Upload
at1968lo
View
187
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
SEMINARSKI RAD
Predmet: ELEKTRONSKO POSLOVANJE
POSLOVNE STRATEGIJE I MODELI POSLOVANJA NA INTERNETU (B2B, B2C)
Mentor: Student:
Br. indeksa
Beograd, decembar, 2010. godina.
SADRŽAJ
1. UVOD................................................................................................................2
2. POJAM ELEKTRONSKOG POSLOVANJA...................................................3
3. POSLOVNE STRATEGIJE I STRATEGIJE E-POSLOVANJA....................4
4. MODELI E-POSLOVANJA (E-TRGOVINE)..................................................5
5. B2B MODEL ELEKTRONSKOG POSLOVANJA.........................................6
5.1 Osnovne karakteristike B2B poslovanja....................................................9
5.2 Tipovi B2B poslovanja............................................................................10
6. B2C MODEL ELEKTRONSKOG POSLOVANJA.......................................13
6.1. Osnovne karakteristike B2C poslovanja..................................................14
6.2. Tipovi B2C poslovanja............................................................................15
7. ZAKLJUČAK..................................................................................................17
8. LITERATURA.................................................................................................19
1
1. UVOD
Kako je čovek svojim pronalascima poboljšavao sredstva za rad i povećavao
proizvodnju tako se vremenom pojavila i potreba da se ubrza i komunikacija između
učesnika u procesu poslovanja. Ova oblast, nazvana elektronsko poslovanje nastala je
početkom sedamdesetih godina prošlog veka da bi ekspanziju doživela u poslednjih
desetak godina ovog veka. Danas je gotovo nemoguće zamisliti uspešnu kompaniju ili
uspešnog poslovnog čoveka koji u svom poslovanju ne koristi informacione tehnologije i
kroz elektronsko poslovanje korišćenjem Interneta i ostalih informacionih tehnologija
pospešuje trgovinu i poboljšava performanse organizacije.
Tehnološki razlozi za prihvatanje elektronskog poslovanja vezani su pre svega za
poboljšanje performansi organizacije i njenog što boljeg uspeha u sferi u kojoj posluje.
Elektronsko poslovanje se može posmatrati sa raznih aspekata. Pa tako sa aspekta
komunikacija predstavlja isporuku informacija, proizvoda i usluga i elektronsko plaćanje
korišćenjem informacionoh tehnologija, računarskih i drugih komunikacijskih mreža. Sa
poslovnog aspekta predstavlja primenu tehnologije u svrhu automatizacije poslovanja.
Kada se posmatra sa apekta usluga omogućava smanjenje troškova poslovanja uz
istovremeno povećanje brzine i kvaliteta usluga.
Preduzeća koja koriste e-poslovanje sebi omogućavaju konkurentnije poslovanje i
veću šansu opstanka na tržištu i unutrašnju i spoljnu integraciju preduzeća. Unutrašnju u
smislu da je omogućeno trenutno slanje dokumenata u sve delove preduzeća i povratna
informacija iz bilo kog dela preduzeća, i spoljašnju u smislu komunikacije sa poslovnim
partnerima.
Upravo u materiji iznetoj u ovom radu sam pokušao da pojasnim neke od oblika
spoljne integracije preduzeća kroz modele poslovanja na Internetu B2B (business to
business) biznis prema biznisu i B2C (business to customer) biznis prema kupcu.
Rad je podeljen u tri celine. U prvom delu sam dao pojmovne odrednice
elektronskog poslovanja, zatim u drugom i trećem delu obradio modele poslovanja B2B i
B2C i varijante u kojima se ovi modeli mogu javiti u praksi.
Po pitanju korišćenja literature za izradu rada oslonio sam se najpre na predmetni
udžbenik, a zatim i na izvore sa Interneta i ostale pisane izvore za koje sam smatrao da
svojom sadržinom i iznetim tezama mogu dati doprinos kvalitetu ovog rada.
Na kraju ovog uvoda, nadam se da je izložena materija na adekvatan način
pojasnila određene pojmove vezane za modele e-poslovanja i odgovorila zahtevima teme.
2
2. POJAM ELEKTRONSKOG POSLOVANJA
Tradicionalno poslovanje zasnovano je na korišćenju strukturiranih papirnih
dokumenata u prethodno definisanoj i opšteprihvaćenoj komunikaciji između učesnika u
procesu poslovanja. Naime, poslovanje predstavlja razmenu roba i usluga, najčešće za
novac. U tom pogledu, u celokupnom procesu poslovanja učestvuju različiti subjekati sa
određenim ulogama: proizvođači, prodavci i kupci, a ceo proces se ostvaruje u okviru
elemenata tradicionalnog poslovanja i to:1
Bitno je raspolagati odgovarajućim proizvodom ili uslugom, pri čemu se do
njega dolazi samostalnim organizovanjem proizodnje ili korišćenjem određenog
sistema nabavke direktno od proizvođača ili veleprodaje;
Mesto na kojem će se vršiti prodaja – pri čemu to može biti na različite načine
urađeno prodajno mesto (trgovina, poslovni centar, i sl.)
