Federalno ministarstvo zdravstva

Federalno ministarstvo zdravstva

Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine

Unicef

Istraživanje o anemiji među djecom i ženama

u Federaciji Bosne i Hercegovine

Izvješće za opću populaciju

Sarajevo, 2012

2

Nositelji istraživanja:



Direktor istraživanja

Prim. dr Željko Ler, direktor ZZJZ FBiH

Autori izvješća:

Aida Filipović Hadžiomeragić, Dragana Nikšić, Irena Jokić, Enida Imamović,

Aida Čemerlić Kulić, Aida Vilić Švraka, Edo Hasanbegović

Dizajn naslovne strane:

Dalida Karić Hadžiahmetović

Tisak:

Meligraf - Sarajevo

3

Predgovor

Stranica za predgovor

4

5

SADRŽAJ

PREDGOVOR ......................................................................................................................... 3

SKRAĆENICE ........................................................................................................................ 7

SAŽETAK ............................................................................................................................... 9

1. UVOD ................................................................................................................................ 13

2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA .................................................................................................. 14

2.1 OPĆI CILJEVI ................................................................................................................. 14

2.2 SPECIFIČNI CILJEVI ........................................................................................................ 14

3. METODA ISTRAŽIVANJA ................................................................................................ 15

3.1 CILJNE SKUPINE ............................................................................................................ 15

3.2 UZORAK ........................................................................................................................ 15

3.3 INSTRUMENTI ISTRAŽIVANJA ........................................................................................... 17

3.4 KRVNE ANALIZE ............................................................................................................. 18

3.5 ANTROPOMETRIJSKA MJERENJA ..................................................................................... 19

4. ETIČKA KOMPONENTA ISTRAŽIVANJA ........................................................................ 21

5. SUDIONICI U ISTRAŽIVANJU ......................................................................................... 21

6. OBUKA ZA RAD NA TERENU ......................................................................................... 22

7. PILOT ISTRAŽIVANJE ..................................................................................................... 22

8. MEDIJSKA PROMOCIJA ISTRAŽIVANJA ....................................................................... 22

9. IMPLEMENTACIJA ISTRAŽIVANJA NA TERENU .......................................................... 22

10. KONTROLA KVALITETE ISTRAŽIVANJA ..................................................................... 23

11. UNOS I OBRADA PODATAKA ...................................................................................... 24

12. REZULTATI .................................................................................................................... 25

12.1 REZULTATI ISTRAŽIVANJA KOJI SE ODNOSE NA DOMAĆINSTVA ......................................... 25

12.2 REZULTATI KOJI SE ODNOSE NA DJECU I ŽENE ................................................................ 30

12.3 PREHRANA .................................................................................................................. 33

12.4 OBJEKTIVNI NALAZ ....................................................................................................... 46

12.5 STANJE UHRANJENOSTI ............................................................................................... 53

13. RASPRAVA .................................................................................................................... 59

14. ZAKLJUČCI .................................................................................................................... 64

15. PREPORUKE ................................................................................................................. 65

16. SUDIONICI U ISTRAŽIVANJU ....................................................................................... 66

17. REFERENCE .................................................................................................................. 68

18. PRILOG CD .................................................................................................................... 71

6

7

Skraćenice

CINDI Integrirani, po zemljama rasprostranjeni, interventni progam za

nezarazne bolesti (Countrywide Integrated Nonocommunicable

Diseases Intervention)

DALY'S Izgubljene godine života usljed invalidnosti ili onesposobljenosti

(disability-adjusted life years)

EURODIET Projekat Europske unije „Prehrana za zdrave životne stilove u Europi“

FAO Organizacija za hranu i poljoprivredu

F BiH Federacija Bosne i Hercegovine

ITM /BMI Indeks tjelesne mase/body mass index

MICS Istraživanje o ženama i djeci - istraživanje višestrukih pokazatelja

(Multiple Cluster Indicator Survey)

PK Popisni krug

SD Standardna devijacija

SZO/WHO Svjetska zdravstvena organizacija, World Health Organization

UNICEF Dječiji fond Ujedinjenih nacija

T/D Težina za dob

T/V Težina za visinu

V/D Visina za dob

8

9

Sažetak

Istraživanje o anemiji među djecom i ženama reproduktivne dobi u Federaciji Bosne i

Hercegovine je obavljeno s ciljem utvrđivanja prevalencijee anemije, stanja uhranjenosti i

navika u prehrani kod ciljnih skupina (djeca dobi 0-59 mjeseci i 5-15 godina i žena dobi 15-49

godina), kako bi se razvile adekvatne strategije i programi za reduciranje i prevenciju pojave

anemije.

Istraživanje je obavljeno u razdoblju travanj-lipanj 2012. godine na području svih deset

kantona Federacije BiH na reprezentativnom uzorku od 1.680 domaćinstava, od čega 40% u

urbanim i 60% u ruralnim područjima. Obuhvaćena su djeca dobi 0-59 mjeseci, djeca dobi

5-15 godina i žene reproduktivne dobi (15-49 godina), ukupno 2.389 ispitanika u sve tri grupe.

Istraživanje je uključilo anketiranje (upitnik za domaćinstvo, upitnik o navikama

prehrane za djecu uzrasta 0-59 mjeseci, djecu uzrasta 5-15 godina i žene 15-49 godina),

određivanje statusa hemoglobina u krvi i antropometrijska mjerenja djece (visina/dužina i

težina).

Rezultati istraživanja vezani za prisutnost anemije su pokazali sljedeće:

Kod djece dobi 6-59 mjeseci anemija je prisutna u 18,4% slučajeva, uglavnom u

umjerenom i blagom obliku (18,2%), sa značajno većom zastupljenošću u ruralnim

područjima, bez razlika u odnosu na spol. Anemija je najučestalija u dobi od 1 do 2 godine,

nakon čega postupno opada. Anemija je najčešća kod djece dobi 6-59 mjeseci čije su majke

najnižeg stupnja obrazovanja, sa statističkom značajnošću razlika. Anemija je najučestalija

među djecom koja žive u domaćinstvima s prihodima ispod 300KM (36,1%), sa statističkom

značajnošću razlika.

Ukupno 11,5% djece dobi 5-15 godina je bilo anemično, uglavnom s blagim i

umjerenim oblikom anemije, bez statistički značajnih razlika u odnosu na tip naselja i spol.

Anemija je češća kod djece dobi 5-15 godina čije su majke nižeg stupnja obrazovanja, i

najučestalija među djecom dobi 5-15 godina koja žive u domaćinstvima s prihodima ispod 300

KM (26,3%), sa statističkom značajnošću razlika.

Anemija je prisutna kod 22,1% žena dobi 15-49 godina, od čega u umjerenom i blagom

obliku nađena kod 21,7% žena, dok je u ozbiljnom obliku prisutna samo kod 0,4% žena, sa

značajno većom zastupljenošću u ruralnim područjima. Anemija je najčešća kod žena s

najnižim strupnjem obrazovanja (bez škole 26,7 % i s osnovnom školom 25,7%), a pojavljuje

se i među ženama s višim i visokim obrazovanjem (25,5%) i najučestalija je među ženama s

prihodima domaćinstva ispod 300KM (28,2%).

10

Rezultati istraživanja vezani za praksu dojenja i nadohranu su pokazali sljedeće:

Dvije trećine odnosno 74,1% djece u dobi ispod dvije godine doji ili je dojilo barem

djelimično. U dobi od 12-15 mjeseci kontinuirano doji 28% djece, a u dobi od 15-23 mjeseca

doji 19,2% djece. U dobi od 0-23 mjeseca infant formula je korištena u 33,1% slučajeva, a u

dobi do 6 mjeseci, formulu je dobivalo 40,9% djece. Kravlje mlijeko se široko koristi prije

navršenih godinu dana - u dobi od 6-11 mjeseci kravlje mlijeko je dobivalo 66,7% djece, a

nastavlja se davati i u drugoj godini. Prije navršenih 6 mjeseci, dvije trećine djece su dobivale

čaj, a sok od voća njih trećina (33%).

Rezultati istraživanja vezani za prehrambene navike su pokazali sljedeće:

Bijelo meso jednom tjedno i češće konzumira 96,4% ispitanika, među kojima 39% njih

ga konzumira 3 i više puta tjedno, crveno meso jednom tjedno i više konzumira 79,6%

ispitanika, a mesne prerađevine 81% ispitanika. Ipak, petina ispitanika (20,1%) konzumira

crveno meso manje od jednom tjedno. Riba se rijetko konzumira, čak 55,4% ispitanika

konzumira ribu manje od jednom tjedno.

Svježe voće, osim citrusnog, 6-7 puta tjedno konzumira samo 11,6% ispitanika. Skoro

petina ispitanika konzumira svježe citrusno voće manje od jednom tjedno (19,2%).

Preko trećine ispitanika (36,2%) konzumira svježe žuto i narandžasto povrće manje od

jednom tjedno. Svježe zeleno lisnato povrće se rijetko koristi, preko polovine ispitanika ga

konzumira 1-2 puta tjedno ili manje (41,5% odnosno 14,5%). Također, 16% ispitanika

konzumira mahunarke manje od jednom tjedno, a čak 82,3% ispitanika ne konzumira sokove

od povrća na tjednoj osnovi, a voćne sokove 37,1% ispitanika.

Istraživanje je pokazalo da nema statistički značajne povezanosti između pojave

anemije i unosa namirnica iz grupe hem i non hem.

Međutim, energijom bogate, a nutritivno siromašne namirnice se često konzumiraju -

slatkiše svakodnevno konzumira petina ispitanika (21,1%), a među djecom dobi 5-15 godina

njih gotovo trećina (31,3%.) I keksi i kolači, slatka bezalkoholna pića, kao i čips i grickalice se

također učestalo konzumiraju, 3-5 puta tjedno ih konzumira preko trećina ispitanika, a čak

16,9% djece dobi 5-15 godina konzumira grickalice svakodnevno.

Rezultati istraživanja vezani za stanje uhranjenosti djece su pokazali sljedeće:

Zakržljalost (niska tjelesna visina u odnosu na dob) pokazuje niske vrijednosti –

prisutna je kod 6% djece dobi 0-5 godina, 3,2% djece dobi 5-10 godina i 3,5% djece dobi 10-

15 godina.

Pothranjenost (niska težina za dob) je prisutna kod samo 1,3% djece dobi 0-5 godina i

1,2% djece dobi 5-10 godina.

11

Mršavo je 4% djece dobi 0-5 godina (težina za visinu), dok nizak indeks tjelesne mase

(ITM) za dob ima 3,9% djece dobi 5-10 godina i 5,5% djece dobi 10-15 godina.

Pothranjenost je u odnosu na promatrane indekse značajno češće zastupljena među

djecom dobi 5-10 i 10-15 godina iz ruralnih područja, te među dječacima dobi 5-15 godina.

Prekomjerno teško (težina u odnosu na visinu/dužinu) je čak 18% djece dobi 0-5

godina, od kojih je 7,3% gojazno, skoro trećina odnosno 31,2% djece dobi 5-10 godina, od

kojih je 13,3% gojazno (indeks tjelesne mase za dob), a kod djece dobi 10-15 godina

prekomjerna težina je prisutna kod 22,3% djece, od kojih je gojaznost prisutna kod 3,9%

ispitanika (indeks tjelesne mase za dob).

Prisutnost anemije, uz nezadovoljavajuću praksu dojenja i nadohrane, nezdrave

prehrambene navike i izrazito prisutnu gojaznost, ukazuju na potrebu javno zdravstvenog

djelovanja i međusektorske suradnje, u cilju unaprjeđenja zdravlja i prevencije nutritivnih

poremećaja promatranih populacijskih skupina, kao i populacije u cjelini.

12

13

1. UVOD

Anemija usljed nedostatka željeza je najučestlija deficijencija kako u svijetu, tako i kod

nas (1). Anemija zahvaća sve dobne skupine, a mala djeca i žene u reproduktivnoj dobi su

pod najvećim rizikom.

Poznato je da anemija usljed nedostatka željeza, kao i druge nutritivne deficijencije,

predstavlja rizik za razvoj mnogih bolesti i može biti odgovorna za visoku stopu obolijevanja i

umiranja (2).

Različiti mikronutritivni deficiti su odgovorni za oko 7,3% globalnog opterećenja

bolestima, a deficijencija željeza i vitamina A, su rangirane među 15 vodećih uzroka globalnog

opterećenja bolešću (3). Ukoliko promatramo mortalitetnu statistiku Svjetske zdravstvene

organizacije, uočava se da oko 0,8 milijuna smrti (1,5% od ukupnih smrti), može biti dovedeno

u vezu s deficijencijom željeza svake godine i gotovo isto toliki broj s deficijencijom vitamina A.

Po definiciji pod anemijom se smatra snižen nivo hemoglobina u krvi. Vrijednosti

hemogolobina na osnovu kojih se utvrđuje anemija su fiziološki definisane i razlikuju se prema

starosti i spolu.

Prevalencija anemije je različita za određene dobne skupine, pri čemu je utvrđeno da

je ona, u zemljama s niskim dohotkom, najučestalija kod trudnica, novorođenčadi i male djece

dobi 1-2 godine (50%), potom kod školske djece (40%), kod adolescenata (30-55%), kod žena

starijih od 15 godina (35%) i kod predškolske djece (25%). U zemljama s visokim dohotkom

prevalencija anemije je mnogo niža ali je i tu najprisutnija kod trudnica i djece (1).

Rizični faktori za nastanak anemije su nizak unos hrane životinjskog podrijetla bogate

željezom, neadekvatan unos vitamina C iz voća i povrća; unos narminica koje smanjuju

apsorpciju željeza, razdoblje života kada su potrebe za željezom izrazito visoke (npr. rast i

razvoj, trudnoća); gubitak krvi, akutne i kronične infekcije i parazitoze, te deficiti drugih

mikronutrijenata, posebno vitamina A, B12, folata i riboflavina (2-4).

U Bosni i Hercegovini je do sada provedeno nekoliko istraživanja koja su se bavila

utvrđivanjem prisutnosti anemije u određenim ciljnim skupinama, kao i procjenom stanja

uhranjenosti i navika u prehrani, koji se mogu dovesti u vezu s anemijom (5,6).

Međutim, do sada nisu rađena istraživanja vezana za procjenu učestalosti anemije kod

male djece, djece školskog uzrasta i adolescenata, te žena reproduktivne dobi, koje su

posebno vulnerabilne populacijske skupine. Također, nisu rađena ispitivanja navika u

prehrani, kojim bi se mogao procijeniti unos željeza, kao i drugih mikronutrijenata, značajnih

za prevenciju anemije, odnosno podsticanje apsorpcije željeza.

14

Stoga se ovo istraživanje, osim utvrđivanja prisutnosti anemije određivanjem

vrijednosti hemoglobina u ispitivanim populacijskim grupama i utvrđivanja stanja uhranjenosti

djece, usmjerilo i na procjenu prehrambenh navika, kojim bi se procijenio unos željeza i

pratećih zaštitnih tvari, te unos namirnica koje mogu kompromitirati unos odnosno apsorpciju

željeza.

Ključni pokazatelji koji su proizašli iz ovog istraživanja bit će izuzetnog značaja za

planiranje i poduzimanje adekvatnih programa i mjera.

2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA

2.1 Opći ciljevi

Utvrditi prevalencijuu anemije i karakteristike unosa hrane kod djece i žena u

Federaciji BiH, kako bi se razvile adekvatne strategije i programi za reduciranje i prevenciju

pojave anemije usljed nedostatka željeza.

