Pomorsko Osiguranje I Havarije SKRIPTA

8/10/2019 Pomorsko Osiguranje I Havarije SKRIPTA

1/80

POMORSKI FAKULTET BAR

POMORSKO OSIGURANJE

Bar, 2014


2/80

POJAM OSIGURANJA

Osiguranje u savremenom drutvu je vrlo razvijena privredna djelatnost koja vri zatitu ekonomskihdobara, i drugih vrijednosti koje se mogu ekonomski izraziti, bilo pojedinaca ili pravnih lica.

U poslovnom smislu osiguranje je ekonomska kategorija koja se razvila na odredjenom stupnjurazvoja drutva da zatiti nesmetan razvoj privrednog ivota koji moe da bude ugroen od

iznenadnih nepredvidjenih dogadjaja cesto velikog inteziteta i sa mogucim unaprijed nepredvidjenimtetnim posledicama,ali i da prui zatitu i objetecenje pojedincima kako licnu, tako i njihoveimovine. Osiguranje je nastalo i razvilo se, a i danas u osnovi pociva na principu da tetu koju pretrpi

jedna jedinka (pojedinac ili pravno lice) nadoknadjuju mnogi koji su po odredjenim pravilimamedjusobno povezani, odnosno udrueni s ciljem da takvu nadoknadu, odnosno objetecenje prue.

Osiguranje kao pravna kategorija uspostavlja se i realizuje preko ugovora o osiguranju. Takoposmatrano sva osiguranja su ugovorne prirode. Najveci broj osiguranja se zakljucuje doborovoljno.Medjutim, i u onim slucajevima ukoliko bi osiguranja bila obavezna, na primjer kao u slucajuobaveznog osiguranja od odgovornosti za motorna vozila, ipak odnos izmedju osiguratelja i vlasnikavozila zasniva se na bazi zakljucenja ugovora.

Prema tome, cilj osiguranja je, a u tome je i njegov znacaj, da prui odgovarajucu zatitu u slucajuiznenadnog poremecaja imovinskih vrijednosti izazvanih takvim nepredvidjenim dogadjajima i takoponovo uspostavi preko potrebnu ravnoteu, kako u ivotu pojedinaca, tako uopte u ekonomskom,odnosno privrednom ivotu,ali i da djeluje u smislu pruanja vece sigurnosti u zatiti vrijednosti ipotreba koje su sve vece i, naalost, sve nesigurnije u savremenom ivotu.

Podjela (vrste) osiguranja

Ukupnost osiguravajucih usluga koje se pruaju, po pravilu, se dijele u tri velike kategorije, odnosnooblasti: osiguranje lica, osiguranje imovine i osiguranje odgovornosti.

U kapitalistickom drutvenom sistemu odavno su razvijena i tzv. ivotna osiguranja, kada pojedinac

moe da se osigura za slucaj smrti u korist svojih najbliih, ili u sopstvenu korist, pod uslovom dadoivi odredjenu starost, itd.Ova vrsta osiguranja kod nas tek pocinje da se razvija. Po prvi put, je pravno regulisana ZakonomSrbije iz 2004. godine i Zakonom Crne Gore od 2006. Zakonom Hrvatske iz 2005.godine godine kojisva osiguranja dijele na ivotna i neivotna osiguranja.Osiguranje imovine obuhvata irok krug zatite svih vrsta imovine i imovinskih interesa pojedinaca ipravnih lica, kako u privredi, tako i izvan nje.

3. Tehnicki principi organizacije i funkcionisanja (elementi i tehnika) savremenog osiguranja

Osiguranje je poslovna i pravna oblast koja pociva na mnotvu precizno utvrdjenih tehnickihelemenata i potrebi strogog potovanja zakonitosti koje u toj oblasti poslovanja vae.

Ove zakonitosti i utvrdjeni tehnicki elementi u osnovi su istovjetni i vaeci za sve vrste osiguranja itakodje, bez uticaja su na njihovo postojanje i funkcionisanje razna moguca zakonodavna rjeenja ilidrutveni sistemi, jer ukoliko se osnovni principi ne potuju osiguranje nece moci uspjeno dafunkcionie.

U osnovne tehnicke elemente prvenstveno spadaju: rizici protiv kojih se osiguranje vri, formiranjedjelotvornih zajednica u okviru kojih se vri pokrice rizika, te obezbjedjenje potrebnih sredstava zafunkcionisanje posla osiguranja.

Osnovni cilj tako utvrdjenih elemenata i zakonitosti je to uspjenije pokrice osnovnog elementa

osiguranja osiguranog rizika a to se postie, s jedne strane grupisanjem to veceg broja subjekatai predmeta osiguranja sa istim ili barem slicnim osobinama u odnosu na dejstvo mogucih rizika i ondadistribucijom tako prihvacenih rizika na to iri krug osiguratelja. Proces u pitanju ide od osnovne


3/80

celije svakog osiguranja, manje ili vece rizicne zajednice, pa sve do distribucije disperzijeprihvacenih rizika na najirem svjetskom nivou.

Rizici i rizine zajednice

Pojam rizika. Za osiguranje kaemo da prua zatitu protiv pojava, odnosno dogadjaja koji se uosiguranju nazivaju rizici. Rizik se definie kao buduci, vanredni neizvjestan dogadjaj koji moe da

prouzrokuje ekonomske tetne poslijedice. Prema tome, pojedinac ili pravno lice, moe se osiguratiodnosno zatiti samo protiv tetnih dogadjaja koji predstavljaju iznenadne i nepredvidjene okolnostiodredjenog intenziteta upravljene na nanoenje tete, a pri tome radi se o buducim dogadjajima cije jenastupanje neizvjesno. Medjutim, koliko god je za rizike protiv kojih se osiguranje vri vano da suiznenadni, nepredvidljivi, povienog intenziteta i da ugroavaju odredjene interese, bilo licne iliimovinske, isto toliko je vano da su ti rizici protiv kojih se zatita vri, ostvarljivi odnosnomoguci.Ukoliko odredjeni rizik nije ostvarljiv, dakle nije moguc, onda osiguranje ne postoji, odnosnoeventualno zakljuceno osiguranje smatra se nitavim. U literaturi, a i u naem Zakonu o obligacionimodnosima istice se da rizik mora da bude nezavistan od iskljucive volje osiguranika, cime se eli istacida odredjeni stepen osiguranikovog doprinosa tetnom dogadjaju (krivica osiguranika za tetu)iskljucuje njegovo pravo na objetecenje.

Upotrebom pojma (termina) rizik u osiguranju cesto se oznacava vrsta gubitka koji se osigurava, pa setako govori o osiguranju od sudara, potonuca broda ili pada vazduhoplova, osiguranju rizika poara,itd. Ovaj izraz se upotrebljava i da se izrazi stepen vjerovatnoce nastanka gubitka ili tete, pa se takogovori i o dobrim i loim rizicima, to u sebi pored ucestalosti nastanka pojedinih tetnih dogadjajapokivenih osiguranjem ukljucuje i njihov intenzitet i velicinu gubitaka i teta koje pojedini riziciizazivaju.

Svakodnevno troenje i umanjenje vrijednosti imovine ne nadoknadjuje se osiguranjem. U privredi jeuobicajeno da se stvaraju fondovi iz kojih ce se vriti obnova privrednih sredstava koja je neophodnazbog njihove redovne upotrebe, a time i postepenog troenja. Na primjer, umjesto zastarelih brodova idrugih transportnih sredstava kupovace se nova sredstva, s tim to se za njihovu kupovinu izdvajajusredstva iz fondova koji su predvidjeni za tu namjenu. Ti fondovi se nazivaju amortizacioni fondovi, a

sam postupak zamjene sredstava amortizacija. Iz recenog se vidi da ovo ne spada u domen osiguranjaupravo zato to nema iznenadne i nepredvidjene tete niti rizika, a to je neophodno za postojanjeosiguranja.

Rizine zajednice. Da bi zatita od dejstva rizika bila svrsishodna savremeno osiguranje jeorganizovano i ostvaruje se kroz tzv. rizicne zajednice. Pod rizicnim zajednicama podrazumjevamotakve zajednice u koje se udruuju subjekti koji se osiguravaju protiv istih ili slicnih rizika kojima suizloeni.

Rizicne zajednice se javljaju kao osnovne celije osiguranja. Njihov cilj je da se u okviru njih vripodjela i izjednacenje rizika. Vece rizicne zajednice razumljivo su poeljne jer omogucavaju da se uzumjerene premije postigne pokrice nastalih teta. Svi ugovorom pokriveni rizici u okviru odredjenerizicne zajednice oznacavaju se jo i kao portfelj te zajednice. Sledstveno, pod portfeljom osiguranjapodrazumijeva se skup imovinskih vrijednosti koje je osiguratelj formirao u okviru jedne rizicnezajednice. Velicina i homogenost predstavljaju bonitet odredjenog portfelja.

Zakonitosti funkcionisanja osiguranja

U okviru rizine zajednice osiguranje funkcionie saglasno dvijema zakonitostima: zakona velikihbrojeva izakona vjerovatnoce.Saglasno principima zakona velikih brojeva utvrdjuje se da to je rizicna zajednica veca, odnosno to

je u okviru rizicne zajednice obuhvacen veci broj istih ili slicnih osiguranih predmeta, to sesrazmjerno smanjuje procenat tetnih posledica u okviru te rizicne zajednice. Na primjer, ukoliko

jedna rizicna zajednica broji l00 brodova i ako se u okviru te zajednice godinje izgubi 3 do 5 brodovaiskazano u procentima to je gubitak od 3% do 5%.Medjutim, ukoliko rizicna zajednica broji 1000 brodova i u toku godine dana izgubi 10 brodova, onda

je to samo 1% u odnosu na velicinu rizicne zajednice.


4/80

Na bazi zakona vijerovatnoce vri se prognoza broja i velicine buducih teta.Primjena ovog zakona ukljucuje u sebi statisticko pracenje tetnih posledica u okviru iste rizicnezajednice u toku odredjenog dueg ili kraceg vremenskog perioda. Posmatranja se stalno vre i nabazi istih se, sa dosta visokim stepenom sigurnosti, procjenjuju tetne posledice za odredjenivremenski period, po pravilu od godinu dana.

Fondovi osiguranjaFondovi osiguranja su prikupljena sredstva u okviru rizicne zajednice koja slue za podmirivanje tetaizazvanih ostvarenjem osiguranih rizika.Fondovi se u prvom redu formiraju od premije osiguranja, ali mogu da se formiraju i iz drugih izvorakao na primjer, doprinosa i dotacija.

Doprinose placaju osiguranici za nastale tete uglavnom kod osiguranja organizovanih na uzajamnojosnovi.

Dotacije najcece obezbjedjuje drava, ali moe i iz drugih izvora zainteresovanih za uklanjanjeodredjeniih teta. Kod njih se ne naplacuju premije od osiguranika vec se fondovi osiguranja

popunjavaju dotacijama.Ovakav nacin formiranja sredstava za osiguranje je izuzetak . Na taj nacin drava postupa u slucajuvelikih elementarnih nepogoda koje poprimaju katastrofalne razmjere, kao to su: zemljotres, velikepoplave i sl., a u pomorskom osiguranju kod osiguranja ratnih rizika za vrijeme optih ratova iliosiguranja izuzetno velikih politickih rizika.

Fondovi se dijele na: sredstva tehnicke premije, rezerve sigurnosti, fond preventive i reijska sredstva.

Sredstva tehnicke premije su sredstva koja u toku jedne kalendarske godine slue za podmirenjetekucih teta, kao i njihov prenos u rezerve radi izravnanja tehnickog rezultata i sl.

Rezerve sigurnosti formiraju se iz vikova tehnicke premije i slue za pokrice vanrednih izuzetno

velikih teta. Visina sredstava rezerve sigurnosti mora se pravilno planirarti i ona se prenosi iz godineu godinu. Kod osiguranja ivota rezerve sigurnosti nazivaju se matematicke rezerve.

Fond preventiveformira se iz sredstava koja se izdvajaju iz naplacenih premija osiguranja. Slui zafinansiranje raznih mjera koje imaju za cilj sprecavanje nastanka teta ili smanjenja vec nastalih.

Reijska sredstvaizdvajaju se u odredjenom manjem procentu za rad strucnih slubi osiguranja.

