Pismo riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za početak pastoralne godine

Godina vjere

Župna kateheza

Teološko-pastoralni tjedan Riječke metropolije

Uzroci nevjere i krize vjere

Iz povijesne riznice

Ravna Gora sv. Terezija Avilska

Hagioterapija

Čovječe, ti si jedinstven!

Bakarska

RIJEKA . LISTOPAD 2012. . BROJ 8/455 . GOD. L . CIJENA 7 KN

Ponovo otkriti put vjere

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Velika Gospa, Trsat

Draga braćo i sestre!

1.Apostolskim pismom u obliku motuproprija koji je naslovio „Vrata vjere“ papa Benedikt XVI. proglasio je 16. listopa-da 2011. Godinu vjere, uzevši za to neposredni povod 50.

obljetnice početka Drugog vatikanskog koncila i 20. obljetnicu iz-davanja Katekizma Katoličke Crkve.

U spomenutom pismu Papa nas podsjeća: „‘Vrata vjere’ (usp. Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena“, te ističe „potrebu da se ponovno otkrije put vjere kako bi se sve jasnije iznosilo na vidjelo radost i obnov-ljeni zanos susreta s Kristom“. A taj put, koji traje čitav život, „za-počinje krštenjem (usp. Rim 6, 4), po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina našega Isusa, koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega (usp. Iv 17, 22)“.

2.Otkriti, dakle, put vjere znači sve dublje ponirati u tajnu kr-štenja kojim smo umrli starom načinu života i uskrsnuli s Kristom na novi, prema riječima sv. Pavla: „Ako ste suu-

skrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, Život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.“ (Kol 3, 1-4).

Hodati putem vjere znači slijediti put na koji smo zakoračili krštenjem. Putokaz nam je na tome putu riječ Božja sadržana u Svetom pismu i protumačena u Katekizmu Katoličke Crkve, a hrana na putu sâm Krist koji nam daje svoje tijelo i krv u sakramentu pre-svete euharistije. Kao pomoć na putu vjere započetom krštenjem služe nam i ostali sakramenti koje nazivamo „otajstvima vjere“. U sakramentu krizme primamo puninu onoga istoga Duha koji je na-dahnjivao i vodio na njegovu putu samoga našeg Spasitelja Isusa Krista. Sakrament pokore ili ispovijedi pomaže nam kad zalutamo na stranputicu grijeha i nevjere jer Krist n s njime vraća opet na put vjere, na kojemu nas također jača sakramentom bolesničkog pomazanja kad smo klonuli zbog bolesti ili neke druge slabosti. Sakramentom svećeničkog reda Gospodin nam daje službeni-ke svojih otajstava spasenja, a samim službenicima milost kako bi mogli dostojno naviještati riječ Božju i posluživati ista otajstva. Konačno, u sakramentu ženidbe Krist učvršćuje i jača međusob-

Hodati putem vjere znači slijediti put na koji smo zakoračili krštenjem. Putokaz nam je na tome putu riječ Božja sadržana u Svetom pismu i protumačena u Katekizmu Katoličke Crkve, a hrana na putu sâm Krist koji nam daje svoje tijelo i krv u sakramentu presvete euharistije. Kao pomoć na putu vjere započetom krštenjem služe nam i ostali sakramenti koje nazivamo „otajstvima vjere“.

Ponovno otkriti put vjere

Pismo riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za početak pastoralne godine

3 B

roj 8

/455

201

2.

GODINA VJERE

Pismo riječkog nadbiskupa za početak Godine vjerePonovno otkriti put vjere .......................... 2-3

Zvona zvoneMama i tata ........................ 4

Razmišljanja Spinovi ............................... 4

HagioterapijaČovječe, ti si jedinstven ............................ 5

Godina vjerePastoralni plan i program Riječke nadbiskupije ..... 6-7

Motu proprio Benedikta XVI. Vrata Vjere ......................... 7

Godina vjerePrenošenje vjere jedna od temeljnih zadaća Crkve ..................... 8

DogađanjaPonovno šutnja za tolike nevine žrtve ........ 9

Događanja .....................10-11

Iz povijesne rizniceRavna Gora ..................12-13

Priroda oko nas Divljač na putu .................13

Teološko-pastoralni tjedanUzroci nevjere i kriza vjere ....................14-15

Događanja Humanitarni nogometni turnir ..............16

Crkvena glazbaRegistracija orgulja .........17

Obiteljski predah ................18

Gospićko-senjska biskupija ....................... 19-21

Riječka nadbiskupija .... 22-23

Misijski danPozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine ................. 24-25

Jubileji Marije Krucifikse Kozulić ...... 26-27

Nuncij u Rijeci ................. 28

S a d r ž a j:

nu ljubav bračnih drugova, kako bi ona iz dana u dan postajala što sličnija ljubavi kojom on sâm ljubi Crkvu i sebe predaje za nju.

3.Iz rečenoga jasno je što moramo činiti u Godini vjere. Pozvani smo, prije svega, pozorno čitati, slušati i razmatrati riječ

Božju u Svetom pismu, a zatim i njezino tuma-čenje i primjenu na život u Katekizmu Katoličke Crkve. To možemo činiti osobno, u krugu svojih obitelji, župne zajednice i drugih vjerničkih zajed-nica. Potrebno je, dakle, u Godini vjere više se družiti s katekizmom i sa Sv. pismom. Vjera, nai-me, znači osobno prihvaćati srcem i umom Boga i istine koje nam je on o sebi objavio. A kako bi ovo posljednje bilo moguće, a time i vjera, neop-hodno je poznavanje istina vjere. U tu svrhu bit će nuđena i razna predavanja, kateheze, duhovne vježbe i susreti na kojima bismo, prema moguć-nosti, trebali sudjelovati, ako nam je doista stalo do osobne vjere i njezina svjedočenja onima s kojima živimo i radimo. Kršćanskim je roditeljima Godina vjere također poticaj da više pozornosti posvete vjerskom odgoju svoje djece, koliko po-ukom i riječima toliko, i još više, osobnim primje-rom života po vjeri.

4.Budući da sakramentom krštenja put vje-re započinje, a ostali su nam sakramenti darovani kako bismo na tom putu mogli

uspješno hoditi i na kraju stići do konačnog ci-lja – vječnog života s Kristom uskrsnulim, Godinu vjere svi zajedno, vjernici i pastiri, trebamo isko-ristiti za ozbiljniju pripremu za svete sakramente i za njihovo ispravno primanje i slavljenje. Svjedoci smo velikih manjkavosti u tom smislu, budući da ih mnogi primaju samo iz nekog običaja, bez ika-kva osjećaja za to da su to „otajstva vjere“, zbog čega ih možemo ispravno i korisno primati i sla-viti samo ako doista vjerujemo da njima primamo ono što oni označavaju. Gledajući kako se često površno i lakomisleno prema tim svetinjama od-nosimo, dolazi mi na pamet Isusova opomena: „Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja ba-cajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas“ (Mt 7, 6).

5.U skladu s rečenim, pozivam sve da u Godini vjere više brige posvete osob-nom upoznavanju istina vjere, a rodite-

lje, vjeroučitelje, župne katehete i svećenike da s većim marom i žarom prionu poučavanju u vjeri nepoučenih, onih koji su u traženju Boga, a po-sebno djece i mladih. Zato je važno za korisno slavljenje Godine vjere dobro organizirati župnu katehezu za sve uzraste: djecu, mlade i odrasle. Isto se tako s više ozbiljnosti i odgovornosti tre-

ba provoditi vjerska pouka u školama. Budući da se vjera prenosi poglavito osobnim životnim svjedočenjem, potrebno je da u Godini vjere više porade na osobnoj duhovnoj izgradnji i životnoj dosljednosti svi koji imaju mandat poučavanja ili su na neki drugi način zaduženi za poučavanje i odgajanje u vjeri. Za to su izvrsna prilika duhovne vježbe, ako ih se ozbiljno obavi, ali i svakodnevan molitveni i euharistijski život, pogotovo redovno nedjeljno sudjelovanje na sv. misi.

6.Vjera je put koji počinje krštenjem i traje cijeli život, sve do smrti i ulaska u vječni život u zajedništvu s Kristom. Hodočašća

u sveta mjesta vjernicima su oduvijek zorno pre-dočavala put vjere. Zato nas Sveti Otac poziva da i u Godini vjere hodočastimo u Rim, na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla, gdje nas čeka i on, Petrov nasljednik kojemu je povjerena briga za sve Crkve. Prigoda je to da se učvrstimo u vje-ri i iskažemo zahvalnost Svetom Ocu za posjet kojim nas je počastio prošle godine. Zbog toga pozivam sve one koji mogu, da se rado priklju-če našem nacionalnom zahvalnom hodočašću u Rim u Godini vjere, koje će se održati od 5. do 9. studenog ove godine.

7.Sveti će Otac u Rimu otvoriti Godinu vje-re 11. listopada ove godine, na dan kad je 1962. počeo Drugi vatikanski koncil koji je

imao za cilj „obnoviti lice Crkve“. To je zadatak koji nikada neće biti završen jer se Crkva, a to znači i svaki njezin član, uvijek treba obnavljati. Mi ćemo se u našoj Riječkoj nadbiskupiji pripre-miti za početak Godine vjere molitvom devetni-ce, od 2. do 10. listopada, u svim našim župnim crkvama, svetištima i bogomoljama u kojima se obavlja služba Božja. Pozivam župnike i upravi-telje svetišta i crkava da rado organiziraju tu de-vetnicu, a sve vjernike da u njoj sudjeluju u što većem broju i u što iskrenijoj pobožnosti. To je mjesec kad se i inače okupljamo na listopadske pobožnosti, koje ćemo ove godine obogatiti raz-mišljanjem o Godini vjere i molitvom za njezin uspjeh. U našoj ćemo nadbiskupiji Godinu vjere otvoriti u katedrali 13. listopada u 18 sati, a u žu-pama sljedeće nedjelje, kada su župnici pozvani vjernicima progovoriti o smislu proslave Godine vjere i pozvati ih da se što revnije uključe u pred-viđene programe.

Neka Gospodin u Godini vjere učvrsti dar vjere u svima koji vjeruju, a onima koji ne vjeruju, ili su na putu traženja, pomogne otvoriti njihova srca za prihvaćanje njegova dara.

Vaš nadbiskup+Ivan

U Riječkoj nadbiskupiji za početak Godine vjere pripremit ćemo se molitvom devetnice, od 2. do 10. listopada, u svim našim župnim crkvama, svetištima i bogomoljama u kojima se obavlja služba Božja. Godinu vjere ćemo otvoriti u

katedrali 13. listopada u 18 sati.

Pozivam sve da u Godini vjere više brige posvete osobnom upoznavanju istina vjere, a roditelje, vjeroučitelje, župne katehete i svećenike da s većim marom i žarom prionu poučavanju u vjeri nepoučenih, onih koji su u traženju Boga, a

posebno djece i mladih.

4 B

roj 8

/455

201

2.

Kako sada stvari stoje, kako su ljudi raspoloženi, vladajuća koalicija nema nikakve šanse dobiti novi mandat, jer

je njihovo preuzimanje vlasti bila obična prevara birača, običan spin. Sjeća li se itko više “Plana 21”? I sjeća li se itko više što je sve u tom planu pisalo, a što je ostvareno? Kako to da se nitko od vladajućih ne poziva na obećanja iz tog plana, na same planove u planu? Vlast iz dana u dan pokazuje svu svoju tragiku nesposobnosti i nekompeten-tnosti. Očekivanja su bila velika, a imamo ništa!

Nakon osmogodišnjeg vladanja HDZ-a, nakon što je država pokradena na sve strane, trebao je odmak od trule vladavine i novi vjetar u leđa ovoj Hrvatskoj. Ali kako su kukurikavci došli na vlast? Tako što ih je u prvom redu dovela golema plima hr-vatskih nezadovoljnika starom vlasti. Nije ih na vlast doveo “Plan 21” niti ikakva nji-hova obećanja. Preuzimanje vlasti dogodilo se po inerciji. I na to su kukurikavci i jedino računali, to je bio jedini smišljeni plan. Sve drugo, kako danas vidimo, bio je veliki na-puhani balon bez ičega. Jer gospodarstvo i dalje samo tone, ljudi su sve više bez posla, bez perspektive, sve više ljudi razmišlja o odlasku u inozemstvo... To je tragedija za ovu državu i ovaj narod! Hrvatskoj prijeti novo masovno iseljavanje trbuhom za kru-hom! A vlasti je glavna politika beskonačno kadroviranje i prodavanje ideologije. Sve drugo običan je politički marketing, gdje je većini ministara najvažnije kakav će do-jam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice zvučati pametno, kako će im izgled biti što bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari? Nisu važni! Važni su oni!

Gdje je u svemu tome sadašnji HDZ? Dojam je da ga nema. Kukurikav-ci svaki dan daju niz povoda da ih

oporba sječe i da na tome gradi svoj uspon. A oporbe gotovo kao i da nema. Možda je taktika da se kukurikavci sami uruše kad se vidi kako su i koliko nesposobni. Nije ni to loše, ali samo ako se HDZ iznutra ozbiljno priprema za izbore, ako izradi program koji će državi konačno donijeti prosperitet, opo-ravak. Najvažniji je gospodarski program koji nas mora vratiti na kolosijek razvoja. Bez njega nema ničega drugoga, i dalje ćemo propadati i kao država i kao društvo i kao narod. Najgore od svega što bi se moglo dogoditi jest da HDZ na vlast dođe po inerciji, baš kao i kukurikavci, isključivo na valu nezadovoljstva. Ako se to dogodi,

onda ćemo samo biti u još većim proble-mima, i u još većem beznađu. Dosta je bilo političara svih boja koji su samo sebi svrha! Je li takav i Tomislav Karamarko, na odgo-vor nećemo trebati dugo čekati.

Činjenica je također da se HDZ i da-lje bavi sam sa sobom, iako je od unutarstranačkih izbora prošlo već

dosta vremena. Ali u stranci i dalje vrije, nezadovoljnici izbornim rezultatima ne mi-ruju. Jadranka Kosor još se nije osvijestila i spustila na zemlju, i dalje se ne može po-miriti s time da je njezina politička karijera gotova i da je više nitko ne treba. Isto kao što se sa stranačkim i političkim padom nije pomirio ni vječni Vladimir Šeks, čovjek koji se poistovjetio s Hrvatskom. Sve su to očito žarišta otpora u HDZ-u. Baš kao i Milan Ku-jundžić koji vreba iz svakog prikrajka, i koji je odmah nakon izbora zatražio nove izbo-re, samo zato što on nije izabran. Koliko je Karamarko sposoban stranku stabilizirati, a onda i vlast obnašati ako dobije povjerenje birača, to je još na razini nagađanja. Kako u Hrvatskoj još nema neke treće opcije, HDZ je i dalje stranka koja je glavni igrač na poli-tičkoj sceni uz SDP. I zato nikako nikome ne može biti svejedno što se u HDZ-u događa. Jesu li uronjeni samo u dvorske, političke spletke zbog vlastitih interesa, ili grade ne-što i za interese države i naroda? Kako se vlasti ne smije dopustiti da spava, još se manje smije oporbi koja joj treba biti svjetla alternativa. Jer ako se njih pusti da spavaju, onda i mi svi u Hrvatskoj možemo ugasiti svjetla i kazati laku noć Hrvatska.

RAZMIŠLJANJA

Piše: Zvonimir Despot

SpinoviVlasti je glavna politika beskonačno kadroviranje i prodavanje ideologije. Sve drugo običan je politički marketing, gdje je većini ministara najvažnije kakav će dojam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice zvučati pametno, kako će im izgled biti što bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari?

Najgore od svega što bi se moglo dogoditi jest da HDZ na vlast dođe po inerciji, baš kao i kukurikavci, isključivo na valu nezadovoljstva.

Dosta je bilo političara svih boja koji su samo sebi svrha!

„Mama mi je danas pripremila doru-čak...“ izlane se, potpuno nevino, jednoga dana vaše dijete u školi.

„Sjedi, jedan!“ vikne na njega učiteljica. „Sram te bilo“, doda pomalo neuvjerljivo, kao da ni sama ne želi to izgovoriti. Vama za koji dan na kućnu adresu stiže opomena i kazna „zbog šovinističkih ispada“ vašeg djeteta, sukladno nekom od članaka Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Zamislite svijet u kojem se ne smiju reći riječi „mama“ i „tata“. Zbog takvog vam bezobrazluka dijete dobiva jedinice u školi, zovu vas na obavi-jesne razgovore, šalju socijalnu službu, opominju i naplaćuju kazne. Gluposti, reći ćete. Nemoguće, dodat će neki. Da, gluposti možda, ali ne i ne-moguće.

Francuzi naime razmatraju uvođenje zabrane korištenja riječi ‘’majka’’ i ‘’otac’’ u službenim do-kumentima. Ako se usvoji, nova zakonska odredba nalagala bi korištenje neutralnog izraza ‘’roditelj’’. Najavila je to nedavno francuska ministrica pra-vosuđa Christiane Taubira, a njezin je predsjednik Francois Hollande u predizbornoj kampanji kao jednu od misija svog mandata istaknuo legalizaciju homoseksualnih brakova.

Naravno, izbacivanje pojmova „mama“ i „tata“ iz službenih dokumenata ne znači još i nji-hovo zakonsko izbacivanje iz upotrebe, što znači da usvajanjem tog zakona nećete odmah dobivati kaznene prijave ako vas dijete nazove „mama“ ili „tata“. Ali u skoroj budućnosti, usvoji li se ovaj zakon, tako nešto i nije nemoguće. Svaki takav za-kon uvodi se na mala vrata, ne represijom nego indoktrinacijom. Pa će se idalje govoriti o pravi-ma, jednakosti ili diskriminaciji istospolnih parova. Njima u čast, da ne bi bilo diskriminacije, u svrhu dekonstruiranja rodnih predrasuda, na kraju će se pojmovi „mama“ i „tata“ ipak morati ukinuti. Želi-te li da vas djeca zovu roditelj 1 i roditelj 2?

Ovaj nam pokušaj govori da se iza naizgled benignih zahtjeva za ravnopravnošću istospolnih parova krije puno dublja ide-

ologija na duge staze. Iza zahtjeva za priznanjem prava na brak i posvajanje djece, na što će neki reći - zašto ne, čuči potencijalno opasni totalita-rizam, nazire se prijetnja represijom koja će čo-vječanstvu jednoga dana zaista zabraniti da majku zove „mama“, a oca „tata“. No, kakav je to svijet u kojemu prve riječi djeteta neće smjeti biti „mama“? Takozvana „borba protiv rodnih predrasuda“ vodi nas upravo u tom smjeru.

Što bi na to rekao pokojni Freddie Mercury, popularna gay ikona i pjevač grupe Queen? Si-gurno bi negodovao. Da je prije trideset i sedam godina morao koristiti riječ „roditelj“, početak nje-gove legendarne pjesme Bohemian rhapsody ne bi bio ni približno tako emotivan: Mama, just killed a man...

Danijel Delonga

ZVONA ZVONE

Zamislite svijet u kojem se ne smiju reći riječi „mama“ i „tata“. Gluposti, reći ćete. Nemoguće,

dodat će neki. Da, gluposti možda, ali ne i nemoguće.

Mama i tata

5 B

roj 8

/455

201

2.

Pokušaji da budem spisateljica, da pišem o hagioterapiji, nanovo navedu „vodu na moj mlin“, na iskustvo uvijek nanovo propitiva-nog tko sam ja.

Tko sam ja? Ono što nije prošlo kroz moj „duhovni probavni trakt“ meni zvuči kao, ma na, evo i ja sam baš tako mislila, to je baš tako! Mogu se složiti o uzvišenosti rečenog, ali negdje sadržaj isklizne kao pijesak kroz prste. Znam, bilo je izvrsno izrečeno, ali u prepričavanju izrečenih misli koje sam čula kod drugog, gubi se vlastita autentičnost i jasnoća poruke prvog, nije dovoljno uvjerljivo za „šalji dalje“ upotrebu - u duhovnoj ljekarni hagioterapije. Tek dobro promišljeno, prekaljeno, ponavljano i prokušano mnogo puta - mnogo puta, postaje dio mene. Tek kad misao sklizne u svaki dio mene, pusti korijenje, razgrana se i postane moje tijelo i duša, mogu nuditi riječ koja će liječiti.

Iz tog razloga volim razmišljati i pisati o često upotrebljavanim sklopovima riječi koju izgovaramo, zovu ih fraza, u puku - šablone, a ponekad i mudre izreke. Žele biti, ali nisu nužno istina. Mogu reći, nisu sve istinite, jer promišljanjem o njima dođete do zaključka da nisu istina. Možete reći, nisu istinite, jer nakon što sami pronađete istinite, one su melem našim ranama. Možete reći, nisu istinite, jer tražite tamo gdje je Istina koja vam ih daruje.

