SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

V A R A Ž D I N

EmilioGotal

Martin Šoštar

POSLOVNI PROCESI U ORGANIZACIJI

SEMINARSKI RAD

Varaždin, 2010.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

V A R A Ž D I N

EmilioGotal, Martin Šoštar

Redoviti student

Broj indeksa: 38187/2010, 39342/2010.

Smjer: Informacijski sustavi

Preddiplomski studij

POSLOVNI PROCESI U ORGANIZACIJI

SEMINARSKI RAD

Mentor:

doc.dr.sc. Robert Fabac

Varaždin, prosinac2010.

Sadržaj

Contents

1. PODUZEĆE KAO SUSTAV..............................................................................................................................2

2. PREDVIĐANJE..................................................................................................................................................7

3. TEHNIČKA I OPERATIVNA PRIPREMA RADA.....................................................................................10

4. UPRAVLJANJE ZALIHAMA........................................................................................................................12

5. TERMINIRANJE.............................................................................................................................................16

6. LINEARNO PROGRAMIRANJE..................................................................................................................22

7. UPRAVLJANJE LANCEM NABAVE...........................................................................................................24

8. REDOVI ČEKANJA........................................................................................................................................27

9. OSIGURANJE KVALITETE U POSLOVNIM PROCESIMA...................................................................32

10. LITERATURA..................................................................................................................................................34

1

1.PODUZEĆE KAO SUSTAV

Poduzeće kao sustav je najsloženiji od svih koje je čovjek stvorio. On djeluje radi ostvarenja

unaprijed zadanog cilja, pretvara ulazne u izlazne veličine stvarajući pri tome dodanu vrijednost,

kompenzira negativne utjecaje vanjskih promjena i unutrašnjih poremećaja upravljanjem na

osnovu povratne veze, organiziran je višerazinski te ima sposobnost učenja i samoorganiziranja.

U nastavku ćemo definirati što podrazumijevamo pod pojmom poduzeća, kako ga s pravne

strane osnivamo i kako definiramo djelatnost kojom se želimo baviti. Nadalje, dat ćemo tri

različita prikaza poduzeća, objasniti njihovu svrhu i situacije u kojima se pojedini od njih

koristi.Procesi i njihove veze koje prikazujemo tokovima koje oni razmjenjuju bit će prikazani

na cjelovit način te ćemo ih detaljno opisati.

1.1. Poslovni proces, poduzeće

• Poslovni su procesi jezgra funkcioniranja poduzeća zato što se ono najprije sastoji od procesa,

kao skupa aktivnosti, a ne od proizvoda ili usluga.

• Može se reći da je poslovni proces strukturiran, analitičan međufunkcijski skup aktivnosti koji

zahtijeva neprestano unaprijeđenje. Riječ je o aktivnostima s jasnom utvrđenim početkom i

završetkom, tijekom kojih se u više ili manje stalnim intervalima stvara vrijednost za potrošače.

• “Poduzeće”, “organizacijski sustav” ili “organizacija” su kolokvijalninazivi za pojam

gospodarskog subjekta, koji je pravno preciznijedefiniran kao TRGOVAČKO DRUŠTVO.

• “Zakon o trgovačkim društvima”, NN 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03definira pojmove

“Trgovac” i “Trgovačko društvo” na slijedeći način:

– “Trgovac je pravna ili fizička osoba koja samostalno obavljagospodarsku djelatnost

radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometomrobe ili pružanjem usluga na tržištu.”

– “Trgovačko društvo je pravna osoba čiji su osnivanje i ustroj uređeni ovim zakonom”.

– Trgovačka društva su:

• javno trgovačko društvo i komanditno društvo kao društva osoba te

• dioničko društvo (d.d.) i društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.)

– “Trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u trgovački registar.”

• U našim daljnjim razmatranjima smatrati ćemo poduzećem ono

trgovačko društvo koje ima zaposlene i koristi materijalne, novčaneili neke druge mjerljive

resurse.

Razlika između društava osoba i društava kapitala:

- društva osoba odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno

2

cijelom svojom imovinom (udružuju se osobe)

- društva kapitala odgovaraju za obveze ograničeno (iznos ovisi o iznosu koji su

uložili kao kapital).

Svako trgovačko društvo, da bi moglo poslovati, mora biti registrirano u trgovačkom

registru, imati temeljni kapital i imenovanu odgovornu osobu.Pri tome je, u društvima kapitala,

važno razlikovati 3 razine zaposlenih koji imajupotpuno različite funkcije.Prvu razinu čini

vlasnik(vlasnici) poduzeća. On posjeduje dionice ili je uložio kapital itime ima funkciju

donošenja temeljnih odluka koje se odnose na dugoročnoplaniranje, visoka ulaganja i sl.Drugu

razinu čini direktor poduzeća. On je osoba koja je odgovorna za organizacijui rezultate

poslovanja (menadžer). Može ali i ne mora biti zaposlenik u poduzeću.Važno je napomenuti da

se funkcije navedenih 2 razina vrlo često miješaju, tedirektori nemaju dovoljno ovlasti za

djelovanje, budući da vlasnici misle da je to njihova funkcija. Veću razinu čine zaposlenici koji

stvarno rade svakodnevne poslove vezane uzdjelatnost poduzeća.

1.2. Klasifikacija poduzeća

• Prema veličini (mjereno brojem zaposlenih i ukupnimprihodom), s približnim granicama:

– Mala: do 50 zaposlenih,

– Srednja: 51-250 zaposlenih i

– Velika: više od 250 zaposlenih.

• Prema vlasništvu:

– Jedna osoba ili više osoba,

– Državno,

– Mješovito.

• Prema djelatnosti, što je definirano u “Nacionalnojklasifikaciji djelatnosti Republike Hrvatske”

Postoje razne klasifikacije poduzeća.Klasifikacija prema veličini poduzeća, uobičajeno se koristi

kako je prikazana.Međutim, važno je napomenuti da neka poduzeća koja se na prvi pogled čine

velikim možda to i nisu. Moguće je npr. da je poduzeće rascjepkano na mnogomalih, te postoji

matično koje je njihov vlasnik (Končar), čime se ono tretira kaoveliko a zapravo to nije. INA i

Hrvatske željeznice su stvarni primjeri za velikapoduzeća u Hrvatskoj.Vlasništvo nad

poduzećem može imati jedna osoba ili više njih (bilo kao društvoosoba ili kapitala), ali ga može

imati i drugo poduzeće (prije spomenuti Končar).