2.2 Specifični ciljevi

Utvrditi prevalencijuu anemije kod djece dobi od 6 do 59 mjeseci, djece dobi od 5 do

15 godina i osoba ženskog spola dobi 15-49 godina u Federaciji BiH;

Utvrditi stanje uhranjenosti djece dobi od 0 do 59 mjeseci i od 5 do 15 godina;

Utvrditi praksu prehrane dojenčadi i male djece;

Utvrditi unos hrane vezan za učestalost konzumiranja namirnica iz grupe hem i non-

hem;

Utvrditi postoje li razlike u pojavi anemije u odnosu na dob, tip naselja,

socioekonomsko stanje;

Utvrditi postoje li razlike u pojavi anemije u odnosu na učestalost konzumiranja

pojedinih grupa namirnica (hem i non-hem);

Utvrditi karakteristike unosa željeza iz hrane (hem i non-hem namirnice) kod osoba kod

kojih je utvrđena prisutnost anemije (spol, dob, tip naselja);

15

3. METODA ISTRAŽIVANJA

Istraživanje o prisutnosti anemije kod djece i žena u općoj populaciji na području

Federacije BiH je provedeno tijekom 2012. godine.

3.1 Ciljne skupine

Istraživanjem su obuhvaćena djeca dobi 0-59 mjeseci, djeca dobi 5-15 godina i osobe

ženskog spola dobi od 15-49 godina.

Pod djecom mlađom od 5 godina se podrazumijevaju djeca do petog rođendana za što

se koristi termin „djeca dobi 0 do 59 mjeseci“.

Pod djecom dobi od 5 do 15 godina se podrazumijevaju djeca od navršenog petog

rođendana do petnaestog rođendana.

Žene od 15 do 49 godina podrazumijevaju žene od petnaestog rođendana do

pedesetog rođendana.

3.2 Uzorak

Točan broj stanovnika i domaćinstava u Bosni i Hercegovini nije poznat, jer popis

stanovništva nije proveden od 1991. godine. Prema službenoj procjeni Agencije za statistiku

Bosne i Hercegovine u BiH ima 3,8 milijun stanovnika ili oko 1,15 milijuna domaćinstava.

Međutim, nekoliko okvira glavnog uzorka kreiranih u posljednjoj dekadi za potrebe izbora

uzoraka domaćinstava za statističke ankete procjenjuju taj broj na oko 3,5 milijuna stanovnika

ili 1,05 milijuna domaćinstava. Federacija Bosne i Hercegovine pokriva 51% teritorija države ili

oko 62% njenog stanovništva.

Okvir uzorka

Uzorak za ovo istraživanje na području Federacije BiH je odabran iz Okvira glavnog

uzorka kreiranog krajem 2010. godine za potrebe MICS4 ankete. Prvobitno je bilo planirano

da se za potrebe ovog okvira uzorka ažurira 500 popisnih krugova (PK), ali je na kraju

ažurirano 484 popisna kruga, jer 10 krugova nije bilo moguće posjetiti zbog poplava, dok su

podaci za 6 krugova odbačeni zbog loše kvalitete podataka.

Veličina uzoraka

Veličina uzorka je određena Protokolom istraživanja. Uzorak za opću populaciju je

sadržavao 1680 domaćinstava, dizajniran na očekivanoj stopi neodgovora u ovoj anketi.

Očekivana stopa neodgovora je procijenjena na oko 25%. Ovakav način izbora uzorka za

16

osnovnu populaciju omogućuje pravilnu izradu pondera domaćinstava i pouzdane procjene

rezultata.

Zbog prirode istraživanja (krvne analize i sl.) u uzorku je planiran veći broj

domaćinstava kako bi se osigurao dostatan broj ciljne populacije istraživanja, prevashodno

najmlađe kategorije ispitanika. S obzirom da su domaćinstva predstavljala ulaz do ciljne

populacije istraživanjem nije predviđeno obuhvatanje svih članova domaćinstava sa spiska.

Procesom terenskog rada obuhvaćena su samo ona domaćinstva koja su u svom sastavu

imala pripadnike ciljne populacije.

Stratifikacija uzorka

Stratifikacija uzorka ima za cilj poboljšati efikasnost uzorka i indikatora bitnih za

istraživanje. Okvir uzorka za osnovnu populaciju je podjeljen u 4 stratuma:

Stratum 1: domaćinstva s djecom dobi 0- 59 mjeseci (1.373 domaćinstava)

Stratum 2: domaćinstva s djecom dobi 5-15 godina (2.691 domaćinstava)

Stratum 3: domaćinstva sa ženama dobi 15-49 godina (3.472 domaćinstva)

Stratum 4: preostala domaćinstva (5.864 domaćinstava)

Implicitna stratifikacija po kantonima, općinama i tipu naseljenih mjesta (gradska i

ruralna) je primijenjena u procesu izbora uzorka. Na taj način i uz primjenu očekivane stope

neodgovora od 25%, izabran je uzorak od 1.680 domaćinstava čija je distribucija po

stratumima prikazana u sljedećoj tablici:

Tablica 1. Distribucija domaćinstava u uzorku za Federaciju BiH prema stratumima

Stratum Broj domaćinstava

u uzorku

Domaćinstva s djecom dobi 0-59 mjeseci godine 650

Domaćinstva s djecom dobi 5-15 godina 310

Domaćinstva sa ženama dobi 15-49 godina 720

Ukupno 1.680

Planirano je da se u 1.680 domaćinstava istraživanjem obuhvati 1.300 žena dobi 15-49

godina, 500 djece dobi 0-59 mjeseci i 500 djece dobi 5-15 godina. Raspodjela domaćinstava i

ciljne populacije po kantonima je prikazana na sljedećoj tablici.

17

Tablica 2. Raspodjela domaćinstava i ciljne populacije po kantonima Federacije BiH

Kanton: Broj

domaćinstava Broj djece do

5 godina Broj djece od 5-15 godina

Broj žena od 15-49 godina

Unsko-sanski 228 75 78 175

Posavski 16 4 6 13

Tuzlanski 365 105 102 291

Zeničko-dobojski 336 103 95 256

Bosansko-podrinjski 29 7 8 22

Srednjobosanski 181 55 65 138

Hercegovačko-neretvanski 149 45 41 116

Zapadno-hercegovački 73 25 28 68

Sarajevo 269 72 68 195

Herceg-bosanski 34 9 9 27

UKUPNO FBiH 1.680 500 500 1.301

3.3 Instrumenti istraživanja

Instrumente istraživanja čini set upitnika prilagođenih predmetu istraživanja. Korišteni

su sljedeći instrumenti istraživanja: upitnik za domaćinstvo, upitnik za djecu dobi 0-59 mjeseci,

upitnik za djecu dobi 5-15 godina, upitnik za žene dobi od 15-49 godina, a kod anemičinih

ispitanika i 24-satni upitnik o unosu hrane po sjećanju. Upitnici su pripremljeni na osnovi

međunarodno preporučenih upitnika, prilagođenih situaciji u našoj zemlji.

Upitnik za domaćinstvo

Upitnik za domaćinstvo sadrži pitanja koja se odnose na osnovne demografske, socio-

ekonomske karakteristike domaćinstva i dostupnost namirnica u domaćinstvu (Prilog 2).

Individualni upitnici za djecu dobi od 0-59 mjeseci, djecu 5-15 godina i žene 15-49 godina

Upitnici za ispitivanje dnevnih i tjednih navika prehrane su obuhvatili set pitanja o

navikama u prehrani odnosno učestalosti konzumiranja određenih namirnica i pića, te pitanja

o praksi prehrane djece 0-23 mjeseca. Upitnici sadrže i pitanja vezana za zdravstveno stanje

ispitanika (aktualne, preležane bolesti). Upitnici su prilagođeni dobnim kategorijama ispitanika:

Upitnik o prehrani djece od 0-59 mjeseci, modificirani je upitnik Kalifornijskog Odjela za javno

zdravstvo (Child Nutrition Questions - California Department for Public Health); Upitnik o

prehrani djece dobi od 5-15 godina je modificirani i prošireni upitnik studije Zdravstveno

ponašanje školske djece (Health Behaviour of School Children) i Upitnik za žene od 16 do 49

18

godina (modificirani upitnik Houshould istraživanja) (Prilozi 3-5). Upitnik o unosu hrane tijekom

dvadeset četiri sata po sjećanju je baziran na metodologiji istraživanja „An Interactive 24-hour

Recall for Assessing the Adequacy of Iron and Zinc Intakes in Developing Countries“ (7).

Ograničenja u primjeni ovog upitnika odnose se na djecu mlađu od 8 godina, za koju su

odgovarali roditelji ili članovi uže obitelji. Ovaj upitnik je primjenjen samo kod osoba kod kojih

su vrijednosti hemoglobina prilikom mjerenja bile ispod referentnih vrijednosti prema kriterijima

Svjetske zdravstvene organizacije (8).

Za procjenu unosa hrane odnosno unosa pojedinih grupa namirnica korišteni su

indikatori preporučeni u Izvješću o monitoringu prehrane u oblasti javnog zdravstva u

zemljama europske regije „Making way for a healthier lifestyle, Monitoring Public Health

Nutrition in Europe, List of indicators“ (12) i indikatori za procjenu prakse dojenačke prehrane i

prehrane male djece Svjetske zdravstvene organizacije i Unicef-a (13).

Tablica 3. Indikatori za procjenu nutritivnog unosa

Indikator Operativna mjera

Konzumacija i dostupnost povrća

(isključujući krumpir i sok od povrća)

Prosječni dnevni unos po glavi stanovnika < od 300

g/dan /ili uzeto s voćem 400g/dan ili 5-6 porcija*

Konzumacija i dostupnost voća

(isključujući voćni sok)

Prosječni dnevni unos po glavi stanovnika < od 100

g/dan ili uzeto s povrćem 400g/dan*

Konzumacija i dostupnost mesa i

proizvoda od mesa

< 80g/dan može biti udruženo s povećanjem

prevalencije deficijencije željeza*

Dojenje Dojenje do 0-23 mjeseca; stopa isključivog dojenja do 6

mjeseci starosti**

Kontinuirano dojenje Stopa kontinuiranog dojenja s 12-15 mj. i 20-23

mjeseca starosti**

* Indikatori CINDI, EURODIET

** SZO/UNICEF Indikatori za procjenu prakse prehrane dojenčadi i male djece

3.4 Krvne analize

Za krvne analize je korištena kapilarna krv iz prsta ispitanika. Vrijednost hemoglobina

u krvi je utvrđena po metodologiji definiranoj u publikaciji Anemia Testing in Population-Based

Surveys, korištenjem HemoCue fotometra (Photometer, HemoCue Hb 301/SET) (9).

Za procjenu anemije na osnovi vrijednosti hemoglobina korištene su referentne

vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije (10, 11). Djeca dobi od 0-6 mjeseci se ne

uključuju u procjenu, jer do 6 mjeseci starosti, nose adekvatne rezerve željeza iz perinatalnog

razdoblja, te su pod malim rizikom od razvoja anemije.

19

Tablica 4. Definicija anemije na osnovi vrijednosti hemoglobina prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije

Dobna skupina Blaga do umjerena anemija (Hb g/dl)

Ozbiljna anemija (Hb g/dl)

Djeca od 6-59 mjeseci 7 - 10,9 < 7

Djeca od 5-11 godina 7 - 11,4 < 7

Djeca od 12-14 godina 7 - 11,9 < 7

Žene >od 15 godina 7 - 11,9 < 7

Također su za ocjenu ozbiljnosti anemije s aspekta javno zdravstvenog značaja

korišteni kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (8):

Prevalencija anemije <5%, bez javno zdravstvenog značaja

Prevalencija anemije 5-19,9%, problem prisutan u blagom obliku

Prevalencija anemije 20,0 - 39,9 problem prisutan u umjerenom obliku

Prevalencija anemije >40%, ozbiljan javno zdravstveni problem

3.5 Antropometrijska mjerenja

Stanje uhranjenosti djece je utvrđeno antropometrijskim mjerenjima visine/dužine i

težine djece dobi 0-15 godina. Antropometrijska mjerenja su obavili posebno educirani

anketari-mjerači, pri čemu je korištena sljedeća oprema: za mjerenje težine korištena je

Unicef-ova digitalna elektronska vaga Seca 881U, do 150 kg maksimalne težine, s

preciznošću od 100 gr, te poratabilna korita i visinomjeri (Seca 206), s preciznošću od 0,1 cm,

za mjerenje visine odnosno dužine djece koja ne mogu stajati. Mjerenja su obavljena po

standardnim protokolima mjerenja težine i visine/dužine iz Istraživanja zdravstvenog i

socijalnog stanja djece i žena u FBiH (Mulitple Cluster Indicator Survey) i Istraživanja riziko

faktora u nastanku kroničnih nezaraznih bolesti u FBiH.

Stanje uhranjenosti djece je procijenjeno na osnovi odstupanja indeksa stanja

uhranjenosti od medijane referentne populacije, a za referentnu populaciju su korišteni

Standardi rasta djece 0-5 godina Svjetske zdravstvene organizacije 2006., (14) i SZO

reference za školsku djecu i adolescente 2007. (15).

20

Tablica 5. Definicije indikatora stanja uhranjenosti djece

Indikator Definicija

Prevalencija

zakržljalosti djece

Postotak djece ispod 5 godina odnosno dobi 5-15 godina čija je

tjelesna visina u odnosu na dob ispod -2 odnosno -3 standardna

odstupanja od srednje vrijednosti referentne populacije *,**

Prevalencija

pothranjenosti djece

Postotak djece ispod 5 godina odnosno djece dobi 5-10 godina čija je

tjelesna težina u odnosu na dob ispod -2 odnosno -3 standardne

jedinice odstupanja od srednje vrijednosti referentne populacije*,**

Prevalencija mršavosti

djece

Postotak djece ispod 5 godina odnosno 5-10 godina čija je tjelesna

težina u odnosu na tjelesnu visinu ispod -2 odnosno -3 standardne

jedinice odstupanja od srednje vrijednosti referentne populacije*, **

Postotak djece 5-15 godina čiji je indeks tjelesne mase

(težina(kg)/visina(m)2) u odnosu na dob ispod -2 odnosno -3

standardne jedinice odstupanja od srednje vrijednosti referentne

populacije**

Prevalencija

prekomjerne

težine/gojaznosti kod

djece

Postotak djece ispod 5 godina čija je tjelesna težina u odnosu na

tjelesnu visinu iznad +2 odnosno +3 standardne jedinice odstupanja od

srednje vrijednosti referentne populacije*

Postotak djece uzrasta 5-15 godina čiji je indeks tjelesne mase

(težina (kg)/visina (m)2) u odnosu na dob iznad +1 odnosno +2 i više

standardnih jedinica odstupanja od srednje vrijednosti (medijane)

referentne populacije**

* WHO Child Growth Standards 2006

** WHO Growth Reference 5-19 years 2007

Za klasifikaciju ozbiljnosti malnutricije u populaciji djece 0-59 mjeseci korišteni su

kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (16)

Tablica 6. Klasifikacija ozbiljnosti malnutricije u populaciji djece dobi 0-59 mjeseci, SZO

Indikator

Prevalencija (%)

Niska Srednja Visoka Veoma visoka

Pothranjenost (težina za dob <-2SD)

<10 10-19 20-29 >30

Mršavost (težina za visinu <-2SD)

<5 5-9 10-14 >15

Zakržljalost (visina za dob <-2SD)

<20 20-29 30-39 >40

21

4. ETIČKA KOMPONENTA ISTRAŽIVANJA

U istraživanju su poštovani principi Helsinške deklaracije, usvojeni na 18. Svjetskoj

skupštini održanoj lipnja 1964. godine.

Za potrebe istraživanja je izrađen obrazac za Informirani pristanak ispitanika i

Informirani pristanak ispitanika-roditelja, namijenjen za maloljetne osobe, koji potpisuje roditelj

u ime dijeteta ispitanika. S obzirom da je u istraživanju prevalencije anemije u Federaciji BiH u

2012. godini, radi obavljanja biokemijskih mjerenja u cilju utvrđivanja vrijednosti hemoglobina

korišten humani materijal (krv), za istraživanje je dobivena suglasnost Etičkog komiteta

Liječničke komore.