Jacina jedne rizicne zajednice, u prvom redu, procjenjuje se prema velicini rezervnih sredstava kojimata zajednica raspolae. U mnogim zemljama svijeta zakonom se regulie kojim sredstvima mora daraspolae jedan osiguratelj da bi uopte mogao da se bavi poslovima osiguranja.

Fondovi osiguranja formiraju se za svaku vrstu osiguranja posebno (osiguranje imovine, lica,transportno osiguranje) i sredstva se, po pravilu, ne mogu prelivati iz jednog u drugi fond.

Zakonski propisi mogu i na drugi nacin i uz upotrebu neto drugacije terminologije da reguliu nacinprikupljanja i distribucije sredstava u osiguranju. Medjutim, to je bez uticaja na obavezu postojanjanaprijed navedenih osnovnih elemenata raspodjele sredstava kojim svako osiguranje treba daraspolae, a pri tome bez bitnog uticaja je da li ce se sredstava za namirenje tekucih teta nazvatisredstva tehnicke premije, ili ce se premija dijeliti na funkcionalnu premiju i reijaska sredstva, ili nadrugi nacin. Bez obzira na nazive tehnologija rada u osiguranju je uvijek ista. Radi se o potrebi toaurnijeg izmirenja teta koje su nastale u toku poslovne godine i koje, po pravilu, treba da se pokrijusredstvima ostvarenim u toj godini.

Ipak, ukoliko to nije moguce, vri se tzv. rezervacija teta s time, to svaka takva rezevacija mora dabude pokrivena sredstvima poslovne godine u kojoj je teta nastala. Zbog toga se istice da osiguranjeima svoje racunovodstvene specificnosti, inace nepoznate u drugim granama privrede.


5/80

Saosiguranje i reosiguranje

Saosiguranje i reosiguranje su posebni oblici osiguranja putem kojih se vri dalje izjednacenje rizikaodnosno proirenje rizicnih zajednica, ili kako se to kae, disperzija rizika.

Saosiguranje

Saosiguranje predstavlja medjusobno horizontalno povezivanje osiguratelja koji medjusobnopreuzimaju po jedan dio vrijednosti osigurane imovine, odnosno osiguranih sredstava. Na primjer, triosiguratelja, odnosno tri rizicne zajednice, mogu zajedno da pokriju jedno osiguranje i to na nacin tobi svaka od tih zajednica preuzela bilo po jednu trecinu rizika u pitanju ili bi se podjela medju njimavrila po nekoj drugoj srazmjeri.

Ugovor o saosiguranju zakljucuje ugovarac osiguranja (osiguranik) na nacin to predmet osiguranjaosigurava kod vie od jednog osiguratelja tako da svakome od njih povjeri po jedan dio vrijednostipredmeta osiguranja. U tom slucaju osiguranik prema svakom od osiguratelja ima samostalni zahtjevza dio osigurane svote koji je tom osiguratelju dao u saosiguranje. Ugovarac osiguranja snosi riziknemogucnosti naplate prema nekom od saosiguratelja, a saosiguratelji snose obavezu srazmjerno

svom udjelu i medjusobno nisu u nikakvoj obavezi prema zakljucenom saosiguranju izuzev za svojdio obaveze. Ovakvo rjeenje koje usvaja Zakon o pomorskoj i unutranjoj plovidbi, a saglasnousvojenoj praksi na svjetskim tritima osiguranja, nije u saglasnosti sa odredbama naeg zakona oobligacionim kojim se medju saosigurateljima uspostavlja solidarna odgovornost.1 Ovakvasaosiguranja su rijetka i cece se radi o dvostrukom ili viestrukom osiguranju, a taosiguranja kada prelaze vrijednost osiguranog predmeta nisu dozvoljena.

Nacin slican uspostavljanju odnosa saosiguranja jeste kada osnovni osiguratelj koji je u osiguranjeuzeo cjelokupni predmet osiguranja odluci da izvri disperziju preuzetog rizika na nacin toprihvacenu sumu osiguranja daje u saosiguranje odredjenom broju drugih osiguratelja kao samostalnenjihove obaveze. U ovom slucaju rizik nemogucnosti naplate iz zakljucenog osiguranja prema drugimsaosigurateljima snosi originalni osiguratelj, a njegova obaveza prema osiguraniku ostaje u cjelini

neizmijenjena.Dakle,bez obzira na zakljucenje saosiguranja sa drugim osigurateljima i bez obzira na to da li je odnjih naplatio pojedine djelove osigurane svote date u saosiguranje ili ne, on ostaje u obavezi daosiguranika u cjelosti objeteti.

Ovaj nacin disperzije rizika u osiguranju, a posebno u transportnom i pomorskom osiguranju, redovnaje pojava, a na tom principu od samih pocetaka pociva i nacin sprovodjenja osiguranja kodlondonskog Lojda.

ReosiguranjeReosiguranje je posebno znacajan institut u organizaciji osiguranja i predstavlja medjusobnovertikalno povezivanje pojedinih zajednica osiguranja, odnosno rizicnih zajednica. Sutinski, krozreosiguranje vri se osiguranje osiguratelja, kod drugog, po pravilu, finansijski jaceg osiguratelja.Zbog toga, pored postojanja ugovora o osiguranju u pravu osiguranja postoji i ugovor o reosiguranjukao poseban oblik posla osiguranja, koji se zakljucuje izmedju osnovnog osiguratelja i reosigurateljaodredjenih imovinskih interesa.Kao to je pomorsko osiguranje najstarija grana osiguranja, tako se je i reosiguranje prvo pojavilo upomorstvu i tada je jednim Zakonom iz 1746. godine bilo zabranjeno u Engleskoj, da bi MarineInsurance Act. (MIA) iz 1906. godine ustanovio princip da svaki originalni osiguratelj imaosiguravajuci interes na rizicima koje je preuzeo, pa da zato ima pravo na njihovo reosiguranje.

Ugovor o reosiguranju je samostalan ugovor i nije povezan, niti proizilazi iz osnovnog (originalnog)ugovora o osiguranju. To znaci da osiguranik ne moe da ima direktan zahtjev prema reosiguratelju,

vec samo prema svom osiguratelju, poznatom kao originalni osiguratelj. To je ugovor kojim osnovniosiguratelj prebacuje na drugog osiguratelja cijeli rizik ili, najcece, dio rizika koji je preuzeo odugovaraca osiguranja. Medjutim, od pravila medjusobne nepovezanosti ova dva ugovora postoji


6/80

izuzetak u slucaju insolventnosti originalnog osiguratelja, kada je reosiguratelj duan da plati, kakosvoj dio tako i dio obaveze originalnog osiguratelja.

VRSTE UGOVORA O REOSIGURANJU. Ugovor o reosiguranju moe se zakljuciti u principu nadva nacina i to kao proporcionalno i neproporcionalno reosiguranje.

Pod ugovorima o proporcionalnom reosiguranju podrazumijevaju se takvi ugovori na osnovu kojih

reosiguratelji prima odredjeni dio premije na koju osiguratelj ima pravo, u odnosu na osiguranike, i uistoj srazmjeri preuzima obavezu da objeteti osiguratelja ako ovaj postane obavezan da svomosiguraniku isplati naknadu iz osiguranja.

U ovu grupu ugovora o reosiguranju spadaju ugovori o reosiguranju srazmjernog dijela rizika tzv.kvotno reosiguranje (quota share reinsurance) i ugovori o reosiguranju vika rizika tzv. ekscedentnoreosiguranje (surplus reinsurance).

Reosiguranje srazmjernog dijela rizika predstavlja, posmatrano sa stanovita tehnike reosiguranja,najednostavniji nacin sprovodjenja reosiguranja. Za ovaj oblik reosiguranja karakteristicno je toreosiguratelj ucestvuje u svim poslovima osiguratelja na koje se, s obzirom na njihovu vrstu, proteedejstvo reosiguranja, a bez obzira na to da li su oni mali ili veliki.

Za razliku od reosiguranja srazmjernog dijela rizika, koje dejstvuje uvijek kad je u pitanju posaodirektnog osiguranja odredjene vrste, bez obzira na velicinu posla, ugovori o reosiguranju vika rizikadejstvuju tek onda ako osigurana suma ili vrijednost osiguranog interesa u ugovoru o osiguranju nakoji se protee dejstvo reosiguranja prelaze odredjenu granicu, odredjeni samopridraj osiguratelja.

Pod ugovorom o neproporcionalnom reosiguranju podrazumijevaju se takvi ugovori na osnovu kojihreosiguratelj prima odredjenu premiju, a preuzima obavezu da ucestvuje u nadoknadama iz osiguranjakoje osiguratelj bude obavezan da isplati osiguranicima ili korisnicima osiguranja, ali samo ako tanaknada premai iznos samopridraja osiguratelja. Prema tome, po sistemu reosiguranja vika tetereosiguratelj ce ucestvovati samo ako je teta tako velika da premauje samopridraj osiguratelja. Utakvom slucaju, kao kod odbitne franize u direktnom osiguranju, citav viak tete preko

samopridraja osiguratelja pada na reosiguratelja (excess of loss reinsurance).

Pri reosiguranju vika gubitka,(stop loss reinsurance) dakle, drugog vida neproporcionalnogreosiguranja, ne uzimaju se u obzir pojedinacne naknade koje osiguratelj treba da isplati, kao to je toslucaj kod reosiguranja vika tete, nego se obaveza reosiguratelja utvrdjuje s obzirom na ukupnirezultat poslovanja osiguratelja u onoj vrsti osiguranja na koju se protee dejstvo ugovora oreosiguranju vika gubitka. Ako je u jednoj godini osiguratelj u toj vrsti osiguranja zabiljeio gubitak,reosiguratelj je obavezan da mu taj gubitak nadoknadi. Nije od znacaja da li je gubitak rezultat nekekatastrofalne tete ili niza manjih teta.

Saosiguranje i reosiguranje su od posebnog znacaja za osiguranje predmeta, odnosno imovine velikevrijednosti. Saosiguranje i reosiguranje narocito dolaze do izraaja kod transporta i to posebno upomorskom i vazduhoplovnom osiguranju kod osiguranja odnosnih transportnihsredstava.Saosiguranju se takodje pribjegava u slucajevima osiguranja kada je teko unaprijedpredvidjeti velicinu rizika i teta.Saosiguranje i reosiguranje medjusobno se ne iskljucuju.

ORGANIZACIJA I FUNKCIONISANJE TRITA OSIGURANJA

U najirem smislu izjednacenje rizika postie se na svjetskim tritima osiguranja. Na tim tritimaobavljaju se poslovi osnovnog (orginalnog) osiguranja kao i poslovi reosiguranja.

Odredjene organizacije osiguranja, pa i trita osiguranja, ujedinjuju se u pulove osiguranja radi

pokrivanja i mogucnosti nadoknade najvecih rizika i katastrofalnih teta koje otuda mogu proisteci.Sutinski, svjetska trita osiguranja imaju karakter i velikih finansijskih trita koja su po svojimpotencijalima ravna, ako ne i jaca od bankarskih trita u svijetu.


7/80

Najveca trita osiguranja nalaze se u najrazvijenijim zemljama (i u vodecim svjetskim metropolama)kao to su: Engleska, SAD, Francuska, vajcarska, Japan, Hon Kong ili Singapur. Od svih trita upobrojanim dravama najvece je Londonsko trite osiguranja. Londonsko trite osiguranjanajpoznatije je i po tome to ima vodecu ulogu u transportnim, a posebno pomorskim osiguranjima iosiguranju avijacije.

Pod terminom Londonsko trite osiguranja podrazumijevaju se dva trita.

Prvo je Londonski Lojd (Lloyd of London) kao vodece ali i najspecificnije trite osiguranja u svijetu,a drugo je tzv. kompanijsko trite. Kompanijsko trite razvilo se je kasnije od Lojda, u XIX vijeku udoba razvijenog kapitalizma kada su vodecu ulogu u privrednom ivotu uopte, pa tako i u osiguranju,pocele preuzimati kompanije organizovane kao akcionarska drutva. Tako je u Londonu izraslodesetak velikih osiguravajucih akcionarskih drutava koja se i danas bave poslovima osiguranja. Nekeod ovih kompanija su specijalizovane,na primjer, samo za poslove reosiguranja.Prema tome, kada se govori o londonskom tritu osiguranja, onda ono obuhvata londonski Lojd kaoposebno i specificno trite, ali i trite koje cine osiguravajuce kompanije.