3

1.3. Okruženje poduzeća

Slika 1. Okruženje poduzeća

Sva poduzeća funkcioniraju unutar okruženja koje utiče na način na koji one vodeposlove. Na

razvoj strategije poduzeća čvrsto djeluje okruženje u kojem se posaoizvodi. Slika prikazuje neke

od elemenata koji utiču na način funkcioniranja poduzeća.Za strategiju poslovanja najznačajniji

su utjecaji najbližeg tržišta koje je oblikovanopotrebama korisnika i načinima zadovoljenja

njihovih potreba. Zadovoljavanje potrebakorisnika osigurava se kroz konkurenciju, posrednike i

preko dobavljača. Širi utjecaj na razvoj strategije poslovanja imaju lokalni i međunarodni

ekonomski uvjeti i zakonodavstvo, zajedno s poslovnom praksom koja je društveno prihvatljiva.

Konačno, tehnološke inovacije su vitalne za osiguranje mogućnosti pružanjavrhunskih usluga u

odnosu na konkurenciju ili za mijenjanje oblika tržišta. Pogleda li se, po raznimzemljama,

vrhunskih 100 kompanija u zadnjih 50 godina, vjerojatno ćemo pronaći dase manje od četvrtine

njih još uvijek nalazi u prvih 100. Mnoge od njih su čak prestalepostojati. Postoji mnogo razloga

za ovakvu situaciju, ali ključni moment bi bionedostatak nadzora i odgovora na utjecaje iz

okruženja. Kako se ovi utjecaji izokruženja brzo mijenjaju i imaju velik utjecaj na uspjeh

kompanije, izuzetno je važnoda se trenutno okruženje nadzire i predviđaju novi tržišni trendovi.

4

Kao što je već navedeno, svako poduzeće ima djelatnost kojom se bavi. Ta djelatnost se obavlja

s radnim procedurama u transformacijskom procesu, a mi ju nazivamo izvođenjem. Da bi

poduzeće moglo djelovati putem transformacijskog procesa, mora imati resurse, pomoću kojih će

raditi (input), te proizvod ili uslugu koju će prodavati svojim korisnicima (output). Okruženje

koje poduzeću daje inpute čine njegovi dobavljači, dok su primaoci outputa kupci.

Transformacijski proces, međutim, nikad ne teče automatski. Smetnje iz okoline, kao npr.

konkurencija ili promjene u potražnji, imaju veliki utjecaj na svakodnevno obavljanje radnih

procedura, pri čemu je nemoguće da poduzeće utječe na njih. Smetnje iz okoline uvjetuju

prilagođavanje poduzeća neprestanim promjenama koje se pojavljuju. Upravljanje poslovanjem

temelji se na informacijama o uspješnom ili neuspješnom odvijanju transformacijskog procesa,

te na informacijama o tijeku njegovog izvođenja. Na osnovu tih informacija menadžeri odlučuju

kako mogu smanjiti ujecaj smetnji te upravljati poslovanjem na način da, davanjem naloga za

poboljšanje radnih procedura osiguraju uspješnost i željene rezultate rada. Informacije koje u

sustav dolaze od kupaca i dobavljača pružaju mogućnost djelovanja u obliku odlučivanja o

poslovnim ciljevima te eventualnim većim promjenama u poslovanju. Ukoliko dobavaljači npr.

daju informaciju o velikom poskupljenju resursa, ili kupci o zasićenosti tržišta proizvodom kojeg

im nudimo, menadžeri na najvišoj razini mogu donijeti odluku o proizvodnji potpuno novog

proizvoda.

Svaki organizacijski sustav čine četiri podsustava:

- društveni (ljudi, zaposlenici koji u poduzeću rade)

- tehnički (ono čim radimo, tehnička podrška, strojevi, alati)

- tehnološki (način na koji radimo)

- okolina (zašto radimo, tko su naši korisnici a tko dobavljači).

5

1.4. Organizacijski ustroj poduzeća

Slika 2. Organizacijski ustroj poduzeća

Prikaz organizacijskog ustroja poduzeća rabi se vrlo često. Njime djelatnici,

većinomneprikladno, opisuju način svog rada. Naime, slika organizacijskog ustroja

prikazujeelemente sustava, odnosno odjele ili odsjeke u koje su zaposlenici razvrstani

premasličnosti svog rada, te odnose među tim odjelima. Međutim, tom vrstom prikazanemoguće

je predočiti način na koji zaposlenici djeluju (slikom drveta mi neprikazujemo kako to drvo živi).

Funkcije poduzeća mogu biti korištene zaoblikovanje organizacijskog ustroja, ali samo

funkcionalni prikaz prikazujefunkcionalnost sustava.Slika prikazuje strukturno stablo odnosno

dekompozicijski dijagram koji je jedan odstandardnih načina prikaza organizacijskog ustroja

poduzeća.

6

Slika 3. Organizacijski ustroj poduzeća

2.PREDVIĐANJEPlaniranje:

• Promovira proizvode/usluge i nudi ih kupcima,

• Prikuplja podatke o mogućnostima plasmana,

• Planira vrstu, količinu i vrijeme proizvodnje,

• Upravlja zalihama gotovih proizvoda (daje naloge za izradu proizvoda i

naloge za otpremu robe kupcima),

• Provodi politiku prodajnih cijena,

• Ugovara, otprema i fakturira proizvode/usluge, (Naplaćuje fakturirane proizvode),

• Održava prodane proizvode (vlastiti servis ili outsourcing) i

• Izvještava o ugovorenim, otpremljenim, zaračunatim (i naplaćenim)

proizvodima/uslugama.

7

Predviđanje (Forecasting)

• Previđanje je promišljanje o onom što će se dogoditi u budućnosti:

– Meteorolozi predviđaju vrijeme,

– Igrači sportske prognoze predviđaju ishode utakmica,

– Poduzeća predviđaju kolika će biti potražnja (demand) za njihovim proizvodima;

• O potražnji zavise:

– Strategija razvoja i dugoročni poslovni planovi,

– Proizvodnja i nabava,

– Zalihe gotove robe i sirovina,

– Radna snaga itd.

• Uspostavljanje modernog odnosa između našeg poduzeća, njegovih dobavljača i dobavljača

njegovih dobavljača, naših kupaca i kupaca naših kupaca (SupplyChain), zavisi od poznavanja

buduće potražnje.

Predmet predviđanja su događaji koji su mogu dogoditi u danim okolnostima, odnosno koji

objektivni uvjeti poslovanja poduzeća su vjerojatni da će se dogoditi u određenom nastupajućem

vremenskom razdoblju. Predviđanje je nesiguran proces. Ne postoji metoda kojom možemo sa

sigurnošću predvidjeti kakva će biti budućnost potražnje našeg proizvoda ili poslovanja. Pri

tome, čak i kada prognoziramo sa velikom vjerojatnošću da je naše predviđanje točno, ne

smijemo zaboraviti činjenicu da smo predviđanje izvršili uz pretpostavku da okolina u kojoj

poslujemo ostaje nepromjenjiva. Predviđanje, dakle, uvijek sa sobom nosi određeni rizik.

