BibliotekaIrfan i hikmet

Naslov izvornikaرسالة الوالية

UrednikAmar Imamović

Likovno oblikovanje Senad Pepić

Allame Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai

POSLANICA O VELAJETU

Put spoznaje Boga

Sa arapskog preveo Amar Imamović

Fondacija “Baština duhovnosti” Mostar 1433/2012.

5

Riječ urednika

S ciljem predstavljanja irfana, odnosno gnoze ili puta spo-znaje Boga – kako stoji u podnaslovu ove poslanice –

kakvim se baštini unutar ehli-bejtskog učenja, izbor ovog djela se neizbježno nametnuo iz više razloga. Jedan od tih razloga je sâm autor djela veliki filozof, tumač Kur’ana i arif Allame Tabatabai, čiji autoritet jamči visok znanstveni nivo ispisanih redaka, a njegova duhovna realizacija vje-rodostojnost duhovne metode predočene u djelu. I pored toga što je Allame Tabatabai ostao prepoznatljiv – pored svojih ostalih vrhunskih naučnih kvaliteta što svjedoči nje-gova zaostavština – kao realizirani arif, onaj ko je našao svog Boga, jedino djelo koje je napisao na polju irfana je upravo “Poslanica o velajetu”, koja, zanimljivo je primijetiti, nije štampana za njegova života.

Drugi razlog koji nas je vodio kod izbora ovog djela je pristup i način na koji se obrađuje tema velajeta, a koji čini jedan od temelja islama, posebno unutar irfana, kako je po-jašnjeno u ovoj poslanici.

Mal je broj djela koja obrađuju temu velajeta, opet iz više razloga, a prije svega zbog prirode ovog pitanja, odnosno tanahnosti duhovnog puta kojem su posvećeni rijetki te slo-jevitosti i težine spoznaje Boga. Upravo stoga, mal je i broj učenjaka koji su kompetentni i imaju znanja da govore na ovu temu.

Treba reći da je “Poslanica o velajetu” pisana na jedan tradicionalan način prilično koncizno, a često progovara tek kroz aluzije, što je i razumljivo zbog sâme teme i njenih

6

zahtjeva. Za potpuno razumijevanje ove poslanice, a time i pitanja velajeta, kao što je rečeno, neophodno je poznavanje teozofije na razini Mulla Sadrinog Asfara, kao i Fususa od Ibn Arebija. Ova činjenica, a i neki drugi razlozi, navodili su nas da objavljivanje ovog djela sačeka neko vrijeme i da bude dopunjeno primjernim komentarom. Međutim, prevagnu-la je želja za što skorijim pojavljivanjem ovog izvanrednog djela kao poklona svim zaljubljenicima u put spoznaje Uzvišenog Boga.

Kod ovog izdanja zadovoljili smo se samo kratkim po-jašnjenjima drugih učenjaka koji ne postoje u originalnom rukopisu Allame Tabatabaija. Nadamo se da će to biti od ko-risti cijenjenim čitaocima. Neki podnaslovi ne postoje u ori-ginalu, a naknadno su uvedeni radi lakšeg pregleda teksta. Na kraju poslanice donosimo i kratak ogled o pojmu velajeta, budući da je on manje poznat na ovim prostorima, s namje-rom da što podrobnije predstavimo ovo pitanje.

7

Sva hvala pripada Gospodaru svjetova. Neka su blagoslo-vi i selami Njegovim bliskim prijateljima, a posebno našem predvodniku Muhammedu i njegovoj čistoj porodici!

Ovo je poslanica o velajetu, koji predstavlja krajnje, istinsko savršenstvo čovjekovo, krajnju namjeru zbog koje je uspostavljen i poslat istinski božanski zakon, prema onome što se jasno dâ shvatiti iz dokaza, i na što ukazuje jasan govor vjere, predaja i vjerskog naslijeđa. Tekst koji slijedi podijeljen je u nekoliko poglavlja. Uzvišeni Bog najbolji je Pomoćnik!

9

Prvo poglavlje

O TOME DA SPOLJAŠNOST VJERE IMA SVOJU UNUTRAŠNJOST I DA NJENA ISTINSKA

FORMA U SEBI SAŽIMA MNOŠTVO ZBILJA

DEFINISANJE STVARI ZBILJE I STVARI ČIJA JE STVARNOST KONVENCIONALNE PRIRODE1

Bića se, iz jednog ugla gledano, dijele na dvije skupine, jer za svako značenje koje percipiramo ili postoji stvarni objekt u izvanjskom svijetu (bilo da postoji onaj koji percipira ili ne – kao što su supstance izvanjskog svijeta, odnosno biljke, životinje i sl.); ili za to percipirano ne postoji odgovarajuća zbilja, odnosno ne postoji objekt u izvanjskom, pojavnom svi-jetu kojem bi ono odgovaralo, kao što je vlasništvo [znači da ako nema naše percepcije ni ta stvar neće postojati]. U izvanj-skom svijetu ne nalazimo nikakav objekt za koji bi rekli da je upravo to “vlasništvo”. Postoji posjedovana stvar, što je u nekim slučajevima zemlja, te sam posjednik, odnosno čovjek. Zapravo, “vlasništvo” je pojam koji svoje postojanje zahvaljuje percepciji i razumijevanju odnosa između stvari, i da nije te percepcije ne bi bilo ni koncepta vlasništva, ni vlasnika, ni po-sjedovanog, jedino bi ostali čovjek i komad zemlje.

Prvi oblik percepcija se naziva zbiljski (حقيقت), a drugi kon-vencionalni, odnosno relativni (اعتبار). Ovu istinu smo dokazali

1 Naslove unutar poglavlja dodao je izdavač kako bi čitaocima olakšao prohod kroz tekst.

10

u knjizi El-’Itibârât ( -gdje smo rekli da svaka konven ,(االتعباراتcionalna pojava ovisi o nekoj zbilji i utemeljena je prema njoj.2

Nakon podrobne analize shvatit ćemo da su svi pojmovi i značenja koja se tiču čovjeka i odnosa između samih tih pojmova konvencionalne prirode, kao što su vlasništvo i ono što je čovjeku svojstveno: vlast, društveni odnosi te pitanja koja stoje u vezi sa društvom i sl.

Međutim, osjećaj potrebe za zadovoljavanjem osnovnih potreba u društvenom i civilizacijskom okruženju koji je du-boko usađen u čovjekovo biće te jak nagon da priskrbi dobra i otkloni od sebe štete, primorali su čovjeka da ustanovi kon-vencije, odnosno dogovorene propise i zakone.

Kao što za jednu biljku postoji niz uređenih prirodnih pojava pomoću kojih ona čuva svoju bît, tako i za čovjeka postoji prirodno uređenje sa sebi svojstvenim odlikama po-moću kojih on čuva temelje svoje bîti, s tom razlikom da je ovaj poredak kod čovjeka oblikovan i uspostavljen uz po-moć imaginarnih značenja ( -i stvari konvencional (معاين وهميةne prirode ( budući da je spoljašnost ovog poretka ,(امور اعتباريةuređenje koje je konvencionalne prirode, a njegova unutraš-njost je stvoreno, prirodno uređenje.

Čovjek, izvana gledano, živi u konvencionalnom uređenju, ali gledano iznutra i po zbilji, on živi u uređenju stvorene prirode. Ovu veoma važnu činjenicu dobro shvati!3

2 Pogledati: Allame Tabatabai i Murteza Mutahari: Usûle felsofe we raveše reâlism, fasle 6., Edrâkâte ‘ete‘bâri.

3 Murteza Mutahari kaže: “U vezi sa ovim potrebno je pojasniti neke stvari, naročito zbog onih koji mogu pogrešno zaključiti i reći: Budući da su konvencionalni pojmovi arbitarne i dogovorne prirode i nemaju nikakvog odraza u spoljnjem svijetu, tj. nemaju objekta, onda su oni izmišljeni, što znači da su ih umovi svojom kreativnom moći osmislili. Međutim, ovako mišljenje je netačno, jer moć spoznaje nema takvu mogućnost i snagu izmišljanja slika, bilo da ta slika ima objekt u spo-ljašnjem svijetu, kao zbilje, ili da nema, kao konvencije... Sve dok moć spoznaje ne ostvari doticaj sa nečim stvarnim ne može ni oblikovati

11

Ukratko, ovakav svijet konvencije opstoji u okrilju druš-tva i života u zajednici. Tamo gdje nema zajednice nema ni konvencija i različitih oblika dogovornih odnosa. Odnos ove dvije postavke je poput odnosa konverzirane kontradikcije u logici.4

Nakon ovoga, treba imati na umu činjenicu da su sva učenja koja se tiču početka stvaranja, kao i učenja i propisi koja se tiču svijeta koji dolazi nakon Ovog svijeta, odnosno proživljenja, čije je tumačenje u odgovornosti vjere, izrečena jezikom koji je proizišao i odgovara potrebama konvencija, što potvrđuje ispravno razumijevanje ovog pitanja.

S obzirom na to da se pitanja vezana za život u zajednici, odnosno suživotu kroz uzajamno pomaganje, mogu riješiti samo u okviru propisa, to znači da su i ona izrečena jezikom konvencije. Dakle, u ovom slučaju postoji niz drugih zbilja koje se temelje na jeziku konvencije, a isto vrijedi i za razinu propisa.

Drugim riječima, prije pojave života u zajednici, u svjeto-vima koji prethode postojanju čovjeka kao društvenog bića, kao i nakon života u svjetovima koji dolaze nakon smrti, ne postoje društvo i civilizacija, pa samim tim, u spomenutim svjetovima i razdobljima, ni konvencionalni zakoni nemaju smisla i značenja. [To znači da čovjek u tim svjetovima ima posla sa zbiljom i stvorenim, i on će biti proživljen kao poje-dinac, dakle nema mjesta za konvencionalne zakone.]

Prema tome, sva učenja i propisi koja se spominju u vjeri govore o drugim zbiljama, ali jezikom konvencije, a trenu-tačna dionica našeg postojanja se odvija na razini propisa. Što, opet znači da Božija vjera pitanja Budućeg svijeta smatra

sliku toga. Aktivnosti koje um ispoljava jesu razni načini raspolaganja slikama, kao što je uopćavanje, ekstenizam, analiziranje, raščlanjivanje na manje jedinice, percipiranje. (Madžmue âsâr ostâd Mutahari), sv. 6., str. 394.; Op. prev.)

4 Svakoj postavci koja je sa stajališta logike ispravna i konverzirana kon-tradikcija je ispravna. (Op. prev.)

12

zasnovanim na propisima i djelima ove razine egzistiranja i njihovu zbilju povezanom sa ovim uređenjem.

Postojanje odnosa i povezanosti između dvije stvari po zbilji, za sobom povlači njihovo jedinstvo u načinu postoja-nja i poništenju. Ovo smo argumentirano dokazali na dru-gom mjestu. S obzirom da su ove stvari zbiljski i izvanjski objekti, postoji odnos i povezanost između njih i zbilja koje čine unutrašnjost i tajne konvencionalnih pitanja, ali ne u sa-mim tim stvarima. Ovim je dokazano da za spoljašnost vjere postoji unutrašnjost, a to nam je i bila namjera.

UPOTPUNJENJE RASPRAVE ARGUMENTIMA IZ BOŽIJE KNJIGE I SUNNETA

Onome ko obrati pažnju na dokaze Kur’ana i sunneta koji govore u prilog tvrdnji da za spoljni aspekt vjere po-stoji unutarnji, te u cijelosti uzme u obzir ova dva auten-tična izvora, bit će mu potpuno jasno da u njima postoje skrivena znanja i tajne koje nama nisu dostupne i niko ih ne poznaje osim Uzvišenog Boga i ljudi kojima je On zado-voljan. Božija Knjiga je puna ovakvih primjera, a jedan od njih je i sljedeći ajet:

اليوان لو كنوا يعلمون رة لهي ار اآلخي نيا إيال لهو ولعيب إون ادل ي الياة ادل ه وما هذيŽivot na Ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo Onaj svijet je život, kad bi samo oni znali!5

Zaista, istinski život jeste ahiretski život, zbog toga što Uzvišeni Allah kroz više ajeta Ovaj svijet opisuje kao igru i za-bavu, dok istinski život pripisuje isključivo Ahiretu. Uzvišeni

5 El-’Ankabût, 64.

13

Gospodar u Svom govoru ovo iskazuje, jezikom logike reče-no, ograničenjem jedinki ( kada onaj kome se obraća – (قرص افرادvjeruje u učestvovanje i drugih jedinki po nekom pitanju ili oprečnim ograničenjem (قرص قلب) – kada onaj kome se obraća vjeruje u nešto što je oprečno onome što mu se želi reći.6

I sljedeći ajet svjedoči ovu istinu:

رةي هم غفيلون نيا وهم عني اآلخي يعلمون ظاهيرا مين الياةي ادلOni znaju samo spoljašnju stranu života Ovoga svijeta, a prema Onom svijetu su nemarni.7

Ovaj ajet nam otkriva da u ovosvjetskom životu postoji i nešto drugo mimo samog razumijevanja spoljašnjeg, a to je njegovo unutarnje lice ili oblik – što je ustvari Budući svijet. Ova istina se u ajetu da razumjeti iz riječi gaflet, tj. nemar.

Primjer ovakvog načina izražavanja nalazimo i u našem svakodnevnom govoru, kada npr. jedna osoba kaže drugoj: “Shvatio si moje riječi, ali si bio nemaran prema nečemu drugom u mom govoru.” Ovakva izjava ukazuje da je ono

6 Allame Tabatabai u El-Mizânu (prijevod na perzijski jezik Musavi Ha-medani, sv. 16., str. 224.) tumačeći ovaj ajet kaže: “Riječ lahv u zna-čenju je svakog beskorisnog posla koji sprječava čovjeka da se bavi važnim poslom, okupirajući ga sobom. Prema tome, jedan od primje-ra pojma lahv bio bi ovosvjetski materijalni život, budući da svojim blještavilom i nestajućom ljepotom čovjeka odvlači od vječnoga živo-ta, privlačeći svu njegovu pažnju na sebe. Riječ le’ib označava posao ili poslove sa jednim imaginarnim poretkom i ciljem, poput dječijih igara. Kao što je ovodunjalučki život lehv, također, je i le’ib zbog toga što je prolazan i kratkotrajan kao što su i dječije igre. Neka djeca sa neobičnom pohlepom, žarom i uzbuđenjem započinju igru i veoma brzo se zasićuju i odvajaju od nje... Ovaj kur’anski ajet dunjalučki ži-vot ograničava na lehv i le’ib nipodištavajući ga riječju Ovom, a ahiret-ski život veže za stvarni život, a taj ekskluzivitet iskazuje izrazima naglašavanja poput inne i lam kao i uz pomoć nespojene zamjenice hije te imenskom rečenicom.” (Op. prev.)

7 Er-Rûm, 7.

14

što nije uzeto u obzir i prema čemu se odnosilo sa nemarom, upravo “unutrašnjost” govora.8 Ovo potvrđuje i sljedeći ajeti:

يك مبلغهم مين العيلمي إين نيا ذل ن تول عن ذيكرينا ولم يريد إيال الياة ادل عريض عن مفأ

يمني اهتدى علم بيمن ضل عن سبييليهي وهو أ علم ب

ربك هو أ

Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na Ovom svijetu želi, to je vrhunac njihova znanja. Gospo-dar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravom putu!9

Iz ovih ajeta se može zaključiti da je sjećanje na Boga i svijest o Njemu, ustvari, kretanje na Njegovom putu, dok je izbjegavanje svijesti o Bogu okretanje od Njega. Sigurno je da se sjećanje na Boga i svijest o Bogu mogu ostvariti samo napu-štanjem Ovoga svijeta, kao što je sigurno da je znanje onih koji su napustili svijest o Bogu ograničeno na pitanja Ovog svijeta. Njihovo znanje ne prelazi okvire Ovog svijeta, budući da je više moguće postići samo u okrilju svijesti o Bogu.

Sigurno je da postoje i druge Istine, koje ne potiču iz Ovo-ga svijeta i koje egzistiraju izvan njega, ali u njegovom produ-žetku. Postoji mnogo onih koji steknu znanje i uvid u njih, a mnogo je i onih koji se zaustave na spoljašnosti Ovog svijeta.10

Više o ovoj temi bit će govora na kraju poglavlja, ako Allah to bude htio.

8 Allame Tabatabai tumačeći ovaj ajet u El-Mizânu (prijevod Musavi Ha-medani, sv. 16., str. 226.) kaže: “To što je riječ zahir, tj. spoljašnost, u ajetu navedena u neodređenom oblik: ‘Samo neku spoljašnost znaju od Du-njaluka’ – jeste radi toga da ponizi i obezvrijedi Ovaj svijet. Spoljašnost ovosvjetskog života za razliku od njegove unutrašnjosti jeste ono što per-cipiramo čulima. A ova percepcija i osjetila potiču ljude na aktivnosti i radnje u cilju sticanja dobara Ovoga svijeta. Vezanost srca za Ovaj svijet čini ljude zaboravnim kada su u pitanju Budući život i učenja vezana za njega, te nemarnim prema njegovim dobrima i koristima.” (Op. prev.)

9 En-Nedžm, 29-30.10 Vidjeti: Tefsir El-Mizân, u prijevodu na perzijski jezik Musavi Hamedani,

sv. 19., str. 65. (Op. prev.)

15

Hadiski argumenti

Među predajama koje govore na ovu temu je i sljedeća, zabilježena u zbirci Bihâru-l-envâr,11 a Medžlisi je prenosi iz djela El-Mahâsen.12 U njoj Allahov Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Mi, poslanici, obraćamo se ljudima u skladu s njihovim razumijevanjem.”

Ova izjava je ispravna i ima smisla u slučaju da postoje stvari koje ne razumiju oni kojima se obraća predaja. Tako-đer, Poslanik je u gornjoj predaji iskoristio izraz “obraćamo”, a nije rekao objasniti, podsjetiti, govoriti i sl., što samo po sebi ukazuje na to da su poslanici prenosili učenja koja su odgo-varala moći razumijevanja njihovih sljedbenika, izbjegavajući pritom teško razumljiv i složen govor. Naravno, ovo ne znači da je radi zadovoljavanja načina izlaganja običnom puku time uskraćeno prenošenje i obznanjivanje mnogih učenja – to je bila milost samo jednom dijelu ljudi.

Drugim riječima, ova predaja se odnosi na kvalitet, a ne na kvantitet. Dakle, ova izjava ukazuje na činjenicu da je zbi-lja ovih učenja iznad razuma koji je ograničen na demonstra-tivni silogizam, dijalektiku i retorički silogizam. Poslanici su se kod prenošenja učenja i zbilja koristili svim logičkim i racionalnim metodama, kao što su silogizam, dijalektika i moralne propovijedi. Ukratko, da bi objasnili svoja učenja poslanici su se koristili svakim mogućim dozvoljenim meto-dom i sredstvom.

Iz rečenog je jasno da za ova učenja postoji razina iznad razine običnog govora. U slučaju da se ona spuste sa uzviše-ne razine na ovu običnu razinu, razinu riječi, razum običnih ljudi nije u stanju da ih prihvati. To je zato što ta učenja ne smatraju jasnim, ili smatraju da su u suprotnosti sa njihovim običnim i prostim razumijevanjem.

11 Biâhru-l-envâr, sv. 1., str. 106.12 Ahmed Barqi: El-Mahâsen, sv. 1., hadis 615., str. 310.; Medžlisi: Bihâru-l-

-envâr, sv. 1., str. 106.

16

Također, iz ovoga se može shvatiti da metod percipiranja i dostizanja ovih učenja i njihovih zbilja nije metod racional-ne percepcije. Ovu važnu činjenicu ispravno shvati!

Jedna od predaja koje govore na ovu temu jeste i sljedeća, poznata predaja:

ملك مقرب �أو نبى مرسل �أو عبد �إن حديثنا صعب مستصعب، لا يحتمله �إلا

يمان مؤمن �أمتحن �لله قلبه بل�إ

“Zaista, naš govor je težak i otežan, ne može ga podnije-ti niko osim bliski melek, vjerovjesnik ili vjernik čije je srce Allah iskušao imanom.”13

Sljedeći hadis zabilježen je u knjizi Basâ’irud-deredžât, nepre-kinutim lancem prenosilaca do Ebu Sameta, i jasnije osvjetljava šta se želi reći:

“Čuo sam Imama Sadika kako kaže:

�إن حديثنا لا يحتمله ملك مقرب و لا نبى مرسل و لا عبد مؤمن

‘Naš govor ne mogu podnijeti niti bliski melek, niti vjero-vjesnik, niti vjernik rob.’

Potom ga upitah: ‘Pa ko onda može?’ On odgovori: ‘Mi ga možemo podnijeti.’”14

Predaja sličnog sadržaja postoji u broju skoro dovoljnom da budu tavatir. U nekima od njih je zabilježeno sljedeće:

“Rekoh: ‘Pa ko onda može da ih podnese, žrtvovao bih se za tebe.’ Imam reče: ‘Svako za koga mi to želimo.’”15

Također, u Basâ’irud-deredžât Mufaddel prenosi da je Imam Bakir rekao:

13 Šejh Saduk: Ma’âni-l-ahbâr, str. 188-189.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 2., str. 183.

14 Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, hadis 11., str. 23.15 Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, hadis 10., str 22.; Fejd Kâšâni:

Navâdiru-l-ahbâr, str. 58.

17

�إن حديثنا صعب، مستصعب، ذكو�ن، �أجرد، لا يحتمله ملك مقرب و لا

يمان نبى مرسل و لا عبد مؤمن �أمتحن �لله قلبه بل�إ

“Zaista, naš govor je težak (s’ab – صعب), otežan (mustes’ab ) – i edžred (ذكو�ن) – zekvan ,(مستصعب – -Ne može ga pod .(�أجردnijeti bliski melek, vjerovjesnik ili vjernik čije je srce Allah iskušao imanom. S’ab je ona stvar koju nisu uspjeli uzjahati, mustas’ab je ona stvar od koje se pri susretu bježi, zekvan je ono što sagorijeva vjernike, a edžred je ono što nije u vezi ni sa čim od onoga što je ispred i iza njega, a to su upravo riječi Allaha, dž.š.: Allah objavljuje najljepši govor16 – jer najljepši go-vor je naš govor i nijedno stvorenje ga ne može u potpunosti podnijeti, osim da ga izmjeri, odnosno odredi mu veličinu, a onaj koji stvar može izmjeriti veći je od te stvari. Neka je hvala Allahu na pomoći, a poricanje je nevjerstvo.”17,18

Govor Imama s početka hadisa “ne može ga podnijeti” pa sve do “osim da ga izmjeri” otkriva slojevitost njihova govo-ra, odnosno čovjek razumije razine tek nakon uvida u njiho-vu veličinu. Ovo potvrđuje, također, spomenuta predaja od Ebu Sameta u kojoj Imam kaže da se neki od govora imama ne mogu podnijeti. Prema tome, značenje ovih predaja je isto

16 Ez-Zumer, 23.17 Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, hadis 16., str. 24.18 Sa’b se kaže za divlju i neukrotivu životinju koju niko ne može uzjahati, su-

protno riječi zelul koja označava krotku životinju. Muste’sab označava živo-tinju od koje bježe čim je vide zbog njene siline i iz straha od povrede koju ona može nanijeti. Ovdje je hazreti Bakir svoj govor uporedio sa ovakvim životinjama. To znači da svako ne posjeduje moć i snagu približavanja tajnama porodice Božijeg poslanika. Zekvan dolazi od korijena zeket i kao što alame Medžlisi tumačeći sličan hadis kaže: Zekkau-l-mu’minin odnosno konstantno izaziva rasplamsalost i buktanje ljudskog uzbuđenja. Edžred se kaže za osobu na kojoj nema ni jedne dlake. Prema tome, ta osoba je čista i lijepa. Ovaj termin se koristi kao alegorija za svježinu i dobrotu. Zaključak: Naš govor je čist, nepatvoren, svjež i bez ikakve mahane. On uzrokuje uz-buđenje, nemir i pokretanje vjernika da ustanu i slijede nas. Također, težak je i niko ga ne može podnijeti. (Allame Sejjid Muhammed Husejn Teherani)

18

kao i značenje predaja u kojima stoji: “ne može ga podnijeti niko osim bliski melek” – a to je, da njihov govor ima različite razine, što ujedno i uopćava prijašnju Poslanikovu predaju: “Mi, skupina poslanika, obraćamo se ljudima u skladu s nji-hovim razumijevanjem.”

Nemoć stvorenja da odrede veličinu govora Imama pro-izlazi iz ograničenosti kapaciteta njihove egzistencijalne ra-zine. Budući da stvari percipiraju posredstvom ograničenih mogućnosti i ono što biva percipirano je ograničeno. Upravo ovo i jeste razlog zašto ljudi ne mogu u potpunosti pojmiti i podnijeti govor Imama, budući da je on neograničen, odno-sno izvan granica kontingentnog, a to je njihov položaj dat od Allaha, koji se ne može izmjeriti i odrediti niti jednom mje-rom, to je položaj apsolutnog velajata, o čemu će, ako Moćni Bog bude htio, u nastavku poslanice biti više riječi. Od predaja koje potvrđuju i potkrepljuju spomenuto mišljenje je i predaja koju prenosi Murazim, zabilježena u djelu Basâ’irud-deredžât:

“Imam Sadik je rekao:

، و هو �لظاهر و باطن �لظاهر و باطن �لباطن، �إن �أمرنا هو �لحق و حق �لحق

ر ر و سر �لمستسر و سر مقنع بالس ر و سر �لس و هو �لس

‘Zaista, naša stvar je Istina i Istina Istine, ona je spoljna i unutrašnjost spoljnjega i unutrašnjost unutrašnjosti, ona je tajna i tajna tajne i skrivena tajna i tajna pokrivena tajnom.’”19

U nekim predajama je zapisano:

�إن للقر�آن ظهر� و بطنا، و لبطنه بطنا �إلى سبعة �أبطن

“Zaista Kur’an ima spoljašnost i unutrašnjost, a unutraš-njost ima unutrašnjost do sedam dubina.”20

19 Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, hadis 4., str. 26.; Medžlisi: Bihâru- -l-envâr, sv. 2., hadis 33., str. 71.; ‘Avalimu-l-’ulûm, sv. 3., hadis 12., str. 314.

20 Šejh Saduk: Et-Tevhid, str. 363.; Tefsir Es-Sâfi, sv. 1., str. 31.; Tefsiru-l- -Mizân, sv. 1., str. 7. i sv. 3., str. 72.

19

�إن ظاهره حكم، و باطنه علم

“Spoljašnost Ku’rana je propis, a unutrašnjost njegova je znanje.”21

U nekim predajama koje se bave pitanjima predodređe-nosti i slobodne volje, kao i u predaji koju prenosi Murazim, zapisanoj u knjizi Et-Tevhid, pojašnjava se sljedeće: “Pitao sam Imama Sadika šta je određenje i slobodna volja. Imam reče: ‘Neka te Allah uputi.’ Tri puta odmahnu rukom da bi potom rekao: ‘Ako ti odgovorim na pitanje uznevjerovat ćeš (jer nećeš moći podnijeti).’”22

U stihovima koji se pripisuju Imamu Sedžadu kaže se:

ن يعبد �لوثنا؟! ورب جوهر علم لو �أبوح به لقيل لى: �أنت مم

“Koliko li je samo istinskog znanja, ako bih ga otkrio rekli bi mi: ‘Ti si, dakle, od onih koji obožavaju kipove!’”23

U predajama koje govore o vladavini Imama Mehdija, da Allah ubrza njegov dolazak, zapisano je da će on tada obje-lodanjivati tajne šerijata, a Kur’an će ga potvrđivati.24

U musned hadisu u Basâ’irud-deredžât Mus‘ad ibn Sadake prenosi od Imama Sadika, a on od Imama Bakira sljedeće: “Jednom prilikom u prisustvu Alija ibn Husejna Imama Sedžada spomenuo sam tekiju na što on reče: ‘Tako mi Allaha, da je Ebu Zerr znao ono što je u srcu Selmana, to bi ga ubilo, a Poslanik ih je pobratimio.’”25

21 Kulejni: El-Kâfi, sv. 2., hadis 2., str. 599.; Râvandi: El-Navâder, str. 144.; Šarh Usûli-Kâfi Li-Mâzanderâni, sv. 11., str 10.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 77., hadis 46., str. 137.; Qavanînu-l-usûl, str. 407.

22 Šejh Saduk: Et-Tevhid, hadis 11., str. 363.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 5., str. 53., hadis 89.

23 Târih Bagdâd, sv. 12., str. 487.; Mahdžatu-l-bejda, sv. 1., str. 65.24 Tabersi: El-Ihtidžâdž, sv. 1., str 360-361.25 Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, hadis 21., str. 26.; Medžlisi:

Bihâru-l-envâr, sv. 2., str. 190., hadis 25.; ‘Avâlimu-l-’ulûm, sv. 3., str. 503., hadis 24.

20

U drugoj predaji Imam Sadik nakon što je prenio Džabiru neke predaje reče: “Ako obznaniš ove predaje, neka je Božije prokletstvo na tebe, i prokletstvo meleka i svih ljudi.”

Također, u knjizi Basâ’irud-deredžât Mufaddel prenosi od Džabira predaju koja govori da se Džabir žalio Imamu Sadi-ku na skučenost i tjeskobu u grudima zbog podnošenja pre-daja i tajni koje čuva skrivene nakon Imama Bakira. Imam Sadik mu naloži da iskopa rupu, približi glavu njenom otvo-ru i izusti sve nepodnošljive tajne, a nakon toga da rupu po-novo zakopa. Ta rupa će čuvati tajne i biti će njihov povjer-ljiv čuvar. U zbirci hadisa Bihâru-l-envâr zabilježen je hadis preuzet iz djela Ihtisâs, kao i iz Basâ’irud-deredžât, u kojem Džabir prenosi da je Imam Bakir rekao: “O Džabire, ono što smo sakrili od tebe, veće je od onoga što smo ti otkrili.”26

Različite predaje o ovom pitanju su mnogobrojne. Zato nalazimo da su neki od sljedbenika Allahova Poslanika i Časnih Imama ubrojani u povjerljive ashabe koji su mogli nositi tajne, kao što su Selman Farsi, Uvejs Karani, Kumejl ibn Zijad Nahai, Mejsam Tammar Kufi, Rušejd Hadžari, Džaber Dž’ufi, neka je Božije zadovoljstvo sa svima njima!27

26 El-Ihtisâs, str. 272.; Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, str. 376.27 Vidjeti: Mahadždžetu-l-bejda, sv. 1., str. 61. do 66.; Bahru-l-ma’âref, sv. 2.,

poglavlje 49., str. 209. do 244.

21

Drugo poglavljeKAKO IZVANMATERIJALNO UREĐENJE

NIJE DOGOVORNE PRIRODE POSTAVLJA SE PITANJE: ŠTA JE NJEGOVA ZBILJA?

Dakle, sada kada je postalo jasno da su unutar Božijih propi-sa i nebeskih vjera skrivene tajne i zbilje, nameće se pitanje koje su vrste i roda ove skrivene tajne.