Potrebno je da postoji način na koji će potencijalni kupci doći do prodajnog
mesta, tj. potrebno je da postoji tržište;
Mogućnost primanja zahteva za kupovinu;
Mogućnost primanja novca – gotovog novca, čekova, i slično;
Isporuka roba i usluga u dogovorenim rokovima. Mnogi vidovi poslovanja
intergišu isporuku i transport robe, te je ovaj segment bitan u pogledu
zaokruživanja celokupnog poslovnog procesa;
Garancije, tj. prihvatanje povrata kupljene robe u odgovarajućem roku;
Servis ili tehnička podrška za isporučenu robu ili usluge.
Ovo su samo neki od bitnijih elemenata tradicionalnog poslovanja, a oni mogu biti
obuvaćeni i elektronskim poslovanjem, jer upravo se e-poslovanje nadograđuje na
tradicionalno, kao njegova modifikacija. Veze tržišta kreirane su na osnovu razmene
proizvoda, usluga i novca. Elektronsko poslovanje dodaje i novi elemanat – informacije.
Poslovanje u kome se poslovne transakcije prevashodno ostvaruju elektronskim
putem danas poznato pod imenom elektronsko poslovanje (e-business) pojavilo se još
početkom sedamdesetih godina prošlog veka ali je ubrzani razvoj doživelo u poslednjih
desetak godina.2
1 http://myelab.net/Download/specijalisticki/Miodrag%20Stankovic/RFIDSpecRad_2.doc (datum
pristupa (19.12.2010.)2 Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd, 2010., str. 11
3
U današnjim poslovnim odnosima procesu globalizacije i ekonomske
regionalizacije nemoguće je uspešno poslovati bez upotrebe modernih informacionih i
komunikacionih tehnologija.
Jednu od prvih definicija e-poslovanja dala je kompanija IBM (International
Business Machine Corporation). Po njihovoj definiciji „E-poslovanje je transformacija
ključnih poslovnih procesa upotrebom Internet tehnologija“ (http://www.ibm.com).3
Ipak, ne postoji univerzalna definicija elektronskog poslovanja, ali se sa različitih
stanovišta, elektronsko poslovanje može definisati na različite načine:
Sa stanovišta komunikacija, predstavlja dostavljanje informacija, proizvoda
i/ili usluga, ili plaćanje putem telefona, kompjuterske mreže, ili nekog drugog
sredstva.
Sa stanovišta poslovanja, predstavlja primenu novih, digitalnih tehnologija nad
već automatizovanim poslovnim transakcijama.
Sa stanovišta usluga, predstavlja alat koji korisnicima usluga, daje podatke o
firmama i nudi servise boljeg uvida u ponudu, brže i jeftinije.
Sa stanovišta on-line perspektive, daje mogućnost kupovine i prodaje
proizvoda i informacija putem Interneta i drugih on-line servisa.
Generalno, elektronsko poslovanje je kupovina i prodaja informacija, proizvoda i
usluga putem računarske mreže i podrška za bilo koju vrstu poslovnih transakcija putem
digitalne infrastrukture.
Najpopularniji kanal elektronskog poslovanja jeste Internet.
3. POSLOVNE STRATEGIJE I STRATEGIJE E-POSLOVANJA
Poslovna strategija preduzeća definiše buduće pravce i akcije neke organizacije ili
dela organizacije. Da bi se sa uspehom razmatrala strategija e-poslovanja potrebno je
objasniti njenu vezu sa korporativnom strategijom, marketing strategijom i strategijom
informacionog sistema. Korporativna strategija je ta koja se bavi sveukupnim opsegom
poslovanja organizacije i može se razložiti na:
strategiju poslovnih jedinica (kako uspešno nastupati na različitim tržištima)
operativnu strategiju (koja se bavi dostizanjem korporativne i strategije poslovnih
jedinica)
3 Ibidem
4
funkcionalnu strategiju (koja definiše kako će biti sprovedena korporativna i
strategija poslovnih jedinica u različitim poslovnim jedinicama ili funkcionalnim
procesima (npr. strategija marketinga, ljudskih resursa, finansija informacionih
sistema i sl.)
Nivo na kome će se nalaziti strategija e-poslovanja nije unapred definisan već se on
kod svake organizacije posebno određuje. Kod mnogih organizacija strategija e-poslovanja
se spaja sa funkcionalnim strategijama. Često se dešava da se prilikom organizacionog
planiranja elementi strategije na višim nivoima ne prepoznaju, ali vodeće kompanije u
oblasti e-poslovanja (Dell, General electric, Cisco...itd) imaju strategiju e-poslovanja kao
deo strategije korporativnog razvoja.
U praksi su česti i slučajevi kada strategija e-poslovanja nije jasno definisana što
dovodi do različitih problema (propuštene prilike zbog nedovoljnog iznosa resursa
namenjenog za inicijative e-poslovanja, pogrešno postavljen smer strategije e-poslovanja,
ograničena integracija informacionog sistema i e-poslovanja, gubitak resursa zbog
dupliranja razvoja e-poslovanja (npr. svaka poslovna jedinica u okviru korporacije razvija
poseban web sajt sa različitim dobavljačima, čime ne postiže ekonomiju obima).