Znacaj londonskog trita osiguranja ogleda se u velikom doprinosu koje je to trite dalo pravnomregulisanju poslova osiguranja uopte, a posebno transportnog osiguranja. Krajem XIX vijeka uLondonu osiguratelji su osnovali organizaciju sa zadatkom da se bavi donoenjem uslova osiguranja

pod nazivom Institut Londonskih osiguratelja (The Institute of London Underwriters) koji je na sebepreuzeo donoenje uslova osiguranja za cjelokupno londonsko trite za potrebe pomorskog i kasnijetransportnog i posebno vazduhoplovnog osiguranja. Ti uslovi danas su najire prihvaceni uslovi usvijetu. Uslovi osiguranja koje ovaj Institut donosi za pojedine vrste osiguranja poznati su kaoInstitutski uslovi ili Institutske klauzule. Pored uslova londonskog trita od znacaja je pomenuti iAmericke institutske uslove, odnosno klauzule, koji su u upotrebi u pomorskom osiguranju.

Posebno o organizaciji i funkcionisanju Lojda

Prvo, i najznacajnije trite transportnog i pomorskog osiguranja u svijetu od njegovog nastanka pa dodanas, je Londonski Lojd. Ime Lojd potice od kafane koju je drao Edvard Lojd u drugoj poloviniXVII vijeka u blizini londonske luke. Tu su poceli da se skupljaju ljudi zainteresovani za osiguranje

pomorskih brodova i tereta i to, kako oni koji su traili takve usluge, (trgovci i brodari), tako ifinansijski jaki ljudi koji su se upustili u poslove osiguranja i postali osiguratelji. Edvard Lojd osjetio

je za sebe korist od takvog posla i zapoceo je svakodnevno da prisutne snadbijeva poslednjimvijestima iz svih krajeva svijeta koje su se odnosile na pomorsku trgovinu.Kasnije je poceo i sa izdavanjem lista Lloyds News u kome su bile publikovane pomorske vijesti. Usvojoj kafani postavio je jedno veliko zvono (Lutin Bell) koje je zvonilo kod svake velike pomorskekatastrofe i tako obavjetavalo prisutne.

Na taj nacin kafana je postala mjesto okupljanja svih zainteresovanih za pomorska osiguranja i samimtim je formirano trite te vrste.

Londonski Lojd se odrao i pretvorio se u svojevrsnu korporaciju, danas najvece individualno tritepomorskih ali i ostalih imovinskih osiguranja u svijetu. Sva osiguranja koja se primaju kod Lojdatradicionalno se dijele na pomorska (Marine) osiguranja i ostala nepomorska (Non Marine)osiguranja. Danas, Lojd predstavlja i najvece trite osiguranja avijacije.Strogo uzevi to trite spada u non marine dio trita, ali svakako svojim znacajem predstavlja iposebno trite osiguranja avijacije.

Lojd je nekoliko puta mijenjao svoju lokaciju i danas je smjeten u jednom hiper modernomoblakoderu u srcu Londonskog Sitija. Medjutim, Lutin Bell je stalno bio preseljavan i danas se nalaziu toj modernoj zgradi. Svaki potonuli brod osiguran kod Lojda gucijim perom i dalje se unosi uknjigu potonulih brodova, a slubenici Lojda, koji opsluuju stranke, nazivaju se kelneri (waters).

Osnovne karakteristike Lojda od samog pocetka, a i danas, sastoje se u tome da on nije osiguravajucedrutvo vec skup inokosnih osiguratelja, pojedinaca od kojih svaki odgovara samostalno za svojeobaveze. Lojd kao korporacija objedinjava sve te clanove, pojedince, i prua im usluge za njihovouspjeno poslovanje. Lojd ujedno prima i provjerava svakog pojedinca i dozvoljava mu da moe da


8/80

bude osiguratelj u Lojdu. Odredjuje svakom od njih do koje visine moe da prima osiguranje, a svakipojedinac za primljeno osiguranje odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Tek ako ni tada ne budemogao da odgovori svojim obavezama za pokrice odredjenih teta, korporacija Lojda interveniesvojim fondovima koji se formiraju na vie nacina.

Zakljucivanje osiguranje kod Lojda vri se preko njegovih sindikata. Naime, svi osiguratelji pojedinci(names) udrueni su u sindikate i sindikati su ti koji preko strucnih lica poznatih kao vodeci

osiguratelji (Leading Underwriters) zakljucuju ugovore o osiguranju u ime tih sindikata, pa i svakogpojedinog clana odnosnog sindikata.

Kriza koja je krajem 80-tih godina prolog vijeka zahvatila Lojd, zbog iznenadnih povecanih teta,dovela je do prihvatanja, pocev od 1.januara 1994.godine i pravnih lica (privrednih korporacija) kaoclanova Lojda.

Prednjim promjenama se korak po korak mijenjaju odredjene tradicionalne barijere koje su postojale uLojdu (prvo su samo mukarci gradjani Ujedinjenog Kraljevstva mogli da budu clanovi Lojda, pazatim, ene, a posle i stranci), ali da se pri tome ne mijenja osnovni princip na kome je Lojd iosnovan, o skupu osiguratelja koji individualno snose svoje obaveze.Ipak, uvodjenjem pravnih lica kao clanova Lojda njihova odgovornost postala je ogranicena do iznosa

kojim ulaze u Lojd, a takva mogucnost pruena je i individualnim osigurateljima. Nakon izvrenihreformi broj sindikata u okviru Lojda drasticno se je smanjio, a ucece pravnih lica u ukupnomosiguranju koje se prima kod Lojda bitno se je povecalo.

Pored redovnih osiguranja u transportu, a posebno u pomorstvu, postoji i specificna organizacija onihinstitucija koje se bave osiguranjem odgovornosti. To su tzv. organizacije za uzajamna osiguranjapoznata jo kao klubovi za zatitu i nadoknadu (Protecting and Indemnity Clubs).Njihova uloga u pomorskom brodarstvu je od prvorazrednog znaaja i oni ce kasnije biti posebnoobradjeni.

POJAM, ISTORIJSKI RAZVOJ I IZVORI TRANSPORTNOG OSIGURANJA

Uopte pojmu, nazivu i karakteristikama transportnog osiguranja

U okviru svih osiguranja i to prvenstveno osiguranja imovine, ali i osiguranja lica, izdvaja se i

transportno osiguranje. U okviru velikih osiguravajuih kompanija transportno osiguranje je, po

pravilu, posebno izdvojeno, odnosno ima svoje posebne fondove koji mogu da imaju i svojstvo

pravnog lica.

Vodea grana u okviru transportnog osiguranja je pomorsko osiguranje. Pomorsko osiguranje je

nesporno, najstarija, i svakako jedna od vodeih grana u osiguranju uopte. je, naravno, i dovelo

do zakonskog regulisanja i prouavanja pomorskog osiguranja kao samostalne grane osiguranja. Stim u vezi, treba imati u vidu injenicu da su transportaa osiguranja, a posebno pomorsko, ta koja

su se prva pojavila i da otud postoji tradicionalna izdvojenost ove grane osiguranja, pa se skoro i ne

trae posebna objanjenja za izdvojeno postojanje i funkcionisanje ove vrste osiguranja.

Posebnosti doprinosi i znaaj koji imaju transportne aktivnosti u okviru privrednog i drutvenog

ivota i posebno visoke ekonomske vrijednosti koje su angaovane u transportu.

Medjutim, osnovni razlog, koji odredjuje i sam pojam transportnog osiguranja, jeste postojanje

specifinih transportnih rizika i oni vie od svega ostalog uslovljavaju izdvajanje transportaog

osiguranja u posebnu granu osiguranja radi pruanja zatite od tih rizika. Prema tome, transportno

osiguranje moemo oznaiti kao osiguranje protiv transportnih rizika.Ovo shvatanje je najire

prihvaeno, kako u zakonskim definicijama, tako i u teoriji osiguranja.

Pored ovih osnovnih, panju zavreuju jo dvije osobine transportnog osiguranja.


9/80

Transportno osiguranje je vrlo razvijena i znaajna drutvena i privredna djelatnost sa posebnim

nainom organizacije i poslovanja i taj segment takoe ini njegovu specifinost u odnosu na druge

grane osiguranja. Ovaj razlog je u osnovi tehnike prirode i iskazuje se kao potreba za posebnom

strunou za rad na poslovima ove vrste osiguranja. Pravila koja vae za transportna osiguranja

vrlo su sloena i brojna, i znatno se razlikuju od pravila koja vae u osiguranju uopte. Otuda se od

kadrova koji rade u transportnom osiguranju iziskuju specijalna znanja.

Posebnu karakteristiku transportnog osiguranja vie nego u drugim granama osiguranja ini i

njegov meunarodni, internacionalni karakter. Internacionalizacija transportnog osiguranja u

direktnoj je vezi sa njegovim osnovnim zadatkom da osigurava od transportnih rizika, koji su esti

i vrlo veliki, tako da, po pravilu, nacionalne osiguravajue organizacije ne mogu da raspolau

dovoljnim kapitalom za pokrie svih moguih teta koje mogu da pretrpe brodovi i vazduhoplovi i

tereti koje osiguravaju domae organizacije. Zbog navedenog, posao transportnog osiguranja

odvija se na jedinstven nain skoro svuda u svijetu, redovno prema pravilima koja su usvojili

vodei svjetski osiguratelji.

Pojam transportnog osiguranja moemo shvatiti kao jedinstveni pojam, ali i kao pojam koji

objedinjava vie vrsta osiguranja u pojedinim granama transporta. Tako se govori posebno pomorskom odnosno plovidbenom osiguranju, osiguranju u vazdunom saobraaju i osiguranju

kopnenih prevoza (osiguranje prevoza robe u eljeznikom i drumskom saobraaju).

Naziv transportno osiguranje u jugoslovenskoj pravnoj nauci, a i danas u dravama nastalim

raspadom Jugoslavije, dosta je iroko usvojen pa se postavlja pitanje da li se radi jedinstvenoj

oblasti, odnosno grani osiguranja. Naslon za ovakva shvatanja u naem pravu sadran je u stavu da

se opti ugovor osiguranju koji regulie ZOO ne primjenjuje na plovidbeno osiguranje, kao ni na

druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila plovidbenom osiguranju. U vazdunoj plovidbi

primjenjuju se odredbe ugovora plovidbenom osiguranju osim odredaba osiguranju brodova.

Dakle, u naem pravu postoje posebne norme za osiguranje brodova i vazduhoplova, dok su normeza osiguranje robe zajednike za sve vrste prevoza, pa proizilazi da osiguranje robe u prevozu

regulie plovidbeno osiguranje, a to se sve podvodi pod pojam transportno osiguranje.

Na medjunarodnom tritu osiguranja ne moe se govoriti jedinstvenom pojmu i uopte terminu

transportnog osiguranja. Veje reeno da se na londonskom tritu osiguranja odvojeno sprovodi

pomorsko osiguranje i osiguranje avijacije, pa ako na tom tritu, kao i na drugim zna ajnim

tritima osiguranja u svijetu dolazi do upotrebe termina transportno osiguranje, on se upotrebljava

kao osiguranje transporta (insurance of transport) ime se oznaava osiguranje robe u transportu

(insurance of transit).

Vazduhoplovno osiguranje nespomo, istorijski posmatrano, naslanja se na pomorsko kao starije.Slinost rizika je velika, ali ne i uvijek identina. Poseban znaaj ima osiguranje odgovomosti, gdje

primat ima osiguranje odgovomosti za tjelesni integritet putnika, kao i osiguranje vanugovornme

odgovomosti za tete koje vazduhoplovi priine na zemlji. Ratni i politiki rizici u

vazduhoplovstvu su specifini, itd. Vazduhoplovno osiguranje ili osiguranje avijacije kako na

unutranjem, tako i medjunarodnom planu mogue je posmatrati kao dio transportnog osiguranja,

ali i kao samostalnu granu osiguranja.

PREDMET I PODJELA TRANSPORTNOG OSIGURANJA

Predmet transportnog osiguranja kao posebne grane osiguranja oznaava ukupnost, odnosno obim

pokria koji ta grana prua i obuhvata. Radi se, prije svega, osiguranju transportnih sredstava,

pomorskih i rijenih brodova i vazduhoplova. Zatim, transportno osiguranje obuhvata osiguranje


10/80

prevoza robe bez obzira na vrstu prevoznog sredstva, osiguranje odgovomosti prevozioca za tete

koje priini svojim aktivnostima treim licima, kao i osiguranje drugih interesa u transportu.