Racionalnim dokazima, odnosno demonstrativnom logi-kom, dokazano je da je odnos između uzroka i posljedice odnos savršenog i manjkavog. Svaka posljedica odgovara svom uzroku, odnosno, njemu je srodna, kao odnos sjenke i onoga od koga ta sjenka dolazi.1

Također, dokazano je da su različiti oblici manjkavo-sti neodvojivi od egzistencijalne razine posljedice i da ovo uređenje prirode i materije prethodi, u postojanju, drugim uređenjima i da se njihov odnos odvija kroz odnos uzroka i posljedice u nastavljajućem nizu, dok ne završi u prvotnoj Istini, Uzvišenom Bogu [što je ustvari Uzrok uzroka, dovo-ljan Sâm Sebi po Bîti Svojoj, Nužno biće].

Iz svega do sada rečenog može se zaključiti da sva savr-šenstva ovog nižeg uređenja postoje bez bilo kakve manjka-vosti u višem svijetu, čiji je položaj u odnosu na svijet mate-rijalne pojave poput položaja uzroka u odnosu na posljedice. Nedostaci i manjkavosti su svojstveni samo nižem svijetu,

1 U ovakvom odnosu nužno je da se sva savršenstva posljedice nalaze u uzroku, ali u savršenijem i potpunijem obliku. (Op. prev.)

22

dok u višem svijetu uopće nema govora o njima, niti postoje. Ova Istina je ovdje spomenuta u veoma sažetom obliku, a njeno pojašnjene, na način kako joj priliči, veoma je teško ili uopće nije moguće.

Primjerice, ovosvjetska savršenstva, kao što su ukusna hrana, napitak, lijepo lice i sl., ubrajaju se u najveća zado-voljstva Ovog svijeta. Međutim, njihov prvi nedostatak je vremenska ograničenost. Tužnije od toga jeste to da su ova zadovoljstva u ovih nekoliko dana života izložena hiljada-ma nedaća, između hiljada drugih nedaća, društvenim tre-venjima i pritiscima, iznenadnim neuspjesima. U slučaju da se bilo koja od nedaća sukobi sa nekim od ovosvjetskih za-dovoljstava to uništava njihovu ljepotu i privlačnost. Prema tome, žudnja za uživanjem kao i samo uživanje, pa i predmet uživanja, nalaze se među desetinama hiljada drugih činilaca koji stoje nasuprot njih i ako se na tren sukobe, uživanje gubi smisao i nestaje.

ODLIKE IMAGINALNOG SVIJETA, ODNOSNO SVIJETA FORMI (عالم خيال)

Nakon kraćeg promišljanja postaje jasno da svi nedostaci i manjkavosti potiču od materije i Svijeta prirode, s tim da neki nedostaci postoje od samog početka dok se drugi na-knadno javljaju, kao što su nedostaci u stvaranju, odnosno poremećaji koji se javljaju pri oblikovanju tijela. Može se reći da tamo gdje ne postoji materija nema ni nedostataka.

Ovo načelo vrijedi samo za ovosvjetsko uređenje, dok je viši svijet oslobođen od ovih nedostataka i manjkavosti. Bićâ višeg svijeta su forme bez materije, tako da u zadovoljstvima Svijeta formi (Imaginalnog svijeta) ne postoje nikakve uza-jamne isključivosti i dokidanja.

23

Ovdje se pod “materijom” misli na neosjetilnu supstancu koja reagira i podložna je uticajima, ali bez (جوهر غير محسوس)tjelesnosti (جسميت) i koja podrazumijeva formu bez materije. Ovo je važna činjenica i zato ovo ispravno shvati!2

Ako pažljivije osmotrimo, uvidjet ćemo da i u Svijetu formi postoje ograničenja i nedostaci, jer za sve ono što je ograničeno po svojoj bîti, postoji razina bez ograničenja koja je izvan njega. Ovo je dokazano na drugom mjestu. 3

Upravo zbog ovoga mora postojati uređenje u kojem će se nalaziti sva ova savršenstva i zadovoljstva bez i najmanje primjese nedostatka i ograničenosti.4 Dakle, zadovoljstva je-denja, pijenja, spolnog odnosa, gledanja, slušanja, nalaze se u Svijetu formi u tačno određenim okvirima, izvan kojih ne prelaze. To znači da se zadovoljstvo spolnog odnosa ne može doživljavati istovremeno sa zadovoljstvom jedenja i gledanja, kao ni zadovoljstvo jedenja istovremeno sa pijenjem.

Ovakva osobina Svijeta formi je posljedica ograničenosti bića koji nastanjuju ovaj svijet. Dok u Svijetu tedžerruda, koji je viši od Svijeta formi, u potpunosti nestaje bilo kakvog ograničenja. Sva savršenstva i zadovoljstva u Svijetu tedžer-ruda postoje na način jedinstva, sjedinjenosti i univerzalnosti. Ovu važnu činjenicu dobro shvati! Cijelo ovo učenje proizla-zi iz načelâ koja su utemeljena na dokazima o kojima se ra-spravlja u odgovarajućim znanostima, a što je potpuno jasno za izučavaoce tih znanosti.

Sve što je rečeno odnosi se na uređenje koje prethodi ovosvjetskom uređenju,5 s tim da u Svijetu formi nakon

2 Više: Allame Tabatabai: Nihâjetu-l-hikmet, šesti dio, od 4. do 6. poglavlja. (Op. prev.)

3 Koliko god svijet formi bio oslobođen nedostataka materijalnog svijeta, sama ograničenost zadovoljstava i postojanje granica između njih pred-stavlja veliki nedostatak. (Op. prev.)

4 To je Svijet tadžarruda (عالم تجرد) i Svijet uma (عالم عقل) koji su uzvišeniji od Svijeta formi, a to znači lišeni materije i forme. (Op. prev.)

5 Ovaj svijet formi je spuštajući za razliku od onoga koji dolazi nakon Ovoga svijeta i koji se još naziva i uzdižući Svijet formi. (Op. prev.)

24

Ovog svijeta vladaju isti zakon, ali s razlikom da Svijet formi u povratku, pri uzdižućem luku egzistencije, dolazi prije Svijeta uma i tedžerruda, za razliku od silazne pu-tanje, kada Svijet formi dolazi nakon Svijeta uma i tran-scendentnosti.

Naravno, između dionica egzistencijalnog spuštanja i povratka postoji i druga razlika, a to je da je materija ima-ginalnih slika upravo duša, koja sa dozvolom svog Gos-podara stvara ove slike. S obzirom da su ove slike jedno vrijeme bile u materijalnom uređenju, što je ustvari Svijet imaginacije (عالم وهم) i konvencije (عتبار�), i bile vezane za njega, stekle su određena postojana svojstva i stanja, što nekada odgovara spuštajućem Svijetu formi, a nekada ne odgovara. Svijet materije privlači pažnju na sebe i gradi za-store prema svjetovima van njega. Dakle, često su svojstva stečena na Ovome svijetu zastori nastali kao posljedica po-svećivanja pažnje nižem svijetu i zaborava viših svjetova. Suprotno tome, neka svojstva stečena na Ovome svijetu oblikuju se kao posljedica neposvećivanja pažnje varljivim slikama Svijeta materije, odbacivanjem ovog niskog svi-jeta i prekidanjem srčanih veza sa Svijetom prirode, kao i posvećivanjem pažnje svjetovima iznad Ovoga i sticanjem bliskosti sa njima.

Nakon što duša prekine veze sa Svijetom materije i napu-sti Svijet prirode, ona obujmljuje odgovarajuće stečene for-me čija zadovoljstva dolaze od svjetlosti Svijeta imaginalnog i Svijeta duše. Naravno, ova duša je bila bliska sa nekom od tih formi tokom prijašnjih razdoblja, dok se u ovom razdo-blju upoznaje sa Ruhom i Džennetom, a savršene forme i čovjekova duhovna zadovoljstva se mnogostruko uvećavaju u odnosu na ona koja je imao još na početku, u spuštajućem Svijetu formi, prije Svijeta materije.

Isto ovo vrijedi i za Svijet potpunog tedžerruda, odno-sno potpune oslobođenosti i transcendentnosti, a to je zbog mnoštva saznanja o ovom uređenju za razliku od onih koje

25

je duša imala o materijalnom uređenju. U Svijetu tedžerru-da duša posmatra svjetlosti i tajanstva, a meleci i berzahske duše se očituju. Sva zadovoljstva koja je duša okusila u Svije-tu materije sada posmatra u njihovom najugodnijem obliku, kao što su hrana, napici, haljine, žene, lijepi prizori, itd. Na-ravno, sva ova zadovoljstva se zbivaju na način otjelovljenja -uobličenja višega u posudi nižoj, sukladno spuštaju ,(تمثيل)ćim razinama. Ovo dobro shvati!

U Svijetu tedžerruda uopće ne postoje bol i tegoba svoj-stveni materiji (مادی) i imaginaciji (وهمی), niti bolesti i umor. Budući da svi oblici nedostataka, manjkavosti, bola, zamora itd., ne postoje već ni u Svijetu formi, sigurno je da ne posto-je niti u Svijetu tedžerruda koji je viši od njega.

Kada duša stekne postojana svojstva koja ne zaklanjaju uni-verzalije, odnosno, ne oblikuju zastore između nje i univer-zalija, može se desiti da obujmi svjetlosti Svijeta tedžerruda i bića toga svijeta, čija je potpuna ljepota, savršenost i blista-vost nesaglediva i neuporediva sa Svijetom formi.

Ovo uzdizanje i prevlast duše nad bićima Svijeta te-džerruda ponavlja se toliko puta dok duša ne realizuje sve svoje potencijale i mogućnosti i poprimi oblik položaja. Duša se uzdiže, stepen po stepen, dok ne stigne do ure-đenja Svijeta imenâ. Svijet imenâ je svijet potpune čisto-te, čiste izvornosti, cio ispunjen svjetlošću i blistavošću, u kojem nema ni trunke uprljanosti i tame. Duša posmatra sve stvari u njihovoj izvornosti, nepatvorenosti, bez i naj-manje primjese manjkavosti. Tako, duša posmatra znanje, snagu, život, blistavost, ljepotu, veličanstvenost, savr-šenstvo, sreću i dostojanstvo, sreću i ljepotu, u njihovom izvornom obliku.

Duša nastavlja ovo posmatranje sve dok ne dosegne svojstva i imena, da bi nakon toga iščezla u Uzvišenoj Bîti Božijoj, odnosno doživjela stanje iščeznuća – fenâa. U tom razdoblju duša biva skrivena slijedeći skrivenost Božiju, u

26

iščeznuću je po Njegovom iščeznuću, postoji po Njegovom postojanju – Uzvišen i Čist je On od svakog nedostatka!

يك المنته ن إيل ربوأ

Svršetak svih poslova je kod tvoga Gospodara.6

يك الرجع إين إيل ربGospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!7

Ovaj položaj se ostvaruje kada čista svojstva duše budu posvećena, odnosno, odgovaraju Svijetu Svetosti (عالم قدس). Međutim, ako ova svojstva budu odgovarala Svijetu materi-je, a ne Svijetu Svetosti, položaj duše će biti suprotan. U tom slučaju, šta god da duša bude posmatrala biće popraćeno te-gobom, bolima i patnjom. Koliko god da se duša trudi izaći iz ovog stanja patnje, opet će se vratiti svom prvobitnom po-ložaju, zbog svojih iskvarenih svojstava. Reći će joj se: “Okusi paklenu patnju!”

Dobro obrati pažnju na ovo!Zbilja nije onakva kako običan puk zamišlja: da je Džennet

jedna lijepa bašča, a Džehennem jedna rupa ispunjena va-trom. Zapravo, Džennet i Džehenem su cjelovita uređenja prostranija od Svijeta materije i neopisiva su.

Iz onoga što je do sada istaknuto, postalo je jasno da se duša u dolasku i povratku, svojoj spuštajućoj i uzdižućoj formi, razlikuje iz dva aspekta:

Prvo, duša je u svom povratku mnogo prostranija od onoga kakva je bila pri dolasku i više obuhvata, budući da se obogatila znanjima i percipiranim zbiljama u doticaju sa Svijetom materije i prirode; i kao drugo, duša je u povratku

6 En-Nedžm, 42.7 El-’Alek, 8.

27

imala mogućnost izbora između puta sreće i nesreće, čega nije bilo pri dolasku.

Naravno, ovo nije u oprečnosti sa predodređenošću ne-sretnika i sušenju tinte Pera njihove sudbine.

Znaj da su neka od ovih pitanja očigledna i nemaju potre-be za dokazivanjem, dok su druga na prvi pogled skrivena i nejasna, zbog čega su i navedeni dokazi u prilog njihove potvrde.

Iz do sada rečenog, postala je jasna veza između ljud-skih djela i asketizma u okvirima šerijata, s jedne, i obe-ćanja i prijetnji Uzvišenog Boga, koji su obznanjeni putem Njegovih poslanika, sa druge strane. O ovome će u nastavku biti više govora.

UPOTPUNJENJE RASPRAVE: ARGUMENTI IZ KUR’ANA I PREDAJA

Ako se bolje sagledaju odlike islamskog zakona, pa čak i zakona svih nebeskih vjera, otkrit će se činjenica da oni za cilj imaju samo usredotočenje čovjekove pažnje na zbilje koje su iznad prirode koja ga okružuje. Ovo je put nebeskih vje-ra, koje čovjeka znanjem pozivaju ka Bogu. Nebeski zakoni u svim svojim segmentima teže ka ovom cilju, stremeći ka njemu na svaki mogući način.

Tako se ljudi prema mjeri svoje posvećenosti Bogu i okrenutosti od ovog materijalnog uređenja, dijele u tri skupine:

Prva skupina su ljudi potpunog potencijala, koji su na polju znanja i djelovanja u cijelosti odvojili srce od Svijeta materije i dosegli potpunu sigurnost u božanska učenja, te su se srcem vezali samo sa Uzvišenog Boga. Ova skupina ljudi posmatra svjetove iznad Svijeta prirode i obujmljuju

28

Božije svjetlosti. Takvi su poslanici. Oni se u Kur’anu nazi-vaju bliskim (مقربين).

Druga skupina su ljudi potpunog uvjerenja, ali koji se nisu u cijelosti odvojili od Svijeta prirode jer su još uvijek pod uticajem pogrešnih i beznadežnih misli, i izloženi su udarima ovosvjetskih srčanih sklonosti, što im ne dozvo-ljava da se potpuno posvete svijetu koji je iznad prirode i da u potpunosti napuste materijalno uređenje, što ih čini ih očajnim.

Ova skupina obožava Gospodara “kao da Ga vide”. Nji-hov ibadet je iskren i potiče iz čiste duše, nije radi zabave i igre, već radi vjerovanja u skriveno. Oni su dobročinitelji u djelovanju, odnosno, sljedbenici ihsana. Pitali su Božijeg po-slanika, s.a.v.a., o ihsanu na što im je on odgovorio: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe.”8

Razlika između prve skupine, odnosno bliskih, i potonje skupine, ogleda se u razlici značenja rječci inne – zaista (إن�) i keinne – kao da (كاإن) koje se koriste u ovim predajama da bi se ukazalo na razliku njihovih stanja.

Treću skupinu ljudi, koji ne spadaju među prve dvije sku-pine, čini preostali dio čovječanstva, odnosno, većina ljudi. To su ljudi, osim onih koji su poricatelji i inadžije, koji mogu steći ispravno vjerovanje, posebno u vezi pitanja Boga, po-četka stvaranja i proživljenja. Oni djeluju u skladu sa svojim uvjerenjem, ali ne u potpunosti i do u detalje. Oni zaslužuju niži stepen zbog ljubavi koju gaje prema ovosvjetskim za-dovoljstvima i zbog slijeđenja strasti duše. Njihova ljubav prema Ovom svijetu i njegovom lažnom sjaju zaokupila je njihova srca više nego što bi trebalo, što dovodi do toga da ljubav ka ovosvjetskim stvarima bude cilj svih njihovih dje-latnosti, kretanja i mirovanja.

8 Tefsir Es-Sâfî, sv. 1., str. 503., štampan u pet svezaka, izdavač ‘E‘alemi; Šejh Tabersi: Madžma’u-l-bejân, sv. 2., str. 116.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 70., str. 219.

29

Ovakvo stanje jake sklonosti duše ka svemu ovosvjet-skom ograničava njihov trud i težnje u okvire Ovog svijeta, i oni pritom zanemaruju u potpunosti ono što je iznad ma-terije. To, opet, vodi nazadovanju i zaustavljanju na jednoj razini stanja, sprečavajući dušu da stiče ispravno uvjerenje i praktično djelovanje koje bi na nju ostavilo poželjan učinak. Jer, duša se zadovoljila samo jednim nizom radnji bez sadr-žaja, koji ne prelaze oblik forme. Ovo pitanje je toliko jasno da nema potrebe za daljnjim pojašnjavanjem.

Ako bi smo se našli u prisustvu velikog i moćnog vlada-ra, nema sumnje da bi osjetili promjenu u dušama. Malo po malo, ova promjena se očituje na licu i pokretima, odražava-jući skrušenost srca, a takvo stanje nam je strano u namazu, u prisustvu Uzvišenog Boga, Gospodara svih kraljeva!

Isto vrijedi i u slučaju kada znamo da smo pod pažnjom nekog vladara. U nama se tada javljaju stanja koja prije ni-smo imali. Istovremeno, vjerujemo da smo pod stalnom Bo-žijom pažnjom, On nas vidi i čuje, bliži nam je od vratne žile kucavice. Ali, i pored toga imamo toliko čvrsto povjerenje u uzroke i svakodnevna sredstva podložna grešci, što ni blizu ne nalazimo u nama kada je u pitanju Uzvišeni Bog! Vjeru-jemo da su sve stvari u Božijoj moći i da je On taj Koji stvara uzrok i Onaj koji dokida uzrok i sve što želi bez da Ga iko u tome može spriječiti. Također, imamo potpuno povjerenje u obećanja koja nam daju ljudi i učinke izvanjskih uzroka i oslanjamo se na njih, dok nemamo ni hiljaditi dio tog po-vjerenja u Božija obećanja i predskazanja o Ovom svijetu i onome što slijedi nakon smrti, o Sudnjem danu i obračunu ljudi. Ovih oprečnosti u našem vjerovanju i djelovanju je to-liko da se ne mogu ni izbrojati. Uzrok svemu tome je veli-ka posvećenost Ovom svijetu i potpuno povjerenje u njega. Predanost ovosvjetskim ciljevima u duši gradi ovosvjetske sklonosti, pa Ovaj svijet vlada dušom tako što urezuje slike u nju i stalno oblikuje jednu sliku nakon druge. Ovaj svijet u nama stalno oblikuje nove i nove slike. Upravo ovo uzrokuje

30

slabljenje uticaja istinskih učenja u duši. Istovremeno, time slabi i uticaj istinskih slika zbiljâ čija je svrha ostvarenje kva-litativne promjene duše. Iz ovoga je jasno zašto je u predaji rečeno: “Ljubav prema Ovom svijetu je korijen svih grijeha.”9

Opisana skupina ljudi ne može ostvariti potpuno napu-štanje Ovog svijeta, niti potpunu pažnju prema Gospodaru i posvećenost, osim u površnom obliku istinskog učenja i tje-lesnih djela koji su popraćeni slabašnom srčanom prisutno-šću, a Uzvišeni Bog je u ibadetu prisutan poput blijede slike.

Nakon što dobro sagledamo ove tri skupine, uočit ćemo da kod njih postoje zajedničke odlike i odlike koje su svoj-stvene samo jednoj skupini. Ono što postoji kod treće sku-pine ljudi, kada je riječ o raznim oblicima pažnje prema Uzvišenome Bogu i svijesti o Njemu te načinu napuštanja Ovog svijeta, može se naći i kod ostale dvije skupine, ali ne obrnuto.

Stoga, odgoj ove tri skupine ima zajedničke i zasebne aspekte. Upravo zbog ovoga, sveti zakon islama je odredio opća načela vjerovanja i praktične propise, označene kao obavezne (vadžib) i zabranjene (haram), tako da ih nijedna skupina ne može zanemariti. Pored toga, islam je odredio propise koji se odnose na sve pojedinačne radnje i osnovna načela u skladu sa zahtjevima potreba treće skupine ljudi. Tako postoje propisi definisani kao pohvalne (mustehab), pokuđene (mekruh) i neutralne (mubah) radnje. Islam je oja-čao ove propise u srcima ljudi tako što je za njihovo nepošti-vanje obećao kazne u Džehennemu, a za poštivanje nagrade u Džennetu. Ovo stanje se u zajednici održava posredstvom naređivanja dobra i odvraćanja od zla, jer najčvršći argument kod običnog puka jeste ponavljanje i stalno podsjećanje.

Isti propisi vrijede i za drugu skupinu, ali obogaćeni i prošireni moralnim pitanjima. Osnovna razlika između

9 Kulejni: El-Kâfi, sv. 2., str. 315.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 51.; str. 258.; Gavâlijul-le’âli, sv. 1., str. 27., hadis 9.

31

druge i treće skupine je u znanju koje posjeduju i njegovom učinku na njihove duše.

U vezi prve skupine ljudi, treba istaći da za njih vrijede precizniji propisi nego za drugu i treću skupinu. Često, neka dozvoljena, pohvalna ili neutralna radnja, prvoj skupini lju-di postaje obavezna ili nedozvoljena,10 kao što se i kaže u jednoj predaji: “Dobra djela pobožnih, hrđava su djela za bliske Bogu.”11

Također, ono što prvu skupinu čini posebnom su propisi kojih nema kod druge i treće skupine. To su obaveze čije je razumijevanje teško i nema načina da drugi budu njima poučeni.

Sve ove razlike i osobenosti postoje zbog toga što je po-kretačka osa prve skupine ljudi ljubav prema Bogu, a ne lju-bav prema vlastitoj duši. Dakle, razlika između prve i druge dvije skupine ljudi očituje se znanju, razumijevanja i shva-tanju, a ne u količini ili manjkavosti znanja, ili u njegovoj učinkovitosti ili neučinkovitosti.

Ako se želi pojmiti i steći jedan opći uvid u ovu istinu, treba se potpuno posvetiti razumijevanju različitih oblika jedinstva (تحاد�).

Život u zajednici ima sebi svojstvene propise, a isto tako i davanje sadake, prijateljstvo, ljubav, ekstaza, strasna za-ljubljenost, obuzetost strahopoštovanjem i sva druga stanja, imaju sebi svojstvene propise. Ovo je zbog toga što duša posjeduje različite razine i propisi jedne razine ne vrijede na drugim razinama.12

10 Primjerice, kao što je noćni namaz bio obavezan za Poslanika, a ne i za druge ljude. (Op. prev.)

11 Medžlisi: Bihâru-l-anvâr, sv. 17., str. 38.12 Ajatullah Mamduhi tumačeći ove riječi alame Tabatabaija kaže: “Ljubav

ima različite vrste i kategorije. Nekada jedna osoba ima određeni odnos s drugom osobom. Naprimjer, da su komšije, ali među njima ne postoji nikakva simpatija. Međutim, nekad su komšije, jedan drugom nazivaju selam i održavaju određenu vrstu druženja. Iznad toga je prijateljevanje.

32

Ukratko, svi božanski vjerozakoni, a posebno islam, sli-jede jedan osnovni cilj kroz sve pojedinačne i opće propise, a to je usmjeravanje potpune čovjekove pažnje i njegovog cijelog bića ka Bogu. Ovaj cilj se ostvaruje uobličavanjem od-govarajućih postojanih svojstava i stanja u okrilju istinskog vjerovanja i djela koja rađaju čista stanja čovjekove duše, povezana sa svetim postojanim svojstvima. Ovo se potpu-no jasno dâ shvatiti iz Božije knjige i predaja. Istovremeno, jasno je da je mjerilo u ovim poslovima pokornost Božijim zapovijedima ili njihovo kršenje, približavanje i udaljavanje od Boga, uzimajući u obzir različite vrste propisa i obaveza.

Treba reći da se sagledavanjem Božijeg vjerozakona lah-ko može zaključiti da je Uzvišeni Bog u Kur’anu, jezikom poslanika obećao položaje i počasti u skladu sa stanjima i postojanim svojstvima. Između položaja i postojanih svoj-stava postoji uska povezanost. Drugim riječima, duša dostiže položaj u skladu sa svojim stanjima i postojanim svojstvima koje je pojasnio sveti šerijat, kroz učenja o Bogu i proživlje-nju, Početku i Kraju.

Na kraju prvog poglavlja ukazano je da ova učenja sa-drže unutarnje tajne i zbilje koje nije moguće izreći te da ih obični puk ne može podnijeti. Ovim je postalo jasno koja su to pitanja!

Prijateljevanje je čvrsta prijateljska veza. Iznad prijateljevanja je ljubav, a iznad ljubavi je ekstaza, a iznad ekstaze potčinjenost, a iznad nje je utr-nuće. Ove stepene kategorišu u devet vrsta i kažu: še’af, šegaf, džava, tabal... spadaju u kategoriju ljubavi. Svaki od ovih stepena ima osobene uticaje, sve do stepena fenâa (utrnuća).” Allame Tabatabai je o ovome napisao i jednu kasidu u kojoj kaže:

Onoga dana kada sam se rodioŽig na srcu imadoh i zaljubljen bijah (Op. prev.)

33

Treće poglavljeOSIM POSLANIKA I DRUGI MOGU

DOSEGNUTI ZBILJE UNUTRAŠNJOSTI SVIJETA I SKRIVENIH TAJNI

Za velikane monoteističkih religija nema nikakve sumnje da su poslanici, i pored razlike u svojim položajima, imali vezu sa onostranim i da su imali uvid u zbilje Drugoga svijeta. Međutim, da li je ovaj položaj namijenjen samo njima? Da li je ova velika Božija blagodat svojstvena samo poslanicima ili i drugi ljudi, koji slijede poslanike kako mišlju tako i djelom, mogu dosegnuti ovaj položaj?

Drugim riječima, da li je uvid u unutarnje i znanje o ta-janstvima svojstveno samo poslanicima, a drugi ljudi na ovom materijalnom svijetu ne mogu naći puta do tih zbilja, osim nakon smrti, ili je i za njih takvo što moguće? Po našem mišljenju drugi stav je ispravan, a to znači da i drugi ljudi mogu stići do Skrivenog svijeta.

U objašnjenju treba navesti činjenicu da je odnos materi-jalnog svijeta sa nematerijalnim svijetom odnos uzroka i po-sljedice, savršenstva i manjkavosti i mi ovaj odnos nazivamo “unutarnje i vanjsko”.

S obzirom da je vanjština nužno očitovana, a posmatranje vanjštine ne može biti u potpunosti lišeno posmatranja unu-tarnjeg – zato što je spoljnja egzistencija jedan od stepena unutarnje egzistencije – unutarnje je očitovano pri posmatra-nju vanjskog, i to praktično. Budući da je spoljašnost konkre-tizacija unutarnjeg, a to znači da je oblikovana i ograničena

34

po unutarnjem, čovjek će, ako velikim pregnućem uspije preći preko ove granice i zaboraviti na nju, sigurno moći po-smatrati unutarnje, što smo i željeli da dokažemo.

Objašnjenje: Duša je povezana i ujedinjena sa tijelom, što u njoj stvara

misao da je ona upravo samo tijelo, dok tijelo, posmatrajući dušu posredstvom osjetila sebe vidi odvojenim od nje. Sama pojava ove misli, dušu zaustavlja na razini tijela i uzrokuje da ona zaboravi na svoj uzvišeni položaj. Uzvišeni položaj sva-kog čovjeka je Imaginalni svijet, i ne samo on već i drugi uzvi-šeniji svjetovi od Imaginalnog spadaju u uzvišene čovjekove razine. Koji god od svojih stepena duša zaboravi, istovremeno je zaboravila i na odlike te razine i tog svijeta. Međutim, tijelo u to vrijeme posmatra svoju zbilju, koju čini njegovo “ja”. Ovo posmatranje je nužno i neodvojivo od njega.

Sa odvajanjem “ja” od “tijela” ne ostaje više ni jedan za-stor i prepreka. U skladu sa ovim, ako se čovjek uz pomoć korisnog znanja i dobrih djela vrati svojoj duši i zbilji, za-sigurno će posmatrati zbilju duše, njene razine, kao i bića i skrivene tajne tog svijeta.

Postalo je jasno da čovjek ima mogućnost posjedovanja znanja o skrivenim svjetovima još na ovom svijetu materije, te o zbiljama s kojima će se susresti nakon smrti.

UPOTPUNJENJE RASPRAVE

Velik broj ajeta i predaja koje ćemo uskoro navesti svje-doči o činjenici da čovjek može posmatrati tajanstva svijeta i unutrašnjost Svijeta materije. [U tajanstva unutarnjeg Ovog svijeta ubraja se i sam Uzvišeni Bog, ili vjerskom terminolo-gijom rečeno “susret sa Bogom”.]

Glavni argument onih koji poriču veliku blagodat susre-ta sa Bogom temelji se na nemogućnosti posmatranja Boga.

35

Oni su pogrešno pretpostavili da je nemoguće posmatrati Boga jer je On čist i uzvišen od svakog oblika kontigencije, mjesta, položaja i smjera. Nemoguće je da se Bog vidi fizi-čkim očima, jer bi to bi značilo da On ima tijelo i položaj. Dobro shvati ovu primjedbu!

Muhaddisi ove skupine u prilog svoje tvrdnje navode jedan broj predaja koje poriču mogućnost gledanja u Boga. S druge strane, sve ajete i predaje koje potvrđuju gledanje u Boga tumače kao alegorije i metafore. Pored ovoga, navode i neke druge argumente u prilog svojoj tvrdnji.

Jasno je da njihovi argumenti negiraju gledanje fizičkim očima, kakvo mišljenje je zastupao samo mali broj učenjaka islamskog ummeta, zahirije, kako je ostalo zapisano u vezi sa njima. Ne nalazimo da je iko drugi smatrao mogućim gledanje u Boga fizičkim očima kojima trenutno raspolažemo. Predaje o poricanju gledanja u Boga izrečene su radi ove male skupine. Ovo pitanje je sasvim jasno onima koji su upoznati sa predaja-ma koje se prenose od Imama i njihovim raspravama.

Sigurno je da oni koji zastupaju mogućnost gledanja u Boga govore o nekoj drugoj vrsti gledanja, a to je upravo gledanje srcem. To znači da čovjek, koji se filozofskim jezikom naziva kontigentno biće – za razliku od nužnog bića, Stvo-ritelja i čiste neovisnosti – osjeća i uviđa po svojoj bîti vlasti-te potrebe, siromaštvo i ovisnost i svjestan je ovoga cijelim svojim bićem, a ne samo posredstvom fizičkog oka ili uma (stečenim znanjem).

Ovo je činjenica koju potvrđuju čvrsti racionalni argumenti, te ajeti i predaje. Štaviše, racionalni argumenti dokazuju i po-jašnjavaju nemogućnost odvojivosti kontigentnog bića od ove vizije. Krajnji cilj čovjeka je znanje kroz izravno posmatranje i duhovno osvjedočenje, koje predstavlja spoznaju (marifet), a ne ono očigledno posmatranje koje se naziva prisutnim zna-njem. Ukratko, budući da je naglasak onih koji poriču “gleda-nje u Boga” na ovome, sada ćemo navesti neke od argumenata ovakvog gledanja, a preostali slijede u nastavku poslanice.

