SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Matej Kadoić

POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

SEMINARSKI RAD

Zagreb, 2010.

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

SEMINARSKI RAD

POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

Mentor: dipl. ing. Siniša Radulović

Student: Matej Kadoić, 0135193654

Zagreb, 2010.

SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................................1

2. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA.........................................................................................2

3. UVOZNO – IZVOZNI POSLOVI..........................................................................................................4

3.1. DISPOZICIJA............................................................................................................................4

3.2. POZICIONIRANJE.....................................................................................................................5

3.3. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE.....................................................................5

3.4. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME..............................................................................................7

3.5. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBE...................................................................................7

3.6. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU ROBE..................................9

3.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJU............................................9

3.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE...........................................................10

3.9. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBE........................................................11

3.10. INFORMAIRANJE NALOGODAVCA.....................................................................................14

3.11. ŠPEDITERSKA NAGRADA...................................................................................................15

3.12. FORFETNI STAVAK.............................................................................................................16

3.13. FAKTURIRANJE..................................................................................................................16

3.14. BILANCIRANJE...................................................................................................................16

4. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................17

5. LITERATURA..................................................................................................................................18

1. UVOD

Bez sustava međunarodne špedicije (međunarodnoga otpremništva) ne bi mogli optimalno

funkcionirati sustav međunarodne razmjene i sustav međunarodnoga prometa. Jer,

međunarodna je špedicija vrlo značajna gospodarska djelatnost u sustavu društvene

reprodukcije, koja se inkorporirala i ekonomski učvrstila u sustavu razmjene dobara, kroz

koju povezuje proizvodnju i potrošnju, odnosno ponudu i potražnju. To znači da je njezino

mjesto određeno ciljevima proizvodnje, međunarodne razmjene, međunarodnoga prometa (i

transporta), ali sa zajedničkim ciljem da sigurnom, brzom, racionalnom i učinkovitom

organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe zadovolji potrebe proizvodnje, a preko

sustava razmjene i potrebe potrošnje.

Međunarodna špedicija razvijala se, s više ili manje uspjeha, u svim državamasvijeta, a

prije svega u onima s razvijenijim vanjskotrgovinskim i prometnim sustavima s time što je

Europa bila i ostala kolijevka prave, klasične špedicije i rasadnik špediterskih kadrova. No,

unatoč tomu, klasična špedicija sve više i u najrazvijenijim državama svijeta postaje stvar

prošlosti jer je neprijeporna činjenica o prerastanju mega špediterskih tvrtki u svojevrsne

logističke operatore, koji sve više, kao proizvođači logističkih usluga, koordiniraju,

organiziraju i/ili izvršavaju sve aktivnosti u logističkim procesima.

2. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojega nalogodavca (izvoznika,

uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u

međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost koncentrirati na

svoju osnovnu djelatnost.

Skupinu osnovnih poslova međunarodnog špeditera čine:

1. Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorime radi zaključivanja

ugovora o međunarodnoj kupoprodaji

2. Instradacija

3. Doziv robe

4. Zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način – uporaba prijevoznog

sredstva jedne prometne grane

5. Zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta

“od vrata do vrata”

6. Prihvat robe radi otpreme

7. Otprema, doprema i provoz robe u užem smislu

8. Zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe

9. Zaključivanje ugovora o uskladištenju robe

10. Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju

11. Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava

12. Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe

13. Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i

troškova

14. Informiranje nalogodavca

Špediteru treba dati potpuno ovlaštenje da vlada cjelokupnim transportnim procesom,

te da kao aktivan sudionik sudjeluje u izradi pretkalkulacije za prodaju i kupovinu robe.

4

Predajući robu na prijevoz prijevozniku špediter je dužan, ako to u dispoziciji nije učinio

nalogodavac, odrediti prijevozni put. Birajući sredstvo prijevoza i put kojim će se roba kretati

špediter je dužan vodoti računa da to bude put koji će biti najpovoljniji za nalogodavca,

vodeći računa o prirodi robe, njenom pakiranju, hitnosti otpreme i ostalim okolnostima koje

mogu utjecati na sigurnost i ekonomičnost otpreme.

5

3. UVOZNO – IZVOZNI POSLOVI

3.1. DISPOZICIJA

Svaki špediterski posao počinje sa dispozicijom komitenta koja predstavlja nalog

špediteru za realizaciju određenog špediterskog posla.

Postojanje općih uvjeta, kao i postojanje tarife špediterskih usluga, predstavlja opću

ponudu špeditera za obavljanje određenih usluga pod točno određenim uvjetima.