Osiguranje transportnih sredstava poznato je pod nazivom kasko osiguranje. U okviru

transportnog osiguranja postoji:

- pomorski kasko (osiguranje pomorskih brodova),

-

avionski kasko (osiguranje vazduhoplova),

- rijeni kasko (osiguranje rijenih brodova i drugih

plovila unutranje plovidbe)

U engleskoj terminologiji za kasko osiguranja koristi se termin Hull Insurance u svim naprijed

nabrojanim vrstama osiguranja.

Pomorski i rijeni kasko mogu se jedinstveno posmatrati, pa se u skladu sa naim zakonom

oznaavaju kao plovidbeni kasko, jer se odredbe za osiguranje brodova odnose, kako na morske,

tako i brodove unutranje plovidbe.

Osiguranje robe prevozu poznato je pod nazivom osiguranje karga ili kargo osiguranje(Cargo Insurance). vrsta osiguranja postoji u svim granama transporta bez razlike. Kargo

osiguranje, prema tome, s obzirom na prevozno sredstvo kojim se transport vri moe se podijeliti

na pomorski, rijeni (plovidbeni), eljezniki, kamionski i avionski kargo. Kod kargo osiguranja

znaajno je napomenuti da se i osiguranje potanskih poiljki smatra kargo osiguranjem bez obzira

na specifinosti koje ta vrsta osiguranja ima, ali da od tog pravila ima i izuzetaka.

Osiguranje odgovornosti. Posebnu granu transportnog osiguranja ini osiguranje odgovomosti

transportera prema treim licima. Ova vrsta osiguranja karakteristina je, kako u pomorskom, tako i

u vazduhoplovnom osiguranju, mada je organizaciono drugaije uredjena.

Mogua je podijela transportnih osiguranja i prema vrsti rizika koji su pokriveni i tako posmatranonajvanija podijela bila bi, s jedne strane, na redovna transportna osiguranja (redovna pomorska i

redovna osiguranja avijacije) i na ratna i politika osiguranja u tim istim oblastima.

ISTORIJSKI RAZVOJ TRANSPORTNOG OSIGURANJA

Osiguranje kao privredna djelatnost u savremenom znaenju razvilo se je tokom XVIII i XIXvijeka, dakle, svoj puni razvoj dostiglo je u razvijenom kapitalizmu.Istorijski posmatrano, prvi primitivni oblici osiguranja nastali su mnogo ranije, s prvobitnim

razvojem ljudskog drutva. Pojedine oblike kolektivnog snoenja rizika i raspodjele teta na vie

uesnika nalazimo jo u starom vijeku. lanovi pojedinih profesionalnih udruenja (gildi) od svojih

zarada stvarali su posebne fondove kako bi mogli da zbrinu sebe, svoje porodice ili pak svojeposlovanje. U Kini, takodje u starom vijeku, trgovci koji su svoju robu prevozili rijekom

Jangcekjang nikada nisu svoj teret transportovali samo jednom laom (amcem ili brodicom), ve

su ga uvijek rasporedjivali u nekoliko i na taj nain obezbjedjivali sigumost barem jednog dijela

tereta. Naime, ukoliko bi jedna ili vie laa potonule uslijed hirovitosti velike rijeke, ili bile

opljakane uslijed napada razbojnika (to je bio vrlo est sluaj), ostale lae bi stigle na odredite

sa teretom u neoteenom stanju.

Vrlo rano javljaju se, kao kratkoroni zajmovi sa zalonim pravima i vrlo visokim kamatama,

zajmovi poznati pod nazivom Bottomory, za uzimanje zajma na brod i Respodentia, za

uzimanje zajma na robi, i seu u tako davna vremena kao to je 4000 godina prije nove ere, kada seje u Vavilonu praktikovao ovaj oblik zajma kod karavanskih prevoza robe, da bi bio ozakonjen i u

Hamurabijevom zakoniku.


11/80

U pomorstvu razvio se je i specifini oblik osiguranja brodova i tereta poznat kao pomorski zajam.

Bankari, odnosno bolje rei lihvari, finansirali su svojim sredstvima odredjeni pomorski poduhvat

tako to su davali zajam na brod ili robu, ili na jedno i drugo, prije poetka putovanja. Pri tome,

preuzimali su na sebe rizik da mogu da ostanu bez pozajmljenog novca ukoliko putovanje

propadne, odnosno brod se ne vrati u matinu luku. Vlasnik broda, koji je u to vrijeme istovremeno

bio i vlasnik tereta, u takvom sluaju nije bio duan da pozajmljeni novac vrati. Medjutim, ukoliko

bi pomorski poduhvat uspio i brod se sretno vratio vlasnik broda je vraao pozajmljeni novac savrlo visokom kamataom koja je ila i do 50% uzete pozajmice. Ovaj oblik zalonog pomorskog

zajma bio je poznat kao feanus nauticum, kojeg su prvi uveli Feniani 1600. godine prije nove

ere.

Pored pomorskog zajma u rane forme pomorskog osiguranja moemo ubrojiti i razne oblike

snoenja zajednikog rizika od strane zainteresovanih uesnika u zajednikom plovidbenom

poduhvatu. je, prije svega, poznati i do danas odrani institut zajednike ili generalne havarije,

koji je nastao na ostvru Rodosu negdje izmedju 900. i 700.g. prije n.e. i otuda je poznat kao

Rodoski zakonik (Lex Rhodia de Iactu), koji se po prvi put pismeno pominje u Justijanovom

kodeksu.Kada je rimski papa Grgur IX 1234.godine svojim dekretom (Decretable Navigandi) zabranio

pomorski zajam zbog previsokih kamata, zatiti pomorskog preduzetnita moralo se je pri i na

drugi nain, putem direktnog ugovornog odnosa koji je pruao zatitu od rizika pomorske plovidbe.

Poetak razvoja ovog ustvari, pravog, odnosno jednog novog do tada nepoznatog ugovomog

odnosa (stvaranje ugovora osiguranju) vezuje se za XIV vijek i sa time se uglavnom svi izvori i

autori slau. Medjutim, kada se radi mjestu gdje se je po prvi put poelo praktikovati pomorsko

osiguranje, odnosno gdje je zakljuen prvi takav ugovor, onda tome postoji odredjeni spor. Po

jednima, pomorsko osiguranje kao poseban pravni posao, prema raspoloivim izvorima, prvo se

razvilo u Flandriji u gradu Briu (Bruges) gdje je 1310. godine osnovano drutvo za pomorsko

osiguranje pod nazivom Komora osiguranja. Prema drugima (italijanski autori) tvrdnje u korist

Bria ne bi bile autentine i ti autori navode da se je pomorsko osiguranje u svom dananjem

znaenju i formi razvilo u Italiji, pozivajui se da je u Djenovi donijet prvi zakonski propis iz

pomorskog osiguranja 1369.godine, te da se u Djenovi i u Pizi (1384) uvaju najstarije poznate

polise pomorskog osiguranja.

Na pravo prvenstva u vezi sa uvodjenjem pomorskog osiguranja pretenduju i Portugalci, navodei,

inae nepotvrdjeni, jo raniji datum - 15. maj 1298. godine, mada, ini se, da stvarnih dokaza

postojanju nekih vrsta pomorskog osiguranja (obavezna uzajamna osiguranja brodova od preko 500

tona) u Portugaliji nema prije II polovine XIV vijeka. Kao zemlja u kojoj se vrlo rano pojavilo

pomorsko osiguranje pominje se i panija (gradovi Burgosa, Sevilja i Barcelona).

Zbog svega to je naprijed izneto u vezi sa nastankom pomorskog osiguranja u pojedinim

evropskim dravama neki autori, ini se, s pravom, ne daju prvenstvo ni jednoj od iznetih tvrdnji,

venavode da je pomorsko osiguranje praktikovano veu XIV vijeku u Italiji, Flandriji, Portugaliji

i paniji.

Na istonoj obali Jadrana, najvei doprinos razvoju pomorskog osiguranja dala je Dubrovaka

republika. Najstarija polisa osiguranja koja se uva u arhivu Dubrovnika po domaim izvorima je

1395. godine,a po stranim, iz 1406.godine. Ipak, u svjetskim razmjerama najpoznatiji je

Dubrovaki zakon pomorskom osiguranju iz 1568. godine (Ordo super assecuratoribus), kao

vjerovatno najstariji cjelovit tekst regulisanju pomorskog osiguranja uopte u svijetu.U kontinentalnom dijelu Evrope, pravo osiguranja, zajedno sa ostalim dijelovima pomorskog prava


12/80

regulisano u okviru trgovakih zakona vodeih buroaskih drava tog vremena (francuski Code de

commerce, nemaki HGB, itd.). u novije vrijeme (XX vijek) poinju se u Evropi donositi

posebni zakonodavni akti samo za oblast pomorstva, pa tako i pomorskog osiguranja.

Medjutim, i pored injenice to je pomorsko osiguranje nastalo na kontinentu u Evropi u XIV

vijeku, Engleska je ta koja se s pravom smatra domovinom modemog pomorskog osiguranja.

Praksa osiguranja brodova i tereta prenijeta je, uostalom, kao i mnoga druga znanja, sa kontinenta

u Englesku, vrlo rano od strane italijanskih doseljenika (Lombarda) da bi je Englezi kasnije, dalje

razvili, proirili i usavrili i na taj nain postali, i do danas ostali, vodea nacija u pomorskom i

uopte, transportaom osiguranju.

Konano uobliavanje modemog pomorskog osiguranja i njegovo dovodjenje na dananji stepen

organizovanosti funkcionisanja u Engleskoj vezuje se za drugu polovinu XVII vijeka i pomenutu

kafanu Edvarda Lojda. Kafana je, verovatao osnovana negde odmah posle velikog poara koji je

unitio London 1666.godine. Medjutim, Londonski Lojd, onakav kakav je danas, dakle, najvea

svijetska korporacija individualnih osiguratelja, nastao je, ipak, mnogo kasnije. Posjetioci Lojda

okupili su se 1771. godine i osnovali prvi Lojdov komitet, a njegov rad vezan je za doprinos

mnogih istaknutih pojedinaca. Smatra se da je John Julijus Angerstein ustvari tvorac modemeLojdove korporacije u dananjem smislu rijei (1735-1823), pa se zbog toga on naziva i ocem

Lojda. Medjutim, kao to je poznato, ime Edvarda Lojda nepovratno i bez nastojanja da se mijenja,

ulo je u istoriju i danas se njime ova korporacija obeleava.

IZVORI PRAVA TRANSPORTNOG OSIGURANJA

Najvaniji izvori prava u osiguranju uopte jesu zakoni i uslovi osiguranja. Pored toga, kao i u

ostalim oblastima prava, to su obiaji, sudska praksa i pravna nauka. Posebnu karakteristiku

osiguranja ine uslovi osiguranja. Nae domae osiguranje ima opte uslove osiguranja i posebne

uslove za pojedine vrste osiguranja. Transportno osiguranje, takodje, ima sve naprijed nabrojane

pravne izvore, ali i svoje specifine i nezavisne izvore od optih izvora prava osiguranja, medju

kojima se posebno istiu specifini izvori na medjunarodnom tritu transportnog osiguranja.

Kada se radi zakonu kao pravnom izvoru u osiguranju, prvo treba naglasiti da se u literaturi

ukazuje na postojanje dvije vrste zakonskih izvora i to, na zakone statusnog karaktera u oblasti

osiguranja i, na obligaciono-pravne izvore. Izvorima statusnog karaktera regulie se organizacija

osiguranja kao specifine poslovne djelatnosti u svakom nacionalnom pravu i to je predmet

razmatranja prava osiguranja kao opte discipline, pa se tim izvorima i uopte statusnim

karakterom osiguranja neemo baviti, sem ukoliko to nije potrebno, posebno kada se ima u vidumedjunarodni aspekt transportnog osiguranja.

Zakon kao izvor prava transportnog osiguranja

Zakon, kao obligaciono-pravni izvor u pravu transportnog osiguranja, posmatrano uporedno-

pravno postoji u veini drava, u prvom redu, u oblasti pomorskog osiguranja. Donijeti su ili

posebni zakoni za oblast pomorskog osiguranja kao to je to sluaj u Velikoj Britaniji ili

Francuskoj, ili, pak, to je ei sluaj ugovor pomorskom osiguranju regulisan je u okviru

pomorskih kodeksa i to je sluaj u Italiji, Rusiji (prije u Sovjetskom Savezu), Poljskoj, Grkoj,

Hrvatskoj i u Cmoj Gori, a ima drava koje to ine u svojim trgovakim gradjanskim zakonima.