Jedna od tih famoznih podvala, koju si podvaljujemo sami, jest da smo zamjenjivi. Često čujem, a nerijetko sam i to sama tvrdila: Radiš, mučiš se, odeš u mirovinu i kao da nikad nisi živio i radio na tom rad-nom mjestu. Svi smo zamjenjivi.

Ili, promijeniš mjesto stanovanja... i kao da nikad nisi stanovao tamo otkuda si odselio!

Ili, dolazio si u jednu zajednicu... nema te neko vrijeme... i kao da nisi nikada tamo susretao ljude. Više te nitko ne nosi u sjećanju, ne nazove, ne pošalje razglednicu... Da, da, čovjek je potrošna roba! Da, da...zamjenjiv... A to nije istina! Tamo gdje čovjek prođe, tamo ostav-lja trag: osmijeh, radost, ljutnju, tugu, osluškivanje, izdaju, poslušnost, značaj... sve ostavlja neizbrisiv trag.

Temeljno polazište u hagioterapiji jest vratiti čovjeka u istinu o nje-mu: Čovječe, ti si jedinstven! Ti si nezamjenjiv! Samo ti možeš učiniti ono što je u planu Stvoritelja za tebe i s tobom. Samo ti! Nema ni jednog čovjeka u cijeloj povijesti čovječanstva koji je bio ili koji će biti kao ti!

Samo je jedno pitanje: Što ti misliš o sebi? Koju istinu ti živiš? Jesi li spreman izaći iz šablona koje su ti nametnute? Znaš li pronaći srcedra-pateljske, mlake formule koje ti se uvlače u pamet, srce, svaku stanicu tijela i vuku te unatrag? Imaš li snage reći danas sebi: dosta je bilo!? I krenuti u novost novoga dana!

Čovjek je nezamjenjiv. Božja želja spuštena na zemlju, kaže kateki-zam. S osobnim imenom. S planom koji je Stvoritelj stavio u njega. Sa svim što mu je darovano u torbi životnoga puta da bude sretan.

Ako znamo da je to tako, a rekli su nam mnogo puta i na mnogo načina, zašto ne uspijevamo to intenzivnije živjeti? Zašto dozvoljava-mo da naše pamćenje postane skladište neistine o čovjeku, zašto se damo zaraziti onim što ne liječi, onim što nije lijek i hrana za mene? Zašto dozvoljavam da slaba bakterija nečije nemoći, još slabiji virus neprijateljstva u drugim osobama prijeđe na mene pa umjesto „šalji dalje dobro“, imamo „šalji dalje mrak“? Popiješ tabletu u kojoj ničega nema, a ipak siješ bol. Otkud ta zagledanost u ništa ne valja, ništa ne znam, a dano nam je sve?

Pitanje je, kako zatvoriti vrata svemu što u nas ulazi, a ima nega-tivni predznak. Kako?

Prvo, spoznajmo da sve što u izričaju govori protiv čovjeka i želi ga razoriti, ne dolazi od Dobra. Ako je što došlo do neke osobe s takvim znakom ispred sebe, a nije čovjeka probudilo, nije ga pozvalo na obraćenje i dalo mu putarinu za preobrazbu, nije čovjeku dao sam sebe, ne dolazi od Jakog. To su kradljivci i tati ! To su oni koji su sami potrebni liječnika i lijek, i ne mogu nam dati ono što nemaju. Njima nam je opraštati, jer ne znaju što čine.

Kad prepoznamo u sebi da ti razni minusi na duhovnom računu prijete duhovnim bankrotom, potrebno je zastati, sabrati se, i vratiti na izvor svog postojanja: Tko sam ja? Kome sam ja povjerovao? Tko je uz mene kao hrabar junak? Kakvom se ja to duhovnom hranom hranim?

I odluči: Od sada (ne od ponedjeljka) idem trenirati! Od sada pro-glašavam otvorenu duhovnu teretanu. Počinjem s vježbanjem o vla-stitoj nezamjenjivosti. O vlastitoj originalnosti... o onome što možeš učiniti samo ti... uroni u sebe i otkrij to: Nitko nije kao ti! Nitko!

To je istina o čovjeku. Ne možeš proći ovim svijetom misleći da si beznačajan, bezbojan i nepotreban kad ti je sam Stvoritelj darovao život, smisao, talente, mjesto gdje stojiš i put kojim hodaš. Kad on sam koraca pokraj tebe. Otvori oči, digni pogled, postani čovjek, upri pogled u ljepotu svijeta, odmakni se od onog što ti govori drukčije i ne boj se hodati, trčati, ne boj se radosti, ne boj se udaraca, ne boj se minusa... ne boj se letjeti.

La vita e bella! (Život je lijep!) S nama je Jači!

Piše: Vesna Drmić

HAGIOTERAPIJA

Čovječe, ti si jedinstven!Hagioterapija osobno

Jedna od famoznih podvala, koju si podvaljujemo sami, jest da smo zamjenjivi. Često čujem, a nerijetko sam i to sama tvrdila: Radiš, mučiš se, odeš u mirovinu i kao da nikad nisi živio i radio na tom radnom mjestu. Svi smo zamjenjivi.

I odluči: Od sada (ne od ponedjeljka) idem trenirati! Od sada proglašavam otvorenu duhovnu teretanu. Počinjem s vježbanjem o vlastitoj nezamjenjivosti. O vlastitoj originalnosti... o onome što

možeš učiniti samo ti... uroni u sebe i otkrij to: Nitko nije kao ti! Nitko!

6 B

roj 8

/455

201

2.GODINA VJERE

Pastoralna godina koja započinje na planu Opće Crkve po-svećena je dubljem promišljanju, intenzivnijem slavljenju i odlučnijem življenju dara vjere. Upravo bi se tako mogla sa-

žeti nakana s kojom je Sveti Otac Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere. S tim u svezi u Motu propriju Porta Fidei (Vrata vjere) s kojim je najavio i proglasio Godinu vjere, papa, između ostalog, ističe: »Želimo da ova Godina pobudi u svim vjernicima nadahnuće da is-povijedaju vjeru u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom. Bit će to također dobra prigoda za intenzivnije slavljenje vjere u liturgiji, i na osobit način u euharistiji, koja je “vrhunac koje-mu teži djelovanje Crkve i ujedno… vrelo iz kojega struji sva njezina snaga“. Istodobno, želimo da svjedočanstvo života vjernika bude sve vjerodostojnije. Ponovno otkriti sadržaje vjere koju se ispovije-da, slavi, živi i moli te razmišljati o samom činu vjere, zadaća je koju svaki vjernik mora osobno ispuniti, osobito u ovoj Godini« (br. 9.).

Ispravno i cjelovito ispovijedanje, slavljenje i življenje vjere u ovoj pastoralnoj godini obilježeno je dvjema velikim i vrlo važnim obljetnicama; pedesetom obljetnicom otvorenja Drugog vatikan-skog sabora i dvadesetom obljetnicom objavljivanja Katekizma Ka-toličke Crkve. Upravo su to dva ključna pilastra o čijem će dubljem poznavanju i praktičnom oživotvorenju ovisiti nova evangelizacija kojoj smjera i ova pastoralna godina (usp. Porta fidei br. 4, 7). Du-blje poznavanje saborskih dokumenata, kao i Katekizma Katoličke Crkve (dalje: KKC), koji je istinski plod istog sabora, zato mora biti jednim od ključnih ciljeva u ovoj pastoralnoj godini.

Slijedeći poticaje Svetoga Oca i mi ćemo ovu pastoralnu go-dinu u našoj Riječkoj nadbiskupiji posvetiti intenzivnijem promišljanju, slavljenju i življenju dara vjere. Prethodna pa-

storalna godina koju smo posvetili pastoralu mladih bila je posve-ćena snažnijem zauzimanju u tome pastoralnom području koje je danas osobito potrebno dodatnih pastoralnih poticaja i organiza-cijskih usklađivanja. No, i to pastoralno područje, kao i sva ostala, sabiru se zapravo u temi ispovijedanja i življenja vjere. Zato u ovoj pastoralnoj godini želimo nastaviti s pastoralnim inicijativama koje smo započeli prethodne godine, te se posvetiti i novim pastoralnim pothvatima na svim područjima crkvenog djelovanja i to s ciljem što zauzetijeg i snažnijeg ispovijedanja, slavljenja i življenja vjere.

Pastoralni pothvati1. Nadbiskupovo pastoralno pismo2. Priprema i otvaranje Godine vjere3. Prigodna devetnica i molitva4. Stručni skupovi svećenika, redovnika i vjernika laika (osobito

vjeroučitelja, kateheta i animatora) s ciljem dubljeg upoznava-nja dokumenata Drugog vatikanskog sabora,

5. Studijski susreti svećenika, redovnika i vjernika laika (osobito vjeroučitelja, kateheta i animatora) na temu dubljeg upoznava-nja KKC.

6. Upoznavanje i praktično oživotvorenje novog dokumenta Hrvatske biskupske konferencije Za život svijeta. Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvat-skoj. Na taj način ćemo u našoj nadbiskupiji doprinositi što sustavnijem razvitku apostolata vjernika laika, koji je osobito potreban danas u vidu nove evangelizacije,

7. Upoznavanje sa stvarnim poznavanjem i usvajanjem saborske teologije i KKC na području nadbiskupije, osobito pod katehet-skim vidom,

8. Upoznavanje i šira crkvena afirmacija svjedoka vjere s područ-ja naše nadbiskupije,

9. Trajna formacija klera, redovnika i redovnica, vjeroučitelja, ka-teheta i animatora o temama kao što su: navještaj kršćanskog Otajstva, nova evangelizacija u našim prilikama, vjera i nevjera danas, ekumenizam i međureligijski dijalog, “hermeneutika re-forme u kontinuitetu“, Katekizam katoličke Crkve u pastoralnoj praksi i dr.,

10. Tečaj formacije izvanrednih djelitelja svete pričesti,11. Dodatna distribucija Dokumenata Drugog vatikanskog sabora,

Kompendija Katekizma Katoličke Crkve i Katekizma Katoličke Crkve za mlade YOUCAT u župama i drugim crkvenim zajedni-cama na području nadbiskupije,

12. Obilježavanje desete godišnjice pohoda pape Ivana Pavla II. našoj domovini i nadbiskupiji 2013., čiji će nositelj biti Bogo-slovno sjemenište Ivan Pavao II.

Ostvarivanje plana i programa: Temeljnom cilju ove pastoral-ne godine treba težiti kroz realizaciju kratkoročnih i srednjoročnih ciljeva na razini nadbiskupije, dekanata i župa, koje donosimo u na-stavku. Subjekt ostvarivanja ovih ciljeva je cijela crkvena zajednica na čelu s nadbiskupom. Svećenici, redovnici i redovnice, te vjernici

Pastoralni plan i program Riječke nadbiskupije za 2012./2013.

Godina vjere• Godina vjere u Riječkoj nadbiskupiji započet će misom u katedrali sv. Vida 13. listopada, a

neposredne pripreme kreću s devetnicom uoči proglašenja Godine vjere u Vatikanu 11. listopada.

• U nedjelju 14. listopada početku Godine vjere posvetit će se euharistijska slavlja u župama.

• Godina vjere završava s liturgijskom godinom. U Riječkoj nadbiskupiji završit će u svetištu Gospe Trsatske, 23. studenog 2013.

Pastoralne smjerniceSlijedeći poticaje Svetoga Oca iz motu proprija Porta Fidei, kao i pastoralne smjernice za Godinu vjere koje je Kongregacija za

nauk vjere izdala pod nazivom Nota s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, u ovome planu i programu za Godinu vjere polazimo od sljedećih temeljnih postavki:1. Temeljni cilj pastoralnih napora u ovoj pastoralnoj godini je ispravno i što zauzetije ispovijedanje i slavljenje otajstava vjere. Tome

cilju trebaju smjerati svi pastoralni pothvati. 2. Pastoralno djelovanje mora biti osobito obilježeno dubljim upoznavanjem i prikladnim praktičnim oživotvorenjem dokumenata

Drugog vatikanskog sabora i KKC. 3. Svi pastoralni djelatnici, svatko u svome pozivu i službi, trebaju kao posebnu zadaću prihvatiti obvezu dubljeg upoznavanja s teo-

logijom Drugog vatikanskog sabora, kao i zadaću što cjelovitijeg praktičnog oživotvorenja učenja KKC u pastoralnoj praksi.

7 B

roj 8

/455

201

2.

GODINA VJERE

Motu proprio Benedikta XVI.

Vrata vjerePapa Benedikt XVI., objavio je apostolsko pismo u obliku motu proprija naslovljeno „Vrata vjere“, kojim proglašava Godinu vjere od 11. listopada 2012. do 24. studenoga 2013. Godina vjere poziv je na istinsko i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta, objasnio je u pismu Sveti Otac.

U apostolskom pismu Papa upozorava na potrebu “ponovnog otkrivanja hoda vjere, da se otkrije draž Božje riječi”. Vrata su vjere uvijek otvorena. Moguće je prekoračiti taj prag, piše Be-

nedikt XVI., kada se naviješta Božja riječ, a srce se prepusti da ga oblikuje milost koja pre-obražava. U današnjem društvu, obilježenom krizom vjere, ne možemo prihvatiti da sol obljutavi i da se zaklanja svjetlo. Podsjećajući na Isusove riječi: Nastojte sebi pri-baviti ne propadljivu hra-nu, već hranu koja ima trajnost za život vječni... Sveti Otac ističe da je cilj Godine vjere: “Vjero-vati da je Isus Krist put za konačno stjecanje spasenja”.

Papa kaže da se otvaranje Godine vjere u

listopadu 2012. godine podudara s otvaranjem Biskupske sinode, na kojoj će se raspravljati o novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere, a to je pogodna okolnost za posebno promišljanje i ponovno otkrivanje vjere. Papa podsjeća da je sličnu godinu proglasio papa Pavao proglasio 1967. godinu u spomen mučeništva apostola Petra i Pavla, a također je zgoda da godina započne na pedesetu obljetnicu otvaranja II. vatikanskog sabora da se podsjeti kako koncilski doku-menti “ne gube svoju vrijednost i svoj sjaj”, piše Benedikt XVI.

Obnova Crkve zbiva se po svjedočenju vjernika, pozvanih da osvijetle riječ istine koju nam je ostavio Gospodin. Hranjena riječju, Crkva hodočasti na zemaljskom putu kroz progone i Božje utjehe. Iz snage uskrsloga Krista crpi snagu da puninom ljubavi pobijedi nu-tarnje i vanjske jade i teškoće. Svojom ljubavlju Krist uvijek k sebi privlači ljude, s poslanjem koje je uvijek novo. Stoga je i danas po-trebno uvjerenije crkveno zauzimanje za novu evangelizaciju da se otkrije radost u vjerovanju i pronađe zanos u naviještanju vjere, jer vjera omogućuje plodno svjedočanstvo, otvara srce i duh slušatelja da prihvate Gospodinov poziv i njegovu riječ. Jedino vjerujući vjera raste i jača, rekao je Benedikt XVI.

Govoreći o vjeri, Papa je istaknuo duboko jedinstvo između čina vjere i sadržaja vjere. Kršćanin nikada ne smije misliti da je vjera privatan čin. Vjera je prihvaćanje Gospodina i život

s njim, što se očituje u svjedočenju u javnom zauzimanju. Bitno je poznavati vjerske sadržaje da se umom i voljom prihvati nauk Crkve. Da se stekne sustavno poznavanje sadržaja vjere dragocjen je i bi-tan Katekizam Katoličke Crkve objavljen prije 20 godina. Katekizam u ovoj godini može biti istinska potpora vjeri, istaknuo je Sveti Otac.

Godina vjere također će biti prigoda za jačanje karitativnog svje-dočenja. Vjera bez ljubavi nije plodna, a ljubav bez vjere je osjećaj izložen trajnoj sumnji. Vjera omogućuje da upoznamo Krista, a nje-gova nas ljubav potiče da se skrbimo za svoga brata na njegovu ži-votnom putu, zaključio je Benedikt XVI.

(IKA)

laici, svatko u svome pozivu, službi i zaduženju trebaju djelo-vati u vidu ostvarivanja ovoga plana i programa.

Prvo razdoblje: od rujna 2012. do početka Korizme 2013.

Na nadbiskupijskoj razini1. Teološko-pastoralni tečaj za svećenike i redovnike Riječke

metropolije, 24. rujna 2012., na temu: Uzroci nevjere i krize vjere na našim prostorima

2. Otvaranje Godine vjere, 13. listopada 2012., katedrala sv. Vida

3. Zahvalno nacionalno hodočašće u Rim, od 5. do 9. stu-denog 2012.

4. Jesenska svećenička skupština na temu Godine vjere5. Mjesečni susreti mlađih svećenika

Na dekanatskoj razini1. Stručna predavanja i radionice na dekanatskim sastanci-

ma svećenika putem kojih će se nastaviti razrađivati tema Teološko-pastoralnog tečaja

Na župnoj razini1. Otvaranje Godine vjere na župnim misama, 14. listopada

2012.2. Distribucija i razmatranje papinog motu proprija Porta fidei3. Dodatna distribucija Dokumenata Drugog vatikanskog sa-

bora, Kompendija Katekizma katoličke Crkve i Katekizma Katoličke Crkve za mlade YOUCAT

4. Tematske homilije na temu vjere ili nekih njezinih posebnih aspekata

5. Snažnija afirmacija saborske teologije i nauka KKC u kate-hetskom djelovanju

6. Djelovanje živih vjerničkih krugova usmjeriti prema prou-čavanju saborske teologije i KKC,

7. Pučke misije na temu vjere ili nekih njezinih posebnih as-pekata.

Drugo razdoblje: od početka Korizme 2013. do svetkovine Krista Kralja.

Na nadbiskupijskoj razini1. Znanstveni simpozij Teologije u Rijeci na temu: Koncilski

pastoralni poticaji u aktualnoj crkvenoj praksi2. Nadbiskupijski susret mladih, 18. svibnja 2013.3. Korizmena hodočašća u katedralu sv. Vida posebno po-

svetiti razmatranju o vjeri4. Proljetna svećenička skupština na temu Godine vjere Mje-

sečni susreti mlađih svećenika 5. Zatvaranje Godine vjere u svetištu Gospe Trsatske, 23. 11.

2013.

Na dekanatskoj razini1. Stručna predavanja i radionice na dekanatskim sastanci-

ma svećenika putem kojih će se nastaviti razrađivati tema Teološko-pastoralnog tečaja,

Na župnoj razini1. Distribucija i razmatranje papinog motu proprija Porta fi-

dei,2. Tematske homilije na temu vjere ili nekih njezinih posebih

aspekata,3. Snažnija afirmacija saborske teologije i nauka KKC u kate-

hetskom djelovanju,4. Pučke misije na temu vjere ili nekih njezinih posebnih as-

pekata.5. Zatvaranje Godine vjere na župama, 24.11.2013.

Obnova Crkve zbiva se po svjedočenju vjernika, pozvanih da osvijetle riječ istine koju nam je ostavio Gospodin.

8 B

roj 8

/455

201

2.GODINA VJERE

Piše: Marijan Benković

U zadnje vrijeme, čini se da se prilično budi zanimanje za pita-nje i problematiku župne kateheze. U posljednjih dvadese-tak godina, „za vrijeme odrastanja“ vjeronauka u školi, ste-

kao se dojam da je pitanje župne kateheze bilo sekundarno pitanje. Naše katehetske snage su se usmjerile prema školskom odgojno-obrazovnom sustavu, dok je, kako se čini, istovremeno „sustav“ župne kateheze ostao po strani.

Čini se da je potreba usmjeravanja, tj. promišljanja pitanja i problematike župne kateheze potrebnija više nego ikad. Ne treba posebno spominjati procese suvremenog doba koji prate i snažno djeluju na čovjeka, a samim time i na razvoj njegove osobnosti. Tim više je današnji čovjek potreban cjelovitog rasta i sazrijevanja. Što se tiče čovjekove religiozne dimenzije i njegovog rasta i sazrijeva-nja u vjeri, župna kateheza ima mnogo toga za reći. Prije svega, pomoći suvremenom čovjeku odgovoriti na temeljna pitanja o smi-slu života u svjetlu biblijske poruke, te mu pomoći suočiti se i nositi na kršćanski način sa trajnim izazovima s kojima se svakodnevno susreće.