Nalogodavcu nije potrebno, osim u iznimnim slučajevima, zahtijevati od špeditera posebnu

ponudu, već je dovoljno dati špediteru nalog za izvršenje dopreme ili otpreme. Ako špediter

odnosnu dispoziciju prihvati i ne vrati je u najkraćem roku (odmah), ugovor o otpremi robe je

sklopljen.

Dispozicija zapravo predstavlja razradu općeg ugovora o otpremi i upute špediteru kako

će i kada odnosni dio posla izvesti.

Dispozicija ima određen sadržaj, tj. mora sadržavati potrebne podatke za pravilnu i

pravodobnu otpremu robe. Ona se može dati pismeno, telegrafski, teleprinterom, telefonski i

usmeno.

Špediteri imaju tiskane obrasce dispozicija za otpremu i dopremu robe koji moraju

sadržavati sve potrebne podatke o robi, točan nalog u pogledu njene otpreme i izvršenja

poslova te:

ime i adresu nalogodavca

ime i adresu osobe kojoj se roba ima otpremiti

mjesto na kojem se roba nalazi

mjesto u koje treba robu otpremiti ili odakle ju dopremiti

podatke o robi (količinu, vrstu, pakiranje, itd.)

određeni nalog kako se roba ima otpremiti, tj. je li pakirana ili je u rasutom

stanju, kojom vrstom vozila

pravac kojim robu treba prevesti (instradacija)

rok otpreme

transportnu klauzulu po kojoj je roba kupljena ili prodana

6

je li robu potrebno osigurati ili ne i za koje rizike

Osiguranje nije obvezan posao špeditera, osigurava pošiljku samo na osnovu naloga

komitenta. Prema tome, ako komitent želi robu osigurati, treba u dispoziciji naznačiti iznos na

koji špediter treba osigurati pošiljku, na kojoj relaciji i protiv kojih rizika.

Ostale podatke, ako se žele bilo kakve dodatne usluge špeditera, to se posebno navodi

u dispoziciji i ta se usluga najčešće plaća prema posebnoj tarifi. Najčešća usluga koju

komitent traži je da špediter utvrdi kvalitetu i kvantitetu robe.

Ovako popunjena dispozicija mora imati datum izdavanja i mora je potpisati nalogodavac.

3.2. POZICIONIRANJE

Predstavlja evidentiranje primitka dispozicije, njezino uvođenje u pozicijsku knjigu koja

se može voditi u obliku knjige, kartoteke ili datoteke. Broj iz pozicijske knjige ili kartoteke je

ujedno i broj pozicije, tj. pod tim brojem se vodi cjelokupna prepiska u vezi s izvršenjem tog

posla.

Svaka špedicija štampa pozicijske mape za svoje potrebe obično na polutvrdom kartonu,

posebno za uvoz, posebno za izvoz, posebno za tranzit, za sajamske poslove i sl.

Neke mape sadrže razne rubrike, neke ne, različitih su boja. Prvi dokument koji se stavlja

u pozicijsku mapu je dispozicija i kopija o primitku robe. Osim što se u mapu odlaže

dispozicija, u njoj se nalazi sva korespodencija u vezi s određenim poslom i svi obračunski

koji se odnose na taj posao. U pozicijskoj mapi se registriraju svi izdaci i primici po tom

poslu. Iz nje se mora vidjeti cjelokupan tok određenog posla s točnim datumima kada je što

izvršeno. Pozicioniranje je otvaranje pozicijske mape i određivanje evidencijskog broja za taj

posao. Pod tim brojem vodi se cjelokupna prepiska u vezi s izvršenjem tog posla. Evidencijski

redni broj pomaže da mapa ne luta i da odmah dođe u pravi odjel.

Disponiranje podrazumijeva davanje pismenih naputaka inozemnom pošiljaocu ili

njegovom predstavniku o načinu otpreme, pakiranje, rokovima, kao i o drugim podacima

vezanim za otpošiljanje robe.

3.3. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBEIzvršenje glavnog špediterskog zadatka (organiziranje otpreme, dopreme i provoza

nalogodavčeve robe) uvjetovano je zasnivanjem ugovornih odnosa između špeditera i trećih

7

osoba. Od posebne je važnosti zasnivanje ugovornih iznosa između međunarodnog špeditera i

vozara (brodskog, željezničkog, riječnog, cestovnog i zračnog prijevoznika). Ugovaranje

prijevoza robe predstavlja jedan od najvažnijih poslova međunarodnog špeditera. Ugovor o

prijevozu špediter zaključuje u svoje ime a za račun nalogodavca ili u ime i za račun

nalogodavca ili u svoje ime i za svoj račun.

