SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANDREA VODOPIJA

ULOGA ŠPEDITERA U ORGANIZACIJI OTPREME, DOPREME I

PROVOZA ROBE PUTEM TERETNIH MORSKIH LUKA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SADRŽAJ

STRANICA

1. UVOD.............................................................................................................2

2. TEORIJSKE ODREDNICE ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA........................4

2.1. POJAM ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA.......................................................................4

2.1.1. Pojam i posebnosti klasične špedicije i klasičnih špeditera.........................4

2.1.2. Nacionalna špedicija i nacionalni špediteri...................................................6

2.1.3. Međunarodna špedicija i međunarodni špediteri.........................................7

2.2. PRAVNI STATUSI ŠPEDITERA U HRVATSKOM PRAVNOM SUSTAVU...9

2.2.1. Izvori prava o špediciji i špediteru.................................................................9

2.2.2. Špediter u statusu komisionara.....................................................................10

2.2.3. Špediter u statusu agenta...............................................................................11

2.2.4. Špediter u statusu samostalnog gospodarstvenika......................................11

2.3.POSLOVI I FUNKCIJE ŠPEDITERA....................................................................12

2.3.1. POSLOVI ŠPEDITERA................................................................................12

2.3.2. FUNKCIJE ŠPEDICIJE................................................................................14

3. VAŽNIJA OBILJEŽJA TERETNIH MORSKIH LUKA.......................18

3.1.POJAM I ZNAČAJKE LUKA.................................................................................18

3.2. TEMELJNA OBILJEŽJA MORSKIH LUKA......................................................19

3.3. FUNKCIJE LUKA....................................................................................................21

3.4. TERETNE LUKE OD POSEBNOG ZNAČENJA ZA REPUBLIKU HRVATSKU..............................................................................................................25

3.4.1. Luka Rijeka.................................................................................................. 25

3.4.2. Luka Ploče.....................................................................................................26

3.4.3. Luka Zadar....................................................................................................27

3.4.4. Luka Šibenik.................................................................................................28

3.4.5. Luka Split…………………………………………………………………..28

3.4.6. Luka Dubrovnik…………………………………………………………....29

3.5. ULOGA LUKE RIJEKA U GOSPODARSKOM I PROMETNOM SUSTAVU

REPUBLIKE HRVATSKE………………………………………………………30

3.6. PROMET TERETA U HRVATSKIM TERETNIM LUKAMA………………31

4. ŠPEDITER U FUNKCIJI UKRCAJA, ISKRCAJA I PREKRCAJA

TERETA.....................................................................................................34

4.1. PRIHVAT ROBE RADI DALJNJE OTPREME…............................................34

4.1.1. Propisno pakiranje robe…………………………………………………..36

4.1.2. Stavljanje robe na raspolaganje špediteru……………………………….36

4.1.3. Pravodobno stavljanje robe na raspolaganje špediteru…………………37

4.1.4. Prihvat robe od nalogodavca……………………………………………...37

4.1.5. Prihvat robe od trećih osoba………………………………………………38

4.2. ULOGA ŠPEDITERA KOD ORGANIZACIJE UKRCAJA I ISKRCAJA TERETA…………………………………………………………………………..39

4.2.1. Predaja robe na prijevoz i ukrcaj………………………………………...39

4.2.2. Prihvat robe i iskrcaj tereta……………………………………………….41

5. PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA UNAPREĐENJE POSLOVANJA U

TERETNIM MORSKIM LUKAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ....45

6. ZAKLJUČAK..............................................................................................47

LITERATURA.............................................................................................50

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ULOGA ŠPEDITERA U ORGANIZACIJI OTPREME, DOPREME I

PROVOZA ROBE PUTEM TERETNIH MORSKIH LUKA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Špedicija i logistika

Mentor: Prof. dr.sc. Blanka Kesić

Studentica: Andrea Vodopija

Broj indeksa: 24274

Smjer: Međunarodna razmjena

RIJEKA, rujan 2013.

2

1. UVOD

Postanak međunarodne špedicije, kao djelatnosti koja se bavi organiziranjem otpreme,

dopreme i provoza robe u vanjskotrgovinskom prometu, bio je uvjetovan razvojem

međunarodnog robnog prometa.

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojeg nalogodavca (izvoznika,

uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u

međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost koncentrirati na svoju

osnovnu djelatnost.

U izvršavanju toga zadatka međunarodni se špediter susreće s raznovrsnim, kompleksnim

i brojnim poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati suvremeni vanjskotrgovinki i

prometni sustavi.

Osnovna privredna funkcija međunarodne špedicije, ogleda se u tome da ona kao

djelatnost organizacije otpreme, dopreme i prijevoza robe, pronađe i osigura najbolje ekonomske

uvjete za otpremu, dopremu i prijevoz robe, kako bi cjelokupni proces transporta bio izvršen na

siguran, stručan i ekonomičan način.

Iz navedenog proizlazi problem istraživanja: premda se više desetljeća proučava i

unapređuje poslovanje teretnih morskih luka, one u Republici Hrvatskoj još uvijek nisu

konkurentne takvim lukama u Jadranskome i Sredozemnom moru.

Predmet ovog istraživanja je istražiti teorijske odrednice špedicije i špeditera, poslove i

funkcije špeditera, važnija obilježja teretnih morskih luka kao i funkcije luka, analizirati

uspješnost glavnih teretnih luka u Republici Hrvatskoj te predočiti aktivnosti za unapređenje

prijevoza robe pomorskim putem.

Radna hipoteza glasi: na temelju spoznaja o špediciji i špediteru, njihovim poslovima i

funkcijama, kao i pojmu i značajkama luka, te njihovim funkcijama kao i uloge špeditera u

funkciji organizatora prijevoza putem morskih luka, stvaraju se temeljne pretpostavke za

3

određivanje uloge špeditera u organiziranju otpreme, dopreme i provoza robe putem teretnih

morskih luka.

Da bi se hipoteza dokazala, ovaj diplomski rad sastoji se od pet dijelova:

U prvom dijelu, Uvodu, definirani su problem istraživanja, predmet istraživanja, te radna

hipoteza.

U drugom dijelu, pod naslovom Teorijske odrednice špedicije i špeditera definirane su

važnije odrednice špedicije i špeditera, pravni status špeditera, kao i poslovi i funkcije špeditera.

Treći dio ima naslov Važnija obilježja teretnih morskih luka. U njemu su su objašnjeni

pojam i značajke luka, temeljna obilježja morskih luka, funkcije luka, teretne luke koje su od

posebnog značenja za Republiku Hrvatsku, a to su Luka Rijeka, Luka Ploče, Luka Zadar, Luka

Šibenik, Luka Split i Luka Dubrovnik, zatim uloga luke Rijeka u gospodarskom i prometnom

sustavu Republike Hrvatske te promet tereta u hrvatskim teretnim lukama.

Naslov četvrtog dijela glasi Špediter u funkciji organizatora prijevoza putem morskih

luka, u njemu su objašnjeni prihvat robe radi daljnje otpreme te uloga špeditera kod organizacije

ukrcaja i iskrcaja tereta.

Naslov petog dijela je Prijedlog aktivnosti za unapređenje prijevoza robe morskim

putem, u kojem se govori o mogućim aktivnostima za unapređenje prijevoza robe morskim

putem.

4

2. TEORIJSKE ODREDNICE ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA

Teorijske značajke o špediciji, špediteru i poslovima špediterima i njegovim funkcijama

su brojne, a u ovome se dijelu rada istražuju teorijske značajke sa svojim specifičnostima koje su

obrađene u trima cjelinama, a to su: 1) pojam špedicije i špeditera, 2) pravni status špeditera i

3) poslovi špeditera i funkcije špedicije

2.1. POJAM ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA

Po hrvatskoj Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, špedicija ili “otpremanje tereta”

Razvrstana je u područje I – Promet, skladištenje i veze, odjeljak 63 – Prateće i pomoćne

djelatnosti u prometu, djelatnosti putničkih agencija, skupinu 63.4 Djelatnost ostalih agencija u

prometu i razred 63.40 Djelatnost ostalih agencija u prometu.1

U tri tematske jedinice objašnjava se pojam špedicije i špeditera: 1) pojam i posebnosti

klasične špedicije i klasičnih špeditera, 2) nacionalna špedicija i nacionalni špediteri i 3)

međunarodna špedicija i međunarodni špediteri.

2.1.1. Pojam i posebnosti klasične špedicije i klasičnih špeditera

Riječ špedicija potječe od latinske riječi „expedire“, što u doslovnom prijevodu znači

„odriješiti“, „urediti“, dok se u praktičnoj primjeni prevodi s „otpremiti“, „otposlati“.2

U znanstvenim i stručnim djelima stranih i domaćih autora, pojmovi „špedicija“ i

„špediter“ različito su definirani. Najadekvatnije je te pojmove definirao prof. dr. Ante Turina,

najpriznatiji hrvatski ekspert za tematiku špedicije, odnosno otpremništva.3 Prema Turini pod

špedicijom treba razumijeti specijaliziranu privrednu djelatnost koja se bavi organizacijom

otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Špediciju obavlja špediter, a to je

1 Zakon o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, „Narodne novine“, 1994. p.98

2 Zelenika, R.: Špediterovo pravo, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001., p.23

3 Ibidem, p.25

5

privrednik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i obrtimice bavi organizacijom otpreme

robe svojih komitenata s pomoću vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi.4

Klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja

izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti koje djelotvorno omogućuju

otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, tvari, živih životinja…) svim

prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima u konvencionalnom, kombiniranom i

multimodalnom transportu, odnosno prometu.5

Iako između klasične špedicije kao znanosti i klasične špedicije kao aktivnosti postoji

čvrsta interakcijska sprega bez koje nema djelotvorne proizvodnje transportnih i prometnih

usluga, klasična špedicija kao aktivnost teorijski se može definirati.

Klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila,

vještina (…) koje djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara (tj.

stvari, tvari, živih životinja) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u

konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, odnosno prometu.6

Špediterske klasične aktivnosti obavljaju klasični špediteri, a to su gospodarstvenici,

pravne ili fizičke osobe koje se isključivo i u obliku stalnoga zanimanja bave organizacijom

otpreme, dopreme i provoza robe svojih nalogodavatelja (tj. izvoznika i uvoznika) pomoću

prijevoznika te drugim poslovima koji su u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.7

Špediter se susreće s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim poslovima bez kojih ne bi

mogli optimalno funkcionirati suvremeni vanjskotrgovinski i prometni sustavi. Upravo zbog

složenosti poslova moralo je doći do podjele rada i specijalizacije. Gotovo je nemoguće baviti se

svim vrstama špediterskih djelatnosti u suvremenim uvjetima rada u špediterskim poduzećima jer

zbog toga takvo poslovanje ne bi bilo uspješno niti profitabilno.

Postoji više kriterija prema kojima se mogu klasificirati specijalističke špedicije i

specijalistički špediteri, a to su: teritorijalni djelokrug poslovanja, osnovno obilježje poslovanja,

obujam poslovanja, najčešće korišteno prijevozno sredstvo, vrsta prijevoza, prometni smjer,

predmeti otpreme.

4 Turina, A.: Međunarodna špedicija, I. knjiga, Viša pomorska škola u Rijeci, Rijeka, 1965., p.25- prema: Zelenika,

R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka, 1996., p.51 5 Zelenika, R.: Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka,2005., p.40

6 Ibidem

7 Ibidem, p.41

6

Uzimajući u obzir teritorijalni djelokrug poslovanja, razlikujemo nacionalnu i

međunarodnu špediciju, odnosno nacionalne i međunarodne špeditere, a vrste špedicije i

špeditera po tom kriteriju obradit će se u nastavku rada.

2.1.2. Nacionalna špedicija i nacionalni špediteri

Nacionalna špedicija je specijalizirana gospodarska djelatnost, odnosno skup specifičnih

poslova, funkcija, operacija, pravila (…) koje djelotvorno (tj. brzo, sigurno i racionalno)

omogućuju otpremu i dopremu nalogodavateljeve robe (tj. proizvođača, prodavatelja, kupaca)

unutar granica jedne države, u pravilu, nacionalnim prijevoznim sredstvima.8

Nacionalnu klasičnu špediciju obavljaju nacionalni špediteri. Nacionalni klasični špediter

je gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i u obliku stalnoga zanimanja bavi

organiziranjem otpreme i dopreme robe svojih nalogodavatelja (tj. proizvođača, prodavatelja,

kupaca…) unutar granica jedne države te drugim poslovima koji su u vezi s otpremom i

dopremom robe (tj. materijalnih dobara, stvari, tvari, živih životinja…).9

U sustavu nacionalnih špedicija djeluju dva tipa nacionalnih klasičnih špeditera:10 čisti

model klasičnih špeditera (koji se isključivo bave organizacijom otpreme i dopreme materijalnih

dobara, odnosno predmeta prometovanja…) i mješoviti model klasičnih špeditera (koji se bave ne

samo nacionalnom špedicijom, nego i drugim poslovima u vezi sa špedicijom, primjerice

transportom, skladištenjem, distribucijom…).

