POTROŠAČI U PREKOGRANIČNOM PRAVNOM PROMETU

izv.prof.dr.sc. Mirela Župan

"Dostupnost pravne zaštite potrošačima u nacionalnim i prekograničnim sporovima

- teorijski i praktični aspekti"

Pravni fakultet Osijek, 25. travnja 2016.

• Međunarodno privatno pravo – različite metode kojima regulira prekogranični pravni promet

• Kada je razina unifikacije u materijalnom pravu viša, manja je potreba za MPP-om

• U potrošačkim sporovima simptomatično– pravna pravila smjeraju uspostaviti ravnotežu između

slobode ugovaranja kao temelja pravnog prometa naprama zaštiti jedne ugovorne strane, zaštiti koncepta pravičnosti svojstvenog nekom pravnom sustavu, slobode ekonomske djelatnosti

– rastuća internacionalizacija proizvodnje, distribucije i razmjene potrošačkih proizvoda

– potrošač je u inferiornom položaju u trenutku izbora mjerodavnog prava – prodavatelj/pružatelj usluge ima jaču ekonomsku poziciju

stoga se odstupa od uobičajenih principa i uvode zasebne odredbe za potrošačke ugovore

• Unutar EU potrošači u domašaju

– potrošačke politike

– područja slobode sigurnosti i pravde• Uredba 44/2001 o nadležnosti i priznanju i ovrsi

sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (B1)

• Uredba 1215/2012 o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (B1a)

• Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze, 1980.

• Uredba 593/2008 od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)

– politike zaštite ljudskih prava • Povelja temeljnih prava

Međuovisnost politika

• čl. 38. Povelje: „politike Unije osiguravaju visok stupanj zaštite potrošača“

• čl. 12. UFEU: zahtjevi zaštite potrošača uzimaju se u obzir pri utvrđivanju i provedbi ostalih politika

• čl. 114, st. 3 UFEU: prijedlozima harmonizirajućih mjera treba ostvariti visok stupanj zaštite potrošača

• Čl. 47. Povelje: pravo na efikasnu pravnu zaštitu

• Primjenjujući uredbe, sudovi neposredno primjenjuju pravo EU (čl. 288. TFEU)

• Uredbe derogiraju unutarnje pravo država članica

• Uredbe imaju ograničeno materijalno, prostorno i vremensko polje primjene

• Uredbe treba tumačiti sukladno općim načelima tumačenja prava EU

– Sudovi moraju voditi računa o odlukama Suda EU

– Sudovi mogu postavljati prethodna pitanja Sudu EU

NADLEŽNOST U POTROŠAČKIM SPOROVIMA

• pred kojim sudom pokrenuti postupak u sporu koji je vezan s većim brojem država?

• Uredba u B1a u pravilu uređuje:

– međunarodnu nadležnost

– ali vrlo često i mjesnu nadležnost

OPĆA PRAVILA B1a:

– Čl. 4.: osobe s domicilom/prebivalištem u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, biti će tužene pred sudovima te države članice.

– čl. 5. st 1.: osobe s prebivalištem na području države članice EU mogu biti tužene u nekoj državi članici samo temeljem Uredbe

– čl. 6.: osobe koje nemaju prebivalište u državi članici EU, mogu biti tužene prema odredbama o nadležnosti sudova propisanim nacionalnim pravom države članice - MPP DČ 28 režima!

• Izuzetak:

– radni i potrošački sporovi!

– čl. 18. st.1., čl. 21. st. 2. i čl. 24. i 25.

• nova formulacija čl. 18, st. 1 Brisel I:

– forum actoris potrošača vrijedi bez obzira na to da li je sjedište druge ugovorne strane u EU ili ne!

• Učinci ove promjene:

– brojne strane tvrtke (osobito SAD) za sve tužbe potrošača moraju pred sudove u EU

– pravilo će utjecati na planirane transakcijske troškove i dovesti do povećanja cijena za potrošače

– učinkovitost zaštite zavisi o tome imaju li tvrtke u EU imovinu na kojoj potrošač može zahtijevati izvršenje

• U protivnom je potrošač potrošio sredstva na parnicu u svojoj državi a ne može se naplatiti!