U hrvatskom pravu se ne pravi nikakva razlika u zaključivanju ugovora o prijevozu

bilo da se on zaključuje s kontinentalnim vozarima ili pak s brodarima. U međunarodnom

prometu ugovori o pomorskom prijevozu zaključuju se najčešće putem specijaliziranih

poduzeća, pravnih ili fizičkih osoba, tzv. pomorskih agenata, te je potrebno ukazati na

specifičan položaj međunarodnog špeditera i pomorskog agenta u pomorskom prijevozu.

Plovidbeni agencijski poslovi tj. poslovi ship's brokera su poslovi pomaganja, posredovanja

i zastupanja koji se odnose na plovidbu i iskorištavanje brodova, kao što su poslovi:

prihvaćanje i otprema brodova, sklapanje ugovora o iskorištavanju brodova, kupoprodaji,

gradnji i remontu brodova, osiguranju, popunjavanju posade i briga o posadi. Te poslove

plovidbeni agent obavlja u ime i za račun nalogodavca koji mu nadoknađuje troškove i plaća

nagradu. Osnovna razlika između cargo brokera tj. pomorskog špeditera i ship's brokera tj.

pomorskog agenta je da prvi zaključuje pomorske prijevoze za račun robe, a drugi za račun

brodara. Iako se osnovne funkcije i osnovni poslovi međunarodnog špeditera bitno razlikuju

od funkcija i poslova pomorskoprometnih agenata, moguće je da jedno te isto poduzeće

istodobno obavlja poslove cargo i ship's brokera. Takav je primjer “Transadria” u Rijeci

koja istodobno obavlja i poslove međunarodnog špeditera i poslove pomorskog agenta.

U međunarodnom multimodalnom transportu jedan je od osnovnih problema, s

obzirom na brojne sudionike u njemu, izbor poduzetnika prijevoza, tj. organizatora,

koordinatora i izvršitelja cjelokupnog “paketa usluga” u prijevoznom procesu.

Za tu funkciju najidealnije karakteristike ima međunarodni špediter. On poznaje i prati

sve prednosti i nedostatke svih suvremenih tehnologija transporta, poznaje sve tehničke,

tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne zakonitosti u međunarodnom prometnom

sustavu, često izdaju FIATA – teretnicu za multimodalni transport (FBL) i time preuzimaju

obvezu da će izvršiti ili osigurati izvršenje međunarodnog multimodalnog transporta robe.

Kada se špediter u međunarodnom multimodalnom transportu pojavljuje kao poduzetnik, on

zaključuje s pošiljateljem robe ugovor o multimodalnom prijevozu i organizira cjelokupni

8

prijevozni proces “od vrata do vrata”. To je izrazito složen, značajan i odgovoran osnovni

posao međunarodnog špeditera.

Osnovni pravni izvor o reguliranju odnosa između sudionika u multimodalnom

prijevozu je Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom prijevozu

robe iz 1980. godine.

Špediter kao poduzetnik međunarodnog multimodalnog transporta odgovara i za izbor i za

rad svih pravnih i fizičkih osoba koje je angažirao u izvršenju multimodalnog prijevoza, i to

od trenutka kada je robu preuzeo do trenutka kada je dotičnu robu predao, prema uvjetima

konkretnog ugovora. Tako uvećanu odgovornost špediter treba i posebno osigurati ili na druge

načine dio te odgovornosti prenijeti na druge osobe koje je angažirao u izvršenju pojedinih

poslova u multimodalnom transportnom lancu.

3.4. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME

Roba koju špediter prihvaća radi otpreme mora, u pravilu, biti spremna za prijevoz.

Obveza je nalogodavca da pripremi robu za transport. Međutim, on može dati nalog špediteru

da izvrši i one radnje koje uvjetuju spremnost robe za prijevoz.

Jedna od osnovnih obveza špeditera je da izvrši prihvat (i predaju) robe i da upozori

nalogodavca na nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, oštećenja ili manjka sadržaja. Ako

je utvrdio oštećenje ili manjak robe špediter podiže protest koji mora biti točan i iscrpan te

podnesen na vrijeme tako da mu prijevoznik ne može prigovoriti.