Da bi vizija e-poslovanja mogla da zaživi u praksi trebalo bi definisati ključne
karakteristike i opredeljenja u četiri dimenzije – Šta (definiše prirodu veza koje bi trebalo
da budu uspostavljene ), Ko (koji entiteti će biti međusobno povezani), Gde (definiše
mesto na kojem će aplikacije e-poslovanja biti locirane), i Zašto (definiše koje inicijative e-
poslovanja će dobiti prioritet u pogledu očekivanih rezultata, što će imati uticaj i na
pravilno dimenzioniranje ostale tri dimenzije). Unutar svake dimenzije može da se
razmišlja usko, široko i vrlo široko.4
4. MODELI E-POSLOVANJA (E-TRGOVINE)
Kada posmatramo modele odnosno tipove elektronskog poslovanja ili elektronske
trgovine pre svega ih možemo podeliti prema relacijama na kojima se ostvaruju. Osnovni
modeli elektronskog poslovanja (e-trgovine) o kojima govorimo su:5
B2B – Business to Business (biznis prema biznisu)
4 http://www.poslovanja.com/tekstovi/emagazin-ekonomist/35-prelazak-na-e-poslovanje-kreiranje-
e-vizije.htm (datum pristupa (27.11.2010.)5 Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd, 2010., str. 129
5
Podrazumeva elektronsko poslovanje koje se odvija između preduzeća (od
otkrivanja/pronalaženja odgovarajuće robe, pregovora, naručivanja, ispostavljanja
faktura, plaćanja, distribucije dokumentacije, a nekada čak i konkretne robe ili
usluge, podrške,..).
B2C – Business to Consumer (biznis prema kupcu) (firme su prodavci a pojedinci
kupci)
Oblik poslovanja na Internetu koji pruža direktan interfejs između preduzeća i
potrošača. Potrošači naručuju proizvode i servise elektronskim putem od
preduzeća. Internet pruža različite mogućnosti marketinškog nastupa preduzeća i
omogućava masovni pristup potrošača proizvodima i servisima elektronskim
putem.
C2C – Consumer to Consumer (pojedinac ka pojedincu)
Novi oblik poslovanja direktno između potrošača u kome pojedinac prodaje
proizvode ili pruža usluge drugom pojedinc(u)ima.
Intratrgovina (trgovina unutar kompanije)
Model u kome firma koristi e-trgovinu interno da bi poboljšala svoj rad
Pored osnovnih modela postoje i složeniji oblici poslovanja:
B2B2C - Business to Business to Consumer i
C2B2C - Consumer to Business to Consumer, koji su kombinacija prethodno
opisanih.
5. B2B MODEL ELEKTRONSKOG POSLOVANJA
Business to business elektronsko poslovanje (B2B) odnosi se na korišćenje
Interneta i web tehnologija, u procesu ponude i prodaje, a predstavlja jeftiniju, bržu i bolju
saradnju poslovnih subjekata. Po definiciji to je trgovina između firmi preko Interneta, sa
nizom pratećih aktivnosti6, odnosno, B2B predstavlja model elektronskog poslovanja
između preduzeća, tj. razmenu proizvoda, usluga ili informacija sa drugim preduzećima iz
okruženja. Uspešan model B2B odnosi se na optimizaciju poslovnih procesa i načina
upravljanja, a manje na tehnologiju i sam proces prodaje. B2B povezuje sve učesnike u
poslovnom procesu koji prethode krajnjem korisniku – proizvođače, dobavljače,
posrednike, distributere. Razvoj B2B modela poslovanja možemo podeliti u tri faze i to:
1. EDI;
6 Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd, 2010., str. 130
6
2. Osnovni B2B i E-Comerce;
3. Marketplaces (e-Markets).
Pocetak B2B poslovanja vezuje se za pojavu prvih EDI sistema. Velikim
ulaganjima u informacione tehnologije, kompanije su postigle značajan stepen
automatizacije internog poslovanja ali je njihova komunikacija sa poslovnim okruženjem
obavljana klasičnim putem.7 Naručivanje robe ili usluga podrazumevalo je da se nakon
kreiranja u sopstvenom informacionom sistemu narudžbenice štampaju i šalju poštom
poslovnim partnerima. Kada kupac ili dobavljač primi dokumentaciju, ona se u većini
slučajeva ponovo ručno prekucava i unosi u njihov informacioni sistem. Naravno, uvijek
postoji mogućnost da se pojave greške prilikom prekucavanja, da se izgubi dokument ili
bude oštećen u transportu. Znači, postojala je potreba da se elektronskim putem omogući
međusobna komunikacija informacionog sistema preduzeća sa informacionim sistemom
njegovih poslovnih partnera i time eliminišu svi nedostaci komunikacije klasičnim
sredstvima. Rešenje je pronađeno u uvođenju EDI sistema koji predstavljaju prvi vid B2B
poslovanja.
Slika 1. B2B mode 8
Posmatrajući karatkteristike poslovanja na internetu, njihova integracija u e-
poslovanje vodi od lokalne ka globalnoj prodaji i nabavci, od petodnevne ka
sedmodnevnoj radnoj nedelji, od osmočasovnog ka dvadesetčetvoročasovnom radnom
vremenu, generalno smanjivanju broja zaposlenih, smanjenju potrebnog poslovnog
prostora, kao i boljoj usluzi klijenata. Takođe dolazi do promene same filozofije načina
7http://www.booking-hotels.biz/telenet/menu.php?