Korisnici u današnje doba imaju veliki izbor proizvoda i veliku količinu informacija o tim

proizvodima, na kojim mogu temeljiti svoj izbor. Poduzeća predviđaju kolika će biti potražnja za

njihovim proizvodom, kako će se razvijati proizvodna grana u kojoj posluju, kakav će biti razvoj

nove tehnologije, u kojoj mjeri će se mijenjati nacionalni i internacionalni ekonomski uvjeti i sl.

Predviđanje je i jedan od glavnih preduvjeta za ostvarenje TQM-a, budući da naši kupci žele

imati proizvod na raspolaganju kad ga zažele. Ukoliko to nije moguće, oni će proizvod potražiti

kod konkurencije.

8

1.5. Metode predviđanja

Slika 4. Metoda predviđanja

Na početku svakog predviđanja, prvi korak koji moramo napraviti je promatratipostojeće

podatke, analizirati ih i odlučiti koja metoda najbolje odgovara poznatimpodacima. Kvalitativne

metode najčešće se koriste za dugoročna predviđanja, kad ne postojidovoljno poznatih podataka

o prošloj potražnji, odnosno kad vršimo predviđanje zauspjeh novog proizvoda na tržištu. Za

dobivanje podataka se koriste istraživanjapomoću upitnika npr. zaposlenicima našeg poduzeća ili

korisnicima proizvoda (zaposlenici ocjenjuju kakva će biti prodaja novog proizvoda ili kupci

govore da li će proizvod zadovoljiti neku njihovu potrebu), mišljenja eksperata (npr. Delphi

metoda),ispitivanja uspjeha sličnih proizvoda na tržištu i sl. Menadžeri koriste svoje iskustvo,

znanje, presuđivanje i mišljenje da bi predvidjeli buduću potražnju. Kvalitativnemetode imaju

prednost što daju informacije o budućoj potražnji na osnovu podatakaiz prve ruke, dakle daju ih

osobe koje neposredno rade s proizvodom ili ga koriste.Nedostatak kvalitativnih metoda je

subjektivna ocjena, što znači da se predviđanjetemelji samo na nečijim mišljenjima.

Kvantitativne metode koristimo u slučajevima kad želimo predvidjeti daljnji razvoj potražnje na

tržištu za već postojeći proizvod. Općenito ih dijelimo na dvije grupe: metode vremenskih serija

i regresijske analize. Metode vremenskih serija koristimo za kratkoročna predviđanja u stabilnoj

okolini, gdje neće doći do nekih većih promjena uvjeta pod kojim je proizvod u prošlosti

9

proizvođen i prodavan. Regresijska analiza uključuje jednu ili više nezavisnih varijabli, koje

utječu na potražnju.

3.TEHNIČKA I OPERATIVNA PRIPREMA RADA

Nakon analize potreba na tržištu, te određivanja koji proizvodi bi u budućnosti trebali biti

proizvedeni u manjoj ili većoj količini (pomoću predviđanja), potrebno je izvršiti pripremne

djelatnosti kako bi ta proizvodnja bila i provedena. Procesi oblikovanja proizvoda i tehnološkog

procesa te planiranja i pripreme proizvodnje čine tehničku i operativnu pripremu rada. Oni se

provode pomoću računala (jer svako poduzeće bi trebalo svoju primarnu (core) djelatnost

poduprijeti računalom, ne samo knjigovodstvo i sl.).

Tehničku pripremu predstavlja:

- konstruiranje proizvoda i izrada tehničke dokumentacije (na osnovu informacija o materijalima

te informacija o novim konstrukcijama iz razvojnog odjela ovaj proces oblikuje/dizajnira novi

proizvod ili uvodi poboljšanja za stari, te izrađuje tehničku dokumentaciju za proces pripreme

proizvodnje. Ta dokumentacija vrlo je opširna, detaljizirana i govori proizvodnji što treba

izraditi, koje materijale I resurse treba koristiti i sl.),

- postavljanje tehnološkog procesa i izrada tehnološke dokumentacije (na osnovu informacija o

novim tehnologijama iz razvojnog odjela ovaj proces oblikuje tehnologiju rada. On dakle,

pomoću tehnološke dokumentacije proizvodnji govori kako treba izraditi novi proizvod),

- propisivanje postupaka tehničke kontrole (provjerava se da li su svi nacrti točni, da li

odgovaraju mogućnostima i željenim rezultatima. Bez tehničke provjere i kontrole proizvodnja

bi u nekom svom koraku mogla biti ugrožena, budući da se temelji na tehničkoj i tehnološkoj

dokumentaciji) i

- standardiziranje svih materijalnih čimbenika, resursa i postupaka (standardizacija je u industriji

vrlo važna. Svaku izradu određenog proizvoda potrebno je milijun puta ponoviti na potpuno isti

način. Bez standarda proizvodnja u velikim količinama bila bi vrlo neprikladna – nikad ne bi

znali što nudimo našem kupcu, da li je proizvod “ispao” dobro ili nije. Standardizacija dijelova u

proizvodu možeuvelike smanjiti troškove skladištenja zaliha, jer ih ne trebamo imati puno

različitih vrsta, a isto tako smanjuje i troškove popravaka i održavanja, jer uvijek znamo što treba

napraviti s dijelom koji smo već mnogo puta popravljali).

3.1. Tehnička priprema rada

10

Uobičajeni nazivi:

Odjel konstrukcije, Odjel tehnologije, Odjel konstrukcije i tehnologije,

Projektni ured, Tehnički ured itd.

Unutarnji informacijski resursi:

Tehničke norme i standardi za opremu i postupke,

Katalozi materijala i

Popis raspoložive opreme.

Rezultati rada su temeljni dokumenti (izlazne informacije) koje

predstavljaju sve bitno znanje poduzeća u njegovoj

proizvodno-poslovnoj domeni:

Nacrti i drugi tehnički dokumenti,

Računalom podržano konstruiranje, slikovno pohranjivanje dokumentacije

Sastavnice,

Pohranjivanje strukture proizvoda i tehničkih podataka o materijalima,

dijelovima, sklopovima i proizvodima u računalu,

Postupnici i opisi operacija,

Pohranjivanje opisa postupaka izrade i tehničkih karakteristika proizvodne

opreme te tehnoloških mogućnosti pojedinih radnih mjesta.