5. SUDIONICI U ISTRAŽIVANJU

Organizacijska struktura sudionika u istraživanju je zasnovana na metodologiji

definiranoj u istraživanju An Anemia Testing in Population Based Surveys i iskustvima

prethodnih istraživanja provedenih na populacijskoj razini. Istraživanjem je upravljao direktor

istraživanja ispred Zavoda za javno zdravstvo FBiH, uz podršku užeg i šireg istraživačkog

tima.

Ključne osobe u realizaciji istraživanja su entitetski koordinator i članovi užeg i šireg

istraživačkog tima. Zadaci svih članova tima su detaljno opisani u Protokolu istraživanja.

Entitetski koordinator je u suradnji sčlanovima užeg istraživačkog tima, kojeg su činili

specijalisti iz oblasti javnog zdravstva, definirao metodologiju istraživanja i koordinirao

provođenje svih faza istraživanja.

Širi istraživački tim su činili profesori medicinskog fakulteta iz oblasti javnog zdravstva i

pedijatrije – hematologije, te stručnjaci iz oblasti statistike i informatike koji su radili na izradi

uzoraka, izradi baze podataka i statističkoj obradi podataka.

Terenski tim su činili kantonalni koordinatori za opću populaciju (6), anketari (10) i

mjerači (11). Izbor kantonalnih koordinatora je izvršen prema kriterijima datim u protokolu

istraživanja, a birani su specijalisti iz kantonalnih zavoda za javno zdravstvo.

Jedan tim na terenu se sastojao od dva člana: anketara i mjerača. Članovi terenskog

tima su bili odgovorni za provođenje istraživanja u odabranim domaćinstvima na kantonu, kao

i poštivanje vremenskih rokova i utvrđene metodologije rada.

Rad na terenu su organizirali kantonalni koordinatori za opću populaciju, a superviziju

je obavio imenovani član užeg istraživačkog tima (Prilog 1).

22

6. OBUKA ZA RAD NA TERENU

Obuka za rad na terenu je obavljena početkom travnja 2012. godine i trajala je 5 dana,

a sadržavala je obuku za odabir domaćinstava, popunjavanje anketnih upitnika, obavljanje

antropometrijskih mjerenja, obuku za rad na terenu s HemoCue fotometrom, te svakodnevno

praćenje obavljenog terenskog rada. Praktični dio obuke za određivanje hemoglobina u krvi

kod djece i žena je obavljen u domovima zdravlja u Sarajevu.

Koordinatori i anketari su prošli obuku za primjenu upitnika o 24-satnom konzumiranju

namirnica, tj pristupu koji treba primijeniti pri intervjuiranju kako bi se dobile što detaljnije

informacije o unosu hrane tijekom proteklog dana. Također, usvojili su vještine koje se odnose

na ocjenu veličine standardnih porcija.

Obuku je prošlo šest kantonalnih koordinatora, 10 anketara i 11 mjerača.

7. PILOT ISTRAŽIVANJE

Prije pristupanja glavnom istraživanju, tijekom obuke, izvršeno je pilot istraživanje na

uzorku od 3-5 domaćinstava za svaki tim, pri čemu su testirani jasnoća pitanja u svim

upitnicima, potrebno vrijeme, te primjena HemoCue aparata za određivanje vrijednosti

hemoglobina iz kapilarne krvi.

Na kraju obuke i poslije provedenog pilot istraživanja definiran je uniformni pristup

domaćinstvima, te razjašnjene uočene nejasnoće u anketnim upitnicima i mjerenjima.

8. MEDIJSKA PROMOCIJA ISTRAŽIVANJA

Provođenju terenskog dijela istraživanja je prethodila medijska promocija. Istraživanje

je prezentovano putem tiskanih i elektronskih medija da bi se stanovništvo informiralo o

planiranom istraživanju i njegovom značaju. U sklopu navedenih aktivnosti, u više navrata su

izdavane pisane informacije, federalni koordinator istraživanja je promovirao istraživanje u

medijima, kantonalni koordinatori su najavili provođenje istraživanja putem lokalnih tiskanih i

elektronskih medija, a gdje je bilo potrebno istraživanje je bilo najavljivano i u vjerskim

objektima.

9. IMPLEMENTACIJA ISTRAŽIVANJA NA TERENU

Istraživanje na terenu je počelo sredinom travnja i trajalo je do kraja lipnja, različito po

kantonima ovisno o veličini uzorka. Za područje Federacije BiH formirano je šest radnih

timova, koji su se sastojali od anketara i mjerača, te kantonalnog koordinatora.

Federalni supervizori istraživanja (2) su tijekom provođenja istraživanja redovito

komunicirali s kantonalnim koordinatorima, te posjetili svaki tim tijekom terenskog rada.

23

10. KONTROLA KVALITETE ISTRAŽIVANJA

U istraživanju se primjenila jedinstvena metodologija i standardizacija postupaka za

prikupljanje podataka (odgovarajuće stručne upute i obrasci za unos podataka), uniformna

baždarena oprema za potrebe istraživanja i educirani anketari s potvrđenom kvalitetom za

obavljanje istraživačkog rada na terenu.

Nadzor nad terenskim radom se provodio svakodnevno od strane kantonalnih

koordinatora istraživanja i obuhvatio je kontrolu izvođenja anketiranja, verifikaciju prikupljenih

podataka i stalnu komunikaciju s odabranim timom anketara, kako bi se na vrijeme rješavali

svi problemi tijekom terenskog rada.

Kantonalni koordinatori su u suradnji s užim istraživačkim timom pratili i vršili kontrolu

uzorkovanja i kontrolu provođenja terenskog rada po kantonima prema definiranoj

metodologiji istraživanja za opću populaciju. Kontrola rada na terenu podrazumjevala je

kontrolu metodologije rada, popunjenih anketa i broja odgovarajućih članova domaćinstva

koje treba anketirati, kao i kontrolu izmjerenih vrijednosti hemoglobina, te kontrolu

antropometrijskih mjerenja.

Svakodnevno vođenje evidencija o obavljenim posjetima u domaćinstvima i ishodima

posjeta bila je obveza anketara, a podaci su se evidentirali u evidencijski obrazac za anketare.

Prema predviđenoj metodologiji rada, ukoliko u domaćinstvu nije prisutna ciljna

populacija, navedeno domaćinstvo se napuštalo, bez popunjavanja upitnika, i prelazilo se u

iduće domaćinstvo. Ukoliko član domaćinstva nije bio dostupan u vrijeme prvog posjeta,

obveza tima je bila da izvrši najmanje 2 odvojena posjeta pri pokušaju da uradi anketu u

domaćinstvu, i najmanje 2 odvojena posjeta pri pokušaju da uradi anketu i mjerenje

pojedinaca iz ciljnih grupa.

Anketari su bili obvezni pregledati svaki upitnik po završetku intervjua prije nego što

tim napusti domaćinstvo. Na taj način se osiguravalo da je svako od pitanja bilo postavljeno,

da su svi odgovori jasni i razumljivi i da je rukopis anketara čitak.

Po završetku anketiranja u domaćinstvu, timovi su sve ankete, odnosno popunjen

upitnik za domaćinstvo i sve upitnike za odgovarajuće članove domaćinstva detaljno

pregledavali i grupirane dostavljali svom koordinatoru.

Provođenje istraživanja u općoj populaciji je praćeno i od strane federalnih

supervizora, koji su bili u redovitom kontaktu s kantonalnim koordinatorima. Federalni

supervizori su pored stalne kontrole tijekom prikupljanja podataka obavili i superkontrolu

tijekom rada na terenu, u cilju provjere da li je procedura prikupljanja podataka obavljena u

skladu s predviđenom metodologijom, tj. jesu li anketari i koordinatori pratili instrukcije iz uputa

dobijene tijekom obuke za istraživanje.

24

11. UNOS I OBRADA PODATAKA

Nakon dobivanja popunjenih upitnika s terena i njihove finalne kontrole u Zavodu za

javno zdravstvo Federacije BiH, urađen je unos podataka u za to posebno pripremljenu bazu,

koju je kreirao stručnjak za ovu oblast.

Unos podataka su obavile tri prethodno educirane osobe iz Zavoda za javno zdravstvo

Federacije BiH. Prije analize urađena je kontrola kvalitete unesenih podataka.

Podaci su analizirani korištenjem softverskog programa SPSS (Statistical Package for

Social Science-Statistički paket za društvene znanosti).

Urađena je deskriptivna statistička analiza koja je obuhvatila utvrđivanje učestalosti

odgovora na svako pojedinačno pitanje u upitnicima (informacijski panel za domaćinstva i

individualni upitnici). Na pojedinim pitanjima utvrđena je učestalost odgovora prema spolu,

geografskom području, razini hemoglobina i sl.

Tabeliranje podataka je izvršeno u skladu s definiranim indikatorima i ciljevima

istraživanja. Za sve ove indikatore je izračunata relativna standardna pogjreška (RSE), čije su

vrijednosti prikazane ispod odgovarajuće kolone u tablicama tako da je svaka standardna

pogrješka prikazana ispod indikatora na koji se odnosi.

Za analizu je korišteno sljedeće: ako je: RSE <10% taj podatak je korišten kao dobra

procjena, za 10%≤ RSE <20% procjena je manje sigurna, ako je 20% ≤ RSE <30% procjena

je nesigurna, te za RSE ≥30% procjena je ekstremno nesigurna.

Pored korištenja RSE ako je broj podataka manji od 20, onda su procjene statistički

nepouzdane (u ovom slučaju se podatak ne objavljuje). U slučaju da je broj podataka od 20-

49, onda je procjena statistički manje pouzdana (u ovom slučaju se podatak stavlja u

zagradu).

S obzirom da je bilo potrebno porediti karakteristike promjenljivih varijabli među

dobnim kategorijama ciljne populacije, izvršeno je spajanje baza prema onim pitanjima koja su

u upitniku bila identično definirana za sve tri ciljne populacije (0 do 59 mjeseci, 5 do 15 godina

i 15 do 49 godina starosti).

25

12. REZULTATI

U izvješću su prikazani rezultati koji se odnose na demografske i socio-ekonomske

karakteristike domaćinstva, navike u prehrani djece i žena, vrijednosti hemoglobina u krvi, te

vrijednosti antropometrijskih mjerenja djece.

12.1 Rezultati istraživanja koji se odnose na domaćinstva

Karakteristike domaćinstava

Istraživanje je provedeno na teritoriji svih deset kantona Federacije BiH na uzorku od

1.680 domaćinstava, od čega je najviše domaćinstava bilo na području Tuzlanskog, (21,7%),

a najmanje u Posavskom kantonu (1%), 40% u gradskim područjima i 60% u ruralnim (Prilog

6, tablica 1).

Grafikon 1. Distribucija domaćinstava prema kantonalnoj pripadnosti

Preko trećine anketiranih domaćinstava ima u prosjeku 4,2 člana (37,1%) od čega u

gradskim područjima 4, a u ruralnim 4,4 člana. Do tri člana ima 29% domaćinstava, očekivano

više u gradskim domaćinstvima (36%). Najmanje anketiranih domaćinstava ima 6 i više

članova (15,6%), više u ruralnim sredinama (18,3%). U prosjeku, svako domaćinstvo ima više

od jedne žene dobi 15-49 godina (1,3). (Prilog 6, tablica 2 i 2.1).

13.6

1.0 1.7

10.8

8.9

4.3

16.0

2.0

20.021.7

USK PK TK ZDK BPK SBK HNK ZHK KS K10

%

26

Prihodi domaćinstva

Najveći postotak domaćinstava ima jedan izvor prihoda (51,5%). 6,1% domaćinstava

nema niti jedan izvor prihoda i to 1,7% domaćinstava u gradskim i 8,3% u ruralnim područjima

(Prilog 6, tablica 3 i 3.1).

Grafikon 2. Domaćinstva prema broju prihoda po domaćinstvu, %

Anketirana domaćinstva koja imaju prihode u prosjeku imaju više od jednog prihoda

(1,5), više u gradskim (1,7) u odnosu na ruralne sredine (1,4).

Najveći broj domaćinstava kao glavni izvor novčanih prihoda navode plaću kod

privatnih poslodavaca (44,6%), zatim plaću u državnoj službi (25,3%), te mirovinu (10,7%).

Plaću kod privatnih poslodavaca ima nešto više domaćinstava u gradskim (48,0%) nego u

ruralnim područjima (42,8%), dok plaću u državnoj službi značajno više ostvaruju domaćinstva

u gradskim područjima (33,7%) u odnosu na ruralna područja (21,1%) (Prilog 6, tablica 4).

6.1

51.5

33.3

9.1

Nema prihoda Jedan prihod Dva prihoda Tri prihoda

%

27

Grafikon 3. Domaćinstva prema glavnom izvoru prihoda

Domaćinstva najčešće osiguravaju hranu kupovinom namirnica - (97,4%)

domaćinstava, bez razlika prema mjestu stanovanja. Na drugom mjestu je osiguranje hrane

putem sopstvene proizvodnje (72,5%), s razlikom među gradskim (38,6%) i ruralnim

područjima (89,3%) (Prilog 6, tablica 5).

Grafikon 4. Način na koji domaćinstva osiguravaju hranu za svoje domaćinstvo

Rashode za troškove prehrane, najveći postotak domaćinstava (47,8%) procjenjuje na

51-70% od ukupnih mjesečnih prihoda, nešto više u gradskim (56,5%) u odnosu na ruralne

44.6

25.3

3.50.1 0.5

5.17.0

10.7

Plata kod

privatnika

Plata u

državnoj

službi

Penzija Sopstveni

posao

Poljoprivreda Izdavanje

nekretnina

Socijalna

pomoć

Drugo

%

97.5

72.5

0.44.0

0.3

Kupovinom Sopstvenom

proizvodnjom

Pomoć od rođaka/

prijatelja/ komšija

Hrane se u narodnoj

kuhinji

Drugo

%

28

sredine (43,5%). Preko 70% ukupnih mjesečnih prihoda za hranu troši 14% domaćinstava,

slično u gradskim (15,1%) i seoskim sredinama (13,5%) (Prilog 6, tablica 6).

Grafikon 5. Rashodi domaćinstva za troškove prehrane tijekom prethodnog mjeseca

Najveći postotak domaćinstava ima dovoljno prihoda za prehranu (88,2%) i osobnu

higijenu (85,2%), a najmanje za rekreaciju (13,9%). Postoje razlike između gradskih i ruralnih

domaćinstava po ovom pitanju (Prilog 6, tablica 7).

Grafikon 6. Prihodi domaćinstva tijekom prethodnog mjeseca su bili dovoljni za:

88.285.2

63.1

52.2

28.7

13.9

84.881.4

Ishranu Ličnu higijenu Režijske

troškove

Higijenu

domaćinstva

Odjeću, obuću Zdravstvenu

zaštitu

Izlaske Rekreaciju

%

U oko trećine anketiranih domaćinstava (35,0%) je netko od članova bio/bila na

ljetovanju ili zimovanju u proteklih 12 mjeseci, s razlikom između gradskih (53,8%) i ruralnih

(25,7%) sredina (Prilog 6, tablica 8).

3.6

32.2

2.4

14.0

47.8

Manje od 30% Od 30 do 50% Od 51 do 70% Preko 70% Ne zna

%

29

Preko polovine domaćinstava svoje materijalno stanje procjenjuje kao prosječno

(59,8%), kao loše 12,2% i 1,1% kao vrlo loše. Općenito, domaćinstva u ruralnim sredinama

materijalno stanje svog domaćinstva procjenjuju nešto lošije (Prilog 6, tablica 10).