AssetID=6&idcountry=15&idoras=42&traveloption=28&L=sr (datum pristupa 27.11.2010.)8 Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd, 2010., str. 130
7
rada. Kupac je sve a cilj poslovanja je zadovoljstvo kupca ili korisnika usluge, i njegovo
oduševljenje.
Business to bussiness (B2B) modeli koriste se za transakcije robe i novca,
posredovanje u lancima ponuda, raspisvanje on-line tendera, i sl. Aplikacije koje se koriste
u ovom modelu poslovanja omogućavaju organizacijama da izgrade potpuno nov način
poslovanja i veza.
Prihodi koji se ostvaruju ovakvim tipom e-poslovanja daleko premašuju prihode od
poslovanja kroz B2C model iako je broj preduzeća koja posluju preko Interneta daleko
manji od broja pojedinaca koji trguju kroz B2C aplikacije.
Iako naizgled B2B model izgleda idealan za poslovanje često se u njegovoj primeni
javljaju problemi u poslovanju koji se ogledaju pre svega kroz probleme pravnih aspekata
integracije i bezbednost, brzinu fleksibilnost i kompatibilnost B2B aplikacija.
Uspešan B2B se odnosi prije svega na postizanje pozitivnih rezultata u optimizaciji
poslovnih procesa i načinima upravljanja poslovnim aktivnostima preduzeća.
Promene do kojih je došlo uvođenjem B2B načina elektronskog poslovanja su:
Promene odnosa prodavca i kupca – ovaj odnos se značajno promenio u skoro
svakom pogledu, jer je kupac u mogućnosti da bude bliže ili dalje od prodavčeve
lokacije, da samo jednim klikom napusti prodavnicu i isto toliko da odustane od
kupovine.
Povećana brzina – promene u digitalnoj ekonomiji se ostvaruju velikom brzinom,
tj. koncepti koji su pokazali uspeh veoma se brzo implementiraju na ostalim Web
lokacijama.
Udaljenost više nije bitan parametar u poslovanju – naime, udaljenost nije više
opterećujući faktor u uspostavljanju poslovnih odnosa, stvaranju partnerskih
odnosa sa udaljenim dobavljačima roba ili sirovina, poslovanju sa krajnjim
korisnicima ili stvaranju ličnih odnosa.
Globalno tržište – Internet je omogućio stvaranje globalne ekonomije gde tržište
obuhvata neverovatno veliku bazu korisnika povezanih preko elektronskih medija.
Globalna mreža omogućava stvaranje kanala komunikacije između poslovnih
partnera.
Smanjenje vremenskih disproporcija – zahvaljujući Internetu, vreme nije
ograničavajući faktor u poslovanju i saradnji partnera u poslovnom procesu. On-
line mreža omogućava kontinuiranu komunikaciju 24/7.
8
Veština upravljanja je ključ uspeha – u digitalnom svetu, jednostavno je sakupiti
informacije o kupcima. Moguće je generisati bogatu bazu podataka koja može biti
od velike koristi prilikom donošenja odluka. Informisanost i pravovremeno
raspolaganje podacima su značajni faktori uspešno donešenih odluka.
Globalizacija tržišta – u uslovima velike prohodnosti informacija tržište poprima
drugačiji oblik. Npr., tradicionalni kupac će prilikom kupovine automobila
posetiti prodavca, banku te proveriti uslove servisiranja automobila. U digitalnoj
ekonomiji kupac automobila će posetiti lokaciju koja prati dešavanja na tržištu
automobila, uslove kreditiranja, održavanje i servis, kao i najpovoljnije cene kod
prodavaca i tek tada odlučiti o kupovini.
Otvorenost sistema – jedna od bitnih tendencija u razvoju je upravo otvorenost ka
novim tehnologijama i standardima koje oni nameću.
5.1 Osnovne karakteristike B2B poslovanja
Osnovne karakteristike preduzeća koje primjenjuje B2B model e- poslovanja su:
Visok obim prodaje robe;
Veći broj elektronskih načina plaćanja u odnosu na B2C;
Postignuta prethodna saglasnost preduzeća (partnera);
Mnogo veći nivo informacija koji se razmenjuju između partnera kao i veći
broj mesta na koje informacije moraju biti upućene;
Više nivoa autorizacije u procesu kupovine.
Naročite prednosti korišćenja modela B2B su: osetno smanjenje troškova,
povećanje transparetnosti poslovanja, mogućnost pristupa novim tržištima, mnoge nove,
efikasnije i fleksibilnije transakcione metode poslovanja, itd.
Uspešan B2B se odnosi pre svega na postizanje pozitivnih rezultata u optimizaciji
poslovnih procesa i načinima upravljanja poslovnim aktivnostima preduzeća. Evidentan je
i konstantan porast prometa i prihoda od e-trgovine ostvarene korišćenjem B2B modela.
Prihodi koji se ostvaruju ovakvim tipom e-poslovanja daleko premašuju prihode od
poslovanja kroz B2C model iako je broj preduzeća koja posluju preko Interneta daleko
manji od broja pojedinaca koji trguju kroz B2C aplikacije.
