POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJI U POSTUPKOVNOM …½BINE-I... · sadrŽaj dio 1-privilegij--pravna priroda 1 dio 2-brod u luci u r.hrvatskoj 3 dio 3-pomorski privilegij osnov zaustavljanja

ĐORĐE IVKOVIĆ

POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJI

U POSTUPKOVNOM PRAVU

ESEJI

PIRAN 2011

PREDGOVOR

Ovo su eseji o položaju pomorskih tražbina i

privilegija u vezi sa postupovnim pravom. Pojavile su se

međutim, tokom rada uz mnogobrojne nejasnoće glede postupovnog

prava i neke nejasnoće materijalnog prava .

Nastojao sam obuhvatiti sve ili najviše što sam mogao

međutim iako se čini da se neke probleme može utvrditi i naći

rješenja, svjestan sam da je ostalo još mnogo toga što se nije

moglo definitivno utvrditi a i ponuđena rješenja nisu

adekvatna ili uopće nisu data.

Ispriku za sve to nalazim u doktrini koja je utvrdila

da je problem pomorskih tražbina toliki da je najnoviji rad o

tome nazvan: »PRIVILEGIJI NA BRODU - SIGURNOST I NEIZVJESNOST

U ISTO VRIJEME«1.

Varijante situacija koje su mi se javljale bile su

takove da katkada nisam mogao dati niti predložiti rješenje

jer ga nisam našao u odredbama.

Nadam se da će ovi eseji pridonijeti barem nešto u toj

situaciji, pa makar samo da se pokušaju naći riješenja.

Đorđe Ivković

1 Prof.dr.sc. Jasenko Marin,Pravni fakultet, Zagreb “ PRIVILEGIJI NA BRODU – SIGURNOST I

NEIZVJESNOST U ISTO VRIJEME”, - Liber amicorum Nikola Gavella, građansko pravo u razvoju, Pravni

fakultet u Zagrebu, 2008,

SADRŽAJ

DIO 1-PRIVILEGIJ--PRAVNA PRIRODA 1

DIO 2-BROD U LUCI U R.HRVATSKOJ 3

DIO 3-POMORSKI PRIVILEGIJ OSNOV ZAUSTAVLJANJA 5

DIO 4-POMORSKE TRAŽBINE OSNOV ZA ZAUSTAVLJANJE 10

DIO 5 -RAZLIKE IZMEĐU PRIVILEGIJA I POMORSKE TRAŽBINE 18

DIO 6-PRESTANAK PRIVILEGIJA- 25

DIO 7-STRANKE U POSTUPKU -PRIVREMENE MJERE

ZAUSTAVLJANJA 35

DIO 8-POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJ AKTIVNA

I PASIVNA LEGITIMACIJA 38

DIO 9-MJERODAVNO PRAVO 84

DIO 10-UPISNIK 94

DIO 11.-POSADA 96

DIO 12-BRODICA 105

DIO 13-PRIVILEGIJ NA TERETU 108

DIO 14-VOZARINA 110

DIO 15-OPĆA SITUACIJA 112

DIO 16-ZAKLJUČAK 113

oooooooooooooooooooooooooooooooooo

SADRŽAJ


Zakoni 1201

Konvecije 2300

Judikatura

Dodatak 4000

1

DIO 1

PRIVILEGIJ--PRAVNA PRIRODA

Pravna priroda privilegija je sporna. Tako se je

smatralo da je privilegij pravo namirenja, da je stvarno

pravo sa značajem zakonskog založnog prava, zatim da je

»....građansko pravna zakonska založna prava na brod,1 itd.

Danas se smatra da zapravo nema definitivnog

zaključka,2 međutim za praksu, to, u glavnom, i nije tako

bitno.

Treba ipak istaknuti da je skoro nemoguće

uspoređenje, u pravnom smislu, odredbi Pomorskog zakonika

sa angloameričkim pravom, koji naziva privilegij, u

glavnom, “maritime lien”, j čak se smatra da je privilegij

»maritime lien«, na neki način, zakonska hipoteka koja se

osniva na nadležnosti pomorskih sudova. Uz to postupovno

brod može biti stranka u postupku in rem. Može se još

naznačiti da je taj sistem in rem praktičan jer rješava niz

problema pasivne legitimacije

U nekim konvencijama i zakonima postoji i privilegij

na vozarini/prevoznini3 i na tegljarini. Pomorski zakonik

nije prihvatio te privilegije.

Važno je naglasiti da je privilegij trajan.

ČL. 243.PZ.

”Pomorski privilegiji ne prestaju promjenom

vlasnika ili upisa ili zastave broda ako ovim

Zakonom nije drugačije određeno.”

Važna je i odredba u pogledu »pripadka«.

1 Jakaša B., Pallua E., Stvarna prava i privilegije, 1964 (rukopis) str. 68.

2 Prof.dr.sc. Jasenko Marin,Pravni fakultet, Zagreb “ PRIVILEGIJI NA BRODU – SIGURNOST

I NEIZVJESNOST U ISTO VRIJEME”, - Liber amicorum Nikola Gavella, građansko pravo u razvoju,

Pravni fakultet u Zagrebu, 2008,

3 Ivković, Privatnopravni ugovor kao osnov za pomorsku tražbinu i privilegij i odnosi u stečaju i

leasingu,2011..(dalje u tekstu PPUPTPP)

2

čl. 241.st.3. : PZ.

»Pomorski privilegij prostire se i na pripadak

broda«.4

Privilegij je stvarno pravo jer je zapravo

najefikasnije sredstvo za njihovo brzo namirenje. Iako

najefikasniji u stvari, se ne može u potpunosti naslanjati

niti na jedan institut građanskog prava ili neke posebne

grane imovinskog prava.

Međutim jedna bitna karakteristika je da predmet

(brod) ne treba biti u posjedu, pa se time, na neki način

približava hipoteci.

Privilegiji nastaju na osnovu ugovornih i

vanugovornih odnosa.

Zapravo nije uopće bitna osoba, koja duguje, bitan

je »brod« (postupak in rem).

Iz same odredbe da privilegij nastaje temeljem

zakona,saznanje o tome pada na vjerovnika. Da li je

vjerovnik svjestan da njegova tražbina predstavlja

privilegij, drugo je pitanje, jer kako je općenito poznato

postanak privilegija je raznolik u raznim konvencijama,

zakonima, a eventualno u nekim slučajevima ovisno i od

privatnopravnog ugovora odnosno dogovora. Osim toga

problem može biti vrlo kompliciran.

Za razliku od vjerovnika, vrlo često brodovlasnik

uopće nezna da je nastao privilegij na njegovom brodu

između osobe koja »iskorištava brod«5 i treće osobe

uslijed neke ugovorne tražbine. Čak i brodovlasnik katkada

nijs svejstan da je u nekoj stranlj ljci, nastao

privilegij. po tamošnjem pravu, a koe p ravo, možda,

priznaju sudovi i u nekim drugim držabam, u kojoj može

brod biti zaustavljen.

U sličnoj situaciji kao brodovlasnik nalaze se i

hipotekarni vjerovnici, kojima se može neočekivano

dogoditi da postoji privilegij koji ima prednost pred

hipotekom.

4 Vidi čl. 217. Jedno interesantno pitanje je da li može privilegij, kao takav, biti pripadak broda

?

5 čl. 248.

3

Vrijedno je i spomenuti da iz odredaba

konvencija i Pomorskog zakonika zapravo nije sasvim jasno

da li je privilegij samostalni pravni element, iako je

privilegij vezan kao akcesorni element uz pomorsku

tražbinu ili je neka specifična garancija. Možda jamstvo

za tražbinu, koja u izvjesnim slučajevima nije u

nikakovoj direktnoj vezi sa brodovlasnikom pa

brodovlasnik ne bi direktno odgovarao za tražbinu ali ako

je ta tražbina pomorski privilegij odgovara direktno silom

zakona.

U ovom radu, zbog praktičnosti, elementi su

obrađeni, u glavnom kao ugovorni problemi, a vrlo malo kao

vanugovorni, za koje bi bilo potrebno obrađivati daleko

više slučajeva. Ipak, čini se da sve ili većina onoga što

je obrađeno za ugovorne odnose, može se mutatis mutandis

primjeniti i na vanugovorne.

DIO 2.

BROD U LUCI U R.HRVATSKOJ

Izgleda da bi bilo dobro imati, prije upuštanja u

postupak, dalje u Tabeli I., navedene podatke.

Ako se radi o brodu koji plovi pod zastavom

»register of ship« dakle nije privremeno promjenjenio

zastavu u »flag register«, situacija je jasnija 6.

AAA).Ako se radi o zaustavljanju broda najprije

treba vidjeti da li je država zastave članica konvencije o

zaustavljanju 1952, kojom je vezana i R. Hrvatska i

postupiti po tim odredbama.7

U protivnom, ako ne dolazi u obzir Konvencija 1952,

primjeniti odredbu Pomorskog zakonika čl. 969.st.1.toč.2.

6 Vidi : Mjerodavno pravo

7 Ivković, Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o privremenom zaustavljanju

pomorskih brodova,1952.;- 2005, Ivković, Privremene mjere siguranja na brodu, 1952 . Piran 1994,(Od

str.147 - 205, je analiza K. 1952., sa presudama i lkiteratrom.

4

tj. zakon državne pripadnosti broda8 pod određenim,

kompliciranim uvjetima.

BBB). Ako je brod bio prije upisan u jedan drugi

upisnik, a sada plovi pod »flag of convenience« treba opet

primijeniti odredbu Pomorskog zakonika u čl. 968. st.2.

Međutim i tada može doći do toga da se ne

primjenjuje zakon, nego članstvo u konvenciji.9

Primjena prava ovisi o odredbama Pomorskog zakonika

o mjerodavnom pravu.

Pitanje Odgovor

IZNOS ZAHTJEVA (TRAŽBINE)

Ime broda,pozivni znak

Zastava koju vije

Luka upisa

Upisnik upisa

Eventualni prethodni upisnik

Vlasnik broda

Charterer

Operator

Hipoteke(a)

Teret na brodu

Iskrcajna luka za teret

Agent broda u luci

Špediter u luci

Skladište iskrcane robe

Zapovjednik

Posada (Broj, narodnost i sl.)

Podatke o članstvu države

zastave u raznim konvencijama

Zastava može biti važna zbog

odredbe čl. 968. i čl. 969.PZ.

"Flag State"

Zakupodavni upisnik - čl. 968

"Register of ships"

Upisnik državne pripadnosti

(čl.968).

Konvencija 1993-čl.12.

8 Eventualno čl. 973.

9 Ukoliko na pr. ta država ima odredbu kao Ustav čl. 140. ili se konvencija primjenjuje na osnovu

neke druge tamošnje odredbe.

5

DIO 3

POMORSKI PRIVILEGIJ OSNOV

ZAUSTAVLJANJA

STRANKE

Primjer 1.

UGOVOR O RADU

ČLAN POSADE / BRODOVLASNIK

Predlagatelj: privilegirani

vjerovnik(član

posade).

Protustranka: BRODOVLASNIK

Osnov-Ugovorni odnos: POSTOJI

Postupak privremene mjere i Parnični

postupak opravdanja privremene mjere:

Predlagatelj/Tužitelj: privilegirani

vjerovnik

Protustranka/Tuženi: brodovlasnik

Komentar:- ovdje nema problema.

Primjer 2

POSTOJI UGOVOR IZMEĐU VJEROVNIKA I BRODOVLASNIKA

Predlagatelj: privilegirani vjerovnik

Protustranka: BRODOVLASNIK

Ugovorni odnos:

Parnični postupak opravdanja

privremene mjere:

Predlagatelj/tužitelj:

privilegirani vjerovnik

Tuženi: brodovlasnik, zbog

omogućavanja ovrhe

KOMENTAR UZ primjer. 2.

Ovaj postupak vodi do mogućnosti ovrhe broda.

6

PRIMJER 3

POSTOJI UGOVOR IZMEĐU VJEROVNIKA I TREĆE OSOBE KOJA

»ISKORIŠTAVA BROD«

Predlagatelj: privilegirani vjerovnik

Protustranka: TREĆA OSOBA KOJA ISKORIŠTAVA BROD A NIJE

BRODOVLASNIK

Ugovorni odnos: VJEROVNIK JE TREĆA OSOBA, KOJA IMA UGOVOR

SA OSOBOM IZ ČL. 241 ODNOSNO ČL. 248.-KOJA

ISKORIŠTAVA BROD

-NE POSTOJI IZMEĐU VJEROVNIKA I

BRODOVLASNIKA,-BROD NE MOŽE BITI PRODAN.

Parnični postupak

opravdanja privremene

mjere:

Čl.- 968.

Tuženi: postupak ne može dovesti do odluke koja

vodi do prodaje broda odnosno do ovrhe.

PROMAŠENA PASIVNA LEGITIMACIJA U POGLEDU

PRODAJE

KOMENTAR UZ BROJ 3.

Stvarna situacija može biti i kompliciranija.

U slučaju da je privilegirani vjerovnik u ugovornom

odnosu sa jednom od stranaka koja »ISKORIŠTAVA» brod 10

situacija je daleko kompliciranija, iz jednostavnog

razloga što ta osoba jeste doduše dužnik ali nije vlasnik

broda pa ne može doći do ovrhe i jer za ovrhu mora biti

imenovan brodovlasnik.

U praksi, ti problemi nisu se uvijek javljali, jer

je brodovlasniku stalo da oslobodi brod pa je umjesto

broda deponirana garancija ili slično a prepustio je

nekom daljem postupku da se regresira od

»iskorištavatelja«. To je na neki način, značilo da se

situacija rješavala kao da postoji postupak in rem.11

1. Na koji način naći rješenja u ovakovoj situaciji

nije lako utvrditi.

10 dakle: charterer, sub-charterer itd. itd.

11 Moglo bi se rećži, da je jamstvo zmjenilo brod (res) i da će odluka biti donesena o jamstvu

(res).

7

2. Eventualna mogućnost postoji primjenom

odredaba Zakona o parničnom postupku i instituta

suparničarstva.

3. Da li bi rješenje za taj postupak bio

označavanje protiv :

pod 1. brodovlasnika a

pod 2. “iskorištavatelja” tj. ugovorne

protustranke privilegiranog vjerovnika. O tome bi se moglo

razmisliti. Čini se da u slučaju kada bi se stranka

spomenutog ugovora nalazila na teritoriju R.Hrvatske, to

bi moglo biti jedno rješenje, dok, ako je u inozemstvu,

zbog poteškoća u dostavi itd., a zbog hitnosti postupka

privremene mjere, ta bi eventualnost bila sasvim

nespretna.

4. Čak i institut jedinstvenih suparničara, ne bi

bio prikladan, iako ima elemenata odnosa koji bi

zadovoljavali tu odredbu ZPP.(čl. 201.)

5. Postoji naime, uska povezanost privilegija sa

imovinom (t.j. sa vlasništvom broda). Treba spomenuti da

na pr. kod sudara može postojati solidarnost za privilegij

koja je priznata u doktrini i judikaturi, a ima i drugih

slčajeva. 12

6. Pitanje je, da li bi sud moga prihvatiti zahtjev

za presudu protiv oba temeljem solidarnosti na temelju

Pomorskog zakonika ? To bi svakako bilo rješenje u ovoj

pravnoj situaciji stranaka.

Međutim dok je ovu problematiku nekako lakše

pokušati rješiti makar i malo »nategnuto« ostaje za praksu

još dosta problema.

U judikaturi sudova u R. Hrvatskoj postoje dvije

odluke13 koje govore o solidarnoj odgvoornosti, međutim

postupci su vođeni po odredbama Pomorskog zakonika (NN:

17/94) koji je doduše imao odredbe i o privilegijima i

pomorskim tražbinama, ali iz publiciranog teksta, nije

12 Ivković, PPUPTPP,str.39. dou

13 eVisoki trgovački sud, XV-Pž-2766/98-2, 1.9.1998.;PPP.god.39.br.155-154, Zagreb 1997,

str.174.-J..Marin.

8

vidljivo da li je uopće spomenut privilegij jer se

koristi izraz »tražbina«. Prema tome uopće ne bi bilo

moguće smatrati da se može odlučiti da postoji solidarnost

jer se radi, kako izgleda, samo o pomorskoj tražbini.

Prvu odluku donio je Visoki trgovački sud _ XV-Pž-

2766/98-2 dne 1.rujna 1998. 14

Ovaj je predmet rješavan po PZ. NN-17/94.,74/94 i

43/96.

Općenite primjedbe:

Postoje određene razlike između PZ.1994 i PZ.2004. i

obzirom na te razlike, materijalno pravo je bilo dosta

drugačije, dok postupovno pravo nije se bitno razlikovalo.

U rješavanom prijedloga za određivanje privremene

mjere na strani protustranke navedena su 4. protivnika

osiguranja. Radilo se je o 3. strana poduzeća i jednim

hrvatskim, time da je to hrvatsko poudzeće bilo vlasnik

ostala tri strana poduzeća. Ta tri strana poduzeća bili su

vlasnici brodova a četvrti je bio, kao vlasnik, naveden

kako »..upravitelj i stvarni vlasnik svih brodova…«.

I.st. sud odbio je prijedlog. Sud je naveo da je

»….predlagatelj učinio vjerojatnim svoju tražbinu prema

hrvatskom vlasniku, ali da je odredbom čl. 977.st.2. 15 u

vezi sa čl. 878.st.2. čpotrbo vlasništvo, a da . hrvatsko

poduzeče nije vlasnik brodova nego vlasnik, vlasnika

brodova. Prema tome vlsnici brodova nisu bil »osobni«

dužnici a da ne postoji propis da bi vlasnik poduzeča bio

odgovoran za njihove brodove, iako su fakture bile

dostavljane hrvatskom poduzeču.

Žalbeni sud obio je žalbu.

U cit. predmetu nije razmatrano da li sud uopće

razmatrao problem primjene prava, obzirom da su 3. broda

14 PPP g.59. br. 153-154,Zgb. 1997,str.174..

15 » Ako je dužnik zakupac broda ili naručitelj - koji prema pravu koje se primjenjuje u

ugovorom odnosu između njega i vlasnika broda ili brodova sam odgovara trećim osobama - može se

zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod kojie je u vlasništvu zakupca ili naručitelja.«

9

3. vlasnika, (vjerojatno) vijali stranu zastavu16, a

osim toga R.Hrvatska je članica Konvencije 1952, te je

odredbom Ustava vezana odredbama konvencije.

Predmet je međutim interesantan u pogledu

razmišljanja da je prijedlog bio formuliran odredbom

postupovnog prava o prihvačanju zahtjeva prema slijedećem

navedenom.17

U publiciranoj judikaturi 18 obrađen je predmet TS.

Split, VI-R1-73/99 od 17.kolovoza 1999, sa komentarom:

»Zanimljivost ovog predmeta je u tome što je

protivnik osiguranja trgovačko društvo (» Croatia Line«)

koje je jedini član drugog društva (»Malta Cross Shipoping

Co.Ltd.) koje je u upisniku brodova navedeno kao vlasnik

broda čije se zaustavljanje traži. Ovime je rješenjem

potvrđeno stajalište naše sudske praske da u takvim

slućajevima zaustavljanje nije dopušteno, bez obzira na

odnos između dva navedena društva (društvo majka - društvo

kćerka)19.

I u komentaru druge odluke u Bilješci se navodi:

»…..Ovim rješenjem potvrđeno je stajališta naše sudske prakse da u takovim slučajevima zaustavljanje nije dopušteno, bez obzira na osnov između dva navedena društva /društo majka -društvo kćerka)…… »

Ova odluka je osnovana, kako se navodi, na čl.

878,st,1. i 2. dakle, na pomorskoj tražbini.

Interesantno je međutim, da je predlagatelj

»Brodospas« ali nije vidljiv osnov tražbine. Ako je

slučajno osnov jedan događaja koji bi se mogao uvrstiti

bilo u odredbu čl. 250.st.1.toč.1). na pr. »…da bi se sačuvao

brod« ili toč. 5). »ugovora ili poslova što ih je zapovjednik ……sklopio«,

moglo bi se eventualno raditi o privilegiju odredbom čl.

262. U tom slučaju je vjerojatno brod »iskorištavala

16 Zaprao je čudno da, ako su vijali stranu zastavu, nijedan sud nije uopće to spomenuo i objasnio

svoj stav da se koristi PZ. , +unatoč postojanja jasne odredbe u Ustavu odnosno Konvenciji 1952.

17 J.Marin, PPP.god.39.br.155-154, Zagreb 1997, str.174.

18 J.Marin, PPP- god.41., br.156, Zagreb, 2002, str. 122.

19 J.Marin, PPP.god.39.br.155-154, Zagreb 1997, str.174.

10

»Malta Cross Shipping Co.Ltd. Malta, pa bi to

mogao biti privilegij i brod bi se mogao zaustaviti.

Međutim, čini se, da ako je brod vijao maltešku zastavu i

radilo se je o privilegiju, dakle stvarnom pravu, da je

trebalo temeljem odredbe čl. 991 st.1.toč.2. pristupiti

ocjeni da li malteški zakon tu tražbinu tretira kao

privilegij ili tražbinu. Mogla bi se konzultirati i

Konvencija 1952, ali Malta nije bila članica pa

Konvncija ne bi dolazi u obzir.

Kao što je poznato privilegiji nastaju ovisno o

propisima itd. u mjestu gdje je bio brod kada je nastala

tražbina, za koju tamošnji propisi određuju da je

privilegij. Općenito glede privilegija notorno je da su

»...neizvjesni »20


DIO 4

POMORSKE TRAŽBINE OSNOV ZA

ZAUSTAVLJANJE

Postoji niz sličnosti između privilegija i pomorskih

tražbina a neke su i iste. Osnov za zaustavljanje

temeljem tražbina su odredbe čl. 953. Prema dikciji

Pomorskog zakonika radi se o »tražbinama« »....koje proizlaze

iz:«....« i nabraja se 12. slučajeva od kojih je dio tražbina

»ugovorni« a dio »vanugovorni.

Odredbom istog člana st.2. , osim nabrojenih 12.

slučajeva, zaustavljanje je moguće još za još 2-3

slučajeva tj. za :

1). privilegije,

2). hipoteku i

3). hipoteci »slična« sredstva osiguranja,

(vjerojatno mortgage, ali možda i nešto treće).

Obzirom da tražbine nisu detaljno specificirane

izvjesna pomorska tražbina iz čl. 953. i privilegij iz

čl.241., mogu biti isti ili vrlo slični.

20 Marin, op.cit.

11

Tako na pr. čl. 241.st.1.t.3. određuje da je

»tražbina s naslova nagrade za spašavanje broda« privilegij, dok čl.

953.st.1..t..3). glasi jednostavno »spašavanja«, dakle

»....tražbine koja proizlazi iz....«(spašavanja).

TABELA 1.

USPOREDNI PREGLED PRIVILEGIJA I

POMORSKIH TRAŽBINA

Pokušao sam sastaviti jednu tabelu,koja bi trebala

obuhvatiti elemente važne za pokušaj utvrđivanja

postojanja tj. priznavanja privilegija.

PRIVILEGIJI

čl.241.st.1.

POMORSKE TRAŽBINE

ČL.953.st..1.

toč.1.

plaće zapovjednika, posade itd.

toč.10

prava posade po osnovi rada

toč.2.

smrti ili ozijede

toč.2.

smrti ili tjelesne ozlijede

toč..3.nagrade spašavanja spašavanja

toč.4.

lučke naknade

toč.11.

izdatke koje

učini,zapovjednik,

krcatelj,agent itd.

toč.5.

...izvaugovorne

odgovornosti,isključujući

gubitak ili oštečenje

tereta,kontejnera, itd.

nije isto, ali je slično,

toč.4.

peljarenje

toč.7.peljarenje

Osim što se tekst za tražbine i privilegiji dosta

ponavlja zanimljivo je da se onda dodaje u čl. 953.st.2.

odredba:

(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka,

privremeno zaustavljanje broda može se odrediti i radi

ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili

hipoteci slična sredstva osiguranja. 21

21 Superflua non nocet.

12

Na prvi pogled izgleda čudno da se u zakonu

ponavljaju odredbe, koje bi bile iste, pa je korisno

razmotriti koji bi mogli biti razlozi.

Kao primjer razmatra se tako ovdje jedan privilegiji

koji proizlazi iz ugovornog odnosa.

Uzmimo na pr. plače:

čl.241.toč.1.

čl.953.toč.10.

plaće zapovjedniku,posade....

itd.

prava posade po osnovi rada

Izgleda dakle da se radi o istoj tažbini. Koji je

razloga za to, nije jasno.

Međutim zanimljivo je da se slična situacija javlja

i u konvencijama.

Tako KONVENCIJE o privilegijima:

Konvencija 1926 :

Član 2.

2) potraživanje iz ugovora o radnom odnosu

zapovjednika broda, posade i drugih osoba

zaposlenih na brodu;

Konvencija 1967

Član 4.

1) Pomorskim privilegijem osigurana su sljedeća

potraživanja:a) plaće i drugi iznosi koji se

duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim

članovima posade na osnovi njihova zaposlenja na

brodu;

Konvencije 1993

Član 4

a) tražbine za plaće i druge iznose koji se


članovima brodskog osoblja u vezi njihovog

zaposlenja na brodu, uključujući troškove

repatrijacije i doprinose za socijalno osiguranje

koji se plaćaju u njihovo ime;

Zatim konvencije o zaustavljanju:

13

Konvencija 1952

ČL.1. st.1. toč. m)

-Plaće zapovjednika broda,časnika ili posade

Glede plača. praca posade po osnovi rada smatra se

da obuhvaća široki dijapazon, kao hranarinu, bonuse,

dodatke, premije osiguranja posade, doprinose za socijalno

i mirovinsko osiguranje i sl. 22

Konvencija 1999

(o) plaća i drugih iznosa koji se duguju

zapovjedniku, časnicima i drugom brodskom osoblju

s ozbirom na njihovo zaposlenje na brodu,

uključujući troškove repatrijacije i socijalno

osiguranje koji se plaćaju u njihovu korist;

Dakle i međunarodni tekstovi kao da izjednačuju

te pojmove. Čini se da je razlika u tome da za

privilegije u Pomorskom zakoniku postoji odredba:

Članak 248. PZ.

Odredbe ovoga Zakonika o privilegijama na brodu

primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja

nije vlasnik broda, osim ako je brod vlasniku

oduzet nedopuštenom radnjom, a vjerovnik koji ima

privilegij za tražbinu nije savjestan.23

Takove odredbe u dijelu o zaustavljanju pomoću

pomorskih tražbina nema24, ali se do istih ili sličnih

rezultata dolazi iz odredbe čl. 954.

22 Vidi :The “Tergestre”, 9 Asp. M.L.C., 345;;;The “Elmville” No.2., 10 Asp. M.L.C., 23;;The

“Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep. 145;;The “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396;;The “Arosa Kulm”

No. 2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97;.;The “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183;;;The “Halcyon Skies” /1976/

1 Lloyd’s Rep. 461.

23 - Očito je da je zakonodavac svjestan da ovakova formulacija znači posezanje u inače

normalne pravne odnose što je jasno jer se privilegij određuje protiv “brod”-a, a normalno je, eo ipso, da

za “brod” odgovara brodovlasnik. Normalano bi bilo da ako netko »iskorištava« “brod” da za svoje

aktivno pravo, odgovara. Međutim nije ovo osobenost Pomorskog zakonika. Problem, je da je ispušteno i

nigdje nema odredbe koja bi ovom odredbom čl. 248., abnormalnu situaciju vezala na odredbe parničnog

postupka u svrhu “preskakivanja” pasivne legitimacije sa ugovornog dužnika na treću, katkada sasvim

stranu osobu.

24 čl.953.

14

Članak 954.PZ.

(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja

neke od tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog

Zakonika, može biti zaustavljen bilo koji brod

koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u

vlasništvu osobnog dužnika.

(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1.

ovoga članka, smatra se osoba koja, prema

odredbama mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu

radi koje se traži zaustavljanje broda, a u

vrijeme nastanka tražbine bila je u svojstvu

vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika

broda u svezi s kojim je nastala tražbina.

(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili

hipoteke na brodu ili hipoteci sličnih sredstava

osiguranja stranog prava, kao i radi ostvarenja

zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može

se zaustaviti samo brod na koji se dotični

privilegij, hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.


pomorskog privilegija ili hipoteke, ili hipoteci

sličnog sredstva osiguranja stranog prava i bez

obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod

u vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može

biti zaustavljen sve dok je opterećen tim

pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te

hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog

prava.

Član 954 dakle određuje i o sister-shipu.

Takove odredbe nema za privilegij.

Pomorski zakonik u Odredbi čl. 954.st.2., unutar

odredaba o pomorskim tražbinama, najednom određuje i za

privilegij. Jednako i čl.954. st.4. određuje o

privilegiju, hipoteci i sl.. Odredba u konvenciji cit.

st.3., na neki način određuje istu ili sličnu materiju,

kao i čl. 969 o mjerodavnom pravu.Ove odredbe mogle bi

imati eventualno negativne uticaje i veze sa odredbama o

mjerodavanom pravu.

Kada je spomenuto da odredba čl. 953.st.2. omogućava

da se umjesto pomorske tražbine iskoristi za

zaustavljanje privilegij , postavlja se odmah pitanje

:

15

I).-- ako je ispravno mišljenje da Pomorski

zakonik ne daje mogućnost privremene mjere temeljem

privilegija protiv »sistershipa«, da li onda:

a). --činjenica da je privilegij korišten po odredbi

čl. 953.st.2. omogućava zaustavljanje »sistershipa« ?

b). --unatoč toga da je do korištenja došlo po

odredbi čl. 953. ipak se može u primjeru od a).

zaustaviti »sistership« ?

Možda se čini da je ovo samo teoretsko pitanje,

međutim, obzirom na odredbu Ustava čl. 140.

definitivo može doći do primjene Konvencije 1952,

koje je R.Hrvatska članica, a i prema odredbama

Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu, postoje

situacije u kojima se mora primijeniti strano pravo,

pa može doći do situacije u kojoj je neka tražbina po

tim pravima priznata kao privilegij, iako nije

privilegij kao privilegij po Pomorskom zakoniku.

Time su pomorske tražbine stavljene u bolji

položaj prema privilegiju, ali su pomorske tražbine u

slabijem položaju jer ne slijede brod kao privilegija,

međutim pomorske tražbine ne zastaruju u roku od 1. godine

kao što “prestaju” privilegiji.

Odredbe o “sister ship” nalaze se i u Konvencijama:

Konvenciji 1999. čl.3.25

ČLANAK 3.

Ostvarenje prava zaustavljanja broda.

1. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg

broda s obzirom na koji se tvrdi da postoji

pomorska tražbina ako je:

(a) osoba koja je bila vlasnik broda u vrijeme

nastanka pomorske tražbine odgovorna za tu

tražbinu a vlasnik je broda i u vrijeme provedbe

zaustavljanja; ili

(b) zakupoprimatelj broda u vrijeme nastanka

pomorske tražbine odgovoran za tu tražbinu a u

25 R.Hrvatska nije vezana jer nije članica.

16

vrijeme provedbe zaustavljanja je vlasnik ili

zakupoprimatelj broda; ili

(c) tražbina osigurana mortgage-om na brodu,

hipotekom ili sličnim teretom; ili

(d) tražbina takva da se odnosi na pravo

vlasništva na brodu ili na posjed broda; ili

(e) tražbina upravljena prema brodovlasniku,

zakupoprimatelju, manageru ili brodaru a

osigurana je pomorskim privilegijem koji je

takvim utvrđen ili nastaje prema pravu države u

kojoj se predlaže zaustavljanje.

2. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg

drugog broda ili brodova koji su, u trenutku

provedbe zaustavljanja, u vlasništvu osobe koja

je odgovorna za pomorsku tražbinu i koja je, u

trenutku nastanka tražbine, bila:

(a) vlasnik broda s obzirom na koji je nastala

pomorska tražbina; ili

(b) zakupoprimatelj broda, naručitelj iz

brodarskog ugovora na vrijeme ili brodarskog

ugovora na putovanje.

Ova odredba se ne primjenjuje na tražbine koje

se odnose na pravo vlasništva na brodu ili na

posjed broda.

3. Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga

članka, zaustavljanje broda koji nije u

vlasništvu osobe odgovorne za tražbinu dopustivo

je samo ako se, prema pravu države u kojoj je

zaustavljanje predloženo, na temelju presude

donesene s obzirom na tu tražbinu, može provesti

ovrha na brodu njegovom sudskom ili prisilnom

prodajom.

Ad čl. 954. st.1. PZ.

Izričito se određuje da se samo može raditi o brodu

:”----u vlasništvu osobnog dužnika”.Radi se dakle o odredbi za

“sister ship”. Treba uočiti da se ta odredba odnosi samo

na slučajeve iz čl. 953.st.1., dakle ne bi se eventualno

primjenila na privilegij iz st.2., iako to nije sasvim

jasno.

ad st..2.

17

Izričaj :”....prema odredbama mjerodovanog prava

odgovara za tražbinu”, znači da se treba poznavati prirodu

tražbine i njezin pravni položaj u pravu mjesta nastanka

tražbine, datume nastanka i stanja svojstva26. Mjerodavno

pravo u slučaju nastanka tražbine u inozemstvu, je

tamošnje pravo.

Uz to mora odgovarati i odredbi:”.....svojstvu vlasnika,

brodara, naručitelja ili zakupnika broda”. 27

ad st.3.

Ovaj stavak prvenstveno određuje da se ne odnosi na

“sister ship”, a odnosi se samo na privilegij, hipoteku i

vlasništvo. Očito ne na običnu pomorsku tražbinu, međutim

spomenuto je i vlasništvo.

ad st.4.

Odredba :”..hipoteci sličnog sredstva osiguranja

stranog prava “ odnosi se vjerojatno na “mortgage” i nešto

slično. Međutim, glede privilegija ostaje otvoreno

pitanje, jer se u stranoj praksi privilegij priznaje i

prema odredbama gdje je dotična tražbina nastala tj. gdje

se je nalazio brod, a do istog zaključka može se doći zbog

toga što odredbe o privilegijama spominju samo brod, bez

obzira gdje se je brod nalazio u času nastanka

tražbine/privilegija.

Općenito, takove odredbe nema za privilegij u čl.

248...

Odnosi se najvjerojatnije na strani brod, te na

privilegij i hipoteku, dakle nema veze sa pomorskim

tražbinama.

U praksi, za takove identične slučajeve, to znači,

da kada prođe 1. godina a da nije došlo do prekida tijeka,

privilegij prestaje, ali pomorska tražbina ostaje na snazi

dok ne zastari.

26 vlasnik,broda(?),naručitelj(?),zakupnik. Naručitelj je određen u čl. Članak 447. :

”Ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza –

platiti vozarinu”

27 Odgovarajuća odredba je čl. 248.-:«...kad brod iskorištava osoba koja nije vlasnik broda.....«

18

Nije vjerojatno da su zato posebno formirani

privilegiji a posebno pomorske tražbine, pa se nehotice

pomišlja da je to možda jednostavno iz tradicije. Bilo bi

vrlo zanimljivo da se pokuša te dvije grupe sjediniti,

jasno, uz odvojene postupovne odredbe, iako se čini da su

obje vezane pupčanom vrpcom sa privremenim mjerama na

brodu.

R.Hrvatska nije članica Konvencije 1999. dakle

NIJE vezana, ali je vezana Konvencijom 1952. gdje je ta

odredba komplicirana. 28

DIO 5

RAZLIKE IZMEĐU PRIVILEGIJA I

POMORSKE TRAŽBINE

Kako je vidljivo iz prethodne Tabele obrađeni

pojmovi su praktički jednaki.

Ako se i na jedne i druge primjenjuje sadržajno

ista odredba onda se čini da je jedina BITNA RAZLIKA :

PRIVILEGIJ >>>> prestanak

c/a

TRAŽBINA >>>>>>>zastara

Kod toga je »prestanak« točno fiksiran u Pomorskom

zakoniku, a za pomorske tražbine, čini se, da bi za

zastaru trebalo primjenjivati zakon one države u kojoj je

tražbina nastala (lex loci).

Određeno je da privilegij »prestaje« za jednu

godinu, međutim nakon toga roka, samo prestaje biti

privilegij ali kao tražbina ostaje ovisna o drugim

zakonima. Ova preobrazba događa se automatski.

Možda jedna praktična promjena bila bi da se vrijeme

zastare isto tako i u konvencijama i u Pomorskom zakoniku

28 Vidi Ivković, Međ, Konvencija , 1952, Svezak prvi, Piran 2005.,

19

odredi, a ne da se primjenjuje pravo države gdje

je ugovorni ili vanugovorni događaj nastao. Ako zakon29

ima takvo ovlaštenje za privilegije nije jasno zašto ne bi

mogao imati pravo odrediti rok i za pomorsku tražbinu?

Uopće, kada konvencije i zakon imaju snagu da mogu

stvoriti takav pojam, kao što je da tražbinu, u određenim

slučajevima pretvore u pomorski privilegij i odrede

»prestanak«, određivanje jednog roka za pomorske tražbine

svakako bi bilo također moguće odrediti. Koliko bi se

olakšao postupak, kada bi taj rok za tražbine bio

fiksiran, a ne da ovisi u slučajevima nastanka tražbine

negdje daleko u nekom mjestu, za kojeg je skoro nemoguće

utvrditi lex loci ili treba toliko vremena da brod već

isplovi.30

Kada se ustanovi nastanak u drugoj državi, treba

primjeniti odredbe Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu.

Postavlja se pitanje, kada bi zapravo sud u R.

Hrvatskoj mogao primjeniti isključivo Pomorski zakonik za

zaustavljanje broda/jahte i kasnije u postupku za

opravdanje privremene mjere?

Čini se da jedino kada :

1).brod vije zastavu R.H.31

2).privilegij je nastao u R. Hrvatskoj

3).ili je pomorska tražbina nastala u R. Hrvatskoj

4).radi se o brodu i/ili jahti.

Ako se radi o primjeni odredbe iz čl. 955. o

jamstvu, u gore opisanim slučajevima, uvjeti

jamstva,morali bi biti naročito precizni.32

29 i konvencije itd.

30 Skoro je nemoguće biti siguran unaprijed, koju će varijantu primjene prihvatiti sud : lex loc, ili

lex fori? Ovaj problem riješiti unaprijed je mučan i za predlagatelja i za protivnika

31 I to može ovisiti, ako bi brod slučajno bio upisan u upisnik R. Hrvatske, kao »flag

convenience«.

32 U stvari ako je položeno jamstvo (teoretski moglo bi biti u gotovoni) vrlo smo blizu postupku

in rem

20

Može se još navesti i slijedeće:

USPOREDBA

POMORSKA TRAŽBINA : PRIVILEGIJ

Pomorska tražbina

Redoslijed: pod 1. brodovlasnik a pod 2. “treća

osoba” ima prednost.

Postavlja se pitanje kod opravdanja privremene

mjere:

A).ako je samo “treća osoba” bila u prijedlogu za

zaustavljanje, onda se ne može tužba za opravdanje uperiti

još i na brodovlasnika, jer parnične osobe moraju biti

identične onima u prijedlogu. Logično je, jer prijedlog

protiv samo onoga koji je u prijedlogu, ne može se

nadoknaditi u opravdanju još jednom osobom. Postoji manjak

identiteta.

B).Osim toga opravdanje, ako je upereno samo protiv

“treće osobe” nije dovoljno za odluku o prisilnoj prodaji

broda putem suda.

Kako je več navedeno privilegij i pomorska tražbina

se prilično razlikuju.

Možda najveća razlika je u tome da se je zakonodavac

odlučio da u čl. 252., odredi da se privilegij primjenjuje

na brodicu, izabravši, čini se, neprikladno položaj te

odredbe. Naime odredba je smještena u vezi sa odredbama o

privilegiju a odnosi se na sve odredbe o »založnom pravu«

(dakle uključujući i hipoteku) iz čega slijedi da i na

brodici može biti hipoteka kao i privilegij.

U odredbama o privilegiju nema odredbe kao za

pomorske tražbine o “sister ship” a što imaju odredbe o

pomorskim tražbinama (čl. 954).

Nije jasna situacija :

a). kada se stranka poziva na odredbu čl. 954.st.2.

koja pravna situacija dolazi u obzir. Da li to vrijedi,

ako je privilegij “prestao”, a bio je nekada privilegij

ili ne?

21

b). ako je stranka odbijena sa prijedlogom,,

pod uvjetom da se radi o privilegiju koji je identičan sa

pomorskom tražbinom, da li se ex lege automatski dalje

primjenjuje kao pomorska tražbina?

c). ako je stranka odbijena sa prijedlogom da se

radi o privilegiju, a sud zauzme stajalište da je

privilegij “prestao”, da li se ex lege stranka može tada

pozvati na zastarni rok pomorske tražbine.

d).od kada počne teći zastarni roku za pomorsku

tražbinu, ako se utvrdi »prestanak« privilegija.

e). Kako formulirati podnesak da se sačuva rok

zastare tražbine. Da li se može alternativno: “Ovaj je zahtjev

privilegij, ali ako se utvrdi da nije privilegij onda kao pomorsku tražbinu.”

f). na pr. brodovlasnik je na temelju odluke

isplatio zahtjev, ali brodovlasnik ima regresno pravo

prema “trećoj osobi” ugovornom dužniku

predlagatelja/tužitelja. Od kada se računa zastaru za taj

regresni zahtjev prema trećoj osobi ? Od nastanka tražbine

ili od časa kada je brodovlasnik platio trećoj osobi

(tužitelju)?

g). Da li je brodovlasnik dužan, primjeniti neke

odredbe ZPP-a da bi sačuvao neka prava prema trećoj osobi

? Da li je dovoljno ako su bili zajedno tuženi ? Ako ne,

koju odredbu ZPP. čl. 210 ili čl. 211 ? Razlika je na

pr. ako je tuženi treća osoba pod 1. i brodovlasnik pod

2., čini se da brodovlasnik ne može koristiti čl. 211.

h).kao velika razlika između privilegija i pomorske

tražbine jeste da se na brodicu moće primjeniti privilegij

a pomorska tražbina ne može, jer nema adekvatne odredbe.

Naime, ako je zakonodavac smatrao da mora u čl. 252.

posebno navesti privilegij, onda je trebao, ako je htio da

se pomorska tražbina primjenjuje na brodicu donijeti

negdje u čl. 951 - 965. odredbu adekvatnu čl. 252.

i). na privilegij se primjenjuju odredbe o

mjerodavnom pravu jer je privilegij stvarno pravo (čl.

969.st.1.toč.2.) a pomorska tražbina nije stvarno pravo,

pa se ne primjenjuje.

Čini se da zakonodavac nije ta razmimoilaženja

uskladio.

Prijedlog/tužba privilegirani vjerovnik c/a treća

osoba = ( t.j.--njegov-vjerovnikov -- ugovorni dužnik).

22

Kako je već naglašeno, ako je protustranka

pod 1).isključivo privilegirani vjerovnik (dakle bez

brodovlasnika) on ne bi mogao uspjeti sa zaustavljanjem

broda, jer procesualno, nema pravnog odnosa sa brodom tj.

među njima.

Ukoliko bi se smatralo da zakonska odredba o

odgovornosti “brod”-a ovlašćuje privilegiranog

vjerovnika/predlagatelja da može direktno uključiti pod

2.brodovlasnika (iako sa njime nema nikakav odnos osim

odredbe zakona), predlagatelj bi morao najprije dokazati

svoju tražbinu/ privilegij prema trećoj osobi (uključenoj

pod 1.), kao osnov a zatim činjenicu da je u upisniku

upisan brodovlasnik i konačno da se radi o privilegiju.

Možda redoslijed dokazivanja može biti drugačiji da se

prvo konstatira postojanje privilegija a zatim ostalo.

U tom postupku brodovlasnik pod 2. ima sve

mogućnosti korištenja prava iz ZPP-a.

Ostaju otvorena pitanja na kojih nema direktnih

odgovora, možda će ih biti, ali, čini mi se samo

zaključivanjem.

Na pr.:

Da li je predlagatelj u prijedlogu dužan navesti

točno da li osniva svoj prijedlog na temelju odredbi :

i). privilegija,ili

ii). pomorske tražbine

Ovi se podaci vrlo važni iz razloga što se razne

odredbe razlikuju za privilegij i za pomorsku tražbinu.33

Prvenstveno glede definicije iz Pomorskog zakonika.

Privilegij je direktno vezan za “brod” a pomorska tražbina

za osobe navedene u čl. 954.st.2. “....vlasnik,

brodar,naručitelj ili zakupnik....” Ova odredba trebala bi

na neki način odgovarati čl. 248.. u kojoj se spominju

“iskorištavatelji”.

Odredbe o primjeni mjerodavnog prava, čini se,

također su drugačije ili barem nisu jednaki. Čl.

33 Na pr. »prestanak« - zastara

23

969.st.1.toč.2. određuje za stvarna prava, što

privilegij jeste, a za pomorsku tražbinu takove odredbe

nema. Time dakle odredbama nije sigurno da neće primjena

biti različita.

U pogledu dalnjih razmatranja treba uvijek zamisliti

situaciju ako je brod upisan u upisnik R.Hrvatske ili u

neki drugi, pazeći pri tome na odredbe čl. 968. naročito

st.2. Čini se da što vrijedi u prvom slučaju, ne mora

vrijediti i u drugom slučaju.

Na pr. i pitanje “prestanka” kod privilegija i

zastare kod pomorske tražbine. Dok je “prestanak” strogo

određen Pomorskim zakonikom, za tražbine na koje se

primjenjuje zakon R.Hrvatske apsolutno ne mora biti

jednaka odredbama svih mogućih drugih zakona i u svim

drugimh državama.

PREDVIDIVE KOMPLIKACIJE ZA KOJE NISAM NAŠAO DIREKTNE

ODGOVORE, ODREDBE ILI ZAKLJUČKE:

1). Da li uvijek, sa istim činjeničnim stanjem

izvjesna tražbina ostaje pomorska tražbina odnosno

privilegij ? Čini se naime da je to nekako ovisno o

pravnom položaju. Privilegij nije samo tražbina,

privilegij je emanacija pomorska tražbine u položaju

akcesornosti, ali ako izgubi akcesornost postaje natrag

tražbina.

2).U slučaju na pr. da je postupak vođen protiv

protivnika pod 1. treće osobe/dužnika i pod 2.

brodovlasnika te je postupak dovršen time da je odluka

samo protiv brodovlasnika, postavlja se pitanje, da li se

zastara tražbine, koja može i biti pomorska tražbina rok

za zastaru teče ex tunc, od početka za tražbinu, ili ex nunc

tj. od časa pravomoćnosti (eventualno od časa plačanja

brodovlasnika).

3). I dalje ako je odbijen zahtev protiv

brodovlasnika pod 2)., to znači da privilegija nema da li

je onda dozvoljeno da privilegirani vjerovnik vodi

postupak dalje ali sada samo kao pomorska tražbina i kako

se računa tada zastara ? Da li se vrijeme koje je prošlo

dok se je raspravljalo o privilegiji, ili ex tunc.?

4). Da li sud uopće može uzeti u raspravljanje

prijedlog ill kasnije tužbu za opravdanje ako se temelji

na privilegiju, a brodovlasnik uopće nije protustranka ?

24

Kako se dokazuje u prijedlogu za

zaustavljanje vlasništvo broda ? To je VRLO HITAN postupak

koji ovisi katkada o satima, što je vidljivo i potvrđeno

postojanjem dežurstva.

5). Ako je postupak vođen pod 1. protiv treće osobe,

a pod 2). protiv brodovlasnika, te ako brodovlasnik plati

zbog odredbe o privilegiju, da li tada, na pr.ako dođe do

sudske prodaje broda iz bilo kojeg razloga, brodovlasnik

ima pravni položaj privilegiranog vjerovnika jer je platio

privilegij ?

6). Jednako bi se moglo dogoditi u stečaju

privilegiranog vjerovnika?

7). Može se naime zastupati stajalište da se kod

isplate takovog iznosa radi o transakciji koja ima

jednaki pravni završetak kao i ustupanje, koje je

dozvoljeno čl.249.st.2.. Ovakovo tumačenje je korisno i

radi sprečavanja jednostavnosti fingiranja ustupa osobi

“x” koja onda ima pravo nastupati kao privilegirani

vjerovnik. To bi doduše trebao biti dogovore u troje, što,

i ne bi bilo tako čudno. Dakle, brodovlasnik i

privilegirani vjerovnik dogovore da će privilegirani

vjerovnik potpisati ugovor o ustupanju, a brodovlasnik će

mu odmah ili brzo, platiti dogovoreni, manji iznos, u kešu 34.

8). Da li u slučaju kada su navedene protustranka i

treća osoba, te dvije osobe mogu u toj parnici koristiti

prava iz ZPP o obvještavanju trećega i slično (međusobno

itd.) jer činjenica da su obadva u jednom postupku nema

takove pravne posljedice, kakove ima ako koriste neke

odredbe iz ZPP-a ( recimo obavještavanje trećeg i sl.)

Razlike kod pomorskih tražbina i privilegija su

uglavnom slijedeće:

A). Za privilegij prestaje, - pomorska tražbina

zastaruje

B). Za privilegije nema odredbe o sistership-u, za

pomorske tražbine ima čl. 954.

34 Navodno je to dosta popularno.

25

C). Na privilegij se primjenjuju odredbe o

mjerodavnom pravu, jer je privilegij stvarno pravo (čl.

969.st.1.toč.2.) a na pomorsku tražbinu se :

a). vjerojatno NE primjenju,

b). ali možda se primjenjuju (čl.967), no

stilizacija čl. 967. govori samo o “Odredbe ove glave....”

a u toj Glavi II.(Dio Deseti) nema spomena o pomorskim

tražbinama

BRODICA

Primjena odredbi o privilegiju za brodicu ovisi o

tumačenju odredbe u čl. 252.

Na brodicu se ne može primijeniti odredbe o

pomorskim tražbinama jer nema odredbe (adekvatno čl. 252.)

o kojem doktrina ima mišljenje da stvara pravo na

privilegij i na brodice, s čime se ja lično ne slažem).

POMORSKA TRAŽBINA

Ako je zakonodavac htio brodici dati privilegij, dao

je takovu odredbu, a ako je htio nešto posebno odrediti za

pomorsku tražbinu trebao je to posebno odrediti).

Aktivnu legitimaciju ima vjerovnik.

Iz odredbi o pomorskoj tražbini na pr.čl. 954

određuje “.....brod koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u vlasništvu

osobnog dužnika”, ali se to smatra, po st.2.tumači kao

„...vlasnika, .brodara, naručitelja ili zakupnika.“

Konkretno, iz stilizacije st. 2. i 3. jasno

proizlazi da se st.2. odnosi na sister-ship.

Očito je dakle da postoji razlika u pristupu između

privilegija i pomorske tražbine.

DIO 6

PRESTANAK PRIVILEGIJA

Obzirom da se NE radi o zastari, »prestanak« je

očito prekluzivi rok, pa protekom roka privilegij

26

prestaje. Kao specifično akcesorno pravo

privilegij prestaje i zastarom tražbine.

Problem nastaje ako se na pr. prijedlog za

zaustavljanje temelji izričito na privilegiju (čl.

953.st.2.) a nije naznačen datum nastanka privilegija.

Čini se da bi u takovom slučaju prijedlog mogao biti čak i

vračen na nadopunu i moglo bi se prihvatiti da sud pazi na

»prestanak« po službenoj dužnosti.35

Ako bi bio nastao slučaj iz čl. 247. moglo bi se

smatrati da je dužnost vjerovnika navesti podatke kao

datum nastanka i da li je nastupio koji slučaj u odnosu na

računanje roka.

Pomorski zakonik u odredbi čl. 246. određuje

»prestanak« privilegija, te u tom i u slijedećem

članu(čl. 247.st.2.) određuje za rok od jedne godine :

(2) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga

Zakonika prestaje teći kad brod bude zaustavljen ili

zaplijenjen tako da to zaustavljanje ili zapljena dovedu

do prisilne prodaje broda.

U vezi sa tom odredbom pojavljuje se nekoliko

pitanja:

AA).

Šta znači : “.....tako da to zaustavljanje ili zapljena dovedu do

prisilne prodaje broda”. Pitanje je kako se to u praksi utvrđuje?

Očito je da brod može biti zaustavljen i na način

da ne dođe do “prisilne prodaje broda”. U postupku

privremene mjere tek nakon pravomoćnoog završetka

parničnog postupka opravdanja privremene mjere, dolazi do

“prisilne prodaje broda”.

Znači li to da bi negdje u odredbi suda o

privremenoj mjeri trebalo biti utvrđeno da se radi o

postupku koji vodi do “prisilne prodaje broda” ? Ili bi

to trebalo navesti več u prijedlogu ?

BB).

35 ZPP čl. 281. i sl.

27

U momentu prijedloga za privremenu mjeru,

može doduše već biti jasno da li je osnova:

a). pomorska tražbina, ili

b). privilegij.

Radi postupka i razčišćavanja da je osnov

privilegij, bilo bi uputno to formulirati u prijedlogu, sa

dosta pažnje, možda čak i dodatno spomenuti da se

namjerava brod prisilno prodatii možda još naznačiti ili

predložiti dokaze.

CC).

Tek zbog pokušaja da se ova odredba jasno razumije,

ističe se da je u ZPUP.(1977) ova odredba bila formulirana

drugačije:

ZPUP (1977) --- ČL. 232.(ST.4.)

Prodajom broda uz ove uvjete:

-da je obavljen upis prijenosa prava

raspolaganja brodom odnosno vlasništva broda u

upisnlk brodova; 36

-da je upis prijenosa prava raspolaganja

odnosno vlasništva broda u upisnik brodova

objavljen u službenom glasilu u kojem se

objavljuju upisi u registar organizacija

udruženog rada, i to u mjestu gdje se vodi

upisnik u koji je brod upisan i pribijanjem

oglasa na oglasnu ploču suda na čijem se području

vodi upisnik brodova u koji je brod upisan;

-zakonski založni vjerovnik za dva mjeseca od

dana objave upisa u službenom glasilu ili prije

toga roka iz toč.2. ovog stava ne pokrene

postupak za namirenje svog potraživanja; 37

Čini se da je stara odredba ZPUP-a, nekako jasnija,

jer odredba Pomorskog zakonika u čl. 247.st.2. nije sasvim

36 »objavljen upis« znači »....poseban knjižni i opći publicitet izvršene prodaje.«

37 F«pravo raspolaganja« je bio izraz koji je kao bio zamjena za »vlasništvo«

28

u skladu, odnosno nejasna je, u usporedbi sa

odredbom istog člana :”...prodajom broda u ovršnom i stečajnom

postupku.”

DD).

Osim gore spomenutog problema sa privilegijem,

postoji još jedan koji možda izgleda nevin, ali bi se

mogao pojaviti.

Radi se naime o slijedećem:

a). jedan privilegirani vjerovnik može eventualno

imati dva ili čak i više privilegija. Da li u tom slučaju

jedno zaustavljanje zadovoljava uvjete prekida za sve

vjerovnikove privilegije ili treba za svaki privilegij

zatražiti i ishoditi posebno rješenje o zaustavljanju ?

Eventualno bi se mnoglo prihvatiti da ako je u prijedlogu

i rješenju utvrđeno da se postupak vodi za oba ili više

privilegija, dovoljno bi bilo jedno zaustavljanje. Iako

ovo izgleda jasno, može se pojaviti problem, ako se jedan

privilegij namiri a drugi ili više drugih ostanu

nenamireni.

b). Postoji dva ili više privilegiranih vjerovnika.

Da li zaustavljanjem od strane jednog »prestaje« teći za

sve privilegije, svih vjerovnika ?

Komentar:

AD A). Sklon sam mišljenju da treba privremenom

mjerom za svaki privilegij tražiti zaustavljanje (ukoliko

nisu svi obuhvaćeni u jednom prijedlogu). Broj privilegija

na jednom brodu može se mjeriti u desetinama, ako ne i

više.38

ad b). Smatram da svaki privilegirani vjerovnik

mora tražiti za sebe.

Bitno je razlikovati dva pojma:

i). “prestanak” privilegija kao takovog,

ii). zastaru tražbine koja je baza za privilegij.

38 Ako svi članovi posade imaju privilegij, već je to priličan broj stranaka.

29

Sasvim je jasno da “zastara” tražbine

povlači i “prestanak” privilegija, dok “prestanak”

privilegija ne povlači “zastaru” tražbine. Općenito je

mišljenje da se radi o prekluzivnom roku u slučaju

prestanka privilegija.

Konvencije 1926--čl.4.st.9. . :

»U slučajevima prestanka koje predviđaju

nacionalni zakoni, privilegiji prestaju prodajom

samo ako je ona popraćena formalnostima

određenima nacionalnim zakonima. Te formalnosti

obuhvaćaju prethodnu obavijest koja mora biti

dana u obliku i u rokovima predviđenim tim

zakonima uredu kojemu je povjereno vođenje

upisnika predviđenih u čl. 1. ove konvencije.”

Ovakova odredba nije prihvaćena u Pomorskom

zakoniku.

Može se dakle postaviti i problem u slučaju kada se

primjenjuje odredbe o pravu na ograničenje odgovornosti,

uključujući i eventualnu primjenu konvencija.

Pomorski zakonik ima i odredbu u čl.

246.st.1.toč.4.:

».....osnivanjem fonda ograničene odgovornosti

za tražbine osigurane privilegijem na brodu koje

su podvrgnute ograničenju odgovornosti.”

Pobliže o tome Pomorski zakonik čl. 401-429.39

Praktički strani brod mora biti zaustavljen u

R.Hrvatskoj da bi sud imao nadležnost. Postupak

ograničenja je vanparnični postupak.40

Prestanak” tijeka, prekida se u nekim zakonima, pa

tako i u biv.ZPUP, podizanjem tužbe radi plačanja, ali

samo ako se provede zabilježba tužbe u upisnik. Pomorski

zakonik nema takove odredbe. Nije ovdje mjesto da se

razmatra da li bi ipak provedena zabilježba, prekinula

tijek, ako se radi o brodu koji je upisan u hrvatski

upisnik, iako je to diskutabilo. Upis u upisnik je ipak

39 čl. 401.st.4. određuje o nadležnosti za ograničenje stranog broda.

40 čl. 401.sr.1.

30

javni podatak. Treba uzeti u obzir da i nije lako

ili uvijek moguće u roku od jedne godine zaustaviti

brod, koji može, unatoč svih odredbi, promijeniti ime i

»preskočiti« u drugi upisnik, negdje gdje nema odredbi o

privilegjima itd.41

Za zabilježbu u stranom upisniku, ipak je previše

komplicirano.42

Odredbom čl. 250. brisanje broda iz upisnika ne

utječe na postojanje privilegija.

Možda se može spomenuti još i da se privilegij ne

može imati na javnim brodovima , pa niti na stranim

javnim brodovima.

Konvencija o zaustavljanju 1999

Obzirom na činjenicu da je će Konvencija 1999.

stupiti na snagu 14 rujna 2011 43, smatrao sam korisnim

da se osvrnem na odredbe Konvencije koje imaju makar i

indirektnu vezu sa postupkom.

R. Hrvatska je članica Konvencije 1952 ali

Konvencija 1999, koje R. Hrvatska nije članica,je donijela

je važnih promjena.

I).

Konvencija 1999

Konvencija 1952 navodi kada , kako i na koji se

brod odnosi, Konvencija 1999 i u čl.8(1) određuje:

»ČLANAK 8.

Primjena

1. Ova Konvencija se primjenjuje na svaki

brod unutar nadležnosti bilo koje države stranke,

41 »forum shopping«.

42 Ipak vidi čl. 964.

43 Članovi Albanija, Alžira, Benin, Bugarska, Ekvador, Estonija,Latvija,Liberija,Španjolska i

Sirijska Arapska Republika.

31

bez obzira vije li taj brod zastavu države

stranke ili ne.

Time je utvrđena stvarna nadležnost i razlikuje se

od odredbe K. 1952 čl.8.(1) a također i od odredba

Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu44.

Praktički, to znači, da dolaskom u jednu luku države

članice. praktički na svaki se brod primjenjuje Konvencija

1999. 45

II).

Konvencija 1999 u čl. 1. nadopunjuje pomorske

tražbine iz Konvencije 1952 i nove tražbine, na neki

način, nastoji uskladiti sa ostalim konvencijama ili novim

tražbinama koje bi došle do primjene. Tako na pr.

uključuje u čl.1.(1)(q) premije osiguranja, i pod

čl.1.(1)(r) :”....(r) bilo kakve naknade za komision, posredništvo ili

agenciju izvršene s obzirom na brod, a koje plaća brodovlasnik ili

zakupoprimatelj ilise plaćaju za njihov račun;“

III).

U pogledu “demise charterera”odredba Konvencije 1999

u čl. 3. specificira tražbine restriktivnije od Konvencije

44 čl. 968

45 Ali vidi čl. 10. ---Članak 10.

Rezerve

1. Svaka država može u trenutku potpisa, potvrđivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja

Konvenciji, kao i u bilo koje vrijeme nakon toga, staviti rezervu koja se odnosi na pravo da isključi

primjenu ove Konvencije u nekim ili u svim slijedećim slučajevima:

(a) na brod koji nije pomorski;

(b) na brod koji ne vije zastavu države stranke;

(c) na tražbine navedene u članku 1., stavku 1. (s).

2. Država koja je ujedno i država stranka određenog ugovora o unutrašnjoj plovidbi, može

prigodom potpisa, potvrđivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji, izjaviti da odredbe o

nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka sadržane u takvim ugovorima imaju prednost u odnosu

na odredbe sadržane u članku 7. ove Konvencije.

32

1952. i ne dozvoljava zaustavljanje ako je za

tražbinu odgovoran na pr. time-charterer ili voyage-

charterer.46

IV).

Konvencija 1999 čl. 6. uvodi u odredbe i pojam

“Zaštite vlasnika i zakupoprimatelja zaustavljenih brodova”,

čega u Konvenciji 1952 nije bilo, ali vidi čl. 318. OZ.

V).

Po mom mišljenju, možda je, u vezi sa temom ovog

eseja, najvažnja nova odredba u čl.7.:

K.1999 Članak 7.

Nadležnost u postupku o predmetu spora

1. Sudovi države u kojoj je provedeno

zaustavljanje ili je dano osiguranje radi

ishođenja oslobađanja broda nadležni su za

odlučivanje o predmetu spora, osim ako se stranke

valjano sporazumiju ili su se ranije valjano

sporazumjele da spor iznesu pred sud druge države

koji prihvati nadležnost, ili pred arbitražu.

2. Bez obzira na odredbe stavka 1. ovoga

članka, sudovi države u kojoj je provedeno

zaustavljanje ili je dano osiguranje radi

ishođenja oslobađanja broda mogu odbiti takvu

nadležnost ako je to dopušteno prema pravu te

države i ako sud u drugoj državi prihvati

nadležnost.

3. U slučajevima kada sud države u kojoj je

provedeno zaustavljanje ili je dano osiguranje

radi ishođenja oslobađanja broda:

(a) nije nadležan za odlučivanje o predmetu

spora; ili

(b) odbije nadležnost u skladu s odredbama

stavka 2. ovoga članka,taj sud može, a na zahtjev

mora, odrediti rok u kojem predlagatelj

46 Nije dakle prihvaćen izraz iz Pomorskog zakonika:.«...koji iskorištava brod....«-čl.248. vidi i čl.

954.

33

osiguranja mora pokrenuti postupak pred

nadležnim sudom ili arbitražnim sudom.

4. Ako postupak ne bude pokrenut u roku koji

je odredio sud u skladu sa stavkom 3. ovoga

članka, na zahtjev će se odrediti oslobađanje

zaustavljenoga broda ili danoga osiguranja.

5. Ako postupak bude pokrenut u roku koji je

odredio sud u skladu sa stavkom 3. ovog članka

ili je postupak pred nadležnim sudom ili

arbitražnim sudom u drugoj državi pokrenut bez

takve odluke, svaka konačna odluka u takvom

postupku će se priznati i izvršiti s obzirom na

zaustavljeni brod ili na osiguranje dano radi

ishođenja oslobađanja broda, pod uvjetom:

(a) da je tuženik razumno obaviješten o tome

postupku i da mu je pružena razumna mogućnost da

sudjeluje u postupku kako bi izložio svoju

obranu; i

(b) da takvo priznanje nije u suprotnosti s

javnim poretkom.

6. Ništa u odredbama stavka 5. ovog članka ne

ograničava bilo kakav daljnji učinak koji strana

presuda ili arbitražna odluka proizvode prema

pravu države u kojoj je provedeno zaustavljanje

broda ili je dano osiguranje radi ishođenja

oslobađanja broda.

Ove odredbe, u nekim slučajevma, mijenjaju odredbe

ZPP-a, unose odredbe koj nisu poznate u ZPP itd., a što

se tiče glede nadležnosti dozvoljavaju ugovoranje

stranaka o nadležnosti.

Analiza i komentari ove odredbe K. 1999 čl. 10.

zapravo, gledano sa aktivne strane na taj način nadležnog

suda nisu toliko zanimljivi za brodovlasnika stiglog

broda, koliko su važni za brodovlasnika koji je na

pasivnoj strani.

Mislim da će u praksi nastajati problemi, čim se u

primjeni odredba koristi i pojam “razboritosti”.47

47 st.5.(a)

34

Inače, imam osječaj, da bi moglo doći i do

fishing of competence.

VI).

Konvencija 1999 ima i odredbu o stavljanju rezerva,

koje mogu biti prilično važne i mijenjaju izvjesne odredbe

u samoj konvenciji, od kojih je vrlo važna odredba

st.1.toč.5.

Konvencija 1999 ---Članak 10.

Rezerve

1. Svaka država može u trenutku potpisa,

potvrđivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja

Konvenciji, kao i u bilo koje vrijeme nakon toga,

staviti rezervu koja se odnosi na pravo da

isključi primjenu ove Konvencije u nekim ili u

svim slijedećim slučajevima:


(b) na brod koji ne vije zastavu države

stranke;

(c) na tražbine navedene u članku 1., stavku

1. (s).

2. Država koja je ujedno i država stranka

određenog ugovora o unutrašnjoj plovidbi, može

prigodom potpisa, potvrđivanja, prihvata,

odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji,

izjaviti da odredbe o nadležnosti, priznanju i

izvršenju sudskih odluka sadržane u takvim

ugovorima imaju prednost u odnosu na odredbe

sadržane u članku 7. ove Konvencije.

VII).

Obzirom na relativn mali broj država članica,

potaviti će se pitanje da stranke mogu ugovarati primjenu

Konvencija 1999 i smatram da bi takav uglavak obavezivao i

brod koji vije zastavu R. Hrvatske, temeljem čl. 973.

Čl..973

»Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima

primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale.”

35

DIO 7

STRANKE U POSTUPKU

PRIVREMENE MJERE ZAUSTAVLJANJA

(ČL. 953) I OPRAVDANJA (ČL. 958)

U slučaju zaustavljanja broda od strane vjerovnika

protiv svoje ugovorne stranke koja je brodovlasnik,

temeljem pomorske tražbine iz čl. 953, ili privilegija iz

čl. 241.,te neke druge odredbe izvjesne međunarodne

konvencije, pitanje stranaka u postupku privremene mjere

nije komplicirano .

Druga je situacija ako je predlagatelj doduše

vjerovnik, ali njegov ugovorni dužnik nije brodovlasnik,

nego je neka treća osoba, koja vjerojatno na neki način

»iskorištava« brod48, a koja je vezana sa brodovlasnikom

drugim plovidbenim ugovorm.

Ova činjenica proizlazi već i iz odredbe Pomorskog

zakonika o pojmu »priilegij« u čl. 241.st.1. koji glasi:

« Svaka od slijedećih tražbina prema

-zakupcu ili

-brodaru « itd.

Dakle tražbina prema zakupcu i sl.,osigurana je

pomorskim privilegijem prema brodu, što praktički znači

brodovlasniku. Da li obuhvaća samo prvu „generaciju“

zakupoprimatelja ili i one daljne u „nizu“ nije jasno

određeno, ali izraz „iskorištava“ očito znači da se

primjenjuje i na daljnje osobe kako određuje:.

Čl. 248


primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja

nije vlasnik broda,...........

48 Zakupoprimatelj, charterer, i sl.čl. 248.

36

Svakako je u ovoj odredbi najvažnija riječ

:”ISKORIŠTAVA”. Dakle, može se smatrati prema ovim dvima

stilizacijama, da dolaze također u obzir: bare boat

charterer, time-charterer, svi sub-chartereri, sub-sub-

chartereri itd., voyage-charterer, time-charterer, itd

jedan za drugim. 49Praktički u Pomorskom zakoniku nema

ograničenja u pogledu korištenja broda,50 od strane

daljnjih sub-charterera i sl.

Također i prema „brodaru“, (štogod taj pojam

znači51), a o čemu postoje velika tumačenja, uključujući i

stajališta da pojam „brodar“ uopće nije potreban. Međutim

obzirom na širinu obuhvaćanja osoba koje „iskorištavaju“

brod, problem i razmatranje izraza „brodar“ ovdje je

izostavljen.

Slučaj br..1

A). Član posade, može biti u radnom odnosu sa:

i). brodovlasnikom

ii). zakupoprimateljem

iii). sa Crewing Agencijom „X“, koja je u

ugovornom odnosu sa , najčešće, zakupoprimateljem, tako da

član posade prima plaću od Agencije „X“, a agencija

naknadu od svoje ugovorne stranke

B).Nije sporna aktivna legitimacija člana posade.

C). U slučaju pod gore iii). član posade je u

ugovornom odnosu sa Agencijom „X“, koja bi bila pasivno

legitimirana iz međusobnom ugovora. Međutim, naznačujući

Agenciju „X“, protustrankom u postupku zaustavljanja

broda, očito je nekorisno jer je promašena svrha postupka

49 Vidi Konvencija 1999.

50 Čini se da bi, tako dugo, dok je brod upisan u upisnik, pa makar se koristi kao skladište,

restoran, garaža,bolnica itd., mogli nastati privilegiji.

51 Filipović,V.,Zašto nam više ne treba ''brodar'' u Pomorskom zakoniku ? : Zbornik Pravnog

fakulteta u Zagrebu. God. 56, Posebni broj (2006). - str. 555-565., Ivković,Pojmovi - brodar, carrier,

vozar, prijevoznik - plovidbenog prava u svjetlu međunarodnih multilateralnih konvencija 1998.

37

koja ne vodi do prodaje broda. Međutim

naznačujući kao protustranku brodovlasnika, čini se da

također vodi do promašene pasivne legitimacije, jer između

njih nema ugovornog odnosa, niti Agencija „X“,

„iskorištava“ brod u plovidbene svrhe. Drugim riječima

nema tražbine, osim silom materijalnog zakona koji, kao da

ne vodi brigu o postupovnom zakonu.

Daljni navodi su spekulativnog karaktera, nekako

kao vapijući nekom izumu koji bi zamjenio postupak in rem.

Da li je u takovom slučaju došlo do solidarnosti

između brodovlasnika i Agencije „X“? Može se postaviti

pitanje da li se može navesti i Agenciju „X“ i

brodovlasnika, kao solidarne dužnike?

Doktrina nije jedinstvena, ima mišljenja da postoji

katkada solidarnost glede privilegija, to je naročito

često, recimo kod sudara. Judikatura je također raznolika,

osim one gdje postoji tužba in rem., u kojoj je situacija

jasnija. Brod je pasivno legitimiran, a brodovlasniku je

slobodno odlučiti da li će se uopće javiti ili neće. Bez

obzira na brodovlasnika brod može biti “osuđen” i prodan.

Čini se da prema odredbama do prodaje broda može

doći samo ako je pasivno legitimiran brodovlasnik.

Da li će i ako da, na koji način, uklopiti

brodovlasnika i Agenciju “X” u postupak, ili paralelno

dignuti tužbu protiv oba što, u slučaju, ako brod nije

zaustavljen u R.Hrvatskloj gdje nije i Agencija “X”

predstavlja veliki problem. Tada je situacija slijedeća:

brod je u mjesnoj i stvarnoj nadležnosti suda koji je

zaustavio brod a Agencija “X” je izvan. Dostava rješenja

je omogućena, barem najčešće zapovjedniku broda)52, dok

je dostava izvan R.Hrvatske komplicirana.

Ne ulazeći ovdje u detalje, takav postupak je, u

glavnom, bio zadovoljavajući, sa stajališta privilegiranog

vjerovnika.

52 Dostava zapovjedniku ,može biti upitna, na pr. u slučaju »«bare boat charter-a« kod kojeg je

sva posada, uključivši i zapovjednika u ugovoru o radu sa «bare boat charter-erom«, a ne sa

brodovlasnikom. Moglo bi se međutim tumačiti da zapovjednik uvijek predstavlja brodovlasnika, pa

makar jei u radnom odnosu sa chartererom. Notorno je da se je u praksi tako postupalo.

38

S druge strane brodovlasnik je također

nalazio rješenja bilo korištenjem usluga P&I klubova,

banaka i slično.

Međutim brodovlasnik koji je morao naći rješenje,

nije raščistio svoje odnose sa ugovornim dužnikom

privilegiranog vjerovnika, obično, čarterera jedne ili

druge vrste, imajući doduše regres.

DIO 8

POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJ

AKTIVNA I PASIVNA LEGITIMACIJA

Kao i u svakom sudskom postupku pojavljuje se

problem aktivne i pasivne legitimacija, koji se kod

pomorskih tražbina, po mom mišljenju, naročito kada se

radi o privilegijima može jako zakomplicirati.

Prije pokušaja postavljanja problema i pokušaja

pronalaženja rješenja za iste, potrebno je naglasiti

ponovno da općenito:

A).ne postoji jednoobraznost između pomorskih

tražbina i privilegija

B).ne postoji jednoobraznost niti u odredbama raznih

država pa niti u međunarodnim konvencijama uz dodatnu

mogućnost postojanja stajališta common law-a u državama

gdje se presedani poštuju, a niti u judikaturi i doktrini.

C).postoje i u Pomorskom zakoniku pravne bitne

razlike između pomorskih tražbina ( čl. 951 i sl.) i

privilegija (čl. 241 i sl.).

U najkraćim crtama razlike su slijedeće:

Pomorska tražbina je tražbina prava, dok je

privilegij tražbina stvarnog pravo (čl. 241. i sl.) sa

izvjesnom posebnošću tj. bez posjeda.

Tražbina kod prodaje broda ne slijedi brod, dok

privilegij slijedi brod (čl.243).

39

Tražbina se može primjeniti i na sister-ship

(čl.954.). Za privilegij na sister shipu takove odredbe

nema. Konzekvencije su bitne što je vidljivo na prvi

pogled. Nije sigurno da ne postoje i pravni sistemi gdje

se i za privilegij može zaustaviti sister-ship. Međutim ta

odredba može prouzrokovati izvjesne sumnje. Privilegij je

odredbom čl. 953.st.2. izjednačen sa pom.tražbinom pa bi u

takovom slučaju vjerojatno došlo i do primjene odredbe č.

954.st.2.53

Tražbina zastaruje, privilegij »prestaje« (čl.249).

Privilegij prestankom ostaje kao tražbina (čl. 249).

Smatram da se odredbe o mjerodavnom pravu ne

primjenjuju na tražbine, dok se primjenjuju na privilegije

jer su privilegiji stvarno pravo, barem što se tiče

slučajeva kod kojih se primjenjuje Pomorski zakonik. Ovo

mišljenje može biti sporno jer odredbe o mjerodavnom pravu

određuje u čl. 969. da se primjenjuje pravo države čiju

državnu pripadnost brod ima (čl.969).54

Zanimljivo je da se u čl. 954 pojavljuju odredbe o

mjerodavnom pravu glede primjene i na slučajeve kada se

zaustavljanje traži radi privilegija, hipoteke i hipoteci

sličnim sredstvima na stranom brodu.O tome više kasnije.

Član 969. odnosi se na stvarna prava.

Pomorski zakonik u čl. 841. glede tražbina upućuje

na Ovršni zakon i na sudsku nadležnost.

Kada se radi o primjeni čl. 953.st.2. tj. o

privilegiju, postavlja se pitanje da li se, u slučaju

stranog broda, pitanje o pravnoj vrijednosti privilegija

osniva na odredbi čl. 954. ili na odredbi čl.969.st.1.t.2.

53 Ako bi se htjelo i dalje razčanjvat moglo i se postavitipitanje, da li predlagatelj mora izričito

navesti da svoj prijedlog temelji na takovom privilegiju, ili bi tu činjenicu morao sud primjenti po

službenoj dužnosti.

54 Ovdje moram istaknuti kako Pomorski zakonik koristi ovdje i izaraz »brodar«, koji, koliko je

meni poznato ne postoji nigdje, a sve je veća tendencija kod nas da se taj pojam izbaci iz Pomorskog

zakonika. Vidi čl. 248 i. čl. 954.

40

POMORSKE TRAŽBINE

AKTIVNA LEGITIMACIJA

Aktivnu legitimaciju ima vjerovnik, koji je mora

dokazati.

PASIVNA LEGITMACIJA

Za razjašnjenje treba napomenuti da se tokom

postupka privremene mjere pojavljuju dvije faze, a do

sudske ovrhe i tri.:

A). prijedlog

B). postupak za opravdanje (čl. 958). 55 nakon

kojega eventualno postupak sudske ovrhe.

C). sudska ovrha

MOGUĆNOSTI

Prva mogućnost:

Vjerovnik nastupa samo protiv vlasnika broda. Čini

se da nema bitnih problema glede postupka.56

Razlike se mogu pojaviti kada se radi o stranom

brodu, pa čak i kada se pojavi slučaj broda na kojeg se

primjenjuje Pomorski zakonik ali je na brodu i jedan

privilegij stranog prava, koji je opteretio brod temeljem

tamošnjeg stranog prava, a što se ocjenjuje korištenjem

odredbi Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu.

Druga mogućnost:

Vjerovnik nastupa protiv osobe koja nije vlasnik

broda, ali je vjerovnik u pravnom odnosu sa tom osobom iz

kojeg crpi svoje potraživanje. Prema odredbama ZPP-a i

55 Interesantno je da kao dokaz za pokretanje postupka oprvdanja može se koristi pokretanje

ovršnog postupka., što bi značilo da je moguće provesti postupak prije zaustavljanja broda i dostigbnuti

pravomoćnost presude i dokazati da je uloženo zahtjev za ovrhu, a broda nema jer se tek sada traži. Nije

naime tako jednostavno zamislti da bi se u roku od 15 dana od rješenja o privremenoj mjeri, moglo

provesti sve potrebo za pokretanje ovršnog postupka.

56 Eventualni problem je dostava rješenja, ali se to likvidira dostavom zapovjedniku.

41

sl., to bi se smatralo promašenom pasivnom

legitimacijom. Čini se da u Pomorskom zakoniku nema

odredbe koja bi to dozvoljavala, iako bi u slučaju

privilegija to bilo vjerojatno sporno, a može biti i

ovdje.57

Ovdje, kod pomorskih tražbina se postavlja pitanje

da li odredba Pomorskog zakonika čl. 954.st.4. eventualno

to omogućuje.