36

KUR’ANSKI AJETI O GLEDANJU U BOGA

رة يها ناظي ة إيل رب وجوه يومئيذ ناضيToga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.1

يك المنته ن إيل ربوأ

...i da će se Gospodaru tvome konačno vratiti.2

إولهي تقلبون...i njemu ćete se vratiti.3

ينا لمنقليبون إونا إيل رب...mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!4

ري األمور ي تصي ال إيل اللأ

Znajte, Allahu će se sve vratit. 5

ري إولهي المصيPut povratka vodi ka Njemu.6

إولهي ترجعون1 El-Kijâme, 22-23.2 En-Nedžm, 42.3 El-’Ankebût, 21.4 Ez-Zuhruf, 14.5 Eš-Šura, 53.6 El-Ma’ide, 18.

37

Njemu ćete se vratiti.7

يهي يقائ ولقد آتينا موس الكيتاب فال تكن في ميرية مين لZaista, Musau smo Mi Knjigu dali, i ne sumnjaj nimalo u njegov susret s Njim.8

ي آلت جل اللي فإين أ من كن يرجو ليقاء الل

Onaj koji se nada susretu sa Allahom – pa sigurno će doći od Boga Dan obećani.9

Riječi susret (للقاء�) i povratak (لرجوع�) često su spominjane u Kur’anu i predajama.

نه يك أ يرب ولم يكفي ب

نه الق أ

لهم أ هيم حت يتبي نفسي

ينا في اآلفاقي وفي أ سنييهيم آيات

ييط ء م يكلي ش ال إينه بيهيم أ يقاء رب ال إينهم في ميرية مين ل

ء شهييد أ ي ش

ع كMi ćemo im uskoro pružiti dokaze Naše na obzorjima, a i u njima samim, da im bude jasno da je On istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj po svemu očigledan (po-svjedočen)? Oni sumnjaju u susret sa svojim Gospodarem, a znajte, On obuhvata sve stvari.10

Kontekst prvog ajeta koji kaže: Mi ćemo im uskoro pružati dokaze na obzorjima, a i u njima samima, da im bude jasno – po-kazatelj je da riječ šehid (شهيد) u spomenutom ajetu dolazi u značenju participa pasivnog onaj koji je očigledan, odnosno posvjedočen (مشهود), a ne u značenju participa aktivnog onaj koji posmatra (شاهد).

7 Jûnus, 56.8 Es-Sedžde, 23.9 El-’Ankabût, 5.

10 Fussilet, 53-54.

38

Isto tako dio ajeta: Oni sumnjaju u susret sa svojim Gospoda-rem – ima prizvuk prigovora na što nastavak ajeta daje odgo-vor: Znajte, On obuhvata sve stvari. Kontekst drugog ajeta: Oni sumnjaju u susret sa svojim Gospodarem, a znajte, On obuhvata sve stvari – u suprotnosti je sa stavom onih koji “susret sa Bo-gom” tumače kao smrt i Sudnji dan i smatraju da je ova sinta-gma korištena u alegoričnom značenju. Pogrešnost njihovog tumačenja potvrđuje činjenica da će se na Sudnjem danu za-sigurno očitovati Njegovi znaci i Istinitost Njegova tako što će se On moći posmatrati bez prisustva bilo kakvog oblika sumnje. Uzvišeni Bog odbacuje sumnju u susret sa Njim isti-čući činjenicu da On obuhvata sve stvari. Uzvišeni Gospodar nije prisutan i ne obujmljuje stvari samo nakon smrti čovjeka, već On obuhvata i Ovaj svijet i Berzah i Sudnji dan, bez bilo kakve razlike među njima. Ne postoji razlog da se Njegovo obuhvatanje svih stvari tumači kao smrt i Sudnji dan, jer u tom slučaju drugi ajet ne bi bio u vezi sa prethodnim.

Zapravo, značenje prethodna dva ajeta je sljedeće – a na-ravno da Bog najbolje zna – da je za istinitost i postojanje Boga dovoljno to što je On očigledan po svim stvarima. Međutim, On ukazuje na znakove na obzorjima i u ljudima samima, odnosno u dušama, zbog njihove sumnje u gledanje Boga i susret sa Njim. Njima nije dozvoljeno da sumnjaju, a kako bi i bilo, kada On obuhvata sve stvari i prisutan je u njima.

ن اهير والاطي ر والظ ل واآلخي وهو األ

On je Prvi i Posljednji, Unutarnji i Vanjski.11

وا فثم وجه اللي ينما تولفأ

Kuda god se okrenete, pa – tamo je Lice Allahovo.12

11 El-Hadîd, 3.12 El-Bekare, 115.

39

وى ثالثة إيال هو رضي ما يكون مين نماواتي وما في األ يعلم ما في الس ن الل

لم تر أ

أ

كث إيال هو معهم يك وال أ دين مين ذل

يعهم وال خسة إيال هو ساديسهم وال أ راب

Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili.13

Ne može se sumnjati u Njegovu očiglednost, niti u susret sa Onim čiji je položaj takav kakvim je opisan u gornjim ajetima. Međutim, dozvoljena je sumnja, odnosno razumljivo je posto-janje sumnje u to da će se Njegovi znakovi uskoro očitovati na način da će otkloniti svaki oblik sumnje. Ovo dobro shvati!

Ovo naše tumačenje nije ni u kakvoj oprečnosti sa onim što Šejh Saduk u zbirci predaja Et-Tevhid prenosi od Imama Alija:

“Susret spomenut u Kur’anu u značenju je proživljenja...” – jer naša rasprava, kao što je jasno, vodi se na razini značenja pojma susret, a ne svih slučajeva na koje se odnosi taj pojam. Prema tome, proživljenje je jedan od slučajeva koji potpada pod “susret sa Bogom”. U prilog ovome ubrzo ćemo navesti nekoliko ajeta i predaja od kojih je i sljedeći ajet:

رونكم ليقاء يوميكم هـذا وينذيUpozoravali su vas (poslanici) na susret ovog Dana.14

Također Allah, dž.š., kaže:

يهيم كفيرون يليقاء رب يد بل هم ب ينا لفي خلق جدي ئرضي أ

يذا ضللنا في األ ئ

وقالوا أ

Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju u susret sa svojim Gospodarom.15

13 El-Mudžâdele, 7.14 El-En’âm, 130.15 Es-Sedžde, 10.

40

PREDAJE O GLEDANJU U BOGA

Barki u svojoj knjizi El-Mahâsen prenosi neprekinutim lan-cem prenosilaca od Zurare, a on od Imama Sadika, koji je u vezi s ajetom: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe – rekao: “To je bilo gledanje u Boga, nakon čega je On učinio da zaborave na to gledanje, a da priznanje i svjedočenje bude očuvano u njihovim srcima. Da nije bilo tako, niko ne bi spo-znao svoga Stvoritelja i Skrbnika, a to su upravo Božije riječi: A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah.16”17

Ibn Muskân prenosi da je u vezi s ovim ajetom pitao Imama Sadika: “Da li je to bilo gledanje?” Imam je odgovorio: “Da. Oni nisu izgubili spoznaju. Međutim, zaboravili su odlike tog događaja, ali ubrzo će ih se sjetiti. Da su tada izgubili spoznaju niko ne bi spoznao svoga Stvoritelja Koji daje opskrbu. Nevjer-nici na Ovom svijetu su oni koji već tamo nisu uzvjerovali, a priznanje im je bilo samo jezikom. To su oni za koje je Bog re-kao: Oni nisu htjeli da povjeruju u ono u što prije nisu vjerovali.18”19

U jednoj drugoj predaji, navedenoj u djelu Tefsir Ajjaši Zu-rare kaže: “Pitao sam Imama Bakira šta je značenje ajeta: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo...?, na šta je on u odgovoru rekao: ‘Gospodar je iz kičme Ademo-ve izveo njegovo potomstvo do Sudnjega dana. Oni iziđoše poput sjemena. Potom ih je Gospodar upoznao sa Sobom i pokazao im Se. Da nije bilo tako, niko ne bi spoznao svog Gospodara, a to je govor Božiji: A da ih upitaš: Ko je stvorio Nebesa i Zemlju? – sigurno bi rekli: Allah!20”21

16 Ez-Zuhruf, 87.17 Barki: El-Mehâsen, sv. 1., str. 417.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 5., str. 223.18 El-A’râf, 101.19 Tefsir Ali ibn Ibrahim Qomi, sv. 1., str. 248.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 5.,

str. 237.20 Lukmân, 25.21 Tefsir Ajjaši, sv. 1., str. 40.

41

Šejh Saduk u knjizi Et-Tevhid prenosi od Ebu Basira22 predaju u kojoj on kaže: “Pitao sam Imama Sadika da li će vjernici na Sudnjem danu vidjeti Allaha, a Imam je rekao: ‘Da, oni su Ga, zaista, i prije Sudnjeg dana vidjeli!’ Pitao sam: ‘Kada su Ga vidjeli?’ On odgovori: ‘Kada je im je re-kao: Zar Ja nisam Gospodar vaš? – oni su rekli: Jesi.’23 Nakon toga Imam napravi kratku stanku i reče: ‘Zaista vjernici Ga vide i na Ovome svijetu prije Sudnjega dana, zar Ga ti ne vidiš u ovom trenutku?!’ Ebu Basir reče: ‘Evo mog života za te, da li mi dozvoljavate da ovo prenesem drugima?’ Imam reče: ‘Ne, kada bi rekao ovo drugima, poricatelji i neznalice bi porekli značenje o kojem ti govoriš. Umislit će da je to dr-žanje Boga sličnim nečemu24 i nevjerstvo, a gledanje srcem nije poput gledanja očima. Allah je uzvišen i visoko iznad onoga kakvim Ga opisuju poricatelji i oni koji Ga drže slič-nim nečemu.’”

Također, u istoj knjizi Šejh Saduk bilježi od Hišama pre-daju u kojoj prenosi razgovor koji se vodio između Imama Sadika i nevjernika koji je pitao o spuštanju Boga na ovo-svjetsko nebo, na što mu je Imam odgovorio da to nije tje-lesno spuštanje, s jednog mjesta na drugo, da bi u nastav-ku rekao: “Međutim, On se spušta na ovosvjetsko nebo bez ikakve promjene i kretanja. Isto kao što je Uzvišeni Bog na Prijestolju na sedmom nebu ,On je i na ovosvjetskom nebu. Zaista, Uzvišeni Bog uklanja zastore sa Svoje Uzvišenosti i ukazuje se Svojim prijateljima kako On to želi. On uklanja zastore sa Svoje Moći kako On to želi. Gledanje u Njega je jednako i izdaleka i izbliza.”25

Zabilježena je sljedeća predaja od Imama Alija u istoj knji-zi: “Činio je dovu Musa, a.s., i nakon što je jezikom izrekao

22 Ebu Basir je bio slijep, zbog čega je i nosio nadimak Ebu Basir. (Op. prev.)23 El-A’râf, 172.24 Antropomorfizam. (Op. prev.)25 Šejh Saduk: Et-Tevhid, str. 248.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 3., str. 331.

42

hvalu Bogu reče: ‘Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!’26 Njegovo molba je bila velika, njegovo pitanje je bilo prego-lemo, pa ga sustiže kazna. Reče Uzvišeni Allah: ‘Nećeš Me vidjeti na Ovome svijetu sve dok ne umreš, a onda ćeš Me vidjeti na Ahiretu.’”27

Na ovu temu govori i niz predaja o Džennetu u kojima se naglašava ukazivanje Boga Njegovom prijatelju, gdje mu se Bog obraća riječima: “Ti ćeš svakog petka imati susret (sa Mnom).”28

U knjizi Džâmi’u-l-džavâme’ u jednoj predaji je zabilježeno sljedeće: “Ubrzo ćete vidjeti svoga Gospodara kao što gledate mjesec četrnaeste noći.”29

Postoje brojne predaje od Poslanika i Imama Ehli-Bejta u kojima oni govore o ovoj temi, a jedna od njih je i predaja za-bilježena u Et-Tevhidu sa lancem prenosilaca do Muhammed ibn Fudejla koji kaže: “Pitao sam Imama Ebu-l-Hasana da li je Božiji poslanik vidio svoga Gospodara?” Imam reče: “Da! On Ga je srcem vidio. Zar nisi čuo Božije riječi: Nije poreklo srce ono što je vidjelo.30 Iz ovog ajeta se jasno može shvatiti da je Božiji poslanik vidio Gospodara, ali ne očima, već srcem.”31

Također, u istoj knjizi zabilježena je predaja od Imama Ride u kojoj on kaže: “Kada bi Božiji poslanik srcem gledao u svoga Gospodara, prikazivao Ga je u obliku svjetlosti, po-put svjetlosnih zastora, da bi mu se rasvijetlilo ono što se nalazi iza zastora.”32

U knjizi Kâmeluz-zijârât zabilježena je predaja od Ibn Ebi Jakuba, koji prenosi da je Imam Sadik rekao: “Jednom pri-likom Božiji poslanik, s.a.v.a., se našao u Fatiminoj kući, a

26 El-A’râf, 143.27 Šejh Saduk: Et-Tevhid str. 262.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 3., str. 135.28 El-Ihtisâs, str. 354-356; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 8, str. 215-21729 Musned Abu Hanife; str. 579; Musned Abi ‘Avene, sv. 1., str. 376. 30 En-Nedžm, 11.31 Šejh Saduk: Et-Tevhid, str. 116.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 4., str. 43. 32 Šejh Saduk: Et-Tevhid, str 113.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 4. str. 40.

43

Imam Husejn mu je sjedio u krilu. Odjednom Poslanik za-plaka i pade na sedždu, a nakon toga reče: ‘O Fatima! O kćeri Muhammedova! Zaista Najuzvišeniji mi Se pokazao u tvojoj kući, u ovom satu, u najljepšem liku i najprijatnijem izgledu i rekao: ‘O Muhammede! Da li voliš Husejna?’ Rekao sam: ‘Da, on je radost mojih očiju, miris i plod srca moga.’ Gospo-dar mi reče: ‘O Muhammede – i stavi Svoju ruku na Husej-novu glavu – neka je blagoslovljen porod onaj na kome je Moj blagoslov, Moja milost i Moje zadovoljstvo.’”33

Sljedeća predaja Imama Alija, koja je blizu da bude mute-vatir, kaže: “Nikad nisam robovao Gospodaru Kojeg nisam vidio.”34

Također, prenosi se od Imama Alija: “Nisam vidio stvar, a da nisam prije nje vidio Allaha.”

Ukratko, predaje o gledanju u Allaha su brojne, a ima ih toliko da neke imaju status mustafide, a neke su mutevatir.

Značenje gledanja u Boga u ovim predajama ne odnosi se na znanje stečeno posredstvom argumenata i dokaza, jer je to znanje na razini misli.

Također, postoje i brojne druge predaje koje poriču mo-gućnost spoznaje Bîti Božije po Njenoj zbilji, neovisno od Njenog posmatranja i osvjedočenja. Ovim je dokazana naša namjera. Hvala pripada Allahu!

33 Ibn Qavlavije Qomi: Kâmeluz-zijârât, str. 65., poglavlje 21.34 Šejh Saduk: Et-Tevhid, str. 109. i 305.; Šejh Saduk: Emâli, str. 281.; Medžlisi:

Bihâru-l-envâr, sv. 4., str. 27.

45

Četvrto poglavljeNAKON DOKAZA O MOGUĆNOSTI GLEDANJA

U BOGA, POSTAVLJA SE PITANJE KOJI JE PUT STIZANJA DO OVOG SAVRŠENSTVA

Odnos zbiljâ sa materijalnim uređenjem i duše sa tijelom, od-nos je unutarnjeg sa spoljnjim. Svaka egzistencijalna odlika vezana za spoljašnost, u vezi je sa unutarnjim po zbilji, a njena povezanost sa spoljnjim svijetom je popratna i akcidentalna. Dakle, nužna spoznaja koju duša ima o sebi, prvenstveno i zbiljski odnosi se na unutarnje, a popratno i posljedično tome, odnosi se i na nju sâmu.

Dakle, postoji zbilja u unutrašnjosti duše, ona je sa samom dušom, prethodi joj i jasnija je od percepcije same duše, a još je očiglednije i jasnije ono što je u unutrašnjosti ovog unutarnjeg, sve dok se ne stigne do zbilje u kojoj se završavaju sve zbilje. Ta krajnja zbilja je od svega jasnija, poznatija i očiglednija. Bu-dući da je to čisto biće, odnosno Apsolut, pored Njega se ne može pretpostaviti ništa drugo, niti se može pretpostaviti ono što bi Ga pobilo i poreklo. Ovaj dokaz je potpun i neporeciv.

Zaista, svaka egzistirajuća zbilja teži ka svom upotpunje-nju, kako njena bît tako i akcidenti. Ovo predstavlja jednu premisu, potpuno očiglednu i nužnu, za čije razumijevanje je dovoljno samo jedno cjelovito sagledavanje pitanja.

Ako, primjerice, pretpostavimo zbilju A koja posjeduje akcidente B, C i D. Ova zbilja u svojoj bîti iziskuje da ne bude manjkava, a ‘manjkavo A’ više nije pretpostavljeno A, a mi smo ga pretpostavili kao A.

46

Također, ova zbilja iziskuje akcidente, kao što su B, C i D, istovremeno dok je ona ona, manjkavo B, C, D nije više B, C, D, a smo mi pretpostavili B, C, D, a ne nešto drugo. Ovo pitanje je potpuno jasno.

Upravo istaknuto je ono što iziskuje svaka zbilja u svojoj bîti i akcidentima, a mi ovu zbilju nazivamo savršenstvo i blaženstvo.

Nakon ovoga treba reći sljedeće: zbilja svakog savršenstva upravo je ono što u svojoj bîti nije ograničeno bilo kojim “ogra-ničenjem nepostojanja” (بقيد عدمي), a to se ubraja u manjkavost. Prema tome, svako savršenstvo u svojoj bîti posjeduje svoju zbilju i nijedna stvar ne bude lišena nečega u svojoj biti, a da to nije po ograničenju nepostojećeg koje nužno egzistira sa njim.

Dakle, zbilja A, primjerice, posjeduje ono što je pretpo-stavljeno u vezi s njom, a granica razdvajanja egzistencije je-dinke A sa drugom jedinkom A ogleda se samo u njihovom ograničenju nepostojećim. Zbog ovog ograničenja svaka od ove dvije jedinke ne posjeduju odlike druge. Naravno, ovo ne znači da ne posjeduju svoju bît i akcidente te bîti, jer je to nemoguće, budući da bi u tako pretpostavljenom slučaju došlo do nemogućeg i apsurda.

Dakle, zbilja A ima dvije razine egzistencije: razinu bîti koja nije lišena ničega od svoje bîti, dok je njena druga razina razina njenog upojedinačenja i individualiteta (تشخص و تعین) kada je lišena dijela svog savršenstva. Naravno, ovo nije gradacija te zbilje, jer kada se pretpostavi jedna razina in-dividualiteta A, sama ta razina je opet A. Štaviše, kada se jedinka percipira zajedno sa zbiljom ona će biti ta određena jedinka, a kada se zanemari ta zbilja ništa ne ostaje od te jedinke, osim ograničenja nepostojećim. Dakle, jedinka po-stoji po zbilja, a ne po nečemu drugom. Jedinka, ustvari, nije ništa drugo do ta zbilja, a sama jedinka je stvar nepostojeća, imaginarna i konvencionalne kategorije. Ovo se naziva ma-nifestacija i očitovanje (ظهور). Ovu važnu stvar dobro shvati!

47

Iz do sada istaknutog biva jasno da je zbilja svakog savr-šenstva ono što je u apsolutnom i vječnom obliku. Blizina svakog savršenstva svojoj zbilji ogleda se u mjeri očitovanja te zbilje u njoj samoj, odnosno njene povezanosti sa ogra-ničenjima. Što je manje ograničenosti pojačava se intenzitet manifestacije, i obrnuto.

Iz ovoga je, također, postalo jasno da je Uzvišeni Allah krajnja zbilja svakog savršenstva, zato što je Gospodar čisto savršenstvo i ljepota, a blizina svakog bića Njemu ovisi o mjeri ograničenosti nepostojećim.

Također, postalo je jasno da biće, da bi doseglo svoja sa-vršenstva, nužno mora iščeznuti. Jer, dosezanje istinskog sa-vršenstva moguće je jedino brisanjem ograničenja i granica, njegove bîti ili akcidenata. Ovo je ispravno i ako posmatra-mo obrnuto, a to znači da je iščeznuće svakog bića nužno uvjetovano opstojanjem njegove zbilje.

Uzvišeni Bog kaže:

كرامي يك ذو الاللي واإلي ك من عليها فان ويبق وجه ربSve što je na Zemlji propada, ostaje samo Lice Gospodara tvoga, Veličanstveno i Plemenito.1

Prema tome, istinsko savršenstvo svakog kontigentnog bića je u onome što iščezne od njega. Stvarno ljudsko savr-šenstvo je dosezanje položaja apsolutnosti i oslobađanje od svih oblika ograničenosti te iščeznuće u Njemu. Za čovjeka nema drugog savršenstva osim ovoga.

U prethodnoj argumentaciji je rečeno da se posmatra-nje čovjekove bîti, i to same njegove bîti, ostvaruje posma-tranjem svih njenih zbilja i krajnje zbilje. S obzirom da čovjek istinski iščezava, on u samom činu svog iščeznuća i brisanja posmatra sebe. Drugim riječima, njegova zbilja

1 Er-Rahmân, 26-27.

48

je u posmatranju vlastite duše u stanju iščeznuća. Ovo dobro shvati!

Dakle, stvarna ljudska zbilja je dostizanje njegovog istin-skog savršenstva, kako sa aspekta bîti tako i akcidenata, ili dosezanje njegovog krajnjeg savršenstva sa stanovišta bîti, svojstva i djela. Drugim riječima, iščeznuće u bîti, iščeznuće u svojstvu i iščeznuće u djelu Uzvišenog, a to je tevhid (je-dinstvo) po bîti, svojstvima i djelu. Ovaj položaj predstavlja stanje kada čovjek pod uticajem svoje vizije spoznaje da ne postoji nijedna bît, svojstvo i djelo osim Uzvišenog Boga i to onako kako priliči Njegovom svetom položaju, bez zapada-nja u učenje o Božijem otjelovljenju ili panteizmu. Uzvišen je i čist Allah od toga!

Ova argumentacija i dokaz su Božiji dar koji je svojstven ovoj Poslanici, jer u drugim knjigama nema spomena o njoj. Zahvalni smo Allahu, dž.š., na ovoj blagodati!

Rezime argumentacije o kojoj je bilo govora u prvom po-glavlju je sljedeći: vizija i posmatranje ovih zbilja i njihova spoznaja, u okrilju je vizije i posmatranja duše i spoznaje duše. Dakle, najbliži put čovjekovog stizanja do te spozna-je je upravo spoznaja duše. Prethodno smo rekli da se put spoznaje duše ostvaruje okretanjem od svega što nije Bog i potpunom okrenutošću i pažnjom usmjerenom ka Uzviše-nom Bogu.

[Ajatullah Dževad Amuli u vezi sa ovim kaže: “Učitelj allame Tabatabai, r.a., oslanjajući se na učenje da čovjek može spoznati zbilju bitka bez posmatranja svog Staratelja i Samoopstojećeg (قيم و قيوم), kaže da će čovjek ako uspije doći do toga da posmatra svoju dušu sigurno posmatrati i Uzvi-šenog Boga i ovo je najbolji put ka položaju velajeta i posma-tranja Ljepote i Uzvišenosti. Ako čovjek želi sebe posmatrati, put da to ostvari je spoznaja svog siromaštva i nemoći. Na-kon te spoznaje niti će se pouzdavati u sebe niti u bilo koga drugog. Ostvarenje ovoga moguće je samo putem tevhida,

49

ustvari, put velajeta je put tevhida. Način prelaska ovoga puta je u tome da čovjek nakon što uvidi svoje potpuno siromaštvo i spozna da je njegovo postojanje potpuno ovisno, spozna i činjenicu da onako kako Bog nema potrebu ni za čim na na-čin da je Njegova neovisnost svojstvo unutar Bîti Njegove; on sam je pak čisto siromaštvo, a ne bît koja posjeduje siromaštvo. Ako bi bît posjedovala siromaštvo i ono bilo njemu nužno svojstvo, u tom slučaju budući da svojstvo nije iste razine kao i ono s čime je u vezi, proizlazi da čovjek na razini svoje bîti nije siromašan. Ako razina bîti ne bi bila siromašna, to bi zna-čilo da je ta bît bez potreba i neovisna, a čovjek je po svojoj bîti Božiji rob i čisto siromaštvo i čista ovisnost. Prema tome, kada čovjek svoju bît spozna na ovakav način, svoja djela vidi išče-zavajućim u djelu Neovisnog Djelatnika, odnosno Uzvišenog Boga. Također, jasno mu je da i djela drugih bića nisu neovi-sna i da iščezavaju u Božijem djelu. Sigurno je da pokuđena djela, grijesi, zla i sl., zato što su njihovo porijeklo i korijen u nedostatku i manjkavosti, nemaju potrebu za esencijalnim izvorištem, a kao takva ne mogu se ni pripisati Uzvišenom Bogu, niti okončavati u Svetoj Bîti. Dakle, ono što preostaje jesu dobra i savršena djela, a ona su svojstvena jedino Njemu.

Svako učinjeno dobro djelo, bilo kojeg djelatnika, iščezava u Božijem djelu. Ovo predstavlja temelj tevhida u djelima. Tevhid u djelima predstavlja spoznaju monoteiste da sva dobra djela bilo kojeg djelatnika iščezavaju u Božijem djelu. Kada čovjek stigne do položaja tevhida u djelima tek tada sebi može dozvoliti da kaže: Stvoreni svijet je pod okriljem vlasti Skrbnika svjetova. Sam djelatnik, njegovo djelo i atri-buti jedan su od znakova i pečata Božijih djela i atributa. Na ovoj razini na isti način vidi i druga bića. Nužno proizlazi da nakon što sva djela, i svoja i drugih bića, smatra nestajućim u Božijem djelu, ne pouzdava se u sebe, niti u druge. Ova spoznaja kod čovjeka odstranjuje pouzdanje u sebe i rađa pouzdanje u Boga.

50

Nakon što prođe razinu tevhida u djelima stiže do tevhi-da u svojstvima. Sve dok svoja svojstva, a i svojstva drugih bića, ne bude smatrao nestajućim u Božijim svojstvima, neće biti istinski monoteista. Budući da Uzvišeni Bog posjeduje savršena neograničena svojstva, uporedo sa njima ne mogu postojati druga svojstva, čak i u ograničenom obliku. Ako Bog posjeduje neograničeno znanje, u tom slučaju ne može se više reći da uporedo sa neograničenim Božijim znanjem postoji drugo znanje, pa bilo ono i ograničeno!

Tvrdnja da je Božije znanje neograničeno i neovisno, a znanje drugih ograničeno i ovisno, nije tačna, jer ako bi upo-redo sa Božijim znanjem postojalo drugo znanje, čak i ogra-ničeno, iz ovoga nužno proističe da je time i Božije znanje ograničeno. Ako je dokazana apsolutnost i neograničenost znanja, ono kao takvo ne ostavlja mjesta za drugo znanje. Neograničeno znači da je bez granica, tj. beskonačno, a za takvo što ne postoji tačka i granica za koje bi se moglo reći Božije znanje je dovde, a nadalje je neko drugo znanje. Jasno je da kod spoznaje beskonačnosti svojstava Božijih, sva ostala svojstva bića nestaju u Njegovim svojstvima. Ovo predstavlja tevhid u svojstvima. Na ovoj razini monoteista sva svojstva vidi kao nestajuća u Božijim svojstvima.

Nakon ovoga čovjek stiže do više razine, u stvari, stiže do unutrašnjosti Kreacije i unutrašnjosti vjere. Nakon pret-hodne unutrašnjosti, otkriva mu se druga, dublja i skrivenija nutrina, a to je iščeznuće u Bîti, odnosno posmatranja stvari na način da nijedna bît nije neovisna i ne posjeduje neovisnu egzistenciju. Sve bîti i bića vidi kao nestajuće u Apsolutnoj Egzistenciji i Apsolutnoj Bîti. Ako je Božija egzistencija neo-graničena, u tom slučaju neispravno je pored Boga pretpo-stavljati drugu egzistenciju, čak i ograničenu. Isto kao što se ne mogu pretpostaviti dvije neograničenosti, također je neispravno pretpostaviti i jednu stvar ograničenu, a drugu neograničenu, budući da ono što je neograničeno ne ostavlja

51

ni tačku praznog prostora da bi smo tu mogli smjestiti nešto ograničeno. Na ovoj razini čovjek posmatra sve egzistencije kako iščezavaju u Božijoj egzistenciji, slično slikama u ogle-dalu koje pokazuju egzistenciju po svojoj bîti. Dakle, cijeli svijet ovakvim gledanjem postaje znak Božiji. Čovjek na ra-zini tevhida u bîti, kada je sve bîti vidio kao nestajuće u Nje-govoj Bîti, dostigao je u svom putovanju ka Bogu najuzviše-niji položaj velajeta. Ne vidi, niti kod sebe, niti kod drugih bića bît, osim jedne Uzvišene Bîti, i ovo je iščezavanje u Bîti.

Iščezavanje u Bîti ne znači da čovjek nestaje, jer nestajanje i nepostojanje su manjkavost, a ne savršenstvo. Najuzviše-niji oblik čovjekovog velajeta je iščeznuće u Bîti. Nestajanje u Bîti znači da čovjek osim Svete Bîti Božije ništa drugo ne vidi. Ne vidi sebe, svoja svojstva, djela, irfan, niti svoju iskre-nost! Za ovaj položaj Ibn Sina je izrekao vrijedno zapažanje: ‘Svako ko želi irfan radi irfana (spoznaju radi spoznaje, a ne radi spoznavanog) uzvjerovao je u drugoga.’

Arif je monoteista tek kada mu tevhid postane savršen, tj. ne samo da ne vidi nijedno biće mimo sebe već ne vidi ni sebe ni svoj irfan. Jedino Spoznavano vidi i ništa drugo.”]2

UPOTPUNJENJE RASPRAVE

Nakon što se precizno razmotre Kur’an i predaje jasno se dolazi do mjerila kojim će se određivati nagrada i kazna, a to je količina pokornosti i poslušnost, protivljenja i neposluha. Bjelodano jasna stvar, koja se može zaključiti iz Kur’ana i sunneta jeste činjenica da činjenje grijeha, čak i velikih, ako je urađeno zbog neznanja i neobaviještenosti, ne povlači za sobom kaznu. Također, obavljanje bogougodnih djela ako nije radi pokornosti i približavanja Bogu, ne donosi nagradu, osim

2 Magazin: Mirâse džâvidan, broj 2., str. 96. (Op. prev.)

52

u slučaju da ta djela po svojoj bîti podrazumijevaju pokornost, kao što su neke plemenite moralne vrline. Isto tako, izbjegava-nje činjenja nekog djela bez da osoba ima uvida da je to grijeh, za nju ima nekog dobra. Također, čin pokornosti sa namjerom protivljenja ili radi čiste igrarije, pokuđen je i odbačen. U sva-kom slučaju, stepeni pokornosti i griješenja odgovaraju jačini predanosti poštivanju propisa ili pak njihovom kršenju.