Odjel konstrukcije, kako ćemo ga mi zvati, od razvojnog odjela prima preliminarni

opis proizvoda ili nove tehnologije rada. Taj opis sadrži osnovne informacije o

funkciji novog proizvoda ili načina rada, vremenu izrade, trajanja i sl. Unutarnji informacijski

resursi pružaju podatke o tome kako opisati novi proizvod ili tehnologiju, a da bi svaki djelatnik

poduzeća, a i vanjski suradnici (npr. dobavljači), znali što i kako treba proizvesti.

Na temelju informacija o novoj konstrukciji ili tehnologiji, te podataka iz internih

informacijskih resursa, odjel konstrukcije izrađuje dokumente koje će koristiti priprema i sama

proizvodnja. Tehnički nacrti služe za opis proizvoda ili proizvodnje. Oni općenito ili detaljnije

prikazuju izgled, moguće promjene, opcije u konstrukciji i sl. Sastavnice opisuju strukturu

proizvoda, dakle od čega se on sastoji. Pri tome je potrebno uočiti do koje razine naše poduzeće

struktura proizvoda zanima. Opisi radnih postupaka detaljno nam prikazuju kako moramo

provoditi proizvodnju, odnosno našu djelatnost.

11

4.UPRAVLJANJE ZALIHAMA

• Zalihe su količine nekih stavki, koje poduzeće drži na skladištu, da

bi moglo zadovoljiti promjenljivu unutrašnju ili vanjsku potražnju.

• Zalihe su amortizer između (ujednačene) proizvodnje i

(neujednačene) potražnje.

• Na zalihama mogu biti slijedeće stavke:

– Gotovi proizvodi i njihove komponente,

– Sirovine i kupljeni dijelovi,

– Rad i obrtna sredstva,

– Proizvodi i dijelovi u izradi,

– Alati, strojevi i uređaji itd.

• S motrišta proizvođača, zalihe su “nužno zlo”!

• S motrišta distributera i trgovaca zalihe su pretpostavka za njihovonormalno funkcioniranje.

• Upravljati zalihama znači odrediti KOLIKO i KADA treba naručitiKOJE stavke, kako bi zalihe

ostvarile svoju funkciju amortizera, a dane budu preskupe.

Težnja poduzeća je da osigura određenu sigurnost, tj. da raspolaže s potrebnomkoličinom

predmeta rada. Za normalno odvijanje poslovnih procesa potrebno jeraspolagati s određenom

količinom zaliha. No, pretjerana sigurnost narušavaekonomičnost poslovanja zbog gomilanja

velikih vrijednosti zaliha.Poduzeće će najbolje funkcionirati u uvjetima u kojim u

transformacijskom procesu postoji raspodjela kapaciteta na način da svatko nešto radi i da nitko

nikoga ne čeka.Gotovi proizvodi su na zalihi jer čekaju da budu prodani. Zalihama gotovih

proizvoda pokušavamo zadovoljiti potrebe našeg krajnjeg kupca u onom trenutku kad se one

pojave.Sirovine i dijelovi na zalihi su zato da bi zadovoljili potrebe u proizvodnji za njima.

Proizvodnja ne smije stajati zbog nedostaka sirovina. Rad i obrtna sredstva na zalihi su kad su

utrošeni i nastali su njihovi troškovi, a još nisu naplaćeni (čekaju da se prodaju s proizvodom).

Proizvodi i dijelovi u izradi predstavljaju zalihe. Oni knjigovodstveno nisu registrirani, ali nema

ih na zalihama materijala, niti poluproizvoda, izgleda kao da zaliha nema, a u stvarnosti ih ima

puno. Alati su na zalihi kad ih ne koristimo (neiskorišteni kapaciteti). S motrišta pekara, npr.,

zalihe moraju postojati, kruh u pekari mora biti dostupan.

12

4.1. Troškovi zaliha

• Zalihe znače trošak za organizaciju, jer predmeti:

– Zastarijevaju i gube vrijednost zbog gubljenja upotrebnih svojstava,

– Traže osiguranje vrijednosti,

– Izloženi su padu vrijednosti i inflaciji,

– Vežu kapital koji je utrošen u njihovu izradu a nije vraćen naplatom (kamate na

financijska sredstva),

– Traže održavanje i manipuliranje,

– Traže skladišne kapacitete i energiju za održavanje uvjeta skladištenja

• Trošak zaliha višestruko premašuje vrijednost kamata na vezani kapital – procjenjuje se da

zalihe prouzrokuju godišnje troškove od oko 30% svoje vrijednosti!

• Troškovi zaliha nisu bili predmet posebne analize u vrijeme kada je potražnja bila veća od

ponude (proizvodnje). U središtu pažnje tada su bili samo troškovi proizvodnje.

• U suvremenoj proizvodnji, kada su svi proizvođači na približno istoj tehnološkoj razini (jer

inače ne bi mogli opstati), upravljanje zalihama postaje jedan od najvažnijih zadataka upravljanja

poslovanjem i osiguranja dobiti.

4.1.1. PRIMJER: DRVODJELAC d.o.o. Ivanec

O Drvodjelcu: Tvrtka DRVODJELAC d.o.o. Ivanec renomirani je i tržišno priznati poslovni

subjekt u drvno prerađivačkoj industriji.

Početkom devedesetih tvrtka je privatizirana, te obitelj Marković uz stručni i kvalificirani

kadar uspješno vodi i razvija ovu tvrtku. DRVODJELAC ima više od 200 zaposlenih, vlastiti

vozni park, vlastite sušioničke kapacitete od 600 m3, zatvorenih kondicionih hala od 2500

m2, natkrivenog skladišnog prostora od 1600 m2, poslovno-proizvodnog prostora od 3.500

m2, te možemo reći da je Drvodjelac jedna od vodećih drvoprerađivačkih tvrtki u

sjeverozapadnoj hrvatskoj i šire. Od 2004. godine u sastavu Drvodjelca d.o.o. počinje raditi i

pilana u Bednji, u kojoj se godišnje preradi cca. 25.000 m3 trupaca. Pilana je smještena na

prostoru od 17.000 m2, a u sklopu pilane rade i pogoni krojačnice te građevinske stolarije.

13

4.2. Smanjenje troškova zaliha

Troškovi zaliha se mogu smanjiti na dva načina:

Uređivanjem odnosa s dobavljačima:

– SupplyChainManagment (SCM) – dugoročno planiranje

potrebnih količina, godišnji ugovori, poštivanje međusobnih

obveza i

– JustIn Time (JIT) – usklađivanje isporuke sirovina, dijelova i

komponenata s potrebama proizvodnje;

Upravljanjem zalihama: odrediti KOLIKO i KADAtreba naručiti KOJE stavke;Za

upravljanje zalihama potrebno je identificiratiparametre koji opisuju dinamiku ponašanja

zalihatijekom vremena.