3.5. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBENakon izvršenog prihvata robe, špediter organizira otpremu robe prethodno odabranim

prijevoznim sredstvom. S obzirom na to odabrano sredstvo, mogu se razlikovati dvije

osnovne vrste otpreme: otprema morskim brodom i otprema kontinentalnim vozilima. Nakon

što špediter preuzme robu na otpremu on izdaje otpremničku potvrdu. Potvrda se može

predočiti banci kao dokaz o isporuci robe.

Špediterske organizacije, a napose FIATA, nastojale su da špediterska potvrda dobije

svojstvo vrijednosnog papira. FIATA je izradila jedinstveni obrazac špediterske potvrde

nazvane FCR (Forwadina - agent's certificate of receipt) koju su prihvatile sve članice

9

FIATA-e. Špediterska potvrda nema značenje prijevozne isprave. Ona je potvrda špeditera o

primitku robe od nalogodavca u dobrom stanju s neopozivim nalogom za njenu otpremu.

Prilikom primitka robe špediter izdaje nalogodavcu špeditersku potvrdu koja služi

nalogodavcu umjesto prijevoznog dokumenta pa, ako je tako ugovoreno, ona služi kao osnova

za naplatu potraživanja iz ugovora o kupoprodaji robe.

FIATA je izradila i jedinstveni obrazac špediterske transportne potvrde, FCT

(Forwarding - agent's certificate of transport). Ova potvrda u poslovanju služi kao isprava kod

prijevoza u kombiniranom transportu te pokriva cijeli transport od mjesta isporuke do mjesta

odredišta. On mora izvršiti potrebne carinske formalnosti za račun nalogodavca i robu uputiti

krajnjem korisniku na najpogodniji način.

Ako treba izvršiti kombinirani prijevoz, špediter će organizirati pretovar na

najekonomičniji i najracionalniji način, po mogućnosti neposrednim pretovarom iz jednog

vozila u drugo. Špediter je dužan uskladiti dolazak vozila i njihov utovar uz što manji gubitak

vremena.

Doprema robe izvršit će se analogno načinu koji vrijedi za organizaciju otpreme robe u

inozemstvu. Ako u otpremnom mjestu u inozemstvu nema vlastitu organizacijsku jedinicu

(npr. predstavnika, predstavništvo i sl.), povjerit će posao otpreme robe iz inozemstva svojoj

poslovnoj vezi u inozemstvu, koja će se u tom slučaju pojaviti u funkciji drugog špeditera,

odnosno međušpeditera.

Kada roba iz uvoza prispije u zemlju špediter priprema izvještaj o prispjeću broda i o

pripravnosti za predaju tereta, preuzima robu, utvrđuje stanje robe, kontrolira iskrcaj.

U organizaciji provoza robe špediter obavlja sve one zadatke koje i inače obavlja u

organizaciji dopreme i otpreme robe. On organizira dopremu provozne robe iz jedne zemlje,

koju nakon preuzimanja otprema u drugu zemlju. U toj organizaciji moguće su razne

kombinacije prekrcaja, a najčešće su: prekrcaj iz vagona ili kamiona u morski brod (iz Češke

za Indiju), prekrcaj s morskog broda u vagone ili kamione, prekrcaj s morskog broda u drugi

morski brod, itd.

10

3.6. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU ROBE

Pod ukrcajno – iskrcajno – prekrcajnim radnjama razumijeva se skup mjera i operacija

koje stoje u vezi s prijevozom tereta od otpremnog do odredišnog mjesta, a naročito s unosom

i smještajem tereta u prijevozna sredstva (ili kontejner), iznosom tereta iz prijevoznih

sredstava i prijenosom tereta iz jednog prijevoznog sredstva u druga. Svaka od tih radnja

predstavlja dio ukupnog prijevoznog procesa.

Potrebno je izračunati raspon vremena koji je pod normalnim uvjetima potreban za ukrcaj

odnosno iskrcaj tereta. To vrijeme može biti propisano zakonom, određeno uzancama,

ugovoreno ili određeno od vozara. Prekoračenje tako utvrđenog vremena predstavlja razlog za

razne vrste penala: prekostojnice, dangubnine željeznice ili vagona, dangubnine kamiona i sl.

Vrijeme u kojem treba izvršiti ukrcaj ili iskrcaj tereta kod prijevoza morem naziva se

stojnicama (engl. “lay days”), a računa se na način utvrđen prijevoznim ugovorom. Nakon

isteka stojnica nastupaju prekostojnice (engl. “demurrage”), a mogu biti određene ili

neodređene.