U predaji se kaže:

أعمال �أحمزها �أفضل �لا

“Najvrjednije djelo je najteže djelo.”3

Mnogo mutevatir predaja u hadiskim knjigama govori o različitim oblicima nagrađivanja i kažnjavanja, što potvrđu-je i zdrav razum. Većina kur’anskih ajeta upućuje ljude ka onome o čemu i sam razum donosi sud. Mjerilo nagrade i kazne sa stanovišta razuma predstavljaju pokornost ili ne-posluh Istini, a ne nešto drugo.

S obzirom da se sreća i nesreća čovjeka određuju pre-ma razinama pokornosti i neposluha, postoji širok spektar njihovih oblika. Iz do sada rečenog postalo je jasno da je blaženstvo sljedbenika istinske vjere u njenom savršen-stvu, dok općenito blaženstvo nije svojstveno samo sljed-benicima istinske vjere, već i drugi ljudi učestvuju u njemu pod uvjetom da imaju izražen osjećaj pokornosti i ne budu svojeglavi i neposlušni – naravno, sve ovo u skladu s njiho-vom razinom. Ovu istinu potvrđuje razum, kao i argumen-ti vjere. Dakle, vjera određuje granice onoga o čemu razum donosi sud, kao što je preneseno u poznatom hadisu Boži-jeg poslanika, s.a.v.a.: “Zaista, poslan sam da upotpunim moral.”4 Također, u predaji se kaže da Kesri zbog svoje

3 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 67, str. 190.4 Šejh Tabersi, Tefsir Madžme’ul-bejân, sv. 10., str. 86.; Ahkâmu-l-Kur’an, sv. 2.,

str. 281.; Fejdu-l-kadir, sv. 5., str. 209.; El-Džami’u-l-sagir, sv. 1., str. 395.; Tuhvetu-l-ahvazi, sv. 5., str. 470.

53

pravednosti i Hâtem Tâ’i zbog svoje darežljivosti neće biti u patnji.

Šejh Saduk u knjizi Hisâl prenosi od Imama Sadika, a on od svoga oca Imama Bakira, a on od svog djeda Imama Alija, mir neka je s njima, predaju u kojoj se kaže: “Zaista, Džennet ima osam kapija. Na jednu kapiju ući će vjero-vjesnici i iskreni, na drugu kapiju ući će šehidi i dobri, a na pet kapija ući će naši sljedbenici i oni koji nas vole. Ja ću stalno stajati na Sirat-ćupriji, činit ću dovu i govoriti: ‘Bože! Čuvaj naše sljedbenike, one koji su nas voljeli, po-magali, naše prijatelje i one koji su na Dunjaluku odabrali naš velajet.’ Nakon toga, odjednom će se spustiti glas iz unutrašnjosti Arša: ‘Udovoljio sam tvojoj molbi, i prihvatio zagovaranje za tvoje sljedbenike.’ [...]”5

[...]Imama Ali u dovi poznatoj kao Kumejl-dova, obraća se

Uzvišenom Gospodaru riječima:Sa pouzdanjem tvrdim, da nije onog što si odlučio glede kazne za

Tvoga poricatelja,I što si dosudio ostanak vječni glede onih koji se tvrdoglavo opiru,Ti bi učinio Vatru, svu Nju, hladnom i spokojem,I ne bi bilo u Njoj, ni za kog, ni zaustavljanja ni boravka,No, uistinu, Sveta su Tvoja imena, zakleo si se ispuniti je

bezbožnima,ljudima i džinima zajedno,i ovjekovječit u Njoj one koji se tvrdoglavo opiru.6

Većina kur’anskih ajeta prijeti kaznom onima kojima su se osvjedočili u Božije znakove i za koje je dokaz bio upot-punjen, a nevjerstvo predstavljaju kao istovjetno poricanju i protivljenju.

5 Šejh Saduk: El-Hisâl, sv. 2. str. 407-408.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 8., str. 39. i 121.

6 Vidjeti: Dove Imama Alija, u prijevodu Melika S. Bosnawi, izdanje Al- -Mahdi, Sarajevo, 1997. god., str. 60.

54

يمي صحاب الحيولـئيك أ

ينا أ يآيات بوا ب يين كفروا وكذ وال

Oni koji ne vjeruju i dokaze Naše budu poricali – bit će sta-novnici Džehennema.7

ينة ينة ويحي من ح عن بي هليك من هلك عن بي لي...da onaj koji će stradati strada poslije očigledna dokaza, i da onaj koji će oživjeti oživi nakon očigledna dokaza.8

Ukratko, mjerilo sreće i nesreće, nagrade i kazne, jeste či-stota srca i duše.

Allah, dž.š., kaže:

يقلب سلييم ب ت الليوم ال ينفع مال وال بنون إيال من أ

Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.9

ير ائ يوم تبل السOnoga Dana kada tajne budu objelodanjene.10

Ovaj metod je primjenjivan u svim nebeskim vjerama pri odgoju ljudi i njega su smatrali ispravnim prijašnji Bogom nadahnuti filozofi.

Međutim, metod islamskog vjerozakona još je jasniji po ovom pitanju. Kako je rečeno na kraju drugog poglavlja, islam poziva svim mogućim savršenstvima, a na ovom mjestu dodajemo činjenicu da je najbliži put spoznaje Gospodara, sa stanovišta islama, putem spoznaje duše i on daje najpotpu-nije rezultate. Pridržavanje ovoga puta je najčvršće i najviše

7 El-Ma’ide, 10. i 86.; El-Hadîd, 19.8 El-Enfâl, 42.9 Eš-Šu’arâ, 88-89.

10 Et-Târik, 9.

55

naglašavano. Upravo zbog ovoga Kur’an i sunnet su posve-tili posebnu pažnju ovom pitanju, ukazujući na njega sva-kim mogućim izrazom.

Uzvišeni Bog kaže:

يما خبيري ب إين الل مت ليغد واتقوا الل ا قد ولنظر نفس م يين آمنوا اتقوا الل ها ال ييا أ

قون ولئيك هم الفاسينفسهم أ

نساهم أ

فأ يين نسوا الل تعملون وال تكونوا كل

O vjernici, budite svjesni Allaha, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i budite svjesni Allaha jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.11

Ovaj ajet u usporedbi sa poznatim hadisom kojeg pre-nose svi islamski pravci: “Ko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara” – ili kako stoji u drugoj verziji: “Ko spozna sebe sigurno je spoznao svoga Gospodara” – u položaju je, jezi-kom logike govoreći, oprečne propozicije.

Uzvišeni Bog kaže:

ن ضل إيذا اهتديتم نفسكم ال يضكم ميين آمنوا عليكم أ ها ال ي

يا أ

O vjernici, brinite se o svojim dušama, ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!12

Amedi je u knjizi Gureru-l-hikem ve dureru-l-kelam sakupio kratke izreke Imama Alija, od kojih su i sljedeće dvadeset i dvije o spoznaji duše:

�لكيس من عرف نفسه و �أخلص �أعماله

1. “Razborit i pametan je onaj koji spozna svoju dušu i svoja djela učini iskrenim.”13

11 El-Hašr, 18-19.12 El-Ma’ide, 105.13 Āmedi: Šarh Gureru-l-hikem ve dureru-l-kelam, sv. 1., str. 297.

56

�ألمعرفة بالنفس �أنفع �لمعرفتين

2. “Spoznaja duše je ona korisnija i učinkovitija od dvije spoznaje.”14

[Allame Tabatabai u tefsiru El-Mizân kaže: “Oči-gledno da Imam Ali ovdje pod dvije spoznaje misli na spoznaju znakova duše i znakova obzorja za koje Uzvišeni Allah kaže:

يك يرب ولم يكفي بنه الق أ

لهم أ هيم حت يتبي نفسي

ينا في اآلفاقي وفي أ سنييهيم آيات

ء شهييد ي شنه ع ك

أ

Mi ćemo im uskoro pružiti dokaze Naše na obzorjima, a i u njima samim, da im bude jasno da je On istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj po svemu očigledan?!15

ون فال تبرصيكم أ نفسي

رضي آيات ليلموقينيي وفي أ

وفي األ

Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?16

Međutim, zašto je spoznaja duše vrjednija od spo-znaje znakova obzorja? Možda zato što je uobičajeno da ova spoznaja za sobom povlači poboljšanje svojsta-va i djela duše za razliku od spoznaje znakova obzorja. Korist spoznaje znakova, općenito gledajući, ogleda se u tome što ta spoznaja sama po sebi čovjeka upoznaje sa Uzvišenim Bogom i Njegovim imenima, svojstvi-ma i djelima. Donosi saznanje da je Bog Živi, Vječni, Moćni Znalac čijoj moći nije svojstven bilo koji oblik nemoći, a znanje Mu nije pomiješano sa neznanjem, i to da je Stvaralac i mjerilo svake stvari Uzvišeni Bog. On je Taj Koji odgaja stvorenja i prati sva njihova djela. Stvorio ih je bez da ima bilo kakve potrebe za njima.

14 Ibid., sv. 2., str. 25.15 Fussilet, 53.16 Ez-Zârijât, 20-21.

57

Njegovo stvaranje jedino je radi toga da stvorenjima podari blagodati u skladu sa njihovim zaslugama i mo-gućnostima, a potom će ih skupiti na Sudnjem danu, u koji nema nikakve sumnje, da bi kaznio one koji su čini-li loše i nagradio one koji su činili dobro... Rezime ovog je sljedeći: posmatranje i proputovanje znakovima duše i obzorja, što za rezultat ima spoznaju Boga, uobličava sliku vječnog ljudskog života. Također, uzimajući u obzir činjenicu da taj život potpuno ovisi o tevhidu, proživ-ljenju i poslanstvu, čovjek je upućen da čvrsto prigrli istinsku vjeru i Božiji vjerozakon. Oba načina, znakovi duše i znakovi obzorja, učinkoviti su i korisni sudruž-nici u dosezanju isprave vjere, imana i bogobojaznosti, ali su znakovi duše korisniji pri ovom putovanju... Je-dino proputovanje prema znakovima duše polučuje istinsku spoznaju. Naravno, ovo nije u oprečnosti sa govorom Imama Alija koji ističe da je spoznaja korisniji od dva oblika spoznaje. Imam Ali, u ovoj predaji, spo-znaju duše smatra vrjednijom, a ne govori da je jedini put ka zbilji i Gospodaru spoznaja znakova duše, jer razina razumijevanja običnog naroda nije toliko visoka da bi mogla shvatiti ovo precizno značenje. Običan puk Boga spoznaje putem znakova horizonta. Časni Kur’an, sunnet Božijeg Poslanika i praksa Ehli-bejta potvrđu-ju ovaj put i ne smatraju neispravnim metod običnog puka. Ovakav metod i pristup vjeri je raširen među vjernicima. Dakle, oba puta su korisna, s tim da je drugi od veće koristi i potpuniji je.”]17

هها عن كل ما يبعدها �لعارف من عرف نفسه فاأعتقها و نز

3. “Arif je onaj koji spozna svoju dušu, oslobodi je i očisti od svega onoga što je udaljava od Boga.”18

17 Op. prev.18 Šarh Gureru-l-hikem ve dureru-l-kelam, sv. 2., str. 48.

58

نسان �أمر نفسه �أعظم �لجهل �لاإ

4. “Najveće neznanje je nepoznavanje samog sebe (tj. svoje duše).”19

نسان نفسه �أعظم �لحكمة، معرفة �لاإ

5. “Najuzvišenija mudrost čovjekova je spoznaja vlastite duše.”20

�أكسر �لناس معرفة لنفسه �أخوفهم لربه

6. “Najbolji poznavalac svoje duše je onaj koji se najviše plaši Boga.”21

�أفضل �لعقل معرفة �لمرء بنفسه، فمن عرف نفسه عقل و من جهلها ضل

7. “Najbolje znanje je čovjekova spoznaja samog sebe, tako da je svako ko spozna svoju dušu razuman i zna-lac, a onaj koji svoju dušu ne spozna zalutao je.”22

عجبت لمن ينشد ضالته و قد �أضل نفسه فل� يطلبها!

8. “Čudim se onome koji je u potrazi za svojim izgu-bljenim, a izgubio je svoju dušu i nije u potrazi za njom.”23

عجبت لمن يجهل كيف يعرف ربه!

9. “Čudim se onome koji ne zna kako da spozna svog Gospodara!”24

19 Ibid., sv. 2., str. 387.20 Ibid., sv. 2., str. 419.21 Ibid., sv. 2., str. 424.22 Ibid., sv. 2., str. 442.23 Ibid., sv. 4., str. 340.24 Ibid., sv. 4., str. 341.

59

غاية �لمعرفة �أن يعرف �لمرء نفسه

10. “Krajnja spoznaja je da čovjek spozna samog sebe.”25

كيف يعرف غيره من يجحل نفسه؟!

11. “Kako će spoznati drugoga onaj koji ne poznaje sebe?!”26

كفى بالمرء معرفة �أن يعرف نفسه

12. “Dovoljna je spoznaja čovjeku da spozna svoju dušu.”27

د من عرف نفسه تجر

13. “Onaj ko spozna svoju dušu postigao je tedžerrud.”28

[Allame Tabatabai u tefsiru El-Mizan kaže: “To znači da napusti ovosvjetske vezanosti i privrženosti, ili na-pusti ljude i odabere osamu, ili svoja djela učini iskre-nim i očisti ih od svega samo radi Boga.”]29

من عرف نفسه جاهدها و من جهل نفسه �أهملها

14. “Onaj ko spozna svoju dušu u ratu je sa njom, a onaj ko ne spozna dušu zanemario ju je.”30

من عرف نفسه، عرف ربه

15. “Onaj ko spozna svoju dušu spoznao je svog Gospodara.”31

25 Ibid., sv. 4., str. 372.26 Ibid., sv. 4., str. 565.27 Ibid., sv. 4., str. 575.28 Ibid., sv. 5., str. 172.29 Op. prev.30 Ibid., sv. 5., str. 177-178.31 Ibid., sv. 5., str. 194.

60

من عرف نفسه جل �أمره

16. “Onome ko spozna svoju dušu položaj postaje uzvišen.”32

من عرف نفسه كان لغيره �أعرف و من جهل نفسه كان بغيره �أجهل

17. “Onaj ko spozna svoju dušu i druge bolje poznaje, a onaj koji ne spozna svoju dušu i prema drugima je veća neznalica.”33

من عرف نفسه فقد �نتهى �إلى غاية كل معرفة و علم

18. “Onaj ko spozna svoju dušu dosegao je krajnji cilj svih spoznaja i saznanja.”34

ل�ل و �لجهالات من لم يعرف نفسه، بعد عن سبيل �لنجاة و خبط فى �لض

19. “Onaj ko ne spozna svoju dušu udaljio se od puta spa-sa i zapao u zastranjenje i neznanje.”35

معرفة �لنفس �أنفع �لمعارف

20. “Spoznaja duše najkorisnija je spoznaja.”36

أكبر من ظفر بمعرفة �لنفس نال �لفوز �لا

21. “Ostvario je veći uspjeh onaj ko je uspio spoznati svoju dušu.”37

لا تجهل نفسك، فاإن �لجاهل معرفة نفسه، جاهل بكل شيء

32 Ibid., sv. 5., str. 208.33 Ibid., sv. 5., str. 334. i 363.34 Ibid., sv. 5., str. 405.35 Ibid., sv. 5., str. 426.36 Ibid., sv. 6., str. 148.37 Ibid., sv. 6., str. 172.

61

22. “Nemoj biti neznalica u pogledu svoje duše, jer onaj ko ne poznaje svoju dušu neznalica je kada je u pitanju bilo šta.”38

Neki od učenjaka predaju: “Svako ko spozna svoju dušu sigurno je spoznao svoga Gospodara” – tumače na način da Poslanik spoznaju duše smatra nemogućom, jer budući da je spoznaja Boga nemoguća, time je i spoznaja duše nemoguća. Međutim, ranije navedene predaje i nji-hovo doslovno značenje odbacuje ovakvo mišljenje. I slje-deći Poslanikov govor dobar je argument za mogućnost spoznaje duše:

�أعرفكم بنفسه، �أعرفكم بربه

“Onaj od vas koji više poznaje svoju dušu više je spoznao svog Gospodara.”39

Ako bi spoznaja Boga bila nemoguća, onda se pod ovim podrazumijeva nemogućnost spoznaje putem misli i ste-čenog, odnosno posrednog znanja, a ne spoznaja izravnim posmatranjem. Čak i da prihvatimo takvo tumačenje, nemo-gućnost spoznaje bi se tada odnosila na potpunu spoznaju Boga, koja sigurno nije moguća. Spoznaja u okviru ljudskih mogućnosti je moguća. Dobro ovo shvati!

Ukratko, najbolji i najbliži put stizanja do savršenstva je spoznaja duše i u ovo nema nikakve sumnje. Međutim, postavlja se pitanje koji je metod i način prelaska ovoga puta.

Neki smatraju da način kretanja ovim putem nije objaš-njen u vjerozakonu. Čak, neki autori tvrde da je put irfana u islamu, kao monaštvo u kršćanstvu, izmišljen, da ga Bog nije propisao niti će ga prihvatiti, jer On kaže:

38 Ibid., sv. 6., str. 304.39 Šejh Tusi: El-Iqtisâd, str. 14.; Allame Tabatabi: El-Mizân, sv. 6., str. 170.

62

ي فما رعوها حق ريعيتيها ورهبانيية ابتدعوها ما كتبناها عليهيم إيال ابتيغاء ريضواني اللMonaštvo su oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga ni-smo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo.40

Oni koji zastupaju ovo mišljenje kažu da spoznaja duše nije propisana u šerijatu, jer je sâm šerijat put stizanja do željenog savršenstva i njegovog ostvarenja.

Koliko samo među njima postoji onih koji su prigrlili ra-zličite oblike isposništva i metode putovanja o kojima nema govora u Kur’anu, niti se može naći dokaz i potvrda u praksi Poslanika i Ehli-bejta.

Oni prihvataju i zastupaju prelazak ovog puta i njegovo ostvarenje na bilo koji mogući način, sa očuvanjem cilja, tj. metod koji preporučuju nemuslimanski filozofi koji su vje-rovali u onostrano. Ovo je jasno i nakon površnog uvida u njihove knjige.

Međutim, istina je nešto drugo, i ona se jasno dâ razumjeti iz Kur’ana i sunneta. To je put u kojem islamski vjerozakon du-hovnim putnicima ne dozvoljava nikakav oblik pažnje prema bilo čemu drugom mimo Boga, niti smatra dostojnim da se du-hovni putnik pridržava nečega osim Boga, odnosno onoga što je šerijat pojasnio i naložio njegovo obavezno sljeđenje. Islamski vjerozakon nije izostavio ni najmanju sitnicu prilikom objave propisa koji se tiču ljudskog blaženstva ili nesreće, niti je prešao preko najmanje stvari koja je potrebna duhovnim putnicima, bilo da ima manju ili veću vrijednost. Svaka osoba ovisi o svojim djelima i biće mu suđeno prema njima. Allah, dž.š., kaže:

ء ي شيبيانا ليك لا عليك الكيتاب ت ونز

Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.41

40 El-Hadîd, 27.41 En-Nahl, 89.

63

ي مثليلناسي في هذا القرآني مين ك بنا ل ولقد ض

U ovom Kur’anu Mi navodimo ljudima primjere za sve.42

إين كنتم تيبون الل فاتبيعوني يبيبكم اللAko Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti.43

سوة حسنةي أ لقد كن لكم في رسولي الل

Zaista vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor.44

Postoje i drugi ajeti koji ukazuju na istu zbilju, kao i mu-stafiz ili mutevatir predaje koje su izrečene na ovu temu.

Iz do sada navedenog je jasno da je udio svake osobe u savršenstvu u mjeri njenog slijeđenja šerijata. Također, jasno je da savršenstvo posjeduje različite razine. Kako su samo dobro rekli neki od savršenih ljudi: “Napuštanje šerijatskog duhovnog puta i prakticiranje teških oblika isposništva, ustvari, bježanje je od težeg ka lakšem!” Slijeđenje šerijata i pokoravanje je stalno i postepeno ubijanje; sve dok postoji nefs treba prakticirati šerijatsko isposništvo. Teški asketizam (onaj koji šerijat nije propisao) ubija nefs odjednom, a to je lakše žrtvovanje.

Ukratko, šerijat nije zanemario metod duhovnog putova-nja putem duše.

Ovo se može pojasniti time na sljedeći način: ibadet može imati tri oblika:

1. ibadet iz želje za Dženetom,2. ibadet iz straha od Vatre,3. ibadet radi Allaha, a ne iz želje ili straha.

42 Er-Rûm, 59.43 Ali ‘Imrân, 31.44 El-Ahzâb, 21.

64

U prva dva oblika ibadeta, za razliku od trećeg, krajnji cilj jeste sticanje smiraja i spasa od Vatre. Kod ovakvih ibadeta cijela pažnja je posvećena zadovoljavanju prohtjeva duše, a Bog predstavlja sredstvo ostvarenja tog cilja. Poznato je da sredstvo nije cilj sam po sebi, tj. nije krajnji cilj, već posredni. Takav ibadet u zbilji nije ništa drugo do li ibadet strastima. Jedino treći oblik ibadeta, ibadet samo radi Boga, može biti istinski ibadet, koji se naziva različitim imenima.

U knjizi El-Kâfi Šejh Kulejni prenosi od Haruna, a on od Imama Sadika sljedeću predaju: “Tri su vrste robova. Dio njih robuje Allahu, dž.š., iz straha, i to je ibadet robova. Dio ih robuju Allahu, uzvišeno je Njegovo ime, radi nagrade, i to je ibadet nadničara. Dio ih robuje Allahu, blagoslovljeno je Njegovo ime, iz ljubavi prema Njemu. To je ibadet slobod-nih, i to je najvrjedniji ibadet.”45

U Stazi rječitosti zapisana je sljedeća predaja: “Zaista, ljudi neki služe Bogu u želji za nagradom. To je

služenje trgovaca! Neki ljudi služe Bogu u strahu. To je slu-ženje robova! A neki ljudi služe Bogu u zadovoljstvu. To je služenje slobodnih!”46

U knjigama ‘Ilelu-šera’e, Madžâles i Hisâl Šejh Saduk prenosi od Junusa da je Imam Sadik rekao: “Zaista, ljudi robuju Allahu na tri načina. Jedna skupina robuje Allahu iz želje za nagradom. To je robovanje pohlepnih i gram-zivost. Druga skupina robuje Allahu iz straha od Vatre i to je robovanje sluga i strahopoštovanje. Međutim, ja Mu robujem zato što Ga volim, uzvišen je On. To je robovanje časnih, kao što je i rekao Uzvišeni Bog: Oni će od straha toga dana biti sigurni.47; Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!48 Onoga ko voli

45 Kulejni: El-Kâfi, sv. 2., str 82.46 Ali ibn Ebu Talib: Staza rječitosti, prev. Rusmir Mahmutćehajić i Mehme-

dalija Hadžić, Zagreb: Islamska zajednica, 1994. izreka 238.47 En-Neml, 89.48 Ali ‘Imrân, 31.

65

Allaha i On će voljeti. Onaj ko voli Allaha bit će siguran. Ovo je položaj skriveni: Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.49”50

Ibn Šahrašubi u knjizi Manâkeb prenosi da je Allahov Poslanik toliko plakao da bi se onesvijestio. Nakon što bi došao svijesti pitali bi ga: “O Allahov Poslaniče, zar Allah tebi nije oprostio i prijašnje i buduće grijehe?!” Poslanik je na to rekao: “Zar da rob ne bude zahvalan?!”

Zahvala i ljubav proizlaze iz jedne stvari. Zahvala je po-hvala nečega lijepog zato što je lijepo. Prema tome, ibadet je radi poniznosti pred Uzvišenim Bogom. Zato što je On po Svojoj Bîti Lijep, On je cilj Sâm po Sebi, a ne po nečemu drugom. Kao što Gospodar kaže u Kur’anu: Stvorio sam džine i ljude samo da Mi robuju.

Dakle, cilj njihovog stvaranja, postojanja i njihovog savr-šenstva jeste robovanje Uzvišenom Bogu, što znači da po-svećuju pažnju jedino Njemu. Naravno, pažnja je sredstvo i nije cilj po sebi. Uzvišeni Bog je krajnji i osnovni cilj. Zbog toga je u predajama riječ robovanje u ovom ajetu tumačena u značenju spoznaje.

Uzvišeni kaže:

ال تعبدوا إيال إيياهوقض ربك أ

Gospodar tvoj je odredio da se nikom ne robuje osim Njemu.51

ي ل ادليين هو الح ال إيل إيال هو فادعوه مليصيOn je Živi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu kla-njajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru.52

49 El-Vâki’a, 79.50 Šejh Saduk. Hisâl, hadis 259., str. 188.; Šejh Saduk: ‘Ilelu-šerâ’e, sv. 1.,

hadis 8., str. 12.51 El-Isrâ, 23.52 El-Mu’min, 65.

66

Isto tako, ljubav predstavlja sklonost duše prema lijepome, zato što je lijepo. Sveprožimajuća ljepota je od Boga. Gospo-dar kaže: Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite...”53; ...vjernici još više vole Allaha...54

U nastavku ćemo navesti jednu predaju od Dejlamija koja govori o ovoj temi.

[Ajatullah Dževad Amuli kaže: “Časni Kur’an o ljubavi kaže:

شد أ ين آمنوا ي ييبونهم كحبي اللي وال ندادا

أ ذ مين دوني اللي يتخي ومين الاسي من

ي حبا لليIma ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.55

Ljubav vjernika je veća od ljubavi idolopoklonika prema nji-hovim kipovima, zato što nijedna ljepota nije mjerljiva sa ljepo-tom Boga, i nijedna spoznaja nije potpuna kao što je spoznaja Boga, i nijedan čovjek nije arif kao što je to vjernik. Zbog svega toga, nijedan čovjek nije istinski zaljubljenik kao što je to vjernik. Ljubav može biti različite jačine. Iako ona ne spada u kategoriju količine da bi se mogla izmjeriti, ima kakvoću. Nema težinu, ali ima intenzitet i po tome gledano ona je mjerljiva.

Razlog nadmoćnosti ljubavi koju vjernik ima prema Bogu u odnosu na ljubav koju ima idolopoklonik, leži u činjenici da ljepota idola, ako je lijep, jeste ljepota osjetila vida, sluha ili ljepota imaginacije. Ovu ljepotu čovjek doživljava putem očiju i ušiju i zato njen učinak ostavlja traga jedino na imagi-naciju i maštu, a neupućen čovjek umišlja da je učinio nešto bez Božijeg upliva. Prema tome, spoznaja idolopoklonika je na razini imaginacije i uobrazilje, a njegovo viđenje ljepote

53 Ali ‘Imrân, 31.54 El-Bekare, 165.55 El-Bekare, 165.

67

je na razini mašte, vida i sluha. Upravo zbog toga, njegova ljubav je ograničena i ne premašuje, sa jedna strane, okvire dometa očiju i ušiju, a sa druge, okvire mašte i uobrazilje. Međutim, vjernik ne samo da putem očiju i ušiju posmatra tragove prirode, a putem mašte i imaginacije tragove Ber-zaha, već, štaviše, putem uma posmatra savršeni Božiji Um i Njegova lijepa imena. Sigurno je da vjernik sa spoznajom uzvišenih zbilja i sâm jača, što opet ima za posljedicu da je i njegova ljubav jača... U ljubavi prema Bogu Sâm Bog je ra-zastro Svoju milost i darežljivost da bi time ljubav prema Njemu bila stalno pristupačna i da se ka Njemu uvijek može uzdići. Zbog toga Kur’an kaže: ...ali pravi vjernici još više vole Allaha. Prema tome, ako nečija ljubav prema Ovom i Onome svijetu, ili prema Bogu i nečemu mimo Boga, bude jednaka, on nije vjernik u prethodno objašnjenom značenju, jer nje-gova spoznaja nije potpuna. Iz ovoga je jasno da se govor vraća na spoznaju, a ne na ljubavi, o čemu će u nastavku biti više riječi. Ljubav je jedan od plodova spoznaje i kao takva, ona je ogranak kada je riječ o spoznaji.

Nezami Gondžavi na kraju priče o Medžnunu i Lejli kaže: “Lejla se razboli pri kraju svog života i nestade nje-ne svježine. Tada ona oporuči majci: ‘Prenesi moju poruku Medžnunu i reci mu da ako želi odabrati ljubav ne uzme nekoga poput mene, kojoj samo jedna povišena tjelesna tem-peratura odnese svu svježinu, kojoj jednom bolešću nestade sva razdraganost. Uzmi prijatelja koji nije nestajući.’ Zato prigrli istinsku ljubav i spoznaju, a ne lažnu ljubav i u tom pogledu ne budi nemaran.”]56

U Kumejl-dovi se kaže:

و�جعل قلبي بحبك متيما

“I učini moje srce zanesenim ljubavlju prema Tebi!”

56 Dževad Amuli: Tefsire moudu‘ije Kur’an, sv. 11., str. 325-329. (Op. prev.)

68

Imam Ali u dovi poznatoj kao Šaputanje u mjesecu šabanu kaže:

يادة من محبتك �إلهي �أقمني في �أهل ولايتك مقام من رجا �لز

“Moj Bože, podari mi onaj položaj među Tvojim prijatelji-ma koji donosi nadu u uvećanje Tvoje ljubavi!”

U dovama postoji mnoštvo ushićujućih izraza o ljubavi.Ako se čudiš, čudi se čovjeku koji tvrdi da nema istinske

ljubavi koja bi se odnosila na Boga, i da – ako je nešto i reče-no o ljubavi u šerijatu, to podrazumijeva alegoričnu ljubav u značenju potčinjavanja Božijoj naredbi i izbjegavanja Nje-govih zabrana. Ovakva tvrdnja suprotstavlja se očiglednoj zbilji i poricanje je očigledne istine.

Tako mi duše, kolika je samo razlika između onoga koji kaže da se Bog ne može voljeti i onoga koji kaže da se ne može voljeti niko osim Boga!

Vratimo se na osnovu temu. S obzirom da se ibadet – koji podrazumijeva usmjeravanje pažnje ka Bogu – ne može ostva-riti bez spoznaje, iako je sam ibadet uvjet i uvod u spoznaju, prije istinskog ibadeta čovjek ima potrebu za proputova-njem kroz spoznaju. Ibadet i spoznaja su neodvojivi jedno od drugog, kao što je i zapisano u predaji koju od Imama Sadika prenosi Ismail ibn Džabir:

�لعلم مقرون بالعمل، فمن علم عمل و من عمل علم

“Znanje je blisko djelu, pa onaj koji zna djeluje i onaj koji djeluje zna.”57 Drugim riječima, potrebno je činiti ibadet sa spoznajom da bi se priskrbila spoznaja, što potvrđuje hadis Božijeg poslanika, s.a.v.a.:

من عمل بما علم، رزقه �لله علم ما لم يعلم

57 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 2., str. 40.

