog sjemena jer čovjek mora imati

obilježje obaju roditelja - “De facultatibus naturalibus” Pored Hipokrata Galen je najveći liječnik staroga vijeka

Također je vjerovao u teoriju o 4 elementa (voda, vatra, zemlja, zrak) 9 kvaliteta, 4 tjelesna soka, 4 vrste organa (glavni, pomoćni, specifični i podređeni), 3

sile (prirodna, spiritualna i animalna) Radnje: glad, probava, retencija i čišćenje crijeva

3 spiritusa - naturalni (jetra), vitalni (srce i arterije) i animalni (mozak) Životne dobi: mladost, muževnost, starost i senilnost Tri protuprirođenosti: bolesti, njihovi uzroci i posljedice

Tri grupe bolesti - zahvaćaju neke grupe organa, organske i opće ili humoralne) Tri vrste groznice

Lijekovi: opći i specifični Za razliku od Hipokrata, promatranje mu nije dovoljno - uvodi eksperiment Napisao je knjigu “Theriake” o terijacima - o magičnom i svemogućem protuotrovu

terijaku

Smatrao je da je životinjska sekcija dovoljna za poznavanje ljudske anatomije. Slijedećih 14 stoljeća liječnici uče na anatomiji majmuna!

Nakon Galena uslijedilo je razdoblje mistike, praznovjerja i astrologije (rani srednji vijek)

EKLEKTICIZAM - Gdje nije mogao izvući zaključke, Galen se pozivao na prethodne autoritete i na opće mišljenje. Ostavljao je ono što je dobro, a odbacivao ono što je loše

MEDICINA STAROG VIJEKA

Razvoj morfološke medicine - anatomije Egipćani - balzamiranje mumija > unutrašni organi se bacaju u Nil, mozak se izvlači

kroz nosnu šupljinu. Tijelo se balzamira po protokolu biljem i uljima Hipokrat ne spominje anatomsku sekciju

Aristotel (384.-322. g. pr. Kr.) secira ptice, gmazove, majmune… Za čovjeka kaže da je mikrokozmos u makrokozmosu

Habsburzi su se balzamirali po španjolskom protokolu - unutarnji organi su izvađeni i stavljeni u samostalni lijes u crkvi sv. Stjepana, srce u urnu u crkvi sv Augustina, a tijelo se nalazilo u kapucinskim kriptama. Car Franjo Josip odbio je takvu sahranu

1400. g. pr. Kr. Egipćani su opisali poliomijelitis - dječju paralizu

Ebersov papirus - egipatski javnomedicinski papir, savjeti za zdrav život Liječilišta starog vijeka na hrvatskom prostoru: Istarske Toplice, Toplice Topusko,

Varaždinske Toplice, Daruvarske Toplice

HELENSKA CIVILIZACIJA: Aleksandrija

Anatomske sekcije na živim ljudima (vivisekcija) - osuđeni zločinci

Herofil iz Kalcedona (335.-280. g. pr. Kr.) - duodenum (spaja debelo i tanko crijevo, 12 palaca - dvanaesnik), poznaje prostatu, strukture mozga, dokazao je da refleksi idu preko živaca, a ne preko arterija kako je tvrdio Galen

Erazistat s Kerosa (325.-250. g. pr. Kr.) - Herofilov učenik, opisao je srčane zaliske, krivo je smatrao da arterije prenose zrak, mreži kapilara dao ime parenchyma

RIMSKA MEDICINA

Etrušćani > religijska, herbalna i prirodna medicina

> kult božanstva, prve toplice i vodovodi, počeli su isušivati močvare iz zdravstvenih razloga (malarija i kolera)

219. g. pr. Kr. u Rim dolazi Arhagat - prvi školovani liječnik

Vlada šarlatanstvo i odbacivanje grčkih liječnika

Metodička škola Prvi znanstveni liječnik Asklepijad 91. g. pr. Kr. dolazi u Rim, Ciceronov prijatelj.

Kritizirao je način života Rimljana - orgije, prežderavanja i pijančevanja. Odbacuje humoralnu Hipokratovu teoriju i smatra da su organi bitni za bolest. Uvodi ATOMISTIČKU teoriju po kojoj je tijelo građeno od sitnih atoma

Asklepijadovi učenici - Temison iz Laodikeje

- Soran iz Efeza najveći ginekolog i porodničar, djelovao je za vrijeme cara Hadrijana. izbacuje praznovjerje iz medicine, napisao Hipokratovu biografiju. Njegovo najznačajnije djelo je “Peri gynaikeion paton”

Pneumatska škola (duh) - medicina je “artes” (umjetnost) Pedanije - 1. st., opijum iz maka - počeci lokalne anestezije

Rimska medicina je dogmatska, metodička, empirijska, pneumatska i eklektična

U Rimskom Carstvu postoje zasebni civilni i vojni liječnici Postoje javnozdravstvene uredbe i zakoni, postoje javni zahodi, higijensko-sanitani

uređaji (akvedukti, terme), odvoz smeća, javne kuće je obavezno pregledavao liječnik, uredba o živežnim namirnicama

7. st. pr. Kr., drugi kralj Rima Numa Pompilije donio je “Lex regia” - obavezan carski rez kako bi se spasilo dijete (August je rođen carskim rezom)