Članak 954.


neke od tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog

Zakonika, može biti zaustavljen bilo koji brod

koji je u vrijeme podnošenja prijedloga u

vlasništvu osobnog dužnika.

(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1.

ovoga članka, smatra se osoba koja, prema

odredbama mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu

radi koje se traži zaustavljanje broda, a u

vrijeme nastanka tražbine bila je u svojstvu

vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika





zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može

se zaustaviti samo brod na koji se dotični

privilegij, hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.




obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod

u vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može

biti zaustavljen sve dok je opterećen tim

pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te

hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog

prava.

KOMENTAR :

Ad st.1. radi se t.zv. sister-ship brodu.

Ad st.2. Odredba traži četiri uvjeta:

57 Vidi dalje kod privilegija.

42

a). odgovornost za tražbinu

b). svojstvo i).vlasnika, ii).brodara,

iii).naručitelja ili iv). zakupnika. Glede i). vlasnika

nije promašena pasivna legitimacija ali je pitanje da li

je vlasnik dužnik za potraživanje koje je predmet

spora.Međutim ovo je odredba o pravu, ali ne daje odredbu

o postupovnom pravu, o pasivnoj legitimaciji. Drugim

riječima ukoliko se ova odredba ne smatra odredbom

postupovnog prava o pasivnoj legitimaciji, zahtjev protiv

iii).naručitelja i pod iv). zakupnika bio bi promašena

legitimacija u pogledu zaustavljanja broda i tužbe zbog

opravdanja privremene mjere. Glede ii). za brodara

situacija nije jasna već i zbog poznate činjenice da je

doktrina neprijateljski okrenuta prema pojmu »brodar«.

c). da se svojstvo navedeno pod b). osniva

na »mjerodavnom pravu« čime ova odredba rješava situaciju

koja se odnosi na mjerodavno pravo, dakle može se raditi o

stranom pravu, zakonu, konvenciji, presedanu i sl., tj. o

nečemu što se tek može utvrditi primjenom nekog drugog

prava, svakako vrlo teška situacija u postupku privremenem

mjere obzirom na brzinu te mjere.

e). mislim da se odredba st.2. ne

primjenjuje na spor u kojem se koristi isključivo Pomorski

zakonik a ne mjerodavno pravo. Odredba se čini loše

pozicionirana, jer utvrđivanje mjerodavnog prava Pomorski

zakonik određuje u čl. 967 i sl.,

f). Pošto st.2. specificira osobe situacija

je još zapletenija u pogledu mjerodavnog prava.

g). pod mjerodavnim pravom može se raditi o

stranom pravu, zakonu, konvenciji, presedanu i sl.,

h). da se radi o brodu u svezi s kojim je

nastala tražbina.

i). svakako bilo bi ekstremno nategnuto da

se smatra da je odredba čl. 954. odredba koja indirektno

slobodoumnim tumačenjem daruje pravo direktne mogućnosti

adresiranja podneska i/ili tužbe za opravdanje protiv

brodovlasnika, koji je treća vanugovorna osoba različita

od vjerovnika i dužnika a koje odredba imenuje kao :

»....... brodara, naručitelja ili zakupnika broda....«.

j). obzirom na činjenicu da se sve više i

više u praksi pojavljuju brodarski ugovori i zakupi u

kojim se pojavljuju i više nego jedan pod-naručitelj,

43

zakupnik, pa bi u nekim slučajevima trebalo na

pasivnoj strani poredati »niz« pod-ugovatatelja.

ad st.3. Tipična odredba za mjerodavno pravo.

ad st.4. Također se odnosi na strano pravo. Imam

utisak da je, na neki način, ova odredba ili u suprotnosti

sa odredbom čl. 968. ili se mora zajedno ležerno tumačiti.

Naime privilegij može biti osnova za privremenu mjeru po

čl. 953.st.2. i budući je privilegij stvarno pravo, onda

bi ga trebalo tumačiti po odrebi čl. 968.st.1.toč.2.. jer

je nekako nelogično da isti pojam, kada se koristi kao

pom. tražbina ima jedan tretman a kada kao privilegij na

stranom brodu na drugi način.

Treća mogućnost

Treća je mogućnost da se na pasivnoj strani naniza

imena dužnika i brodovlasnika, a po potrebi i »niz« sub-

stranaka, koji su u ugovornom odnosu sa brodovlasnikom

odnosno međusobno.

Obzirom da se u tom pogledu postupka glede pomorskog

privilegija pojavljuje ista situacija kao i kod pomorske

tražbine upućujem na navode kod privilegija.

Postavlja se nekoliko pitanja procesualne naravi.

Privilegiji mogu nastajati iz ugovornih i

vanugovornih odnosa, ali će se ovdje razmatrati ugovorne

odnose jer vanugovornih ima previše i vrlo različitih.

Treba napomenuti da ZPP. ima odredaba koje bi se,

eventualno mogle primijeniti na slučaj privilegija.

Pomorski zakonik određuje da privilegij pripada osobi

privilegiranog vjerovnika,koja, u izvjesnim slučajevima

nastanka privilegija, nema aktivne legitimacije protiv

brodovlasnika, jer je ugovorni odnos privilegiranog

vjerovnika, sklopljen sa osobom koja »iskorištava brod«,

pa je prema tome za taj ugovorni odnos brodovlasnik,

treća osoba.

Radi se o procesnoj legitimaciji. Kada je tužen

direktno brodovlasnik, tada predlagatelj/tužitelj58 mora

58 ZPP.čl.7. « Članak 7.

44

prije upuštanja u meritorno raspravljanje pokazati

i učiniti vjerojatnim da je ovlašten za pokretanje

konkretne parnice u odnosu na konkretnog

tuženika/brodovlasnika. Tužitelj je dakle osim dokazivanja

svoje aktivne legitimacije dužan učiniti vjerojatnim i

pasivnu legitimaciju tj. da je baš tuženi brodovlasnik

ona osoba protiv koje mora voditi parnicu i da postoji

pasivna legitimacija, a na što ima pravo odredbom

Pomorskog zakonika čl.241.- 252., jer, jednostavno, ne

može tužiti brod!

Drugim riječima predlagatelj/tužitelj će moći

dokazivati pasivnu legitimaciju brodovlasnika jednostavno,

dokazavši da je brod vlasništvo protustranke/tuženog i

pozivajući se na odredbu Pomorskog zakonika u čl. 241. da

je odgovoran “brod”.

Praktično, dokazati da je brod vlasništvo

protustranke/tuženog i nije tako jednostavno, jer brod

može isploviti iz luke vrlo brzo.59

Tužitelj pak ima pravo na zaštitu njegovih prava za

koje, u slučaju pomorskog privilegija, ima zakonski

»titulus« prema »brodu«.

Ako sud nađe da jedna od legitimacija nije dokazana

tužba nema osnova.

Glede porijekla legitimacije, čini se da ima 2.

grupe:

II.---vanugovorne

U svakoj grupi mogu biti

(1).Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima

se utvrđuju te činjenice.

(2).Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu

predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

(članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

(3). Sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana

mogućnost da se izjasne.

59 Ako jebrod u charteru na agenta se o braća charterer, podaci iz novima, časopisa itd. ne bi

trebali bitiprihvaćeni od suda itd.

45

A) za privilegije

B) za pomorske tražbine

U I.grupi, je slučaj kada je privilegirani vjerovnik

imao ugovorni ili vanugovorni60 kontakt sa brodovlasnikom

i tada se praktički radi o dvije stranke: privilegirani

vjerovnik i brodovlasnik.

Čini se da ovdje nema problema.

U II. grupi se pojavljuju tri ili (više) osoba i to:

1). a).brodovlasnik

b).TREĆA OSOBA - privilegirani vjerovnik61.

c).osoba koja »iskorištava« brod(čl. 248)62

Polazeći od situacije kada se ulaže prijedlog za

zaustavljanje, praktički skoro jednaki se problemi

javljaju također i u slučaju postupka za opravdanje

privremene mjere (čl. 958).

U ovoj grupi ima, čini se, mnogo problema.63

i). Brod ne može biti stranka u postupku.

ii).U većini slučajeva aktivnu legitimaciju ima

privilegirani vjerovnik odnosno vjerovnik pomorske

tražbine.

iii). pasivno je legitimaran ili : - na strani broda

:brodovlasnik ili samo temeljem odredbe »brodovlasnikova

ugovorna osoba« koja »iskorištava« brod i eventualno

daljnji sub-chartereri,ili, što je upitno, obadva te

dodatno , eventualno i još daljnji sub-sub- chartereri a

često postoji i niz sub-charterera.

60 U slučaju sudara i slično.

61 Najčešće dobavljač, spašavatelj, u slučaki smrti , ozliede, i slično.(čl. 241. i čl.953.

62 koja je brodovlasnikova ugovorna stranka

63 Ističem da je situacija u praksi dosta neujednačena !

46

PASIVNA LEGITIMACIJA nastavak

VANUGOVORNI ODNOSi

Čini se da bi u vanugovornom odnosu brodovlasnik

bio skoro uvijek pasivno legitimiran, iako nije nemoguće

da se i kod kakove druge situacije radi o vanugovornom

odnosu ili da brodovlasnik nije pasivno legitimiran, što

je questio facti,.

UGOVORNI ODNOSi

U slučaju privilegija odnosno pomorske tražbine iz

ugovornog odnosa brodovlasnik može biti odgovoran.

Varijante kod pasivne legitimacije iz privilegija

odnosno pomorske tražbine iz ugovornog odnosa.

PRVA VARIJATNA:

Samo brod - ili samo brodovlasnik - promašena

pasivna legitimacija. Gledano strogo legalistički pasivno

je legitimiran samo ugovorna stranka koja je u ugovoru sa

privilegiranim vjerovnikom .

Ako bi se smatralo da odredba Pomorskog zakonika u

čl. 241. i 953. silom zakona znači odgovornost

»brodovlasnika« i u procesualnom smislu, ili ako bi se

dodala odredba u Pomorskom zakoniku da kada se “brod”

(stvar) u zakonu čini odgovornim da je to dovoljno da se

pod time podrazujieva brodovlasnika tada bi brodovlasnik

mogao biti smatran kao pasivno legitimiranim.

Treba međutim praviti razliku između situacije za

privilegij i situacije za pomorsku tražbinu jer su svi

slučajevi čl. 953., osim st.1.toč. 1.,2.,(eventualno 3.)

tražbine, za koje je odgovoran brodovlasnik. Možda

odredba u st.2. glede privilegija i hipoteke i sl.

proširuje problem, ali ako se bi smatralo da spomenuta

zakonska odredba predstavlja dokaz za pasivnu legitimaciju

onda bi se to moglo, eventualno, primijeniti i tu.

Nije ovdje mjesto raspravljati o zastari/prestanku

jer tražbina iz čl. 953. ima zastaru a privilegij ima

47

»“prestanak”« koji je oštro definiran 64. Po mojem

to bi značilo da iako je po odredbi st.2. tražbina

izjednačena sa privilegijem, glede zastare/»prestanka«

ako je privilegij prestao, ne može poslužiti više kao

tražbina, jer nakon 1. godine nije više privilegij, osim

ako je istovremeno i tražbina i privlegij. Dakle, mislim,

da nije bitno da je “bio” privilegij nego mora biti u

času zaustavljanja broda.

Odredba čl.954.st.4. ima i veliko značenje za

odredbe o privilegijima (č. 219.- i sl, te čl. 241. i sl.)

Samo usput: kod pomorske tražbine koja nije ujedno i

privilegij pasivna legitimacija određuje se prema ZPP.

DRUGA VARIJANTA:

Možda je problematično reći da zbog odredbe o

privilegiji na »brodu«, u slučaju sticanja tražbine od

strane privilegiranog vjerovnika prema njegovoj ugovornoj

osobi koja je osoba koja »iskorištava« brod (dakle

ugovorna osoba, direktno/ili uslijed sub-ugovora) postoji

solidarna odgovornost. Pravno je to možda teško, ali

odredbom Pomorskog zakonika činjenično to jeste.

SOLIDARNOST

U stvari, činjenica da se u Pomorskom zakoniku

određuje odgovornost »broda«, dakle jedne pokretne stvari 65a da stvar ne može biti stranka u sudskom postupku,

traži zapravo, da se nađe neko rješenje tog problema, koje

je nastalo, vjerojatno, jer se je Pomorski zakonik

formulirao, u pogledu privilegija, po postojećoj praksi u

tradiciji i postojećim davnim odredbama u pomorstvu, kada

su sve operacije u vezi sa brodovima i ostalim elementima,

koji su danas specificirani kao privilegij, bili mnogo

jednostavniji.66

64 Zastara i prestanak bi se u sčlučaju stranog broda i primjene stranih odredbi i te kako

zakompliciralo situaicju, ali na pr. kod Konvencije 1952, koje je i R. Htrvatska članica primjena

konvencije obavezna.

65 čl.208.

66 Detaljnije : Ivković,Pomorski privilegiji na brodu, 2007str.1 - 3. Da li je dakle Pomorski

zakonik prihvatio pojam “broda” kao fizičke ili pravne osobe ?

48

Čini se da bi zamjenom riječi »brod«

uvođenjem riječi »brodovlasnik« u svim odredbama o

privilegjima i pomorskim tražbinama, gdje se koristi izraz

»brod« problem bio bi najvjerojatnije riješen .

Tako na pr. u čl. 241., određuje se :« Svaka od

slijedećih tražbina prema vlasniku zakupcu ili brodaru broda..........” pa nastavlja :”....osigurana je pomorskim privilegijem ..........na onom brodu.............”. drugim riječima očito je da je tražbina prema osobi

vlasniku, a za privilegij odgovara brod, iako je

privilegij, zapravo, porijeklom : tražbina.

Činjenica je da se brod tretira u nekim slučajevima

skoro kao nekretnina odnosno stvar67 - pokretnina a

drugdje kao živo biće 68, ali i nakon upisa promjene

odgovoran postaje zapravo novi vlasnik. Ne koristi se

nigdje u odredbama da će se smatrati da za hipoteku

odgovara »brod«.

U čl. 244. se je moralo spomenuti »vlasnika« jer

brod nije ugovorna osoba iz ugovora o osiguranju.

Zbog takove stilizacije, Pomorski zakonik mora se

služiti i bezličnim konstrukcijama, kao na pr. u čl. 955.

:«....ako bude dano jamstvo koje prihvati predlagatelj osiguranja......«, a

teško je zamisliti da bi „brod“ dao jamstvo.

S druge strane Pomorski zakonik je prisiljen da ipak

mora spomenuti vlasnika kao na pr. u odredbama o

odgovornosti »brodara« (čl.386) i sl.69

Mislim da se može reći da je Pomorski zakonik što se

tiče odredaba na pr. Zakona o parničnom postupku,

neusklađen. Činjenica je međutim da se i u ovakvom stanju,

brodovi zaustavljanju i oslobađaju itd. Ipak bi se možda

trebalo to nekako urediti.

Kako je već spomenuto postoje dvije sudske odluke o

problemu solidarnosti međutim odluke iz perioda Pomorskog

zakonika 1994. a osim toga uopće nije spomenuto da bi se

67 čl.243.

68 imenica ženskog roda u engkeskom i za nju se korisiti zamjenica »she« kada se opisuje.

69 Ipak je u čl. 386.st.1. morao pridodati i :«,,,Brodar /što za potrrebe ovog dijela uključuje i

vlasnika broda......«

49

radilo o privilegiju, već samo o tražbini a te

sakako ne bi bile u solidarnosti.

Odluke su publicirane u PPP- god.41., br.156,

Zagreb, 2002, str. 122. i u PPP.god.39.br.155-154, Zagreb

1997, str.174.,J.Marin,

POSTAVLJA SE SAMO PO SEBI PITANJE?

Da li bi se mogla naći formulacija koja bi spasila

dilemu odn. odredbu u Pomorskom zakoniku u odnosu na

ZPP?

Na primjer odredba:

»Kada je spomenut »brod« u vezi sa odredbama koje se mogu primjeniti samo na osobe ( fizičke i/ili pravne osobe) u tim slučajevima se za prava i obaveze, smatra da se ta odredba odnosi na osobu, koja je u izvjesnom i određenom pravnom odnosu prema brodu.«

ili

»Odredbe koje se odnose na »brod«, a koje se može izvršiti samo od osobe, koja ima prava i obaveze u vezi sa brodom, primjeniti će se na osobu.«

ili

»Kada je u odredbi naveden »brod«, ta se odredba

primjenjuje na fizičku ili pravnu osobu, koja je u

izvjesnom odnosno određenom pravnom odnosu sa brodom«

ili

»Kada se odredba odnosi na »brod« ta se odredba primjenjuje na fizičke

ili pravne osobe, koje su u pravnom odnosu sa brodom kao :VLASNIK;

ZAKUPAC; BRODAR; POSLOVOĐA ILI POSLODAVAC I.........«. --- NB:

nabrajanje je preuzeto iz čl. 241., ali definitivno nije sveobuhvatno.

Možda bi se moglo još nadodati :« i ostalim slučajevima kada je osoba

u pravnom odnosu sa ili prema brodu.« Ili ubaciti i pojam

»iskorištavatelja”.70

TREĆA VARIJANTA

70 Izarz »»iskorištavatelj« ima nekako negativan prizvuk

50

Zakon o parničnom postupku u čl. 197. daje

mogućnost predlagatelju/tužitelji-privilegiranom

vjerovniku da bi se prijedlog i/ili tužba za opravdanje,

formulirao onamo da zahtjev bude prihvaćen prema

slijedećem, ako bude pravomoćno odbijen prema onome koji

je u prijedlogu/tužbi naveden prije njega.

Ako bi se to upotrebilo već u prijedlogu za

zaustavljanje, pa je prijedlog pravomoćno odbijen,

najvjerojatnije bi prošla 1. godina do pravomoćnosti, pa

bi nastala činjenica da brod nije zaustavljen, dakle da je

nastupio »“prestanak”« glede privilegija. Ostaje otvoreno

pitanje utvrđivanja rokova da li i za zastaru za pomorske

tražbine?

Dakle, ako bi tražbina i privilegij bili isti onda

bi privilegij “prestao” a pomorska tražbina bi eventualno

još ostala.

Bitno je da dakle koga staviti ispred i koga iza.71

ČETVRTA VARIJANTA

U slučaju da predlagatelj i/ili tužitelj navede samo

jednu protivnu osobu, recimo brodovlasnika, postoji

mogućnost da brodovlasnik obavijesti treću osobu,

konkretno osobu koja »iskorištava« brod. (ZPP.čl.211).

PETA VARIJANTA

Privilegirani vjerovnik bi mogao postaviti i zahtjev

da se donese i odluka kojom se utvrđuje odnos između

zainteresiranih stranaka, temeljem ZPP. čl. 188., ali

vjerojatno ne bi imao poseban razlog za to jer ne daje

konačno ješenje.

Pokušavajući naći na neki način nešto što bi

općenito važilo za te razlike, izleda da postoje

slijedeće razlike:

JEDAN SlUČAJ

Privilegirani vjerovnik može biti, i najčešće jeste,

osoba koja nije stranka iz pomorskog ugovora o brodu. On

je stranka koja je najvjerojatnije, koja je sklopila

71 Vidi dalje Dio Suparničarstvo.

51

ugovor sa nekom trećom osobom, vjerojatno

»iskorištavateljem« i ima, postupovno gledajući, aktivnu

legitimaciju, iz takovog ugovora, najčešće, ugovora o

isporuci ili usluzi i sl., ali prema svojoj ugovornoj

stranci. Ako ta stranka nije brodovlasnik, očito po ZPP.

nema aktivnu legitimaciju prema brodovlasniku, jer je za

privilegiranog vjerovnika brodovlasnik jedna druga “treća

osoba”.

Kada se radi o privilegijima pitanje pasivne

legitimacije je, za naše poimanje prava, dosta sporno.

Brod je vlasništvo pa postupak, prijedlog, tužba, ne može

kod nas biti in rem, dakle nije prihvatljiva ako nije

upravljena protiv pravne ili fizičke osobe. Sporno je ako

ta osoba nije u nekoj pravnoj vezi sa privilegiranim

vjerovnikom.

S druge strane, pasivno može inače biti legitimiran

dužnik, iz ugovornog ili vanugovornog odnosa, ali on, taj

dužnik, ne može biti pasivno legitimiran kada se radi o

brodu 72,kao da je i on brod i on ne može ”predstavljati”

brod, osim ako nije brodovlasnik. Brodovlasnik ne može

biti pasivno legitimiran ako nije dužnik iz odnosa koji je

imao privilegirani vjerovnik sa svojim ugovornim dužnikom,

trećom osobom.

Ne vjerujem da se može prihvatiti da brodovlasnik

(kao osoba pravna ili fizička)odgovara za tražbinu iz

ugovora u kojem nije stranka i da se zbog toga ne može

prihvatiti da brodovlasnik bude pasivno legitimniran, ako

je za njega privilegirani vjerovnik treća osoba. Ako je

ovo ispravan zaključak, onda pomorska tražbina, za razliku

od privilegija ne daje takovo pravo, osim ako odgovara

detaljnim uvjetima i iz čl.954. I u slučaju ako se

privilegirani vjerovnik poziva na odredbu čl. 953.st.273.

odnosno čl. 954. jer da se radi o privilegiju, ako je

prošlo više od 1. godine, privilegij više ne postoji,

međutim i ta odredba ne rješava pitanje pasivne

legitimcije odnosno “broda”!

Jedna varijatna praktično gledajući, čini se da bi

za slučaj kada je privilegij osnov za postupak, trebalo

kao pasivno legitimiranog označiti pod 1. brodovlasnika, a

pod 2. ugovornog dužnika iz ugovora koji je osnov za

72 Ostavljam po strani praksu !

73 Vidi Dio Tabela II.

52

privilegij.74

Uz to, aktivno legitimiran

(predlagatelj/tužitelj itd.) morao bi pružiti dokaze75 o

ugovornom odnosu sa svojom ugovornom protustrankom -

dužnikom čime bi se situacija pojednostavila. Međutim

morao bi pružiti dokaze da je 2. protustranka/tuženi u

pravnom odnosu sa brodovlasnikom. Čini se naime, da

budući niti zakon niti konvencije ne zahtjevaju da

brodovlasnik (jedini koji može biti pasivno legitimiran)

ima pojma ili bilo išta zna, o porijeklu privilegija pa

se on ne može izjasniti niti u pravcu da li je

privilegirani vjerovnik, u nekom ugovornom ili

vanugovornom odnosu sa dužnikom (chartererom, sub-

chartererom, itd., odnosno osobom koja “iskorištava”

brod.)76 Razmatrajući ovako, utisak je još jači, kada se

uzme u obzir obaveza o ulaganju tužbe na opravdanje

privremene mjere77 u roku od 15 dana. Čak ako bi se, na

neki način prihvatilo, da se može zatražiti privremenu

mjeru naznačujući samo »iskorištavatelja«, postupak za

opravdanje se ne bi moglo uperiti protiv brodovlasnika.

Rok od 15 dana je rok78 i prema dikciji odredbe

računa se od »određenja«. Smatram da je to zakonski

objektivni peremptorni (prekluzivni) rok, koji se računa

od nastupanja relevantne činjenice nezavisno od

subjektivnog saznanja ovlaštenih osoba za tu činjenicu. To

zapravo znači od datuma kada je doneseno rješenje. Kada se

radi o zaustavljanju broda, činjenica da se radi o

peremptornom roku, nije tako strašna i oštra, jer se

predlagatelj i te kako brine da sazna da li brod može

isploviti, pobjeći79 t.j. kada je izdana odredba, pa će

znati datum rješenja.

Obzirom na daljnje davanje u pod-ugovor dodatno bi

se moglo još razmotriti kako bi se trebalo odrediti

74 Možda i drugom rednom položaju. Može se smatrati da je brodovlasnik pasivno legitimiran ex

lege jer brod ne može biti pasivno legitimiran a zakon čini odgovornim »brod« ( res), dok je privilegirani

vjerovnik pasivno legitimira ex contractu. Ne može se naime razumijeti da zakon daje odredbu koju je

protivna mogućnosti koji daje drugi zaklon (ZPP).dakle nemoguća.

75 ZPP čl.7.

76 čl. 248.

77 čl.958.

78 čl. 958.

79 U praksi znalo se je dogoditi da se rješenje čeka na sudu !

53

pasivno legitimiran u slučaju ako je nakon ugovora

o «bare boat charter-u«, »B.B.charterer« dao brod dalje u

ugovorni novi odnos, na pr.:

A). sub-chartereru. Da li bi bilo ispravno da se

navede kao pasivno legitimiran samo :

a). PRVI “bare boat charterer , ili

b). DRUGI (sub-charterer), ili

c). obadva, po vrsnom redu :

aa).«bare boat charterer« i

bb).sub-charterer, itd.

B). budući da su česti ugovori kojim sub-charterer

brod dalje ugovora, recimo u “time charter”, “voyage

charter” ili neki drugi ugovor, na koji način postupiti ?

Uključiti sve, do zadnjega, koji je najvjerojatnije

zapravo dužnik prema privilegiranom vjerovniku. Međutim

kako bi predlagatelj/tužitelj znao sve ugovore i pod-

ugovore itd.?

Ovakav ugovor sa sub-chartererima nije nemoguć tj.

nema zakonske zabrane.

Dodatno može se čak razmisliti i o dokazivanju

ugovora kojim je nastao privilegij i o aktivnoj

legitimaciji. Naime prema brodovlasniku i chartereru i

sub-chartereru/chartererima ne postoji pravna veza, osim

za onog jednog koji je ugovorni dužnik privilegiranom

vjerovniku.

Ovdje samo spominjem da se zapravo čini, da je

ovakvo razmišljenje i u slučaju da se radi o pomorskim

tražbinama. Možda u svakom slučaju kada se radi o čistoj

pomorskoj tražbini a svakako ako se radi o postupku

temeljenom na privilegiju iz čl. 953 st.2.

drugi slučaj:

Brod je u “bare boat charteru”.(možda još bolje u

sub-charteru)

Zahtjev: Trošak peljarenja (čl. 241.st.1.toč.4.).

Peljarenje je provedeno:

54

a). obzirom na obavezno peljarenja

b). naručba/kontakt sa peljarem

c). potvrda, izvod iz brodskog dnevnika, ili drugi

dokument kojim moža dokazati da je peljarenje izvršeno.

aa). da li je dovoljan dokaz dokument na kojem

se nalazi potpis i/ili pečat broda ?

bb).izvod iz dokumenta peljara

cc).drugi dokument

PITANJE: da li takav, ili kakav dokaz, bi eventualno

mogao imati takovu snagu da se na temelju istog prizna

pasivna legitimacija direktno na brodovlasnika?

Ili to uopće nije moguće niti prihvatljivo?

Quid nunc?

Iskustveno se čini da u takovom slučaju nekakav

direktan ili barem polu-direktan dokaz postoji, kao na pr.

charter-party između dužnika privilegiranog vjerovnika i

brodovlasnika. I dalje sub-charterera sa prvim

chartererom, itd.,, odnosno osobom koja je kontaktirala

peljara. Trebalo bi tada dokazivati sa dva ugovora : prvi

i drugi ? I onda sve dalje treći, četvrti itd., do osobe

koja je postala privilegirani vjerovnik!

Da li uopće postoji ikakova mogućnost da se, osim

kao u praksi, pređe preko toga i postupi kao da je

postupak in rem. Kako bi se onda prešlo preko toga u

postupku opravdanja privremene mjere, nije jasno80 jer ako

bi u prijedlogu za zaustavljanje bio kao protustranka

nominiran samo ugovorni dužnik ne može se u parnici

opravdanja pojaviti brodovlasnik kao tuženik jer nije

pasivno legitimiran.

Po strani od ovog problema, postoji i problem da

treba svakako imati na umu i poseban slučaj, koji je

sasvim čest, a to je da je privilegij stečen u nekoj

80 Možda bi se moglo negdje, na pr. u čl. 248. uvrstiti formulacija koja bi omogućila pasivnu

legitimaciju brodovlasnika . Na pr. »Odredbe ovog Zakonika o privilegjijima na brodu čine

brodovlasnika pasivno legitimiranim u sporu.«

55

drugoj luci, čak i u inozemstvu, pa je dokazivanje

još teže.

Kompliciranost može se zamisliti i u slijedećem

slučaju. Notorno je da prema američkom zakonu opskrba

broda, predstavlja “lien”. Po strani, da li je to

“maritime lien” (privilegij) ili “maritime claim”(pomorska

tražbina), predlagatelj mora imati aktivnu legitimaciju

koju mora na neki način dokazati ako tuži brodovlasnika i

brodovlasnik prigovari. Taj bi prigovor morao biti

prihvaćen, osim ako postoji čvrsti dokaz, da je

brodovlasnik ugovorna stranka sa vjerovnikom. Što se tiče

da li je to »maritime lien«(privilegij” ili “maritime

claim”(pomorska tražbina) nije u času ulaganja

prijedloga, činjenično bitno. Taj problem nastaje kasnije

kada dolazi do isplate, bilo nakon sudske prodaje, ovrhe

itd. Mislim da se može voditi i postupak opravdanja

privremene mjere ako se radi samo o dokazivanju da je,

tada tuženi, stvarni ugovorni dužnik.

I dalje: Procesna legitimacija »trećih« može također

izvirati ili iz zakonskog ovlaštenja (a titre)ili

konkretno dokazanog pravnog interesa (banale), u

zavisnosti od prirode interesa, mogu tražiti utvrđivanje

postojanja ili nepostojanja određenog odnosa.

U stvari to je postupak radi prejudicijelnog

stava u svrhu utvrđivanja postojanja ili nepostojanja

nekog pravnog odnosa i to pravo pripada ne samo

građanskopravnim subjektima tog odnosa, već i trećima, ako

ih na to ovlašćuje poseban propis ili ako za takvu tužbu

imaju poseban pravni interes, i to temeljem odredbe ZPP

čl.187. Jasno je da će sud trebati nakon objektivne ocjene

konkretnog slučaja utvrditi je li je pravno opravdan

odredbom ZPP. čl. 187.st. 3. Tužitelj ima mogućnost da i

tokom parnice, problem koji je postao sporan, zatraži da

sud presudi o njemu. Nije sasvim jasno da li može i prije

započinjanja postupka, tražiti takovu odluku, iako se čini

da nema razloga da se to ne dozvoli.

U praksi se često susreću sporovi u kojima se

kumulirano traži deklaratorna i kondemnatorna odluka, a to

se najčešće događa u parnicama o stvarnopravnim sporovima.

Radi se o odredbi ZPP. čl.187. koji određuje slučaj kada

se traži utvrđenje postojanja prava odnosno pravnog

odnosa. Ovakav zahtjev može se staviti u istoj tužbi (kod

zaustavljanja radi se o prijedlogu) temeljem ZPP. čl. 188.

koji može biti stiliziran i onamo da se postave dva

zahtjeva, time da sud slijedeći od zahtjeva prihvati.

Jedna disgresija!

56

Ako bi se najekstenzivnijem tumačenjem

zaključilo da se brod ipak može zaustaviti makar je kao

predlagatelj naveden privilegirani vjerovnik a kao pasivno

legitimiran njegova ugovorna stranka, ali ne

brodovlasnik,časom kada je takova odluka dostavljena

»brodu« (?)(recimo zapovjedniku)81, ili možda bi bilo

bolje reći od časa kada dozna za tu odluku, od toga časa

brodovlasnik ima legitimaciju da brani svoje interese.

Brodovlasnik bi se dakle mogao umješati u

postupak82, podnijeti prigovor ili podnesak, a obzirom na

odredbu Pomorskog zakonika čl. 841.st.5.83 može odmah

temeljem čl. 318.st.2. Ovršnog zakona predložiti da se

predlagatellju osiguranja naloži davanje jamčevine za

štetu koja bi mu mogla nastati, jer je njegov interes

očiti. Kod toga važno je upozoriti na odredbu ZPP. čl.

207.st.2. koja daje umješaću pravo sudjelovanja u postupku

».....i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti«

SUPARNIČARI

UVOD

Obzirom da u pogledu postupka, kada se na pr. radi o

mnogim interesima (brodovlasnik, charterer, niz sub-

charterera, itd.), mogućnost pojave nekoliko

privilegiranih vjerovnika i sl., mislim da nije na odmet

spomenuti da i ZPP, i teorije u vezi sa postupkom,

predviđaju, raspravljaju i čak nude neka rješenja, koja bi

mogla eventualno biti od interesa u u spomenutim

kompliciranim međusobnim odnosima.Tako na pr. potreba

dokazivanja aktivne i pasivne legitimacije koje u gore

opisanim situacijama mogu biti vrlo zapletene.Inače se

tužba odbacuje.

Pojavljuje se ideja da se pravo na vođenje parnice

priznaje i onima koji nisu subjekti spornih odnosa ali se

na njih građanskopravni odnos na posredan ili neposredan

način pravno reflektira. Na taj način postaje potrebno

reguliranje takvog odnosa od neposrednog pravnog interesa

i za njih. Legitimacija »trećih« može također izvirati ili

81 Upozorujem da u slučaju broda koji je u bare boat charteru i sl. agenta broda u luci imenuje

obično čarterer, pa čak i sub.čarterer.

82 ZPP čl. 206.

83 NN. 139/10., bvši čl. 301.

57

iz zakonskog ovlaštenja ili iz dokazanog pravnog

interesa.Može se dakle, u zavisnosti od njihove prirode i

interesa, voditi postupak za utvrđivanje postojanja ili

nepostojanja određenog odnosa brodovlasnika ili odnosa sa

privilegiranim vjerovnikom.

Kod odnosa u vezi sa privilegijima obično se

pojavljuju tri interesa (vjerovnik, dužnik i brodovlasnik)

i u izvjesnim slučajevima rješenje bi se moglo naći u

prenošenju dužnikovog interesa pa tražiti naplatu od

dužnikovog dužnika ( na pr. u ovršnom postupku odnosno na

temeljeu o ovlaštenjau).

Vjerojatno bi u nekim slučajevima bilo prikladno

pristupiti pokretanju prejudicijelne parnice radi

utvrđivanja postojanja ili nepostojanja nekog pravnog

odnosa jer to pravso pripada pripada ne samo

građanskopravnim subjektima iz tog odnosa, nego i trećima,

ako ih na to ovlašćuje poseban propis ili ako za takvu

tužbu imaju poseban pravni interes klojeg mogu dokazati.

Sigurno će biti situacija kada neće biti jednostavno

dokazati da postoji pravni interes jer kod obveze jednog

sub-sub-čarterera, interesi su zapleteni. Međutim sud bi

trebao, poznavajući, odnose i njihovu zapletrenost,

tremeljeito proučiti takav zahtjev.

Takav spor, može dovesti i do toga da je potrebno

povesti poseban postupak, ukoliko se ne može unutar

postojećeg postupka, tako zv. incidentalnog tužbom, tražeć

utvrđenje nekog odnosa čak pojma.84

5. Incidentalnu tužbu za utvrđenje ako je sporan da

li postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je u

toku parnice postao sporan. Glede toga bitna je i

nadležnost za spor i sl. Moguće je, na neki način,

eventualno i već kod sastavljanja tužba uvrstiti i

zahtjev glede incidentalnog problema.

Čini se da se u praksi to vrlo rijetko koristi.

Postoj naime opasnost da se takov pokušaj smatra

preinačenjem tužbe, u kom slučaju se ne može koristiti.

Spomenuto pravo ne pripada samo tužitelju već i

tuženom eventualno koristeći pravo na protutužbu.

84 na pr. pojam »priilegij« ?!

58

Budući da zakon stoji na stajalištu da se

isticanje novog zahtjeva smatra preinačenjem tužbe (v. §

88), trebalo je — radi opravdane potrebe da seš. pravo na

isticanje ovog incidentakiag zahtjeva ne tretira po

pravilima o preinačenju tužbe — izričito odrediti da se

ovo kumuliranje zahtjeva neće smatrati preinačenjem tužbe,

(187/4-ZPP), da mu se tako, makar ovdje, vrati njegov

stvarni procesni značaj. Za ovakvo isticanje zahtjeva

nije, prema tome, potreban pristanak tuženika, niti sud

može uskratiti da o ovom zahtjevu raspravlja i odlučuje.

Samo usput treba napomenuti da ZPP ima odredaba

koje bi se, eventualno mogle primijeniti na slučaj

privilegija, za kojega sam Pomorski zakonik određuje da

pripada osobi koja, u izvjesnim slučajevima nastanka

privilegija, nema aktivne legitimacije protiv

brodovlasnika, jer je ugovorni odnos privilegiranog

vjerovnika sa osobom koja »iskorištava brod«, a ne,

uvijek, sa brodovlasnikom.

Radi o odredbi ZPP. čl.187. kojim se traži utvrđenje

postojanja prava odnosno pravnog odnosa. Ovakav zahtjev

može se staviti u istoj tužbi (kod zaustavlkjanja radi se

i prijedlogu) temneljem čl. 188. koji može biti stiliziran

i onamo da se postave dva zahtjeva, time da sud slijedeći

od zahtjeva prihvati.

Moguća stilizacija:

»Odluka«

1). Utvrđuje se pravni odnos između predlagatelja XY i protustranke QW, vlaasnikom broda BBDD iz ugovornog posla, koji je predlagatelj imao i sklopio sa trećom osobom ZV dne ........, a za koji pravni odnos koji se kvalificira kao pomorski privilegij temeljem odredbe Pomorskog zakonika čl. 241., odgovara brod, tj. protustranka,vlasnik broda.

2). Određuje se zaustavljanje broda...........itd.

Ipak mislim da bi bilo najpraktičnije da se to

utvrdi dodatkom u Pomorskom zakoniku ili eventualno kao

stajalište Vrhovnog suda.

Pravila građanskog prava ponekad određuju da je radi

zasnivanja izvjesnog građanskopravnog učinka prema trećemu

potrebno tog trećeg obavijestiti o parnici u tijeku85 tj.

85 Zakon o obveznim odnosima.

59

o činjenici da se vodi parnica o predmetu u kome

odluka može imati određan pravni učinak i na

obaviještenoga, te da se prema njemu stekne mogućnost

isticanja intervenijskog efekta buduće presude (ZPP.čl.

211). Obavještavanje nema značaj poziva obaviještenome da

se priključi parnici, iako se takav poziv u načelu upućuje

upravo onima koji se pojavljuju kao potencijalni

intervenijenti u tuđu parnicu.

Odredbe ZPP-a, o suparničarstvu i sudjelovanju

trećih osoba u parnici rezultat su potrebe da se

eventualne odluke ne odraze i na njih, pa im zato zakon

omogućava da štite svoje interese. Ističem ovo zbog toga

što u slučaju privilegija na “brod”-u i teoretski i

praktički odluka može imati bitni utjecaj. Na pr.

brodovlasnik zakonskom odredbom Pomorskog zakonika

odgovara u slučaju privilegija ako postoji odluka kojom je

pravi platac obavezan da plati a i postoji privilegij.

Brodovlasnik je i te kako zainteresiran da se umiješa već

u tijeku postupka koji je bi doveo do odluke.


Pravne poslijedice obavještavanja

Pravne posljedice obavještavanja su procesne i

građanskopravne prirode.

Zainteresirane osobe mogu se poslužiti odredbom

ZPP: čl. 206 - 208.a., i umješati u svrhu zaštite njihovog

interesa koji može biti ugrožen, ako privilegirani

vjerovnik uspije u parnici a brodovlasnik ima regres ili

slično.

Moguće je zamisliti da se brodovlasnik ili

privilegirani vjerovnik ili čak i treća osoba (charterer,

sub-charterer itd.) može naći u situaciji da koristi

odredbu ZPP. čl. 211., o obavjesti treće osobe o parnici.

Postupak predlagatelja/privilegiranog vjerovnika

A). protustranka je njegova ugovorna stranka, ---

zapravo prvi platac.

Kako je več navedeno prije, ako je u prijedlogu za

privremenu mjeru naznačena kao protustranka samo ugovorna

stranka predlagatelja, koja NIJE brodovlasnik, to je

60

najjednostavniji slučaj, 86 međutim takav postupak

ne vodi do odgovornosti “broda” - alias brodovlasnika. To

86 Da li postoji problem, ako postoji suvlasništvo na brodu glede tuženog ili tuženih ?

• TRIVA, Izvršenje i osiguranjre nr brodovima, Zbornik Pravn.fak.,1973 str. 295:

"(92) Ako je protivnik predlagača zaustavljanja zakupnik ili naručitelj koji, prema mjerodavnom

pravu za ugovorni odnos izmedju njega i brodovlasnika odnosno brodara, sam odgovara trećima osobno,

može se zaustaviti ovaj brod lli bilo koji drugi brod koji je vlasnistvo zakupnika ill naručitelja, odnosno

na kome zakupnik lli naručitelj imaju pravo korištenja. Pravilo se primjenjuje i kad brodar ili naručitelj

koji je osobni duznik, a nije vlasnik broda odnosno nosilac prava koristenja, sam odgovara za

potrazivanja za koja se tražl zaustavljanje. No za zahtjeve koji se odnose na vlasnistvo ili zalozno pravo

na brodu - zaustaviti se može samo onaj brod na koji se zahtjev odnosi."---

• TRIVA.str.408:

"{01} Zaustaviti se može svaki brod dužnika protiv koga se vrši osiguranje privremenom mjerom

zaustavljanja, bez obzira na to da se potraživanje čije se ostvarenje osigurava odnosi na brod koji se

zaustavlja ili na neki drugi dužnikov brod.

(02) Brod kao predmet osiguranja mora biti u cijelosti vlasništvo duznika protiv koga se ovo

osiguranje vodi.

RUŠINOVIĆ, D.,Postupak osiguranja privremenom mjerom zaustavljanja broda, UPP 1-2 (125-

126),str.23.•

"Privremeno se moze zaustaviti samo onaj brod, koji je u trenutku zaustavljanja u cijelosti u

vlasništvu dužnika. Ako ima više vlasnika, onda svi oni moraju biti osobni duznici za isti dug. Ako brod

nije u vlasniStvu osobnog duinika, privremeno može biti zaustavljen zbog osiguranja potraživanja za

koje je opterećen založnim pravom ili drugim založnim pravom stranog prava (mortgage), te zbog drugih

potraživanja iz čl. 877. st.3. ZPUP, koja se na brod odnose ( arg iz čl. 982 st.l. ZPUP).

Ako je duznik zakupac broda, koji prema pravu koje se primjenjuje u ugovomom odnosu izmedju

njega i vlasnika broda ili brodara, sam odgovara trećim osobama, moze se zaustaviti taj brod ili bilo koji

drugi brod na kojem zakupac ima pravo raspolaganja - odnosno vlasnistva (arg. iz čl. 982 st.2. ZPUP)."

(Ovdje je vjerojatno izbjegla rijeć" ili naručilac", koja se nalazi u propisu tog člana).

DIKA (str. 533):"Ako je nosilac prava raspolaganja ili vlasnik ("nosilac prava raspolaganja ili

vlasnik" dalje u tekstu :

.....vlasnik) broda osobni dužnik za potraživanja iz čl. 877, st.2. 13. ZPUP-a, radi osiguranja tih

potrazivanja moze se zaustaviti svaki brod na kojem te osobe imaju pravo raspolaganja ili je njihovo

vlasništvo.

Ako ima vise vlasnika onda svi moraju biti osobni dužnici za isti dug (29).na kojem te osobe

imaju pravo raspolaganja ili je njihovo vlasništvo.Ako ima vise vlasnika onda svi moraju biti osobni

dužnici za isti dug (29).Ako na brodu nema vlasniStva osoba koje su osobni dužnici brod može biti

zaustavljen radi osiguranja potraživanja za kojeje opterećen založnim pravom ili drugim založnim

61

je spor iz ugovornoga odnosa koji ali, još nema

niti indirektne veze sa brodom glede privilegija, jer nema

spomenutog vlasnika broda, dakle nema veze sa brodom,

barem formalno, u postupku pred sudom.

Postupak u osnovi može biti temeljem pomorske

tražbine ili temeljem privilegija. Dok je u situacijama

kada se radi o identičnim pojmovima zapravo jednakog

pravnog sadržaja 87 nije teško postaviti petit. Međutim

ako se zahtjev temelji na privilegiju temeljem čl.

953.st.2., dakle tražbina nije sadržana u čl. 241., ali se

tvrdi da je to privilegij u nekoj konvenciji ili stranom

zakonu, koji se mora primjeniti odredbama o mjerodavnom

pravu88, situacija postaje komplicirana i zahtjeva sigurno

mnogo vremena, a rekao bih i troškova.

Doduše predlagatelj ima i aktivnu a protustranka

ima i pasivnu legitimaciju, ali protustranka nema pasivnu

legitimaciju koja je povezana sa »brodom« i u stvari ne

može se raspravljati o privilegiju ako nema

osobe/brodovlasnika.Da bi se brod mogao zaustaviti mora

postojati pravna veza tražbine za koju zakon određuje da

je pomorski privilegij. U konketnom slučaju brodovlasnik

nije stranka u sporu, pa, ako se uzme da samo pojam

»brodovlasnik« zamjenjuje pojam »broda«, promašena je

pasivna legitimacija.

Međutim, ako je ugovorna stranka privilegiranog

vjerovnika koja je navedena kao protustranka jedan

»charterer« osoba koja »iskorištava brod«, pitanje

postaje kompliciranije jer treba primijeniti odredbe čl.

248. odnosno za pomorske tražbine čl. 954. Još je

kompliciranije ako postoji niz sub-charterera, i ako je

kao stranka označen jedan »odmaknuti« »sub-charterer«89. I

u tom slučaju protustranka ne može poslužiti, po mom

pravom stranog prava (mortgage) te za druga potrazlvanja iz čl. 877 st.3. ZPUP-a koja se na brod odnose

( arg. iz čl. 982 st.l.ZPUP- a)

Ako je protivnik predlagača zakupac broda ili narućilac - koji prema pravu koje se primjenjuje u

ugovornom odnosu izmedju njega i nosioca prava raspolaganja brodom odnosno vlasnika broda ili

brodara sam odgovara trećim osobama - može se zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod na kojem

zakupac ili narućitelj imaju pravo raspolaganja odnosno koji je u vlasnistvu zakupca ili naručioca ( čl.

982, st.2 ZPUP-a).

87 Vidi čl. 953. i 241-- Tabelu » Usporedni pregled privilegija i pomorskih tražbina«.

88 čl.968. i sl.

89 čl. 248., nazovimo ga “niz” !

62

mišljenju, kao spoj sa vlasništvom broda, a što

je jedini način da se, nakon postupka brod proda i provede

upis promjene vlasništva. Očito je naime da procesualno,

ako “brod” odgovara, taj se brod, zapravo brodovlasnik

mora pojaviti negdje u postupku i postati stranka. Nije

moguće, naime zamisliti da se može voditi postupak, protiv

“broda” a još manje da se presuda protiv broda i naknadna

prodaja u ovrsi može upisati u upisnik!

Postoji mogućnost upotrebe međutim pod uvjetima

zakonske odredbe.

ZPP. Članak 196.

(1)Više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno

biti tužene (suparničari):

1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj

zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze

proistječu iz iste činjenične i pravne osnove;

2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze

iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj

činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji

stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki

zahtjev i za svakog tuženika;

3) ako je to drugim zakonom određeno.

(2) Do zaključenja glavne rasprave može, uz

uvjete iz stavka 1. ovog člana, uz tužitelja

pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti

proširena na novog tuženika s njegovim

pristankom.

(3) Nakon što se tuženik upustio u

raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegova

pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi

tužitelj.

(4) Osoba koja pristupa tužbi odnosno na koju

se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom

stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.

Novi tužitelji mogu pristupiti ili tužba može biti

proširena na novog tuženika međutim traži se njegov

pristanak ali samo do zaključenja glavne rasprave uz

uvjete iz stavka 1. ovog člana.

Traži se pristanak tuženika ako se je upustio u

raspravljanje o glavnoj stvari, jer bez njegova pristanaka

ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj.

63

Nova osoba mora primiti parnicu u onom

stanju u kojem se ona nalazi kad u nju stupa.

Takav slučaj mogao bi na pr. biti ako je kao tuženik

obuhvaćen samo jedan od sub-charterera, a postoje dva ili

više, tj. ako nema potpunosti »niza« svih sub-charterera

sve do onog koji je zapravo ugovorna stranka

predlagatelja/tužitelja i koja je dužnik, kao faktična

osoba koja »iskorištava« brod, a ostali sub-chartereri su

lančano pod-ugovorne stranke počam od prvog charterer-a,

pa i dalje.

B). protustranka je samo brodovlasnik.

Predlagatelj/privilegirani vjerovnik ima aktivnu

legitimaciju jer ima tražbinu, ali pitanje pasivne

legitimacije brodovlasnika je postupovno nejasno.

Brodovlasnik nije “brod”, a Pomorski zakonik određuje samo

za “brod”. Ovdje se mora razmatrati problem da li odredba

Pomorskog zakonika da »brod« odgovara za privilegij znači

da postoji zapravo odgovornost brodovlasnika unatoč

činjenice da između predlagatelja i brodovlasnika nema

ugovornog odnosa t.j. tražbine i da dakle se može,

automatski u postupku kao protustranku imenovati

brodovlasnika, iako je ugovorno odgovorna treća osoba ??

Čak i ako je to moguće u takovoj situaciji brodovlasnik

zapravo bi morao prigovoriti promašenoj pasivnoj

legitimaciji jer mora biti dokazana činjenica da je

tražbina predlagatelja »pupčanom vrpcom« vezana na

»brod« brodovlasnika koji je tako »ubačen« u postupak.

Ukoliko je iz naracije prijedloga vidljivo da se

veza zapravo bazira na jednom ugovoru sa trećom osobom i

ukoliko je ta veza poznata brodovlasniku ili se čini

ozbiljnim dokazom, brodovlasnik bi vjerojato najpametnije

učinio da se posluži jednim od mogućnosti suparničarstva,

na pr. odredbom ZPP. čl. 211. tj. obavješću treće osobe o

otpočetoj parnici, pozivajući treću osobu se da se

temeljem ZPP. čl. 206-208.a. umješa u spor. itd.,

nastojeći sačuvati svoj interes.

C).Tužba sa zahtjevom prihvačanja protiv slijedećeg

ZPP ima jednu vrlo spretnu mogućnost određujući u

slučaju dva ili više tuženih da je moguće tužbeni zahtjev

uperiti na način, da zahtjev bude prihvaćen prema

slijedećem ako nije prihvaćen protiv prethodnika.

64

Članak 197.

(1)Tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više

tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev

bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u

slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome

koji je u tužbi naveden prije njega.

(2)Na način predviđen u stavku 1. ovog članka

može tužitelj tužbom obuhvatiti' dva ili više

tuženika samo ako prema svakom od njih ističe

isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih

ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj

vezi te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan

za svaki od zahtjeva.

Procesna pravila dopuštaju tužitelju da jednom

tužbom obuhvati više tuženika i tako što će tražiti da

tužbeni zahtjev bude usvojen prema slijedećem za slučaj da

bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi

naveden prije njega (ZPP.čl.197/1).

Predlagatelj bi se mogao dakle poslužiti sa pravom

iz odredbe ZPP. čl. 197. time da zahtjev bude prihvaćem

prema slijedećem pod 2)., 3. itd., u slučaju da bude

pravomoćno odbijen prema onom koji je u postupku prije

njega.90 Nije jasno da li ima pravo ako ima »niz« sub-

charterera, ali treba naglasiti da odredba određuje o

»......dva ili više.....« iz čega slijedi da bi se moglo

koristiti i u »nizu« sub-charterera.

Protustrane su:

1).brodovlasnik i

2).treća osoba

Slika odgovornosti dužnika tj. ugovorne stranke

predlagatelja/ privilegiranog može biti promjenjena

eventualno u slučaju da je brod dat dalje u «bare boat

charter«. Nije naime normalno da bi za privilegij

postojale dvije osobe, pravne ili fizičke, najmanje stvar

“brod”, međutim očito Pomorski zakonik to dozvoljava tj.

određuje.

90 ZPP. čl. 196-203.

65

Ovdje se ne upuštam u ovom času u

razmatranje kakva je situacija u slučaju još daljnijih

sub-chartera, da li se i oni mogu ili moraju navesti da bi

se došlo do krajnje ugovorne stranke predlagatelja /

privilegiranog vjerovnika. Problem je naime u tomu da se u

slučaju daljnjih sub-charterera kao direktni dužnik prema

privilegirano vjerovnika pojavljuje u “nizu” »udaljeni«

sub-charterer, a odgovara “brod” ! Za razumijevanje ovog

problema treba imati na umu, da charter-ugovori od

charterera br. 1., dalje, postaju individualni sub-charter

ugovori između:

i).charterer - sub-charterer br.1

ii).sub-charterer br.1. / sub-charterer br.2

iii).sub-charterer br.2. / sub-charterer br.3. itd.

u “nizu” međusobno ugovornih stranaka.

Takovi pod-ugovori imaju najčešće drugačije uvjete,

uglavke, od glavnog/prvog charter ugovora i neki su

uglavci obično vrlo delikatni.

Čini se da sa stajališta privilegiranog vjerovnika

postupovno se postavlja pitanje kako doći do

brodovlasnika, ako je na pr. dužnik privilegiranog

vjerovnika »udaljeni« sub-charterer, recimo br.3 ili još

dalje, jer treba imati na umu odredbu ZPP čl.186.st.1.u

vezi sa čl. 106.

Da li se treba kao protustranke navesti :

1.--brodovlasnik

2.--charterer br.1.

3.--sub-charterer br.2

4.--sub-charterer br.3., itd.

5. sve do stvarnog dužnika ?

Iako se čini da bi to bilo ispravno, praktički je

užasno teško, nepraktično, čak katkada nepotrebno itd.,jer

se radi o dostavi i dokazima, nazovimo ga »neprekinutim

nizom« !

Jedina nada je da brodovlasnik ili neki drugi

charterer i/ili sub-charterer oslobodi brod, a da se

66

raščišćavanje među svima njima razmotri i provede

naknadno na neki način, dogovorno ili sudskim ili

arbitražnim postupkom..

Procesna pravila dopuštaju predlagatelju/tužitelju

da jednom tužbom obuhvati više tuženika i tako što će

tražiti da tužbeni zahtjev bude usvojen prema slijedećem

za slučaj da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u

tužbi naveden prije njega (ZPP.čl.197/1).

Predlagatelj bi se mogao dakle poslužiti sa pravom

iz odredbe ZPP. čl. 197. time da zahtjev bude prihvaćem

prema slijedećem pod 2)., 3. itd., u slučaju da bude

pravomoćno odbijen prema onom koji je u postupku prije

njega.91 Nije jasno da li ima to pravo ako ima »niz« sub-

charterera.

Mislim da je nemoguće uspješno voditi postupak ako

nije uspostavljena dokazana veza između tražbine i broda.

Ako bi se stalo na stajalište da je dovoljno samo

brodovlasnik, nastaje jedan hiatus između brodovlasnika i

»niza« sub-charterera. Da li je moguće donijeti odluku na

štetu brodovlasnika ako »niz« nije razčišćen ? Mislim da

je to vrlo teško.

Možda bi morao brodovlasnik pozivati sve u “nizu”

ili jednog po jednog, radi zaštite svojih interesa i,

zapravo, da dozna tko je trebao biti stvarni platac, radi

svog regresa.

Nije naime nemoguće da je privilegij nastao kod

jednog prethodnog sub-charterera,naročito na pr. ako je

bio i jedan voyage-charter u “nizu”.

Možda postoji odredba koja bi mogla donekle riješiti

problem pasivne legitimacije odredbom čl. 77. sl.u Zakonu

o parničnom postupku

Čl. 77.st.2.ZPP

“(2) posebnim propisima određuje se tko može

biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih

osoba.”

91 ZPP. čl. 196-203.

67

Mislim da bi Pomorski zakonik u svojim

odredbama mogao odrediti da se za slučaj postupka za

zaustavljanja broda može u prijedlogu označiti kao

protustranku “brod”; naročito ako je otežana ili čak

onemogućena pravovremena dostava poziva i/ili odredbe

vlasniku broda.92

Spominjem da bi, na neki način, i odredba st.3. cit.

članka, omogućila postupak protiv broda.

Čl.77. st.3.

“Parnični sud može iznimno, s pravnim učinkom u

određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i

onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku

sposobnost prema odredbaya st.1. i 2. ovog

članka, ako utvrdi da, s obzirom na predmet

spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za

stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako

raspolažu imovinom na kojoj je može provesti

ovrha.”

U doktrini je dosta davno prodrla takova ideja:

“Polazeći od stajališta da sudsko prioznavanje stranačke sposobnosti ovim oblicima udruživanja neće predstavljati suštinsko kršenje zakonske norme, već djelovanje u skladu sa osnovnim intencijama načela o komplemetarnom i sinhronom materijalnopravnom i procesnopravnom subkektivitetu, mnogi naši sudovi stali su priznavati stranačku sposobnost, ..” 93

Međutim čl. 958. cit. slovenskog Zakonika, odredio

je na neki način, ipak nešto spasavajućeg.

čl. 958 SL.P.Z.

“V postopku za izdajo začasne odredbe z

ustavitvijo ladje,ki jo neposredno bremeni

pomorska terjatev ali terjatev zaradi onesnaženja

morja, se začasna odredba vroči poveljniku ladje.

Če poveljnik ladje odkloni sprejem odredbe, se

opravi vročitev tako, da se odredba nalepi na

oplato ladje, zoper katere je izdan, na oglasno

92 Napominjem da je u predlogu teksta za slovenski Pomorsik zakonik bio predložen postupak in

rem., koji ali nije ušao konačni tekst. Ilešič/Pavliha, Pomorskizakonik,2001 str.63/64.

93 Triva, GPPP,1980, str.227.

68

desko Uprave Republik Slovenije za pomorstvo

in tudi na oglasno desko sodišča.”

Prijevod:

“U postupku izdavanja privremene mjere za zaustavljanje broda koji je opterečen direktno sa pomorskim privilegijem ili radi zagađenja mora, privremena mjera se dostavlja zapovjedniku broda a u slučaju da zapovjednik odbije primitak, rješenje se prilijepi na oplatu broda protiv kojega je izdano, na oglasnu ploču Uprave Republike Slovenije i također na oglasnu ploču suda.” 94

Čini se da bi činjenica da se dostavlja zapovjedniku

i time upoznava „brod“ (u osobi zapovjednika), svakako

dovelo do brodovlasnika, jer između brodovlasnika i broda

osim zapovjednika pojavljuje se još i agent (lučki ili

kakav drugi). Osim toga brod svakako predstavlja imovinu,

kako traži cit.odredba.

Konačno, da Zakon o parničnom postupku ima odredbu

koja bi mogla zamjeniti spomenuti način, je odredba čl.

84. tj. postavljanja privremenog zastupnika.

Moram ali spomenuti da ovakovo rješenje svakako

zadovoljava slučaj u kojem je kao protustranka naznačen

brodovlasnik, ali je ipak još otvoreno pitanje, ako je

brod u pravom »bare boat charteru« - u kojem je i

zapovjednik imenovan od »bare-boat charterera« a ne od

brodovlasnika, donekle otvoreno, iako se može smatrati i

reći da brodovlasnik koji daje brod u »bare boat charter«

svjesno preuzima određeni rizik, kao baš u slučaju

zaustavljanja broda.

Smatram da bi bio ispunjen uvjet i kada bi kao

protustranke bili označeni osim »stvarnog dužnika«

podredno i brodovlasnik, jer zapovjednik koji je imenovan

od strane »bare boat charterera« preuzima posebnu

odgovornost prema brodovlasniku raspolažući u cjelosti sa

vođenjem i poslovanjem i broda, a mislim da je podredno

odgovoran i »bare boat charterer« koji je imenovao

zapovjednika.

Međutim ako i kada dođe do postupka opravdanja

privremene mjere (PZ.čl.958.) smaztram da bi trebalo

svakako uvrstiti kao tuženika brodovlasnika, jer samo na

taj način može se provesti ovrhq, pogotovo kada se radi o

brodu koji vije stranu zastavu, dakle koji je upisan u

94 Kod nas bi svakako trebalo i u Lučkoj kapetaniji.

69

strani upisnik. Kod toga treba ali, razčistiti da

li je to privremena zastava ili osnovna (zakupodavni

upisi itd. čl. 968).

Solidarna odgovornost

Teoretski bi postojala i jedna druga mogućnost, tj.

presuda o solidarnoj obavezi. Problem je kakovom se

smatra veza između dužnika privilegiranog vjerovnika i

brodovlasnika ? Da li je to solidarna odgovornost temeljem

zakonske odredbe ? Postoji li obaveza između te treće

osobe i brodovlasnika, zakonskom odredbom čl. 241. o

privilegiju na brodu ? Oni su istina »iskorištavatelji«

ali njihov odnos nije takav da po općim pravilima

brodovlasnik odgovara za treću osobu, koja je odgovorna.

Ta odredba o privilegiju na brodu je zapravo »obratna

personifikacija« broda. Određuje za »stvar« a zapravo se

određuje o sudbini osobe/vlasnika, koji jedino može

odgovarati u sudskom postupku kada je odgovoran “brod”.

Ako, prema tome, zakon obavezuje »stvar« a primjena

zakonske odredbe moguća je jedino protiv osobe, koja je

odgovorna za brod, materijalno i procesualno iz toga

zaključujem, da postoji solidarnost temeljem zakonske

odredbe. Mislim da osim iz te odredbe ne postoji nikakav

drugi pravni odnos. Dakle zakonska veza između

predlagatelja// privilegiranog vjerovnika i brodovlasnika

postoji i smatram da ima elemente solidarnosti. Možda bi

bilo korisno navesti da “treća stranka” i

brodovlasnik solidarno odgovaraju. Ako bi odluka bila

takva a da se stranke ne bi mogle sporazumjeti u njihovom

međusobnom postupku oni bi morali međusobno razčišćavati a

privilegirani vjerovnik bi bio izvan postupka.

Za dodati je da se ovom zakonskom privilegijom,

najčešće stvara pravna konstrukcija u kojoj sudjeluju tri

čak i više osoba, predlagatelj na jednoj strani a

protustranka/-e iz dva ili više ugovora na protivnoj

strani :

1.) /A)--brodovlasnik

2.). /B). pod 1.--ugovor brodovlasnik >>>> ugovorni

charterer,ili

3.). /C.).-pod 2.-ugovor :--brodovlasnik>>>>>

ugovorni charterer>>>>> sub-charterer, (eventualno niz

sub-charterera- sa dodatnim međusobnim ugovorima)..

U stvarnosti je to najčešći slučaj.

70

Glede solidarnosti doktrina je mišljenja da

na pr. kod sudara postoji solidarnost, međutim treba imati

na umu da je krivac za sudar dugačje pravno obilježen,

nego treća osoba koja sklapa ugovorni odnos sa

iskorištavateljem broda.95

Dalje navedeni slučajevi i problemi predviđeni su

glede privilegija a nisu predviđeni i za slučaj pomorske

tražbine96.

Gledano sa strane, dužnik privilegiranog vjerovnika

je br.1. platac/dužnik temeljem ugovora, a drugi br.2.

platac/dužnik je »nazovimo ga ne-privilegirani

brodovlasnik«, temeljem zakona i nekako izgleda van

pravnih odnosa kao solidarnost. Jedna tražbina, dva ili

više platilaca. Privilegirani vjerovnik ima ovlaštenje

protiv oba, prema vlastitom izboru.

Međutim ako plati br.1.dužnik, on nema regresa prema

brodovlasniku, a ako plati br.2.dužnik on ima regres prema

dužniku br.1.

Razmišljajući dalje postavlja se niz pitanja :

Situacija br. 1. predlagatelj/tužitelj nastupio je

protiv dužnika br.1. i dužnika br.2.

Ako je platio platac/dužnik br.1. postupak je

dovršen.

Ako je platac/dužnik br.1. priznao zahtjev da li

onda odluka glasi samo protiv njega, a odbija se prema

brodovlasniku ili bi to bila neka vrsta međupresude ?

Naime, privilegij još postoi, jer smatram da samim

priznanjem od strane platca/dužnika br.1. nije se odrekao

privilegija, dok ga ne naplati..

95 Jakaša, B., Sistem plovidbenog prava Jugoslavije ,Knjiga IV. ,Plovidbene nezgode ,Svezak

II.,ZAGREB, 1990. : “Oni s brodarom odgovaraju solidarno, naravno, do vrijednosti broda. To slijedi iz

pravne prirode jednih i drugih obveza. Inače se ni logički u tim slučajevima ne može zamisliti

odgovornost koja ne bi bila solidarna. Na solidaritet ne utječe ni činjenica da se realizacija potraživanja

može na temelju privilegirane tražbine ostvariti samo izvršenjem na brodu. Kada jednom nestane

privilegirane tražbine, ne samo da prestaje solidarna odgovornost navedenih osoba s brodarom već

potpuno prestaje njihova odgovornost uopće.”

96 čl.953

71

Ili bi se možda morao odreći privilegija i

to biti konstatirano u odluci?

Svakako donesena je odluka pa privilegirani

vjerovnik ima pravo na ovrhu., ako platac /dužnik br.1.

ne plati.

Što ako platac/dužnik br.1. nema imovine ili padne u

stečaj sticajem okolnosti da li tada privilegirani

vjerovnik dobiva natrag privilegij, jer tražbina nije

plačena ? Jer tražbina postoji ! Vjerojatno dobiva natrag

privilegij, iako možda privilegij ne bi bio prenosiv u

takovom slučaju. Ipak ako bi postojao kakav uglavak o tome

u ugvorima mogao bi osuđeni temeljem ugovorenog odnosa

potraživati odmah od svojeg ugovornog partnera. Svakako bi

bilo korisno prije toga da se je poslužio mogućnostima

koje nudi ZPP.

Druga mogućnost.

Ako je platio br.2.dužnik - brodovlasnik, on ima

samo regresnu tražbinu prema platcu/dužniku br.1.

Ako ima dakle tu regresnu tražbinu, postavlja se

pitanje od kada teče zastara za baš tu tražbinu ? Od

postanka tražbine? Od momenta plačanja ? Ovo bi se moglo

možda i riješiti po lex fori, dakle hrvatskom zakonu.

Sklon sam mišljenju da je to novacija tražbine, dakle od

plačanja.97

Što, ako je to bio brod koji je vijao stranu zastavu

i sud je morao prihvatiti primjenu stranog prava od kada

teče »prestanak« za privilegij i/ili zastara za tražbinu

? Po lex fori ? Po primjenjenom stranom pravu ? Sklon sam

misliti da po stranom primjenjenom pravu! Tamo je

porijeklo privilegija.

Da li to vrijedi i kod primjene konvencije ? Što,

ako sud nije primjenio strano pravo, nego je morao i

primjenio je jednu od konvencija ? Ako je primjenio

konvenciju zato što je morao jer ju primjenjuje strana

država, kako onda sa zastarom? Odredbe u konvenciji

postoje za privilegij98, ali nakon plačanja ostala je samo

97 U kompliciranim predmetima trajanje do pravomožnosti postupka, može čagano biti dulje od

trajanja zastare.

98 Konvencija 1926, čl.9;- 1976. čl. 8; - 1993.čl..9.

72

tražbina, ipak skoro da sam sklon da se

primjenjuje konvencija. Za tražbinu strani zakon.

Ističem da smatram da sud u R. Hrvatskoj mora

primijeniti strani privilegij iako taj događaj nije

privilegij po čl. 241. a po konvenciji ili zakonu strane

države jeste.

Tek usput : Ako platac/dužnik br.1. prizna zahtev,

ali privilegirani vjerovnik zatraži odluku prema

brodovlasniku, dužniku br.2., da li bi onda mogao

brodovlasnik platac/dužnik br.2. u tom istom postupku

zatražiti istovremeno odluku iz regresa prema

platcu/dužniku br.1. ? Naime, očito je da je privilegirani

vjerovnik sigurniji za naplatu prema brodovlasniku nego

prema trećoj osobi, koja praktički može biti u tko zna

kojem mjestu, a brod je ili u luci ili je oslobođen i

postoji jamčevina/garancija. Osim toga u izvjesnim

slučajevima dogovorom između brodovlasnik i treče osobe, u

smjeru da treća osoba prizna zahtjev, privilegiranom

vjerovniku više odgovara odluka protiv brodovlasnika.

Recimo samo da obzirom na razne okolnosti, mogu

postojati skriveni odnosi između privilegiranog vjerovnika

i plataca/dužnika br. 1., u pravcu da se izigra

brodovlasnik.

Treća mogućnost

Predlagatelj/tužitelj je nastupio samo protiv

dužnika br.2. brodovlasnika temeljem zakonske

privilegije kao zakonski odgovornom osobom (“brod”),

međutim pravi platac/dužnik br.1. u stvarnosti je jedan u

nizu “udaljeniji” sub-charterer(»iskorištavatelj « broda)?

.

Privilegirani vjerovnik mora razjasniti i dokazati

ili barem učiniti vrlo vjerojatnim da je platac/dužnik

br.1. njegova ugovorna stranka ali da je taj platac/dužnik

br.1 ugovorno vezan sa platcem/dužnikom br.2. i da je taj,

kako traži čl. 24899 osoba koja »iskorištava« “brod”.

Ovi su podaci potrebni sudu, ali temeljem njih i

brodovlasnik platac/dužnik br.2. ima mogućnosti poslužiti

se odredbama ZPP-a, u svrhu zaštite svojih interesa.

99 Slične odredbe doduše drugačije formulirane postoje i u konvencijama a najvjerojatnije i u

zakonima pojedinih država.

73

Privilegirani vjerovnik mora dati podatke

(ZPP čl.186) i time omogućiti brodovlasniku da se

očituje. Međutim, ako je brod bio dat u «bare boat

charter«, pa zatim u prvi sub-charter, onda dalje u drugi

sub-charter itd., privilegirani vjerovnik zapravo niti

nezna sve te lančane sub-charterere. Ostaje na

brodovlasniku da razčisti situaciju a ako treba dokazivati

“niz” sub-charterera eventualno će morati sve koji su

»iskorištavali« brod upozoriti odnosno učiniti odgovornima

ili su-odgovornima temeljem odredaba ZPP-a. Ukoliko

brodovlasnik zna sigurno i ima dokaze može se obratiti

samo na jednog sub-charterera.

Četvrta mogućnost

Predlagatelj/tužitelj nastupio je samo protiv

dužnika br.1. Dakle je ispušten brodovlasnik-platac/dužnik

br.2. Nastaje dosta zanimljiva situacija.

Da li platac/dužnik br.1. ima pravo na neki način

koristiti odredbe ZPP-a ? Mislim da svakako teoretski

ima. Da li taj platac/dužnik ima osnov ? Mislim da nema,

on nema privilegij kojeg ima samo privilegirani vjerovnik

a za tražbinu koja nije privilegij, brodovlasnik ne

odgovara. Da li dakle može pozvati, obvjestiti itd.

brodovlasnika?

Taj platac/dužnik br.1 meni se čini da nema niti

regresno pravo jer prema svim zakonima (osim Pomorskog

zakonika) samo je on pravi platac/dužnik. Ako je platio,

privilegija više nema jer je to akcesorno pravo uz

tražbinu a privilegij je »prestao«.

Pučki rečeno, ako bi imao regres prema brodovlasniku

onda ne bi platio on ništa i imao bi besplatno

radnju/uslugu/dobavu itd., na kojoj je fundiran

privilegij.

Peta mogućnost

Pojavljuje se još jedno dodatno interesantno pitanje

sa stajališta vjerovnika, naime, može li se i da li je

korisno u izvjesnim vanrednim situacijama povesti sudski

postupak i ako broda nema tj. nije zaustavljen a postoji,

recimo, mjesna nadležnost jer je eventualno privilegij

nastao u R. Hrvatskoj?

U tom bi se slučaj možda stekla neka prednost.

74

Pod pretspostavkom da se radi o pomorskoj

tražbini mislim da se ne bi moglo dok bi se za privilegij

moglo. Ovo zaključujem obzirom na odredbe u Pomorskom

zakoniku čl. 241. i sl., kao i čl. 951. i sl., , iako se

ne čini da odredbe čl. 951 i sl. izuzimaju mogućnost tužbe

bez zaustavljanja. Svakako nije sasvim jasno.

I ovdje se vidi razlika između sistema tužbe in rem,

prema našem in personam, jer se očito u sistemu in rem, ne

bi moglo.

Koje bi bile prednosti tužbe u slučaju privilegija.

Najprije mogla bi se uložiti unutar jedne godine. Pošto je

privilegij ujedno i tražbina, čak ako bi prošla 1. godina

i nije bio zaustavljen brod, jer nije bio u R. Hrvatskoj,

nakon godine dana postupak bi se mogao nastaviti kao

protiv pomorske tražbine odnosno općenito tražbine ili čak

i obične tražbine.

U tom periodu mogao je brod biti negdje drugdje

zaustavljan, i tada bi se moglo sudski predmet staviti u

mirovanje a započeti postupak tamo gdje je brod

zaustavljen od nekog drugog i pridružiti se tom postupku,

što bi moglo imati neke prednosti, jer bi dio postupka

(dokaznog i sl.) već bio provedene na sudu u R.Hrvatskoj.

1. Da li se dakle može uložiti tužba bez

zaustavljanja broda :

A). radi privilegija

B). radi pomorske tražbine?

ad A).

Iz odredaba Pomorskog zakonika čl. 241 i sl., ne

poizlazi da je za upotrebu privilegija kao osnove za tužbu

potrebno da brod bude zaustavljen. Odredba određuje u čl.

246. da privilegij “prestaje” protekom jedne godine. Dakle

kroz to vrijeme čini se da je tužba, bez zaustavljnja

moguća. Da li je to korisno ili nije,ovisi o situaciji.

Ovdje se postavlja pitanje da li je potrebno

zaustavljanje baš “brod”-a na kojem je nastao privilegij

ili bi moglo biti da se zaustavi koji drugi brod? Mislim

da se mora zaustaviti baš brod na kojem je nastao

privilegij, odnosno bolje rečeno, privilegij na jednom

brodu nije osnov za drugi brod. To zaključujem iz razloga

što odredbe o privilegiju nemaju dodatnu odredbu o

zaustavljanja sistership-a, kao što je to u odredbama o

75

pomorskim tražbinama (čl. 954). Ovdje se dolazi do

jedne delikatne situacije ! Naime, pošto je niz

privilegija i pomorskih tražbina zapravo jednak, da li je

moguće zaustaviti drugi brod temeljem pomorske tražbine i

odredbe o sister ship-u, a dokazivati je kao da je

privilegij ? Time bi privilegij bio iskorišten i za

vjerovnike interesantan.

ad B). privilegij je odredbom čl. 953.st.2. praktiči

izjednačen sa pomorskom tražbinom. No i tu nastaje

pitanje, ako je taj privilegij iskorišten temeljem

spomenute odredbe, da li tada prestaje tijek “prestanka”

privilegija. Mislim da ima puno elemenata da to također

prekine tijek, ali, ne bih u praksi to koristio kao

sigurno.

OBRANA BRODOVLASNIKA

Nema potrebe razglabati obranu brodovlasnika, koji

može obranu temeljiti na klasičnim principima, na pr.

prigovorom da tražbina uopće nije privilegij,da se uopće

ne radi o njegovom brodu, da je promašena pasivna

legitimacija, itd.). Slično i charterer i sub-chartereri u

»nizu«.

Ako se radi o više sub-charterera njihova obrana

ovisiti će eventualno o svim međusobnim ugovorima od

brodovlasnik/charterer/svi sub-chartereri. Teoretski i

praktički mogu i oni imati međusobne tražbine i

protutražbine, specifična prava i obaveze itd. Iako se to

ne može rješavati u ovom konkretnom postupku, eventualno

je moguće sa nekim odredbama iz suparničarstva postići

izvjesne prednosti recimo podatke ili dokaze koji će se

pojaviti u toku postupka.

Svakako postoji indirektno interes kod svakog sub-

charterera da predlagatelj bude odbijen.

Mislim da se oni ne bi mogli pozivati na odredbu

ZPP. čl.206 i sl. o umješavanju, pa niti na čl. 210. o

imenovanju prethodnika, iako bi se u takovom nizu mogla

pojaviti situacija gdje bi to moglo biti, jer se tu radi o

brodu kojeg »drži«/«iskorištava« jedan od sub-charterera

a i vrši pravo u ime treće osobe (sub-charterer >>>>>>>

charterer >>>>>>> brodovlasnik). I međusobni odnosi sub-

76

charterera mogli bi biti vrlo zamršeni.100 Međutim,

ipak ako u stvarnosti postoji »niz« sub-charterera a nisu

svi uključeni u postupak privremena mjere ili opravdanja

može postojati interes jednog od uključenih u postupak, da

se posluži odredbom ZPP. čl. 206-211. o sudjelovanju

trećih osoba u parnici.

IMENOVANJE PRETHODNIKA

Ovo pravo ima samo tuženik (ZPP. čl. 210).

Čini se da ima slučajeva gdje bi ova odredba mogla

doći do primjene. Odredba doduše daje to pravo samo ako je

»....držatelj kakve stvari ili korisnik kakvog prava....«,

što brodovlasnik nije, ali ZPP nije imao pred sobom

problem privilegija.

Postoji specifičan oblik obavještavanja trećega o

parnici imenovanjem prethodnika101 . Prethodnik se imenuje

radi postizanja i zasnivanja izvjesnog građanskopravnog

efekta između tuženika i treće osobe, i radi smanjenja

mogućnosti dodatnih naknadnih sporova između ovih osoba.

Ako je tužen samo brodovlasnik temeljem privilegija

on je odredbom Pomorskog zakonika pupčanom vrpcom vezan na

taj izvanredni triangularni odnos :

privilegirani vjerovnik

>>>>> treća osoba

>>>>>>>brodovlasnik.

Međutim brodovlasnik je ipak na neki način barem

držatelj “brod”-a, jer je zakonskom odredbom odgovoran.

Ovakovim obavještavanjem smanjuje se broj postupaka

jer bi se mogao regresni postupak između brodovlasnika i

treće osobe riješiti.

100 Bilo je čak i slučajeva gdje je isti privilegirani vjerovnik imao

dva privilegija ali protiv dva sub-charterera, što je sve palo na

brodovlasnika.

101 nominatio auctoris, laudatio nominis.

77

To pravo ima samo tuženik, i to ako je

tuženik korisnik nekog prava, odnosno pravo vrši u ime

treće osobe. Takav tuženi je ovlašten da preko suda pozove

toga trećega da umjesto njega stupi u parnicu.

Time se ostvaruje intervencijski efekt presude koja

će biti donesena u ovoj parnici.