Iako je naizgled B2B model idealan za poslovanje jer omogućava organizacijama
koje koriste ovaj model da izgrade nov način poslovanja i da stvaraju nove međusobne
9
veze često se u njegovoj primeni javljaju problemi u poslovanju koji se ogledaju pre svega
kroz probleme pravnih aspekata integracije i bezbednosti, brzine fleksibilnosti i
kompatibilnosti B2B aplikacija.
5.2 Tipovi B2B poslovanja
Postoje tri osnovna modela B2B poslovanja:
model prodajne strane;
model kupovne strane;
model razmene.
Model prodajne strane podrazumeva prodaju u kojoj jedna firma prodaje svoju
robu većem broju drugih firmi (tzv. model „jedan prema mnogima“)9 Postoje dve varijante
ovakvog načina prodaje. Direktna prodaja 1. putem kataloga 2. putem aukcije (napred)
kada prodavac može da bude prozvođač, ili distributer ili maloprodavac (prikazano na
sledećoj slici)
Slika 2. Model prodajne strane B2B modela10
Model kupovne strane podrazumeva da jedna firma kupuje od mnogo prodavaca
(mnogi prema jednom). Karakteristično za ovaj model je da postoji nekoliko varijanti.
Prva: Kupac može kupiti robu putem sistema tendera (poznato kao aukcija unazad).
Druga: Katalozi svih dobavljača sređuju se i organizuju na kupčevoj web stranici i
kupac može kupiti robu po unapred određenoj ceni.
Treća: Kupac se pridružuje šemi grupne kupovine.
9 Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd, 2010., str. 131.10 Ibidem
10
Slika 3. Model kupovne strane B2B modela11
Razmene kao jedan od modela B2B poslovanja obavljaju se na e-tržištu na kom se
sreću mnogi kupci i prodavci, a podelu možemo izvršiti u zavisnosti od toga kod koga se
obavlja razmena. Prvi slučaj je kada se razmena odvija na mestu koje drži jedna neutralna
strana. Drugi slučaj je kada se razmena odvija na mestu koje je vlasništvo i na kojem radi
jedna velika kompanija. Treći slučaj je kada se razmena odvija na mestu koje pripada
konzorcijumu (ili kupaca, ili prodavaca).
Slika 4. Model razmene B2B modela12
Moguće je razlikovati nekoliko osnovnih vrsta tržišnih B2B modela, od kojih su
četiri najznačajnija:
Katalozi (catalogs)
Aukcije (auctions)
Berze (exchange)
Zajednice (community)
11 Ibidem12 Ibidem, str. 133.
11
Suština je u tome da je u ovom konceptu jasno definisana korist i za kupca i za
prodavca.
On-line katalozi najbolje odgovaraju tržištima gde je ponuda i potražnja visoko
fragmentirana. Kompanije uzimaju papirne kataloge mnogih trgovaca, digitalizuju
informacije o proizvodima i omogućavaju kupcima da jednim dolaskom na internet obave
raznovrsnu kupovinu. U većini slučajeva on-line katalozi su mnogo više od digitalnih
kataloga. Umesto da se luta po velikim, često zastarelim katalozima dobavljača, kupci sada
mogu iskoristiti sve mogućnosti pretraživanja Interneta te tako mogu uporediti proizvode
prema mnogim kriterijumima, uključujući cenu, mogućnost isporuke, dostupnost na
skladištu, servisne informacije, garancije i sl. cene su obično fiksne na svim web
sajtovima.
Aukcije osiguravaju mesto za kupovinu i prodaju proizvoda kao što su: viškovi
inventara, korišćena oprema, roba sa popustom, lako kvarljivi proizvodi ili proizvodi koji
se mogu preraditi. Za razliku od on line kataloga, gde su cene obično fiksne, cene kod
aukcija su dinamične. Ona obično traje kroz unapred određeno vreme. Kod tradicionalnih
aukcija, trgovac daje ponudu da proda proizvod, a kupci se nadmeću. Proces rezultira
povećanjem cene proizvoda i zbog toga se smatra da lavovski udeo koristi kod
tradicionalne aukcije sliva trgovcima. A kod obrnute aukcije, obliku kod kojeg se trgovci
nadmeću za kupčevu ponudu da kupi proizvod, rezultat je smanjivanje cene. U tim
aukcijama kupci ostvaruju najveću korist.
Berze predstavljaju mesta za kupovinu i prodaju proizvoda kao što su: žitarice,
naftni derivati, metali, električna energija, telekomunikacioni kapaciteti. Razmena
omogućava kupcima i trgovcima da trguju anonimno, što je ključno jer ne samo što
identifikacija kupaca i trgovaca može uništiti njihove pozicije već takođe može iskriviti
cene. Tržišni udeo je od velike važnosti za berze. To zato jer tržišni udeo u tom slučaju
znači likvidnost, a bez toga one će propasti zbog srazmerno malih transakcijskih vrednosti
koje izvlače.
Brokeri dodaju dodatnu vrednost za spajanje kupca i prodavca – usluga za koju oni
uzimaju transakcijsku naknadu. On-line berze u krajnju ruku minimiziraju i uklanjaju
potrebu za brokerima u mnogim industrijama. Prihod berzi obično dolazi kombinacijom
transakcijskih naknada i članskih naknada.