6. st. pr. Kr. “Lex cornelia” - zabrana pobačaja i kazna za sve koji sudjeluju u tome

Dokazivanje očinstva - Zakon o trajanju trudnoće zbog dokazivanja očinstva (10 lunarnih mjeseci traje trudnoća)

Prvi rimski liječnici bili su robovi (preteče dvorskih liječnika, bijedan socijalni položaj), gladijatorski liječnici i općinski liječnici

Archiatri palatini - dvorski liječnici 117. car Hadrijan oslobodio je liječnike od poreza i javnih radova, te im je povećao

plaće

160. Antonio Pio regulirao je plaće liječnicima i naredio besplatnu liječničku skrb za siromahe

Valetudinariji - vojne bolnice, odnosno toplice za oporavak Uz liječnike rade i bolničari - curatrix i primalje - obstetrix

ARAPSKA MEDICINA 643. Arapi zauzimaju Aleksandriju

Prevode dijela Hipokarat i Galena

Arapska medicina je veza između klasične grčko-rimske medicine i moderne medicine koja se na Zapadu polagano počela razvijati u vrijeme renesanse

Razvoj farmacije - Arapi su odvojili farmaciju od medicine

U 8. st. u Bagdadu postoji apoteka

Primjer: “kamene suze jelena” - zmijski protuotrov (bezoar - naziv za protuotrov) koji nastaje iz suza koje jelen pusti nakon što ga ugrize zmije

Utjecaj sirijske medicine - škola koju su osnovali nestorijanci nakon što su prognani iz Bizanta

Proučavali su i uzgajali ljekovito bilje Istaknuti liječnici: Avicena, Al Razi, Majmonid, Albucasis

Islam zabranjuje seciranje ljudskih tijela Albucasis - najznačajniji arapski kirurg, napisao djelo “Al Tasrif” - udžbenik kirurgije

u srednjem vijeku Arapski kirurzi zaziru od noža i služe se uglavnom kauterom (osim kod amputacija) -

spaljivanje

Poznaju stiptička sredstva (za stezanje) Razes (850.-923.) - Perzijanac, ravnatelj bolnice u Bagdadu. Djelo “Continens” -

enciklopedija sa 226 djela grčkih i arapskih medicinskih autora vrlo objektivan, protivnik predrasuda i praznovjerja

vršio je kemijska istraživanja, pronašao je H2SO4 istraživao je specifičnu težinu tekućina (urin) prozvan je arapskim Galenom “De variolis et morbilis” - o boginjama i ospicama

Avicena (980.-1037) - liječnik na perzijanskim dvorovima. Djelo “Kanun” - enciklopedija grčke, rimske i arapske medicine

razdvojio je medicinu od kirurgije - pogubni učinak te doktrine

kauterizacija je postala lijek za sve (hemostaza, spaljivanje rana gubavaca, iščašenje rana)

Arapska medicina - oslanjanje na Galena, nisu radili pokuse na životinjama, ostvarili su pomak u terapiji, unaprijedili su nauku o lijekovima i otkrili neke kemijske spojeve. Postoje prave bolnice sa stalnom liječničkom službom

1258. Mongoli zauzimaju Bagdad

SREDNJOVJEKOVNA MEDICINA od rimskog doba do renesanse nema anatomskih proučavanja

zahvati u prsnoj i trbušnoj šupljini završavali su smrću leprozoriji - mjesta za gubavce

lazareti - karantene

Skolastička medicina sva filozofska, teološka i znanstvena, dakle i medicinska misao srednjeg vijeka

stoljećima je kršćanski intelektualac (redovnik, klerik) bio “školnik”, što znači da je filozofiju shvaćao ne kao slobodno istraživanje nego kao učenje i poučavanje u službi teologije

odriče se iskustva i samostalnog istraživanja, temelji se samo na tradiciju i procjenjivanju autoriteta - liječnici proučavaju stare medicinske autore, a ne bolesti

medicina se ne bazira na eksperimentu, već na spekulativnoj filozofiji. Podređena je dogmama i autoritetima (Aristotel i Galen)

arapska medicina služi kao potvrda tih autoriteta

nastava medicine sastoji se od čitanja i komentiranja tih autoriteta (Hipokrat, Aristotel, Galen, Razes, Avicena…)

Medicinska škola u Salernu 9. st. osnivač: Constantinus Africanus (1018.-1087.) filozofski, pravni i medicinski odjel (osnovali liječnici svjetovnjaci - civitas

hippocratica) u početku u vezi sa benediktinskim samostanom u Monte Cassinu škola je imala svjetovni karakter

procvat u 11. st. sa upoznavanjem arapske medicine bave se kirurgijom i ginekologijom

žene obavljaju medicinsku praksu, a neke drže i medicinska predavanja - Trotulla Salernitana

imaju svoje pacijente prve ljudske sekcije obavljaju od 13. st. (prije toga na svinjama) anatom Copho: “Anatomia porci” (12. st.) javne anatomske demonstracije namijenjene liječnicima