69

“Ko bude radio po znanju koje ima, Allah će mu podariti znanje koje do tada nije imao.”58 Ovo je i značenje Božijeg govora u Kur’anu:

يهي مينها وما نيا نؤت يهي ومن كن يرييد حرث ادل رةي نزيد ل في حرث من كن يرييد حرث اآلخييب رةي مين نصي ل في اآلخي

Onome ko bude želio nagradu na Onom svijetu – umnogostru-čit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na Ovom svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na Onom svijetu nema udjela.59

Kao što vidite, potpuno je jasna razlika između dvije na-vedene nagrade u ajetu. Slično je i u sljedećem ajetu:

اليح يرفعه ييب والعمل الص يم الط إيلهي يصعد الكK Njemu se dižu lijepe riječi, a dobro djelo ih podiže.60

Razum, također, potvrđuje našu tvrdnju o ljubavi. Jer, ljubav i žudnja ka nečemu, zaista, potiču pažnju prema toj stvari. Pažnja, a ona je praktično djelo, učvršćuje ljubav, žud-nju i znanje. I koliko god neka stvar više naglašava postoja-nost stvari, i očitovanje njenih učinaka i tragova i svega ono-ga što je u vezi sa time biva potpunije i savršenije. Ukratko, ostvarenje ove spoznaje, koja ovisi o praktičnom djelovanju, moguće je na dva načina: proputovanjem obzorjima i propu-tovanjem dušom.

Proputovanje znakovima obzorja predstavlja promatranje i promišljanje o bićima horizonata, tj. bićima koji su izvan čovjekove duše, kao što su Božija stvorenja i Njegovi nebeski i zemaljski znakovi. Proputovanje obzorjima ima za cilj da

58 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 68., str. 363.59 Eš-Šura, 20.60 Fâtir, 10.

70

čovjek stekne čvrsto uvjerenje u Boga, Njegova imena i djela. Sva bića i stvorenja odraz su i dokaz postojanja Uzvišenoga Boga. Znanje o znaku nužno nosi i znanje o onome na šta taj znak ukazuje.

Putovanje dušom predstavlja povratak sebi i spoznaju Uzvišenoga Gospodara posredstvom spoznaje duše. Budući da je egzistencija duše čista i potpuna ovisnost, spoznaja bića kao ovisnog nije odvojiva od spoznaje neovisnog bića po kojem opstoji duša, jer su ove dvije spoznaje u jednom vidu jednake.

Za ostvarenje ovoga cilja postoje dva puta, proputovanje obzorjima i dušom. Međutim, istina je takva da spoznaja obzorja sama po sebi ne dovodi do istinske spoznaje i iba-deta, jer spoznaja bića horizonata koja su samo Božiji trago-vi i znakovi rezultira jedino stečenim znanjem o postojanju Uzvišenoga Stvaraoca i Njegovih svojstava. Ovakav oblik znanja plod je suda kojeg čini subjekt i predikat, a to su opet samo pojmovi.

S druge strane, postoji čvrsta argumentacija da je Uzvi-šeni Bog čista egzistencija lišena štastva. Stoga, nemoguće je da Bog bude uprisutnjen u umu, jer da bi um prihvatio, tj. obujmio neko štastvo ono treba biti lišeno u svojoj biti dvije egzistencije, spoljnje i umske egzistencije, što nije prispodo-bivo Uzvišenom Bogu.

Sve što um kvalificira, ili percipira kao nužno, ili donese sud o njemu pripisujući mu atribute, tj. predicira mu nešto, ili ime ili svojstvo, zasigurno nije Uzvišeni Bog.

Na ovu zbilju ukazuje predaja zapisana u knjizi Et-Tevhid Šejh Saduka, koju Abdu-’E‘la prenosi od Imama Sadika:

أن لا مشرك، فهو بمثال، �أو بصورة �أو بحجاب �لله يعرف �أنه زعم من و

د فكيف يوحد من �لحجاب و �لصورة و �لمثال غيره و �إنما هو و�حد موح

زعم �أنه عرفه بغيره؟! �إنما عرف �لله من عرفه بالله، فمن لم يعرفه به، فليس

71

خالق و�لله شيء، �لمخلوق و �لخالق بين ليس غيره، يعرف �إنما يعرفه،

و غيره �لاأسماء و �أسمائه غير فهو باأسمائه، ى يسم شيء، من لا أشياء �لا

�لموصوف غير �لو�صف. فمن زعم �أنه يؤمن بما لا يعرف، فهو ضال عن

بالله، و �لله خلو من خلقه و خلقه خلو منه �لمعرفة، لا يدرك مخلوق شيئا �إلا

“Ko umisli da je spoznao Allaha posredstvom zastora, slike ili imaginalijom, mnogobožac je, jer On nije zastor, slika, imaginalija ili drugo šta. Zaista, On je Jedan, Čija je jednoća potvrđena. Kako je spoznao Njegovu jednost onaj koji Ga je pretpostavio nečem drugom mimo Njega?! Spoznao je Allaha onaj koji Ga je spoznao po Njemu Samom. Onaj koji Ga nije spoznao po Njemu, nije Ga ni spoznao! Ustvari, on je spoznao nešto mimo Njega. Između Stvoritelja i stvorenog ne postoji ništa. Allah je Stvaralac stvari, On nije od stvari. On je na-zvan Svojim imenima, ali On nije ta imena, niti su imena On. Opisano nije isto onome čime se opisuje. Prema tome, onaj ko pretpostavlja da je uzvjerovao u ono što nije spoznao u zabludi je u pogledu spoznaje. Stvoreno ne može ništa spo-znati, osim posredstvom Allaha, a Allah je čist od stvorenog i stvoreno je čisto od Njega.”61

Riječi Imama: “On je Jedan, Kojem je jednoća potvrđena” – podrazumijevaju da je On čisto Jedinstvo bez bilo kakvog oblika mnoštva. Ove riječi ukazuju na argument “nemo-guće je da spoznaja nečeg drugog nužno znači i spoznaju Uzvišenog Boga”. Znači da je znanje sâma bît saznavanog, odnosno predmeta znanja. Kao što je na drugom mjestu do-kazano, nemoguće je da znanje o jednoj stvari bude ujedno i znanje o drugoj stvari, koja je oprečna prvoj. U suprotnom, to bi značilo da su dvije stvari, i pored toga što su oprečne, jedinstvene, a takvo šta je sigurno nemoguće.

Znanje o nečemu koje nužno povlači za sobom i znanje o drugoj stvari znači da među njima postoji jedinstvo. Budući

61 Šejh Saduk: Et-Tevhid, str. 143. i 192.

72

da su pretpostavljene dvije stvari, među njima postoje aspekt jedinstva i aspek razlikovanja. Dakle, svaka od njih sačinjena je iz dva aspekta. Međutim, Uzvišeni Bog je Jednost “proste Biti”, odnosno nikakav Mu oblik složenosti nije svojstven. U skladu s tim, nemoguće je da On bude spoznan nečim dru-gim mimo Sebe.

Na ovu zbilju Imam je ukazao riječima: “Između Stvo-ritelja i stvorenog ne postoji ništa” – kao i sljedećim riječi-ma: “Onaj koji pretpostavlja da je uzvjerovao u ono što nije spoznao u zabludi je u pogledu spoznaje.” Ova dva iskaza su zaključci koji proizlaze iz prvog dijela njegova govora: “Spoznao je Allaha onaj koji Ga je spoznao po Njemu Sa-mom” – a dio govora: “Stvoreno ne može ništa spoznati osim posredstvom Allaha” – na svoj način predstavlja oblik argumentacije da sve što se spoznaje jeste posredstvom Boga Koji je svjetlost Nebesa i Zemlje. U tom slučaju, kako je mo-guće spoznati Uzvišenoga Boga posredstvom nečeg drugog mimo Njega?! Posebno ako se uzme u obzir činjenica da On daruje egzistenciju svemu, a da jedino On postoji po Svojoj Bîti. Tako, znanje o ovisnom, sa aspekta bîti, dolazi tek na-kon znanja o neovisnom po kojem i postoji ovisno. Fenomen znanja nužno zahtjeva neovisnost od predmeta znanja, od-nosno saznavanog. Dakle, znanje o ovisnom slijedi znanje o neovisnom koji uporedo sa njim egzistira. Ovo ispravno shvati!

Budući da se iz govora moglo pogrešno razumjeti utje-lovljenje Boga ili jedinstvo sa Njime, uzvišen i čist je Bog od toga, Imam je u nastavku rekao: “Allah je čist od stvorenog i stvoreno je čisto od Njega.”

[Allame Teherani o ovom pitanju kaže: “...Značenje riječ lišen, tj. čist od62 (خلـو) podrazumijeva da Allah nije istovjetan sa determiniranim, akcidentalnim, po svojoj bîti siromašnim

62 U gornjoj predaji. (Op. prev.)

73

i nemoćnim stvorenjima. S tim da značenje riječi lišen ne po-drazumijeva lišenost po zbilji i odvojenost po bîti, jer biće je stvorenje i posljedica Uzvišenog. Cijelo postoji po Njemu. Kako je moguće, uopće, pretpostaviti da je Bog odvojen od njega? I da je biće odvojeno od Njega? Ovo bi značilo udalja-vanje Boga od položaja Skrbništva i Božanstvenosti, Uzvišen je On i čist od toga!”]63

To što smo rekli da se spoznaja svih stvorenja ostvaruje posredstvom Boga nije u suprotnosti sa prvim dijelom pre-daje koji niječe nužnu vezu između znanja o nekoj stvari sa znanjem o drugoj stvari, jer znanje o kojem se govori na po-četku predaje jeste stečeno ili posredno znanje (علم حصولى), dok se u drugom dijelu predaje govori o prisutnom ili izrav-nom znanju (علم حضورى). Dobro obrati pažnju na ovo!

Uistinu, postoje brojne predaje koje umnom promišlja-nju te stečenom, odnosno posrednom znanju, odriču status istinskog znanja.

Ukratko, zaključak rasprave je da nijedan put sticanja znanja ne polučuje istinsku spoznaju, osim puta spoznaje duše.

A što se tiče spoznaje duše, rezultat te spoznaje pred-stavlja dosezanje zbilje, a pod tim se podrazumijeva da čovjek posveti potpunu pažnju jedino Uzvišenom Bogu, i da otkloni svaku smetnju koja ga poziva sebi, te se posveti spoznaji duše da bi je spoznao onakvom kakvom ona jest, te spoznao njenu potrebu po bîti za Gospodarem. Svako-me ko dosegne ovaj položaj posmatranje će biti neodvo-jivo od posmatranja Onoga koji mu daje postojanje. Kada duhovni putnik bude ovako posmatrao Uzvišenog Boga, njegova spoznaja će biti nužna i očigledna. Potom će spo-znati zbilju svoje duše posredstvom Boga, zato što je duša potpuno ovisna o Njemu, a potom će spoznati sve stvari posredstvom Uzvišenoga Gospodara.

63 Allame Teherani: Tevhide ‘ilmi we ‘ejni, str. 312. (Op. prev.)

74

U knjizi Tuhafu-l-’ukûl prenesi se od Imama Sadika preda-ja koja pojašnjava ovu zbilju:

م �لقلوب فهو مشرك و من زعم �أنه يعرف �لله من زعم �أنه يعرف �لله بتوه

أن �لاسم محدث و من زعم �أنه يعبد بالاسم دون �لمعنى فقد �أقر بالطعن، لا

لا فة بالص بعبد �أنه زعم من و شريكا �لله مع جعل فقد �لمعنى و �لاسم

فة و �لموصوف فقد بالادر�ك فقد �أحال على غائب و من زعم �أنه بعبد �لص

فة غير �لموصوف و من زعم �أنه يضيف �لموصوف �إلى أنه �لص �أبطل �لتوحيد لا

ر بالكبير و ما قدرو �لله حق قدره فة فقد صغ �لص

“Ko misli da je spoznao Allaha umišljanjem srca, mnogo-božac je. Ko misli da je spoznao Allaha imenom lišenim zna-čenja, time je priznao klevetanje, jer je ime stvoreno. Ko misli da robuje imenu i značenju zajedno, pripisao Mu je sudruga. Ko misli da robuje svojstvu bez spoznaje i razumijevanja, preinačio Ga je u nešto odsutno. Ko misli da robuje svojstvu i opisanom, zajedno, u potpunosti je dokinuo tevhid, zato što svojstvo nije opisano. Ko misli da je opisano pridodao svojstvu učinio je malim ono što je veliko i nije spoznao Allaha onako kako to Njemu dolikuje.64”65

Pitali su Imama: “Koji je put ka tevhidu?”Odgovorio je:

قبل �لشاهد عين معرفة �إن موجود، �لمخرج طلب و ممكن �لبحث باب

صفته و معرفة صفة �لغائب قبل عينه

“Otvorena su vrata rasprave, a traženje izlaza je nado-hvat ruke. Zaista, spoznaja Bîti Koja je Svjedok i Prisutni, u spoznaji dolazi prije svojstva Njegova, a spoznaja svojstva odsutnoga je prije viđenja njega samoga.”

64 El-En’âm, 91; Ez-Zumer, 67.65 Ebu Muhammed El-Hasan El-Harâni: Tuhafu-l-‘ukûl, str. 326-328.

75

Pitali su Imama: “Kako da spoznamo sâmog Svjedoka prije Njegova svojstva?

Imam reče:

تعرفه و تعلم علمه و تعرف نفسك به و لا تعرف نفسك بنفسك من نفسك

أنت يوسف قال �أنا يوسف و تعلم �أن ما فيه له و به، كما قالو� ليوسف: �إنك لا

م �لقلوب... و هذ� �أجي. فعرفوه به لم يعرفوه بغيره و لا�أثبتوه من �أنفسهم بتوه

“Spoznat ćeš Njega i saznat ćeš znakove Njegove i upo-znat ćeš sebe posredstvom Njega, a ne posredstvom sebe i od sebe. Saznat ćeš da ono što je u duši za Njega je i po Nje-mu je, kao što su kazali braća Jusufova njemu: “A da ti nisi, uistinu, Jusuf?’ – povikaše oni. ‘Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj.”66 – prepoznali su ga po njemu, a ne po nečem drugom, i nisu ga potvrdili i posvjedočili u svojim dušama posred-stvom srčanih imaginacija i umnih slika...”67

Imam Sadik u predaji kaže: “Spoznat ćeš znakove Nje-gove (تعلم علمه).” Riječ علم ima značenje znaka i ličnog imena. Prema tome, značenja Imamovog govora je da se prvo spo-znaje Bog, a potom Njegova svojstva i znakovi, te da svoju dušu spoznaješ po Njemu, a ne nečim mimo Njega.

Nakon zadubljivanja u značenje ove predaje, dragulja među predajama, a posebno u kur’anski primjer koji Imam navodi, a odnosi se na spoznaju Jusufa od strane njegove braće, steći ćeš sposobnost da razumiješ sva načela navede-na u dosadašnjim poglavljima iz samo ove jedne predaje! Zato nećemo duljiti naš govor.

Ukratko, kada se čovjek izravno osvjedoči u Gospodara, spozna Njega i svoju dušu, i sve druge stvari spozna po-sredstvom Njega. Tek u takvom stanju, posvećenost i pa-žnja pri robovanju poprima svoj položaj, jer bez ovakvog

66 Jusuf, 90.67 Ebu Muhammed El-Hasan El-Harâni: Tuhafu-l-‘ukûl, str. 326.

76

posmatranja Boga sve naše pažnje usmjerene ka Njemu nisu ništa više do umne slike o nekoj stvari. Ova stvorena pre-dodžba i umna slika, kao i ograničeni objekt koji je pretpo-stavljen za tu stvar, nije Uzvišeni Gospodar. Prema tome, takvo božanstvo nije ono koje je istinski traženo i željeno.

To je stanje robovanja znalaca o Bogu, koji nemaju irfan-sko (gnostičko) iskustvo. Dosezanje ovakvog robovanja, s obzirom na uvid koju si stekao o istinskom položaju robova-nja, jedino je moguće Božijom milošću. Uzvišeni Gospodar kaže:

بداحد أ

ي عليكم ورحته ما زك مينكم مين أ ولوال فضل الل

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad očistio.68

Ovo je suprotno robovanju istinskih znalaca o Bogu, samo Njemu posvećenih. Zaista, oni u svom robovanju ne obraćaju pažnju niti na pojam niti na objekt pojma – jedino su okrenuti Gospodaru svome, uzvišena je Njegova veličina i vlast Njegova zasjenjuje sve.

Uzvišeni Gospodar kaže:

ي ي المخلصي فون إيال عيباد الل ا يصي ي عم سبحان اللUzvišen je Allah od onoga kakvim ga opisuju, osim robova Njegovih iskrenih.69

Iz ovoga ajeta je potpuno jasno da se pod iskrenim (مخلصين), u obliku participa pasivnoga, misli na one koji su radi Boga postali čisti i iskreni. Između njih i Boga ne postoji nikakva koprena, u suprotnom, njihovo opisivanje Boga ne bi bilo u

68 En-Nûr, 21.69 Es-Sâffât, 159-160.

77

skladu sa zbiljom. Koprena koja postoji jesu stvorenja, kao što reče naš predvodnik Imam Musa ibn Džafer: “Nema koprene između Njega i stvorenja Njegovih osim stvorenja Njegovih...” Robovi na razini pročišćenosti i iskrenosti ne vide stvorenja, već jedino žude za Gospodarem Uzvišenim.

Imam Askeri prenosi u svom Tefsiru od Imama Bakira, mir neka je s njima, sljedeće: “Rob neće robovati Bogu onako kako to Njemu priliči, sve dok ne prekine srčane veze sa svim stvo-renjima, te kada Uzvišeni Bog kaže: ‘Ovaj iskreni rob pripada samo Meni’ – tek potom ga prima Svojom Plemenitošću.”70

Imam Sadik, mir neka je s njime, rekao je: “Gospodar nije darovao nikoga s blagodati većom od srca praznog od svega što nije Bog.”71

Imam Dževad, mir neka je s njime, rekao je: “Najvrjednije robovanje je iskrenost.”72

Nakon onoga što je do sada rečeno postaje jasno značenje Božijih riječi zapisanih u Knjizi, a izrečenih Iblisovim jezikom:

ي جعيي إيال عيبادك مينهم المخلصيغويينهم أ

يك أل ت قال فبيعيز

Reče Iblis: “Tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!”73

O tome govori i ajet:

ي ي المخلصي ون إيال عيباد الل هم لمحض فإينZaista, oni će biti privedeni (u Vatru), osim Allahovih iskre-nih robova.74

70 Tefsir Askeri, str. 328.71 Muhaddis Nûri: Mustedreku-l-wesâ’il, sv. 1,, str. 101.72 Tefsir Askeri, str. 329.; Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 70., str. 245.73 Sâd, 82- 83.74 Es-Sâffât, 127-128.

78

Zato što su ovi robovi uronjeni u Uzvišenog Boga, oni ne vide Iblisa, niti padaju pod uticaj njegovog spletkarenja, niti će biti privedeni u Vatru. Hadis-kudsi koji glasi: “Moji prijatelji su pod Mojim ogrtačem” (U drugoj inačici ove pre-daje stoji “pod Mojim plaštom”)75 – ukazuje na istu zbilju. O ovome govori i predaja koju prenosi Junus, koja je ranije navedena.

Rezime do sada istaknutog glasi: Ovaj, gore istaknuti cilj, može se ostvariti spoznajom

duše, a spoznaja duše ujedno i jest najbliži put. To je put prekidanja poklanjanja pažnje bilo čemu mimo Boga u okri-lju spoznaje duše. Ovo se može razumjeti upravo iz preda-je koja se prenosi od Imama Kazima, gdje on kaže: “Nema koprene između Njega i stvorenja Njegovih osim stvorenja Njegovih. Oni su se prekrili velom, ali ne velom razastrtim, oni su sakrili, ali ne zastorom razastrtim...”

Ova predaja na najljepši način govori o najboljem putu. Za otpočinjanje putovanja i ostvarenje prekidanja veza sa svime mimo Boga, u šerijatu su navedene sljedeće radnje: pokajanje, plač, obračun, samokontrola, šutnja, glad, osa-mljivanje, noćno bdijenje.

Sredstva ostvarenja ovih radnji su djela i veliko pregnuće u ibadetu, a čovjek se ojačava promišljanjem i uzimanjem pouke sve dok se ne ostvari potpuno otcjepljenje od svega osim Boga i potpunu okrenutost ka Uzvišenom Gospodaru. Tek tada se očituje svjetlost iz skrivenog, a slijede je božanski dahovi i Gospodareva “privlačenja” (džazibe) koja potiču lju-bav i čežnju, a to je upravo sjećanje na Boga, odnosno svijest o Njemu.

Izviranje svjetlosti se stalno nastavlja, privlačenja nado-laze u valovima i prelaze u čežnju, sve dok srcem ne ovlada ljubav, a sjećanje na Boga ispuni dušu. Potom, Allah, dž.š., obuhvata cijelo čovjekovo biće i time se okončava putovanje.

75 Sejjid Hejdar Amuli, Asrâru-tevhîd, str. 197.

79

يك المنته ن إيل ربوأ

Sigurno je da se svi poslovi završavaju kod Gospodara tvoga.76

Znaj da je primjer ovoga putnika kao primjer čovjeka koji želi putovati do nekog mjesta. On ne smije zaboraviti svoj krajnji cilj. Treba poznavati put dovoljno da bi stigao do cilja, te mora ponijeti dovoljno zaliha za putovanje.

Ako rob i na trenutak zaboravi na cilj, ne da će nakratko tumarati tamo-vamo, već će se mnogo udaljiti od puta. Ako ga okupira put, ono što posmatra na tom putovanju i ono što postoji na njemu će ga zaustaviti i odvojiti od daljnjeg putovanja. Ako ponese zalihe više nego što mu treba, otežao je svoj teret i to ga usporava i zadržava u kretanju te gubi krajnji cilj. Allah Uzvišeni je jedini pomoćnik.

Ako kažeš: Prihvatam nakon ovog dugog izlaganja da je najbliži put do Uzvišenoga Boga spoznaja duše, ali i pored toga nije dokazano da u šerijatu postoji govor koji bi objasnio odlike dolaska na put spoznaje duše i silaska sa njega, kao ni mjesto duhovnog putovanja na kojem se čovjek suočava sa mnoštvom problema i teškoća gdje postoji mogućnost pro-pasti. Koji je to govor koji nudi savršeno i potpuno pojašnje-nje ovih odlika te određuje granicu između spasa i propasti?

Naš odgovor je: U drugom poglavlju ove poslanice smo rekli da je govor Kur’ana i predaja jedan jedinstven govor, a razlike potiču od načina razumijevanja i različitosti razine shvatanja ljudi. Ovdje ćemo, također, ponovo reći da je pu-tovanje ka Uzvišenom Bogu plod znanja i razumijevanja, a razlike na tom putu se javljaju zbog različitih nivoa znanja i razumijevanja. Tako mi moje duše, ovo pitanje je potpuno jasno, a već smo rekli da se ljudi dijele na različite skupine. Svaka skupina izvodi zaključke u skladu sa svojim razumi-jevanjem, i djeluju u skladu sa njima.

76 En-Nedžm, 42.

80

Razumijevanje običnih ljudi

Pogledamo li nekoga od običnih ljudi, vidimo da su mu Ovaj svijet i njegove zavodljive slike želje srca, da noć provo-di u mislima kako da osigura sutrašnju opskrbu, šta da kupi i kako da proda, gdje da ode, koga da vidi i da, kada osvane, svu svoju težnju i trud usredsređuje na ispunjavanje dnevnih obaveza i uređivanja ovosvjetskog života. Kada ovaj čovjek čuje pozivatelja ka Bogu, koji ga opominje i donosi radosnu vijest, najavljujući mu Božiji oprost i zadovoljstvo, Džennet ispunjen vječnim blagodatima, a opominjući ga na Vatru čije su gorivo ljudi i kamenje i sve ono što je Allah spremio za nepravednike, njegova prizemna ambicija zadovoljenja sto-maka neće mu dozvoliti da razmisli o Božijim znakovima i Njegovim riječima. Ono što je čuo o vjeri prihvata na općenit način. Čini dobra djela koja nisu u sukobu sa njegovim ovo-svjetskim željama, jer Ovaj svijet je za njega glavna, a vjera sporedna stvar. Upravo zbog ovoga vidimo da su njegove riječi u suprotnosti s njegovim djelima, a jedno djelo u suko-bu sa drugim.

Vidjet ćeš ga kako kaže da je Allah Onaj Koji sve vidi i čuje, ali i pored toga pristupa svakome grijehu, čini svako nedjelo i napušta svaku obavezu!

Vidjet ćeš ga da vjeruje u to da je Allah Zaštitnik, i da Njemu vode svi putevi. Međutim, istovremeno, ista ta oso-ba je ponizna i pokorna svima drugima osim Allahu. Kada se ukrasi i ljepote Ovog svijeta pokažu hita svakome šejta-nu koji ga poziva strašnoj džehennemskoj kazni. Odaziva se, a ne uviđa da osim ovoga tijela i materije postoji i nešto drugo, da se ne završava sve na razini njegovih uobrazilja i imaginacije.

On vjeruje da Allah posjeduje Prijestolje sa kojega spu-šta zakone za Svoja stvorenja i da su izvršioci njegovih na-loga na Nebesima i Zemlji meleci. Vjeruje u to da je On Apsolutni posjednik cijele Kreacije, i da su Mu pokorna

81

ona od Njegovih stvorenja koja su obdarena razumom, i da je Allah propisao obaveze Svojim robovima na Ovome svijetu, sve dok bude postojala sloboda izbora. Zatim će Allah usmrtiti Svoja stvorenja i nakon postojanja učinit će ih nepostojećim.

Potom, doći će Dan kada će Ovaj svijet biti smrvljen i Allah će ponovo na njemu oživjeti mrtve. Sakupit će ih na Dan sakupljanja. Dobri će biti nagrađeni Džennetom u kojem nema ništa osim ispunjenja želja duše i to će biti upravo za ovosvjetsko tijelo. Nepravednici će biti kažnjeni Džehenne-mom u kojem nema ničega osim rasplamsale vatre. Sve ovo odvijat će se na jednak način kako to vladari među ljudima obavljaju. Oni provode presudu i kaznu uz nametanje stra-hopoštovanja. Politika ovosvjetskih vladara se ne razlikuje od ovoga.

Ovo je jedna skupina ljudi i ovakav je njihov položaj u pogledu djela i znanja.

Razumijevanje isposnika i pobožnjaka

Ako pogledamo jednog isposnika i pobožnjaka, koji po-smatra prolaznost Ovoga svijeta i njegove varljive nepostoja-ne ukrase, izvlačeći pouku, koji se pripremio za isposništvo i robovanje, vidimo da uvijek kada čuje poziv za oslobađanje srca od varljivih ovosvjetskih prizora i niskih zadovoljstava duše, a ka okretanju robovanju, da bi se time spasio od veli-ke kazne i priskrbio sebi neprolaznu blagodat i vječnu vlast, njegovo srce se puni strahom od Boga i smrt mu se jasno ukazuje pred očima. On gubi ljubav prema Ovom svijetu i želju da stiče opskrbu na njemu. Kod njega ne ostaje želje za trudom i ambicijom, osim za odbacivanjem Ovog svijeta i činjenjem dobrih djela radi sticanja Božijeg zadovoljstva. On uljepšava svojstva svoje duše, uređuje svoje djelovanje i udaljava se od svega što potiče Božiju srdžbu čvrsto se

82

držeći bogobojaznosti. Sve njegove aktivnosti su potaknute željom za sticanjem Dženneta i vječne blagodati te strahom od vječne kazne.

Ako bi podrobno razmotrili stanje ovakvog roba, uvidjeli bi da on u svojoj borbi i isposništvu ne želi ništa drugo do ispunjenja prohtjeva duše. Zato što je čuo da ga je Uzvišeni Bog stvorio za vječnost, a ne za propast, voli svoju dušu i njene želje. Na Ovom svijetu pribjegava isposništvu zato što dobro razumijeva njegovu prolaznost.

A da je Ovaj svijet stalan i da su mu blagodati i zado-voljstva vječna, da su sa njega otklonjenje teškoće i patnje, njegova želja za svim tim se ne bi umanjila niti bi napuštao Ovaj svijet. Iz ovoga se može razumjeti da je savršenstvo za njega zadovoljenje prohtjeva duše i dosezanje ovosvjetskih blagodati. Međutim, budući da vidi da su ova zadovoljstva pomiješana sa manjkavostima i mnoštvom prepreka, on pri-željkuje ista zadovoljstva, ali bez nedostataka i prolaznosti. Dakle, Budući svijet je pretpostavio Ovome svijetu i smatra ga jednim od njegovih oblika. Vjeruje da je i Sudnji dan jedan od ovosvjetskih dana.

Duša ovog isposnika, budući da ima ovakvo poimanje Ovog i Onog svijeta, zaustavila se na tjelesnoj razini. Zbog beznađa se ne uzdiže na veće i časnije razine. Savršenstvo veće i uzvišenije od tjelesnog savršenstva ne želi, jer on i nema uvjerenje u više razine. On se nalazi na nižoj razini znanja o Bogu, odnosno, zaustavio se na razini djela. U svo-jim djelima i moralu se ponaša kao da su mu se uklonile za-stori nevidljivog i ništa mu nije skriveno od njegovih zbilja, a nije tako. To nije ništa drugo do li njegova pretpostavka i umišljenost. Ovakva osoba je bez nade da će posmatrati zbilje koje su izvan materije i smatra da će će ih posmatrati tek nakon smrti. Ovaj isposnik je bio u potrazi samo za do-brim djelima i velikom nagradom i nije priželjkivao veće i uzvišenije dobro.

83

ي يعيباديه ب إينه يشاء ا يقدر م ب يل ين ن رضي ولكيلغوا في األ ي ليعيباديه الريزق ولو بسط الل

ري خبيري بصيKad bi Allah Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.77

Ovo je također jedna od skupina ljudi koja se podudara sa prvom skupinom u znanju, a razlikuju se u djelu.

Razumijevanje arifa i zaljubljenika

Predočimo li sebi jednog zaljubljenika, vidimo da je on osoba čije je cijelo biće obuhvatila ljubav, a njegov zanos, ekstaza i žar ga vode ka susretu sa Bogom. To je urušilo stubove njegovog bića, njegovu unutrašnjost učinilo uzne-mirenom, srce mu rasplamsalo, oduzelo mu razum, srce mu udaljilo od Ovog svijeta i njegovih ljepota, i duhovno htijenje on ne troši na sticanje onosvjetskih blagodati – vidjet ćemo da ovaj zaljubljenik ne želi ništa drugo osim svoga Ljubljenog. On ne želi ništa osim onoga što Allah traži od njega i ne voli ništa mimo onoga što Allah voli. Ovakva osoba čuje i razumije Gospodareve riječi kada se obraća svojim robovima:

ي الغرور يالل نكم ب نيا وال يغر نكم الياة ادل فال تغرPa neka vas nikako život na Ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.78

نيا لعيب ولهو إينما الياة ادلŽivot na Ovome svijetu je samo igra i zabava!79

77 Eš-Šura, 27.78 Lukmân, 33.79 Muhammed, 36.

84

On je napustio Ovaj svijet koreći ga, jer ga je Uzvišeni Gospodar korio, a da ga je On hvalio, i on bi isto učinio, i pored toga što bi znao da je on nizak i prolazan. Kada je čuo da Allah, dž.š., kaže:

اليوان رة لهي ار اآلخي إون ادلA samo Onaj svijet je istinski život80 – on također hvali Bu-

dući svijet, jer je On to uradio, a da ga je pokudio, i on bi to uradio, iako bi znao da je Ahiret mjesto vječnosti i počasti.