Grafikon 7. Samoprocjena materijalnog stanja domaćinstva

Osnovne kućanske aparate (hladnjak, televiziju u boji, perilicu rublja, bojler itd.),

posjeduje više od 90% domaćinstava, dok više od polovine ima osobno računalo (68,3%),

telefon (71,1%) itd. Postoje razlike između gradskih i ruralnih domaćinstava. Pristup internetu,

kao jedan od značajnih pokazatelja materijalnog stanja ima 59,1% domaćinstava, više u

gradskim (76,6%) nego u ruralnim sredinama (50,4%) (Prilog 6, tablica 9).

Ispod trećine domaćinstava raspolaže mjesečnim prihodima u rasponu od 600-1.000

KM (28,8%), s 300-600 KM raspolaže 23,2% domaćinstava, dok do 300 KM ima 8,6%

domaćinstava. Postoji razlika među gradskim i ruralnim domaćinstvima po ovom pitanju

(Prilog 6, tablica 11).

1.1

12.2

1.90.1

24.9

59.8

Vrlo loše Loše Prosječno Dobro vrlo dobro Ne zna

%

30

Grafikon 8. Ukupni mjesečni prihodi domaćinstva u KM

12.2 Rezultati koji se odnose na djecu i žene

Sociodemografske karakteristike ispitanika

Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 2.389 ispitanika ciljne populacije, od čega su

žene reproduktivne dobi (15-49 godina) činile 53,3%, djeca dobi do 5 godina 22,8% i djeca

dobi 5-15 godina 23,8%. Distribucija djece i žena po kantonima odgovara veličini ciljnih

populacija. Istraživanjem je obuhvaćen podjednak postotak dječaka i djevojčica (Prilog 7,

tablica 1; Prilog 8, tablica 1; Prilog 9, tablica 1).

tablica 7. Distribucija ispitanika prema ciljnim skupinama

Ciljne skupine Broj ispitanika

Djeca dobi 0-59 mjeseci 545

Djeca dobi 5-15 godina 569

Žene dobi 15-49 godina 1.275

UKUPNO 2.389

3.35.3

17.1

7.0

4.5

10.8

23.2

28.8

Do 100 KM 100-300 KM 300 - 600 KM 600-1000 KM 1000-1500 KM 1500-2000 KM Preko 2000

KM

Odbija da

odgovori

%

31

Rezultati istraživanja koji se odnose na djecu dobi 0-59 mjeseci

Istraživanjem je obuhvaćeno 545 djece dobi do 5 godina, od čega oko trećine u

gradskim sredinama (29,7%), te 53,6% djevojčica i 46,4% dječaka. U istraživanju je bilo 4,2%

djece do 6 mjeseci, od 6 mjeseci do 1 godine je nađeno 5,5% djece, a uzrasta od 1-2 godine

17,8%. Starijih od 2 godine je bilo 72,5%. Upitnik je popunjen i urađena analiza krvi

(hemoglobin) za 536 djece (98,3%) ovog uzrasta (Prilog 7, tablica 1).

Samo dvoje djece (0,4%), dobi 0-59 mjeseci, obuhvaćene istraživanjem ne posjeduju

rodni list i to iz ruralnih sredina i stariji od 2 godine (Prilog 7, tablica 2).

Istraživanjem je pronađeno 2,2% djece dobi 0-59 mjeseci koja nemaju zdravstveno

osiguranje, više u ruralnim (2,6%) u odnosu na gradske (1,2%) sredine i to među djecom

starijom od 2 godine.

Skoro sva djeca su rođena u bolnici (99,1%) (Prilog 7, tablica 4).

Prema sjećanju majke, samo 3,3% djece je imalo porođajnu težinu ispod 2.500 grama,

malo više u ruralnim sredinama (4,0%) u odnosu na gradske (1,9%), te više dječaci (4,0%)

nego djevojčice (2,7%), a najviše uzrasta 12-23 mjeseci (7,2%) (Prilog 7, tablica 5).

Prema izjavi majki, 3,9% djece je imalo poteškoće u rastu i razvoju, od čega više u

gradskim (5,6%) nego u ruralnim sredinama (3,2%). Više dječaka je imalo ove poteškoće

(5,2% od svih dječaka) nego djevojčica (2,8%) (Prilog 7, tablica 6).

Tijekom prošle godine, oko dvije trećine (62,7%) djece ovog uzrasta je posjetilo

doktora. Najčešći razlog za to je bila povišena temperatura (49,3%), a zbog anemije je kod

doktora bilo 1,8% djece ovog uzrasta, nešto više u gradskim sredinama (2,1%). Prema spolu,

više djevojčica je zbog anemije bilo kod liječnika (2,2%) nego dječaka, te djeca uzrasta od 12-

24 mjeseca (5,9%). Djeca koja su imala poteškoće u pristupu zdravstvenoj zaštiti (2,0%) su

sva iz ruralnih sredina (2,9%) (Prilog 7, tablica 7, 7.1., 7.2 i 7.3).

Istraživanjem je utvrđeno da je 8,9% djece išlo u vrtić, očekivano više u gradskim

(14,6%) nego u ruralnim sredinama (6,3%), te češće djeca starija od 2 godine (10,5%).

Za većinu djece koja nisu išla u vrtić majke su izjavile da nisu imali potrebu (98,0%) za

to (Prilog 7, tablica 8 i 8.1.).

32

Rezultati istraživanja koji se odnose na djecu dobi 5-15 godina

Istraživanjem je obuhvaćeno 569 djece dobi od 5-15 godina, od čega 27,6% u

gradskim i 72,4% u ruralnim sredinama, te 51,5% djevojčica i 49,5% dječaka (Prilog 8, tablica

1.). Sva djeca ovog uzrasta imaju rodni list (Prilog 8, tablica 2.).

Među djecom ovog uzrasta, 28 djece (5%) nije osigurano, podjednako u gradskim i

ruralnim sredinama, podjednako djevojčice i dječaci, te nešto više djeca uzrasta 5-11 godina

(20/28) (Prilog 8, tablica 3).

Svako drugo dijete ovog uzrasta (53,8%) tijekom prošle godine nije bilo kod liječnika.

Od onih koji su bili kod liječnika, najčešći razlog je bila povišena temperatura (51,5%), te

ostalo (43,5%), dok je za samo dvoje djece ovog uzrasta (0,8%) razlog posjeta bila anemija.

Prema izjavi majke, nađeno je jedno dijete (0,3%) koje je imalo poteškoće u pristupu

zdravstvenoj zaštiti (Prilog 8, tablica 4, 4.1., 4.2 i 4.3).

Rezultati koji se odnose na žene

U istraživanju je nađeno 1.275 žena dobi 15-49 godina, od čega je za 1.267 njih

popunjen anketni upitnik i urađene analize hemoglobina, pa je obuhvat iznosio 99,4% (Prilog

9, tablica 1). Preko polovine žena ove dobi (59,8%) su završile srednju školu, nešto ispod

trećine (26,7%) osnovnu školu, dok je samo 2,4% bez završene škole. Među ženama koje

nisu završile školu, nešto više je starijih od 25 godina (2,8%), te podjednako u gradskim

(2,2%) i seoskim sredinama (2,6%) (Prilog 9, tablica 2).

Grafikon 9. Žene dobi 15-49 godina prema obrazovnom statusu i dobi, udio zastupljenosti

0.8

53.4

1.0

11.5

74.3

13.1

2.8

58.6

12.1

44.9

0.8

26.5

Bez škole Osnovna škola Srednja škola Viša i fakultet

%

15-18 19-24 25+

33

Preko dvije trećine žena koje su sudjelovale u istraživanju u Federaciji BiH nije

zaposleno (73,8%), više u ruralnim (80,2%) nego u gradskim (60,5%) sredinama, te sve žene

iz najmlađe dobne skupine od 15-18 godina. Među zaposlenim ženama (330), 68,8% njih ima

stalno zaposlenje, očekivano više u gradskim (78,8%) nego u ruralnim sredinama (60,5%) i

najviše starijih od 25 godina (72,9%) (Prilog 9, tablica 3 i 3.1).

U godini koja je prethodila istraživanju, mali broj ispitanica je imao potrebu koristiti

usluge socijalne zaštite (3,1%), pa je postotak žena koje su imale poteškoća u pristupu

socijalnoj zaštiti nizak, iznosi 2,2%, nešto je veći u ruralnim sredinama (2,6%) u odnosu na

gradske sredine (1,3) (Prilog 9, tablica 4 i 4.1).

Zdravstveno osiguranje nema 8,1% ispitanica, bez značajnih razlika između gradskih i

ruralnih sredina, te najviše žena u dobnoj podgupi od 19-24 godina (11%) (Prilog 9, tablica 5).

Usluge zdravstvene zaštite u prethodnoj godini je koristilo preko polovine ispitanica

(55,2%), podjednako u gradskim i ruralnim sredinama, kao i prema dobi žena. Među ženama

koje su koristile usluge zdravstvene zaštite, postotak onih koje su imale poteškoća u pristupu

zdravstvenoj zaštiti je nizak, iznosi 2,2% i nešto je veći u ruralnim (2,8%) u odnosu na gradske

sredine (1,0%) (Prilog 9, tablica 6).

12.3 Prehrana

Ispitivanja vezana za prehranu odnosno prehrambene navike uključila su analizu

prakse dojenja i nadohrane, te ispitivanje prehrambenih navika odnosno učestalost

konzumacije namirnica koje su bogati izvori željeza visoke iskoristivosti i bioraspoloživosti

(hem namirnice), učestalost konzumacije non hem namirnica, odgovornih za podsticanje

apsorpcije željeza, kao i učestalost konzumacije energijom bogatih a nutrijentima siromašnih

namirnica, koje ugrožavaju unos nutritivno vrijedne hrane.

Dojenje i nadohrana

Optimalna prehrana djece dobi do 2 godine, podrazumijeva isključivo dojenje majčinim

mlijekom u prvih šest mjeseci života, te nastavak dojenja odnosno kontinuirano dojenje uz

odgovarajuću i adekvatnu nadohranu do druge godine života.

Rezultati vezani za prehranu djece dobi 0-23 mjeseca su pokazali da je ukupno 74,1%

djece dobi 0-23 mjeseca dojeno i to više u ruralnim područjima (75,2%) nego u urbanim

(60,4%). Četvrtina majki (25,9%) je izjavila da nije dojila svoju djecu (Prilog 7, tablica 9).

34

Grafikon 10. Učestalost dojenja kod djece dobi 0-23 mjeseca prema tipu naselja

38.6

29.5

40.7

24.2

35.2

31.8

Doji Ne doji Prestala dojiti ali dojila

%

Urbano Ruralno

U dobi od 12-15 mjeseci kontinuirano doji, odnosno nastavlja dojiti nakon što je počela

nadohrana 28% djece, dok postotak djece koja kontinuirano doje u dobi od 20-23 mjeseca

iznosi 19,2% (Prilog 7, tablica 9.1. i 9.2.).

Grafikon 11. Učestalost kontinuiranog dojenja djece dobi 12-15 mjeseci i kontinuiranog dojenja djece dobi 20-23 mjeseca

28.0

19.220.0

30.8

52.050.0

12- 15 mjeseci 20-23 mjeseca

%

Da Ne Prestala dojiti ali dojila

U prehrani djece dobi 0-23 mjeseca infant formula je korištena u 33,1% slučajeva, a

kao zamjenu za majčino mlijeko, u dobi od 0-6 mjeseci, infant formulu je dobivalo 40,9% djece


35

Grafikon 12. Korištenje infant formule kod djece dobi 0-23 mjeseca prema dobnim skupinama

33.1

40.9

66.9

59.1

65.570.0

34.530.0

Svi ispitanici Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca

%

Da Ne

Korištenje kravljeg mlijeka (nerazblaženo, razblaženo i mlijeko s keksom ili brašnom) u

prehrani djece dobi 0-23 mjeseca je široko rasprostranjeno. U dobi od 6-11 mjeseci kravlje

mlijeko se upotrebljava u 66,7% slučajeva, a nastavlja se upotrebljavati i u drugoj godini života

(66,7%) (Prilog 7, tablica 11). Ovi podaci, a vidljivo je da je kravlje mlijeko upotrebljavano u

prehrani djece čak i u dobi prije navršenih šest mjeseci, ukazuju na prisutnost izuzetno

nepovoljnih obrazaca kada je u pitanju prehrana djece najmlađe dobne grupe.

Grafikon 13. Korištenje kravljeg mlijeka kod djece dobi 0-23 mjeseca prema dobnim skupinama

57.3

14.3

42.7

85.7

33.3 33.3

66.766.7

Svi ispitanici Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca

%

Da Ne

36

Rezultati su pokazali da uvođenje dohrane generalno počinje rano. Prije šestog mjeseca

života čak 71,4% djece dobiva čaj, sok od voća njih 33%, sok od povrća 19% djece, a žitarice

njih 4,8% (Prilog 7, tablica 11).

Grafikon 14. Dohrana djece dobi 0-23 mjeseca prema dobnim skupinama

9.5 9.5

92.6

48.1

88.9

77.8

3.7

18.5

33.3 33.3

17.4

31.9

23.8

42.9

4.8 4.8

71.4

19.0

33.3

40.6

29.0

24.6

75.4

84.181.2

Ništa Voda Sok od

povrća

Sok od voća Čaj Žitarice Kravlje

mlijeko, ne

razblaženo

Kravlje

mlijeko

razblaženo

sa vodom

Mlijeko sa

keksom ili

prženim

brašnom

%

Do 6 mjeseci 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca

Navike u prehrani

Za ispitivanje unosa hrane odnosno prehrambenih navika vezanih za konzumaciju

hem i non hem namirnica korištena su pitanja o učestalosti konzumacije namirnica, a lista

namirnica se, osim na hem i non hem namirnice, koje su bogati izvori željeza odnosno

pospješuju apsorpciju željeza, fokusirala i na namirnice koje sadrže prazne kalorije, te

namirnice koje mogu inhibirati apsorpciju željeza.

Procjena učestalosti konzumacije hem namirnica odnosno namirnica životinjskog

podrijetla, bogatih željezom visoke iskoristivosti je uključila učestalost konzumacije mesa i

mesnih prerađevina, ribe, piletine i ostalih mesa peradi i džigerice.

Rezultati su pokazali da preko polovine ispitanika ribu konzumira manje od jednom

tjedno (55,4%), dok poželjan unos od 1-2 puta tjedno ima 40,1% ispitanika. Ribu najčešće

konzumiraju žene. (Prilog 10, tablica 1).

37

Grafikon 15. Učestalost konzumiranja ribe prema dobnim skupinama

55.4 53.9

40.142.3

37.040.9

4.2 3.0 5.00.3 0.5 0.3

53.9

60.0

3.3

Svi ispitanici Djeca od 2 do 5

godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%

Nijednom 1 do 2 puta 3 do 5 puta 6 do 7 puta

Piletina i ostala mesa peradi se najčešće konzumira 1 do 2 puta tjedno (53,6%), a

potom 3 do 5 puta tjedno (39%), što je poželjni unos s obzirom da se ohrabruje konzumacija

bijelog mesa u odnosu na crveno. Piletinu i meso peradi najviše konzumiraju djeca dobi 5-15

godina (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 16. Učestalost konzumiranja piletine i mesa peradi prema dobnim skupinama

3.6 4.3

53.657.5

52.4 53.0

39.0 40.0 39.3

3.81.8

4.1 4.33.5 3.4

36.5


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Crveno meso (teleće, juneće, janjeće) se najčešće konzumira 1 do 2 puta tjedno i takav

obrazac ima 56,1% ispitanika, a još 23,6% ispitanika konzumira crveno meso 3 i više puta

tjedno. Petina ispitanika (20,4%) konzumira crveno meso manje od jednom tjedno (Prilog 10, t

1).