Može se postaviti jedno pitanje ? : da li

brodovlasnik koji nije dužnik, nego sam odgovara za

privilegij temeljem zakona , vrši svoje »pravo«102 , dato

mu zakonom, u ime treće osobe, stvarnog dužnika. Činjenica

je da je ta osoba prvenstveni dužnik, a brodovlasnik

njegov »sljednik«

PROTUTUŽBA i TUŽBA NA UTVRĐENJE

Tuženi ima eventualno mogućnost i interes za

protutužbu103

koju može podnijeti samo tuženi (ZPP.čl. 189)

i to pravo je dato samo tuženiku.

Iako se čini da mjesta za protutužbu nema, postoji

mogućnost da se protutužba podnese i sa zahtjevom na

utvrđenje pravnog odnosa (t.zv. prejudicijelna

protutužba), sa zahtjevom da se utvrdi da tužitelj nema

pravnog osnova za zahtjev.

Takvom protutužbom stječe se naime i nadležnost,

koju možda tuženi inače ne bi imao.

Osim toga, iako bi tuženi imao mogućnost staviti

uspješno navode protutužbe kao prigovore protiv tužbe,

presuda po protutužbi predstavja judikat sa određenim

utvrđenjem a takovo utvrđenje, koje bi mogao koristiti

drugdje, ne postoji u odluci suda temeljem stavljenih

prigovora bez tvrdnje i eventualnog dokazivanja.

Kako je navedeno prijedlog, pa i tužba za

opravdanje, mogu se uperiti na razne načine, kada se radi

o privilegiranom vjerovniku i brodovlasniku, a pogotovo

ako je u postupku umješan i charterer i sub-charterer(-i).

102 ili je to zakonska obaveza ?

103 (defence aggressive).

78

Polazeći sa stajališta vjerovnika spomenuto

je da bi bilo prikladno u prijedlog/tužbu staviti

brodovlasnika pod 1. a »treću osobu«/direktnog dužnika pod

2). Međutim ako bi se koristilo pravo iz ZPP. čl. 197. i

brodovlasnika stavilo pod 1)., trebalo bi čekati na

pravomoćnost odluke ako bi se utvrdilo da zahtjev nije

privilegij već samo pomorska tražbina, za koju odgovara

običan dužnik tj. »treća osoba«, koja je označena pod 2).

Još teža situacija bi nastala ako je pravi dužnik recimo,

sub-charterer koji je dalje i »nizu« naznačen pod

udaljenijim brojem. Privilegirani vjerovnik mora znati tko

je njegov direktan dužnik. Osim toga ako se bude

ocijenilo da »treća osoba« nije dužnik, iz dokaznog

postupka i obrazloženja odluke biti će situacija

vjerojatno sasvim jasna.

Ako se stavi pod 1). »treća osoba«/dužnik« situacija

može dovesti do toga da, ako je odbijen zahtjev prema

toj, treba čekati pravomoćnost i onda tek nastaviti

postupak protiv brodovlasnika.

Čini se da je onda najpraktičnije koristi pravo iz

ZPP.čl.197.Postavlja se još jedno, čudno pitanje.

Predpostavimo da je pod 1). označen brodovlasnik a

pod 2). ili dalje, pravi ugovorni dužnik pa taj dužnik

prizna da je on dužnik tražbine, da li tada odluka treba

biti protiv dužnika, ili kao zakonski beneficij, protiv

brodovlasnika? Da li možda privilegirani vjerovnik ima

pravo izbora, ako je recimo taj dužnik financijski

nesposoban. ?

Situacija postaje kompliciranija ako na pr.

predlagatelj /tužitelj povlači tužbu ili samo djelomično

tužbu.

Odnosi se kompliciraju.

Materijalno i formalno suparničarstvo

Materijalno suparničarstvo

Materijalni suparničari se nalaze u određenoj

pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora

(ZPP.čl. 196.st.1.toč.1.)

79

Pravna veza mora postojati tj. izvjesna

pravna zajednica što se tiče spora jer sudjeluju u

specifičnom 104 građanskopravnom odnosu na kojima se

osnivaju njihova prava ili obaveze.

Što se tiče stvarne veze ona postoji također jer su

prava i obaveze, indirektni osnov spora, a sve je

povezano iz jednake činjenične i pravne osnove105

.

Činjenično stanje ne može biti potpuno, ali unatoč

razlikama, osnovno činjenično stanje je bitno. Osnov i

namjera je da se tužba zasnovana na takvoj stvarnoj

osnovi osnovi i na istoj pravnoj osnovi.


Formalni suparničari

U tom slučaju nema izvan parnice ni pravne ni

stvarne povezanosti s obzirom na predmet spora. Ipak mogu

biti posredan predmet spora barem što se tiče prava

odnosno obaveze iste vrste koje se osnivaju na bitno

istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (ZPP. 196/1. t.

2), ipak mogu u njihovim parnicama biti posredan predmet

spora, makar se radi o istoj parnici nastalom od strane

predlagatelj/tužitelja. Činjenične i pravne osnove

tužbenih zahtjeva moraju biti barem bitno istovrsne106.

Razlika između materijalnog i formalnog

suparničarstva značajna je zbog pravila o mjesnoj

nadležnosti.


Nužno suparničarstvo

Obzirom na mogućnost da se pojavi tuženi “niz” sub-

charterera, može nastati i t.zv. nužno suparničarstvo i to

na pasivnoj strani. Naime sub-chartereri su manje više u

jednakoj situaciji pa iako se njihovo suparničarstvao ne

osniva na odredbama ZPP-a, međutim u specifičnom slučaju

odredaba Pomorskog zakonika o privilegijima mislim da bi

104 Privilegij je vjerojatno naspecifičniji odnos!

105 idem factum — idem jus

106 simile factum — simile jus

80

to trebalo omogućiti kako traže građanska odnosno

plovidbena pravila.

Jedinstveni supaničari

U eventualnom slučaju kada se radi o “nizu”

tuženika a protiv svih se mora riješiti na isti način

postoje posebne odredbe ZPP.čl.201. naročito u pogledu

određenh radnji stranaka. Nije sasvim jasno da li u

slučaju tog »niza” postoji građanskopravni odnos kakav

zahtjeva ZPP., koji očito nije imao pred sobom probleme

koji nastaju kod privilegija.

Samo neki materijalni suparničari mogu biti

jedinstveni suparničari a formalni suparničari ne mogu

biti jedinstveni.

Eventualno ili supsidijarno suparničarstvo

Tužitelj, o kojemu je več bila riječ, koristeći

odredbu ZPP.čl. 197. ovlašten je odrediti redoslijed

postupka. Potrebno je da prema svakome tuženika zahtjeva

objektivno jednaki zahtjev, odnosno ako prema pojedinima

od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj

vezi.

Bitno je prema tome ili zahtjev ili međusobna veza,

kao i stvarna i mjesna nadležnost suda za svaki od

zahtjeva. U takovom slučaju kumulacije tuženi nisu

materijalni suparničari nego samo formalni suparničari pa

nema dakle baze za atrakciju nadležnosti.

Naknadno suparničarstvo

Postoji mogućnost da se tužba proširi na novog

tuženika, ako ovaj na to pristane. Mislim da kod “niza”

sub-charterer-a teško da bi došlo do pristanka. Ipak jer

praktički ne postoji judikatura o takovim specifičnim

slučajevima, moguće je zamislti da, ako bi se u toku

postupka utvrdio niz činjenica koje bi na neki način bile

interesante ili korisne za eventualnog tuženog isti bi

pristao na suparničrstavo jer bi izbjegao novi postupak,

ubrzao rješenje, možda i smanjio troškove itd.

Kumulacija - subjektivna i objektivna

Obzirom na praktički nepostojeću judikaturu i praksu

a s druge strane realnu mogućnost pojave » niza« tuženih

počam od brodara preko charterera i opet «niza« sub-

charterera, mogućnost spajanja parnica nije nevjerojatna.

81

Izričito to predviđa i ZPP. :

Spajanje parnica.---Subjektivna kumulacija.

Članak 313. ZPP.

(1) Ako pred istim sudom teče više parnica

između istih osoba ili u kojima je ista osoba

protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a

za koje je predviđena ista vrsta postupka i u

kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice

mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi

zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo

raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se

postupak nastavlja pred sucem je odlučio o

spajanju. Za sve spojene parnice sud može

donijeti zajedničku presudu.

(2)Ako je za sve parnice iz stavka l. ovoga

članka nadležno vijeće, odnosno ako je za koju od

tin parnica nadležno vijeće, a za druge sudac

pojedinac rješenje o spajanju može donijeti

vijeće. U tom se slučaju odredbe st. 1. ovoga

članka spajanju primjenjuju na odgovarajući

način.

(3) Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja

o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakonr

završetka odvojenog raspravljanja može donijeti

posebne odluke o tim zahtjevima.Sud može odrediti

da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima

u istoj tužbi i nakon završetka - odvojenoga

raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim

zahtjevima.

U slučaju na pr. da veći broj članova posade,

spašavatelja,sudionika u sudaru, nabavljača zaliha,

djelova, bunkera itd. povede, svaki za sebe ili u manjim

grupama postupak, sud može odredbom ZPP. čl. 313., spojiti

parnice radi zajedničkog raspravljanja, ali se time ne

stvara suparničarstvo, pa sud može donijeti odvojene

odluke jer u pravilu postoji onoliko parničnih odnosa

koliko ima procesnih parova. Pojedinac može čak biti član

u više parova.

Čini se da i ovo može biti dosta česta situacija,

iz prostog razloga što obično kada dođe do sudskog

postupka baziranog na privilegiju, pojavljuje se niz

novih stranaka, koje upozorene da je brod zaustavljen,

hitaju da se osiguraju, koliko god je to moguće i najčešće

svaki pokreće poseban postupak.

82

Nije na odmet razmislti da li bi se mogli

spojiti i posebni postupci u kojima su tuženi brodovlasnik

i sub-charterer i slično, jer se može uštediti i

dokazivanje i troškovi, ako bi se spojilo.

Za neke probleme nisam nigdje našao niti rješenja

niti mišljenja u doktrini što nije baš niti čudno jer

većinu tih problema države sa sistemom in rem nemaju, pa se

o njima ne raspravlja.

EVENTUALNI ODNOSI STRANAKA

Postoji još jedno pitanje koje bi se moglo

raspraviti.

Radi se o slučaju sa činjenicama formuliranom na

slijedeći način:

1. Postoji ugovorna obaveza i tražbina u kojoj je

vjerovnik zakonom ujedno i privilegirani vjerovnik a

njegov ugovorni dužnik, je treća osoba.

2.Tužen je i brodovlasnik.

3.Pretpostavivši da brodovlasnik iako nije ugovorna

stranka privilegiranog vjerovnika namiri tražbinu,

privilegiranom vjerovniku, tražbina, kao takova više ne

postoji, pa treba zaključiti da više nema privilegija,

koji je dakle isto »prestao” postojati.

4. Međutim, privilegij/tražbina je zapravo dug

“treće osobe” a ne brodovlasnika, koji je isplatio

privilegij da oslobodi brod. Taj dug ne može nestati.

5. Očito brodovlasnik ima regresno pravo prema

“trećoj osobi”, pravom dužniku.

6. Da li brodovlasnik može u istoj parnici, prije

nego je isplatio, ili eventualno poslije, na neki način

postaviti svoj zahtjev prema »trećoj osobi« ? Oni su

naime, navedeni kao protustranke/tuženi, dakle u istoj

procesualnoj situaciji, a zapravo, brodovlasniku bi

odovaralo da nekako u istom postupku dođe do odluke o

njegovom regresu prema chartereru itd.

7. Mislim da odredba ZPP. čl. 206. ne bi davala

takovu mogućnost i zapravo ne vidim nikakovu mogućnost.

Postupovno bi brodovlasnik morao prije isplate podići novu

tužbu odnosno postupiti po odredbi ZPP. čl. 211. Mislim da

to ne bi mogao učiniti nakon isplate a možda bi morao

83

dignuti tužbu još tokom postupka. Odredba čl.211.

govori obavijesti »treće osobe« ali u ovom postupku »treća

osoba » je osoba koju bi brodovlasnik morao obavjestiti

jedan ili više od protustranaka/tuženih?

Može se postaviti i jedno,nekako čudno pitanje. Ako

je brodovlasnik isplatio privilegij tj. tražbinu umjesto

pravog dužnika, očito »uskrsne« sada tražbina prema

stvarnom dužniku. Kako je sa prestankom prvilegija je

jasno. Međutim šta je sa zastarom tražbine ? Vrlo je

vjerojatno da se može dogoditi da je postupak o

privilegiju do pravomoćnosti toliko trajao da je nastupila

zastara tražbine. Pitanje je : od kada se računa zastara

tražbine u takvom slučaju ? Od pravomoćnosti postupka o

privilegiju? Ili od momenta isplate privilegiranom

vjerovniku od strane brodovlasnika ? Mislim da bi ovo

potonje bilo ispravno. Skoro je nemoguće zamisliti da bi

zastara mogla nastupiti prije. Isto tako teško bi bilo

početi novi postupak tužitelja brodovlasnika protiv pravog

dužnika iz regresa, a pogotovo ako bi se to moralo u

drugoj državi (radi mjesne nadležnosti) i sa nepoznatim

zastarnim rokom za tražbine. O vremenskom trajanju do

završetka takovog postupka bolje je i ne razmišljati.

Kao neko rješenje, mogao bi biti sporazum

brodovlasnik/«treća osoba« o nastavku postupka, ako na to

pristane »treća osoba« za uzvrat brodovlasnikovog

plačanja, jer bi nova parnica značila novi trošak, novo

provođenje dokaza, ako ne bi bilo tuženikovog priznanja

tužbenog zahtjeva.

GARANCIJA - JAMSTVO

Privilegij bi naime mogao biti shvaćen i kao

garancija ili kao jamstvo stvoreno zakonom. Postupovno bi

to prouzrokovalo razliku. Ovu razliku treba imati na umu

kod razmatranja pojedinih slučajeva koji se obrađuju u

eseju.

Postupovno je situacija slijedeća:

1) Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi

ako to nije u suprotnosti sa sadržajem ugovora o jamstvu

(ZPP.čl. 199). Ovo se odnosi na dužnika i brodovlasnika

ako bi se privilegij okarakterizirao kao jamstvo. No ako

se jamac nalazi u obavezi samo onda ako glavni dužnik ne

bude mogao platiti (beneficium ordinis), onda je obaveza

jamca uvjetne prirode sve dok se ne dokaže nemogućnost

naplate od glavnog dužnika.

84

2) Da li bi se odredba (ZPP. čl. 198). t.zv.

tužba glavnog miješanja mogla primijeniti od strane

brodovlasnika protiv tužitelja (privilegirani

vjerovnika) i tuženog, osobe koji je »iskorištava« brod ?

Teško je da postoji ta vjerojatnost iako zapravo

brodovlasnik traži »...djelomično .....pravo...« o kojem se vodi

parnica između privilegirani vjerovnika i više tuženih..

DIO 9

MJERODAVNO PRAVO

Zastava koju brod vije trebala bi biti putokaz, u

kojoj je državi upisnik u kojem je brod upisan i koje se

pravo tamo primjenjuje, međutim sam taj podatak ne

predstavlja i podatak o tome koji se propis primjenjuje na

sporni slučaj, odnosno koji zakon, odnosno koja

konvencija. Ako brod vije stranu zastavu, treba najprije

pregledati popis članova (stranaka), svih konvencija, koje

bi mogle doći do primjenei koje su stupila na snagu. To

mogu biti Konvencije o privilegijama 1926, 1967, 1993,

Konvencije o zaustavljanju brodova 1952 i 1999107, a

eventualno i neke druge konvencije, kao na pr. o

spašavanju, sudaru i drugim događajima, ako ih je brod

imao, za koje postoje konvencije koje određuju o

situacijama iz kojih je nastalo potraživanje.

Tek onda bi se moglo pristupiti detaljnoj analizi o

primjeni prava, dakle propisa. Međutim i kada se ti

propisi utvrde treba razmotriti odredbe Pomorskog zakonika

čl. 968., 969. i 973. koje ukazuju da postoje određene

komplikacije. Ovisno o situaciji možda je, z kakovom

posebnom slučaju, bolje poći od odredbi Pomorskog zakonika

pa tek onda o stranom pravu.

Kada ne bi postojali ugovori o zakupu, na vrijeme,

na putovanje, pod-zakupu, pravu na vijanje zastave kao

“flag of convenience” i slično, situacija bi bila

jednostavnija.

Na primjer, odredba čl. 968.st.2. određuje da treba

u određenim slučajevima, utvrditi da li pravo države

pripadnosti broda »...dopušta da brod privremeno vije zastavu druge

107 Upozorujem da Konvencija 1999 stupa na snagu 14.09,2001. Vidi Dodatak ili čl.8.

.Konvencije

85

države u kojoj se vodi zakupovni registar....« ....kao i . „...ako to

predviđa pravo države pripadnosti broda:“. Utvrđivanje stranog prava

predstavlja poseban problem, najvjerojatanije i dosta

dugačak, uslijed kojega privremena mjera zaustavljanja

broda ne bi se dospjela izdati i brod bi isplovio iz luke

dok se to utvrđuje. Čini se da je jedini način, koji se je

u praksi primjenivao, bio primjena odredaba Pomorskog

zakonika i, po potrebi, odredaba Ovršnog zakona.

Ipak, tom primjenom nisu rješeni spomenuti

problemi,jer već u roku od 15 dana od donašanja rješenja o

privremenoj mjeri, predlagatelj (vjerovnik) dužan je

pokrenuti parnični postupak temeljem odredbe Pomorskog

zakonika čl. 958. U tom postupku sud će morati rješiti

primjenu prava, ako i u koliko, jedna od parničnih

stranaka iznese svoja stajališta, vjerojatno prvenstveno

tvrdnje i prigovore a svakako će morati rašćistiti sve

elemente da se dođe do prodaje broda.

Međutim i iznašanje prigovora u tom pravcu neće biti

jednostavno jer te prigovore treba dokazati pozivom na

određenu odredbu zakona, a ako se radi o stranoj zastavi,

sud ne poznaje strane zakone, već ih treba dokazati.108

S

druge strane, u takovoj se situaciji, može naći i

predlagatelj i protustranka ili stranke, pogotovo u koliko

se mora ulagati žalbu.

Samo usput. Može se reći da sve odredbe, dakle iz

Konvencija i zakona, spominju i hipoteku ili njoj slično,

međutim nije lagano niti koristiti stranu hipoteku jer bi

ju trebalo prevesti, ovjeriti itd., i to bilo samo izpis

iz upisnika sa zabilježbom hipoteke, ali katkada je

potreban i tekst hipoteke, ako se radi o nekim slučajevima

i događajima koji su određeni klauzulom iz hipotekarnog

ugovora.

Obzirom na odredbu čl. 953.st.2. o primjeni

privilegija, ako se radi o stranom privilegiju tj. koja se

temelji na stranom pravu, nije dakle porijeklom iz čl.

241, sud će se naći u situaciji da mora provesti

istraživanja u konvencijama i/ili stranim zakonima, a

možda i u judikaturi i presedanima, ako se radi o zemlji

koja koristi presedane, a pogotovo ako se privilegij

osniva na stranom pravu.

108 Dokazivanje stranih zakona i sl.., je obično »dugogodišnji« posao.

86

Potrebno je raščistiti u pogledu primjene

mjerodavnog prava da li sud u R.H. mora primjeniti odredbu

o privilegiju koja ne postoji u Pomorskom zakoniku ali

postoji u konvenciji ili zakonu države čije se odredbe

primjenjuju po čl. 969.st.2. Naime odredba čl.

969.st.1.toč.2. određuje da se stvarna prava na brodu

ocjenjuju prema pravu državne pripadnosti broda. Po mom

mišljenju ova se odredba mora mutatis mutandis primjeniti

na ocjenu privilegija spomenutih u čl. 953.st.2.

1). Pomorski zakonik »upućuje na primjenu prava

državne pripadnosti broda«, što može značiti i primjenu

konvencije, ako je ta država članica, a pogotovo ako je

eventualno R. Hrvatska članica109

2). ako to pravo dopušta da brod privremeno vije

zastavu druge države u kojoj se vodi zakupodavni registar,

3). primjeniti će se pravo države čiju brod zastavu

privremeno vije, ali SAMO AKO TO PREDVIĐA PRAVO DRŽAVE

PRIPADNOSTI BRODA110

,

4) ali ako nema uvjeta iz gornjih točke, tada se

primjenjuje pravo državne pripadnosti broda.

109 Ustav čl. 140. -- Vrhovni suđ Republike

Hrvatske.Broj: II-Rev-7/1939-2 od 3.12.1991; (VPS H.

Pž-1207/88 od 6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od

7.1.1988):

"U pogledu “ozakonjenja" članak 134. Ustava Republike Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori koji su skopljeni i potvrdjeni u skladu s Ustavom i o b j - a v l j e n i čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona."

I dalje : "......ratificirani međunarodni ugovori postaju dio

unutrašnjeg pravnog poretka.....ozakonjeni objavljivanjem (promulgacijom) i to u izvornom (potpisanom – ratificiranom) sadržaju.

110 čl. 968.--Odredbom čl. 140. Ustava R. Hrvatska je obavezna primjenjivati međunarodne

konvencije ispred zakona. --Ivković,Đ.Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o

privremenom zaustavljanju pomorskih brodova,1952.-2005.--Ivković,Đ.Međunarodna konvencija o

zaustavljanju brodova,1999, --2006.--Ivković,Đ.Pomorski privilegiji na brodu,2007

87

Članak 968.

(1) Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači

upućivanje na njegove materijalne odredbe uz

isključenje njegovog kolizijskog prava.

(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela

Zakonika upućuju na primjenu prava državne

pripadnosti broda, a to pravo dopušta da brod

privremeno vije zastavu druge države u kojoj se

vodi zakupovni registar, za sporni će se odnos

primijeniti pravo države čiju brod zastavu

privremeno vije ako to predviđa pravo državne

pripadnosti broda.

Članak 969.

(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost

brod ima ocjenjuju se:

1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju

brodom i u zasnivanju prava i obveza za vlasnika

broda i brodara,

2) stvarna prava na brodu,

3) pravne posljedice događaja na brodu na koje

se mora primijeniti zakon mjesta gdje je događaj

nastao.

(2) Odredba stavka 1. točka 3) primjenjuje se

na događaje koji su nastali na stranim brodovima

na području Republike Hrvatske.

Utvrđivanje ovih elemenata pretstavlja poseban

problem, kako radi poteškoće dobivanja podataka, tako i iz

vrlo vjerojatne mogućnosti da zakon državne pripadnosti

nema odredbi o »....dopuštenju », kako to traži čl. 968. U

ostalom, ako bi neki drugi zakon u drugoj državi imao istu

ili sličnu odredbu, odnosno zahtjevao takovo »predviđanje«

odnosno »dopuštenje«, vjerojatno ga ne bi našao,ako bi

trebao utvrditi da li Pomorski zakonik daje takovo

»dopuštenje«, jer ga ne bi našao niti u Pomorskom

zakoniku.111

Konvencija 1952

111 Zanimljivo je to da se u stranom zakonu očekuje naći odredbu koju niti Pomorski zakonik

nema.

88

Konvencija 1952 o zaustavljanju brodova

sadrži slijedeću odredbu, kojom je R.Hrvatska vezana112

,

kao članica:

Čl. 8. K.1952

1). odredbe ove konvencije primjenjivat će se

u državama ugovornicama na sve brodove koji

viju zastavu jedne od država ugovornica.

2). brod koji vije zastavu države

neugovornice moći će biti zaustavljen na

području države ugovornice radi jednog od

potraživanja nabrojenih u čl.1. Ili drugog

potraživanja za koji nacionalni zakon te

države ugovornice dopušta zaustavljanje.

3). medjutim, svaka država ugovornica može u

cijelosti ili djelomično uskratiti blagodati

ove konvencije državama neugovornicama i osobama

koje u vrijeme zaustavljanja nemaju redovno

boravište ili glavno poslovno sjedište u državi

ugovornici.

4). Ničim se u ovoj konvenciji ne mijenja niti

dira u unutrašnje zakone država ugovornica

koji se odnose na zaustavljanje broda na

području države čiju zastavu brod vije od

strane osobe koja ima redovno boravište ili

glavno poslovno sjedište u toj državi.

5). Radi primjene ove konvencije smatrat će se

da svaki treći, osim izvornog predlagača,

koji je stekao pomorsko potraživanje

subrogacijom , cesijom ili na drugi način,

ima isto redovno boravište ili isto

glavno poslovno sjedište kao i izvorni

vjerovnik.113

Dodatni komentar uz čl.8.

Prema čl. 8. Konvencije 1952 razlikuje se

pravna situacija broda ovisno o zastavi koju vije.

112 Ustav, čl. 140.

113 Više o tome, ali još obzirom na PZ 1974, vidi u Ivković, PRIVREMENE MJERE

OSIGURANJA NA BRODU, 1994., str. 169 - 185.

89

Može se tako u kratko prikazati čl.8.

Konvencije:

ad Čl. 8.

St.1. određuje da se na svaki brod koji vije zastavu

jedne od država ugovarateljica primjenjuje Konvencija

1952.114

St.2. određuje da se svaki brod koji vije zastavu

jedne od država NE-ugovarateljica može zaustaviti

primjenom čl.1. Konvencije 1952 tj. točno određene

tražbine ili i bilo koje tražbine koju predviđa zakon

države ugovarateljice gdje se zahtijeva da se brod

zaustavi.

St.3. ograničava na neki način primjenu Konvencije

1952 i određuje da država ugovarateljica može u cijelosti

ili djelomično uskratiti blagodati Konvencije 1952 :

a).državama NE-ugovarateljicama, i

b).osobama koje u vrijeme zaustavljanja nemaju

redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u jednoj od

država ugovarateljica.

St.4. određuje da ostaju na snazi odredbe zakona

države ugovarateljice :

a).kada se zaustavlja brod na području države čiju

zastavu brod vije i

b).kada zaustavljanje traži osoba koja ima redovno

boravište ili glavno poslovno sjedište u toj državi.

St. 5. nadopunjuje odredbe iz st.3. i 4. u pravcu da

u slučaju postupka za privremenu mjeru za tražbinu koja je

stečena na osnovu subrogacije ili asignacije ili na neki

drugi način u korist treće osobe, dakle ne kada prijedlog

podnosi originarni vjerovnik, smatrati će se da osoba

koja je ovlaštena na tražbinu ima redovno boravište ili

glavno poslovno sjedište u državi u kojoj ima originarni

vjerovnik.

114 Konvencija 1952 prihvaćena je od velikog broda drža va.

90

Obzirom na već istaknuto da je bitno kod

zaustavljanja broda koji vije stranu zastavu, najprije,

zapravo odmah, pogledati da li je država član K. 1952.,

jer odredbe te konvencije obavezuju članicu, da treba

primjeniti konvenciju i za slučaj zaustavljanja u R.

Hrvatskoj, ako na primjenu u R.Hrvatskoj upućuje Pomorski

zakonik u čl. 969.st.1.toč.2.

Iako na prvi pogled ovakova sistematizacija čl. 8.

izgleda jasna, u primjeni se pojavljuju mnogobrojni

problemi.

Jedan od problema je primjena Konvencije 1952 na sve

brodove koji ne viju zastavu države članice.

Drugi problem je primjena tražbina/privilegija koju

predviđa zakon države ugovarateljice gdje se zahtijeva da

se brod zaustavi.

Treći problem je primjena nekih odredaba zakona

države gdje se brod zaustavlja (Pomorski Zakonik) a čiju

primjenu Konvencija 1952 dozvoljava, koji pak upućuje

dalje, na primjenu nekog daljnjeg zakona , kao na pr.

Pomorski zakonik.

Izgleda da će Konvencija 1952 biti korištena još

dulje vremena, pa je uputno da se praksa prilagodi

međunarodnim standardima. Prema tome, već prije

razmatranja odredaba Pomorskog zakonika o mjerodavnom

pravu, potrebno je utvrditi da li brod koji vije stranu

zastavu vije zastavu države koja je članica citirane

Konvencije.

Kao primjer da je brod koji se zaustavlja bio

prije upisa u »“flag register” upisan u upisnik u R.

Hrvatskoj, zbog zadnjeg dijela st.2., trebati će vidjeti

da li Pomorski zakonik dopušta zaustavljanje.

Iako se čini da je time konvencijom raščišćena

primjena, treba ipak razmotriti slučaj kada je zastava

koju brod vije, t.zv.«flag of convenience«, 115

privremena

zastava zakupovnog registra , jer u tom slučaju će, po mom

91

mišljenju, ovisiti o članstvu države u cit.

Konvenciji zakupodavnog registra ili države pripadnosti116.

Stvar se može zakomplicirati ako je jedna od

spomenutih država članica jedne od Konvencija

1926,1967,1993, i primjenjuje neku od tih konvenciju jer

bi u tome slučaju trebalo primjeniti odredbe i te

konvencije, ako je ta država članica jedne konvencije o

privilegijima i jedne od konvencija o zaustavljanju,

trebati će razmotriti koji odnosi se primjenjuju u toj

državi

Mislim da u tom slučaju ne bi došla do primjene

odredba čl. 968.st.2. u pogledu dopuštanja.

Kao što je naprijed spomenuto u pogledu razmatranja

da li je država čiju zastavu vije članica Konvencije 1952

i 1999 o zaustavljanju, treba vidjeti i eventualno

članstvo u Konvencijama o privilegijima 1926,1967,1993.

Privremena promjena zastave.

Kada se privremeno promjeni na brodu zastava u

»državu čiju brod zastavu privremeno vije -»flag of

convenience« - »(fly) temporarily the flag« itd.-(čl.968),

nastaje dosta zakučasta pravna situacija, kako je vidljivo

i iz međunarodne odredbe:

Konvencija 1993117

Članak 16

Privremena promjena zastave.

Ako je pomorskom brodu upisanom u upisnik

brodova jedne države dozvoljeno privremeno vijati

zastavu druge države, primjenjuje se sljedeće:

a) za potrebe ovog članka, upućivanja u ovoj

Konvenciji na "državu u kojoj je brod upisan“ ili

na "državu upisa" podrazumijeva državu gdje je

brod bio upisan neposredno prije promjene

zastave, a upućivanje na "organ koji vodi

116 čl. 968.st.2.

117 Za K.1999 vidi . Ivković, Međunarodna konvencija o zaustavljanju brodova, 1999., Piran

2006

92

upisnik" podrazumijeva nadležni organ koji

vodi upisnik u toj državi;

b) pravo države upisa mjerodavno je za

priznanje upisanih " mortgagea", hipoteka i

tereta;

c) država upisa tražit će da se u njen upisnik

unese dodatna bilješka koja upućuje na državu

čiju je, zastavu brodu dopušteno privremeno viti;

isto će tako država, čiju je zastavu brodu

dopušteno privremeno viti, tražiti da se u njen

upisnik unese dodatna bilješka koja upućuje na

državu upisa.

d) nijedna država ugovornica neće dozvoliti da

brod upisan u toj državi privremeno vije zastavu

druge države sve dok se svi upisani " mortgagei",

hipoteke i tereti ne ispune, ili se ne dobije

pismeni pristanak svih ovlaštenika takvih

"mortgagea", hipoteka i tereta.

e) obavijest na koju se odnosi članak 11., mora

biti također dana nadležnom organu koji vodi

brodski upisnik u državi čiju je zastavu brodu

dopušteno privremeno viti118.

f) prilikom predočenja svjedodžbe o brisanju na

koju se odnosi stavak 5.članaka 12, nadležni

organ koji vodi upisnik brodova u državi čiju je

zastavu brodu dopušteno privremeno viti, na

zahtjev će kupca izdati svjedodžbu kojom se

potvrđuje da je pravo viti zastavu te države

opozvano.

g) Ova Konvencija ničim ne obvezuje državu

ugovornicu da dozvoli stranom brodu privremeno

viti njenu zastavu, ili domaćem brodu privremeno

viti stranu zastavu.

Vidljivo je da ispuniti sve zahtjeve na temelju

fiksiranih definicija za privilegije je komplicirano,

skoro bi se moglo reći neprovedivo, a stvarno bez ikakove

zaprećene kazne.

Treba još ukazati na činjenicu da katkada treba

utvrditi da li je koja država članica konvencije

Konvencije 1926,1967,1993 koristila na pr. odrdbu u

118 »vijati«

93

Konvencija- 1926 :

Član 3.

Nacionalni zakoni mogu priznati privilegij

drugim potraživanjima osim onih koji su

predviđeni u spomenutom članu, ali bez izmjene

reda prvenstva pridržanih potraživanja koja su

osigurana hipotekama, mortgageima, zalozima i

privilegijima koji imaju pred njima prednost.

U tom smislu i Konvencija 1967 i 1999.119

Znači dakle da kada bi se primjenom odredbi moralo

primjeniti pravo jedne konvencije jer se primjenjuje

konvencija u toj državi, čini se da bi sud morao

prihvatiti i postojanje “dodatnih” privilegija dodanih

odredaba dotične zemlje, u smislu dozvole cit. konvencija

Spomena je vrijedno navesti i odredbu :

čl. 953.st.3.

(3) Odredbe o ograničavanju privremenog

zaustavljanja broda samo za tražbine iz stavka 1.

i 2. ovoga članka primjenjuju se na strane

brodove samo ako između države čiju zastavu

strani brod vije i Republike Hrvatske postoji

uzajamnost.

Ova odredba, kao da je nekako u suprotnosti sa

odredbom čl. 140.120

Ustava, koji daje promulgiranim

konvencijama prednost pred zakonom. Prema tome moglo bi se

reći da ako postoji konvencija koja se mora primijeniti

jer veže R. Hrvatsku, treba nju primijenti, čak i ako ima

119 Ivković,Đ.,--PPUPTPP; Ivković,Đ.Međunarodna

konvencija o zaustavljanju brodova,1999, --2006;--

Ivković,Đ.Pomorski privilegiji na brodu,2007;--

Ivković,Đ.Međunarodna konvencija za izjednačenje

nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih

brodova,1952.-2005

120 USTAV :Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na

snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona..

Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili

suglasno općim pravilima međunarodnog prava

94

odredbe koje su u neskladu sa odredbom čl.

953.st.3., jer bi sud morao primjeniti konvencijsku

odredbu ukoliko se radi o konvenciji, članica koje je R.

Hrvatska.

U ove dvije odredbe treba utvrđivati uzajamnost

glede primjene, ali smatram da je odredba Ustava jača od

utvrđivanja uzajamnosti.

Pribavljanje potrebnih informacija o stranom pravu,

određeno je u ZPP. čl. 183 i čl. 184. Iz tih odredaba

vidljivo je da su formalnosti komplicirane odnosno bolje

rečeno očito dugotrajne, tako da sigurno nisu prikladne za

slučaj postupka za donošenje privremene mjere a vjerojatno

i u postupku opravdanje privremene mjere. Svakako treba

imati na umu da su to odredbe općenitog karaktera, dok u

izvjesnim slučajevima, treba poći od eventualnih

međunarodnih ugovora koji su često i dvostranog karaktera.

Kada se radi o pomorskim tražbinama onda se iz

odredbi Pomorskog zakonika čl. 969. ne primjenjuje odredba

st.1.toč.2). o stvarnim pravima jer pomorske tražbine nisu

stvarno pravo, makar se u čl. 953.st.2. spominje

privilegij.U spomenutom st.2. nalazi se i riječ “može”.

Mislim da ako se utvrdi da se radi o privilegiju, onda uz

ostale uvjete za privremenu mjeru, ako je to jedini

problem, mora se odrediti a ne samo da se “može”. Ova

odredba kao da je data ovdje baš za strane privilegije jer

za one iz čl. 241. nema sumnje da se može.

DIO 10

UPISNIK

Sve države koje imaju trgovačku flotu pod svojom

zastavom imaju i “redovite” upisnike u kojima su upisani

brodovi koji imaju pravo vijati zastavu te države kao

“državne pripadnosti” broda, a da nisu upisani kao

brodovi sa zastavom države “čiju.....privremeno viju”.

Međutim od kada su se počeli pojavljivati slučajevi

da su se brodovi mogli upisivati i u tuđe upisnike da

dobiju pravo na zastavu “....čiju .....privremeno viju”,

nastala je takova konfuzija, baš glede primjene

95

mjerodavnog prava da su najprije pojedine zemlje121

počele otvarati posebne upisnike privremenog karaktera.

Kasnije je došlo čak i do :

UNIDROIT Convention on International financial leasing (Ottawa,

28.May 1988).,

i kasnije

Convention on condition for registration of ships, Geneve, 1996.122

koje imaju detaljnije odredbe u vezi sa upisom

brodova.123

Tako i Pomorski zakonik ima, na neki način,

indirektno, odredbe u čl. 179. - 201.124

Postoje i međunarodni dogovori o tom problemu, koji

je povezan i pojavio se kao veliki problem sa masovnim

«bare boat charter-ima«, naročito sa «bare boat charter«

povezanim« i sa »leasingom«, kod kojih se vrlo često

pojavljuju još i sub-: , pa sve do sub-charteri i to ne

iste »vrste« nego »time charter« i »voyage charer« itd.

nego sve dalje »slot-charterom« i »sub-slot charterom«,

koji katkada dobiva i druge forme.

Radi razjašnjenja u vezi sa upisnicima brodova u

koji su upisani u novi upisnik druge države, notorno je da

mnoge države osnivaju i vode posebne upisnike o brodovima

u «bare boat charter-u« a o tome ima uglavke na pr. u

formularu BARECON 88/89 125

i u mnogim drugim formularima.


121 na pr. Njemačka.

122 Vidi Dodatak

123 Detaljnije Ivković, PPUPTPPstr.70- 73. i u DODACI - Redni ..br.9.

124 Mislim da cit. odredbe na neki način dozvoljavaju upis kao »flag convenience«. Glede

brodice situacija, po mom mišljenju, nije uopće jasna. Vidi Ivković, Privatnopravnki ugovor . 2011. str.

53 - 60. i dalje u tekstu.

125 Ivković, PPUPTPP,str.87, 94

96

DIO 11.

POSADA

Odredbom Pomorskog zakonika čl. 241.st.1.toč.1.

privilegij postoji za plaće posade, itd. Određeni su :

vlasnik, zakupac ili brodar, dok je za toč.2. spomenut

poslodavac i poslovođa.126

Takova odredba je priznata svugdje i očito je jedan

privilegij koji je najopravdaniji.127

CREWING AGENCY

U kretko treba napomenuti da postoji niz različitih

odnosa kako između posade i »crewing agency« tako i između

brodovlasnika odnosno »iskorištavača « i »crewing agency«,

a jasno između brodovlasnika i prvog charterera, te

charterera i prvog sub-charterera te dalje, između

pojedinih sub-charterera.

Postoji dakle jedno pitanje kada član posade sklapa

ugovor sa t.zv. »crewing agency« (prima plaću od »crewing

agency« itd.), a s druge strane »crewing agency« ima

ugovor sa brodovlasnikom ili drugom osobom koja

»iskorištava« brod.

Ta »crewing agency« može nastupati:

1). kao posrednik koji spaja ugovorne stranke i

dobiva ugovorenu naknadu za svaki poseban slučaj. U tom

slučaju je radni odnos sklopljen između člana posade i

brodovlasnika odnosno »iskorištavača«.

2). »crewing agency« može sa članom posade ili sa

brodovlasnikom odn. »iskorištavačam« ugovor da nađe

pojedine članove posade, ili grupe posade ili cijelu

posadu koja će biti u ugovornom odnosu sa »crewing agency«

a ta »crewing agency« će imati ugovor sa

brodovlasnikom/»iskorištavačem« da ih snabdjeva, i to na

126 poslovođa -vidi čl.5.st.1.toč.33).«----fizička ili pravna osoba koaj upravlja poslovanjem i/ili

tehničkim održavanjem i/ili popunjavanjem broda posadom«. Pitanje je da li je nekakova ugovorna veza

između poslovođe i posade. Ako je poslovođa, kako PZ: omogućava i »pravna osoba«, koja je sklopila

ugovor o radu sa posadom, u svoje ime bilo bi možda za razmisliti da li to stvara privilegij na brodu ?

127 Postoji na obali R.H. još starija tradicija, koja je ozakonjena još u §44 .čl.VII. Edikta 1774..

97

način, da će brodovlasnik/»iskorištava« plačati

»crewing agency« ugovoreni iznos a ta će isplačivati

posadu i sve dodatne izdatke. Drugim riječima ugovor radni

odnos postoji samo između »crewing agency« i posade, a

odnos »crewing agency« prema

brodovlasnik/»iskorištavatelju « je drugi pravni odnos.

Situacija odnosa »crewing agency«/-/brodovlasnik

ili »crewing agency«/-/«osoba koja »iskorištava« brod«, u

času prijedloga za zaustavljanje broda može biti da je:

a). ili brodovlasnik ili osoba koja »iskorištava«

brod, isplatila ugovoreni iznos »crewing agency-u«,

b). »crewing agency« nije isplatila posadi, te da je

u stvari prema posadi jedini dužnik »crewing agency«. tj.

pravno gledano (bez odredbe Pomorskog zakonika) a ne

brodovlasnik ili osoba koja »iskorištava« brod.

Pravna situacija u tom času, jeste da više uopće ne

postoji tražbina prema brodovlasniku i/ili »iskorištavaču

jer je prema njima tražbinu imala samo »crewing agency«,

kojoj je izvršena isplata, iz čega bi trebalo zaključiti i

da u tom času nema više privilegija. U stvari (bez

Pomorskog zakonik ne bi posada imala niti aktivnu

legitimaciju). Privilegij je akcesorno pravo osnovano na

tražbini. Ovdje se na neki način dolazi do paradoksa da

privilegij nije vezan, zapravo, u nekom plovidbenom

karakteru nego ugovornim pravom iz radnog odnosa (»crewing

agency« /posada).

Ostaje otvoreno pitanje, čini se, da li takav odnos

posada/brodovlasnik u kojemu je između posade i

brodovlasnika još treća stranka »crewing agency«, koja je

aktivno u odnosu sa brodovlasnikom a pasivno sa posadom,

postupovno omogućuje da privilegij »preskače«. U stvari

izgleda da je zapravo kažnjen brodovlasnik jer njegov brod

dolazi u situaciju dužnika, stvorenu odredbom Pomorskog

zakonika a bez ikakvog pravnog odnosa i, čini se, osnova,

osim odredbe Pomorskog zakonika .

Koliko god se čini potrebno zaštiti posadu, teško je

konstruirati »preskok« privilegija preko treće osobe tj.na

štetu potpuno neodgovorne osobe koja je ispunila svoju

ugovornu obavezu prema »crewing agency«, koja je stvarna

ugovorna stranka sa posadom i jedini dužnik.

Dodatno treba pomisliti i na mogućnost da je

spomenuti ugovor sa »crewing agency« sklopljen, ne od

brodovlasnika, nego od osobe koja »iskorištava« brod

(charterer ili sub-sub charterer itd.), dakle ugovor sa

98

»crewing agency« je zapravo nepoznat

brodovlasniku a ipak će se na brod staviti privilegij, ako

je brodovlasnik pasivno legitimiran.

U stvari između crewing agency i sub-charterer

postoji ugovorni odnos pa kada se razmotre odnosi u

slučaju sub-chartera postoje slijedeći ugovorni odnosi:

1.brodovlasnik / charterer

2.charterer / sub-charterer

3.crewing agency / sub-charterer

4.crewinig agency / posada

a postoji i privilegij posada/”brod” - alias

brodovlasnik.128

Kada se promotre odredbe i Pomorskog zakonika i

konvencija, kao da bi se moralo zaključiti, da bez obzira

na objektivne nejasnoće, privilegij postoji u korist

posade a na štetu brodovlasnika.

Pomorski zakonik, u gornjem primjeru, čini

odgovornim direktno “brod” preskočivši, sa gledišta

ugovornog prava ukupno 4.ugovorna odnosa, i dovodeći u

zabunu za “preskakanje pasivne legitimacije”.

Možda bi se moglo odrediti da ipak mora postojati

neki ugovorni odnos između privilegiranog vjerovnika i

osobe koja je pravno povezana sa brodom. Čini se da bi

možda sve to bilo rješeno da se umjesto “brod” stavi u

zakon brodovlasnik.129

Kada je zakon stvorio privilegij, trebalo je na neki

način ili objasniti direktni prelazak obaveze na “brod”

tj. zapravo odrediti odredbom taj prelazak privilegija i u

indirektnom odnosu.

128 Vidi: Dodatak, str. 4300. (Pravilni o agentima)

129 Čak bi se moglo, možda,nadodati da brodovlasnik,odgovara i za svakog eventualnog sub-

chahrterera(»iskorištavatelja«) ukoliko privilegirani vjerovnik dokaže da ima potraživanje prema

»iskorištavatelju« .

99

Gledano sa stajališta odredaba Zakona o

parničnom postupku, brodovlasnik ne bi imao jednostavni

način, koristiti odredbe ZPP. o sudjelovanje u parnici.130

Razmatrajući razne situacije koje bi se mogle

pojaviti, a i pojavljuju se, kao na pr. ovakav zapleteni

slučaj:

Posada ima privilegije i to nije sporno.

Međutim podnesak za zaustavljanje nije podesen

protiv brodovlasnika nego protiv »crewing agency«, koji je

prema ugovoru posade sa agencijom,bila dužna isplatiti

potraživanja posade.

Pod pretpostavkom da sud odobri zaustavljanje,

opravdanje privremene mjere u roku od 15 dana, (ili

ranije), ako hoće postati izvršivo, mora biti protiv

brodovlasnika, što će tužitelj najvjerojatnije i učiniti

Pod pretpostavkom da je na neki način rješenje

dostavljeno »crewing agency« (što je komplicirano ako je

ista izvan mogućnosti brze dostave), predlagatelji

(posada, budući tužitelji u opravdanju privremene mjere)

morali bi postupak proširiti i na brodovlasnika.

Vjerojato će se brodovlasnik pojaviti zbog zaštite

svojih interesa da oslobodi brod, možda će i dati polog

ili garanciju,ali pitanje plačanja je ostalo sporno.

Ako sud dozvoli proširenje na brodovlasnika, on

postaje stranka koja ima sva prava iz ZPP-a, da štiti

svoje interese. Postavlja se pitanje na koji način:

i). Mislim da svakako čl. 211. obavjest trećemu,

ii). Međutim, ako treća osoba, »crewing agency« ne

reagira, brodovlasnik može podignuti tužbu protiv »crewing

agency« iz nekoliko razloga. Ako su brodovlasnik i

»crewing agency« ugovorno vezani da brodovlasnik isplaćuje

»crewing agency« a ista isplaćuje posadu (što je ovisno i

za općenito činjenično stanje gdje posada nastupa),

brodovlasnik mora štititi svoje interese, ako je doznačio

potreban iznos za plaće posade itd., protiv »crewing

agency«.

130 ZPP čl. 205-211.

100

iii).Brodovlasnik bi mogao predložiti i da

se predmeti spoje tj. postupak pokrenut od strane posade i

tužba brodovlasnika protiv »crewing agency«. Daljnje

razmatranje bilo bi ovisno o odluci suda.

iv). U slučaju da se sve spoji, nastaju problemi za

brodovlasnika jer je on u spojenom postupku prema posadi

stranka/tužena, a prema »crewing agency« je tužitelj.

v). ne ulazeći u detalje koji se mogu pojavljivati u

spojenom postupku, za brodovlasnik i posadu je bitno da

uspiju. Posada vjerojatno lakše, brodovlasnik sigurno

teže.

vi). Ono što je dosta nejasno je situacija, ako

brodovlasnik mora isplatiti privilegije, da li on može, uz

potrebne dokaze, dobiti presudu protiv »crewing agency«

koja bi odluka zapravo morala glasiti na dupli iznos (jer

je brodovlasnik već jednom doznačio i sada platio ponovno)

te da li se takova presuda može izreći u spojenom

postupku. Čini se naime, da i obavjest trećemu i vrlo

vjerojatno tužba protiv »crewing agency« će biti na jedan

iznos(plus troškovi itd), a da bi presuda morala biti na

dupli iznos, spp.

vii). Tokom raspravljanja,ako se predmeti spoje,

dolazi se u situacju da posada postaje u tužbi

brodovlasnika svjedok da nije primila novac od »crewing

agency«, a brodovlasnik će dokazivati da je doznačio iznos

»crewing agency«.

viii). Sve ovo može se zakomplicirati, naime ako se

posada naplati iz jamčevine brodovlasnika, brodovlasnik bi

morao preurediti tužbu protiv »crewing agency«. Sreća je

da je brodovlasnikov zahtjev tražbina koja ne “prestaje”

kao privilegij, ali može zastariti.

Špekulirajući šta bi se još moglo dogoditi može se

zamisliti da posada nije mogla zaustaviti sporni brod i da

je nastupio “prestanak” privilegija. Budući da je

potraživanje posade ujedno i pomorska tražbina pojavljuje

se u slučaju »crewing agency« koja je sklopila i preuzela

obavezu da doznačeni ugovorni iznos primljen od

brodovlasnika isplati u svoje ime kao ugovorna stranka

posadi, da li je tada uopće moguće koristiti odredbe čl.

951 i sl. o privremenim mjerama kada je pravno na pasivnoj

strani neka »crewing agency« koja ne spada u popis osoba u

čl. 954.st.2.:

“.......u vrijeme nastanka tražbine bila je u

svojstvu vlasnika, brodara, naručitelja ili

101

zakupnika broda u svezi s kojim je nastala

tražbina.”

Očito je naime da »crewing agency« to nije.

U vezi sa time treba ukazati i na činjenicu da i

međunarodne konvencije imaju slične probleme.

Obzirom na sve češće korištenja »crewing agency-a«,

bilo bi uputno zauzeti jedno stajalište.131

Prava posade prema Pomorskom zakoniku i

konvencijama o privilegijima:

Pomorski zakonik čl. 241

(1) Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku,

zakupcu ili brodaru broda, a tražbine iz stavka

1. točke 1) ovoga članka i prema poslodavcu, te

tražbine iz stavka 1. točke 2) ovog članka i

prema poslovođi broda i poslodavcu osigurana je

pomorskim privilegijem koji postoji na onom brodu

u odnosu na kojeg je nastala:

1) tražbine za plaće i druge iznose koji se


članovima posade u svezi s njihovim zaposlenjem

na brodu, uključujući troškove povratnog

putovanja i doprinose za socijalno osiguranje

koji se plaćaju u njihovo ime,

2) tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje

su se dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj

vezi s iskorištavanjem broda,


Konvencije 1926

Član 2.

Privilegirani su na brodu, vozarini onog

putovanja u toku kojega je nastalo privilegirano

potraživanje i na uzgrednostima broda i vozarime

stečenim od početka putovanja:

131 Možda bio za dovolu takovog polsovanja trebalo zatražiti garanciju banke i sl.

102

1) sudski troškovi koji se duguju državi i

troškovi učinjeni u zajedničkom interesu

vjerovnika radi očuvanja broda ili radi

osiguranja njegove prodaje i razdiobe kupovine;

pristojbe za tonažu, svjetioničke, lučke i druge

takse i javne dažbine iste vrsti; troškovi

pilotaže, čuvanja i održavanja broda od njegova

ulaska u posljednju luku;

2) potraživanje iz ugovora o radnom odnosu

zapovjednika broda, posade i drugih osoba

zaposlenih na brodu;

3) nagrade koje se duguju za spašavanje i

pružanje pomoći i doprinos broda u zajedničkim

havarijama;

4. Naknade štete zbog sudara brodova ili drugih

plovidbeih nezgoda, kao i štete nanesene

napravama luka, dokova i plovnih puteva; naknade

štete za tjelesne ozljede putnika i posade;

naknae štete za gubitkee ili oštečenja tereta i

prtljade;

5) potraživanja iz ugovora koje je zapovjednik

broda zaključio ili iz poslova koje je obavio

izvan luke pripadnosti broda na temelju svojih

zakonskih ovlaštenja, za stvarne potrebe da se

očuva brod ili nastavi putovanje bez obzira na to

da li je zapovjednik broda ujedno i vlasnik broda

ili nije, i da li je potraživanje njegovo ili

dostavljača, popravljača, zajmodavca ili drugih

ugovaratelja.


Konvencije 1967

Članak 4.

1) Pomorskim privilegijem osigurana su sljedeća

potraživanja:

a) plaće i drugi iznosi koji se duguju

zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima

posade na osnovi njihova aposlenja na brodu;

b) lučke naknade, troškovi plovidbe kanalima i

drugim plovnim putovima kao i troškovi pilotaže;

c) potraživanja prema vlasniku za smrt ili

tjelesnu ozljedu koje su se dogodile na kopnu ili

na vodi u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;

103

d) delikatna ili kvazidelikatna

potraživanja prema vlasniku koje se ne temelje na

ugovoru, s naslova gubitka ili oštećenja nekog

dobra, koji su se dogodili na kopnu ili na vodi,

u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;

e) potraživanja s naslova pružanja pomoći i

spašavanja, podizanja podrtina i doprinosa u

zajedničkim havarijama.

Izraz »vlasnik« u smislu ovoga člana obuhvaća

zakupca golog broda, naručitelja u brodarskom

ugovoru, brodara - poslovođu suvlasničke

zajednice i poduzetnika broda.

2) Nikakav pomorski privilegij neće teretiti

brod radi osiguranja potraživanja označenih u

stavu 1. točke c) i d) ovoga člana, koje potječu

ili proizlaze iz radioaktivnih svojstava ili iz

kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim,

eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima

nu.kleamog goriva, radioaktivnih proizvoda ili

otpadaka.

ooooooooooooooooooooooooooooooooo

Konvencija 1993

Članak 4.

1. Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku,

zakupcu, poslovodi ili brodaru broda bit će

osigurana pomorskim privilegijem na brodu:



članovima brodskog osoblja u vezi njihovog

zaposlenja na brodu, uključujući troškove

repatrijacije i doprinose za socijalno osiguranje

koji se plaćaju u njihovo ime;

b) tražbine za smrt ili tjelesne povrede koje

su se dogodile na kopnu ili vodi u neposrednoj

vezi s iskorištavanjem broda;

c) tražbine s naslova nagrade za spašavanje

broda;

d) tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe

kanalima drugim plovnim putevima, te troškove

peljarenja;

104

e) deliktne i kvazideliktne tražbine

nastale uslijed stvarnog gubitka ili oštećenja

prouzročenog iskorištavanjem broda .a koji nije

gubitak ili oštećenje tereta, kontejnera,]

putničkih stvari prevoženih brodom.

2. Nikakav pomorski privilegij neće teretiti

brod radi osiguranja tražbina označenih u toč.

(b) i (e) stavka 1, koje su nastale ili su

posljedica:

a) šteta nastalih u vezi s prijevozom ulja ili

drugih opasnih i štetnih tvari morem za koje se

plaća naknada prema međunarodnim konvencijama ili

nacionalnom pravu koje predviđa kauzalnu

odgovornost i obvezno osiguranje ili drugi način

osiguranja tražbine: ili

b) radioaktivnih svojstava ili kombinacije

radioaktivnih svojstava s' ptrovnim, eksplozivnim

ili drugim opasnim svojstvima nuklearnih goriva,

ili radioaktivnih proizvoda ili otpadaka.

Spominjem da Pomorski zakonik i konvencije o

zaustavljanju 1952 i 1999 imaju poseban popis tražbina za

koje se brod može zaustaviti, uz Konvencije 1926, 1967,

1993, što znači, da uz Pomorski zakonik postoji još

5.konvencija koje zadiru eventualno u razčiščavanje stanja

jednog spornog privilegija.

Očito je da se prava, s protekom vremena proširuju i

detaljnije označuju.

Vrijedno je i pogledati da se prava posade u

Pomorskom zakoniku nalaze prije drugih privilegija132, što

nije slučaj u konvencijama.

Prava posade određena su slično i u čl. 953., kada

se radi o pomorskim tražbinama.


132 čl. 241.

105

DIO 12

BRODICA

Obzirom na odredbu Pomorskog zakonika u čl..5.st.1.

toč. 15.koja glasi:

15). brodica jest plovni objekt namijenjen za

plovidbu koji nije brod ili jahta.........”

Mislim da dakle za brodicu ne vrijede slijedeće

odredbe Pomorskog zakonika:

(A).-o mjerodavnom pravu

(B).-o pomorskim tražbinama.

Naime, Pomorski zakonik određuje glede mjerodavnog

prava u

AD A). «Članak 967.

»Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na

svaki plovni objekt koji je brod prema hrvatskom

pravu te na svaki plovni objekt koji je brod

prema pravu države čiju državnu pripadnost ima.«

AD B). za pomorske tražbine u:

Članak 951.

(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga,

ovršnog ili upravnog postupka sud može, radi

osiguranja novčane tražbine predlagatelja

osiguranja, na prijedlog predlagatelja

osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže

svrha takova osiguranja, a osobito zabranu

otuđenja ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje

broda i zaustavljanje broda, uz uvjete utvrđene

Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika

nije drugačije predviđeno.

(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane

tražbine predlagatelja osiguranja sud može

odrediti uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako

106

odredbama ovoga Zakonika nije drugačije

predviđeno.

Niti u odredbama glede mjerodavnog prava niti glede

pomorskih tražbina nema one “famozne” odredbe čl. 252. o

brodici i privilegiju.

Kakav je razlog da se prema čl. 252. odredbe o

privilegiju primjenjuju na brodicu (s čime se ne

slažem133)činjenica je da takove odredbe Pomorskog zakonika

o pomorskim tražbinama(čl. 953 - 965.) i za mjerodavno

pravo (čl. 966-988.) nema, a Pomorski zakonik je za

privilegij stvorio odredbu čl. 252. kada je htio

privilegij proširiti na odredbe čl. 241-251.

U citiranim odredbama o privremenim mjerama i

mjerodavnom pravu određuje se za “brod”, pa se onda može

primjenom odredbe čl.2. Pomorskog zakonika primjeniti na

jahte, ali glede brodica nema spomena.

Dakle ako bi se odredbom čl. 252. eventualno

privilegiji i nekako mogli primjenjili na brodice, ipak

se na brodicu ne mogu primjenivati niti odredbe o

privremenim mjerama niti o mjerodavnom pravu.

Dodaje se još:

Budući da nema u Pravilniku o brodicma i jahtama

odredbe o privremenim mjerama za brodice značilo bi da se

primjenjuje ili Pomorski zakonik (za što nema odredbe, pa

se ne bi baš moglo) ili Ovršni zakon, a što bi značilo da

bi uredovao redovni sud (a ne trgovački specijalni --

Split i Rijeka) ali bi tada taj redovni sud morao za

brodicu primjenjivati odredbe o privilegijama (čl. 252

(?)), a za pomorske tražbine, koje nisu privilegij, ne bi

mogao zaustavljati brodicu prema čl. 951 i sl., te bi

morao primjenivati Ovršni zakon.

Mislim da gore spomenute situacije nisu usklađene.

133 . Vidi : Ivković, PPUPTPP,,str. 53-59, i tamo navedena mišljenja zašto se odredba o

privilegijima, makar je u zakonu, ne bi mogla primjenjixati. ;---;Pomorsko pravo za jahte i brodice

(autori: B.Milošević Pujo, R.Petrinović)(Split, Pomorski fakultet, 2008) Hrvatska pravna revija. God. 9,

br. 3 (ožujak 2009).

107

Dodajem da Konvencije 1926,1967,1993 te

1952 i 1999, koriste izraz »vessel«, pa je pitanje da li

se te konvencije primjenjuju na brodice/čamce.

Vidi:

Oxford Dictionary: vessel: Ship, boat especially.

large one.

Webster: vessel - a craft travelling on water; ship

or boat, especially one larger than row boat.

»Vessel« je očito brod, pa se, mislim, niti

konvencije ne bi mogle primjenjvati na brodicu.

Dodajem još i slijedeće:

Čl. 252

Odredba u Pomorskom zakoniku je u čl. 252. i

glasi:

»Odredbe ovog Zakonika o založnim pravima

primjenju se i na brodice, brodove, jahte,

brodove u gradnji i jahte u gradnji koji se

nalaze u plutajućem stanju«.

Taj član postojao je pod brojem 238. i u ZPUP (1977)

i glasio je :

»Odredbe ovog zakona o zakonskim založnim

pravima na brodu primjenjuju se i na čamce i

brodove u gradnji koji se nalaze u plutajućem

stanju:«

Odredba iz ZPUP, komentirana je u napomenama i

bilješkama :

»Odredba je u skladu s članom 7. Konvencije o upisu prava na brodovima u gradnji, 1967, koju je Jugoslavija ratificirala, ali konvencija još nije stupila na snagu.« 134

134 International Convention relating to Registration of Rights in respect of Vessels under

construction,1967--(Vesels under construction, 1967). Jugoslavija : Potpisana 27.05.1967.- autor

komentara za taj dio je bio E.Pallua.

108

Čini se da je nadopunom u Zakonu o

pomorskoj plovidbi čl. 252., donekle izmenjena odredba iz

ZPUP-a.

Tumačenjem teksta čl.252 Pomorskog zakonika čini se

da postoje dvije grupe objekata:

1.gotovi brodovi,jahte i brodice,- kao prva grupa

2. brodovi u gradnji i jahte u gradnji koji su u

plutajućem stanju,- kao druga grupa

3.Iz komentara ZPUP-a,proizlazi da se je općenito

odredba odnosila na objekte »u gradnji«, dok iz odredbe u

Pomorskom zakoniku čl. 252., čini se da se ne odnosi na

brodice u gradnji, jer nije spomenuta u drugoj grupi

4.ali se može tumačiti i onamo:

5.A).brodice, brodove, jahte

6.B).brodove u gradnji i jahte u gradnji koji se

nalaze u plutajućem stanju, koji se odnosi, u plutajućem

stanju, čini se, samo na brodove u gradnji i jahte u

gradnji, ali ne na brodice u gradnji

7.Tumačenjem odredbe iz ZPUP čini se da čamac mora

biti u plutajućem stanju, a to je potvrđeno komentarom, u

kojem se poziva na cit. Konvenciju o brodovima u gradnji

1967.135

8.Definitivno tumačenje mogao bi dati zakonodavac.

DIO 13

PRIVILEGIJ NA TERETU

Več iz samog naziva vidljivo je da za privilegij ne

odgovara “brod” nego teret. Zapravo je taj privilegij

nekakvo nedonošće. Prema tome niti ne spada u ovaj esej.

Odlučio sam se međutim u kratko spomenuti i to, jer, može

135 U Konvenciji 1967, u pogledu objekta konvencije koriste se dva izraza :«ship« i »vessel«. . Za

oba ova izraza može se, ali dosta teško, smatrati da obuhvaćaju i »boat« koji je pravi izraz za »čamac«.

109

se dogoditi da sud mora primjeniti neku

konvenciju, zakon, ili čak presedan, u smislu odredaba, pa

bi, po mom mišljenju onda morao priznati i privilegij,

pogotovo ako takav propis određuje da je to adekvatno

privilegiju na brodu.

Pomorski zakonik ima odredbe o ovom privilegiju u

čl.592-597.136

U stvari ne radi se uvijek o privilegiju

treće osobe, vrlo često je privilegirani vjerovnik

brodovlasnik ili osoba koja »iskorištava« brod, a

protustranka osoba koja ima određeno priznato pravo na

teretu.

U stvari postupci o privilegijima na teretu su vrlo

rijetki.

Ipak treba spomenuti da postoji u Konvenciji 1926,

odredba:

K.1926 - Član 2. - (privilegiji)

4) naknade šteta zbog sudara brodova ili drugih

plovidbenih nezgoda, kao i za štete nanesene napravama

luka, dokova i plovnih puteva; naknade štete za tjelesne

ozljede putnika i posade; naknade šteta za gubitke ili

oštećenja tereta i prtljage;

Privilegij na teretu postoji i u dosta država.

Očito je da se radi o privilegiju koji ima vjerovnik

na teretu, a ne, recimo, vjerovnik koji ima potraživanje

zbog štete na teretu, osim toga privilegij nije na “brod”-

u.

Prema tome, mislim, da ako bi se radilo o teretu na

brodu koji vije zastavu R.Hrvatske trebalo bi primjeniti

odredbe Pomorskog zakonika. Uvjeren sam da se odredbe o

mjerodavnom pravu ne odnose na privilegije na teretu,

međutim situacije su toliko raznolike da se apsolutno ne

može ovo isključiti.

Možda je drugačija situacija, ako se radi o brodu

koji vije stranu zastavu, a država zastave nema odredbe o

136 Ovaj privilegij obrađen je i detaljno u mom radu: »Privilegiji na brodskom teretu!, Zbornik

P.F. Zagreb,Vol.58.Br.1-2. Str..661-671.; .PPUPTPP,str. 64. - 67.;

110

privilegiju na teretu. 137 Za razmisliti je da li

se odredba čl. 969.st.2. primjenuje u ovom slučaju ili se

primjenjuje Pomorski zakonik jer je teret u R. Hrvatskoj

ali na stranom brodu.

Treba sagledati i odredbu čl. 966. o primjeni

odredaba o mjerodavnom pravu ».....na sve odnose iz pomorske

plovidbe.«

Teret prevožen brodovima svakako spada u odnose iz

pomorske plovidbe.

Za napomenuti je da u nekim konvencijama i zakonima,

na pr. K. 1926, postoji takav privilegij, postoji

mogućnost da sud mora primjeniti K. 1926.

DIO 14

VOZARINA

I ovdje se ne radi o privilegiju na “brod”- u, ali

se radi o imovini brodovlasnika, pa je nekako “bliže”

brodu.

Kako je naprijed navedeno, moguće je da sud u R.

Hrvatskoj dođe u situaciju da mora upotrebiti, u slučaju

stranog broda, jednu od konvencija 1926,1967,1993. i 1952

te 1999, ili koji strani važeći zakon koji priznaje

privilegij na vozarini. U tom slučaju bi se primjenjivale

tamošnje odredbe.

Na pr. R.Slovenija ima odredbu

Slovenija-- P.Z.--238. člen

“Pomorski privilegiji na ladji zajemajo tudi voznino

oziroma prevoznino in vlečnino138 tistega potovanja, med

katerim je nastala terjatev, zavarovana s pomorskim

privilegijem, ter pripadne terjatve ladje in voznine

137 idi k.1999., čl.1. toč. (g). i ( h)..

138--vlečnina = tegljarina

111

oziroma prevoznine in vlečnine, pridobljene od

začetka potovanja“.139

Tako i Konvencija 1926-Član 2.

Privilegirani su na brodu, vozarine onog

putovanja u toku kojega je nastalo privilegirano

potraživanje i na uzgrednostima broda i vozarine

stečenim od početka putovanja.

Kod primjene odredba, na pr. o vozarini, nastaju

često dosta veliki problemi o kojoj se vozarini radi.

Naime, kod slučaja pojedinih tipova ugovora o brodu i

prijevozu, pojavljuju se više »vozarina«(?). Jedna je ona

koja se duguje brodovlasnik na temelju, recimo «zakupa«,

»time chartera« i niza drugih najmodernijih tipova

ugovora, a druga vozarina je ona koja se odnosi na usluge

prijevoza tereta i slično.140

Smatra se da se privilegij ne odnosi na zakupnika,

jer zakupnina (»hire«) nije vozarina. 141

U nekim slučajevima može postati sporan i pojam

»putovanja« 142.Problem je jednostavan ako se radi o brodu

slobodne plovidbe koji u jednoj luci ukrca sav teret a u

drugoj iskrca sav teret. Zatim se radi katkada i za

putovanje u »balastu«. Niti putovanje u »balastu« nije

uvijek sporazumno utvrđeno.

Još kompliciranija je situacija kod linijskih

brodova, koji usput ukrcavaju i iskrcavaju tereta. Tada se

može postaviti pitanje da li svaki teret ima »svoje«

putovanje. U nekim slučajevima pojavljaju se »kružna

putovanja«.

U Pomorskom zakoniku nema odredbi o putovanju

broda/tereta.

139 Bilo bi zanimljivo raspraviti stajalište Pomorskog zakonika s jedne strane i Pomorskog zakona

R.Slovenije s druge strane.. sa sasvim suprotnim mišljenjima.

140 Ivković, PPUPTPP,str. 60-63

141 Vidi na pr. čl. 447., 575 - 591., 658 - 672..

142 čl.520 - 525.

112

U pretpostavci da bi sud u R. Hrvatskoj

rješavao spor na brodu koji vije zastavu R.Hrvatske, a

radilo bi se o privilegiju na vozarini, koji je nastao u

državi koja primjenjuje privilegij na vozarini, mislim da

odredbe Pomorskog zakonika o mjerodavnom pravu ne bi došle

do primjene jer Pomorski zakonik određuje samo o

privilegijama na brodu i teretu. Zahtjev bi morao biti

odbijen, osim ako bi se primjenom drugih odredbi o

mjerodavnom pravu utvrdilo da sud mora primjeniti ono

nađeno pravo.

Zanimljiva je odredba čl. 966. o primjeni ».....na sve

odnose iz pomorske plovidbe.«

Vozarina je svakako »odnos« iz pomorske plovidbe.

Mislim da bi zbog toga odredbe mjerodavnog prava iz

Pomorskog zakonika mogle poslužiti za rješenje problema,

jer tako i tako, treba naći rješenje problema. Naime, ako

se vozarina nalazi na teritoriju R.Hrvatske sud ima

nadležnost, ali koji zakon bi primjenio je problematično,

a Pomorski zakonik je ipak najbliži tom problemu, pa bi se

možda moglo koristi ovlaštenjem iz čl. 986.

DIO 15

OPĆA SITUACIJA.

Iako, nije baš sasvim jasno, treba se biti svjestan,

da su opisani problemi, kao i oni koji ovdje nisu opisani,

toliko komplicirani, odnosno toliko su raznoliki od

države do države, od judikature do judikature, od doktrine

od doktrine, da unatoč toga da cijeli svijet pokušava naći

rješenja pa je to pokušavano Konvencijama o privilegijima

1926, 1967, 1993 i Konvencijama zaustavljanju 1952 i 1999,

te nizom drugih konvencija, Comite Maritime International,

koji se još uvijek nastoji brinuti se i predlagati neka

rješenja, morao je u zadnje vrijeme odlučiti da opet nešto

pokuša jer je situacija sve teža iz objektivnih i

subjektivnih razloga -- sve više pomorskih država i sve

više novih tipova pomorskih plovidbenih tipova ugovora i

ugovornih uglavaka koji su daleko od klasičnih pojmova,

novih kombinacija finansiranja itd.143.

143 A na koje bi se mogla dobro primjeniti poslovivca: »u mutnom se riba lovi« !

113

Tako je u CMI NEWS LETTER od 1. listopada

(oktobra) 2010, na str. 13. CMI naveo:

3).---Ratification of the Conventions on Arrest

(1999) and Liens and Mortgages (1993).

“Giorgio Berlingieri reported that the Executive Council decided to include an investigation on the reasons why these two conventions had achieved such little success. In fact, the 1993 MLM Convention, although in force since 2004, has been ratified by only 12 States, while the 1999 Arrest Convention is not yet in force. The IWG, chaired by Professor John Hare of Cape Town with members Professor Ignacio Arroyo Martinez of Madrid and Giorgio Berlingieri of Genoa, is presently considering the best way to proceed with this investigation, either by way of a Questionnaire or by direct approach to NMLAs. Mr. Berlingieri said that a report would be sent to the Executive Council within the next few months.”


DIO 16

ZAKLJUČAK

Osječa se da bi i Pomorski zakonik trebalo na neki

način adaptirati i modernizirati u pogledu privilegija i

uskladiti što je moguće više sa modernim nastojanjima.

Čini se naime, da je skoro nemoguće uskoro očekivati neku

konvenciju koju bi svi oduševljeno, ili bar sa manje

oduševljenja dočekali i prihvatili.

Korisno je onda uskladiti Zakon, koliko se može, ali

i pojednostaviti ga za praksu. Činjenica je da je zakon

ipak lakše adaptirati nego što je to slučaj sa

konvencijom.

Takav modernizirani zakon, mogao bi čak poslužiti i

za uvrštavanje u ugovore kao pravo primjene temeljem

ugovora.


1000

I.IZVODI IZ P.Z.2004. STR.1000

1. BRODICA

Članak 5.

2. Privilegiji na brodu

Članak 241. -- 252

4. Privremene mjere

Članak 951 -- 965

Dio deseti

O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE

Glava I.

ZAJEDNIČKA ODREDBA

Članak 966. - 987


II. PZ-pročišćeni - NN 146/08-str. 1101


III. Ovršni zakon --- str. 1201


III. Slovenija PZ.-- čl. 237-254 --- str.1301

1001

IZVODI IZ PZ.

BRODICA

Članak 5. st.1.toč.15.

15) brodica jest plovni objekt namijenjen za

plovidbu morem koji nije brod ili jahta, čija je duljina

veća od 2,5 metara, ili ukupne snage porivnih strojeva

veća od 5 kW.

Pojam brodica ne obuhvaća:

– plovila koja pripadaju drugom pomorskom objektu u svrhu

prikupljanja, spašavanja ili obavljanja radova,

– plovila namijenjena isključivo za natjecanja,

– kanue, kajake, gondole i pedaline,

– daske za jedrenje i daske za jahanje na valovima,

2. PRIVILEGIJI NA BRODU

Članak 241.

(1) Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku,

zakupcu ili brodaru broda, a tražbine iz stavka 1.

točke 1) ovoga članka i prema poslodavcu, te tražbine

iz stavka 1. točke 2) ovog članka i prema poslovođi

broda i poslodavcu osigurana je pomorskim

privilegijem koji postoji na onom brodu u odnosu na

kojeg je nastala:

1) tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju

zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima

posade u svezi s njihovim zaposlenjem na brodu,

uključujući troškove povratnog putovanja i doprinose

za socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo

ime,

2) tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje su se

dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj vezi s

iskorištavanjem broda,

3) tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda,

4) tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe

kanalima i drugim plovnim putevima, te troškove

peljarenja,

5) tražbine po osnovi izvanugovorne odgovornosti za

materijalne gubitke ili oštećenja prouzročena

uporabom broda, izuzev gubitka ili oštećenja tereta,

kontejnera i putničkih stvari koje se prevoze brodom.

(2) Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i

za kamate.

1002

(3) Pomorski privilegij prostire se i na pripadak

broda.

Članak 242.

Odredbe o pomorskim privilegijima ne primjenjuju se

radi osiguranja tražbina iz članka 241. stavka 1.

točke ovoga Zakonika koje su nastale ili su

posljedica:

1) šteta nastalih u svezi s prijevozom ulja ili

drugih opasnih i štetnih tvari morem za koje se plaća

naknada prema međunarodnim konvencijama ili

nacionalnom pravu koje predviđa kauzalnu odgovornost

i obvezno osiguranje ili drugi način osiguranja

tražbine, ili

2) radioaktivnih svojstava ili kombinacije

radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili

drugim opasnim svojstvima nuklearnih goriva, ili

radioaktivnih proizvoda ili smeća.

Članak 243.

Pomorski privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika

ili upisa ili zastave broda ako ovim Zakonikom nije

drugačije određeno.

Članak 244.

Privilegiji na brodu ne odnose se na tražbine koje se

vlasniku broda duguju s osnove ugovora o osiguranju.

Članak 245.

(1) Pojedine privilegirane tražbine iz članka 241.

ovoga Zakonika imaju red prvenstva koji odgovara

redoslijedu kojim su te tražbine navedene u članku

241. ovoga Zakonika.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka,

pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine s

naslova nagrade za spašavanje broda imaju prednost

pred svim drugim pomorskim privilegijima koji terete

brod prije vremena u kojem su obavljene radnje, zbog

kojih je nastao navedeni pomorski privilegij.

(3) Više tražbina iz iste skupine tražbina navedenih

u članku 241. stavak 1. točke 1), 2), 4) i 5) ovoga

Zakonika namiruju se s jednakim redoslijedom

prvenstva.

(4) Pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine

navedene u članku 241. stavku 1. točki 3) ovoga

Zakonika (tražbine s naslova nagrade za spašavanje

1003

broda) međusobno imaju red prvenstva suprotan

redoslijedu vremena nastanka tražbine koje

osiguravaju. Smatra se da su takve tražbine nastale

onog dana kad je dovršena svaka pojedina radnja

spašavanja.

Članak 246.

(1) Privilegiji na brodu prestaju:

1) utrnućem tražbine osigurane privilegijem,

2) protekom jedne godine,

3) prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku,

4) osnivanjem fonda ograničene odgovornosti za

tražbine osigurane privilegijem na brodu koje su

podvrgnute ograničenju odgovornosti.

(2) Pomorski privilegiji prestaju proglašenjem broda

pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru.

Ako brod bude oslobođen, pomorski privilegiji, koji

prema stavku 1. točki 2) ovoga članka nisu prestali

prije nego što je brod zaplijenjen, ponovno će se

uspostaviti.

Članak 247.

(1) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2) ovoga

Zakonika računa se:

1) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku

241. stavku 1. točki 1) ovoga Zakonika nakon iskrcaja

tražitelja s broda,

2) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku

241. stavku 1. točki 2) – 5) ovoga Zakonika kad

nastanu osigurane tražbine.


Zakonika prestaje teći kad brod bude zaustavljen ili

zaplijenjen tako da to zaustavljanje ili zapljena

dovedu do prisilne prodaje broda.


Zakonika ne teče za vrijeme za koje zaustavljanje ili

zapljena nisu dopušteni po zakonu.

Članak 248.


primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja nije

vlasnik broda, osim ako je brod vlasniku oduzet

nedopuštenom radnjom, a vjerovnik koji ima privilegij

za tražbinu nije savjestan.

Članak 249.

1004

(1) Prestankom privilegija na brodu ne prestaje i

tražbina koja je bila osigurana privilegijem.

(2) Ustupanjem tražbine osigurane privilegijem na

brodu prenosi se i privilegij na brodu.

Članak 250.

Privilegij na brodu ne prestaje brisanjem broda iz

upisnika brodova.

Članak 251.

Odredbe članka 241. – 250. ovoga Zakonika ne odnose

se na brodove upisane u upisnik javnih brodova.

Članak 252.

Odredbe ovoga Zakonika o založnim pravima

primjenjuju se i na brodice, jahte, brodove u gradnji i

jahte u gradnji koji se nalaze u plutajućem stanju.

4. PRIVREMENE MJERE

Članak 951.

(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog

ili upravnog postupka sud može, radi osiguranja

novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na

prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti svaku

mjeru kojom se postiže svrha takova osiguranja, a

osobito zabranu otuđenja ili drugog raspolaganja

brodom, čuvanje broda i zaustavljanje broda, uz

uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga

Zakonika nije drugačije predviđeno.

(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane

tražbine predlagatelja osiguranja sud može odrediti

uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama

ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.

Članak 952.

Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na

temelju zabrane odlaska broda iz luke.

Članak 953.