Da bi župna kateheza uspješno odgovorila na svoj „poziv“, nužno je potrebna povezanost sa katehezom u obitelji ili obitelj-skom katehezom. Obitelj je prvo i primarno mjesto kateheze, te s tim u vezi kateheza u obitelji postaje primarna zadaća Crkve. Budu-ći da je Crkva svjesna da se kršćanskim religioznim odgojem i ka-tehezom učvršćuje i obnavlja sveukupan njezin unutarnji život kao zajednice vjernika i njezino poslanje što ga vrši u svijetu, ona i da-nas religioznoodgojni i specifičan katehetski rad smatra jednom od svojih temeljnih i prvotnih zadaća. Kada govorimo o župnoj katehe-zi, mislimo na katehezu koja se događa u župnoj zajednici. Zajed-nica je ukorijenjena u srcu kateheze. U užem smislu riječi mislimo na katehetske susrete koji se odvijaju po dobnim ili interesnim sku-pinama. Riječ je o stvaralačko-komunikacijskom događanju unutar župne zajednice. Subjekt kateheze je župna zajednica, tj. razne ži-votne dobi ili razne interesne skupine. Župnom katehezom župna zajednica pokazuje i dokazuje koliko joj je stalo do svakog njezinog člana, počevši od najranijih godina života. Ona nije samo za neke određene životne dobi, nego za sve, jer je u svim životnim razdo-bljima potrebno vjeru jačati, hraniti i razvijati s različitim sredstvima, između ostalog i kontinuiranom vjerskom poukom i praksom.

Kateheza djece, mladih i odraslih teži za tim da se Riječ Božja razmatra u osobnoj molitvi, posadašnjuje u liturgijskoj mo-litvi, te pounutarnjuje u svako vrijeme kako bi donosila rod

u novom životu. U tumačenju pojma župna kateheza polazimo od pojmova katechein i katechizein. Ako se etimologijski riječ izvodi iz grčke riječi katechein=ponovno zvoniti, zvučati, daje naslutiti da se radi o zvonjavi Božje riječi, tj. o događaju koji obuhvaća čovjeka u njegovoj tjelesnoj i duhovnoj dimenziji i želi ga uvesti u iskustvenu dimenziju, u puninu vjere. Ako pak u tumačenju pojma župna kate-heza polazimo od riječi katechizein=poučavati, pod župnom kate-hezom razumijevamo zajednički proces uvođenja u vjeru u smislu poučavanja pojedinaca u vjeri.

U katehezi je vrlo važno sa svom jasnoćom osvijetliti radost i zahtjeve Kristova puta. Povlašteno mjesto za katehezu je litur-gija. Katehetski susreti bi trebali pomoći katehizantima da njihova vjera osvijetljena naukom bude živa, razvijena i djelotvorna. Sudi-

onici katehetskih susreta su osobe svih životnih dobi budući da Bog hoće da se svi ljudi spase. A da bi se ljudi spasili, potrebno je da čuju Riječ Božju, povjeruju joj kako bi postala sastavni dio ljud-skog života, te se očitovala u ljudskim djelima. Katehetski susreti bi trebali pomoći svim dobnim skupinama da ih Božja Riječ zahvati, najprije razum, potom srce, te naposljetku sposobnosti koje se pre-taču u djelovanje.

Poučni dio u katehetskim susretima trebao bi se oslanjati na Sveto pismo, predaju, liturgiju, učiteljstvo i na život Crkve. Kateheza, posebice katehetski susreti koji uvažavaju suvre-

mena metodičko-didaktička dostignuća u stanju su dovesti poje-dinca do zrelosti vjere, a samim time i do njegovog sudjelovanja u aktivnijem crkvenom i društvenom životu. Katehetska djelatnost Crkve smjera k njezinoj obnovi, a time je važna i za ekumenska nastojanja i napore. Potreban je nužan zaokret u našim katehet-skim nastojanjima s obzirom na naslovnike župne kateheze. Naši katehetski napori trebali bi se usmjeravati na rad sa obiteljima, a na poseban način sa roditeljima djece i mladih. Nije li sazrijelo vrijeme da u našim župama zažive živi vjernički krugovi ili zajednice rodite-lja kao bitne sastavnice kateheze? Tijekom pastoralno-katehetske godine bezbroj je prilika za surete i okupljanja, a samim time i za katehetsku pouku. No, ima li dovoljno dobre volje za učiniti korak naprijed?

Župna kateheza

Prenošenje vjere jedna od temeljnih zadaća Crkve

Ako pak u tumačenju pojma župna kateheza polazimo od riječi katechizein=poučavati, pod župnom katehezom razumijevamo zajednički proces uvođenja u vjeru u smislu poučavanja pojedinaca u vjeri.

Župnom katehezom župna zajednica pokazuje i dokazuje koliko joj je stalo do svakog njezinog člana, počevši od najranijih godina života. Ona

nije samo za neke određene životne dobi, nego za sve, jer je u svim životnim razdobljima potrebno

vjeru jačati, hraniti i razvijati s različitim sredstvima, između ostalog i kontinuiranom vjerskom poukom i

praksom.

9 B

roj 8

/455

201

2.

DOGAĐANJA

U Zagrebu je u četvrtak 20. rujna održan sastanak upravnog vijeća Ureda za obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina, a povodom prijedloga novog „Zako-

na o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrta-va Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.“ Tim bi se pri-jedlogom novog Zakona derogirao onaj dosadašnji donesen 4. ožujka 2011. pod nazivom „Zakon o pro-nalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata“ kojim se uspostavlja Ured kao provedbeno tijelo. U ime Ureda na konferenciji za tisak govorio je Andri-ja Hebrang kao i gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović koji je u Uredu ispred HBK. Tom prili-kom biskup je poručio:

„Hrvatski sabor prihvatio je 4. ožujka 2011. Za-kon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju gro-bova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata. Zakonom se uspostavlja Ured kao provedbeno tijelo. HBK je podržala Ured 31. ožuj-ka 2011. godine na svom plenarnom zasjedanju. Kada je najavljeno ukidanje Ureda, predsjednik HBK mons, dr. Marin Srakić uputio je pismo predsjedniku Vlade s molbom da se zauzme „za opstanak Ureda po sadašnjem zakonu“. Nije dobio ni odgovor, a još manje neko obrazloženje. HBK i dalje smatra potrebu Ureda u po-stojećim zakonskim okvirima.“

Biskup Bogović imenovan je u Upravno vijeće Ureda, a tako su i neke druge ustanove (HAZU, HIP, Državni arhiv, Crveni križ) dale svoje predstavnike. Nitko iz Vlade nije smatrao po-

trebnim objasniti Upravnom vijeću odnosno predstavnicima spo-menutih ustanova razloge za ukidanje Ureda i dosadašnjeg Zako-na. „Prema predstavnicima tih ustanova postupa se još gore nego prema sindikatima. Njih se saslušalo, a ovdje ni to. A prijepor je o zločinima“, rekao je biskup.

„Doista je neshvatljivo da vlada proizišla iz domovinskog rata (ne iz: Narodno oslobodilačkog rata!) može biti tako neosjetljiva da ponovno nameće šutnju za tolike nevine žrtve o kojima je pola stoljeća bilo zabranjeno govoriti. Djelatnici na terenu suočili su se

s duboko ukorijenjenim strahom. Ljudi se otvaraju tek uz podršku predstavnika Crkve. Novim potezom sadašnja vlada nameće konti-nuitet straha i odbija čuti glas Crkve. Ne bih se usudio zaključiti da ona namjerno želi produljiti strah, ali ako ne želi treba se drukčije postaviti prema tim žrtvama.

U prijedlogu Zakona nigdje se ne spominju žrtve o kojima je bilo zabranjeno govoriti. Nestale su riječi: pronalaženje, zločini, komunizam. Rezo-

lucija Vijeća Europe 1481 stavlja naglasak upravo na te pojmove. Ovdje se govori samo o grobljima. Tim imenom ne prepoznajemo jame, grabe, rovovi (to nisu nikakva groblja!). Ne spominje se da su nepartizanska vojna groblja zakonom od 6. srpnja 1945. uništena. Sve je povjereno onima kojima „titovka lijepo stoji“ pa bi mogla cijela akcija završiti time da se obnavljaju partizanski spomenici, kao nastavak akcije spomeni-ku „prvoj puški“ u Srbu. Žrtve partizanskih (komuni-stičkih) zločina gura se ponovno u zaborav, odnosno onemogućuje se da one iziđu iz nametnutog zabora-va. Svima nam je poznato da se o ustaškim i njemač-kim zločinima pisalo itekako opširno, a veoma često neobjektivno i preuveličavajući ih.

Predviđeno Povjerenstvo (čl. 32) nema nikakve ovlasti jer „nadzor nad provedbom ovog Zakona obav-

lja Ministarstvo“ branitelja (čl. 34). I dalje se ne rješava popis svih žrtava Drugog svjetskog rata i

poraća te se tako i dalje čuva prostor za uobičajene manipulacije. Pupovac i Goldsteini dođu na Jadovno i upru prstom u jamu i kažu da je tu bačeno 40.000 žrtava - a jama prazna! Ima, nažalost, žrtava u obližnjim jamama, ali spriječimo manipulaciju svake vrste! Treba ukloniti mogućnost da se broj žrtava umnožava i umanjuje prema političkoj potrebi, nego po rezultatima egzaktnog istraživanja.

Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine djeluje Komisija za hrvatski martirologij. Mo-rat će preuzeti i onaj posao koji pripada državnim vlastima, ali ih se sada one odriču“, zaključio je biskup Bogović.

Zvonko Ranogajec

Biskup Mile Bogović: I dalje se ne rješava popis svih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća te se tako i dalje čuva prostor za uobičajene manipulacije. Treba ukloniti mogućnost da se broj žrtava umnožava i umanjuje prema političkoj potrebi, nego po rezultatima egzaktnog istraživanja.

Konferencija za tisak povodom dokidanja Ureda za obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina

U prijedlogu Zakona nigdje se ne spominju žrtve o kojima je bilo zabranjeno

govoriti. Nestale su riječi: pronalaženje,

zločini, komunizam.

Rezolucija Vijeća Europe 1481

stavlja naglasak upravo na te

pojmove.

Žrtve partizanskih (komunističkih) zločina gura se ponovno u zaborav, odnosno onemogućuje se da one iziđu iz nametnutog zaborava. Svima nam je poznato da se o ustaškim i njemačkim zločinima pisalo itekako

opširno, a veoma često neobjektivno i preuveličavajući ih.

Ponovno šutnja za tolike nevine žrtve

Foto

: Gla

s K

onci

la

10 B

roj 8

/455

201

2.DOGAĐANJA

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović 22. rujna održao je susret sa sudionicima gradnje Crkve hrvatskih mučenika, od članova Glavnog odbora pa do članova svih komisija,

projektanata, izvođača radova i ostalih sudionika želeći im svima zahvaliti za njihov doprinos realizaciji ovog nacio-nalnog projekta. Od 68 pozvanih, odzvalo se njih trećina, među kojima bivši predsjednik Hrvatskog sabora i Glavnog odbora kod početka realizacije projekta Zlatko Tomčić, zadarski nadbiskup Želimir Puljić i ostali.

Susret je započeo biskup Bogović presjekom događaja od ideje do realizacije gradnje Crkve. Ideja je niknula sa željom da se oda priznanje stra-dalnicima Krbavske bitke kao i svima koji su svoje živote kroz povijest ugradili za dobrobit svojih suvre-menika. Krbavsko polje kao najviše polje i geograf-sko središte Hrvatske idealno je za gradnju oltara domovine, a uloga Krbave je vidljiva po provinciji Krbavi i od 1185. godine središtu biskupije. Dok je prva katedrala bila na polju, nakon prodora Mongo-la nova je sagrađena na uzvisini, koju je pronašao nakon Domovinskog rata Radomir Jurić iz Arheološ-kom muzeja Zadar. Kada je papa Ivan Pavao II. bla-goslovio kamen temeljac za buduću crkvu 8. lipnja 2003. godine započeo je projekt gradnje na mjestu nekadašnje župne crkve sv. Nikole čiji su ostaci i te-melji konzervirani. Biskup Bogović je progovorio i o projektima, od prvog Nikole Bašića koji je napušten radi nesuglasja oko unutarnjeg uređenja crkve pa do finalnog Marine Balin Fadejev. Istaknuta je zatim simbolika Crkve kao i sadržaji knjižnice hrvatskih mučenika, muzeja, kripte i memorijalnog parka.

Slijedio je obilazak svih dijelova Crkve, kripti u kojoj će biti sarkofag hrvatskih mučenika, muzeja koji već ima zbirku Gradskog muzeja Senj o povi-jesti gradnje crkve kao i memorijalnog parka s do-minantnim Vukovarskim križem, gdje će biti postav-ljeni spomen kameni s masovnih stratišta Hrvata iz Hrvatske i susjednih zemalja. Sudionici susreta zatim su posjetili ostatke stare katedrale krbavskih biskupa gdje se i dalje vrše inten-zivna arheološka istraživanja Arheološkog muzeja Zadar sa zna-čajnim otkrićima o čemu je nazočne izvijestio ravnatelj Miro Jurić.

Biskup Bogović svima je izrazio veliku zahvalnost za sudio-ništvo u projektu koji je završio, a započeo novi, unutarnje uređenje Crkve. Slijedi izrada oltarne slike, vitraja, kripte, mu-

zeja, križnog puta, memorijalnog parka. U vremenu kada se ukida Vladin Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina, posebno je značajno odgajati mlade u duhu istine i pravde, a ne zataškavati kao što je bio slučaj od 1945. do 1990. godine. Biskup je na kraju izrazio zadovoljstvo što je projekt CHM ušao u Hrvatski martirologij i što je održan znanstveni skup o žrtvama iz vremena komunističke vladavine.

Zlatko Tomčić je u svom istupu izrazio ponos na svoj doprinos oko gradnje Crkve hrvatskih mučenika a biskupova upornost je re-zultirala izvanrednim plodovima. Zbog silnih prijepora kroz povi-jest ovo je trebalo Hrvatskoj, a CHM može simbolički značiti prekid hrvatskih sukoba i uspostavu mira za koji su Hrvati stradali kroz

povijest. Ante Bežen je istaknuo da je CHM ne župna već nacional-na crkva zbog čega je završetak unutarnjeg uređenja od velikog značaja. Udbina je središte ideje hrvatskog zajedništva, zaključio je dr. Bežen. Rade Bužančić konzervator je CHM nazvao panteonom

hrvatskih mučenika, a memorijalni park treba postati svojevrsni zid plača, martirij, te mu dati estetsku i simboličku vrijednost. Načelnik Udbine Milan Pešut je CHM nazvao jednom od poluga razvoja op-ćine, dok je donedavni župnik Udbine fra Nediljko Knezović grad-nju CHM simbolički označio izlaskom vjernika Udbine iz katakombi. Goran Crnković iz Državnog arhiva Rijeka vidi veliki značaj CHM radi hrvatske budućnosti i mladih za što je već dao konkretne ideje.

Nadbiskup zadarski Želimir Puljić na kraju je zahvalio svom prethodniku nadbiskupu Prenđi na sudjelovanju u projektu, kao i biskupu Bogoviću koji je do ove ideje mogao doći jer je povjesničar i arhivar te mu zahvalio na upornosti . Ovaj projekt će trajno spajati domovinsku i iseljenu Hrvatsku te se afirmirati u hodočasničkim i odgojnim vidovima, zaključio je nadbiskup Puljić. Biskup Bogović na kraju je sve sudionike susreta darovao prigodnim poklonima među kojima se ističe kravata s logom CHM, dok će imena svih aktera gradnje crkve biti objavljena u najnovijem broju Hrvatske vjernosti.

Zvonko Ranogajec

Udbina: Susret sudionika gradnje Crkve hrvatskih mučenika

Zahvalnost za doprinos i sugestije za naredne projekteZbog silnih prijepora kroz povijest ovaj je projekt trebao Hrvatskoj, a CHM može simbolički značiti prekid hrvatskih sukoba i uspostavu mira za koji su Hrvati stradali kroz povijest.

Biskup Bogović svima je izrazio veliku zahvalnost za sudioništvo u projektu koji je završio, a započeo novi, unutarnje uređenje

Crkve. Slijedi izrada oltarne slike, vitraja, kripte, muzeja, križnog puta, memorijalnog parka. U vremenu kada se ukida Vladin

Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina, posebno je značajno odgajati mlade u

duhu istine i pravde

11 B

roj 8

/455

201

2.

DOGAĐANJA

Kardinal Carlo Maria Martini preminuo je 31. kolovoza 2012. u isusovačkom domu Aloysianum pored Milana. Redovnik Druž-

be Isusove i bibličar, Martini je bio profesor kri-tike teksta na Papinskom biblijskom institutu od 1962., ustanove kojoj postaje rektorom 1969. Kao jedini katolik bio je članom znanstvenog vijeća Greek New Testament, čiji će tekst potom kori-stiti XXVI. i XXVII. izdanje Nestle-Alanda što čini

referencu za prijevode Novog Zavjeta na raznim svjetskim jezicima. Godine 1978. postaje rekto-rom Papinskog sveučilišta Gregoriana gdje ga, 1979., zatiče imenovanje za nadbiskupa Milana, jedne od najvažnijih svjetskih dijeceza koju će vo-diti sve do 2002.

Iako bez pastoralnog iskustva, Martini posta-je vrlo uspješnim i u javnosti vrlo prisutnim bisku-pom. Ondje je dobro shvatio okolnosti u kojima Crkva djeluje u modernom zapadnom društvu obilježenom sekularizacijom, toliko drugačijim od

uvjeta na kojima je tridentska teologija temeljila zadaće svećenika i biskupa. Može se reći da je Riječ Božju stavio u središte pastoralnog djelo-vanja Crkve šireći brojnim publikacijama ljubav prema Svetom Pismu te osobito promičući lectio divina, sve kako bi vjernicima ukazao na nužnost da Sveto Pismo stave u centar svoga kršćanskog života. Odbacio je političko svrstavanje Crkve ostavljajući laicima potpunu slobodu u političkim

odlukama te je uspostavio nadaleko po-znate Katedre nevjerujućih u kojima je re-dovito ugošćavao intelektualce nevjernike njegujući dijalog s onima koji su daleko od Crkve. Nemali broj analitičara u toj inicija-tivi vidi nadahnuće za nedavno otvaranja sličnog vatikanskog tijela pod vodstvom Gianfranca Ravasija.

Nakon višegodišnjeg predsjedanja Vijeću europskih biskupskih kon-ferencija, na sinodi biskupa za Eu-

ropu 1999. Martini se zauzeo za sazivanje novog Koncila na kojemu bi se raspravljalo o pomanjkanju duhovnih zvanja i ređenju oženjenih, mjestu i ulozi žene u društvu i

Crkvi, spolnosti, odnosu prema rastavljenima, sakramentu ispovijedi. U javnosti je zauzeo stav dijaloga prema suvremenim pitanjima bioetike i spolnog morala; nije ostao na pukom ponavljanju formula, već je suvremenim prijeporima pristupio s personalističkog stajališta. Za njega moderno doba nije u prvom redu predstavljalo opasnost za Crkvu, već je u njemu vidio priliku za nove načine prenošenja evanđeoske poruke oslobođenja su-vremenom čovjeku.

Marko Medved

325. obljetnica proglašenja sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog narodaMolimo za Hrvatsku koja osluškuje Božji glas i brine se naročito za obitelji, pozorna na odgoj djece, na dostojanstvo rada i naročito budna da ne prečuje nove tragove Božje ljubavi i potreba najpotrebnijih

Zagreb, (IKA) - Euharistijsko slavlje u povodu 325. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda u zagrebačkoj prvostolnici je u srijedu 26. rujna predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Šaško je istaknuo kako je ono s posebnim osjećajem pobožnosti i zahvale za održani znanstveni skup o čašćenju sv. Josipa u hrvatskome narodu, u povodu 325. obljetnice proglašenja zaručnika Blažene Djevice Marije zaštitnikom hrvatskoga naroda.

“Zazivajući svetoga Josipa, molimo za Hrvatsku koja je otvorena Božjoj prisutnosti; koja živi svoju vjeru u bogobojaznosti, da u tome strahu Božjemu kao vjernici poštujemo bližnje i stvoreni svijet lijepe nam domovine. Molimo za Hrvatsku koja osluškuje Božji glas i brine se naročito za obitelji, pozorna na odgoj djece, na dostojanstvo rada i naročito budna da ne prečuje nove tragove Božje ljubavi i potreba najpotrebnijih. Molimo za Hrvatsku koja zna služiti. Molimo za Hrvatsku koja ne živi od površnosti i buke riječi, nego od dubine susreta i šutnje koja zahvaljuje, koja se klanja i izražava ljepotu. Hrvatsku poniznosti, da nitko u njoj ne bude ponižen. Hrvatsku spremnosti na žrtvu, da zbog sebičnosti druge ne žrtvujemo. Hrvatsku nesebičnosti i samozatajnosti, da nas oholost ne zaslijepi. Molimo za Hrvatsku nade koja u trenutačnim događajima vidi više od nametnute očitosti. Hrvatsku gorljivoga, a ne mlakoga srca”, potaknuo je u homiliji biskup Šaško.