Nacionalni klasični špediteri ne mogu se baviti organizacijom otpreme robe u izvozu,

organizacijom dopreme robe u uvozu i tranzitom robe preko nacionalnog područja, a

međunarodni klasični špediteri mogu se baviti svim poslovima nacionalnih klasičnih špeditera.

8 Ibidem, p. 77

9 Ibidem, p. 78

10 Ibidem, p. 79

7

2.1.3. Međunarodna špedicija i međunarodni špediteri

Pod poslovima međunarodne špedicije razumijevaju se gospodarske (privredne) usluge

vanjskotrgovinskoga prometa, odnosno poslovi: otpreme robe iz vlastite u strane države (izvozna

špedicija), dopreme robe iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoza robe između

stranih preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija) koje obavljaju međunarodni

špediteri te obavljanje drugih propisanih ili uobičajenih specijalnih (sporednih) poslova i radnji u

vezi s otpremom, dopremom ili provozom robe.11

Međunarodna klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i

multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih

vanjskotrgovinskih i prometnih (transportnih) aktivnosti (tj. funkcija, poslova, pravila,

operacija…) koje djelotvorno (tj. sigurno, brzo i racionalno) omogućuju otpremu robe iz vlastite

u strane države, dopremu robe iz stranih u vlastitu državu i provoz robe između stranih država

preko vlastite države.

Međunarodni klasični špediter je gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba registrirana za

obavljanje poslova vanjskotrgovinskoga prometa, koja isključivo i u obliku stalnoga zanimanja

sklapa u svoje ime i za tuđi račun (kao komisionar), u tuđe ime i za tuđi račun (kao agent) i u

svoje ime i za svoj račun (kao samostalni gospodarstvenik) ugovore potrebne pri organiziranju

otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i provoza (tranzita) robe svojih nalogodavatelja s pomoću

vozara i obavlja druge propisane ili uobičajene specijalne, sporedne poslove i radnje u vezi s

otpremom, dopremom i provozom robe.12

Budući da je djelatnost međunarodne špedicije osobito važan dio vanjske trgovine (tj.

podsustav vanjskotrgovinskog sustava) i važan oblik međunarodnog prometa (i transporta), te da

11

Ibidem, p. 42 12

Ibidem, p. 46

8

je međunarodni špediter specijalist za izvršavanje brojnih, složenih i veoma zahtjevnih poslova

organizacije otpreme, dopreme i provoza robe u međunarodnome prometu, odnosno da je

špediter veoma aktivan sudionik vanjske trgovine i međunarodnog prometa, s pravom ga nazivaju

arhitekt transporta, kralj prometa, div u sjeni, odvjetnik izvoznika i uvoznika, i prijevoznika

(vozara), operator multimodalnoga transporta, logistički operator, arhitekt logistike (...).13

Temeljna ekonomska funkcija međunarodnog špeditera je da je on u svojstvu organizatora

otpreme, dopreme i provoza robe u međunarodnom robnom prometu najvažniji aktivni sudionik

vanjske trgovine i međunarodnog transporta, odnosno međunarodnog prometa. Upravo zbog tog

razloga ističe se da bez međunarodne špedicije ne bi mogli optimalno funkcionirati

vanjskotrgovinski i međunarodni prometni sustavi, odnosno da bi bez nje došla u pitanje

proizvodnja kao ljudska aktivnost koja stvara potrebna dobra i pruža ih za ljudsku uporabu. Tako

se dolazi do međunarodne špedicije kao važne gospodarske djelatnosti u sustavu reprodukcije

koja se inkorporirala u sustav razmjene dobara, preko kojega povezuje proizvodnju i potrošnju,

odnosno ponudu i potražnju.

Osim pojmova špedicija i špediter, u špediterskoj se djelatnosti vrlo često susreću

pojmovi međušpediter i podšpediter.

Međušpediter je drugi špediter (pravna ili fizička osoba) na kojega je glavni špediter

prenio djelomično izvršenje špediterskog posla.14

Špediter, naime ne može uvijek sam obavljati sve povjerene mu zadatke u cijelome

transportnome procesu, pa se on stoga u izvršenju komitentova naloga koristi uslugama drugog

špeditera (međušpeditera), najčešće u inozemstvu. Obično mu povjerava otpremu, dopremu ili

provoz robe na određenoj lokaciji ili određenim prijevoznim sredstvima. Špediter je primoran da

se koristi uslugama međušpeditera, a osobito za pojedine tehničke usluge i u reguliranju pravnih

pitanja. Špediter može registrirati i više međušpeditera u istoj državi i pri organiziranju otpreme i

dopreme jedne te iste pošiljke. To čini u slučaju složenih otprema i doprema robe, osobito

interkontinentalnih.

13

Zelenika, R.: Špediterovo pravo, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001., p.36 14

Ibidem, p.29

9

Podšpediter je špediter (pravna ili fizička osoba) na kojega je glavni špediter prenio u

cjelini izvršenje špediterskog posla.15

Špediter je ponekad iz opravdanih razloga (zbog preopterećenosti u poslu ili zbog toga što

nema organiziranu vlastitu radnu jedinicu u nekome mjestu iz kojega treba otpremiti ili dopremiti

robu ili pak nekih drugih razloga: ekonomskih ili recipročnih i sl.) prisiljen prenositi na

podšpeditera izvršenje komitentova naloga, s time da ga podšpediter zamijeni u čitavome poslu.

Tako izložene definicije u potpunosti određuju pravni položaj međunarodnog špeditera

(špedicije) kada se on pojavljuje u svojim gospodarskim funkcijama, a time se određuje i njegov

ekonomski položaj, kao organizatora, operatora i menadžera otpreme, dopreme i provoza robe u

međunarodnome prometu.

2.2. PRAVNI STATUS ŠPEDITERA U HRVATSKOM PRAVNOM

SUSTAVU

U ovom dijelu diplomskog rada obrađuju se četiri tematske jedinice, i to: 1) izvori prava

o špediciji i špediterima, 2) špediter u statusu komisionara, 3) špediter u statusu agenta i 4)

špediter u statusu samostalnog gospodarstvenika.

2.2.1. Izvori prava o špediciji i špediteru

Pravni položaj špedicije kao djelatnosti u Hrvatskoj datira još iz 19. stoljeća. Špediterska

djelatnost u Hrvatskoj bila je zakonski uobličena još u doba Austro-Ugarske Monarhije, odnosno

Austrije. Pravni sustav Republike Hrvatske počeo se oblikovati po uzoru na pravne sustave

razvijenih kapitalističkih država zapadne Europe, odnosno položaj špeditera u hrvatskom

pravnom sustavu identičan je položaju špeditera gotovo svih visokorazvijenih država, ali i većine

država u tranziciji.

15

Zelenika, R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996., p.55

10

Za hrvatsko špediterovo pravo u užem smislu značajna su ova tri zakonska izvora:16

1) Prvi i temeljni zakonski izvor špediterova prava je Zakon o obveznim odnosima.

Odsjek 22. toga zakona posvećen je „ugovoru o otpremi (špediciji)“. Taj odsjek ima pet

odjeljaka, i to: opće odredbe, obveze otpremnika, obveze nalogodavatelja, posebni slučajevi

otpremanja i založno pravo otpremnika. Dvadeset članaka (849.-868.) toga Zakona čini solidnu

osnovu za reguliranje prava i obveza (i odgovornosti) između špeditera (otpremnika) i

nalogodavatelja (komitenta) te određivanje pravnog statusa špeditera u hrvatskome pravnom

sustavu.

2) Drugi važan zakonski izvor špediterova prava je Carinski zakon. Taj Zakon, uz ostalo,

sadrži pravila o zastupanju, odnosno punomoćniku i njegovim statusima u carinskom postupku.

Naime, prema Carinskom zakonu špediter kao punomoćnik svojega nalogodavatelja (tj.

izvoznika i uvoznika) može imati ova tri statusa (čl.5.): špediter u statusu komisionara (djeluje u

svoje ime, a za račun druge osobe), špediter u statusu agenta (djeluje u ime i za račun druge

osobe) i špediter u statusu samostalnoga gospodarstvenika (djeluje u svoje ime i za svoj račun).

3) Treći zakonski izvor posvećen je samo špediteru. To je Zakon o uvjetima za

obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku. Tim se Zakonom uređuju uvjeti i

postupak davanja odobrenja za obavljanje poslova zastupanja u postupku rješavanja o carinski

dopuštenom postupanju ili uporabi robe. Prema tome Zakonu poslove zastupanja u postupku

podnošenja carinskih deklaracija o carinski dopuštenom postupanju ili uporabi robe mogu

obavljati trgovačka društva ili trgovci pojedinci, odnosno ovlašteni carinski otpremnici (tj.

špediteri), koji moraju imati posebno odobrenje Carinske uprave Ministarstva financija.

Uz zakonske izvore prava postoje i podzakonski izvori prava koji imaju manju snagu od

zakona, a u njih se ubrajaju uredbe, naredbe, odluke, pravilnici, upute i rješenja.

2.2.2. Špediter u statusu komisionara

U hrvatskom pravnom sustavu najviše je afirmiran špediter u statusu komisionara.

Špediter u statusu komisionara je posrednik između izvoznika i uvoznika kao špediterovih

nalogodavatelja i drugih aktivnih sudionika vanjskotrgovinskoga i prometnoga sustava, kao što

su: prijevoznici svih prometnih grana, prometni agenti, skladištari, drugi špediteri (tj.

16

Zelenika, R.: Temelji logističke špedicije, op.cit., p.556

11

međušpediteri i podšpediteri), financijske institucije (…), koji obavljaju špediterske poslove u

svoje ime, a za tuđi račun, odnosno u svoje ime, a po nalogu i za račun svojega nalogodavatelja

(komitenta).17

2.2.3. Špediter u statusu agenta

Špediter u statusu agenta, odnosno zastupnika je posrednik između izvoznika i uvoznika

kao špediterovih nalogodavatelja i nekih sudionika vanjskotrgovinskoga i prometnoga sustava,

prije svega carinskih tijela i osiguravatelja, koji obavlja špediterske poslove u tuđe ime i za tuđi

račun, odnosno u ime, po nalogu i za račun nalogodavatelja. Špediter u statusu agenta čini dva

vrlo važna osnovna posla: 1.) obavlja brojne, kompleksne, stručne i odgovorne poslove i radnje u

carinskome postupku i 2.) sklapa ugovore o transportnome osiguranju.

2.2.4. Špediter u statusu samostalnog gospodarstvenika

Špediter u statusu samostalnoga gospodarstvenika (privrednika) je posrednik između

svojega nalogodavatelja (tj. izvoznika i uvoznika) i brojnih aktivnih sudionika

vanjskotrgovinskoga i prometnoga sustava, koji obavlja špediterske poslove u svoje ime i za svoj

račun, odnosno u vlastito ime i za vlastiti račun.18 Taj pravni status špeditera našao je svoje

mjesto u prvim Općim uvjetima poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske (čl.2.), čime su u

potpunosti i legalno definirani pravni i ekonomski statusi hrvatskih špeditera.

To je i razumljivo jer suvremeni špediteri organizirajući otpremu, dopremu i provoz robe

u međunarodnome prometu neizbježno obavljaju svoje poslove u sva tri pravna statusa: statusu

komisionara, statusu agenta i statusu samostalnog gospodarstvenika.

Špediter u statusu samostalnoga gospodarstvenika (tj. pravne ili fizičke osobe koja obavlja

poslove u svoje ime i za svoj račun) u praksi hrvatskih špeditera javlja se u dva slučaja: 1) kada

17

Ibidem, p.563 18

Ibidem, p. 568

12

špediter sa svojim nalogodavateljem ugovori organizaciju otpreme ili dopreme robe na temelju

forfaitnog stava i 2) kada se špediter u multimodalnome transportu javlja u funkciji operatora

multimodalnoga transporta.

2.3. POSLOVI I FUNKCIJE ŠPEDITERA

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojeg nalogodavca (izvoznika,

uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe

u međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoj pozornost koncentrirati na

svoju osnovnu djelatnost.

U izvršavanju toga zadatka međunarodni se špediter susreće s raznovrsnim, kompleksnim

i brojnim poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati suvremeni

vanjskotrgovinki i prometni sustavi. 19

2.3.1. POSLOVI ŠPEDITERA

Poslove koje špediter obavlja u sklopu svoje djelatnosti dijele se u dvije skupine.

Prva skupina su osnovni špediterski poslovi, a oni su20:

1. stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima radi sklapanja ugovora o međunarodnoj

kupoprodaji.

2. instradacija;

3. doziv robe;

4. sklapanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način - uporaba prijevoznog sredstva

jedne prometne grane;

5. sklapanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta "od vrata

do vrata"

19

Zelenika R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996., p.111 20

Ibidem, p.115

13

6. prihvat robe radi otpreme;

7. otprema, doprema i provoz robe u užem smislu;

8. sklapanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe;

9. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju;

10. sklapanje ugovora o skladištenju i skladištenje robe;

11. ispostavljanje i pribavljanje prijevoznih i drugih dokumenata;

12. obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe;

13. kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i

troškova;

informiranje nalogodavatelja.