820. sagrađena je prva bolnica u benediktinskom samostanu i ljekarna

1240. Friedrich II. zabranjuje liječnicima posjedovanje ljekarne Edikt iz Salerna 1240. donosi odredbu po kojoj ljekarnici moraju izdavati lijekove po

propisima Salernska škola - preteča medicinskih fakulteta kasnijih sveučilišta. Logika se učila 3

godine, a zatim medicina 5 godina 1140., Roger, knez Sicilije i Salerna, određuje da liječnici moraju imati diplomu koju

su potvrdili vlasti 1240., Friedrich II. školi u Salernu daje pravo izdavanja diploma, ali pod uvjetom da

je kandidat secirao leš 1158. osniva se novo sveučilište pod utjecajem Crkve - medicinski fakultet Bologna

1220. osniva se medinski fakultet u Montpellieru (suparnik Salernu) - najjače žarište arapske medicine. Na novim sveučilištima arabizirani galenizam kočio je napredak medicinske znanosti. Fakultet u Salernu od arapske medicine uzimao je samo najbolje

Fakultet u Salernu zatvorio je Napoleon 1811. Italija - Bologna

13. st. - u Bologni se dokazuje nasilna smrt obdukcijom zaštitnici bolonjeske škole: sv. Kuzma sa skalpelom, sv. Damjan u studentskoj odori i

Bogorodica s djetetom početak sekcija i promatranje morfologije 1315. kao superiorne metode za izučavanje

medicine Sector - obducent Ostentor (demonstrator) - pokazivač Lector (čitač) - profesor anatomije

Mondina de Luzzi (1270.-1326.) 1316., “Anatomia mundi” - galenski tekst, do 16. st. najvažniji udžbenik medicine

nije secirao (vjerojatno samo dva leša) za vrijeme predavanja sjedio je za katedrom i čitao iz knjige smatrao je da treba secirati i izdvajati sloj po sloj

Guy de Chauliac “Apostol” kirurgije, učenik Mondine i liječnik pape Klementa VI. (za vrijeme epidemije

stolovao je u Avignonu) operirao je kile i katarakte, uveo je remenje i utege u liječenju kostoloma

Smatrao je da bez anatomije kirurg ne može raditi Dominko iz Dubrovnika

Hrvat, 14./15. st. profesor astrologije i medicine u Bologni i Sieni pisao o mokraćnim kamencima i farmakoterapiji, komentare Razesa i Avicene

Ibn an Nafis - sirijski liječnik, opisao plućni krvotok

Federik Grisogno Bartolačić (1472.-1538.) iz Zadra promoviran za doktora filozofije i medicine u Padovi

predavao astrologiju i matematiku 1528. objavljuje u Veneciji zbirku medicinsko-astroloških rasprava

u prvom desetljeću 16. st. vraća se u Zadar i radi kao liječnik zanima se za utjecaj plime i oseke, te položaja nebeskih tijela na ljudsko zdravlje

Girolamo Fracastoro (1478.-1553.) uvodi pojam “klice” kao uzročnika bolesti 1546. izlazi njegovo najznačajnije djelo “De contagione et contagiosis morbis” u

kojemu promišlja o kontaktnoj zarazi Leonardo da Vinci (1452.-1519.)

samostalno proučava ljudsko tijelo i ne obazire se na stare tekstove

u Firenci i Milanu izvršio je tridesetak sekcija

uz suradnju Markantonija delta Torea trebao je objaviti knjigu, no smrt ga je spriječila 200 listova originalnih Leonardovih crteža - organi prikazani dotad neviđenom

preciznošću sa četiri različite strane proučavao i funkciju organa (npr. oka, maternice…)

Jacopo Berengario da Carpi (1470.-1530.) profesor na sveučilištu u Bologni prvi opisao slijepo crijev, secirao nekoliko stotina leševa napisao udžbenik anatomija, ali je i dalje bio sljedbenik Galena

Jacobus Sylvius (1478.-1555.) profesor anatomije na sveučilištu u Parizu

inzistirao da se anatomija uči uz leš

napravio je reformu anatomske nomenklature

i dalje slijedi Galena

po njemu se naziva brazda u sljepoočnom dijelu mozga

Andreas Vesalius (1514.-1564.) dvorski liječnik Karla V. i Filipa II. studirao medicinu u Parizu, profesor anatomije u Padovi skupljao je i slagao kosture, operirao trepanacijom znanstveno srušio galenizam, pronašao više od 200 pogrešaka u Galenovoj anatomiji >

odriče se Galenove anatomije korigira Galena 1540. u Bologni 1543., “De humani corporis fabrica libri septem” - Sedam knjiga o građi ljudskog

tijela ---->obrađena cijela anatomija čovjeka

vodio je računa o anatomskoj tehnici, odnosno kako pravilno secirati izazvao ogorčenje Sylviusa, ali i svojih učenika napušta Padovu i odlazi u Madrid

Matteo Realdo Colombo (1516.-1559.) Vesaliusov učenik

profesor anatomije i kirurgije u Pisi, Padovi i Rimu djelo: “De re anatomica libri XV.”

dokazao je plućnu cirkulaciju (mali krvotok) obducirao je sv. Ignacija i otkrio da je imao žučne kamence

Vesaliusovi nasljednici i učenici Bartolomeo Eustachi > oralna anatomija i anatomija bubrega, Eustachijeva cijev (spaja

ždrijelo sa srednjim uhom) Gabriele Fallopio > Djelo: “Observationes anatomicae”, opisao kondom od platna

natopljenog travama i solima sa šarenom vrpcom na dnu radi estetike. Opisao je srednje i unutrašnje uho, pužnicu i jajovode, Fallopijeva tuba (povezuje jajnik s maternicom)