38

Grafikon 17. Učestalost konzumiranja crvenog mesa prema dobnim skupinama

20.4 20.5

56.158.5

54.1

22.1 21.3 23.0

1.4 1.0 1.8 1.4

19.422.8

56.2

20.0


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Jedan do dva puta tjedno mesne prerađevine konzumira 45,6% ispitanika. Djeca dobi

5-15 godina generalno najčešće konzumiraju mesne prerađevine, a njih 37,7% konzumira

mesne prerađevine 3-5 puta tjedno (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 18. Učestalost konzumiranja mesnih prerađevina prema dobnim skupinama

19.1 18.0

51.6

39.9

29.5

37.7

27.1

5.9 4.87.6

5.4

14.8

21.3

45.6 46.2

25.6


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Džigerica, koja predstavlja bogat izvor željeza, malo je zastupljena u prehrani svih

uzrasnih kategorija. Skoro dvije trećine ispitanika džigericu koristi manje od jednom tjedno.

Jedna trećina ispitanika (31,8%) je koristi 1 do 2 puta tjedno i to u najvećem postotku žene

dobi 5-15 godina (35,5%) (Prilog 10, tablica 1).

39

Kada su u pitanju jaja rezultati su pokazali da se jaja često koriste u prehrani.

Najčešće se konzumiraju 3 do 5 puta tjedno, takav obrazac ima 46,8% ispitanika, a najviše

djeca dobi 0-59 mjeseci odnosno njih 50,1% (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 19. Učestalost konzumiranja jaja prema dobnim skupinama

38.2 37.039.4

48.545.0

9.0 7.810.1 8.9

6.0 6.16.7

4.4

35.9

46.8

50.1


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Voće i povrće predstavljaju dobre izvore željeza manje iskoristivosti i bioraspoloživosti, a imaju

ulogu i u pospješivanju apsorpcije željeza, te se istraživanje fokusiralo i na ispitivanje

učestalosti konzumacije mahunarki, svježeg zelenog, žuto narandžastog i drugog povrća, te

učestalosti konzumacije svježeg citrusnog i necitrusnog voća, drugog voća, koštunjavog i

suhog voća.

Konzumacija mahunarki, posebno u kombinaciji s namirnicama koje su bogate

vitaminom C, posebno se ohrabruje. Pokazalo se da 16% ispitanika konzumira mahunarke

manje od jednom tjedno. Mahunarke se najčešće koriste u prehrani 1-2 puta tjedno (66,6%), s

najvišim postotkom u dobnoj grupi djece 2-5 godina, dok 3 do 5 puta tjedno mahunarke u

prehrani koristi 16,4% ispitanika (Prilog 10, tablica 1).

40

Grafikon 20. Učestalost konzumiranja mahunarki prema dobnim skupinama

16.0 14.4

66.6 67.3 66.3 66.5

16.4 16.2 16.3

1.0 1.0 0.5 1.2

16.9 16.017.2


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Svježe povrće, tamno zeleno, kao salata, se najčešće konzumira 1-2 puta tjedno, a takav

obrazac pokazuje 41,5% ispitanika. Polovina žena konzumira zeleno lisnato povrće tri i više

puta tjedno, od čega 6-7 puta tjedno njih 17,5%, a 14,5% ispitanika ga konzumira manje od

jednom tjedno. (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 21. Učestalost konzumiranja svježeg zelenog lisnatog povrća prema dobnim skupinama

14.5

41.543.9 42.9

40.1

30.0

33.8

14.0

8.110.4

17.5

25.9

8.6

19.8

27.022.1


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


41

Svježe narandžasto i žuto povrće se malo konzumira. Više od trećine ispitanika

(36,2%) ga konzumira manje od jednom tjedno, najmanje djeca dobi 2- 5 godina, njih 45,6%


Grafikon 22. Učestalost konzumiranja svježeg narandžastog i žutog povrća prema dobnim skupinama

34.9 35.4 34.4 34.9

20.6

14.6

25.3

8.34.6

7.49.9

45.6

36.2

43.6

29.9

14.4


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Drugo povrće (jela, smrznuto, konzervirano) se najčešće konzumira 1-2 puta tjedno, kako se

izjasnilo 39% ispitanika, a najrjeđe ga konzumiraju djeca dobi 5-15 godina. Veoma mali

postotak ispitanika konzumira drugo povrće 6-7 puta u tjednu (1.8%) (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 23. Učestalost konzumiranja drugog povrća (jela, smrznuto, konzervirano) prema

dobnim skupinama

47.7 47.8

39.0 38.035.1

41.1

11.59.5

12.1

1.8 1.8 2.1 1.7

45.1

53.3

12.4


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


42

Uloga vitamina C u pospješivanju apsorpcije željeza, posebno se naglašava. Kada je u

pitanju citrusno voće, rezultati su pokazali da se ova vrsta voća konzumira najčešće 1-2 puta

tjedno (43,2%), a skoro petina ispitanika ga ne konzumira na tjednoj bazi (19,2%) (Prilog 10,

tablica 1).

Grafikon 24. Učestalost konzumiranja svježeg citrusnog voća prema dobnim skupinama

19.2 20.3

43.245.3 44.6

41.9

30.6 31.4 31.1

7.0 6.6 5.37.9

18.7 19.1

27.8


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Generalno se pokazalo da je upotreba svježeg necitrusnog voća nedostatna. Samo

11,6% ispitanika konzumira drugo svježe voće 6-7 puta tjedno, najviše djeca dobi 2-5 godina

(12,9%). Najčešće se konzumira 3-5 puta tjedno (43,1%), a 11,2% ispitanika konzumira

svježe necitrusno voće manje od jednom tjedno (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 25. Učestalost drugog svježeg svježeg necitrusnog voća prema dobnim skupinama

11.29.6

34.1 33.535.8

33.5

43.1 41.843.5

11.6 12.910.9 11.411.611.5

43.9


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


43

Sokovi od povrća veoma rijetko konzumiraju jer se 82,3% ispitanika izjasnilo da sok od

povrća ne konzumira na tjednoj osnovi. Generalno se sok od povrća najčešće konzumira u

dobnoj grupi djece 2 do 5 godina. Također se i smrznuto i konzervirano voće veoma rijetko

konzumira - 87,5% ispitanika manje od jednom tjedno (Prilog 10, tablica 1).

Grafikon 26. Učestalost konzumiranja soka od povrća prema dobnim skupinama

82.378.0

10.6 10.9 9.5 11.05.5 4.9 4.7

1.6 2.3 1.8 1.3

83.7 83.0

8.9


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Preko trećine ispitanika (37,1%) konzumira sokove od voća manje od jednom tjedno, ali se

pokazalo da se voćni sokovi generalno češće konzumiraju od sokova od povrća - 10,1%

ispitanika ih konzumira svakodnevno (Prilog 10, tablica 2).

Grafikon 27. Učestalost konzumiranja soka od voća prema dobnim skupinama

31.629.4 30.4 30.2

23.321.9

23.1

10.111.9 11.8

8.8

37.137.8

39.5

26.826.1


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


44

Preko polovine ispitanika ne konzumira koštičavo voće na tjednoj bazi (Prilog 10,

tablica 2).

Suho voće koje predstavlja bogat izvor željeza se u najvećem postotku konzumira

manje od jednom tjedno (62,3%), a trećina ispitanika ga konzumira 1-2 puta tjedno (Prilog 10,

tablica 2).

Pored namirnica koje su dobri izvori željeza istraživanje se fokusiralo i na ispitivanje

učestalosti konzumacije energijom bogatih a nutrijentima siromašnih namirnica, jer one mogu

značajno kompromitirati unos nutritivno sadržajne hrane.

Kada su u pitanju keks i kolači istraživanje je pokazalo da 12,9% ispitanika konzumira

keks i kolače svakodnevno, a 41,6% ispitanika to čini 3-5 puta tjedno. U dobi od 5-15 godina,

3-5 puta tjedno keks i kolače kozumira 47,9% djece (Prilog 10, tablica 2).

Slatka bezalkoholna pića 6-7 puta tjedno konzumira 11,6% ispitanika, a među njima

najčešće djeca dobi 5-15 godina, njih čak 14,1%. Skoro trećina ispitanika (30,2%) konzumira

slatka bezalkoholna pića 3-5 puta tjedno (Prilog 10, tablica 2).

Grafikon 28. Učestalost konzumiranja slatkih bezalkoholnih pića prema dobnim skupinama

22.1

28.9

36.1

30.6

33.9

38.9

30.231.9

29.9

11.6 11.614.1

10.4

20.1 20.9

28.9


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Petina ispitanika konzumira slatkiše 6-7 puta tjedno (21,1%), a među djecom dobi 5-15

godina, njih čak 31,3%. Također, 3-5 puta tjedno slatkiše konzumira 33,4% ispitanika, te je

jasno da ovo predstavlja veoma nepoželjan obrazac (Prilog 10, tablica 2).

45

Grafikon 29. Učestalost konzumiranja slatkiša prema dobnim skupinama

10.8

5.6

33.4

25.3 24.4

40.0

34.7

41.3

28.3

21.123.5

31.3

15.915.9

3.0

45.6


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Kada je u pitanju konzumacija čipsa i drugih grickalica, 9,7% ispitanika ih konzumira

svakodnevno, a među djecom uzrasta 5-15 godina grickalice 6-7 puta tjedno konzumira njih

čak 16,9%. Skoro trećina ispitanika konzumira čips i grickalice 3-5 puta tjedno (Prilog 10,

tablica 2).

Grafikon 30. Učestalost konzumiranja čipsa i drugih grickalica prema dobnim skupinama

23.7

11.9

35.4

28.430.2

40.0

31.3

46.4

19.4

9.712.2

5.66.5

35.0

47.6

16.9


godina starosti

Djeca od 5 do 15

godina starosti

Žene od 15 do 49

godina starosti

%


Ostale masne namirnice, prodavane kao brza hrana, na tjednoj bazi konzumira 34,6%

ispitanika. Međutim, skoro trećina djece dobi 5-15 godina (29,6%) konzumira ovu hranu 3 i

više puta tjedno, pokazujući nepovoljan obrazac (Prilog 10, tablica 2).

46

Komponente sadržane u čaju, kavi, kakau itd. smanjuju odnosno inhibiraju apsorpciju

željeza i na taj način mogu doprinijeti pojavi anemije, te je ispitivanje učestalosti konzumacije

namirnica uključilo i konzumaciju čaja, kave, kakaa.

Rezultati su pokazali da čaj konzumira manje od jednom tjedno preko trećine ispitanika

(35,4%). Također, 39,1% ispitanika konzumira kakao i bijelu kavu manje od jednom tjedno.

Preko četvrtine žena (28.8%) kakao i bijelu kavu konzumira redovito odnosno 6-7 puta tjedno


12.4 Objektivni nalaz

Biokemijska procjena korištena za utvrđivanje prisutnosti anemije je uključila

određivanje vrijednosti hemoglobina iz kapilarne krvi.

Djeca dobi 6-59 mjeseci

Kod djece dobi 6-59 mjeseci anemija je nađena u 18,4% slučajeva, također gotovo u

potpunosti blagog do umjerenog stupnja (18,2%) (Prilog 7, tablica 12). Anemija je značajno

češće prisutna među djecom dobi 6-59 mjeseci u ruralnim područijma (20,6%) u odnosu na

urbana (13,2%) (χ²=3,902, p=0,048) i češće među dječacima (19,4%) nego među

djevojčicama (17,3%) ali bez statističke značajnosti razlika (χ²=0,282, p=0,596) (Prilog 11. 2,

tablica 1 i 4).

Grafikon 31. Učestalost anemije kod djece dobi 6-59 mjeseci prema tipu naselja

0.2

13.2

20.3

79.4

0.3

18.2

86.881.6

Svi ispitanici Urbano Ruralno

%

Ozbiljna anemija Blaga do umjerena anemija Normalan nivo hemoglobina

Pokazalo se, također, da je učestalost anemije najveća u dobi od jedne do dvije

godine, a onda postupno opada (Prilog 7, tablica 13).

47

Grafikon 32. Učestalost anemije kod djece dobi 6-59 mjeseci prema dobnim podgrupama

0.23.3

33.3

20.8 22.117.1

8.7

79.2 77.982.9

91.3

18.2

81.6

63.3

Svi ispitanici 6-11 mjeseci 12-23 mjeseca 24-35 mjeseci 36-47 mjeseci 48-59 mjeseci

%


Također, anemija je najčešća kod djece čije su majke najnižeg stupnja obrazovanja, sa

statističkom značajnošću razlika (χ²=14,814, p=0,002) (Prilog 11.6, tablica 1 i 1.1).

U odnosu na prihode domaćinstva, anemija je najučestalija među djecom koja žive u

domaćinstvima s prihodima ispod 300KM (36,1%), sa statističkom značajnošću razlika

(χ²=9,311, p=0,025) (Prilog 11.6, tablica 2 i 2.1).

Tablica 8. Prihodi domaćinstva i anemija kod djece dobi 6-59 mjeseci

Prihodi domaćinstva Broj djece

6-59 mjeseci

Ima anemiju Nema anemiju

N % N %

Ispod 300KM 36 13 36,1 23 63,9

300-600KM 96 14 14,6 82 85,4

600-1000KM 149 25 16,8 124 83,2

1000KM i više 171 28 16,4 143 83,6

Djeca dobi 5-15 godina

Kod djece dobi 5-15 godina anemija je nađena u 11,5% slučajeva, opet u u blagom i

umjerenom stupnju (Prilog 8, tablica 4). Anemija je češće prisutna kod djece u ruralnim

područjima (12,3%) u odnosu na urbana (9%) bez statističke značajnosti razlike (χ²=1,236,

p=0,266), a s gotovo podjednakom zastupljenošću kod dječaka (11,0%) i kod djevojčica

(11, 3%), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,003, p=0,957). (Prilog 11.2, tablica 2 i 5).

48

Grafikon 33. Učestalost anemije kod djece dobi 5-15 godina prema tipu naselja

0.2

9.012.1

87.6

0.2

11.3

88.6 91.0


%


Također, anemija je češća kod djece 5-15 godina čije su majke nižeg stupnja obrazovanja, ali

bez statistički značajnih razlika (χ²=2,412, p=0,491) (Prilog 11.6, tablica 3 i 3.1).

U odnosu na prihode domaćinstva, anemija je najučestalija među djecom koja žive u

domaćinstvima s prihodima ispod 300KM (26,3%), sa statističkom značajnošću razlika

(χ²=23,910, p=0,000) (Prilog 11.6, tablica 4 i 4.1).

Tablica 9. Prihodi domaćinstva i anemija kod djece dobi 5-15 godina

Prihodi domaćinstva Broj djece

5-15 godina


N % N %

Ispod 300KM 76 20 26,3 56 73,7

300-600KM 103 12 11,7 91 88,3

600-1000KM 153 12 7,8 141 92,2

1000KM i više 141 8 5,7 133 94,3

Žene 15-49 godina

Niže vrijednosti hemoglobina od referentnih u najvećem postotku su zabilježene kod

žena dobi 15-49 godina koji iznosi 22,1% i gotovo u potpunosti je blagog do umjerenog

stupnja (21,7%) (Prilog 9, tablica 7). Anemija je češće prisutna kod žena u ruralnim

područjima (23,9%) u odnosu na urbana područja, a utvrđeno je i da je razlika statistički

značajna (χ²=4,850, p=0,028) (Prilog 11.2, tablica 3).

49

Grafikon 34. Učestalost anemije kod žena dobi 15-49 godina prema tipu naselja

0.4

18.423.3

76.1

0.6

21.7

81.677.9


%


Također, anemija je najčešća kod žena bez škole i s osnovnom školom (26,7% i 25,7%) ali se

pojavljuje i kod ženama s višim i visokim obrazovanjem (25,5%), bez statistički značajne

razlike (χ²=6,608, p=0,086) (Prilog 11.6, tablica 5 i 5.1).