Druga skupina su specijalni poslovi, koje špediter obavlja povremeno, odnosno samo u

posebnim prilikama kada pomoću njih kompletira paket svojih usluga21:

1. sklapanje ugovora o pakiranju i signiranju, te obavljanje tih poslova;

2. sklapanje ugovora o vaganju i sortiranju, te obavljanje tih poslova;

3. izdavanje jamčevnih pisama;

4. izdavanje špediterskih potvrda i drugih FIATA dokumenata;

5. uzorkovanje robe;

6. zastupanje nalogodavatelja u regresnom postupku prema trećim osobama;

7. zastupanje nalogodavatelja u slučaju zajedničke havarije;

8. ugovrna kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom prometu;

9. hranjenje i pojenje živih životinja;

10.doleđivanje robe;

11. sajamski poslovi;

12. leasing poslovi;

13. međunarodni pomorski prometno-agencijski poslovi;

14. kreditiranje nalogodavatelja;

15. otprema, doprema i provoz zbirnog prometa;

16. drugi propisani ili uobičajeni poslovi u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.

21

Ibidem, .p.217

14

2.3.2. Funkcije špedicije

Osnovna privredna funkcija međunarodne špedicije, koja slijedi iz pojma međunarodne

špedicije, ogleda se u tome da ona – kao djelatnost organizacije otpreme, dopreme i prijevoza

robe – pronađe i osigura najbolje ekonomske uvjete za otpremu, dopremu i prijevoz robe, kako bi

cjelokupni proces transporta bio izvršen na siguran, stručan i ekonomičan način.

Osnovna privredna funkcija međunarodne špedicije može se, naravno, definirati i na razne druge

načine što ovisi i od doktrinarnog pristupa pojmu i ulozi međunarodne špedicije.22

Glavni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojega nalogodavca cjelokupne

brige oko otpreme robe kako bi ovaj svu svoju pozornost mogao usmjeriti na svoj osnovni

posao.23

Osnovna funkcija (zadatak, uloga) međunarodne špedicije može se raščlaniti na veći ili

manji broj konkretiziranih (detaljiziranih) (pod)funkcija. U literature ima više primjera takvog

raščlanjivanja, ali se čini da je najadekvatnija ona koju je, oslanjajući se na sistematizaciju

njemačkog pisca Sterna, specificirao Carić, koji raščlanjuje ulogu špedicije, kao pomoćnika

trgovine, na ove funkcije24

:

1) prostorna funkcija

2) vremenska funkcija

3) kvantitativna funkcija

4) kvalitativna funkcija

22

Ibidem, p.67 23

Ibidem, p.68 24

Ibidem, p.68

15

5) kreditna funkcija i

6) propagandna funkcija

1) Špediterska prostorna funkcija

Špediterska prostorna funkcija sastoji se u njezinom aktivnom sudjelovanju i

savladavanju prostornih udaljenosti između mjesta proizvodnje i mjesta potrošnje pa se zato ovo

posredovanje naziva interlokalnim (interlokalna funkcija). Prostorna je funkcija špedicije u

tijesnoj i uzajamnoj povezanosti s drugim njezinim funkcijama, a one determiniraju

međunarodnu špediciju kao dio vanjske trgovine i viši oblik međunarodnog prometa.25

2) Špediterska vremenska funkcija

Špediterska vremenska funkcija sastoji se u njezinom sudjelovanju u savladavanju

vremenske razlike između proizvodnje i potrošnje roba. To se savladavanje ostvaruje, prije svega,

fizički. Međunarodni špediter tu funkciju najčešće ostvaruje svojim brojim aktivnostima u vezi s

manipuliranjem i skladištenjem robe, kao što su na primjer: organizacija iskrcaja, prekrcaja i

ukrcaja ili obavljanja tih radnji u vlastitim skladištima, vlastitim sredstvima rada i radnom

snagom.

3) Špediterska kvantitativna funkcija

Špediterska kvantitativna funkcija sastoji se u njezinom aktivnom sudjelovanju u

organizaciji otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i prijevoza (tranzita) najvećeg dijela

25

Ibidem, p.69

16

vanjskotrgovinske razmjene, ali i u racionalnom manipuliranju i transportu robe. Međunarodni

špediter pravodobnim izvršavanjem brojnih aktivnosti u okviru te funkcije učvršćuje ekonomsku

međuzavisnost s vanjskom trgovinom i međunarodnim transportom, omogućujući im pri tome da

svu svoju pozornost posvete izvršavanju svojih osnovnih zadataka i da zajedničkim rezultatima

pridonose uspostavljanju ravnoteže između ponude i potražnje.

4) Špediterska kvalitativna funkcija

Špediterska kvalitativna funkcija sastoji se u špediterovim brojnim aktivnostima kojima

se omogućuje optimalno manipuliranje i transport robe. Međunarodni špediter u ostvarenju te

funkcije obavlja brojne poslove, a naročito: instradaciju, pakiranje, poboljšanje ambalaže,

poboljšanje vanjskog stanja robe, signiranja, uzorkovanje, sortiranje, timarenje, pojenje i

hranjenje živih životinja, doleđivanje lakopokvarljive robei druge psolove u mjestu otpreme i za

vrijeme prijevoza radi osposobljavanja robe za prijevoz. Od kvalitete izvršenja ove špediterske

funkcije najizravnije zavisi kvaliteta izvršavanja aktivnosti vanjske trgovine i međunarodnog

prometa. Stručnim i pravodobnim izvršenjem te funkcije međunarodni špediter može pridonijeti

povećanju vrijednosti robe i njezinoj konkuretnoj sposobnosti na inozemnom tržištu.26

Više od desetak godina međunarodni špediteri moraju svoju kvalitetu dokazivati

posebnim ISO certifikatima, posebnim licencama vojim menadžera i specijalističkih stručnjaka.

Ostvarivanjem kvalitativne funkcije, odnosno obavljanje kvalitetnih špediterskih poslova u

okviru takve funkcije, međunarodni špediteri pozitivno utječu na povećanje kvalitete funkcija i

posloa aktinih sudionika, ne samo u špedierskim, vanjskotrgovinksim i prometnim sustavima,

nego i u globalnim, macro i mikrogospodarskim sustavima.27

5) Špediterska kreditna funkcija

26

Ibidem, p.70-71 27

Zelenika R.: Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2005., p. 111

17

Špediterska kreditna funkcija sastoji se u kreditiranju proizvođača koji proizvode robu za

izvoz ili koji uvoze reprodukcijski materijal potreban u procesu proizvodnje, odnosno

nalogodavca (izvoznika, uvoznika).

U praksi hrvatskih međunarodnih špeditera postoji nekoliko načina kreditiranja28:

1) Kreditiranje nalogodavca, najčešće izvoznika i uvoznika ali i proizvođača, na taj

način što za njegov račun plaća nužne i korisne troškove, carine i carinske pristojbe nastale

u vezi s organiziranjem otperme, dopreme i prijevoza robe. To su razni troškovi, kao na

primjer, troškovi manupuliranja, transporta, osiguranja, pakiranja, signiranja, ugovorne kontrole i

sl. koje špediter pravodobno plaća izvršiteljima pojedinih radnji i usluga, a tek nakon završene

otpreme, dopreme i prijevoza te troškove zaračunava nalogodavcu. U špediterskom poslovanju

česti su slučajevi da process otpreme, dopreme i prijevoza robe traje i mjesec-dva, u kojem

vremenu špediter vlastitim sredstvima plaća ra račun nalogodavca pojedine troškove, bez

angažiranih nalogodavčevih sredstava, ten a taj način angažiranjem vlastitih sredstava kreditira

nalogodavca i stječe pravo na posebnu proviziju, odnosno propisanje kamate.

2. Ustupanjem prava na korištenje deviznih sredstava ili prodaju deviznih sredstava

svojim nalogodavcima. Špediterske organizacije, posebno one koje organiziranjem prijevoza

(tranzita) robe ili obavljanjem drugih špediterskih poslova za račun inozemnih nalogodavaca

ostvaruju znatna devizna sredstva iznad vlastitih potreba, često za višak tih sredstava ustupaju

pravo na korištenje ili pak prodaju ta devizna sredstva svojim domaćim nalogodavcima, najčešće

izravnim proizvođačima robe za izvoz. Na taj način međunarodni špediteri bitno učvršćuju

ekonomsku međuzavisnost s roizvođačima koji proizvode robu za izvoz i kao takvi predstavljaju

važan element vanjskotrgovinskog sustava.

28

Zelenika, R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996., p.71

18

3. Ulaganjem nacionalnih financijskih sredstava u razvojne programe špediterskih

poslovnih partnera. Velike špediterske organizacije ponekad, pored organiziranja otpreme i

dopreme robe i kreditiranja nalogodavca plaćanjem korisnih troškova u vezi s otpremom i

dopremom robe, ulažu vlastita financijska sredstva u razvojne programe svojih poslovnih

partnera.

6) Špediterska propagandna funkcija

Špediterska propagandna funkcija sastoji se u propagiranju špediterske djelatnosti uopće i

djelatnosti vlastite špediterske organizacije, ali i u propagiranju vanjskotrgovinske i prometne

djelatnosti uopće i djelatnosti pojedinih vanjskotrogovinskih prometnih organizacija.29

29

Ibidem, p.73

19

3. VAŽNIJA OBILJEŽJA TERETNIH MORSKIH LUKA

Premda se više desetljeća proučava i unapređuje poslovanje teretnih morskih luka, one u

Republici Hrvatskoj još uvijek nisu konkurentne takvim lukama u Jadranskome i Sredozemnom

moru. U ovom djelu potrebno je objasniti pojam pomorskog prometa i morskih luka, njihove

vrste i funkcije. Posebna je pozornost posvećena teretnim morskim lukama i ocjeni upravljanja

teretnim morskim lukama u Republici Hrvatskoj.

Luke predstavljaju golemu ekonomsku snagu, imaju važnu ulogu u svjetskoj i nacionalnoj

privredi i međunarodnoj robnoj razmjeni. Osnovni zadatak i svrha postojanja luka jest

povezivanje kopnenog i pomorskog prometa, a na to se nadovezuju mnogobrojne djelatnosti koje

se obavljaju u lukama. Djelatnost luke seže duboko u pozadinu svake države, tako da događanja

u luci imaju snažan odraz na privredu cijele države, pa i drugih država.30

3.1. POJAM I ZNAČAJKE LUKA

Morske su luke ključan podsustav u pomorskome i prometnom sustavu i akcelerator su

prometnih kretanja i razvitka brojnih gospodarskih djelatnosti u državi. Efikasnost luke i

zadovoljavanje različitih usluga prekrcaja robe u lukama ogleda se u ispravnoj procjeni potrebnih

kapaciteta i odgovarajućim prekrcajnim sredstvima.31

30

Kesić, B.: Ekonomika luka, Pomorski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2003., p.17 31

Dundović, Č., Kolanović, I.: Pomorski fakultet u Rijeci, 2002., p.137

20

Hrvatske morske luke imaju važnu ulogu i veliko potencijalno značenje koje se temelji na

povoljnom zemljopisnom položaju. Različit makroregionalni zemljopisni položaj triju skupina

hrvatskih luka (luke sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana) odražava se i u njihovu bitno

različitom prometnom položaju i funkciji u odnosu na gravitacijsko zaleđe. Zbirni prometni

kapacitet hrvatskih luka s funkcijom u međunarodnom prometu iznosi oko 23 milijuna tona suhih

tereta, što uz kapacitet naftnog terminala u luci Rijeka od oko 16 milijuna tona godišnje, daje

ukupni kapacitet od oko 39 milijuna tona suhog i tekućeg tereta. Glavnina tog prometnog

kapaciteta odnosi se na luke Rijeka i Ploče.32

Jedna od najvažnijih zadaća luka je da prate novonastale promjene i prilagođavaju se sve

većim količinama roba, ali i promjenama koje se zbivaju kod glavnih nositelja međunarodne

razmjene roba.