Ukrcajno – iskrcajno – prekrcajne radnje zauzimaju relativno najviše vremena u

eksploataciji prijevoznih sredstava. U suvremenim uvjetima međunarodne robne razmjene

racionalizacija manipuliranja i transporta robe dobiva sve veće značenje u konkurentskoj

borbi za osvajanje novih tržišta i uključenje u međunarodnu podjelu rada, pa su time i

razumljivi napori koji se poduzimaju da se manipulacijsko – prijevozni troškovi što više

snize. To znači da se racionalizacijom manipuliranja i transporta robe ubrzava prijevozni

proces, a time se snizuju prijevozni troškovi i cijena robe.

Trajanje i racionalizacija ukrcajno – iskrcajno – prekrcajnih radnji zavisi od brojnih

činitelja među kojima su najvažniji: vrsta, konstrukcija i nosivost prijevoznog sredstva, vrsta i

priroda robe, ukrcajno – iskrcajne točke, način izvršenja dotičnih radnja, opremljenost

terminala i prometnih čvorišta i skladišnih prostorija.

3.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJURobu u transportu špediter osigurava samo na izričit nalog i protiv rizika koje je naveo

komitent. U dispoziciji je potrebno navesti protiv kojih rizika treba robu osigurati. Ako je dat

opći nalog za osiguranje, onda on vrijedi do opoziva te je špediter dužan osigurati sve pošiljke

11

odnosnog nalogodavca tj. izdati generalnu policu osiguranja. U drugim slučajevima

osiguravaju se samo one pošiljke koje su izričito navedene u dispoziciji.

Ako u nalogu za osiguranje nisu navedeni rizici protiv kojih robu treba osigurati, špediter

je dužan osigurati pošiljku samo protiv uobičajenih transportnih rizika.

Špediteri s osigurateljem imaju posebne, vrlo pogodne ugovore za osiguranje robe u

transportu. U ponudi za osiguranje robe čije prazne obrasce osiguravatelj daje na raspolaganje

špediteru unose se podaci o osiguraniku, podaci o pošiljci, podaci o instradaciji, podaci o

vrijednosti robe i rizici i ostali uvjeti osiguranja. Kod kopnenih grana prijevoza unosi se

klauzula temeljni rizici prijevoza (AAR), kod pomorskog (TLO, FPA, WA ili AAR). Ukoliko

se roba želi osigurati od ratnih ili političkih rizika unosi se kartica WAR ili SR&CC. Ove

kartice nazivaju se institutske klauzule koje utvrđuju tzv. osiguravateljski instituti u Londonu.

U pomorskom je prometu najčešće upotrebljavana Lloyd's SG polica koja se koristi u

nepromijenjenom obliku od 1892. godine.

Roba se osigurava upisom u posebnu “knjigu pokrića” koju vode špediteri, pa je ovaj

način osiguranja preko špeditera praktičan i jeftin.

Roba se najčešće osigurava protiv tzv. uobičajenih rizika, a tu spadaju:

rizik oštećenja pošiljke prilikom tvorničkog tovarenja

oštećenje uslijed djelovanja prirodnih nepogoda

protiv krađe i gubitka pošiljke

3.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE

Skladištenje robe ne predstavlja osnovnu djelatnost međunarodnog špeditera ali je

funkcionalno povezano s ukupnim procesom organizacije otpreme i dopreme robe.

Špediter obavlja uskladištenje robe posebno u dva slučaja, i to:

ako se priljev robe u luku ne može sinhronizirati s dolaskom broda

ako je robu prije daljnje otpreme potrebno sortirati, pakirati, prepakirati, miješati

ili podvrći drugim manipulacijama

12

Iz Općih uvjeta poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske (1993) proizlazi da je

špediter dužan uskladištiti robu kada to od njega zahtijeva nalogodavac ili kada to zahtijeva

konkretna situacija.

Špediter može robu uskladištiti u svom skladištu ili u skladištu treće osobe. Ako

skladišti kod treće osobe špediter je dužan robu prvenstveno predati javnim skladištima,

špediter tada odgovara samo za izbor skladišta.

Ako se za vrijeme skladištenja robe uoče nedostaci ili oštećenja ambalaža, špediter je

dužan poduzeti potrebne mjere za otklanjanje nedostataka na trošak i račun nalogodavca.

Nalogodavac može uskladištenu robu prepakirati, vaditi uzorke i raspolagati s

uskladištenom robom. Ako nalogodavac svoje pravo raspolaganja prenese na drugoga, dužan

je o tome bez odgode izvijestiti špeditera.