• Čl. 62: Prebivalište fizičkih osoba ocjenjuje se prema lex teritorii

• Čl. 63: Pravna osoba ima prebivalište u mjestu u kojem ima:

(a) sjedište prema statutu ili

(b) mjesto glavne uprave ili

(c) glavno mjesto poslovanja.

– Mogućnost pozitivnog sukoba nadležnosti

POSEBNA PRAVILA za potrošačke ugovore

• ugovor kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti ako:

– a. je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatomcijene;

– b. je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili

– c. u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

• C-585/08 i 144/09 Pammer i Hotel Alpenhof [2010] OJ C55/4

• C-218/12 Lokman Emrek v Vlado Šabanović

• Ako potrošač sklopi ugovor sa strankom koja nemaprebivalište u DČ ali ima podružnicu, predstavništvoili drugu poslovnu jedinicu u jednoj od DČ, za tu sestranku u sporovima koji proizlaze iz poslovanja tepodružnice, predstavništva ili poslovne jedinicesmatra da ima domicil u toj državi članici.

• Izuzeti su ugovori o prijevozu (potrošača), osim ako se ne radi o ugovoru u kojem je u cijenu uračunatakombinacija prijevoza i smještaja.

• potrošač koji podiže tužbu može birati gdje će tužiti:

– u prebivalištu/sjedišti trgovca ili

– suda mjesta u kojem sam potrošač ima prebivalište (exčl. 16, st. 1, sada čl. 18, st. 1 Uredbe Brisel I).

• Druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

Sporazum o nadležnosti

• Moguće je odstupiti od zaštitnih pravila za potrošače ako stranke to ugovore

• Ipak, sporazum mora

– 1. biti zaključen nakon nastanka spora;

– 2. omogućiti potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u ovom odjeljku; ili

– 3. biti sklopljen između potrošača i druge ugovorne stranke, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju domicil ili uobičajeno boravište u istoj državi članici i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države članice, pod uvjetom da taj sporazum nije suprotan pravu te države članice.

• Značaj čl. 19, st. I ograničene autonomije volje:

– nisu dozvoljeni prorogacijski sporazumi zaključeni prije nastanka spora isključena mogućnost važenja prorogacijskih klauzula iz općih uvjeta poslovanja!

– prorogacija nadležnosti u potrošačkim ugovorima načelno je moguća tek nakon što već postoji zaključen potrošački ugovor u vezi s kojim je došlo do spora!

– u tom je stadiju potrošač sposoban razumjeti posljedice svojih radnji!

Prešutna prorogacija

• sud države članice pred kojim se tuženik upušta u postupak je nadležan, osim:

– ako se tuženik upustio u postupak kako bi osporavao nadležnost

– u stvarima u kojima je tuženik potrošač sud prije utvrđivanja nadležnosti mora utvrditi da je tuženik obaviješten o svom pravu osporavanja nadležnosti suda i o posljedicama upuštanja ili neupuštanja u postupak

• izmjena posljedica odluke u predmetu Bilas.

• Uredba EU br. 1215/2012 Brisel I (recast) od 6.12.2012. / u primjeni od siječnja 2015.

• Postupak pokrenut u RH

– prije 2. srpnja 2013. → uredbe se ne primjenjuju

– od 2. srpnja 2013. do 9. siječnja 2015. → primjenjuje se Uredba 44/2001

– 10. siječnja 2015. ili kasnije → primjenjuje se Uredba 1215/2013

PRIMJENA MJERODAVNOG MATERIJALNOG PRAVA

• Strandardizacija/tiplogizacija ugovornog prava

• Potrošači nisu u poziciji birati pravo već im prodavatelj/pružatelj usluge nameće primjenu prava koje je za njega povoljnije

• stoga još 1980. ugovorena Rimska konvencija, danas je ona pretočena u Uredbu Rim I.

• Vremensko polje primjene Rim I.

– Rimska konvencija i dalje se primjenjuje za ugovore sklopljene prije 17.12.2009.

– u RH: ugovori sklopljeni nakon 1.7.2013.