Osnovni je problem što je većina kapaciteta navedenih luka tehnološki zastarjela i na

razini 30% do 50% iskoristivosti. Nesporno je da je u posljednjem desetljeću došlo do značajnog

pada lučkog prometa što je rezultat različitih objektivnih i subjektivnih čimbenika. Hrvatske

morske luke propustile su važan investicijski ciklus ulaganja u suvremene kapacitete i

tehnologije dok su susjedne konkurentne luke Koper i Trst ulagale u modernizaciju i izgradnju

novih kapaciteta i prilagodile se zahtjevima pomorskog tržišta. U isto vrijeme, hrvatske luke su

međusobnom konkurencijom, neefikasnim investicijama, visokim troškovima i nekonkurentnim

cijenama lučkih usluga postupno gubile značenje na pomorskom tržištu.33

3.2. TEMELJNA OBILJEŽJA MORSKIH LUKA

Luka je prirodno zaštićen morski, riječni, kanalski ili jezerski bazen gdje brodovi nalaze

zaklon od valova, struja, morskih mijena i leda, zaštitu od djelovanja neprijateljskih napada. To

32

Ibidem, p.138 33

Ibidem, p.139

21

je mjesto gdje mogu krcati gorivo, vodu i hranu, obaviti popravke na brodskom trupu, strojevima

i uređajima, zatim čišćenje svih dijelova, te sigurno i brzo isrkcati, ukrcati ili prekrcati teret i

putnike.34

Zbog složenosti lučkog sustava s obzirom na brojnost djelatnosti i sudionika u poslovanju,

te prema njihovoj ulozi i značenju u gospodarskom sustavu, ima različitih podjela luke, ovisno o

aspektu i svrhi promatranja.

Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama35

one se razvrstavaju:

1) prema namjeni kojoj služe – na: luke otvorene za javni promet i luke za posebne

namjene;

2) prema svojoj veličini i značenju, luke otvorene za javni promet dijele se na: luke

osobitoga gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, luke županijskoga i luke lokalnog

značenja;

3) prema djelatnostima što se obavljaju u lukama za posebne namjene, one mogu biti_:

vojne luke, luke tijela unutarnjih poslova, luke nautičkog turizma, industrijske luke, sportske

luke, ribarske luke i dr.;

4) prema značenju za Republiku Hrvatsku luke za posebne namjene dijele se na: luke od

značenja za Republiku Hrvatsku i luke od županijskog značenja.

Jedna od najvažnijih zadaća luka je da prate novonastale promjene i prilagođuju se sve

većim količinama roba, ali i promjenama koje se zbivaju kod glavnih nositelja međunarodne

razmjene dobara.

Mnogobrojni čimbenici koju su relevantni za ulogu i razvoj luke ili lučkog sustava, mogu

se sistematizirati na sljedeći način:36 prirodno-geografski položaj luke, prirodne karakteristike

luke, tehnička pogodnost luke, organizacija poslovanja, carinski režim luke, tarife i tarifna

politika, ekonomska snaga zaleđa luke, razvijenost kopnenih, pomorskih i zračnih veza, te

unutrašnjih plovnih putova, uloga države u razvoju neke luke i mjere lučke politike, te politički

odnosi,

34

Kirinčić, J.: Luke i terminali, Školska knjiga, Zagreb, 1991., p.10 35

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine, 158. 2003., čl. 40. i 42. 36

Kesić, B.: Ekonomika luka, Pomorski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2003., p.53

22

3.3. FUNKCIJE LUKA

Suvremene su luke ključna središta prometa, trgovine i industrije, pa sve njihove

djelatnosti po bitnim obilježjima mogu svrstati u jednu od tri osnovne funkcije37: 1)

PROMETNA FUNKCIJA LUKE, 2) TRGOVAČKA FUKCIJA LUKE i 3)

INDUSTRIJSKA FUNKCIJA LUKE.

Prometna funkcija luke, primarna je i temeljna funkcija iz koje su u daljim fazama

razvoja proizašle ostale dvije funkcije. Međutim, u djelovanju sustava luke, te se tri funkcije

nalaze u uskoj međusobnoj vezi i u odnosu funkcionalne ovisnosti.38

Razvijenost prometne funkcije ovisna je o razvijenosti prometne i industrijske funkcije,

razvijenost trgovačke funkcije o razvijenosti prometne i industrijske funkcije (lučka trgovina je

funkcija lučkog prometa i lučke industrije), a razvijenost industrijske funkcije ovisna je o

razvijenosti prometne i trgovačke funkcije (lučka industrija je funkcija lučkog prometa i lučke

trgovine).

U praksi se kao nezavisna promjenljiva varijabla pojavljuje prometna funkcija jer je ta

funkcija preduvjet postojanja trgovačke i industrijske funkcije luka, a trgovačka i industrijska

funkcija zavisno su promjenjive varijable prometne funkcije.39

37

Dundović, Č., Kesić B., Tehnologija i organizacija luka, Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka 2001., p.37

38

Kesić, B.: Ekonomika luka, Pomorski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2003., p.80

23

Prometna funkcija je preduslov postojanja trgovačke i industrijske funkcije.

Osnovna njezina djelatnost je promet koji se ocrtava u tomu da luka omogući što lakše,

sigurnije i brže prenošenje robe i ljudi između morskih i kopnenih nositelja prometa.

Osnovni je sadržaj prometne funkcije luke prekrcaj tereta ili putnika i veza između

pomorskog i kopnenog prometa. Da bi se ta djelatnost mogla obavljati, luka mora udovoljavati

određenim zahtjevima:40

1) primjereni prekrcajni kapaciteti u lukama (lučka infrastruktura, lučka suprastruktura i

prometna mehanizacija),

2) kopnena povezanost sa zaleđem, i

3) pomorske veze.

Glavne promjene koje su nastale u vezi s prometnom funkcijom luke, a kojima se luka

mora prilagoditi su:

1) porast veličine brodova u pomorskom prijevozu (potreba povećanja dubine i

proširenje lučkog akvatorija);

2) porast brzine, specijalizacije i racionalizacije brodova;

Takvi brodovi traže brze, tehnički dobro opremljene i prostrane luke. Njihova je

eksploatacija jedino isplativa brzim obrtom koji je moguć u efikasnim lukama.

Trgovačka funkcija luke u apsolutnoj je ovisnosti o prometnoj funkciji odnosne luke jer

bez razvijene prometne funkcije i bez velike koncentracije prometa u luci, nema ni razvijene

trgovačke funkcije.

Da bi luka mogla uspješno obavljati svoju trgovačku funkciju, odnosno da bi služila kao

posrednih u prometu između dva područja koja seu međusobno rastavljena morem, treba

zadovoljiti određene kriterije, tj. treba imati:41

39

Mitrović, F., Kesić, B., Jugović, A., Menadžment u brodarstvu i lukama, Split, 2010., p.210 40

Ibidem, p.211

24

1) da ima dobre kopnene i pomorske veze;

2) da ima dovoljne količine robe koncentrirane u lučkom području;

3) da ima odgovarajući skladišni kapacitet

Trgovačka fnckija u luci obuhvaća: 42

1) kupoprodaju robe (najjednostavniji oblik trgovačke funkcije);

2) dodatne zahvate na robi (pakiranje, prepakiravanje, raspakiravanje, punjenje,

pretakanje, miješanje, dijeljenje, sortiranje, čišćenje, sušenje, obilježavanje…) koji

povećavaju tržišnu vrijednost robe

Poseban zamah i mogućnost razvoja trgovačke funkcije luke daju slobodne zone u lučkom

podružju, jer se time omogućava stvaranje specijalnih tržišta u lukama za pojedinu robu.

Luke postaju optimalna mjesta za smještaj čitavog niza industrijskih grana, u njima se

obavlja industrijska prerada sirovina i proizvodnja gotovih proizvoda.

Industrija se više locira u lukama i lučkim područjima kako bi se iskoristile mogućnosti

koje pruža more kao najekonomičniji prometni put za sniženje prijevoznih troškova industrijskih

sirovina.

Prva industrijska djelatnost u luci bila je brodogradnja i industrija brodske opreme, nužan

pratitelj svake velike luke. Poslije dolazi do razvoja rafinerija i s njima povezanih industrija u

lukama.

Najviši domet industrijske funkcije luke je organizirana industrijska zona u lučkom

području, u kojoj djeluju raznovrsne industrije koje prerađuju sirovine uvezene iz prekomorskih

zemalja ili su pretežno usmjerene na izvoz prerađenih proizvoda uz konkurentne cijene na

svjetskom tržištu.

Koncentracija industrije u lukama osigurava znatne ekonomske učinke, a to su, uz

navedeno i:43

41

Ibidem, p. 212 42

Ibidem, p. 212 43

Ibidem, p. 214

25

1) povećava se obujam pretovara i zaposlenost brodara i luka

2) olakšava se i povećava uključenje države u međunarodnu razmjenu

3) pozitivno se utječe na privredni razvoj i povećanje nacionalnog dohotka

4) povećavaju se konkuretne sposobnosti industrije smještene u lukama prema

istovrsnim industrijama smještenim u unutrašnjosti zemlje

5) uvode se nova tehničko-tehnološka rješenja itd.

Vezano za razvoj industrijske funkcije, luka mora zadovoljiti ove makrouvjete:

1) položaj i značenje luke u nacionalnoj svjetskoj privredi, prometnom sustavu zemlje i

širem gravitacijskom zaleđu,

2) položaj luke prema izvorima sirovina i prema tržištu,

3) stupanj koncentracije tereta i linija pomorske plovdibe u luci, i

4) gospodarska razvijenost i struktura lučkoga grada i gravitacijskog zaleđa

Da bi se omogućilo lociranje industrije u lukama i s mikroaspekta je potrebno zadovoljiti

odredeđe kriterije:44

1) dubina mora i ostala maritimna obilježja užeg lučkog područja

2) terenski uvjeti (lokacija industrije u luci traži velike površine, ali i rezervni prostor za

širenje), i

3) potrebna infrastruktura, oprema i organizacija rada

U razvijenim pomorskim zemljama, nove se luke sve više već od početka planiraju kao

industrijske luke ili industrijske lučke zone sa svim potrebnim obilježjima i postrojenjima.

Tijela uprave – sudionici u lučkom poslovanju, koja obavljaju administrativno-upravne

poslove u luci, izravno ili neizravno utječu na tok lučkog poslovanja. Njihvov je osnovni zadatak

da čuvaju opće interese luke i vode nadzor nad lučkim uređajima u vezi sa sigurnosti plovidbe. U

radu tih dijela potrebno je voditi računa da se usklade dva različita interesa: uspješno ostvarivanje

poslova i zadataka nadležnog tijela, te neprekidnost lučkoga tehnološkog procesa rada.

44

Ibidem, p. 215

26

Tijela uprave koja sudjeluju u lučkom poslovanju jesu:45 lučka kapetanija, carinarnica,

stanica policije za granične poslove i poslove na moru, sanitarni inspektorat, pogranična stanica

za zaštitu bilja (fitosanitetska stanica), pogranična veterinarska stanica (veterinarska stanica) te

inspekcija rada.

3.4. TERETNE LUKE OD POSEBNOG ZNAČENJA ZA REPUBLIKU

HRVATSKU

Republika Hrvatska ima šest luka otvorenih za javni promet od osobitog međunarodnog

gospodarskog interesa za RH u gradovima: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik.

Ukupna investicija projekata u istima je 499,5 mil. €,a sve se investicije financiraju iz

državnog proračuna, kao i zajmova Svjetske banke, Europske investicijske banke (EIB),

Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Njemačke razvojne banke (KfW) te uz državno

jamstvo.46

3.4.1. Luka Rijeka

Zakonska regulativa RH (Pomorski zakonik/1994. i Zakon o morskim lukama/1995.)

razvrstala je riječku luku od osobitog međunarodnog i gospodarskog značenja za Republiku

Hrvatsku i dodijelila joj je status luke otvorene za međunarodni javni promet.

Realizacija Rijeka Gateway projekta, čija je ukupna vrijednost 190 milijuna eura, provodi

se u skladu s Odlukom Vlade RH donesene 30. travnja 2003. godine i 12. srpnja 2003. godine, a

temeljem koje je potpisan Ugovor o zajmu između Međunarodne banke za obnovu i razvoj i

Lučke uprave Rijeka, kojim se osigurava financiranje iz državnog proračuna.47

Rijeka Gateway Projekt obuhvaća tri komponente:

1) restrukturiranje i modernizacija luke putem:

45

Kesić, B.: Ekonomika luka, Pomorski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2003, p.89 46

Luka Rijeka, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9731 (01.09.2013.) 47

Ibidem

27

a) obnove infrastrukture u zapadnom dijelu luke i izgradnjom kontejnerskog

terminala na Zagrebačkom pristaništu

b) nabave suvremenih uređaja za manipulaciju teških tereta, ugradnjom sustava

za upravljanje plovidbom i sustava za razmjenu elektroničkih podataka

2) ponovni razvoj graničnog područja između luke i grada, što uključuje obnovu lučkog

područja i izgradnju putničkog terminala

3) poboljšanje međunarodnog cestovnog pravca

Ukupna vrijednost lučke komponente prvog i drugog Rijeka Gateway projekta iznosi 190

milijuna EUR-a, od čega 158 milijuna EUR-a zajma Svjetske banke i 32 milijuna EUR.a

domaćeg udjela iz državnog proračuna. Sukladno pravilima Svjetske banke o postotku

financiranja izdataka pojedinih kategorija troškova, Vlada RH je osigurala domaći udio u

Projektu u vidu potpore Lučkoj upravi Rijeka.

Cjelokupnom realizacijom projekta stvaraju se preduvjeti za daljnji razvoj teretnog i

putničkog prometa u luci Rijeka.