U odnosu na prihode domaćinstva, anemija je najučestalija kod žena s prihodima

ispod 300KM (28,2%), ali bez statistički značajnih razlika (χ²=5,859, p=0,119) (Prilog 11.6,

tablica 6 i 6.1).

Tablica 10. Prihodi domaćinstva i anemija kod žena dobi 15-49 godina

Prihodi domaćinstva Broj žena

15-49 godina


N % N %

Ispod 300KM 110 31 28,2 79 71,8

300-600KM 275 70 25,5 205 74,5

600-1000KM 348 80 23,0 268 77,0

1000KM i više 358 68 19,0 290 81,0

Analize su uključile i testiranje povezanosti anemije s konzumacijom hem (riba, piletina

i ostala perad, meso, mesne prerađevine, džigerica) i non hem namirnica (voće, povrće).

Da bi se utvrdila razina konzumiranja hem namirnica korištena je posebno izrađena

skala konzumiranja hem namirnica, pri čemu su se sumirali odgovori o učestalosti

konzumacije, ribe, piletine, mesa, mesnih prerađevina i džigerice iz sva tri individualna

50

upitnika. Krajnji skor se računao na osnovi formule [(dobijeni sirovi skor-5)/24]*100. Veći skor

odražava veću razinu konzumiranja hem namirnica i obratno.

Na isti način se izračunavala skala konzumiranja non-hem namirnica (jaja, leguminoze,

zelena salata, citrusno voće, drugo povrće), po formuli [(dobijeni sirovi skor-5)/16]*100.

Testiranjem povezanosti anemije s konzumacijom hem namirnica utvrđeno je da

ispitanici koji imaju vrijednosti hemoglobina u referentnim granicama postižu veći skor na skali

konzumacije hem namirnica od onih koji su anemični (Prilog 11.1., tablica 1), ali te razlike

nisu statistički značajne (T=-0,941, p=0,347) (Prilog 11.5, tablica 1).

Tablica 11. Učestalost anemije u odnosu na učestalost konzumiranja namirnica iz hem grupe

Ukupno opća populacija: Broj

ispitanika N

Skor AS

(aritmetička sredina)

T-test p vrijednost

Hem namirnice Ima anemiju 402 9,56

-0,941 0,347 Nema anemiju 1794 9,66

Također, kada je u pitanju konzumacija non-hem namirnica utvrđeno je da ispitanici

koji imaju niže vrijednosti hemoglobina od referentnih granica, postižu veći skor na skali

konzumacije hem namirnica (Prilog 11.1., tablica 2), utvrđeno je da razlika u konzumaciji

non-hem namirnica kod ispitanicka koji su anemični u odnosu na ispitanike koji imaju

normalne vrijednosti hemoglobina nije statistički značajna (T=1,792, p=0,074) (Prilog 11.5.,

tablica 2).

Tablica 12. Učestalost anemije u odnosu na učestalost konzumiranja namirnica iz non-hem grupe

Ukupno opća populacija: Broj

ispitanika N

Skor AS


T-test p vrijednost

Non-hem

namirnice

Ima anemiju 401 13,23 1,792 0,074

Nema anemiju 1794 12,92

Karakteristike unosa željeza iz hrane kod ispitanika kod kojih je utvrđena prisutnost

anemije utvrđivane su na osnovi unosa namirnica grupe hem i iz namirnica grupe non hem u

odnosu na tip naselja, te dobne i spolne skupine.

Testiranjem značajnosti razlika u pogledu unosa željeza iz namirnica grupe hem kod

anemičnih osoba u odnosu na dobne skupine nije utvrđena statistički značajna razlika u

konzumiranju hem namirnica među dobnim skupinama (Prilog 11.3, tablica 1).

51

Tablica 13. Unos namirnica iz HEM grupe kod anemičnih ispitanika - razlike prema dobnim skupinama

Hem namirnice: Broj

ispitanika N

Skor Aritmetička

sredina (AS)

Standardna devijacija St Dev

Standardna pogrješka

St Err.

ANOVA

Frekvencija F

Signifikanta Sig.

Djeca dobi od 2 do 5 godina

63 9,19 1,900 ,239

1,825 0,163

Djeca od dobi 5 do 15 godina

64 9,44 2,115 ,264

Zene dobi od 15 do 49 godina

275 9,68 1,883 ,114

Total 402 9,56 1,928 ,096

Testiranjem značajnosti razlika u pogledu unosa željeza iz namirnica grupe non hem

kod anemičnih osoba u odnosu na dobne skupine utvrđena je statistički značajna razlika u

konzumiranju hem namirnica među dobnim skupinama (Prilog 11.3, tablica 2).

Tablica 14. Unos namirnica iz NON HEM grupe kod anemičnih ispitanika - razlike prema dobnim skupinama

Non-hem namirnice: Broj

ispitanika N

Skor Aritmetička

sredina (AS)

Standardna devijacija St Dev

Standardna pogješka

St Err.

ANOVA

Frekvencija F

Signifikanta Sig.


63 12,57 3,052 ,384

5,198 0,006


64 12,42 2,519 ,315

Zene dobi od 15 do 49 godina

274 13,57 3,232 ,195

Total 401 13,23 3,134 ,156

Testiranjem značajnosti razlika u pogledu unosa željeza iz namirnica grupe hem kod

anemičnih osoba u odnosu na tip naselja nije utvrđena statistički značajna razlika u

konzumiranju hem namirnica između ispitanika iz ruralnih i urbanih područja (Prilog 11.3,

tabela 3 i Prilog 11.5., tablica 3).

Tablica 15. Unos namirnica iz HEM grupe kod anemičnih ispitanika - razlike prema tipu naselja

Ukupno opća populacija - imaju anemiju:

Broj ispitanika

N

Skor AS


T-test p vrijednost

Hem namirnice Urban 103 9,53

-0,187 0,852 Rural 299 9,58

Kada su u pitanju non hem namirnice, testiranjem značajnosti razlika u pogledu unosa

željeza iz namirnica grupe non hem kod anemičnih osoba, utvrđeno je da ispitanici iz ruralnih

52

područja više konzumiraju non hem namirnice od ispitanika iz urbanih područja, a razlika je

statistički značajna (Prilog 11.3, tablica 4 i Prilog 11.5., tablica 4).

Tablica 16. Unos namirnica iz NON HEM grupe kod anemičnih ispitanika, razlike prema tipu naselja

Ukupno opća populacija - imaju anemiju:

Broj ispitanika

N

Skor AS


T-test p vrijednost

Non-hem

namirnice

Urban 103 12,51 -2,947 0,004

Rural 298 13,47

Testiranjem razlika u upotrebi hem namirnica među dječacima i djevojčicama u dobnoj

skupini od 2 do 15 godina koji imaju anemiju, utvrđeno je da dječaci postižu veći skor u

konzumaciji hem namirnica, ali da razlike nisu statistički značajne (Prilog 11.1, tablica 5 i

Prilog 11.5., tablica 5).

Tablica 17. Unos namirnica iz HEM grupe kod anemične djece dobi 2-15 godina, razlike prema spolu

Opća populacija djece od 2 do 15 godina - imaju anemiju:

Broj ispitanika

N

Skor AS


T-test p vrijednost

Hem namirnice Ženski 64 9,30

-0,102 0,919 Muški 63 9,33

Kada su u pitanju non hem namirnice, testiranjem razlika u upotrebi non hem

namirnica među dječacima i djevojčicama u dobnoj skupini od 2 do 15 godina koji imaju

vrijednosti hemoglobina ispod referentnih, utvrđeno je da razlike nisu statistički značajne

(Prilog 11.1, tablica 6 i Prilog 11.5., tablica 6).

Tablica 18. Unos namirnica iz NON HEM grupe kod anemične djece dobi 2-15 godina - razlike prema spolu

Opća populacija djece od 2 do 15 godina - imaju anemiju:

Broj ispitanika

N

Skor AS


T-test p vrijednost

Non-hem

namirnice

Ženski 64 12,83 1,354 0,178

Muški 63 12,16

Karakteristike unosa željeza putem 24 satnog upitnika nisu analizirane zbog velikog

broja neodgovora i nevalidnih odgovora.

53

12.5 Stanje uhranjenosti

Rezultati antropometrijskih mjerenja, odnosno procjena stanja uhranjenosti prikazani

su za djecu dobi 0- 59 mjeseci, 5-10 godina i djecu dobi 10-15 godina.

Djeca dobi 0-59 mjeseci

Za djecu dobi 0-59 mjeseci ocjena stanja uhranjenosti je uključila utvrđivanje indeksa

tjelesne visine/dužine za dob (V/D), indeksa tjelesne težine za dob (T/D) i indeksa tjelesne

visine/dužine za težinu (T/V).

Rezultati su pokazali da je ukupno 6% djece dobi 0-59 mjeseci nisko za svoju dob

odnosno zakržljalo (V/D ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 2,8% njih umjereno zakržljalo

(V/D ispod -2SD) dok je njih 3,2% ozbiljno zakržljalo (V/D ispod -3SD), s neznatno većom

zastupljenošću zakržljalosti među djecom iz ruralnih područja (6%) u odnosu na djecu iz

urbanih područja (5,6%) (Prilog 7, tablica 14) ali bez statistički značajnih razlika (χ²=0,379,

p=0,538) i s gotovo jednakom zastupljenošću među dječacima (6%) i djevojčicama (6%)

(χ²=0,000, p=0,982) (Prilog 11. 4, tablica 1 i 2).

Grafikon 35. Distribucija indeksa dužina/visina za dob djece dobi 0-59 mjeseci prema tipu naselja

3.2 2.8

19.1

6.58.7

3.1

6.9

57.5

13.1

6.910.09.3

21.7

6.38.28.6

51.1

2.5

48.4

3.4 2.6

-3 SD -2 SD -1 SD Srednja

vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


Samo je 1,3% djece dobi 0-59 mjeseci pothranjeno (T/D ispod -2SD, ispod -3SD), i

skoro svi (1,2%) su umjereno pothranjeni (T/D ispod -2SD), s neznatno većom zastupljenošću

pothranjenosti među djecom iz urbanih područja (1,9%) u odnosu na djecu iz ruralnih područja

(1,1%) (Prilog 7, tablica 15), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,875, p=0,350) i s jednakom

54

zastupljenošću među dječacima (1,2%) i djevojčicama (1,3) (χ²=0,875, p=0,350) (Prilog 11.4,

tablica 3 i 4).

Grafikon 36. Distribucija indeksa težina za dob djece dobi 0-59 mjeseci prema tipu naselja

0.2 1.1

27.7

9.8

4.21.9

3.7

52.2

30.4

8.7

3.13.9

10.2

4.7

53.1

3.9

26.5

53.5

0.80.3


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


Ukupno 4% djece dobi 0-59 mjeseci je mršavo odnosno ima nizak indeks tjelesne

težine u odnosu na visinu/dužinu (T/VD ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 2,1% djece

umjereno mršavo (T/VD ispod -2SD) dok je 1,9% njih bilo ozbiljno mršavo (T/VD ispod -3SD),

s neznatno većom zastupljenošću među djecom iz urbanih područja (4,5%) u odnosu na djecu

iz ruralnih područja (3,8%) (Prilog 7, tablica 16), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,382,

p=0,537) i s većom zastupljenošću među dječacima (4,9%) nego među djevojčicama (3,2%),

također, bez statistički značajnih razlika (χ²=0,398, p=0,528) (Prilog 11.4, tablica 5 i 6).

Međutim, utvrđeno je da je čak 18,4% djece dobi 0-59 mjeseci prekomjerno teško

(T/VD iznad +2SD, iznad +3SD), od kojih je 7,3% njih gojazno (T/VD iznad +3SD).

Prekomjerna težina i gojaznost je prisutna u većem postotku među djecom iz ruralnih područja

(20,2%) i među dječacima (22,7%) bez statistički značajnih razlika (χ²=0,124, p=0,725)

(χ²=0,000, p=0,986) (Prilog 11.4, tablica 7 i 8).

55

Grafikon 37. Distribucija indeksa težina za visinu/dužinu djece dobi 0-59 mjeseci prema tipu naselja

1.9 2.1

11.1

7.3

1.9 3.2

51.3

26.6

9.1

5.25.4

20.7

12.0

8.2

22.5

4.8

50.3

2.6

49.9

1.6 2.2


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


S obzirom na razvojne promjene, stanje uhranjenosti starije djece posebno je utvrđeno za

djecu školske dobi odnosno djecu dobi 5-10 godina i adolescente odnosno djecu dobi od 10 -

15 godina.


Rezultati su pokazali da je ukupno 3,2% djece dobi 5-10 godina nisko za svoju dob

odnosno zakržljalo (V/D ispod -2SD, ispod -3SD), od čega je 1,9% njih umjereno zakržljalo

(V/D ispod -2SD) dok je njih 1,3% ozbiljno zakržljalo (V/D ispod -3SD). Neznatno veća

zastupljenost zakržljalosti postoji kod djece iz ruralnih područja (2,6%) u odnosu na djecu iz

urbanih područja (2,4%) i među djevojčicama (3,8% prema 2,7%) (Prilog 8, tablica 6), bez

statistički značajnih razlika (χ²=1,667, p=0,197) i (χ²=0,625, p=0,429) (Prilog 11.4, tablica 9 i 10).

Grafikon 38. Distribucija indeksa visina za dob djece dobi 5-10 godina prema tipu naselja

1.3 1.9

20.5

7.8 6.5

2.4

13.1

52.4

16.7

7.1 8.3

21.9

8.05.8

54.2

7.85.8

54.9

1.81.8


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


56

Samo je 1,2% djece dobi 5-10 godina pothranjeno za svoju dob (T/D ispod -2SD, ispod

-3SD). Svi pothranjeni su nađeni u ruralnim područjima, bez statistički značajne zastupljenosti

kod dječaka (1,2%) u odnosu na djevojčice (1,4) (Prilog 8, tablica 7) (χ²=0,000, p=1,000)

(Prilog 11.4, tablica 11).

Grafikon 39. Distribucija indeksa težina za dob djece dobi 5-10 godina prema tipu naselja

0.6 0.6

21.4

8.85.5

7.1

61.9

14.3 13.1

3.64.9

24.1

7.1 6.35.5

57.555.8

0.9 0.9


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


Promatrano prema indeksu tjelesne mase za dob (BMI/D) utvrđeno je da 3,9% djece

dobi 5-10 godina mršavo odnosno ima nizak indeks tjelesne mase u odnosu na dob (BMI/D

ispod -2SD, ispod -3SD), od kojih je 2,3% njih ima ozbiljno nizak BMI za svoju dob (BMI ispod

-3SD). Nizak BMI za dob je češće prisutan kod djece iz ruralnih područja (4%) i kod dječaka

(4,6%) (Prilog 8, tablica 8), bez statistički značajnih razlika (χ²=1,029, p=0,310) i (χ²=1,185,

p=0,276) (Prilog 11.4, tablica 12 i 13).

Utvrđeno je, međutim, da skoro trećina djece dobi 5-10 godina ima prekomjernu težinu

(31,2%) (BMI/D iznad +1SD, iznad +2SD, iznad +3SD), od kojih je 13,3% gojazno (BMI/D

iznad +2SD). Prekomjerna težina i gojaznost je češće prisutna kod djece iz ruralnih područja

(32,2%) nego kod djece iz urbanih područja (28,7%) i među dječacima (33,3% prema 29%)

(Prilog 8, tablica 8), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,884, p=0,347) i (χ²=3,284, p=0,070)

(Prilog 11.4, tablica 14 i 15).