Otac i sin Jansenn - brusači naočala, napravili su prvi sastavljeni mikroskop

1609. Galileo Galilei konstruirao teleskop

Miguel Serveto teolog i liječnik razlikuje tamniju i svijetliju krv (venska i arterijska krv) naslutio mali ili plućni optok

Theophrastus Paracelsus (1493.-1541.) ijatrokemičar i ijatrofizičar odbacuje teoriju o četiri tjelesna soka i svodi životne funckije na kemijske procese

1528. na trgu u Baselu javno spalio Avicenina djela naučavao je da se ljudski organizam sastoji od sumpora, žive i soli također je smatrao da postoji tajanstvena sila ARHEUS

funkcija organizma je kao funkcija stroja FIBRA je najelementarniji sastavni dio organizma koji se nalazi u svim organima i u

stanju je trajne oscilacije

Santorio Santorio (1561.-1636.) u službi obitelji Zrinskih Djelo: “De medica statica”

probleme nastoji riješiti uz pomoć matematike i eksperimentalne fizike

Georg Ernest Stahl (1660.-1734.) dvorski liječnik u Berlinu

živa priroda posjeduje dušu animu i ona upravlja svim životnim funkcijama

anatomiju odbija kao nepotrebnu

pristaša humoralne patologije - previše krvi u organima uzrokuje bolest > puštanje krvi kao lijek

Ljekarništvo apoteka (grč. skladište vina) 1140. otvorena ljekarna u Napulju, 1180. u Parizu, krajem 12. st. u Firenci 1271. otvorena je ljekarna u Trogiru

Ljekarna male braće (franjevci) u Dubrovniku djelovala je od 1272. do 1950. 1282. otvorena ljekarna u Splitu

Pharmacopea - ljekarnička Biblija > sve o svakom lijeku postojale su samostalne, hospitalne, gradske i privatne ljekarne

Primjer: Luj XIV. primio je više od 2000 klistira (klistiromanija - metoda čišćenja crijeva), katkad i 3-4 puta dnevno

Od 16. st. razvoj fizike i kemije postaju temelj znanstvenog istraživanja u medicini (Galilei,

Kepler,Newton, Boyle…) iz Italije centar znanstvenog istraživanja seli se na sjever - Nizozemska i Engleska sveučilište u Leidenu

utjecaj filozofa: Francis Bacon i Rene Descartes Bacon: usporedno proučavanje zdravog i bolesnog čovjeka

Descartes: tvorac moderne matematike, ne dopušta postojanje nikakve sile, mehanički tumači fiziološke pojave

Gjuro Armen Baglivi (Dubrovnik, 1668.-Rim, 1707.) upisuje medicinski fakultet u Napulju, studij završava u Salernu

u Padovi sluša predavanja prof. kirurgije Domenika Marchettija

1696. postaje profesor anatomije

Hieronymus Fabricius ab Aquapendentea (1537.-1619.) Fallopijev učenik, istražuje krvotok otac moderne embriologije

1574. točno opisao venske zaliske (Williamu Harveyju olakšao otkriće optoka krvi) Johann Georg Wirsung (1589.-1643.)

proučavao anatomiju gušterače

William Harvey (1578.-1657.) opisao optok krvi (mali i veliki krvotok)

Regnier de Graff (1641.-1673.) otkrio jajašce u jajniku napisao traktat o klistirima

Antoni van Leeuwenhoek (1632.-1723.) izumio prvi jednostavni mikroskop

otac mikrobiologije

Luigi Galvani (1737.-1798.) 1786. otkriva galvansku struju (konstantna istosmjerna struja) počinju se proučavati električni fenomeni u ljudskom tijelu

Lorenzo Spalazani (1729.-1779.) istraživao temeljne fiziološke procese u tijelu (optok krvi, disanje, probava, oplodnja)

William Cruikshank (1745.-1800.) anatom, bolovao od epilepsije otkrio limfni sustav

John Warren (1753.-1815.) anatom i kirurg

osnivač Harvardskog medicinskog fakulteta

John Collins Warren (1778.-1856.) osnivač bolnice Massachusetts u Bostonu

1846.demonstrirao primjenu etera prilikom operacije

1820. otkriven kinin iz kore stabala Cinchona - peruanska kora

1. BEČKA MEDICINSKA ŠKOLA 1750.-1800. Gerhardt von Swieten 1749. postaje dekan medicinskog fakulteta Leopold Augenbrugger Johann Peter Frank Lukas Johann Boer (porodničar) Vincenz von Kern (kirurg)

2. BEČKA MEDICINSKA ŠKOLA

od 1800. Karl von Rakitansky (patolog) Joseph Škoda (internist) Ferdinand von Hebra (dermatolog)

Car Josip II. 1785. u Beču otvara posebnu školu za vojne liječnike - Josephinum

Joannes Baptista Lalangue (1743.-1799.) liječnik, kirurg i porodničar javnozdravstveni djelatnik županijski fizik Varaždina

napisao prvi primaljski priručnik na hrvatskom jeziku

19. stoljeće više se ne proučavaju samo dijelovi tijela koji su vidljivi golim okom

uveden je pojam tkiva

otkrile su se stanice

nove grane: citologija, histologija, mikroskopska anatomija otkriće rendgenskih zraka - Wilhelm Conrad Röntgen, 1895.