Rijeka Gateway projekt obuhvaća razvoj područja Delta i luke Baros koji je usmjeren na

stvaranje novih urbanih površina. Uklanjanjem skladišta i ostalih nefunkcionalnih građevina na

tom prostoru stvorit će se novih 17 ha za gradnju urbanih sadržaja koji su nužno potrebni za

nastavak razvoja grada Rijeke.48

3.4.2. Luka Ploče

Luka Ploče jedna je od glavnih strateških hrvatskih luka za prekcaj gotovo svih roba u

međunarodnom pomorskom prometu locirana na obali između Splita i Dubrovnika, kao vrata za

budući Vc koridor.49

Odlukom RH Lučka uprava utemeljena je 1997. godine kao vlasnik lučkog područja i

infrastrukture, a poduzeće “Luka Ploče” d.d. 2005. godine dobiva prvenstvenu koncesiju za

48

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9731 49

Luka Ploče, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9732 (01.09.2013.)

28

obavljanje djelatnosti na području luke Ploće u trajanju od 12 godina i postaje glavni operator za

ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj roba, skladištenje, transport roba i druge djelatnosti u luci Ploče.

Prekrcaj, skladištenje i ostale popratne usluge obavljaju se na terminalima za: generalne

terete, rasute terete, tekuće terete, sipke terete, drvo, kontejnere, te glinicu i petrolkoks.

Danas je “Luka Ploce” d.d. vlasnik nekoliko trgovačkih društava – kćeri s ograničenom

odgovornošću, a djelatnosti koje iste obavljaju i posjeduju koncesiju su privez brodova, odvoz

otpada s brodova, transport, održavanje, špediterske usluge, gradnja, skladištenje tekućih tereta –

bunker brdova, ugostiteljstvo i dr.

Sastavni dio luke Ploče je i luka Metković koja se nalazi 20km uzvodno na rijeci Neretvi.

Specijalizirana je za prekrcaj cementa (silos), troske te granuliranog kamena.

Ukupni godišnji pretovarni kapacitet luke Ploče procjenjuje se na više od 5 milijuna tona

generalnih i rasutih tereta dok je ukupni kapacitet skladištenja tekućih tereta oko 600 000 tona.

Terminali su raspoređeni na 7 operativnih obala u Pločama sa gazom do 14 m i mogu primiti

brodove do veličine Panamax brodova (najveća dimenzija broda koji može proći kroz Panamski

kanal).

Realizacija Projekta integracije trgovine i transporta ima za cilj povećati kapacitet,

učinkovitost i kvalitetu usluga uz južni dio koridora Vc s naglaskom na luku Ploče.

Ukupni trošak projekta je procijenjen na 91 milijun EUR-a sa zajmom Svjetske banke od

58,8 milijuna EUR.a, zajmom Europske banke za obnovu i razvoj od 11,2 milijuna EUR-a, dok je

udio Vlade RH 21 milijun EUR-a.

Projekt sadrži 3 komponente: razvoj lučke infrastrukture, integracija transporta i samu

provedbu projekta.

3.4.3. Luka Zadar

29

Putničko-trajektna luka Zadar – Grad smještena je u samoj jezgri grada na vrlo skučenom

prostoru dužine cca 900m obale na kojem se odvija putnički promet od oko 2,7 milijuna putnika i

350 tisuća vozila sa stalnim trendom rasta od 8% godišnje.

Teretna luka smještena je u Gaženici sa oko 600.000 BT godišnjeg prometa od čega oko

70% čini tekući teret. Ugovor o jamstvu i ugovor o zajmu potpisani su 7.rujna 2007. godine za

projekt izgradnje Nove luke Zadar u Gaženici u ukupnoj vrijednosti od 220 milijuna EUR-a, od

čega je zajam KfW-a 120, a EIB-a 100 milijuna EUR-a. Investitor cijelog projekta je Lučka

uprava Zadar uz jamstvo Vlade Republike Hrvatske.

Realizacijom projekta smanjiti će se pritisak putničkih brodova na povijesnu jezgru Zadra

te će se dobiti suvremena putnička luka za prihvat svih vrsta putničkih i ro-ro brodova. Tako se

stvara nova lučka površina od 250.000 četvornih metara s ukupnom dužinom od oko 3000

metara. Najveća dubina uz obalu iznosila bi 13 metara, što omogućuje prihvat i najvećih

putničkih i brodova na kružnim putovanjima. Na ovaj način dugoročno se riješpava problem

pomorskog putničkog prometa u Gradu Zadru.50

3.4.4. Luka Šibenik

Luka Šibenik d.o.o. raspolaže prekrcajnim, transportnim i skladišnim strojevima kao i

potrebnom željezničkom, cestovnom, elektro i telefonskom infrastrukturom.

Najznačajniji objekti za prekracaj tereta su terminali Luke Šibenik d.o.o.: terminal za

prekrcaj rasutih tereta, terminal za izvoz rasutih tereta, i terminal za drvo.51

3.4.5. Luka Split

50

Luka Zadar, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9732, (01.09.2013.) 51

Luka Šibenik, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9732 (01.09.2013.)

30

Projekt izgradnje ljetnih vezova i ro-ro terminala u luci Split, u iznosu od 20 milijuna

kuna, financirat će se putem komercijalnog kredita Lučkoj upravi Split, uz jamstvo Vlade

Republike Hrvatske.

U 2010. godini izvršen je projekt rekonstrukcije i dogradnje Gata sv. Duje u Gradskoj luci

Split, čime je dobiven veći broj vezova, omogućen prihvat brodova na kružnim putovanjima, te je

rasterećena najfrekventnija linija Split-Supetar u ljetnim mjesecima.

U 2007. godini širenjem i dogradnjom Gata sv.Petra ova je najveća hrvatska putnička luka

dobila 146 metara dužu obalu uz koju se mogu privezati 180 metara dugi kruzeri i do tri

dvotrupca.52

3.4.6. Luka Dubrovnik

U luci Dubrovnik je u tijeku projekt modernizacije luke, koji uključuje podgradnju,

odnosno rekonstrukciju operativnih obala, te izgradnju objekata lučke nadgradnje oblikujući

cjelokupno područje luke kao višenamjensku gospodarsko-turističku zonu od strateškog značaja

za grad i regiju.

U studenom 2011. godine otvoren je novi dio operativne obale u sklopu projekta

Batahovina 1. Riječ je o novih 230 metara operativne obale kojima se osposobljava taj dio luke

za potrebe trajektnog međunarodnog i domaćeg linijskog prometa, povećava se mogućnost

prihvata kruzera, a ujedno se i rasterećuje promet u Gruškoj luci. Radovi u vrijednosti od 60

milijuna kuna financirani su zajmom Europske banke za obnovu i razvoj uz jamstvo Vlade RH.

Realizacijom infrastrukturnih projekata, dio luke unutar Gruškog zaljeva planira se

namijeniti isključivo za međunarodni promet, odnosno brodove na kružnim putovanjima i

luksuzne jahte, dok će se područje Batahovina izdvojiti kao trajektna putnička luka od velikog

značaja za ukupnu prometnu sliku grada.53

52

Luka Split, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9732 (01.09.2013.) 53

Luka Dubrovnik, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9732 (01.09.2013.)

31

3.5. ULOGA LUKE RIJEKA U GOSPODARSKOM I PROMETNOM SUSTAVU

REPUBLIKE HRVATSKE

Morske su luke ključni podsustav pomorskog i prometnog sustava, accelerator prometnih

tokova i razvitka brojnih gospodarskih djelatnosti u zemlji. Luke sui zbirno mjesto u koje se

slijeva promet sa svih prometnih smjerova i prijevoznih sredstava. Ne pripadaju ni jednoj

prometnoj grani, već su unutar pomorskog i prometnog sustava čimbenik o kojemu ovisi

učinkovito funkcioniranje svih ostalih sudionika.54

Zakonska regulative RH (Pomorski zakonik/1994. i Zakon o morskim lukama/1995.)

razvrstala je riječku luku od osobitog međunarodnog i gospodarskog značenja za Republiku

Hrvatsku, i dodijelila joj je status luke otvorene za međunarodni javni promet.

Lučko zemljište postalo je pomorsko dobro.

Luka Rijeka d.d. je trgovačko društvo za usluge u pomorskom prometu, za lučke usluge,

skladištenje i špediciju. Od rujna 2000. na osnovi koncesijskog ugovora obavlja svoju

gospodarsku djelatnost na području riječkog pomorskog dobra.

Svaka prekrcana tona tereta u riječkoj luci donosi prihod brojnim poslovnim subjektima.

Od prekrcaja jednog 40-stopnog kontejnera Luka Rijeka d.d. zarađuje 100 USD, a brodari,

kopneni prijevoznici, špediteri, agenti, carina, policija i dr. 11 puta više.

54

Dundović Č., Kesić B., Tehnologija i organizacija luka, sveučilišni udžbenik, Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001., p.9

32

Aktualna situacija na europskoj prometnoj sceni nametnula je proteklih nekoliko godina

potrebnu intenziviranja međusobne suradnje luka sjevernog Jadrana radi afirmacije

sjevernojadranskog pomorskog smjera.

Prvi poticaji razvoju luka Trst, Kopar i Rijeka kroz međusobnu suradnju pojavili se se još

1980. zajedničkim organiziranjem savjetovanja pod nazivom “Transadria”. Novi poticaj razvoju

pomorskog prometa sjevernojadranskih luka dala je Međunarodna konferencija “EU i

prekogranična gospodarska suradnja”, s posebnim osvrtom na suradnju sjevernojadranskih luka.

Održana je 1998. u Portorožu.55

Veću mogućnost dolaska stranih brodara riječka je luka ostvarila modernizacijom

kontejnerskog terminala. U okviru investicijskog projekta Lučke uprave Rijeka i korejske

korporacije Samsung, a pod okriljem međudržavnog ugovora južnokorejske i hrvatske Vlade,

riječkoj je luci isporučena oprema vrijedna 33,5 milijuna USD.

Modernizacija kontejnerskog terminala je utjecala i na sve veći interes stranih brodara i

vodećih operatera kontejnerskog prometa. Svjetski megabrodari održavaju iz riječke luke

redovite tjedne brodske linije do Mediterana, Bliskog i Dalekog istoka.

Angažiranje inozemnih brodara za prijevoz hrvatske robe i prekomorsku razmjenu roba

znači gubitak nacionalnog dohotka, ali utječe i na nacionalne luke koje se u oštroj konkurenciji

sjevernojadranskih luka moraju izboriti za povjerenje stranih brodara.56

3.6. PROMET TERETA U HRVATSKIM TERETNIM LUKAMA

Najvažnije hrvatske luke otvorene za javni promet su luke Rijeka, Zadar, Šibenik, Split,

Ploče i Dubrovnik. U njima se odvija promet generalnog, rasutog, kontejnerskog i tekućeg tereta.

55

Dundović, Č., Rudić, D.: Morske luke i morsko brodarstvo Primorsko-goranske županije – postojeće stanje i razvojne koncepcije, p.138 56

Ibidem, p.142

33

U luci Rijeka, promet generalnog tereta u 2011. godini iznosio je 1.054.004,00, dok je u

2012. godini taj isti iznosio 1.244.538,00 što je porast u odnosu na godinu prije. Promet rasutog

tereta 2011. godine iznosio je 2.023.996,00, dok je 2012. iznosio 1.902.506,00 što predstavlja

pad. Ista situacija je i kod kontejnerskog tereta koji je u padu u odnosu na 2011. godinu kada je

iznosio 1.424.631,00 dok je 2012. godine bio 1.364.186,00. I tekući teret je u padu u odnosu na

2011. godinu kada je iznosio 4.887.749,00, dok je u 2012. taj isti bio 4.042.771,00.57

Ukupni promet Luke Rijeka d.d. i Adriatic Gate Container Terminal (AGCT) iznosio je u

2012. godini 4,511 mil.tona tereta. Gledano po vrstama tereta, promet generalnog tereta je viši za

2%, promet drva za 39%, a promet rasutih tereta za 6% niži. Promet AGCT-a iznosio je u 2012.

godini 128.680 TEU-a i niži je za 3% u odnosu na 2011. godinu.

Planiran ukupni promet suhih tereta u 2013. godini iznosi 5.032 mil. tona. Luka Rijeka

d.d. planira u 2013. godini ostvariti promet generalnih rasutih tereta i drva od 3,450 mil. tona što

predstavlja povećanje za 6,7%, a AGCT promet kontejnera od 157.000 TEU jedinica što

predstavlja povećanje od 24%. Prema planu, povećanje ukupnog prometa suhih tereta u 2013.

godini trebao bi iznositi 11,5%.58

Daljnjom analizom, promet generalnog tereta u luci Zadar u 2011. godini iznosio je

22.049, dok je u 2012. godini iznosio 19.600,60 što predstavlja pad u odnosu na godinu prije.