57

Grafikon 40. Distribucija indeksa tjelesne mase za dob djece dobi 5-10 godina prema tipu naselja

2.3 1.6

9.1

4.22.4

4.8

63.1

16.7

6.0 6.07.110.3

3.6

17.9

58.4

6.5

1.2

18.3

56.7

1.32.7


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%



Rezultati su pokazali da je ukupno 3,5% djece dobi 10-15 godina nisko za svoju dob

odnosno zakržljalo (V/D ispod -2SD, ispod -3SD), do čega je 2,8% njih umjereno zakržljalo

(V/D ispod -2SD) dok je samo dvoje djece bilo ozbiljno zakržljalo (V/D ispod -3SD). Veća

zastupljenost zakržljalosti je nađena među djecom iz ruralnih područja (3,8%) u odnosu na

djecu iz urbanih područja (2,8%) i među dječacima (5,8%) nego među djevojčicama (1,4%)

(Prilog 8, tablica 9) bez statistički značajnih razlika (χ²=1,148, p=0,284) i (χ²=1,148, p=0,284)

(Prilog 11.4, tablica 16 i 17).

Grafikon 41. Distribucija indeksa visina za dob djece dobi 10-15 godina prema tipu naselja

0.82.7

22.0

5.9

1.21.4

54.9

28.2

8.57.1

63.0

19.6

4.91.6

6.7

60.8

5.61.4 0.5

3.3


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


58

Promatrano prema indeksu tjelesne mase za dob utvrđeno je da je 5,5% djece dobi

10-15 godina mršavo odnosno ima nizak indeks tjelesne mase u odnosu na dob (BMI/D ispod

-2SD, ispod -3SD), od kojih je 2% njih ima ozbiljno nizak BMI za svoju dob (BMI/D ispod -

3SD). Nizak BMI za dob je češće prisutan kod djece iz ruralnih područja (6,4%) i među

dječacima (5,9%) (Prilog 8, tablica 10), bez statistički značajnih razlika (χ²=0,207, p=0,649) i

(χ²=0,311, p=0,577) (Prilog 11.4, tablica 18 i 19).

Utvrđeno je međutim da petina djece dobi 10-15 godina ima prekomjernu težinu

22,3% (BMI/D iznad +1SD, iznad +2SD, iznad +3SD), od kojih je 3,9% gojazno (BMI/D iznad

+2SD, iznad +3SD). Prekomjerna težina i gojaznost je prisutna u većem postotku među

djecom iz urbanih područja (26,7%) nego iz ruralnih područja (20,6%) i više među

djevojčicama nego među dječacima (22,7% prema 21,8%), (Prilog 8, tablica 10), bez

statistički značajnih razlika (χ²=0,158, p=0,691) i (χ²=0,001, p=0,976) (Prilog 11.4, tablica 20 i

21).

Grafikon 42. Distribucija indeksa tjelesne mase za dob djece dobi 10-15 godina prema tipu naselja

2.0 3.5

18.4

3.10.81.4

4.2

23.9

1.4 1.4

8.2

3.80.5

65.1

7.1

66.2

1.4

16.3

64.7

4.32.2


vrijednost

1 SD 2 SD 3 SD

%


59

13. RASPRAVA

Zbog javnozdravstvenog značaja koji ima anemija odnosno činjenice da posebno

često zahvata vulnerabilne skupine i da može biti odgovorna za visoke stope obolijevanja i

smrtnosti, glavna namjera provedenog istraživanja je bila utvrditi učestalost anemije kod male

djece, djece školskog uzrasta i adolescenata, te žena reproduktivne dobi na području

Federacije Bosne i Hercegovine. Kod ispitanika su utvrđivane vrijednosti hemoglobina u

kapilarnoj krvi, a za ocjenu prisutnosti i stupnja anemije korištene su referentne vrijednosti za

hemoglobin Svjetske zdravstvene organizacije (10, 11).

Rezultati istraživanja su pokazali da učestalost anemije kod djece dobi 6-59 mjeseci

iznosi 18,4%, kod djece dobi 5-15 godina iznosi 11,3%, dok u populacijskoj skupini žena 15-

49 godina učestalost anemije iznosi 22,1%. U svim dobnim skupinama, anemija je prisutna u

umjerenom i blagom stupnju. Kada je u pitanju procjena ozbiljnosti pojave anemije na

populacijskoj razini, te njen značaj s aspekta provođenja relevantnih javnozdrastvenih mjera,

prevalenciju anemije od 5-19% Svjetska zdravstvena organizacija kategorizira kao blagi oblik,

a prevalenciju od 20,0-39,9%, kao prisutnost anemije u umjerenom obliku (8). Dakle, u

odnosu na navedene kriterije, može se zaključiti da je među djecom obje dobne skupine

anemija prisutna u blagom obliku, dok je među ženama od 15-49 godina prisutan umjereni

oblik anemije, i to na donjoj granici referentnog raspona.

Niz je dokaza koji ukazuju na povezanost anemije s niskim socioekonomskim

statusom (17-24), te je ova veza analizirana i u našem istraživanju. Rezultati su pokazali da je

anemija statistički značajno učestalija u skupini djece 6-59 mjeseci čije majke imaju niži

stupanj obrazovanja, kao i da je statistički značajno učestalija kod djece dobi 6-59 mjeseci i

djece dobi 5-15 godina koja žive u domaćinstvima s nižim prihodima. Također se pokazalo da

je anemija češće zastupljena među ispitanicima iz ruralnih sredina gdje su socioekonomski

uvjeti lošiji, sa statističkom značajnošću razlika u skupini žena i djece dobi od 6-59 mjeseci.

Prema svemu navedenom, dobiveni rezultati su očekivani.

Zbog značaja prehrane u nastanku anemije istraživanjem se ispitivala praksa prehrane

dojenčadi, kao i obrasci prehrane djece i žena.

Optimalna prehrana djece dobi do 2 godine, podrazumijeva isključivo dojenje majčinim

mlijekom u prvih šest mjeseci života, te nastavak dojenja odnosno kontinuirano dojenje uz

pravovremenu i odgovarajuću nadohranu do druge godine života (25-29).

Zbog ograničenja istraživanja (mali broj djece dobi 0-6 mjeseci), nije bila moguća

procjena stope isključivog dojenja, no detaljni podaci o praksi prehrane dojenčadi iz nedavno

provedenog Istraživanja o majkama i djeci (MICS) na području Federacije BiH, svakako će

pomoći boljem razumijevanju situacije, te donošenju zaključaka i planiranju mjera vezanih za

prevenciju anemije.

60

Rezultati koji su se dobili istraživanjem pokazali su da dvije trećine djece ispod dvije

godine života doji ili je dojilo barem djelimično. U prvoj godini kontinuirano doji manje od

trećine djece, a u dobi do dvije godine njih svega 19,2%. Nadalje, se pokazalo da je čak

71,4% djece dobivalo čaj prije navršenih šest mjeseci života, a sok od voća njih trećina. U

kontekstu anemije, najviše zabrinjavaju rezultati vezani za korištenje kravljeg mlijeka, koje je

prije navršenih godinu dana života odnosno u dobi od 6-11 mjeseci dobivalo 66,7% djece, a

nastavlja se davati i u drugoj godini.

Zbog bojazni vezanih za prijevremenu upotrebu kravljeg mlijeka i pojavu anemije

(27,28), upotreba kravljeg mlijeka prije navršene godine dana života djeteta se ne

preporučuje, a ukoliko dijete ne doji, preporučuje se upotreba infant formula, tj. zamjena za

majčino mlijeko obogaćenih željezom. Zato se gore navedeni rezultati odnosno ispoljeni

obrasci, kako oni vezani za praksu dojenja tako i za praksu nadohrane, koja je prijevremena i

neodgovarajuća, smatraju izuzetno nepovoljnim i zahtijevaju dalje napore u cilju njihove

izmjene, odnosno unaprjeđenja.

Ispitivanje obrazaca prehrane odnosno prehrambenih navika žena i djece, te njihove

veze s pojavnošću anemije, najprije se fokusiralo na učestalost konzumacije namirnica koje su

bogati izvori željeza visoke iskoristivosti i bioraspoloživosti (hem namirnice), a potom na

konzumaciju non hem namirnica, koje su dobri izvori željeza manje iskoristivosti, a imaju i

ulogu u povećanju apsorpcije željeza.

Nadalje se ispitivanje prehrambenih navika fokusiralo na unos namirnica sa sadržajem

tvari koje mogu inhibirati apsorpciju željeza, kao i na unos namirnica koje su bogate energijom

a siromašne nutrijentima, koje generalno kompromitiraju unos nutritivno vrijedne hrane.

Učestalost konzumacije namirnica je poređena s prehrambenim vodiljama Svjetske

zdravstvene organizacije, kojima se osigurava ravnoteža između unosa energije i hranjivih

tvari odnosno zadovoljenje fizioloških potreba organizma u energiji i nutrijentima (30,31).

Preporuke se odnose na izbor i količinu namirnica u prehrani za različitu dob i spol, a

derivirane na osnovi energetskih i nutritivnih zahtjeva raličitih dobnih i spolnih skupina.

Ispitivanje konzumacije namirnica iz grupe meso i mesni proizvodi uključilo je

konzumaciju crvenog mesa, mesa peradi, ribe, mesnih prerađevina i džigerice. Smjernice

preporučuju da namirnice iz grupe meso i mesni proizvodi treba konzumirati svakodnevno, od

čega ribu jednom do dva puta tjedno, a ostale dane birati različite vrste mesa i pri tom

prednost dati bijelom mesu.

Istraživanje je pokazalo da 96,4% ispitanika konzumira bijelo meso jednom tjedno ili

češće, a među njima 39% ispitanika ga konzumira 3 i više puta tjedno. Imajući u vidu

preporuku o konzumaciji bijelog mesa od 2-3 puta tjedno, ovakav obrazac se može smatrati

poželjnim.

61

Crveno meso jednom i više puta tjedno konzumira 79,6% ispitanika, a najčešće 1-2

puta tjedno što čini preko polovina ispitanika (56,1%), te se može zaključiti da je unos

dostatan. Ipak, treba imati na umu da jedna petina ispitanika (20,1%) ne konzumira crveno

meso na tjednoj osnovi. To se može povezati i s činjenicom da je anemija u sve tri dobne

skupine najčešća u domaćinstvima gdje su prihodi ispod 300 KM.

Kada je u pitanju konzumacija ribe, istraživanje je pokazalo da se riba rijetko

konzumira, čak 55,4% ispitanika konzumira ribu manje od jednom tjedno. S obzirom na

dobrobiti ribe vezane za prevenciju anemije (izvor željeza), te druge dobrobiti vezane za ulogu

u prevenciji kardiovaskularnih oboljenja, preporučuje se da se riba jede čak i dva puta tjedno,

gdje uvjeti dopuštaju. Dakle, jasno je da pronađeni obrazac nije poželjan i ukazuje na potrebu

modificiranja prehrambenih navika i fokusiranje napora na promoviranje konzumacije ribe.

Ispitivanje konzumacije namirnica iz grupe voće i povrće uključilo je učestalost

konzumacije mahunarki, svježeg zelenog, žutonarandžastog i drugog povrća, te učestalosti

konzumacije svježeg citrusnog i necitrusnog voća, drugog voća, koštičavog i suhog voća.

Prema preporukama namirnice iz grupe voće i povrće treba konzumirati svakodnevno, i to

najmanje 5 porcija dnevno, od toga tri porcije povrća i dvije porcije voća. Također se

preporučuje odabir različitih vrsta povrća i voća, najbolje u pet različitih boja (bijela, zelena,

žuto – narandžasta, ljubičasta i crvena).

Istraživanje je pokazalo da se svježe zeleno lisnato povrće rijetko koristi, preko

polovine ispitanika ga konzumira 1-2 puta tjedno ili manje (41,5% odnosno 14,5%). Situacija s

konzumacijom svježeg žutog i narandžastog povrća je još lošija, preko trećine ispitanika

(36,2%) kozumira svježe žuto i narandžasto povrće manje od jednom tjedno. Kada se ovi

unosi usporede sa smjernicama koje poreporučuju konzumaciju svježeg zelenog lisnatog

povrća i svježeg žutonarandžastog povrća od barem 3-5 puta tjedno ili čak svakodnevno

zaključuje se da je konzumacija izrazito nedostatna. Posebno se ohrabruje i upotreba

mahunarki, koje su bogat izvor željeza, ali i proteina, te se mogu koristiti i kao zamjena za

meso. Istraživanje je pokazalo da 16% ispitanika ne konzumira mahunarke na tjednoj osnovi.

Svježe voće (osim citrusnog), 6-7 puta tjedno, konzumira samo 11,6% ispitanika, skoro

petina ispitanika konzumira svježe citrusno voće manje od jednom tjedno (19,2%), a voćni

sokovi, te sušeno i koštičavo voće se konzumiraju još i rjeđe. Stoga se, kao i za povrće, isti

zaključak o izrazito nepovoljnom obrascu konzumacije i potrebi djelovanja, može izvesti i za

voće.

U istraživanju se analizirala i povezanost pojave anemije s učestalošću konzumacije

hem i non hem namirnica, gdje je utvrđeno da ne postoji statistički značajna povezanost

između pojave anemije i unosa namirnica iz grupe hem, niti značajna statistička povezanost

anemije i konzumacije namirnica iz grupe non hem. Međutim, dobiveni podaci, sami za sebe,

nisu dovoljni za donošenje zaključaka o presudnom utjecaju prehrane na pojavu anemije, te ih

62

je potrebno upotpuniti dodatnim dijetetičkim ispitivanjima. Namjera je bila dobiti detaljne

podatke o unosu željeza iz hrane putem upitnika o 24 satnom unosu po sjećanju, ali se ovim

istraživanjem zbog velikog broja neodgovora i nevalidnih odgovora to nije uspjelo dobiti.

Također, uvođenje dodatnih biokemijskih ispitivanja (određivanje serum feritina itd.) značajno

bi pomoglo boljem razumijevanju veze između pojave anemije i prehrane.

Ispitivana je i učestalost konzumacije energijom bogatih, a nutritivno siromašnih

namirnica, odnosno namirnica bogatih mastima i koncentriranim šećerima, te solju. Zbog

kompromitiranja unosa nutritivno vrijedne hrane, učestala konzumacija ovih namirnica može

biti značajan doprinoseći faktor, kako za pojavu anemije, tako i za nastanak gojaznosti, koja i

kod nas predstavalja izražen javnozdravstveni problem (32). Smjernice preporučuju da se

unos ovih namirnica izbjegava odnosno ograniči. Istraživanje je pokazalo da se energijom

bogate a nutritivno siromašne namirnice veoma često konzumiraju, posebno među djecom

dobi 5-15 godina - slatkiše svakodnevno konzumira petina ispitanika (21,1%), odnosno 31%

djece dobi 5-15 godina, a čak 16,9% djece iz ove dobne skupine svakodnevno konzumira

grickalice. Promjena ovakvih nepovoljnih obrazaca, posebno među školskom djecom i

adolescentima, se pokazuje neophodnom.

Stanje uhranjenosti je jedan od glavnih indikatora zdravlja i jedan od preporučenih

indikatora Milenijskih razvojnih ciljeva (33).

Ispitivanje stanja uhranjenosti je obuhvatilo djecu dobi 0-15 godina, antropometrijska

mjerenja su uključila mjerenje tjelesne visine/dužine i težine, a za poređenja su korišteni

Standardi rasta Svjetske zdravstvene organizacije 2006 (14) za djecu dobi 0-5 godina i SZO

reference za školsku djecu i adolescente iz 2007 godine (15).

Rezultati su pokazali da je zakržljalost (niska tjelesna visina u odnosu na dob) koja je

odraz kronične pothranjenosti, rijetko prisutna u svim dobnim grupama. Samo 1,3% djece dobi

0-5 godina i 1,2% djece dobi 5-10 godina ima nisku tjelesnu težinu za dob odnosno

pothranjeno je (odraz akutnog i kroničnog nedostatnog unosa hrane). Prevalencija mršavosti

(težina za visinu i indeks tjelesne mase za dob), koja je odraz akutne pothranjenosti, je niskog

stupnja kod djece dobi 0-5 i 5-10 godina, a kod djece dobi 10-15 godina mršavost se bilježi u

srednjem stupnju, ali na donjoj granici raspona (5,5%).