4.3. Parametri upravljanja zalihama

Potražnja (Demand):

– Nezavisna potražnja (obično za finalnim proizvodima, npr.automobili) i

– Zavisna potražnja (obično za komponentama i dijelovima, npr.gume za automobile)

– Osiguranje razine usluge ili isporuke (LevelofCustomerService);

Troškovi zaliha:

Troškovi držanja zaliha (CarryingCosts), koji su proporcionalnivrijednosti zaliha i

vremenu njihovog držanja;

Troškovi naručivanja (OrderingCosts), koji su povezani sobnavljanjem zaliha,

proporcionalni broju naručivanja, anezavisni o količini naručivanja;

Troškovi neudovoljene potražnje (ShortageCosts) –gubitakprihoda, gubitak povjerenja

od kupaca, smanjenje prodaje itd.

14

4.4. Sustavi upravljanja zalihama

Kontinuirani:

– Kretanje zaliha se prati neprestano,

– Kada stanje zaliha padne na neku razinu zalihe se obnavljaju –Točka

naručivanja (Reorder Point),

– Naručuje se tzv. ekonomična količina naručivanja

(EconomicorderQuantity),

Periodički:

– Stanje zaliha se utvrđuje u točno određenim intervalima (npr. tjedan, mjesec),

– U svakom se intervalu naručuje onoliko koliko je potrebno da stanje zaliha dođe

na traženu razinu,

– Jednostavan sustav, ali osjetljiv na iznenadne promjene potražnje,

– ABC klasifikacija.

4.5. ABC-klasifikacija

Sve stavke ne sudjeluju u istom obujmu u ukupnimzalihama.

Uobičajeni su slijedeći odnosi:

5 do 10 % fizičkih stavki zaliha čini 60 do 70 % vrijednosti zaliha– klasa A,

Oko 30 % fizičkih stavki zaliha čini oko 15 % vrijednosti zaliha –klasa B i

50 do 60 % fizičkih stavki zaliha čini 5 do 10 % vrijednosti zaliha;

Koraci u provedbi ABC-klasifikacije:

Izračunati godišnju vrijednost prometa svake stavke (umnožakjedinične cijene i godišnje

potražnje),

Poredati stavke po vrijednosti godišnje potražnje i

Dodijeliti klasifikacijsku oznaku i odrediti model upravljanja zasvaku klasu;

Viša klasifikacijska oznaka znači strože praćenjekretanja zaliha!

15

5.TERMINIRANJE

Terminiranjem (scheduling ili SFC – shopfloorcontrol) se određuje kada su potrebni radnici,

strojevi ili uređaji da bi se izradili proizvodi ili isporučile usluge. Cilj je da nema zastoja, da

proizvedemo što više, ali da pri tome pazimo na zalihe. Terminiranje se uvijek odnosi na

određeno poduzeće, ako dođemo u drugo i radimo isto, možemo napraviti velike štete.

• To je zadnji korak prije proizvodnje:

1) U procesnoj industriji: kada ulaze komponente u proces, kada se proces zaustavlja, kada

se čiste uređaji i počinje punjenje slijedećih komponenata.

2) U masovnoj proizvodnji: kada se pune proizvodne linije.

3) Kod projekta ili pojedinačne proizvodnje: kada se obavlja koja aktivnost (CPM, PERT).

4) Kod radioničke proizvodnje (batchproduction).

• Opći ciljevi terminiranja su mnogostruki i često oprečni:

1) Postići traženi rok isporuke.

2) Smanjiti kašnjenje poslova.

3) Smanjiti vrijeme odziva na narudžbu kupca.

4) Smanjiti vrijeme trajanja proizvodnog procesa.

5) Smanjiti prekovremeni rad.

6) Povećati iskorištenje strojeva.

7) Smanjiti “mrtvo vrijeme” (stajanje zbog čekanja).

8) Smanjiti zalihe dijelova u izradi itd.

• Odjel odgovoran za terminiranje obavlja 3 vrste poslova:

1. Punjenje (loading), tijekom kojeg se ispituje raspoloživostkapaciteta i materijala (MRP

utvrđuje potrebe), provjeravaizvedivost plana i raspoređuju zadaci za strojeve i radnike.

2. Raspoređivanje (sequencing),utvrđivanje redoslijeda operacijaprema nekim pravilima te

izdavanje radnih naloga (MRP predlaže termine za njih).

3. Nadzor izvršenja (monitoring) i povratno izvještavanje.

16

5.1. Punjenje (loading)

Odjel odgovoran za punjenje mora pronaći najbolji način dodjele poslova strojevima i radnim

mjestima. To se ne mora samo odnositi na poslove u kojima sudjeluju strojevi, to može biti i

dodjeljivanje radnicima različite vrste poslova na temelju njihovih sposobnosti, na čemu će se i

temeljiti sljedeći primjer.

5.1.1.Primjer punjenja na poduzeću Geoizmjera d.o.o.

Geoizmjera d.o.o. je poduzeće koje se bavi geodezijom (mjerenjem), sjedište je smješteno u

Ivancu i ima 5 zaposlenih radnika. Kako bi prikazali primjer punjenja, napravit ćemo matricu u

kojoj će biti prikazano vrijeme potrebno da pojedini radnik izvrši zadatak, redci će predstavljati

radnike i broj sati koliko im treba da izvrše određeni posao, a stupci će prikazivati o kojoj vrsti

posla se radi.

1. Napraviti matricu Radnici\Poslovi

Matrica pokazuje za koliko vremenskih jedinica bi se isti posao izvršio za različite

radnike u poduzeću.

Radnici\Poslovi Iskolčenje ParcelacijaSnimanje

objekta

Snimanje

vodova

Dragutin 10 5 6 10

Martin 6 2 4 6

Karlo 7 6 5 6

Mirjana 9 5 4 10

Tablica 1. Radnika i poslova

17

2. Reducirati matricu po redovima

Najmanji iznos u svakom retku treba oduzeti od svih drugih vrijednosti u tom

retku.

5

4

2

5

0

0

1

1

1

2

0

0

5

4

1

6

3. Reducirati matricu po stupcima

Najmanji iznos u svakom stupcu treba oduzeti od svih drugih vrijednosti u tom

stupcu.

3

2

0

3

0

0

1

1

1

2

0

0

4

3

0

5

4. Isključiti sve 0, koristeći najmanje vodoravnih ili okomitih crta

Crvenom bojom su označeni redci i stupci koji su isključeni

3

2

0

3

0

0

1

1

1

2

0

0

4

3

0

5

18

5. Ako je broj preostalih redaka i stupaca isti, onda je postignuto optimalno rješenje na

mjestima s koeficijentima 0. U protivnom treba preurediti matricu tako da se najmanja

neprekrižena vrijednost odbije od svih drugih neprekriženih vrijednosti, a ista ta

vrijednost doda svim koeficijentima gdje se dvije crte sijeku.