nove metode bojanja i mikroskopiranja

Fiziologija u 19. st. razvoj mikroskopske anatomije i kemije kemijske metode istraživanja razriješile fiziologiju disanja, probave, rada žlijezda

fiziologija se odvaja od anatomije

Dijagnostika fizikalni pregled inspekcija, auskultacija, prekusija, endoskopija, slikovne metode

makroskopski pregled (obdukcija) mikroskopski pregled

Joseph Leopold Auenbrugger (1722.-1809.) opisao perkusiju prsišta

Rene Theophile Hyacinthe Laennec izradio drveni stetoskop

Patološka anatomija Theophile Bonet (1620.-1689.) - Švicarac, otac patološke anatomije, napisao djelo

Sepulchretum 1679. Karl von Rokitansky (1804.-1878.) - Čeh, pripadao drugoj bečkoj medicinskoj školi,

zanimaju ga bolesti koje se ne vide u anatomskom supstratu. Obavio je oko 60 000 obdukcija. Približio se humoralnoj patologiji

Rudolf Virchow (1821.-1902.) - otkrio leukemiju, emboliju i trombozu

- postavlja stanicu kao osnovno mjesto zbivanja patoloških promjena koje uzrokuju bolesti - osnivač stanične (celularne) patologije

Javnozdravstveni zakonici i uredbe Indijske vede > pranje ruku prije i poslije jela, nakon diranja mrtvaca i nečistih

predmeta. Žene se moraju kupati nakon mjesečnice i porođaja. Alkohol, te neka jela i pića škode zdravlju

Rimska medicina > grandioznost higijensko-sanitarnih uređaja i objekata (akvedukti, terme)

> 7. st. pr. Kr., Numa Pompilije, Lex regia (carski rez obavezan u slučaju smrti majke) > uredbe o gradnji kuća i okućnice, kremacije, javna bludilišta strogo kontrolirana (prostitutke imale iskaznicu i morale obavljati liječničke preglede), uredbe o živežnim namirnicama

> 6. st. pr. Kr., Lex cornelia (zabrana pobačaja) Ilirik > hram Eskulapa u Naroni, Solinu, Puli, Zemunu i Ljubljani

> liječnik iz Sisciae - Marko Muscije Hegetor

> Elia Sotera u Vranjicu pokraj Solina

> splitski akvedukt od izvora rijeke Jader do Dioklecijanove palače - obnovljen 1878./1879. i radi i danas

> bolnica nije bilo, već su postojali valetudinariji - mjesta za siromašne i bolesne

Srednji vijek nehigijena i neprosvijećenost nehigijensko stanovanje i masovna umiranja od epidemija

1104. u Augsburgu donesen prvi sanitarni propis

prijenosnici bolesti (vektori) - štakori, muhe

Edward Jenner (1749.-1823.) 1796. prva vakcinacija (cijepljenje) važno otkriće za epidemiologiju

služio se kravljim boginjama u liječenju velikih boginja

> krajem 18. st. Bavarci prvi počeli sa cijepljenjem rođene djece

> u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji od 1801. obvezatno cijepljenje

Constitutio Criminalis Theresiana, 1768. pravni akt, počeci sudske medicine

Generale Normativum Sanitatis, 1770. najbolji sanitarni zakon medicinom se smiju baviti samo liječnici, kirurzi, primalje i farmaceuti, ostali će biti

kazneno gonjeni postoje gradski, županijski i privatni liječnici kirurzi ne smiju liječiti unutarnje bolesti odredba o krštenju u nuždi posebna liječnička zakletva za Habsburšku Monarhiju

u Habsburškoj Monarhiji postojale su vojne i građanske bolnice, ksenodohiji (izvan gradskih zidina), satnijske stanice diljem generalata, te gradske i vojne ljekarne

stožerni/pukovnijski liječnik, gradski fizik, bolnički upravitelji William Osler (1849.-1919.)

američki javnozdravstveni liječnik uspostavio medicinsku nastavu i praksu u SAD-u

Hrvatski Liečnički Sbor - osnovan 1874. 1917. otvoren Medicinski fakultet u Zagrebu

1782. u Ljubljani otvoren medicinsko-kirurški licej (3 godine) Od 1810. do 1813. u Zadru je bio otvoren licej EPIDEMIJA

širenje zaraznih bolesti na određenom mjestu

ENDEMIJA zarazna bolest je ukorijenjena na određenom, specifičnom mjestu

PANDEMIJA zarazna bolest se proširila po cijelom svijetu (HPV - humani papiloma virus)

Epidemije pošasnih (zaraznih) bolesti visoka smrtnost populacije, brzo širenje, uništavanje kulturnih tekovina, velike

migracije (koje uzrokuju širenje), slabljenje moći vojske, opadanje moći vladara i države, pustoš, bijeda, glad, očaj, raspadanje tradicijske društvene hijerarhije (nitko nije pošteđen)

U starim narodima → kazna bogova (npr. Babilonci - božanstvo Nergal u obliku muhe donosi kugu i razaranje, prvi su izolirali gubavce)

Biblija, stari Indijci → izolacija bolesnih od bludobolje (gonoreja i sifilis) Stari Rim → bog Mars povezivao se sa bolestima Homer → bog Apolon kužnim strelicama poslao kugu u vojnički logor Ahejaca pred