• Prostorno polje primjene: sve države članice osim Danske

20

Načelo univerzalne primjene

• Čl. 2, pravo mjerodavno prema Rim 1 primjenjuje se i onda kada ono nije pravo neke države članice

• Uredba se primjenjuje i na ugovorne odnose koji su povezani s trećim državama – erga omnes

• Uredba, unutar svog polja primjene u cijelosti derogira unutarnje propise, npr.– ZRSZ (čl. 19.-20.)

– kolizijske norme Pomorskog zakonika, 2004.

– kolizijske norme Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnoj plovidbi, 1998.

– Kolizijske norme Zakona o zaštiti potrošača, 2015.

Potrošački ugovor, čl. 6. st. 1.

• ugovor koji sklopi fizička osoba izvan svoje struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik: – (a) provodi svoje komercijalne ili stručne

djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili

– (b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti

22

Uobičajeno boravište

- uobičajeno boravište društava, udruga i pravnih osoba je mjesto njihove glavne uprave

- uobičajeno boravište fizičke osobe koja djeluje u okviru svojeg poslovanja je njezino glavno mjesto poslovanja

- ako se ugovor sklapa u okviru poslovanja podružnice, zastupstva ili drugog poslovnog nastana, ili ako je prema ugovoru za ispunjenje odgovorna neka podružnica, zastupstvo ili poslovni nastan, uobičajeno boravište je mjesto gdje se podružnica, zastupstvo ili drugi poslovni nastan nalazi.

- conflit moblie: za određivanje uobičajenog boravišta mjerodavno je vrijeme sklapanja ugovora.

Potrošački ugovor, čl. 6. st. 2.

• ugovorne stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za potrošački ugovor

• takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju stavka 1. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano.

PRIZNANJE ODLUKA DRUGIH DRŽAVA ČLANICA

• Kod priznanja i izvršenja odluka donesenih u drugoj državi članici EU ne smiju se ispitivati odredbe na temelju kojih je sud zasnovao svoju nadležnost (čl. 45, st. 3. I)

• Ali ako bi takav sud donio presudu u predmetu u kome je nadležnost zasnovana protivno čl. 17 19 B I, takva odluka se prema čl. 45, st. 1, e) B I ne bi priznala!

• Izmjena čl. 45, st. 1, e) B Ia

– povreda odredaba o nadležnosti za potrošačke sporove predstavlja razlog za nepriznanje strane sudske odluke samo ako je potrošač bio tužena strana u postupku.

– kontrola ograničena na situacije u kojima se odluka o nadležnosti može donijeti na štetu potrošača

Priznanje i ovrha sudova drugih država članica u RH

• ako je postupak u kojemu je odluka donesena pokrenut od 2.7.2013. do 9. 1.2015. → prema Uredbi 44/2001

• ako je postupak u kojemu je odluka donesena pokrenut dana 10.1.2015. ili kasnije → prema Uredbi 1215/2012

• ako je postupak u kojemu je odluka donesena pokrenut prije 2. 7.2013., → primjenom Uredbe 44/2001, ali samo ako:

– su donesene nakon 1. 7.2003. i

– udovoljavaju pretpostavkama iz čl. 66. st. 2(b) Uredbe (nadležnost zasnovana sukladno Uredbi).

• Potrebno utvrditi datum pokretanja postupka u državi odluke.

– Otvoreno pitanje: ocjenjuje li se taj datum primjenom procesnog prava države suda koji je donio odluku ili

– primjenom odredaba uredbe o pokretanju postupka u smislu odredaba o dvostrukoj litispendenciji?

ZAKLJUČNO

• Prekogranična zaštita potrošača regulirana Uredbama

• Međunarodni postupak i novine B1a:

– proširenje potrošačevog forum actorisa protiv poduzetnika koji nemaju sjedište u EU;

– upuštanje potrošača u spor;

– priznanje strane odluke donesene suprotno odredbama o nadležnosti za potrošačke ugovore

• Problemi u primjeni:

– Nedostupnost i nepreglednost pravnih izvora

– loši službeni prijevodi

– neprevedne starije odluke Suda EU na hrvatskom

– poteškoća određivanja vremenskih granica primjene