Robu opasnu i neprikladnu za uskladištenje, špediter može odbiti na uskladištenje. Od

uskladištenja su isključene odnosno pod posebnim uvjetima se uskladištava sljedeća roba:

eksploziv, samozapaljivi i lakozapaljivi predmeti; roba koja širi neugodan zadah; roba koja

može štetno utjecati na drugu uskladištenu robu; lako pokvarljiva roba, roba podložna brzoj

propasti i truljenju; radio – aktivne materije; volumiozna i druga opasna roba.

3.9. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBEU skupinu osnovnih poslova međunarodnog špeditera ulazi i izvršenje radnji u vezi sa

carinjenjem robe. Za obavljanje poslova međunarodne otpreme koji se odnose na zastupanje i

carinjenje robe, carinski otpremnik mora imati odobrenje – licencu koju izdaje Ministarstvo

financija. Licenca vrijedi pet godina.

Špediteri carine robu po nalogu nalogodavca prema podacima navedenim u dispoziciji.

Davanjem dispozicije za otpremu odnosno dopremu robe, smatra se da je dat nalog i za

carinjenje. Prilikom uvoza i izvoza špediter vodi brigu oko čitavog carinskog postupka. On

određuje mjesto carinjenja te je, odgovoran za štetne posljedice ako je carinjenje obavio u

nepogodnom mjestu. Nalogodavac je dužan pravovremeno predati špediteru isprave za

carinjenje robe i odgovoran je za svaku štetu koja može nastati ako potrebne isprave ne budu

na vrijeme dostavljene špediteru.

13

Prema carinskom pravu carinjenje robe se sastoji iz više međusobno povezanih radnja i to:

podnošenja deklaracije, prijema deklaracije, pregleda robe, svrstavanja robe po carinskoj

tarifi, utvrđivanja carinske osnovice, svote carine i drugih uvoznih pristojbi.

Carinjenje se obavlja na temelju CARINSKE DEKLARACIJE koja se popunjava na

propisanom formularu. Deklaraciju podnosi špeditersko poduzeće koje izvozi/uvozi robu, tj.

koje ima pismeno ovlaštenje i dispoziciju nalogodavatelja. Carinjenje se može obaviti u

prijevoznom sredstvu (ukoliko se roba otprema tim sredstvom do krajnjeg korisnika) ili u

carinskim skladištima, smjestilištima, a u iznimnim slučajevima u prostorima krajnjeg

korisnika ili uvoznika.

Rokovi za podnošenje carinske deklaracije i ostale dokumentacije kod carinjenja u

prijevoznom sredstvu vrlo su kratki i kreću se od 3-5 sati od primitka obavijesti o prispjeću

pošiljke. Kod carinjenja u skladištu rokovi su nešto dulji i iznose 3 dana od prispjeća

obavijesti s time da rok počinje teći prvog narednog dana.

Uvoznoj carinskoj deklaraciji prilažu se slijedeći dokumenti:

originalna faktura inozemnog dobavljača

originalna prijevozna isprava

deklaracija o carinskoj vrijednosti uvezene robe

potvrda o porijeklu robe

prijava o zaključnom poslu

polica osiguranja

certifikat o kvaliteti robe (ako je izvršena kontrola kakvoće robe)

sanitarni, veterinarski ili fitopatološki pregled robe – potvrda o izvršenom

pregledu

potvrda o eventualnom oslobađanju ili smanjenju carinske stope i poreza na

promet

ostali potrebiti dokumenti

Roba se može ocariniti na nekoj carinarnici u unutrašnjosti ili na pograničnoj

carinarnici, što zavisi od odredbe pošiljatelja, tj. špeditera.

14

Roba se carini prema carinskim tarifama koje su razvrstane po skupinama roba koje su

u carinskoj klasifikaciji razvrstane po svojstvima i obilježjima te su svrstane u odjeljke kojih

ima 21. Odjeljci imaju glave u kojima se temeljna grupa proizvoda razvrstava u podskupine.

Na osnovu deklaracije provjerava se da li se stvarno radi o navedenoj količini, vrsti i

vrijednosti robe koja se upućuje u inozemstvo. Podaci u deklaraciji moraju se u potpunosti

slagati sa činjeničnim stanjem robe, kao i s podacima u drugim dokumentima koji se prilažu

uz deklaraciju (tovarni list, faktura, prijava o izvozu robe...). Carinska deklaracija podnosi se

u 6 primjeraka.