Kardinal Carlo Maria Martini (1927.-2012.)Na sinodi biskupa za Europu 1999. Martini se zauzeo za sazivanje novog Koncila na kojemu bi se raspravljalo o pomanjkanju duhovnih zvanja i ređenju oženjenih, mjestu i ulozi žene u društvu i Crkvi, spolnosti, odnosu prema rastavljenima, sakramentu ispovijedi

U zadnjem intervjuu, objavljenom nekoliko dana nakon njegove

smrti, potaknuo je raspravu među katolicima

diljem svijeta. U toj duhovnoj poruci, koju su

domaći katolički mediji bojažljivo ignorirali,

kritički se upitao koliko Crkva danas uspijeva izraziti bit kršćanskog identiteta. Negativno se osvrnuo na stanje

Crkve na zapadu kazavši kako joj je blagostanje

postalo teretom te kako je “mnogo pepela iznad

žeravice”. Savjetovao je papi i biskupima da

daju povjerenje mladima i onima koji su blizu siromasima jer je u

njima onaj Duh kojim kršćanin može zapaliti svijet. Pozvao je Crkvu

na hrabrost u ostvarenju promjena, a završio upitom usmjerenim

svakome od nas: “Što ti možeš učiniti za Crkvu?”

12 B

roj 8

/455

201

2.

Piše: Goran Moravček

IZ POVIJESNE RIZNICE

Nakon što su turske čete 24. srpnja 1768. oplijenile kapelu sv. Antuna Padovanskog u Staroj Sušici od tog se časa, kako se navodi u Spomenici župe Ravna Gora, “spominje u starim knjigama župa ravnogorska sa svojim računima i matricama”.

Župa sv. Terezije Avilske u Ravnoj Gori osnovana je 11. kolovoza 1807. go-dine na prijedlog senjsko-modruš-

kog biskupa Ivana Krstitelja Ježića. Osim trobrodne župne crkve sv. Terezije Avilske dovršene koncem 1906. godine, u župi su podignute kapele sv. Antunu Padovanskom (Stara Sušica), sv. Florijanu (Kosa) i sv. Kri-žu (Stari Laz, Cagar).

Nije poznato kada je ustanovljena ka-pelanija. Nakon što su turske čete 24. srpnja 1768. oplijenile kapelu sv. Antuna Padovan-skog u Staroj Sušici od tog se časa, kako se navodi u Spomenici župe Ravna Gora, “spominje u starim knjigama župa rav-nogorska sa svojim računima i matrica-ma”. Nakon odlaska Osmanlija, sučelice starog frankopanskog dvorca podignuta je nova kapela sv. Antuna Padovanskog, gdje je vođena i crkvena administracija. Sušica je imala i samostalnog kapelana, koji je vodio matične knjige. Najstarije matične knjige za Sušicu i Ravnu Goru potječu iz 1764.

Kad je kroz Ravnu Goru 1732. godi-ne izgrađena Karolinska cesta broj na-seljenika je ubrzano rastao te je ondje 1774. uz potporu carice Marije Terezije izgrađena kapela sv. Terezije Avilske, a posvećena je 1778. godine. Kapela je počivala na kamenim temeljima, a bila je izgrađena od drveta i prekrivena stiješ-nom daskom. U nju je moglo stati 400 ili 500 ljudi. Gospoštija je osigurala plaću i smještaj za kapelana.

U doba kad je izgrađena prva rav-nogorska crkva kapelan je bio Gabrijel Vukušić, a naslijedio ga je od 1786. do

1792. kapelan Kovačić. Jerolim Milanci je bio kapelan od 1792. do 1801. godine, a nje-gov nasljednik kapelan Josip Kučinić, koji je uveden u službu 1803. već je morao razmi-šljati o tome da se u Ravnoj Gori ustanovi župa kao i o temeljitijem popravku drvene crkve. Josip Kučinić bit će od 1807. godine, do 1828. kada je umro, i prvi ravnogorski župnik.

U njegovo doba, 1823. godine crkva sv. Terezije Avilske je proširena na trošak ka-stenalata u Vrbovskom kao patrona crkve.

I prije nego što je crkva zbog trošnosti bila zatvorena 24. kolovoza 1899. godine

postojala je nakana da se sagradi nova. Župnik Ferdinand Babić je 28. prosinca 1883. tražio od općinskog poglavarstva Ravne Gore da se sagradi nova crkva i te-meljito popravi župni stan. Novčani prilog dao je za gradnju i tadašnji senjsko-mo-druški ili krbavski biskup dr. Juraj Posilović (1876.-1894.), ali ni to nije pomoglo kao ni nastojanja ravnogorskih župnika Stjepana Paškvana (1894.-1895.), Franje Rancingera (1895.-1900.) i Stanka Gauša (1900.-1902.).

Oni nisu sjedili skrštenih ruku, jer je, primjerice, Rancinger dao peći ciglu i pripremao ostali materijal za grad-

nju, a Gauš se izravno u Zagrebu kod bana Khuena zauzeo za podizanje nove crkve. Bio je osnovan i odbor za gradnju nove crkve, koji je od Hermana Bolléa zatražio nacrt i troškovnik. Graditelj je novogradnju procijenio na 25 tisuća forinta te je poslao i nacrt. Proći će, međutim, još nekoliko godina i tek će župnik Tomo Katnić uspjeti podići crkvu koja još i danas stoji u sre-dištu Ravne Gore. Tomo Katnić je rođen u Crikvenici 1864. Zaređen je 1888. Bio je župnik u Podstenama od 1895. do do-laska u Ravnu Goru 1902. Ravnogorski je župnik do smrti 1922. godine.

Na blagdan Presvetoga Trojstva, 18. lipnja 1905. godine, blagoslovio je te-meljni kamen kanonik i narodni zastupnik Ignac Martinec (1856.-1940). Nova tro-brodna ravnogorska župna crkva (glavna lađa 18,5 m x 8 m, te sporedne 12 m x 3 m) izgrađena možda prema zamisli Hermana Bolléa.

Crkvu sv. Terezije blagoslovio je 2. prosinca 1906. godine vicearhiđakon

Ravna Gora - sv. Terezija Avilska

13 B

roj 8

/455

201

2.

Treba uvažavati prometne znakove „Divljač na putu“, koji su, barem na ovoj dionici,

postavljeni na pravim mjestima, neposred-no pred iz prakse znanih premeta, prijelaza

divljači. Uočimo li da divljač pretrčava cestu ili je vidimo tik do kolnika, budimo

spremni na kočenje.

Prema procjenama Svjetske zdrav-stvene organizacije u svijetu go-dišnje smrtno strada u promet-

nim nesrećama 1,3 milijuna osoba ili kako je tu brojku slikovito predstavila HAK-revija „na prometnicama bivaju iz godine u godinu izgubljeni čitavi gradovi“. Ni u Hrvatskoj stanje nije ništa bolje. Tako se u 2010. g. pro-metne nesreće nalaze na trećem mje-stu vanjskih uzroka smrti od ozljeda s udjelom od 17%, odmah iza padova (36%) i samoubojstava (26%). Kako se velik broj prometnih nesreća može spriječiti, Generalna skupština Uje-dinjenih naroda usvojila je rezoluciju kojom proglašava Desetljeće aktivnosti za sigurnost u cestovnom prometu za razdoblje 2011.-2012. godine.

Ne mali broj prometnih nesreća na našim cestama prouzrokuje divljač. Uza sve mjere predostrožnosti one su u porastu, a najčešće se dešavaju u smiraj dana kad se životinje stanu premještati u potrazi za hranom, krdom, partnerom i sl. Posljedice takovih sudara ponekad su vrlo teške, ovisno o krupnoći životinje koja pretrčava prometnicu i, dakako, brzine kretanja vozila. Osim materijalne štete na vozilu, ne mali broj puta stra-daju i putnici. Prema jednom izračunu sudar osobnog automobila koji se kreće brzinom od 70 km/sat sa srnom mase 17 kg prouzrokuje jačinu udara od 850 kg! A kakav to mora biti stravičan sraz pri većim brzinama i sudara s krupnim životinjama poput divlje svinje, košute ili medvjeda? Kad već spominjemo ovu krupnu zvijer, valja istaći da je u razdoblju od 2000. do 2007.g., prema podacima Državne uprave za zaštitu prirode, u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju zabilježena smrtnost od ukupno 448 med-vjeda, od čega 75% (336 jedinki) uzrok smrtnosti čini lov, dok je promet, cestovni i željeznički, sa 16% (32 medvjeda) drugi najvažniji uzrok smrtnosti.

Kako se ponašati na dionicama puta za koje znamo da ih učestalo prelazi divljač? Uzmimo za primjer naše gorsko zaleđe, dionicu stare Lujzijane od Gornjeg Jelenja do Podslemena kraj Lokava, na kojoj cesta prolazi kroz šumu i gdje se na ono

malo proplanaka, poput Matićina ili Špićunka, srneća i druga divljač redovito viđa na paši. Ništa nam drugo ne preostaje nego voziti prilagođenom brzinom (uvjetima puta), u vrh glave 60 km/sat, osobito u prvi sumrak i noću. Treba uvažavati prometne znakove „Divljač na putu“, koji su, barem na ovoj dionici, postavljeni na pravim mjestima, nepo-sredno pred iz prakse znanih premeta, prijelaza divljači. Uočimo li da divljač pretrčava cestu ili je vidimo tik do kolnika, budimo spremni na kočenje. Kao divljač krda, čopora, rijetko kad će nam divlja svinja ili jelen pretrčati cestu sami. Najčešće ima njih više na okupu, srna s lanadi, divlja svinja s praščićima. Ako divljač zateknemo na kolniku, prije kočenja pogledajmo u retrovizor. Kočenje u nuždi moglo bi izazvati nalet vozila iza nas. Ako takvog vozila nema, a noć je, pokušajmo prigušiti farove, možda samo na kratko uključiti pozicijska svjetla, kako bi srna, jelen, mogli naći put za uzmak. Ne pokušajte izmicati životinji ako postoji opasnost da zbog ovog manevra svršite u jarku ili udarite u stablo.

Na kraju treba imati na umu da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije, prema odredbi Zakona o lovstvu (član 86), prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku.

Ne vozite brzo i poštujte znak „Divljač na putu“!

PRIRODA OKO NAS

Piše: Alojzije Frković

Ne mali broj prometnih nesreća na našim cestama prouzrokuje divljač. Uza sve mjere predostrožnosti one su u porastu, a najčešće se dešavaju u smiraj dana kad se životinje stanu premještati u potrazi za hranom, krdom, partnerom i sl.

Divljač na putuRafael Kanotti, brodomoravički župnik. Glavni je oltar podignut na čast sv. Terezije, a pobočni su posvećeni Gospi Lurdskoj i sv. Ani, u lađi na strani evanđelja, te sv. Bartolu i Srcu Isusovom, na strani epistole.

KAPELA SV. ANTUNA U STAROJ SUŠICI

Skromnu drvenu kapelu sv. Antuna Pado-vanskog u Staroj Sušici mogla je biti podignu-ta nakon što je u Sušici otvorio u drugoj polovici XVIII. stoljeća staklarsku manufakturu doseljenik iz Češke, poduzetnik Fra-njo Antun Holub (+1783.) Kapelu su spalile osman-lijske čete 22. srpnja 1768. godine nakon čega je na istom mjestu, su-čelice dvorcu, izgrađena

druga crkvica. Za nju se navodi da je bila mala, a u doba župnika Ferde Babića derutna, te je on 1874. godine, uz trošak od 2.000 forinti, dao podići ma-nju crkvu s tornjem. Za sušičku kapelu novi oltar je 1907. godine izradio od jelova drva Peter Ruttar iz slovenske Osilnice. Oltar je blagoslovio tadašnji ravnogorski župnik Tomo Katnić, koji je dvije godine kasnije preuredio i prekrio krov i zvonik, na kojem su danas dva zvona, te dao popločiti pod jednobrodne kapele (12 m x 7 m, svetište 5 m x 5 m) kamenim pločama iz stare crkve.

KAPELA SV. FLORIJANA U KOSIKapelu sv. Florijanu

u Kosi sagradio je na svome zemljištu u dru-goj polovini XIX. stolje-ća Josip Vančina, otac lukovdolskog župnika Alberta Vančine. Za tu je kapelu godine 1907. postavljen novi oltar što ga je izradio Ferdo Lud-vig iz Senja Oltar je bla-goslovio župnik Tomo Katnić.

KAPELA SV. KRIŽA U STAROM LAZUKapela Sv. Križa

u Starom Lazu, nase-lje Cagari, izgrađena je 1902. godine. To je jednostavna građevi-na kamenog pročelja i betonskog krovišta s oltarićem iznad ko-jeg je postavljen me-talni križ s godinom 1903.

Pokraj ulaza tunela Javorova Kosa na autoce-sti Rijeka-Zagreb podignuta je spomen kapelica sv. Antunu Padovanskom, a u tunelskoj cijevi je i spo-men kapela sv. Barbare, zaštitnice graditelja tune-la. Obje kapelice je blagoslovio ravnogorski župnik Vladimir Krizmanić.

14 B

roj 8

/455

201

2.

Teološko-pastoralni tjedan za sveće-nike Riječke metropolije održan na Teologiji u Rijeci 24. rujna, tematski je

bio je nadahnut Godinom vjere. Po naslo-vom „Uzroci nevjere i krize vjere“ predavači su s različitih aspekata analizirali aktualno stanje, povijesne okolnosti i antropološke datosti koje u suvremenom čovjeku utječu na prihvaćanje ili odbijanje vjere.

„Izborom teme ovogodišnjeg TPT-a biskupi Riječke metropolije htjeli su sveće-nike uputiti kako da učinkovitije pastoralno djeluju na buđenju i učvršćivanju vjere u ljudima kojima su poslani“, rekao je pred-stojnik Teologije dr. Božidar Mrakovčić. Izlagačima je stoga povjerena zadaća ne samo analizirati uzroke koji su rezultirali sadašnjim stanjem nego promišljati i o na-činima kako u pastoralnom djelovanju pre-vladati te uzroke te, zajedno s okupljenim svećenicima i redovnicima, iznalaziti puto-ve za novu evangelizaciju.

Različiti oblici nevjere„Kako otvoriti put vjere i put do Boga našim suvremenicima,

kako u ovome svijetu naviještati evanđelje, to je osnovno pitanje Godine vjere pa tako i ovog našeg Teološko-pastoralnog tjedna“, rekao je kancelar Teologije, nadbiskup i metropolit dr. Ivan Devčić otvarajući susret. U uvodnom je izlaganju istaknuo da je religiozni fenomen bio prisutan u svim kulturama prošlosti, iako se susreće i minorna prisutnost ateizma. „Također i danas, u epohi u kojoj se čini da je ateizam postao masovna pojava, u stvari većina stanovni-ka zemlje izjavljuje da vjeruje u neko božanstvo, ali pitanje je kakva je ta vjera“, rekao je nadbiskup te naveo i različite oblike i motivaci-je onih koji ne vjeruju u Božje postojanje. Analizirajući suvremena istraživanja o religioznosti čovječanstva nadbiskup je ustvrdio da je u tijeku religiozni preporod, ili možda bolje duhovni, ali, proble-matično je što kvaliteta religije koja se najviše širi nije u stanju in-terpretirati realni svijet. „Od svog nastanka suvremena religioznost se nalazi u znaku konflikta s ovim svijetom i sa znanjem što ga je on proizveo, s gotovo neizbježnom posljedicom stvaranja sa svoje strane strahova i neprijateljstava prema znanosti, tehnici, ekono-miji, a katkada i prema drugim religijama.“ Nadbiskup je na kraju

zaključio da je unatoč dvosmislenosti religioznog fenomena danas, religija ipak ostala jedino jako mišljenje koje je politički značajno, glavni izvor identiteta, ne samo na geopolitičkoj razini nego i na osobnoj. Ona je to čak i za onoga tko je odbija.

Mr. Ivan Stošić govorio je o suvremenoj ateističkom misli ista-knuvši kako je zadaća teologije da upravo iz tih impulsa izvuče poti-caje za dublje promišljanje vjere. Ustvrdio je da su strahote koje su zadesile čovječanstvo u prošlome stoljeću bile plod totalitarizama i posljedica anti-teističkih svjetonazora. O temeljnoj sposobnosti čovjeka za vjeru govorio je dr. Richard Pavić istaknuvši kako je čo-vjek u teološkom smislu, konstitutivno, po stvaranju, sposoban za odnos s Bogom.

Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović i dr. o. Marijan Jur-čević govorili su o dva svjetonazora koji negiraju Boga, liberaliz-mu i komunizmu. Iako nastali prije više od stotinu godina i danas imaju utjecaja na društvo te su jedan od uzroka nevjere. „Liberali-zam kao svjetonazor počeo se razvijati s Francuskom revolucijom. Ta ideologija dopušta razne koncepcije društva koje svatko može predložiti i koje zatim narod izabire. Jedina preostala institucija koja se protivi liberalizmu je Crkva, stoga je ona i dalje meta napada“,

Teološko-pastoralni tjedan za svećenike Riječke metropolije

Uzroci nevjere i krize vjere

Analizirajući suvremena istraživanja o religioznosti čovječanstva nadbiskup je ustvrdio da je u tijeku religiozni preporod, ili možda bolje duhovni, ali, problematično je što kvaliteta religije koja se najviše širi nije u stanju interpretirati realni svijet

Iz govora mladih vidljivo je da je nezadovoljstvo sa svećenicima, njihovim propovijedima, katehezom, svjedočenjem, glavni razlog nevjere kod mladih. Prisutno je i razočaranje u

trenucima kada su trebali pomoć i duhovno vodstvo, a nisu naišli na odgovor Crkve. One labilnije vjere osobnost svećenika može odbiti ili privući

15 B

roj 8

/455

201

2.

rekao je biskup Bogović te objasnio kako je liberalizam ipak donio i pozitivne pomake. „Donio je prostor slobode, što je dobro, ali kr-šćani su i dalje pozvani među brojnim svjetonazorskim ponudama razlučivati dobro od zla. Naša su snaga ljudi, svjedoci. Prihvaćamo slobodu i nenasilje, ali tražimo i svjedoke isitne.“ Biskup se osvrnuo i na začetke liberalizma u Kastvu, Vinodolu i Rijeci te na Hrvatski katolički pokret na čelu s biskupom Mahnićem koji je bio odgovor na liberalna strujanja. Snaga Pokreta bila je dobra organizacija, žive vjerničke zajednice i brojni svjedoci vjere, zaključio je biskup.

Dr. Jurčević je podsjetio na represiju Crkve u Hrvatskoj i Ju-goslaviji u vrijeme komunizma, ali u tome pronašao i pozitivnosti. „Crkva se na jako grub način pročistila u vrijeme komunizma, ta ih je represija oslobodila od časti i vlasti, od koristi, pa čak i prazno-vjerja. Što je komunizam više kritizirao Crkvu to je ona bila svetija. Crkva je u komunizmu živjela ad intra, ali njezin se glas čuo ad extra“, zaključio je Jurčević. Kao poteškoću koja je i danas prisut-na u društvu, istaknuo je svjedočenje laika. Njihov je angažman u komunizmu bio potiskivan pa je do sada ostao taj problem menta-liteta, kako da laici postanu svjesni da su oni Crkva.

Od Crkve se očekuje vjerodostojnostDr. Gordan Črpić iznio je podatke istraživanja o uzrocima krize

vjere koje posjeduje Centar za socijalni nauk Crkve. U Hrvatskoj je tri četvrtine stanovnika religiozno, a njih oko 90% vjeruje u Boga. Tek 3-4% stanovnika smatra da Bog ne postoji. Na vjerske obrede tjedno ide 25% ljudi, a dnevno moli njih 30-35%. Ustvrdio je da situacija s vjerom u Hrvatskoj i nije toliko zabrinjavajuća. Ono što može zabrinuti je pad povjerenja u sve institucije, pa tako i Crkvu, te društveni procesi koji uzrokuju krizu vjere. Jedan od njih je funkcio-nalna diferencijacija tj. igranje uloga koje se ne povezuju u cjelinu. „Čovjek ide nedjeljom na misu i tada je vjernik. Ali u ponedjeljak ide na posao i tamo je profesionalac, radi možda i ono što kao vjernik ne bi smio. Kad ide na odmor onda je samo turist, na karnevalu se ponaša karnevalski… U svakoj situaciji odigra određenu ulogu, a te uloge nisu povezane nekim temeljnim stavom.“ Uzroke krizi vjere Črpić je pronašao i unutar Crkve. Na to utječu ostaci feudal-nog mentaliteta, činovnički pristup vjernicima, spektakularizacija kršćanstva, katolički fundamentalizam i praktični ateizam.