Prevalenciju zakržljalosti manju od 20%, prevalenciju mršavosti manju od 5% i

prevalenciju pothranjenosti manju od 10% za dob 0-5 godina, Svjetska zdravstvena

organizacija klasificira kao nisku (16). Stoga se, na osnovi dobivenog, može zaključiti da među

djecom u svim dobnim skupinama malnutricija u vidu zakržljalosti, mršavosti i pothranjenosti,

generalno ne predstavlja problem.

Međutim, pokazalo se da je prekomjerno teško (težina u odnosu na visinu/dužinu) čak

18% djece dobi 0-5 godina, od kojih je 7,3% gojazno. Kod djece dobi 10-15 godina

prekomjerna težina prisutna je kod petine (22,3%), od kojih je gojazno 3,9% (BMI u odnosu

63

na dob). Najviša prevalencija prekomjerne težine od 31,2% nađena je u dobi od 5-10 godina,

s gojaznošću od 13,3%.

Prisutnost anemije, uz nezadovoljavajuću praksu dojenja i nadohrane, nezdrave

prehrambene navike i izrazito prisutnu gojaznost, ukazuju na potrebu javnozdravstvenog

djelovanja i međusektorske suradnje, u cilju unaprjeđenja zdravlja i prevencije nutritivnih

poremećaja promatranih populacijskih grupa, kao i populacije u cjelini.

64

14. ZAKLJUČCI

Anemija je prisutna kod 18,4%, djece dobi 6-59 mjeseci, kod 11,3 % djece dobi 5-15

godina, dok u populacijskoj skupini žena 15-49 godina učestalost anemije iznosi 22,1%;

prema kriterijima za ocjenu ozbiljnosti anemije u populaciji, anemija je među djecom obje

dobne skupine prisutna u blagom obliku, dok je među ženama prisutan umjereni oblik

anemije, na donjoj granici referentnog raspona.

Anemija je statistički značajno češća u populacijskoj skupini žena i djece dobi 6-59

mjeseci u ruralnim područjima, dok značajnih razlika u učestalosti anemije među djecom, u

odnosu na spol, nema.

Anemija je statistički značajno češća u skupini djece 6-59 mjeseci kod kojih

žene/majke imaju niži stupanj obrazovanja. Ustanovljena je statistički značajna povezanost

učestalosti anemije u domaćinstvima s nižim prihodima među skupinama djece dobi 6-59

mjeseci i djece uzrasta 5-15 godina.

Praksa dojenja je nezadovoljavajuća, a praksa ranog davanja tekućine i prijevremene

nadohrane je izražena. Korištenje kravljeg mlijeka u prehrani djece u prvoj godini života, koje

je dobivalo čak 66,7% djece, u kontekstu pojave anemije, posebno je zabrinjavajuća.

Namirnice iz grupe hem (meso, mesne prerađevine i riba) se kada je u pitanju meso

uglavnom redovito konzumiraju, dok se riba konzumira rijetko, preko polovina ispitanika

(55,4%) ne konzumira ribu na tjednoj osnovi.

Unos voća i povrća (namirnice iz grupe non hem) je nezadovoljavajući, posebno kada

je u pitanju konzumacija svježeg voća, svježeg povrća, mahunarki, te sokova.

Energijom bogate, a nutritivno siromašne namirnice, se veoma često konzumiraju,

posebno među djecom dobi 5-15 godina.

Istraživanjem nije utvrđena statistički značajna povezanost između pojave anemije i

unosa hem grupe namirnica, kao ni povezanost anemije s unosom namirnica iz grupe non

hem. Za sveobuhvatnu ocjenu povezanosti prehrane s pojavom anemije, potrebna su

dodatna biokemijska i dijetetička ispitivanja.

Pothranjenost je rijetko prisutna i generalno ne predstavlja problem – zakržljalost i

pothranjenost su zastupljeni u niskom stupnju u svim dobnim skupinama djece, s najvišim

zabilježenim postotkom zakržljalosti od 6% kod djece dobi 0-5 godina, a isto važi i za

mršavost, osim kod djece uzrasta 10-15 godina, gdje je u srednjem stupnju, na donjoj granici

raspona.

Prekomjerna težina i gojaznost su izrazito prisutni u svim skupinama djece, s

najmanjim postotkom od 18% među djecom 0-5 godina i najvećim postotkom od 31,2% među

djecom dobi 5-10 godina, što ovaj problem postavlja na prioritetno mjesto i zahtijeva posebne

javnozdravstvene mjere.

65

15. PREPORUKE

Rezultati istraživanja ukazali su na multikauzalnost pojave anemije među ispitivanim

grupama, što zahtijeva sveobuhvatni prisutup i strategiju zajedničkog djelovanja u prevenciji i

reduciranju ovog zdravstvenog problema. Važnije preporuke proistekle iz dobivenih rezultata

bile bi sljedeće:

Unaprijediti praksu dojenja i nadohrane implementacijom Inicijative bolnica prijatelja

djece na području cijele F BiH, edukacijom i savjetovanjem majki o dojenju i nadohrani i

edukacijom zdravstvenog osoblja; uz skrining na anemiju (koncentracija Hb) u dobi od 6-12

mjeseci i u drugoj godini života, kroz sustav primarne zdravstvene zaštite (sistamatski

pregledi).

Unaprijediti prehrambene navike stanovništva u cjelini, a posebno žena i djece putem

edukacije, te promotivno preventivnih aktivnosti o zdravoj i izbalansiranoj prehrani u cilju

prevencije mikronutritivnih deficita, s naglaskom na promociju konzumacije povrća, voća i ribe,

kombiniranje i pripremu hrane, te na smanjenje konzumacije energijom bogatih, a nutritivno

siromašnih namirnica;

U suradnji s relevantnim sektorima omogućiti okruženje koje promovira zdrave životne

stilove, posebno zdravu prehranu i fizičku aktivnost; raditi na povećanju dostupnosti nutritivno

vrijedne hrane, posebno hrane bogate željezom (npr. pomoć u hrani za najvulnerabilnije);

Za žene reproduktivne dobi eventualno razmotriti suplementaciju željezom, a konačnoj

odluci treba prethoditi evaluacija održivosti implementacije ovog programa (uzeti u obzir da

program zahtijeva stabilan sustav financiranja nabavke preparata željeza, umrežen sustav

distribucije i opsežan monitoring);

Periodičnim namjenskim istraživanjima pratiti kretanje anemije posebno među

vulnerabilnim skupinama;

Ustanoviti kontinuirano praćenje i ocjenu stanja uhranjenosti djece, s posebnim

osvrtom na kretanje gojaznosti;

Informacije o rezultatima studije široko diseminirati subjektima iz svih relevantnih

sektora, posebno zdravstvenog i obrazovnog, s ciljem njihovog uključivanja u predložene

aktivnosti, kao sveobuhvatne strategije za rješavanje ustanovljenih zdravstvenih problema.

66

16. SUDIONICI U ISTRAŽIVANJU

Nositelji istraživanja:



Direktor istraživanja:


Praćenje implementacije istraživanja:

Doc. dr Aida Pilav, pomoćnica ministra, Federalno ministarstvo zdravstva


Istraživački tim:

Mr. sci. dr Aida Filipović Hadžiomeragić, koordinator istraživanja

Mr. sci. dr Enida Imamović, član tima, supervizor za opću populaciju

Mr. sci. dr. Irena Jokić, član tima, supervizor za opću populaciju

Mr. sci. dr Aida Vilić Švraka, član tima, supervizor za romsku populaciju

Dr Aida Ćemerlić Kulić, član tima, stručnjak za monitoring i evaluaciju

Prof. Dr Dragana Nikšić, ekspert za javno zdravstvo, Med. fakultet Univerziteta u Sarajevu

Prof.dr Edo Hasanbegović, ekspert za hematologiju, Med. fakultet Univerziteta u Sarajevu

Edin Šabanović, ekspert za izradu uzorka, Državna agencija za statistiku

Dženis Midžić, ekspert za izradu baze i obradu podataka

Izvođači istraživanja:

Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, kantonalni zavodi za javno zdravstvo, dom zdravlja

Vrazova

Terenski tim:

Kantonalni koordinatori:

Doc. dr. Suad Sivić (ZZJZ Zenica)

Mr. Sci. dr. Amra Živanović (ZZJZ Travnik)

Dr Jasmina Cepić (ZZJZ Bihać)

Dr Selma Azabagić (ZZJZ Tuzla)

Dipl. psih. Iskra Vučina (ZZJZ FBiH)

Dr. Marija Zeljko (ZZJZ FBiH)

67

Anketari:

Majda Limić

Belma Ljevaković

Amel Kalco

Elma Skalonja

Sanja Tomić

Lejla Šumar

Edina Halilagić

Emira Jusić

Sabiha Fajić

Arijana Šuman

Mjerači:

Edin Beganović

Lejla Kučuk

Amela Trbović

Ida Porča

Suada Gutić

Ivana Sabitović

Nermina Ćulov

Muhiba Krmpotić

Hasnija Bašagić

Batlak Esad

Igor Jelačić

Unos podataka (ZZJZ FBIH)

Azra Spahić

Azemina Bešić

Aida Priganica

68

17. REFERENCE

1. Allen L, De Benoist B, Dary O, Hurrell R. Guidelines on food fortification with

micronutrients, WHO, FA, 2003.

2. Allen LH, Casterline-Sabel JE. Prevalence and causes of nutritional anemias. In:

Ramakrishnan U, ed. Nutritional Anemias. Boca Raton, FL, CRC Press, 2000: 17–21.

3. WHO The World Health Report, Reducing Risks, Promoting Healthy Life, World Health

Organization, 2000.

4. Menendez C, Fleming AF, Alonso PL.Malaria-related anaemia. Parasitology Today, U:

The World Health Report (2002), Reducing risks, promoting healthy life: overview.

Geneva, World Health Organization, WHO/WHR/02.1. 2002; 16: 469–476.

5. Karanfilski B. Vrijednosti hemoglobina kod trudnica i dojilja u Bosni i Hercegovini. U:

Jodni deficit u BiH, jodni status i vrijednosti hemoglobina kod trudnica o dojilja, UNICEF

BiH, Sarajevo, 2009: 179-212.

6. Pilav A., Jokić I. Istraživanje zdravstvenog i socijalnog stanja djece i žena u Federaciji

Bosne i Hercegovine - Multiple Indicator Cluster Survey - MICS 3, Završni izvještaj.

Federalno ministarstvo zdravstva, Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i

Hercegovine UNICEF BiH, Sarajevo 2007; 187.

7. Gibson RS, Ferguson EL. An interactive 24-hour recall for assessing the adequacy of

iron and zinc intakes in developing countries, HarvestPlus Technical Monograph 8,

International Life Sciences Institute, Washington DCU, 2008.

8. WHO Iron deficiency anaemia: assessment, prevention, and control. A guide for

programme managers. Geneva, World Health Organization, 2001; WHO/NHD/01.3.

9. Sharman A. Anemia Testing in Population-Based Surveys General Information and

Guidelines for Country Monitors and Program Managers, ORC Macro Calverton,

Maryland, USA, 2000.

10. WHO Worldwide prevalence of anaemia 1993–2005 : WHO global database on anaemia

(whqlibdoc.who.int/publications/2008/9789241596657_eng.pdf), 2008; accessed, (02.

Feb 2012.)

11. WHO Haemoglobin concentrations for the diagnosis of anemia and assessment of

severity Vitamin and Mineral Nutrition Information System. Geneva, World Health

Organization, 2011 (WHO/NMH/NHD/MNM.11)

(http://www.who.int/vmnis/indicators/haemoglobin.pdf, accessed (02. Feb 2012)

12. Public Health Nutrition (Making way for a healthier lifestyle, Monitoring Public Health

Nutrition in Europe, List of indicators, Summary Report – final version, 2003.

http://www.who.int/vmnis/indicators/haemoglobin.pdf,%20%20accessed%20(02.Feb.%202012

69

13. WHO/UNICEF/IFPRI/UC Davis/USAID/FANTA. Indicators for assessing infant and

young child feeding practices. Geneva, World Health Organization, 2008

(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/9789241596664/en/index.html).

14. WHO Child Growth Standards, Department of Nutrition for Health and Development,

World Health Organization, 2006.

15. WHO Growth Reference 5-19 Years, Department of Nutrition for Health and

Development, World Health Organization, 2007.

16. World Health Organization, WHO Global Database on Child Growth and Malnutrition,

(http://www.who.int/nutgrowthdb/en/).

17. Wharton BA. Iron deficiency in children: detection and prevention. Br J Haematol 1999;

106 (2): 270-280.

18. Stojanović D, Nikić D, Jelenković B. Sideropenijska anemija i faktori rizika kod djece

predškolskog uzrasta. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 2006; 134:138-142

19. Amsel S. Boaz M, Ballin A. Low compliance of iron supplementation in infancy and

relation to socioeconomic status in Israel. Pediatrics, 2002; 110:410–11

20. Rita S. Socio-demographic factors causing anaemia in adolescent girls in Meerut. Health

and Population - Perspectives and Issues, 2008; 31(3):198-2003

21. Muhammad T.J, Naheed A, Iffat H, Ahir Z. A study on iron defficiency anemia and

hematological differentes around delivery in women of different socio-economic and age

groups. Medical Journal of Islamic Academy of Sciences, 2001; 14(4):151-160.

22. Osório MM. Determinant factors of anemia in children. J Pediatr (Rio J), 2002; 78 (4):

269-78

23. Dangour AD, Hill HL. Height, weight and haemoglobin status of 6 to 59-month-old

Kazakh children living in Kzyl-Orda region, Kazakhstan. Eur J Clinic Nutr 2002; 56:1030-

8.

24. Keskin Y, Moschonis G, Dimitriou M, et al. Prevalence of iron deficiency among

schoolchildren of different socio-economic status in urban Turkey. Eur J Clinic Nutr

2005; 59: 64-71.

25. The optimal duration of exclusive breastfeeding. Report of an Expert Consultation.

Geneva, World Health Organization, 2001.

(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/nhd_01_09/en/index.html)

26. WHO/UNICEF. Global strategy on infant and young child feeding. Geneva, World Health

Organization, 2003.


27. PAHO/WHO. Guiding principles for complementary feeding of the breastfed child.

Washington DC, Pan American Health Organization/World Health Organization, 2003.

(http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/a85622/en/index.html)

http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/9789241596664/en/index.html

http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/nhd_01_09/en/index.html


http://www.who.int/child_adolescent_health/documents/a85622/en/index.html

70

28. Guiding principles for feeding non-breastfed children 6-24 months of age. Geneva,

World Health Organization, 2005.


29. WHO/UNICEF/IFPRI/UC Davis/USAID/FANTA. Indicators for assessing infant and

young child feeding practices. Geneva, World Health Organization, 2008.


30. WHO. CINDI Dietary Guide, www.euro.who.int/document/e7004, World Health

Organization, 2000.

31. Promoting a healthy diet for the WHO Eastern Mediterranean Region: user-friendly

guide, WHO Regional Office for the Eastern Mediterranean, 2012.

32. Zavod za javno zdravstvo FBiH Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u

Federaciji Bosne i Hercegovine - Izvještaj, Zavod za javno zdravstvo FBiH, Sarajevo,

2011.

33. Millennuim Development Goals Indicators, Official UN Site for the MDG Indicators

www.mdgmonitor.org



http://www.euro.who.int/document/e7004

http://www.mdgmonitor.org/

71

18. Prilog CD

Documents

Federalno ministarstvo zdravstva