Promet rasutog tereta 2011. godine iznosio je 78.739, dok je 2012. godine iznosio 44.032,80 što

predstavlja pad. Isto je i sa kontejnerskim i tekućim teretom, koji je u 2011. godini iznosio

229.448, dok je u 2012. godini iznosio 188.950.59

Ista situacija je i u lukama Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik gdje se vidi osjetan pad

prometa generalnog, rasutog, kontejnerskog i tekućeg tereta u 2012. godini u odnosu na 2011.

godinu.

57

Promet u državnim lukama, http://www.mppi.hr/default.aspx?id=480 (01.09.2013.)

58

Promet luka, www.lukarijeka.hr (12.04.2013.) 59

Ibidem

34

Iz godine u godinu promet hrvatskih luka u stalnom je padu, a na to upozoravaju i

najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. Porazan je podatak da je u prvoj polovini ove

godine u lukama od Rijeke preko Bakra, Zadra i Splita do Ploča prekrcano samo 3,7 milijuna

tona tereta, što je u odnosu na isto lanjsko razdoblje manje za gotovo 20 posto. Za usporedbu,

dovoljno je spomenuti da je, recimo, u prvih devet mjeseci 2011. godine prekrcano više od 17

milijuna tona, a tijekom prošle godine 14,5 milijuna tona. Ako bi se ovogodišnji prekrcaji mjerili

dosadašnjim polugodišnjim učinkom, do kraja godine količine prekrcanog tereta na jadranskim

dokovima jedva bi dosegnule 7,5 milijuna tona.60

60

Džambo, M.: U lukama čak 20 posto manje tereta nego

lani,http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/219649/Default.aspx (10.09.

2013.)

35

4. ŠPEDITER U FUNKCIJI ORGANIZATORA PRIJEVOZA TERETA PUTEM

MORSKIH LUKA

Poslovima prekomorskog provoza bave se lučki špediteri, odnosno špediteri koji

imaju poslovne jedinice u međunarodnim pomorskim lukama. U organizaciji provoza robe

špediter obavlja sve one zadatke koje i inače obavlja u organizaciji dopreme i otpreme robe. On

organizira dopremu provozne robe iz jedne zemlje, koju nakon preuzimanja otprema u drugu

zemlju. U toj organizaciji moguće su razne kombinacije prekrcaja, a najčešće su: prekrcaj iz

vagona ili kamiona u morski brod (iz Češke za Indiju), prekrcaj s morskog broda u vagone ili

kamione, prekrcaj s morskog broda u drugi morski brod, itd.61

4.1. PRIHVAT ROBE RADI DALJNJE OTPREME

Uloga špeditera u smislu prihvata robe sastoji se u obavljanju funkcija primatelja

(izdavanje naloga i obavljanje radnji u svezi iskrcaja i preuzimanja robe od prijevoznika), te u

organizaciji daljnje otpreme, odnosno dostave robe primatelju.

Iz tehničko-tehnoloških razloga (radi pojednostavljenja daljnjeg postupka s robom) i

komercijalnih razloga (realizacija refakcija i povlastica na prevoznini) u prijevoznoj ispravi se

često kao primatelj navodi špediter ili ako prijevozna isprava glasi na stvarnog primatelja

(korisnika robe), navodi se špediter kojega treba izvijestiti o prispjeću robe. Slijedom toga, kod

iskrcaja i prihvata robe špediter nastupa u svojstvu primatelja (eng. Consignee) ili stranke koju se

obaviještava o prispijeću (eng. Notify Party). U suprotnom, špediter mora dobiti posebnu

61

Ivaković, Č., Stanković, R., Šafran, M.: Špedicija i logistički procesi, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2010., p.190

36

punomoć primatelja (primatelj robe je u pravilu špediterov nalogodavac (komitet) ) temeljem

koje može iskupiti prijevoznu ispravu odnosno zahtijevati od prijevoznika da mu preda robu.62

Iskup prijevozne isprave znači preuzimanje prijevozne isprave temeljem koje primatelj

ima pravo preuzeti robu od prijevoznika, uz prethodno podmirivanje svih obveza prema

prijevozniku (plaćanje nepodmirenih prijevoznih troškova i mogućih drugih troškova koji terete

robu u prijevozu). Iskupom prijevozne isprave primatelj je podmirio svoje obveze prema

prijevozniku, te su u tom smislu ispunjeni uvjeti za preuzimanje robe. No unatoč tomu, primatelj

može slobodno raspolagati robom tek nakon obavljenog postupka uvoznog carinjenja. Špediter

također treba poduzeti sve potrebne radnje kako bi roba nakon carinjenja bila otpremljena do

ugovorenog mjesta na odredištu (skladište, industrijski kolosjek, odnosno poslovni prostor

primatelja – korisnika robe) i stavljena primatelju na raspolaganje.63

Daljnja otprema, odnosno dostava primatelju može se obaviti istim prijevoznim

sredstvom kojim je roba dopremljena iz inozemstva (vagonske i kamionske pošiljke) ili drugim

prijevoznim sredstvom: vlastitim vozilima primatelja robe ili vozilima špeditera (pošiljke

dopremljene pomorskim ili zračnim prijevozom, te ostale komadne i zbirne pošiljke).

Primatelj robe dužan je obaviti iskrcaj iz prijevoznog sredstva kojim mu je roba

dostavljena. Ako ne raspolaže odgovarajućim tehničkim sredstvima i radnom snagom,

organizaciju i provedbu iskrcaja također može povjeriti špediteru. Ukoliko već nisu dane u

dispoziciji, špediter će nakon obavljanja carinskog postupka zatražiti od komitenta točne upute o

daljnjoj otpremi (dostavi) i iskrcaju robe.

Sam postupak kod iskrcaja, prihvat robe, te daljnja otprema (dostava) primatelju,

razlikuju se ovisno o prometnoj grani i tehnologiji prijevoza robe.64

Jedna je od osnovnih obveza špeditera da izvrši prihvat (i predaju) robe i da upozori

nalogodavca na nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, oštećenja ili manjka sadržaja.

Da bi špediter, naime, mogao organizirati otpremu robe, odnosno predaju robe vozarima,

on ima obvezu da je sam prethodno primi (prihvati). Roba koju špediter prihvaća radi otpreme

62

Ibidem, p.163-164 63

Ibidem, p.164 64

Ibidem, p.164

37

mora, u pravilu, biti spremna za prijevoz (transport). Obveza je nalogodavca da pripremi robu

za transport. Međutim, on može dati nalog špediteru da izvrši i one radnje koje uvjetuju

spremnost robe za prijevoz.65

Sa špediterskog stajališta roba je spremna za prijevoz ako je:66

propisno pakirana,

stavljena na raspolaganje špediteru, pravodobno stavljena špediteru na raspolaganje,

prihvaćena od nalogodavca i prihvaćena od trećih osoba.

4.1.1. Propisno pakiranje robe

Obveza je nalogodavca, odnosno njegova partnera da robu pakira prema njenoj prirodi,

obilježjima, propisima, običajima i standardima o pakiranju te potrebama prijevoznog puta i

prijevoznog sredstva ( čl. 32, st. 1. Općih uvjeta). Špediter ne odgovara za štete na robi koje su

nastale kao posljedica nedovoljnog, nepropisnog ili nestručnog pakiranja. Ako špediter primijeti

prilikom prihvata robe da roba nije propisno (ili uobičajeno) zapakirana ili da nije spremna za

prijevoz, dužan je upozoriti nalogodavca na te nedostatke (čl. 32, st. 3. Općih uvjeta i čl. 831.

ZOO). Kada bi čekanje da ih nalogodavac otkloni, proizvelo štetne posljedice po nalogodavca,

špediter ih je dužan otkloniti za račun nalogodavca i o učinjenom ga obavijestiti (čl. 831. ZOO i

čl. 4. Općih uvjeta).67

4.1.2. Stavljanje robe na raspolaganje špediteru

Roba se može staviti na raspolaganje špediteru na dva načina: efektivno (predajom same

robe) ili simbolički (dostavom isprava koje ovlašćuju špeditera na raspolaganje robom). Za

navode o vrsti, sadržaju, oznaci i količini odgovara nalogodavac, a ne špediter. Iako je sporno u

kojem opsegu špediter treba kontrolirati robu prilikom prihvata kad u tom smislu nije ništa

65

Zelenika, R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996., p.165 66

Ibidem, p. 165 67

Ibidem, p.165

38

između stranaka ugovoreno, većina nacionalnih Općih uvjeta poslovanja špeditera predviđaju da

špediter treba kontrolirati vanjsko stanje koleta, broj komada, oznaku koleta i eventualnu težinu.68

4.1.3. Pravodobno stavljanje robe na raspolaganje špediteru

Od toga dali je nalogodavac (ili njegov partner) pravodobno stavio robu na rasplaganje

špediteru, izravno zavisi “spremnost robe za prijevoz”, odnosno pravodobno izvršenje

nalogodavčeve dispozicije.

Prema hrvatskim Općim uvjetima (čl. 12) izričito je predviđeno da nalogodavac ima

obvezu da “pravodobno preda špediteru sve isprave potrebne za izvršenje naloga”, odnosno “sve

posljedice proizašle iz neispravnih dokumenata ili nepravodobne predaje špediteru snosi

nalogodavac”.

Za štetne posljedice nepravodobnog stavljanja robe na raspologanje špediteru, odgovara

nalogodavac.

Odgovor na pitanje kada se prihvat robe smatra završenim, daju i hrvatski Opći uvijeti (čl.

16, st.1) koji propisuju da je “špediter primio robu kad je istu preuzeo radi otpreme”. A samo

preuzimanje robe može biti efektivno i simboličko.

O prihvaćenoj (primljenoj, preuzetoj) robi, špediter je dužan pravodobno predati

nalogodavcu odgovarajuću potvrdu.69

4.1.4. Prihvat robe od nalogodavca

Obveza je špeditera da preda robu vozaru u istom stanju u kojem ju je primio. Ta obveza

od špeditera zahtijeva da prilikom primitka robe posveti dužnu pažnju i da kontrolira primljenu

pošiljku.

68

Ibidem, p. 165 69

Ibidem, p.166

39

Ako špediter uoči da roba nije pakirana u odgovarajuću ambalažu ili da nije pripremljena

za prijevoz kako treba (neuredna i nedovoljna ambalaža), špediter je dužan upozoriti nalogodavca

na te nedostatke. Kako bi mu čekanje da nalogodavac otkloni nedostatke pakiranja nanijelo štetu,

špediter je dužan otkloniti nedostatke za račun nalogodavca.

Ako špediter ne upozori nalogodavca na nedostatke pakiranja ili ne otkloni nedostatke

kad bi čekanje da ih nalogodavac otkloni bilo za njega štetno, odgovara nalogodavcu za naknadu

štete.

Kada pošiljka stigne na odredište s vidljivim vanjskim oštećenjem ambalaže ili s vidljivim

koletarnim manjkom, špediter je, ako na tom mjestu zastupa primatelja, dužan bez odgađanja

obavijetstiti nalogodavca, te poduzeti sve potebne mjer radi očuvanja njegovih prava prema

odgovornoj osobi.70

4.1.5. Prihvat robe od trećih osoba

Kada špediter prihvaća robu od trećih osoba, a u praksi je to najčešći slučaj, on ima iste

obveze koje bi imao i u slučaju da prihvaća robu izravno od komitenta. Osim tih zajedničkih

obveza kod prihvata robe od trećih osoba, špediter često ima i obveze poduzimati određene

radnje i prema trećim osobma.

Špediterova je obveza, da poduzme sve potrebne mjere i radnje radi očuvanja

nalogodavčevih prava prema trećim osobama.

Špediter prilikom prihvata robe od trećih osoba može na temleju posebne nalogodavčeve

dispozicije imati obvezu isplatiti razne vrste pouzeća. Takav stavi proilazi iz odredaba naših

Općih uvjeta (čl. 9, st. 1.), prema kojima se smatra da je špediteru davanjem naloga za

organizaciju otpremanja ili dopremanja robe dato i posebno ovlaštenje za plaćanje vozarina,

dažbina i drugih troškova.

Iz toga proizlazi da špediter ima obvezu isplatiti pouzeće uvijek kada dobije

nalogodavčevu dispoziciju za prihvaćanje robe radi otpreme, jer se može smatrati da je

nalogodavac dao prešutno nalog za isplatu pouzeća. Međutim, u interesu je nalogodavca da on

70

Ibidem, p. 166-167

40

posebnim nalogom ovlasti špeditera da isplati pouzeće zbog toga što prešutan nalog stvara

opasnost da špediter isplati i pouzeće bez pravne osnove, tj. i ono koje se neopravdano zahtijeva

od nalogodavca. Špediter u takvom slučaju ne smije primiti robu od treće osobe bez rezerve ako

je znao ili je bio dužan znati da je pošiljka opterećena prijevoznim troškovima.71

4.2. ULOGA ŠPEDITERA KOD ORGANIZACIJE UKRCAJA I ISKRCAJA

TERETA

U organiziranju otpreme, dopreme i provoza robe međunarodni špediteri obavljaju i

poslove ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja tereta, odnosno utovara, istovara i pretovara robe.