Zajednice kao oblik tržišta spajaju moguće kupce i prodavce, kao profesionalce sa
zajedničkim interesima preko web stranice koja pokriva specifične sadržaje industrije i
vidove zajednice. Sadržaj i vidovi zajednice koje site obično pruža sadrži posebne vesti iz
12
industrije, tj. grane, uvodnike, tržišne informacije, liste poslova, razgovor, oglasnu tablu i
dr. Rezultati takve zajednice privlače publiku mogućih kupaca i prodavca. Zajednice
stvaraju prihod od oglašavanja, sponzorstva i članskih naknada, a takođe i od naknada koje
plaćaju prodavci za stvaranje vođstva. Iako se na ovakvim sajtovima stvaraju najmanji
mogući transakcijski prihodi, pretpostavlja se da će se to promeniti.
Velike kompanije su u Internetu videle veliko smanjenje troškova komunikacije sa
partnerima uz istovremeno pružanje mogućnosti saradnje i sa manjim firmama koje do sad
nisu mogle sebi da priušte skupa EDI rešenja.
Primjenom B2B sistema dolazi do skraćenja proizvodnog ciklusa zbog efikasnije
komunikacije svih učesnika u procesu proizvodnje. U procesu nabavke, postiže se veća
produktivnost zaposlenih, smanjuje se mogućnost greške i skraćuje vreme samog procesa
što dovodi do smanjenja troškova za 10-15%. Boljom koordinacijom sa dobavljačima
postiže se efikasnije upravljanje zalihama i njihovo smanjenje na svim nivoima za 20-25%
uz istovremeno značajno smanjenje troškova njihovog čuvanja i skladištenja.
6. B2C MODEL ELEKTRONSKOG POSLOVANJA
Model poslovanja kojim se služi ogroman broj preduzeća i potrošača na planeti po
nekim autorima nazvan i elektronska maloprodaja, a zvanično nazvan B2C model
(business to consumer) odnosno biznis prema kupcu. B2C označava prodaju roba ili usluga
krajnjim potrošačima posredstvom Interneta. Osnovna forma B2C poslovanja su
automatizovane on-line prodavnice.13
Ovaj model ustvari predstavlja svaku trgovinu preko Interneta između jedne firme i
kupca za njegove lične potrebe. Primer prikazan na sledećoj slici.
13 http://sr.wikipedia.org/sr-el/B2C (datum pristupa 28.11.2010.)
13
Slika 5. B2C model 14
Iako je u zapadnim zemljama već duže vreme u primeni trgovina putem Interneta,
svetske kompanije počinju pripremati nove oblike upotrebe Interneta u svakodnevnom
poslovanju. Naspram krajnje jednostavnog obrasca prema kojem se određeni proizvod na
web-u prodaje zainteresovanim kupcima, a gde web preuzima ulogu svojevrsne virtuelne
trgovine, novi je poslovni stil znatno radikalniji jer mu je cilj prebaciti celokupno
poslovanje na Internet.
6.1. Osnovne karakteristike B2C poslovanja
Pozitvna ekonomska strana korišćenja modela B2C je smanjenje troškova. Kao
primer B2C aplikacije može da posluži sajt maloprodaje, jer je za jednu firmu jeftinije da
umesto „stvarne fizički postojeće“ prodavnice otvori virtuelnu prodavnicu – web stranu.
Uštede su višestruke. Nema troškova iznajmljivanja prostora, zarada zaposlenih,
komunalnih troškova i sl. Istovremeno, pozitivne aspekti su roba ili usluge su dostupni
kupcima u celom svetu, tokom cele godine, dana i noći.
Vođen istom idejom koja je oživela B2B model i B2C model je dobio razne sisteme
on-line plaćanja. Kada se govori o transakcijama u B2C modelu, u osnovi, koristi se servisi
elektronskog bankarstva koji omogućavaju elektronsko plaćanje na malo.15
14 Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd, 2010., str. 136.15 http://vesti.kombib.rs/Elektronsko_poslovanje_izmedu_preduzeca_i_klijenta_B2C.html (datum
pristupa 18.12.2010.)
14
Početni bum ovakvog načina trgovine i firmi koje su se počele razvijati 1995.
(tzv. .com firme) je pretio da ozbiljno ugrozi tradicionalni način trgovine. Ali, nakon nekog
perioda naglo je splasnulo interesovanje, a veliki broj (preko 330) ovakvih firmi nestao je
scene. Ipak ovaj način trgovine je opstao i danas se ponovo beleži uzlazna linija.
Korišćenjem B2C modela najčešće se kupuju računari i prateća oprema, knjige i
časopisi, odeća i obuća, muzika, filmovi igračke i sl. Usluge koje se najčešće koriste ovim
modelom su elektronsko bankarstvo, prodaja HoV, turističke usluge, iznajmljivanje i
prodaja nekretnina i traženje posla.