Trojom Hipokrat → mijazme (otrovna isparavanja iz zraka, vode ili truleži) 436. g. pr. Kr. u Iliriji je vladala epidemija kuge Zaštita od zaraznih bolesti - bijeg u planine i šume, bespomoćnost liječnika

Marcus Terentius Varro (116.-27. g. pr. Kr.) → teške bolesti uzrokuju sitne životinjice koje udišemo - mikrobi, na Krfu je izolirao oboljele od kuge

CRNA SMRT - KUGA Mletački i genoveški brodovi donijeli kugu iz Kine u Europu 1349. 1348. u Split na Božić dolazi kuga

prva karantena u Dubrovniku 1377. - 40 dana boravka 1590. - lazaret kod Ploča

1347.-1353. Crna (bubonska) kuga → ¼ Europe pomrlo, 45% Engleza Aleksandre Yersin početkom 20. st. pronašao je uzrok kuge → zaraženi štakori preko

buhe danas: 1000-2000 godišnje - liječi se antibioticima

zaštita od kuge u srednjem vijeku: kužni stupovi, kapelice

GUBA (lepra) 2400. g. pr. Kr. → Egipat 600. g. pr. Kr. → Sušruta opisao gubu, preporuča izolaciju

srednji vijek - diskriminacija (oboljeli su nosili specijalnu odjeću sa zvonom) Kina: protjerivanje

leprozoriji - ustanova za gubavce

BLUDOBOLJA sifilis i gonoreja: isti simptomi od sifilisa se sporije i duže umiralo (3 stupnja) bolovali: obitelj Borgia, Tudori i drugi dvorovi i vladari Girolamo Fracastoro - 1546. Razbludni pastir Sifil danas su sifilis i gonoreju zamijenili AIDS i HPV

kalomel - prvi lijek za sifilis, na bazi žive Paul Erlich → “čarobni metak”

VARIOLA - velike boginje Ramzes V. 1156. g. pr. Kr. umro je od lezija od boginja

Razes razlikuje ospice i boginja

1518. u Ameriku su preko konkvistadora došle velike boginje

Asteci: sa 30 milijuna na 3 milijuna! variolizacija → Kinezi upuhivali prah od krasti boginja djeci u nos

“Psihičke epidemije” 1260., Peruga, Flagelanti - bičevaoci Saltomanija → manija divljeg plesanja, ples sv. Vida

Likantropija → vjerovanje u vukodlake Dječja križarska vojna → 1222., 30 000 djece krenulo prema Svetoj Zemlji iz

Njemačke i Francuske (vratilo ih se nekoliko stotina) Edward Jenner - osnivač imunologije. Iz tekućine iz mjehurića na koži mljekarice koja je bila bolesna od blagog oblika kravljih boginja napravio cjepivo za velike boginje

TUBERKULOZA, SUŠICA, FTIZA 19. st. - pandemija

Francuska: 9 milijuna života Robert Koch (1843.-1910.) otkrio uzročnika tuberkuloze; cjepivo BCG

smrtnost se uz lijekove smanjila za 90%

GRIPA kraj 1. svjetskog rata - “Španjolka” - pandemija umrlo 50-100 milijuna ljudi zarazilo se pola svjetskog stanovništva u SAD-u umrlo 550 000 ljudi

DIFTERIJA → Emil von Behring (1854.-1917.) pronašao serum protiv difterije i tetanusa

POLIOMIJELITIS u epidemiji 1921. umrlo 50 000 ljudi 1847.-1848. - epidemija kolere

1848. u Engleskoj osnovan ured za narodno zdravlje

Max von Pettenkofer (1818.- 1910.) → profesor higijene u Münchenu, 1866. osnovao prvi higijenski laboratorij

MALARIJA crijevna zarazna bolest prijenosnik: komarac u subsaharskoj Africi umire 90% malaričara

malariji odgovara toplina kinin - snižava temperaturu

početkom 20. st. u Trogiru prva antimalarična stanica William Gorgas (1854.-1920.) → šef saniteta Armije SAD-a u Havani. Ubijao je

komarce i uništavao žutu groznicu

1904. u Panami je umrlo 25 000 stanovnika od žute groznice i malarije - proveo kininizaciju

epidemija trahoma u SAD-u 1913./1914. - pregled imigranata

PREVENCIJA

izolacija, kalendar cijepljenja međunarodna putovanja, migracije i ratovi, trgovina

otpornost na antibiotike intrahospitalne (bolničke) infekcije

Povijesni razvoj operacijske medicine opća kirurgija, porodništvo (ginekologija), okulistika, ortopedija, otorinolaringologija,

urologija, neurokirurgija, plastična kirurgija, transfuziologija, anesteziologija, reanimatologija, intenzivna medicina

Povijest problema operacijske medicine do 19. st. asepsa, antisepsa, sterilizacija

kirurška tehnika i instrumentarij anestezija, transfuzija → bolesnici vezani, bez anestezije, bez gumenih rukavica, bez infuzije, antibiotika,

poslijeoperacijska njega trebalo je operirati vrlo brzo

SIRAKSI - kirurzi Inka u Peruu Trepanacije lubanje, ranu prikrivali kosom, preživljavanje zahvata - 70%

Peruanski balzam (mahunarka) - za liječenje i dezinfekciju rana

INDIJA -glave mrava kao kopče (rane su se zatvarale svilom iz Kine, lanom, kudeljom) Rinoplastika Operacije katarakte

Edikt iz Toursa 1163. - “Crkva se užasava prolijevanja krvi.”