(1) Privremeno zaustavljanje broda može se odrediti

samo za tražbine koje proizlaze iz:

1) štete prouzročene sudarom broda čije se

1005

zaustavljanje traži ili štete prouzročene tim brodom

na koji drugi način,

2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom čije

se zaustavljanje traži ili koje su nastale u svezi s

iskorištavanjem toga broda,

3) spašavanja,

4) ugovora o iskorištavanju broda čije se

zaustavljanje traži,

5) zajedničke havarije,

6) tegljenja,

7) peljarenja,

8) opskrbe broda čije se zaustavljanje traži radi

njegova održavanja ili iskorištavanja,

9) gradnje, preinake, opravka, opreme ili dokovanja

broda čije se zaustavljanje traži,

10) prava posade po osnovi rada,

11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj,

naručitelj ili agent za račun broda, odnosno vlasnika

broda ili brodara, a u svezi s brodom,

12) posredničkih provizija ili agencijskih nagrada

koje se duguju u svezi s brodom.

(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka,

privremeno zaustavljanje broda može se odrediti i

radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke na

brodu ili hipoteci slična sredstva osiguranja.

(3) Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja

broda samo za tražbine iz stavka 1. i 2. ovoga članka

primjenjuju se na strane brodove samo ako između

države čiju zastavu strani brod vije i Republike

Hrvatske postoji uzajamnost.

Članak 954.

(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja neke

od tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog Zakonika,

može biti zaustavljen bilo koji brod koji je u

vrijeme podnošenja prijedloga u vlasništvu osobnog

dužnika.

(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1. ovoga

članka, smatra se osoba koja, prema odredbama

mjerodavnog prava, odgovara za tražbinu radi koje se

traži zaustavljanje broda, a u vrijeme nastanka

tražbine bila je u svojstvu vlasnika, brodara,

naručitelja ili zakupnika broda u svezi s kojim je

nastala tražbina.




zahtjeva koji se tiče vlasništva na brodu, može se

zaustaviti samo brod na koji se dotični privilegij,

1006

hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.




obzira je li u vrijeme podnošenja prijedloga brod u

vlasništvu osobnog dužnika dotični brod može biti

zaustavljen sve dok je opterećen tim pomorskim

privilegijem odnosno hipotekom, te hipoteci sličnim

sredstvom osiguranja stranog prava.

Članak 955.

(1) Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja

novčanih tražbina, sud će osloboditi brod

zaustavljanja ili čuvanja ako bude dano jamstvo koje

prihvati predlagatelj osiguranja, ili ako

predlagatelj osiguranja ne prihvati ponuđeno jamstvo,

onda jamstvo koje odredi sud kao dovoljno kvalitetno

za pokriće ukupnih tražbina za koja se traži

zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi

troškova postupka i kamata.

(2) Jamstvo se može ponuditi u obliku gotovinskog

pologa, bankovne garancije, jamstva osiguratelja

brodarove odgovornosti ili drugog osiguratelja, ili

druge imovinske vrijednosti.

(3) Ako je riječ o tražbinama za koja protivnik

osiguranja može ograničiti svoju odgovornost, visina

jamstva iz stavka 1. ovoga članka ne mora biti veća

od svote ograničene odgovornosti.

(4) Kad jedan od sudova na području Republike

Hrvatske na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka

oslobodi brod od zaustavljanja, nijedan drugi sud na

području Republike Hrvatske ne može odrediti

zaustavljanje ni tog ni bilo kojega drugog broda za

istu tražbinu i za istog predlagatelja osiguranja, uz

uvjet da su dana jamstva još raspoloživa ili

prenosiva u korist predlagatelja osiguranja.

Članak 956.

Sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno

zaustavljanje ukinut će ako protivnik osiguranja

dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno

jamstvo za istu tražbinu, ili za istog predlagatelja

osiguranja, uz uvjet:

1) da jamstvo odgovara uvjetima iz članka 955. stavka

1. ovoga Zakonika,

2) da država na čijem je području jamstvo dano

postupa na jednak način prema jamstvima koja su

položena na području Republike Hrvatske.

1007

Članak 957.

Davanje jamstva ne znači priznanje odgovornosti te

tražbine za koje je jamstvo dano niti odricanje od

mogućnosti ograničenja odgovornosti.

Članak 958.

(1) U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će

odrediti vrijeme njezina trajanja.

(2) Ako se privremena mjera odredi prije pokretanja

parničnoga, ovršnog ili upravnog postupka

predlagatelj osiguranja je dužan dokazati, u roku od

15 dana, da je pokrenuo parnični, ovršni, odnosno

upravni postupak.

(3) Ako predlagatelj osiguranja u roku iz stavka 2.

ovoga članka ne dokaže da je pokrenuo parnični,

ovršni, odnosno upravni postupak, sud će na prijedlog

protivnika osiguranja ukinuti privremenu mjeru.

(4) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne

prije nego što bude udovoljeno uvjetima za ovrhu ili

osiguranje uknjižbom ili predbilježbom založnog

prava, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja,

produljiti vrijeme njezina trajanja, uz uvjet da se

nisu izmijenile okolnosti pod kojima je ta mjera

određena.

(5) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne a

ne udovolji se uvjetima iz stavka 4. ovoga članka za

produljenje određene privremene mjere, sud će, na

prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti

osiguranje i ukinuti izvršene radnje.

Članak 959.

Osiguranje će se obustaviti i određena privremena

mjera ukinuti ako se udovolji kojoj od pretpostavaka

iz članka 949. stavka 1. točke 1) – 3) ovoga

Zakonika.

Članak 960.

(1) Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za

vrijeme zaustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.

(2) Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna,

sud će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi

potrebnu svotu za uzdržavanje posade.

(3) Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj

osiguranja.

(4) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u

obvezu konačnog snošenja tih troškova.

1008

Članak 961.

Privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira se u

prava i dužnosti stranaka koje proizlaze iz ugovora o

prijevozu stvari ili putnika.

Članak 962.

Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode

će se na odgovarajući način primijeniti odredbe

članka 860. ovoga Zakonika prema naravi mjere koju je

odredio.

Članak 963.

(1) Kad sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja

ili raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se

ta mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod

upisan.

(2) Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz

stavka 1. ovoga članka, odnosno kad ona prestane po

zakonu, sud će narediti da se obavi brisanje

zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 964.

Kad odredi privremenu mjeru prema brodu pod stranom

zastavom, sud će, na prijedlog predlagatelja

osiguranja i na njegov trošak, obavijestiti nadležno

inozemno tijelo o toj mjeri i njenom ukidanju.

Članak 965.

(1) Radi osiguranja novčanih tražbina te radi

osiguranja nenovčanih tražbina predlagatelja osiguranja

protiv osobe koja je ovlaštena da raspolaže teretom koji

se nalazi na brodu, sud može dopustiti privremenu mjeru

koja se sastoji u tome što će se odrediti iskrcaj tereta s

broda i njegovo čuvanje u javnom skladištu ili drugom

prikladnom mjestu, ako predlagatelj osiguranja plati

brodaru cijelu ugovorenu vozarinu koja mu još nije plaćena

i nadoknadi mu sve troškove koje je imao, a koji nisu

uključeni u vozarinu.

(2) Ako se predaja tereta na temelju odredbe stavka

1. ovoga članka traži u luci u kojoj se teret prema

ugovoru o prijevozu nije morao predati, sud će dopustiti

privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka samo uz uvjet

da se teret može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda

i ostalog tereta, da zbog iskrcaja ne nastane veće

1009

zadržavanje u dolasku broda ili poremećaj u redu plovidbe,

da se time ne nanosi šteta ostalim osobama koje su

ovlaštene da raspolažu teretom te da iskrcaj nije protivan

drugim važnim razlozima.

DIO DESETI

O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI

SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE

GLAVA I.

ZAJEDNIČKA ODREDBA

Članak 966.

Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se na sve

odnose iz pomorske plovidbe.

Glava II.

O MJERODAVNOM PRAVU I O ISKLJUČIVOJ NADLEŽNOSTI

SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE ZA ODNOSE S MEĐUNARODNIM

OBILJEŽJEM (ELEMENTOM)

Članak 967.

Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki

plovni objekt koji je brod prema hrvatskom pravu te

na svaki plovni objekt koji je brod prema pravu

države čiju državnu pripadnost ima.

Članak 968.


upućivanje na njegove materijalne odredbe uz

isključenje njegovog kolizijskog prava.

(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela Zakonika

upućuju na primjenu prava državne pripadnosti broda,

a to pravo dopušta da brod privremeno vije zastavu

druge države u kojoj se vodi zakupovni registar, za

sporni će se odnos primijeniti pravo države čiju brod

zastavu privremeno vije ako to predviđa pravo državne

pripadnosti broda.

1010

Članak 969.

(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost brod

ima ocjenjuju se:

1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom

i u zasnivanju prava i obveza za vlasnika broda i

brodara,


3) pravne posljedice događaja na brodu na koje se

mora primijeniti zakon mjesta gdje je događaj nastao.

(2) Odredba stavka 1. točka 3) primjenjuje se na

događaje koji su nastali na stranim brodovima na

području Republike Hrvatske.

Članak 970.

Na pravo vlasništva i na stvarna prava na brodu u

gradnji, a koji se gradi u Republici Hrvatskoj

primjenjuje se hrvatsko pravo.

Članak 971.

(1) Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz

ugovora o zapošljavanju članova posade broda

mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale.

(2) Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,

mjerodavno je pravo državne pripadnosti broda ako

okolnosti ne upućuju na neko drugo pravo koje je

činjenično ili pravno u bližoj vezi sa spornim

odnosom i strankama.

(3) Primjena prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne

isključuje primjenu prisilnih propisa prava najbliže

veze o odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede člana

posade ako su oni za člana posade povoljniji.

Članak 972.

(1) Na ograničenje odgovornosti brodara ili druge

fizičke ili pravne osobe koja je prema ovom Zakoniku

s njim izjednačena primjenjuje se pravo države čiju

državnu pripadnost brod ima.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka

primjenjuje se ovaj Zakonik ako su njegove odredbe o

ograničenju odgovornosti strože od propisa države

čiju državnu pripadnost brod ima.

Članak 973.

Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima

primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale.

1011

Članak 974.

Iznimno od odredbe članka 973. ovoga Zakonika

primjenjuje se na ugovore o iskorištavanju brodova

ovaj Zakonik:

1) na odgovornost prijevoznika za oštećenje, manjak

ili gubitak tereta, predviđenu odredbama ovoga

Zakonika, čija se primjena ne može isključiti

sporazumom stranaka, ako se luka ukrcaja ili

odredište nalazi u Republici Hrvatskoj,

2) ako bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen

u nepovoljniji položaj nego prema odredbama ovog

Zakonika.

Članak 975.

(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za

ugovor o iskorištavanju brodova ne može primijeniti

na cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji

proistječu iz ugovora ili ako stranke nisu izričito

odredile pravo koje se mora primijeniti, a njihova se

namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi

ni iz okolnosti slučaja, na ugovor ili na ugovorni

odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj

vezi.

(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj

vezi s ugovorima o iskorištavanju brodova,

primjenjuju se:

1) pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen – za ocjenu

glavnih prava i obveza ugovornih strana,

2) pravo države čiji je državljanin ili čiju državnu

pripadnost ima prijevoznik – ako je ugovor o

prijevozu putnika ili stvari sklopljen na temelju

unaprijed utvrđenih općih uvjeta prijevoznika,

3) odredbe ovoga Zakonika – na ugovor o tegljenju.

(3) Na način izvršenja sporednih prava i obveza

ugovornih strana (način krcanja i predaje tereta,

računanje vremena za stojnice i prekostojnice, način

plaćanja vozarine i sl.) primjenjuje se, u slučaju iz

stavka 2. ovoga članka, pravo mjesta gdje su pojedine

radnje obavljene, odnosno gdje su morale biti

obavljene.

Članak 976.

(1) Na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju

se:

1) pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili

unutarnjim morskim vodama dogodio sudar,

2) odredbe Zakonika – ako se sudar dogodio na

1012

otvorenom moru.

(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na

naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju se:

1) ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju

istu državnu pripadnost – pravo te države,

2) ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju

različitu državnu pripadnost, ali je pravo svih tih

država isto – pravo tih država.

Članak 977.

Iznimno od odredaba članka 976. Zakonika koje za

naknadu štete zbog sudara brodova upućuju na primjenu

stranog prava primjenjuju se:

1) odredbe Zakonika – ako sve zainteresirane stranke

imaju zajedničko državljanstvo ili uobičajeno

boravište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj;

2) hrvatsko pravo – ako je jedan od brodova koji je

sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.

Članak 978.

(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke iz ugovora

o spašavanju imovine izabrale ne može primijeniti na

cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu

iz tog ugovora, ili ako stranke nisu izričito

izabrale pravo koje će se primijeniti, a njihova se

namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi

niti iz okolnosti slučaja, na ugovor ili na ugovorni

odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj

vezi.

(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj

vezi s ugovorom o spašavanju, primjenjuje se pravo

države one luke gdje je spašavanje okončano, odnosno

pravo prve luke u koju je spašeni brod prispio nakon

završenog spašavanja.

(3) U svim drugim slučajevima primjenjuju se odredbe

Zakonika.

Članak 979.

Iznimno od odredbe članka 978. Zakonika, primjenjuju

se:

1) odredbe Zakonika – ako su se spašavale osobe bez

istodobnog spašavanja imovine, ako su sve osobe

državljani Republike Hrvatske, ili ako je brod koji

je spašavao ili brod koji je bio spašavan, a ako je

bilo više brodova jedan od njih, hrvatski ratni brod

ili hrvatski javni brod,

2) odredbe članka 639. stavka 1. i 2., članka 773. –

1013

777., te članka 781. i 783. Zakonika,

3) odredbe zakonika koji uređuje zastaru tražbina i

odredbe Zakonika o rokovima zastare (članak 788.),

4) pravo države čiju državnu pripadnost ima brod

spašavatelj – na podjelu nagrade za spašavanje između

vlasnika broda ili brodara broda spašavatelja i

posade tog broda.

Članak 980.

Na odnose iz ugovora o gradnji, preinaci ili o

popravku brodova primjenjuje se pravo mjesta

brodogradilišta ako stranke za te ugovore ili za dio

tih ugovora nisu izabrale pravo koje će se

primijeniti ili ako se u cijelosti ili djelomično

izabrano pravo ne može primijeniti.

Članak 981.

(1) Na ugovor o pomorskom osiguranju i odnose koji iz

njega proistječu primjenjuje se pravo koje su

izabrale ugovorne stranke. Ako stranke nisu ugovorile

mjerodavno pravo, primijenit će se pravo sjedišta

osiguratelja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na

odnose iz ugovora o pomorskom osiguranju primjenjuje

se hrvatsko pravo ako su sve zainteresirane osobe u

tom ugovoru državljani Republike Hrvatske s redovnim

boravištem u Republici Hrvatskoj ili domaće pravne

osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a riječ je

o osiguranim predmetima koji su izloženi pokrivenim

rizicima isključivo na području Republike Hrvatske.

Članak 982.

Postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje se prema

pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili

prema pravu koje je mjerodavno za ugovor o

osiguranju.

Članak 983.

Oblik pravnog čina u plovidbenom odnosu ocjenjuje se

prema pravu mjesta gdje je čin izvršen, odnosno gdje

je morao biti izvršen ili prema pravu koje je

mjerodavno za plovidbeni odnos u cijelosti.

Članak 984.

1014

Odredbe Zakonika o spašavanju na odgovarajući se

način primjenjuju i na spašavanje imovine potonule

izvan teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda

Republike Hrvatske, a imovinu spašava hrvatsko

trgovačko društvo, druga hrvatska pravna osoba ili

državljanin Republike Hrvatske.

Članak 985.

(1) U slučaju zajedničke havarije, ako se pravo koje

su stranke izabrale ne može primijeniti na koji od

odnosa što proistječu iz zajedničke havarije, ili ako

stranke nisu izričito izabrale pravo koje se mora

primijeniti, a njihova se namjera o primjeni

određenog prava ne može utvrditi niti iz okolnosti

slučaja, primjenjuje se pravo luke u kojoj je iskrcan

posljednji dio tereta koji se nalazio na brodu u

trenutku izvršenja čina zajedničke havarije.

(2) Ako su sve stranke u slučaju zajedničke havarije

državljani Republike Hrvatske ili hrvatske pravne

osobe, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka

primijenit će se hrvatsko pravo.

Članak 986.

Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom

za koji odnos iz ovoga dijela Zakonika, na te se

odnose na odgovarajući način primjenjuju odredbe i

načela ovoga Zakonika, odredbe i načela drugih zakona

koji uređuju odnose s međunarodnim obilježjem, načela

pravnog poretka Republike Hrvatske i općeprihvaćena

načela međunarodnoga privatnog prava.

Članak 987.

Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo

mjerodavno prema odredbama ovoga Zakonika ako bi

njegova primjena bila postignuta isključivo radi

izbjegavanja primjene prava Republike Hrvatske.Dio

deseti

1101-POMORSKI ZAKONIK

(Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 181/04, 76/07 i 146/08)

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Odredbama ovoga Zakonika utvrđuju se morski i podmorski prostori Republike Hrvatske i uređuju pravni

odnosi u njima, sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, zaštita i očuvanje prirodnih morskih bogatstava i morskog okoliša, osnovni materijalnopravni odnosi u pogledu plovnih objekata, ugovorni i drugi obvezni odnosi koji se odnose na brodove, upise plovnih objekata, ograničenje brodareve odgovornosti, ovrha i osiguranja na brodovima.

(2) Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, njegove se odredbe primjenjuju na plovne objekte koji se nalaze ili plove unutarnjim morskim vodama, teritorijalnim morem Republike Hrvatske.

Članak 2.

(1) Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, njegove odredbe koje se odnose na brodove primjenjuju se i na jahte.

(2) Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na brodove primjenjuju se i na druge pomorske objekte osim jahti samo ako je to ovim Zakonikom izričito predviđeno.

Članak 3.

Odredbe ovoga Zakonika primjenjuju se na ratne brodove ako je to ovim Zakonikom izričito predviđeno.

Članak 4.

Na odnose pomorskog prava koji nisu uređeni ovim Zakonikom, drugim propisima donesenima na temelju ovoga Zakonika, odnosno drugim zakonima, primjenjuju se običaji.

Članak 5.

Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, pojedini izrazi u smislu ovoga Zakonika imaju sljedeća značenja: 1) pomorska plovidba jest plovidba koja se obavlja na moru i rijekama hrvatskoga Jadranskog slijeva do granice do koje

su one plovne s morske strane, 2) pomorski objekt jest objekt namijenjen za plovidbu morem (plovni objekt), ili objekt stalno privezan ili usidren na moru (plutajući objekt), odnosno objekt u potpunosti ili

djelomično ukopan u morsko dno ili položen na morsko dno

(nepomični odobalni objekt), 3) plovni objekt jest pomorski objekt namijenjen za plovidbu morem. Plovni objekt može biti brod, ratni brod, jahta ili brodica, 4) brod, osim ratnog broda, jest plovni objekt namijenjen za plovidbu morem, čija je duljina veća od 12 metara, a bruto tonaža veća od 15, ili je ovlašten prevoziti više od 12 putnika. Brod može biti putnički, teretni, tehnički plovni objekt, ribarski, javni ili znanstvenoistraživački, 5) duljina broda, jahte ili brodice jest duljina utvrđena Tehničkim pravilima, 6) hrvatski ratni brod jest plovni objekt, uključujući podmornicu, koji je pod zapovjedništvom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, a čija je posada vojna, odnosno

podvrgnuta vojnoj disciplini i koji je dužan isticati vanjske znakove raspoznavanja ratnih brodova hrvatske državne pripadnosti kad god je potrebno da svoje svojstvo učini poznatim, 7) strani ratni brod je plovni objekt koji ima stranu državnu pripadnost, pripada ratnoj mornarici, nosi vanjske znakove raspoznavanja ratnoga plovnog objekta i njegove državne pripadnosti, nalazi se pod zapovjedništvom vojne osobe i ima vojnu posadu, 8) putnički brod jest brod na mehanički pogon koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika, 9) brzi putnički brod jest putnički brod kojem je najveća brzina Šm/sš jednaka ili veća od vrijednosti dobivene formulom: 3,7 istisnina na konstruktivnoj vodnoj liniji

Šm3š. Pod brzim0,1667, gdje je putničkim brodom ne smatraju se neistisninski brodovi čiji je trup potpuno iznad površine uslijed djelovanja aerodinamičkih sila generiranih površinskim efektom. Brodovi, volumena istisnine 500 Šm3š i manje, i najveće brzine manje od 20 Ščvš, u plovidbi unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske ne smatraju se brzim putničkim brodovima, 10) teretni brod jest brod namijenjen za prijevoz tereta sa ili bez mehaničkog poriva, 11) brzi teretni brod jest teretni brod, kojem je najveća brzina Šm/sš jednaka ili veća od istisnina na 0,1667, gdje je vrijednosti dobivene formulom: 3,7 konstruktivnoj vodnoj liniji Šm3š. Pod brzim teretnim brodom ne smatraju

se neistisninski brodovi čiji je trup potpuno iznad površine uslijed djelovanja aerodinamičkih sila generiranih površinskim efektom, 12) tehnički plovni objekt jest brod, sa ili bez mehaničkog poriva koji je namijenjen za obavljanje tehničkih radova (bager, dizalica, jaružalo, pokretni odobalni objekt za istraživanje i eksploataciju podmorja i sl.), 13) plutajući objekt jest pomorski objekt stalno privezan ili usidren na moru, koji nije namijenjen za plovidbu (npr. plutajući dok, plutajuće skladište, plutajući restoran, plutajuća elektrana, pontonski most, pontonska marina i sl.), 14) nepomični odobalni objekt jest pomorski objekt u potpunosti ili djelomično ukopan u morsko dno ili položen

na morsko dno, koji nije namijenjen za plovidbu (npr. nepomični odobalni objekt za istraživanje i eksploataciju podmorja, podmorski cjevovod i sl.), izuzev podmorskog

kabela i objekata prometne infrastrukture (npr. podmorski

tunel, most oslonjen na morsko dno i sl.), 15) brodica jest plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije brod ili jahta, čija je duljina veća od 2,5 metara, ili ukupne snage porivnih strojeva veća od 5 kW. Pojam brodica ne obuhvaća: – plovila koja pripadaju drugom pomorskom objektu u svrhu prikupljanja, spašavanja ili obavljanja radova, – plovila namijenjena isključivo za natjecanja, – kanue, kajake, gondole i pedaline, – daske za jedrenje i daske za jahanje na valovima, 16) tegljač, odnosno potiskivač jest brod koji je namijenjen tegljenju ili potiskivanju drugih plovnih objekata, 17) nuklearni brod je brod opremljen uređajem na nuklearni

pogon, 18) ribarski brod jest brod s mehaničkim porivom namijenjen i opremljen za ulov ribe i drugih živih bića iz mora ili na morskom dnu, čija je duljina veća od 12 metara, a bruto tonaža veća od 15, 19) strani ribarski brod je brod koji ima stranu državnu pripadnost, a namijenjen je i opremom za ulov ribe ili drugih živih bića u moru ili na morskom dnu, 20) jahta jest plovni objekt za sport i razonodu, neovisno koristi li se za osobne potrebe ili za gospodarsku djelatnost, a čija je duljina veća od 12 metara i koji je namijenjen za dulji boravak na moru, te koji je pored posade ovlašten prevoziti ne više od 12 putnika, 21) strana jahta jest plovni objekt za sport i razonodu

koji ima stranu državnu pripadnost i koji se takvim smatra prema propisima države čiju državnu pripadnost ima, 22) javni brod jest brod, osim ratnog broda, namijenjen i opremljen za obavljanje djelatnosti od općeg interesa države, a čiji je vlasnik, odnosno brodar država ili neko drugo tijelo ovlašteno od države (npr. policijski brod, brod lučke kapetanije, brod Obalne straže, i sl.) i koji služi isključivo u negospodarske svrhe, 23) strani javni brod je plovni objekt u vlasništvu ili korištenju strane države, koji nije ratni brod, a služi isključivo za negospodarske svrhe dotične države, 24) strani trgovački brod je brod koji ima stranu državnu pripadnost, a koristi se za gospodarske svrhe, 25) tanker za ulje jest brod namijenjen prvenstveno za

prijevoz ulja u razlivenom stanju, 26) tanker za kemikalije jest brod namijenjen prvenstveno za prijevoz opasnih kemikalija i štetnih tvari u razlivenom stanju, 27) brod za ukapljene plinove jest brod namijenjen za prijevoz ukapljenih plinova u razlivenom stanju, 28) znanstvenoistraživački brod jest brod, namijenjen isključivo za znanstvena ili tehnološka istraživanja ili iskorištavanje mora, morskog dna ili njegova podzemlja, opremljen opremom i uređajima za tu namjenu, kao i smještajem za posebno osoblje, 29) brod u gradnji jest gradnja broda od trenutka polaganja kobilice ili sličnog postupka gradnje do trenutka upisa u upisnik brodova,

30) postojeći brod jest brod koji nije u gradnji, 31) sastav stranih ratnih brodova jest više stranih ratnih

brodova koji plove zajedno pod zapovjedništvom jednog zapovjednika,

31.a) Podrtina nastala nakon pomorske nezgode jest:

a) potonuli ili nasukani brod, ili

b) bilo koji dio potonulog ili nasukanog broda, uključujući svaki predmet koji se nalazi ili se

nalazio na tom brodu, ili

c) svaki predmet koji je nestao u moru s broda i koji je nasukan, potonuo ili ostavljen da pluta, ili

d) brod koji će uskoro potonuti ili se nasukati, ili se to opravdano može očekivati, ukoliko još nisu poduzete

učinkovite mjere radi pomoći brodu ili bilo kojoj imovini u opasnosti.

32) brodar jest fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s tim što se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik broda,

33) poslovođa broda jest fizička ili pravna osoba koja upravlja poslovanjem i/ili tehničkim održavanjem broda i/ili popunjavanjem broda posadom,

34) kompanija jest fizička ili pravna osoba koja je preuzela odgovornost za upravljanje brodom od vlasnika broda i koja je preuzimanjem takve odgovornosti preuzela ovlasti i odgovornosti sukladno Međunarodnom pravilniku o upravljanju sigurnošću (ISM Pravilnik), 35) poslodavac je osoba koja je s pomorcem zaključila/sklopila ugovor o radu u svoje ime, 36) priznata organizacija jest organizacija koja ispunjava uvjete propisane posebnim propisom i koja je ovlaštena od Ministarstva za obavljanje statutarne certifikacije pomorskih objekata, a koja obuhvaća obavljanje pregleda i izdavanje propisanih isprava, 37) ovlaštena organizacija za sigurnosnu zaštitu brodova jest organizacija koja ispunjava uvjete propisane posebnim

propisom i koja je ovlaštena od Ministarstva za obavljanje statutarne certifikacije glede sigurnosne zaštite brodova, 38)imenovano tijelo je organizacija koja ispunjava uvjete propisane posebnim propisom i koja je ovlaštena od Ministarstva za obavljanje statutarne certifikacije pomorskih objekata, a koja obuhvaća obavljanje ocjene sukladnosti brodica za sport i razonodu i jahti duljine do 24 m tijekom gradnje, 39) Tehnička pravila za statutarnu certifikaciju pomorskih objekata (u daljnjem tekstu: Tehnička pravila) su propisi doneseni na temelju ovoga Zakonika, kojima se utvrđuju zahtjevi kojima moraju udovoljavati pomorski objekti i kompanije, kao i način obavljanja tehničkog nadzora i izdavanja isprava, zapisa i knjiga pomorskog objekta i

kompanije, 40) prijevoznik jest vlasnik broda, brodar ili osoba koja sklapa ugovor s naručiteljem prijevoza, 41) putnik jest svaka osoba na pomorskom objektu, osim

djece ispod jedne godine života, te osoba zaposlenih na

brodu u bilo kojem svojstvu, 42) javni prijevoz je prijevoz osoba i stvari koji je uz jednake uvjete svakom dostupan i obavlja se na temelju ugovora o prijevozu, 43) međunarodno putovanje jest putovanje brodom, jahtom ili brodicom prema plovidbenom planu iz bilo koje hrvatske luke u stranu luku ili obratno, 44) ulje označava sva postojana ugljikova mineralna ulja, kao što su sirova nafta i njeni derivati, te taloge i otpadna ulja kako su navedena u prilogu I. Međunarodne konvencije o sprječavanju zagađivanja mora s brodova, kako je izmijenjena i dopunjena (MARPOL 73/78) bez obzira na to prevoze li se kao teret ili kao zalihe goriva i maziva, 45) luka jest morska luka, tj. morski i s morem neposredno

povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u međusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi, 46) luka otvorena za međunarodni promet jest luka slobodna za pristup plovnih objekata svih zastava, 47) sidrište luke je uređeni i obilježeni dio mora namijenjen i sidrenju brodova, 48) crta srednje niže niske vode jest aritmetička sredina svih nižih niskih voda tijekom mjeseca ili godine,

49) crta srednje više visoke vode jest aritmetička sredina svih viših visokih voda tijekom mjeseca ili godine, 50) posebno pravo vučenja jest obračunska jedinica kako ju je definirao Međunarodni monetarni fond, 51) Ministarstvo označava ministarstvo nadležno za pomorstvo, 52) ministar označava ministra u ministarstvu nadležnom za pomorstvo.

DIO DRUGI

MORSKI I PODMORSKI PROSTORI REPUBLIKE HRVATSKE

Glava I.

OPĆA ODREDBA

Članak 6.

(1) Suverenitet Republike Hrvatske na moru prostire se na unutarnje morske vode i teritorijalno more Republike Hrvatske, na zračni prostor iznad njih te na dno i podzemlje tih morskih prostora. (2) U svome gospodarskom pojasu i u epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i

jurisdikciju radi istraživanja, iskorištavanja, zaštite, očuvanja i unaprjeđivanja prirodnih morskih bogatstava, uključujući bogatstva na morskome dnu i u morskom podzemlju

te radi obavljanja drugih gospodarskih djelatnosti.

(3) Republika Hrvatska štiti, čuva i unapređuje morski okoliš. (4) Republika Hrvatska surađuje s državama u regiji i sudjeluje u radu regionalnih i svjetskih međunarodnih organizacija radi utvrđivanja općih i regionalnih pravila, mjera, preporučene prakse i postupaka sa svrhom suzbijanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja mora i morskog okoliša onečišćivačima iz izvora na kopnu, s brodova, potapanjem, iz zraka ili zrakom i onečišćenja uzrokovanih djelatnostima na morskome dnu i u morskom podzemlju. (5) Republika Hrvatska potiče regionalnu suradnju, posebice sa državama u susjedstvu, radi donošenja zajedničkih planova hitnog djelovanja u slučajevima nezgoda koje uzrokuju onečišćenje morskog okoliša.

(6) Republika Hrvatska posebnim mjerama štiti osjetljive ekosustave, postojbine vrsta i drugih oblika života u moru koji su rijetki, ugroženi ili kojima prijeti opasnost istrebljenja.

Glava II.

UNUTARNJE MORSKE VODE

Članak 7.

(1) Unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju:

1) luke i zaljeve na obali kopna i otoka, 2) dijelove mora između crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora iz članka 18. stavka 2. točke 2) i 3) ovoga Zakonika. (2) Zaljevom iz stavka 1. točke 1) ovoga članka smatra se jasno istaknuta uvala uvučena u kopno, čija je morska površina jednaka površini ili je veća od površine polukruga kojemu je duljina promjera jednaka duljini prave crte koja zatvara ulaz u zaljev. (3) Morska površina zaljeva mjeri se od crte niske vode uzduž obale zaljeva i prave crte koja zatvara ulaz u zaljev. (4) Luke otvorene za međunarodni promet u Republici Hrvatskoj određuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom.

Članak 8.

(1) Strani trgovački brod smije prolaziti unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske radi uplovljavanja u luku otvorenu za međunarodni promet ili u luku u kojoj je brodogradilište u kojemu će biti popravljen, radi isplovljenja iz takve luke, te radi plovidbe između luka otvorenih za međunarodni promet, najkraćim uobičajenim putem. (2) Ministar može odrediti drugi način plovidbe stranih trgovačkih brodova unutarnjim morskim vodama ako to zahtijevaju interesi obrane zemlje ili sigurnost plovidbe.

Članak 9.

(1) Kabotažu, tj. prijevoz stvari i putnika između hrvatskih luka mogu obavljati samo brodovi, jahte ili brodice hrvatske državne pripadnosti. (2) Kabotažom se smatra i prijevoz osoba stranom jahtom ili brodicom unutar unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora uz naplatu. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, Ministarstvo može odobriti: 1) stranom brodu prijevoz praznih kontejnera u njihovoj eksploataciji između hrvatskih luka, 2) stranom brodu, jahti ili brodici prijevoz osoba i stvari između hrvatskih luka ako to zahtijeva gospodarski interes Republike Hrvatske, a uz prethodno pribavljeno mišljenje

Hrvatske gospodarske komore. (4) Prijevoz osoba jahtom ili brodicom uz naknadu u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske može se obavljati samo brodicom ili jahtom hrvatske državne pripadnosti, koja je u vlasništvu domaće fizičke ili pravne osobe i koja ispunjava uvjete utvrđene posebnim propisom koji donosi ministar. (5) Visinu naknade za izdavanje odobrenja iz stavka 3. ovog članka propisuje ministar.

Članak 10.

(1) Strani ratni brod, strani javni brod, strani

ribarski brod, te strani znanstvenoistraživački brod smije uploviti u unutarnje morske vode Republike Hrvatske radi ulaska u luku otvorenu za međunarodni promet ili u luku u kojoj je brodogradilište u kojemu će taj brod biti popravljen, ako za to prethodno dobije odobrenje: 1) za strani ratni brod – ministarstva nadležnog za poslove obrane, 2) za strani javni brod i znanstvenoistraživački brod – Ministarstva uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, 3) za strani ribarski brod – Ministarstva. (2) Uplovljavanje u unutarnje morske vode Republike Hrvatske i boravak u hrvatskoj luci ili luci u kojoj je brodogradilište u kojem će taj brod biti popravljen može se

odobriti stranom ratnom nuklearnom brodu i stranom ratnom brodu koji ima nuklearno naoružanje. (3) Brod iz stavka 2. ovoga članka dužan je prethodno dostaviti ovjereni prijepis dokumentacije o sigurnosti nuklearnog postrojenja ministarstvu nadležnom za poslove obrane. (4) Odobrenje za uplovljavanje broda iz stavka 2. ovoga članka daje Vlada Republike Hrvatske uz prethodno mišljenje tijela državne uprave nadležnog za nuklearnu sigurnost, ministarstva nadležnog za poslove obrane i Ministarstva. (5) Uplovljavanje u unutarnje morske vode Republike Hrvatske i boravak u hrvatskoj luci ne može se odobriti stranom ratnom brodu koji svojim boravkom ugrožava sigurnost Republike Hrvatske.

Članak 11.

(1) U hrvatskim lukama mogu istodobno boraviti najviše tri strana ratna broda iste državne pripadnosti. (2) Boravak stranoga ratnog broda u hrvatskoj luci ne može trajati duže od 10 dana. (3) Iznimno, ministarstvo nadležno za poslove obrane može, ako to zahtijevaju posebno opravdani interesi, odobriti posjet stranih ratnih brodova neovisno o uvjetima propisanim odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka. (4) Ministar nadležan za poslove obrane je obvezan o odobrenju iz stavka 3. ovoga članka izvijestiti Vladu Republike Hrvatske u roku 8 dana. (5) Za posjeta u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, na stranom ratnom brodu smije biti ukrcana samo posada ratnog broda.

Članak 12.

(1) Strane jahte i strane brodice namijenjene razonodi, športu ili rekreaciji, mogu ploviti i boraviti u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, osim u zabranjenim zonama iz članka 16. i članka 29. ovoga Zakonika, pod uvjetom da odmah nakon uplovljavanja u unutarnje morske vode Republike Hrvatske, uplove najkraćim putem u najbližu luku otvorenu za međunarodni promet i obave graničnu kontrolu, te potrebne poslove sukladno propisu iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Potanje propise o plovidbi i boravku stranih jahti i stranih brodica namijenjenih razonodi i športu u unutarnjim morskim vodama i o njihovu boravku u teritorijalnom moru Republike Hrvatske donosi Vlada Republike Hrvatske. (3) Visinu naknade za sigurnost plovidbe koju plaćaju strane jahte i brodice iz stavka 1. ovoga članka propisat će ministar.

Članak 13.

(1) Domaće i strane pravne i fizičke osobe, te hrvatski ratni brod mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog podzemlja unutarnjih morskih voda Republike

Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za znanost. (2) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati arheološko istraživanje, fotografiranje i/ili druge oblike dokumentiranja kulturnog dobra na moru, morskom dnu i podzemlju unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove kulture. (3) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog podzemlja u zaštićenim dijelovima prirode unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. (4) Odobrenja iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka navedena

ministarstva izdaju uz prethodnu suglasnost Ministarstva glede sigurnosti plovidbe i Ministarstva nadležnog za poslove obrane glede interesa obrane.

(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka hrvatski

ratni brod istraživanja može obavljati samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za znanost. (6) Tijekom istraživanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora iz stavka 1. i 3. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna osoba koja u skladu s posebnim propisima ima status znanstvenika a zaposlena je u domaćoj znanstvenoj organizaciji. (7) Tijekom arheološkog istraživanja iz stavka 2. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna stručna osoba koju odredi ministarstvo nadležno za poslove kulture. (8) Tijekom istraživanja u zaštićenim dijelovima prirode iz stavka 3. ovoga članka, na stranom znanstvenoistraživačkom

brodu mora biti nazočna jedna stručna osoba koju odredi ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode. (9) Tijekom istraživanja iz stavka 6. i 7. ovoga članka, ako se radi o brodu koji je ujedno i ratni brod, mora biti nazočan najmanje jedan stručni pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva nadležnog za poslove obrane.

Članak 14.

(1) U brodogradilištima Republike Hrvatske može se obavljati popravak, obnavljanje opreme i strojeva, bojenje, čišćenje i sl. (u daljnjem tekstu: popravak) stranih ratnih brodova nakon pribavljenog odobrenja Ministarstva nadležnog

za poslove obrane. (2) Odobrenje za popravak stranoga ratnog broda daje se brodogradilištu za vrijeme prijeko potrebno za popravak, a najduže do 16 mjeseci. Iznimno Vlada Republike Hrvatske može, ako to zahtijevaju interesi Republike Hrvatske odobriti duži popravak. (3) Protiv rješenja Ministarstva nadležnog za poslove obrane kojim se daje ili uskraćuje odobrenje nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 15.

(1) Strani ratni brod na popravku može imati samo

trećinu posade s osobnim naoružanjem i pripadajućim jednim kompletom streljiva od uobičajenoga mirnodopskog sastava. (2) Strani ratni brod kojemu je odobren popravak dužan je odmah nakon uplovljavanja u hrvatsku luku iskrcati gorivo i mazivo, streljivo i druga ubojita sredstva, osim nuklearnog naoružanja, na mjesto koje odredi vojni zapovjednik nadležan za luku u kojoj se obavlja popravak. (3) Za vrijeme popravka, posada stranoga ratnog broda može boraviti i kretati se u mjestu u kojemu se obavlja popravak broda. (4) Na radnike koji sudjeluju u radovima na popravku stranog ratnog broda i na osobe koje službeno u ime Republike Hrvatske borave na brodu primjenjuju se propisi Republike Hrvatske.

(5) Odredbe stavka 1. – 4. ovoga članka primjenjuju se i na strani javni brod na popravku.

Članak 16.

(1) Ministar nadležan za poslove obrane uz suglasnost ministra, može propisati zabranjene zone u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske. (2) Plovni objekti ne smiju ploviti zabranjenom zonom u unutarnjim morskim vodama, osim u slučaju više sile. (3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo nadležno za poslove obrane može odobriti plovidbu plovnih objekata, bez diskriminacije, zabranjenim zonama u unutarnjim morskim vodama, osim u slučaju više sile. (4) Protiv rješenja Ministarstva nadležnog za poslove obrane kojim se daje ili uskraćuje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Propis o uspostavljanju zabranjene zone u unutarnjim morskim vodama objavljuje se u »Oglasu za pomorce« i na drugi prikladan način.

Članak 17.

(1) Strani plovni objekt koji je zbog više sile ili nevolje na moru prisiljen skloniti se u unutarnje morske vode Republike Hrvatske dužan je o tome odmah obavijestiti najbližu lučku kapetaniju ili lučku ispostavu, a koja će o dobivenoj obavijesti izvijestiti nadležnu policijsku postaju. (2) Plovni objekt koji je zbog više sile ili nevolje na

moru prisiljen skloniti se u zabranjenu zonu iz članka 16. ovoga Zakonika dužan je o tome odmah obavijestiti najbližu lučku kapetaniju ili lučku ispostavu, a koja će po dobivenoj obavijesti izvijestiti nadležno zapovjedništvo Oružanih snaga. (3) Ministar će odrediti mjesta zakloništa, propisati uvjete koje zakloništa moraju ispunjavati, te propisati uvjete i način korištenja mjesta zakloništa.

Glava III.

TERITORIJALNO MORE

Članak 18.

(1) Teritorijalno more Republike Hrvatske je morski pojas širok 12 morskih milja, računajući od polazne crte u smjeru gospodarskoga pojasa. (2) Polaznu crtu čine: 1) crte niske vode uzduž obala kopna i otoka, 2) ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke ili zaljeve, 3) ravne crte koje spajaju sljedeće točke na obali kopna i na obali otoka: a) rt Zarubača – jugoistočni rt otoka Mrkan – južni rt otoka Sv. Andrija – rt Gruj (otok Mljet), b) rt Korizmeni (otok Mljet) – otok Glavat – rt Struga (otok Lastovo) – rt Veljeg mora (otok Lastovo) – jugozapadni rt otoka Kopište – rt Velo danče (otok Korčula)

– rt Proizd – jugozapadni rt otoka Vodnjak – rt Rat (otok Drvenik mali) – hrid Mulo – hrid Blitvenica – otok Purara – otok Balun – otok Mrtovac – otok Garmenjak veli – točka na

Dugom otoku s koordinatama 43°53ž12" sjeverne geografske

širine i 15°10ž00" istočne geografske dužine, c) rt Veli rat (Dugi otok) – hrid Masarine – rt Margarina (otok Susak) – pličina Albanež – otok Grunj – hrid Sv. Ivan na pučini – pličina Mramori – otok Altiež – rt Kastanjija. (3) Polazne crte su ucrtane u pomorskoj karti »Jadransko more«, koju izdaje Hrvatski hidrografski institut. (4) Pri određivanju ravne polazne crte teritorijalnog mora, dijelom obale smatrat će se i najizbočenije stalne lučke građevine koje su sastavni dijelovi lučkog sustava.

Članak 19.

Vanjska granica teritorijalnoga mora jest crta kojoj je

svaka točka udaljena 12 morskih milja od najbliže točke polazne crte.

Članak 20.

Svi strani plovni objekti imaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske.

Članak 21.

(1) Pod neškodljivim prolaskom plovnog objekta razumijeva se plovidba teritorijalnim morem Republike Hrvatske bez uplovljavanja u neku njenu luku otvorenu za međunarodni promet, ili plovidba radi uplovljavanja u takvu

luku, ili u luku u kojoj je brodogradilište u kojemu će plovni objekt biti popravljen, odnosno radi isplovljenja iz nje u gospodarski pojas, uz uvjet da se ne narušava mir, red ili sigurnost Republike Hrvatske. (2) Neškodljivi prolazak strani plovni objekt mora obaviti najkraćim uobičajenim putem, bez prekida i odgode. (3) Zaustavljanje i sidrenje stranoga plovnog objekta koji se koristi pravom neškodljivog prolaska dopušteno je samo ako je prouzročeno događajima koje nalaže redovita plovidba, odnosno viša sila ili nevolja na moru, ili radi pružanja pomoći ljudima, plovnim objektima ili zrakoplovima u opasnosti ili u nevolji.

Članak 22.

O namjeri neškodljivog prolaska stranoga ratnog broda teritorijalnim morem Republike Hrvatske država kojoj taj ratni brod pripada obavijestit će diplomatskim putem ministarstvo nadležno za vanjske poslove Republike Hrvatske najkasnije 24 sata prije uplovljavanja broda u teritorijalno more Republike Hrvatske.

Članak 23.

Neškodljivim prolaskom ne smatra se prolazak stranoga plovnog objekta teritorijalnim morem Republike Hrvatske ako taj brod obavlja neku od ovih djelatnosti:

1) prijeti silom ili uporabljuje silu protiv suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i Ustavom Republike Hrvatske utvrđenoga pravnog poretka ili se ponaša na način kojim se narušavaju načela međunarodnog prava,

2) vježba ili obavlja obuku s oružjem,

3) prikuplja obavijesti ili podatke koji mogu štetiti obrani ili sigurnosti Republike Hrvatske, 4) vrši propagandnu djelatnost kojom se šteti obrani ili sigurnosti Republike Hrvatske, 5) prihvaća na brod bilo kakav zrakoplov, ili zrakoplov s njega polijeće ili slijeće, 6) upućuje, spušta ili prihvaća na brod bilo kakav vojni uređaj, 7) ukrcava ili iskrcava robu, novac ili ljude suprotno carinskim, poreznim ili zdravstvenim propisima ili propisima o kretanju i boravku stranaca u Republici Hrvatskoj, 8) hotimično ili znatno onečišćuje morski okoliš, 9) obavlja ribolov ili ulov drugih morskih bića,

10) obavlja istraživanje, ispitivanje ili mjerenje, 11) obavlja djelatnost radi neovlaštenog uključivanja bilo u koji sustav komunikacija ili neki drugi sustav ili uređaje Republike Hrvatske, 12) obavlja drugu djelatnost koja nije u izravnoj svezi s prolaskom.

Članak 24.

(1) Ministar može u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske odrediti i propisati obvezne plovne putove, sustave odijeljenog prometa, sustave javljanja brodova, te način upravljanja pomorskim prometom radi sigurnosti plovidbe za sve ili za neke vrste plovnih

objekata. (2) U svrhu sigurnosti plovidbe, zaštite mora od onečišćenja, sprječavanja ugroženosti biološke i krajobrazne raznolikosti, kao i radi umanjenja opasnosti od većih pomorskih nezgoda, ministar može zabraniti plovidbu pojedinim dijelovima unutarnjih morskih voda ili teritorijalnog mora za određene vrste i veličine brodova, odnosno za brodove koji prevoze određenu vrstu tereta. (3) Plovni putovi i sustavi odijeljenog prometa iz stavka 1. ovoga članka mogu se utvrditi u posebno zaštićenim dijelovima prirode uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. (4) Plovni putovi i sustavi odijeljenog prometa iz stavka 1. ovoga članka ucrtavaju se u pomorsku kartu »Jadransko more« i pravodobno objavljuju u »Oglasu za pomorce«.

Članak 25.

(1) Stranome ribarskom brodu za vrijeme prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske zabranjen je ribolov ili ulov drugih morskih bića u moru ili na morskome dnu. (2) Strani ribarski brod dužan je ploviti teritorijalnim morem Republike Hrvatske brzinom ne manjom od šest čvorova, bez zaustavljanja ili sidrenja, osim ako je to prijeko potrebno zbog više sile ili nevolje na moru te imati vidljivo istaknute oznake ribarskoga broda.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na strani ribarski brod koji ima odobrenje za ribolov u teritorijalnom moru Republike Hrvatske dok se nalazi u području u kojemu je ribolov odobren.

Članak 26.

(1) Teritorijalnim morem Republike Hrvatske smiju istodobno prolaziti do tri strana ratna broda iste državne pripadnosti. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka teritorijalnim morem Republike Hrvatske uz odobrenje ministra nadležnog za poslove obrane, smiju istodobno prolaziti više od tri strana ratna broda iste državne pripadnosti.

Članak 27.

Ratni brodovi, tankeri, nuklearni brodovi i drugi

brodovi kada prevoze opasne terete ili štetne tvari, prilikom plovidbe unutarnjim morskim vodama i neškodljiva prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske, dužni su ploviti propisanim plovnim putovima za te brodove, poštovati sustave odijeljenoga prometa u područjima gdje su ti putovi ili sustavi odijeljenoga prometa propisani i udovoljavati drugim propisanim uvjetima glede sigurnosti plovidbe i suzbijanja onečišćenja morskog okoliša.

Članak 28.

Strana podmornica i drugo podvodno prijevozno sredstvo za vrijeme prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske dužno je ploviti morskom površinom i viti zastavu svoje države i zastavu Republike Hrvatske.

Članak 29.

(1) Ministar može, kao prijeko potrebnu mjeru sigurnosti, a ministar nadležan za poslove obrane radi obavljanja obuke s uporabom oružja, odrediti pojedine zone u teritorijalnome moru Republike Hrvatske u kojima se privremeno obustavlja prolazak plovnih objekata. (2) Naredba o ustanovljenju zone iz stavka 1. ovoga članka s granicama i drugim potrebnim podacima, objavit će se pravodobno i u »Oglasu za pomorce«.

Članak 30.

Ako se strani ratni brod, ili strani javni brod ne pridržava propisa o neškodljivom prolasku iz članka 21. – 24. i 26. – 29. ovoga Zakonika ili općeprihvaćenih međunarodnih propisa o sprječavanju sudara na moru, i ako se taj brod ne odazove pozivu koji mu je upućen da se tim propisima pokori, hrvatski policijski, ratni ili drugi ovlašteni brod, ili zrakoplov ili ovlašteno tijelo, zahtijevat će da taj brod odmah isplovi iz teritorijalnoga mora Republike Hrvatske.

Članak 31.

(1) Domaće i strane pravne i fizičke osobe, te hrvatski ratni brod mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili

morskog podzemlja teritorijalnog mora Republike Hrvatske,

samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove znanosti i prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrane glede interesa obrane. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka hrvatski ratni brod istraživanja može obavljati samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za znanost. (3) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati arheološko istraživanje kulturnog dobra na moru, morskom dnu i/ili podzemlju teritorijalnog mora Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove kulture. (4) Domaće i strane pravne i fizičke osobe mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog podzemlja u zaštićenim

dijelovima prirode teritorijalnog mora Republike Hrvatske samo uz odobrenje ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode. (5) Odobrenja iz stavaka 1., 3. i 4. ovoga članka nadležna ministarstva izdaju uz prethodnu suglasnost Ministarstva glede sigurnosti plovidbe. (6) Tijekom istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i/ili mjerenja iz stavaka 1. i 4. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna osoba koja u skladu s posebnim propisima ima status znanstvenika a zaposlena je u domaćoj znanstvenoj organizaciji. Tijekom arheološkog istraživanja iz stavka 3. ovoga članka na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna najmanje jedna stručna osoba koju odredi

ministarstvo nadležno za poslove kulture. (7) Tijekom istraživanja u zaštićenim dijelovima prirode iz stavka 4. ovoga članka, na stranom znanstvenoistraživačkom brodu mora biti nazočna jedna stručna osoba koju odredi ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode. (8) Tijekom istraživanja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, ako se radi o brodu koji je ujedno i ratni brod, mora biti nazočan najmanje jedan stručni djelatnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno ministarstva nadležnog za poslove obrane. (9) Uvjete za uplovljavanje, prolazak i boravak stranih, ratnih i znanstvenoistraživačkih brodova u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske kao i uvjete i način obavljanja znanstvenih i drugih

istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i mjerenja mora, morskog dna ili morskog podzemlja unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora, epikontinentalnog i gospodarskog pojasa Republike Hrvatske propisat će Vlada.

Glava IV.

GOSPODARSKI POJAS

Članak 32.

Gospodarski pojas Republike Hrvatske obuhvaća morske prostore od vanjske granice teritorijalnoga mora u smjeru

pučine do njegove vanjske granice dopuštene općim međunarodnim pravom.

Članak 33.

(1) U svojemu gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi: a) istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima, b) proizvodnje energije korištenjem mora, morskih struja i vjetrova. (2) Republika Hrvatska surađuje sa susjednim državama radi donošenja i provođenja mjera zaštite i očuvanja živih morskih bogatstava u području gospodarskog pojasa Republike Hrvatske.

Članak 34.

Ovlaštena tijela Republike Hrvatske imaju pravo i dužnost poduzimati sve potrebne mjere radi ostvarivanja suverenih prava istraživanja, iskorištavanja, zaštite, očuvanja i gospodarenja živim morskim bogatstvima u gospodarskome pojasu Republike Hrvatske, uključujući pregled, inspekciju, uzapćenje stranoga broda i sudske postupke. O uzapćenju ili zadržavanju stranoga broda i o izrečenim kaznama odmah se obavještava, diplomatskim putem država čiju zastavu brod vije.

Članak 35.

(1) U gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ima

isključivo pravo graditi, dopuštati i regulirati gradnju, rad i uporabu umjetnih otoka, uređaja i naprava na moru, morskom dnu i u morskome podzemlju. (2) Na gradnju, rad i uporabu objekata iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se odgovarajući propisi Republike Hrvatske.

Članak 36.

Pravna ili fizička osoba kojoj je odobrena gradnja umjetnog otoka, uređaja ili naprave iz članka 35. ovoga Zakonika, dužna je: a) najmanje 30 dana prije započinjanja radova, putem lučke kapetanije objaviti podatke o mjestu, načinu gradnje i o

dimenzijama, veličini, dubini i izgledu objekta, b) prije početka gradnje, na mjestu gdje počinje gradnju, a potom i na morskom objektu, postaviti stalna sredstva signalizacije, c) najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka gradnji ili uporabe, ukloniti svaki morski objekt koji se više ne uporablja ili je napušten, ne uzrokujući štetu ribolovu, zaštiti i očuvanju morskog okoliša ili drugim legitimnim uporabama mora.

Članak 37.

(1) Na prijedlog izvođača radova na istraživanju i

iskorištavanju bogatstava gospodarskog pojasa Republike Hrvatske ministar može, kad je to potrebno, oko umjetnih otoka, uređaja i naprava iz članka 35. ovoga Zakonika ustanoviti sigurnosne zone široke do 500 metara mjereći od

svake točke vanjskog ruba objekta, i u tim zonama zabraniti

plovidbu. (2) Uspostavljanje sigurnosne zone, njezina širina i režim plovidbe u njoj objavljuju se pravodobno u »Oglasu za pomorce«.

Članak 38.

Umjetni otoci, uređaji i naprave i zone sigurnosti uokolo njih ne smiju se postavljati na mjestima gdje mogu ometati uporabu priznatih međunarodnih plovnih putova.

Članak 39.

Na svim umjetnim otocima, uređajima i napravama na gospodarskome pojasu Republike Hrvatske primjenjuju se carinski i porezni propisi, propisi o zdravstvenom osiguranju, o kretanju i boravku stranaca i kazneni propisi Republike Hrvatske.

Članak 40.

(1) Domaće i strane fizičke i pravne osobe, te hrvatski ratni brod mogu obavljati istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i mjerenja mora u gospodarskom pojasu Republike Hrvatske pod uvjetima propisanim u članku 13. ovoga Zakonika. (2) Strani ratni brod, strani javni brod, strani ribarski

brod, te strani znanstvenoistraživački brod mogu obavljati djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka samo uz odobrenje ministarstava iz članka 10. ovoga Zakonika.

Članak 41.

(1) Prilikom plovidbe gospodarskim pojasom Republike Hrvatske plovni objekti su dužni poštivati općeprihvaćene međunarodne propise i standarde i hrvatske propise o zaštiti od onečišćenja mora i zraka s brodova i onečišćenja prouzročenog potapanjem ili djelatnostima u podmorju. (2) Pravne i fizičke osobe koje sudjeluju u istraživanju ili iskorištavanju prirodnih bogatstava gospodarskog pojasa Republike Hrvatske dužne su poštivati međunarodne i domaće

propise, postupke i standarde o zaštiti i očuvanju mora, živih morskih bogatstava i morskog okoliša. (3) Prilikom preleta gospodarskog pojasa Republike Hrvatske zrakoplovi su dužni poštivati općeprihvaćene međunarodne propise i hrvatske propise o zaštiti od onečišćenja mora iz zraka ili zrakom. (4) Potanje propise o zaštiti od onečišćenja morskog okoliša u gospodarskome pojasu donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša.

Glava V.

EPIKONTINENTALNI POJAS

Članak 42.

(1) Epikontinentalni pojas Republike Hrvatske obuhvaća morsko dno i morsko podzemlje izvan vanjske granice teritorijalnoga mora Republike Hrvatske u smjeru pučine do granica epikontinentalnog pojasa sa susjednim državama. (2) Granice epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske i Republike Italije utvrđene su sporazumom između Italije i bivše SFRJ iz 1968. godine. (3) Do postizanja sporazuma o razgraničenju

epikontinentalnog pojasa sa Crnom Gorom, odnosno sa Srbijom i Crnom Gorom, Republika Hrvatska će uživati suverena prava u tome pojasu do crte sredine koja se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora u Bokokotorskom zaljevu u smjeru pučine.

Članak 43.

(1) U epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi njegova istraživanja i radi iskorištavanja prirodnih bogatstava toga pojasa. (2) Pod »prirodnim bogatstvima« iz stavka 1. ovoga članka razumijevaju se rudno i drugo neživo bogatstvo morskog dna i njegova podzemlja te morska bića koja su u stadiju u

kojemu se love, nepokretna na morskome dnu ili ispod njega, ili se mogu kretati samo u stalnome fizičkom dodiru s morskim dnom ili samo u morskome podzemlju. (3) Strane pravne i fizičke osobe smiju iskorištavati morska bića iz ovoga članka samo u slučajevima utvrđenim međunarodnim ugovorom.

Članak 44.

(1) Prilikom ostvarivanja prava iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakonika ne smiju se neopravdano sprječavati plovidba, ribarenje, zaštita živih bogatstava mora, ni osnovna oceanografska ili druga znanstvena istraživanja javnog karaktera.

(2) Na istraživanja iz stavka 1. ovoga članka u epikontinentalnom pojasu primjenjuju se odredbe članka 40. ovoga Zakonika.

Članak 45.

(1) Iskorištavanje prirodnih bogatstava epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske te podizanje, puštanje u rad i održavanje potrebnih postrojenja i uređaja za istraživanja i poduzimanje djelatnosti radi iskorištavanja mogu se obavljati uz uvjete predviđene ovim Zakonikom, propisima donesenim na temelju Zakonika i drugim propisima.

(2) Na postrojenja i uređaje iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 35. do 39. ovoga Zakonika. (3) Ministarstvo odobrava i nadzire polaganje i održavanje podmorskih kabela i cjevovoda u epikontinentalnom pojasu

Republike Hrvatske koji prelaze u područje teritorijalnog

mora Republike Hrvatske, a za podmorske cjevovode koji se polažu u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske, a ne prelaze u područje teritorijalnog mora Republike Hrvatske daje suglasnost o smjeru polaganja. (4) Protiv rješenja Ministarstva kojim se daje ili uskraćuje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (5) Potonje propise o suzbijanju onečišćenja uzrokovanog djelatnostima na morskom dnu i morskom podzemlju radi istraživanja ili iskorištavanja prirodnih bogatstava epikontinentalnog pojasa, uključujući onečišćenja s umjetnih otoka, sprava, uređaja i cjevovoda položenih na morskom dnu, kao i uvjete na temelju kojih se daje odobrenje iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša.

Glava VI.

PRAVO PROGONA

Članak 46.

(1) Progon stranoga plovnog objekta poduzet će se ako nadležno tijelo osnovano sumnja da je strani plovni objekt ili njegov pripadak povrijedio odredbe ovoga Zakonika, druge propise Republike Hrvatske ili općeprihvaćena pravila međunarodnoga prava.

(2) Progon stranoga plovnog objekta može početi samo ako se sumnjivi plovni objekt ili njegov pripadak, nalazi u unutarnjim morskim vodama, u teritorijalnome moru, u gospodarskom pojasu ili nad epikontinentalnim pojasom Republike Hrvatske i ako se ne zaustavi nakon vidljivoga ili zvučnog poziva za zaustavljanje koji mu je upućen s udaljenosti koja omogućuje da poziv vidi ili čuje. (3) Progon stranog plovnog objekta može se nastaviti u otvorenome moru, u gospodarskom pojasu ili u vanjskom pojasu strane države dok se ne prekine ili dok progonjeni brod ne uplovi u teritorijalno more svoje ili neke druge države. (4) Progon mogu obavljati brodovi Obalne straže, policijski, ratni brodovi ili vojni zrakoplovi ili drugi

brodovi, odnosno zrakoplovi za to ovlašteni. U gospodarskome pojasu ili nad epikontinentalnim pojasom progon stranoga plovnog objekta može započeti samo ako su povrijeđeni propisi koji se primjenjuju u tim pojasevima. (5) Ako se plovni objekt iz ovoga članka uzapti, predat će se nadležnom tijelu za provedbu postupka. (6) Odredbe ovoga članka ne odnose se na strane ratne brodove i javne brodove koji uživaju imunitet.

DIO TREĆI

SIGURNOST PLOVIDBE

Glava I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 47.

Sigurnost plovidbe uređena ovim Zakonikom odnosi se: 1) na osnovne uvjete kojima moraju odgovarati: plovni putovi u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, luke, pomorski objekti hrvatske državne

pripadnosti kao i plovni objekti koji plove unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske, posada na pomorskim objektima, plovidba i peljarenje na moru, 2) na nadzor nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika.

Članak 48.

(1) Fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz u javnom prometu na moru, ili obavlja djelatnost iznajmljivanja plovila, ili druge gospodarske djelatnosti na moru, trgovačko društvo ili tijelo koje upravlja lukom i trgovačko društvo koje se brine o održavanju i

obilježavanju plovnih putova dužni su: 1) organizirati nadzor obavljanja poslova koji se odnose na sigurnost plovidbe, sukladno odredbama ovog Zakonika i propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika, 2) osigurati trajno obavljanje nadzora sigurnosti plovidbe, 3) voditi propisane podatke koji su značajni za sigurnost plovidbe. (2) Kompanija je dužna uspostaviti i održavati dokumentirani sustav upravljanja sigurnošću sukladno zahtjevima Tehničkih pravila. (3) Inspekcijski nadzor nad obavljanjem poslova iz ovoga članka obavlja inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva i lučkih kapetanija.

Članak 49.

(1) Ministarstvo je dužno provesti istragu o svakoj nesreći koja se dogodi bilo kojem brodu hrvatske državne pripadnosti, kao i na brodu strane državne pripadnosti koji pretrpi nesreću u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, ako je nesreća prouzročila smrt ili teže tjelesne ozljede državljana Republike Hrvatske, veći gubitak ili oštećenje imovine, ili onečišćenje morskog okoliša. (2) Nalaz istrage iz stavka 1. ovoga članka mora se javno objaviti. (3) Način, uvjete i ovlasti za obavljanje istrage iz stavka

1. ovoga članka propisuje ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša u dijelu koji se odnosi na onečišćenje okoliša.

Glava II.

PLOVNI PUTOVI

Članak 50.

(1) Plovni put u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske jest morski pojas dovoljno dubok i širok za sigurnu plovidbu plovnog objekta, koji je, prema potrebi, i obilježen. (2) Objekti sigurnosti plovidbe na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske jesu: svjetionici, obalna svjetla, plutače i druge oznake, signalne postaje i radiopostaje, optički, zvučni,

električni, elektronski, radarski i drugi uređaji za sigurnu plovidbu. (3) Športske i druge aktivnosti mogu se obavljati na plovnom putu samo uz prethodno odobrenje nadležne lučke kapetanije i uz uvjete utvrđene odobrenjem. (4) Za uporabu, odnosno korištenje objekata sigurnosti plovidbe na plovnim putovima plaća se naknada.

Članak 51.

(1) Plovni putovi Republike Hrvatske moraju se uređivati, održavati njihova plovnost, postavljati na njima objekte za sigurnu plovidbu i osiguravati njihov ispravan rad.

(2) Na plovnim putovima Republike Hrvatske obavlja se hidrografska djelatnost radi osiguranja točnih podataka o dubinama, vrsti dna, morskim strujama, gustoći mora, valovima i kolebanju morske razine. Mjerenja parametara su sustavna i obavljaju se u skladu sa standardima Međunarodne hidrografske organizacije.

(3) Za obavljanje poslova iz stavka 2. koriste se objekti hidrografije. (4) Podaci iz stavka 2. ovog članka ucrtavaju se i opisuju na službenim pomorskim kartama i publikacijama Hrvatskog hidrografskog instituta. (5) Oznake i načine označavanja na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske propisat će ministar.

Članak 52.

Poslove iz članka 50., 51. stavak 1.ovoga Zakonika obavlja trgovačko društvo »Plovput«, a poslove iz članka 51. stavak 2., 3. i 4. ovoga Zakonika obavlja javna ustanova Hrvatski hidrografski institut.

Članak 53.

Za postavljanje svjetala i znakova za obilježavanje zapreka na plovnom putu kao i za istraživanje i

iskorištavanje industrijskih i ostalih mineralnih sirovina, odnosno za izgradnju objekata na plovnom putu, lučka kapetanija određuje poziciju i karakteristiku svjetala,

odnosno znakova te mjere za sigurnu plovidbu uz prethodno pribavljeno mišljenje trgovačkog društva »Plovput«.

Članak 54.

(1) Investitor, vlasnik ili korisnik objekata ili sredstava koji predstavljaju stalne ili privremene zapreke na plovnom putu (mostovi, kabeli, potonuli objekti, i sl.) dužan je, u roku određenom od nadležne lučke kapetanije, postaviti i održavati svjetla i znakove za obilježavanje tih zapreka. (2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne postavi propisano svjetlo ili drugi znak ili ako postavljeno svjetlo ili drugi znak ne održava u ispravnom stanju,

trgovačko društvo koje se brine o održavanju i obilježavanju plovnog puta, na zahtjev nadležne lučke kapetanije, a na teret te osobe, postavit će propisano svjetlo ili drugi znak, odnosno neispravno će svjetlo ili drugi znak dovesti u ispravno stanje. (3) Investitor, vlasnik ili korisnik objekata ili sredstava izgrađenih ili postavljenih u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske dužan je propisno ih označiti i održavati u stanju koje ne predstavlja opasnost za ljudske živote i sigurnost plovidbe, sukladno odredbama ovog Zakonika i propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika.

Članak 55.

(1) Obalne radiopostaje obavljaju radioslužbu koja služi zaštiti ljudskog života i sigurnosti plovidbe na moru. (2) U obavljanju radioslužbe, sukladno propisima o radioprometu iz stavka 1. ovoga članka obalne radiopostaje dužne su osigurati službu bdijenja i druge potrebne službe. (3) Plovni objekti koji moraju imati radiopostaju moraju za vrijeme plovidbe organizirati službu bdijenja, u skladu s propisima o radioprometu.

Glava III.

LUKE

Članak 56.

(1) Luke moraju udovoljavati propisanim uvjetima sigurnosti plovidbe, zaštite mora od onečišćenja i sigurnosne zaštite. (2) Sve fizičke i pravne osobe koje koriste luku, pomorski objekti koji se nalaze u luci dužni su se pridržavati ili udovoljavati pravilima o redu u lukama u pogledu sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života, zaštite mora od onečišćenja koja propisuje ministar. (3) U luci i drugim dijelovima unutarnjih morskih voda zabranjeno je obavljati aktivnosti utvrđene posebnim propisom.

(4) Rukovanje opasnim i ostalim tvarima u lukama, kao i uvjeti i način pod kojima će se obavljati ukrcavanje i iskrcavanje opasnih i štetnih tvari, rasutog i ostalih

tereta u lukama, te način sprječavanja širenja onečišćenja,

propisat će ministar. (5) Ostala pitanja u svezi s lukama koja nisu uređena ovim Zakonikom, uređuju se posebnim zakonom.

Članak 57.

Luke mogu biti otvorene za javni promet ili za posebne namjene ako je prije toga utvrđeno da je udovoljeno propisanim uvjetima za sigurnost plovidbe u luci.

Članak 58.

(1) Tijelo koje upravlja lukom dužno je održavati luku

tako da omogućava sigurnu plovidbu, pristajanje i vezivanje plovnih objekata, te ukrcaj ili iskrcaj putnika i tereta, te obavljati druge poslove propisane ovim Zakonikom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakonika, kojima se osiguravaju sigurni uvjeti u luci. (2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka dužno je održavati čistoću luke od predmeta koji ugrožavaju sigurnost plovidbe ili onečišćuju more.

Članak 59.

(1) Tijelo koje upravlja lukom otvorenom za javni promet dužno je uz jednake uvjete omogućiti svakoj fizičkoj i pravnoj osobi korištenje operativnih obala, lukobrana i

drugih objekata u luci prema njihovoj namjeni i u granicama raspoloživih kapaciteta, ako ovim Zakonikom ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

(2) U pogledu korištenja luke otvorene za međunarodni javni promet i plaćanja lučkih naknada strani su plovni objekti izjednačeni s hrvatskim, uz uvjet uzajamnosti.

(3) Primjenu međunarodnih preporuka o baždarenju balastnih prostora na tankerima za prijevoz ulja s izdvojenim balastnim tankovima u pogledu načina obračuna pristojbi, naknada i drugih pristojbi u lukama propisat će ministar.

Članak 60.

(1) Strani plovni objekt dužan je pri dolasku u luku predati nadležnoj lučkoj kapetaniji isprave sukladno posebnom propisu koji donosi ministar.

(2) Pri odlasku iz luke strani je plovni objekt dužan predati izvadak iz popisa posade i popis putnika samo za one osobe koje su ukrcane ili iskrcane dok se on nalazio u luci.

(3) Strani plovni objekt koji dolazi iz hrvatske luke ne predaje u drugoj hrvatskoj luci izvatke iz popisa posade

i popisa putnika za one osobe koje se ne iskrcavaju niti ukrcavaju u toj luci.

Članak 61.

(1) Strani nuklearni brod koji namjerava uploviti u hrvatsku luku otvorenu za međunarodni pomorski promet dužan je zatražiti odobrenje za uplovljavanje u luku i pravodobno dostaviti ovjereni prijepis dokumentacije o sigurnosti nuklearnog postrojenja Ministarstvu.

(2) Ministarstvo će pribavljenu dokumentaciju o sigurnosti nuklearnog postrojenja dostaviti tijelu državne upravne nadležnom za nuklearnu sigurnost radi stručne ocjene stanja nuklearne sigurnosti broda.

(3) Ministarstvo će o namjeri uplovljavanja stranoga

nuklearnog broda iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti tijelo državne uprave nadležno za zaštitu od ionizirajućeg zračenja koje će uz suglasnost tijela državne uprave nadležnog za nuklearnu sigurnost, odrediti program ispitivanja i mjerenja sadržaja radioaktivnih tvari u okolini nuklearnog broda te iznos posebne pristojbe koju mora uplatiti poduzetnik broda za pokriće troškova programa ispitivanja i mjerenja sadržaja radioaktivnih tvari u okolini nuklearnog broda.

(4) Ministarstvo će izdati brodu iz stavka 1. ovoga članka odobrenje za uplovljavanje u hrvatsku luku ako na temelju stručne ocjene tijela državne uprave nadležnog za nuklearnu sigurnost ustanovi da od tog broda ne prijeti

povećana opasnost od uzrokovanja nuklearne štete i ako taj brod ima valjanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o osiguranju ili potvrdu o financijskom jamstvu, koju je izdao osiguravatelj, odnosno davatelj financijskog jamstva, do visine svote iz članka 831. ovoga Zakonika, te da su osigurana sredstva za posebnu pristojbu iz stavka 3. ovog članka.

(5) Prije uplovljavanja stranoga nuklearnog broda koji je dobio odobrenje iz stavka 4. ovoga članka, nadležna ustrojbena jedinica Ministarstva naredit će da tijelo državne uprave nadležno za nuklearnu sigurnost, na najprikladnijem mjestu, obavi odgovarajući pregled stanja nuklearne sigurnosti broda. Nadležna ustrojbena jedinica

Ministarstva može, prema potrebi, obavljati ponovne preglede i za boravka broda u luci.

Članak 62.

(1) Domaći i strani brod koji prevozi više od 2.000 tona ulja kao teret, a nema potvrdu o osiguranju ili drugome financijskom jamstvu o imovinskoj odgovornosti za štetu onečišćenjem uljem predviđenu u članku 820. ovoga Zakonika, ne smije ulaziti u hrvatsku luku niti izlaziti iz hrvatske luke niti u njima ukrcavati ili iskrcavati ulje.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na brod koji prevozi više od 2.000 tona ulja kao teret, koji je u

vlasništvu strane države, a koji nije pokriven osiguranjem ili drugim financijskim jamstvom, ako nema potvrdu države u kojoj je upisan da je vlasništvo države i da je njegova

odgovornost pokrivena u granicama predviđenima u članku 816. ovoga Zakonika.

(3) Domaći i strani brod bruto tonaže veće od 1000 koji namjerava uploviti u hrvatsku luku

dužan je pružiti dokaz o sklopljenom osiguranju ili drugom financijskom jamstvu radi pokrivanja

odgovornosti za štete zbog onečišćenja pogonskim uljem u iznosu koji odgovara granicama

odgovornosti propisanima u članku 391. ovoga Zakonika za tražbine zbog smrti ili tjelesne

ozljede te za ostale tražbine.

(4) Brod iz stavka 3. ovoga članka mora imati valjanu svjedodžbu kojom se potvrđuje da su

osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi u skladu s odredbama Međunarodne konvencije

o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem 2001, izdanu od

nadležnih tijela države čiju zastavu je brod ovlašten vijati.

(5) Domaći brod u međunarodnoj plovidbi i strani brod bruto tonaže veće od 300, koji namjerava uploviti u hrvatsku luku, odnosno pristati uz odobalni objekt u teritorijalnom moru i epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske dužan je pružiti dokaz o sklopljenom osiguranju ili drugom financijskom jamstvu, kao što je garancija banke ili slične institucije, radi pokrića troškova lociranja, označavanja i uklanjanja podrtine, u iznosu propisanom člankom 823.b ovoga Zakonika.

Članak 63.

(1) Ako u luci ili drugim dijelovima unutarnjih morskih

voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske nastane požar ili druga nesreća koja ugrožava sigurnost ljudskih života ili plovnog objekta, nadležna ustrojbena jedinica Ministarstva je dužna narediti najbližem ili drugom brodu da odmah krene na mjesto požara, odnosno nesreće radi spašavanja ugroženih ljudskih života, ako time ne ugrožava svoj život. (2) Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora propisuje Vlada.

Glava IV.

PLOVIDBA I PELJARENJE

1. Plovidba

Članak 64.

(1) Zapovjednik broda, članovi posade broda, osoba koja upravlja brodicom ili jahtom i članovi

posade brodice ili jahte moraju u plovidbi primjenjivati propisana pravila plovidbe, te propisane

signale i oznake sukladno odredbama ovoga Zakonika i podzakonskih propisa donesenim na

temelju ovoga Zakonika kojima se uređuje sigurna i uredna plovidba.

(2) Zapovjednik broda, članovi posade broda, osoba koja upravlja brodicom ili jahtom i

članovi posade brodice ili jahte moraju prilikom plovidbe unutarnjim morskim vodama i

teritorijalnim morem Republike Hrvatske poštovati međunarodne propise i standarde i

hrvatske propise o zaštiti od onečišćenja mora i zraka s pomorskih objekata i onečišćenja

prouzročenog potapanjem s pomorskih objekata.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se na zapovjednika i članove posade pomorskih

objekata hrvatske državne pripadnosti neovisno o području plovidbe.

(4) Zapovjednik pomorskog objekta iz stavka 2. ovoga članka koji onečisti more ili primijeti

onečišćenje mora dužan je bez odgađanja izvijestiti Ministarstvo.

(5) Po dojavi o onečišćenju mora, Ministarstvo je dužno istražiti sve okolnosti zbog kojih je

došlo do onečišćenja, provesti postupak radi utvrđivanja počinitelja, te prema okolnostima

slučaja pokrenuti prekršajni postupak i/ili podnijeti kaznenu prijavu sukladno Kaznenom zakonu.

(6) Potanje propise o zaštiti od onečišćenja morskog okoliša s pomorskih objekata, te provođenju istraga onečišćenja mora donosi ministar.

(7) Ministar će uz suglasnost s ministrom nadležnim za poslove zaštite okoliša donijeti propis o upravljanju i nadzoru vodenog balasta.

Članak 65.

(1) Oštećeni, nasukani ili potopljeni plovni objekti koji ometaju ili ugrožavaju sigurnost plovidbe ili znače opasnost od onečišćenja moraju se po nalogu nadležne ustrojbene jedinice Ministarstva bez odlaganja ukloniti s plovnog puta. (2) Zabranjeno je na plovni put baciti predmete ili tvari koje mogu omesti ili ugroziti sigurnost plovidbe ili onečistiti more.

Članak 66.

(1) Plovni objekt koji dolazi iz inozemstva ne smije prometovati s drugim brodovima, tijelima, organizacijama i osobama na obali prije nego što od nadležne ustrojbene jedinice Ministarstva dobije odobrenje za slobodan promet s obalom. (2) Strani brod, strani ratni brod i strana jahta dužni su viti zastavu svoje državne pripadnosti i zastavu Republike Hrvatske dok se nalaze u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, osim dok su u neškodljivom prolazu.

Članak 67.

Strani plovni objekt u raspremi može boraviti u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske uz uvjete koje odredi ministar.

2. Peljarenje

Članak 68.

(1) Peljarenje je vođenje plovnog objekta od stručnih osoba (peljara) i davanje stručnih savjeta zapovjedniku plovnog objekta, radi sigurne plovidbe u lukama, tjesnacima

i drugim područjima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske. (2) Peljarenje može biti lučko i obalno.

(3) Lučko peljarenje je peljarenje plovnog objekta u

području luke do određene granice, a obalno u dijelu unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske do granice lučkog peljarenja.

Članak 69.

(1) Poslove peljarenja u unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru Republike Hrvatske ne mogu bez posebnog odobrenja Ministarstva obavljati strane pravne osobe. (2) Odobrenje će se izdati samo ako peljarenje ne može ili ne želi obaviti domaća pravna osoba. (3) Protiv rješenja Ministarstva kojim se daje ili uskraćuje odobrenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 70.