Na Zakon pomorskoj i unutranjoj plovidbi regulie ugovor plovidbenom osiguranju. Radi se


13/80

zajednikom i u najveem dijelu jedinstvenom regulisanju pomorskog i osiguranja u unutranjoj

plovidbi, pa otuda i naziv ugovor plovidbenom osiguranju .

Uslovi osiguranja

Uopteno o uslovima

Posebnu karakteristiku naina regulisanja poslovnog odnosa u materiji osiguranja i zakljuivanjaugovora osiguranju ine tzv. uslovi osiguranja. Sve grane i vrste osiguranja imaju svoje uslove

koji odredjuju sadrinu poslovnog odnosa u pitanju. Kod nas postoje opti (generalni) uslovi

osiguranja i posebni uslovi za svaku vrstu osiguranja. Opte i posebne uslove utvrdjuju

osiguravajue organizacije i po njima posluju, a njihovim objelodanjivanjem ine ih poznatim i

pristupanim i osiguranicima. Medjutim, ova pretpostavka da su uslovi poznati ne postoji

unaprijed, jer zakon nalae osiguratelju obavezu da prilikom zakljuivanja ugovora uslove urui

osiguraniku uz sankciju da e se u protivnom ugovor ravnati samo po polisi osiguranja.

Opti uslovi se donose po pravilu za vie grana osiguranja, ali mogu se donositi i za pojedine grane,

dok su posebni uslovi specifini za svaku vrstu osiguranja i ustvari predstavljaju ponudjene

odredbe za zakljuivanje toga ugovora, odnosno njegovu sadrinu. U naem pravu za transportnoosiguranje postoje uslovi za kopneno osiguranje, medjutim, ti uslovi su proireni i stvamo se

primjenjuju na sve prevoze robe u domaem saobraaju, izuzev na pomorske prevoze.

Razna trita osiguranja imaju svoje uslove, ali i u domenu donoenja uslova osiguranja u

transportu, a posebno u pomorstvu, najpoznatije je londonsko trite. Uslove osiguranja na tom

tritu u oblasti pomorskog osiguranja donosi Institut londonskih osiguratelja.

Uslovi pomorskog osiguranja

Nastanak i razvoj modernog pomorskog osiguranja vezuje se za londonsko trite osiguranja, za

Institut londonskih osiguratelja, ali u prvom redu, za londonski Lojd i Lojdovu SG polisupomorskog osiguranja, koja je u sebi sadrala uslove ugovora pomorskom osiguranju, ali su

kasnije institutske klauzule dodavane kao dodatak (suplement) uslovima polise. Iz ovakve prakse

na londonskom tritu i bogate sudske prakse koja se je u vezi sa tim razvila, nastao je i engleski

Zakon pomorskom osiguranju 1906. godine. Reformom na tom tritu za teret iz 1982. i za

brodove iz 1983. godine prihvaena je nova pomorska polisa bez sopstvenih uslova (blanko polisa),

institutske klauzule sada sadre sve osiguravajue uslove za pojedine vrste osiguranja, tako da

svaki komplet klauzula predstavlja sadrinski zaokruen sistem uslova koji slui za zakljuenje

odredjenih vrsta ugovora u pomorskom osiguranju.

Brojni su setovi institutskih klauzula koje nudi londonsko trite. Moe se slobodno rei kolikovrsta mogunosti za sklapanje ugovora u domenu pomorskog osiguranja ima toliko isto i modela

institutskih klauzula. Za osiguranje brodova postoje dvije vrste klauzula: klauzule za osiguranje

brodova na puno pokrie i na ue pokrie. U oba sluaja osiguranje je mogue zakljuiti na vrijeme

i na putovanje. Kod osiguranja brodova na ue pokrie takodje postoje dva seta klauzula od kojih

jedan set prua pokrie samo protiv potpunog gubitka broda. Sve ove klauzule odnose se na

osiguranje brodova protiv redovnih pomorskih rizika. Redovno, ako ne postoje razlozi da

brodovlasnici izaberu neku drugu vrstu pokria, pomorski brodovi protiv pomorskih rizika

osiguravaju se prema klauzulama na vrijeme i na puno pokrie (Institute Time Clauses - Hulls).

Roba u prevozu prema institutskim uslovima osigurava se sa tri mogua seta klauzula , i C.

Klauzule A pruaju najire pokrie. Radi se tzv. osiguranju protiv svih rizika (Against All

Risks), a kompleti i pruaju neto ue pokrie i to protiv imenovanih rizika.


14/80

Pored klauzula za osiguranje brodova i robe protiv pomorskih rizika postoje i posebne klauzule za

osiguranje rizika rata i trajka i to posebno za osiguranje brodova, a posebno za robu.

Za osiguranje brodova protiv pomorskih rizika 1995. godine donijete su dopune klauzula iz 1983, a

2003. godine londonsko trite usvojilo je nove klauzule za osiguranje brodova protiv pomorskih

rizika nazvavi ih Medjunarodne klauzule. Za osiguranje robe danas su na snazi Klauzule iz

2009.godine.

U domenu osiguranja brodovlasnikove odgovomosti udruenja za uzajamno osiguranje pruaju

usluge osiguranja svojim lanovima na osnovu uslova koje donosi svako takvo udruenje. Ti

uslovi, koji su inae meusobno vrlo slini, nazivaju se pravilima poslovanja takvih udruenja

(Rules of Practice).

U oblasti prava pomorskog osiguranja nikada nije bilo pokuaja da se donese odgovarajua

medjunarodna konvencija. Meutim, sticanjem nezavisnosti veliki broj novoosnovanih drava, u

prvom redu Afrike i Azije, ukljuio se u svjetski trgovinski sistem, a mnoge od njih stvorile su i

sopstveno brodarstvo. Na njihovu inicijativu, a kako se navodilo, zbog komplikovanosti postojeeg

sistema pomorskog osiguranja, za ije sprovodjenje, izmedju ostalog, nisu imali dovoljno strunih

kadrova, UNCTAD je formirao radnu grupu za izradu model klauzula za pomorsko kargo i kasko

osiguranje, kako bi i ova materija na izvjestan nain bila unifikovana na medjunarodnom planu.

Kada se radi pomorskom kargu dolo se do saglasnosti, pa su uslovi za osiguranje robe u

pomorskom prevozu po irini pokria podijeljeni u tri seta klauzula (, i C). Ovi uslovi skoro su

identini sa A,B,C uslovima koji su donijeti i na londonskom tritu osiguranja,a i sa usvojenim

rjeenjima u francuskom pravu.

Rad na izradi uslova za osiguranje brodova pokazao se sloenijim. Naime, u ovom, osnovnom

segmentu pomorskog osiguranja, engleski i francuski sistemi dosta se razlikuju, a francuski sistem

ima uticaja na odredjeni krug drava, u prvom redu, na neke afrike i latino-amerike. U okviruUNCTAD-a ove razlike nisu mogle da se prevazidju, pa se rad zavrio usvajanjem dva modela

klauzula.

Obe grupe klauzula (kasko i kargo) usvojene su 1985. godine. Sutinski posmatrajui ih kao izvor

prava, radi se modelu klauzula koje stoje na slobodnom raspolaganju osiguranicima i

osigurateljima na svim tritima osiguranja u svijetu, ali, naravno, nemaju obaveznu snagu.

Ustvari, najvei doprinos UNCTAD-ovog napora treba da bude da donijeti modeli klauzula mogu

da poslue kao uzor za donoenje uslova osiguranja pomorskih brodova i tereta u nacionalnim

zakonodavstvima pojedinih drava.

Kao to je naprijed reeno, nije postignuta saglasnost jedinstvenim klauzulama za osiguranjebrodova zbog toga to su eksperti engleskog trita osiguranja insistirali da se u uslovima navedu

taksativno osigurani rizici, dok su eksperti mnogih kontinentalnih trita osiguranja, u prvom redu,

francuski, eljeli da se i brodovi osiguravaju po sistemu pokria protiv svih rizika. Kako su obje

strane ostale pri svojim gleditima, neminovno je bilo da se izrade dva kompleta klauzula, s time

to se vodilo rauna da irina pokria u oba kompleta po mogunosti bude jednaka, odnosno u

najmanju ruku priblino jednaka. Komplet ije su usvajanje zastupali engleski eksperti u osnovi je

izjednaen sa kompletom institutskih klauzula na londonskom tritu osiguranja.

Ipak, koliko-god se nastojalo nije se u cijelosti uspjelo da irina pokria u oba UNCTAD-ova

kompleta bude ista. Tako, na primjer, u kompletu imenovanih rizika kod pokrivanja opasnosti moraukljuene su sve plovidbene nezgode na moru, ali ne i na unutranjim plovnim putevima, gdje je

izuzetak napravljen samo kod sudara i udara koji se posebno predvidjaju kao osigurani rizici. Kod


15/80

kompleta za osiguranje protiv svih rizika, medjutim, pokrivene su sve plovidbene nezgode bez

obzira da li one nastaju za vrijeme plovidbe po moru ili na unutranjim plovnim putevima.

Znaajna razlika ova dva kompleta sastoji se u tome to su po kompletu za osiguranje protiv svih

rizika osiguranici duni samo da dokau da je nastala neka vanredna teta za vrijeme trajanja

osiguranja, bez obzira na uzrok same tete s tim da na osiguratelja pada terete dokazivanja da su u

pitanju tete koje su iskljuene iz osiguranja. Suprotno, po kompletu klauzula za osiguranje

imenovanih rizika osiguranik je taj koji treba da dokae da su tete nastale za vrijeme trajanja

osiguranja i da su one posledica nekog od osiguranih rizika. Takvo stanovite posledica je inae

postojee sudske prakse u ovoj oblasti, ali, u ovim medjunarodnim klauzulama to je i izriito

navedeno.

Obiaji kao izvor prava

Obiaji se u osiguranju smatraju dopunskim izvorom prava, ali kada se radi pomorskom i uopte

transportnom osiguranju istie se da obiaji kod ovih osiguranja imaju vei znaaj nego u

osiguranju uopte i to kako u odnosu na imovinska osiguranja i osiguranja lica, tako i ivotnih

osiguranja. Ovakav znaaj posebno se pridaje poslovnim obiajima koji imaju dugu i uhodanu

tradiciju, posebno u medjunarodnom pomorskom osiguranju. Radi se stvorenoj poslovnoj praksi

prilikom zakljuivanja ugovora, ispostavljanja dokumenata, konstatacije i likvidacije teta gdje

zakonski propisi i institutske klauzule ni izdaleka ne sadre sve mjere i postupke koji ine sadrinu

procesa praenja i likvidacije teta u pomorskom osiguranju. Putem usvajanja odredjenih poslovnih

pravila osiguratelji ponekad mjenjaju i obim pokria za pojedine vrste teta. Tako stvoreni poslovni

obiaji i praksa posebno su obuhvaeni rjeenjima usvojenim u Medjunarodnim institutskim

klauzulama za osiguranje brodova iz 2003. godine, ime se nastoje kodifikovati postojei poslovni

obiaji i praksa, koja je do tada bila rezervisana i ponekad poznata samo osigurateljima.Sudska praksa

Sudska praksa u dravama precendentnog prava redovni je izvor prava, jer su sudske presude viih

sudova obavezujue za nie, sve dok se stavovi viih sudova ne promjene povodom istog pravnog

pitanja. U pomorskom osiguranju sudska praksa sudova, kako u Velikoj Britaniji, tako i u SAD,

odigrala je veliku ulogu u oblikovanju okolnosti i dogadjaja koji se smatraju pokriveni

osiguranjem, kako kod kaska i karga, tako i kod osiguranja brodovlasnikove odgovomosti. Brojne

sudske presude, uostalom, bile su podloga za prihvatanje i oblikovanje dopuna SG lojdove

pomorske polise, za izradu institutskih klauzula, te, konano, i za donoenje engleskog Zakona

pomorskom osiguranju.