Te poslove, ustvari, špediteri obično ne izvršavaju, već u najvećem broju slučajeva

organiziraju njihovo izvršenje zaključivanjem ugovora sa specijaliziranim organizacijama

(pravnim i fizičkim osobama). Te ugovore zaključuju najčešće “u svoje ime, a po nalogu i za

račun nalogodavca”. Mogu ih, međutim, zaključivati i “u svoje ime i za svoj račun”, naročito u

slučaju kad se pojavljuju u funkciji poduzetnika multimodalnog prijevoza (tzv. MTO) ili kada

naknadu za svoje usluge ugovore kao tzv. “forfaitni” (paušalni, fiksni” stav.72

U vezi sa zaključivanjem ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe, kao jednom od

važnijih špediterskih osnovnih poslova, potrebno je posebno izložiti važnije značajke ukrcajno-

iskrcajnih-prekrcajnih operacija, posebno one koje su zajedničke za prijevoz robe svim vrstama

prijevoznih sredstava.73

Ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe su izrazi koji se upotrebljavaju ako se radi o brodovima,

dok se izrazi utovar, istovar i pretovar robe upotrebljavaju ako se radi o kopnenim prijevoznim

sredstvima.74

71

Ibidem, p.168-169 72

Zelenika, R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996., p.177 73

Ibidem, p. 177

74

Ibidem, p.177

41

4.2.1. Predaja robe na prijevoz i ukrcaj

Uloga špeditera u predaji robe na prijevoz, odnosno predaji robe prijevozniku, sastoji se u

obavljanju funkcija pošiljatelja, odnosno krcatelja, bilo da to radi u svoje ime ili u ime pošiljatelja

– svojega komitenta. Roba koja se predaje na prijevoz mora biti spremna za prijevoz, tj, mora

biti upakirana u transportnu ambalažu i predana prijevozniku kako to nalažu propisi i uzance

odnosne prometne grane. Dokumenti i radnje koje špediter pritom obavlja ovise o prometnoj

grani i tehnologiji prijevoza i ukrcaja, svojstvima robe te o mogućim posebnim zahtjevima

komitenta.75

Od prispijeća robe u luku do ukrcaja u brod potrebno je obaviti više lučkih manipulacija,

koje krcatelj naručuje lučkom dispozicijom. Zavisno o vrsti i količini robe, te o dinamici i

organizaciji prijevoza i prekrcaja, roba se nakon prispijeća u luku može prvo iskrcati iz sredstava

kopnenog prijevoza u carinsko skladište (silos, spremnik za tekuće terete…) ili se može obaviti

izravan prekrcaj iz sredstava kopnenog prijevoza u brod. Ukrcaj u brod, donosno izravan prekrcaj

robe, mora se obaviti pod carinskim nadzorom.

Nakon prispijeća broda u luku, agnet brodara izvješćuje primatelja o spremnosti broda za

ukrcaj robe upućivanjem pisma spremnosti. Pismo spremnosti se primjenjuje u slobodnoj

plovidbi, dok je u linijskoj plovidbi termin ukrcaja/iskrcaja robe unaprijed određen plovidbenim

redom i najavom točno određenog dana prispjeća broda od strane agenta brodara.

Krcatelj je obvezan predati robu brodaru ispod čekrka (ispod vitla, na dohvat brodskih

dizalica, odnosno uz bok broda), tj. snositi troškove i rizike manipulacija koje se pritom

obavljaju: vozilo-skladište/skladište-čekrk, ako se radi o izravnom prekrcaju. Ove manipulacije

obavlja lučka operativa, prema nalozima krcatelja danim lučkom dispozicijom.76

Brodar je obvezan preuzeti robu ispod čekrka, tj. snositi troškove i rizike ukrcaja robe u

brod, kao i slaganja i poravnavanja robe u brodu. Manipulaciju čekrk-brod fizički obavlja brod,

ako raspolaže vlastitim manipulacijskim sredstvima, ili lučka operativa o trošku broda.77

75

Ivaković, Č., Stanković, R., Šafran, M.: Špedicija i logistički procesi, op.cit., p.158 76

Ibidem, p.160 77

Ibidem, p.160

42

Budući da u postupku predaje robe na prijevoz aktivno sudjeluju krcatelj, luka, brodar

(agent brodara u njegovo ime) i carinska služba, dokumenti koji se priotm primjenjuju

prilagođeni su službenim potrebama ovih subjekata. U tom smislu, krcatelj treba popuniti

komplet dokumenata koji se sastoji od sljedećih dokumenata: lučka dispozicija, nalog ukrcaja

za carinu i triptih isprava koju čine:78

1) prijava ukrcaja, kojom krcatelj prijavljuje agentu brodara robu za ukrcaj

2) nalog ukrcaja, koji agent brodara daje zapovjedniku broda, odnosno brodskom časniku

zaduženom za ukrcaj

3) časnička potvrda, kojom zapovjednik broda potvrđuje da je roba ukrcana u brod.

4.2.2. Prihvat robe i iskrcaj tereta

Značaj špediterove uloge pri zaključivanju ugovora o prijevozu i ispostavljanju

prijevoznih isprava proizlazi iz njegove primarne funkcije organizatora prijevoza. Ugovaranje

prijevoza, bilo u svoje ime ili u ime komitenta, za špeditera je preduvjet izvršenja svoga

osnovnog zadatka: otpreme odnosno dopreme robe. Pri zaključivanju ugovora o prijevozu,

špediter prema prijevozniku najčešće nastupa u svoje ime, a za račun komitenta, te u tom smislu

može biti naveden kao pošiljatelj, odnosno krcatelj u prijevoznoj ispravi.

Špediter se također u prijevoznoj ispravi može pojaviti kao primatelj, odnosno stranka

koju se avizira o prispijeću robe.79

Ugovorom o prijevozu brodar se obvezuje prevesti robu iz jednog mjesta u drugo, a

naručitelj prijevoza se obvezuje za to platiti prevozninu. Osim njih, u ugovoru se pojavljuju

krcatelj i primatelj. Određenja ovih osoba u smislu ugovora o prijevozu sastoje se u sljedećem:80

1) Naručitelj (engl. Charterer) je stranka koja od brodara naručuje prijevoz robe na

određenoj relaciji i plaća odnosne prijevozne troškove (prevozninu). Naručitelj može,

ali ne mora biti krcatelj, odnosno primatelj robe, već te funkcije u njegovo ime i za

njegov račun najčešće obavlja treća osoba, primjerice špediter.

78

Ibidem, p.160-161 79

Ibidem, p.146 80

Ibidem, p.147

43

2) Brodar (eng. Shipowner) je prijevoznik, tj. pravna ili fizička osoba koja u svoje ime i

za svoj račun obavlja prijevoz robe svojim ili tuđim brodom.

3) Krcatelj (eng. Shipper) može biti sam naručitelj ili treća osoba koju naručitelj odredi

da u njegovo ime i za njegov račun preda robu na prijevoz brodaru, na ugovorenome

mjestu ukrcaja. U praksi je krcatelj najčešće špediter.

4) Primatelj (eng. Consignee) je stranka ovlaštena za preuzimanje robe od brodara, na

ugovorenom odredištu. Primatelj može biti sam naručitelj ili neka treća osoba.

Prijevoznički ugovor (eng. Contract of Carriage), zaključuje se u linijskoj plovidbi, za

prijevoz određene robe, na određenoj relacij, pri čemu nije bitno kojim će se brodom prijevoz

obaviti. Brodar koji obavlja prijevoz na određenoj linij prikuplja različite pošiljke generalnog

tereta, te za svaku pošilju zaključuje poseban ugovor o prijevozu.81

Prijevozna isprava u pomorskom prijevozu robe je brodska teretnica. Teretnica

predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru o prijevozu, dokaz da je brodar oreuzeo robu na

prijevoz , te obvezu brodara da robu iz teretnice u istom stanju u kakvom je preuzeta na prijevoz,

na odredištu preda primatelju. Brodska teretnica je vrijednosni papir, što znači da prijenos

teretnice nadomješta fizičku predaju robe koja je u njoj navedena, tj. prijenos teretnice ujedno

znači i prijenos vlasništva i drugih prava na robu. Stoga na svakom primjerku teretnice mora biti

navedeno koliko je originala i kopija izdano. Prenosivi su samo originali. S obzirom na prijenos

prava iz teretnice razlikuju se tri vrste teretnice:82

- teretnica na ime, eng. Straight Bill od Lading, glasi na određenu osobu, tj. samo osobi

navedenoj u rubrici primatelj daje ovlasti preuzimanja robe od brodara. To se pravo može

cesijom prenijeti na treću osobu.

- teretnica po naredbi, eng. To Order, uz naziv primatelja sadrži klauzulu Po naredbi, tj.

glasi po naredbi navedenog primatelja, koji svoje pravo preuzimanja robe može prenijeti

na treću osobu. Ukoliko nije naznačeno po čijoj naredbi, smatra se da je to teretnica po

naredbi krcatelja. Prijenos prava iz teretnice naziva se indosiranje, a postupak se sastoji od

81

Ibidem 82

Ibidem, p. 148-150

44

toga da ovlaštenik prava na za to predviđeno mjesto na poleđini teretnice stavi naznaku

Po naredbi i svoj pečat i potpis, a pri tome može navesti osobu na koju se pravo prenosi

(puni indosament) ili za naziv osobe ostaviti prazno mjesto (bianco indosament).

Teretnica se na ovaj način može prenijeti više puta, tj. tijekom putovanja roba može više

puta promijeniti vlasnika.

- teretnica na donositelja, eng. To Porter, ne glasi na određenu osobu, nego je brodar

dužan predati robu prvom donositelju (posjedniku) originala teretnice.

Teretnica se može izdati nakon obavljenog ukrcaja robe – Teretnica Ukrcano ili

prije ukrcaja - Teretnica Primljeno za ukrcaj. Neovisno o tom da li je izdao teretnicu

Ukrcano ili Primljeno za ukrcaj, brodar odgovara za robu od trenutka preuzimanja na

prijevoz.

Teretnica koja ne sadrži primjedbe brodara glede stanja robe ili ambalaže (samo

vanjski izgled: manjak, oštećenje…) naziva se Čista teretnica.

Brodska teretnica se razlikuje od prijevoznih isprava u drugim prometnim

granama i po tome što originali teretnice ne putuju zajedno s robom već se dostavljaju

primatelju poštom (u pravilu kurirskom dostavom: DHL, FEDEX…) ili preko banke, ako

je ugovoreno plaćanje dokumentarnim akreditivom. Robu u prijevozu prati kopija

teretnice.83

U slobodnoj plovidbi nakon prispijeća broda u luku, agent brodara izvješćuje primatelja o

spremnosti broda za iskrcaj robe upućivanjem pisma spremnosti. U linijskoj plovidbi psimo

spremnosti se ne primjenjuje, jer je termin prispijeća broda unaprijed određen plovidbenim

redom, a brodar predaje robu primateljima iz lučkog skladišta, odnosno na lučkom terminalu.

Agent brodara avizira primatelje o prispijeću njihovih pošiljaka kako bi se ovi javili na

preuzimanje istih.84

83

Ibidem 84

Ibidem, p.164

45

Primatelj ima bezuvjetno pravo preuzimanja robe od brodara na temelju isprave Bez

zapreke. Ovu ispravu primatelju izdaje agent brodara u zamjenu za original teretnice, nakon što

primatelj podmiri sve obveze prema brodaru (naplate prevoznine i svih drugih troškova vezanih

za izvršenje ugovora o prijevozu).

Lučkom dispozicijom, špediter daje nalog lučkoj operativi za obavljanje potrebnih

manipulacija u svezi s iskrcajem robe iz broda i ukrcajem u sredstva kopnenog prijevoza kojima

se roba dalje otprema, odnosno dostavlja primatelju. Zavisno o vrsti i količini robe, te o dinamici

i organizaciji prijevoza i prekrcaja, roba se može prvo iskrcati u lučko carinsko skladište (pod

pojmom carinsko skladište podrazumijeva se poseban prostor u luci predviđen za smještaj i

nadzor nad carinskom robom: zatvoreno skladište, silos, spremnik za tekuće terete, poseban dio

operativne obale…), te nakon obavljanja carinskih formalnosti ukrcati u sredstva kopnenog

prijevoza, ili se može obaviti izravan prekrcaj (pod carinskim nadzorom) u sredstva kopnenog

prijevoza, kojima se roba nakon obavljanja carinskih formalnosti otprema, odnosno dostavlja

primatelju. Brodar predaje robu ispod cekrka, pri čemu vrijedi isto pravilo glede primopredaje

robe.85

85

Ibidem, p. 166

46

5. PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA UNAPREĐENJE PRIJEVOZA ROBE

POMORSKIM PUTEM

Da bi se unaprijedilo poslovanje teretnih morskih luka, od udruženja morskih luka

očekuje se daljnje usklađivanje rada i psolovanja lučkih uprava s temeljnim odrednicama

prometne politike Republike Hrvatske u pogledu upravljanja, izgradnje i iskorištavanja luka

otvorenih za javni promet koje su od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa. Isto tako,

potrebno je uskladiti planove i programe razvoja luka otvorenih za javni promet, uskladiti

postupak dodjele koncesija na pomorskom dobru i odrediti visinu naknade, te neprestane

održavati suradnju sa sudionicima u pomorskom prometu kako bi se uskladili njihovi interesi i

time omogućilo nesmetano odvijanje pomorskog prometa.86

S ozbirom na činjenicu da se gotovo tri četvrtine svih roba prevozi morskim putem, velika

je važnost morksih luka u svjetskoj robnoj razmjeni, te povezanost tog sustava s gospodarskim

sustavom pomorskih država.