(1) Zapovjednik broda dužan je zatražiti usluge peljarenja kada je ono obvezno. (2) Obveznom peljarenju ne podliježu: a) hrvatski ratni brodovi, hrvatski javni brodovi, brodovi koji služe za održavanje plovnih putova i objekata sigurnosti plovidbe na tim putovima, vodonosci, hrvatski putnički brodovi koji plove na redovnoj liniji, b) brodovi čija je bruto tonaža manja od 500, c) jahte čija je bruto tonaža manja od 1000. (3) Iznimno, ministar može osloboditi obveznog lučkog

peljarenja pojedini brod ili jahtu, osim brodova koji prevoze opasne ili štetne tvari, čija je bruto tonaža manja od 2000 za određeno razdoblje i na određenom lučkom području, pod uvjetom da je zapovjednik položio poseban ispit. (4) Iznimno od odredbe stavka 2. točke b) ovoga članka nadležna ustrojbena jedinica Ministarstva može za pojedine vrste brodova čija je bruto tonaža manja od 500 odrediti da podliježu obveznom lučkom peljarenju. (5) Peljarenje može obavljati samo trgovačko društvo koje za obavljanje ovih poslova dobije odobrenje Ministarstva.

(6) Ukoliko se utvrdi da trgovačko društvo koje obavlja djelatnost peljarenja na temelju

odobrenja Ministarstva, ne zadovoljava uvjete na temelju kojih mu je izdano odobrenje, ili se

utvrdi koja druga nepravilnost u radu trgovačkog društva, Ministarstvo mu može oduzeti

odobrenje.

(7) Obvezno peljarenje, njegove granice, vrijeme i mjesto ukrcavanja i iskrcavanja peljara

određuje, za lučko peljarenje, lučka kapetanija, a za obalno peljarenje ministar.

(8) Uvjete koje mora zadovoljavati brod i zapovjednik kako bi mogao biti oslobođen obveznog

peljarenja, te sadržaj ispita iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar.

(9) Uvjete na temelju kojih se izdaje odobrenje za obavljanje peljarenja, uvjete i način

oduzimanja odobrenja, stručnu spremu, ovlaštenja i druge uvjete i obveze koji mora

ispunjavati peljar, obrazac, način i uvjete izdavanja iskaznice peljara, uvjete koje mora

ispunjavati trgovačko društvo koje obavlja poslove peljarenja, način obilježavanja peljarskih

brodova i brodica i pozivnih znakova za peljarenje, kao i uvjeti i način obavljanja peljarenja, te

prava i obveze peljara propisuje ministar.

Članak 71.

Neobvezno peljarenje traje dok ga ne otkaže peljareni plovni objekt ili dok on ne uđe u područje obveznog peljarenja, a peljar nije ovlašten obavljati takvo peljarenje.

Članak 72.

(1) Peljarenjem se može koristiti svaki plovni objekt uz jednake uvjete. (2) U pogledu korištenja usluga peljarenja i plaćanja naknade za te usluge strani su plovni objekti izjednačeni s hrvatskim plovnim objektima, uz uvjet uzajamnosti.

(3) Najvišu dopuštenu visinu naknade za usluge peljarenja posebnim propisom utvrđuje ministar.

Članak 73.

(1) Peljarenje plovnog objekta, bez obzira je li obvezno ili nije, ne oslobađa zapovjednika broda dužnosti upravljanja plovidbom i manevriranjem plovnim objektom te odgovornosti koje iz toga nastaju. (2) Brodar plovnog objekta koji se koristi uslugama peljara odgovara za radnje i propuste peljara jednako kao i za radnje i propuste člana posade svog broda.

Članak 74.

(1) Za naknadu štete što je peljar prouzroči brodaru plovnog objekta koji se koristi uslugama peljarenja odgovara trgovačko društvo u kojem je peljar zaposlen u trenutku prouzročenja štete, do visine osnovne naknade predviđene tarifom za obavljenu uslugu peljarenja pomnožene faktorom 300 ako se dokaže da je šteta nastala krivnjom peljara. (2) Ugovor o ograničenju odgovornosti trgovačkog društva koje obavlja obvezno peljarenje, sklopljen protivno odredbi stavka 1. ovoga članka prije prouzročenja štete brodaru, nema pravni učinak. (3) Ugovor o ograničenju odgovornosti trgovačkog društva obvezanog na naknadu štete prouzročene obavljanjem

peljarenja koje nije obvezno, a koji je sklopljen prije prouzročenja štete na svotu manju od svote iz stavka 1. ovoga članka, nema pravni učinak.

Članak 75.

(1) Ako se prema ovom Zakoniku može tražiti naknada štete neposredno od peljara koji je prouzročio štetu, odredba članka 74. stavka 1. ovoga Zakonika primjenjuje se i na peljara, osim ako je peljar štetu prouzročio namjerno. (2) Odgovornost peljara, zajedno s odgovornošću trgovačkog društva u kojem je peljar zaposlen, odnosno zajedno s odgovornošću druge pravne osobe čiji je peljar radnik, ne

može prijeći granice odgovornosti iz članka 74. ovoga Zakonika, osim ako se dokaže da je peljar štetu prouzročio namjerno.

Glava IV.a

NADZOR I UPRAVLJANJE POMORSKIM PROMETOM

Članak 75.a

(1) Nadzor i upravljanje pomorskim prometom provodi se u cilju povećanja sigurnosti pomorske

plovidbe, učinkovitosti pomorskog prometa i zaštite morskog okoliša.

(2) Nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTMIS) je:

1. prikupljanja podataka o pomorskim objektima i pomorskom prometu,

2. davanje podataka pomorskim objektima,

3. davanje plovidbenih savjeta i podrške u plovidbi pomorskim objektima,

4. organizacija plovidbe i upravljanje pomorskim prometom.

(3) Nadzor i upravljanje pomorskim prometom iz stavka 2. ovoga članka provodi se kroz

suradnju nadležnih službi Ministarstva i lučkih kapetanija s pomorskim objektima koji plove ili

se nalaze u području nadzora i upravljanja.

(4) Područje nadzora i upravljanja pomorskim prometom obuhvaća unutarnje morske vode,

teritorijalno more i zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske.

Članak 75.b

(1) Poslove nadzora i upravljanja pomorskim prometom iz članka 75.a ovoga Zakonika obavlja

služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom Ministarstva i lučkih kapetanija u suradnji s

lučkim upravama, trgovačkim društvom Plovput i Hrvatskim hidrografskim institutom.

(2) Služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom iz stavka 1. ovoga članka u obavljanju

poslova iz svoje nadležnosti može zatražiti suradnju i potporu Obalne straže Republike Hrvatske,

policije, i drugih tijela operativnog nadzora.

(3) Nadležnost, ustrojstvo, poslove, način rada službe nadzora i upravljanja pomorskim

prometom, te način rada i suradnje s drugim tijelima i službama iz stavka 1. i 2. ovoga članka

propisuju se posebnim propisom.

Članak 75.c

Pomorski objekti koji plove ili se nalaze u području nadzora i upravljanja iz članka 75.a stavka 4.

ovoga Zakonika dužni su:

1) postupati prema pravilima plovidbe propisane međunarodnim ugovorima, ovim Zakonikom i

propisima donesenim na temelju ovoga Zakonika,

2) dostavljati podatke službi nadzora i upravljanja pomorskim prometom;

3) postupati po nalogu službe nadzora i upravljanja pomorskim prometom.

Glava V.

BROD

1. Utvrđivanje sposobnosti broda za plovidbu

Članak 76.

(1) Brod je sposoban za plovidbu u određenim kategorijama plovidbe i za određenu namjenu ako udovoljava odredbama ovoga Zakonika, propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika i Tehničkim pravilima u svezi sa: 1) sigurnošću ljudskih života, broda i imovine, 2) sustavom upravljanja sigurnošću kompanije i broda, 3) sigurnosnom zaštitom, 4) sprječavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i smećem, 5) sprječavanjem onečišćavanja zraka, 6) zaštitom pomorskog okoliša od bioinvazivnih vrsta u

balastnim vodama, 7) zaštitom morskog okoliša od štetnog djelovanja sustava protiv obraštanja trupa, 8) zaštitom na radu, smještajem posade i drugih osoba zaposlenih na brodu, 9) uvjetima za prijevoz putnika, 10) sigurnošću uređaja za rukovanje teretom. (2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka brod je sposoban za plovidbu i: 1) ako je na njemu ukrcan barem najmanji propisani broj članova posade s odgovarajućim svjedodžbama o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti koji brod mora imati za sigurnu plovidbu, 2) ako je smještaj i broj ukrcanih putnika u skladu sa:

– propisima kojima se uređuje prijevoz putnika, – odredbama i uvjetima navedenim u brodskim ispravama, zapisima i knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji, 3) ako je teret na brodu ukrcan, složen, raspoređen i osiguran u skladu sa: – propisima kojima se uređuju uvjeti prijevoza tereta, – odredbama i uvjetima navedenim u brodskim ispravama, zapisima i knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji broda; 4) ako su na brodu osigurani propisani uvjeti pružanja medicinske skrbi i ako brod ima i propisno vodi brodsku ljekarnu. (3) Kategoriju plovidbe pomorskih brodova propisuje ministar.

(4) Minimalne uvjete koje mora zadovoljavati brod, oprema i uređaji, radi pružanja odgovarajuće medicinske skrbi članovima posade, te opremu i obavezni sadržaj brodske ljekarne kao i očevidnike o sadržaju brodske ljekarne i

način njihovog vođenja propisat će ministar nadležan za poslove zdravstva uz suglasnost ministra.

Članak 77.

(1) Sposobnost za plovidbu, prema odredbama članka 76. stavka 1. ovoga Zakonika, utvrđuje priznata organizacija obavljanjem tehničkog nadzora i posvjedočuje izdavanjem odgovarajućih brodskih isprava, zapisa i knjiga u skladu s odredbama Tehničkih pravila i drugih propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika.

(2) Tehnička pravila donosi ministar.

(3) Zahtjeve za pomorsku opremu kojom se opremaju brodovi hrvatske državne pripadnosti, uvjete za stavljanje takve opreme na tržište u Republici Hrvatskoj, kao i uvjete koje moraju ispunjavati imenovana tijela za statutarnu certifikaciju pomorske opreme, te način i postupak imenovanja propisuje ministar.

(4) Uvjete koje moraju ispunjavati priznate organizacije, te način i postupak ovlašćivanja propisat će ministar.

(5) Sposobnost broda za plovidbu prema odredbama članka 76. ovoga Zakonika provjerava se inspekcijskim nadzorom.

Članak 78.

(1) Tehnički nadzor obuhvaća: 1) odobrenje tehničke dokumentacije na temelju koje se brod gradi ili preinačuje, 2) tipno ili pojedinačno odobrenje strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brod, 3) nadzor nad izradbom materijala, strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brod u radionicama proizvođača, 4) odobrenje proizvođača i uslužnih tvrtki, 5) nadzor nad gradnjom trupa i ugradnjom strojeva, uređaja i opreme u brodogradilištu, 6) ocjenjivanje sustava upravljanja sigurnošću kompanije i

broda, 7) verifikaciju sigurnosne zaštite broda, 8) preglede, ocjene i verifikacije postojećih brodova. (2) Tehnički nadzor, na temelju zahtjeva kompanije ili graditelja za brod u gradnji obavlja priznata organizacija odnosno ovlaštena organizacija za sigurnosnu zaštitu brodova a tehnički nadzor pomorske opreme sukladno stavku 1. točkama 2., 3. i 4. ovoga članka obavlja imenovano tijelo za certifikaciju pomorske opreme.

(3) Ugovorom o prijenosu ovlaštenja između Ministarstva i priznate organizacije odnosno imenovanog tijela za certifikaciju pomorske opreme utvrđuje se opseg, uvjeti,

prava i obveze iz ovlaštenja, odnosno imenovanja za obavljanje tehničkog nadzora i izdavanje brodskih isprava, zapisa i knjiga.

Članak 79.

Pregledi, ocjene i verifikacije (u daljnjem tekstu: pregled) postojećih brodova mogu biti: osnovni, redoviti i izvanredni.

Članak 80.

Osnovni pregled je obvezan pregled kojem podliježe postojeći brod prije početka korištenja broda prigodom: 1) upisa u upisnik brodova, 2) izmjene namjene, granica plovidbe ili drugih svojstava broda na koje se odnose odredbe Tehničkih pravila.

Članak 81.

Redoviti pregledi su obvezni pregledi kojima podliježe postojeći brod u vremenskim razmacima propisanim Tehničkim pravilima.

Članak 82.

Izvanredni pregled jest obvezan pregled kojem podliježe postojeći brod: – nakon što pretrpi nesreću ili se utvrde nedostaci koji mogu utjecati na sposobnost broda za plovidbu, – prigodom popravaka ili obnove dijelova broda, – prilikom odgode redovitih pregleda u skladu s odredbama

Tehničkih pravila, – kad je brod u raspremi dulje od jedne godine, – prigodom privremene promjene namjene ili područja plovidbe, – kad to za određeni brod zahtijevaju odredbe Tehničkih pravila, kao dodatak redovitim pregledima.

Članak 83.

(1) Pregled broda radi utvrđivanja njegove sposobnosti za obavljanje pokusne plovidbe je obvezan pregled kojemu podliježe brod prije polaska na pokusnu plovidbu. (2) Opseg pregleda treba biti takav da se sa sigurnošću

može utvrditi da brod udovoljava posebnim uvjetima propisanim za obavljanje pokusne plovidbe. (3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na brod koji za vrijeme pokusne plovidbe vije zastavu Republike Hrvatske ili vije zastavu druge države ako se pokusna plovidba obavlja u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske. (4) Uvjete i način obavljanja pokusne plovidbe osim uvjeta propisanih Tehničkim pravilima propisuje ministar.

Članak 84.

Opseg i način obavljanja osnovnog pregleda i pregleda radi utvrđivanja sposobnosti za obavljanje pokusne plovidbe

kao i vrsta, učestalost, opseg, način obavljanja i mogućnost odgode redovitih pregleda propisani su Tehničkim pravilima.

Članak 85.

Stanje broda i njegove opreme kompanija treba održavati tako da brod u svakom smislu ostane sposoban za plovidbu bez opasnosti za brod, osobe na brodu, teret i okoliš.

Članak 86.

Poslije završetka nadzora nad gradnjom ili preinakom broda, ili bilo kojeg pregleda broda, ne smiju se bez prethodne suglasnosti priznate organizacije obavljati bilo kakve promjene ili preinake konstrukcije broda, strojnog uređaja, opreme ili drugih dijelova na koje se odnose zahtjevi Tehničkih pravila.

Članak 87.

(1) Ministarstvo može na temelju prijedloga priznate organizacije, brod novoga tipa, brod koji redovito ne obavlja međunarodna putovanja ili brod koji plovi u zaštićenim područjima, a na koji se primjenjuju odredbe međunarodnih ugovora, osloboditi udovoljavanja tim odredbama u slučajevima i uz uvjete predviđene tim ugovorima, ako utvrdi da je brod sposoban za plovidbu u uvjetima oslobađanja. (2) Ministarstvo može na temelju prijedloga priznate organizacije, brod na koji se ne primjenjuju odredbe međunarodnih ugovora osloboditi udovoljavanja odredbi

Tehničkih pravila u slučajevima i uz uvjete predviđene tim pravilima, ako utvrdi da je brod sposoban za plovidbu u uvjetima oslobađanja.

Članak 88.

Ako brod koji nije putnički udovoljava zahtjevu Tehničkih pravila za prijevoz putnika u posebnim uvjetima u granicama unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, priznata organizacija može isti utvrditi sposobnim za privremeni prijevoz putnika u navedenim uvjetima i granicama.

2. Baždarenje brodova

Članak 89.

Baždarenje broda obavlja se radi utvrđivanja tonaže broda.

Članak 90.

Baždarenje brodova obavlja priznata organizacija prema Tehničkim pravilima.

Članak 91.

Baždarenju podliježu: 1) svaki brod koji se upisuje u hrvatski upisnik brodova, 2) strani brod koji u hrvatskoj luci podliježe plaćanju

naknade čija se visina utvrđuje prema tonaži ako je

baždarena prema pravilima čije se odredbe bitno razlikuju od odredbi Tehničkih pravila.

Članak 92.

Baždarenje broda obavlja se prije njegova upisa u upisnik brodova.

Članak 93.

(1) Ponovno baždarenje broda obavlja se: 1) ako su poslije baždarenja broda nastale promjene u rasporedu, konstrukciji, kapacitetu, uporabi prostora,

broju putnika koji je dopušten da se prevozi brodom, dodijeljenom nadvođu ili dopuštenom gazu broda, zbog kojih se na brodu mijenja njegova tonaža, 2) ako se posumnja u pravilnost već obavljenog baždarenja, 3) ako se brod unutarnje plovidbe upisuje u upisnik pomorskih brodova. (2) U slučaju ponovnog baždarenja, prema odredbi stavka 1. točke 1) ovoga članka, ovisno o obavljenim preinakama broda, ponovno baždarenje mora se obaviti u cijelosti ili djelomično.

3. Brodske isprave, zapisi i knjige

Članak 94.

(1) Brodske isprave, zapisi i knjige koje brodovi moraju imati, služe kao dokaz o identitetu, sposobnosti za plovidbu i ostalim svojstvima broda. (2) U brodske zapise i knjige, koje brodovi moraju voditi, unose se podaci o važnijim događajima na brodu i obavljenim radnjama na brodu.

Članak 95.

(1) Brodske isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

(2) Brodske isprave, zapisi i knjige izdane na temelju odredbi međunarodnih ugovora moraju uključivati i prijevod na engleskom jeziku, ako se to traži odredbama tih ugovora.

Članak 96.

Brodske isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju se nalaziti na brodu i uvijek biti dostupne u svrhu provjere.

Članak 97.

(1) Brodu upisanom u upisnik pomorskih trgovačkih brodova, upisnik pomorskih ribarskih brodova i upisnik

pomorskih javnih brodova, izdaje se upisni list. (2) Upisnim listom dokazuje se hrvatska državna pripadnost broda uz naznaku da brod ima pravo i dužnost vijati zastavu

Republike Hrvatske, njegova namjena i područje plovidbe.

(3) Upisni list sadrži sve upise iz uloška glavne knjige upisnika broda u koji je brod upisan. (4) U slučaju nepodudaranja sadržaja upisnog lista sa sadržajem upisnika brodova u pogledu upisanih prava na brodu važi ono što je upisano u upisniku brodova. (5) Upisni list izdaje lučka kapetanija koja je upisala brod u upisnik.

Članak 98.

(1) Lučka kapetanija koja je izdala upisni list dužna je, po službenoj dužnosti, upise iz članka 97. ovoga Zakonika unijeti u upisni list broda.

(2) Kad se brodu promijeni ime, luka upisa, tonaža, vrsta pogona, znak raspoznavanja, namjena ili područje plovidbe, mora mu se zamijeniti i upisni list.

Članak 99.

(1) Privremeni upisni list izdaje se brodu nabavljenom u inozemstvu koji još nema upisni list te brodu koji je u inozemstvu, a izgubljen mu je upisni list. (2) Brod koji još nije upisan u hrvatski upisnik brodova stječe privremenim upisnim listom hrvatsku državnu pripadnost i pravo i dužnost vijati zastavu Republike Hrvatske. (3) Privremeni upisni list važi najdulje tri mjeseca od njegova izdavanja, ali njegovo važenje prestaje i prije i to u trenutku kad brod stigne u prvu hrvatsku luku. (4) Privremeni upisni list izdaje nadležna lučka kapetanija ili diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske.

Članak 100.

Pored upisnog ili privremenoga upisnog lista brodovi upisani u hrvatski upisnik brodova, moraju imati: 1) isprave, zapise i knjige propisane posebnim propisom koji donosi ministar, 2) isprave, zapise i knjige propisane Tehničkim pravilima.

Članak 101.

Sadržaj, obrasce, način vođenja isprava, zapisa i knjiga, kao i oblik, rokovi valjanosti, mogućnosti produljenja valjanosti, prestanak valjanosti, suspenzija ili povlačenje isprava, zapisa i knjiga, propisat će se propisom iz članka 100. stavak 1. točka 1) ovoga Zakonika, odnosno Tehničkim pravilima.

Glava VI.

PLUTAJUĆI OBJEKT I NEPOMIČNI ODOBALNI OBJEKT

1. Utvrđivanje sposobnosti za uporabu plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta

Članak 102.

(1) Plutajući objekt i nepomični odobalni objekt je sposoban za uporabu ako udovoljava odredbama ovoga Zakonika i propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika i Tehničkim pravilima u svezi sa: 1) sigurnošću ljudskih života, objekta i imovine,

2) sprječavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i smećem, 3) sprječavanjem onečišćavanja zraka, 4) zaštitom morskog okoliša od štetnog djelovanja sustava protiv obraštanja trupa, 5) zaštitom na radu, smještajem posade i drugih osoba na objektu, 6) sigurnošću uređaja za rukovanje teretom. (2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka plutajući i nepomični odobalni objekt je sposoban za uporabu: 1) ako ima barem najmanji propisan broj članova posade koji objekt mora imati za sigurnu uporabu, 2) da je smještaj i broj drugih osoba na objektu u skladu sa odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima,

knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji, 3) ako je teret na objektu složen, raspoređen i osiguran u skladu s odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima, knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji objekta, 4) ako je sigurno privezan, usidren, položen na morsko dno, odnosno djelomično ili potpuno ukopan u morsko dno. (3) Ako se plutajući ili nepomični odobalni objekt postavlja ili upotrebljava u unutrašnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, pored uvjeta propisanih stavcima 1. i 2. ovog članka, mora zadovoljavati uvjete određene lokacijskom dozvolom, odnosno detaljnim planom uređenja. (4) Ministar će propisati najmanji broj i stručnu

osposobljenost stručnih radnika na plutajućim i nepomičnim odobalnim objektima.

Članak 103.

Glede utvrđivanja sposobnosti za uporabu prema odredbama članka 102. točke 1) ovoga Zakonika na način primjeren za određenu lokaciju i određenu namjenu, primjenjuju se odredbe članka 77. – 82. i 84. – 86. ovoga Zakonika.

2. Baždarenje plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata

Članak 104.

(1) Glede baždarenja plutajućeg objekta na način

primjeren za određenu namjenu, primjenjuju se odredbe članaka 89. – 93. ovoga Zakonika. (2) Na nepomične odobalne objekte ne primjenjuju se odredbe u svezi s baždarenjem.

3. Isprave, zapisi i knjige plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta

Članak 105.

Glede isprava, zapisa i knjiga plutajućeg i nepomičnoga odobalnog objekta na način primjeren namjeni, primjenjuju se odredbe članka 94. – 101. ovoga Zakonika.

Članak 106.

(1) Nepomični odobalni i plutajući objekti koji se postavljaju u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, postavljaju se sukladno lokacijskoj dozvoli odnosno detaljnom planu uređenja. (2) U postupku izdavanja lokacijske dozvole ili drugog akta iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo je dužno pribaviti suglasnost lučke kapetanije glede sigurnosti plovidbe. (3) Ukoliko se objekt iz stavka 1. ovoga članka privezuje, sidri, polaže ili ukopava na području luke, pored suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka, potrebna je i suglasnost nadležne lučke uprave.

Članak 107.

(1) Plutajući i nepomični odobalni objekti upisuju se u upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata koje vodi lučka kapetanija za objekte koji se nalaze na njenom području. (2) U upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata u gradnji može se na zahtjev vlasnika objekta upisati objekt koji se gradi u hrvatskom brodogradilištu.

Članak 108.

Na upis plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta u upisnik plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakonika o upisu brodova, ako nije drugačije određeno.

Članak 109.

(1) Pored isprava iz članka 315. ovoga Zakonika, uz prijavu za prvi upis prilaže se odobrenje nadležnog tijela državne uprave i suglasnost nadležne lučke uprave iz članka 106. ovoga Zakonika. (2) Odobrenje i suglasnost iz stavka 1. ovoga članka

prilaže se i u slučaju svake promjene mjesta priveza, odnosno sidrenja objekta.

Članak 109.a

Oznaka plutajućeg objekta i nepomičnoga odobalnog objekta sastoji se od prva dva slova koja se uzimaju iz imena luke u kojoj je sjedište lučke kapetanije kod koje se objekt upisuje i broja koji označava redni broj u upisniku plutajućih objekata i nepomičnih odobalnih objekata.

Članak 110.

brisan

Glava VII.

BRODICA I JAHTA

1. Utvrđivanje sposobnosti za plovidbu brodice i jahte

Članak 111.

(1) Brodica ili jahta je sposobna za plovidbu u određenim područjima plovidbe i za određenu namjenu ako udovoljava odredbama ovoga Zakonika, propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika i Tehničkim pravilima u svezi sa: 1) sigurnošću ljudskih života, brodice ili jahte i imovine, 2) sprečavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i smećem,

3) zaštitom morskog okoliša od štetnog djelovanja sustava protiv obraštanja trupa, 4) zaštitom na radu, smještajem posade i putnika na jahti ili brodici, 5) sprječavanjem onečišćenja zraka, 6) uvjetima za prijevoz putnika, 7) sigurnošću uređaja za rukovanje teretom. (2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, brodica ili jahta je sposobna za plovidbu i: 1) ako brodicom ili jahtom upravlja osoba s odgovarajućom svjedodžbom, odnosno uvjerenjem o osposobljenosti, te ako ima najmanji propisan broj članova posade s odgovarajućim svjedodžbama, odnosno uvjerenjima o osposobljenosti koji brodica ili jahta mora imati za sigurnu plovidbu,

2) ako je smještaj i broj ukrcanih osoba u skladu s odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima, knjigama i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji brodice ili jahte, 3) ako je teret na brodici ukrcan, složen, raspoređen i osiguran u skladu s odredbama i uvjetima navedenim u ispravama, zapisima i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji brodice. (3) Minimalne uvjete koje mora zadovoljavati brodica ili jahta, njena oprema i uređaji, radi pružanja odgovarajuće medicinske skrbi članovima posade, te opremu i obavezni sadržaj brodske ljekarne za brodice ili jahte propisat će ministar nadležan za poslove zdravstva uz suglasnost ministra.

Članak 112.

(1) Sposobnost za plovidbu, prema odredbama članka 111. stavka 1. ovoga Zakonika, utvrđuje priznata organizacija, imenovano tijelo i lučka kapetanija obavljanjem tehničkog nadzora i posvjedočuje izdavanjem odgovarajućih isprava, zapisa i knjiga u skladu s odredbama Tehničkih pravila i drugih propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika.

(2) Tehnička pravila donosi ministar.

(3) Uvjete koje moraju ispunjavati brodice i jahte te osobe koje upravljaju brodicama i jahtama, uvjeti za plovidbu brodica i jahti, područja plovidbe, stavljanje na

tržište, uvjete koje moraju ispunjavati imenovana tijela te način i postupak imenovanja, propisuje ministar.

(4) Sposobnost za plovidbu brodice ili jahte prema odredbama članka 111. ovoga Zakonika provjerava se inspekcijskim nadzorom.

Članak 113.

(1) Pravna ili fizička osoba koja namjerava započeti gradnju brodice ili jahte dužna je prije početka gradnje brodice ili jahte podnijeti prijavu gradnje priznatoj organizaciji, imenovanom tijelu, odnosno nadležnoj lučkoj kapetaniji ili ispostavi koja je ovlaštena obavljati nadzor

nad gradnjom. (2) Tehnički nadzor za brodice za gospodarske i javne svrhe i jahte duljine veće od 24 m obuhvaća: 1) odobrenje tehničke dokumentacije na temelju koje se brodica/jahta gradi (ili preinačuje), 2) tipno ili pojedinačno odobrenje strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brodicu/jahtu, 3) nadzor nad izradbom materijala, strojeva, uređaja i opreme namijenjene za ugradnju u brodicu/jahtu u radionicama proizvođača, 4) odobrenje proizvođača i uslužnih tvrtki, 5) nadzor nad gradnjom trupa i ugradnjom strojeva, uređaja i opreme kod graditelja, 6) preglede postojećih brodica i jahti.

(3) Tehnički nadzor za brodice za sport i razonodu i jahte duljine do 24 m obuhvaća: 1) ocjenu sukladnosti brodice ili jahte za vrijeme gradnje kod graditelja, 2) preglede postojećih brodica i jahti. (4) Nadzor nad gradnjom za pomorske objekte iz stavka 2. ovoga članka obavlja priznata organizacija.

(5) Ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje za plovne objekte iz stavka 3. ovoga članka obavlja imenovano tijelo. (6) Ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje brodice za razonodu koja se gradi za vlastite potrebe, obavlja lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije. (7) Lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije može

ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje, ako isto ocijeni primjerenim, povjeriti imenovanom tijelu. (8) Ocjenu sukladnosti za vrijeme gradnje jahte koja se

gradi za vlastite potrebe obavlja imenovano tijelo.

(9) Preglede postojećih jahti obavlja priznata organizacija. (10) Preglede postojećih brodica obavlja lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije. (11) Ugovorom o prijenosu ovlaštenja između Ministarstva i priznate organizacije, odnosno ovlaštenog tijela sukladno posebnom propisu i međunarodno usvojenim normama utvrđuje se opseg, uvjeti i obveze iz ovlaštenja odnosno imenovanja za obavljanje tehničkog nadzora i izdavanje isprava, zapisa i knjiga.

Članak 114.

Pregledi brodica i jahti mogu biti: osnovni, redoviti i izvanredni.

Članak 115.

(1) Osnovni pregled je obvezan pregled kojem podliježe brodica i jahta prije početka korištenja brodice i jahte prigodom: 1) upisa u očevidnik brodica i upisnik jahti 2) izmjene namjene, granica plovidbe ili drugih svojstava brodice i jahte na koje se odnose odredbe Tehničkih pravila. (2) Osnovnim pregledom neće se provjeravati konstrukcija, uređaji i oprema brodice i jahte obuhvaćena ispravom o

tehničkom nadzoru za vrijeme gradnje izdanom od priznate organizacije ili imenovanog tijela.

Članak 116.

Redoviti pregledi su obvezni pregledi kojima podliježe postojeća brodica i jahta u vremenskim razmacima propisanim Tehničkim pravilima.

Članak 117.

(1) Izvanredni pregled jest obvezan pregled kojem podliježe postojeća brodica ili jahta: – nakon što pretrpi nesreću ili se utvrde nedostaci koji

mogu utjecati na sposobnost brodice ili jahte za plovidbu, – prigodom popravaka ili obnove dijelova brodice ili jahte, – prilikom odgode redovitih pregleda u skladu s odredbama Tehničkih pravila, – kad je brodica ili jahta u raspremi dulje od jedne godine, – prigodom privremene promjene namjene ili područja plovidbe. (2) Osoba koja upravlja brodicom ili jahtom koja je pretrpila pomorsku nesreću dužna je na propisan način i u propisanom roku prijaviti pomorsku nesreću lučkoj kapetaniji ili ispostavi lučke kapetanije.

2. Baždarenje brodice i jahte

Članak 118.

(1) Baždarenje brodice i jahte obavlja se radi utvrđivanja tonaže. (2) Baždarenje brodica i jahti obavlja se sukladno Tehničkim pravilima. (3) Baždarenje brodice ili jahte obavlja tijelo koje je ovlašteno obavljati osnovni pregled brodice ili jahte. (4) Brodice i jahte baždare se prije upisa u očevidnik brodica, odnosno upisnik jahti.

Članak 119.

(1) Ponovno baždarenje brodice i jahte obavlja se:

1) ako su poslije baždarenja brodice ili jahte nastale promjene u rasporedu, konstrukciji, kapacitetu, uporabi prostora, broju putnika koji je dopušten da se prevozi brodicom ili jahtom, dodijeljenom nadvođu ili dopuštenom gazu brodice, zbog kojih se na brodici/jahti mijenja njena tonaža, 2) ako se posumnja u pravilnost već obavljenog baždarenja. (2) U slučaju ponovnog baždarenja, prema odredbi stavka 1. točke 1) ovoga članka, ovisno o obavljenim preinakama brodice ili jahte, ponovno baždarenje mora se obaviti u cijelosti ili djelomično.

3. Isprave, zapisi i knjige brodice i jahte

Članak 120.

(1) Isprave, zapisi i knjige koje brodice i jahte moraju imati, služe kao dokaz o identitetu, sposobnosti za plovidbu i ostalim svojstvima. (2) Jahti upisanoj u upisnik jahti izdaje se upisni list. (3) Na oblik, sadržaj i način izdavanja upisnog lista i privremenoga upisnog lista na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 97. – 100. ovoga Zakonika.

Članak 121.

(1) Isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnom

pismu. (2) Isprave, zapisi i knjige koje se izdaju brodicama i jahtama u međunarodnoj plovidbi moraju uključivati i prijevod na engleski jezik.

Članak 122.

Isprave, zapisi i knjige propisane ovim Zakonikom moraju se nalaziti na brodici i jahti i uvijek biti dostupne u svrhu provjere.

Članak 123.

Način izdavanja, sadržaj i vrste isprava, zapisa i knjiga, osim onih propisanih Tehničkim pravilima, propisuje ministar.

Članak 124.

Isprava o sposobnosti brodice ili jahte za plovidbu koju izdaje strana država priznaje se uz uvjet uzajamnosti.

Glava VIII.

POSADA BRODA

1. Zajedničke odredbe

Članak 125.

(1) Posadu broda čine zapovjednik i druge osobe ukrcane za obavljanje poslova na brodu i upisane u popis posade. (2) Prilikom ukrcaja na brod u međunarodnoj plovidbi član posade broda mora imati zaključen ugovor o radu u pisanom obliku.

Članak 125. a

(1) Posredovanje pri zapošljavanju pomoraca na brodovima hrvatske i strane državne pripadnosti obavlja Hrvatski zavod za zapošljavanje.

(2) Posredovanje pri zapošljavanju pomoraca na brodovima hrvatske i strane državne pripadnosti mogu obavljati i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete propisane posebnim propisom i kojima je Ministarstvo izdalo dopusnicu.

(3) Uvjete koje moraju ispunjavati pravne osobe koje obavljaju posredovanje pri zapošljavanju pomoraca, kao i postupak i način njihovog ovlašćivanja te provođenje nadzora nad njihovim radom propisat će ministar uz suglasnost ministra nadležnog za rad, nakon savjetovanja s organizacijama koje predstavljaju brodare i pomorce.

Članak 126.

(1) U smislu odredaba članka 127., 128., 129. i 129.a ovoga Zakonika brod u međunarodnoj plovidbi je brod koji plovi iz hrvatske u stranu luku i obrnuto ili između stranih luka ili plovi na otvorenom moru ili u teritorijalnim vodama stranih država radi pružanja usluga vezanih uz djelatnosti na pučini kao što su istraživanje i iskorištavanje energenata i sl.

(2) Brod u međunarodnom pomorskom prometu koji obavlja prijevoz između hrvatskih i stranih luka unutar granica Jadranskog mora ne smatra se brodom u međunarodnoj plovidbi.

Članak 127.

(1) Poslodavac može s članom posade broda u međunarodnoj plovidbi sklopiti više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se zasniva radni odnos na istim poslovima za neprekinuto razdoblje dulje od razdoblja utvrđenog općim propisima o radu. (2) Članu posade broda hrvatske državne pripadnosti u međunarodnoj plovidbi može se isplaćivati plaća i druga primanja koja potražuje na temelju ugovora o radu i/ili kolektivnog ugovora za pomorce, ili izvan ugovorno u stranim sredstvima plaćanja.

Članak 128.

(1) Član posade broda u međunarodnoj plovidbi bez obzira na državnu pripadnost broda, koji u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište (rezident), jest obveznik poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema primicima ostvarenima po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi osim ako je plovio 183 dana ili više dana u godini za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak. Vrijeme od 183 dana ne mora biti povezano.

(2) Za postizanje potrebnih 183 dana iz stavka 1. ovoga članka za godinu za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak, član posade broda može pribrojiti i dane plovidbe

iz prethodne godine koje kao prekobrojne nije u prethodnoj godini uračunao u 183 dana iz stavka 1. ovoga članka, te:

– dane provedene na putu od mjesta prebivališta do mjesta ukrcaja na brod,

– dane potrebne za povratno putovanje,

– dane liječenja zbog bolesti ili povrede nastale na putu za ukrcaj, na brodu ili na povratku, i

– dane provedene na stručnoj izobrazbi u inozemstvu.

(3) Član posade broda iz stavka 1. ovoga članka nema obvezu obračuna i plaćanja predujma poreza na dohodak prema primicima ostvarenima po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi ostvarenima tijekom godine, a obvezan je podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak, sukladno odredbama propisa o porezu na dohodak, bez obzira na broj dana provedenih na brodu u međunarodnoj plovidbi.

(4) U godišnjoj prijavi poreza na dohodak, pored ostalih ostvarenih primitaka oporezivih porezom na dohodak u Republici Hrvatskoj, član posade broda iz stavka 1. ovoga članka posebno iskazuje i primitke ostvarene po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi oporezive porezom na dohodak, uključujući i pomorski dodatak bez obzira na to je

li svota pomorskog dodatka posebno iskazana od strane isplatitelja primitka ili nije.

(5) Uz godišnju prijavu poreza na dohodak član posade

broda iz stavka 1. ovoga članka dužan je priložiti izvadak iz pomorske knjižice, odnosno dozvole za ukrcanje, kao dokaz o broju dana provedenih na brodu u međunarodnoj plovidbi tijekom poreznog razdoblja, te obračunati svotu primitka na koji se ne plaća porez na dohodak – pomorskog dodatka za svaki dan proveden na brodu u međunarodnoj plovidbi tijekom tog razdoblja.

(6) Članu posade broda iz stavka 1. ovoga članka priznaju se, kao porezno priznati izdatak, i tijekom poreznog razdoblja uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja sukladno odredbama članka 129. ovoga Zakonika.

(7) Zbroj iznosa pomorskog dodatka obračunatog prema stavku 5. i iznosa uplaćenih doprinosa prema stavku 6. ovoga članka može iznositi najviše do iznosa ukupnih primitaka ostvarenih po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi prema stavku 4. ovoga članka. Razlika između primitaka umanjenih za pomorski dodatak i izdataka za doprinose jest dohodak od nesamostalnog rada prema kojemu se, ovisno o broju dana plovidbe sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka, utvrđuje ili se ne utvrđuje obveza poreza na dohodak.

(8) Na obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema primitku člana posade iz stavka 1. ovoga članka, te način utvrđivanja, rokove plaćanja, obračun

zatezne kamate ako se obveza ne uplati u propisanom roku, zastaru prava na utvrđivanje i naplatu poreza, povrat više uplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, vođenje drugostupanjskog i prekršajnog postupka te druga pitanja vezana uz porez na dohodak koja nisu uređena ovim Zakonikom primjenjuju se propisi koji uređuju oporezivanje dohotka kao i opći porezni propisi.

(9) Poslodavac nema obvezu obračunavanja niti plaćanja predujma poreza na dohodak prema plaći koju isplaćuje za rad članu posade broda u međunarodnoj plovidbi.

(10) Visinu pomorskog dodatka člana posade broda iz stavka 1. ovoga članka, način iskazivanja podataka o

oporezivim primicima i primicima na koje se ne plaća porez na dohodak (pomorski dodatak), te porezno priznatim izdacima i način dokazivanja broja dana u plovidbi, propisuje ministar nadležan za poslove financija, uz prethodno mišljenje ministra.

Članak 129.

(1) Član posade broda u međunarodnoj plovidbi, bez obzira na državnu pripadnost broda, obvezno je osigurana osoba u obveznom mirovinskom osiguranju ako u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište (rezident), a u obveznom zdravstvenom osiguranju te zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ako u

Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili odobreni stalni boravak, ako međudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije uređeno.

2) Prijavu i odjavu na obvezno mirovinsko i obvezno

zdravstveno osiguranje člana posade broda iz stavka 1. ovoga članka čiji je poslodavac, brodar ili kompanija domaća pravna osoba podnosi poslodavac, brodar ili kompanija.

(3) Prijavu i odjavu na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje člana posade broda iz stavka 1. ovoga članka čiji je poslodavac brodar i kompanija strana pravna osoba podnosi nadležna lučka kapetanija.

(4) Lučka kapetanija neće izvršiti prijavu iz stavka 3. ovoga članka ako član posade iz stavka 1. ovoga članka podnese lučkoj kapetaniji dokaz da je obvezno osiguran kod

stranog nositelja socijalnog osiguranja države s kojom Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju.

(5) Posrednik pri zapošljavanju pomoraca iz stavka 2. članka 125. a ovoga Zakonika, kao i pomorac koji se samostalno zapošljava kod stranog poslodavca ili se zapošljava kod stranog poslodavca putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dužan je podnijeti nadležnoj lučkoj kapetaniji sve podatke potrebne za podnošenje prijave i odjave na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje.

(6) Početkom osiguranja člana posade broda iz stavka 1.

ovoga članka smatra se dan ukrcaja na brod, a prestankom osiguranja dan iskrcaja s broda, prema evidenciji iz pomorske knjižice.

(7) Postupak i način prijave iz stavka 3. ovoga članka koju provodi lučka kapetanija, kao i uvjete, sadržaj i način podnošenja podataka potrebnih za prijavu i odjavu iz stavka 5. ovoga članka propisat će ministar.

(8) Član posade broda iz stavka 1. ovoga članka obveznik je doprinosa i plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja prema mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa koju propisuje i objavljuje ministar. Visina mjesečne osnovice za obračun doprinosa utvrđuje se prema plaći koju

bi član posade broda ostvario za iste odnosno slične poslove na brodu u nacionalnoj plovidbi.

(9) Obvezu te vrstu doprinosa i mjesečne iznose doprinosa za uplatu utvrđuje

Porezna uprava rješenjem na način uređen propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, a na obvezu plaćanja doprinosa te obračun zatezne kamate ako se obveza ne uplati u propisanom roku, zastaru prava na utvrđivanje i naplatu doprinosa, povrat više uplaćenih doprinosa ili doprinosa plaćenih bez pravne osnove, vođenje drugostupanjskog i prekršajnog postupka te druga pitanja vezana uz doprinose koja nisu uređena ovim Zakonikom primjenjuju se propisi

koji uređuju doprinose za obvezna osiguranja kao i opći porezni propisi.

(10) Poslodavac nije obvezan obračunavati niti plaćati

doprinose prema plaći koju isplaćuje za rad članu posade broda iz stavka 1. ovoga članka niti prema propisanoj osnovici iz stavka 8. ovoga Zakonika.

Članak 130.

(1) Za obavljanje poslova kojima se osigurava plovidba brod mora imati propisani broj članova posade s odgovarajućim valjanim svjedodžbama o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti. (2) Najmanji broj članova posade potreban za sigurnu plovidbu koji moraju imati brodovi hrvatske državne pripadnosti propisat će ministar.

Članak 131.

(1) Član posade broda hrvatske trgovačke mornarice koji obavlja poslove kojima se osigurava plovidba može biti osoba koja ima odgovarajuću životnu dob, koja je stekla odgovarajuće zvanje i koja za obavljanje poslova tog zvanja na brodu ima odgovarajuću svjedodžbu o osposobljenosti, te vježbenik palube ili stroja. (2) Zvanja članova posade brodova hrvatske trgovačke mornarice stječu se položenim odgovarajućim ispitom za određeno zvanje. (3) Osim svjedodžbi o osposobljenosti, za obavljanje poslova odgovarajućeg zvanja iz stavka 1. ovoga članka,

članovi posade mogu stjecati i svjedodžbe o dopunskoj osposobljenosti. (4) Svjedodžbe o dopunskoj osposobljenosti iz stavka 3. ovoga članka stječu se redovitom naobrazbom ili položenim odgovarajućim ispitom. (5) Svjedodžbu o osposobljenosti za obavljanje poslova na brodu može se izdati samo osobi koja je tjelesno i duševno sposobna obavljati poslove na brodu, te nije ovisna o opojnim drogama i alkoholu, što se utvrđuje liječničkim pregledom i provjerava periodičnim liječničkim pregledom. (6) Način, uvjeti, opseg i sadržaj utvrđivanja zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih objekata utvrđuje ministar nadležan za poslove zdravstva uz suglasnost ministra.

Članak 132.

(1) Izobrazbu pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. ovoga Zakonika obavljaju pomorska učilišta na temelju rješenja o povjeravanju izobrazbe koje izdaje Ministarstvo. (2) Obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. ovoga Zakonika obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva. (3) Ukoliko se utvrdi da pomorsko učilište ne zadovoljava uvjete na temelju kojih mu je izdano rješenje o povjeravanju izobrazbe ili suglasnost za obrazovanje

pomoraca ili se utvrdi bilo koja druga nepravilnost u radu pomorskog učilišta, može mu se oduzeti rješenje o povjeravanju izobrazbe ili suglasnost na ovlaštenje za

obrazovanje pomoraca i prije isteka njihove valjanosti.

(4) Uvjete i način stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti pomoraca i uvjete za povjeravanje izobrazbe ili izdavanja suglasnosti pomorskim učilištima za obrazovanje pomoraca, kao i visinu naknade za odobrenje održavanja izobrazbe pomoraca propisuje ministar.

Članak 133.

Zapovjednik i član posade mora obavljati poslove na brodu, brodici ili jahti, u skladu sa svojim dužnostima propisanim ovim Zakonikom, drugim propisima i pravilima navigacije, te drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakonika iz područja sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života na moru i zaštite morskog okoliša.

Članak 134.

(1) Zapovjednik, član posade broda, jahte ili brodice ne smije biti pod utjecajem alkohola i/ili opojnih druga i/ili drugih tvari koje mijenjaju stanje svijesti, bolestan ili premoren. (2) Zapovjednik, član posade broda, jahte ili brodice ne smije tijekom obavljanja dužnosti na brodu, brodici ili jahti imati više od 0,5 g/kg alkohola u krvi. (3) Ako inspektor sigurnosti plovidbe lučke kapetanije i druga osoba ovlaštena za nadzor sigurnosti plovidbe utvrdi da su nastupile okolnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka,

kao mjeru opreza, naložit će zapovjedniku broda, jahte, odnosno voditelju brodice da člana posade broda, jahte ili brodice odmah udalji iz službe na rok ne dulji od 8 dana. (4) Ako je utvrđeno da je pod utjecajem alkohola ili opojnih droga ili drugih tvari koje mijenjaju stanje svijesti, bolestan ili premoren zapovjednik broda, jahte ili voditelj brodice, inspektor ili druga osoba ovlaštena za nadzor sigurnosti plovidbe, kao mjeru opreza, odmah će udaljiti iz službe zapovjednika broda ili jahte, odnosno voditelja brodice na rok ne dulji od 8 dana i o tome će izvijestiti brodara, odnosno vlasnika brodice. (5) Ako zbog udaljenja iz službe zapovjednika ili člana posade brod, brodica ili jahta ne udovoljavaju uvjetima o najmanjem broju članova posade za sigurnu plovidbu

inspektor sigurnosti plovidbe ili druga ovlaštena osoba će zabraniti isplovljenje broda. (6) Odredbe stavka 1. – 5. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na članove posade svih drugih pomorskih objekata i peljara.

Članak 135.

(1) Član posade za vrijeme obavljanja straže ne smije napustiti mjesto i prostoriju u kojoj se obavlja straža bez odobrenja dežurnog časnika. (2) Časnik straže za trajanja straže ne smije napustiti svoje mjesto na straži bez odobrenja zapovjednika. (3) Način obavljanja poslova iz članka 133. ovoga Zakonika

te uvjete, način i druga pitanja u svezi s održavanjem straže članova posade na brodovima propisuje ministar.

Članak 136.

(1) U predjelima gustog prometa, u uvjetima ograničene vidljivosti i u svima ostalim opasnim plovidbenim okolnostima kad se rabi uređaj za automatsko kormilarenje, treba postojati izravna mogućnost da dežurni časnik i kormilar preuzmu kormilarenje broda. (2) Prebacivanje od automatskog na ručno kormilarenje i obratno treba obaviti osobno dežurni časnik straže na mostu.

Članak 137.

(1) Za zapovjednika i člana posade na brodu može se

ukrcati samo osoba koja ima pomorsku knjižicu ili odobrenje za ukrcavanje. (2) Pomorska knjižica jest isprava kojom se dokazuje zdravstvena sposobnost, svojstvo u kojemu je član posade ukrcan na brod te trajanje plovidbene službe. (3) Pomorska knjižica i odobrenje za ukrcavanje jesu osobne isprave osobe kojoj su izdane. (4) Pomorska knjižica izdana od nadležne lučke kapetanije, služi i kao putna isprava (putovnica) i ovlašćuje osobu da bude član posade broda koji plovi u inozemstvo te da putuje u inozemstvo radi ukrcavanja na brod ili da se nakon iskrcavanja s broda u inozemstvu vrati u Republiku Hrvatsku. (5) Uvjete, način izdavanja, sadržaj, obrasce i nadležnost

lučkih kapetanija za izdavanje pomorskih knjižica i odobrenja za ukrcavanje propisuje ministar.

Članak 138.

Ako član posade broda za trajanja, odnosno nakon prestanka službe na brodu bude iskrcan s broda izvan njegove luke ukrcavanja, brodar mu je dužan osigurati povratak u mjesto njegova prebivališta; ako to brodar ne učini, povratno putovanje u njegovo prebivalište dužno je osigurati diplomatsko, odnosno konzularno predstavništvo Republike Hrvatske na teret brodara broda s kojeg je takav član posade iskrcan.

Članak 139.

(1) Troškove povratnog putovanja člana posade broda snosi brodar. (2) Brodar ima pravo regresa za naplatu svih troškova povratnoga putovanja od člana posade broda koji se bez odobrenja iskrcao s broda i time svojom krivnjom doveo do prestanka zaposlenja ili koji se iskrcao s broda zbog ozljede ili oboljenja koje je sebi prouzročio namjerno ili grubom nepažnjom. (3) Troškovi povratnog putovanja člana posade broda obuhvaćaju troškove za smještaj, hranu i prijevoz člana posade od trenutka njegova iskrcavanja s broda do trenutka njegova povratka u mjesto njegova prebivališta.

Članak 140.

(1) Povratno putovanje smatra se osiguranim i ako je članu posade broda osiguran odgovarajući posao na brodu koji plovi u luku njegova ukrcavanja. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka članu posade pripada naknada za poslove koje je obavljao na brodu.

Članak 141.

Odredbe članka 137., 138., 139. i 140. ovoga Zakonika primjenjuju se i na strance koji su članovi posade hrvatskog broda.

Članak 142.

U inozemnim lukama član posade broda koji je državljanin Republike Hrvatske može se, radi zaštite svojih prava i interesa iz radnog odnosa, obraćati diplomatskim ili konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske.

Članak 143.

(1) Član posade broda dužan je odmah obavijestiti zapovjednika broda, odnosno dežurnog časnika: 1) o svakom izvanrednom događaju koji bi mogao ugroziti sigurnost broda, putnika, drugih osoba ili tereta na brodu te onečistiti okoliš uljem, opasnim kemikalijama i štetnim

tvarima s broda, 2) kad, u plovidbi plovnim putevima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ustanovi da pojedini svjetionici i svjetla, te ostala pomagala za navigaciju ne rade, odnosno oznake ili plutače nisu na svome mjestu. (2) O neispravnostima iz stavka 1. točke 2) ovoga članka zapovjednik broda bez odgađanja dužan je obavijestiti nadležnu lučku kapetaniju. (3) U slučaju opasnosti, brodoloma ili druge nesreće članovi posade broda dužni su zalagati se za spašavanje broda, putnika, drugih osoba na brodu, te tereta kao i za zaštitu okoliša dok zapovjednik broda ne naredi da se brod napusti.

(4) Način obavljanja meteorološke službe na brodovima propisat će ministar.

Članak 144.

(1) Brodar je dužan članu posade nadoknaditi štetu prouzročenu stvarima namijenjenim za njegovu osobnu uporabu na brodu koje su mu uništene ili oštećene pri brodolomu ili drugoj nesreći broda. (2) Član posade koji je zaposlen kod brodara, u slučaju brodoloma, ima pravo na naknadu za svaki dan stvarnog trajanja nezaposlenosti, u visini plaće koju mu je trebalo isplatiti prema ugovoru, time da ukupni iznos naknade, koja

mu se ima isplatiti, ne može premašiti iznos dvomjesečne plaće. (3) U pogledu povratnog putovanja člana posade broda koji

je pretrpio brodolom primjenjuju se odredbe članka 138. – 141. ovoga Zakonika.

Članak 145.

(1) Za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade ili zbog narušenja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom na brodu, odgovara brodar ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. (2) Za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti brodar odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

(3) Za štetu iz stavka 1. ovoga članka koju član posade broda pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu uslijed nepostojanja uvjeta za siguran rad, brodar odgovara ako ne dokaže da je član posade broda štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (4) Za štete iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka solidarno odgovaraju brodar, poslovođa, kompanija i poslodavac.

2. Zapovjednik broda

Članak 146.

(1) Posadom i svim drugim osobama na brodu zapovijeda zapovjednik broda.

(2) Zapovjednik broda mora biti državljanin Republike Hrvatske. (3) Zapovjednika broda imenuje i razrješava dužnosti kompanija. (4) U slučaju smrti, spriječenosti ili odsutnosti zapovjednika broda zamjenjuje, sa svim njegovim ovlaštenjima, prvi časnik palube, odnosno drugi neposredno niži časnik palube koji je državljanin Republike Hrvatske. (5) Odredba stavka 2. ovog članka ne odnosi se na jahtu stranog vlasnika upisanu u hrvatski upisnik brodova.

Članak 147.

(1) Zapovjednik broda odgovoran je za sigurnost broda i

red na brodu i, u granicama određenim ovim Zakonikom i drugim propisima, ima javna ovlaštenja na brodu i zastupa kompaniju. (2) Ako je zapovjednik strane jahte upisane u hrvatski upisnik jahti strana fizička osoba, javna ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka ima član posade ako je državljanin Republike Hrvatske ili ima boravište na području Republike Hrvatske.

Članak 148.

(1) Zapovjednik broda dužan je brinuti se o opskrbi broda, o brodskoj administraciji, o njegovu održavanju, o

održavanju i ispravnom stanju trupa broda, strojeva, uređaja i opreme, pomorskim navigacijskim kartama i publikacijama, o sigurnosti brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje putnika, opasnog i ostalog tereta, o

pravilnom ukrcavanju, slaganju, prijevozu i iskrcavanju

opasnog i ostalog tereta, o pravilnom ukrcavanju, smještaju i iskrcavanju putnika i o izvršavanju svih zadataka u vezi s procesom rada. (2) Zapovjednik broda dužan je u propisanim rokovima obavljati vježbe s brodicama i ostalim sredstvima za spašavanje te uređajima za otkrivanje, sprječavanje i gašenje požara. (3) Zapovjednik broda dužan je za plovidbe biti na brodu. (4) Zapovjednik broda dužan je prije polaska na put provjeriti ispravnost broda i količinu zaliha koja mu omogućuje da obavi određeno putovanje i osigurati da se sve propisane isprave i knjige, ažurirane pomorske navigacijske karte i publikacije te članovi posade nalaze na brodu, a pri prijevozu putnika – osobito utvrditi jesu li poduzete sve mjere za sigurnost putnika.

Članak 149.

(1) Zapovjednik broda, odnosno časnik palube u smjeni koji upravlja vođenjem broda dužan je poduzimati sve mjere potrebne za sigurnost broda i plovidbe. (2) Zapovjednik broda dužan je osobno upravljati brodom kad god to zahtijeva sigurnost broda, a osobito kad brod ulazi u luku, kanal ili rijeku ili kad izlazi iz njih te za ograničene vidljivosti. (3) Prisutnost peljara na brodu ne oslobađa zapovjednika broda odgovornosti za upravljanje brodom.

Članak 150.

(1) Ako nastupe događaji koji brod ili osobe na njemu dovedu u opasnost, zapovjednik broda dužan je poduzeti sve mjere za spašavanje osoba i otklanjanje opasnosti za brod i stvari na brodu te za zaštitu okoliša. (2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka potrebno da se žrtvuje brod ili ošteti teret ili druge stvari na brodu, zapovjednik broda dužan je žrtvovati ili oštetiti teret, druge stvari ili brodske uređaje ili opremu koji nisu nužni za plovidbu, ili dijelove broda čije je žrtvovanje ili oštećenje manje štetno za brodara i osobe zainteresirane za teret na brodu.

Članak 151.

(1) Ako su u slučaju opasnosti za brod sve mjere poduzete za spašavanje broda ostale bez uspjeha, i ako je propast broda neizbježna, zapovjednik broda dužan je prije svega poduzeti mjere potrebne za spašavanje putnika i drugih osoba na brodu, ukloniti brod prije potonuća s plovnog puta na unutarnjim morskim vodama, ako je to moguće, te narediti da se brod napusti. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka zapovjednik broda dužan je poduzeti i sve mjere potrebne za spašavanje brodskog dnevnika, a ako okolnosti slučaja dopuštaju – i mjere za spašavanje drugih brodskih knjiga, brodskih

isprava, pomorskih karata dotičnog putovanja i brodske blagajne. (3) Zapovjednik broda smije napustiti brod tek pošto je, u

granicama stvarne mogućnosti, poduzeo sve mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Članak 152.

(1) Ako na brodu nastupi događaj koji ugrožava sigurnost broda ili plovidbe, ili ako se desi izvanredni događaj brodu, putnicima, drugim osobama, teretu ili stvarima na brodu, ili ako se opazi onečišćenje uljem, opasnim kemikalijama i štetnim tvarima na plovnom putu, zapovjednik broda dužan je opis tog događaja, odnosno bilješku o opaženom onečišćenju na plovnom putu odmah unijeti u brodski dnevnik, a najkasnije u roku od 24 sata. (2) Zapovjednik broda dužan je o događaju iz stavka 1.

ovoga članka, odmah nakon dolaska, a najkasnije za 24 sata, podnijeti izvještaj lučkoj kapetaniji zajedno s izvatkom iz brodskog dnevnika. (3) Ako je događaj iz stavka 1. ovoga članka nastupio za plovidbe, zapovjednik je broda dužan izvještaj o događaju, zajedno s izvatkom iz brodskog dnevnika, podnijeti u roku iz stavka 2. ovoga članka lučkoj kapetaniji u luci u koju brod najprije uplovi odnosno diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske ako se brod nalazi u inozemstvu. (4) Zapovjednik broda mora unijeti u brodski dnevnik rođenje i smrt osobe na brodu, naznačujući mjesto ili zemljopisnu poziciju broda i vrijeme rođenja, odnosno smrti te primiti izjavu posljednje volje i to primanje unijeti u brodski dnevnik, navodeći vrijeme kada je primio izjavu

posljednje volje. (5) Zapovjednik broda dužan je o činjenici rođenja i smrti te o primanju izjave posljednje volje sastaviti zapisnik na propisani način i dostaviti ga nadležnom tijelu u prvoj domaćoj luci u koju stigne, a u inozemstvu – najbližem diplomatskom, odnosno konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske. (6) Postupke u slučaju rođenja ili smrti, nalaska napuštenoga novorođenog djeteta, primanja izjave posljednje volje i postupke s imovinom umrlih osoba na brodu propisat će ministar.

Članak 153.

(1) Zapovjednik broda dužan je preko radiotelekomunikacija odaslati obavijest o bilo kojoj neposrednoj opasnosti za sigurnost plovidbe na koju naiđe, a osobito ako opazi promjene na plovnom putu iz članka 143. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika, naiđe na onečišćavanje uljem, opasnim kemikalijama i štetnim tvarima, opasan led, opasnu oluju ili na bilo koju drugu neposrednu opasnost za plovidbu, ili na tropsku oluju, na temperaturu zraka ispod ledišta praćenu vjetrovima olujne snage koji uzrokuju veliko nagomilavanje leda na nadgrađima, ili na vjetar snage 10 ili više bofora po Beaufortovoj ljestvici, a za koji nije bilo primljeno upozorenje o oluji. (2) Zapovjednik broda dužan je bilješku o danoj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka unijeti u brodski dnevnik.

Članak 154.

(1) Ako se brodu dogodi nesreća ili se otkrije

nedostatak koji utječe na: 1) sigurnost, sigurnosnu zaštitu broda ili učinkovitost, odnosno potpunost sredstava za spašavanje ili druge opreme, 2) cjelovitost broda ili učinkovitost, odnosno potpunost opreme za zaštitu okoliša od onečišćavanja uljem, opasnim kemikalijama i štetnim tekućim tvarima, zapovjednik ili kompanija mora što je prije moguće izvijestiti priznatu organizaciju koja će pokrenuti postupak utvrđivanja da li je potreban odgovarajući pregled broda. (2) Ako se brod nalazi u luci druge države ugovornice odgovarajuće međunarodne konvencije, zapovjednik ili kompanija će također odmah izvijestiti odgovarajuća tijela pomorske uprave države u čijoj se luci brod nalazi.

(3) Zapovjednik ili kompanija mora najbržom telekomunikacijskom vezom izvijestiti pomorsku upravu najbliže obalne države o događajima u svezi s ispuštanjem ili mogućim ispuštanjem ulja, štetnih tekućih tvari ili štetnih upakiranih tvari.

Članak 155.

(1) U slučaju neposredne opasnosti od rata, zapovjednik broda dužan je poduzeti sve mjere opreznosti koje se pokažu potrebnima, osobito kako bi sačuvao brod, posadu, putnike, teret i ostalu imovinu te brodske isprave i knjige. (2) Ako nastupi ratno stanje između Republike Hrvatske i druge države, zapovjednik broda dužan je poduzeti potrebne

mjere kako bi od neprijatelja sačuvao brod, ljude, teret i ostalu imovinu te brodske isprave i knjige. (3) Ako se brod, u slučaju nastupanja ratnog stanja između drugih država u kojem je Republika Hrvatska neutralna, nađe u luci jedne od zaraćenih država ili je na putu za luku zaraćene države, ili mora proći kroz unutarnje morske vode ili teritorijalno more zaraćene države, zapovjednik je broda dužan zatražiti upute od brodara; a ako to nije moguće – od nadležnih tijela Republike Hrvatske.

Članak 156.

(1) Zapovjednik broda, kao zastupnik brodara, ovlašten

je u njegovo ime i za njegov račun u mjestu izvan sjedišta brodara sklapati ugovore o spašavanju i pravne poslove potrebne za izvršenje putovanja i u mjestu izvan sjedišta brodara u kojem nema ovlaštenog predstavnika brodara sklapati ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima, osim brodarskog ugovora na vrijeme za cijeli brod. (2) Zapovjednik broda ovlašten je kao zastupnik brodara pokretati pred stranim sudskim i upravnim tijelima postupak radi zaštite brodarovih prava i interesa u poslovima iz stavka 1. ovoga članka i u tom postupku poduzimati procesne radnje. (3) Ako brodar ograniči ovlaštenje zapovjednika, to ograničenje nema pravni učinak prema trećim osobama koje za nj nisu znale niti su prema okolnostima mogle znati.

Članak 157.

(1) Zapovjednik broda ovlašten je i dužan svim osobama na brodu izdavati naredbe kojima se osigurava brod i njegova plovidba i održavanje reda na brodu te nadzirati izvršenje izdanih naredaba. (2) Radi održavanja reda i sigurnosti na brodu zapovjednik broda može držati na brodu potrebno vatreno oružje, dok članovi posade broda ne smiju na brodu imati oružje.

Članak 158.

(1) Zapovjednik broda ima pravo za vrijeme plovidbe ograničiti slobodu kretanja na brodu svakoj osobi koja teže

ugrozi sigurnost broda, članova posade, putnika i drugih osoba, stvari na brodu i okoliš onečišćenjem uljem, opasnim kemikalijama ili štetnim tvarima. (2) Sloboda kretanja može se ograničiti samo ako je to nužno radi sigurnosti putnika i drugih osoba i stvari na brodu ili radi zaštite broda, ili zaštite okoliša, i može za stranog državljanina trajati najdulje do dolaska broda u prvu luku u koju brod uplovi, a za državljanina Republike Hrvatske – najkasnije do dolaska broda u prvu hrvatsku luku. (3) Mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka unose se u brodski dnevnik s obrazloženjem.

Članak 159.

Zapovjednik broda ima pravo člana posade broda koji narušava sigurnost plovidbe udaljiti s posla, a prema potrebi, iskrcati ga s broda i vratiti u zemlju.

Članak 160.

(1) Zapovjednik broda ima pravo, u slučaju nužde i dok ona traje, smanjiti svim osobama na brodu obrok hrane i vode radi racionalnog korištenja postojećih zaliha hrane i vode na brodu. (2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka unose se u brodski dnevnik s obrazloženjem.

Članak 161.

(1) Ako za putovanja član posade broda, putnik ili druga osoba na brodu izvrše kazneno djelo, zapovjednik broda dužan je poduzeti, prema okolnostima, mjere potrebne da se spriječi ili ublaži nastupanje štetnih posljedica tog djela i da se izvršitelj pozove na odgovornost. (2) Ako postoji opasnost da izvršitelj djelo ponovi ili da pobjegne, zapovjednik broda naredit će da se: izvršitelju kaznenog djela ograniči sloboda kretanja na brodu ili da se liši slobode; ispitivanjem izvršitelja, svjedoka, očevidaca i oštećenika utvrde sve okolnosti pod kojima je djelo izvršeno i posljedice koje su nastupile; o svakom

saslušanju sastavi zapisnik; kao dokazi uzmu na čuvanje predmeti na kojima ili kojima je kazneno djelo izvršeno, odnosno na kojima su tragovi izvršenog djela vidljivi te da se poduzmu druge mjere radi utvrđivanja okolnosti pod

kojima je kazneno djelo izvršeno.

(3) Ako se brod nalazi u inozemstvu, zapovjednik broda dužan je o izvršenom kaznenom djelu podnijeti izvještaj diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u državi u čiju luku brod uplovi. Zapovjednik broda dužan je s izvršiteljem kaznenog djela postupiti prema uputama diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske. (4) Nakon dolaska u hrvatsku luku u koju brod najprije uplovi, zapovjednik broda dužan je izvršitelja kaznenog djela predati tijelu unutarnjih poslova u toj luci s pisanim izvješćem o izvršenom kaznenom djelu i zapisnicima i predmetima iz stavka 2. ovoga članka. (5) Mjere iz stavka 2. i 4. ovoga članka unose se u brodski dnevnik s obrazloženjem.

Članak 162.

(1) Ako bilo koji član posade broda samovoljno napusti brod u luci, zapovjednik broda dužan je to napuštanje broda prijaviti lučkoj kapetaniji. (2) Zapovjednik broda dužan je sastaviti zapisnik i utvrditi koje su stvari i isprave člana posade koji je samovoljno napustio brod ostale na brodu. Zapisnik se sastavlja u prisutnosti dvojice svjedoka, a potpisuju ga zapovjednik broda i svjedoci. (3) Bilješku o samovoljnom napuštanju broda i o stvarima člana posade koje su ostale na brodu i njihovoj predaji nadležnom hrvatskom tijelu zapovjednik broda dužan je

unijeti u brodski dnevnik. (4) Tijelo koje u luci primi osobne stvari i isprave člana posade koji je samovoljno napustio brod predat će ih njegovoj užoj obitelji ili roditeljima, a ako njih nema osobi koju odredi nadležno tijelo starateljstva.

Članak 163.

(1) Smatra se da je član posade samovoljno napustio brod ako se nije vratio na brod do odlaska broda iz luke. (2) Ako je član posade bio spriječen da se vrati na brod do odlaska broda iz luke, smatra se da je samovoljno napustio brod ako se u roku od tri dana, od dana kad je smetnja bila

otklonjena, nije prijavio tijelu iz članka 162. stavka 1. ovoga Zakonika.

Članak 164.

Za suđenje u svim sporovima između člana posade broda i brodara, ili poslovođe ili kompanije, te zapovjednika i brodara, ili poslovođe ili kompanije nadležni su trgovački sudovi nadležni za pomorske sporove.

Glava IX.

INSPEKCIJSKI NADZOR

Članak 165.

(1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika i propisa u području sigurnosti plovidbe i zaštite pomorskog okoliša donesenih na temelju ovoga Zakonika obavljaju inspektori sigurnosti plovidbe Ministarstva i lučkih kapetanija. (2) Poslove inspekcije sigurnosti plovidbe mogu obavljati i stručni djelatnici Ministarstva i lučke kapetanije, te ovlašteni službenici službe nadzora i upravljanja pomorskim prometom u okviru posebnog ovlaštenja kojeg daje ministar.

3) Određene poslove inspekcije sigurnosti plovidbe mogu obavljati i policijski službenici, te ovlaštene osobe Obalne straže u okviru posebnog ovlaštenja kojeg daje ministar. (4) Stručnu spremu, ispite i ostale posebne uvjete koje mora ispunjavati inspektor sigurnosti plovidbe, kao i obrazac iskaznice inspektora sigurnosti plovidbe odnosno ovlašteni službenici iz stavka 2. i 3. ovoga članka propisat će ministar. (5) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi članaka 76. stavka 4. i 111. stavak 4. provodi farmaceutska inspekcija.

(6) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi članka 125.a ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega provode Inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva i Državni inspektorat.

Članak 166.

(1) Inspekcijski poslovi koji se odnose na obavljanje nadzora nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika o sigurnosti plovidbe obuhvaćaju osobito obavljanje inspekcijskog nadzora nad: 1) stranim brodovima u hrvatskim lukama, 2) hrvatskim pomorskim objektima u pogledu njihove sposobnosti za plovidbu ili uporabu,

3) provođenjem međunarodnog režima luka u skladu s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske u pogledu operativnih i drugih obala, lukobrana, potrebnih dubina, uređaja, postrojenja i drugih objekata namijenjenih za sidrenje, zaštitu brodova, ukrcavanje i iskrcavanje putnika i stvari, kao i opremljenosti uređajima namijenjenim za prihvat zauljenih voda, uljnih ostataka i smeća sa broda te ostataka i mješavina koje sadrže ostatke štetnih tekućih tvari, fekalija, tvari koje uništavaju ozon i uređaja za prihvat opreme koja sadrži takve tvari kada je uklonjena sa brodova, 4) održavanjem i obilježavanjem plovnih putova u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama i objekata za sigurnost plovidbe na tim plovnim putovima,

5) obavljanjem radioslužbe koja služi sigurnosti plovidbe i zaštiti ljudskog života na moru te njenim uređajima i opremom kao i održavanjem sredstava i radom tih službi,

6) plovidbom i peljarenjem,

7) gradnjom u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama ili na njihovim obalama u pogledu njihovoga utjecaja na sigurnost plovidbe, 8) prijevozom osoba i stvari u pogledu zaštite ljudskih života i imovine, 9) zaštitom mora od onečišćenja s plovnih objekata, 10) obavljanjem meteorološke službe na brodovima koja služi sigurnosti plovidbe, 11) uvjetima života i rada pomoraca na brodovima.

12) obavljanjem djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju pomoraca,

13) udovoljavanjem uvjeta za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta. (2) Odredba stavka 1. točke 3) ovoga članka ne odnosi se na vojne luke. (3) Način i postupke obavljanja inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrđuje ministar posebnim propisom.

Članak 167.

(1) Inspekcijski nadzor nad stranim brodovima u lukama Republike Hrvatske provodi se sukladno postupcima utvrđenim Pariškim memorandumom o suglasnosti o nadzoru države luke. (2) U obavljanju inspekcijskog nadzora nad stranim brodom prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika

provjerava se ima li brod važeće isprave u skladu s odredbama: 1) Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru, 2) Međunarodne konvencije o teretnim linijama, 3) Međunarodne konvencije o sprječavanju onečišćenja mora s brodova, 4) Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanju svjedodžbi i obavljanju straže pomoraca, 5) Međunarodne konvencije o minimalnim standardima na trgovačkim brodovima, 6) Konvencije o međunarodnim pravilima o izbjegavanju sudara na moru, 7) Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za

štetu zbog onečišćenja uljem, 8) Međunarodne konvencije o baždarenju brodova

9) Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem, 2001. (3) Ako državu čiju zastavu brod vije ne obvezuju konvencije navedene u stavku 2. ovoga članka, inspektor ispituje da li brod u pogledu konstrukcije, opreme, posade, vrste, količine i smještaja tereta, broja putnika te sveukupnog opterećenja, može sigurno obaviti namjeravano putovanje. (4) Pri ispitivanju sigurnosti plovidbe broda iz stavka 3. ovoga članka uzima se u obzir prvenstveno, ali ne isključivo, sadržaj konvencija navedenih u stavku 2. ovoga

članka. (5) Inspekcijskim nadzorom nad stranim brodom utvrđuje se udovoljava li posada i cjelokupno stanje broda, uključujući

strojarnicu, prostorije za smještaj posade, te higijenski

uvjeti na brodu pravilima i standardima utvrđenim međunarodnim konvencijama iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 168.

(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod nema važeće isprave iz članka 167. ovoga Zakonika, ili da položaj teretne linije, odnosno nadvođa ne odgovara podacima iz tih isprava, ili da brod nije krcan u skladu s dobivenom teretnom linijom, odnosno nadvođem, ili da teret nije pravilno raspoređen, zabranit će se brodu da isplovi iz luke sve dok ne bude mogao nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na brodu.

(2) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod zbog nedostataka onečišćuje okoliš uljem, opasnim kemikalijama ili štetnim tvarima, ili da su mu tankovi otpadnih voda puni, ili uređaji neispravni, zabranit će mu se da isplovi iz luke dok se ti nedostaci na njemu ne otklone. (3) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 167. ovoga Zakonika utvrdi da strani brod nema važeću ispravu kojom se dokazuje ispravnost brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta, ili ako se utvrdi da stanje tih uređaja nije u skladu s podacima iz te isprave, zabranit će se ukrcavanje i iskrcavanje tereta uređajima broda. (4) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrde nedostaci iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, o utvrđenom

stanju i poduzetim mjerama izvijestit će se putem diplomatskih, odnosno konzularnih tijela nadležno tijelo čiju zastavu brod vije i Međunarodna pomorska organizacija. (5) Pored mjera iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka mogu se poduzeti druge mjere predviđene Pariškim memorandumom o suglasnosti o nadzoru države luke. (6) Odredbe stavka 1. – 5. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na brodove čije države zastave odnosne konvencije ne obvezuju.

Članak 169.

(1) Ako se iz opravdanih razloga posumnja da stanje

stranog broda bitno ne odgovara podacima navedenima u ispravama iz članka 167. stavaka 1. i 2. ovoga Zakonika, ili da je strani brod ukrcao veći broj putnika od dopuštenog, ili da nema minimalan broj stručno osposobljenih članova posade, i da očito brod u takvu stanju, odnosno s tolikim brojem putnika ili takvim stanjem posade ne bi bio sposoban nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na brodu, zabranit će mu se da isplovi iz luke dok ne bude mogao nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na njemu. (2) Postupak inspekcijskog nadzora stranog broda iz stavka 1. ovoga članka, te mjere koje se poduzimaju prema stranom brodu, provodit će se sukladno odredbama Pariškog memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke.

Članak 170.

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora nad sposobnošću pomorskih objekata za plovidbu prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika provjerava se: 1) ima li pomorski objekt važeće propisane brodske isprave i knjige, 2) ima li brod potvrdu o odgovarajućem financijskom jamstvu iz članka 820. ovoga Zakonika, 3) jesu li na plovnom objektu od dana izdavanja, odnosno potvrđivanja isprava izdanih na temelju tehničkog nadzora nastale takve bitne promjene zbog kojih je očito da plovni objekt u takvu stanju nije sposoban ploviti bez opasnosti za osobe, teret na njemu i okoliš, 4) udovoljava li pomorski objekt uvjetima određenima u

članku 76., 102., odnosno 111. ovoga Zakonika, 5) je li na bokovima plovnog objekta obilježena propisana oznaka teretne linije, odnosno nadvođe, 6) uvježbanost posade u rukovanju brodicama i ostalim sredstvima za spašavanje i uređajima za otkrivanje, sprječavanje i gašenje požara. (2) Inspekcijski nadzor obuhvaća i provjeru ima li pomorski objekt važeći registar teretnog uređaja te odgovara li stanje uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta podacima iz registra teretnog uređaja.

Članak 171.

(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbama članaka 167. i 170. ovoga Zakonika utvrde nedostaci broda u pogledu njegove sposobnosti za plovidbu, naredit će se zapovjedniku broda da u određenom roku otkloni utvrđene nedostatke. (2) Ako se utvrđeni nedostaci ne otklone u određenom roku, ili ako su utvrđeni nedostaci takve naravi da ugrožavaju sigurnost broda, osoba i tereta na njemu te okoliša, ili ako su mu tankovi otpadnih voda puni, zabranit će se brodu daljnja plovidba dok se navedeni nedostaci ne otklone i oduzet će mu se isprava o sposobnosti za plovidbu. (3) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da prema odredbi članka 170. stavka 2. ovoga Zakonika brod nema važeći registar teretnog uređaja ili ako stanje tih

uređaja nije u skladu s registrom teretnog uređaja, zabranit će mu se da obavlja ukrcavanje, iskrcavanje ili prekrcavanje tereta vlastitim uređajima za obavljanje tih radnji. (4) Inspekcijski pregled iz članaka 170. i 171. ovoga Zakonika može se obaviti i izvan unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, ukoliko se ocijeni da postoji opravdana sumnja da stvarno stanje na brodu ne odgovara izdanim brodskim ispravama i knjigama ili da se do isteka valjanosti brodskih isprava i knjiga ne predviđa uplovljavanje broda u luke Republike Hrvatske. (5) U obavljanju inspekcijskog nadzora iz članaka 170. i 171. ovoga Zakonika inspektor sigurnosti plovidbe može od priznate organizacije zatražiti na uvid dokumentaciju o

postupku izdavanja svjedodžbi za brod koji se nadzire. (6) Ako zapovjednik ne postupi po nalogu inspektora iz stavka 2. i 3. ovoga članka, inspektor će nakon što rješenje postane ovršivo, pečaćenjem broda ili na drugi

pogodan način onemogućiti plovidbu, odnosno ukrcaj, iskrcaj

ili prekrcaj tereta vlastitim uređajima. (7) Odredbe članaka 170. i 171. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuju na druge plovne, te plutajuće i nepomične odobalne objekte.

Članak 172.

(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 3) ovoga Zakonika utvrdi da se u lukama otvorenima za međunarodni promet ne provodi režim koji je u skladu s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske ili posebnim propisima koji uređuju red u lukama ili da je stanje luka takvo da predstavlja

opasnost za sigurnost plovnih objekata, naredit će se trgovačkom društvu ili tijelu koje iskorištava luku da radi otklanjanja utvrđenih nedostataka, u određenom roku, poduzme odgovarajuće mjere ili obavi potrebne radove. (2) Ako mjere i radovi naređeni prema stavku 1. ovoga članka ne budu izvršeni u određenom roku, inspektor sigurnosti plovidbe može: 1) zabraniti pristajanje plovnih objekata određene veličine uz dio operativne ili druge obale za koji je utvrđen nedostatak dok ne bude omogućeno sigurno pristajanje takvih plovnih objekata, 2) zabraniti uporabu operativne ili druge obale ili njenog dijela, kao i sidrišta koje neposredno ugrožava sigurnost plovnih objekata, osoba i stvari prigodom ukrcavanja, iskrcavanja ili prekrcavanja, ili ako prijeti opasnost da

se zbog neispravnog uređaja onečisti okoliš, 3) zabraniti promet u luci i sidrištu sve dok je sigurnost plovidbe neposredno ugrožena zbog neodržavanja lučkih objekata u ispravnom stanju ili potrebnih dubina. (3) Ako nedostaci iz stavka 1. ovoga članka neposredno ugrožavaju ljudske živote, sigurnost plovidbe i zaštitu okoliša, inspektor može odmah poduzeti mjere iz stavka 2. točke 1), 2) i 3) ovoga članka.