UGOVOR TRANSPORTNOM OSIGURANJU

POJAM, OSOBINE I VRSTE UGOVORATRANSPORTNOM OSIGURANJU

Pojam i definicija ugovora

Transportno osiguranje kao i osiguranje uopte ugovome je prirode. je ugovor izmedju dvije

strane i to izmedju osiguratelja (underwriter ili insurer) tj. organizacije koja se bavi osiguranjem u

transportu i ugovaraa osiguranja. Saglasno tom ugovoru osiguratelj se obavezuje da uz prijem

odredjene naknade, koja se zove premija, izvri pokrie protiv svih ili odredjenih transportnih


16/80

rizika i da u momentu ostvarenja osiguranog sluaja (nastanka osiguranog tetaog dogadjaja) isplati

naknadu pretrpljene tete ugovarau osiguranja ili licu koje je on odredio odnosno koje u trenutku

nastanka osiguranog sluaja ima interes na osiguranom predmetu. Ovakva defmicija ugovora

transportnom osiguranju u odnosu na jednu optu defmiciju ugovora osiguranju, sutinski se

razlikuje po rizicima koje transportno osiguranje pokriva.

to se tie definicija najvie se vezuju za pomorsko osiguranje.

Najpoznatija je, svakako, defnicija koja je sadrana u engleskom Zakonu pomorskom osiguranju -

Marine Insurance Act. iz 1906. godine. U lanu 1. tog Zakona, odredjuje se da se zakljuenjem

ugovora pomorskom osiguranju osiguratelj obavezuje da objeteti osiguranika na nain i do

visine kako je odredjeno ugovorom, ili polisom, protiv gubitaka svojstvenih pomorskom

poduhvatu. Slina, ali ipak neto preciznije defmicija, postoji u amerikoj literaturi, gdje se istie

da je ugovor pomorskom osiguranju ugovor kojim osiguratelj za vrijednost plaene premije

prihvata da objeteti osiguranika protiv gubitaka nastalih u odredjenom pomorskom poduhvatu.

Naela ugovora

Utvrdjena dva osnovna naela, na kojima poivaju ugovori pomorskom i uopte transportnom

osiguranju, ime se ukazuje ujedno i na bitne elemente pravne prirode tih ugovora.

Prvo naelo je naelo potpunog obeteenja,a drugo je naelo maksimalno dobre vjere,odnosno

maksimalnog povjerenja(ugovor uberimae fidei).

Naelo potpunog objeteenja

Naelo potpunog objeteenja je u skladu sa vladajuim pristupom u teoriji pomorskog osiguranja

koja, u prvom redu istie da je to ugovor objeteenju. Istie se da je zadatak osiguranja da upotpunosti popravi, reparira svaku tetu koja je posledica osiguranih rizika, odnosno da prui punu

nadoknadu tete. Ovo u potpunosti vai bilo da je reparaciju mogue izvriti putem dovodjenja

oteenog predmeta osiguranja u prvobitno stanje putem popravke (restitutio in integrum) ili putem

davanja novane nadoknade, to je redovan nain likvidacije tete, kako u osiguranju uopte, tako i

u transportnom osiguranju. Pomorsko osiguranje ima za cilj objeteenje, ali ne postie precizno taj

cilj u svim sluajevima. Posebno, iako je to cilj izvrenog osiguranja, puno objeteenje ne postie

se u sluajevima tzv. valutiranih polisa osiguranja kod kojih dolazi do razlike izmedju ugovorene

sume osiguranja i stvame vrijednosti predmeta osiguranja, medjutim, te razlike kod pruanja

objeteenja se zanemaruju s obzirom na takav dogovor medju ugovomim stranamaSlijedei princip koji proizilazi iz ovog naela, sastoji se u zabrani bogaenja iz osiguranja. Naime,

nedozvoljeno je ugovor osiguranju zakljuiti tako da svota osiguranja bude vea od vrijednosti

predmeta koji se osigurava. U tom sluaju u teoriji osiguranja govori se nadosiguranjui ono se

ne priznaje.

Prema tome, ne moe se izvriti vea isplata od stvarne vrijednosti predmeta osiguranja, a kada se

svota osiguranja poklapa sa vrijednou predmeta osiguranja govori se punom osiguranju.

Postoji i podosiguranje i to u sluaju kad je svota osiguranja manja od vrijednosti predmeta

osiguranja. Takvo osiguranje se priznaje, ali uvijek u srazmjemo umanjenom iznosu. Ukoliko u

potpunosti bude izgubljen predmet osiguranja koji je podosiguran isplatie se samo svota

osiguranja, kod djeliminih teta vri se njihovo srazmjemo namirenje saglasno procentu

podosiguranja. Na primjer, ako predmet osiguranja vrijedi 100 000 USD a svota osiguranja 80 000


17/80

USD onda je procenat podosiguranja 20% pa e svaka djelimina teta biti umanjena za taj

procenat.

Takodje je zabranjeno, odnosno ne priznaje se dvostruko i viestruko osiguranje. U praksi je

mogue da se ugovaraosiguranja osigura kod vie osiguratelja. Ukoliko on takvo osiguranje izvri

na nain to e predmet osiguranja koji vredi 100 000 USD osigurati kod dva osiguratelja po

50.000 USD onda se radi saosiguranju i to je dozvoljeno, s time to prema svakom odsaosiguratelja ima samostalan i nezavistan zahtjev. Medjutim, ukoliko se kod dva osiguratelja

osigura za cjelokupnu vrijednost predmeta osiguranja, onda kod ostvarenja osiguranog sluaja

moe svoje potraivanje ostvariti samo od jednog osiguratelju i kad se tako namiri, prestaje

njegovo pravo prema slijedeim osigurateljima i svaki slijedjei osiguratelj iz tog osnova ima pravo

da odbije njegovo potraivanje.

Naelo maksimalne dobre vjere (uberimae fidei)

Naelo maksimalne dobre vjere ima poseban znaaj u pomorskom osiguranju ali i kod osiguranja

vazduhoplova .Naime, kada ugovaraosiguranja zakljuuje ugovor osiguranju osiguratelj se usvemu oslanja na podatke koje dobija od ugovaraa, jer su mu na drugi nain injenice od znaaja

za zakljuenje ugovora nepoznate. Na primjer, u pomorskom osiguranju postoji mogunost da

zakljueni ugovor osiguranju u svemu bude punovaan iako je u momentu zakljuenja brod koji

je predmet osigumja potonuo, odnosno izgubljen. Ugovor e vaiti pod uslovom da ta injenica u

trenutku zakljuenja ugovora nije bila, niti je mogla biti poznata ugovarau osiguranja, dakle ako je

on prilikom zakljuenja ugovora postupao u dobroj vjeri i savjesno. Isto tako, maksimalno dobra

vjera potrebna je i iskazuje se u obavezi ugovaraa osiguranja da osiguratelju saopti sve bitne

injenice, odnosno okolnosti od znaaja za pravilno zakljuenje ugovora. S tim u vezi, postoji

obaveza ugovaraa osiguranja da osiguratelju saopti sve injenice, da ih saopti istinito i da nepreuti ni jednu injenicu koja je od znaaja za zakljuenje odnosnog ugovora, a posebno za

veliinu rizika kojem je u toku trajanja ugovora osiguranju izloen predmet osiguranja.

Krenje naela maksimalne dobre vjere javlja se u dva osnovna vida. Prvi, po pravilu uobiajeni

sluaj, je da ugovara osiguranja propusti da prijavi sve relevantne okolnosti na osnovu kojih

osiguratelj moe da procjeni veliinu rizika za predmet i vrstu osiguranja koje se nudi, odnosno za

donoenje valjane odluke pod kojim e uslovima da zakljui ponudjeno osiguranje. U takvim

sluajevima radi se neprijavljivanju (non-disclocure) i do toga moe da dodje bez ikakve zle

namjere, nehotino, odnosno nemarnou ugovaraa osiguranja, ali ne iskljuuje se i mogunost da

se tako postupi i namjemo ili uslijed grube nepanje. Drugi sluaj predstavlja krivo, odnosno

netano prijavljivanje podataka od znaaja za zakljuivanje ugovora (misrepresentation).

Ugovaraosiguranja

Ugovaraosiguranja je najee lice koje ugovorom osiguranju osigurava sopstvenu imovinu u

transportu, odnosno imovinski interes, ali tako ne mora uvijek da bude. Ukoliko ugovara

osiguranja zakljuuje osiguranje za sebe, onda je on ujedno i osiguranik po tom osiguranju.

Medjutim, ako to nije sluaj, osiguranik je neko tree lice, i osiguranje se javlja kao ugovor u korist

treeg lica. tree lice moe biti unaprijed poznato, jer ga je odredio ugovaraosiguranja, ali

transportno osiguranje je mogue zakljuiti i tako da e se osiguranik odrediti tek kasnije, jer u

trenutku zakljuenja ugovora jo nije poznat. Takva osiguranja, koja su na izvjestan nainspesifina za osiguranje robe u transportu, poznata su kao osiguranja za raun koga se tie.


18/80


19/80

Brojni su interesi u transportnom osiguranju. U osnovi imati interes na predmetu osiguranja znai

biti vlasnik prevoznog sredstva (broda ili vazduhoplova), ili tereta koji se prevozi, ali moe da

postoji interes i na vozarini, na raznim trokovima koji se mogu osigurati, na osiguranju premije

osiguranja, osiguranju od odgovomosti, itd. Pored stvarno-pravnih interesa koji se izraavaju kroz

svojinu i susvojinu na osiguranim predmetima, postoje i interesi ugovorne prirode, koji su vezani

za razne oblike arterovanja broda (charteres interests), koji se najee izraavaju kroz osiguranje

vozarine, osiguranje broda ili vazduhoplova od strane zakupca, ako je tako predvidjeno ugovoromzakupu, itd.

Vrste ugovora

Ugovori transportnom osiguranju neformalne su prirode, tj. za njihovu punovanost ne mora da

postoji pismena forma, pogotovo ne obavezna pismena forma. U praksi transportnog osiguranja,

najee se nakon zakljuenja ugovora, po pravilu, na zahtjev ugovaraa osiguranja izdaje polisa

osiguranja, kao pismena isprava koja slui kao dokaz zakljuenom ugovoru osiguranju, ali koja

po svojoj pravnoj prirodi nije ugovor ve jednostrana izjava osiguratelja postojanju njegove

obaveze iz zakljuenog osiguranja. Radi se, kao sto emo kasnije vidjeti, osobini polise kaoisprave dugu. Medjutim, sadrina polise, posebno kada je jedina pismena isprava zakljuenom

ugovoru osiguranju, ujedno predstavlja i sadrinu zakljuenog ugovora u pitanju.

Ugovori transportnom osiguranju, pored poznate podjele na ugovore na putovanje i ugovore na

vrijeme, dijele se i na pojedinacne i opste ugovore. Ova podjela od veceg je znacaja kod osiguranja

robe u transportu, mada ona moze da postoji i kod osiguranja transportnih sredstava (brodova i

vazduhoplova).

Opti ugovori

Opti ugovori odnose se na niz poiljki odredjenih u ugovoru osiguranju za jedan odredjeni

vremenski period. Na primjer, ugovorom se obuhvataju sve poiljke istog osiguranika koje seprevoze na jednoj odredjenoj relaciji u toku datog vremenskog perioda ili, sve poiljke raznih

osiguranika, ali koje prevozi isti vozar itd. Ovi ugovori sadre samo opte podatke robi koja se

osigurava, sa obavezom osiguranika da u toku trajanja ugovora prijavljuje svaku poiljku

pojedinano na precizan nain u toku trajanja ugovora. Prednost ovih ugovora sastoji se u tome to

ako osiguranik zaboravi da prijavi neku pojedninanu poiljku ona se smatra osiguranom i moi e

da se realizuje eventualna nastala teta. Kod optih ugovora postoje unaprijed utvrdjene premijske

stope, kao i uslovi koji e se primjenjivati na sve poiljke obuhvaene ugovorom.

Optih ugovora osiguranju robe moe da bude vie vrsta. Najee se pravi razlika izmedju tzv.

flotantnihiliotpisnihosiguranja i osiguranja saotvorenim pokriem(open cover insurance).Glavna karakteristika flotantnih osiguranja sastoji se u tome to se unaprijed utvrdjuje ukupni iznos

vrijednosti svih poiljki koje se osiguravaju. Kada se krene sa prevoznim operacijama onda se, u

toku trajanja osiguranja, pojedine poiljke odbijaju od ukupne vrijednosti utvrdjene sume, dok se

ukupni iznos osiguranja ne iscrpi.