Kako mladi promišljaju o Crkvi predstavio je mr. Damir Stojić. Proveo je istraživanje među brojnim mladima koje svakodnevno su-sreće, objasnivši da taj uzorak nije dovoljno brojan za znanstveno istraživanje, ali ipak može dati uvid u razmišljanja mlađe generacije o tome što ih u Crkvi privlači, a što smeta. „Prvi kontakt koji imaju s Crkvom je preko određenog svećenika. Oni koji su u vjeri stabil-ni neće toliko obraćati pozornost na to kakav je svećenik, ali one labilnije osobnost svećenika može odbiti ili privući. To su mnogi naveli kao razlog udaljavanja ili približavanja Crkvi.“ Iz odgovora mladih vidljivo je da je nezadovoljstvo sa svećenicima, njihovim propovijedima, katehezom, svjedočenjem, glavni razlog nevjere kod mladih. Prisutno je i razočaranje u trenucima kada su trebali pomoć i duhovno vodstvo, a nisu naišli na odgovor Crkve. „Zbog takvih situacija mladi se ne mogu identificirati s Crkvom, a oni traže identifikaciju. Važno je znati im obrazložiti koji je razlog kršćanske nade i dati odgovore na njihova pitanja. Oni očekuju da budemo vjerni Kristu, čak i radikalni u tom smislu, jer to shvaćaju kao iza-zov“, zaključio je mr. Stojić.

O novim duhovnim pokretima unutar Crkve govorio je dr. Milan Špehar. „Nije dovoljno reći da u Crkvi postoje pokreti koji okupljaju određene skupine vjernika, jer cijela Crkva je pokret i svi su kršćani pozvani biti karizmatici.“ S druge strane, podsjetio je i na nužnost zajedništva Crkve što duhovni pokreti moraju uvijek imati na umu. „Priznanje od pape nije jedini znak zajedništva Crkve, ono se mora ostvarivati i u praksi, posebno u župi“, zaključio je dr. Špehar. Dr. Nikola Vranješ govorio je o specifičnom utjecaju turizma i slobod-nog vremena na nevjeru. „Vjernici su pozvani i slobodno vrijeme aktualizirati u svijetlu vjere. Umjesto toga u današnje vrijeme po-javljuju se besciljnost i neiskorištenost.“ Predložio je stoga svećeni-cima i župnicima da budu spremni ponuditi turistima duhovne sa-držaje. Cjelodnevna predavanja zaključio je dr. Božidar Mrakovčić predstavivši na koji način Novi zavjet govori o uzrocima nevjere. U prispodobi o sijaču u kojoj sjeme vjere pada na različito neplodno tlo vidljivo je da Novi zavjet kao uzroke nevjere ističe Sotonu, sabla-zan i tvrdokornost srca.

Teološko-pastoralni tjedan u organizaciji Teologije u Rijeci svoj će nastavak imati na dekanatskim susretima svećenika.

Danijel Delonga

Uzroke nedovoljne kršćanske nazočnosti u suvremenom hrvatskom društvu analizirao je dr.

Tonči Matulić. „Da voda iz zagađenog izvora nije pitka, to dobro znamo. Bezbožni komunizam prouzročio je nesagledive posljedice koje traju i danas. Nakon

toga, pojam pomirbe Hrvatskog naroda koji je u ratno vrijeme uveo predsjednik Tuđman, nije označavao

pravu pomirbu nego je značio samo okretanje glave od prošlosti. Ali pomirba nije samo okretanje glave i zaborav, nego čišćenje povijesti od zlog pamćenja.

Bilo je potrebo priznanje za zločine, pa i lustracija, što se nije dogodilo“, ustvrdio je dr. Matulić. Uz nasljeđe

komunizma i neprovedenu lustraciju, dio odgovornosti za nedovoljan angažman vjernika snosi i Crkva. Ipak, recept za bolju budućnost Hrvatske je priznavanje da

je komunizam „jedna od antropološki najpogubnijih ideologija u povijesti čovječanstva“, rekao je predavač.

U Hrvatskoj je tri četvrtine stanovnika religiozno, a oko 90% vjeruje u Boga. Tek 3-4% stanovnika smatra da Bog ne postoji. Na vjerske obrede tjedno ide 25% ljudi, a dnevno moli

njih 30-35%, rekao je dr. Gordan Črpić

16 B

roj 8

/455

201

2.DOGAĐANJA

Piše: Maja Šimičić

Humanitarni malonogometni turnir „Nama zabava drugima spas“ održao se 29. i 30. rujna u dvorani 3. maj na Kantridi. Posebnost ovog turnira bila je

u tome što su se kotizacije i ulaznice naplaćivale u hrani koja je namijenjena Socijalnoj samoposluzi Rijeka. Tijekom turnira sakupljeno je gotovo tonu trajnih namirnica, hrane i higijenskih potrepština. Na turniru je nastupilo šesnaest ekipa, a prvo mjesto je osvojio malonogometni klub Ka-pucini. U nedjelju se održala i revijalna utakmica između Reprezentacije beskućnika Hrvatske i poznatih osoba iz javnog života Grada Rijeke. Inicijativa za turnir došla je od malonogometnog kluba Prima na čelu s Markom Karlov-čanom.

Sve je počelo jednim telefonskim pozivom u kojemu je Marko Karlovčan rekao da su on i njegova ekipa s malog nogometa odlučili napraviti malonogometni turnir koji bi bio huma-nitaran, te da su razmišljali o tome da sva sredstva budu upućena nekome kome je to potrebno. Mladi ljudi koji se u slobodno vrije-me bave nogometom željeli su predstaviti novo lice nogometa koje bi osvijetlilo sliku rekreativnog sporta te ujedno poticalo na korisno društveno djelovanje. Nakon odluke da će se prikupljena sredstva donirati Socijalnoj samoposluzi koja već više od godinu dana djeluje na Brajdi 7 u Rijeci uslijedila je ideja o nesvakidašnjem turniru koji se ne bi plaćao novcem, već hranom. Naime, Socijalna samoposluga izravno sakuplja trajne namirnice koje prosljeđuje korisnicima, ljudi-ma koji žive od socijalne pomoći manje od 600 kn mjesečno te im tu hranu dijeli u svom prostoru na Brajdi. Veliko povjerenje šire javnosti ova inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda dobila je upravo zato što ne sakuplja novac, već hranu. Ekipe koje su željele igrati na turni-ru morale su donijeti točan popis hrane u vrijednosti 300 kn, a ulazni-ce su se naplaćivale po principu jedna osoba - jedan trajni proizvod.

Među šesnaest ekipa koje su igrale turnir „Nama zabava, dru-gima spas“ bila je i ekipa koju sačinjavaju volonteri Socijalne samo-posluge. Svoju su ekipu nazvali „Ratnici dobrote“, a već nekoliko mjeseci promoviraju rad Socijalne samoposluge i igrajući prijateljske malonogometne utakmice.

Na turniru su volontirali učenici Ugostiteljske škole Opatija. Više od trideset učenika kroz dva je dana marljivo na kiši i suncu stajalo ispred ulaza u dvoranu 3. maj i prikupljalo hranu

koju su igrači i gledatelji nosili. Učenici su se samoinicijativno prija-vili za volontiranje i na taj način dali doprinos ovoj inicijativi. Ideji se priključila i malonogometna ekipa učenika škole koji su nastupili na turniru, za čiju su kotizaciju profesori škole donirali trajne namirnice. Svatko od profesora donio je po jednu trajnu namirnicu s popisa i tako podržao turnir i svoje učenike.

Velika zahvala ide i Gradu Rijeci, odnosno Željku Karabaiću koji je omogućio korištenje dvorane dva dana u udarnom terminu viken-da bez novčane naknade. U organizaciji je pomogao i Riječki sport-

ski savez koji je poslao nekoliko Riječkih olimpijaca za sudjelovanje na revijalnoj utakmici.

Revijalna utakmica između Reprezentacije beskućnika Hrvatske i poznatih osoba iz javnog života Grada Rijeke održala se pri kraju turnira, prije finalne utakmice. Cilj ove utakmice bio je privući gleda-telje u što većem broju i senzibilizirati građane za potrebe beskuć-nika. U ime beskućnika nastupila su dvojica beskućnika iz Zagreba, te oni smješteni u domu Ruže sv. Franje, i nekolicina resocijaliziranih beskućnika koji su nastavili pomagati skloništu za beskućnike i Soci-jalnoj samoposluzi nakon povratka u normalan način život. Veliki dio resocijaliziranih beskućnika i danas volontira u Socijalnoj samopo-sluzi pomažući onima koji su u potrebi, kao što su nekada volonteri činili za njih. Protivničku ekipu su sačinjavali: doktor Nikola Ivaniš, frontman grupe Koktelsi - Mauro Staraj, riječki olimpijci: Aramis Na-glić i Mirza Džomba, te u ime organizatora - malonogometnog kluba Prima, Marko Karlovčan i Ivan Šegota. Utakmica je nakon naporne borbe ipak završila pobjedom reprezentacije 2:1.

Jako je puno onih koji su dali svoj doprinos ostvarenju ovoga turnira. Grad i Riječki sportski savez pridonijeli su ostvarenju turnira, učenici ugostiteljske su preuzeli volontiranje, preko 150

igrača odazvali su se turniru, pridružila se Reprezentacija beskućni-ka, ljudi iz javnog života su se rado odzvali, a bio je prisutan i veliki interes masmedija. A najveće su zasluge malonogometnog kluba Prima koji je proizašao iz Katoličke lige kod Selezijanaca. Dečki su vodili cijeli turnir, nabavili sponzore koji su pokrili troškove pehara, zahvalnica i plaketa, kontaktirali su ekipe i pokazali da mladi ljudi mogu i znaju napraviti nešto plemenito.

Ideja o turniru na kojemu se možete dobro zabaviti, baviti se sportom, pomoći onima kojima je to potrebno se nastavlja. Najavljen je nastavak turnira i slijedeće godine, a organizatori se nadaju da su uspjeli senzibilizirati javnost za potrebe društva i pokazati da se ne predaju situaciji u kojoj se nalaze naši građani, već da su spremni vlastitim angažmanom napraviti nešto da bi pomogli učiniti naš grad ljepšim mjestom za život.

Nesvakidašnji malonogometni turnir

Nama zabava, drugima spasPosebnost ovog turnira bila je u tome što su se kotizacije i ulaznice naplaćivale u hrani koja je namijenjena Socijalnoj samoposluzi Rijeka. Tijekom turnira sakupljeno je gotovo tonu trajnih namirnica, hrane i higijenskih potrepština.

Riječani su se iznad svih očekivanja odazvali pozivu na turnir, a veliko srce pokazuju i na riječkome Korzu na kojemu volonteri svakoga petka prikupljaju hranu za Socijalnu samoposlugu, kao i trgovačkim centrima u kojima povremeno organiziraju slične akcije. Oni koji nisu stigli na Kantridu, namirnice, higijenski pribor i

ostale potrepštine mogu donirati svakim radnim danom od 9 do 12 sati kada su vrata Socijalne samoposluge otvorena na riječkoj tržnici Brajda.

Volontirali su učenici Ugostiteljske škole Opatija

17 B

roj 8

/455

201

2.

CRKVENA GLAZBA

Sviranje orgulja uistinu je velika umjetnost i poželjno je što više mijenjati registre, kako ne bi bili uvijek isti. Ljepota i zanimlji-vost orgulja je baš u poznavanju registara i njihova pravilna

upotreba. Ponekad se prestrašimo kad sjednemo za velike orgu-lje koje imaju dva, tri ili više manuala i vidimo sve one gumbiće i pločice sa čudnim nazivima i brojevima 8’,4’,2’ 16’…. Što pritisnu-ti i od kuda početi? U današnjoj liturgijskoj praksi nemamo puno školovanih orguljaša, pa mi se činilo zgodnim upoznati čitatelje sa nekim pravilima ili uputama registracije orgulja za vrijeme liturgij-skog slavlja. Stoga donosim jedan dio članka pod nazivom Registri i registriranje kod orgulja, maestra Marka Stanušića, iz časopisa Magnifikat, god II. br.3/2008.

Registriranje orgulja za vrijeme sv. miseNa početku mise, prije nego biskup, svećenik pristupi k olta-

ru, preporuča se da orguljaš odgovarajućim preludijem pripravi i stvori raspoloženje svečanog liturgijskog slavlja. Tada orguljaš može svirati punim (pleno, tutti) orguljama izuzev došašća i koriz-me. Poželjno je da preludij bude u istom tonalitetu kao i ulazna popijevka. Ulazni preludij ne bi smio biti predug i time zadržavati liturgiju. Koračnice, operne melodije, razni plesovi ni u kom slučaju nisu prikladni za liturgiju. Isto tako ne preporučuje se improvizacije, koje znaju biti često loše i bez ikakvog ukusa. Samo talentirani i školovani orguljaši mogu improvizirati i to najčešće na temu ulazne pjesme, a takvih orguljaša je zaista malo. Postoje već odabrane, prokušane zbirke orguljskih preludija. To su prije svega preludiji i korali J. S. Bacha, skladbe za orgulje starih majstora koje se teme-lje na gregorijanskom koralu ili na temama pučkih popijevki, kao i skladbe za orgulje naših skladatelja: Franje Dugana, Franje Lučića, Anđelka Klobučara… Samo takvi preludiji na početku i na kraju liturgije su zaista sposobni pripraviti vjernike na svečano liturgijsko slavlje.

Registriranje kod pratnje pučke popijevke

Registriranje kod pratnje pučke popijev-ke ovisi o više faktora. Ukoliko neku pjesmu pjeva čitav puk zajedno sa zborom onda ćemo uključiti više registara: sve 8’ registre I. i II. manuala, dodati također 4’…, a ako že-limo još više sjaja možemo dodati i registar Oktava 4’. Radi punoće orgulja možemo do-dati i Bourdon 16’. Na popijevku neke pjesme možemo dodati 2’ registar ili čak mješanicu npr. Mixturu ili neki jezičnjak, ukoliko ga orgulje imaju. Registracija ovisi o popijevci (ulazna, darovna, priče-sna, kraj), a isto tako ovisi o liturgijskom vremenu. Božićne popijev-ke svirat ćemo veselo - punim orguljama, a korizmene, adventske i popijevke u misi za pokojne tišom registracijom i sporijim tem-pom jer tako zahtijeva liturgijsko vrijeme. Ukoliko puk ne pozna (ne pjeva) popijevku koja se izvodi, onda ćemo smanjiti zvuk (jačinu) orgulja, odnosno broj registara. Isto tako je dobro tijekom mise kod popijevki mijenjati registraciju, izmjenu manuala. Svaka, pa i naj-

manja promjena jačine (pp, p, mp, mf, f, ff), kao i odabir registara druge boje je dobro došla. O tome bi orguljaš trebao voditi računa. Nadalje, orgulje ne bi smjele pratiti pjevane dijelove svećenika kao i dijelove (odgovore) koje puk izvodi, odnosno „Oče naš“ (MS 64)

Registriranje kod pratnje zboraIsto tako kada pratimo zbor, onda upotrebljavamo registre pre-

ma jačini (broj pjevača) zbora. Valja nastojati da i tada zvuk orgulja bude zasićen. U tihim dionicama ne bi bilo zgodno da uzmemo samo Aeolinu 8’. On je doduše tih registar, ali je zvuk neizdašan i sitan. Bilo bi zgodno dodati jedan nježni Dolcian 8’ili Flauto dolce 8’. Također samo mukli registri (Hohflöte 8’, Bourdon 8’ …) nisu prikladni za praćenje zbora. Dobro je takvim registrima dodati malo osvježenja kao npr. Salicional 8’, Aeoline 8’, Fugara 8’ ako nije pre-više jaka i reska. Generalno pravilo je to da se na dva ili tri registra 8’ može dodati jedan nježni 4’ registar.

Registriranje kod pratnje gregorijanskog koralaKako bi napjev (melodija) gregorijanskog korala došao do pu-

nog izražaja, potrebno je pratiti tišim zvukom (usp. MS 64). Melodi-ja gregorijanskog korala je dosta bujna, gipka, radi toga pratnja ne smije biti prejaka kako ne bi orgulje nadglasale koralni napjev. Bilo bi poželjno upotrijebiti nježne registre koji lako izgovaraju (Flauto dolce 8’, Lieblich Gedeckt 8’, Salicional 8’, Dolciana 8’. Njima se može pridružiti jedan tihi, reski registar Aeolina 8’ ili nježni Dolce 4’, dok će u pedalu kao podloga svakako biti Subbas 16’.

Orguljaš mora poznavati unutarnji duh liturgijeMusicam sacram (MS br. 67.), Uputa o glazbi u svetom bogo-

služju od 5. ožujka 1967. kaže: „Svakako treba da orguljaši i ostali glaz-

benici budu ne samo stručnjaci u pravilnom sviranju na povjerenom im glazbalu nego da poznaju unutarnji duh svete liturgije i da su njim prožeti te da tako vršeći svoju službu u svakoj prigodi urese svete obrede prema pra-voj naravi njihovih dijelova i promiču sudjelo-vanje vjernika.“

Dakle, voditelj liturgijskog pjevanja, što je najčešće orguljaš, da bi mogao na najbolji način ispuniti svoju važnu ulogu u uzvišenom činu jedne liturgijske zajednice, potrebno je

da bude urešen određenim, za njega nužnim osobinama. On bi morao dobro poznavati duh liturgije i trebao bi proučiti crkvene do-kumente o liturgijskoj glazbi, drugim riječima morao bi posjedovati „sensus Ecclesiae“, tj. „smisao za duh Crkve“. Zaista je važno da je voditelj crkvenog pjevanja bude istinski vjernik jer će samo tako moći biti koristan i u službi rasta vjere svojih bližnjih kao pravi Kri-stov svjedok. Nažalost svaki voditelj crkvenog pjevanja, odnosno svaki umjetnik koji se udaljio od Boga u svojoj duši i u svom životu, ne bi se trebao baviti religioznom umjetnošću, jer on nikad neće moći potpuno ući u duh liturgije.

Priredila: Andrejka Srdoč

Pažnja!Sama glazbala mogu svirati: - na početku, prije nego svećenik pristupi k oltaru, - kod prikazanja, - kod pričesti i - na kraju Mise. (MS 65).

Zaista je važno da je voditelj crkvenog pjevanja, što je najčešće orguljaš, bude istinski vjernik jer će samo tako moći biti koristan i u službi rasta vjere svojih bližnjih kao pravi Kristov svjedok.

REGISTRACIJA ORGULJA

18 B

roj 8

/455

201

2.

Iz prošlosti Rijeke

SUDBINA MOSTOVANa svršetku Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) postojala je mogućnost

da grad Rijeka pripadne novostvorenoj državi SHS. Da se to ne bi dogodilo poznati je vojskovođa i pjesnik Gabriele D Annuzio zauzeo Rijeku i to bez su-glasnosti samoga Rima. Poznata je “varijetetska situacija” kao veliki pothvat osvajanja sv. Marka (otok Krk). U rujnu 1919. god. vojskovođa je ušao u Rijeku bez ikakvog otpora. Njegovi su crnokošuljaši bili zatvorenici iz Ossopa. Kako bi spriječio dolazak redovne vojske, dao je 24. prosinca 1920. god. dignuti u zrak glavni most na Rječini. Toga kob-nog dana nalazio sam se s majkom ispred hotela Konti-nental. Nakon glav-nog mosta porušeni su bili i svi ostali mostovi na Mrtvom kanalu i Rječini te željeznički na Ško-ljiću.