Morske luke omogućuju lakši pristup svjetskom tržištu i pogoduju razvtku trgovine s

velikim brojem država, što zasigurno upućuje na njihovu draocjenu ulogu u gospodarskom

razvitku pomorske države i njezinim predispozicijama za brže uključivanje u globalni svjetski

logistički i prometni sustav.

86

Zelenika, R., Mrvčić, A., Skender Pavlić, H.: Analiza i ocjena stupnja uspješnosti u poslovanju teretnih morskih luka u Republici Hrvatskoj, lipanj 2011., hrcak.srce.hr/file/102050, (15.09.2013.)

47

Na temelju analize prometa u teretnim morskim lukama od posebnoga značenja za

Republiku Hrvatsku, proizlazi da se u teretnom prometu posebno ističu luke Rijeka i Ploče, pa

stoga i daljnji poticaji trebaju ići u smjeru njihova razvoja za teretni promet,.

Ne smije se međutim zaboraviti i poticaj razvitku Luke Rijeke kao u budućnosti važne

putničke luke. Jednako tako obje ove luke treba istaknuti i kao vodeće tranzitne luke s obzirom da

u njima transit čini velik dio ukupnoga teretnog prometa.

Što se tiče analize teretnog prometa u lukama Šibeniku i Splitu, rezultati istraživanja

upućuju na činjenicu da poticaj njihovu razvitku treba ići više u smjeru putničkoga prometa.

Promatrajući kretanje teretnog prometa u manjim teretnim lukama može se zaključiti da

njih valja specijalizirati za pojedine vrste tereta ili im poslovanje usmjeriti na jačanje putničkog

prometa.

Da bi se unaprijedilo poslovanje teretnih morskih luka u Republici Hrvatskoj, potrebno je

da Ministarstvo, udruženje luka, lučke uprave i važniji sudionici u poslovanju poduzmu određene

aktivnosti.

Prije svega to se odnosi na uskladbu prometne i lučke politike u Hrvatskoj s načelima,

razvojnim ciljevima i mjerama europske prometne i lučke politike. Zatim treba prilagođavati

poslovanje teretnih morskkih luka tendencijama pomorske robne razmere jer s pojavom novog

tereta može doći do potreba za novom mehanizacijom, pa i za drukčijim tipom skladišta.

Jednako tako, druga vrsta tereta dovodi u luku drukčije brodove, kojima trebaju

odgovarajuće obale, primjerenu tehnologiju rukovanja teretima i drukčije obalne površine. Kako

bi se unaprijedilo psolovanje teretnih morskih luka, potrebna je i informatizacija na svim

razinama poslovanja, koja uključuje računalno-informatizacijsku povezanost i razmjenu

podataka, i unutar samih poduzeća i u sklopu cjelokupnoga prijevoznog lanca i gospodarskih

subjekata koji djeluju u sklopu njega.

48

6. ZAKLJUČAK

Osnovna privredna funkcija međunarodne špedicije se ogleda u tome da ona kao

djelatnost organizacije otpreme, dopreme i prijeoza robe, pronađe i osigura najbolje ekonomske

uvjete za otpremu, dopremu i prijeoz robe kako bi cjelokupni proces transporta bio izvršen na

siguran, stručna i ekonomičan način.

Špedicija je gospodarska djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme i dopreme robe te

provozom robe kroz neku zemlju i ostalim poslovima koji su s tim u vezi. Špediter se još može

definirati i kao gospodarstvenik, odnosno pravna ili fizička osoba koja se isključivo i u obliku

stalnog zanimanja bavi organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe svojih nalogodavatelja

pomoću prijevoznika, te drugim poslovima koji su u vezi s otpremom, dopremom i provozom

robe. Špediciju kao aktivnost možemo opisati kao skup specifičnih funkcija, poslova, operacija,

vještina i pravila koja djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara

svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i

multimodalnom transportu. Međunarodna špedicija se odnosi na skup specifičnih funkcija,

poslova, operacija i pravila koja djelotvorno omogućuju otpremu robe iz vlastite u strane države,

dopreme robe iz stranih u vlastitu državu i provoz robe iz stranih država preko vlastite države.

Pravni položaj špedicije kao djelatnosti u Hrvatskoj datira još iz 19. stoljeća. Špediterska

djelatnost u Hrvatskoj bila je zakonski uobličena još u doba Austro-Ugarske Monarhie, odnosno

Austrije. Pravni sustav Republike Hrvatske počeo se oblikovati po uzoru na pravne sustave

razvijenih kapitalističkih država zapadne Europe, odnosno položaj špeditera u hrvatskom

pravnom sustavu identičan je položaju špeditera gotovo svih visokorazvijenih država, ali i većine

država u tranziciji.

Osnovni zadatak međunarodnog špeditera je da oslobodi svojeg nalogodavca cjelokupnog

napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u međunarodnom prometu, kako bi

nalogodavac mogao svu svoju pozornost koncentrirati na svoju osnovnu djelatnost. U izvršavanju

toga zadatka međunarodni se špediter susreće s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim poslovima

bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati suvremeni vanjskotrgovinski i prometni sustavi.

49

Poslovi koje špediter obavlja u sklopu svoje djelatnosti dijele se na osnovne špediterske poslove i

na specijalne špediterske poslove.

Luke predstavljaju golemu ekonomsku snagu te imaju važnu ulogu u svjetskoj i

nacionalnoj privredi i međunarodnoj robnoj razmjeni. Svrha postojanja luka i njen osnovni

zadatak je povezivanje kopnenog i pomorskog prometa, a na to se nadovezuju mnogobrojne

djelatnosti koje se obavljaju u lukama. Djelatnost luke seže duboko u pozadinu svake države tako

da događanja u luci imaju snažan odraz na privredu cijele države, pa isto tako i na privredu

drugih država.

Hrvatske luke imaju važnu ulogu i veliko potencijalno značenje koje se temelji na

povoljnom zemljopisnom položaju.

Zbirni prometni kapacitet hrvatskih luka s funkcijom u međunarodnom prometu iznosi

oko 23 milijuna tona suhih tereta, što uz kapacitet naftnog terminala u luci Rijeka od oko 16

milijuna tona godišnje, daje ukupni kapacitet od oko 39 milijuna tona suhog i tekućeg tereta.

Glavnina tog prometnog kapaciteta odnosi se na luke Rijeka i na luku Ploče.

Jedna od najvažnijih zadaća luka je da prate novonastale promjene i prilagođuju se sve

većim količinama roba, ali i promjenama koje se zbivaju kod glavnih nositelja međunarodne

razmjene dobara.

Nadalje, u organizaciji provoza robe špediter obavlja sve one zadatke koje i inače obavlja

u organizaciji dopreme i otpreme robe. On organizira dopremu provozne robe iz jedne zemlje

koju nakon preuzimanja otprema u drugu zemlju.

Špediter ima ulogu prihvata robe koja se sastoji u obavljanju funkcija primatelja te u

organizaciji daljnje otpreme, odnosno dostave robe primatelju.

Daljnja otprema, odnosno dostava primatelju može se obaviti istim prijevoznim

sredstvom kojim je roba dopremljena iz inozemstva ili drugim prijevoznim sredstvom, bilo to

vlastitim vozilima primatelja robe ili vozilima špeditera, a to mogu biti pošiljke dopremeljene

pomorskim ili zračnim prijevozom, te ostale komadne i zbirne pošiljke.

50

Jedna od osnovnih obveza špeditera je da izvrši prihvat i predaju robe i da upozori

nalogodavca na nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, oštećenja ili manjka sadržaja. Naime,

da bi špediter mogao organizirati otpremu robe, odnosno na predaju robe vozarima, on ima

obvezu da je sam prethodno primi, odnosno prihvati. Roba koju špediter radi otpreme prihvaća

mora biti spremna za prijevoz. Obveza je nalogodavca da pripremi robu za transport. Međutim on

može dati nalog špediteru da izvrši i one radnje koje uvjetuju spremnost robe za prijevoz. Roba je

spremna za prijevoz samo ako je propisno pakirana, pravodobno stavljena na raspolaganje

špediteru, prihvaćena od nalogodavca te prihvaćena od trećih osoba.

Nadalje, u organiziranju otpreme, dopreme i provoza robe, međunarodni špediteri

obavljaju i poslove ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja tereta. Kada je riječ o brodovima upotrebljavaju

se izrazi ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta.

U najvažnijim teretnim lukama koje su od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku,

osjeti se osjetan pad prometa, generalnog, rasutog i kontejnerskog, te tekućeg tereta.

Iz godina u godinu promet hrvatskih luka je u stalnom padu, a na to upozoravaju i

najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. Dovoljno je spomenuti da je u prvih devet

mjesecei 2011. godine prekrcano više od 17 milijuna tona, a tijekom prošle godine 14,5 milijuna

tona, te ako bi se ovogodišnji prekrcaji mjerili dosadašnjim polugodišnjim učinkom, do kraja

godine količine prekrcanog tereta na jadranskim dokovima jedva da bi dosegnule 7,5 milijuna

tona.

51

LITERATURA

1) KNJIGE:

1. DUNDOVIĆ, Č., KESIĆ, B.: Tehnologija i organizacija luka, Pomorski fakultet

u Rijeci, Rijeka, 2001.

2. IVAKOVIĆ, Č., STAKOVIĆ, R., ŠAFRAN, M.: Špedicija i logistički procesi,

Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2010.

3. KESIĆ, B.: Ekonomika luka, Pomorski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci,

Rijeka 2003.

4. KIRINČIĆ, J.: Luke i terminali, Školska knjiga, Zagreb, 1991.

5. MITROVIĆ, F., KESIĆ, B., JUGOVIĆ, A.: Menadžment u brodarstvu i

lukama, Split, 2010.

6. TURINA, A.: Međunarodna špedicija I knjiga, Viša pomorska škola u Rijeci,

Rijeka, 1965.

7. ZELENIKA, R.: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996.

8. ZELENIKA, R.: Špediterovo pravo, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001.

9. ZELENIKA, R.: Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet u Rijeci,

Rijeka, 2005.

2) OSTALI IZVORI

10. DUNDOVIĆ, Č., KOLANOVIĆ, I.: Ocjena i tendencije razvitka prekrcajnih

kapaciteta hrvatskih morskih luka, Izvorni znanstveni rad, 2002., Hrčak, portal

znanstvenih časopisa Republike hrvatske, (10.09.2013.)

11. ZELENIKA R., MRVČIĆ, A., SKENDER PAVLIĆ, H.: Analiza i ocjena

stupnja uspješnosti u poslovanju teretnih morskih luka u Republici Hrvatskoj,

Pregledni rad, lipanj, 2011., Hrčak, portal znanstvenih časopisa Republike hrvatske,

hrcak.srce.hr/file/102050, (15.09.2013.)

52

12. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine, 158. 2003., čl. 40.

i 42.

13. Luka Rijeka, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrasturkture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9731 (01.09.2013.)

14. Luka Ploče, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9732 (01.09.2013.)

15. Luka Zadar, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9733 (01.09.2013.)

16. Luka Šibenik, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9734 (01.09.2013.)

17. Luka Split, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9735 (01.09.2013.)

18. Luka Dubrovnik, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=9736 (01.09.2013.)

19. Promet u državnim lukama, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/default.aspx?id=480 (01.09.2013.)

20. Promet luka, www.lukarijeka.hr (12.04.2013)

21. “U lukama čak 20 posto manje tereta nego lani”, Džambo, M.,

www.slobodnadalmacija.hr (26.09.2013.)

22. DUNDOVIĆ, Č., RUDIĆ, D.: Morske luke i morsko brodarstvo Primorsko-

goranske županije – postojeće stanje i razvojne koncepcije, Izvorni znanstveni rad,

2005.

53

IZJAVA

kojom izjavljujem das am diplomski rad s naslovom ULOGA ŠPEDITERA U

ORGANIZACIJI OTPREME, DOPREME I PROVOZA ROBE PUTEM TERETNIH

MORSKIH LUKA, izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Blanke Kesić, a pri izradi

diplomskog rada pomagala mi je i asistentica mr. sc. Helga Pavlić Skender. U radu sam

primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literature koja je navedena na

kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno

ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i

povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika. Također,

izjavljujem das am suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama.

54

Studentica

Andrea Vodopija