6.2. Tipovi B2C poslovanja
Dva su osnovna načina obavljanja B2C e-trgovine: direktna prodaja kupcu i prodaja
putem posrednika. I jedan i drugi način imaju svoje dobre i loše strane ali se konstantno
radi na poboljšavanju i usavršavanju modela. Postoji još i reklamiranje na Internetu kao još
jedan mogući način prodaje.
Kod direktne prodaje do kupca, moguće je prodavati usluge ili se može prodavati
fizički proizvod, poput www.amazon.com ili drugih on-line prodavnica.16 Postoji još dosta
kompanija koje koriste direktni metod prodaje. Primer su Avon ili Brush koji svoje
proizvode prodaju direktno kupcima izbegavajući distributere.
Drugi način prodaje je korišćenje elektronskih posrednika. Na ovaj način se on-line
ostvaruje najveći deo poslovanja u B2C modelu. Razlikuju se dva tipa posrednika. Prvi,
maloprodavci koji vrše prodaju samo on-line, i drugi koji maloprodavci koji vrše prodaju i
na tradicionalan način i on-line. Kod drugog tipa maloprodavaca može doći do konflikta
izvora i cena proizvoda jer se on-line operacije dopunjavaju tradicionalnim načinom
poslovanja.
Klasifikacija elektronskih maloprodavaca može se vršiti po raznim aspektima. Na
osnovu distribucionih kanala maloprodavce možemo podeliti na:17
maloprodavci koji porudžbine šalju poštom, a od skora su prešli na on-line
poslovanje;
16 http://mogul.webmogulenterprises.com/should-you-have-a-b2b-model-or-a-b2c-model (datum
pristupa 28.11.2010.)17 Stankić R., Poslovna informatika, Centar za izdavačku delatnost, Ekon. fakultet, Beograd, 2008.
15
direktni marketing proizvođača (npr. Dell, Nike, Sony,Lego i dr.). Preko svog
web sajta direktno se obraćaju kupcima i prodaju on-line, ali istovremeno
prodaju i na tradicionalan način putem svojih prodavnica i/ili distributera;
čisti elektronski maloprodavci (nemaju prodavnice, trguju isključivo on-line. Npr
www.amazon.com );
click-and-mortar maloprodavci. Najveći deo prodaje se ostvaruje na
tradicionalan način, a manji deo preko web sajta.
Internet (on-line) tržni centri. Ovaj vid maloprodavca obuhvata veliki broj
nezavisnih prodavnica.
Novije podele tipova B2C firmi vrše podelu na sledeći način:18
direktni prodavci - direktna prodaja preko isporučioca ili preko Interneta
(www.amazon.com, www.dell.com ....);
on-line posrednici - prodaja korišćenjem brokerskih usluga
(www.consumerreports.com ...);
modeli zasnovani na oglašavanju - pridobijanje potrošača korišćenjem
oglašavanja (www.wsj.com );
modeli zasnovani na javnom interesu (posredovanje zasnovano na zajedničkom
interesu npr. (http://groups.google.com , http://groups.yahoo.com )
Danas je prisutan još jedan pristup B2C modelu a to je je model oglašavanja,
odnosno reklamiranja na Internetu . Na ovaj način rade Diggs, YouTubes i Flickrs. Oni
nude besplatne usluge koje privlače veliki broj posetilaca i oslanjajući se na posetioce
ostvaruju prihod od reklama. Oglašavanje može doći iz različitih modela, kao što su
plaćanje po kliku, kao što su Google oglasi sa cenom po prikazu za direktnu prodaju.
Modeli oglašavanja imaju tendenciju da generišu velike količine saobraćaja.19
7. ZAKLJUČAK
Načini poslovanja preduzeća su se pojavom digitalne ekonomije i elektronskog
poslovanja drastično promenili. Nositi epitet uspešnog preduzeća a ne poslovati elektronski
danas jednostavno nije moguće. Ali isto tako preduzeće koje primeni strategiju
18 Paul S. and others, Data mining tutorial, Microsoft Corporation, june 2005.19 http://mogul.webmogulenterprises.com/should-you-have-a-b2b-model-or-a-b2c-model (datum
pristupa 29.11.2010.)
16
elektronskog poslovanja danas dobija najveće moguće tržište, svetsko tržište, globalno
tržište, tržište na kome nema ograničenja vezanih za radno vreme.
Načini na koje se može ostvarivati (e-poslovanje) odnosno E-trgovina tzv. modeli
poslovanja mogu biti B2B (biznis prema biznisu), B2C (biznis prema kupcu), C2C (kupac
prema kupcu), zatim složeniji oblici B2B2C (biznis prema biznisu prema kupcu), C2B2C
(kupac prema biznisu prema kupcu). Pored ovih moguće je ostvariti i Intratrgovinu
(trgovinu između pojedinih delova preduzeća). Svakim danom modeli trgovine se
usavršavaju i pojavljuju se novi oblici.
B2B model odnosno trgovina između firmi preko Interneta koristi se za razmene
robe i novca, posredovanje u lancima ponude, raspisvanje on-line tendera i sl. Obrt
sredstava i prihod koji se na ovaj način ostvari uveliko premašuje sve ostale modele
trgovine iako je procenat firmi koje konstantno koriste ovaj model dosta manji od broja
pojedinaca koji koriste ostale modele E-trgovine. Trend rasta obrta i prihoda ostvarenog
kroz B2B model je evidentan svakog dana.