Za vrijeme vla-davine Talijana u Rijeci, 1926. god., podižu se ponovno riječki mostovi, no i oni su doživjeli sudbinu prethodnih. Naime, padom fašizma ponovno su bili minirani. Godine 1945. u Rijeci se izgradio provizorni drveni most. Na njegovoj sam izgradnji u 24. sata i sam sudjelovao, kao i na kasnijom betonskoj izgradnji 1946. god. Kod ponov-ne izgradnje željezničkog mosta, Rječina-Školjić, koji je bio građen po tipu UNRA, radilo se o izradnji dvojnoga mosta; jedan je služio kao protuuteg, jer je izgrađen bez skele, a drugi na kopnu je bio demontiran. Svi ostali mostovi, koji su se kasnije gradili, bili su nažalost fiksni, kao npr. onaj južni kod su-šačke tržnice iz 1966. god., sjeverni ispred Kontinentala iz 1973., na Školjiću iz 1977. god. te onaj u blizini Tvornice papira iz 1988. god.

Iako nije okružen rijekama, naš grad ima jako mnogo lijepih i povijesno zanimljivih mostova.

Maks Peč

OBITELJSKI PREDAH

Moja krsna Biblija, dječje spisateljice Lizzie Ribbons i ilustratorice Paole Bertolini Grudina

Ova lijepo ilustrirana Biblija sadrži jednostavno i privlačno ispričane najvažnije biblij-ske priče, odabrane molitve te prostor za bilježenje detalja o krštenju i djetetovoj prvoj godini života. U knjizi je sabrana 61 biblijska priča te molitve zahvaljivanja, molitve prije spavanja kao i blagoslovi. Autorica tekstova je Lizzie Ribbons, koja je dosada priredila više uspješnih izdanja za djecu, a lijepe i maštovite ilustracije izradila je Paola Bertolini Grudina. Zamišljena i kao svojevrsni spomenar na najranije doba života “Moja krsna Bibli-ja” sadrži i obiteljsko stablo koje će djecu uvesti u povijest vlastite obitelji.

Namijenjena djeci rane dobi ova će Biblija biti zanimljiva i korisna svima koji s djecom rade i koji ih u ranoj dobi uvode u temeljne vjerske stvarnosti i biblijsku povijest.

Svojim bogatim sadržajem i privlačnim izgledom “Moja krsna Biblija” bit će radosna uspomena na primanje sakramenta krštenja, kao i najdraža prva Biblija za svako dijete, a zahvaljujući posebnom dizajnu naslovne stranice umetanjem fotografije djeteta moguće je posebno vlastito personaliziranje ove Biblije.

IZDANJA VERBUM

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Isus spava na uzglavlju

Apostoli se bore s vjetrom i olujom. Tek kad su njihove snage iscrpljene, tek kad više nemaju po-uzdanja u svoje ribarsko i mornar-sko iskustvo, tada se u njima rađa vjera u onoga koji je stalno pored njih. Bude ga tek kad su spoznali da sami ne mogu biti spasitelji.

Evanđeoski događaj vjerno oslikava i naše živote. Zapadamo u teškoće, u situacije koje naziva-mo bezizlaznima. Dok mislimo da možemo sami, Isus spava pored nas. Priznamo li Isusa Bogom i Spasiteljem, on je tog tenutka za nas Bog i Spasitelj na djelu.

“I smiri se vjetar i nasta velika utiha.” Tom je rečenicom opisano utihnuće oluje i stanje učenika. Isus upućuje riječ prijekora: “Kako nemate vjere?” Opominje da vjera ne smije biti uplašena nevoljama koje donosi život i zlom koje su-srećemo.

Gospodine Isuse Kriste! Htio bih da to nikad ne zaboravim. Oluja će uvijek biti, povećavat će se neprilike, ali Ti si na uzglavlju lađice i čekaš da budeš Bog i Spa-sitelj na djelu.

Priredio: Dario Miletić

19 B

roj 8

/455

201

2.

Nakon mise slijedila je svečana sjednica grada Ogulina u nazočnosti brojnih gostiju iz gradova prijatelja Ogulina iz Hrvatske, Mađarske i Francuske kao i vrhbosanskog nad-biskupa kardinala Vinka Puljića. Donedavni župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić tom je prilikom kao jedan od laureata dobio javno priznanje grada Ogulina. Kako stoji u obrazloženju mons. Rogić je nagrađen javnim priznajem za podizanje vjerskog života grada do najviših razina. Umnogome je doprinio da se kroz razne vidove duhovne obnove mnogih crkvenih i laičkih društava, razina svijesti i odgovornosti prema bližnjemu, svom gradu i domovini digne na najvišu razinu. Uz duhovni rad, zadnjih 8 godina mnogo je uradio na obnovi crkvenih objekata uz pomoć samih župljana, grada Ogulina, Karlovač-ke županije ili pojedinih ministarstava. Posebno je značajno s aspekta brige o materijalnoj baštini grada Ogulina završetak uređenje najstarije crkve u ogulinskom kraju, sv. Jakova kao i crkve sv. Petra. U svom radu značajni segment dao je i na karitativni rad tako da je veći broj socijalno ugroženih obitelji više puta godišnje dobivao pomoć. Veliku razinu suodgovornosti i kreativnosti pokazao je mons. Rogić u suradnji s gradskih tijelima.

Dobivši priznanje i zahvaljujući se u ime svih nagrađenih, mons. Rogić koji je odnedavno na novoj pastoralnoj dužnosti voditelja svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini je istaknuo da veseli ljepota mozaika onih koji su dobili nagrade. Diljem lijepe naše oni su širili slavu Ogulina na po-dručju kulture, sporta i gospodarstva a dobivene nagrade su i nagrade za njihove suradnike. Ono što veseli da su svi oni pod zastavom sv. Križa. Ostali dobitnici su Lidija Stipetić dugogodišnji zborovođa HPD Kleka, tvrtka Mivit, Vedranko Brozović iz Frankopanske garde, NK Ogulin i KUD Sv. Juraj iz Zagorja Ogulinskog.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

U petak 14. rujna vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić pred-slavio je u Ogulinu blagdan nebeskog zaštitnika župe Uzvišenje sv. Križa koje se slavi i kao Dan grada Ogulina, odnosno njegov 512. rođendan. Na misi su suslavili novi župnik Ogulina Robert Zubović, donedavni župnik mons. Tomislav Rogić kao i brojni svećenici Gospićko-senjske biskupije

Skočaj

Obilježena 100. obljetnica posvete crkve Gospe Lurdske u Skočaju

Kardinal Puljić u Ogulinuna čelu s generalnim vikarom mons. mr. Tomislavom Špor-čićem. Misno slavlje uzveličao je veliki župni zbor pod vod-stvom s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Uz brojne župljane, čelnike grada Ogulina i kar-lovačke županije te više saborskih zastupnika na misi su nazočila brojna laička društva, predstavnici vojske i policije kao i broje povijesne postrojbe iz cijele Hrvatske na čelu s domaćom Frankopanskom gardom.

Kardinal Puljić je pojasnio otajstvo križa, simbola koji nas podsjeća koliko čovjek vrijedi, jer križ je grana koja nas spašava od ujeda zmije ili grijeha. Uz križ je stajala Marija i učenici koji su shvatili da je križ ostvarenje života vječno-ga. On i danas spašava od otrova grijeha koji truje ljudsku savjest i međusobne odnose. Sve više dominirajući atei-zam posljedica je indiferentizma, a čovjek danas živi kao da nema Boga i kao da mnogi nisu kršteni. Taj i takav otrov truje čovjekovo srce i cijelo čovječanstvo. Zato i ne čudi da je križ često sakriven te se slabo poznaje da smo kršćani. Obitelj treba biti gnijezdo Božje ljubavi i poštovanja križa jer nema prave ljubavi bez žrtve. Kršćani moraju živjeti katolič-kije u obitelji i društvu, tek će se tada osjetiti jača energija, a ova proslava neka bude jedan od izazova da se križem

ponosimo i dostojanstveno živimo svoj kršćanski život, zaključio je kardi-nal Puljić.

Misi je prethodila veličanstvena procesija središtem grada koju nije omela niti kiša, a u kojoj je sudjelovalo oko tisuću vjernika, među kojima i učenici nižih razreda ogulinski osnovnih škola.

U subotu 1. rujna u Velikom Skočaju u župi Zavalje održana je velika svečanost obilježavanja 100. obljetnice od posvete filijalne crkve Gospe Lurdske, a tom prilikom je i podijeljen sakrament svete potvrde, prvi puta u ovom stoljeću. Veliki Skočaj je s Malim Skočajem, Zavaljem, Međudraž-jem i Baljevcem dio naselja s hrvatskih življem koji je političkim odlukama nakon 2. svjetskog rata ostao izvan granica Hrvatske te se danas nalazi u BiH. Misno slavlje predslavio je izaslanik biskupa Bogovića, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić u suslavlju mjesnog župnika Mile Ivančića, više svećenika Slunjskog dekanata kao i franjevaca iz Bihaća. Uz više stotina vjernika, kako svih živućih župljana tako i Skočajaca iseljenih diljem Hrvatske misi su nazočila i tri umirovljena generala Hrvatske vojske Ljubo Česić Rojs, Ivan Tolj i Marinko Krešić. Uz župu glavni organi-zator proslave bila je udruga iseljenih Skočajaca na čelu s predsjednikom Milom Mlinarićem Pirakovim.

Govoreći o stotinu godina crkve Gospe Lurdske propovjednik mons. Šporčić je istaknuo da je jedna od osnovnih istina svakog čovjeka pozva-nost da upozna Boga i svoje konačno određenje života, da pronađe smisao života i za njim svim srcem teži. Ova crkvena građevina predstavlja i simbo-

lizira zajednicu koja se ovdje okupljala, spoznavala Gospodina i k Njemu vo-dila. Stoga se i ovim obilježavanjem 100. obljetnice gradnje i posvete crkve potvrđuje važnost njezinog građenja i čuvanja kroz jedno stoljeće u kojoj su mnogi Skočajci imali tolikih važnih navezanosti na svoje selo ponajprije za ovu crkvu, bez obzira žive li ovdje ili negdje daleko od nje. Ova crkva nas podsjeća na tolika svjetska hodočašća Gospi Lurdskoj koja su se tako ma-sovno odvijala u tijeku stoljetne povijesti ove kapele. Mnogi su dakle i svoj životni put vezali uz ovu crkvu i sve ono što se je ovdje događalo. Uz ovu su crkvu lakše prepoznavali Božju prisutnost u svijetu i u svojem osobnom ži-votu. Tijekom mise mons. Šporčić je udijelio sakrament svete potvrde dvojici krizmanika, što je bila prva krizma u ovom stoljeću.

Nakon mise predsjednik SDA Bihaća Emdžad Galijašević uručio je po-klon za biskupa Bogović, sliku crkve Gospe Lurdske u Skočaju, a uz njega svečanosti su nazočili brojni politički dužnosnici iz Bihaća na čelu s načel-nikom općine Bihać Albinom Muslićem kao i predstavnicima HDZ 1990, te udruge bivše općine Zavalje u Zagrebu s predsjednikom Želimirom Pršom.

Z. R.

20 B

roj 8

/455

201

2.GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

U subotu 1. rujna u Gospiću je održan Katehetski dan Gospićko-senj-ske biskupije kao i 1. stručno vijeće vjeroučitelja iste biskupije. U katedrali je održano pokorničko bogoslužje i misa koju je predslavio

gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je na-kon toga podijelio kanonske mandate za 16 vje-roučitelja. Naglaske na papino apostolsko pismo uoči Godine vjere predstavio je profesor na Teolo-giji u Rijeci dr. Richard Pavlić.

Biskup je vjeroučiteljima u svojoj propovije-di poručio da trebaju iskoristiti sve svoje talente i svaki ih dan ugrađivati u društvo i sredinu u kojoj djeluju. „U vremenu privatizacije kada neki misle da je sve njihovo, najveći je dar ono što si dobio od Boga. U Godini školske kateheze i godine vje-re od vas se posebno traži da se uključite u život zajednice te ju podržite svojim talentima i umije-ćem. Poučavajte gdje zajednica vidi što je bitno. Mandate dobivate od Crkve o čemu vodite brigu, posao ne treba samo odraditi već u njega ugraditi svoj život“, istaknuo je biskup. Prije nego što je u nastavku u ordinarijatu podijelio kanonske manda-te vjeroučiteljima, biskup je istaknuo prevladavaju-ću tendenciju da se vjeronauk marginalizira kroz pokušaj da se satovi stavljaju u najneprikladnije vrijeme. Znak je to da se vremena mijenjaju, što opet ne znači da se tome treba prilagođavati. Ispu-njavajte savjesno svoju zadaću, zaključio je biskup Bogović.

Dr. Richard Pavlić je predstavio apostolsko pismo pape Benedikta XVI. ususret nastupajuće Godine vjere uz isticanje najvažnijih naglasaka te kako ih primijeniti na sve 4 razine od opće pa do razine župe i

udruga. Kao zaključke papina pisma ukazao je zabrinutost zbog krize vjere, potrebu isticanja radosti vjere, prevrednovanja 50. obljetnice 2. vatikanskog koncila i 20. obljetnice izdavanja Katekizma katoličke crkve kao i potrebe ponovnog redefiniranja i analiziranja oba teksta.

Slijedilo je 1. stručno vijeće za vjeroučitelje gdje su voditelji stručnih vijeća za osnovne škole Ana Tomljanović i srednje škole Daria Košćaka pre-zentirali operativni plan i program za vjeronauk za školsku godinu 2012.-13.

Zatim su vjeroučiteljima prezentirali 11 tema za stručna vijeća nastupajuće godine, od kojih su oni nakon anketiranja odabrali njih za tri stručna skupa: euharistija i vjera, poučavanje u vjeri-uspjesi i neuspjesi, kako zadržati mla-de u povezanosti s Crkvom nakon krizme, te poruka pape Benedikta XVI.roditeljima i vjeroučiteljima u Godini vjere. Slijedilo je izvješće o radu Kate-hetskog ureda u protekloj školskoj godini kojeg je podnio predstojnik vlč. Turkalj. Istaknuo je teme i predavače sa skupova prošle godine, podsjetio na pobjednike vjeronaučne olimpijade i njihove rezultate na olimpijadi u Kri-ževcima. Zahvalio je na dosadašnjem predanom radu s. Velimiri Marinović koja je otišla u zasluženu mirovinu.

Tržić

Obilježavanje stratišta „Od Udbine do Tržića“Molitvom kod ostataka župne crkve u Tržiću

29. rujna završeno je obilježavanje stratišta „Od Udbine do Tržića“. U župi sv. Mihovila u Tržiću održana je molitva i mirni prosvjed kod ostataka nekadašnje velike župne crkve sv. Mihovila koja od vremena 2. svjetskog rata dominira napušte-nim krajolikom svojim grobnim srušenim zidovima koji prkose vremenu. Bio je to i završni čin akcije u Ogulinskom dekanatu započete proslavom Dana hrvatskih mučenika na Udbini pa zaključno obi-lježavanjem Miholje u Tržiču kojim je obilježeno osam stratišta hrvatskog naroda, a koju je pokre-nuo župnik Oštarija i Cerovnika i čuvar oštarskog svetišta Gospe od čudesa pop Antun Luketić.

Stotinjak župljana Tržića pretežito iz naselja Kamenice kao i hodočasnika iz susjednih župa Ogulinskog dekanata zajedno s braniteljskih i laičkim udrugama došli su u mirnoj i dostojan-stvenoj koloni do ostataka u 2. svjetskom ratu srušene crkve sv. Mihovila. Molitvu je predvodio župnik Tounja i Tržića fra Slaven Mijatović koji je tom prilikom poručio: „Danas se molimo za sve prognane Hrvate, ali i za progonitelje da se pro-goni više ne događaju. Ne vraćajmo zlo za zlo i učinimo da od hrvatskog naroda bude što dalje

svaka mržnja, zlo osvete i mržnje. Neka nas istina odnosno riječ Božja izliječi. Ovo ovdje su plodo-vi komunizma i njihova režima. Gdje god su došli ostavili su ruševine. Ovaj prosvjed je s ciljem da riječ Božja pobijedi i ozdravi hrvatski narod te da se približimo europskim narodima koji se baziraju na toj istini.“

Pop Antun Luketić pojasnio je poveznicu Ud-bine 25. kolovoza i Tržića 29. rujna. „Biskup Bogo-vić nas je na Udbini 25. kolovoza pozvao da shod-no odlukama Komisije za martirologij da se sve župe uključe u otkrivanje i obilježavanje mjesta masovnih grobnica i žrtava jer su lokalne državne strukture na polju zatajile. U ogulinskom kraju su se u taj posao uključile braniteljske udruge i Ka-tedra čakavskog sabora Modruše. Na svakoj ma-sovnoj grobnici trebalo bi postaviti križ,“ zaključio je pop Luketić te iznio podatak da u ogulinskom kraju ima 30 masovnih grobnica od kojih je samo 5 obilježeno, od kojih niti jedna u Ogulinu.

U nastavku je održana molitva, svijeće su zapalili predstavnici udruga, a brojni nazočni su-dionici molitve obišli su grobove svojih najbližih na kojima dominiraju prezimena Fumić, Miletić, Tutek, Fumić, Krikšić, Dujmešić, Cazin, Mravunac,

Požega, Klarić i Ožanić. Od 2. svjetskog rata svi su oni prognani tako da je nekada župa s više sto-tina domaćinstava ostala skoro sasvim prazna.

Gvardijan franjevačkog samostana Herce-govačke franjevačke provincije u Dubravi dr. fra Draženko Tomić predslavio je kasnije u naselju Kamenici pored grobljanske crkve sv. Mihovila. Među brojnim vjernicima i hodočasnicima misi je nazočio i karlovački župan Ivan Vučić. Fra Draženko Tomić je predstavio arhanđele, Mi-haela, onoga koji je kao Bog, vojskovođu koji je pobijedio Sotonu, Gabrijela koji je glasnik Božje volje i sretne vijesti rođenja Isusa i Ivana te Rafa-ela, koji je izliječio Tobiju. Čineći dobro kroz riječ Božju i euharistiju pridružujemo se vojsci sv. Mi-haela čiji zagovor i danas zazivamo, zaključio je propovjednik.

Nakon mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod središnjeg križa u Kamenici u čast poginulih branitelja koje su prinijeli predstavnici mjesnih braniteljskih udruga, općine Tounj, mje-snog HDZ-a i Karlovačke županije koju je prinio karlovački župan Ivan Vučić.

Zvonko Ranogajec

Katehetski dan

Vjeroučitelj treba iskoristiti sve svoje talente

Z. Ranogajec

21 B

roj 8

/455

201

2.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović služio je u subotu 15. rujna na blagdan BDM Žalosne svetu misu u župi Sinac kod Otočca u čast žrtvama komunističkog terora u Tupalama. Suslavilo je više

svećenika Otočkog dekanata na čelu s mjesnim župnikom Stankom Smilja-nićem i generalnim vikarom biskupije mons. mr. Tomislavom Rogićem. Ko-memoraciju su uzveličali brojni župljani Sinca kao i hodočasnici iz susjednih župa Prozora i Ličkog Lešća, posebno rodbina pobijenih žitelja Gacke doline koje su tadašnji vlastodršci 12. rujna 1946. godine, godinu i pol nakon 2zavr-šetka 2. svjetskog rata odveli iz njihovih kuća, mučili ih i strijeljali. Tijekom ko-munističkog vremena ubijenim žrtvama najbliži nisu smjeli niti križ postaviti, a stvaranjem samostalne Hrvatske kome-moracije su konačno mogle biti služene kao i počeci istrage o 26 ubijenih.

Biskup Bogović u svojoj je pro-povijedi usred Gackog polja gdje su nekada za vrijeme kneza Gačana Bor-ne bili počeci hrvatske države izrekao više misli značajnih za stradanja u Tupalama, ali i drugim mjestima hrvatskih stratišta. Ljudi su od pamtivijeka i prije pojave kršćanstva s poštovanjem pokapavali svoje pokojnike i poha-đali njihove grobove, istaknuo je biskup ističući primjere Antigone i njena brata te Prijama i sina mu Hektora. Rimljani su davali važnost pokopu pa su i tijela osuđenika davali rodbini što je bio slučaj i s Isusovim tijelom. Groblja su zato blagoslivljana, ograđena, posjećivana, nad svakim je križ – simbol Kristove smrti ali i nade u uskrsnuće. Grobovi naših predaka neraskidivo su vezani uz naše živote. Sjećamo se onih godina kada su mnoga naša braća i sestre živjeli u progonstvu i četiri godine nisu mogli posjetiti grobove svojih pokojnih. Bolno su proživljavali činjenicu da su im oteti i grobovi onih koji su im dali život. Sjećam se također razgovora s našim iseljenicima u dalekim zemljama s istim osjećajima.