Što se tiče isprava potrebnih za carinjenje, špediter se mora pobrinuti da ih pravodobno

nabavi od nalogodavatelja, a neke i sam da ispostavi.

Prijavu o zaključenom poslu sastavlja izvoznik nakon sklopljenog ugovora s

inozemnim kupcem na posebnom formularu i on mora biti ovjeren od nadležne

banke, a dostavlja se zajedno sa dispozicijom

Prijavu o izvozu robe sastavlja špediter u propisanom broju primjeraka, a

podaci se moraju slagati s prijavom o zaključenom poslu i s ostalom

dokumentacijom

Fakturu ispostavlja u propisanom broju primjeraka izvoznik i dostavlja

špediteru obično zajedno sa dispozicijom

Kada carinarnica primi izvoznu carinsku deklaraciju ona utvrđuje da li je deklaracija

uredno i pravilno popunjena:

da li su uz deklaraciju priložene sve isprave potrebne za carinjenje robe te da li

su te isprave u redu

da li je izvoz robe zabranjen

da li je privredna organizacija ovlaštena da vrši izvoz robe

da li se podaci isprave slažu s podacima u deklaraciji

Ako je sve u redu, carinski organ uvodi deklaraciju u poseban kontrolnik te pristupa

pregledu robe, kojemu mora prisustvobati podnosilac deklaracije. Nakon izvršenog pregleda

roba se stavlja pod carinski nadzor, tj. ona postaje “carinska roba” i takva ostaje sve do

15

izlaska iz zemlje. Kao dokaz da je roba izvozno ocarinjena služi žig carinarnice: “ocarinjeno

po carinskoj deklaraciji broj...od...” koji se stavlja na prijevoznu ispravu, kao i na ostale

isprave koje se upotrebljavaju u carinskom postupku. Ocarinjenu robu carinarnica predaje

prijevozniku uz potpis na deklaraciji. Sa prijevoznom ispravom predaje mu i jedan primjerak

deklaracije koju prijevoznik podnosi izlaznoj graničnoj carinarnici radi kontrole izlaza robe u

inozemstvo. Ako se carinjenje obavlja na pograničnoj carinarnici, onda se prijevozniku ne

predaje takav primjerak deklaracije, već prijevoznik ispostavlja tzv. prijavu za izvoz/uvoz

robe i predaje carinarnici na ovjeru.

Poslovi u carinskom postupku su vrlo složeni i podložni stalnim promjenama, čije

detalje nalogodavci u pravilu ne poznaju, pa zbog toga špediterska poduzeća osnivaju posebne

organizacijske jedinice, često posebno za izvoz i posebno za uvoz, koje stalno prate zakonske

propise i pojave u carinskoj praksi.

Carinska se roba može smjestiti u željezničko – carinsko skladište, carinska skladišta

(15 dana), carinska smjestilišta (3 mjeseca), konsignacijska skladišta, carinske zone i carinske

prodavaonice. Nakon isteka rokova carinarnica poziva podnositelja deklaracije da ocarinjenu

robu podigne u roku od dva dana odnosno da je ocarini ili vrati u inozrmstvo. Nakon isteka

prethodno navedenih rokova carinarnica može robu prodati.

3.10. INFORMAIRANJE NALOGODAVCA

Jedna od značajnijih obveza međunarodnog špeditera je da obavještava svojeg

nalogodavca o tijeku organizacije i izvršenja otpreme, dopreme i provoza robe. Ta

špediterova temelji se na odredbama Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je špediter

“dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca o oštećenoj stvari, a i o svim događajima

značajnim za njega, i poduzimati sve potrebne mjere radi očuvanja prava prema odgovornoj

osobi”.

S obzirom na redovite i izvanredne radnje i događaje koje se zbivaju s robom za

vrijeme njezine otpreme, dopreme i provoza, a koji su od posebnog značenja za nalogodavca,

dužnost je špeditera da svojega nalogodavca posebno informira o ovim činjenicama:

16

1. O kretanju robe, tj. o činjenicama koje su važne za redoviti tok otpreme, dopreme

i provoza robe, a naročito o: spremnosti robe za otpremu, dopremu i provoz,

ukrcaju robe, prispijeću robe na odredište i konačnoj predaji robe korisniku.

2. O izvanrednim događajima koji nastanu za vrijeme otpreme robe, a posebice o:

generalnoj i partikularnoj havariji, nemogućnosti ukrcaja ili iskrcaja zbog štrajka ili

drugih uzroka, povišenju prijevoznih i drugih troškova u vezi s otpremom robe,

kvarenju robe, zastojima u prijevozu, itd.