3 0

0

1

1

1

2

0

0

4

3

0

5

2

0

3

6. Ponoviti korake 4 i 5 dok se ne postigne optimalno rješenje

Radnici\Poslovi Iskolčenje ParcelacijaSnimanje

objekta

Snimanje

vodova

Dragutin 1 0 1 2

Martin 0 0 2 1

Karlo 0 3 2 0

Mirjana 1 1 0 3

Zaključak: Gdje su 0 u tablici je potrebno najmanje vrijeme da se izvrši pojedini posao, pa po

tome možemo vidjeti u prvom redu da će Dragutin najbrže napraviti Parcelaciju. U

drugom redu Martin može dva posla najbrže napraviti, al budući da Dragutin već ima

posao parcelacije, Martin dobiva posao iskolčenja. Po tom principu dobiva Karlo

posao snimanja vodova, a Mirjana snimanje objekta.

19

1

0

0

1

0

0

3

1

1

2

2

0

2

1

0

3

5.2.Raspoređivanje(sequencing) – pravila

Raspoređivanjem se određuje redoslijed izvršavanja više poslova koji konkuriraju za isti resurs,

tj. određuje se prioritet njihovog izvođenja.

• Prioritet se može određivati na temelju više pravila:

1) FCFS (first-come, firstserved) – spontano, ako nema posebnih pravila

2) LCFS (last-come, firstserved) –prispjeli se predmeti za obradu slažu jedan povrh

drugoga

3) DDATE (earliestdue date) – prvo poslovi čiji termin najranije dospijeva

3) a) SLACK (minimum slack) – prioritet imaju oni poslovi koji imaju manju vremensku

rezervu

3) b)CR (smallestcriticalratio) – prioritet imaju poslovi s manjim odnosom preostalog

vremena do dospijeća i preostalog vremena obrade

4) CUSTPR (highestcustomerpriority) – prvo poslovi za prioritetne kupce

5) SETUP (similarsetup) – najprije slični poslovi za koje treba najmanje podešavanja

strojeva

6) SPT (shortestprocessing time) – prioritet poslovima koji najkraće traju

7) LPT (longestprocessing time) – prioritet poslovima koji najdulje traju

20

5.3. Nadzor izvršenja (monitoring)

Radni dokumenti prate izvršenje posla u svakoj njegovoj fazi. Unos podataka u dokumente

olakšan je pomoću računala i bar-kodova proizvoda. Djelatnici u proizvodnji pomoću

dokumenata znaju što i kada trebaju raditi, a kontrolori proizvodnje mogu izvršavati nadzor

izvršenih poslova i nastalih kašnjenja.

• Na temelju informacija iz nadzora izrađuju se izvješća o proizvodnji:

– Gantogramiprikazuju izvršene i planirane aktivnosti na vremenskoj osi,

– Input/output tabelenadziru rad svakog proizvodnog pogona pojedinačno. Sadrže

podatke o planiranim i ostvarenim ulaznim i izlaznim dijelovima u/iz

proizvodnog pogona. Na temelju razlike između planiranog i ostvarenog

inputa i outputa regulira se tijek poslova.

21

6.LINEARNO PROGRAMIRANJE

Linearno programiranje je metoda za matematičko ( izraziti problem kroz matematički izraz )

modeliranje problema i nalaženje optimuma, uzimajući u obzir ciljeve organizacije i ograničenja

u resursima.Taj problem, poznat još pod nazivom Outputmix problem, je što proizvodni sustav

proizvodi više proizvoda, pa je potrebno donijeti odluku o tome koliko kojeg proizvoda

proizvesti, da bi optimalno bio zadovoljen cilj.

• Čimbenici koji određuju problem:

-Potražnja za svakim proizvodom pojedinačno.

-Resursi potrebni za proizvodnju svakog proizvoda pojedinačno.

-Rezultat, tj. prihod svakog proizvoda pojedinačno.

• Linearno programiranje – dijelovi modela:

-Nalaženje optimuma ima dvije varijante:

– Traženje maksimuma, npr. prihoda ili profita,

– Traženje minimuma, npr. troškova proizvodnje.

-Matematički model problema sastoji se od:

– Nezavisnih varijabli odluke, npr. x1 i x2 za količine koje se odnose na dva

proizvoda koja želimo proizvoditi,

– Ciljne funkcije, izražene linearnim izrazom koji pokazuje njezinu strukturu,

– Ograničenja resursa, koja su prikazana linearnimjednadžbama ili

nejednadžbama.

22

• Načini rješavanja problema:

-Simplex metoda sekoristi za više nezavisnih varijabli.

-Sastoji se od tri bitna elementa:

– mogućnost određivanja barem jednog mogućeg rješenja x

– mogućnost provjere da li je određeno moguće rješenje x optimalno ili ne

– mogućnost da se u slučaju izbora mogućeg rješenja x odredi novo

rješenje koje je bliže optimalnom.

-Grafičko rješavanje problema LP – za dvije nezavisne varijable

Slika 5. Grafičko rješenje za keramičku tvrtku s 5 zaposlenih

23

7.UPRAVLJANJE LANCEM NABAVE

Lanac nabave (SupplyChain - SC) obuhvaća protok i preoblikovanje proizvoda i usluga od

sirovine dobivene od dobavljača do gotovog proizvoda namijenjenog krajnjem korisniku.

• Uključuje četiri temeljna procesa:

– Primanje korisnikove narudžbe,

– Nabavu potrebnog materijala od dobavljača,

– Izradu proizvoda,

– Dostavu krajnjem korisniku.

Slika 6. Lanac nabave

Tumač slike 2.

- Dobavljači mogu biti materijali, dijelovi i usluge. Mogu biti uključeni i dobavljači

dobavljača.

- Proizvođači su gotovi proizvodi i usluge.

- Distributeri (posrednici) pakiraju i dostavljaju.

- Kupci nam daju feedback a su zadovoljni s kvalitetom, cijenom, dostavom i uslugom. Po

potrebi seuključuju i kupci kupaca.

- Zalihe su nužno zlo, ali moraju postojati zbog iznenadnih situacija koje mogu utjecati

na SCM i dovesti do pada sustava.

24

Upravljanje lancem nabave (SupplyChain Management – SCM) obuhvaća upravljanje protokom

proizvoda, usluga i informacija kroz lanac nabave sinkronizacijom svih njegovih dijelova.Cilj

SCM-a je zadovoljstvo kupaca dostavom kvalitetnog proizvoda u predviđeno vrijeme uz

minimalnu cijenu.Značajke koje ključne za uspjeh su informacije, komunikacije, suradnja i

povjerenje.Značaj se pridaje koordinaciji, kooperaciji, komunikaciji i pravovremenosti.