(4) Odredbe ovoga članka Zakonika na odgovarajući se način primjenjuju i na luke otvorene za javni promet u nacionalnoj plovidbi i luke posebne namjene.

Članak 173.

(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 4) ovoga Zakonika utvrdi da je stanje plovnog puta ili objekta za sigurnost plovidbe na plovnom putu takvo da ugrožava sigurnost plovidbe, naredit će se: 1) trgovačkom društvu koje se brine o održavanju i obilježavanju plovnih putova da privremeno obilježi smetnje na plovnom putu, odnosno da je ukloni i da postavi ili aktivira signalne oznake i svjetla ako su uklonjena ili neispravna, 2) privremena zabrana plovidbe ako na plovnom putu nisu poduzele mjere za sigurnu plovidbu.

(2) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka utvrde i drugi nedostaci na plovnom putu koji mogu ugroziti sigurnost plovidbe, nalazi o tome s

primjedbama i prijedlogom mjera dostavit će se

Ministarstvu, trgovačkom društvu koje se brine o održavanju i obilježavanju plovnih putova i Hrvatskom hidrografskom institutu, radi poduzimanja odgovarajućih mjera. (3) Plovput i Hrvatski hidrografski institut dužni su dati na uvid Ministarstvu godišnje planove rada i godišnja izvješća o stanju sigurnosti plovidbe iz svoje nadležnosti.

Članak 174.

(1) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora prema odredbi članka 166. stavka 1. točke 5) ovoga Zakonika utvrdi da održavanje radiopostaja i obavljanje radioslužbe nije u skladu s propisima kojima se uređuje područje

telekomunikacija, naredit će se da se utvrđeni nedostaci otklone u određenom roku, odnosno da se zabrani rad radiopostaje. (2) Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka utvrde takvi nedostaci koji mogu ugroziti sigurnost plovidbe, izvještaj o utvrđenim nedostacima s prijedlozima za njihovo otklanjanje dostavit će se Ministarstvu.

Članak 175.

(1) Za sve objekte koji se grade na unutarnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru, odnosno na njihovim obalama nadležno tijelo je dužno u postupku izdavanja lokacijske

dozvole ishoditi suglasnost lučke kapetanije glede sigurnosti plovidbe. (2) Inspektor sigurnosti plovidbe će zabraniti uporabu, pristajanje, plovidbu i sidrenje na dijelu unutrašnjih morskih voda ili teritorijalnog mora i njegovim obalama ako utvrdi da je ugrožena sigurnost plovidbe. (3) Pod pojmom ugrožavanja sigurnosti plovidbe smatra se naročito promjena dubina mora, odnosno konfiguracija obale, otežavanje pristajanja i sidrenja plovila i sl., protivno ili bez suglasnosti lučke kapetanije iz stavka 1. ovoga članka. (4) O poduzetoj mjeri iz stavka 2. ovoga članka inspektor će izvijestiti građevnu inspekciju.

Članak 176.

(1) Ako inspektor sigurnosti plovidbe utvrdi da član posade nema ovlaštenja za obavljanje određenih poslova ili nema valjane isprave o ukrcaju, naredit će da se u određenom roku otkloni utvrđeni nedostatak. (2) Ako član posade iz stavka 1. ovoga članka ne otkloni utvrđeni nedostatak, inspektor sigurnosti plovidbe naredit će zapovjedniku broda da iskrca tog člana posade.

Članak 176.a

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora nad obavljanjem djelatnosti posredovanja pri

zapošljavanju pomoraca prema odredbi članka 125. a ovoga Zakonika provjerava se:

a) je li pravna osoba koja obavlja djelatnost posredovanja pri zapošljavanju pomoraca ima izdanu

dopusnicu; i

b) je li pravna osoba kojoj je izdana dopusnica za obavljanje poslova posredovanja pri

zapošljavanju pomoraca obavlja djelatnost sukladno odredbama posebnog propisa iz članka

125.a stavka 3. i izdanoj dopusnici.

(2) Inspekcijski nadzor sukladno odredbi stavka 1. točke a) ovoga članka provodi Državni

inspektorat, a inspekcijski nadzor sukladno odredbi stavka 1. točke b) ovoga članka provodi

inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva i Državni inspektorat.

Članak 176.b

(1) Ako u provedbi inspekcijskog nadzora iz članka 176.a ovoga Zakonika inspektor Državnog

inspektorata utvrdi da fizička ili pravna osoba obavlja djelatnost posredovanja pri zapošljavanju

pomoraca bez dopusnice Ministarstva, usmenim rješenjem će u zapisniku privremeno do

otklanjanja nedostatka, zabraniti obavljanje djelatnosti pravnoj ili fizičkoj osobi za koju utvrdi da

obavlja poslove u svezi sa posredovanjem pri zapošljavanju pomoraca.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem poslovnih prostorija,

opreme za rad ili na drugi pogodan način.

(3) Otpravak usmenog rješenja iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan otpremiti stranci u

pisanom obliku u roku od osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem.

(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj rješava Ministarstvo i

koja ne odgađa izvršenje rješenja.

(5) Ako inspekcija sigurnosti plovidbe ili Državni inspektorat utvrdi da pravna osoba obavlja

poslove u svezi sa posredovanjem pri zapošljavanju pomoraca protivno dopusnici Ministarstva

naložit će joj otklanjanje nedostataka ili nepravilnosti u određenom roku, koji ne može biti dulji

od petnaest dana, a ako nedostaci ili nepravilnosti ne budu otklonjeni u ostavljenom roku

predložit će Ministarstvu oduzimanje dopusnice.

(6) Inspekcija sigurnosti plovidbe i Državni

inspektorat će o svakom obavljenom nadzoru i poduzetim mjerama pisano izvijestiti Ministarstvo.

Članak 177.

Ako inspektor sigurnosti plovidbe utvrdi da je plovni objekt ukrcao veći broj osoba ili veću količinu tereta nego što je dozvoljeno, ili da je teret smješten tako da ugrožava sigurnost broda ili osoba na njemu, zabranit će mu isplovljavanje iz luke, odnosno daljnju plovidbu, dok ne ispravi utvrđeni nedostatak.

Članak 178.

(1) Protiv rješenja inspektora sigurnosti plovidbe može se izjaviti žalba.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka rješava Ministarstvo. (3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Dio četvrti

DRŽAVNA PRIPADNOST, IDENTIFIKACIJA, UPIS I BRISANJE BRODA

Glava I.

DRŽAVNA PRIPADNOST BRODA I IDENTIFIKACIJA BRODA

Članak 179.

(1) Hrvatsku državnu pripadnost stječe brod i jahta upisom u odgovarajući upisnik brodova ili upisnik jahti, odnosno izdavanjem privremenoga upisnog lista. (2) Nad brodom i jahtom hrvatske državne pripadnosti Republika Hrvatska ima pravo i dužnost obavljati nadzor nad upravnim, gospodarskim i tehničkim poslovima.

Članak 180.

(1) Brod i jahta koja je stekla hrvatsku državnu pripadnost ima pravo i dužnost vijati zastavu Republike Hrvatske. (2) Pravo i dužnost vijati zastavu iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na brod bez posade. (3) Brodice upisane u evidenciju (očevidnik) brodica na području Republike Hrvatske dužne su izvan granica unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske vijati zastavu Republike Hrvatske. (4) Način vijanja zastave i isticanja znakova na brodovima i jahtama propisat će ministar.

Članak 181.

Zastava Republike Hrvatske jest znak hrvatske državne pripadnosti broda.

Članak 182.

Zastava Republike Hrvatske na brodu ima oblik zastave Republike Hrvatske s tim da je odnos njezine širine prema duljini 1 : 1,5.

Članak 183.

(1) Brod, osim tehničkog plovnog objekta ili jahta upisana u hrvatski upisnik brodova ili jahti, odnosno brod

ili jahta kojoj je izdan privremeni upisni list mora imati ime, a ribarski brod mora imati i oznaku.

(2) Tehnički plovni objekt, plutajući objekt i

nepomični odobalni objekt upisan u odgovarajući hrvatski upisnik ili kojem je izdan privremeni upisni list mora imati oznaku, a pored oznake može imati i ime.

(3) Dva broda ili jahte ne mogu imati isto ime, a dva tehnička plovna objekta, dva plutajuća objekta, dvije brodice ili dva ribarska broda ne mogu imati istu oznaku.

(4) Način, uvjete i postupak određivanja i označavanja imena, oznaka i znakova raspoznavanja brodova, jahti, plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata, te vođenje evidencije o imenima i oznakama brodova, jahti, plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata donosi ministar.

Članak 184.

(1) Brod i jahta moraju nositi ime luke upisa. (2) Luka upisa jest luka na čijem je području sjedište lučke kapetanije Ministarstva (u daljnjem tekstu: lučka kapetanija) koja vodi upisnik u koji je brod ili jahta upisana.

Članak 185.

Brod, jahta i brodica koji imaju radiouređaj moraju imati pozivni znak prema propisima o međunarodnom radioprometu.

Članak 186.

Hrvatsku državnu pripadnost stječe brodica upisom u odgovarajući očevidnik brodica.

Glava II.

UPIS I BRISANJE BRODOVA I JAHTI

Članak 187.

1) U upisnik brodova može se upisati:

a) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu državljana

Republike Hrvatske,

b) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu državljana

države članice Europske unije ako je kompanija ili brodar broda

hrvatska pravna osoba,

c) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu pravne osobe

sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,

d) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu pravne osobe

sa sjedištem u državi članici Europske unije ako je kompanija ili

brodar broda pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,

e) brod koji je u cjelini ili djelomično u vlasništvu državljana

države članice Europske unije ili pravne osobe osnovane sukladno

propisima države članice Europske unije i sa sjedištem u državi

članici Europske unije, pod uvjetom da je brod upravljan iz

podružnice u Republici Hrvatskoj,

f) brod koji je u vlasništvu strane fizičke osobe sa sjedištem

izvan Republike Hrvatske ili izvan države članice Europske unije

ako je kompanija ili brodar broda pravna osoba sa sjedištem u

Republici Hrvatskoj,

g) brod koji je u vlasništvu strane pravne osobe sa sjedištem

izvan Republike Hrvatske ili izvan države članice Europske unije

ako je kompanija ili brodar broda pravna osoba sa sjedištem u

državi članici Europske unije, a ta kompanija ili brodar ima

podružnicu u Republici Hrvatskoj.

(2) U slučajevima iz točke b), d), f) i g) stavka 1. ovoga članka

sa zahtjevom kompanije ili brodara mora se suglasiti vlasnik

broda.

Članak 188.

(1) U upisnik jahti može se upisati:

a) jahta koja je u cjelini ili djelomično u vlasništvu domaće

fizičke ili pravne osobe,

b) jahta koja je u cjelini u vlasništvu strane fizičke ili pravne

osobe ako se jahta pretežno nalazi u Republici Hrvatskoj.

(2) Za upis broda i jahte u upisnik brodova ili upisnik jahti

plaća se naknada.

(3) Kriterije za određivanje i visinu naknade određuje ministar.

Članak 189.

(1) U upisnik brodova u gradnji mora se upisati brod u gradnji koji je u cjelini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe državljanina Republike Hrvatske s prebivalištem odnosno sjedištem u Republici Hrvatskoj. (2) U upisnik brodova u gradnji može se upisati brod u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe koji se gradi u

hrvatskom brodogradilištu. (3) U upisnik jahti u gradnji može se upisati jahta koja je u cjelini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe državljanina Republike Hrvatske s prebivalištem odnosno

sjedištem u Republici Hrvatskoj, odnosno jahta koja je u

vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe koja se gradi u hrvatskom brodogradilištu.

Članak 190.

(1) Ako postoje uvjeti iz članaka 187. ili 188. ovoga Zakonika, vlasnik brodice za prijevoz tereta može zatražiti da se brodica upiše u upisnik brodova, a vlasnik brodice za prijevoz putnika, odnosno brodice za šport i razonodu može zatražiti da se brodica upiše u upisnik jahti bez obzira je li udovoljava kriterijima po članku 5. stavku 1. točki 4), odnosno točki 20) ovoga Zakonika i tada se na nju u pogledu stvarnih prava primjenjuju odredbe ovoga Zakonika koje se

odnose na brodove i jahte. (2) U slučaju upisa brodice u upisnik brodova ili jahti prema članku 188. stavku 1. točka 2) ili članku 188. stavku 2. ovoga Zakonika, vlasnik brodice dužan je ovlastiti hrvatsku pravnu ili fizičku osobu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj da ga za odsutnosti iz Republike Hrvatske zastupa pred nadležnim hrvatskim tijelima. (3) O upisima iz stavka 1. ovoga članka nadležna lučka kapetanija vodit će posebnu evidenciju.

Članak 191.

(1) Ne može se upisati u hrvatski upisnik brodova brod koji je upisan u inozemni upisnik brodova.

(2) Ne može se upisati u upisnik jahti jahta koja je upisana u inozemni upisnik. (3) Ne može se upisati u hrvatski upisnik brodova brod koji je stariji od najviše dopuštene starosti za određene vrste brodova. (4) Najvišu dopuštenu starost za upis brodova u hrvatski upisnik brodova propisat će ministar.

Članak 192.

(1) Brod se briše iz upisnika brodova: 1) ako je propao ili se pretpostavlja da je propao, 2) ako više ne udovoljava uvjetima iz članaka 187. ili 188. ovoga Zakonika,

3) ako se povuče iz plovidbe, 4) ako se upiše u drugi hrvatski upisnik brodova, 5) ako to iznimno rješenjem dopusti Ministarstvo, 6) na zahtjev vlasnika broda, ako se ne radi o obveznom brisanju broda. (2) Pretpostavlja se da je brod propao ako su od primitka posljednje vijesti o brodu protekla tri mjeseca. U tom slučaju pretpostavlja se da je brod ili jahta propala onog dana kad su primljene posljednje raspoložive vijesti o njemu. (3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na brisanje broda u gradnji iz upisnika brodova u gradnji, te na brisanje jahti iz upisnika jahti, odnosno brisanje jahti u gradnji iz upisnika jahti u

gradnji. (4) Vlasnik broda, odnosno jahte dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka okolnosti iz stavka 1. točaka 1), 2) i 3)

ovoga članka podnijeti zahtjev lučkoj kapetaniji za

brisanje broda iz upisnika brodova, odnosno jahte iz upisnika jahti.

Članak 193.

(1) Ako je osnovana hipoteka na brodu, za brisanje broda iz upisnika brodova potreban je pristanak hipotekarnih vjerovnika. (2) Kada je brisanje broda iz upisnika obvezno prema ovom Zakoniku, osim u slučaju pristanka hipotekarnih vjerovnika, brisanje broda neće se obaviti prije isteka razumnog roka koji neće biti kraći od tri mjeseca nakon odgovarajuće obavijesti tim vjerovnicima.

(3) Odredbe ovoga članka primjenjuju se i na brodove u gradnji, jahte i jahte u gradnji. (4) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na brisanje iz upisnika brodova broda iz članka 192. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika.

Članak 194.

Odredbe članka 193. ovoga Zakonika ne primjenjuju se na prijenos prava vlasništva broda napuštanjem u korist osiguratelja.

Članak 195.

(1) Upisnici iz članka 196. ovoga Zakonika su javni. (2) Upisnici iz članka 196. ovoga Zakonika vode su u obliku javne knjige ili elektroničkog zapisa koji sadrži bazu podataka za cijelo područje Republike Hrvatske. (3) Svatko ima pravo razmatrati i prepisivati glavnu knjigu upisnika, zbirku isprava, imenik vlasnika brodova i imenik brodova i jahti. (4) Lučka kapetanija koja vodi upisnik dužna je osobi koja to zahtijeva, izdati potvrdu o stanju upisa u upisniku, te prijepis isprava koje se čuvaju u zbirci isprava, ako upisi u upisnik upućuju na te isprave. (5) Potvrde i prijepisi isprava iz stavka 4. ovoga članka imaju dokaznu snagu javnih isprava. (6) Tko se u pravnom prometu, postupajući savjesno, pouzda

u podatke upisane u upisnik brodova, ne snosi pravne posljedice koje iz toga proisteknu. (7) Način vođenja upisnika brodova, upisnika jahti, upisnika brodova u gradnji, upisnika jahti u gradnji, upisnika plutajućih objekata, upisnika nepomičnih odobalnih objekata, vođenja postupaka EOP upisa, podatke koji se unose u listove A, B i C glavne knjige upisnika, zbirkama isprava, pomoćnim knjigama koje se vode uz upisnike i obrascima tih isprava i knjiga, te nadležnosti lučkih kapetanija za upis, propisat će ministar.

Članak 196.

(1) Za pomorske brodove postoje sljedeći upisnici

brodova: – upisnik trgovačkih brodova, – upisnik ribarskih brodova,

– upisnik javnih brodova.

(2) Za brodove u gradnji postoji upisnik brodova u gradnji. (3) Za jahte postoji upisnik jahti. (4) Za jahte u gradnji postoji upisnik jahti u gradnji. (5) Za plutajuće objekte postoji upisnik plutajućih objekata a za plutajuće objekte u gradnji postoji upisnik plutajućih objekata u gradnji. (6) Za nepomične odobalne objekte postoji upisnik nepomičnih odobalnih objekata a za nepomične odobalne objekte u gradnji postoji upisnik nepomičnih odobalnih objekata u gradnji.

Članak 197.

Upisnici iz članka 196. ovoga Zakonika sastoje se od glavne knjige i zbirke isprava.

Članak 198.

(1) Glavna knjiga upisnika iz članka 196. ovoga Zakonika sastoji se od uložaka. (2) Uložak ima list A, list B i list C. (3) Iznimno, uložak glavne knjige upisnika javnih brodova imaju samo list A i list B. Svaki brod, odnosno jahta upisuje se u poseban uložak.

Članak 199.

U list A glavne knjige uloška upisnika pomorskog objekta upisuju se podaci o identitetu pomorskog objekta i njihove osnovne tehničke značajke.

Članak 200.

(1) U list B uloška glavne knjige pomorskog objekta upisuje se tvrtka, odnosno naziv i sjedište pravne osobe, odnosno ime i prebivalište fizičke osobe koja je vlasnik pomorskog objekta i osobna ograničenja vlasnika u vezi sa slobodnim raspolaganjem pomorskim objektom. (2) Ako brodar ili kompanija nije i vlasnik broda, u list B uloška glavne knjige iz stavka 1. ovoga članka mora se upisati i tvrtka, odnosno naziv i sjedište brodara i

kompanije pravne osobe, ili ime i prebivalište brodara i kompanije fizičke osobe. (3) U list B upisnika brodova u gradnji, odnosno jahte u gradnji mogu se, radi evidentiranja, upisati i tvrtka, odnosno naziv i sjedište, odnosno osobno ime i prebivalište brodara i naručitelja.

Članak 201.

U list C uloška glavne knjige upisnika upisuju se stvarna prava kojima je pomorski objekt ili njegov dio opterećen, te prava stečena na tim pravima, zakup broda, brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, pravo prvokupa,

te druga ograničenja raspolaganja pomorskim objektom kojima je podvrgnut vlasnik opterećenog pomorskog objekta, zabrane opterećivanja i otuđivanja te sve zabilježbe za koje nije izričito određeno da se upisuju u drugi list uloška.

Glava III.

UPIS I BRISANJE BRODICA

Članak 202.

(1) Brodica se upisuje u evidenciju brodica (očevidnik) koju vodi lučka kapetanija, odnosno ispostava lučke kapetanije na čijem je području prebivalište, odnosno sjedište fizičke ili pravne osobe vlasnika brodice. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka brodica se može upisati u očevidnik brodica lučke kapetanije, odnosno ispostave lučke kapetanije na čijem se području brodica stalno ili pretežno zadržava ili plovi.

(3) Način upisa brodica u evidenciju brodica, obrasce evidencije brodica, uvjete i način određivanja imena i oznaka brodica, te nadležnosti lučkih kapetanija za vođenje evidencije brodica propisuje ministar.

Članak 203.

(1) U očevidnik brodica upisuje se brodica koja je u cjelini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe s prebivalištem, odnosno sjedištem u Republici Hrvatskoj. (2) U očevidnik brodica može se upisati brodica koja je u cjelini ili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe ili državljanina Republike Hrvatske koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj ako brodica pretežno

boravi u moru Republike Hrvatske. (3) Za upis brodice iz stavaka 1. i 2. ovoga članka plaća se naknada. (4) Kriterije za određivanje i visinu naknade utvrđuje ministar.

Članak 204.

U očevidnik brodica ne može se upisati brodica koja je upisana u upisnik brodica strane države.

Članak 205.

Očevidnik brodica je javna knjiga, a izvod iz očevidnika brodica ima dokaznu snagu javne isprave.

Članak 206.

Brodica upisana u očevidnik brodica mora imati oznaku, a može imati i ime.

Članak 207.

(1) Brodica se briše iz očevidnika brodica: 1) ako propadne ili se pretpostavlja da je propala ili bude uništena, 2) ako više ne udovoljava uvjetima iz članka 203. ovoga

Zakonika, 3) ako se povuče iz plovidbe, 4) ako postane pripadnost broda ili drugoga plovnog objekta

ili se preinakom skrati na manje od tri metra,

5) ako se upiše u drugi hrvatski očevidnik brodica, 6) ako se upiše u hrvatski upisnik jahti. (2) Smatra se da je brodica propala ako je od primitka posljednje vijesti o brodici proteklo 3 mjeseca. U tom slučaju smatra se da je brodica propala sljedećeg dana nakon dobivene posljednje vijesti o njoj. (3) Vlasnik brodice dužan je u roku 15 dana od dana nastanka okolnosti navedene u stavku 1. točke 1) do 4) ovoga članka podnijeti zahtjev lučkoj kapetaniji za brisanje brodice iz očevidnika brodica. (4) Ukoliko vlasnik brodice nakon proteka roka iz stavka 3. ovoga članka nije podnio zahtjev za brisanje brodice iz očevidnika brodica, lučka kapetanija će, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti brisati brodicu iz očevidnika brodica.

Dio peti

STVARNA PRAVA

Glava I.

PRAVO VLASNIŠTVA

Članak 208.

Brod i brod u gradnji i jahta i jahta u gradnji jesu pokretne stvari.

Članak 209.

(1) Na brodu, brodu u gradnji, jahti i jahti u gradnji mogu postojati stvarna prava, a napose pravo vlasništva, hipoteka na brodu i pomorski privilegiji.

(2) Brod, brod u gradnji i jahta i jahta u gradnji mogu biti u suvlasništvu.

(3) Ako između suvlasnika nije drugačije ugovoreno, suvlasništvo se dijeli na jednake idealne dijelove.

(4) Na sva stvarna prava u pogledu broda i jahte na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 210.

Na stjecanje, prijenos, ograničenje i prestanak prava iz članka 209. ovoga Zakonika primjenjuju se odredbe članaka 211.– 229., te članaka 192. – 194. ovoga Zakonika.

Članak 211.

(1) Brod, brod u gradnji, jahta i jahta u gradnji koji imaju hrvatsku državnu pripadnost mogu biti u vlasništvu domaće ili strane fizičke ili pravne osobe. (2) Brod i jahta koji su u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe mogu imati hrvatsku državnu pripadnost, uz uvjete određene u članku 188. ovoga Zakonika.

Članak 212.

(1) Pravo vlasništva nad brodom u gradnji ili jahtom u gradnji obuhvaća stvari koje su u brod odnosno jahtu u gradnji ugrađene.

(2) Ako u upisnik broda u gradnji ili u upisnik jahti u gradnji nije što drugo upisano, pravo vlasništva nad brodom u gradnji obuhvaća i stvari koje se nalaze u brodogradilištu, a nisu ugrađene u brod u gradnji, odnosno jahtu u gradnji, ako su prema svojoj izradi određene isključivo za ugrađivanje u određeni brod ili jahtu ili za njegov pripadak, ili ako su na vidljiv način obilježene ili izdvojene za ugrađivanje u brod ili jahtu.

Članak 213.

(1) Kad se pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu ili jahti stječu na temelju pravnog posla, za valjanost pravnog posla potreban je pisani oblik.

(2) Pravni posao koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.

Članak 214.

(1) Pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu ili jahti mogu se steći, prenijeti, ograničiti i ukinuti jedino upisom u upisnik brodova odnosno upisnik jahti. (2) Za postanak pomorskog privilegija i pravne učinke koji iz tog prava slijede prema trećim osobama nije potreban upis u upisnik brodova odnosno upisnik jahti. (3) Pravni učinak upisa prava iz stavka 1. ovoga članka u odnosu prema drugim upisima ovisi o redu prvenstva koji taj upis ima prema članku 266. ovoga Zakonika.

Članak 215.

Odredbe članka 214. stavka 1. ovoga Zakonika ne odnose se na sljedeće slučajeve: 1) prijelaz prava vlasništva broda ili jahte na osiguratelja prihvaćanjem izjave osiguranika o napuštanju broda ili jahte ili isplatom naknade iz osiguranja prema članku 709. stavku 3. ovoga Zakonika, 2) stjecanjem prava iz članka 213. ovoga Zakoniku nasljeđivanjem, dosjelošću i javnom sudskom prodajom, 3) proglašenjem broda ili jahte pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru.

Članak 216.

Odredbe članaka 213., 214. i 215. ovoga Zakonika primjenjuju se i na brodove u gradnji i jahte u gradnji koje se grade u hrvatskim brodogradilištima od trenutka njihova upisa u upisnik brodova u gradnji, odnosno upisnik jahti u gradnji, kao i na brodice koje su, na zahtjev njihovih vlasnika, upisane u upisnik brodova, odnosno jahti.

Članak 217.

(1) Pripadak broda ili jahte jesu sve stvari koje po svojoj namjeni trajno služe njegovoj uporabi i kad su

privremeno od njega odvojene. (2) Pripadak jesu i one stvari koje su upisane u brodski inventar, odnosno inventar jahte.

Članak 218.

(1) Prijenos ili otuđenje broda ili jahte obuhvaća i pripadak broda, odnosno jahte. (2) Prijenos ili otuđenje broda ili jahte ne obuhvaća one stvari pripatka u pogledu kojih je, uz pristanak vlasnika broda ili jahte upisano zabilježbom u upisnik brodova ili upisnik jahti da pripadaju drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

Glava II.

ZALOŽNA PRAVA

1. Hipoteka na brodu

Članak 219.

(1) Hipoteka na brodu jest pravo prema kojem je vjerovnik ovlašten namiriti svoju tražbinu iz prodajne cijene broda ostvarene sudskom prodajom ili izvansudskom prodajom ili uzimanjem broda u posjed i iskorištavanjem broda.

(2) Ugovorne strane mogu ugovorom isključiti neke vjerovnikove ovlasti iz stavka 1. ovoga članka. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, kada se namirenje na temelju hipoteke na brodu provodi u inozemstvu uz primjenu postupovnih odredaba stranog prava koje ne poznaje sudsku prodaju, vjerovnik je ovlašten namiriti se iz prodajne cijene broda ostvarene nadmetanjem na javnoj dražbi. (4) Hipoteka na brodu ne prestaje promjenom vlasnika broda osim ako ovim Zakonikom nije drukčije određeno.

Članak 220.

(1) Hipoteka na brodu može nastati ugovorom (ugovorna

hipoteka) ili sudskom odlukom (prisilna sudska hipoteka). (2) Ako ugovor o hipoteci u kojemu je potpis dužnika javno ovjerovljen sadrži izjavu dužnika da vjerovnik može

neposredno na temelju ugovora zatražiti upis hipoteke u

upisnik brodova, kao i izjavu dužnika da je suglasan da se na temelju tog ugovora na brodu na kojemu je zasnovana hipoteka može radi tražbine utvrđene tim ugovorom nakon dospjelosti tražbine provesti neposredna ovrha, takav je ugovor ovršna isprava. (3) Ugovor o hipoteci može sadržavati sporazum stranaka o vrijednosti broda, te o najnižoj prodajnoj cijeni.

Članak 221.

(1) U slučaju izvansudske prodaje broda vjerovnik može slobodno prodati brod. Pri tome vjerovnik mora postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, te postići razumnu cijenu

s obzirom na stanje broda i cijenu takvih ili sličnih brodova na tržištu, te njegovu opterećenost stvarnim pravima drugih osoba. (2) Vjerovnik odgovara dužniku za svu štetu koju mu je prouzročio time što nije postupio u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka. (3) Mogući višak sredstava dobivenih takvom prodajom vjerovnik je dužan isplatiti dužniku u roku od osam dana po primitku kupovnine.

Članak 222.

(1) Vjerovnik koji se koristi pravom na izvansudsku prodaju broda ovlašten je zatražiti upis zabilježbe

izvansudske prodaje u upisnik brodova. (2) Nakon zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka nedopušteni su upisi na temelju raspoložbe dužnika.

Članak 223.

(1) Kupac koji kupi brod od hipotekarnog vjerovnika koji se koristi pravom na izvansudsku prodaju iz članka 219. stavka 1. ovoga Zakonika stječe pravo vlasništva na brodu neovisno o stvarnom odnosu između vjerovnika i dužnika. (2) Kupac je ovlašten tražiti upis prava vlasništva u upisniku brodova na temelju ovjerovljenog ugovora o prodaji.

Članak 224.

U slučaju izvansudske prodaje broda kupac je, na temelju izvatka iz upisnika brodova i javno ovjerovljenog ugovora o prodaji, ovlašten neposredno tražiti ovrhu protiv dužnika radi predaje broda u posjed.

Članak 225.

(1) U slučaju preuzimanja broda u posjed i njegova iskorištavanja radi zaštite svojih interesa vjerovnik može zaprimati prihode broda, te zaradu rabiti za namirenje

svoje tražbine. (2) Prilikom preuzimanja broda u posjed i njegova iskorištavanja vjerovnik mora postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika.

Članak 226.

Vjerovnik kasnije upisane hipoteke na brodu treba pribaviti suglasnost vjerovnika prije upisane hipoteke na brodu za preuzimanje broda u posjed i/ili izvansudsku prodaju.

Članak 227.

(1) Na hipoteci na brodu može se, na temelju ugovora, osnovati nadhipoteka u korist treće osobe uz uvjete iz članka 219. ovoga Zakonika. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, hipotekarni dužnik mora namiriti svoj dug hipotekarnom vjerovniku samo uz

pristanak nadhipotekarnog vjerovnika ili ako dužnu svotu položi u sud. Ako hipotekarni dužnik tako ne postupi, hipoteka na brodu ostaje na snazi za tražbine nadhipotekarnog vjerovnika. (3) Hipotekarni vjerovnik može preuzeti posjed broda i iskorištavati brod i/ili ga prodati izvansudskim putem samo uz pisano odobrenje nadhipotekarnog vjerovnika. (4) Ugovor zaključen protivno odredbi stavka 3. ovoga članka je ništavan.

Članak 228.

Hipoteka na brodu prostire se i na pripadak broda osim u slučaju kad je u upisniku broda zabilježeno da je

pripadak u smislu članka 218. stavak 2. ovoga Zakonika u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe.

Članak 229.

Hipoteka na brodu prostire se i na ove uzgrednosti broda: 1) tražbine po osnovi naknade štete za još nepopravljena materijalna oštećenja koja je brod pretrpio, 2) tražbine po osnovi zajedničke havarije, ako se ona odnose na još nepopravljena materijalna oštećenja broda.

Članak 230.

Hipoteka na brodu ne prostire se na vozarinu, prevozninu, tegljarinu i zakupninu ni na nagrade za obavljeno spašavanje na moru, ako nije drugačije ugovoreno.

Članak 231.

(1) Hipoteka na brodu prostire se i na naknadu iz osiguranja broda koja pripada vlasniku broda ako nije drugačije ugovoreno. (2) Hipoteka na naknadu iz osiguranja prestaje ako osiguratelj isplati naknadu prije nego što ga hipotekarni vjerovnik obavijesti o postojanju hipoteke na brodu. (3) Ako je osiguratelj bio obaviješten o hipoteci na

naknadu iz osiguranja, ne smije je isplatiti osiguraniku bez pristanka hipotekarnog vjerovnika.

Članak 232.

(1) Hipoteka u korist glavnice postoji i za troškove upisa hipoteke, parničnog i ovršnog postupka. (2) Trogodišnji zaostaci kamata koji vjerovniku pripadaju na temelju ugovora ili zakona imaju podjednako prvenstvo kao i glavnica.

Članak 233.

Kad brod pretrpi takva oštećenja ili je njegovo stanje takvo da hipoteka ne daje dostatnu sigurnost za namirenje tražbine, hipotekarni vjerovnik može zahtijevati isplatu tražbina i prije dospjelosti ako mu dužnik za razliku

nastalu tim smanjenjem sigurnosti ne ponudi osiguranje na drugi način.

Članak 234.

Brod opterećen hipotekom može biti trajno povučen iz plovidbe samo uz prethodni pristanak hipotekarnih vjerovnika. Ako nema pristanka hipotekarnog vjerovnika prema odredbi stavka 1. ovoga članka, hipotekarni dužnik ima pravo zahtijevati od suda da se brod proda nadmetanjem na javnoj dražbi.

Članak 235.

Odredbe ovoga Zakonika o hipoteci na brodu primjenjuju se i na hipoteku na brodu u gradnji koji je upisan u upisnik brodova u gradnji, te na jahte upisane u upisnik jahti.

Članak 236.

(1) Hipoteka na brodu prestaje: 1) brisanjem hipoteke, 2) prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku, 3) izvansudskom prodajom broda, 4) proglašenjem broda pomorskim plijenom, odnosno ratnim

plijenom na moru. (2) Ako u slučaju iz stavka 1. točke 4) ovoga članka brod bude oslobođen, hipoteka se ponovno uspostavlja.

Članak 237.

Prava i njihov red prvenstva stečena upisom hipoteke ne prestaju brisanjem broda iz upisnika brodova iz razloga što je brod propao ili se pretpostavlja da je brod propao, ili je trajno povučen iz plovidbe (članak 192. stavak 1. točke 1) i 3)).

Članak 238.

(1) Hipoteka na brodu može se za jednu istu tražbinu upisati nepodijeljeno na dva ili više brodova ili brodova u gradnji ili na dvije ili više hipotekarnih tražbina

(zajednička hipoteka).

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik je ovlašten tražiti namirenje cijele tražbine iz svakoga pojedinog broda na kojem postoji hipoteka.

Članak 239.

(1) Hipoteka na brodu može biti upisana u domaćoj ili stranoj valuti. (2) Hipotekarni vjerovnik ima pravo slobodno raspolagati sredstvima u onoj valuti koja se ostvari sudskom ili izvansudskom prodajom broda, odnosno nadmetanjem na javnoj dražbi u smislu članka 219. stavka 3. ovoga Zakonika.

Članak 240.

(1) Hipoteka upisana u strani upisnik na brodu koji stekne hrvatsku državnu pripadnost, koja je navedena u ispravi o brisanju broda iz stranog upisnika, može se upisati u hrvatski upisnik brodova kao predbilježba hipoteke na brodu, s time da će se tom pravu priznati red prvenstva prema trenutku koji je bio mjerodavan za utvrđivanje njegova reda prvenstva u stranom upisniku. (2) Hipotekarni vjerovnik u čiju je korist upisana takva predbilježba dužan je predbilježbu opravdati u roku 60 dana od dana dostave obavijesti o upisu.

2. Privilegiji na brodu

Članak 241.

(1) Svaka od sljedećih tražbina prema vlasniku, zakupcu ili brodaru broda, a tražbine iz stavka 1. točke 1) ovoga članka i prema poslodavcu, te tražbine iz stavka 1. točke 2) ovog članka i prema poslovođi broda i poslodavcu osigurana je pomorskim privilegijem koji postoji na onom brodu u odnosu na kojeg je nastala:

1) tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima posade u svezi s njihovim zaposlenjem na brodu, uključujući troškove

povratnog putovanja i doprinose za socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo ime,

2) tražbine za smrt ili tjelesne ozljede koje su se dogodile na kopnu ili moru u neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda,

3) tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda,

4) tražbine za lučke naknade, troškove plovidbe kanalima i drugim plovnim putevima, te troškove peljarenja,

5) tražbine po osnovi izvanugovorne odgovornosti za materijalne gubitke ili oštećenja prouzročena uporabom broda, izuzev gubitka ili oštećenja tereta, kontejnera i putničkih stvari koje se prevoze brodom.

(2) Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i za kamate.

(3) Pomorski privilegij prostire se i na pripadak broda.

Članak 242.

Odredbe o pomorskim privilegijima ne primjenjuju se radi osiguranja tražbina iz članka 241. stavka 1. točke ovoga Zakonika koje su nastale ili su posljedica: 1) šteta nastalih u svezi s prijevozom ulja ili drugih opasnih i štetnih tvari morem za koje se plaća naknada prema međunarodnim konvencijama ili nacionalnom pravu koje predviđa kauzalnu odgovornost i obvezno osiguranje ili drugi način osiguranja tražbine, ili 2) radioaktivnih svojstava ili kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nuklearnih goriva, ili radioaktivnih proizvoda ili smeća.

Članak 243.

Pomorski privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika ili upisa ili zastave broda ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 244.

Privilegiji na brodu ne odnose se na tražbine koje se vlasniku broda duguju s osnove ugovora o osiguranju.

Članak 245.

(1) Pojedine privilegirane tražbine iz članka 241. ovoga Zakonika imaju red prvenstva koji odgovara redoslijedu kojim su te tražbine navedene u članku 241. ovoga Zakonika.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda imaju prednost pred svim drugim pomorskim privilegijima koji terete brod prije vremena u kojem su obavljene radnje, zbog kojih je nastao navedeni pomorski privilegij.

(3) Više tražbina iz iste skupine tražbina navedenih u

članku 241. stavak 1. točke 1), 2), 4) i 5) ovoga Zakonika namiruju se s jednakim redoslijedom prvenstva.

(4) Pomorski privilegiji koji osiguravaju tražbine

navedene u članku 241. stavku 1. točki 3) ovoga Zakonika (tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda) međusobno imaju red prvenstva suprotan redoslijedu vremena nastanka tražbine koje osiguravaju. Smatra se da su takve tražbine nastale onog dana kad je dovršena svaka pojedina radnja spašavanja.

Članak 246.

(1) Privilegiji na brodu prestaju:

1) utrnućem tražbine osigurane privilegijem,

2) protekom jedne godine,

3) prodajom broda u ovršnom ili stečajnom postupku,

4) osnivanjem fonda ograničene odgovornosti za tražbine osigurane privilegijem na brodu koje su podvrgnute ograničenju odgovornosti.

(2) Pomorski privilegiji prestaju proglašenjem broda pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru. Ako brod bude oslobođen, pomorski privilegiji, koji prema stavku 1. točki 2) ovoga članka nisu prestali prije nego što je brod zaplijenjen, ponovno će se uspostaviti.

Članak 247.

(1) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika računa se:

1) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku 241. stavku 1. točki 1) ovoga Zakonika nakon iskrcaja tražitelja s broda,

2) u odnosu na pomorske privilegije navedene u članku 241. stavku 1. točki 2) – 5) ovoga Zakonika kad nastanu osigurane tražbine.

(2) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga Zakonika prestaje teći kad brod bude zaustavljen ili zaplijenjen tako da to zaustavljanje ili zapljena dovedu do prisilne prodaje broda.

(3) Rok iz članka 246. stavka 1. točke 2. ovoga Zakonika ne teče za vrijeme za koje zaustavljanje ili zapljena nisu dopušteni po zakonu.

Članak 248.

Odredbe ovoga Zakonika o privilegijama na brodu primjenjuju se i kad brod iskorištava osoba koja nije

vlasnik broda, osim ako je brod vlasniku oduzet

nedopuštenom radnjom, a vjerovnik koji ima privilegij za tražbinu nije savjestan.

Članak 249.

(1) Prestankom privilegija na brodu ne prestaje i tražbina koja je bila osigurana privilegijem. (2) Ustupanjem tražbine osigurane privilegijem na brodu prenosi se i privilegij na brodu.

Članak 250.

Privilegij na brodu ne prestaje brisanjem broda iz upisnika brodova.

Članak 251.

Odredbe članka 241. – 250. ovoga Zakonika ne odnose se na brodove upisane u upisnik javnih brodova.

Članak 252.

Odredbe ovoga Zakonika o založnim pravima primjenjuju se i na brodice, jahte, brodove u gradnji i jahte u gradnji koji se nalaze u plutajućem stanju.

Glava III.

POSTUPAK ZA UPISIVANJE U UPISNIKE BRODOVA


Članak 253.

Odredbe ovoga Zakonika o postupku upisivanja brodova u upisnike brodova odnose se i na brodove u gradnji, te na jahte, jahte u gradnji, plutajuće objekte odnosno odobalne nepomične objekte ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 254.

(1) Upisi u upisnik brodova obavljaju se na temelju rješenja nadležne lučke kapetanije, izuzev onih koji su ovim Zakonikom stavljeni u nadležnost suda. (2) Rješenje o upisu u list A uloška glavne knjige upisnika brodova donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan. (3) Rješenje o prvom upisu broda, rješenja o upisu u list B i list C uloška glavne knjige upisnika brodova, rješenje o brisanju broda i rješenje o ponovnom upisu broda u hrvatski upisnik brodova donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova.

(4) Rješenje kojim se dopušta prijenos upisa broda iz jednog hrvatskog upisnika u drugi upisnik brodova donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan.

(5) Rješenje o prijenosu upisa broda donosi lučka

kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji se brod ima upisati. (6) Postupak upisivanja iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Članak 255.

(1) U upisnik brodova mogu se upisati samo: stvarna prava, zakup broda i brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod i pravo prvokupa. (2) Ako ovlaštenik hipoteke na brodu preuzme posjed broda i njegovo iskorištavanje u skladu s člankom 219. stavak 1. ovoga Zakonika u upisnik brodova upisat će se kao brodar broda.

Članak 256.

(1) Upis u upisnik brodova sadrži tekst rješenja o upisu. (2) Ako se prema stanju upisa u upisniku brodova rješenje o upisu ne može provesti, upis se može provesti samo na temelju novoga rješenja kojim se prijašnje rješenje ispravlja ili preinačuje.

Članak 257.

Upisi na temelju ovoga Zakonika jesu:

1) prvi upis u upisnik brodova – kojim se u hrvatski upisnik brodova upisuje brod koji do tada nije bio upisan u hrvatski upisnik brodova, 2) upis u list A – kojim se list A uloška glavne knjige upisnika brodova upisuju podaci o identifikaciji broda i njegovim tehničkim značajkama, 3) uknjižba – kojom se upisivanje, prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže bez posebnog opravdanja (bezuvjetno upisivanje prava ili bezuvjetno brisanje), 4) predbilježba – kojom se upisivanje, prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže uz uvjet naknadnog opravdanja (uvjetno upisivanje prava ili uvjetno brisanje). 5) zabilježba – kojom se evidentiraju osobni odnosi važni za raspolaganje imovinom ili druge činjenice za čiju

zabilježbu zakon veže određene pravne učinke, 6) prijenos upisa broda – kojim se brod iz jednoga hrvatskog upisnika brodova upisuje u drugi hrvatski upisnik brodova, 7) brisanje broda – kojim se brod briše iz hrvatskog upisnika brodova, 8) ponovni upis broda – kojim se brod ponovno upisuje u hrvatski upisnik brodova.

Članak 258.

(1) Pravo vlasništva i ostala stvarna prava na brodu mogu se upisati na brod u cjelini ili na udio u brodu određen s obzirom na cjelinu, ali ne na pojedine sastavne

dijelove broda. (2) Hipoteka na brodu ne može se upisati na udio u brodu s obzirom na cjelinu, ako je pravo vlasništva na brodu

upisano u korist jedne osobe, a ni na dio onog udjela u

brodu za koji je u upisnik brodova upisan jedan suvlasnik. (3) Upis prijenosa tražbine osigurane hipotekom na brodu i stjecanja nadhipotekarnog prava dopušteni su u pogledu cijele tražbine te njenog dijela određenog razmjerno ili brojčano.

Članak 259.

Za određene stvari koje su pripadak broda može se, uz pristanak vlasnika broda, zabilježiti u upisnik broda da su u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe.

Članak 260.

Upis hipoteke na brodu mora sadržavati najmanje: 1) novčanu svotu tražbine koja se osigurava hipotekom, 2) visinu kamata, ako se uz tražbinu moraju platiti, 3) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno osobno ime i prebivalište hipotekarnog vjerovnika.

Članak 261.

Ako se hipotekom na brodu osigurava tražbina koja bi mogla nastati zbog odobrenog kredita, zbog preuzetog jamčenja ili naknade štete, u ispravi, na temelju koje se obavljaju upisi, mora se navesti najviša svota koju kredit ili odgovornost smije dostići.

Članak 262.

Upisi su dopušteni samo protiv osoba u čiju je korist, u vrijeme podnošenja prijedloga u upisnik brodova, upisano ili se istodobno upisuje pravo vlasništva, odnosno ono pravo u pogledu kojega se obavlja upis.

Članak 263.

(1) Ako je više osoba uzastopce steklo pravo na upis kakva prava na brodu ili na pravu upisanom na brodu, a to svoje pravo nisu upisali, posljednji stjecatelj može, ako

dokaže tko su mu prethodnici, zahtijevati izvršenje upisa toga prava neposredno u svoju korist. (2) Ako je na koju osobu prenijeta tražbina osigurana hipotekom koja je upisana u upisnik brodova, a tražbina bude podmirena, dužnik može, ako dokaže prijenos, zahtijevati brisanje upisa bez prethodnoga izvršenog prijenosa.

Članak 264.

(1) Ako vjerovnik koji ima pravo zatražiti upis hipoteke na brodu ili nadhipotekarnog prava na upisanom hipotekarnom pravu svog dužnika taj upis ne zatraži, može i jamac zatražiti upis tih prava u korist vjerovnika.

(2) Svaki suvlasnik može za sebe i u ime ostalih suvlasnika zatražiti upis zajedničkih prava koja se ne mogu podijeliti u razmjeru prema cjelini.

Članak 265.

Upisi u upisnik brodova, na temelju rješenja suda o nasljedstvu i legatu, upisuju se na temelju pravomoćnog rješenja nadležnoga ostavinskog suda. 2. Prvenstveni red

Članak 266.

(1) Za prvenstveni red upisa mjerodavno je vrijeme kad je prijedlog upisa stigao lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova u koji se obavlja upis. (2) Upisi obavljeni na temelju prijedloga koji su stigli u isto vrijeme imaju isti prvenstveni red, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 267.

Uknjižbom ili predbilježbom ustupanja prvenstva može se promijeniti prvenstveni red prava koja su uknjižena na brodu. Za tu promjenu potreban je pristanak ovlaštenika prava koji ustupa svoj prvenstveni red i čije pravo stupa nazad te ovlaštenika prava koje stupa na njegovo mjesto naprijed. Ako je pravo koje stupa nazad hipotekarno pravo, potreban je i pristanak vlasnika broda, a ako je pravo koje stupa nazad opterećeno pravom treće osobe potreban je i pristanak te osobe. Tom se promjenom ne dira u opseg i prvenstveni red ostalih upisanih prava.

Članak 268.

Pravo koje stupa naprijed stječe bez ograničenja prvenstveni red prava koje stupa nazad, ako su ta prava u upisniku brodova upisana neposredno jedno iza drugog ili ako mu prvenstvo daju i svi ovlaštenici čija su prava upisana između njih.

Članak 269.

(1) Ako se ustupanje prvenstva obavlja između prava koja nisu upisana neposredno jedno iza drugog, bez

pristanka ovlaštenika čija su prava upisana između njih, pravo koje stupa naprijed stječe prvenstveni red prava koje stupa nazad samo u opsegu i sadržaju tog prava. (2) Ako je pravo koje stupa nazad uvjetno ili s određenim rokom, pravo koje stupa naprijed u postupku izvršenja provedenom prije nastupanja tog uvjeta ili roka može se namiriti samo u onoj svoti koja tom pravu pripada prema njegovu prvotnome prvenstvenom redu. (3) Ako kupac na javnoj prodaji mora pravo koje stupa nazad preuzeti prema njegovu prijašnjem prvenstvenom redu bez uračunavanja u kupovnu cijenu, pri razdiobi kupovne cijene pravo koje stupa naprijed uzet će se u obzir po svojemu prvotnom prvenstvenom redu.

Članak 270.

Pravo koje stupa nazad ima i na svojemu prvotnom mjestu prednost pred pravom koje stupa naprijed, ako nije drugačije ugovoreno između hipotekarnih vjerovnika koji mijenjaju mjesta hipoteke.

Članak 271.

Ako ustupanjem prvenstva više prava stupaju na mjesto drugog i ustupanje bude uknjiženo istodobno, pravo koje je prije ustupanja imalo prvenstvo u prvenstvenom redu ima prvenstvo i na novom mjestu, ako nije drugačije ugovoreno između hipotekarnih vjerovnika koji mijenjaju mjesta hipoteke.

Članak 272.

Naknadne promjene koje se tiču postojanja ili opsega prava koje ustupanjem prvenstva stupa nazad ne utječu na prvenstveni red prava koje stupa naprijed, ako nije drugačije ugovoreno između hipotekarnih vjerovnika koji mijenjaju mjesta hipoteke.

3. Prijave i prijedlozi

Članak 273.

(1) Rješenje o upisu broda u upisnik brodova donosi se na temelju prijave ili prijedloga ovlaštene stranke, odnosno zahtjeva nadležnog tijela, ako u ovom Zakoniku nije drugačije određeno. (2) Prijave i prijedlozi, odnosno zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka podnose se lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan ili treba biti upisan.

Članak 274.

(1) Prijave i prijedlozi za upis broda u upisnik brodova podnose se u dovoljnom broju primjeraka lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova, i to za tu lučku

kapetaniju i za stranke kojima se rješenje o upisu broda mora dostaviti. (2) Ako prijava ili prijedlog nije podnesen u dovoljnom broju primjeraka, lučka kapetanija iz stavka 1. ovoga članka pozvat će podnositelja da to učini u određenom roku. Ako podnositelj ne postupi prema ovom nalogu, lučka kapetanija će odrediti da se podnesak prepiše na trošak podnositelja.

Članak 275.

(1) Kad je podnesak vezan za rok, određen u odredbama ovoga Zakonika o postupku za upisivanje brodova, podnesak je predan u roku samo ako prije proteka roka stigne lučkoj

kapetaniji kod koje se vodi upisnik brodova. (2) Rokovi određeni u odredbama ovoga Zakonika o postupku upisivanja u upisnik brodova, osim rokova za opravdanje

predbilježbe (članak 327. i 329.) i roka za podnošenje

izvorne isprave (članak 294.) ili prijevoda (članak 295.), ne mogu se produljiti. (3) Zbog propuštanja rokova određenih ovim Zakonikom u postupku upisivanja u upisnik brodova nema mjesta povratu u prijašnje stanje.

Članak 276.

(1) Za prvi upis broda čiji je upis u upisnik brodova obvezan (članak 187.), za upis promjena koje se upisuju u list A uloška glavne knjige upisnika brodova ili za upis promjena zbog kojih se brod briše iz upisnika brodova podnosi se pisana prijava. (2) Za ostale upise podnosi se pisani prijedlog.

Članak 277.

(1) U prijavi ili prijedlogu za upis broda u upisnik brodova treba navesti tijelo kojem se prijedlog, odnosno prijava podnosi, osobno ime i prebivalište, odnosno naziv i sjedište podnositelja prijedloga, odnosno prijave i onih osoba kojima treba dostaviti rješenje o upisu te ime, odnosno oznaku broda na koji se upis odnosi. (2) U prijedlogu, odnosno prijavi treba točno navesti što se mora upisati u upisnik. (3) Prijedlog za uknjižbu sadrži prešutno i prijedlog za predbilježbu, ako predlagatelj predbilježbe to nije

izričito isključio. (4) Jednim prijedlogom može se tražiti više upisa na temelju jedne isprave te upis jednog istog prava u više uložaka ili upis više prava u jedan uložak.

Članak 278.

Prijava za upis brodova u upisnik brodova mora sadržati sve podatke koji se upisuju u upisnik brodova. Uz prijavu moraju se priložiti isprave kojima se dokazuju podaci koji se upisuju u upisnik brodova.

Članak 279.

Prijedlogu koji podnosi zakonski zastupnik neke osobe za upis stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka upisanih prava na brodovima mora se priložiti odobrenje nadležnog tijela starateljstva, kad je takvo odobrenje potrebno.

Članak 280.

(1) Upis u list A uloška glavne knjige upisnika brodova, uknjižbe i predbilježbe mogu se dopustiti samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost. (2) Nazivi, odnosno vlastita imena osoba koje sudjeluju u

pravnom poslu navedenom u ispravi na temelju koje se obavlja upis moraju biti točno navedena. U toj ispravi mora biti navedeno i mjesto gdje je isprava sastavljena i datum kad je sastavljena.

(3) U ispravama o stjecanju, prijenosu, ograničenju i

prestanku prava iz članka 213. ovoga Zakonika mora biti navedena i valjana pravna osnova. (4) Isprave na temelju kojih se obavlja upis u upisnik brodova ne smiju imati takvih vidljivih nedostataka koji slabe njihovu vjerodostojnost, a ako se sastoje od više listova, oni moraju biti ušiveni tako da se ni jedan list ne može umetnuti.

Članak 281.

(1) Isprave na temelju kojih se obavljaju upisi u list B i list C uloška glavne knjige upisnika brodova moraju se priložiti u izvorniku, a ostale isprave mogu se priložiti i

u ovjerenom prijepisu. (2) Od svake isprave iz stavka 1. ovoga članka prilaže se i po jedan neovjereni prijepis ili fotokopija za zbirku isprava. Voditelj upisnika brodova potvrdit će da se taj prijepis ili fotokopija slaže s izvornikom. (3) Ako se izvornik isprave nalazi u službenim spisima ili na čuvanju kod lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova ili ako je priložen uz već podneseni prijedlog, odnosno prijavu, dovoljno je podnijeti prijepis ili fotokopiju u dva primjerka i navesti gdje se izvornik nalazi. (4) Ako se izvornik isprave ne može odmah podnijeti zato što se nalazi kod drugog tijela ili suda, treba to u prijedlogu, odnosno prijavi navesti i priložiti prijepis ili fotokopiju, opskrbljenu potvrdom tijela uprave ili suda da se prijepis, odnosno fotokopija slaže s izvornikom i jedan neovjereni prijepis ili fotokopiju isprave.

Članak 282.

Uz isprave sastavljene na stranom jeziku mora se priložiti ovjerovljeni prijevod na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

4. Provođenje upisa

a) Zajedničke odredbe

Članak 283.

U upravnom postupku upisivanja u upisnik brodova, koji se provodi pred lučkom kapetanijom

koja vodi upisnik brodova, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o općem

upravnom postupku, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 284.

U postupku upisivanja broda u upisnik brodova stranka je osoba na čiji je zahtjev pokrenut ili

protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo

sudjelovati u postupku.

Članak 285.

U postupku upisivanja u upisnik brodova lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donosi

odluke u obliku rješenja kada odlučuje o pravu ili obvezi određene stranke, dok će zaključkom

odlučiti o pitanjima koja se tiču postupka, a koja se ne rješavaju rješenjem.

Članak 286.

Saslušanje stranaka i ostalih sudionika u postupku upisivanja u upisnik brodova može se

obavljati usmeno ili pisanom izjavom. Kad se mora saslušati više osoba, pojedine od njih mogu

se saslušati i u odsutnosti ostalih.

Članak 287.

(1) O usmenim radnjama poduzetim u tijeku postupka upisivanja u upisnik brodova sastavlja se

zapisnik.

(2) O manje važnim izjavama ili obavijestima može se umjesto zapisnika staviti samo službena

bilješka na spisu.

Članak 288.

U postupku upisivanja u upisnik brodova svaka stranka snosi svoje troškove.

Članak 289.

Za odlučivanje lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova o prijavi ili prijedlogu mjerodavan je

trenutak kad je prijava ili prijedlog stigao lučkoj kapetaniji.

Članak 290.

(1) Prijavu ili prijedlog kojim se traži upis u upisnik brodova lučka kapetanija koja vodi upisnik

brodova upisuje u dnevnik upisnika brodova, naznačujući na njemu dan, sat i minutu kad mu je

prijava ili prijedlog stigao. Ta je lučka kapetanija dužna u ulošku upisnika brodova u koji je brod

upisan, ako je uložak već otvoren, evidentirati da je podnesena prijava ili prijedlog za upis,

naznačujući olovkom broj pod kojim je podnesak upisan u dnevnik upisnika brodova.

(2) Ako uložak još nije otvoren, čim stigne prijava ili prijedlog za prvi upis broda u upisnik,

otvara se uložak u koji se olovkom naznačuje broj pod kojim je podnesak upisan u dnevnik

upisnika brodova, ime, odnosno oznaka broda te brojevi svih daljnjih prijava ili prijedloga koji

stignu dok se ne obavi upis broda ili dok rješenje o odbijanju upisa broda u upisnik ne postane

konačno.

(3) Uložak za prvi upis broda u upisnik brodova neće se otvarati ako je prijava ili prijedlog

potpuno nerazumljiv ili neodređen.

Članak 291.

(1) Prijedlog za prijenos upisa broda u upisnik brodova koji vodi druga lučka kapetanija podnosi

se lučkoj kapetaniji kod koje je brod upisan.

(2) Uz prijedlog moraju se priložiti isprave kojima se dokazuje da postoje pretpostavke za

prijenos upisa broda iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Kada lučka kapetanija u čiji je upisnik brod upisan primi prijavu ili prijedlog za prijenos

upisa broda u upisnik brodova druge lučke kapetanije, zabilježit će traženje prijenosa u upisnik

brodova u koji je brod upisan. Na osnovu zabilježbe lučka kapetanija donosi rješenje kojim

dopušta prijenos upisa broda u novi upisnik brodova sa svim podacima iz upisnika brodova, te

isti upućuje lučkoj kapetaniji u čiji se upisnik brod ima upisati.

(4) Kada lučka kapetanija u čiji se upisnik brod ima upisati, na temelju rješenja iz stavka 1.

ovoga članka donese rješenje o prijenosu upisa broda sa svim podacima iz upisnika brodova iz

primljenog izvatka u novi upisnik brodova, rješenje o tome dostavit će se lučkoj kapetaniji u

čijem je upisniku brod do tada upisan radi brisanja. Lučka kapetanija u čijem je upisniku brod do

tada upisan provest će upis brisanja broda iz svog upisnika i lučkoj kapetaniji u čiji je upisnik

brod upisan poslat će zbirku isprava koja se odnosi na taj brod.

(5) Ako je podnesen prijedlog za prijenos broda iz jednog upisnika u drugi, koji se vodi kod iste

lučke kapetanije, ta će lučka kapetanija postupiti prema odredbi članka 290. ovoga Zakonika.

Članak 292.

(1) Lučka će kapetanija koja vodi upisnik brodova na temelju prijedloga ili prijave i njezinih

priloga dopustiti upis u upisnik brodova:

1) kad iz upisnika brodova u pogledu broda ili prava na brodu ne proizlazi nikakva smetnja

traženom upisu, odnosno kod prijave ili prijedloga za prvi upis broda u upisnik brodova, ako je

udovoljeno uvjetima iz članka 187. i 188. ovoga Zakonika,

2) kad nema osnovane sumnje u to da je predlagatelj ovlašten da podnese prijedlog i da su

sudionici na čija se prava upis odnosi sposobni raspolagati tim pravima,

3) kad je traženje prema sadržaju podnesenih isprava osnovano,

4) kad isprave imaju oblik koji se zahtijeva za dozvolu uknjižbe, predbilježbe ili zabilježbe.

(2) Kada prijenos upisa broda dopušta druga lučka kapetanija, a ne lučka kapetanija koja vodi

upisnik brodova iz članka 254. stavka 5. ovoga Zakonika, lučka kapetanija iz članka 254. stavka

5. ovoga Zakonika, ograničit će se na odlučivanje o tome je li upis dopušten s obzirom na stanje

upisnika, a u pogledu ostalih pretpostavki za upis odlučivanje pripada lučkoj kapetaniji iz članka

254. stavka 4. ovoga Zakonika koja prijenos upisa broda dopušta.

Članak 293.

(1) Osim slučajeva predviđenih u člancima 311., 331. i 355. ovoga Zakonika lučka kapetanija

koja vodi upisnik će na svaku prijavu ili prijedlog odlučiti o samoj stvari, bez saslušanja stranaka

i u pravilu, bez donošenja prethodne odluke (članci 294., 295. i 374.). Lučka kapetanija je dužna

u rješenju izričito navesti prihvaća li se prijedlog ili se odbija.

(2) Ako se prijedlog prihvaća samo djelomično, naredit će se upis u dijelu u kojem je prijedlog

prihvaćen, a odbiti dio prijedloga koji se ne uvažava.

(3) Ako se prijedlog u cijelosti ili djelomično odbija, u rješenju će se navesti razlozi zbog kojih

se prijedlog odbija.

Članak 294.

(1) Lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donosi rješenje o upisu u upisnik brodova na

temelju izvornih isprava.

(2) Ako iz prijave ili prijedloga i priloženih prijepisa isprava proizlazi da bi se traženju moglo

udovoljiti da je izvorna isprava bila podnesena, lučka kapetanija će, da se za odnosno pravo

sačuva prvenstveni red, odrediti zabilježbu prijave ili prijedloga u upisnik brodova uz napomenu

»dok stigne izvornik«.

(3) Istodobno će lučka kapetanija koja vodi zapisnik brodova predlagatelju odrediti primjeren

rok u kojem mora podnijeti izvornu prijavu, ako je tijelo, kod kojeg se ona nalazi, već po

službenoj dužnosti nije dužna poslati. Ako drugo tijelo ili sud izvornu ispravu naknadno dostavi,

ili isprava bude u određenom roku podnesena, rješavat će se o prijedlogu u samoj stvari.

(4) Ako izvorna isprava u određenom ili produljenom roku ne bude podnesena, odbacit će se

prijedlog i, po službenoj dužnosti, odrediti brisanje zabilježbe.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova

može, kad ocijeni da za to postoje opravdani razlozi, dopustiti upis u upisnik brodova na osnovi

potvrde o brisanju broda iz stranog upisnika brodova poslane telefaksom s time da se odredi rok

za dostavu izvorne isprave.

(6) Ako iz prijedloga i priloženih isprava proizlazi da se traženju ne bi moglo udovoljiti i kad bi

izvorna isprava bila priložena, lučka kapetanija će prijedlog odbiti.

(7) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na prijave za prvi upis broda ili

broda u gradnji.

Članak 295.

Ako prijavi ili prijedlogu nije priložen prijevod isprave koja je sastavljena na stranom jeziku, a iz

podneska ne proizlazi da traženje treba odbiti, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova će, da

se sačuva prvenstveni red odnosnog prava, odrediti zabilježbu prijedloga, odnosno prijave u

upisniku uz napomenu »dok stigne prijevod«. Lučka kapetanija koja vodi upisnik će istodobno

odrediti predlagatelju primjeren rok u kojem mora podnijeti prijevod. Ako prijevod bude predan

u određenom ili produljenom roku, rješavat će se o prijedlogu u samoj stvari; u protivnom –

prijava ili prijedlog odbaciti i, po službenoj dužnosti, odrediti brisanje zabilježbe.

Članak 296.

(1) Lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova ne može odobriti da se u upisnik brodova upiše

više ili što drugo što stranka nije tražila, iako bi, prema podnesenim ispravama, bila ovlaštena

tražiti više ili što drugo.

(2) Ako je predložena samo predbilježba, ne može se odrediti uknjižba, iako postoje

pretpostavke za uknjižbu.

Članak 297.

(1) Ako iz isprava proizlazi da je stjecatelju knjižnog prava dano odobrenje za uknjižbu, ali da su

mu istodobno nametnuta ograničenja u vezi s raspolaganjem stečenim pravom ili da su mu

nametnute obveze u pogledu kojih je ugovorena istodobno uknjižba u korist određenih

ovlaštenika traženi se upis neće moći dopustiti ako istodobno ne bude predložena i uknjižba ili,

prema tome kakva je isprava, bar predbilježba ugovorenih ograničenja ili obveza.

(2) Prijedlog za istodobni upis međusobnih prava i obveza može podnijeti bilo koja stranka.

Članak 298.

(1) Rješenje kojim se dopušta upis u upisnik brodova mora sadržavati:

1) naznaku uloška u kojem se upis mora obaviti i ime broda na koji se upis odnosi,

2) naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište osobe u čiju će se korist upis obaviti, brod ili pravo

na brodu na kojem će se upis obaviti, naznaku isprava na temelju kojih se upis dopušta, vrstu

upisa koji će se obaviti i bitni sadržaj prava koje se upisuje, i to riječima koje trebaju biti upisane

u upisnik brodova.

(2) Ako se sadržaj prava koje se upisuje ne može ukratko izraziti, može se obaviti pozivanje na

točno označena mjesta u ispravama na temelju kojih je određen upis, i to s učinkom kao da su ta

mjesta upisana u glavnu knjigu.

(3) Rješenje kojim se određuje upis broda u upisnik brodova mora sadržavati sve podatke koji se

moraju upisati u list A, i to riječima kojima su ti podaci navedeni u prethodnom rješenju lučke

kapetanije koja vodi upisnik brodova.

Članak 299.

(1) Ako lučka kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika odbija prijedlog za uknjižbu ili

predbilježbu ili za prvi upis broda u upisnik brodova, ili odbije prijedlog za zabilježbu

prvenstvenog reda, ili lučka kapetanija iz članka 254. stavka 5. ovoga Zakonika odbije izvršenje

dopuštenog upisa (članak 298.), lučka kapetanija će rješenjem odrediti upis zabilježbe odbijanja

tih zahtjeva. Na isti način postupit će lučka kapetanija iako je bio odbijen prijedlog za odobrenje

prodaje radi naplate tražbina za koje založno pravo nije uknjiženo.

(2) Zabilježba se neće upisati:

1) ako se iz prijedloga i iz njegovih priloga ne može utvrditi o kojem je brodu ili pravu za koje se

zahtijeva upis riječ, ili ako brod ili pravo nisu upisani u naznačeni upisnik brodova,

2) ako pravo vlasništva, odnosno koje drugo pravo na brodu nisu upisani u korist osobe protiv

koje se prema sadržaju isprave može provesti uknjižba ili predbilježba.

(3) Upis zabilježbe naznačuje se na rješenju.

Članak 300.

Kad lučka kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika utvrdi da je rješenje kojim se odbija upis iz

članka 299. ovoga Zakonika postalo konačno zato što žalba nije podnesena, donijet će, po

službenoj dužnosti, rješenje o brisanju zabilježbe odbijanja upisa i o tome obavijestiti stranke.

Članak 301.

Rješenje o upisu provodi lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji je brod upisan, a ako

je riječ o prvom upisu – lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u koji brod treba upisati.

Članak 302.

(1) Svaki upis, osim upisa u list A o tehničkim podacima, mora sadržavati:

1) datum kad je prijedlog primljen i broj dnevnika upisnika brodova,

2) naziv isprave koja je osnova za upis, mjesto gdje je isprava sastavljena i datum kad je

sastavljena,

3) naziv lučke kapetanije, broj i datum njezina rješenja kojim je dopustio upis,

4) vrstu upisa (članak 257.) i bitni sadržaj prava, odnosno činjenice koja se upisuje,

5) naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište osobe u čiju se korist obavlja upis.

(2) Ako lučkoj kapetaniji istodobno stigne više prijedloga koji se odnose na isti brod, kod svakog

upisa obavljenog u vezi s tim prijedlozima zabilježit će se brojevi ostalih prijedloga s naznakom

da su stigli istodobno.

Članak 303.

(1) Kad lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donese rješenje kojim se određuje upis broda

u upisnik brodova, obavit će istodobno upis broda u list A i list B upisnika brodova. Nakon upisa

ta će lučka kapetanija postupiti prema odredbama članka 310. i 313. ovoga Zakonika.

(2) Kad lučka kapetanija iz stavka 1. ovoga članka donese rješenje kojim se odbija zahtjev za

upis broda u upisnik brodova i odredi upis zabilježbe odbijanja zahtjeva, obavit će se upis

zabilježbe u list A uloška otvorenog u skladu s člankom 290. stavkom 2. ovoga Zakonika.

Članak 304.

(1) Rješenje o odbijanju prijave ili prijedloga za upis broda u upisnik brodova zabilježit će se u

list A uloška otvorenog u vezi s podnesenom prijavom ili prijedlogom.

(2) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka neće se upisati ako u povodu prijave ili prijedloga ne

bude otvoren novi uložak (članak 290. stavak 3).

Članak 305.

U svakom rješenju naznačit će se kome se rješenje ima dostaviti i kome će lučka kapetanija

dostaviti koju od isprava (članak 313. stavak 2).

Članak 306.

(1) Rješenja o prijedlozima i prijavama za upis u upisnik brodova dostavit će se podnositelju

prijave, odnosno prijedloga i osobi na čijem se pravu vlasništva broda stječe koje pravo ili čija se

prava prenose, ograničavaju, opterećuju ili ukidaju te osobi protiv koje je obavljen upis

zabilježbe u upisnik brodova.

(2) Rješenje kojim se dopušta potpuno ili djelomično brisanje kakva upisa dostavit će se i svim

osobama u čiju korist na upisanom pravu postoje daljnje uknjižbe ili predbilježbe.

(3) Rješenje o uknjižbi ili predbilježbi, kojima se na upisanim pravima trećih osoba upisuje

hipotekarno pravo ili ustupanje prava, dostavit će se i vlasniku broda.

(4) Rješenje kojim se dopušta upis na prijedlog opunomoćenika protiv stranke koja je punomoć

izdala dostavit će se stranci osobno, ako punomoć ne odgovara odredbi članka 316. stavka 2.

ovoga Zakonika.

Članak 307.

(1) Dostava iz članka 306. ovoga Zakonika obavlja se prema odredbama Zakona o općem

upravnom postupku o dostavi osobno strankama.

(2) Ako se stranci moraju vratiti izvornici isprava koji su priloženi (članak 313.), ti se izvornici

vraćaju stranci koja ih je priložila, ako stranka nije drugačije odredila.

Članak 308.

(1) Valjanost upisa ne može se pobijati zato što dostava nije obavljena uredno ili nije uopće

obavljena.

(2) Osoba koja iz izvršenog upisa izvodi za sebe kakvo pravo ili oslobođenje od obveze nije

dužna dokazivati da je dostava obavljena.

Članak 309.

Lučka kapetanija koja je obavila upis brisanja broda iz upisnika brodova izdat će stranci, na

njezin zahtjev, potvrdu o brisanju. U potvrdi o brisanju navest će razlog brisanja i rješenje na

temelju kojeg je brisanje provedeno.

Članak 310.

(1) Na izvorniku isprave na temelju koje je upis obavljen lučka kapetanija koja vodi upisnik

brodova stavlja potvrdu o obavljenom upisu.

(2) U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka navodi se rješenje kojim je upis bio određen i uložak u

koji je upis obavljen.

(3) Ako je upis bio obavljen na temelju više isprava koje su među sobom u vezi, potvrda se

stavlja na onu ispravu iz koje pravo upisanog neposredno proizlazi (članak 263. i 264.).

Članak 311.

(1) U upisniku se ne smije ništa brisati ni na drugi način što dodavati ili mijenjati.

(2) Svi upisi u upisniku brodova moraju se upisivati tintom.

(3) Ako je pri upisivanju bila učinjena pogreška i ona se uoči još za upisivanja, ispravit će se bez

naloga lučke kapetanije. Pogreška učinjena pri upisivanju mora se precrtati tako da ostane

čitljiva.

(4) Pogreška koja se uoči nakon obavljenog upisa može se ispraviti samo po nalogu nadležnog

tijela iz članka 254. ovoga Zakonika, koje će, ako bi pogreška imala kakvu pravnu posljedicu,

saslušati sudionike. Pokretanje tog postupka zabilježit će se na listu na kojem je obavljen

pogrešan upis. Ta zabilježba ima takav učinak da kasniji upisi ne sprječavaju ispravljanje

pogreške. Kad rješenje u vezi s ispravkom pogreške postane pravomoćno, zabilježba se briše po


(5) Ispravci pogrešnih upisa moraju imati datum, potpis voditelja upisnika brodova i pečat lučke

kapetanije kod koje se ti upisnici brodova vode.

Članak 312.

(1) Rješenje o brisanju broda iz upisnika brodova te zabilježba odbijanja zahtjeva za brisanje

broda iz upisnika brodova upisuju se u list A upisnika brodova.

(2) Nakon što rješenje o brisanju broda iz upisnika brodova postane konačno, odnosno

pravomoćno, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova preko svake stranice uloška glavne

knjige upisnika brodova povlači crvenom tintom dvije unakrsne crte i jednu vodoravnu crtu na

svakoj stranici ispod svih upisa, s tim što se pojedini upisi ne precrtavaju.

(3) Lučka kapetanija iz stavka 2. ovoga članka postupit će prema odredbama stavka 2. ovoga

članka nakon što rješenje o odbijanju prijedloga ili prijave za prvi upis broda u upisnik brodova

(članak 299. stavak 1.) postane konačno, odnosno pravomoćno.

Članak 313.

(1) Nakon obavljenog upisa lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova vratit će stranci

izvornike isprava, odnosno ovjerene prijepise isprava ako je prijavi ili prijedlogu priložen

neovjeren prijepis tih isprava. U protivnom, izvornici isprava, odnosno njihovi ovjereni prijepisi

zadržat će se u zbirci isprava, a lučka kapetanija će obavijestiti stranku da u određenom roku

može te isprave uzeti ako podnese ovjerovljene prijepise. Lučka kapetanija može i sama

napraviti te prijepise uz naplatu propisanih taksa.

(2) Ako lučka kapetanija iz stavka 1. ovoga članka upis obavlja na temelju rješenja suda, postupit

će s ispravama prema tom rješenju (članak 305.).

(3) U pogledu prijepisa potrebnih za zbirku isprava postupit će se prema stavku 1. ovoga članka.

b) Posebne odredbe

PRVI UPIS U UPISNIK BRODOVA

Članak 314.

Prvi upis u upisnik brodova u gradnji dopustit će lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova u

gradnji u koji se brod u gradnji treba upisati ako su uz prijavu, odnosno prijedlog za prvi upis

priložene ove isprave:

1) isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva na brodu u gradnji,

2) potvrda brodogradilišta o tehničkim podacima koji se upisuju na list A upisnika brodova u

gradnji, mjestu i početku gradnje,

3) izjava vlasnika broda u gradnji o imenu broda u gradnji, ili, ako brod nema imena, izjava

brodogradilišta o oznaci broda u gradnji.

Članak 315.

(1) Prvi upis broda u upisnik brodova dopustit će lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova,

ako su uz prijavu za prvi upis broda priložene ove isprave:

1) isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva na brodu,

2) izvadak iz sudskog registra, odnosno druga isprava kojom se dokazuje da je vlasnik hrvatski

državljanin ili hrvatska pravna osoba, odnosno da je udovoljeno uvjetima za upis broda u upisnik

brodova,

3) rješenje o određivanju imena, odnosno oznake broda i luke upisa za brod,

4) potvrda o tehničkim podacima broda radi njegova upisa u upisnik brodova koju izdaje

priznata organizacija, s potvrdom da je brod tehnički prihvatljiv za upis u hrvatski upisnik,

5) isprava kojom se određuje pozivni znak broda prema Međunarodnome signalnom kodeksu,

ako brod takav znak mora imati,

6) isprave kojima se dokazuju drugi podaci koji se unose u list A uloška glavne knjige upisnika

brodova,

7) potvrda tijela koji vodi strani upisnik brodova da je brod brisan iz tog upisnika, ako se taj brod

prenosi iz stranog upisnika u hrvatski upisnik brodova,

(2) Ako je vlasnik broda strani državljanin ili strana pravna osoba, uz prijavu se moraju priložiti

isprave kojima se dokazuje pravo da brod bude upisan u hrvatski upisnik brodova te podaci u

ispravama iz stavka 1. ovoga članka.

UKNJIŽBA

Članak 316.

(1) Ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, uknjižba (članak 257. točka 3.) može

se Zakonikom dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je potpise

osoba čije pravo treba ograničiti, opteretiti ili prenijeti na drugu osobu ovjerilo tijelo nadležno za

ovjeravanje potpisa.

(2) Na temelju privatne isprave koju je izdao opunomoćenik uknjižba protiv vlastodavca može se

dopustiti samo ako punomoć koju je taj izdao glasi na određeni posao ili na određenu vrstu

poslova, a od dana izdavanja punomoći do dana traženja uknjižbe nije proteklo više od jedne

godine.

(3) Ovjera potpisa na privatnoj ispravi nije potrebna ako se na ispravi nalazi odobrenje tijela

nadležnog za zaštitu prava i interesa osobe čije pravo treba ograničiti, opteretiti ili prenijeti na

drugu osobu.

Članak 317.

(1) Privatna isprava, na temelju koje se može dopustiti uknjižba, mora sadržavati, pored

podataka iz članka 280. ovoga Zakonika, još i:

1) točnu oznaku broda ili prava u pogledu kojega se uknjižba provodi,

2) izričitu izjavu osobe čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da

dopušta uknjižbu.

(2) Odredba stavka 1. točke 2) ovoga članka ne odnosi se na isprave o stjecanju prava vlasništva

na domaćem ili stranom brodu ako se traži prvi upis broda u hrvatski upisnik brodova.

Članak 318.

(1) Javne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba jesu:

1) isprave o pravnim poslovima koje je sastavio sud u granicama svojih ovlaštenja, ako sadrže

podatke propisane u članku 280. ovoga Zakonika,

2) isprave koje su u propisanom obliku izdali sudovi ili tijela uprave, u granicama svojih

nadležnosti, kojima zakon priznaje svojstvo ovršne isprave ili na temelju kojih se prema

posebnim propisima može obaviti upis u javne knjige.

(2) Uknjižbe na temelju odluke stranog suda mogu se obaviti ako je ta odluka priznata u

posebnom za to propisanom postupku.

PREDBILJEŽBE

Članak 319.

Kad podnesena isprava udovoljava općim uvjetima za upis, ali ne udovoljava svim posebnim

uvjetima za uknjižbu propisanim u članku 316. – 318. ovoga Zakonika, lučka kapetanija, kod

koje se vodi upisnik brodova, dopustit će predbilježbu (članak 257. točka 4).