Kada čuje riječi Uzvišenog:

ء شهييد ي شنه ع ك

يك أ يرب ولم يكفي ب

أ

A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj po svemu posvjedočen,81

ييط ء م يكلي ش إينه بOn obuhvata sve stvari,82

ين ما كنتموهو معكم أ

On je s vama gdje god bili,83

يما كسبت ي نفس بيم ع ك هو قآئ

On je Onaj Koji nad svakim bdije što god da uradi84 – njemu ne preostaje ništa nego da srce preda ovim riječima i da ih prigrli, ne odvajajući se od njih. Naravno, ovo ne radi iz za-bave, jer šta zaljubljenik ima sa igrom i zabavom?! Njegovo

80 El-’Ankabût, 64.81 Fussilet, 53.82 Fussilet, 54.83 El-Hadîd, 4.84 El-Ra’d, 33.

85

posvećivanje pažnje i potpuno potčinjavanje je zbog toga što je Uzvišeni Svjedok svim djelima i ništa Mu nije skriveno. Gospodar je blizu, On je sa svima, obuhvata sve. Zaljublje-nik ulaže sav svoj trud u sticanje Božije blizine, ali ne samo-stalno već posredstvom stvari.

Kada zaljubljenik čuje riječi:

ن ضل إيذا اهتديتم نفسكم ال يضكم ميين آمنوا عليكم أ ها ال ي

يا أ

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!85 – on razumijeva da njegova veza-nost za dušu nije istog karaktera kao vezanost za druge stvari, i da njegova uputa ovisi o spoznaji njegove duše. Uzvišeni Gospodar je ovakvog zaljubljenika učinio posvećenikom Svoga puta kada je rekao:

يك كدحا فمالقييهي نسان إينك كديح إيل رب ها اإلي ييا أ

Ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš idući prema svom Gospo-darom, sigurno ćeš Ga susresti.86

On osluškuje riječi Uzvišenog:

يهي يسلكه عذابا صعدا ومن يعريض عن ذيكري ربA onoga ko se okrene od sjećanja na svoga Gospodaru, On će u patnju tešku uvesti.87

ونهم عني هم لصد ومن يعش عن ذيكري الرحني نقييض ل شيطانا فهو ل قريين إونهتدون نهم م

بييلي ويحسبون أ الس

Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog ve-ličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni

85 El-Ma’ide, 104.86 El-Inšikâk, 6.87 El-Džinn, 17.

86

drug postati; oni će ih od Pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravom putu.88

نفسهمنساهم أ

فأ يين نسوا الل وال تكونوا كل

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave.89

Zaborav je napuštanje svijesti o Bogu, a vezanje za stvari. Ako bi zaljubljenik napustio svijest o Bogu takav postupak bi ga odveo u patnju koja bi rasla iz dana u dan. Zaljubljeni-cima nema veće kazne i patnje od odvojenosti i udaljenosti od Voljenog.

Također, ako bi napustio sjećanje na Boga stekao bi ne-razdvojnog prijatelja koji bi ga zavodio sa puta. Tada bi se potpuno osvjedočio da je put sâma duša i da je čvrsto drža-nje puta duše put ka Gospodaru, jer je On Sveprisutni, gdje god da je i On je sa njime, On ga cijeloga obuhvata. Nakon ovog saznanja arif napušta sve osim duše, čvrsto je se drži, pročišćava i ukrašava je plemenitim svojstvima i dobrim djelima. Udaljava se od svega što donosi nesreću. Izbjegava sve što odvodi u propast i bježi od mjesta stradanja. Sve to čini zato što je Uzvišeni Bog zapovjedio tako i što On voli da se pročisti srce i da ga se uljepšava, ali ne zbog želje za Džennetom ili iz straha od Vatre, već jedino radi Njegova zadovoljstva, pri tom ne očekujući nikakvu zahvalnost niti nagradu za svoj trud.

Sve ovo čini iz želje za susretom sa svojim Gospodarem i želje da Ga stalno posmatra. Dane i noći pažnja srca mu je usmjerena ka pročišćenju duše, ali i pored toga on dušu ne smatra neovisnom, ne vjeruje u neku njenu posebnu snagu, ne pouzda se u nju – jedino se na Allaha oslanja.

88 Ez-Zuhruf, 36-37.89 El-Hašr, 19.

87

Kako je uopće moguće da čovjek povjeruje u snagu svoje duše i da se pouzda i oslanja na nju? Kako je moguće da istinski zaljubljenik veže svoje srce za dvoje voljenih, da istinski tragalac teži ka dvoma? Zapravo, voljeni je voljen zbog njega sâmog, a sve drugo što se voli je radi njega. On je voljen po sebi i po drugom.

Ti znaš da zaljubljenik ne želi ništa drugo osim voljenog. On izbjegava sve ono što ga udaljava od njega i isprječava se između njih. Osjeća odvratnost prema svemu što mu odvlači pažnju od voljenog. On nema nikakve brige osim osamljivanja sa voljenim i sjedinjenja sa njim i napušta svaku prepreku koja se isprječava tom sjedinjenju.

Uvijek kada se zamisli nad opisom voljenog, njegov za-nos se rasplamsa, a vatra čežnje se razgori. Često se desi da ga ta čežnja odvede zaboravu na sebe, iščeznuću u Voljenom i obuzetosti jedino svojim Gospodarem. Ne ostaje ništa osim Božijeg Lica Veličanstvenog i Lijepog.

Ovo je skupina o čijem si položaju stekao uvid nakon ovih pojašnjenja.

Saznao si da istinsko razlikovanje između ove tri sku-pine leži u njihovom različitom razumijevanju zbilja. Upra-vo zbog toga oni jedan te isti govor shvataju na dva ili tri načina.

Dakle, pojašnjenje puta se ne tiče vjerozakona i jedino su različita razumijevanja ta koja prave razliku među ljudima.

Čuo sam od jednog mog učitelja kako je u odgovoru na pitanje zašto put spoznaje duše i pored toga što je najbliži put stizanja do Uzvišenog nije pojašnjen u šerijatu, rekao: “Koji govor u šerijatu ne teži ovome cilju i ne pojašnjava ovaj put?!”

Upravo zbog ovoga često se dešava da neki ljudi tumače ajete i predaje nudeći pojašnjenja koja su veoma daleko od shvatanja običnih ljudi. Dobro obrati pažnju na ovo!

Nadati se da smo iz do sada navedenog razumjeli da put spoznaje čine dvije stvari: izbjegavanje i napuštanje svega

88

što nije Gospodar i onoga u čemu nije prisutna stalna svi-jest o Njemu. Ova dva čina su sami po sebi dvije nerazdvoj-ne stvari. Već je bilo riječi o tome da je znanje o Bogu od svih očiglednih stvari najočiglednije. Međutim, zastor koji Ga zaklanja čine nemar i zaborav, a ne neznanje, zaklon koji je plod zaokupljenosti prolaznim i niskim poslovima Ovog svijeta, najnižim od svjetova. Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao.90

Zaokupljenost Ovim svijetom potiče ljubav za njim, te sputava i ograničava duhovno htijenje samo na njega. Ovo stanje ispunjava cijelo čovjekovo srce sve dok se ogledalo čovjeka ne pomuti i ne ostane ništa što bi moglo oslikati lje-pote Uzvišenog i ostvariti spoznaju. Dakle, temeljna stvar na ovom putu je srce.

Ako želiš provjeriti ispravnost našega govora odaberi sebi mjesto na kojem te ništa neće dodatno okupirati, kako što su svjetlo, glas, kućni namještaj i sl. Potom sjedni bez da se zanimaš bilo kakvom radnjom, a oči sklopi. U tom sta-nju zamisli neku sliku A i potpuno se usredotoči na nju. Ne dozvoli da bilo koja druga umna slika uđe u prostor slike A. U tim trenucima, koji predstavljaju početak posla, pri-mijetit ćeš da će te ometati mnoge druge slike koje imaju namjeru da zatamne, uznemire i uposle um. To su slike od kojih se mnoge ne mogu odrediti i odvojiti jedne od drugih. Slike koje su odraz tvojih svakodnevnih uobičajenih poslova i želja. Čak će neke od slika govoriti o tome gdje ćeš se naći jedan sat nakon jutarnjeg buđenja ili koga ćeš sresti ili da ćeš uraditi određeni posao. Sa svim ovim ćeš biti suočen, a cijelo vrijeme si bio usredotočen samo na sliku A. Ova zbrka uma bit će sa tobom neprekidno jedno vrijeme. Međutim, nakon određenog vremena primijetit ćeš da ove slike blijede i umanjuju se iz dana u dan, a um se prosvjetljava, sve dok ne osjetiš da je sve što proteče kroz srce i um, od misli i slika,

90 El-Ahzâb, 4.

89

toliko jasno kao da ih gledaš svojim tjelesnim očima. Potom i ove misli postepeno bivaju sve bljeđe dok nijedna slika ne ostane sa slikom A. Dobro obrati pažnju na ovo!

U skladu s istaknutim, shvatit ćeš da je ispravno kada ka-žemo da je zaokupljenost Ovim svijetom osnovi uzrok tvog zaborava na dušu i nemara prema onostranom i da se okreta-nje ka unutrašnjem ostvaruje napuštanjem spoljnjega i posve-ćivanjem pažnje onostranom, odnosno onome izvan materije. Ako budeš htio posmatrati svoju dušu onako kako smo poja-snili, naći ćeš mnoštvo misli koje će ti se ispriječiti i ometati te, a to su slike nefsanskih i prizemnih ovosvjetskih želja.

Dakle, jedini put postizanja spoznaje je da očistiš srce od svega ovosvjetskog i svega što je zastor prema Uzvi-šenom Bogu. Svi postupci koji se navode kao sredstva na tom putu, kao što su samokontrola, osamljivanje i dr., tu su samo radi sticanje ovakvoga stanja srca, odnosno, da bi pažnju svoga srca usmjerio ka Uzvišenom i posmatrao Nje-gova Sveta Imena.

Ovo je upravo zikr (sjećanje) i dolazak u Njegovo prisu-stvo, i to je posljednji ključ. A Allah je Upućivač!

Znaj da se zikr u ovom značenju često spominje u Kur’anu i sunnetu.

غفلنا قلبه عن ذيكريناع من أ وال تطي

I ne pokoravaj se onome čije smo srce nehajnim prema sjeća-nju (zikru) na Nas ostavili!91

شد ذيكراو أ

كريكم آباءكم أ فاذكروا الل كذي

Spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još Ga jače spominjite!92

91 El-Kehf, 28.92 El-Bekare, 200.

90

Jasno je da se jačina kao osobina, spomenuta u ajetu, ne može odnositi na verbalni izgovor.

ييب ر إيال من ين وما يتذكA sjeća se (svjestan je) samo onaj koji Mu se obraća kajući se.93

لابيولوا األ

ر إيال أ ك وما يذ

A sjećaju se (svjesni su) samo oni koji su razumom obdareni.94

Pored ovih postoje i drugi ajeti, kao i predaje koje ukazuju na isto.

Imam Ali u Kumejl-dovi kaže: “Ištem od Tebe, tako Ti Tvoje Istine, i Svetosti, i uzvišenosti Tvojih svojstava, i Tvojih imena, da učiniš moje trenutke i noću i danju ispunjenje sjećanjem na Te, i u službi Tebi povezane, i moja djela kod Tebe prihvaćena. Pa da moja djela i moji virdovi, svi oni, postanu jedan vird, a moje stanje u službi Tebi vječno!”95

93 El-Insân, 13.94 El-Bekare, 269.95 Dove Imama Alija, u prijevodu Melika S. Bosnawi, izdanje Al-Mahdi,

Sarajevo 1997. god., str. 64.

91

Peto poglavljeO ONOME ŠTA ČOVJEK

POSTIŽE SAVRŠENSTVOM

Ovo poglavlje je pojašnjenje onoga o čemu se govorilo u drugom poglavlju. Postalo ti je jasno da je čovjekovo savr-šenstvo u njegovom trostrukom iščeznuću, drugim riječima, postizanju položaja iščeznuća u jednoći djela, jednoći imena i jednoći Biti Božije. Također, postalo ti je jasno da je svako biće blisko Bogu srazmjerno ograničenosti, odnosno veliči-ni i manjkavosti svoje bîti. Dakle, veze koje postoje između čovjekovog pojavnog tijela i Uzvišenog Boga utemeljene su na razinama čovjekove bîti. Stoga, čovjek na putu ka Uzvi-šenom Bogu treba proći sve razine djela, imena i bîti da bi ostvario svaki od tri oblika jednoće i jedinstva.

S obzirom da čovjek ne može dosegnuti ni jednu razinu savršenstva drugačije osim iščeznućem (فناء) u toj razini i op-stojanjem (بقاء) tog savršenstva na njoj, on na svakoj razini savršenstva ima potpuni uvid u tok svih oblika izljevanja dobročinstava iz te razine na druge razine. On nastavlja svo-je putovanje sve dok ne stigne do položaja jednoće u Bîti, i od njega ne ostane ni imena ni znaka ni obilježja. Tog Dana vlast će samo Allah imati.1

Ova argumentacija i pored svoje jezgrovitosti obuhvata sve položaje Božijih prijatelja i onome koji shvata uklanja zastore sa tih položaja u dovoljnoj mjeri. A što se tiče odlika ovih položaja, u njih nema uvida niko osim Gospodar, Uzvišeni i Slavljeni.

1 El-Hadž, 56.

92

ZAVRŠNE NAPOMENE

Uvid u položaje Božijih prijatelja, a posebno u njihove taj-ne koje dijele sa Uzvišenim Bogom, nije moguć, zato što je zaštitnik njihovih poslova Gospodar, a njihova imena i znaci su iščezli u Uzvišenom. Allah, dž.š., je rekao:

يهي عيلما وال يييطون بA oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.2

Njima je dovoljna čast to što je Skrbnik i Zaštitnik njiho-vih poslova Gospodar, kao i to da ih On odgaja i da im šalje radosne vijesti.

اء اللي ال خوف عليهيم وال هم يزنون وليال إين أ

أ

Znajte da se, uistinu, ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici.3

U nastavku gornjeg ajeta Allah, dž.š., predstavlja svoje prijatelje:

يين آمنوا وكنوا يتقون الOni koji su vjerovali i bili svjesni Allaha (i sada su).4

Ovaj ajet pripisuje Božijim prijateljima svojstvo uvjere-nja, nakon što su već imali svojstvo bogobojaznosti. Jasno je da je bogobojaznost izbjegavanje onoga što izaziva Božiju srdžbu, a ona se ostvaruje nakon čvrstog uvjerenja u Allaha i Njegova Poslanika. Ovim smo shvatili činjenicu da iman,

2 Tâ-Hâ, 110.3 Jûnus, 62.4 Jûnus, 63.

93

o kojem se govori u gornjem ajetu, nije iman koji prethodi prvom obliku bogobojaznosti, odnosno svijesti o Allahu. Za-pravo, to je onaj iman koji utvrđuje i čini postojanim svijest o Allahu na način da se nikada ne izlazi izvan njenih okvira i zahtjeva.

Allame Tabatabai u tefsiru El-Mizân u vezi sa ovim aje-tom kaže:

“Ajet: Oni koji vjeruju i svjesni su Allaha – ne pripisuje prijateljima Božijim samo svojstva imana i svijesti o Nje-mu, već dio ajeta: bili su svjesni Allaha i sada su (وكانو� يتقون), također, ukazuje na činjenicu da su oni prije prihvatanja imana posjedovali postojani oblik svijesti o Allahu. Dio ajeta: Oni koji vjeruju – te njegov nastavak: bili su svjesni Allaha i sada su – govori nam da su prijatelji Božiji, pri-je stizanja do ove razine imana, kontinuirano bili svjesni Allaha. S druge strane, jasno je da početnom imanu ne prethodi bogobojaznost, odnosno svijest o Allahu. Zapra-vo, kod običnih ljudi iman i svijest o Allahu se uporedo pojavljuju, ili obrnuto, kod Božijih prijatelja prvo se rađa iman, a tek potom, postepeno se razvija svijest o Allahu i to postojana i stalna svijest. Dakle, pod imanom u ovom ajetu se misli na drugu razinu imana, koji se razlikuje od prvog imana običnih ljudi.”5

Osnova imana je, upravo, priznanje i prihvatanje Boga u općim crtama, i moguće je da bude izmiješano sa mnogo-boštvom i drugim grijesima, ali ne u potpunosti. Uzvišeni Allah kaže:

شيكون ياللي إيال وهم م كثهم بوما يؤمين أ

Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da istovremeno druge Njemu ne smatraju ravnim.6

5 Allame Tabatabai: El-Mizân, pojašnjenje 63. ajeta sure Jûnus. (Op. prev.)6 Jûsuf, 106.

94

Međutim, potpunost vjere podrazumijeva postupanje po svemu onome što nužno proizlazi iz temeljnih načela i poje-dinačnih propisa, što opet znači da se smisao imana vraća na pokoravanje Poslaniku i svemu onome što je on donio, kao što i kaže Uzvišeni:

هيم حرجا نفسي يكيموك فييما شجر بينهم ثم ال ييدوا في أ يك ال يؤمينون حت فال ورب

ا قضيت ويسليموا تسلييما ميمI tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za su-diju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.7

Pokoravanje čovjeka nekoj osobi podrazumijeva da njegova volja iščezne u volji te osobe, da ne namjerava ništa mimo onoga što ta osoba namjerava, da ne želi ništa osim što ona želi. Ovo je potpuno pokoravanje, kao što i Uzvišeni kaže:

قل إين كنتم تيبون الل فاتبيعوني يبيبكم الل ويغفير لكم ذنوبكمReci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!”8

ي يؤتيكم كيفليي مين رحتيهي يرسولي وآمينوا ب يين آمنوا اتقوا الل ها ال ييا أ

O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati.9

Dakle, drugi oblik imana je uvjetovan pokoravanjem Poslaniku, a taj iman je potpuno uvjerenje u Uzvišenog

7 En-Nisâ’, 65.8 Ali ‘Imrân, 31.9 El-Hadîd, 28.

95

Allaha, Njegova imena i svojstva, te potpuno uvjerenje u istinitost onoga što je Poslanik dostavio i potpuno slije-đenje Poslanika, tako da se djela ljudi podudaraju sa nje-govim djelom, a cilj njihov je i cilj njegov, jer je on njihov predvodnik. A Allahov poslanik, s.a.v.a., nema drugog cilja osim sticanja zadovoljstva svog Gospodara i potpunog okre-tanja od Ovog svijeta.

Uzvišeni je rekao:

تعد وال وجهه يرييدون ي والعشي يالغداةي ب ربهم يدعون يين ال مع نفسك واصبي بع وات ذيكرينا عن قلبه غفلنا

أ من ع تطي وال نيا ادل الياةي زيينة ترييد عنهم عيناك

مره فرطاهواه وكن أ

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da zadovoljstvo Njegovo zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem života na Ovom svije-tu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.10

Na drugom mjestu, Uzvišeni obznanjuje radosne vijesti za vjernike:

يهيم دق عيند رب ن لهم قدم صييين آمنوا أ ي ال وبشي

A vjernike obraduj divnim položajem kod Gospodara njihova!11

Divan položaj (قدم صدق) je postojan i čvrst položaj. U ajetu je rečeno divan korak zato što se u običnom govoru ova fraza koristi kao aluzija za istaknut položaj.

10 El-Kehf, 28.11 Jûnus, 2.

96

Uzvišeni je rekao:

ما عيندكم ينفد وما عيند اللي باقOno što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.12

Ovim ajetom nas Allah obavještava da je sve ono što imamo prolazno i nestajuće, a ono što je kod Njega vječno je i neprolazno.

Uzvišeni je rekao:

يك إيال وجهه ء هال ك شSve propada, osim Lica Njegova!13

Iz ovoga jasno da je ono što je kod Gospodara Uzvišenog – Lice Njegovo. Lice neke stvari nije odvojivo od nje same, a stvar se suočava sa drugima posredstvom svoga lica. U svjetlu ovoga pojašnjenja, također je jasno da su se vjerni-ci svojim divnim položajem učvrstili u veličanstvenostima i uzvišenostima Lica Božijeg i iščezli u prašini Njegove svjet-losti. Oni su izašli iz okvira djelovanja i položaja djelatnika, i nisu vezani ni za jedno mjesto.

وا فثم وجه اللي ينما تولفأ

Kuda god se okrenete, pa – tamo je Lice Allahovo.14

Također, Uzvišeni je rekao:

كرامي يك ذو الاللي واإلي ك من عليها فان ويبق وجه رب12 En-Nahl, 96.13 El-Kasas, 88.14 El-Bekare, 115.

97

Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Lice Gospodara tvoga, Veličanstveno i Plemenito.15

Izučavaoci Kur’ana su jedinstveni u mišljenju da je riječ posjednik (ذو) u gornjem ajetu atribut riječi Lice (وجه), što znači da se atributi Veličanstvenosti i Plemenitosti odnose na Lice Božije. Ovo potvrđuju i sljedeći ajeti:

يك تبارك اسم ربNeka je blagoslovljeno Ime Gospodara tvoga.16

عيك األ سبيحي اسم رب

Slavi Ime Gospodara svoga Uzvišenog.17

Veličanstvenost i Plemenitost su lijepa Božija imena i ona obuhvataju sva svojstva veličanstva i ljepote, tako da nije izuzeto ni jedno od svojstava Uzvišenosti i ni jedno ime od lijepih imena Allaha, dž.š.

Dakle, Božiji prijatelji su iščezli u Njemu. Od njih nije ostalo ni imena ni obilježja, osim svojstava i imena Uzviše-nog Gospodara. Koprena i zastor su uklonjeni pred njima, jer ništa nije ostalo od njih, sa njima i izvan njih, osim Lica Gospodareva, Vlasnika Veličanstvenosti i Plemenitosti. Ovo ispravno shvati!

Sa ovim pojašnjenjima, otkriva nam se značenje predaje koja govori o pismu koje Uzvišeni Gospodar šalje Svom pri-jatelju, posredstvom meleka u Džennetu, koje je naslovljeno sljedećim riječima: “Od Vladara Živog Samoopstojećeg za vladara živog samoopstojećeg!”

15 Er-Rahmân, 26-27.16 Er-Rahmân, 78.17 El-A’lâ, 1.

98

Uzvišeni Bog je obećao prijateljima Svoju blizinu i nazvao ih bliskim, opisujući ih u Svom govoru kao one koji uvijek prednjače:

بون ولئيك المقريقون أ اب يقون الس اب والس

Oni prvi – uvijek prvi! Oni su Allahu bliski.18

A na drugom mjestu one koji prednjače opisao je kao one koji dobro čine i time istovremeno ovu skupinu ograničio na one koji čine dobro:

د ومينهم قتصي هي ومينهم م فسي يم لي يين اصطفينا مين عيبادينا فمينهم ظال ورثنا الكيتاب الثم أ

يالرياتي يق ب سابMi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti.19

Također, Uzvišeni je rekao:

يين يهيم يؤمينون وال يآياتي رب يين هم ب شفيقون وال يهيم م يين هم مين خشيةي رب إين اليهيم ال يشيكون يرب هم ب

Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gos-podaru svome ravnim ne smatraju.20

Ovim im Uzvišeni Gospodar odriče svaki oblik mnogo-boštva, i u pogledu znanja i u pogledu djela, da bi u nastavku rekao:

18 El-Vâki’a, 10-11.19 Fâtir, 32.20 El-Mu’minûn, 57-59.

99

يقون ولئيك يساريعون في الرياتي وهم لها سابأ

Oni hitaju da čine dobra djela, i oni se zbog njih s drugima natječu!21

Oni su istinski vjernici koji su upotpunili svoje znanje o Allahu i djeluju radi Njega. Dakle, oni koji prednjače i oni koji imaju čvrsto uvjerenje bliski su Bogu.

Uzvišeni Gospodar na drugom mjestu obećava da će im ukloniti koprene sa srca:

رقوم يشهده لييون كيتاب م دراك ما عييييي وما أ ل براري لف عي

ك إين كيتاب األ

بون المقرUistinu! Knjiga čestitih je u Ilijjunu, a znaš li ti šta je Ilijjun? Knjiga ispisana! – nad njom bdiju oni Allahu bliski.22

A Ilijjun je uzvišeni svijet.Allah, dž.š., kaže:

كون مين الموقينيي رضي وليماواتي واأل يك نريي إيبراهييم ملكوت الس وكذل

I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo Nebesa i Zemlje da bi bio od onih koji čvrsto vjeruju.23

Prethodni ajet ukazuje na isto značenje kao kada Uzvišeni Gospodar u suri Jûsuf kaže:

حادييثيوييلي األ

عليمه مين تأ رضي ولي

وسف في األ نيا لي يك مك وكذل

I eto, tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji da bi smo ga naučili tumačenju snova.24

21 El-Mu’minûn, 61.22 El-Mutaffifûn, 18-21.23 El-En’âm, 75.24 Jûsuf, 21.

100

Kao i sljedeći ajet:

ذ مينكم شهداء يين آمنوا ويتخي علم الل ال وليDa bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide.25

Međutim, taj cilj i namjera se razlikuje od onoga što je objelodanjeno u sljedećem ajetu:

ة بعد الرسلي يلناسي ع اللي حج ال يكون ل ليDa ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.26

Iz ovoga se može zaključiti da Allah Uzvišeni otkriva Me-lekut Nebesa i Zemlje Svojim robovima čvrstog uvjerenja.

U sljedećem ajetu Uzvišeni Gospodar pojašnjava značenje Melekuta:

ي ي ملكوت ك ه يي بييدي ن يقول ل كن فيكون فسبحان ال

راد شيئا أ

مره إيذا أ

ما أ إين

ء إولهي ترجعون شZaista, Njegova zapovijed je da kada nešto hoće, samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude. Pa neka je slavljen Onaj u čijoj je ruci Melekut svih stvari, Njemu ćete se vratiti!27

Dakle, Melekut je svijet zapovijedi, a to je opet uzvišeni svijet. U jednoj predaji Poslanik kaže: “Da nije šejtana koji kruže oko srca Ademovog potomstva zaista bi oni vidjeli Melekut Nebesa i Zemlje!”28 Potvrda toga da Allah, dž.š., od robova želi čvrsto uvjerenje, sljedeći su ajeti:

25 Ali ‘Imrân, 140.26 En-Nisâ’, 165.27 Jâ-Sîn, 83-84.28 Eš-Šehîd Es-Sâni: Resa’el, str. 138.; ‘Avâliju-l-leâli, sv. 4., str. 113.; Medžli-

si: Bihâru-l-anvâr, sv. 59., str. 163., sv. 63., str. 332., sv. 70., str. 59.; Šejh Abbâs Qomi: Mustadrek Safînetu-l-bihâr, sv. 8., str. 572.

101

ها عي القييي ون يم ثم لت ون الحي ك لو تعلمون عيلم القييي لتA nije tako, kada bi ste imali znanje čvrstog uvjerenja, zasi-gurno biste vidjeli Oganj užareni! A nakon toga, zasigurno bi ste ga potpuno očigledno vidjeli!29

بون ا كنوا يكسي يهيم م ك بل ران ع قلوبA nije tako! Već su srca njihova prekrivena onim što su stekli.30

Iz ovih ajeta se može shvatiti da je posmatrati Božije zna-kove, koji su skriveni iza zastora onima koji nemaju čvrsto uvjerenje, moguće jedino očima srca, a ne fizičkim. Dakle, i srce ima oči kao što ima i ostale čulne organe. Ovo značenje potvrđuju mnogi ajeti u Časnom Kur’anu:

ون غشيناهم فهم ال يبرصيا فأ ا ومين خلفيهيم سد يهيم سد يدي

وجعلنا مين بيي أ

Načinili smo ispred njih i iza njih pregradu i na oči im ko-prenu stavili, zato oni ne vide.31

صم بكم عم فهم ال يعقيلونOni su gluhi, nijemi i slijepi, oni ništa ne shvataju.32

فإينها ال يها ب يسمعون و آذان أ يها ب يعقيلون لهم قلوب فتكون رضي

األ ريوا في يسي فلم

أ

دوري ن تعم القلوب التي في الص بصار ولكيتعم األ

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.33

29 Et-Tekâsur, 5-7.30 El-Mutaffifûn, 14.31 Jâ-Sîn, 9.32 El-Bekare, 171.33 El-Hadž, 46.

102

Ovaj ajet na dobar način pojašnjava značenje očiju, ušiju i dr., odnosno da je sve ono što se dovodi u vezi sa uputom i zabludom u sprezi sa organom srca i unutarnjim, a ne sa tjelesnim organima. U tom pogledu i svi ostali izrazi koji se navode za upućene i zabludnjele imaju isto značenje, kao u sljedeća dva, a i mnogim drugim kur’anskim ajetima:

اغوت آؤهم الط ولييين كفروا أ لماتي إيل الوري وال يين آمنوا يريجهم مين الظ ال الل ولي

لماتي يريجونهم مين الوري إيل الظAllah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su šejtani, oni ih odvode sa svjetla u tmine.34

غالالعناقيهيم أ

إينا جعلنا في أ

Mi smo im lance stavili na vratove.35

Dakle, kao što srce ima svoj svijet, tako i čula imaju svoj. Za srce postoje propisi i učinci, slično kao u osjetilnom svijetu.

Uzvišeni Bog je ukazao na činjenicu da činjenje grijeha uklanja čvrsto uvjerenje.

نفسهميها واستيقنتها أ وجحدوا ب

I oni ih porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita.36

يهي ع عيلم وختم ع سمعيهي وقلب ضله اللذ إيلهه هواه وأ يت مني ات

فرأ

أ

Da li si vidio onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah i pored toga što je znao u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio?37

34 El-Bekare, 257.35 Jâ Sîn, 7.36 En-Neml, 14.37 El-Džâsije, 23.

103

Čvrsto uvjerenje obavezno treba da bude popraćeno do-brim djelom da bi dalo ploda. Uzvišeni Bog je rekao:

اليح يرفعه ييب والعمل الص يم الط إيلهي يصعد الكK Njemu se diže čista riječ, a dobro djelo je podiže.38

Vratimo se osnovnoj temi. Uzvišeni Bog je dao obećanje Svojim prijateljima da će njihov život, odnosno njihovo biće izmijeniti.

لماتي ثله في الظ يهي في الاسي كمن م حييناه وجعلنا ل نورا يمشي بو من كن ميتا فأ

أ

اريج مينها ليس بيZar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?39

Iz navedenog je postalo jasno da Božiji prijatelji imaju ži-vot pomognut svjetlošću sa kojom se kreću među ljudima, odnosno komuniciraju sa njima, a komuniciranje se ostva-ruje preko vanjskih organa i osjetila. Oni imaju prosvijetljen život, a i moći i čula su im pobožni.40

Uzvišeni kaže:

ن يمان ولكي مرينا ما كنت تدريي ما الكيتاب وال اإليوحينا إيلك روحا مين أ

يك أ وكذل

شاء مين عيبادينا يهي من ن جعلناه نورا نهديي بNa takav način Mi tebi objavljujemo Ruh, po Našoj zapo-vjedi. Ti nisi znao šta je Knjiga niti šta je vjerovanje, ali Mi smo ga učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo.41

38 Fâtir, 10.39 El-En’âm, 122.40 Kao što, primjerice, ruka može biti grješna, tako može biti i pobožna

(Op.prev.)41 Eš-Šura, 52.