3. O konačnom uzvršenju naloga. Špediterov izvještaj o konačnom izvršenju naloga

mora sadržavati sve podatke koji su nalogodavcu potrebni za ocjenu pravilnosti

izvršenja naloga. Pri podnošenju izvještaja špediter je dužan dostaviti nalogodavcu

i sve isprave koje se odnose na izvršenu otpremu, dopremu i provoz robe. Osim

toga špediter je dužan da, nakon završenog posla, odnosno nakon izvršenja

nalogodavčeve dispozicije, položi račune nalogodavcu o svim učinjenim izdacima

(tuđim troškovima i naknadom za svoje usluge).

Iz dužnosti špeditera da obavještava svojega nalogodavca o svim relevantnim

činjenicama koje su u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe, proizlazi i špediterova

odgovornost da štete koje pretrpi nalogodavac zbog toga što nije o određenim činjenicama bio

pravodobno obaviješten.

3.11. ŠPEDITERSKA NAGRADA

Za izvršene usluge špediter ima pravo na nagradu kao i na naknadu svih izdataka i

troškova koje je imao oko otpreme ili dopreme robe. Nagrada se utvrđuje tarifom, a može se i

posebno ugovoriti iznos nagrade. Za posebno izvršene usluge na zahtjev nalogodavca,

špediter ima pravo na naknadu svih troškova i nalogodavac mu je dužan nadoknaditi izdatke u

valuti u kojoj ih je špediter učinio.

3.12. FORFETNI STAVAK

Predstavlja paušalni iznos nagrade za izvršene usluge otpreme ili dopreme robe. Ovaj

se iznos ugovara prema jedinici količine, a njime su obuhvaćeni svi troškovi otpreme ili

17

dopreme robe od mjesta na komu špediter robu prihvaća do mjesta kamo se otprema te

obuhvaća sve troškove prijevoza, manipulacije i tomu sl., osim carine.

3.13. FAKTURIRANJE

Po izvršenoj realizaciji špediterskog posla špediter ipostavlja fakturu u koju se unose

svi troškovi koji su nastali tijekom realizaije posla uz dodatak naknade špediteru za njegov

trud, plaćanje carine, ako je platio špediter. Ukoliko je obračun izvršen temeljem stvarnih

troškova špediter je dužan priložiti kopije svih plaćenih računa, a ako je obračun na temelju

forfetnog stavka tu dokumentaciju nije potrebno priložiti.

3.14. BILANCIRANJE

Nakon što je završen posao po jednoj dispoziciji, potrebno je analizirati postignut

komercijalni efekt izvršenog posla. Bilanciranje radi referent koji je taj posao realizirao, a

bilanca ostaje u pozicijskoj mapi. Nakon zaključka pozicijska se mapa odlaže u arhivu.

18

4. ZAKLJUČAK

Vanjsko – trgovinska djelatnost, a pogotovo izvoz je vrlo važan čimbenik za svaku

tvrtku koja proizvodi odnosno izvozi vlastiti proizvod ili izvozi proizvode drugih

proizvođača. Da bi se mogao realizirati uvoz potrebno je izvoziti.

Izvoz proizvoda od velike je važnosti za državu, a ne samo za proizvođača, odnosno

izvoznika. Od izvoza država dobiva devizni priliv što je vrlo važno za:

dobivanje ino kredita

razvoj industrije, tehnologije, znanosti, obrazovanja

promet i veze

U svakom izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba koja koordinira promet tj.

prijevoz robe od krajnjeg proizvođača do krajnjeg korisnika je špediter. On omogućava da se

premoste kilometarske barijere, pravilnim izborom prijevoznog sredstva, osiguranja te

općenito brigom za robu dok ona ne dođe do svog krajnjeg cilja kojeg je nalogodavatelj

odredio.

Ta zadaća nije niti jednostavna niti bez rizika. Zato je potrebno da špediter savršeno

poznaje zakonske propise svoje zemlje i zemlje u koju se roba otprema, da poznaje klauzule,

te da posjeduje dobre veze sa prijevozničkim poduzećima, osiguravateljskim kućama,

brodarskim agentima, bankama, carinskim ispostavama i ostalim sudionicima izvozno –

uvoznog posla.

19

5. LITERATURA

[1] Ratko Zelenika, Drago Pupovac, Dušan Rudić: „Špediter u funkciji logističkog operatora“

[2] http://www.prometna-zona.com

[3] http://www.prometna-zona.com

20