Članak 320.

Predbilježba hipoteke na brodu dopuštena je samo ako su tražbine i pravna osnova hipotekarnog

prava učinjene vjerojatnim.

Članak 321.

Kad se u hrvatski upisnik brodova upisuje brod koji je bio upisan u strani upisnik brodova, a iz

isprave se o brisanju broda iz stranog upisnika brodova vidi da je brod opterećen hipotekom na

brodu (članak 240.), upisat će se, po službenoj dužnosti, predbilježba hipotekarnog prava s

redom prvenstva koji ima prema trenutku što je bio mjerodavan za utvrđivanje reda prvenstva u

stranom upisniku brodova, ako u trenutku upisa nije udovoljeno uvjetima za uknjižbu hipoteke

na brodu određene ovim Zakonikom.

Članak 322.

Predbilježba prava zakupa, brodarskog ugovora na vrijeme za cijeli brod i prava prvokupa

dopuštena je samo ako su postojanje prava i pristanka na upis učinjeni vjerojatnim.

Članak 323.

Predbilježba se dopušta i na temelju ovih isprava:

1) nepravomoćnih sudskih odluka kojima se zahtjev za utvrđivanje, stjecanje, ograničenje ili

prestanak upisnog prava prihvaća ili odbija,

2) sudskih odluka kojima se predbilježba dopušta u postupku osiguranja prema propisima

ovršnog postupka,

3) zahtjeva suda, tijela uprave ili organizacije u obavljanju poslova javnih ovlaštenja koja su joj

zakonom povjerena, kad su oni po zakonu ovlašteni da po službenoj dužnosti odrede da se

određene tražbine osiguraju hipotekom na brodu.

Članak 324.

Ako kod suda bude položen iznos duga osiguranog hipotekom na brodu, za koji, prema pravnim

pravilima imovinskog prava, postoji opravdan razlog da se vjerovniku dug ne može platiti,

predbilježba će se dopustiti na temelju potvrde suda da je ta svota položena i to:

1) ako je iznos duga kod suda položio dužnik ili osoba koja za dug odgovara, dopustit će se

predbilježba brisanja hipoteke na brodu,

2) ako je iznos duga kod suda položila treća osoba kojoj je prema pravnim pravilima imovinskog

prava vjerovnik dužan ustupiti svoju tražbinu, dopustit će se predbilježba ustupanja tražbine

osigurane hipotekom na brodu.

Članak 325.

Predbilježbom se stječu, prenose, ograničavaju ili prekidaju upisana prava, uz uvjet da

predbilježba bude naknadno opravdana, i to u opsegu u kojem bude opravdana.

Članak 326.

Predbilježba se može opravdati na temelju:

1) isprave kojom se može dopustiti uknjižba, a koju je izdala osoba protiv koje je predbilježba

upisana,

2) potvrde da je sudska odluka iz članka 323. točke 1) ovoga Zakonika postala pravomoćna i

ovršna,

3) konačne odluke nadležnog tijela o postojanju tražbine iz članka 323. točke 3) ovoga Zakonika,

radi čijeg je osiguranja predbilježba upisana,

4) pravomoćne i ovršne odluke suda u parnici protiv osobe protiv koje je predbilježba upisana.

Članak 327.

(1) Ako se predbilježba opravdava podnošenjem isprave sposobne za uknjižbu (članak 326.

točka 1)), opravdanje se treba izvršiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o predbilježbi.

(2) Ako se predbilježba opravdava na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda (članak 326.

točka 4)), parnica se mora pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o predbilježbi.

(3) Rok u kojem se predbilježba mora opravdati navodi se u odluci o predbilježbi.

(4) Rok za opravdanje predbilježbe lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova može, na

prijedlog stranke, produljiti, ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog se podnosi lučkoj

kapetaniji koja vodi upisnik brodova.

Članak 328.

(1) Ako se predbilježba opravdava podnošenjem isprava navedenih u članku 326. točki 1) – 3)

ovoga Zakonika, prijedlog za opravdanje predbilježbe podnosi se lučkoj kapetaniji koja vodi

upisnik brodova.

(2) Ako se predbilježba opravdava odlukom suda u parnici (članak 326. točka 4.)), tražitelj

predbilježbe dužan je pokrenuti parnicu kod nadležnog suda i o tome obavijestiti lučku

kapetaniju koja vodi upisnik brodova.

Članak 329.

(1) Rok u kojem se mora pokrenuti parnica za opravdanje predbilježbe navest će se u odluci o

predbilježbi.

(2) Rok za pokretanje parnice sud može, na prijedlog stranke, produljiti, ako za to postoje važni

razlozi.

Članak 330.

Ako u vrijeme podnošenja prijedloga za predbilježbu već teče parnica o postojanju prava čija se

predbilježba traži, pokretanje posebne parnice za opravdanje predbilježbe nije potrebno ako se,

prema odredbama Zakona o parničnom postupku, u postojećoj parnici još može istaći i zahtjev

za opravdanje predbilježbe.

Članak 331.

(1) Ako opravdanje predbilježbe izostane, osoba protiv koje je predbilježba bila dopuštena može

predložiti da se ona briše.

(2) Ako iz spisa ne proizlazi da je tužba za opravdanje predbilježbe podnesena na vrijeme ili da

rok za opravdanje još teče onog dana kad je prijedlog za brisanje podnesen, lučka kapetanija koja

vodi upisnik brodova će u kratkom roku odrediti ročište na kojem predlagatelj predbilježbe mora

dokazati da rok za opravdanje još teče ili da je tužba podnesena na vrijeme.

(3) Ako lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova utvrdi da je rok protekao, odnosno da

parnica nije pokrenuta na vrijeme, dopustit će se brisanje predbilježbe.

(4) Smatrat će se da je tužba za opravdanje predbilježbe podnesena na vrijeme, iako je protekao

rok određen za njezino podnošenje, ako bude podnesena prije podnošenja prijedloga za brisanje

predbilježbe ili bar istog dana kad je taj prijedlog podnesen.

Članak 332.

(1) Ako tužiteljev zahtjev za opravdanje predbilježbe bude prihvaćen u parnici kojom se

predbilježba opravdava (članak 327. i 330.), na prijedlog bilo koje od stranaka, zabilježit će se

opravdanje predbilježbe u upisnik brodova prema sadržaju pravomoćne presude.

(2) Ako u parnici iz stavka 1. ovoga članka zahtjev za opravdanje predbilježbe bude pravomoćno

odbijen, na prijedlog bilo koje od stranaka, predbilježba će se brisati.

Članak 333.

(1) Ako je predbilježba brisana zato što tužba za opravdanje predbilježbe nije podnesena na

vrijeme, može se predložiti nova predbilježba, ali ona ima pravni učinak tek od trenutka

podnošenja novoga prijedloga.

(2) Vlasnik broda ili ovlaštenik upisanog prava može tužbom zahtijevati da se utvrdi

nepostojanje predbilježenog prava. Presuda kojom se taj zahtjev prihvaća zabilježit će se na

prijedlog stranke u upisnik brodova, i time se sprječava ponovna dozvola predbilježbe.

Članak 334.

(1) Ako predbilježba bude brisana iz drugih razloga, a ne iz razloga navedenih u članku 333.

ovoga Zakonika, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova će, po službenoj dužnosti, odbiti

svaki novi prijedlog za predbilježbu istog prava na temelju iste isprave.

(2) Ako lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova propusti to učiniti i nova predbilježba bude

upisana, ta će se predbilježba brisati čim protivnik prijavi da je predbilježba već jednom bila

brisana.

Članak 335.

(1) Ako je predbilježeno pravo vlasništva broda, daljnji se upisi mogu dopustiti ne samo protiv

uknjiženog nego i protiv predbilježenog vlasnika broda, ali pravni učinak tih upisa ovisi o tome

hoće li predbilježba biti opravdana ili neopravdana.

(2) Ako predbilježba bude opravdana, istodobno s upisom opravdanja predbilježbe brisat će se,

po službenoj dužnosti, svi upisi koji su protiv uknjiženog vlasnika broda bili obavljeni poslije

trenutka podnošenja prijedloga na temelju kojega je predbilježba prava vlasništva bila obavljena.

(3) Ako predbilježba prava vlasništva bude brisana, brisat će se istodobno, po službenoj

dužnosti, i svi upisi koji su bili obavljeni s obzirom na tu predbilježbu.

(4) Odredbe ovoga članka primijenit će se i kad je protiv hipotekarnog vjerovnika obavljena

predbilježba prijenosa njegove tražbine na drugu osobu.

Članak 336.

(1) Ako je brisanje kakva prava predbilježeno, u pogledu tog prava mogu se dopustiti daljnji

upisi (npr. nadhipotekarnih prava ili ustupa), ali pravni učinak tih upisa ovisi o tome hoće li

predbilježba brisanja biti opravdana ili neopravdana.

(2) Ako predbilježba brisanja bude opravdana, istodobno s upisom opravdanja brisat će se, po

službenoj dužnosti, i svi upisi koji su u pogledu brisanog prava u međuvremenu bili dopušteni.

Članak 337.

(1) Ako na tražbini osiguranoj hipotekom na brodu, u vrijeme kad se zahtijeva njeno brisanje, još

postoje nadhipotekarna prava, brisanje te tražbine može se dopustiti samo uz napomenu da će

pravni učinak brisanja u pogledu nadhipotekarnih prava nastupiti tek kad ona budu brisana.

(2) Čim bude uknjiženo brisanje tražbine osigurane hipotekom na brodu, daljnji se upisi na

hipoteku ne mogu više dopustiti, a ako brisanje hipotekarnog prava bude samo predbilježeno,

daljnji upisi na to pravo mogu se dopustiti, ali samo s pravnim učinkom iz članka 325. ovoga

Zakonika.

ZABILJEŽBA

Članak 338.

(1) Zabilježba osobnih odnosa, osobito u pogledu ograničenja prava raspolaganja imovinom, ima

pravnu posljedicu da se nitko u čiju je korist upisano kakvo pravo u upisnik brodova ne može

pozivati na to da mu ti odnosi nisu bili poznati (npr. maloljetnost, produljenje roditeljskog prava

ili starateljstva, otvaranje stečaja itd.).

(2) Zabilježbu osobnih odnosa i brisanje takve zabilježbe određuje lučka kapetanija koja vodi

upisnik brodova na temelju isprava kojima se dokazuju ti odnosi, a na prijedlog stranaka,

njihovih zakonskih zastupnika ili nadležnih tijela.

Članak 339.

Zabilježba drugih činjenica, osim onih koje su navedene u članku 338. ovoga Zakonika, može se

dopustiti samo kad je zabilježba ovim Zakonikom dopuštena i ima učinak koji je njime određen

(npr. prvenstveni red, zajednička hipoteka na brodu, otkaz tražbine osigurane hipotekom na

brodu, tužba za ostvarivanje pomorskog privilegija, zabilježba spora itd.).

Članak 340.

(1) Vlasnik broda može zahtijevati upis zabilježbe prvenstvenog reda za namjeravano otuđenje

broda ili opterećenje hipotekom. Pravni je učinak zabilježbe da se prvenstveni red prava stečenih

tim otuđenjem ili opterećenjem računa od trenutka podnošenja prijedloga za upis zabilježbe, ako

se upis navedenih prava zatraži za važenja zabilježbe (članak 342.).

(2) Hipotekarni vjerovnik može, s pravnim učinkom navedenim u stavku 1. ovoga članka,

zahtijevati upis zabilježbe prvenstvenog reda za namjeravano ustupanje ili namjeravano brisanje

svoje tražbine.

(3) Zabilježbe iz ovoga članka mogu se dopustiti samo ako bi prema stanju upisa u upisnik

brodova, bila dopuštena uknjižba prava koje se mora upisati, odnosno brisanje upisanog prava i

ako je potpis predlagatelja na prijedlogu ovjerilo tijelo nadležno za ovjeru potpisa.

Članak 341.

Rješenje kojim se prihvaća prijedlog za upis zabilježbe iz članka 340., ovoga Zakonika izdaje se

samo u jednom primjerku (otpravku). Kad obavi upis zabilježbe u upisnik brodova, tijelo koje

vodi upisnik brodova mora na tom primjerku potvrditi da je zabilježba obavljena.

Članak 342.

(1) Ako je zabilježba prvenstvenog reda dopuštena za namjeravano opterećenje broda hipotekom

na brodu, zabilježba gubi učinak protekom roka od jedne godine, a u ostalim slučajevima

navedenim u članku 340. ovoga Zakonika – protekom roka od 60 dana od dana kad je bila

dopuštena.

(2) U rješenju kojim se dopušta zabilježba navest će se datum kad prestaje učinak te zabilježbe.

Članak 343.

(1) Prijedlog za upis prava ili upis brisanja sa prvenstvenim redom koji je zabilježbom osiguran

(članak 340.) mora se podnijeti u rokovima određenim u članku 327. ovoga Zakonika i uz

prijedlog priložiti primjerak rješenja kojim je zabilježba dopuštena.

(2) Isprava na temelju koje se upisuje ili briše pravo za koje je zabilježen prvenstveni red može

biti sastavljena i poslije podnošenja prijedloga za upis zabilježbe.

(3) U rješenju kojim se, na prijedlog podnesen prema stavku 1. ovoga članka, dopušta uknjižba

ili predbilježba mora se naznačiti da dopušteni upis ima onaj prvenstveni red koji je stečen

zabilježbom. Tijelo koje obavi upis dopuštene uknjižbe, odnosno predbilježbe potvrdit će na

primjerku rješenja kojim je zabilježba prvenstvenog reda dopuštena da je upis obavljen.

(4) Upis sa zabilježbom prvenstvenog reda dopustit će se i ako su brod ili tražbina osigurani

hipotekom na brodu preneseni na treću osobu ili su opterećeni pošto je prijedlog za zabilježbu

prvenstvenog reda bio podnesen.

(5) Ako vlasnik broda ili hipotekarni vjerovnik padnu pod stečaj prije nego što bude podnesen

prijedlog za upis, upis će se dopustiti samo ako je isprava o pravnom poslu bila već sastavljena

prije dana otvaranja stečaja i ako je dan sastavljanja isprave dokazan ovjerom tijela nadležnog za

ovjeru potpisa. Ako isprava ne odgovara tim uvjetima, ocijenit će se, prema propisima o stečaju,

je li upis dopušten.

Članak 344.

Ako se dopusti uknjižba prijenosa prava vlasništva ili otuđenja broda, odnosno ustupanja ili

brisanja tražbine s prvenstvenim redom stečenim zabilježbom (članak 340. stavak 1.), lučka

kapetanija koja vodi upisnik brodova će, na prijedlog stranke u čiju je korist uknjižba upisana,

narediti brisanje upisa koji su u pogledu tog broda ili tražbine obavljeni poslije podnošenja

prijedloga za zabilježbu. Prijedlog za brisanje tih upisa mora se podnijeti u roku od 15 dana od

dana kad je uknjižba sa zabilježenim prvenstvenim redom postala pravomoćna.

Članak 345.

(1) Ako prijedlog za upis ne bude podnesen prije proteka roka poslije kojeg prestaje učinak

zabilježbe (članak 342.) ili ako iznos tražbine, u pogledu koje je zabilježba prvenstvenog reda

obavljena, do kraja tog roka ne bude iscrpljen, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova će po

službenoj dužnosti, narediti brisanje zabilježbe prvenstvenog reda.

(2) Prije proteka roka iz članka 342. ovoga Zakonika brisanje zabilježbe može se dopustiti samo

ako je uz prijedlog za brisanje zabilježbe podnesen primjerak rješenja kojim je dopuštena

zabilježba. Kad obavi upis brisanja, lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova potvrdit će na

tom primjerku rješenja da je brisanje obavljeno.

Članak 346.

(1) Lučka kapetanija nadležna prema članku 254. ovoga Zakonika dopustit će, na zahtjev

vjerovnika, zabilježbu sudskog otkaza hipotekarne tražbine i zabilježbu hipotekarne tužbe ako je

onaj protiv koga je otkaz ili tužba podnesena upisan kao vlasnik broda opterećenog hipotekom i

ako se dokaže da je hipotekarna tužba podnesena.

(2) Zabilježbu hipotekarne tužbe može dopustiti i parnični sud.

(3) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka ima posljedicu da otkaz ili tužba djeluje protiv kasnijeg

vlasnika broda, a osobito da se, na temelju pravomoćne presude donesene u parnici o

zabilježenoj tužbi ili obavljene sudske nagodbe zaključene u toj parnici, može voditi ovrhu na

založenom brodu neposredno protiv svakoga kasnijeg vlasnika broda.

Članak 347.

(1) Zabilježba tužbe za ostvarivanje pomorskog privilegija briše se po službenoj dužnosti ako, u

roku od 60 dana od dana ovršnosti presude donesene na temelju tužbe koja je bila predmet

zabilježbe, vjerovnik tražbine osigurane pomorskim privilegijem ne zatraži prodaju broda ili upis

hipoteke na brodu ili ako se, na njegov zahtjev, u tom roku ne provede zaustavljanje broda

(članak 247. stavak 2.).

(2) Ako iz spisa ne proizlazi da je u zakonskom roku zatražena prodaja broda ili upis hipoteke na

brodu ili da je provedeno zaustavljanje broda, sud će postupiti prema članku 331. stavku 2. i 3.

ovoga Zakonika.

Članak 348.

(1) Osoba koja je pokrenula parnicu da bi osporila uknjižbu za koju utvrdi da su njome

povrijeđena njezina upisana prava i traži povrat u prijašnje stanje u upisniku može kod parničnog

suda ili kod tijela nadležnog prema članku 254. ovoga Zakonika zahtijevati zabilježbu tog spora

u upisniku brodova istodobno s podnošenjem tužbe ili kasnije.

(2) Zabilježba spora iz stavka 1. ovoga članka ima posljedicu da presuda donesena u tom sporu

djeluje i protiv osoba koje su stekle upisana prava poslije trenutka kad je prijedlog za zabilježbu

spora stigao tijelu koji vodi upisnik brodova.

Članak 349.

U parnici pokrenutoj tužbom za brisanje uknjižbe protiv osoba koje su neposredno uknjižbom,

čije se brisanje traži tužbom, stekle prava ili su oslobođene tereta, ili kad se tužba temelji na

odnosima koji postoje neposredno između tužitelja i tuženika, o zastari tužbenog zahtjeva

prosuđivat će se prema propisima i pravnim pravilima imovinskog prava o zastari.

Članak 350.

(1) Osoba koja želi osporiti uknjižbu protiv trećih osoba, o čijem je odobrenju bila propisno

obaviještena, dužna je, u roku u kojem se može podnijeti žalba protiv odobrenja te uknjižbe,

predložiti tijelu iz članka 254. ovoga Zakonika upis zabilježbe da je uknjižba sporna, a najkasnije

u roku od 60 dana od dana proteka roka za žalbu podnijeti tužbu za brisanje uknjižbe protiv svih

osoba koje su osporavanom uknjižbom stekle kakvo upisno pravo ili su na kakvu upisanom

pravu postigle daljnje uknjižbe ili predbilježbe.

(2) Poslije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka protiv trećih osoba koje su prije zabilježbe

spora na upisanom pravu stekle daljnja upisana prava može se tužbom za brisanje osporavati

uknjižba samo ako te osobe nisu bile u dobroj vjeri u pogledu valjanosti osporavane uknjižbe.

Članak 351.

Ako tužitelj nije bio propisno obaviješten o odobrenju uknjižbe koju osporava, pravo na

podnošenje tužbe za njezino brisanje protiv trećih osoba koje su na upisanom pravu stekle

daljnja upisana prava u dobroj vjeri prestaje u roku od tri godine od trenutka kad je prijedlog za

pobijanu uknjižbu stigao lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova.

Članak 352.

(1) Ako tužitelj povuče tužbu ili se prema zakonu smatra da je tužba povučena, ili ako tužba

bude pravomoćnom odlukom odbačena ili tužbeni zahtjev odbijen, ili ako u slučaju iz članka

350. ovoga Zakonika tužba ne bude podnesena u propisanom roku, lučka kapetanija koja vodi

upisnik brodova će, na prijedlog protivne strane, narediti brisanje zabilježbe spora.

(2) Ako pravomoćnom presudom bude potpuno ili djelomično prihvaćen zahtjev za brisanje

osporene uknjižbe, ili ako stranke o brisanju uknjižbe sklope sudsku nagodbu, lučka kapetanija

koja vodi upisnik brodova će, na prijedlog stranke, dopustiti upis brisanja osporene uknjižbe

prema sadržaju presude, odnosno sudske nagodbe, pa će istodobno narediti brisanje zabilježbe

spora te svih uknjižbi i predbilježbi za koje je, u pogledu brisanog prava, prijedlog za upis stigao

lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova, pošto je toj lučkoj kapetaniji stigao prijedlog za

zabilježbu spora.

Članak 353.

(1) Osoba koja tvrdi da je do uknjižbe došlo zbog kaznenog djela može, radi postizanja pravnog

učinka iz članka 348. ovoga Zakonika u odnosu prema kasnijim upisima, zatražiti od lučke

kapetanije iz članka 254. ovoga Zakonika da dopusti zabilježbu da je uknjižba sporna. Ta je

osoba dužna uz prijedlog podnijeti potvrdu nadležnog tijela o pokretanju kaznenog postupka.

(2) Ako se zabilježba spora predlaže radi postizanja učinka i protiv trećih osoba koje su stekle

upisana prava u dobroj vjeri prije zabilježbe spora, prijedlog za zabilježbu mora se podnijeti

lučkoj kapetaniji iz članka 254. ovoga Zakonika u roku u kojem je stranka ovlaštena na

podnošenje žalbe protiv dopuštene uknjižbe.

Članak 354.

(1) Ako sud u kaznenom postupku odluči da se briše uknjižba zajedno s upisanim pravima koja

su stečena prije zabilježbe iz članka 353. ovoga Zakonika, lučka kapetanija iz članka 254. ovoga

Zakonika naredit će brisanje uknjižbe prema odredbama članka 352. stavka 2. ovoga. Zakonika,

ako stranka, protiv koje je osporena uknjižba obavljena uz prijedlog za brisanje uknjižbe, priloži

odluku suda donesenu u tome kaznenom postupku, s potvrdom o njezinoj pravomoćnosti.

(2) Ako sud u kaznenom postupku utvrdi kaznenu odgovornost optuženika, ili oštećenika s

njegovim zahtjevom za brisanje uknjižbe uputi na parnicu, oštećenik ima pravo podnijeti tužbu

za brisanje uknjižbe i upisanih prava iz stavka 1. ovoga članka u roku od 60 dana od dana kad je

odluka suda o upućivanju na parnicu postala pravomoćna.

(3) Ako sud u kaznenom postupku ne donese odluku o tome da je optuženik kazneno odgovoran

i ako ovlaštena osoba u roku iz stavka 2. ovoga članka ne podnese tužbu, lučka kapetanija iz

članka 254. ovoga Zakonika dopustit će brisanje zabilježbe spora na prijedlog osobe koja ima

pravni interes da se osporena uknjižba održi na snazi.

Članak 355.

Kad se traži brisanje zabilježbe spora zato što tužba za brisanje nije podignuta u rokovima

određenim u članku 350. i 353. ovoga Zakonika, lučka kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika

postupit će prema odredbama članka 331. stavka 2. i 3. ovoga Zakonika.

Članak 356.

Ako vlasnik broda ili vjerovnik, na čijem je brodu, odnosno tražbini upisano kakvo pravo,

podnese tužbu da se to pravo u cijelosti ili djelomično briše zato što je zastarjelo, lučka

kapetanija iz članka 254. ovoga Zakonika dopustit će, na prijedlog tužitelja, zabilježbu spora u

upisniku brodova.

Članak 357.

Ako se pokrene parnica kojom se traži da se utvrdi da je dosjelošću stečeno određeno stvarno

pravo, sud iz članka 254. ovoga Zakonika dopustit će, na prijedlog tužitelja, zabilježbu spora u

upisniku brodova.

Članak 358.

(1) Zabilježba spora u slučaju tužbe za brisanje zbog zastare (članak 356.) ili u slučaju tužbe za

utvrđivanje stjecanja stvarnog prava zbog dosjelosti (članak 357.) nema učinka protiv trećih

osoba koje su, pouzdavajući se u upisnik brodova, postigle određene uknjižbe prije trenutka kad

je prijedlog za zabilježbu spora stigao lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova. Ako je

pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužitelj dosjelošću stekao određeno stvarno pravo, pravo

stečeno dosjelošću ima prvenstveni red prije svih upisa koji su provedeni poslije zabilježbe

spora, a sva prava upisana poslije zabilježbe spora koja su s tim u protuslovlju brisat će se na

prijedlog stranke.

(2) U postupku brisanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 352. stavka 2.

ovoga Zakonika.

Članak 359.

(1) Sud koji je proveo prodaju broda naredit će, po službenoj dužnosti, da se rješenje o dosudi

prodanog broda zabilježi u upisnik brodova.

(2) Zabilježba iz stavka 1. ovoga članka ima učinak da se upisana prava protiv dosadašnjeg

vlasnika broda mogu steći daljnjim upisima samo ako rješenje o dosudi bude pravomoćno

ukinuto.

(3) Ako rješenje o dosudi nije pobijano ili ako je pobijanje pravomoćno odbijeno, na prijedlog

zainteresirane osobe, brisat će se svi upisi obavljeni poslije zabilježbe tog rješenja protiv

dosadašnjeg vlasnika broda te svi daljnji upisi koji su obavljeni u odnosu prema njihovim

pravima.

Članak 360.

Prijedlozi za upis ili brisanje zabilježbi o kojima odlučuje tijelo iz članka 254. ovoga Zakonika

moraju se podnijeti lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik brodova, ako nije drugačije određeno.

UPISIVANJE ZAJEDNIČKIH HIPOTEKA NA BRODU

Članak 361.

(1) Kod zajedničkih hipoteka (članak 238.) koja se zasnivaju upisom u više uložaka jedan od

uložaka označuje se kao glavni, a ostali kao sporedni. U prijedlogu za upis mora se navesti koji

se uložak označuje kao glavni, a koji kao sporedni; a ako u prijedlogu to nije navedeno, smatrat

će se da se kao glavni uložak mora označiti onaj koji je u prijedlogu za upis naveden na prvom

mjestu.

(2) Ako se zatraži da se hipoteka na brodu koja već postoji proširi za istu tražbinu i na druge

uloške, s prvotno opterećenim uloškom postupit će se kao s glavnim uloškom.

(3) U glavnom ulošku zabilježbom se upućuje na sporedne uloške, a u svakome sporednom

ulošku – na glavni uložak.

Članak 362.

(1) Ako vjerovnik, radi osiguranja svoje tražbine, zatraži upis hipoteke na brodu u određeni

uložak upisnika brodova, dužan je prijaviti postojanje hipoteke na brodu koja je za tu tražbinu

već upisana u kakvu drugom ulošku, da bi se mogla zabilježiti zajednička hipoteka na brodu.

(2) Vjerovnik je odgovoran za štetu prouzročenu time što je propustio prijaviti postojanje

hipoteke na brodu.

(3) Ako zabilježba zajedničke hipoteke na brodu ne bude upisana, hipotekarni dužnik može

predložiti da se ta zabilježba obavi i zatraži da mu vjerovnik nadoknadi troškove, ako je

zabilježba izostala njegovom krivnjom.

(4) Ako tijelo iz članka 254. ovoga Zakonika, dopuštajući uknjižbu ili predbilježbu hipoteke na

brodu, utvrdi da je za istu tražbinu hipoteka na brodu već upisana, u njegovu ili kakvom drugom

upisniku brodova, odredit će, po službenoj dužnosti, da je uložak u koji je hipoteka već upisana

glavni uložak. Tijelo iz članka 254. dužno je o tome obavijestiti lučku kapetaniju kod koje se

vodi upisnik brodova u koji je hipoteka na brodu već upisana.

Članak 363.

(1) Prijedlog za upis zajedničke hipoteke na brodu u više upisnika brodova koji se vode kod

raznih lučkih kapetanija može se podnijeti ili istodobno svim lučkim kapetanijama koje vode te

upisnike brodova ili samo jednom od tih tijela.

(2) Ako se prijedlog za upis hipoteke podnosi istodobno svim lučkim kapetanijama u čije se

upisnike brodova mora upisati, u prijedlogu se moru navesti koji se uložak označuje kao glavni,

a koji kao sporedni.

(3) Ako se prijedlog za upis hipoteke na brodu podnosi samo jednoj lučkoj kapetaniji, prijedlog

se podnosi onoj lučkoj kapetaniji kod koje predlagatelj upisa želi da se vodi glavni uložak i

naznačuje red prema kojem se prijedlog mora uputiti ostalim lučkim kapetanijama.

Članak 364.

(1) Ako pri prvotnom ili kasnijem upisu zajedničke hipoteke na brodu sudjeluje više tijela iz

članka 254. ovoga Zakonika, svatko će od njih samostalno odlučiti o prijedlogu za uknjižbu ili

predbilježbu hipotekarnog prava u upisnik brodova za koji je on nadležan. Svatko će od tijela

svoje rješenje o tome dostaviti i tijelu kod kojeg se vodi glavni uložak.

(2) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka podnosi se tijelu koje je to rješenje donijelo.

(3) Ako uknjižba ili predbilježba koja je upisana u kakav sporedni uložak bude u povodu žalbe

brisana, o brisanju se, radi zabilježbe, obavještava lučku kapetaniju koja vodi glavni uložak.

Članak 365.

Prvenstveni red kod zajedničke hipoteke na brodu određuje se samostalno za svaki uložak, i

mjerodavan je trenutak kad je prijedlog za dozvolu upisa zajedničke hipoteke stigao pojedinoj

lučkoj kapetaniji u čiji se upisnik hipotekarno pravo upisuje.

Članak 366.

(1) Svi prijedlozi u pogledu promjene hipotekarnog prava za tražbine za koje je upisana

zajednička hipoteka na brodu u više uložaka podnose se lučkoj kapetaniji koja vodi glavni

uložak. O tim se prijedlozima odlučuje prema stanju upisa u glavnom ulošku.

(2) Prijedlog podnesen drugoj lučkoj kapetaniji, a ne kapetaniji iz stavka 1. ovoga članka vratit

će se podnositelju s uputom da se prijedlog mora podnijeti lučkoj kapetaniji koja vodi glavni

uložak.

Članak 367.

(1) Sve promjene koje se na zajedničkoj hipoteci moraju učiniti prijenosom, ograničenjem,

brisanjem ili na drugi način, upisuju se samo u glavni uložak.

(2) Upis promjena u glavnom ulošku ima pravni učinak kao da je obavljen u svim već

postojećim ili budućim sporednim ulošcima.

(3) Djelomično ili potpuno brisanje zajedničke hipoteke koja se odnosi na sve brodove ili na sve

tražbine (podhipoteka) koje su predmet zajedničke hipoteke zabilježuje se u sve sporedne uloške,

a brisanje zajedničke hipoteke zabilježuje se samo u sporedni uložak u kojem je taj brod,

odnosno tražbina upisana.

Članak 368.

(1) Ako hipotekarno pravo na brodu, odnosno na tražbini osiguranoj hipotekom na brodu

upisano u glavnom ulošku bude brisano, u tom se ulošku brišu i svi daljnji upisi i prenose u jedan

od sporednih uložaka koji se vode kod iste lučke kapetanije. Ako zajednička hipoteka još postoji,

s tim se uloškom postupa kao s glavnim uloškom.

(2) Ako u upisnicima brodova iste lučke kapetanije nema sporednog uloška, lučka kapetanija

nadležna za dotadašnji glavni uložak odredit će, ako to nije odredio hipotekarni vjerovnik, s

kojim će se sporednim uloškom ubuduće postupati kao s glavnim uloškom, pa će, po službenoj

dužnosti, poslati lučkoj kapetaniji koja vodi novi glavni uložak ovjerovljene prijepise postojećih

upisa u glavnoj knjizi te ovjerovljene prijepise isprava koje se na te upise odnose.

(3) Pretvaranje sporednog uloška u glavni uložak priopćava se lučkim kapetanijama kod kojih se

vode svi sporedni ulošci i, po službenoj dužnosti, zabilježuje u svaki još postojeći sporedni

uložak.

Članak 369.

(1) Lučkoj kapetaniji na koju prijeđe vođenje glavnog uloška dostavljaju se oni prijedlozi o

kojima ne može više rješavati dotadašnja lučka kapetanija zato što je zajednička hipoteka u

njegovu upisniku brodova već brisana, i o tome se obavještavaju stranke koje su podnijele

prijedloge.

(2) Međusobni prvenstveni red prijedloga iz stavka 1. ovoga članka određuje se prema trenutku

kad su oni stigli tijelu koji je vodio dosadašnji glavni uložak.

Članak 370.

(1) Za opravdanje predbilježbe kojom je zajednička hipoteka za istu tražbinu predbilježena kod

raznih tijela potrebna je samo jedna tužba za opravdanje.

(2) Za tužbu za opravdanje predbilježbe nadležan je, pored suda općemjesne nadležnosti

hipotekarnog dužnika, lučka kapetanija nadležna prema članku 254. ovoga Zakonika u pogledu

jednog od upisnika u kojem je predbilježba dopuštena.

Članak 371.

U izvacima iz uložaka koji se s obzirom na zajedničku hipoteku vode kao sporedni ulošci

upućuje se na glavni uložak, uz napomenu da su promjene koje su učinjene na zajedničkoj

hipoteci upisane samo u glavnom ulošku.

PRIJENOS BRODA IZ JEDNOG UPISNIKA BRODOVA U DRUGI UPISNIK BRODOVA

Članak 372.

Lučka kapetanija iz članka 254. stavka 4. ovoga Zakonika dopustit će prijenos upisa broda iz

jednog upisnika brodova u drugi na temelju isprave kojom se dokazuje da će brod promijeniti

luku upisa i da će se upisati u luci koja se nalazi na području lučke kapetanije iz članka 254.

stavka 5. ovoga Zakonika. 3BRISANJE BRODA IZ UPISNIKA BRODOVA

Članak 373.

(1) Lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donijet će rješenje o brisanju broda iz upisnika

brodova u slučajevima iz članka 192. stavka 1. ovoga Zakonika.

(2) O rješenju iz stavka 1. ovoga članka lučka kapetanija obavijestit će Ministarstvo.

Članak 374.

(1) U rješenju o brisanju broda iz upisnika brodova treba, prema članku 193. ovoga Zakonika

utvrditi da vjerovnici hipotekarnih tražbina pristaju na brisanje, osim ako se brisanje obavlja na

temelju odredaba članka 192. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika.

(2) U slučaju iz stavka 2. članka 193. ovoga Zakonika brisanje broda obavit će se protekom

navedenog roka.

Članak 375.

Ako se brod koji je bio brisan iz upisnika brodova zato što je propao ili se pretpostavljalo da je

propao, ili zato što je trajno povučen iz plovidbe, ili zato što je bio proglašen pomorskim

plijenom, odnosno ratnim plijenom na moru, ponovno upisuje u upisnik brodova, lučka

kapetanija koja vodi upisnik brodova donijet će rješenje o ponovnom upisu broda sa svim onim

podacima i upisanim pravima iz upisnika s kojima je prije bio upisan, a koji su važili u trenutku

brisanja broda, i o tome obavijestiti vlasnika broda i sve ostale osobe u čiju je korist bilo upisano

kakvo pravo na brodu.

5. Pravni lijekovi

Članak 376.

(1) Protiv rješenja lučke kapetanije, koja vodi upisnik brodova o prijedlogu za upis u upisnik

brodova, dopuštena je žalba.

(2) Stranke mogu u žalbi iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni

odnose na bitne povrede pravila postupka.

(3) Žalba se podnosi tijelu koje je donijelo rješenje u prvom stupnju u dovoljnom broju

primjeraka za tijelo drugog stupnja i za stranke koje sudjeluju u postupku.

(4) Žalba ne odgađa provedbu upisa, ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 377.

Rok za podnošenje žalbe kad je rješenje dostavljeno stranci u Republici Hrvatskoj je 15 dana od

dana dostave rješenja, a kad je rješenje dostavljeno stranci u inozemstvu rok za podnošenje žalbe

je 30 dana od dana dostave rješenja.

Članak 378.

(1) Nepravodobnu, nepotpunu i nedopuštenu žalbu tijelo prvog stupnja, koje vodi upisnik

brodova (lučka kapetanija) će odbaciti.

(2) Ako tijelo prvog stupnja ne odbaci žalbu, primjerak žalbe dostavit će strankama kojima je

dostavljeno rješenje koje se pobija.

(3) Žalbu podnesenu neposredno tijelu drugog stupnja (Ministarstvu) to će tijelo uputiti

nadležnom tijelu prvog stupnja i smatrat će se da je žalba podnesena na dan kad je stigla tijelu

drugog stupnja.

(4) Rok za podnošenje odgovora na žalbu iznosi osam dana od dana dostave žalbe.

Članak 379.

(1) Ako je žalba podnesena protiv rješenja kojim se dopušta uknjižba ili predbilježba ili prvi upis

broda u upisnik brodova, tijelo će odrediti zabilježbu žalbe u upisnik brodova.

(2) Ako žalba bude odbijena, tijelo će odrediti brisanje zabilježbe.

(3) Zabilježbu i brisanje zabilježbe iz stavka 1. i 2 ovoga članka tijelo će odrediti po službenoj

dužnosti.

Članak 380.

Ako tijelo drugog stupnja odbije žalbu protiv rješenja kojim je prijedlog za upis odbijen, tijelo

prvog stupnja će po službenoj dužnosti, odrediti da se briše zabilježba tog rješenja u upisniku

brodova i o tome obavijestiti stranke.

Članak 381.

Ako tijelo drugog stupnja preinači rješenje tijela prvog stupnja i prihvati jedan od prijedloga iz

članka 299. ovoga Zakonika koje je tijelo prvog stupnja odbilo, dopušteni upis obavit će se u

upisnik brodova. U tom se slučaju smatra da je upis obavljen u trenutku kad je prijedlog za upis

bio podnesen.

Članak 382.

(1) Ako tijelo drugog stupnja preinači rješenje tijela prvog stupnja kojim se dopušta brisanje

upisa i prijedlog za brisanje upisa odbije, uspostavit će se brisana uknjižba, odnosno

predbilježba.

(2) Ako tijelo drugog stupnja preinači rješenje tijela prvog stupnja kojim je prihvaćen koji od

prijedloga iz članka 299. ovoga Zakonika, pa taj prijedlog odbije, brisat će se obavljena uknjižba

i predbilježba.

Članak 383.

Konačno rješenje tijela drugog stupnja kojim se određuje upis u upisnik brodova dostavit će se

zajedno sa spisima nadležnoj lučkoj kapetaniji radi izvršenja upisa, te radi dostave strankama.

Članak 384.

Protiv rješenja tijela drugog stupnja u postupku upisa mavni spor.

bveze koje nastaju u vezi s plovidbom i iskorištavanjem broda odgovara brodar, ako ovim

Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 386.

(1) Brodar (što za potrebe ovoga dijela uključuje vlasnika broad, naručitelja prijevoza u

brodarskom ugovoru i poslovođu broda ) i spašavatelj kako je definiran u ovom članku, mogu

ograničiti svoju odgovornost u skladu s odredbama ovoga dijela Zakonika.

(2) Spašavatelj je osoba koja pruža usluge u neposrednoj vezi s radnjama spašavanja ili pružanja

pomoći. Radnje spašavanja i pružanja pomoći obuhvaćaju i radnje predviđene u članku 388.

stavku 1. točki d) ovoga Zakonika.

(3) Ako se neka tražbina iz članka 388. ovoga Zakonika upravi protiv neke osobe za čija djela,

propuste ili greške odgovara brodar ili spašavatelj, ta osoba je ovlaštena koristiti se ograničenjem

odgovornosti prema ovom dijelu Zakonika.

(4) Osiguratelj odgovornosti za tražbine koje podliježu ograničenju u skladu s odredbama ovoga

Zakonika ovlašten je koristiti se povlasticama ovoga dijela Zakonika u istoj mjeri kao i sam

osiguranik.

(5) Pozivanje na ograničenje odgovornosti ne znači i priznanje te odgovornosti.

Članak 387.

Zapovjednik, ostali članovi posade i druge osobe koje rade za brodara, ako su odgovorni za

tražbine iz članka 388. ovoga Zakonika, mogu ograničiti svoju odgovornost prema člancima 390.

– 396. ovoga Zakonika.

Članak 388.

(1) Uz rezervu primjene članka 389. i 390. ovoga Zakonika sljedeće tražbine, bez obzira na

temelj odgovornosti podvrgnute su ograničenju odgovornosti:

a) tražbine zbog smrti ili tjelesne ozljede ili zbog gubitka ili oštećenja imovine (uključujući i

štetu na lučkim postrojenjima, bazenima, prilaznim plovnim putevima i oznakama za plovidbu),

do kojih je došlo na brodu ili u neposrednoj vezi s korištenjem broda ili radnjama spašavanja

(pružanja pomoći), kao i na dalje štete koje iz toga proizlaze,

b) tražbine zbog svake štete koja proizlazi iz zakašnjenja u prijevozu morem, tereta, putnika ili

njihove prtljage,

c) tražbine zbog drugih šteta koje proizlaze iz povrede izvanugovornih prava, koje su nastale u

neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda ili radnjama spašavanja i pružanja pomoći,

d) tražbine druge osobe, a ne osobe koja odgovara, zbog mjera poduzetih radi sprječavanja ili

smanjenja štete za koju osoba koja odgovara može ograničiti svoju odgovornost u skladu s ovim

dijelom Zakonika, i zbog daljnjih šteta prouzročenih tim mjerama.

(2) Tražbine navedene u stavku 1. ovoga članka podliježu ograničenju odgovornosti čak i ako je

podignuta tužba, na temelju ugovora ili izvan ugovora, na osnovi regresa ili jamstva. Međutim,

tražbine navedene u stavku 1. točka d) ne podliježu ograničenju odgovornosti u opsegu u kojem

se one odnose na naknadu na temelju ugovora s osobom koja odgovara.

Članak 389

. Ovaj dio Zakonika ne primjenjuje se na:

a) tražbine iz naslova spašavanja i pružanja pomoći ili doprinosa u zajedničkoj havariji,

b) tražbine zbog šteta predviđenih odredbama članaka 813. –823. Zakonika,

c) tražbine podvrgnute nekoj međunarodnoj konvenciji ili nacionalnom pravu koje uređuje ili

zabranjuje ograničenje odgovornosti za nuklearne štete,

DD)) TTRRAAŽŽBBIINNEE PPRREEDDVVIIĐĐEENNEE OODDRREEDDBBAAMMAA GGLLAAVVEE VVII..

OOVVOO JJEE GGRREEŠŠKKAA MMOORRAALLOO BBII BBIITTII :: ““IIVV”” DDIIJJEELLAA VVIIIIII.. OOVVOOGGAA

ZZAAKKOONNIIKKAA,, e) tražbine službenika brodara ili spašavatelja čiji su zadaci vezani za službu broda ili za radnje

spašavanja i pružanja pomoći, uključujući tražbine njihovih nasljednika, pravnih sljednika ili

drugih osoba koje imaju temelj za takve tražbine.

Članak 390.

(1) Brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti iz članka 388. ovoga Zakonika ako se dokaže

da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je brodar učinio, bilo u namjeri da prouzroči štetu

ili bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.

(2) Brodar ne može ograničiti svoju odgovornost za štete nastale smrću ili tjelesnom ozljedom

osoba koje brodar zapošljava.

Članak 391.

(1) Granice odgovornosti za tražbine, osim onih navedenih u članku 392.. ovoga Zakonika, koje

su proizašle iz jednoga istog događaja, obračunavaju se na sljedeći način:

1) u pogledu tražbina zbog smrti ili tjelesnih ozljeda,

a) 2 milijuna obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod s tonažom koja ne

prekoračuje 2.000 tona,

b) za brod s tonažom koja prekoračuje 2.000 tona obračunava se sljedeći iznos kao dodatak

iznosu u podstavku a):

– za svaku tonu od 2.001. do 30.000 tona, 800 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja,

– za svaku tonu od 30.001 do 70.000 tona, 600 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja, i

– za svaku tonu koja prekoračuje 70.000 tona, 400 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja,

2) u pogledu ostalih tražbina:

a)1 milijun obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod s tonažom koja ne prekoračuje

2.000 tona,


iznosu navedenom u a):

– za svaku tonu od 2.001 do 30. 000 tona, 400 obračunskih jedinica,

– za svaku tonu od 30.001 do 70.000 tona, 300 obračunskih jedinica, – za svaku tonu koja prekoračuje 70.000 tona, 200

obračunskih jedinica.

(2) Kada je iznos koji se obračunava u skladu sa

stavkom 1. točkom 1) nedostatan za potpuno namirenje

tražbina koje se spominju u tom stavku, svota koja se

obračunava u skladu sa stavkom 1. točki 2) na raspolaganju

je za naknadu neisplaćenog ostatka tražbina u stavku 1.

točki 1) i takav neisplaćeni ostatak konkurira, razmjerno,

s tražbinama koje se spominju u stavku 1. točki 2) ovoga

članka.

(3) Ograničenje odgovornosti za svakog spašavatelja

koji ne obavlja radnje spašavanja s nekog broda ili za

svakog spašavatelja, koji djeluje isključivo na brodu

kojemu ili u odnosu na koga pruža usluge spašavanja,

obračunavaju se prema tonaži od 1.500 tona.

(4) Za svrhe ovoga dijela Zakonika tonaža broda je

bruto tonaža koja se izračunava prema pravilima o

baždarenju što su sadržana u dodatku 1. Međunarodne

konvencije o baždarenju brodova, 1969.

Članak 392.

U slučaju tražbina zbog smrti ili tjelesnih ozljeda

putnika na brodu, koje su nastale iz istog događaja,

granica odgovornosti brodara je iznos od 175 000

obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja pomnoženih

brojem putnika koje je brod ovlašten prevoziti na temelju

upisnog lista.

(2) U smislu ovoga članka »tražbine zbog smrti ili

tjelesnih ozljeda putnika na brodu« znači svaku tražbinu

koju istakne osoba koja se prevozi brodom ili za njezin

račun:

a) na temelju ugovora o prijevozu putnika, ili

b) koja uz pristanak brodara prati neko vozilo ili žive

životinje na temelju ugovora o prijevozu robe.

Članak 393.

Iznosi navedeni u članku 391. i 392. ovoga Zakonika

preračunavaju se u domaću valutu prema tečaju Hrvatske

narodne banke na dan osnivanja fonda, a plaćaju se ili se

pruža odgovarajuće jamstvo.

Članak 394.

(1) Granice odgovornosti određene prema članku 391.

ovoga Zakonika primjenjuju se na ukupnost svih tražbina

koje su nastale iz istog događaja:

a) prema osobi ili osobama koje se spominju u članku

386. stavku 1. ovoga Zakonika i prema svakoj osobi za čija

djela, propuste ili greške ona ili one odgovaraju, ili

b) prema vlasniku broda koji pruža usluge spašavanja

(ili pomaganja) s tog broda i prema spašavatelju ili

spašavateljima koji djeluju s tog broda i prema svakoj

osobi za čija djela, propuste ili greške, on ili oni

odgovaraju, ili

c) prema spašavatelju ili spašavateljima koji ne

djeluju s broda ili koji djeluju samo na brodu kojemu su

ili s obzirom na kojega su pružene usluge spašavanja (ili

pomaganja) i prema svakoj osobi za čija djela, propuste ili

greške on ili oni odgovaraju.

(2) Granice odgovornosti utvrđene u članku 392. ovoga

Zakonika primjenjuju se na ukupnost svih tražbina koje mogu

nastati iz istog događaja prema osobi ili osobama navedenim

u članku 386. stavku 1. ovoga Zakonika u odnosu na brod

naveden u članku 392. ovoga Zakonika prema svakoj osobi za

čija djela, propuste ili greške ona ili one odgovaraju.

Članak 395.

(1) Brodar koji želi ograničiti svoju odgovornost dužan

je osnovati fond ograničene odgovornosti.

(2) Ako se brodar poziva na ograničenje odgovornosti, a

fond ograničene odgovornosti nije osnovan, odgovarajuće se

primjenjuju odredbe članka 397. ovoga Zakonika.

Članak 396.

(1) Svaka osoba koja bi mogla odgovarati u sporu može

osnovati fond ograničene odgovornosti.

(2) Fond ograničene odgovornosti se osniva u visini

iznosa preračunatih prema članku 391. i 392. ovoga Zakonika

kako se primjenjuju na tražbine za koje ta osoba može

odgovarati, uvećanih za kamate koje teku od dana događaja

iz kojega je nastala odgovornost do dana osnivanja fonda

ograničene odgovornosti.

(3) Svaki tako osnovan fond na raspolaganju je samo za

isplate tražbina radi kojih se može pozvati na ograničenje

odgovornosti.

(4) Fond ograničene odgovornosti se može osnovati bilo

polaganjem svote, ili pružanjem jamstva.

(5) Fond ograničene odgovornosti koji osnuje jedna od

osoba koje su navedene u članku 394. stavku 1. točki a), b)

ili c) ili stavku 2 ovoga Zakonika, ili njezin osiguratelj,

smatra se da je osnovan od svih osoba koje se spominju u

stavku 1. točka a), b) ili c) ili stavku 2. ovoga Zakonika.

Članak 397.

S iznimkom odredaba članka 394. stavka 1., 2. i 3. i

članka 392. ovoga Zakonika fond ograničene odgovornosti se

dijeli između vjerovnika razmjerno iznosu njihovih

priznatih tražbina prema fondu.

(2) Ako je prije diobe fonda ograničene odgovornosti

osoba koja odgovara, ili njezin osiguratelj namirila neto

tražbinu prema tom fondu, ta osoba se subrogira do iznosa

koji je uplatila, u prava koja bi tako namirena osoba mogla

koristiti prema ovom dijelu Zakonika.

(3) Pravo subrogacije iz stavka 2. ovoga članka mogu

također koristiti i druge osobe, osim gore spomenutih, za

svaki iznos naknade koju isplate, ali samo toliko koliko je

takva subrogacija dozvoljena.

(4) Ako osoba koja odgovara, ili druga osoba, utvrdi da

bi kasnije morala platiti u cjelini ili dijelom na ime

naknade svotu za koju je mogla koristiti pravo subrogacije

prema stavku 2. i 3 ovoga članka da se ova svota platila

prije diobe fonda ograničene odgovornosti, sud može

narediti da se privremeno izdvoji dovoljan iznos kako bi se

omogućilo toj osobi da kasnije ostvari svoja prava prema

tom fondu.

Članak 398.

(1) Ako je fond ograničene odgovornosti osnovan u

skladu s člankom 396. ovoga Zakonika, bilo koja osoba koja

je istakla tražbinu prema tom fondu ne može ostvariti prava

u odnosu na takvu tražbinu prema ostaloj imovini osobe u

čije je ime taj fond osnovan.

(2) Nakon osnivanja fonda ograničene odgovornosti u

skladu s člankom 396. ovoga Zakonika, svaki brod ili druga

imovina koja pripada osobi za čiju je korist taj fond

osnovan, a koja je zaustavljena ili zaplijenjena radi

tražbina koje se mogu namiriti iz tog fonda, ili bilo koje

dano jamstvo, mora se osloboditi, a ako je taj fond osnovan

u inozemstvu onda domaći sud može osloboditi takvu imovinu,

odnosno jamstvo ako ocijeni da su interesi vjerovnika

primjereno zaštićeni.

(3) Takvo se oslobađanje uvijek naređuje ako je fond

ograničene odgovornosti osnovan:

a) u luci u kojoj je događaj nastao, ili – ako je

nastao izvan luke – u sljedećoj (prvoj) usputnoj luci, ili

b) u luci iskrcaja za tražbine zbog smrti ili tjelesnih

ozljeda, ili

c) u luci iskrcaja za tražbine ovoga oštećenja, ili

d) u državi u kojoj je zaustavljanje izvršeno.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se

samo ako vjerovnik može istaći tražbine prema fondu

ograničene odgovornosti kod suda koji upravlja tim fondom,

a iz tog fonda se stvarno može podmiriti takva tražbina.

Članak 399.

(1) Odredbe članka 386. – 427. ovoga Zakonika odnose se

i na brodice, s time da se za potrebe tih odredbi brodica

smatra brodom s tonažom koja ne prekoračuje 500 tona.

(2) Ovaj dio Zakonika ne primjenjuje se na a)

lebdjelice i b) ploveće platforme koje se koriste za

istraživanja i iskorištavanje prirodnih bogatstava morskoga

dna i podzemlja.

Članak 400.

Odredbe članka 386. – 457. ovoga dijela Zakonika odnose

se i na ratne brodove, s tim da se kapacitet ratnog broda

određuje istisninom, jedna tona iz članka 391. ovoga

Zakonika odgovara dvjema tonama istisnine.

22.. PPOOSSTTUUPPAAKK OOGGRRAANNIIČČEENNJJAA BBRROODDAARREEVVEE OODDGGOOVVOORRNNOOSSTTII

Članak 401.

ZPUP čl 397

(1) Izvanparnični postupak ograničenja odgovornosti

brodara provodi sudac pojedinac stvarno nadležnog suda.

(2) Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno u

postupku iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način

primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

(3) Ako je brod ili brodica, na koji se odnosi događaj

u povodu kojega se vodi postupak ograničenja odgovornosti

brodara, upisan u hrvatski upisnik brodova, odnosno

evidenciju brodica, mjesno je nadležan sud na čijem se

području vodi upisnik brodova u koji je brod upisan,

odnosno evidencija brodica u koju je brodica upisana.

(4) Ako je brod ili brodica na koje se odnosi događaj u

povodu kojega se vodi postupak ograničenja odgovornosti

brodara strane državne pripadnosti, mjesno je nadležan sud

na čijem je području brod zaustavljen, a ako nije bilo

zaustavljanja broda – sud na čijem su području položena

sredstva za osnivanje fonda ograničene odgovornosti.

(5) U postupku ograničenja odgovornosti brodara nije

dopušten sporazum o mjesnoj nadležnosti.

Članak 402.ZPUP čl 398.

1.Postupak ograničenja odgovornosti brodara pokreće se

na prijedlog osobe koja je, prema odredbama ovoga Zakonika,

ovlaštena ograničiti svoju odgovornost.

(2) Prijedlog za pokretanje postupka ograničenja

odgovornosti brodara pored općih podataka, koji trebaju

biti navedeni u svakom podnesku, mora sadržavati i:

1) opis događaja iz kojeg je nastala tražbina za koju

se predlaže ograničenje odgovornosti,

2) osnovu i svotu ograničene odgovornosti,

3) ako je predlagatelj spreman osnovati fond ograničene

odgovornosti, način na koji je predlagatelj spreman

osnovati fond ograničene odgovornosti (polaganjem gotovine

ili davanjem odgovarajućega drugog jamstva) te posebice

način osiguranja realne vrijednosti tog fonda (oročavanjem

sredstava kod pouzdane banke, itd.),

4) popis poznatih vjerovnika, uz naznaku njihova

sjedišta, odnosno boravišta,

5) podatke o vrsti i vjerojatnoj visini tražbina

poznatih vjerovnika.

(3) Prijedlogu za pokretanje postupka ograničenja

odgovornosti brodara moraju se priložiti isprave kojima se

dokazuje tonaža broda prema odredbi članka 391. stavka 4.

ovoga Zakonika.

Članak 403. ZPUP čl. 399

(1) Ako sud utvrdi da nije udovoljeno uvjetima

propisanim ovim Zakonikom, koji dopuštaju predlagatelju da

se koristi ograničenjem svoje odgovornosti, donijet će

rješenje o odbijanju podnesenog zahtjeva.

(2) Ako sud utvrdi da se sredstvima predloženog fonda

ograničene odgovornosti neće moći raspolagati slobodno u

korist vjerovnika, odbacit će zahtjev za osnivanje tog

fonda, ali će nastaviti postupak ograničenja odgovornosti,

kao da se predlagatelj pozvao na ograničenje odgovornosti

bez namjere osnivanja fonda ograničene odgovornosti, pod

uvjetom da je udovoljeno uvjetima propisanim ovim Zakonikom

koji dopuštaju predlagatelju da se koristi ograničenjem

svoje odgovornosti.

Članak 404.

ZPUP čl 400 promjenjeno djelomično samo st.2.

(1) Ako sud utvrdi da je zahtjev koji je iznesen u

prijedlogu za pokretanje postupka ograničene odgovornosti

brodara u skladu s odredbama ovoga Zakonika o uvjetima

ograničenja odgovornosti donijet će rješenje kojim se

odobrava ograničenje odgovornosti.

(2) Ako sud utvrdi da će sredstvima predloženog fonda

ograničene odgovornosti moći slobodno raspolagati u korist

vjerovnika donijet će rješenje kojim se odobrava osnivanje

fonda ograničene odgovornosti.

(3) U rješenju iz stavka 2. ovoga članka sud će pozvati

predlagatelja da u roku od 15 dana od dostave tog rješenja

podnese sudu dokaze o tome da je stavio na slobodno

raspolaganje suda sredstva odobrena za osnivanje fonda

ograničene odgovornosti i da je unaprijed položio određenu

svotu potrebnu za namirenje troškova koji će nastati

tijekom ili u povodu postupka.

(4) Ako predlagatelj ne postupi prema odredbi stavka 3.

ovoga članka, sud će donijeti rješenje kojim se ukida

rješenje o osnivanju fonda ograničene odgovornosti.

(5) Sud će u rješenju upozoriti predlagatelja na posljedice

koje nastaju zbog toga što nije postupio prema odredbi

stavka 4. ovoga članka.

Članak 405.

ZPUP čl 401 promjene

(1) Rješenje o ograničenju odgovornosti predlagatelja

sud je dužan donijeti bez odlaganja.

(2) Fond ograničene odgovornosti smatra se osnovanim

onog dana kada predlagatelj podnese sudu dokaze o tome da

je postupio prema odredbama članka 404. stavka 3. ovoga

Zakonika.

(3) Rješenje o osnivanju fonda ograničene odgovornosti

kojim se utvrđuje da je fond ograničene odgovornosti

osnovan, sud je dužan donijeti u roku od 24 sata od

primitka dokaza iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Rješenja o ograničenju odgovornosti i rješenje o

osnivanju fonda ograničene odgovornosti objavljuje se u

»Narodnim novinama« – na oglasnoj ploči suda, a prema

potrebi i na drugi prikladan način.

(5) Rješenje se dostavlja predlagatelju i svim

vjerovnicima na čije se tražbine odnosi ograničenje

odgovornosti, a čije je sjedište, odnosno boravište poznato

sudu.

Članak 406.

ZPUP čl 402 promjene

Rješenje o ograničenju odgovornosti brodara, odnosno o

osnivanju fonda ograničene odgovornosti sadrži:

1) ime brodara, njegovu luku upisa i državnu

pripadnost, odnosno oznaku i mjesto upisa brodice,

2) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno vlastito

ime i prebivalište i državnu pripadnost predlagatelja,

3) događaj na koji se odnosi ograničena odgovornost

brodara,

4) svotu ograničenja odgovornosti, a rješenje o

osnivanju fonda ograničene odgovornosti i datum osnivanja

fonda,

5) poziv vjerovnicima da tražbine za koje se ograničava

odgovornost, odnosno tražbine koje se prema odredbama ovoga

Zakonika namiruju iz fonda ograničene odgovornosti prijave

sudu u roku od 30 dana od dana objave rješenja o

ograničenju odgovornosti, odnosno objave o osnivanju fonda

ograničene odgovornosti u »Narodnim novinama«, bez obzira

na to da li o tim tražbinama već teče parnica, odnosno je

li o njihovu postojanju donesena pravomoćna odluka, uz

upozorenje na posljedice propuštanja iz članka 416. ovoga

Zakonika,

6) mjesto i vrijeme održavanja ročišta za ispitivanje

tražbina.

Članak 407.

ZPUP čl 403 promjene dodan st.4.

1) Ako se protiv kakve osobe koja na temelju odredaba

ovoga Zakonika može ograničiti svoju odgovornost (članak

386. i 387.), a na koju se odnosi osnovani fond ograničene

odgovornosti u vrijeme osnivanja tog fonda, provodi ovršni

postupak ili postupak osiguranja tražbina koje se, prema

odredbama ovoga Zakonika, namiruju iz osnovanog fonda

ograničene odgovornosti, ovršni će sud, na zahtjev te

osobe, rješenjem obustaviti ovršni postupak, odnosno

postupak osiguranja i ukinuti sve provedene radnje u tom

postupku.

(2) Stranka na čiji je prijedlog sud obustavio ovršni

postupak, odnosno postupak osiguranja snosi svoje troškove

obustavljenog postupka, a dužna je na zahtjev protivne

stranke, nadoknaditi joj njezine troškove.

(3) Nakon osnivanja fonda ograničene odgovornosti ne

može se više tražiti pokretanje redovitoga ovršnog

postupka, odnosno postupka osiguranja tražbina koje se

prema odredbama ovoga Zakonika, namiruje iz osnovanog fonda


(4) Ako je doneseno rješenje o ograničenju

odgovornosti, a fond ograničene odgovornosti nije osnovan,

sud će u ovršnom postupku, odnosno postupku osiguranja

dopustiti ovrhu, odnosno osiguranje samo do svote

ograničenja odgovornosti, ako osoba koja se poziva na

ograničenje odgovornosti sudu podnese rješenje o

ograničenju odgovornosti i dokaz da je ono bilo objavljeno

u skladu s ovim Zakonikom.

Članak 408.

ZPUP čl 404 nadodan st.1. i 2.

(1) Vjerovnici koji imaju tražbine u stranoj valuti

svoje tražbine prijavljuju u kunskoj protuvrijednosti tih

tražbina obračunatih prema srednjem tečaju Hrvatske narodne

banke za odgovarajuću stranu valutu na dan osnivanja fonda


(2) Na pravodobno prijavljene tražbine (članak 406.

točka 5)) teče zakonska zatezna kamata od dana osnivanja

fonda ograničene odgovornosti, a na ostale tražbine od dana

njihova prijavljivanja.

(3) Ispitivanje prijavljenih tražbina obavlja se na

ročištu za ispitivanje tražbina.

(4) Pravo sudjelovanja na ročištu u svojstvu stranke

imaju predlagatelj i svi vjerovnici koji svoje tražbine

prijave do zaključenja ročišta za ispitivanje tražbina.

(5) Izostanak stranaka s ročišta ne sprječava sud da

ročište održi.

(6) Na ročištu će sud pozvati prisutne stranke da se

izjasne o prijavljenim tražbinama i o osnovi ograničenja

odgovornosti predlagatelja.

Članak 409.

ZPUP čl 405

(1) Ne smatra se da vjerovnik prijavom tražbine

priznaje pravo predlagatelja da prijavljenu tražbinu namiri

iz osnovanog fonda ograničene odgovornosti.

(2) Vjerovnik ne može osporavati tražbinu drugog

vjerovnika tvrdeći da se ona ne može namiriti iz osnovanog

fonda ograničene odgovornosti, jer je događaj, iz kojeg je

tražbina nastala, prouzročio brodar bilo u namjeri da

prouzroči štetu bilo bezobzirno znajući da će šteta

vjerojatno nastati (članak 390.).

(3) Smatra se da predlagatelj osnivanja fonda

ograničene odgovornosti i vjerovnici priznaju da

prijavljena tražbina postoji i da se može namiriti iz

osnovanog fonda ograničene odgovornosti ako to podneskom

ili usmeno na ročištu ne ospore do zaključenja ročišta za

ispitivanje tražbina.

Članak 410.

ZPUP čl 406

(1) Ako vjerovnik ospori da je njegova tražbina

podvrgnuta ograničenju odgovornosti predlagatelja, a

predlagatelj se s tim osporavanjem ne složi, sud će

rješenjem uputiti vjerovnika da u roku od 30 dana od dana

dostave rješenja podnese protiv predlagatelja tužbu za

utvrđivanje da se vjerovnikova tražbina ne namiruje iz


(2) Ako vjerovnik u roku iz stavka 1. ovoga članka ne

postupi po rješenju suda, odnosno ako podnesenu tužbu

povuče, smatrat će se da se odrekao svog osporavanja da je

njegova tražbina podvrgnuta ograničenju odgovornosti

predlagatelja.

Članak 411.

ZPUP čl407

(1) Ako vjerovnik ospori drugom vjerovniku postojanje

ili visinu njegove tražbine ili pravo da se njegova

tražbina namiri iz fonda ograničene odgovornosti, sud će

rješenjem uputiti vjerovnika, čija je tražbina osporena, da

u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese protiv

predlagatelja i svih vjerovnika, koji su osporili njegovu

tražbinu ili visinu te tražbine tužbu za utvrđivanje

postojanja i visine njegove tražbine, odnosno prava

namirenja iz fonda ograničene odgovornosti.

(2) Ako vjerovnici ospore drugom vjerovniku njegovu

tražbinu koja je utvrđena pravomoćnom odlukom suda ili

drugoga nadležnog tijela donesenom u postupku protiv

predlagatelja, sud će rješenjem uputiti vjerovnika, odnosno

vjerovnike koji osporavaju takvu tražbinu da u roku od 30

dana od dana dostave rješenja podnesu tužbu za utvrđivanje

da tražbina ne postoji.

(3) Ako vjerovnici koje sud uputi na parnicu u roku iz

stavka 1. i 2. ovoga članka ne postupe po rješenju suda,

odnosno ako podnesenu tužbu povuku smatrat će se da u

slučaju iz stavka 1. ovoga članka tražbina nije ni

prijavljena, a u slučaju iz stavka 2. ovoga članka da

tražbina nije bila ni osporena.

Članak 412.

ZPUP čl 408

(1) Ako predlagatelj ospori postojanje ili visinu

vjerovnikove tražbine, sud će rješenjem uputiti vjerovnika

da u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese

protiv predlagatelja tužbu radi utvrđivanja postojanja i

visine njegove tražbine.

(2) Predlagatelj ne može osporavati vjerovnikovu

tražbinu, ako su postojanje i visina te tražbine pravomoćno

utvrđeni u postupku između predlagatelja i vjerovnika ili u

parnici koja se vodila prema odredbi članka 411. stavka 1.

ovoga Zakonika.

(3) Ako vjerovnik koga sud uputi na parnicu ne postupi

po rješenju suda u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno

ako podnesenu tužbu povuče, smatrat će se da tražbinu nije

ni prijavio.

Članak 413.

ZPUP čl 409. ČINI SE DA NEMA st.1. , st.3., ostalo ima

(1) Žalba protiv rješenja o upućivanju na parnicu iz

članka 409., 411. i 412. ovoga Zakonika ne odgađa izvršenje

tih rješenja.

(2) Tužbe iz članka 410., 411. i 412. ovoga Zakonika

mogu se odnositi samo na tražbine koje su bile predmet

rasprave na ročištu za ispitivanje tražbina.

(3) O podnošenju tužbi iz stavka 2. ovoga članka osoba

upućena na parnicu dužna je obavijestiti sud u roku od tri

dana od dana podnošenja tužbe.

(4) Pravomoćne presude donesene u parnicama iz članka

410., 411. i 412. ovoga Zakonika imaju pravni učinak prema

svim sudionicima u postupku ograničenja odgovornosti

brodara.

Članak 414.

ZPUP čl 410

Za suđenje u sporovima iz članka 410., 411. i 412.

ovoga Zakonika mjesno je nadležan isključivo sud na čijem

se području nalazi sud koji provodi postupak ograničenja

odgovornosti brodara.

Članak 415.

ZPUP čl 411

(1) Ako predlagatelj učini vjerojatnim da bi iz fonda

ograničene odgovornosti kakvu tražbinu trebalo namiriti u

inozemstvu, sud može, na njegov prijedlog, odrediti da se

iz tog fonda izdvoji svota koja bi bila potrebna za

namirenje te tražbine u razmjeru prema ostalim prijavljenim

tražbinama i prema fondu ograničene odgovornosti.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka može se

podnijeti do održavanja prvog ročišta za diobu osnovanog


(3) Svota izdvojena prema odredbi stavka 1. ovoga

članka čuva se u posebnom depozitu deset godina od dana kad

rješenje o konačnoj diobi osnovanog fonda ograničene

odgovornosti postane pravomoćno.

(4) Sud može i prije proteka roka iz stavka 3. ovoga

članka odrediti da se izdvojena svota u cijelosti ili

djelomično vrati u opći depozit fonda ograničene

odgovornosti ako bi se prema okolnostima moglo zaključiti

da su otpale pretpostavke za izdvajanje te svote (stavak

1.).

(5) Nakon proteka roka iz stavka 3. ovoga članka sud će

izdvojenu svotu vratiti u opći depozit fonda ograničene

odgovornosti.

Članak 416.

ZPUP čl 412

(1) Radi ispitivanja tražbina prijavljenih nakon

zaključenja ročišta za ispitivanje tražbina, sud će

zakazati novo ročište za ispitivanje tražbina.

(2) Vjerovnici čije se tražbine ispituju na novom

ročištu prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne mogu

osporavati prije priznate tražbine.

(3) Vjerovnici mogu svoje tražbine prijavljivati do

zaključenja prvog ročišta za diobu fonda ograničene

odgovornosti.

(4) Tražbine prijavljene nakon zaključenja prvog

ročišta za diobu fonda ograničene odgovornosti neće se

utvrđivati.

(5) Vjerovnici koji svoje tražbine prijave nakon

proteka roka iz članka 406. točke 5) ovoga Zakonika dužni

su predlagatelju i ostalim strankama u postupku, na njihov

zahtjev nadoknaditi troškove postupka uzrokovane naknadnom

prijavom. Sud može pozvati te vjerovnike da u određenom

roku polože svotu koja će biti potrebna za namirenje tih

troškova.

Članak 417

ZPUP čl 413

Nakon provedenog postupka za ispitivanje prijavljenih

tražbina sud će rješenjem utvrditi koje tražbine priznaju i

u kojoj visini, uzimajući u obzir i pisane podneske

stranaka.

Članak 418.

ZPUP čl 414

(1) Dioba fonda ograničene odgovornosti provodi se

nakon pravomoćnosti rješenja donesenog prema članku 417.

ovoga Zakonika.

(2) Sud može, na prijedlog vjerovnika, obaviti i

privremenu djelomičnu diobu fonda ograničene odgovornosti

radi prethodne isplate utvrđenih tražbina ako vjerovnik

koji to predlaže učini vjerojatnim da se parnica iz članka

410., 411. i 412. ovoga Zakonika neće završiti u roku od

šest mjeseci.

(3) Dioba fonda iz stavka 2. ovoga članka obuhvaća dio

fonda ograničene odgovornosti koji ostaje pošto se iz

cjelokupnog fonda ograničene odgovornosti izdvoje sredstva

za eventualno namirenje tražbina koje su još sporne, u

svoti u kojoj bi te tražbine trebalo namiriti da je njihovo

postojanje utvrđeno u visini u kojoj su prijavljena.

(4) Dioba sredstava fonda ograničene odgovornosti

izdvojenih prema odredbama članka 415. stavka 1., 2. i 3.

ovoga Zakonika provodi se pošto se pravomoćno završi

postupak za ispitivanje spornih tražbina na koja se

izdvojene svote odnose, uzimajući u obzir već obavljenu

diobu prema odredbama stavka 1., 2. i 3. ovoga članka.

Članak 419.

ZPUP čl 415

(1) Radi provođenja diobe fonda ograničene odgovornosti

sud izrađuje nacrt te diobe.

(2) Nakon izrade nacrta diobe fonda ograničene

odgovornosti sud zakazuje ročište za raspravljanje o tom

nacrtu, na koje poziva predlagatelja i vjerovnike čije su

tražbine utvrđene i za koje je ustanovljeno da se namiruju

iz fonda ograničene odgovornosti te vjerovnike čije su

tražbine osporene.

(3) Uz poziv na ročište strankama se dostavlja i

primjerak nacrta diobe.

Članak 420.

zp416

(1) Ako je radi izrade nacrta o diobi osnovanog fonda

ograničene odgovornosti potrebno osigurati stručnu osobu, a

sud takvu osobu nema, sud može pripreme za izradu nacrta o

diobi povjeriti posebnom stručnjaku izvan suda.

(2) Na stručnjake iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju

se odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na

vještake.

Članak 421.

ZPUP čl 417

(1) Pravo sudjelovanja na ročištu u svojstvu stranke

imaju predlagatelj i vjerovnici iz članka 419. ovoga

Zakonika.

(2) Izostanak stranaka s ročišta ne sprječava sud da

ročište održi.

(3) Na ročištu sud poziva prisutne stranke da se

izjasne o nacrtu diobe fonda ograničene odgovornosti i da

istakne svoje prigovore na nacrt.

(4) Odluku o diobi osnovanog fonda ograničene

odgovornosti sud donosi na temelju rezultata postupka,

vodeći računa i o pisanim podnescima stranaka.

Članak 422.

ZPUP čl 418

Sud je dužan u roku od tri dana od dana kad rješenje o

diobi fonda ograničene odgovornosti, protiv kojeg nije

uložen pravni lijek, postane pravomoćno, odnosno od dana

kad sud drugog stupnja dostavi pravomoćno rješenje sudu

prvog stupnja, izdati nalog za isplatu tražbina

vjerovnicima na koje se odnosi rješenje o diobi.

Članak 423.

ZPUP čl 419

(1) Prijava tražbina u postupku ograničenja

odgovornosti brodara ima u pogledu prekida zastarijevanja

isti učinak kao i podnošenje tužbe u parničnom postupku.

(2) U pogledu tražbina koje su osporene u postupku

ispitivanja tražbina smatra se da je zastarijevanje

prekinuto počev od dana prijave tražbina do proteka roka za

podnošenje tužbe prema odredbama članka 411. i 412. ovoga

Zakonika, odnosno do dana kad presuda kojom se utvrđuje da

se vjerovnikova tražbina ne namiruje iz fonda ograničene

odgovornosti postane pravomoćna.

(3) Zastarijevanje tražbina, koje se na temelju

rješenja o diobi fonda ograničene odgovornosti namiruju iz

fonda, počinje ponovno teći kad rješenje o diobi postane

pravomoćno.

Članak 424.

ZPUP čl 420 dodan st. 2

(1) Sud će u korist vjerovnika, kojima ni u roku od

mjesec dana od izdavanja naloga za isplatu (članak 422.) ne

bude mogao isplatiti njihove tražbine, iz sredstava fonda

ograničene odgovornosti, osnovati poseban depozit prema

pravilima o osnivanju sudskog depozita.

(2) Sredstva sudskog depozita bit će oročena kod banke

uz odgovarajuću kamatu na rok koji bi trebao odgovarati

vremenu prije isteka kojega, po ocjeni suda, neće biti

ispunjeni uvjeti za isplatu tražbina vjerovnicima.

Članak 425.

ZPUP čl 421

U postupku ograničenja odgovornosti brodara svaka

stranka snosi svoje troškove, ako ovim Zakonikom nije

drugačije određeno.

Članak 426.

ZPUP čl 422

Rok za žalbu protiv rješenja donesenih u postupku

ograničenja odgovornosti brodara jest osam dana od dana

dostave rješenja.

Članak 427.

ZPUP čl 423

U postupku ograničenja odgovornosti brodara stranke i

državni odvjetnik mogu protiv rješenja suda kojim je

postupak pred sudom pravomoćno završen, izjavljivati sve

pravne lijekove koji se mogu izjaviti protiv presuda

donesenih u parničnom postupku.

3. Uvjeti poslovanja brodara u međunarodnoj plovidbi

Članak 428.

(1) U smislu odredaba ovog poglavlja Zakonika brod u

međunarodnoj plovidbi je brod koji plovi iz hrvatske u

stranu luku i obrnuto ili između stranih luka ili plovi na

otvorenom moru ili u teritorijalnim vodama stranih država

radi pružanja usluga vezanih uz djelatnosti na pučini kao

što su istraživanje i iskorištavanje energenata i sl.

(2) Brod u međunarodnom linijskom pomorskom prometu

koji obavlja prijevoz između hrvatskih i stranih luka

unutar granica Jadranskog mora ne smatra se brodom u

međunarodnoj plovidbi.

Članak 429.

(1) Trgovačka društva koja su registrirana i obavljaju

brodarsku djelatnost ne plaćaju porez na dobit koju ostvare

od iskorištavanja brodova u međunarodnoj plovidbi.

(2) Trgovačka društva iz stavka 1. ovoga članka ne plaćaju porez na dobit koju ostvare od

prodaje brodova, od prodaje dionica ili udjela u trgovačkim brodarskim društvima koja posluju u

međunarodnoj plovidbi, kao niti na dobit od dividende od dionica koje imaju u trgovačkim

brodarskim društvima koja posluju u međunarodnoj plovidbi.

(3) Ako društva iz stavka 1. ovoga članka upravljaju navedenim udjelima iz jedinstvenog sjedišta

poslovne uprave pod jedinstvenim imenom i vodstvom, dužno je voditi poslovne knjige i

sastavljati financijske izvještaje za cjelovito poslovanje u tuzemstvu i inozemstvu.

DIO SEDMI

UGOVORI

Glava I.

UGOVOR O GRADNJI BRODA

Članak 430.

(1) Ugovor o gradnji broda je ugovor kojim se brodograditelj obvezuje prema projektu i

tehničkoj dokumentaciji sagraditi novi brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje za

izgrađeni brod platiti ugovorenu cijenu.

(2) Ugovor o preinaci i popravku broda je ugovor kojim se brodopopravljač obvezuje da će

preinačiti ili popraviti postojeći brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje platiti naknadu

brodopopravljaču za ugovoreni popravak ili preinaku.

(3) Odredbe ovog Zakonika o ugovoru o gradnji broda primjenjuju se i na ugovor o gradnji

brodice ili ugovor o gradnji jahte.

Članak 431.

(1) Ugovor o gradnji broda te izmjene i dopune tog ugovora moraju biti sastavljeni u pisanom

obliku.

(2) Ugovor o gradnji broda i njegove izmjene i dopune koje su sastavljeni protivno odredbi

stavka 1. ovoga članka nemaju pravni učinak.

Članak 432.

Ako ugovorom o gradnji broda nije drugačije predviđeno, smatra se da brod u gradnji pripada

brodograditelju.

Članak 433.

Brodograditelj je dužan obaviti gradnju prema ugovoru o gradnji broda i pravilima struke te na

način da se brodu mogu izdati isprave o sposobnosti za plovidbu predviđene ovim Zakonikom, a

i druge isprave predviđene ugovorom o gradnji broda.

Članak 434.

(1) Naručitelj ima pravo nadzora nad izvršenjem gradnje broda, i u tu svrhu može odrediti

jednog ili više nadzornika gradnje. Imenovanje i smjenjivanje nadzornika gradnje naručitelj

mora pisanim putem priopćiti brodograditelju.

(2) Troškove u vezi s radom nadzornika gradnje snosi naručitelj.