Kod otvorenog pokria smatra se da su zakljuenim osiguranjem pokrivene sve poiljke u toku

odredjenog vremenskog perioda bez obzira na njihovu ukupnu vrijednost. U medjunarodnoj praksi

ugovori sa otvorenim pokriem zakljuuju se, po pravilu, za period od godinu dana, ali mogu da se

zakljue i na neodredjeno vrijeme, kada prestaju otkazom. Da bi se ovi ugovori mogli uklopiti u

granice predvidjanja veliine moguih teta od strane osiguratelja obino se utvrdjuje gornjagranica visine odgovomosti po jednoj poiljci, a ponekad i po jednom prevoznom sredstvu.

pojedinanim poiljkama saglasno engleskoj praksi, obavezno je izdavanje polise jer se po izdatim


20/80

polisama naplauje premija osiguranja. Ako se radi velikom prometu mogue je izdavanje

mjesenih polisa, ili jedne opte polise za dui period, a pojedinane poiljke pokrivaju se

sertifikatima osiguranja. Obje forme ugovora vie se koriste kod medjunarodnih osiguranja.

Odredbe optim ugovorima kod osiguranja robe sadri i nae pravo. Saglasno njegovim

odredbama, ako se vei broj poiljki koje se uzastopno otpremaju osigurava optim ugovorom

osiguranju, onda je ugovaraosiguranja duan da sve takve poiljke naknadno prijavi osiguratelju

nakon to su otpremljene, sa svim potrebnim podacima za konano utvrdjivanje obaveza medju

ugovomim stranama. Ako ugovaraosiguranja ne ispuni ovu svoju dunost, ili, pak, namjemo ili iz

krajnje nepanje, ne da podatke u vezi sa poiljkama koje se otpremaju na prevoz, osiguratelj stie

pravo da raskine zakljueni opti ugovor, kao i da odbije isplatu naknade za tete nastale kod

neprijavljenih poiljki. S druge strane, osiguratelj ima pravo na naplatu premije osiguranja i za

neprijavljene poiljke, ako su bile makar i kratko vrijeme izloene rizicima koji su ugovoreni

saglasno optem ugovoru.

Kod prevoznih sredstava takodje moe da postoji, mada ree, forma opteg osiguravajueg

ugovora. Kod osiguranja brodova i vazduhoplova to su ugovori kojima se osigurava ve i broj

brodova ili vazduhoplova istog osiguranika, odnosno cijela njegova flota, pa se ti ugovoriuobiajeno nazivaju flotni ugovori, a izdate polise flotne polise. Medjutim, kada se radi

osiguranju brodova pravilo je da se za svaki brod pojedinano izdaje polisa osiguranja.

ZAKLJUCENJE, TRAJANJE, PRAVA I OBAVEZE STRANA I PRESTANAK UGOVORA

Zakljuenje ugovora

Ugovor transportnom osiguranju u naem pravu zakljuuje se prema optim pravilima koja vae

za zakljuenje obligacionih ugovora. znai da se ugovor smatra zakljuenim kada izjava

prihvatanju ponude stigne do onoga je dao ponudu, dakle, do ponudjaa, to je u skladu sa

odredbama ZOO. Ponudu mogu da daju obje ugovome strane (ugovaraosiguranja i osiguratelj).

Najee ponudu za zakljuenje ugovora daje ugovaraosiguranja ime pristupa ugovoru kada su

uslovi za odredjeno osiguranje u svemu unaprijed poznati, kao to je to, na primjer, sluaj sa

osiguranjem robe u domaem transportu.

Ako se radi komplikovanijem ugovorom odnosu, jer se na primjer, u sluaju novosagradjenog

broda velike vrijednosti i pri tome sa nekim novim tehnikim osobinama, eli da se takvo sredstvo

po prvi put osigura, ugovara osiguranja moe da se odlui da od osiguratelja zatrai da mu da

ponudu (davanje takve ponude poznato je kao kvotacija) sa osnovnim elementima traenog

osiguranja, a nakon toga da se odlui da li e ponudu prihvatiti, u kom sluaju to ini s pozivom

na kvotaciju.

Zakljuivanje ugovora na medjunarodnom trzitu osiguranja

Na medjunarodnim tritima osiguranja postoji specifina praksa zakljuenja ugovora osiguranju.

S tim u vezi od posebnog je interesa postupak zakljuivanja ovog ugovora kod Lojda, jer, kad

osiguranik eli da se osigura kod Lojda on ne moe direktno da pristupi osiguratelju radi

zakljuenja ugovora, ve je duan da angauje brokera koji je ovlaen za zakljuivanje ugovora

kod Lojda.

Broker ugovor zakljuuje na jednom dokumentu koji se zove slip. On pristupa jednom od tzv.

vodeih osiguratelja (Leading Underwiters) koji zakljuuju ugovor ispred pojedinih sindikata

Lojda. Vodei osiguratelj koji je struno lice i koji zakljuuje ugovor u ime i za raun nekog od


21/80

Lojdovih sindikata dobija slip od brokera u koji je ovaj unio osnovne podatke osiguranju koje se

treba zakljuiti kao to su podaci osiguraniku, predmetu osiguranja, trajanju osiguranja, rizicima i

tetama koje se pokrivaju osiguranjem, a onda na bazi tako dobijenih podataka vri procjenu

veliine rizika i odredjuje stopu premije osiguranja. Kod Lojda se premije uvijek odredjuju

individualno, a nikad putem tarifa i, kao to emo kasnije vidjeti, visina premije je poslovna tajna.

Posle prostora za osnovne ugovome podatke na slipu u produetku postoji niz otvorenih linija

(margina) i u prvoj liniji osiguratelj koji je primio osiguranje unosi onaj iznos koji on eli da

prihvati u osiguranje. Na primjer, brod se osigurava na milion USD a vodei osiguratelj od tog

iznosa prihvata 200.000 USD. Preostalo pokrie na slipu broker je duan da obezbijedi na tritu

osiguranja. Po pravilu kod drugih sindikata u okviru Lojda, ali moe da izae i izvan Lojda na

kompanijsko trite u Londonu pa i u inostranstvo. Medjutim, bitno je da broker to prije zatvori

slip, to znai da osigura cjelokupnu predvidjenu vrijednost za predmet koji mu je povjeren da

osigura.

Trajanje ugovora

Sa stanovita trajanja, ugovori u transportnom osiguranju mogu da se zakljue kao ugovori navrijeme i ugovori na putovanje.

Vrijeme trajanja osiguranja ili osigurano putovanje bitan su elemenat ugovora i navode se u polisi

osiguranja. S obzirom na to da li se radi osiguranju na odredjeno vrijeme ili za odredjeno

putovanje razlikujemo polise na vrijeme (time policies) i polise za putovanje (voyage policies).

Ugovori osiguranju brodova preteno su ugovori na odredjeno vrijeme, a ugovori osiguranju

robe u prevozu preteno su na odredjeno putovanje, mada i kod uvozno-izvoznih poslova praksa je

zakljuenje ugovora na vrijeme.

Trajanje ugovora kod ugovora na vrijeme odredjuje se navodjenjem u ugovoru ili polisi osiguranja

prvog i poslednjeg dana osiguranja. Uobiajeno je da osiguranje na vrijeme poinje tei u 0 satiprvog i zavrava se u 24 sata poslednjeg dana predvidjenog ugovorom. Kada se vri osiguranje na

vrijeme na londonskom tritu osiguranja, onda se kao vaee vrijeme, uzima vrijeme po Griniu, a

ugovori se zakljuuju redovno na godinu dana.

Ugovorom na putovanje osigurani se predmet osigurava za vrijeme prevoza na odredjenoj relaciji

koja se utvrdjuje ugovorom. Osigurano se putovanje moe odrediti pomou tri elementa: relacijom,

pravcem puta i trajanjem putovanja. U polisama osiguranja najee se navodi samo relacija

putovanja. Ako su elementi puta ugovoreni, oni postaju bitni elementi ugovora. Medjutim, bez

obzira na izabrani nain trajanja kod ugovora na putovanje potrebno je odrediti dovoljno precizno

poetak i zavretak trajanja osiguranja. U literaturi se istie da je potrebno, kako kod osiguranjabroda, tako i robe, precizno odrediti poetak i zavretak trajanja rizika, koji je predmet osiguranja.

Kod osiguranja brodova, za koje smo naglasili da se ree zakljuuju na putovanje, takav nain

ugovaranja ipak nije potpuno iskljuen kao praktina potreba u odredjenim situacijama.

Mogua se u osnovi tri naina ugovaranja poetka i zavretka trajanja takvog osiguranja.

1. Prvi je, da se zakljueno osiguranje pone primjenjivati od momenta kada brod zaponeputovanje (ovaj momenat odredjuje se odvezivanjem, odnosno dizanjem sidra broda), pa do priveza

broda u odredinoj luci.

2.Drugi sluaj je kada su osiguranjem pokrivene i ukrcajno-iskrcajne operacije.

3.

Trei nain (najire pokrie), kada se osiguranjem na putovanje obuhvata i periodpripremanja broda za izvrenje putovanja.


22/80

Prava i obaveze (dunosti) ugovornih strana

U ugovomom odnosu osiguranja osnovna obaveza ugovaraa osiguranja je plaanje premije

osiguranja, a osnovna obaveza osiguratelja da u momentu ostvarenja rizika, odnosno nastanka

osiguranog sluaja isplati naknadu pretrpljene tete osiguraniku tj. licu koje u momentu nastanka

tete ima interes na osiguranom predmetu.

Ovo su osnovne obaveze stranaka. Medjutim, s obzirom na prirodu ugovora osiguranju, dunostiugovaraa osiguranja mogu se podijeliti na dunosti prilikom zakljuenja ugovora osiguranju,

dunosti za vrijeme trajanja ugovora i dunosti kod nastupanja osiguranog sluaja.

U naprijed navedenim sluajevima u Engleskoj i u praksi SAD osiguratelji imaju pravo na

ponitenje ugovora, nezavisno od subjektivnog odnosa ugovaraa osiguranja prema

neprijavljivanju ili krivom prijavljivanju, dok u naem pravu osiguratelj ima pravo da trai

ponitenje ugovora ako ugovara osiguranja namjemo ili iz krajnje nepanje nije prijavio sve

okolnosti koje je znao ili morao znati, a koje su bitno uticale na odluku osiguratelja da zakljui

ugovor i uslovima toga ugovora. No, i u ovom sluaju to je stvar odluke osiguratelja koji moe da

se odlui da ugovor odri na snazi i od ugovaraa osiguranja zatrai da plati uveanu premiju, a toje praksa i u engleskom i uopte uporednom pravu osiguranja.

Obaveze toku trajanja ugovora.Obaveza obavjetavanja osiguratelja za ugovaraa osiguranja,

odnosno osiguranika u svemu postoji u toku trajanja ugovora osiguranju kada je on obavezan da

saopti sve podatke i promjene koje se odnose na ispunjenje ugovora, a koje mogu da utiu na

promjenu veliine rizika. Dalje, osiguranik je obavezan da u toku trajanja ugovora vodi brigu

osiguranom predmetu sa panjom dobrog privrednika i da ne uini nita to bi moglo imati za

posledicu ostvarenje rizika protiv kojih je osiguranje izvreno.

Obaveze prilikom i posle ostvarenja osiguranog sluaja. Kod ostvarenja osiguranog rizika(nastupa osiguranog sluaja) nastaje osnovna obaveza osiguratelja da nastalu tetu nadoknadi. Ovu

obavezu prati niz radnji koje se moraju preduzeti kako bi do likvidacije dolo i te dunosti su

obradjene u poglavnju likvidaciji tete. Na ovom mjestu zadraemo se na osiguranikovoj

dunosti za preduzimanje mjera za izbegavanje i smanjenja teta vezano za nastanak osiguranog

sluaja. Isto tako, i u ovoj fazi ne smije da preduzima radnje koje bi vodile onemoguavanju

osiguratelja da kasnije moe da ostvari regresno pravo prema licima eventualno odgovomim za

nastalu tetu.

Zapovjednik broda je duan u takvim okolnostima da preduzme sve kako ne bi dolo do gubitka

broda i naravno, i tereta, ako je brod pod ukrcajem, odnosno kako bi tetne posledice po ove

interese bile to manje. Naravno, duan je da izabere najpogodniji nain da postigne eljeni

rezultat. Najee radi se mjerama spasavanja, na primjer, tegljenjem oteenog broda do prve

luke gdje se moe popraviti radi nastavka putovanja, ili uplovljenje broda u odredjenu luku kako bi

se sklonio od nevremena. mogu da budu i druge prikladne mjere, koje ponekad mogu da se

svode na namjemo i razumno prouzrokovanje manje tete, kako bi se izbegla vea, u kom sluaju

se radi tzv. zajednikoj ili generalnoj havariji, ije tetne posledice takodje nadoknadjuje

osiguranje.