7.1. Informacije u SCM

• Informacije čine srž veze između svih dijelova SCM. Upotrebom novih informacijskih

tehnologija omogućeno je:

– Centralizirano koordiniranje protoka informacija,

– Integriranje transporta, distribucije, naručivanja i proizvodnje,

– Neposredno pristupanje globalnim transportnim i distribucijskim kanalima,

– Lokaliziranje i praćenje svakog objekta unutar SC,

– Usklađivanje zahtjeva prema dobavljačima,

– Pristupanje informacijama izvan i unutar pojedinog poduzeća,

– Razmjenjivanje podataka,

– Trenutačno ažuriranje stanja zaliha u realnom vremenu.

• Aktualne informacijske tehnologije koje koristi SCM su:

– Elektroničko poslovanje (ElectronicBusiness) –zamjenjuje fizičke procese elektronički.

Transakcije između dijelova SCM obavljaju se putem elektroničkih medija.

–Elektronička razmjena podataka (Electronic Data Interchange –EDI) – razmjena

poslovnih dokumenata između dva računala.

– Bar - kodovi – proizvod se označava kodom koji je čitljiv računalu

–Internet – omogućava povezivanje velikog broja organizacija, ukida teritorijalne

barijere, omogućava pristup raznim novim tržištima uz povećanje broja kupaca i time

smanjenje cijene proizvoda.

– Intranet i ekstranet – povezivanje unutar poduzeća ili s određenim drugim poduzećima

(dobavljačima i kupcima).

25

7.2. Dobavljači

Dobavljači (Suppliers) dostavljaju materijal, dijelove ili usluge nužne za pravovremenu izradu

proizvoda visoke kvalitete i niske cijene.Ključni faktor u suradnji između proizvođača i njegovih

dobavljača je komunikacija (o potražnji, cijeni, kvaliteti ...).Nabava materijala (koji se izvorno

proizvodio unutar poduzeća) od vanjskog dobavljača naziva se Outsourcing, pri tome se

poduzeće koncentrira na corebusiness, a sve ostalo prepušta drugim poduzećima. Svatko radi

ono u čemu je najbolji.

• Dostava se organizira:

– Na zahtjev (justin time)brz odgovor na narudžbu,

– Kontinuiranim praćenjem potražnje i zaliha proizvođača više manjih dostava.

7.3.Distribucija

Distribucija je kretanje materijala i proizvoda između različitih lokacija. Uključuje skladištenje,

distribucijske kanale i transport kroz distribucijske kanale od početnog dobavljača do krajnjeg

kupca.Cilj distribucije je pravovremena dostava naručenog materijala ili proizvoda od izvora do

odredišta.

Distribucijski centar – prostor za zaprimanje, skladištenje, pakiranje i otpremanje robe. Može biti

opremljen automatskim sustavima za upravljanje skladištenjem Warehouse Management System

– WMS. On stavlja proizvod na određenu lokaciju, kod otpreme locira proizvod, pakira ga i šalje

na transport.

7.4.Transport

Transport je kretanje materijala ili proizvoda od dobavljača prema krajnjem kupcu kroz

distribucijski kanal. Često se ne daje dovoljna važnost organizaciji transporta, a troškovi mogu

biti vrlo visoki.Distribucijski kanal može biti željeznica, cesta, zrak, voda, podzemna cijev ili

njihova kombinacija.

26

8.REDOVI ČEKANJA

Analiza redova čekanja (waitinglineanalysis), poznata je još kao teorija redova (queuingtheory),

odnosno kao teorija masovnog posluživanja (theoryofmassservice).Proučava procese u kojima

se, s jedne strane, razmatraju zahtjevi za nekim posluživanjem (npr. radni nalozi), a s druge

strane, mogućnost zadovoljenja tih zahtjeva (npr. raspoloživi kapaciteti).Cilj analize redova

čekanja je razrada matematičkih metoda na osnovu kojih se može ocijeniti učinkovitost

funkcioniranja nekog sustava masovnog posluživanja (massservicesystem).

8.1.1.Elementi sustava redova čekanja

Slika 7. Elementi sustava redova čekanja

• Izvor korisnika (populacija) je skup objekata (korisnika) koji zahtijevaju posluživanje.

- Može biti:

– Beskonačna populacija – podrazumijeva tako veliki broj potencijalnih korisnika

da je uvijek moguće da još jedan korisnik dođe na posluživanje (npr. klijenti koji

dolaze u banku, automobili koji dolaze na tehnički pregled i sl.)

– Konačna populacija – ima konačan broj potencijalnih korisnika. Moguće je da se

svi korisnici nalaze ili u redu čekanja ili na posluživanju, tj. moguće je da nema

niti jednog korisnika izvan sustava posluživanja (npr. preventivni pregledi

strojeva jedne organizacije)

27

• Dolazni potocije niz korisnika koji se pojavljuju jedan za drugim u trenutcima vremena

slučajno raspoređenim u promatranom vremenskom intervalu (npr. kamioni koji

dolaze po robu na skladište).

-Poissonovi potoci su najčešće korišteni dolazni potoci.

Za njih vrijedi:

- Korisnici pristupaju posluživanju pojedinačno (ordinarnost),

- Broj korisnika u jednom vremenskom intervalu ne ovisi o broju korisnika

u drugom vremenskom intervalu, ako se ti intervali ne poklapaju.

• Intenzitet dolaska (λ) predstavlja intenzitet kojim korisnici dolaze na posluživanje.

Procjenjuje se iz podataka dobivenih proučavanjem sustava posluživanja i

izražava brojem korisnika u jedinici vremena. Npr. ako u prosjeku u skladište

dolazi 20 kamiona svakih 10 sati, tada je intenzitet njihova dolaska 2 kamiona na

sat.

• Poslužitelj je kapacitet (stroj ili čovjek) koji poslužuje korisnike (npr. blagajnik u trgovačkom

centru poslužuje korisnike - kupce, stroj za montažu proizvoda poslužuje

korisnike – radne naloge i sl.).

• Vrijeme posluživanja – posluživanje korisnika se izražava veličinom vrijeme posluživanja, tj.

vrijeme koje je potrebno da bi se poslužio jedan korisnik. Vrijeme posluživanja je

slučajna veličina i najčešće se ponaša po negativnoj eksponencijalnoj distribuciji.

• Intenzitet posluživanja (μ) je broj korisnika koje poslužitelj može poslužiti u jedinici vremena

(npr. ako servisna radionica može servisirati jedan stroj za 2 sata, tada je μ = ½ h-

1 = 0.5 h-1).