104

Dakle, svjetlo je upravo Ruh koji posjeduje razum i potiče iz Svijeta zapovijedi, kao što je i rečeno:

يروح مينه يدهم بيمان وأ يهيم اإلي ولئيك كتب في قلوب

أ

Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i Svojim Ruhom ih osnažio.42

Također, Uzvišeni Bog obznanjuje u Knjizi da ih upućuje Svome svijetlu, Uzvišen je i Slavljen On, a to je svjetlo nad svim svjetlima. Njime On osvjetljava Nebesa i Zemlju, kao što i stoji u Njegovim riječima:

زجاجة في الميصباح ميصباح فييها كميشكة ي نوريه مثل رضي واأل ماواتي الس نور الل

يية غرب وال شقيية ال ية زيتون باركة م شجرة مين يوقد دريي كوكب ها نكأ الزجاجة

ي من يشاء وريه لي ء ولو لم تمسسه نار نور ع نور يهديي الل يكاد زيتها يضيAllah je svjetlost Nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njego-ve je kao niša u kojoj je svjetiljka! A svjetiljka je u staklenici, a staklenica kao zvijezda blistava koja se pali s blagoslovlje-nog drveta maslinova, ni istočnog ni zapadnoga, čije ulje gotovo da sija premda ga vatra nije ni dotakla! Svjetlost nad svjetlošću! Allah upućuje svjetlosti Svojoj koga On hoće.43

Dakle, postoje dva zastora od svjetlosti koji su osvijetljeni Njegovom svjetlošću, a Nebesa i Zemlja su osvijetljeni tim zastorima od svjetlosti. Jedan zastor je niša, odnosno udubi-na u zidu, koja inače daje manje svjetlosti i sama je osvijet-ljena onim što se nalazi u njoj, a to je svjetiljka, a svjetiljka je opet osvijetljena staklenkom. Dok staklenka, opet, na jedan način, uzima svjetlost od svjetiljke. Dakle, svjetiljka opstoji po svjetlosti staklenke i niše. Staklenka opstoji po svjetlosti

42 El-Mudžâdele, 22.43 En-Nûr, 35.

105

niše, dok je niša posljednja stvar koja je i osvijetljena i ujedno druge osvjetljava. Možda svjetlost Zemlje potiče upravo od ove svjetlosti, a možda i svjetlost Nebesa dolazi od nje, kao što kaže Uzvišeni Gospodar:

رضيماء إيل األ مر مين الس

ير األ يدب

“On upravlja zapoviješću od Neba do Zemlje.”44

Gornji ajet ne govori o nečemu izvan Nebesa i Zemlje, a o svjetiljci koja je spomenuta u ajetu, ne nudi nikakvo pojaš-njenje, osim onoga što se obznanjuje u Božijem govoru: Koja se pali s blagoslovljenog drveta maslinova, ni istočnog ni zapad-nog, čije ulje gotovo da sija premda ga vatra nije ni dotakla! Ovo ispravno i dobro shvati!

Uzvišeni Gospodar u nastavku ajeta sure En-Nûr daje po-jašnjenje alegorije udubine u zidu i kaže:

يالغدوي واآلصالي ريجال ن ترفع ويذكر فييها اسمه يسبيح ل فييها ب أ ذين الل

في بيوت أ

كةي يافون يوما تتقلب الةي إويتاء الز ي إوقامي الص ارة وال بيع عن ذيكري الل ال تلهييهيم تيبصار

فييهي القلوب واأل

U kućama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime i hvale Ga ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji mo-litvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.45

Uzvišeni Bog Svoje prijatelje opisuje kao one koji nisu nemarni prema Njegovom spominjanju i sjećanju na Njega te činjenju dobrih djela. To su oni koje nikakve prepreke i zastori ne ometaju da se sjećaju Boga. Njihovu pažnju ne

44 Es-Sedžde, 5.45 En-Nûr, 36-37.

106

privlači ništa što nije Bog. Oni su postali potpuno iskreni prema Njemu. O stanjima iskrenih govorili smo u prošlom poglavlju kada smo naveli neke od ajeta koji se tiču njih:

ي ي المخلصي فون إيال عيباد الل ا يصي ي عم سبحان اللUzvišen je Allah od onoga kakvim ga opisuju, osim Allahovih iskrenih robova.46

ي وء والفحشاء إينه مين عيبادينا المخلصي رصيف عنه الس يك لي كذلTako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio jedan od Naših iskreni robova.47

ي جعيي إيال عيبادك مينهم المخلصيغويينهم أ

يك أل ت قال فبيعيز

Reče Iblis: “E tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!”48

ي ي المخلصي ون إيال عيباد الل هم لمحض فإينSigurno će u Vatru svi oni biti bačeni, osim Allahovih iskrenih robova.49

ي ي المخلصي وما تزون إيال ما كنتم تعملون إيال عيباد اللKako ste radili, onako će vam biti nadoknađeno, osim Allaho-vim iskrenim robovima.50

Iz ovoga je postalo jasno da je Allah, dž.š., veći od sva-ke hvale kojom Ga hvale, osim one koja potiče od Njegovih

46 Es-Sâffât, 159-160.47 Jûsuf, 24.48 Sâd, 82-83.49 Es-Sâffât, 127-128.50 Es-Sâffât, 39-40.

107

iskrenih robova. Također, Uzvišeni je odvojio grješnike od iskrenih. Zavođenje Iblisovo će dotaći sve osim iskrenih ro-bova. Iskreni će biti oslobođeni straha Sudnjega dana, pu-hanja u Rog i proživljenja, privođenja svih stvorenja pred Uzvišenog, polaganja računa i čitanja knjige djela. Također, njihova nagrada neće biti određena prema njihovim djelima, jer ih oni sami sebi nisu pripisivali. Ovo je samo dio ogro-mne Božije milosti i pažnje prema Njegovim prijateljima!

Iz svega ovoga može se zaključiti da je dio dobročinstva Uzvišenog Gospodara prema ovim Njegovim robovima i to što je učinio da iščeznu u Njegovim svojstvima, djelima i Bîti. Prvo iščeznuće Božijih prijatelja tiče se djela, a u skladu s onim što su rekli neki učenjaci, to se dešava u najmanje šest događaja: smrti, životu, bolesti, ozdravljenju, siromaštvu i imućnosti. Oni znaju da su ova djela od Boga, kao čovjek koji posmatra kretanje i ne vidi onoga koji pokreće, ali zna da on postoji. Dakle, Uzvišeni Bog čini djela umjesto njih, tako da su njihova djela ustvari Božija djela. U djelima El- -Kâfi od Kulejnija i Et-Tevhid od Šejh Saduka zabilježeno je da je na ovo ukazao Imam Sadik, u odgovoru na pitanje o ajetu:

جعييغرقناهم أ

ا آسفونا انتقمنا مينهم فأ فلم

A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo51 – “Allah, Uzvišeni i Slavljeni, ne zapada u srdžbu poput nas ljudi, već je On stvorio za Sebe prijatelje koji su radi Njega u srdžbi i zadovoljstvu. Oni su stvorenja Božija i upravljaju upravljanjem Božijim. On je njihovu srdžbu i zadovoljstvo učinio Svojom srdžbom i zadovoljstvom. Zato što ih je On učinio pozivateljima i znakovima Njegovim oni su takvi (radi Njega se ljute i zadovoljni su). Takvo šta se ne može pripisati Allahu, kao što se može pripisati Njegovim stvo-renjima. Međutim, da Allah nije upotrijebio ovakve riječi za

51 Ez-Zuhruf, 55.

108

Sebe ni mi ih ne bismo upotrebljavali za Njega. Ali budući da ih je On upotrijebio za Sebe, mi neizbježno moramo naći odgovarajuće značenje i to značenje koje On Sam potvrđu-je, kao što je rekao: ‘Ko bude omalovažavao prijatelja Moga, zaista, on je ustao u rat sa Mnom i pozvao Me u borbu.’52 Ili kako kaže u Knjizi:

طاع اللعي الرسول فقد أ ن يطي م

Ko se pokorava Poslaniku uistinu se pokorava Allahu.53

يعون الل ما يباي يعونك إين يين يباي إين الOni koji su se zakleli na vjernost tebi, zakleli su se, doista, na

vjernost samom Allahu.54 – Svi izrazi slični ovim imaju isto značenje koje sam ti pojasnio. Pa tako, svojstva zadovoljstva i srdžbe, i slična njima, imaju isto značenje (to da su svojstva prijatelja Božijih, a ne samoga Boga).”55

Posljednje riječi Imama Sadika: “i sličnih njima” – ukazuju na mnoštvo ajeta i predaja koje govore o istoj temi, kao i slje-deći govor Uzvišenog:

ن الل رم وما رميت إيذ رميت ولـكيI nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio.56

ق عني الهوى إين هو إيال وح يوح وما ينطي52 Kulejni: El-Kâfi, sv. 1., str. 144., predaja 6.; Šejh Saduk: Et-Tevhid, str.

169.; Šejh Saduk: Ma’ani-l-ahbar, str. 19.; Muhaddis Nûri: Mustadreku-l- -vasâ’il, sv. 9., str. 103., predaja 9.

53 En-Nisâ’, 80.54 El-Feth,10.55 Kulejni: El-Kâfi, sv. 1., str. 144., predaja 6.; Šejh Saduk: Et-Tevhid, str.

168., predaja 2.56 El-Enfâl, 17.

109

On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje.57

Pokazna zamjenica to u gornjem ajetu odnosi se na govor, a podrazumijeva svaki Poslanikov govor.

ء مري شليس لك مين األ

Ti nemaš nikakva udjela u tome.58

Sljedeći govor Božijeg poslanika, s.a.v.a., ukazuje na istu zbilju: “Fatima je dio mene, ko nju uznemiri uistinu je mene uznemirio, a ko mene uznemiri uistinu je uznemirio Allaha.”59

Nakon razine iščeznuća u Božijim radnjama i svojstva Božijih prijatelja nestaju u svojstvima Božijim, a osnovna svojstva, kako nalazimo u predajama Ehli-bejta, jesu sljede-ćih pet: život, znanje, snaga, sluh i vid. Sam Gospodar pre-uzima na sebe upravljanje sa ovih pet svojstava kod svojih prijatelja. U knjizi El-Kâfi Kulejni prenosi od Imama Sadika sljedeću predaju: “Allah, dž.š., je rekao: ‘Zaista, ničim Mi se Moj rob ne približava dražim od onog što sam mu propi-sao obaveznim. On Mi se, nema sumnje, približava neoba-veznim ibadetom sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim Ja sam njegov sluh pomoću kojeg sluša, njegov vid pomoću kojeg gleda, njegov jezik pomoću kojeg govori, ruka pomo-ću koje uzima, i ako Me pozove, Ja mu se odazivam, a ako Me zamoli za nešto, Ja mu to ispunim.”60

Ova predaja nalazi se u svetim tekstovima oba islamska pravca, i Ehli-sunneta i Ehli-bejta, a potvrđuje je i Božiji govor:

57 En-Nedžm, 3-4.58 Ali ‘Imrân, 128.59 Šejh Saduk: Emâli, str. 165.; Kifâjetu-l-âsâr, str. 65.; Delâilu-l-imâmije, str.

135.; Et-Ta’adžub, str. 55.60 Kulejni: El-Kâfi, sv. 2., str. 352.

110

قل إين كنتم تيبون الل فاتبيعوني يبيبكم الل ويغفير لكم ذنوبكمReci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!”61

ي يؤتيكم كيفليي مين رحتيهي ويجعل لكم يرسولي وآمينوا ب يين آمنوا اتقوا الل ها ال ييا أ

يهي ويغفير لكم نورا تمشون بO vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići, i oprostit će vam.62

Sagledavajući ova dva ajeta zajedno, i njihov kontekst, jasno se može zaključiti da nam Allah, dž.š., zapovijeda da slijedimo Poslanika, s.a.v.a., i vjerujemo u njega. Ustvari, oba ova ajeta obznanjuju istu stvar, a to je da Allahova lju-bav prema Njegovom robu donosi umnogostručenu milost i svjetlost pomoću koje se hodi među ljudima, odnosno ko-municira sa njima i živi među njima. Do tada rob je živio među ljudima koristeći se moćima duše i organima, kao što su sluh, vid, jezik, ruka, a sada ih je promijenio u svjetlost od Gospodara svoga. Posveti ovome posebnu pažnju!

Ovo je svjetlost Ruha živoga, koji život daruje čovjeku, o čemu Kur’an kaže:

لماتي ثله في الظ يهي في الاسي كمن م حييناه وجعلنا ل نورا يمشي بو من كن ميتا فأ

أ

اريج مينها ليس بيZar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?63

61 Ali ‘Imrân, 31.62 El-Hadîd, 28.63 El-En’âm, 122.

111

U knjizi Isbâtu-l-vasijje, na strani 128., Mes’ud prenosi od Imama Alija sljedeći govor:

قدرتك ضياء نور �إلى ترقى و نورك بهاء نصب تقوم عين �أي سبحانك

هتكت و أغطية �لا عنها كشفت �أبصار �إلا ذ�لك دون ما يفهم فهم �أي و

فناجوك أرو�ح، �لا �أجنحة �أطر�ف �إلى �أرو�حها فرقت �لعمية �لحجب عنها

في �أركانك و ولجو� بين �أنو�ر بهائك و نظرو� من مرتقى �لتربة �إلى مستوى

اهم �أهل �لملكوت زو�ر� و دعاهم �أهل �لجبروت عمار�... كبريائك فسم

“O Gospodaru Uzvišeni! Koje oko ima snagu da stane naspram blistavosti svjetlosti Tvoje i da se uspenje ka sjaju svjetlosti moći Tvoje? Koji um može razumjeti išta više od ovoga, osim očiju sa kojih si Ti otklonio koprene i uništio za-store sljepoće? Raspršile su se duše njihove u okrilja duša, pa Te dozivaju iz stubova Tvoga postojanja i utonule su u Tvoje svjetlosti sijajuće. Posmatraju sa položaja uzdignuta hori-zonte Tvoje Veličanstvenosti. Stanovnici Melekuta ih zovu posjetioci, a stanovnici Džeberuta naseljenici.”64

U vezi sa ovom temom u trećem poglavlju navedena je predaja koja se prenosi od Hišama.

Ovakva i slična značenja često se spominju u dovama, od kojih je i dova od Imama Alija koju je on učio u danima mje-seca šabana:

“...Moj Bože, nadahni me strasnom ljubavlju i izbezu-mljenošću sjećanja na Tebe da bih Te spominjao! Učini moju duhovnu čežnju okrepom i sretnim ishodom u imenima Tvojim i položajem Svetosti Tvoje... Bože, daruj mi potpunu posvećenost Tebi, prosvijetli nam oči srca naših sjajem po-gleda u Tebe, sve dok ne spale svjetlosne zastore i dosegnu rudnik Veličanstvenosti, a naše duše se povežu s visokim položajem Svetosti Tvoje. Moj Bože, učini me od onih koji se

64 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 25., str 30.; Allame Tabatabi: El-Mizân, sv. 6., str. 175.

112

odazivaju kada ih Ti zovneš, koji kada ih Ti posmatraš osta-ju zapanjeni i smeteni pred Tvojom Veličanstvenošću, pa Ti sa njim šapućeš tajno, dok oni radi Tebe rade javno! ...Moj Bože, pridruži me svjetlosti Veličanstvenosti Tvoje čija je ra-dost i naslada veća od svakog zadovoljstva, da bih postao znalac o Tebi i odvraćen od svega drugog mimo Tebe!”65

Ovo šaputanje sa Bogom, odnosno Dova mjeseca šabana, obuhvata i uvod i svršetak, što znači i duhovno putovanje i duhovno osvjedočenje.

U knjizi ‘Iddetud-da’ii Ibn Fahd prenosi od Vehaba ibn Munabeha da je Uzvišeni Bog Davudu, a.s., rekao:

�أنا و للمشتاقين، حبي و للمطيعين، جنتي و للذ�كرين، ذكري د�ود! يا

للمحبين خاصة

“O Davude! Sjećanje na Mene pripada onima koji Me spominju, Moj Džennet pokornim, Moja ljubav onima koji čeznu, a Ja lično pripadam zaljubljenicima.”66

Nakon iščeznuća u djelima i svojstvima Božijim, i bît Boži-jih prijatelja nestaje u Bîti Njegovoj, ne ostaje od njih ni imena ni znaka, a njihovo mjesto ispunjava Uzvišeni Bog. Na kra-ju Poslanice o tevhidu67 spomenuto je da je ovaj položaj uzvi-šeniji od toga da bi mogao biti iskazan riječima ili dosegnut ukazivanjem, kao što je i imenovanje ovog položaja samo figurativno. To je onaj položaj čije je kapije Allah otvorio Svome Poslaniku i čistima iz njegove porodice. I danas Uzvi-šeni Allah odličnike ummeta posljednjeg Poslanika uvodi u ovu skupinu odabranih, što se da razumjeti iz mnogih preda-ja koje govore da Allah, dž.š., istinske sljedbenike uzdiže na visoke stepene na Budućem svijetu. O ovome govori i predaja

65 Medžlis: Bihâru-l-envâr, sv. 91., str. 98-99; Nehdžu-s-se’âde, sv. 6., str. 145.; Mizânu-l-hikmet, sv. 2., str. 966.

66 ‘Iddetud-dâ’i, str. 237.67 Jedno do djela Allame Tabatabaia. (Op. prev.)

113

o Miradžu od Dejlamija, koja će u nastavku biti navedena, u dijelu kada Uzvišeni kaže: “Seli se iz kuće prolaznosti u kuću vječnosti, iz kuće šejtanove u kuću milosti.”

Iz do sada rečenog postalo je jasno da položaje i počasti koje je Uzvišeni Gospodar obećao ovom ummetu na Budu-ćem svijetu, Njegovi prijatelji ostvaruju još na Ovome svijetu.

Ovaj položaj – kakvim si ga upoznao iz netom navedenog – veći je od položaja kojeg su Imami u brojnim predajama označili kao “negiranje svojstava”.

Od Božijih darova prijateljima Njegovim je i njihovo pro-putovanje kroz svjetove koji postoje između njih i njihova Gospodara, o čemu je već bilo riječi.

Medžlisi u djelu Bihâru-l-anvâr prenosi od Dejlamija iz knjige Iršâdu-l-qulûb, putem dva lanca prenosilaca, hadis o Miradžu, u kojem Uzvišeni Bog kaže:

“O Ahmede! Da li znaš koji je život ugodan i postojan?” Poslanik reče: “Moj Bože, ne znam.” Gospodar reče: “Što se tiče ugodnog života, to je život u kojem se čovjek ne zamara sjećanjem na Mene, ne zaboravlja Moje blagodati, nije ne-znalica o Mom pravu, traži Moje zadovoljstvo i noću i danju. A postojan svijet je onaj u kojem čovjek radi sve dok ne počne gledati na Ovaj svijet sa nipodaštavanjem i dok on ne posta-ne u njegovim očima nizak, a Onaj svijet postane velik. Po-red svoje želje daje prednost Mojoj želji. Traži Moje zadovolj-stvo. Smatra velikim pravo Moje blagodati. Spominje kako Sam se ponio prema njemu. Tokom noći i dana svjestan je Mene pri svakom svom lošem postupku i grijehu. Srce svoje čuva od svega što je Meni odvratno. Mrzi šejtana i njegove spletke. Ne ostavlja Iblisu pristupa svom srcu ni vlasti nad njim. Kad se čovjek ponese ovako, njegovo srce nastanjujem ljubavlju dok ono ne postane posvećeno samo Meni, a njego-va svaka misao, odmor, okupiranost, briga i govor potiču iz Moje blagodati, i to one blagodati koju darujem Svojim vo-ljenim stvorenjima. Otvaram mu oči i uši srca, tako da srcem

114

sluša i posmatra Moju Uzvišenost i Veličinu. Ovaj svijet mu učinim tjeskobnim, a njegova zadovoljstva omrznem. Čuvat ću ga od Ovoga svijeta i onoga što je na njemu kao što i pastir svoje stado čuva na opasnim ispašama. Kada čovjek postane ovakav, tada izbjegava druge ljude i bježi od njih. Seli se iz kuće prolaznosti u kuću vječnosti, iz kuće šejtanove u kuću milosti.

O Ahmede! Njega ću ukrasiti strahopoštovanjem i veli-činom, i to je ugodni i postojani život. Ovo je položaj za-dovoljnih. Ko bude radio zarad Moga zadovoljstva, podarit ću mu tri neprolazna svojstva. Upoznat ću ga sa zahvalom koja neće biti pomiješana sa neznanjem, sjećanjem koje neće biti pomućeno zaboravom i ljubavlju pored koje neće davati prednost ljubavi prema stvorenjima. Kada Me zavoli, Ja za-volim Njega. Oči srca njegova otvaram prema Mojoj Uzviše-nosti. Nijednu od tajni Kreacije ne držim njemu sakrivenom. Odazivam mu se u tami noći i svjetlosti dana tako da mu ne ostaje prilika da razgovora sa stvorenjima i da sa njima sjeda. Učinit ću da čuje Moj glas i glas Mojih meleka. Poučit ću ga tajni koju sam sakrio od Svojih stvorenja. Ogrnut ću ga stidom, tako da će se sva stvorenja njega stidjeti. Hodit će ze-mljom, a bit će mu oprošteno. Srce njegovo učinit ću prostra-nim i razboritim. Neće mu ništa biti skriveno od Dženneta i Džehennema. Upoznat ću ga sa strahotama i nedaćama ljudi na Sudnjem danu i kako će polagati račun imućni, siromasi, neznalice i znalci. Spustit ću ga u kabur i poslat ću Munkira i Nekira da ga ispitaju, a njega neće brinuti smrt, tama ka-bura, niti strah od Sudnjega dana. Postavit ću Vagu i otvorit ću mu knjigu djela njegovih i stavit ću mu je u desnu ruku, a listovi njeni će svijetliti poput dana svjetlosnog. Potom, iz-među njega i Mene neću postaviti posrednika. Ovo su svoj-stva Mojih prijatelja.

O Ahmede! Učini svoju brigu i nakanu jednom nakanom! Učini svoj jezik jednim jezikom! Učini svoju dušu živom!

115

A onaj ko zaboravlja na Mene – Ja se ne brinem i ne zani-mam u kojoj dolini strada.”68

U knjigama El-Kâfi, Ma’âni-l-ahbâr i Navâdiru-l-Râvandi prenosi se sljedeća predaja različitim lancima prenosilaca od Imama Sadik i Imama Kazima, a oni je prenose od Božijeg poslanika, s.a.v.a. U nastavku donosimo tekst onako kako je zabilježen u El-Kâfiju:

“Sreo Božiji poslanik, s.a.v.a., Hâris ibn Mâlika ibn en- -Nu’amâna el-Ensârija i reče mu: ‘O Harise, kako si?’ On reče: ‘O Božiji poslaniče, poput vjernika istinskog.’ Božiji poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Svaka stvar ima istinu, pa šta je isti-nitost tvojih riječi?’ Haris reče: ‘O Božiji poslaniče, osjećam odvratnost prema Ovom svijetu, zato cijele noći provodim u ibadetu, a vruće dane u postu. Kao da gledam u Prijestolje Gospodara moga, a ono se postavilo za svođenje računa. Kao da gledam stanovnike Dženneta, a oni se međusobno posje-ćuju, i kao da čujem vapaje i urlike stanovnika Džehennema u Vatri.’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Rob čije je srce Allah prosvijetlio! Stekao si duhovni pogled, zato budi postojan!’”

Ako dobro promisliš o ajetima i predajama koje smo na-veli u ovoj poslanici, kao i o mnogim drugim koje nismo na-veli, te uvidiš i dokučiš uputstva iz ovih iskaza, osvjedočit ćeš se u neobične vijesti o stanjima Božijih prijatelja pred ko-jima jezik ostaje nemoćan da išta kaže, a kamoli da ih opiše.

Allah je Upućivač i On je Pomagač! Naš govor ovdje za-vršavamo. Hvala Allahu na završetku! Neka je selam i sala-vat našem predvodniku Muhammedu i njegovoj porodici!

68 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 77., str. 28.

117

Uz ovo izdanje OGLED O ZNAČENJU POJMA VELAJET I

NJEGOVOJ ZBILJI

“Râgib Isfahâni u djelu El-Mufredât o korijenu w-l-y (ولى) kaže: ‘El-Welâ’u we et-tevâla (ألولاء و �لتو�لى�) podrazumijeva dvije ili više stvari, na način da između te dvije stvari ne po-stoji ništa što je izvan njih, pa ako se pretpostavi da između njih i postoji nešto, to je opet od njih samih.’

Naprimjer, za položaj jedinstva koji se javlja između roba i Gospodara kod kojeg nema zastora niti na jednom od ra-zina prirode, forme (imaginalije), nefsa, ruha i tajne, kaže se velajet.

Položaj jedinstva između onoga koji voli (ašika) i volje-nog (mašuka), onog koji spominje (zâkir) i onoga koji se spominje (mazkura), tragaoca i traženog, kada između njih nema odvojenosti na bilo koji način naziva se velajet.

Na temelju ovoga Uzvišeni Gospodar je Velijj svih stvore-nja, a na apsolutan način On je Velijj svekolike Kreacije. Ta-kođer, sva stvorenja bez izuzetka, gledajući kroz stvaranje, su velijj Božiji, jer između njih i Njega ne postoji zastor osim sâmih njih. U svijetu irfana i šerijata velajet pripada samo onim osobama koje su u potpunosti prošle sve razine skrive-nog širka i sve nefsanske zastore, i nalaze se u osi istinskog robovanja.

Na temelju istog mjerila svakoj od dviju strana se pripisu-je velajet i naziva se velijj. To znači da je između njih nestalo svega stranog njima i ovo je zbiljâ velajeta. Iz ovoga vidi-mo, kao prvo: da se kod velijja – u značenju trpitelja radnje,

118

oslikavaju sve odlike velijja – u značenju djelatnika, kao što i ogledalo bez najmanje izmjene oslikava lice onoga koji se ogleda u njemu; i kako drugo: sve derivirane riječi, odnosno izvedenice iz ovog korijena i sva značenja koja se navode za ovu riječ, u skladu su sa ovim mjerilom. Neodvojiva od ve-lajeta je blizina, s tim da postoje različiti oblici i vrste blizine. U svakom od tih oblika blizina uzeta je u obzir, u punom značenju riječi, zbilja velajeta, ali sa očuvanjem osobenosti svakog pojedinačnog slučaja.”1

ي القي هو خري ثوابا وخري عقبا يك الوالية للي هنالTamo (na posebnoj razini duše) vlast (velajet) pripada samo Allahu, Njemu Istinitom; On najbolje nagrađuje i najbolje okončava!2

Allame Tabatabai u svom tefsiru kaže: “Iako se za ter-min velajet navodi više značenja, njegovo osnovno značenje je uklanjanje posredničke prepreke između dvije stvari, na način da između te dvije stvari ne ostane ništa od onoga što nisu one same.

Nakon ovog osnovnog značenja termin velajet se upotre-bljava u metaforičkom značenju za različite oblike bliskosti, kao što je, primjerice, porodična blizina, blizina po mjestu, blizina stanovanja, u iskrenosti i dr.

Upravo zato, za svaku od dvije strane ovog odnosa se kaže velijj (ولي), posebno stoga što svaka strana ima stanje koje druga strana nema. Uzvišeni Allah je Zaštitnik (Velijj) vjernika, roba Svoga, jer On upravlja svim njegovim poslo-vima, upućuje na Pravi put, a za one poslove koje njemu pri-liče ili ne priliče izdao mu je zapovijedi i zabrane, i na Ovom svijetu i na Budućem On ga pomaže.

1 Allame Teherâni: Imâm šenâsi, sv. 5., str. 20-21.2 El-Kehf, 44.

119

Istinski vjernik je, također, velijj, odnosno prijatelj svog Gospodara, jer on se potčinjava Njegovoj vlasti (velajetu) te provodi Njegove zapovijedi i zabrane. Također, on pod Boži-jim velajetom i skrbništvom prima sve duhovne blagoslove, kao što su uputa, pomoć i podrška, i sve ono što iz toga pro-izlazi, te uvođenje u Džennet i položaj Božijeg zadovoljstva.

U svakom slučaju, Božiji prijatelji (evlije) su vjernici jer On njih u duhovnom i vječnom životu prihvata za Svoje pri-jatelje i kaže:

المؤمينيي والل وليA Allah je Zaštitnik (Prijatelj/Velijj) vjernika.3

U suri Jûnus čitamo:

اء اللي ال خوف عليهيم وال هم يزنون وليال إين أ

أ

Znajte, za Allahove prijatelje nema straha i oni ni za čim ne tu-guju4 – dok ih nastavak, odnosno sljedeći ajet, opisuje i kaže:

يين آمنوا وكنوا يتقون الAllahovi prijatelji su oni koji su povjerovali i stalno imali svojstvo bogobojaznosti.5

Nastavak ajeta ukazuje da se sintagma “Allahovi prijatelji” ne odnosi na sve vjernike. Jer, kao što i Sâm Allah, dž.š., za neke među vjernicima kaže:

شيكون ياللي إيال وهم م كثهم بوما يؤمين أ

Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da Mu, ujedno, ne pripi-suju sudruga.6

3 Ali ‘Imrân, 68.4 Jûnus, 62.5 Jûnus, 63.6 Jûsuf, 106.

120

Ajet: Allahovi prijatelji su oni koji su uzvjerovali i stalno ima-li svojstvo bogobojaznosti – jasno ukazuje na tu činjenicu da Božiji prijatelji imaju iman i da su bogobojazni, i da su prije imana uvijek bili bogobojazni.

Znamo da se prvi oblik imana javlja bez bogobojaznosti ili uporedo sa njom, dok onaj iman kojem prethodi stalna i postojana bogobojaznost podrazumijeva viši oblik imana. U prvom svesku Tefsira, u pojašnjenju 130. ajeta sure El-Bekare, rekli smo da svaki od pojmova imana i islama, te širka i kufra, imaju različite razine, jedne veće od drugih.

Prva razina islama je izgovaranje dva šehadeta i izvanj-sko potčinjavanje zakonima islama. Prvu razinu islama slije-di prva razina imana, a to je prihvatanje srcem značenja dva šehadeta u općem obliku, bez da je vjernik prihvatio svako pojedinačno pitanje istinskog vjerovanja.

Upravo zbog ovoga, moguće je da neke razine širka i imana budu uporedo prisutne kod vjernika, kao što i kaže Uzvišeni Allah: Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da Mu, ujedno, ne pripisuju sudruga.

Iman roba se stalno pročišćava i razvija dok ne stigne do razine kada potpuna pokornost roba pred Allahom Uzviše-nim ne obuhvati sve stvari, što je povratak Bogu, a znamo da se sve stvari vraćaju Bogu.

Koliko god se uzdiže čovjekov islam, u istoj mjeri se uz-diže i odgovarajući iman, sve do tačke u kojoj rob dostigne položaj istinske pokornosti pred položajem Gospodara u zbiljskom značenju Njegova položaja Božanstvenosti i Skrb-ništva. Tada u robu nestaje svaki oblik otpora i prigovora, srdžbe i ljutnje, u smislu da ni zbog jedne Božije zapovijedi ili zabrane, Njegovog određenja i propisa, ne zapada u ljut-nu i nelagodu. On ne prigovara niti jednoj odredbi Božijoj. Razina takvog imana je čvrsto uvjerenje u Boga i čvrsto uvje-renje u sve poslove koji dolaze od Boga. To je iman koji je po-stigao svoje savršenstvo. Posredstvom njega rob je ostvario sve razine svoje pokornosti i robovanja.