Kada nastupi osigurani sluaj osiguranik je duan da:

-

odmah nakon saznanja teti obavijesti osiguratelja odnosno njegove najblie ovlaenepredstavnike,

- preuzme, onoliko koliko je to u njegovoj moi i po mogunosti uz saglasnost osiguratelja, sve


23/80

razumne mjere i radnje za izbjegavanje ili smanjivanje tete,

- konstatuje nastalu tetu na predvidjen nain,- obezbijedi dokaze za regresno pravo osiguratelja.

Obaveze osiguratelja

Osnovna obaveza osiguratelja jeste da prilikom nastanka osiguranog sluaja (ostvarenja nekog od

rizika koji je pokriven osiguranjem) isplati osiguraniku ugovoreno objeteenje. Sve ovo se odvija

kroz postupak koji je poznat kao likvidacija tete pokrivene osiguranjem, ili jednostavno, postupak

likvidacije. On u sebi sadri obavezne radnje i mjere koje moraju da preduzmu obje ugovome

strane, ukljuujui i ispunjenje odredjenih uslova koji se moraju uzeti u obzir.

Pored svoje osnovne obaveze osiguratelj ima obavezu da na zahtjev ugovaraa osiguranja izda

polisu osiguranja. Izdavanje polise osiguranja rutinska je stvar na medjunarodnim tritima

osiguranja. Medjutim, ugovor je neformalan i smatra se zakljuenim kada od strane brokera, kome

je osiguranik povjerio zakljuenje ugovora u nekoj vrsti transportnog osiguranja, a posebno

osiguranja brodova i vazduhoplova, bude zatvoren slip i tome osiguranik bude obavjeten.Medjutim, ako je osiguraniku potrebna polisa, osiguratelj je duan da mu je izda.

Prenos prava iz ugovora

Prava iz ugovora transportnom osiguranju, a posebno iz ugovora pomorskom osiguranju mogu

se prenositi na druga lica, ako medju stranama nije drukije ugovoreno. U engleskoj terminologiji

pravo na prenos ugovora osiguranju, odnosno polise osiguranja poznato je kao assignment.

Kada osiguranik prenese svoja prava (assignor) na njegovo mjesto u ugovomi odnos stupa novi

osiguranik koji preuzima njegova prava i obaveze (assignee). Promjenom osiguranika osiguratelj

ne moe doi u gori poloaj, a novi osiguranik ne moe doi u bolji od onog u kojem se nalazionjegov pravni prethodnik. znai da osiguratelj moe novom osiguraniku staviti iste prigovore

koje je imao i prema prvobitaom osiguraniku.

Prava iz osiguranja se mogu prenositi prije i poslije nastanka osiguranog sluaja.

Prenos prava vri se prenosom polise osiguranja putem indosamenta, odnosno na drugi nain,

zavisno od toga da li je polisa izdata na ime, po naredbi, ili na donosioca.

PRESTANAK UGOVORA I POSEBNI USLOVI OD KOJIH ZAVISI PUNOVANOST

UGOVORA

Razlozi za prestanak ugovora

Sve razloge za prestanak ugovora transportnom osiguranju moemo svrstati na redovne i

vanredne. Istek ugovorenog roka osiguranja redovan je nain prestanka ugovora. Takodje, ugovor

prestaje ispunjenjem ugovorne obaveze u cijelini, to se dogaa isplatom cijele ugovorene sume

kod potpunog gubitka osiguranog predmeta. Vanredni razlozi za prestanak ugovora mogu biti

propisani i ugovoreni.

Razlozi prestanka ugovora predvidjeni su standardnim uslovima osiguranja ili posebnim

ugovorenim odredbama unesenim u polisu, odnosno ugovor prilikom njegovog sklapanja.

Institutske klauzule za osiguranje brodova na vrijeme, na primjer, kao razloge za prestanak

osiguranja navode: promjenu klasifikacijskog drutva, promjenu, suspenziju, prekid, otkaz ili istekklase broda, promjenu vlasnika, promjenu zastave ili uprave nad brodom, promjenu osobe

plovidbenog preduzetnika davanjem broda u zakup, rekviziciju broda. U svim tim sluajevima


24/80

osiguranje broda e automatski prestati osim ako se osiguratelj pismeno ne saglasi s produenjem

osiguranja.

Dejstvo posebnih uslova

Uslovi transportnih osiguranja, a posebno pomorskih osiguranja poznaju tzv. posebne ugovorene ili

preutne uslove poznate u engleskoj praksi osiguranja kao Warranties. Ovi uslovi imaju zaposledicu, ako ne prestanak ugovora, a onda pravo na uskraivanje obaveze od strane osiguratelja

da pokrije odredjenu tetu osiguraniku. Uobiajeno se smatra da predmet osiguranja (brod ili roba)

nije pokriven osiguranjem ukoliko se osiguranik nije pridravao posebnih uslova u koje spadaju da

brod ne smije ploviti u odredjena podruja; da brod ne smije ui u odredjene luke; da se ne smije

prevoziti odredjenu po pravilu zabranjenu ili opasnu robu, pa sve do nekih sitnih uslova koji se

odnose na pakovanje robe; njen nain smjetaja u prevozno sredstvo (zabrana krcanja robe na

palubi broda, obaveza smjetaja robe na izvjesnoj udaljenosti od brodskih maina, obaveza krcanja

robe u pokriveno prevozno sredstvo kod kopnenih prevoza) i sl.

Po engleskoj praksi osiguranja svi ovi uslovi imaju se striktno ispuniti bez obzira na to da li je

osiguranik kriv ili nije to do ispunjenja nije dolo, odnosno da li je jemstvo u pitanju materijalno

doprinjelo nastanku tete ili ne, pa je redovna posledica neplaanje nastale tete.

Nitavost ugovora

Ugovori transportnom osiguranju mogu da budu i nitavi. U tom pogledu primjenjuju se, kako

opti propisi nitavosti koje predvidja ZOO, tako i posebni propisi, odnosno okolnosti koje su

vezane za ugovor transportnom osiguranju.

Opti razlozi nitavosti su zakljuenje ugovora suprotno naelima pravnog poretka, prinudnim

zakonskim propisima i drutvenom moralu. Tu spada zakljuivanje raznih protivpravnih osiguranja,

kao to su: krijumarenje, kontrabanda, prevoz zabranjenog tereta, itd. U posebne razloge

nitavosti, prije svega spada osiguranje protiv nepostojeeg rizika, kao i nepostojanje materijalnog

interesa na strani lica koje potrauje obeteenje iz ugovora osiguranju.

POLISA OSIGURANJA I DRUGE ISPRAVE U TRANSPORTNOM OSIGURANJU

Pojam i karakteristike polise

Polisa osiguranja je najvanija pismena isprava koja se izdaje vezano za poslove osiguranja uopte.

U transportnom osiguranju, kako u naem pravu, tako i u svjetskoj praksi polisa nije ugovor osiguranju, vepredstavlja dokaz zakljuenom ugovoru i njegovoj sadrini (uslovima pod kojima

je ugovor zakljuen). Pored toga, polisa osiguranja je prenosiva isprava, koja se svrstava u

legitimacione papire, i na kraju, radi se ispravi dugu, kojom osiguratelj preuzima svoju osnovnu

obavezu iz zakljuenog ugovora plaanju naknade, odnosno objeteenju osiguranika, to

potvrdjuje svojim potpisom na izdatoj polisi.

Polisa kao dokazna isprava.U transportnom, a posebno pomorskom osiguranju, ne postoji spor

tome da li je polisa dokazna isprava zakljuenom ugovoru ili je to sami ugovor osiguranju.

Polisa je prenosiva isprava i legitimacioni papir.Polisa se moe izdati na ime, po naredbi i na

donosioca. Polisa na ime je u naelu neprenosiva isprava, ali se moe prenositi putem ugovora gradjansko-pravnoj cesiji. Polisa po naredbi prenosi se indosamentom, a polisa na donosioca

prostom predajom iz ruke u ruku.


25/80

Polisa je isprava dugu. Polisa transportnog osiguranja je jednostrani pravni akt, kojim

osiguratelj, njenim izdavanjem i svojim potpisom, potvrdjuje i priznaje svoju obavezu koja

proistie iz zakljuenog ugovora osiguranju.6U tom smislu polisa osiguranja se pojavljuje kao

jedan novi, samostalni pravni akt, u odnosu na ugovor osiguranju. Samostalnost pravnog osnova

sadranog u polisi ogleda se u veistaknutoj injenici, da kako u engleskom, tako i u naem pravu,

polisa pomorskog, odnosno transportnog osiguranja ima snagu izvrne isprave, pa i kod prelaska

polise u ruke treeg savjesnog lica. Ovo lice ima prema osiguratelju samostalan zahtjev, nevezanoza sadraj zakljuenog ugovora osiguranju, uz pravo osiguratelja da budu ispravljene eventualne

oigledne greke. Prema tome, iz svega navedenog proizilazi da izdavanjem polise osiguratelj na

sebe preuzima obavezu da ispuni ono to je u polisi naznaeno, a u momentu ostvarenja osiguranog

sluaja.

Sadraj polise

S obzirom da je polisa osiguranja dokaz postojanju ugovora osiguranju prirodno je da su u njoj,

kao pismenoj ispravi, sadrani uslovi tog ugovora. Neki pravni sistemi odredjuju sadrinu polise,

da bi bila validan dokument, dok drugi to ne ine. Tako, u engleskom pravu sadrina polisepomorskog osiguranja odredjena je u samom zakonu.

Nae pravo ima specifian stav prema utvrdjivanju sadrine polise, pa odredjuje da polisa

pomorskog, pa samim tim i transportnog, osiguranja treba da sadri sve odredbe iz zakljuenog

ugovora osiguranju kojim se utvrdjuje obaveza osiguratelja na naknadu tete iz osiguranja.

Analizirajui zakonsku odredbu moe se zakljuiti da osiguratelj ne moe da ispuni svoju obavezu

ukoliko mu nisu poznati: predmet osiguranja, vrijednost na koju je osiguranje izvreno, rizik,

odnosno rizici protiv kojih se osiguranje vri, poetak i zavretak trajanja osiguranja, ili pokria u

odnosu na predvidjene rizike (osiguranje na vrijeme i na putovanje). Naravno, osiguratelj mora da

zna prema kome treba da ispuni svoju obavezu, pa u polisi mora da bude naznaeno imeosiguranika, odnosno kako e se imalac prava kasnije utvrditi. Sve su to bitni elementi ugovora

osiguranju pa samim time i polise, pa se u tom pogledu za nae pravo moe s pravom zakljuiti da

polisa osiguranja mora da sadri sve one elemente koji se trae i u uporednom pravu za njenu

valjanost, prvenstveno u engleskom osiguranju.

Vrste polisa

Polise koje se izdaju u transportnom osiguranju mogue je razvrstati na vie naina, odnosno po

vie osnova i kriterija.

Podjela po granama i predmetu osiguranja .Prvo razvrstavanje polisa, odnosno podjela, vri seprema granama transportnog osiguranja. bi bila podjela na pomorske, vazduhoplovne i kopnene

polise, te polise za pokrie kombinovanih prevoza.

Slijedea uobiajena podjela je prema predmetu osiguranja i tu je osnovna podjela na polise koje se

izdaju za osiguranje brodova i vazduhoplova (kasko polise ili engleski Hull policies) i polise za

osiguranje robe u prevozu (kargo polise, engleski Cargo policies, francuski police dassurance sur

facultes), a tu spadaju i polise za osiguranje vozarine, brodogradnje, raznih trokova, itd.

Podjela prema vrstama ugovora osiguranju. Polise se dijele i prema vrstama ugovora

osiguranju, nainu zakljuivanja i nekim elementima prema kojima se ti ugovori karakteriu. Tako

posmatrano vri se podjela na opte (generalne) i pojedinane polise. Opte polise, kada se radi osiguranju transportnih sredstava, posebno vazduhoplova, spadaju i tzv. flotne polise. Ako se

Documents

Pomorsko Osiguranje I Havarije SKRIPTA