U zadnje vrijeme sve više se u javnosti u nas govori o ljudima kojima je bilo oduzeto pravo na grob i na pokop. Na tisuće i tisuće ljudskih kostiju otkriva se u brojnim jamama po Hrvatskoj i Sloveniji. Jedna

od njih je ovdje u Tupalama. Dugo se o tome nije smjelo govoriti. Sada se govori, ali pitanje je jesmo li se mi, naša hrvatska javnost, prema toj činjenici ispravno postavili. Kršćani trebaju prednjačiti u izrazu poštivanja prema ne-

vino stradalima i odbačenima na način nedostojnim čovjeka. Prethodni na-raštaj nije to smio činiti. Naš naraštaj to može i treba učiniti!Prema mnogima od njih do danas nije javno očitovan minimalni civilizacijski pijetet. To znači da bi žrtve trebale biti ekshumirane, sahranjene i grob obilježen.

Naše posebnosti u odnosu na brojne žrtve komunističkog terora je što nisu imale pravo na pokop, nisu imale pravo na registraciju čak ni kao broj. Mukotrpno se dolazi do imena onih koji su ovdje pokopani. Većina je stradala nakon potpisanog mira, kao i ove žrtve u Tupalama, a velik broj nalazi se izvan državnih granica, ponajviše u Sloveniji. Mjesto „pokopa“ bilo je prikriveno i bilo je zabranjeno dolaziti na grob. Grobovi pokopanih vojnika su uništeni temeljem odluke od 6. srpnja 1945. u kojoj izričito stoji da vanjska obilježja na pojedinim grobovima treba ukloniti, tako da čitavo zemljište koje je bilo određeno za gro-blje bude poravnano. Obzirom na gro-bišta izvan Hrvatske u nas je posebno

važna Slovenija jer su u toj državi najmasovnija hrvatska grobišta (jame) koja nisu ni istražena, ni ekshumirana, ni obilježena.

U prošlom saborskom sazivu donesen je zakon kako postupati sa žrtvama komunističkog režima kod nas, ali sadašnja Vlada želi ga pošto poto ukinuti. Za zemne ostatke stradalih bez imena i mjesta

porijekla potreban je Svehrvatski grob. Kao i druga groblja, i taj bi trebao biti pod državnom ingerencijom i brigom. To se sada javlja kao državni problem.

Ima više stratišta koji su se dignuli na razinu hrvatskog stradanja. U prvom redu to je Bleiburg, zatim Huda jama, Kočevski Rog, Macelj, Jazovka i dr. Mislim da svehrvatski grob ne bi trebao biti izvan Hrvatske. Macelj i Jazovka već su obilježeni i ne bi bilo primjereno da se onamo donose zemni ostaci s drugih stratišta, odnosno grobišta. Ta grobišta vezana su uz jedno vrijeme pa teže mogu postati simboli svenarodnog stradanja u povijesti.

Krbavsko polje je prikladno za svehrvatski grob jer simbolički bolje nego neki drugi lokalitet može predstavljati stradale u raznim vremenima hrvatske povijesti i raznim hrvatskim prostorima.

Što se tiče ovdje pokopanih, njihovo mjesto je u sinčaranaskom gro-blju. civilne i crkvene vlasti trebaju sve učiniti da se to učini.

Z. Ranogajec

Senjsko muzejsko društvo i Gradski muzej Senj izdali su novi 38. broj Senjskog zbornika. Riječ je o jedinom znanstvenom časopisu u Lič-ko-senjskoj županiji i susjednom dijelu Republi-ke Hrvatske koji i dalje pokazuje da se u gradu podno Nehaja vodi briga o znanosti, kulturi, po-vijesti i etnografiji. Senjski zbornik koji se izdaje od 1965. godine prava je senjska enciklopedija i spomenik gradu Senju. Odgovorni urednik ča-sopisa je dr. Miroslav Glavičić, tehnički urednik prof. Darko Nekić a lektor dr. Ante Murn. Časopis je u 800 primjeraka tiskao Zrinski d.d. iz Čakov-ca, računalnu obradu izvršila je kao i obradu fo-tografija i karata Marta Derossi Zidarić. Tiskanje su novčano pomogli Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i športa RH, Grad Senj i Ličko-senjska županija.

Zbornik sačinjava 15 radova 16 autora, od kojih su 9 izvorni znanstveni članci, tri stručna

članka, 2 prethodna članka te jedan pregled-ni članak. I ovaj broj Senjskog zbornika kao i 6 prethodnih postavljen je na internet a po broju

posjeta na portalu znanstvenih časopisa hrcak.srce.hr Senjski je zbornik 36. od 300 časopisa koliko ih se izdaje u Hrvatskoj.

Za pravo na grob

Biskup Bogović služio misu u čast žrtava u Tupalama Ljudi su od pamtivijeka i prije pojave kršćanstva s poštovanjem pokapavali svoje pokojnike i pohađali njihove grobove, istaknuo je biskup

Senjski zbornik broj 38.

Z. R.

22 B

roj 8

/455

201

2.

Akademska godina na Teolo-giji u Rijeci započela je 1. listopada euharistijskim slavljem za profeso-re i studente u sjemenišnoj kapeli. Misu je predvodio kancelar Teologi-je, nadbiskup i metropolit Ivan Dev-čić uz biskupe Riječke metropolije. U propovijedi je krčki biskup Valter Župan studente pozvao da tijekom studija nauče i kako stečeno znanje primijeniti u praksi. Važno je usvajati nova znanja, ali još je važnije osobno iskustvo Boga i svjedočka dimenzija, odnosno življenje vjere, rekao je bi-skup.

Nakon mise, u dvorani Teologije inauguralno predavanje održala je dr. Vero-nika Reljac pod naslovom „Pastoralna briga o obiteljima koje se nalaze u posebnoj život-noj i društvenoj situaciji“. U svojem je izlaga-nju istaknula četiri posebne životne okolno-sti u obiteljima kojima bi se trebali posvetiti i posebni oblici pastorala. To su osobe u bra-ku bez djece, obitelji s jednim roditeljem, ci-vilno rastavljene osobe te obitelji s djecom s

posebnim potrebama. Ustvrdila je da je po pitanju pastoralnih inicijativa i dokumenata najdalje otišla briga za djecu s posebnim potrebama ili poremećajima u ponašanju, u što spadaju i ovisnosti. „Jedan od razlo-ga je što Crkva oduvijek ističe važnost kr-šćanske ljubavi i vjerničke odgovornosti za djecu i osobe s teškoćama i kroz povijest je uvijek bilo redovničkih zajednica koje brinu o tome.“

Crkva se u obiteljskom pastoralu vodi smjernicama Drugog vatikan-skog sabora, a važne poticaje dao je i Ivan Pavao II. pobudnicom Familia-ris consortio. U njoj upozorava da je suvremena obitelj pogođena mno-gim, dubokim i brzim promjenama društva i kulture. Hrvatska biskupa konferencija dala je svoj doprinos pastoralnim smjernicama izdajući Di-rektorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj. Dr. Reljac je podsjetila i na ustanove Riječke nadbiskupije kao Bračno savjetovalište i Dom za zlo-stavljane žene i djecu koje pomažu obiteljima i supružnicima u potrebi.

Predstojnik Teologije dr. Božidar Mra-kovčić na kraju je studente i profesore pozvao na suradnju u novoj akademskoj godini. Posebno je studente pozvao da se uključe i u izvannastavne aktivnosti koje Teologija također nudi. Nakon predavanja održana je svečana sjednica nastavničko-suradničkog zbora.

D. Delonga

Produbljivanju i svjedočenju vjere bit će posvećeni stručni sku-povi svećenika i laika, posebno kateheta i župnih animatora. Pozornost će se posvetiti upoznavanju s dokumentima Dru-

gog vatikanskog sabora, Katekizma Katoličke crkve, Kompendija i Katekizma za mlade te Pastoralnim smjernicama za apostolat vjer-nika laika u Crkvi i društvu Hrvatske biskupske konferencije.

Članovi Pastoralnog vijeća Riječke nadbiskupije okupili su se 22. rujna na sjednici u Nadbiskupskom domu najavivši tako poče-tak Godine vjere. U Riječkoj nadbiskupiji ona će započeti misom u katedrali sv. Vida 13. listopada, a neposredne pripreme kreću s devetnicom. Sljedećeg dana, u nedjelju 14. listopada početku Go-dine vjere posvetit će se euharistijska slavlja u župama. „Crkva je po vjernicima laicima u svijetu i oni su najpozvaniji evangelizirati ga“, tim je riječima nadbiskup Ivan Devčić potaknuo vijećnike da daju svoj doprinos ostvarivanju pastoralnih ciljeva za ovu godinu.

Pastoralni plan i program u Godini vjere vijećnicima je pred-stavio biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. „Slijedeći poticaje Svetoga Oca ovu ćemo pastoralnu godinu posvetiti intenzivnijem

promišljanju, slavljenju i življenju dara vjere.“ Za to je predviđeno niz inicijativa na nadbiskupijskoj, deka-natskoj i župnoj razini. No, nastavit će se i neki raniji projekti, posebno iz prethodne godine koja je bila po-svećena mladima. „I to pastoralno područje, kao i sva ostala, sabiru se zapravo u temi ispovijedanja i življenja vjere. Zato u ovoj pastoralnoj godini želimo nastaviti s pastoralnim inicijativama koje smo započeli prethodne godine.“

Produbljivanju i svjedočenju vjere bit će posvećeni stručni skupovi svećenika i laika, posebno kate-heta i župnih animatora. Pozornost će se posve-

titi upoznavanju s dokumentima Drugog vatikanskog sabora, Katekizma Katoličke crkve, Kompendija i Kate-

kizma za mlade te Pastoralnim smjernicama za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu Hrvatske biskupske konferencije. To uključu-je i distribuciju tih dokumenata što većem broju vjernika. „Temeljni cilj pastoralnih napora u ovoj pastoralnoj godini je ispravno i što zauzetije ispovijedanje i slavljenje otajstava vjere. Tome cilju trebaju smjerati svi pastoralni pothvati“, rekao je Matičić.

U Riječkoj nadbiskupiji posebno će se proslaviti 10. obljetnica trećeg pohoda Ivana Pavla II. Rijeci jer je upravo u riječkom sjeme-ništu boravio 5 dana. Jedan od posebnih projekata je i upoznava-nje sa svjedocima vjere s područja nadbiskupije i njihova šira afir-macija. Pastoralnim planom župnicima se preporučuje i održavanja misija u župama.

Vijećnici su u raspravi iznijeli svoja iskustva u župama potvr-divši činjenicu da je potrebna stalna edukacija vjernika. Ukazali su i na prigovore koji se upućuju Crkvi i na iskrivljenu sliku o njoj koja se stvara u nekim krugovima društva. Pozvali su stoga na vjero-dostojnost svjedočenja, transparentnost crkvenih inicijativa te na nastojanja otvorene komunikacije klera s laicima i s društvom.

Započela akademska godina

Novi oblici pastorala obitelji

Nadbiskupijsko pastoralno vijeće

Pastoralni projekti u Godini vjere

RIJEČKA NADBISKUPIJA

23 B

roj 8

/455

201

2.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Biblijsko nadahnuće u suvremenoj književnosti

Biblija i književnost, naslov je simpozija u organizaciji Mati-ce hrvatske - Ogranak u Rijeci, Odsjeka za kroatistiku Filozof-skog fakulteta u Zagrebu, Sa-lezijanske klasične gimnazija u Rijeci i Sedme gimnazije u Zagrebu koji je u Rijeci zapo-čeo 26. rujna. U Salezijanskoj gimnaziji održana su prva tri predavanja, a tema je nastav-ljena dan kasnije u zagrebačkoj Sedmoj gimnaziji.

Na otvorenju simpozija predsjednik riječkog ogranka Matice Goran Crnković podsje-tio je da je Biblija utjecala na razvoj svekolike europske knji-ževnosti i u brojnim se djelima može pronaći nadahnuće biblij-skim motivima. Pored toga i te-melje hrvatske književnosti uda-rili su kršćanski orijentirani pisci poput Marka Marulića i Marina Držića. Crnković je objasnio da su predavanja koja će se održa-ti na simpoziju već objavljena u časopisu Matice hrvatske u Ri-jeci, Dometi.

Okupljene je pozdravio i domaćin ravnatelj Salezijanske gimnazije don Niko Tunjić koji je istaknuo da su biblijski sadr-žaji nezaobilazan dio književno-sti unatoč brojnim pokušajima zatiranja kroz povijest, pa i na našim prostorima u vrijeme ko-munizma.

Prvo predavanje održao je dr. Dean Slavić koji je govorio o vrstama biblijskoga intertek-sta u europskoj književnosti 20. stoljeća. Podsjetio je na brojne motive koje možemo pronaći u suvremenoj književnosti i film-skoj umjetnosti. Npr. lik dobrog junaka koji spašava motiv je preuzet iz Otkrivenja. Često se koriste likovi koji imaju biblijske reference, rečenice ili fragmeti iz Biblije, simbolika… Katkad se biblijski motivi mogu koristi-ti čak i za izražavanje protukr-šćanskih stavova, no to samo dokazuje veliki utjecaj Biblije na književnost i umjetnost.

Dvanaest je autora na sim-poziju analiziralo biblijske mo-tive suvremenih autora među kojima i popularnog pisca J. R. R. Tolkiena te poznatog rock au-tora Nicka Cavea.

Fra Zvjezdan Linić u Ugostiteljskoj školi

Budite apostoli oslobođenja„(U)gosti na doručku“ naziv je projekta Ugostiteljske škole u Opatiji koja je 13. rujna ugostila fra Zvjezdana

Linića. Poznati franjevac i voditelj duhovnih seminara održao je duhovnu obnovu za učenike i profesore koji su se natiskali u jednu od učionica. Mladima je poručio da budu apostoli oslobođenja od svih ovisnosti i nega-tivnosti. Potaknuo ih je da svjedoče ono što vjeruju i ono što uče na vjeronauku, da se oslobode pesimizma, malodušnosti i agresivnosti i da ne upadaju u zamke droge i alkohola. Nakon poticajnih riječi fra Zvjezdana, mnogi su učenici i neki profesori pristupili i osobnom blagoslovu.

„Nema ljepše nego s duhovnom ob-novom i pjesmom započeti novu školsku godinu. Fra Zvjezdan je naš prvi ovogo-dišnji gost u već uhodanom projektu „(U)gosti na doručku“, rekao je ravnatelj škole Damjan Miletić. Podsjetio je da su u pro-tekloj godini gosti na doručku bile mnoge poznate osobe, među kojima Predsjednik Republike i neki ministri. „S fra Zvjezda-nom nam je započela ova sezona, i to je početak koji nam daje nade i snage da ovu godinu damo sve najbolje od sebe.“ Posjet fra Zvjezdana organizirala je vjeroučiteljica Maja Šimičić koja je učenike i ranije vodila na njegove duhovne obnove.

Doručak za gosta i druge uzvanike pripremili su učenici škole, a na meniju su se našli specijaliteti Primorskog kraja. Učenici su također uredili i stol te profesionalno servirali pribor i posluživali hranu. Bila je to vježba za sve njih, o kuhara do poslužitelja i stručno su ju odradili.

Metropolitanski pastoralni institut

Podjela potvrdnica

Nakon završenog dvogodišnjeg ciklusa predavanja, devetero polaznika Seminara za teološku kulturu laika 29. rujna u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci primilo je potvrdnice o uspješno završenom tečaju. Potvrdnice im je uručio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić s voditeljima Metropolitanskog pastoralnog instituta, ravnateljem Mariom Gerićem i predstojnicom Natalijom Bogović.

Nadbiskup je podsjetio polaznike da dobivanje potvrde na kraju tečaja nije kraj nego početak življenja onog što su naučili. Potaknuo ih je da naučeno ostvaruju u svakodnevnom životu, da vjeru svjedoče u svojim obiteljima, radnom mjestu i svim drugim prilikama. „Crkva je upravo po vjernicima laicima prisutna u društvu. Nije to po svećenicima, nego po onima koji u svim porama društva svjedoče i naviještaju vjeru. Upravo to je i svrha instituta, pomoći vjernicima da preuzmu kršćansku odgovornost u društvu.“

Ravnatelj Gerić čestitajući završenim polaznicima, potaknuo ih je na aktivno sudjelovanje u životu župe i društva. „Na ovom seminaru bolje ste upoznali vjeru i sada možete autoritativnije nastupati. Budite oni na koje Crkva može računati, budite istinski svjedoci i promicatelji vjere u društvu u kojem su sve veće tendencije pro-tiv vjere.“ Podsjetio je da Institut nudi još tri specijalizirana seminara, za odgojiteljice u vjeri, župne animatore te volontere u hospiciju, ali njihovo održavanje ovisi o broju zainteresiranih. MPI dvaput na godinu organizira i susrete permanentnog obrazovanja mladih svećenika te druga predavanja i susrete kako bi ponudio trajnu naobrazbu svećenicima i laicima.

24 B

roj 8

/455

201

2.MISIJSKI DAN

Draga braćo i sestre!

Proslava Svjetskog misijskog dana ove godine ima sasvim po-sebno značenje. Pedeseta obljetnica koncilskog dekreta Ad gentes, otvorenje Godine vjere i Biskupske sinode na temu

nova evangelizacija pridonose tome da se ponovno potvrdi spre-mnost Crkve s većom se hrabrošću i žarom zauzeti u missio ad gentes da poruka evanđelja dopre i do najudaljenijih krajeva svijeta.

Drugi vatikanski koncil, na kojem su sudjelovali katolički biskupi iz svih krajeva svijeta, bio je jasni znak univerzalnosti Crkve, jer se na njemu prvi put okupio tako veliki broj koncilskih otaca iz Azije, Afrike, Latinske Amerike i Oceanije. Bilo je među njima biskupa misi-onara i domaćih biskupa, pastira zajednica rasutih među nekršćan-skim pučanstvom, koji su na Koncil predstavili sliku Crkve prisutne na svim kontinentima i približili složene stvarnosti tadašnjeg tako-zvanog "Trećeg svijeta". Obogaćeni iskustvom pastoralnog djelova-nja u mladim Crkvama i u Crkvama u nastajanju, nošeni poletom za širenjem Božjeg kraljevstva oni su značajno pridonijeli ponovnom potvrđivanju nužnosti i urgentnosti evangelizacije ad gentes i sa-mim tim stavljanju misijske naravi Crkve u središte ekleziologije.

Misionarska ekleziologija Taj pogled nije ni danas iščeznuo, štoviše doživio je plodno teo-

loško i pastoralno promišljanje i, istodobno, predstavlja se s obnov-ljenom nužnošću jer se povećao broj onih koji još uvijek ne poznaju Krista: "Golem broj ljudi još uvijek čeka Krista", govorio je blaženi Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, te dodao: "Ne možemo ostati mirni promatrajući na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristovom krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav" (86). I ja sâm sam, prili-kom proglašenja Godine vjere, napisao da Krist "danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje

svim narodima na zemlji" (Apost. pismo Porta fidei 7). To navije-štanje, kako je govorio također sluga Božji Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi, "nije nešto neobvezatno: po naredbi Gospodina Isusa to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se spasili.

Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je nečim drugim nadomjestiti" (5). Trebamo se stoga vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajednice koje su, premda male i nezaštićene, bile kadre, naviještanjem i svje-dočenjem, širiti evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu. Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil i kasnije crkveno učiteljstvo na poseban način insistirali na misijskom poslanju koje je Krist povjerio svojim učenicima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika. Zadaća naviješta-nja evanđelja u svim dijelovima svijeta u prvom redu spada na bi-skupe, koji su izravno odgovorni za evangelizaciju u svijetu, bilo kao članovi biskupskog zbora, bilo kao pastiri krajevnih Crkava. Oni su, naime, "posvećeni ne samo za neku biskupiju nego za spasenje svega svijeta" (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 63), "glasni-ci vjere koji će dovesti nove učenike Kristu" (Ad gentes, 20) i čine "vidljivim misijski duh i žar Božjega naroda, tako da cijela biskupija postaje misionarskom" (isto, 38).

Prioritet evangeliziranja Poslanje naviještanja evanđelja ne iscrpljuje se stoga, za jed-

nog pastira, u pozornosti prema dijelu Božjeg naroda povjerenog njegovoj pastoralnoj brizi, niti u slanju ponekog svećenika, laika ili laikinje fidei donum. Ono mora zahvaćati cjelokupno djelovanje krajevne Crkve, sva njezina područja, riječju, čitavo njezino biće i djelovanje. Drugi vatikanski koncil je na to jasno ukazao a kasnije učiteljstvo to je snažno potvrdilo. To zahtijeva stalno prilagođava-nje načinâ života, pastoralnih planova i biskupijske organizacije toj

I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma svakog crkvenog djelovanja, jer ono što Crkvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponovnog dolaska u slavi.