121

Allah, dž.š., je rekao:

هيم حرجا نفسي يكيموك فييما شجر بينهم ثم ال ييدوا في أ يك ال يؤمينون حت فال ورب

ا قضيت ويسليموا تسلييما ميمI tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za su-diju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.7

Iz onoga što je do sada istaknuto postalo je jasno da se pod Božijim prijateljima u 63. ajetu sure Jûnus podrazumijeva savršena razina imana ili razina bliska savršenosti.

Časni Kur’an nadalje u vezi Božijih prijatelja pojašnjava da oni nemaju straha i ni za čim ne tuguju. Ovo pojašnjenje jasno govori da se pod imanom misli, upravo, na uzvišenu razinu imana sa kojom se kod roba upotpunjava značenje čiste po-kornosti Bogu i toga da sebe vidi u Njegovoj vlasti. Rob u tom stanju shvata da vlast i moć pripada jedino Uzvišenom Bogu, a ništa ne pripada njemu pa da bi zbog lišavanja nečega bio tužan ili strahovao od njegovog nestanka ili neostvarivanja.

Strah se u čovjeku javlja radi iščekivanja štete i zla koje ga može zadesiti, a tuga radi gubitka voljene stvari, i sve to vrijedi u slučaju kada čovjek vjeruje u svojinu, odnosno vlasništvo ili polaže pravo na predmet zbog kojeg strahuje ili tuguje ako ga izgubi, kao što je slučaj sa porodicom, dje-com, imetkom, društvenim položajem itd. S druge strane, u slučaju kada čovjek ni na koji način nije vezan ni za šta, za čim tada da strahuje ili tuguje?

Zašto bi rob vjernik – koji sve stvari, pa i sebe, vidi u Bo-žijem vlasništvu na način da u tom posjedovanju niko nije sudrug Gospodaru niti to može biti, ili kod sebe ne vidi ni-kakvo pravo na bilo što – osjećao strah ili tugu?

7 En-Nisâ’, 65.

122

To je upravo ono svojstvo kojim Uzvišeni Allah opisuje Svoje prijatelje:

اء اللي ال خوف عليهيم وال هم يزنون وليال إين أ

أ

Zaista, Allahovi prijatelji nemaju straha i oni ni za čim ne tuguju.8

Ovaj ajet ukazuje na to da ova svojstva pripadaju samo posebnim vjernicima koji imaju posebnu razinu imana, a koju obični vjernici nemaju. Ovo se da shvatiti iz ajeta: Allahovi prijatelji su oni koji su uzvjerovali i na Ovom svijetu su stalno imali svojstvo bogobojaznosti – sa pojašnjenjem kojim smo dali u vezi s njim.

Uklanjanje straha i tuge od Božijih prijatelja ne znači da su njima jednaki dobro i zlo, spas i propast, lahkoća i teško-ća, užitak i bol, blagodat i nesreća, te da ih svojim moćima percepcije i osjetila jednako doživljavaju. Ovo ne prihvata razum, pa štaviše niti jedan opći oblik životinjske svijesti. Zapravo, značenje gore istaknutog je to da vjernik neovi-snost u djelovanju i uticaju ne vidi ni u čemu pored Boga. Istinski vjernik vidi da su vlast, posjedovanje, volja jedino od Allaha, dž.š. Stoga, on ne strahuje, osim od Allaha, odno-sno od onoga od čega Allah želi da strahuje, niti tuguje, osim za onim za čim Allah želi da on tuguje.

Potpuni i savršeni tevhid ograničava istinsku moć i vlast jedino na Uzvišenog Allaha. Prema tome, takav tevhid ne ostavlja nikakav učinak ili neovisnost u djelovanju bilo čemu pored Gospodara, da bi pod uticajem toga duša voljela i mrzila, strahovala i tugovala, bila sretna ili razočarana, itd.

Istinski vjernik kojeg je ispunila svjetlost Božijeg tevhida strahuje i tuguje po Bogu Uzvišenom i radi Njega. Ustvari, sve stvari i djela su mu po Bogu, radi Njega i od Njega.

8 Jûnus, 62.

123

Nakon ovog pojašnjenja, otklonjena je prividna protivrječ-nost u našem govoru, kada smo rekli da istinski vjernik ne strahuje ni od čega osim od Boga i da on strahuje od mno-štva stvari koji mu donose zlo i da izbjegava stvari koje mu stvaraju neprijatnost. Ovo dobro i ispravno shvati!”9

U nastavku pogledajmo šta Allame Teherâni kaže u djelu Me‘âd šenâsi (Učenje o proživljenju), u devetom predavanju u vezi ajeta o Božijim prijateljima:

يين آمنوا وكنوا يتقون اء اللي ال خوف عليهيم وال هم يزنون ال وليال إين أ

أ

يك هو يل ليكيماتي اللي ذل رةي ال تبدي نيا وفي اآلخي ى في الياةي ادل لهم البشيم الفوز العظي

“Zaista, Allahovi prijatelji nemaju straha i oni ni za čim ne tuguju. A oni koji vjeruju i stalno su bili bogobojazni, za njih je radosna vijest za života na Ovom i na Onom svijetu – Allahovim riječima nema nikakve izmjene – a to je veličan-stven uspjeh zaista.10

Riječ evlijâ (prijatelji / أولياء�) spomenuta u gornjem ajetu, je množina riječi velîjj (ولى). Velâjet (ولاية) je infi-nitiv istog korijena, koji znači raspolaganje voljom i slobodom izbora. Odnosno, iz položaja velajeta pro-izlazi vladanje i upravljanje svim aspektima života onoga koji je potčinjen velajetu na način da on nema svoju volju.

Etimološki gledano, velijj (ولى) je istovremeno u zna-čenju participa aktivnog, odnosno koji vlada (و�لى), kao i u značenju participa pasivnog kojim se vlada (مولى عليه). Dakle termin velijj se koristi i za onoga koji ima položaj velajeta, skrbništva i zaštite, odnosno raspolaže svim

9 Allame Tabatabi: El-Mizân, sv. 11., str. 93.10 Jûnus, 62-64.

124

aspektima drugoga pa tako i njegovom voljom i slobo-dom izbora, kao i za onoga koji je potčinjen položaju velajeta i svoju slobodnu volju i odluku je prepustio svom skrbniku i zaštitniku.

Sukladno tome, Velijj se kaže i za Svetu Bit Božiju i za one koji su ušli pod okrilje Njegove skrbi i Volje, i Njega vide prisutnim u svim svojim poslovima. U vezi s tim Allah, dž.š., u Kur’an kaže:

لماتي إيل الوري يين آمنوا يريجهم مين الظ ال الل وليAllah je Zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.11

A što se tiče čovjeka u položaju velajeta možemo citirati na početku spomenuti kur’anski ajet:

اء اللي ال خوف عليهيم وال هم يزنون وليال إين أ

أ

Zaista, Allahovi prijatelji nemaju straha i oni ni za čim ne tuguju.

Prema tome, Božije evlije su oni koji su se očistili od svih primjesa osjećaja samostalnosti, samodovoljnosti i neovisnosti. Oni su cijelo svoje biće sa svim njegovim aspektima predali Vječnom Bogu i jedino Njega sma-traju Vlasnikom svoje volje.

Sva su stvorenja potčinjenja Božijoj stvaralačkoj volji. Čak ni jedna čestica nevidljiva oku nije izuzeta iz ovog općeg zakona. Međutim, naš govor o evlijama i njihovoj predanosti i potčinjenosti se odnosi na zakonodavni velajet, a to je stanje neposredne i unutarnje percepcije toga da jedino Allah ima pravo velajeta.

11 El-Bekare, 257.

125

Onaj ko shvati ovo univerzalno načelo i sva bića kao i svoje vlastito nalazi uronjena u Božijoj Volji i po unutarnjem doživljaju i osvjedočenju sebe vidi potči-njenim takvoj Volji, on je postigao položaj velajeta i on se zove velijj.

Tajna dosezanja ovog položaja je u tome da neki vjernici pod uticajem pokornosti i napuštanja grijeha dosežu položaj bliskosti Gospodaru i savršen moral. Kako ljubav prema Bogu, iz dana u dan, rasplamsava njihovo srce, te želja za dosezanjem položaja potpune bliskosti njihovo biće dovodi u stanje usplamtjelosti, to sagorijeva njihove pokuđena svojstva poput suha-raka, a namjesto toga dolazi ljubav.

Jasno je da je učinak ljubavi taj da se svojstva i moral ljubljenog preslikavaju u biće zaljubljenog. Koliko god je ljubav prema Bogu veća, u istoj mjeri se uvećava i od-slikavanje Božijih svojstava u čovjekovom biću, sve dok se on potpuno ne očisti od svakog oblika egoizma i sa-mosvojnosti. On čak ni u svojoj biti ne može imati lošu namjeru, jer je duša potpuno očišćena.

U ovom slučaju, ako čovjek uz Božiju pomoć pređe u višu razinu, doseže položaj Božijih imena i svojsta-va te percipira Univerzalna imena i svojstva Božija u svim bićima.

Nakon ove razine, ako ga Božija pomoć povede, on će svoje biće vidjeti pred Gospodarom i Njegovom Veličinom, Moći, Uzvišenošću i Ljepotom. On prevla-dava položaj tevekkula i tafvîza (pouzdavanja u Boga i prepuštanja poslova Bogu) i ulazi u područje zado-voljstva i predanosti.

U ovom položaju ljudi nemaju svoju volju. Gospo-dar Skrbnik je Taj Koji raspolaže njihovom voljom i nji-hovim bićem. To su oni koji se jezikom vjere nazivaju evlije. To su pojedinci koji su u svom usavršavajućem

126

kretanju prošli sve razine razuma: prirođeni um ili intellectus in habitu (عقل بالملكة), aktuelizirani um ili intellectus in actu (عقل بالفعل), stečeni um ili intellectus adeptus oracquisitus (عقل بالمستفاد) te posredstvom dje-latnog uma (عقل فعال) primaju božanska učenja od Svete Biti Jedinstva; ili su prošli i djelatni um i zbog sjedinjenja sa Prvim umom izravno primaju znanja od Uzvišenog Gospodara. Također, oni su prošli sve stepene praktične moći (قوة عماله) i praktičnog razuma i stigli su do posljednje razine na putu tog (عقل عملى)usavršavanja.

Prema kur’anskim ajetima, o čemu će u jednoj od rasprava koje slijede biti opširno govora, među svoj-stvima Božijih evlija je i to da im šejtan nema pristu-pa, jer je on bez nade i moći da može na njih uticati. Evlije, odnosno Božiji prijatelji, svoju volju su pre-pustili Uzvišenom Bogu, a On raspolaže njihovom voljom u njihovom biću. Kako je uopće u takvom slučaju moguće pretpostaviti da šejtan nadvlada Bo-žiju volju? Evlije Božije su se osvjedočile i dotakle zbilju ajeta:

ن يشاء اللوما تشاؤون إيال أ

Vi ništa ne možete htjeti, osim ono što Allah hoće.12

U poznatom hadis-kudsiju se kaže: “Meni se rob ne približava ničim dražim Meni kao onim što Sam mu propisao kao obavezno. Potom, on Mi se stalno pribli-žava nafilama sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavo-lim, Ja sam njegovo uho kojim sluša, njegovo oko kojim gleda, njegov jezik kojim govori, njegova ruka kojom

12 El-Insân, 30.; Et-Tekvîr, 29.

127

uzima. Tako, kada me zovne, Ja mu se odazovem. Ako me zamoli za nešto, Ja mu udovoljim.”13

Hâdže Nasîruddîn Tûsi, r.a., u 19. poglavlju deve-tog pristupa komentara Išârâta kaže:

“Arif, znalac o Bogu, kada prekine i napusti sebe i poveže se sa Bogom, sve moći vidi uronjene u Njegovu moć, koja se proteže kroz sva kontingentna bića i odre-đenja (maktudrat); i sva znanja vidi uronjena u Njegovo znanje kojem nije ništa skriveno od bića; i svaku volju uronjenu u Njegovu volju kojoj su potčinjena sva kontin-gentna bića, bez moći da joj se odupru.

Zapravo, svako biće u Kreaciji i svako postojeće sa-vršenstvo arif vidi da dolazi i izljeva se od Njega. Tada Uzvišeni postane oko arifa kojim gleda, uho kojim sluša, snaga kojom djeluje, znanje po kojem zna i po-stojanje po kojem postoji. Tada arif, po zbilji, poprimi moral Allaha Uzvišenog.”14

Ibn Sina u 21. poglavlju devetog pristupa iste knjige kaže:

“Arif je veseo, vedar, ljubazan, uvijek nasmiješen. Od svoje velike poniznosti poštuje i cijeni djecu na isti način kako poštuje i odrasle. Veseli se čovjeku bezna-čajnom, tihom i slabog razumijevanja kao što se veseli čovjeku čuvenom, inteligentnom i obrazovanom.

Kako da ne bude veseo kada je on veseo po Istini i po svakoj stvari, jer on u svakoj stvari vidi Boga. Kako da pravi razliku među stvorenjima kada su oni svi kod

13 Kulejni: Usûli Kâfi, sv. 2., str. 352.; Gazâli: Ihjâ’u ‘ulûm, u poglavlju o ljubavi o Bogu, sv. 4., str. 263., ‘Erâqi na margini te stranice ustvr-đuje da Buhâri prenosi taj hadis od Ebu Hurejre. Ovaj hadis-kudsi je prenesen velikim brojem lanaca prenosilaca od Allahova poslanika, s.a.v.a., Imama Bakira i Imama Sadika. Zabilježen je u više šitskih i sunnitskih knjiga.

14 Hâdže Nasîruddîn Tûsi: Šarh Išârât Ibn Sina, Egipat, sv. 4., str. 97-98.; litografsko izdanje, na 16. str. od kraja knjige.

128

njega jednaki, a svi su u Božijoj milosti dok su zaoku-pljeni neistinom na Ovom svijetu.”15

U komentaru ovih riječi Ibn Sine, Hâdže Nasî rud-dîn Tûsi kaže: “Ova svojstva arifa: veselost, nasmije-šenost i ljubazno ophođenje sa svim stvorenjima, te jednakost svih stvorenja u njegovim očima, plodovi su jednog moralnog svojstva koji se naziva zadovolj-stvo. Zadovoljstvo je svojstvo koje onome koji ga ima u biću ne ostavlja prostora za odbijanje bilo čega, sa kojim nema strah od navale bilo kakve životne ne-ugodnosti, pored kojeg nema žaljenja za bilo čime propuštenim i proteklim. Na to ukazuje Gospodar kada kaže:

كبوريضوان مين اللي أ

A Allahovo zadovoljstvo je veće od svega toga16 – veće je od Džennetâ ispod kojih teku rijeke i čistih kuća u Džennetu Adn. Iz ovoga je jasno zašto se jedan od mele-ka koji je čuvar Dženneta zove Ridvân (Zadovoljni).”17

Budući da su Božije evlije prekinuli svoje veze sa šejtanom, a vezali se s Bogom, šejtan nema moći ni pristupa njihovom umu i mislima. U suri En-Nahl se kaže:

ون إينما سلطانه ع يهيم يتوك يين آمنوا وع رب إينه ليس ل سلطان ع اليهي مشيكون يين هم ب ونه وال يين يتول ال

On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeru-ju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzi-

15 Ibid., sv. 4., str. 101; litografsko izdanje 15. str. od kraja knjige.16 Et-Tevbe, 72.17 Ibid., str. 102.

129

maju (prihvataju šejtanov velajet) i koji druge Allahu ravnim smatraju.18

Dok u suri Sâd Uzvišeni Allah kaže:

ي جعيي إيال عيبادك مينهم المخلصيغويينهم أ

يك أل ت قال فبيعيز

I Iblis reče: “Tako mi Veličanstva Tvoga, sve ću njih zavesti, s Pravog puta, osim iskrenih Tvojih robova!”19

Iskreni (potvrđeni u iskrenosti / لمخلص�) su Božiji prijatelji. Njihova osobenost je i to što neće biti izlože-ni smrtnoj agoniji i mukama. A kako bi i bili kada su još na Ovom svijetu prošli Svijet Berzaha, Svijet Hašra i položili račun. Jer da nisu prošli ove svjetove ne bi došli do položaja velajeta koji nužno podrazumijeva i položaj iskrenosti. U ovom položaju za njih nema smi-sla smrtna agonija i patnja.

Patnje koje čovjek podnosi tokom smrti, Ber-zaha, proživljenja, Sirata i obračuna na Sudnjem danu, posljedica su njegovih loših djela. A Božiji prijatelji, koji su stigli do potpune unutarnje čistote ne mogu počiniti loše djelo čak da i žele. Oni su sami sebi još na Ovom svijetu sveli račun i poveza-li se sa rudnicima Božije Veličanstvenosti, Ljepote, Znanja, Moći i Života, tamo gdje nema mjesta strahu i tugovanju.

اء اللي ال خوف عليهيم وال هم يزنون وليال إين أ

أ

Zaista, Allahovi prijatelji nemaju straha i oni ni za čim ne tuguju.

18 En-Nahl, 99-100.19 Sâd, 82-83.

130

Strah se javlja kod čovjeka u onim slučajevima kada ima neku sklonost i vezanost, što ostavlja mogućnost da u budućnosti to izgubi. On strahuje da ne bude lišen toga.

Tuga se javlja u čovjeku zbog onih stvari koje je volio u prošlosti i izgubio.

Svaki čovjek koji gradi veze i ljubav prema mate-rijalnim i ovosvjetskim vrijednostima u svom biću, i svoj život gradi na temeljima duge i lažne nade, stalo je izložen strahu i tuzi. Nema trenutka, a da ne prola-zi kroz neke strahove ili tugovanja. Ako ga u među-vremenu neki posao i zanimanje na trenutak okupira i privuče misao te zaboravi na strah, sa okončanjem tog posla u njemu se ponovo javlja strah koji je cijelo vrijeme samo bio potisnut i čekao povoljnu priliku da zaskoči iz svoje zasjede.

Čovjek u ovakvom stanju ne može uraditi ništa što bi iz korijena uklonilo strah i tugu iz života. Zato se on i predaje svim oblicima ovosvjetskih zadovoljstva da bi zaboravio na razne oblike strahova. Čim se ta zado-voljstva umanje, strah se javlja i ponovo ga dovodi u neprijatno stanje.

Uzrok ovoga leži u tome što je čovjek u Ovom svi-jetu i životu vezan za mnoštvo stvari. A budući da je Ovaj svijet uspostavljen na materiji i prirodi, a materi-ja je u stalnoj promjeni i propadanju, čovjek nikada u njemu ne može naći smiraj. Shodno tome i čovjekove srčane veze se stalno mijenjaju. Sa nestankom i pro-mjenom predmeta zanimanja i srce zapada u strahove i tuge.

Međutim, Božije evlije, koje su stigle do položa-ja iskrenosti i prekinuli sve oblike vezanosti za Ovaj svijet, ne potpadaju pod uticaj ovosvjetskih promjena, promjena materije i vremena.

131

Oni su kroz odnos koji su uspostavili sa Bogom svoje biće doveli u nesagledive horizonte. Oni su poput be-zobalnog mora. Ako se uzme vode iz mora ili naspe u njega vode, ono se uopće ne mijenja, ne pokazuje pro-mjenu, ni u pogledu kvaliteta niti količine. Samo se po-vršina lagano zatalasa, nakon čega se ubrzo smiri i vraća u prvobitno stanje potpune mirnoće. Nikakve radnje na njega ne mogu ostaviti vidljivog traga.

Međutim, ako se u malu posudu naspe ili odlije samo malo vode, ili na bilo koji drugi način na nju utiče, to prouzrokuje ogromne i vidljive promjene.

Sve dok je čovjek vezan za ovaj ograničeni svijet prirode i svoju dušu svodi na vezanost za njega, nje-govo biće je poput male posude. Sa najmanjim gubit-kom čovjek zapada u strah. Sa gubitkom djeteta, žene, prijatelja ili društvenog položaja i ugleda zapada u beznađe.

Jedino su Božiji prijatelji ti koji su svoju dušu oslo-bodili svih vezanosti za Svijet materije i krenuli na putovanje u Svijet nematerijalnosti i Melekuta. Oni su poput mora. Njihovo biće je upotpunjeno u svim as-pektima. Oni više nisu podložni bilo kakvom obliku straha, bilo da se odnosi na prošlost ili budućnost. Oni nemaju nemira u svom biću.

Uzvišeni Gospodar upravo o ovom stanju duše i njenoj izbavljenosti od ograničenosti te širini bića govori u Kur’anu, a Imam Ali to pojašnjava kada kaže:

“Cjelina uzdržanosti od svijeta ovoga obuhvaće-na je između dva iskaza kur’anska. Allah Uzvišeni kaže: Tako da ne biste očajavali nad bilo čime što vam je izmaklo i da se ne biste ushićivali nad bilo čime što vam prispije!20

20 El-Hadîd, 23.

132

Ko ne tuguje nad onim što je izmaklo i ne veseli se onom što dolazi, postiže uzdržanost od Svijeta ovoga s obje strane njegove.”21

Ko su Božije evlije, odnosno Božiji prijatelji?

يين آمنوا وكنوا يتقون الOni koji vjeruju i stalno su bili bogobojazni.22

To su oni koji su prigrlili iman i otprije su bili bo-gobojazni. To znači primili su iman i u skladu s tim imanom su postupali i bili bogobojazni. Taj iman i bogobojaznost je proizveo bolji i jači iman i bogobo-jaznost. Tako da jedan stepen imana i bogobojaznosti polučuje veći iman i bogobojaznost sve dok iman ne stigne do najvišeg stepena i uvjerenja kojeg je proi-zveo prethodni stepen bogobojaznosti. U suri Es-Saff se kaže:

م ليأ مين عذاب يكم ارة تنجي دلكم ع تي

أ هل آمنوا يين ها ال ي

أ يا

ي ورسولي ي يالل ب تؤمينون O vjernici, hoćete li da vas uputim trgovini koja će vas spasiti patnje nesnosne: U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte...!23

U suri En-Nisâ’ stoji:

ي ياللي ورسولي يين آمنوا آمينوا ب ها ال ييا أ

O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova...!24

21 Staza rječitosti, izreka 448.22 Jûnus, 63.23 Es-Saff, 10-11.24 En-Nisâ’, 136.

133

Jasno je da iman ima više stepena i razina i da treba proći niži da bi se došlo na viši stepen.

Iman u slučaju Božijih evlija podrazumijeva da su se oni očistili od bilo kakvog oblika unutarnjeg širka. U njihovim srcima je zasjalo sunce čistog tevhida, koji obasjava cijelo njihove biće. Upravo zato se i kaže u Kur’anu:

يين آمنوا وكنوا يتقون ال

Oni koji vjeruju i stalno su bili bogobojazni.

A ne kaže se:

�لذين �آمنو� و�تقو�

“Oni koji vjeruju i bili su bogobojazni.”

هو يك ذل اللي ليكيماتي يل تبدي ال رةي اآلخي وفي نيا ادل الياةي في ى البش لهم يم العظي الفوز

Za njih je radosna vijest za života na Ovom i na Onom svijetu – Allahovim riječima nema nikakve iz-mjene – a to je veličanstven uspjeh zaista.

Radosna vijest za njih na Ovom svijetu je otkrovenje zbiljskih stvari, smiraj srca, okorištavanje Božijim da-rovima, radosna vijest o Božijem zadovoljstvu, susretu sa Njime, Poslanikom i čistim dušama, radosna vijest o izlasku i javljanju sunca tevhida. Dok je radosna vi-jest za njih na Onom svijetu Džennet, vječni boravak u njemu, prelazak preko Sirat ćuprije, Kevser, šefa’at, položaj bliskosti i sigurnosti kod Uzvišenog Boga, Bo-žije gošćenje itd.

134

S druge strane, u suri Fussilet se kaže:

وال تافوا ال أ يكة المالئ عليهيم ل تتن استقاموا ثم الل ربنا قالوا يين ال إين

يالنةي التي كنتم توعدون وا ب بشيتزنوا وأ

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – i potom u tome ustrajni budu, meleci silaze: “Ne bojte se i ne tugujte! Radujte se Džennetu koji vam je obećan.”25

Radosna vijest, koja se dostavlja onima koji osta-nu ustrajni u svom imanu u gornjem ajetu, odnosi se na trenutke kada budu umirali, dakle, ne za njihova života na Ovom svijetu. To nije isto o čemu govori ajet našeg zanimanja: Zaista, Allahovi prijatelji nemaju straha i oni ni za čim ne tuguju.

U pravilu, radosna vijest se odnosi na izvjestan događaj, a ne na događaj čije uozbiljenje nije sigurno. Naprimjer, ako je žena trudna i ne zna se šta nosi, za taj zametak ne možemo reći radosna vijest o sinu ili kćerki, jer postoji ista vjerovatnoća za oba slučaja. Ali kada se rodi dijete, može se reći radosna vijest za muško ili žensko dijete.

Sve dok ne stigne u položaj velajeta ili smrti čo-vjekov put nije jednosmjeran. Zapravo, on je uvijek izložen ovosvjetskim izazovima i slobodnom izboru između dobra i zla, Dženneta i Džehennema. Za ta-kvog čovjeka nema smisla dostavljanje radosne vijesti o spasu i Džennetu.

Za Božije prijatelje koji su ušli u Harem Božije si-gurnosti te nemaju straha niti tuge, radosna vijest ima smisla, bilo da je na Ovom svijetu ili Ahiretu, jer su oni u svom djelovanju i životu određeni jedino Allahom Uzvišenim.

25 Fussilet, 30.

135

A što se tiče onih koji su prigrlili iman i u tome ostali postojani, ali još uvijek nisu dosegli položaj čiste iskrenosti, te još uvijek u njima postoji moguć-nost zastranjenja i odlaska u Džehennem, radosna vijest o Džennetu na Ovom svijetu nema smisla. Zato moramo reći da se radosna vijest u gornjem ajetu odnosi na trenutke smrti, kada ostanu bez slo-bode izbora i njihov put postane jedan put bez mo-gućnosti promjene.

Sljedeći dokaz tome se nalazi u istom ajetu:

يالنةي التي كنتم توعدون وا ب بشيوأ

Radujte se Džennetu koji vam je obećan.26

Znači, radujte se Džennetu koji je vam je obećan za života na Ovom svijetu. U trenucima smrti ili blizu smrti Ovaj svijet je prošao, zato se i kaže u ajetu: koji vam je obećan. Potpuno je jasno da je obećanje dato pri-je, a u njegovo ispunjenje se tek sada osvjedočavaju.

Međutim, što se tiče Božijih prijatelja njima je ra-dosna vijest još za života na Ovom svijetu, jer su stigli do položaja velajeta i u ušli položaj gdje nema straha niti tuge.”27

U tefsiru Bejânus-se‘âde od Mulla Sultan Muhammeda Gânâbadija možemo naći skraćenu verziju onoga što Alla me Tabatabai opširno pojašnjava o ajetu: Tamo za šti ta (velajet) pri-pada samo Allahu. U vezi značenja riječi vela jet on kaže: “Ve-lajet (ولاية), sa fethom na wawu, u značenju je pomoći (نصرة), slobodnog upravljanja (تصرف), odgajanja (تربية), dok je vila-jet (ولاية), sa kesrom na wawu, u značenju vlasti (سلطنة). Riječ hunalike هنالك ima značenje pokazne zamjenice za mjesto, a

26 Fussilet, 30.27 Allame Teherâni; Me‘âd šenâsi, sv. 2., str. 49-68.

136

ovdje se misli na posebnu razinu duše koja je u ajetu upore-đena sa mjestom. A to znači da u stanju kada duša prekine sve želje i nadanja za bilo šta pored Boga duša tada vidi da jedino Allah raspolaže sa vlašću (velajetom). Onaj Koji se pokazao i očitovao je jedino Istina. Stoga, Njegov velajet je postojeći, a velajet drugih je nepostojeći.

A to da se velajet ovdje opisuje sa Allahom Istinitim uka-zuje na značenje da je očitovanje Uzvišenog Gospodara tada Istinito, a drugih pored Njega neistinito.”28

Amar Imamović

28 Mulla Sultân Muhammed Gânâbadi: Tefsir Bejânus-se‘âde, litografsko izdanje, str. 438.

Sadržaj

Riječ urednika .......................................................................................5

Prvo poglavlje

O TOME DA SPOLJAŠNOST VJERE IMA SVOJU UNUTRAŠNJOST I DA NJENA ISTINSKA FORMA U SEBI SAŽIMA MNOŠTVO ZBILJA .....................9

Definisanje stvari zbilje i stvari čija je stvarnost konvencionalne prirode ...........................................................9

Upotpunjenje rasprave argumentima iz Božije Knjige i sunneta .......................................................12

Hadiski argumenti .......................................................................15

Drugo poglavlje

KAKO IZVANMATERIJALNO UREĐENJE NIJE DOGOVORNE PRIRODE POSTAVLJA SE PITANJE: ŠTA JE NJEGOVA ZBILJA? ...................................................................21

Odlike imaginalnog svijeta, odnosno svijeta formi (عالم خيال) .........................................22

Upotpunjenje rasprave: argumenti iz Kur’ana i predaja ........27

Treće poglavlje

OSIM POSLANIKA I DRUGI MOGU DOSEGNUTI ZBILJE UNUTRAŠNJOSTI SVIJETA I SKRIVENIH TAJNI ...............................33

Upotpunjenje rasprave ................................................................34Kur’anski ajeti o gledanju u Boga ...............................................36Predaje o gledanju u Boga ...........................................................40

Četvrto poglavlje

NAKON DOKAZA O MOGUĆNOSTI GLEDANJA U BOGA, POSTAVLJA SE PITANJE KOJI JE PUT STIZANJA DO OVOG SAVRŠENSTVA ...........................45

Upotpunjenje rasprave ................................................................51Razumijevanje običnih ljudi ..................................................80Razumijevanje isposnika i pobožnjaka ................................81Razumijevanje arifa i zaljubljenika .......................................83

Peto poglavlje

O ONOME ŠTA ČOVJEK POSTIŽE SAVRŠENSTVOM ...........................91Završne napomene ..........................................................................92

Uz ovo izdanje

OGLED O ZNAČENJU POJMA VELAJET I NJEGOVOJ ZBILJI .........117

POSLANICA O VELAJETUPut spoznaje Boga

IzdavačFondacija “Baština duhovnosti”,

Mostar 1433/2012.

Za izdavačaAmar Imamović

LekturaSelma Efendić

DTPMahir Sokolija

ŠtampaDobra knjiga

Za štamparijuIzedin Šikalo

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

28-254-423.7 TABATABAÏ, Allamé Seyed Mohammad Hossein

Poslanica o velajetu / Allame Sejjid Muhamed Husejn Tabatabai ; preveo s arapskog Amar Imamović. – Mostar : Fondacija Baština duhovnosti, 2012. – 136 str. ; 24 cm

Prijevod djela: str. Risâlatel-welâye. – Bibliografske i druge bilješke uz tekst.

ISBN 978-9958-867-07-1I. Tabatabai, Allame Sejjid Muhammed Husejn vidi Tabatabaï, Allamé Seyed Mohammad HosseinCOBISS.BH-ID 19303174