1376. u Londonu je osnovano Udruženje brijača, Društvo kirurga 1365., a 1462. dobili su kraljevsku povelju

Henrik VIII. spaja ceh kirurga i brijača u zajednički ceh poveljom iz 1540. - King’s College of Surgery

Ambroas Pare (1510.-1590.) ordinira u Hotelu Dieu

vojni armijski kirurg razbio višestoljetnu Aviceninu pogubnu doktrinu kirurgije - spaljivanje rana

odbacuje loše doktrine i spaja medicinu s “odbačenom” kirurgijom

prvi je hvatao i podvezivao krvne žile

Gasparo Tagliacozzi 1597. - djelo iz plastične kirurgije

počeo raditi režnjeve

proglašen heretikom John Hunter i William Hunter → povratak kirurgije medicini

Robert Houston (1678.-1734.) → prve aspiracijske punkcije gigantskih tumora jajnika Ephraim McDowell (1771.-1830.) → odstranio tumor jajnika od 10 kg

Lorenz Heister (1683.-1758.) → 1718. napisao udžbenik kirurgije (cjelovito djelo) Hrvatska

Regulationen für Baderen, Osijek 1746. u Zadru osnovan medicinsko-kirurški licej (1806.-1811.) Bolnica Milosrdne braće u Zagrebu → otvorio ju je dr. Rudolf Lamprecht 1812. - trajala

je samo jedan semestar ETER → 130 godina najpopularniji inhalacijski anestetik

Mayo klinika braća kirurzi William i Charles

Minnesota

William Stewart Halstedt (1852.-1922.) uveo gumene rukavice

Harvey Cushing (1869.-1939.) neurokirurg, operirao 2000 bolesnika s tumorom na mozgu mortalitet pao s 50% na 8%

Christian Barnard (1922.-2001.) prva transplantacija srca → JAR, 2. 12. 1967.

1971. - prva transplantacija bubrega u Rijeci → prof. dr. Vinko Frančišković

Karl Ludwig Schliech → uveo lokalnu anesteziju

Jean Baptista Denis (1620.-1704.) → prva direktna transfuzija s ovce na čovjeka

Karl Landsteiner → otkrio četiri krvne grupe

“Evidence based medicine”, “one day surgery” - minimalno-invazivna kirurgija

Hospiciji, lazareti, bolnice i klinike lat. hospicium = gostinjac

leprozoriji - izolatori 400. g., prvi ksenodohij u Rimu, Indija, 5. st., Bagdad, Kairo; Cordoba (stalni liječnici),

8. st., zapad Europe - samostanska medicina 820. sagrađena je prva bolnica u benediktinskom samostanu kod Salerna

1160. u Bagdadu ima 60 bolnica Hotel Dieu u Parizu

Allgemeine Krankenhaus Wien 1686. Soldaten-hospital 1693. za invalide

1726. bolnica se proširuje car Josip II. 1784. otvara dograđenu bolnicu sa 2000 bolesničkih kreveta

1785. - Narrenturm → bečka umobolnica

Hrvatska prva bolnica na hrvatskom tlu - Zadar 559. Hospital sv. Martina u 11. st., Zadar

13. st. - prvi hospital u Zagrebu

Lječilišta i kupališta Javna kupališta, ljekarne i hospitali bili su srednjem vijeku jedine zdravstveno-

kurativne ustanove

oporavilišta za vojnike (Varaždinske i Daruvarske toplice) Opatija → od 1889. lječilišno i turističko središte Monarhije, kupališni liječnik

dr. Julius Glax

prva liječnica u Opatiji → dr. Eleonora Jenko Groyer prof. dr. Theodor Billroth, jedan od najvećih kirurga u svijetu, sahranjen je u Opatiji

Invalidi strogi kriteriji, 1778. - Revisions Liste (popis invalida), zapošljavani u bolnicama

u Ptuju najpoznatija invalidska kuća u Hrvatskoj Bolnice u Vojnoj Krajini

Maribor, Varaždin, Bjelovar (1760.), Virovitica, Osijek (1715.), Zemun, Petrovaradin, Senj

financiranje → iz vojnog fonda i sredstvima gradskog magistrata Otočac i Ogulin 1804. i danas bolnice

1894. u New Yorku je osnovana Hitna služba - prijevoz ranjenika i oboljelih u bolnicu

20. stoljeće razvoj medicine, vojne i civilne bolnice

časne sestre - bolničarke, kuharice, švelje, vrtlarice Milosrdnice (Sv. Vinka Paulskog, Sv. Križa)

Danas privatne i državne ustanove

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA: primarna zdravstvena zaštita → primarni liječnici, Domovi zdravlja, ordinacije i

poliklinike sekundarna zdravstvena zaštita → opće bolnice, poliklinike i dnevne bolnice

tercijarna zdravstvena zaštita → kliničke bolnice i klinički bolnički centri RAT I MEDICINA

Homer: “Jedan liječnik vrijedi više nego mnoštvo drugih.”