Jedna od prepreka zanosu evangelizacije, naime, je kriza vjere, ne samo u zapadnome svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i

doveden za stol kruha života i vode žive

“Pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine” (Apost. pismo Porta fidei, 6)

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan, 21. listopada 2012.

25 B

roj 8

/455

201

2.

MISIJSKI DAN

temeljnoj dimenziji crkvenosti, osobito u našem svijetu izloženom stalnim promjenama. To vrijedi također za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i za crkvene pokrete: sve sastavnice velikog mozaika Crkve moraju se osjetiti snažno pozva-nima od Gospodina naviještati evanđelje, da bi se Krista naviještalo posvuda. Mi pastiri, redovnici, redovnice i svi koji u Krista vjeruju, moramo ići stopama apostola Pavla, koji, "sužanj Krista Isusa za vas pogane" (Ef 3, 1), je radio, trpio i borio se da evanđelje donese među pogane (usp. Kol 1, 24-29), ne štedeći snage, vrijeme i sredstva da pomogne drugima da upoznaju Kristovu poruku.

I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma sva-kog crkvenog djelovanja, jer ono što Crkvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do nje-gova ponovnog dolaska u slavi. Poput svetog Pavla moramo biti pozorni prema onima koji su daleko od Crkve, prema onima koji ne poznaju Krista i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da "se suradnja danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo eko-nomsku pomoć nego i izravno sudjelovanje u evangelizaciji" (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 82). Proslava Godine vjere i Bi-skupske sinode o novoj evangelizaciji bit će zgodne i korisne prigo-de za ponovno pokretanje misionarske suradnje, poglavito u ovom drugom pogledu.

Vjera i navještaj Silna želja da naviještamo Krista potiče nas da zavirimo u po-

vijest da bismo ondje otkrili probleme, težnje i nade čovječanstva, koje Krist mora ozdraviti, očistiti i ispuniti svojom prisutnošću. Nje-gova je poruka, naime, trajno aktualna, utkana je u samo središte povijesti i kadra je dati odgovor na najdublje nemire svakoga čovje-ka. Zbog toga Crkva, u svim svojim sastavnicama, mora biti svjesna da "beskrajni obzori crkvenog poslanja i složenost sadašnje situaci-je danas traže obnovljene načine da bi mogli priopćavati učinkovito Riječ Božju" (Benedikt XVI., Posinod. apost. pobud. Verbum Domi-ni, 97). To zahtijeva, prije svega, novo prianjanje osoba i zajednica vjerom uz Evanđelje Isusa Krista, "u času duboke promjene kao što je ova kroz koju prolazi čovječanstvo" (Apost. pismo Porta fidei, 8).

Jedna od prepreka zanosu evangelizacije, naime, je kriza vjere, ne samo u zapadnome svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i doveden za stol kruha ži-vota i vode žive, poput Samarijanke koja dolazi na Jakovljev zdenac i razgovara s Isusom. Kao što pripovijeda evanđelist Ivan, zgoda s tom ženom je posebno značajna (usp. Iv 4, 1-30): ona susreće Isusa, koji je traži piti, ali joj zatim govori o novoj vodi, koja može zauvijek ugasiti žeđ. Žena na početku ne razumije, ostaje na mate-rijalnoj razini, ali ju Gospodin polako vodi do vjere koja je navodi da prepozna u njemu Mesiju.

I u vezi s tim sveti Augustin kaže: "pošto je prihvatila u srcu Kri-sta Gospodina, što je drugo mogla učiniti [ta žena] već ostaviti svoju amforu i pohitati da navijesti Radosnu vijest?" (Homilija 15, 30). Su-sret s Kristom kao živom osobom koja gasi žeđ srca naprosto mora dovesti do želje da s drugima podijelimo radost te prisutnosti i da im pomognemo upoznati Krista da bi i oni sami iskusili tu radost. Treba

s obnovljenim oduševljenjem širiti vjeru da bismo promicali novu evangelizaciju zajednica i zemalja najstarije kršćanske tradicije, koji gube vezu s Bogom, tako da ponovno otkriju radost vjerovanja. Bri-ga za evangelizaciju ne smije nikada ostati na marginama crkvenog djelovanja i kršćaninova osobnog života, već ga mora snažno ka-rakterizirati, sa sviješću da smo u isti mah i oni kojima je evanđelje namijenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti. Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođe-nog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.

Vjera u Boga, u tome naumu ljubavi što ga je Krist ostvario, je prije svega dar i otajstvo koje treba prihvatiti u srcu i životu i za kojeg treba uvijek zahvaljivati Gospodinu. Ali vjera je dar koji nam je dan zato da ga dijelimo s drugima; to je talent kojeg smo primili zato da može donijeti ploda; to je svjetlo koje ne smije ostati skriveno, već mora svijetliti čitavoj kući. To je najvažniji dar koji nam je dan u na-šem životu i kojeg mi ne smijemo zadržati samo za sebe.

Navještaj postaje ljubav "Jao meni ako evanđelja ne navješćujem", govorio je apostol

Pavao (1 Kor 9, 16). Te riječi snažno odzvanjaju za svakog kršća-nina i za svaku kršćansku zajednicu na svim kontinentima. I za Cr-kve na misijskim područjima, a to su uglavnom mlađe, tek nedavno osnovane Crkve, misionarstvo je postalo jedna prirođena dimenzi-ja, premda one same još uvijek trebaju misionare. Mnogi svećenici, redovnici i redovnice, iz svih krajeva svijeta, brojni laici pa čak i cijele obitelji napuštaju svoje zemlje, svoje mjesne zajednice i odlaze u ostale Crkve da svjedoče i naviještaju Kristovo ime, u kojem čovje-čanstvo nalazi spasenje. Riječ je o izrazu dubokog zajedništva, dije-ljenja i ljubavi među Crkvama, da bi svaki čovjek mogao, prvi put ili pak ponovno, čuti navještaj koji ozdravlja i pristupiti sakramentima, izvoru pravoga života.

Zajedno s tim uzvišenim znakom vjere pretočene u ljubav, pod-sjećam i zahvaljujem Papinskim misijskim djelima, koja predstav-ljaju oruđa za suradnju u općoj misiji Crkve u svijetu. Zahvaljujući njihovu djelovanju navještaj evanđelja se pretvara također u pomoć bližnjemu, pravednost prema najsiromašnijima, mogućnost pruža-nja izobrazbe u najudaljenijim selima, liječničku pomoć u dalekim krajevima, oslobađanje od bijede, vraćanje prava obespravljenima, potporu razvoju naroda, prevladavanje etničkih podjela, poštivanje prema životu u svim životnim dobima.

Draga braćo i sestre, zazivam nad djelo evangelizacije ad gen-tes, i na osobit način na njegove radnike, izlijevanje Duha Svetoga, da im Božja milost pomogne odlučnije kročiti u povijesti svijeta. Za-jedno s blaženim Johnom Henryjem Newmanom želim moliti: "Prati, Gospodine, svoje misionare u krajevima koje treba evangelizirati, stavi im prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi plodom". Neka Djevica Marija, Majka Crkve i Zvijezda evangelizacije, prati sve mi-sionare evanđelja.

Papa Benedikt XVI.

Trebamo se vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajednice koje su, premda male i nezaštićene, bile kadre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti

evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu. Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil i kasnije crkveno učiteljstvo na poseban način insistirali na misijskom poslanju koje je Krist

povjerio svojim učenicima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika.

Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije

sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.

26 B

roj 8

/455

201

2.

Sjećanje kao nadahnuće za pomaganje drugima

RIJEČKA NADBISKUPIJA

„Ljubav možemo objasniti samo putem čovjeka i nema drugog puta Bogu, osim po čovjeku. To je znala i Marija Krucifiksa i tako je i živjela, po uzoru na Krista“, rekao je o. Marko Stipetić, vicerektor riječkog sjemeni-šta „Ivan Pavao II.“ u propovijedi 29. rujna na proslavi 90. obljetnice smrti Majke Marije Krucifikse Kozulić utemeljiteljice Družbe Pre-svetog Srca Isusova. U samostanu sestara u Rijeci, u kojem je Družba utemeljena, okupili su se i brojni njihovi podupiratelji i korisnici usluga. Sestre vode dva dječja vrtića i jaslice na iznimno dobrom glasu u Rijeci, te brojni roditelji i djeca često sudjeluju na slavljima Družbe.

„Danas smo ispred oltara stavili sliku Ma-rije Krucifikse da u nama oživi sjećanje na nju. Doživljaji i sjećanja čine čovjeka, izgrađuju osobu“, rekao je o. Stipetić. Okupljene je po-taknuo da im sjećanje na Mariju Kozulić bude nadahnuće za iskreniji život u pomaganju drugima. „Odlučimo danas, na ovom misnom slavlju da ćemo biti marljiviji, savjesniji, tole-rantniji, da ćemo pomagati bližnjima i uvijek nastojati izvući ono najbolje iz drugoga.“

Jubileji Marije Krucifikse Kozulić

Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova proslavile su 26. rujna 120. obljetnicu krštenja utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Ko-zulić. Euharistijsko je slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Rijeci, gdje se Krucifiksa krstila, predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. Na kraju mise nadbiskup i vrhova glavarica s. Nives Stubi-čar otkrili su spomen-ploču na kojoj piše da je ova velika riječka do-brotvorka u toj crkvi krštena. Krstitelj je, te 1852. godine, bio župni kapelan Matija Srdoč. Roditelji su joj dali ime Marija Nikolina, no za suvremenike je bila samo Marija, kako se i sama uvijek potpisivala. U povijest Rijeke upisana je kao osnivačica karitativnih ustanova koje su pomogle brojnima u potrebi onoga vremena, a njezino po-slanje i danas nastavljaju sestre Družbe Presvetog Srca Isusova.

„Pozvani smo da se, slaveći dan i obljetnicu krštenja ove veli-ke Riječanke, i sami sa zahvalnošću sjetimo dana svoga krštenja. Možda ćemo, pokušavajući se toga prisjetiti, morati konstatirati da ne znamo dan kad smo kršteni, niti tko nas je krstio, pa možda ni tko su bili kumovi. Događa se čak da neki ne znaju ni gdje su, u ko-joj crkvi ili mjestu, bili kršteni. Sve to govori kako, nažalost, mnogi primaju krštenje nepripremljeni, zbog čega ne mogu biti ni svjesni njegova pravog značenja“, rekao je nadbiskup uputivši poziv vjer-nicima da promišljaju o daru kojega su krštenjem primili i po tom sakramentu žive.

Vjernike je potaknuo da svojim primjerom pouče one koji sa-krament krštenja ne primaju na ispravan način. „Nerijetko se kršte-nje traži i prima iz običaja ili čak iz praznovjerja. Zbog toga bismo, ukoliko smo sami svjesni značenja tog velikog otajstva kršćanske

vjere, trebali apostolski djelovati na druge, kako na one koji kane krstiti svoju djecu, da to čine doista iz duboke i iskrene vjere, tako i na one koji su kršteni kao djeca ili kao odrasli, pozivajući ih, budući da ne žive kao kršćani, da se obrate i počnu živjeti u skladu s onim što su krštenjem postali.“

Župnik mr. Mario Gerić na kraju mise izrazio je nadu da će spo-men ploča na krštenje Marije Krucifikse postavljena u župnoj crkvi biti poziv svima koji se u toj crkvi krste da hode Kristovim putem.

Jubilarna obljetnica krštenja Na kraju mise nadbiskup Devčić i vrhova glavarica s. Nives Stubičar otkrili su spomen-ploču na kojoj piše da je ova velika riječka dobrotvorka prije 120 godina krštena u crkvi Uznesenja BDM u Rijeci

90. obljetnica smrti

Na proslavi jubileja sudjelovale su i dvije sestre iz Italije, iz sestrinske zajednice Kćeri Presvetog Srca Isusova koju je također utemeljila Majka Krucifiksa. Generalna gla-varica Elena Agosto i Gabriella Corva rođe-na u Rijeci pod talijanskom vlašću, posjetile su sestrinsku družbu kako bi proslavile va-žan jubilej zajedničke utemeljiteljice. Druž-ba je u Rijeci djelovala u vrijeme talijanske okupacije pa su se nakon Drugog svjetskog

rata sestre podijelile te one talijanskog porijekla nastavile svoje djelovanje u Italiji. Gošće su izrazile zadovoljstvo zbog pokretanja procesa za beatifikaciju Majke Krucifikse te izrazile punu potporu postulatorici kauze s. Dobroslavi Mlakić.

„Ovo je trenutak nadahnut Duhom, on nas poziva na zajedništvo. Govori nam da je bilo nužno proći teška vremena jer obje su družbe puno propatile u svojoj stogodišnjoj povijesti. No ta patnja nas ujedinjuje, na taj način smo supatile s Kristom i to nam daje mogućnost da bolje shvatimo patnju drugih kojima treba pomoći. Marija Krucifiksa naša je zajednička Majka i smatramo da je već sveta jer nas vodi u našim djelima, vodi nas u Srce Isusovo u njegovu ljubav. Crkva u Rijeci sretna je što je ona tu djelovala i što joj se može približiti“, rekla je glavarica s. Elena. Dirljivo je bilo svjedočanstvo s. Gabrielle koja je u Rijeci rođena i krštena u crkvi Uznesenja Marijina. Nakon mnogo godina po-novno je ušla u tu crkvu u kojoj od nedavno stoji spomen-ploča na 120. obljetnicu krštenja Marije Kozulić. „Ušla sam u crkvu vidjeti spomen na krštenje naše utemeljiteljice, ali istovremeno sam obnovila spomen na svoje krštenje. Osjećala sam kako sam se vratila na izvore, naše Družbe i svog osobnog vjerničkog puta.“ D. D.

Danijel Delonga

Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova u drugoj polovici rujna proslavile su velike jubileje, 160. obljetnicu rođenja i 90. obljetnicu preminuća svoje utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić.

160. obljetnica rođenja Majke Marije Krucifikse Kozulić

Zadužila je cijeli grad RijekuMajka Krucifiksa najveći je dio svog života djelovala vrlo aktivno i plodonosno na pastoralnom, socijalno-karitativnom, kulturnom i odgojno-obrazovnom području u ovom gradu

Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova 20. rujna proslavi-le su 160. obljetnicu rođenja svoje utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić. Veliki jubilej bio je povod za

svečanost otkrivanja spomen-ploče na rodnoj kući Marije Ko-zulić na Pećinama u Rijeci. Uz sestre iz Družbe na svečanosti su se okupili i brojni prijatelji i suradnici, a riječi podrške ka-ritativnom i pedagoškom djelovanju sestara uputili su i riječki nadbiskup Ivan Devčić te gradonačelnik Vojko Obersnel koji je s vrhovnom glavaricom s. Nives Stubičar otkrio spomen ploču postavljenu uz cestu.

Uvodeći u svečanost, vrhova glavarica podsjetila je na ostavštinu Marije Krucifikse. „Majka Krucifiksa najveći je dio svog života djelovala vrlo aktivno i plodonosno na pastoral-nom, socijalno-karitativnom, kulturnom i odgojno-obrazov-nom području u ovom gradu. Jedno od glavnih životnih nače-la Majke Krucifikse bilo je Ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega. Ona je u svoje vrijeme naviještala ljubav Kristova Srca pomažući najpotrebnijima i u tu svrhu osnovala našu zajednicu koja kroz povijest, a i danas, nastoji živjeti tu ka-rizmu odgovarajući izazovima vremena.“ Zahvalila je i autoru spomen ploče Ivanu Mateku koji je uz tekst kojim podsjeća da je u toj kući rođena utemeljiteljica Družbe stilizirao i zaštitni znak Družbe.

Nadbiskup Devčić istaknuo je Marija Krucifiksa uvijek radila na izgrađivanju zajedništva. „Svojim karitativnim djelovanjem gradila je mostove između dva naroda u

Rijeci, Hrvata i Talijana. Ti su plodovi i danas vidljivi. Želimo stoga da njezina karizma zajedništva i dalje živi, a nju nastav-ljaju i njezine sestre iz Družbe Presvetog Srca Isusova“, rekao je nadbiskup.

Gradonačelnik Obersnel ustvrdio je da je Marija Kozulić svojim zalaganjem u pomoći onima u potrebi zadužila cijeli grad Rijeku. Podsjetio je i na plodonosno prijateljstvo grada Rijeke i njemačkog Neussa koje je nastalo upravo na teme-ljima djelovanja sestara iz Družbe. S. Dobroslava Mlakić, po-stulatorica kauze za kanonizaciju iznijela je najzanimljivije crte njezina životopisa.

Svečanu intonaciju otkrivanju spomen ploče dao je na-stup katedralnog zbora „Cantores Sancti Viti“. Prije sveča-nosti, sestre su veliki jubilej proslavile misom u kapeli župe Svete Obitelji na Pećinama koju je predvodio župnik Vjekoslav Kovač.

Riječka katedrala sv. Vida na blagdan Žalo-sne Gospe 15. rujna po prvi put je ugostila sadašnjeg apostolskog nuncija u Republici

Hrvatskoj, nadbiskupa Alessandra D’Errica. Dola-zak papinog izaslanika privukao je veliki broj vjerni-ka koji su htjeli sudjelovati u euharistijskom slavlju kojega je predvodio apostolski nuncij u zajedništvu s riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem, rekto-rom katedrale, mons. Ivoslavom Linićem i svećeni-cima Riječke nadbiskupije. U riječkoj katedrali sv. Vida na poseban se način slavi i štuje svetkovina Uzvišenja Svetog Križa, zbog čudotvornog raspela, a Žalosnoj Gospi posvećen je jedan oltar.

Na početku euharistijskog slavlja riječki nadbi-skup izrazio je najsrdačniju dobrodošlicu apostol-skom nunciju zbog njegovog posjeta, koji ima za cilj uvid u konkretnu vjersku situaciju Riječke nad-biskupije. Nadbiskup je istaknuo trajnu povezanost Crkve u Hrvata sa Svetim Ocem i zahvalio na pomoći koju Sveta Stolica nepresta-no daje hrvatskom narodu, što se najbolje zrcali u potpori u Domo-vinskom ratu.

U prigodnoj propovijedi nuncij D’Errico je kroz trpljenje Marije pod križem poručio da je njezino bolno iskustvo pod Isusovim no-gama bilo stoljećima nadahnuće i potpora mnogim kršćanima koji su se obraćali Gospi Žalosnoj u trenucima trpljenja i teškoćama, ali i da nas Njeno trpljenje uči da poslije tame na križu dolazi svjetlo

uskrsnuća. „Ova velika pouka može dati veliki du-ševni mir i nama, uvijek i iznad svega u iskustvima boli s kojima se nažalost suočavamo“, poručio je dodajući da s Isusom svaki vjernik koji trpi sudjelu-je u njegovu otkupiteljskom poslanju. U dimenziju boli vjerovali su mnogi sveci, poput blaženog pape Ivana Pavla II. čije su posljednje godine života bile obilježene patnjom i bolešću. Unatoč bolesti želio je nastaviti svoje poslanje jer je želio svijetu pokazati da možemo živjeti bol i patnju na različite načine, na onaj spasenjski i privilegirani oblik sudjelovanja u Isusovom trpljenju na križu. Govoreći o Mariji, kao Majci Crkve, naglasio je da Marijin plač želi uzdr-mati savjest kršćana koji joj nisu uvijek vjerni. On nas poziva da pogledamo naše ponašanje, da se pokrenemo i obnovimo naše želje i svete nakane, da odaberemo ono što je u skladu s Božjom voljom

u svim prilikama našeg života.

Po završetku misnoga slavlja nuncij D’Errico je vjernicima udi-jelio papin blagoslov s potpunim oprostom, ali i istaknuo da je Hrvatska zemlja pred kojom su veliki izazovi koji traže, ne

samo kvalitetne svećenike i redovnike, nego angažirane vjernike laike. „Potrebni su istinski svjedoci u konkretnim situacijama i to vam želim poručiti na ovom svom prvom posjetu i druženju s vama u Rijeci“, poručio je apostolski nuncij u riječkoj katedrali.

Helena Anušić

Pred Hrvatskom su veliki izazovi„Potrebni su istinski svjedoci u konkretnim situacijama i to vam želim poručiti na ovom svom prvom posjetu i druženju s vama u Rijeci“, poručio je apostolski nuncij u riječkoj katedrali.

Tijekom svog prvog posjeta nuncij je s nadbiskupom Devčićem i suradnicima posjetio Bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II. u Rijeci, svećenički dom, hospicij

i kuću gdje je utemeljen red sestara Presvetog Srca Isusova.

Nuncij D’Errico u Rijeci