PostmodernaPostmoderna, naziv je koji u irem smislu slui za oznaavanjeepohedruge polovice 20 st., a u uem smislu oznaava neke aspekte miljenja i stvaralatva istog razdoblja. Odnosi se naelno na kritiku apsolutnih istina, identiteta i glavnih vrednota ustanovljenih u modernosti, odprosvjetiteljstvanaovamo, ufilozofiji,umjetnosti,knjievnosti,arhitekturi,povijestiikulturi. Pojam uvode J.-F. Lyotard, R. Rorty i drugi u najirem (postmoderno stanje) i u uem (postmoderna knjievnost, filozofija) znaenju. Drugi francuski mislioci iz raznih podruja postaju predvodnici novog naina miljenja (M. Foucault, J. Derrida, G. Deleuze, R. Barthes i dr.). Veina autora smatra da postmoderna poinje nakondrugog svjetskog rata, iako mnogi za datum njegovog poetka uzimaju ismrtidva modernistika piscaVirginie WoolfiJames Joyca. U ovom vremenu su osjeaju utjecaji atomskog bombadiranja,Holokausta, borbe za osnovnaljudskaprava i raunalnetehnologije.Kao i moderna umjetnost i postmodernizam se svodi na unutranji svijet likova, ali ne na njihovom unutranjem konfliktu nego svojevoljno razruenim i samokritinim likovima koje u svojimromanimaopisujuVladimir Nabokov,Vladimir Sorokin,John Fowles,John Barth,Thomas Pynchon, iJulian Barnes.Knjievnostove epohe ne stoji nasuprot modernizma nego je ustvari njen produetak prvenstveno po stilu koji je sada samosvjestan i ironian, pisci ironiziraju sve pa i same sebe i svoja djela. Modernistika tendencija da se opie unutranjost lika koji je u ratu sa samim sobom vie ne postoji, likovi su sada posrednici i suci koje nam ukazuju na korijene postmodernistike misli, literatura postaje, uslovno reeno, jednostavnija. U djela ulaze elementi trivijalne knjievnosti, (kao npr. elementi kriminalistikih romana- Ime rue, ili ak elementi pornografskih romana- Zamkovi gnjeva). U djelima se koriste intertekstualni, intermedijalni i metahistorijski postupci.Postomderna u likovnoj umjetnostiJameson, u svom opisu postmodernizma, istie i ilustrira dva koncepta. Prvi je onaj izmijeanosti (pastiche), tj. neutralna domiljata kopija bez direktnog modela ili razumnog originala; a drugi izofrenije (schizophrenia), tj. ukupnog raspada odnosa, npr. izmeu predmeta u spoznajnom polju ili izmeu rijei, tj. njihovog znaenja ili sadraja. Jedini most koji vee ova dva koncepta jeste, po Jamesonu, smrt individualizma. Tako danas znanstvenici, sociolozi i kritika istrauju stajalite da su modernistiki individualizam i osobni identitet stvari prolosti; da su stari individualizam ili individualne teme mrtvi; i da se moe opisati ovaj koncept jedinstvene individualnosti kao ideoloki.Jasno je da se brojni umjetnici koji rade u 1970-im i skroz kroz 1990-te, veinom ali ne iskljuivo u Americi, uporno opiru doktrinama modernizma. Oni sumnjaju u originalnost, i sumnjaju u osobni izraz ostvaren kroz osobnu stvarnost, stil, viziju, ili osjeaje. Kao i umjetnici pop arta, oni odbacuju intelektualne, kulturno i drutveno odobrene teme, kao i svaki trag umjetnikog napora[1].Postmodernizam slavi smrt modernizma kojeg vidi ne samo kao arogantnu u svom zahtjevu za jedinstvenou, nego i odgovornom za zla suvremene civilizacije. Postmodernizam je neprijateljski prema humanizmu, koji otpisuje kao burujski; razumu, koji je naputen da bi se ljudi oslobodili uspostavljenog reda; demokraciji, koja se vidi samo kao sila pritiska za irenjem zapadne hegemonije irom svijeta; te istini, koja je odbaena kao neostvariva i nepoeljna. Kako nijedan sustav vrijednosti ne moe vrijediti vie od drugoga, sve postaje relativno. Na kraju, postmodernizam izvorno ostaje forma kulturnog aktivizma motiviranog intelektualnom teorijom, ne politikim ciljevima, u koje se ne moe nikako smjestiti.[2].Glavne odlike nove umjetnosti sueklektizami mnogostrukost stilova. Mnogo od temelja postmoderne umjetnosti moemo pronai ukonceptualizmu, koji je poveo prvotni napad na modernizam. Doista, raspravljalo se i o tome da se poeci postmodernizma datira s usponom konceptualizma sredinom 1960-tih. No, postmodernizam u umjetnosti je isprva zapoela eklektina arhitektura koja je iznikla oko 1980. godine (postmoderna arhitektura).Osnovna manifestacija postmodernizma je prisvajanje koje gleda unatrag samosvjesno prijanje umjetnosti, imitirajui prijabnje stilove i ak uzimajui motive cijelih slika kao nikada do tada u povijesti. Postmodernizam je slobodan ne samo da prihvati raniju zamisao nego i radikalno promijeniti njezino znaenje stavljajui je u drugi kontekst. Druga vana karakteristika postmodrednizma je spajanje umjetnikih formi. Tako da vie nema jasne razlike izmeu slikarstva, kiparstva i fotografije, i mi odravamo to razlikovanje samo kao stvar ugode.