barun Dominique Jean Larrey (1766.-1842.) napravio amputaciju za minutu, kirurg Napoleonove vojske

Krimski rat → Florence Nightingale (1820.-1910.) - “dama sa svjetiljkom”, njegovala radnike i obučavala bolničare, osnivačica suvremenog sestrinstva, nakon njezina djelovanja ratni mortalitet pao s 42% na 2%

Crveni križ Jean Henry Dunant (1828.-1910.) 1864. na njegov poticaj zaključena je Ženevska konvencija i osnovan Crveni križ

prvo djelovanje Crvenog križa → Dansko-pruski rat 1864. zadaća: zbrinjavanje ranjenika i bolesnika u ratu, briga o zarobljenicima i sanitetskom

osoblju

slične organizacije: Crveni polumjesec, UNICEF, “Liječnici bez granica”

PRVI SVJETSKI RAT

epidemije bolesti (tifus, pjegavi tifus, kolera, hepatitis A) nepostojanje antibioze i antitetanične profilakse → milijuni umrli od tetanusa

ratne bolnice na bojišnicama i u pozadini, bojni otrovi, masovne grobnice, nova oružja i tehnike, rovovsko ratovanje

mobilizacija: 26. srpanj 1914. u jedan sat iza ponoći DRUGI SVJETSKI RAT

“rasno-socijalna higijena” - sterilizacija, eugenika koncentracijski logori, “humani eksperimenti” (dr. Josef Mengele), nepoštivanje

mirovnih konvencija, propaganda, uzimanje psihofarmaka u vojsci (fenobarbiton), nuklearna energija u ratne svrhe

HRVATSKA → ratne partizanske bolnice

Bjelovar → konjima preorano njemačko ratno groblje

SUVREMENI RATOVI I KRIZNA STANJA

“Hladni rat”, “psihološki rat”, kemijska (napalm) i biološka oružja, vjerski ratovi, prirodne katastrofe (poplave, požari, potresi)

medicinska etika - asimetrija u životnim potrebama i življenju

Domovinski rat ešalonski tip ratovanja 1. EŠALON → trupni bolničar pruža neodgodivu prvu pomoć i izvlači ranjenika sa

bojišta 2. EŠALON → bataljunska ili brigadna sanitetska stanica (medicinski tehničar i

liječnik: trijaža, reanimacija i evakuacija) 3. EŠALON → brigadna sanitetska stanica i stacionar

4. i 5. EŠALON → opće i kliničke bolnice u pozadini gdje se pruža uska specijalistička pomoć

→ oporavilišta i rehabilitacijski centri TRIJAŽA ranjenika:

1. red hitnosti → neodložna kirurška pomoć i reanimacija

2. red hitnosti → poslije ukazane prve pomoći ranjenik nije u životnoj opasnosti, ali mu je potrebna definitivna kirurška pomoć

3. red hitnosti → lakše ozljede 4. red hitnosti → moribundni (umirući) ranjenici

Povijest primaljstva, porodništva i ginekologije najstarija slika porođaja pronađena je u Turskoj u Catal Huyuku

stari Egipat → 1900. g. pr. Kr. - Kahunski papirus - opširno obrađena trudnoća od začeća do porođaja, žene su rađale u čučećem položaju

Magično-teurgijska faza primaljstva

Veda (drevna Indija) → pranje ruku prije i poslije jela, nakon diranja mrtvaca i nečistih predmeta, žene se moraju kupati nakon mjesečnice i porođaja

Asteci → izvodili embriotomije i magične obrede tijekom porođaja dogmatska škola nakon Hipokrata: Dioklo, Praksagora i Krizip

božica Minerva - terapeutska božica Herofil → opisao jajnike, izumio embrotom i napisao primaljski udžbenik

Soran (80.-138.) iz Efeza → najveći ginekolog i porodničar starog vijeka, djelovao u vrijeme cara Hadrijana. Napisao je djelo Peri gynaikeion paton

→ izbacuje praznovjerje iz primaljstva i ginekologije carski rez → sectio in mortua (na mrtvoj ženi) i sectio in viva (na živoj ženi) 1480. → Primaljski pravilnik iz Württenberga - primalje moraju učiniti carski rez i

sašiti ženu ako je u životnoj opasnosti Renesansa: primaljstvo ekskluzivno žensko zanimanje (1513. Eucarius Rösslin -

udžbenik) nadriprimaljstvo = vještičarenje

Justina Siegemundin (Njemačka) i Louise Burgoise (Francuska) - dvorske primalje 1734., Edinburgh → prvo rodilište u Britaniji 1947., Kraljevski koledž primalja 1884. - prvi inkubatori u Parizu, bolnica Maternity Hospital Port Royal Paris

19. st. → ginekološki pregled amoralan, Amerikanci ga odbacili kao sramotan Babinja groznica → opisao ju Hipokrat. Babinje je vrijeme od 6 tjedana nakon poroda

Ignatz Phillip Semelweis → mađarski liječnik, prvi primijetio neobično veliku smrtnost žena pri porođaju - dezinfekcija ruku

Kraljevsko primaljsko učilište i rodilište u Zagrebu, 1875. → prof. dr. Antun Lobmayer i prof. dr. Franjo Durst

od 1959. porodu moraju prisustvovati i liječnici