Ovaj model omogućuje firmama da u elektronskoj formi obavlja transakcije sa
svojim dobavljačima, distributerima, prodavcima ili kupcima. Takođe se u okviru ovog
modela svakim danom radi na usavršavanju i kompatibilnosti aplikacija koje će
omogućavti integracije različitih sistema od različitih proizvođača koji se u različitim
firmama koriste.
Tri osnovna modela ovog načina poslovanja model prodajne strane, model kupovne
strane i model razmene imaju svoje različite varijante koje imaju svoje pogodnosti kako za
prodavca tako i za kupca u određenim slučajevima. B2B način ima svoje prednosti i
nedostatke. Prednosti u principu zavise od modela koji se koristi ali je veliki broj prednosti
koje su zajedničke za sve modele. Kao glavni nedostaci ovog modela pominju se mogući
konflikti u okviru distribucionh kanala i prilikom operacija javnih razmena.
Ukoliko posmatramo B2C model – model biznis prema kupcu koji mnogi autori
nazivaju „elektronska maloprodaja“ možemo konstatovati da je to svaka direktna trgovina
preko Interneta između jedne firme i kupca za njegove lične potrebe. Kod ovog modela
evidentna je ušteda za firmu jer umesto „fizičke“ prodavnice u ojoj ima zaposlene i ima
znatno veće troškove, otvara „virtuelnu“ prodavnicu u kojoj nema zaposlenih i troškovi se
rapidno smanjuju. Nakon početnog buma firmi koje su se počele sa korišćenjem B2C
modela veliki broj firmi („.com“ firmi) je nestao sa scene zbog nedostatka finansijske
podrške. Ipak model B2C je preživeo i ovaj vid poslovanja beleži porast prometa.
17
Evidentno za ovaj model poslovanja je da usled razvoja i novih mogućih primena e-
trgovine doći do šireg prihvatanja ovog modela.
Za razliku od B2B modela B2C trgovina se zasniva na izboru proizvoda iz kataloga
sa unapred određenim cenama. Ovaj sistem ne zahteva integraciju sistema.
Proizvodi koji se najčešće kupuju ovim modelom trgovanja su najčešće. računari i
prateća oprema, knjige i časopisi, odeća i obuća, muzika, filmovi igračke i sl. Usluge koje
se najčešće koriste ovim modelom su elektronsko bankarstvo, prodaja HoV, turističke
usluge, iznajmljivanje i prodaja nekretnina i traženje posla.
Dva su osnovna načina obavljanja B2C e-trgovine: direktna prodaja kupcu i prodaja
putem posrednika. I jedan i drugi način imaju svoje dobre i loše strane ali se konstantno
radi na poboljšavanju i usavršavanju modela.
Pojava elektronske trgovine je unela revoluciju u poslovanje od proizvođača do
krajnjeg kupca. Obavljanje kupoprodaje na daljinu, bez potrebe za fizičkom posetom
prodavnice i u bilo koje doba dana dovelo je do povećanja prometa, smanjenja troškova i
porasta profita. Takođe je ovaj način skratio vreme potrebno da novi proizvod nađe put do
krajnjeg korisnika.
Nadam se da je materija koju sam prezentovao u ovom radu odgovorila zahtevima
teme i da je doprinela boljem razumevanju e-trgovine i njenih najznačajnijih modela.
Materijal za izradu rada oslanja se pre svega na predmetni udžbenik, zatim internet izvore i
ostale pisane izvore do kojih sam mogao doći, a čiji je spisak u nastavku.
8. LITERATURA
1. Bračika N., Elektronsko poslovanje, FPE, Beograd, 2009.
2. Bračika N., Elektronsko poslovanje, VPŠ, Čačak, 2007.
18
3. Stankić R., Poslovna informatika, Centar za izdavačku delatnost,
Ekonomski fakultet, Beograd,
4. Paul S. and others, Data mining tutorial, Microsoft Corporation, june 2005
5. Živadinović J. i Radovanović S., Elektronsko poslovanje, VŠPEP, Beograd,
2010.
6. http://www.booking-hotels.biz/telenet/menu.php?
AssetID=6&idcountry=15&idoras=42&traveloption=28&L=sr (datum pristupa
27.11.2010.)
7. http://mogul.webmogulenterprises.com/should-you-have-a-b2b-model-or-a-
b2c-model (datum pristupa 29.11.2010.)
8. http://myelab.net/Download/specijalisticki/Miodrag%20Stankovic/
RFIDSpecRad_2.doc (datum pristupa (19.12.2010.)
9. http://on-linebusiness.starmatrimonials.com/on-linebusinessmodels.php
(datum pristupa 29.11.2010.)
10. http://www.poslovanja.com/tekstovi/emagazin-ekonomist/35-prelazak-na-e-
poslovanje-kreiranje-e-vizije.htm (datum pristupa (27.11.2010.)
11. http://sr.wikipedia.org/sr-el/B2C (datum pristupa 28.11.2010.)
12. http://vesti.kombib.rs/
Elektronsko_poslovanje_izmedu_preduzeca_i_klijenta_B2C.html (datum pristupa
18.12.2010.)
19