28

8.1.2.Disciplina posluživanja

Disciplina posluživanja – način i redoslijed kojim se korisnici poslužuju.

Moguće su razne discipline posluživanja:

– FIFO (First In First Out) – prvi koji je došao u red, bit će prvi i poslužen

– LIFO (LastIn First Out) – zadnji koji je došao u red bit će prvi poslužen

– prema određenim prioritetima

– slučajno

8.1.3.Dužina redova čekanja

Dužina reda čekanja (Lq) je broj korisnika u redu čekanja.

•Beskonačni red čekanja – red u kojem broj korisnika može biti bilo koji, bez gornje granice. To

je najčešći oblik reda čekanja (npr. zahtjevi korisnika za kupovinom proizvoda)

•Konačni red čekanja – broj korisnika koji se mogu naći u redu je ograničen (npr. broj kamiona

koji čekaju na parkiralištu radi preuzimanja robe iz skladišta)

8.2.Sustav masovnog posluživanja

Kanali – paralelni poslužitelji koji istovremeno poslužuju korisnike.

Faze – slijedno postavljeni poslužitelji, tako da korisnici moraju proći sve poslužitelje da bi bili

posluženi. Ovisno o broju kanala i faza, imamo slijedeće strukture sustava masovnog

posluživanja:

29

• Jednokanalni - jednofazni sustav (npr. servisna radionica (sustav) ima samo jedan uređaj (jedan

kanal/jedna faza) za dijagnostiku strojeva (korisnici)

• Višekanalni - jednofazni sustav (npr. servisna radionica s višem uređaja za istu dijagnostiku

(više kanala/jedna faza) strojeva)

• Jednokanalni - višefazni sustav (npr. servisna radionica imadva različita uređaja (dvije faze) za

kompletnu dijagnostiku strojeva.

• Višekanalni – višefazni sustav (npr. servisna radionica ima dvakompleta (dva kanala) po dva

različita uređaja (dvije faze) za kompletnu dijagnostiku strojeva.

Slika 8. Sustav masovnog posluživanja

30

Troškove u sustavu masovnog posluživanja čine:

• Troškovi posluživanja – ovi troškovi rastu s kvalitetom (razinom) usluge posluživanja.

Da bi korisnici što manje čekali u redu (viša razina usluge), moraju se nabaviti

dodatni poslužitelji ili čak poboljšati postojeći poslužitelji, što povećava troškove

posluživanja.

• Troškovi čekanja u redu – ukoliko su korisnici ljudi koji dugo čekaju u redu na

određenu uslugu (niža razina usluge), napustit će red čekanja, što za sustav

predstavlja trošak. Ukoliko su korisnici strojevi koji dugo čekaju na servis (niža

razina usluge), proces koji koristi strojeve dugo se ne izvršava, što povećava trošak

proizvodnje.

Slika 9. Troškovi sustava masovnog posluživanja

31

9.OSIGURANJE KVALITETEU POSLOVNIM PROCESIMA

9.1.Uvod u osiguranje kvalitete u poslovnim procesima

Globalizacija i konkurencija stranih poduzeća počele su mijenjati poslovno okruženje 70-tih

godina prošlog stoljeća. U današnjem globalnom poslovnom okruženju, ključ za odnose s

konkurencijom leži u proizvodnji kvalitetnih proizvoda / usluga uz prihvatljive cijene. Kvaliteta

se ne smije podcijeniti ili čak zanemariti bez obzira na trenutnu veličinu i uspješnost bilo koje

organizacije.

Kvaliteta je:

• Stupanj ili razina izvrsnosti.

• Sveukupnost značajki i karakteristika proizvoda ili usluge koje se temelje na

sposobnosti ispunjenja zadanih potreba.

• Mjera ili stupanj do kojeg proizvod zadovoljava standarde dizajna, što uključuje

materijal, performanse, pouzdanost ili bilo koju drugu mjerljivu karakteristiku.

Kvaliteta dizajna je stupanj do kojeg su karakteristike kvalitete ugrađene u dizajn proizvoda /

usluge.

9.2.Kvaliteta- perspektiva korisnika

Organizacija proizvodi proizvode ili usluge da bi zadovoljila potrebe korisnika, radi čega mora

razmotriti način na koji korisnik doživljava kvalitetu.

Korisnik može biti: proizvodno poduzeće koje naručuje sirovine ili dijelove, maloprodajni dućan

koji naručuje robu za prodaju, turistička agencija koja naručuje smještajne kapacitete hotela radi

izrade turističkih aranžmana, pojedinac koji naručuje maloprodajnu robu preko Interneta i sl.

32

Prilagođenost za uporabu (Fitness for use) – koliko dobro proizvod radi ono što korisnik misli da

bi trebao raditi i želi da to proizvod radi; koliko dobro usluga zadovoljava one potrebe korisnika

za koje korisnik misli da ih usluga i treba zadovoljiti.

9.3.Kvaliteta- perspektiva proizvođača

Način na koji proizvođač promatra kvalitetu proizvoda ili pružatelj usluga:

• Razvoj proizvoda je funkcija karakteristika kvalitete (pogodnost za uporabu) koje korisnici

žele, trebaju i mogu priuštiti.

• Dizajn proizvoda ili usluge mora uzeti u obzir ove tražene karakteristike kvalitete i ugraditi ih u

specifikacije dizajna.

• Kad je dizajn proizvoda određen, proizvođač doživljava kvalitetu kroz mogućnost proizvodnog

procesa da se uskladi sa specifikacijama dizajna.

Kvaliteta usklađenosti je stupanj u kojem će se proizvod / usluga proizvesti prema

specifikacijama dizajna koje ovisi o:

• dizajnu proizvodnog procesa (različito od dizajna proizvoda),

• razini performansi strojeva,

• opremi i tehnologiji u proizvodnom procesu,

• materijalima koji se koriste,

• obuci i nadzoru zaposlenika, te

• stupnju korištenja statističkih tehnika za kontrolu kvalitete.

33

Slika 10. Značenje kvalitete

10. LITERATURA

- Žugaj M., Cingula M., Šehanović J. – Organizacija

- BosiljVukšić V., Hernaust T., Kovačić A. – Upravljanje poslovnim procesima, organizacijski i informatički pristup, Školska knjiga 2008. Zagreb

- Poslovni procesi u organizacijama, pdf iz kolegija PPO

http://www.qualitas.hr/poslovno-savjetovanje/upravljanje-poslovnim-procesima.html --> preuzeto 7.12.2010.

http://www.portir.com/croatia-poslovni-imenik/g/GEOIZMJERA-d-o-o-Ivanec.html -->sadržaj preuzeti s interneta 8.12.2010. u 22 h

34