(3) Brodograditelj je dužan omogućiti nadzornicima gradnje obavljanje nadzora u tijeku gradnje.

(4) Ako nadzornik gradnje ustanovi da izvođenje nekih radova nije u skladu s odredbama članka

434. ovoga Zakonika, dužan je brodograditelju odmah staviti pisane primjedbe.

(5) Ako brodograditelj ne prihvati primjedbe nadzornika gradnje, mora o tome, bez odgode,

pisano obavijestiti naručitelja i zahtijevati postupak koji je za takav slučaj predviđen u ugovoru.

(6) Ako u ugovoru nije predviđen postupak prema stavku 5. ovoga članka ili ako stranke ne

prihvate rezultate postupka iz tog stavka, spor rješava sud.

Članak 435.

Pri izradi i nabavi dijelova ili pripadaka broda što ih je brodograditelj naručio ili nabavio od

osoba koje je odredio naručitelj brodograditelj odgovara za nedostatke, obavljenih radova ili

nabavljenih dijelova ili pripadaka ako ne dokaže da te nedostatke nije mogao uočiti uporabom

dužne pažnje.

Članak 436.

(1) Brodograditelj ne odgovara za nedostatke gradnje broda ako dokaže da je do njih došlo zato

što je pri izvođenju određenih radova postupio na zahtjev naručitelja i upozorio ga na mogućnost

nastanka štetnih posljedica koje je mogao predvidjeti uporabom dužne pažnje.

(2) Kad naručitelj daje materijal za gradnju broda, brodograditelj je dužan pregledati materijal i

ako ustanovi nedostatke, mora o tome, bez odgode, obavijestiti naručitelja.

(3) Ako brodograditelj ne postupi prema odredbi stavka 2. ovoga članka, odgovara za štetne

posljedice nastale zbog nedostatka u materijalu.

(4) Brodograditelj ne odgovara prema stavku 3. ovoga članka ako je naručitelj, unatoč

upozorenju da materijal ima nedostatke, zahtijevao da brodograditelj takav materijal ugradi u

brod.

(5) Ako brodograditelj nije istovremeno i projektant brodograditelj odgovara za one nedostatke u

gradnji broda koje je izveo u skladu s projektom, a mogao ih je otkriti uporabom dužne pažnje.

(6) Brodograditelj ne odgovara prema stavku 5. ovoga članka ako je naručitelj, unatoč

upozorenju, zahtijevao da se radovi izvedu prema projektu.

Članak 437.

Brodograditelj i brodopopravljač koji drže brod u gradnji ili na popravku u brodogradilišnoj luci

imaju pravo zadržati brod, dok im ne budu isplaćene tražbine u skladu s ugovorom o gradnji ili

popravku broda.

Članak 438.

(1) Brodograditelj je dužan u primjerenom roku, na svoj trošak i rizik, otkloniti nedostatke za

koje je odgovoran prema odredbama članka 433., 434. i 436. ovoga Zakonika.

(2) Ako se nedostaci ne mogu otkloniti, naručitelj može zahtijevati odgovarajuće sniženje cijene.

(3) Ako je nedostatak koji se ne može otkloniti bitan, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor.

(4) Odredbama stavka 1. – 3. ovoga članka ne dira se u naručiteljevo pravo na naknadu štete.

(5) Okolnost da naručitelj u tijeku gradnje broda nije prigovorio projektu koji je izradio

brodograditelj, uporabljenom materijalu i načinu izvođenja radova ne oslobađa brodograditelja

obveze iz stavka 1. – 4. ovoga članka.

Članak 439.

Brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke koji se otkriju u tijeku jedne godine, računajući

od dana predaje broda naručitelju, uz uvjet da ga naručitelj pisano obavijesti o tim nedostacima

čim ih otkrije.

Članak 440.

(1) Odredbe članka 431. – 439. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuju i na

ugovor o popravku ili preinaci broda, osim na dokovanje broda, ako se dokovanje obavlja kao

samostalan posao primjenom tarife.

(2) Ako se dokovanje obavlja na temelju samostalnog ugovora onda se na dokovanje primjenjuju

odredbe ovoga Zakonika koje reguliraju druge pomorske plovidbene poslove (članak 643. –

647.).

Članak 441.

(1) Obveze brodograditelja iz članka 439. ovoga Zakonika zastaruju za jednu godinu, računajući

od dana kad je brodograditelj na temelju članka 439. ovoga Zakonika obaviješten o nedostacima

broda.

(2) Odredbe ugovora o gradnji broda zaključene protivno odredbi stavka 1. ovoga članka nemaju

pravni učinak.

Glava II.

UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU POMORSKIH BRODOVA


Članak 442.

Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova jesu: ugovori o pomorskom plovidbenom poslu i

ugovor o zakupu broda.

Članak 443.

Ugovori o pomorskom plovidbenom poslu jesu: ugovor o prijevozu stvari morem, ugovor o

prijevozu putnika morem, ugovor o tegljenju, odnosno potiskivanju morem te ugovori koji se

odnose na druge pomorske plovidbene poslove.

Članak 444.

Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na pojedine ugovore o pomorskom plovidbenom poslu

na odgovarajući se način primjenjuju i na ostale ugovore o pomorskom plovidbenom poslu, a

ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 445.

Izrazi uporabljeni u ovoj glavi Zakonika imaju ova značenja:

1) naručitelj je ugovorna strana koja od prijevoznika naručuje prijevoz stvari, osoba, tegljenje,

odnosno potiskivanje i obavljanje drugoga pomorskog plovidbenog posla,

2) krcatelj je naručitelj ili od njega određena osoba koja na temelju ugovora o prijevozu stvari

predaje stvari prijevozniku radi prijevoza,

3) primatelj je osoba ovlaštena da primi stvari od prijevoznika,

4) korisnik prijevoza jest osoba koja ima određena prava prema ugovoru o prijevozu stvari

(naručitelj, krcatelj, primatelj),

5) vrijeme stojnica je redovito vrijeme određeno za ukrcavanje odnosno iskrcavanje tereta za

koje se ne plaća posebna naknada,

6) vrijeme prekostojnica je vrijeme za koje se, preko vremena stojnica, produljuje ukrcavanje

odnosno iskrcavanje tereta, a za koje se plaća posebna naknada.

Članak 446.

(1) Odredbe članka 442. – 674. ovoga Zakonika primjenjuju se i na:

1) ratne brodove,

2) brodice.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 1) ovoga članka na ugovore o iskorištavanju ratnih

brodova ne primjenjuju se:

1) odredbe o brodarskom ugovoru na vrijeme za cijeli brod (članak 450., 451., 582. i 584., a od

članka 447. i 449. odredbe koje se odnose na ovaj ugovor),

2) odredbe o pravu naručitelja da sklopi s trećom osobom ugovor o prijevozu stvari (članak

452.),

3) odredbe o prijevozu putnika i prtljage (članak 598. – 633.), osim odredaba koje se odnose na

odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika (članak 612. i 620., a od članka 613.,

614., 615., 619., 624., 625., 627., 628., 631. i 632. odredbe koje se odnose na tu odgovornost) i

odredbe članka 610. ovoga Zakonika,

4) odredbe o zakupu broda (članak 658. – 672.),

5) odredbe članka 459. i 577. ovoga Zakonika.

2. Ugovori o pomorskom plovidbenom poslu

a) Prijevoz stvari

ZAJEDNIČKE ODREDBE O PRIJEVOZU STVARI

Članak 447.

Ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti stvari brodom, a naručitelj

prijevoza – platiti vozarinu.

Članak 448.

(1) Ugovorom o prijevozu stvari brodom može se ugovoriti prijevoz stvari cijelim brodom,

razmjernim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom (brodski ugovor), a i prijevoz

pojedinih stvari (pomorsko-prijevoznički ugovor).

(2) Brodarski se ugovor može sklopiti za jedno ili više putovanja (brodarski ugovor na

putovanje) ili za određeno vrijeme (brodarski ugovor na vrijeme).

Članak 449.

(1) Brodarski ugovor za više putovanja ili brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod mora se

sastaviti u pisanom obliku.

(2) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka koji nisu sastavljeni u pisanom obliku nemaju pravni

učinak.

(3) Za ugovore o prijevozu stvari koji nisu spomenuti u stavku 1. ovoga članka svaka stranka ima

pravo zahtijevati da se o sklopljenom ugovoru o prijevozu stvari sastavi pisana isprava.

(4) Ako stranka od koje se traži sastavljanje pisane isprave ne udovolji tom zahtjevu, druga

stranka ima pravo odustati od ugovora ako se ugovor nije počeo izvršavati.

(5) Odredbom stavka 4. ovoga članka ne dira se u pravo na naknadu štete stranke koja je

zahtijevala sastavljanje pisane isprave.

Članak 450.

(1) Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, zapovjednik je broda dužan

izvršiti nalog naručitelja u granicama ugovora i prema namjeni broda.

(2) Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, prijevoznik ne odgovara

naručitelju za obveze što ih je zapovjednik broda preuzeo u izvršenju posebnih naloga

naručitelja.

Članak 451.

Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, naručitelj ne može odrediti

putovanje koje bi izložilo brod ili posadu broda opasnosti koja se u vrijeme sklapanja ugovora

nije mogla predvidjeti, a ni putovanje za koje se ne može očekivati da se obavi bez znatnijeg

prekoračenja vremena za koje je ugovor sklopljen.

Članak 452.

(1) Naručitelj iz brodarskog ugovora može ugovoriti s trećom osobom ugovor o prijevozu stvari

brodom na koji se odnosi brodarski ugovor.

(2) Za obveze koje proistječu iz ugovora sklopljenog prema odredbi stavka 1. ovoga članka

odgovara i brodar trećim osobama prema propisima čija se primjena ne može sporazumom

stranaka isključiti i prema uvjetima uobičajenim za takvu vrstu prijevoza.

(3) Ako se u slučaju iz stavka 2. ovoga članka povećaju obveze brodara, naručitelj odgovara

brodaru za te povećane obveze.

(4) Ako je trećoj osobi s kojom je bio sklopljen ugovor iz stavka 1. ovoga članka bio poznat

brodarski ugovor, brodar odgovara toj osobi samo u granicama brodarskog ugovora i pravnih

propisa čija se primjena ne može isključiti sporazumom stranaka.

Članak 453.

Naručitelj prijevoza koji je ovlastio drugu osobu da kao krcatelj preda prijevozniku teret na

prijevoz odgovara prijevozniku za djela i propuste krcatelja u okviru ugovora o prijevozu.

Članak 454.

(1) Ugovor o prijevozu stvari prestaje važiti kad je njegovo izvršenje trajno onemogućeno

djelovanjem više sile.

(2) Ako je zbog djelovanja više sile izvršenje ugovora o prijevozu stvari onemogućeno za dulje

vrijeme ili je neizvjesno koliko će to djelovanje trajati, svaka strana ima pravo odustati od

ugovora.

(3) Svaka strana može u slučaju iz stavka 2. ovoga članka odustati od ugovora ako je smetnja

trajala predugo ili se pretpostavlja da će trajati predugo.

(4) Svaka strana ima pravo odustati od ugovora i kad bi mogla biti ugrožena sigurnost broda,

posade ili tereta zbog djelovanja više sile ili druge okolnosti koja se ne može otkloniti ili

spriječiti i koja se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogla predvidjeti, a koja bi trebala trajati

dulje vrijeme ili je neizvjesno koliko će trajati.

Članak 455.

(1) U slučaju prestanka važenja ugovora ili odustajanja od ugovora o prijevozu stvari prema

članku 454. ovoga Zakonika prijevoznik ima pravo na naknadu troškova u vezi s iskrcavanjem, a

ako je razlog za prestanak važenja ugovora ili za odustajanje od ugovora nastao poslije odlaska

broda iz luke ukrcavanja, prijevoznik ima pravo i na naknadu vozarine u razmjeru prema korisno

prevaljenom putu.

(2) Osim prava prijevoznika na naknadu prema odredbi stavka 1. ovoga članka ugovorne strane

nemaju, jedna prema drugoj, pravo na bilo kakvu drugu naknadu.

Članak 456.

(1) Kod brodarskog ugovora cijelim brodom naručitelj može odustati od ugovora do svršetka

ukrcavanja, odnosno do isteka vremena prekostojnica ako ukrcavanje nije do tada završeno, uz

uvjet da plati polovicu ugovorene vozarine, naknadu za nastale prekostojnice i druge troškove

što ih je imao prijevoznik, a koji nisu uračunati u vozarinu.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i ako je ugovoren prijevoz razmjernim

dijelom broda, određenim brodskim prostorom, ili prijevoz pojedinih stvari, ako svi naručitelji

odustanu od ugovora.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka naručitelj, odnosno naručitelji mogu odustati od

ugovora i nakon završetka ukrcavanja ili proteka vremena prekostojnica, pa i u tijeku putovanja,

ako plate cijelu ugovorenu vozarinu, naknadu za prekostojnice i druge troškove što ih je imao

prijevoznik, a koji nisu uračunati u vozarinu.

(4) Kad je ugovoren prijevoz razmjernim dijelom broda, određenim brodskim prostorom, ili

prijevoz pojedinih stvari, svaki naručitelj može odustati od ugovora prije početka ukrcavanja ako

plati cijelu ugovorenu vozarinu, naknadu za prekostojnice i druge troškove što ih je imao

prijevoznik, a koji nisu uračunati u vozarinu.

Članak 457.

(1) Svaki naručitelj može odustati od ugovora u slučaju članka 456. stavka 4. ovoga Zakonika i

poslije započetog ukrcavanja ako udovolji obvezama određenim u odredbama toga članka, a uz

uvjet da se teret može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda i ostalog tereta, da zbog

iskrcavanja ne nastane veće zakašnjenje u odlasku broda ili poremećaj u redu plovidbe, da se

time ne nanosi šteta ostalim naručiteljima i da protiv iskrcavanja ne postoje drugi važni razlozi.

(2) Ako prijevoznik iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka ne prihvati odustajanje od

ugovora, dužan je o tome odmah obavijestiti naručitelja.

Članak 458.

Kad je u slučajevima odustajanja od ugovora izdana teretnica ili druga prijevozna isprava,

naručitelj može odustati od ugovora ako vrati prijevozniku sve primjerke teretnice ili druge

prijevozne isprave, ili mu dade osiguranje za štetu koja bi prijevozniku mogla nastati zato što mu

nisu vraćeni svi primjerci teretnice ili druge prijevozne isprave.

BROD

Članak 459.

(1) Prijevoznik je dužan teret prevesti brodom koji je izričito ugovoren ili koji ima ugovorena

svojstva.

(2) Ako stranke nisu izričito ugovorile određeni brod, odnosno svojstva broda prema stavku 1.

ovoga članka, prijevoznik je dužan prevesti teret brodom koji ima uobičajena svojstva za

izvršenje ugovorenog prijevoza.

Članak 460.

(1) Prijevoznik broda dužan je pravodobno, do početka putovanja, uložiti dužnu pažnju kako bi

brod osposobio za plovidbu, primjereno ga opremio, popunio posadom, opskrbio potrebnim

zalihama i pripremio tako da se teret može ukrcati, složiti, čuvati, prevesti i iskrcati u stanju kako

je primljen na prijevoz.

(2) Odredbe ugovora protivne odredbama stavka 1. ovoga članka nemaju pravni učinak.

Članak 461.

Brodski prostor koji obično ne služi za smještaj tereta može se za to rabiti samo na temelju

izričitog sporazuma ugovornih strana, ako takav sporazum ne bi bio protivan propisima.

Članak 462.

(1) Prijevoznik može s pristankom naručitelja zamijeniti ugovoreni brod drugim brodom.

(2) Ako se prijevoz obavlja na temelju pomorskoga prijevozničkog ugovora pristanak naručitelja

za zamjenu broda nije potreban.

Članak 463.

Prijevoznik odgovara za točnost podataka o nosivosti broda navedenih u brodarskom ugovoru

ako je odstupanje veće od 5%.

Članak 464.

Ako je ugovoren prijevoz cijelim brodom ili određenim brodskim prostorom pa ugovoreni

prostor nije potpuno iskorišten, prijevoznik ne može raspolagati tim prostorom bez pristanka

naručitelja.

UKRCAVANJE TERETA

Članak 465.

Prijevoznik je dužan postaviti brod za ukrcavanje tereta u ugovorenoj luci.

Članak 466.

Ako brod iz razloga za koje naručitelj ne odgovara ne može doći u ugovorenu luku, naručitelj

prijevoza ima pravo, imajući na umu svrhu ugovora, odrediti prvu prikladnu luku za preuzimanje

tereta do kojeg brod može sigurno doći radi ukrcavanja.

Članak 467.

(1) Mjesto ukrcavanja tereta u luci dužan je priskrbiti naručitelj.

(2) U linijskoj plovidbi mjesto ukrcavanja u luci priskrbljuje prijevoznik.

Članak 468.

(1) Prijevoznik je dužan postaviti brod na mjesto ukrcavanja koje, prema članku 467. ovoga

Zakonika odredi naručitelj, ako to može učiniti bez opasnosti za brod i ako se ukrcavanje tereta

može na tom mjestu obaviti bez opasnosti za brod.

(2) Ako mjesto ukrcavanja ne odgovara uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik je dužan

postaviti brod što bliže tom mjestu, ako to može učiniti bez opasnosti za brod i ako se ukrcavanje

tereta na mjestu na kojem je brod postavljen može obaviti bez opasnosti za brod.

Članak 469.

Brod može primiti teret na sidrištu ako je tako ugovoreno ili mjesnim običajima predviđeno.

Članak 470.

Ako naručitelj ili druga osoba ima pravo na temelju ugovora odrediti luku ukrcavanja, a

zapovjednik broda ne primi takav nalog u ugovorenom ili primjerenom roku, ili primljeni nalog

ne može izvršiti, zapovjednik broda dužan je postupiti na način koji smatra najboljim, vodeći

računa i o interesima korisnika prijevoza.

Članak 471.

Kad brod prema ugovoru mora stići u određenu luku do određenog roka, smatra se da je stigao

na vrijeme kad je stigao u luku, odnosno na njezino sidrište.

Članak 472.

(1) Zapovjednik broda dužan je obavijestiti krcatelja pisanim putem da je brod spreman za

ukrcavanje (u daljnjem tekstu: pismo spremnosti).

(2) Pismo spremnosti dostavlja se krcatelju na njegovu adresu u tijeku radnog vremena.

(3) Ako zapovjedniku broda nije poznata adresa krcatelja ili ako se pismo spremnosti ne može

uručiti na njegovu adresu, zapovjednik broda dužan je zatražiti upute od naručitelja, s tim da se

pravni učinci predaje pisma spremnosti računaju od trenutka kad bi pismo spremnosti bilo

predano da nije bilo navedenih smetnji.

Članak 473.

(1) Pismo spremnosti ne predaje se ako brod plovi u linijskoj plovidbi.

(2) Pri prijevozu brodom u linijskoj plovidbi teret se ukrcava čim brod na određenom mjestu

bude spreman za ukrcavanje.

Članak 474.

(1) Zapovjednik broda može predati pismo spremnosti ako je brod spreman za ukrcavanje, a

nalazi se na mjestu u luci prema članku 465., 466., 468. i 469. ovoga Zakonika ako je dobio

prethodna odobrenja za promet s kopnom i za ukrcavanje i ako su obavljene druge radnje koje

omogućuju ukrcavanje tereta u brod.

(2) Pismo spremnosti može se predati i ako brod nije bio doveden na mjesto iz stavka 1. ovoga

članka ako je u tome bio spriječen razlozima koji padaju na teret naručitelja.

Članak 475.

Prijevoznik preuzima teret ispod vitla.

Članak 476.

(1) Zapovjednik broda dužan je krcatelju koji sam krca teret na brod dati upute o načinu slaganja

tereta da bi se izbjegla oštećenja tereta koja mogu nastati zbog toga što se teret prevozi brodom.

(2) Krcatelj se pri ukrcavanju tereta mora držati uputa zapovjednika broda koja se odnose na

raspored tereta u brodu i ostale okolnosti u vezi sa sigurnošću osoba, broda, njegovih uređaja i

opreme te drugog tereta u brodu i sprječavanje onečišćenja okoliša.

Članak 477.

Teret se ne može smjestiti na palubu broda bez suglasnosti krcatelja, ako nije riječ o teretu koji

se obično smješta na palubu.

Članak 478.

(1) Količina tereta koja se predaje na prijevoz može se odrediti brojem komada, težinom ili

obujmom.

(2) U slučaju sumnje količina tereta određuje se mjerom koja je uobičajena u luci ukrcavanja.

Članak 479.

(1) Umjesto ugovorenog tereta može se predati na prijevoz drugi teret, ako se time ne mijenjaju

uvjeti prijevoza na štetu prijevoznika ili ako zbog toga ne bi došlo do zadržavanja broda ili ako

ne bi bila ugrožena sigurnost broda i drugog tereta te ako naručitelj dade prijevozniku, na njegov

zahtjev, osiguranje za tražbine koje bi mogle nastati zbog zamjene tereta.

(2) Ako je ugovoreni teret već bio ukrcan, troškove u vezi s njegovim iskrcavanjem i

ukrcavanjem drugog tereta snosi naručitelj.

Članak 480.

Naručitelj, odnosno krcatelj dužan je prijevozniku dati upute za manipulaciju teretom ako se

teret ne nalazi u redovnome trgovačkom prometu i ako bi zapovjednik bio dužan poduzeti

posebne mjere pri slaganju tereta.

Članak 481.

(1) Ako je riječ o opasnom teretu, naručitelj, odnosno krcatelj dužan je obavijestiti prijevoznika,

i bez njegova zahtjeva, o naravi opasnosti i naznačiti koje zaštitne mjere treba poduzeti.

(2) Ako obavijest o opasnom teretu koji se prevozi nije naznačena u teretnici ili u pisanoj ispravi

o ugovoru o prijevozu, teret dokazivanja da je prijevoznik znao za opasnost povezanu s

prijevozom tog tereta, pada na korisnika prijevoza.

Članak 482.

(1) Prijevoznik ne smije primiti na prijevoz teret čiji je uvoz, provoz ili izvoz zabranjen ili se

krijumčari.

(2) Prijevoznik nije dužan primiti na prijevoz teret koji je po svojoj naravi opasan, ako mu

opasno svojstvo tereta u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo niti moralo biti poznato.

(3) Prijevoznik nije dužan primiti na prijevoz teret koji, s obzirom na svoje stanje i na stanje

ambalaže, predstavlja opasnost za osobe, brod i okoliš te drugi teret s kojim tijekom prijevoza

dolazi ili može doći u dodir.

Članak 483.

Naručitelj je odgovoran prijevozniku za nanesenu štetu osobama, brodu, teretu, okolišu te za sve

druge štete i troškove prouzročene manjkavim stanjem ambalaže.

Članak 484.

Naručitelj je odgovoran prijevozniku za nanesenu štetu osobama, brodu, teretu, okolišu te za sve

druge štete i troškove prouzročene prirodnim svojstvima i stanjem tereta ako prijevozniku ta

svojstva i stanje tereta nisu bili niti morali biti poznati.

VRIJEME UKRCAVANJA

Članak 485.

(1) Prijevoznik je dužan preuzimati teret na prijevoz tijekom radnog vremena luke.

(2) Radno vrijeme luke određuje, u skladu sa zakonom, tijelo koje upravlja lukom.

Članak 486.

(1) Vrijeme stojnica počinje teći početkom prijepodnevnoga radnog vremena, odnosno

poslijepodnevnoga radnog vremena, uz uvjet da je pismo spremnosti predano najkasnije dva sata

prije proteka prijepodnevnoga, odnosno poslijepodnevnoga radnog vremena.

(2) Trajanje vremena stojnica određuje se prema običajima luke.

(3) Vrijeme stojnica se određuje prema radnim danima i dijelovima radnog dana, pri čemu se kao

jedan radni dan računaju 24 tekuća sata.

(4) U radne dane ne računaju se nedjelje, državni i drugi praznici kad se u luci ne radi, a ni

vrijeme kad se, zbog vremenskih neprilika ili smetnji na strani broda, nije moglo ukrcavati.

Članak 487.

(1) Nakon proteka vremena stojnica počinje teći vrijeme prekostojnica.

(2) Trajanje vremena prekostojnica jednako je trajanju vremena stojnica.

(3) Trajanje vremena prekostojnica računa se prema tekućim danima i dijelovima bez prekida.

(4) U trajanje vremena prekostojnica ne računa se vrijeme u koje se nije moglo raditi zbog

smetnji na strani broda.

Članak 488.

(1) Prijevoznik ima pravo na posebnu naknadu za prekostojnice.

(2) Visina naknade za prekostojnice određuje se prema visini naknade za prekostojnice za druge

slične brodove u istoj luci u isto vrijeme, a ako to nije moguće, visina naknade određuje se prema

visini naknade za prekostojnice drugih sličnih brodova u najbližoj luci u isto vrijeme.

(3) Naknada za prekostojnice plaća se svakog dana unaprijed za cijeli dan, ali ako je ukrcavanje

obavljeno prije proteka dana za koje je naknada unaprijed plaćena, prijevoznik je dužan vratiti

razmjerni dio naknade.

Članak 489.

(1) Ako se naknada za prekostojnice ne plati o dospjelosti, brod može odmah otputovati s

ukrcanim dijelom tereta.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu, naknadu za

prekostojnice i druge tražbine koje mu pripadaju prema ugovoru.

Članak 490.

(1) Nakon proteka vremena prekostojnica brod može odmah otputovati s ukrcanim dijelom

tereta.

(2) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu, naknadu za

prekostojnice i druge tražbine koje mu pripadaju prema ugovoru.

Članak 491.

(1) Ukrcavanje tereta postavljena uz bok broda do proteka vremena stojnica, odnosno

prekostojnica, ako ih ima, prijevoznik ne može odbiti, iako bi ukrcavanje i slaganje takva tereta

moglo zadržati brod preko trajanja vremena stojnica odnosno prekostojnica.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik ima pravo na naknadu za zadržavanje broda

nakon isteka vremena prekostojnica (vrijeme izvanrednih prekostojnica).

(3) Naknada za izvanredne prekostojnice jest 50% viša od naknade za prekostojnice.

(4) Pored naknade za izvanredne prekostojnice prijevoznik ima pravo i na naknadu štete zbog

zadržavanja broda ako ta šteta premašuje svotu naknade za izvanredne prekostojnice.

Članak 492.

(1) Kad brod može otploviti i s ukrcanim dijelom tereta zato što naknada za prekostojnice nije

plaćena o dospjelosti (članak 489.) prijevoznik ima pravo odustati od ugovora i iskrcati teret ako

ukrcani dio tereta ne daje zadovoljavajuće jamstvo za tražbine prijevoznika iz ugovora o

prijevozu.

(2) Pri iskrcavanju tereta prijevoznik je dužan postupiti s dužnom pažnjom, uzimajući u obzir

okolnosti slučaja.

(3) U slučaju odustajanja od ugovora i iskrcaja tereta prijevoznik zadržava pravo na punu

vozarinu, na naknadu za nastale prekostojnice i na naknadu troškova iskrcavanja koji nisu

uračunati u vozarinu te na druge tražbine koje mu pripadaju prema ugovoru.

Članak 493.

(1) Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na vrijeme stojnica i prekostojnica ne primjenjuju se

na prijevoz brodovima linijske plovidbe.

(2) Pri prijevozu brodovima linijske plovidbe krcatelj je dužan predavati teret onom brzinom

kojom ga brod može preuzimati.

Članak 494.

Brod linijske plovidbe nije dužan čekati na ukrcavanje preko vremena određenog za odlazak

broda koji je predviđen redom plovidbe, ako smetnja za ukrcavanje ne pada na stranu broda.

Članak 495.

(1) Krcatelj je dužan zapovjedniku broda na vrijeme predati carinske i druge isprave potrebne za

ukrcaj, prijevoz i iskrcaj tereta.

(2) Ako te isprave nisu predane za vrijeme trajanja vremena stojnica, odnosno prekostojnica, a

pri prijevozu brodom linijske plovidbe do vremena određenog za odlazak broda, zapovjednik

broda ima pravo iskrcati teret.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i na

naknadu za nastale prekostojnice, odnosno na naknadu štete za zadržavanje broda linijske

plovidbe i na naknadu svake druge štete.

PRIJEVOZNE ISPRAVE

Članak 496.

Nakon završetka ukrcavanja prijevoznik je dužan krcatelju, na njegov zahtjev, izdati teretnicu,

teretni list, elektroničku izmjenu podataka ili drugu ispravu o prijevozu.

Članak 497.

(1) Ako je teret predan prijevozniku prije ukrcaja, krcatelj može zahtijevati da mu prijevoznik

izda potvrdu o preuzimanju tereta, teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu koja sadrži uočljivu

napomenu »primljeno za ukrcaj«.

(2) Prijevoznik koji je izdao teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu za ukrcaj može, umjesto

izdavanja teretnice ili druge prijevozne isprave, stavljanjem napomene »ukrcano« na ispravu za

ukrcaj potvrditi da je ukrcavanje obavljeno.

Članak 498.

(1) Ako je prijevoznik izdao ispravu o prijevozu za ukrcaj, krcatelj je dužan pri primitku isprave

o prijevozu vratiti prijevozniku isprave o prijevozu za ukrcaj.

(2) Ako je prije izdavanja isprave o prijevozu bila izdana potvrda o preuzimanju tereta, krcatelj

je dužan po primitku isprave o prijevozu tu potvrdu vratiti prijevozniku.

Članak 499.

(1) Ako je teret koji je kao predmet prijevoza morao biti ukrcan u razne brodove, ili kad su u

pitanju različite vrste robe, ili je teret podijeljen u razne partije, prijevoznik i krcatelj imaju pravo

zahtijevati da se za svaki uporabljeni brod ili za svaku vrstu robe ili za svaku partiju tereta izda

posebna teretnica ili druga isprava o prijevozu.

(2) Ako se teret krca na brod u rasutom stanju, krcatelj ima pravo zahtijevati da se za određene

količine tereta izda posebna teretnica ili druga isprava o prijevozu.

Članak 500.

Sporazum stranaka sklopljen protivno odredbama članka 496. i članka 497. stavka 1. ovoga

Zakonika nema pravni učinak.

Članak 501.

(1) Teretnica može glasiti na ime, po naredbi, ili na donosioca.

(2) Ako u teretnici koja glasi po naredbi nije imenovana osoba prema čijem je nalogu prijevoznik

dužan predati teretnicu, teret se predaje po naredbi krcatelja.

Članak 502.

(1) Teretnica na ime prenosi se ustupanjem, teretnica po naredbi – indosamentom, a teretnica na

donosioca predajom.

(2) Na oblik i učinak indosamenta na odgovarajući se način primjenjuju odredbe mjeničnog

prava, osim odredaba o regresu.

Članak 503.

Prijevoznik je dužan izdati krcatelju, na njegov zahtjev, više primjeraka teretnica, naznačujući na

svakom primjerku broj izdanih primjeraka.

Članak 504.

(1) Svaka strana može zahtijevati da se za njezine potrebe sastavi više prijepisa teretnice.

(2) Na svakom prijepisu teretnice mora biti navedeno da je riječ o prijepisu.

(3) Krcatelj mora prijevozniku, na njegov zahtjev, potpisati prijepis teretnice.

Članak 505.

(1) Teretnica sadrži:

1) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište prijevoznika koji izdaje teretnicu,

2) ime, odnosno druge podatke o identitetu broda,

3) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište krcatelja,

4) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište primatelja ili oznaku »po naredbi«

ili »na donosioca«,

5) luku odredišta ili vrijeme kad će se, odnosno mjesto gdje će se takva luka odrediti,

6) količinu tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere, prema vrsti

tereta,

7) vrstu tereta i oznake koje se na njemu nalaze,

8) stanje tereta ili omota prema vanjskom izgledu,

9) odredbe o vozarini,

10) mjesto i dan ukrcaja tereta i izdavanja teretnice.

(2) Teretnica može sadržati i druge podatke te uvjete prijevoza.

Članak 506.

(1) Podatke iz članka 505. ovoga Zakonika mora sadržati i teretnica za ukrcaj, osim podataka o

identitetu broda i o mjestu i danu ukrcaja.

(2) Prijevoznik je dužan, kad na teretnicu za ukrcaj stavi napomenu »ukrcano«, u nju unijeti

podatke o identitetu broda i o danu ukrcaja tereta.

Članak 507.

Teretnicu vlastoručno potpisuje prijevoznik ili njegov punomoćnik.

Članak 508.

Teretnicu sastavlja prijevoznik na temelju pisanih podataka krcatelja.

Članak 509.

Ako postoji opravdana sumnja da podaci što ih je naveo krcatelj o vrsti tereta, ili oznakama koje

se na njemu nalaze, ili količini tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici

mjere nisu točni ili potpuni ili nema razumne mogućnosti da se točnost tih podataka provjeri pri

ukrcavanju ili ako su oznake na teretu nejasne ili nedovoljno trajne, prijevoznik može u teretnicu

unijeti primjedbe s obrazloženjem.

Članak 510.

Potpis krcatelja na teretnici ili prijepisu teretnice (članak 507.) ne znači da je krcatelj prihvatio

prijevoznikove primjedbe unesene u teretnicu prema odredbama članka 509. ovoga Zakonika.

Članak 511.

(1) Kad prijevoznik nije unio u teretnicu primjedbe prema odredbama članka 509. ovoga

Zakonika, smatra se, za odnose između njega i trećega zakonitog i savjesnog imatelja teretnice,

da je prijevoznik preuzeo teret onako kako je naznačen u teretnici.

(2) Kad prijevoznik unese u teretnicu primjedbe prema odredbama članka 509. ovoga Zakonika,

pretpostavlja se da je teret preuzeo onako kako ga je predao primatelju dok zakoniti imatelj

teretnice ne dokaže suprotno.

Članak 512.

(1) Pisani uvjeti ugovora o prijevozu i opći uvjeti prijevoznika obvezuju ovlaštenog imatelja

teretnice koji nije naručitelj prijevoza ni krcatelj samo ako se teretnica izričito poziva na te

uvjete.

(2) Usmeni uvjeti ugovora o prijevozu koji nisu uneseni u teretnicu ne obvezuju ovlaštenog

imatelja teretnice koji nije naručitelj prijevoza ni krcatelj, pa i kad se teretnica izričito poziva na

te uvjete.

(3) Ako se teretnica samo općenito poziva na uvjete ugovora o prijevozu i opće uvjete

prijevoznika, imatelja teretnice iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuju one odredbe ugovora o

prijevozu i općih uvjeta prijevoznika koji su teži od uvjeta uobičajenih za takve vrste prijevoza.

Članak 513.

(1) Ugovorom o prijevozu stranke mogu predvidjeti da se umjesto teretnice izdaje teretni list.

(2) Teretni list izdaje se na zahtjev krcatelja.

(3) Teretni list se izdaje u jednom primjerku koji potpisuju prijevoznik i krcatelj.

(4) Potpisi na teretnom listu mogu biti tiskani, zamijenjeni pečatom, faksimilom ili

elektroničkom izmjenom podataka.

(5) Krcatelj može tražiti prijepise teretnog lista koje će potpisati prijevoznik, a prijevoznik može

tražiti prijepise teretnog lista potpisane od krcatelja.

(6) Krcatelj može ovlastiti drugu osobu koja će stvari ukrcati i potpisati teretni list uz navod »u

ime i za račun krcatelja«.

Članak 514.

(1) Izdavanje teretnog lista je predmnijeva o sklopljenom ugovoru o prijevozu.

(2) Teretni list je između krcatelja i prijevoznika predmnijeva do protudokaza o primitku stvari

kao što je u teretnom listu navedeno.

(3) Teretni list između prijevoznika i primatelja dokaz je o primitku stvari kao što je u teretnom

listu navedeno.

(4) Krcatelj je jedini ovlašten davati prijevozniku upute u svezi s ugovorom o prijevozu, pa i

promijeniti ime primatelja dok prijevoznik ne primi stvari, ako je to predviđeno ugovorom o

prijevozu.

Članak 515.

(1) Prijevoznik će predati stvari primatelju na osnovi valjane identifikacije.

(2) Podatke u teretni list i njegove prijepise unosi krcatelj.

(3) Nepostojanje, neispravnost ili gubitak teretnog lista ne utječe na valjanost ugovora o

prijevozu.

Članak 516.

(1) Teretni list mora sadržavati:

1) mjesto i nadnevak njegova izdavanja,

2) mjesto i nadnevak preuzimanja stvari,

3) tvrtku odnosno naziv, ili ime i adresu krcatelja,

4) predviđeno mjesto iskrcaja,

5) tvrtku odnosno naziv, ili ime i adresu primatelja,

6) opis i uobičajeni naziv stvari, način pakiranja, oznaku za prepoznavanje, težinu, obujam ili

količinu drukčije označenu, broj komada, a radi li se o opasnim tvarima – naznaku o njihovoj

opasnosti.

(2) Teretni list može sadržavati i druge podatke, te uvjete ugovora o prijevozu.

Članak 517.

Prijevoznik može u teretni list unijeti obrazložene primjedbe sukladno članku 509. ovoga

Zakonika.

Članak 518.

(1) Ako prijevoznik u teretni list ne stavi primjedbe sukladno članku 517. ovoga Zakonika,

predmnijeva se, dok se ne dokaže suprotno, da je stvari primio kako su naznačene u teretnom

listu.

(2) Ako prijevoznik u teretni list unese primjedbe sukladno članku 517. ovoga Zakonika,

predmnijeva se da je stvari preuzeo onako kako ih je predao primatelju, dok zakoniti imatelj

teretnog lista ne dokaže suprotno.

Članak 519.

(1) Propisi o teretnom listu analogno se primjenjuju kada se prijevoz stvari na osnovi ugovora o

prijevozu obavlja na osnovi izmjene elektroničkih podataka.

(2) U tom slučaju korisnik prijevoza može u svako doba tražiti od prijevoznika papirnu ispravu o

prijevozu.

(3) Predmnijeva se da su stranke u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka suglasne da

preneseni i potvrđeni elektronički podaci i oni smješteni u memoriji računala odgovaraju

njihovom pisanom obliku na papiru.

PUTOVANJE

Članak 520.

Prijevoznik je dužan obaviti putovanje u ugovorenom roku. Ako vrijeme putovanja nije

ugovoreno, prijevoznik je dužan obaviti putovanje u primjerenom roku.

Članak 521.

Prijevoznik je dužan obaviti putovanje ugovorenim putom. Ako put nije ugovorom određen,

prijevoznik je dužan obaviti putovanje uobičajenim putom.

Članak 522.

(1) Kad je brod iz bilo kojih razloga spriječen započeti ili nastaviti započeto putovanje, a smetnja

bi mogla trajati dulje vrijeme ili je njezino trajanje neizvjesno, zapovjednik broda dužan je tražiti

uputu od naručitelja ili osobe ovlaštene da raspolaže teretom.

(2) Ako zapovjednik broda ne može postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka ili izvršiti

primljenu uputu, dužan je, prema okolnostima slučaja, prekrcati teret, vratiti se s teretom u

polaznu luku ili postupiti na drugi način, vodeći pri tom računa o interesima prijevoznika i

korisnika prijevoza.

(3) Kad je u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka ugovor o prijevozu prestao važiti prema

samom zakonu ili na temelju odustajanja, u pogledu prava i obveza ugovornih strana nastalih

zbog mjera što ih je poduzeo zapovjednik broda na odgovarajući se način primjenjuju odredbe

ovoga Zakonika koje uređuju odnose ugovornih strana za slučaj prestanka ugovora (članak 455.).

(4) Ako ugovor nije prestao važiti ili ako se upute naručitelja ne mogu izvršiti, štetne posljedice

snosi strana koja je kriva za nastalu smetnju, odnosno na čijoj se strani nalazi razlog za smetnju.

Ako se razlog za smetnju nalazi na obje strane, svaka strana snosi svoju štetu.

(5) Ako su obje strane krive za smetnju, štetu snose razmjerno svojoj krivnji.

Članak 523.

Naručitelj, odnosno zakoniti imatelj teretnice može odustati od ugovora nakon započetog

putovanja uz uvjete navedene u članku 456. stavku 3. i članku 457. i 458. ovoga Zakonika.

Članak 524.

(1) Prijevoznik koji ne izvrši nalog dobiven od korisnika prijevoza, kad je to na temelju odredaba

ovoga Zakonika dužan učiniti, odgovara korisniku prijevoza za svaku štetu koja je zbog toga

nastala.

(2) Prijevoznik je dužan nadoknaditi štetu primatelju koji je zakoniti imatelj teretnice ako izvrši

nalog naručitelja iako mu nisu vraćeni svi primjerci teretnice.

(3) Visina naknade štete iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne može prijeći svotu koju bi prijevoznik

bio dužan platiti ako odgovara za potpuni gubitak tereta.

Članak 525.

Prijevoznikova dužnost da nadoknadi štetu na temelju odredaba članka 524. stavka 2. ovoga

Zakonika ne dira u njegovo pravo regresa prema korisniku prijevoza.

PREDAJA TERETA PRIMATELJU

Članak 526.

Prijevoznik je dužan predati teret primatelju u luci odredišta.

Članak 527.

Za odredišnu luku i predaju tereta primatelju primjenjuju se odredbe članka 466. – 470. i članka

472. – 475. ovoga Zakonika.

Članak 528.

Prijevoznik je dužan predati teret ovlaštenom imatelju teretnice, a ako ta isprava nije izdana –

osobi ovlaštenoj na temelju ugovora o prijevozu.

Članak 529.

(1) Ako za teret koji se prevozi nije izdana prijevozna isprava, primatelj ima pravo tražiti od

prijevoznika kad brod stigne u luku odredišta da mu preda teret, uz uvjet da udovolji obvezama

koje ga terete na temelju ugovora.

(2) Prijevoznik je dužan postupiti po zahtjevu primatelja iz stavka 1. ovoga članka ako iz

naručiteljeva naloga o raspolaganju teretom, koji je prijevoznik dužan izvršiti, ne proizlazi

drugačije.

Članak 530.

(1) Ovlašteni imatelj teretnice ima pravo, čim teret stigne u luku odredišta, uz uvjet da udovolji

svim obvezama koje proizlaze iz teretnice, zahtijevati da mu prijevoznik preda teret.

(2) Pri preuzimanju tereta ovlašteni imatelj teretnice dužan je teretnicu vratiti prijevozniku.

(3) Kad je u luci odredišta teret predan podnositelju jednog od više primjeraka teretnice, ostali

primjerci teretnice ne obvezuju više prijevoznika.

Članak 531.

(1) Ako za teret koji se prevozi nije izdana prijevozna isprava, primatelj ima pravo zahtijevati od

prijevoznika da mu preda teret prije nego što brod stigne u luku odredišta, ako ga je na to u

ugovoru s prijevoznikom ovlastio naručitelj.

(2) Zakoniti imatelj teretnice ima pravo zahtijevati da mu se teret preda prije dolaska broda na

odredište, uz uvjete navedene u članku 456. stavku 3. i članku 457. i 458. ovoga Zakonika.

Članak 532.

Prijevoznik ima pravo zahtijevati od osobe kojoj predaje teret da mu izda potvrdu da je teret

primila.

Članak 533.

Ako se teret označen u jednoj prijevoznoj ispravi predaje u dijelovima, prijevoznik može

zahtijevati da mu se primitak dijela tereta potvrdi na samoj ispravi ili posebnom potvrdom.

Članak 534.

(1) Ako za teret koji se prevozi nije izdana prijevozna isprava, naručitelj ima pravo narediti

prijevozniku da teret preda u luci odredišta drugoj osobi, a ne onoj koja je navedena u ugovoru.

(2) Naručitelj gubi pravo iz stavka 1. ovoga članka kad na temelju odredaba ovoga Zakonika

primatelj stekne pravo zahtijevati i zahtijeva predaju tereta od prijevoznika.

Članak 535.

Odredbe članka 485. – 488. ovoga Zakonika primjenjuje se i na vrijeme iskrcavanja.

Članak 536.

Ako se naknada za prekostojnice ne plati o dospjelosti, zapovjednik broda može, radi osiguranja

naknade za prekostojnice i drugih tražbina iz ugovora o prijevozu, na trošak i rizik primatelja ili

druge osobe ovlaštene da raspolaže teretom, iskrcati teret i čuvati ga sam ili ga dati na čuvanje

javnom skladištu ili drugoj prikladnoj osobi.

Članak 537.

Ako primatelj tereta ne stavi pisani prigovor zbog oštećenja ili manjka tereta odmah pri

preuzimanju, pretpostavlja se, dok primatelj ne dokaže suprotno, da mu je teret predan onako

kako je naznačen u teretnici ili ako prijevozna isprava nije izdana – onako kako je primljen na

prijevoz.

Članak 538.

(1) Ako oštećenje ili manjak nisu vidljivi, primatelj može staviti pisani prigovor iz članka 537.

ovoga Zakonika u roku od tri dana od dana preuzimanja tereta.

(2) Prigovor iz članka 537. ovoga Zakonika i stavka 1. ovoga članka mora biti dovoljno određen.

(3) Ako primatelj stavi pisani prigovor u rokovima iz stavka 1. ovoga članka i članka 537. ovoga

Zakonika pretpostavlja se, dok prijevoznik ne dokaže protivno, da su navodi prigovora istiniti.

(4) Ako su prijevoznik i primatelj pri iskrcavanju i predaji tereta zajednički pisano utvrdili da

postoji oštećenje ili manjak tereta, nije potrebno stavljanje prigovora.

(5) Sporazum stranaka sklopljen protivno odredbama stavka 1. do 4. ovoga članka i članka 537.

ovoga Zakonika koji je na štetu korisnika prijevoza nema pravni učinak.

(6) Prijevoznik i primatelj dužni su, u granicama mogućnosti, međusobno olakšati utvrđivanje

stanja tereta i količine pri njegovu preuzimanju.

Članak 539.

(1) Pri utvrđivanju količine manjka predanog tereta uzima se u obzir i uobičajeni rastur tijekom

prijevoza.

(2) U slučaju gubitka tereta rastur se ne uzima u obzir.

(3) Rastur iz stavka 1. ovoga članka računa se prema običajima mjesta luke iskrcaja.

Članak 540.

Štetu prouzročenu zakašnjenjem u predaji tereta, koja ne predstavlja manjak ili oštećenje tereta,

mora dokazati primatelj.

Članak 541.

Ako se primatelj tereta ne javi, ili ako se ne može pronaći, ili ako neće ili ne može preuzeti teret,

odnosno ako se prije predaje tereta javi više zakonitih imatelja teretnice ili druge prijevozne

isprave, prijevoznik je dužan tražiti uputu od krcatelja, odnosno od naručitelja.

Članak 542.

(1) Ako prijevoznik, koji je prema članku 541. ovoga Zakonika tražio uputu od krcatelja,

odnosno naručitelja, ne primi na vrijeme tu uputu ili primljenu uputu ne može izvršiti, on može

postupiti prema članku 536. ovoga Zakonika, a o poduzetim mjerama mora obavijestiti sve

korisnike prijevoza koji su mu poznati.

(2) Ako je riječ o prijevozu brodom linijske plovidbe ili o prijevozu na temelju pomorskoga

prijevozničkog ugovora, prijevoznik je dužan o smetnjama za predaju tereta obavijestiti odmah

sve korisnike prijevoza koji su mu poznati, ali nije dužan čekati uputu, već može odmah poduzeti

mjere iz članka 536. ovoga Zakonika.

Članak 543.

Ako prijevoznik preda teret na čuvanje javnom skladištu ili drugoj osobi, odgovara samo za

njihov izbor.

Članak 544.

(1) Ako teret koji prema članku 536. i 542. ovoga Zakonika prijevoznik čuva ili ga je predao na

čuvanje nije preuzet u roku od 30 dana od dana preuzimanja na čuvanje, odnosno od dana

predaje tereta na čuvanje u luci odredišta, i ako nisu plaćeni vozarina i ostale tražbine koje

proistječu iz ugovora o prijevozu, prijevoznik može prodati teret ili dio tereta, ako je to potrebno

za podmirenje tih tražbina.

(2) Prijevoznik može prodati teret i prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka ako se prodajom

ne bi mogla postići svota dovoljna za pokriće tražbina prijevoznika i troškova čuvanja, ili ako je

riječ o robi u kvaru ili o pokvarljivoj robi.

(3) Prodaja tereta obavlja se javnom dražbom ako nije riječ o pokvarljivoj robi, robi u kvaru ili o

robi koja ima burzovnu cijenu.

(4) Pri prodaji pokvarljive robe ili robe u kvaru prijevoznik mora postupati s dužnom pažnjom.

Članak 545.

Svotu postignutu prodajom tereta prema članku 544. ovoga Zakonika prijevoznik je dužan,

nakon odbitka svoje tražbine u vezi s prijevozom tog tereta i nakon odbitka troškova čuvanja i

prodaje tereta, položiti u sud nadležan prema mjestu prodaje u korist osobe ovlaštene raspolagati

teretom i o tome bez odgode obavijestiti korisnike prijevoza koji su mu poznati.

Članak 546.

(1) Prijevoznik koji je, u slučaju prijevoza brodom linijske plovidbe, spriječen, krivnjom

korisnika prijevoza, iskrcati teret u luci odredišta do vremena određenog redom plovidbe za

odlazak broda iz te luke, može ga iskrcati u drugoj obližnjoj luci, zadržavajući pravo na veću

vozarinu te na naknadu štete koja iz tog nastane.

(2) Ako iskrcavanje u luci odredišta nije spriječeno krivnjom korisnika prijevoza, prijevoznik je

dužan snositi troškove dopreme do te luke, a ako je do smetnje za iskrcavanje došlo njegovom

krivnjom – i nadoknaditi štetu za zakašnjenje.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE

Članak 547.

Prijevoznik odgovara za svako oštećenje, manjak ili gubitak tereta koji primi na prijevoz od

preuzimanja pa do predaje te za štetu koja nastane zbog zakašnjenja u predaji tereta.

Članak 548.

Zakašnjenje u predaji tereta postoji ako teret nije predan primatelju u ugovorenom roku, ili kad

taj rok nije ugovoren, ako teret nije predan primatelju u primjerenom roku.

Članak 549.

Prijevoznik ne odgovara za oštećenje, manjak ili gubitak tereta ili za zakašnjenje u predaji tereta

ako dokaže da oštećenje, manjak, gubitak ili zakašnjenje potječu iz uzroka koje nije mogao

spriječiti niti otkloniti dužnom pažnjom.

Članak 550.

(1) Za radnje i propuste zapovjednika broda, drugih članova posade broda i ostalih osoba koje

rade za prijevoznika, u okviru obavljanja njihovih dužnosti, prijevoznik odgovara kao i za svoje

radnje i propuste.

(2) Prijevoznik broda ne odgovara za oštećenje, manjak ili gubitak tereta te zakašnjenje u predaji

tereta koji su prouzročeni radnjama ili propustima osoba iz stavka 1. ovoga članka u plovidbi ili

pri rukovanju brodom.

Članak 551.

Za štetu koja je teretu na brodu prouzročena požarom, prijevoznik broda odgovara samo ako se

dokaže da je požar skrivio osobnom radnjom ili propustom.

Članak 552.

Prijevoznik ne odgovara za štetu na teretu nastalu zbog yosti broda za plovidbu ako dokaže da je

uložio dužnu pažnju (članak 460.).

Članak 553.

(1) Prijevoznik broda ne odgovara za štetu na teretu za koju dokaže da je nastala zbog:

1) više sile, pomorske nezgode, ratnih događaja, međunarodnih zločina na moru, nemira i

pobune,

2) sanitarnih ograničenja ili drugih mjera i radnji državnih tijela,

3) radnji ili propusta krcatelja ili osoba ovlaštenih raspolagati teretom ili osoba koje za njih rade,

4) obustave rada, odnosno štrajka, masovnog isključenja radnika s posla ili bilo kojih drugih

smetnji koje potpuno ili djelomično sprječavaju rad,

5) spašavanja ili pokušaja spašavanja ljudi i imovine na moru,

6) skretanja broda u slučajevima iz točke 5) ovoga stavka ili zbog drugih opravdanih razloga,

7) prirodnog gubitka u težini ili obujmu tereta ili oštećenja, ili gubitaka koji nastaju zbog vlastite

mane, skrivene mane ili posebne naravi tereta,

8) nedovoljnog pakiranja ili nejasnih ili nedovoljno trajnih oznaka na teretu,

9) skrivenih mana koje se ne mogu dužnom pažnjom otkriti.

(2) Unatoč prijevoznikovu dokazu iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik će za štetu biti

odgovoran ako korisnik prijevoza dokaže da je šteta prouzročena osobnom krivnjom

prijevoznika ili krivnjom osoba za čije je radnje i propuste odgovoran prijevoznik, a koji se ne

odnose na plovidbu ili rukovanje brodom.

Članak 554.

(1) Zapovjednik broda može, ako se to ne protivi važećim propisima, opasni teret u svako doba i

bilo gdje iskrcati, učiniti ga bezopasnim ili ga baciti ako prijevoznik o toj opasnosti nije bio

obaviješten prije ukrcavanja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i ne

odgovara za štetu.

Članak 555.

(1) Ako je prijevoznik primio na prijevoz opasan teret, znajući za opasnost koju teret predstavlja,

može ga iskrcati ili učiniti bezopasnim ako bude ugrožena sigurnost broda, osoba ili drugog

tereta na brodu te okoliša.

(2) Ako na temelju stavka 1. ovoga članka prijevoznik iskrca teret prije dolaska na odredište, ima

pravo na vozarinu prema prevaljenom putu, a ostale štete uzrokovane ukrcajem opasnog tereta i

postupkom prijevoznika snosi svaka stranka za sebe.

Članak 556.

Prijevoznik ne odgovara za štetu nastalu zbog oštećenja, manjka ili gubitka tereta ili zakašnjenja

u predaji tereta ako je krcatelj neispravno naznačio vrstu ili vrijednost tereta, znajući da je

naznaka neispravna.

Članak 557.

Naručitelj odgovara prijevozniku za naknadu štete koja mu je prouzročena zato što su naručitelj,

odnosno krcatelj dali netočne ili nepotpune podatke o količini, vrsti i oznakama tereta.

Članak 558.

Naručitelj odgovara prijevozniku za štetu koja mu je prouzročena ukrcajem ili prijevozom stvari

čiji je uvoz, izvoz ili provoz zabranjen, ili se krijumčare, ako u vrijeme ukrcavanja ta svojstva

prijevozniku nisu bila niti su morala biti poznata.

Članak 559.

Osoba koja bez znanja prijevoznika ukrca stvari odgovara prijevozniku za štetu koja mu je

ukrcajem tih stvari prouzročena.

Članak 560.

(1) Prijevoznik može, prema svojoj ocjeni, u svako doba i bilo gdje iskrcati, a ako je riječ o

ugrožavanju osoba, broda, tereta na brodu i okoliša, i baciti teret koji je bez njegova znanja

ukrcan te teret koji je neispravno ili nepotpuno naznačen.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i naknadu

štete, a ne odgovara za štetu koja je nastala njegovim postupkom.

Članak 561.

(1) Teret čiji je uvoz, izvoz ili provoz zabranjen zapovjednik broda može vratiti u luku ukrcaja ili

ga bilo gdje iskrcati ako se za takav postupak zapovjednika ukaže potreba, a u slučaju nužde i

baciti ga.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka svojstva tereta prijevozniku nisu bila niti morala biti

poznata, prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu, a ne odgovara za štetu koja je nastala

takvim postupkom.

(3) Ako je prijevoznik znao ili morao znati za svojstva tereta iz stavka 1. ovoga članka, zadržava

pravo na vozarinu prema prevaljenom putu, a ostale štete snosi svaka stranka za sebe.

Članak 562.

(1) Ako je do zabrane uvoza, izvoza ili provoza robe došlo za putovanja brodom, u pogledu

postupanja zapovjednika s tom robom primjenjuje se odredba članka 561. stavka 1. ovoga

Zakonika.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik zadržava pravo na punu vozarinu i naknadu

štete, a ne odgovara za štetu koja je nastala takvim postupkom.

Članak 563.

(1) Prijevoznik ne odgovara za naknadu štete za oštećenje, manjak ili gubitak tereta, a ni za

zakašnjenje u predaji tereta za iznos veći od 666,67 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja

po koletu ili jedinici oštećenoga, manjkajućeg ili izgubljenog tereta ili tereta predanoga sa

zakašnjenjem, odnosno 2 obračunske jedinice Posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine

oštećenoga, manjkajućeg ili izgubljenog tereta, s time da se primjenjuje iznos koji je viši.

(2) Pod jedinicom tereta, prema stavku 1. ovoga članka razumijeva se koleto ili komad, a kod

tereta u rasutom stanju – metarska tona ili kubični metar, odnosno druga mjera prema tome na

temelju koje je jedinice mjere vozarina ugovorena. Ako vozarina nije ugovorena po jedinici

mjere, za rasuti teret pod jedinicom mjere razumijeva se jedinica mjere na temelju koje se

uobičajeno ugovara vozarina u mjestu ukrcaja.

(3) Ako se teret prevozi kontejnerima, paletama ili drugim sličnim napravama, pod jedinicom

tereta prema stavku 1. ovoga članka, smatra se:

1) koleto ili jedinica tereta navedena u teretnici – ako je u teretnici navedeno koleto ili jedinica

tereta sadržana u kontejneru, paleti ili drugoj sličnoj napravi,

2) kontejner, paleta ili druga slična naprava kojom se prevozi teret ako u teretnici nije navedeno

koleto ili jedinica tereta.

Članak 564.

(1) Naručitelj, odnosno krcatelj može, u sporazumu s prijevoznikom, povisiti granicu

prijevoznikove odgovornosti iz članka 563. ovoga Zakonika, naznačujući tako povišenu

vrijednost robe po jedinici tereta.

(2) Ako je izdana prijevozna isprava sporazum stranaka o povišenju prijevoznikove

odgovornosti, koji nije naveden u toj ispravi, nema pravni učinak u korist primatelja koji nije

naručitelj ni krcatelj.

Članak 565.

Predmnijeva se da vrijednost tereta odgovara svoti koju strane sporazumno utvrde na temelju

članka 564. ovoga Zakonika, dok prijevoznik ne dokaže protivno.

Članak 566.

Prijevoznik gubi pravo na ograničenje odgovornosti prema članku 563. i 564. ovoga Zakonika

ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je prijevoznik učinio, bilo u

namjeri da prouzroči štetu bilo bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.

Članak 567.

(1) Prijevoznik odgovara za vrijednost izgubljene stvari ili njezina dijela i za smanjenje

vrijednosti oštećene stvari.

(2) Glede stvari predanih sa zakašnjenjem, prijevoznik odgovara i za oštećenje stvari i za daljnju

štetu koja proizađe iz zakašnjenja.

(3) Iznimno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka prijevoznik koji na temelju članka 566.

ovoga Zakonika ne može ograničiti svoju odgovornost odgovara za svaku štetu prouzročenu

gubitkom, manjkom ili oštećenjem stvari ili zakašnjenjem u predaji stvari.

Članak 568.

(1) Visina štete za gubitak stvari određuje se prema prometnoj vrijednosti druge stvari iste

količine i svojstva u luci odredišta na dan kad je brod stigao u tu luku ili ako nije stigao – kad je

morao stići.

(2) Ako se visina štete za gubitak stvari ne može odrediti prema odredbi stavka 1. ovoga članka,

ona se određuje prema prometnoj vrijednosti stvari u luci ukrcaja u vrijeme odlaska broda,

povećanoj za troškove prouzročene prijevozom.

(3) Visina štete za oštećene stvari određuje se u visini razlike između prometne vrijednosti te

stvari u neoštećenom stanju i prometne vrijednosti te stvari u oštećenom stanju.

(4) Visinu štete za izgubljene, odnosno oštećene stvari koja se ne može odrediti prema

odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje sud.

(5) Od svote koju prijevoznik mora platiti na ime naknade štete zbog oštećenja, manjka ili

gubitka stvari odbijaju se troškovi ušteđeni zato što stvari nisu stigle na odredište, odnosno što su

stigle u oštećenom stanju.

Članak 569.

(1) Odredbe članka 563., 567. i 568. ovoga Zakonika primjenjuju se i kad zapovjednik broda,

drugi član posade broda ili druge osobe koje rade za prijevoznika odgovaraju prema općim

propisima za naknadu štete prouzročene manjkom, gubitkom ili oštećenjem stvari, ako se dokaže

da je šteta prouzročena na radu ili u vezi s radom, odnosno u obavljanju službe ili u vezi sa

službom.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka gube pravo na ograničenje odgovornosti ako se dokaže da je

šteta nastala zbog radnje ili propusta koji su učinile, bilo u namjeri da prouzroče štetu bilo

bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.

Članak 570.

(1) Ukupna svota naknade štete od prijevoznika i osoba iz članka 569. stavka 1. ovoga Zakonika

ne može premašiti svotu predviđenu u članku 563. ovoga Zakonika.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 569. stavka 2. ovoga

Zakonika.

Članak 571.

Osobe iz članka 569. stavka 1. ovoga Zakonika odgovaraju do svote predviđene u članku 563.

ovoga Zakonika i kad je prijevoznik na temelju članka 564. ovoga Zakonika povisio granicu

svoje odgovornosti.

Članak 572.

(1) Odredbe ovoga Zakonika koje se odnose na odgovornosti prijevoznika ne smiju se ugovorom

mijenjati na štetu korisnika prijevoza.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe ovoga Zakonika o odgovornosti

prijevoznika smiju se ugovorom mijenjati u prijevoznikovu korist u slučaju:

– oštećenja, manjka ili gubitka tereta nastalog prije početka ukrcavanja ili nakon iskrcaja,

– prijevoza živih životinja,

– prijevoza stvari koji je na temelju suglasnosti krcatelja smješten na palubi.

– štete zbog zakašnjenja.

(3) Odredbe ugovora koje su protivne stavku 1. i 2. ovoga članka nemaju pravni učinak.

Članak 573.

Odredbe ovoga Zakonika o odgovornosti prijevoznika primjenjuju se na sve ugovorne i

izvanugovorne zahtjeve koji su na bilo kojoj osnovi postavljeni protiv prijevoznika za oštećenje,

manjak ili gubitak tereta.

Članak 574.

Odredbama ovoga Zakonika o odgovornosti prijevoznika ne dira se u odredbe ovoga Zakonika o

zajedničkim havarijama.

VOZARINA

Članak 575.

(1) Visina vozarine određuje se ugovorom.

(2) Ako visina vozarine nije određena ugovorom, ona se određuje prema prosječnoj vozarinskoj

stavci prema kojoj se za odgovarajuću vrstu tereta ugovarala vozarina u vrijeme ukrcavanja tog

tereta u luci ukrcavanja.

Članak 576.

(1) Ako se ukrca više tereta nego što je ugovoreno, vozarina se razmjerno povećava.

(2) Ako se umjesto ugovorenog tereta ukrca drugi teret čija je vozarina veća od ugovorene, plaća

se vozarina za stvarno ukrcani teret.

(3) Ako se ukrca manje od onoga što je ugovoreno ili se ne ukrca ništa, vozarina se plaća za

cijelu ugovorenu količinu tereta.

(4) Ako je ukrcano manje tereta nego što je ugovoreno, a vozarina je za ukrcani teret veća od

ugovorene vozarine, plaća se cijela ugovorena vozarina i razlika između ugovorene i veće

vozarine za ukrcani dio tereta.

(5) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 456. ovoga Zakonika.

Članak 577.

(1) Ako se ukrca samo dio tereta određenog brodarskim ugovorom, a prijevoznik je raspolagao

neiskorištenim dijelom brodskog prostora, ugovorena se vozarina razmjerno snižava.

(2) Ako je prijevoznik raspolagao neiskorištenim dijelom brodskog prostora, protivno izričitoj

zabrani naručitelja, prijevoznik odgovara naručitelju za naknadu štete.

Članak 578.

(1) Vozarina ugovorena brodarskim ugovorom na putovanje ostaje nepromijenjena, bez obzira

na trajanje putovanja, ako vozarina nije ugovorena po jedinici vremena.

(2) Ako se na zahtjev naručitelja ili u interesu korisnika prijevoza putovanje produlji dalje od

ugovorenog odredišta, vozarina se razmjerno povećava.

Članak 579.

(1) Ako je brodarskim ugovorom na putovanje vozarina određena po jedinici vremena, a vrijeme

otkad se vozarina mora platiti nije utvrđeno, ono počinje teći od dana kad je dana obavijest o

spremnosti broda, i to od podne – ako je obavijest dana prije podne, a od ponoći – ako je

obavijest dana poslije podne.

(2) Ako je po nalogu krcatelja ukrcavanje počelo prije vremena određenog u stavku 1. ovoga

članka ili je brod otplovio bez tereta, vrijeme otkad se vozarina mora platiti računa se od početka

ukrcavanja, odnosno od odlaska broda.

(3) Vrijeme za koje se plaća vozarina završava se iskrcajem tereta, a ako je brod stigao bez

tereta, to se vrijeme završava kad se brod usidri ili priveže u luci u kojoj se završava putovanje,

pri čemu se posljednji dan putovanja računa kao čitav dan.

Članak 580.

Ako je brodarskim ugovorom na putovanje određena vozarina po jedinici vremena, pa tijekom

putovanja nastane smetnja u izvršavanju ugovora na strani prijevoznika bez krivnje naručitelja,

odnosno krcatelja, vozarina se ne plaća za trajanja smetnje.

Članak 581.

(1) Vozarinu određenu brodarskim ugovorom na vrijeme plaća naručitelj u jednakim mjesečnim

svotama unaprijed, ali prijevozniku pripada vozarina samo za vrijeme dok je izvršavao ugovor.

(2) Za trajanja smetnje u iskorištavanju broda u tijeku važenja brodarskog ugovora na vrijeme

vozarina se plaća samo kad je smetnja na strani naručitelja ili zbog izvršenja njegova naloga.

(3) Prijevoznik može odustati od ugovora i kad vozarina nije plaćena o dospjelosti.

Članak 582.

Kada je sklopljen brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod naručitelj je dužan, pored plaćanja

vozarine, opskrbljivati brod na svoj trošak pogonskim gorivom i mazivom i vodom potrebnom

za pogonske strojeve broda i druge strojne uređaje broda te platiti lučke i plovidbene naknade.

Članak 583.

(1) Rok plaćanja vozarine na temelju brodarskog ugovora na vrijeme počinje teći kao kod

brodarskog ugovora na putovanje u kojem je vozarina određena po jedinici vremena (članak

579.).

(2) Za vrijeme za koje se nakon proteka brodarskog ugovora na vrijeme brod nalazi na putovanju

za račun naručitelja, bez krivnje prijevoznika, plaća se dvostruka vozarina.

Članak 584.

Nagrada koju brod dobije za spašavanje u tijeku brodarskog ugovora na vrijeme za prijevoz

cijelim brodom dijeli se, nakon odbitka troškova spašavanja i dijela koji pripada posadi broda, na

jednake dijelove između prijevoznika i naručitelja.

Članak 585.

Za teret ukrcan bez pristanka prijevoznika i za teret neispravno ili nepotpuno označen plaća se

vozarina po najvišoj vozarinskoj stavci, prema kojemu se za odgovarajuću vrstu tereta ugovarala

vozarina u vrijeme ukrcaja tog tereta za isti ili približni put, ako je tako određena vozarina veća

od ugovorene.

Članak 586.

(1) Vozarina se plaća samo za teret koji je prevezen i u luci odredišta stavljen primatelju na

raspolaganje.

(2) Pored slučajeva predviđenih u članku 456., 457., 489., 492., 554., 560., 561. i 562. ovoga

Zakonika, a iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, vozarina se plaća i za teret koji nije

prevezen i stavljen primatelju na raspolaganje ako je nedolazak tereta na odredište prouzročio

naručitelj prijevoza ili krcatelj ili osoba ovlaštena da raspolaže teretom, odnosno osobe za koje

oni odgovaraju, ili ako razlog iz kojega teret nije stigao u luku odredišta pada na stranu tereta, a

prijevoznik za taj razlog nije odgovoran.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka za teret koji je prevezen samo dijelom puta

prijevoznik, pored slučajeva iz članka 455., 555., 561. i 587. ovoga Zakonika, ima pravo na

vozarinu razmjerno prevaljenom putu i kad nije odgovoran za prekid putovanja.

Članak 587.

U slučaju brodoloma ili druge plovidbene nezgode te u slučaju zapljene ili zadržavanja broda ili

tereta zbog ratnih događaja, međunarodnih zločina na moru, nemira ili pobune, za spašeni teret

prijevozniku pripada vozarina razmjerno prevaljenom putu.

Članak 588.

Ako se prijevoz obavlja bez izdavanja prijevozne isprave, primatelj je dužan platiti vozarinu i

druge tražbine u vezi s prijevozom tereta čim preuzme teret, ako između naručitelja i

prijevoznika nije drugačije ugovoreno.

Članak 589.

Ako se preuzimanje tereta obavlja na temelju teretnice, primatelj je dužan platiti samo tražbine

navedene u teretnici ili koje su nastale nakon njezina izdavanja.

Članak 590.

(1) Ako primatelj ne izvrši svoje obveze iz članka 588. – 590. ovoga Zakonika, prijevoznik ima

pravo zadržati i prodati teret prema odredbama članka 543. – 545. ovoga Zakonika.

(2) Prava iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik ima i kad teret predaje osobi koja nije primatelj.

Članak 591.

(1) Prijevoznik koji je predao teret primatelju nema pravo potraživati od naručitelja svote što ih

je propustio naplatiti od primatelja primjenom odredbe članka 590. ovoga Zakonika.

(2) Ako je prijevoznik prodajom tereta uspio naplatiti svoju tražbinu samo djelomično, ima

pravo, uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, zahtijevati od naručitelja isplatu nenamirenog dijela

tražbine.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako prijevoznik dokaže da mu uporabom

dužne pažnje nije bilo moguće postupiti prema odredbama članka 590. ovoga Zakonika.

PRIVILEGIJI NA STVARIMA UKRCANIM NA BRODU

Članak 592.

(1) Privilegiji na stvarima ukrcanim na brodu postoje za:

1) sudske troškove učinjene u zajedničkom interesu svih vjerovnika u postupku ovrhe ili

osiguranja radi toga da se sačuvaju stvari ili da se provede prodaja te troškove čuvanja i nadzora

tih stvari od ulaska broda u posljednju luku,

2) tražbine po osnovi nagrade za spašavanje i doprinosa iz zajedničkih havarija koje terete stvari,

3) tražbine iz ugovora o prijevozu, uključujući i troškove uskladištenja ukrcanih stvari.

(2) Privilegiji u korist glavnice postoje i za kamate.

Članak 593.

Privilegiji na ukrcanim stvarima ne prestaju promjenom vlasnika stvari, ako ovim Zakonikom

nije drugačije određeno.

Članak 594.

(1) Red prvenstva tražbina osiguranih privilegijama na ukrcanim stvarima određuje se prema

redu prvenstva iz članka 592. stavka 1. ovoga Zakonika.

(2) Ako se tražbine iz članka 592. stavka 1. točke 1) i 3) ovoga Zakonika ne mogu u potpunosti

namiriti, namiruju se razmjerno svojim svotama.

(3) Ako se tražbine iz članka 592. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika ne mogu u potpunosti

namiriti, kasnije nastala tražbina ima prednost pred prijašnjim.

(4) Smatrat će se da su tražbine vezane uz isti događaj nastale istodobno.

Članak 595.

Izvršavanjem prava zadržavanja od prijevoznika, prema članku 590. ovoga Zakonika, ne dira se

u red prvenstva tražbina osiguranih privilegijima na stvarima ukrcanim na brod.

Članak 596.

(1) Prestankom privilegija na ukrcanim stvarima ne prestaje i tražbina koja je bila osigurana tim

pravom.

(2) Ustupom tražbine osigurane privilegijem prenosi se i privilegij na ukrcanim stvarima.

Članak 597.

Privilegiji na ukrcanim stvarima prestaju:

1) prestankom tražbine osigurane privilegijem,

2) prodajom stvari u ovršnom ili stečajnom postupku,

3) ako vjerovnik ne zatraži izdavanje privremene mjere kod nadležnog suda u roku od 15 dana

od dana kad su stvari iskrcane,

4) ako su i prije proteka roka iz točke 3) ovoga članka iskrcane stvari na zakonit način prešle u

ruke trećih osoba koje ih ne drže u ime dužnika,

5) proglašenjem stvari pomorskim plijenom ili ratnim plijenom na moru.

b) Prijevoz putnika i prtljage

Članak 598.

Za primjenu odredaba ove glave Zakonika o prijevozu putnika i njihove prtljage pojedini

uporabljeni izrazi imaju ovo značenje:

1) prijevoznik je osoba koja sklapa ugovor o prijevozu ili u čije se ime taj ugovor sklapa, bilo da

on sam stvarno obavlja prijevoz bilo da ga obavlja preko stvarnog prijevoznika,

2) stvarni prijevoznik jest osoba različita od prijevoznika bilo da je vlasnik broda, naručitelj, bilo

osoba koja iskorištava brod koji stvarno obavlja prijevoz u cijelosti ili samo dio prijevoza,

3) putnik je osoba koja se prevozi brodom na temelju ugovora o prijevozu ili koja prati vozilo ili

žive životinje koje se prevoze na temelju ugovora o prijevozu stvari,

4) prtljaga je svaka stvar uključujući i vozilo koje se prevozi na temelju ugovora o prijevozu,

osim:

a) stvari i vozila koja se prevoze na temelju ugovora o zakupu, na temelju teretnice, prtljažnice

ili druge prijevozne isprave ili ugovora koji se u prvom redu odnosi na prijevoz stvari, i

b) živih životinja,

5) ručna prtljaga jest prtljaga koju putnik ima u svojoj kabini ili koju on čuva ili nadzire,

uključujući i prtljagu koja se nalazi u vozilu ili na vozilu,

6) šteta zbog zakašnjenja jest materijalna šteta koja je prouzročena zato što prtljaga nije uručena

putniku u razumnom roku, računajući od dana dolaska broda na kojemu se prtljaga prevozila ili

je trebalo da se prevozi, ali ne obuhvaća zakašnjenje uzrokovano obustavom rada, štrajkom ili

sličnim događajima.

Članak 599.

Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti brodom, a putnik platiti

prevozninu.

Članak 600.

Visina prevoznine određuje se ugovorom.

Članak 601.

(1) Prijevoznik je dužan izdati putniku, na njegov zahtjev, putnu kartu.

(2) Putna karta može glasiti na ime ili na donositelja.

Članak 602.

(1) Predmnijeva se da sadržaj putne karte odgovara sklopljenom ugovoru, dok se ne dokaže

protivno.

(2) Nepostojanje, neispravnost ili gubitak putne karte ne utječu na postojanje, valjanost i na

sadržaj ugovora o prijevozu.

Članak 603.

Prigovor protiv sadržaja putne karte na donositelja može se staviti samo pri njezinu izdavanju.

Članak 604.

Putna karta koja glasi na ime ne može se prenijeti na drugu osobu bez pristanka prijevoznika.

Članak 605.

(1) Putnik koji se ukrca bez putne karte što ju je morao nabaviti prije ukrcaja, dužan je odmah se

javiti zapovjedniku ili drugome ovlaštenom članu posade broda.

(2) Putnika bez putne karte iz stavka 1. ovoga članka zapovjednik broda može iz opravdanih

razloga iskrcati.

(3) Putnik bez putne karte plaća prevozninu od luke ukrcaja do luke iskrcaja, a ako se nije na

vrijeme javio zapovjedniku ili drugome ovlaštenom članu posade broda, dužan je platiti

dvostruku prevozninu za prijeđeni put.

(4) Lukom ukrcaja putnika smatra se polazna luka broda, ako se ne može utvrditi da se putnik

ukrcao na kojoj drugoj luci.

Članak 606.

(1) Putnik može odustati od ugovora ako brod ne započne putovanje u granicama unutarnjih

morskih voda Republike Hrvatske – jedan sat poslije vremena koje je određeno ugovorom ili

redom plovidbe, a izvan tih granica – dvanaest sati poslije vremena koje je određeno ugovorom

ili redom plovidbe.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka putnik ima pravo na povrat prevoznine.

(3) Ako je do zakašnjenja početka putovanja broda došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom

prijevoznika, odnosno osoba koje rade za prijevoznika, prijevoznik je dužan putniku nadoknaditi

štetu.

Članak 607.

Prevoznina se ne vraća ako putnik ne dođe na brod do odlaska broda ili ako za puta izostane od

putovanja.

Članak 608.

(1) Prijevoznik je dužan vratiti prevozninu putniku čija karta glasi na ime ako putnik odustane od

putovanja u plovidbi u granicama unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske šest sati prije

početka putovanja, a u plovidbi izvan tih granica – tri dana prije početka putovanja.

(2) U slučaju odustajanja od putovanja prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik ima pravo

zadržati najviše do 10% svote prevoznine.

Članak 609.

(1) Ako je putna karta izdana na donositelja, prijevoznik je dužan, ako drugačije ne proizlazi iz

putne karte, vratiti prevozninu putniku, uz uvjet da je odustao od putovanja jedan sat prije

početka putovanja.

(2) U slučaju odustajanja od putovanja prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik ima pravo

zadržati najviše do 10% svote prevoznine.

Članak 610.

(1) Ako je tijekom putovanja došlo do prekida putovanja iz razloga za koje nije odgovoran

putnik, a prekid traje više od 12 sati u granicama unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske, a

tri dana na putovanjima izvan tih granica, putnik ima pravo:

1) zahtijevati da ga prijevoznik svojim ili drugim prikladnim prijevoznim sredstvom, zajedno s

prtljagom, preveze do mjesta odredišta,

2) zahtijevati da ga prijevoznik, zajedno s prtljagom, u primjerenom roku vrati u polaznu luku i

da mu vrati prevozninu,

3) odustati od ugovora i tražiti da mu prijevoznik vrati prevozninu.

(2) Ako je do prekida putovanja došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom prijevoznika, odnosno

osoba koje rade za prijevoznika, prijevoznik je dužan nadoknaditi putniku štetu.

Članak 611.

(1) Putnik koji traži vraćanje prevoznine (članak 610. stavak 1. točka 2) i 3) ili naknadu štete

(članak 610. stavak 2.) dužan je, u plovidbi u granicama unutarnjih morskih voda Republike

Hrvatske najkasnije u roku od tri dana, a u plovidbi izvan tih granica najkasnije u roku od sedam

dana od dana kad je putovanje završeno, zahtijevati od prijevoznika pisanim putem vraćanje

prevoznine, odnosno naknadu štete ili u tim rokovima podnijeti tužbu sudu.

(2) Pisani zahtjev za povratak u mjesto polaska, odnosno za nastavljanje putovanja (članak 610.

stavak 1. točka 1) i 2) putnik je dužan dostaviti prijevozniku u roku od 24 sata poslije proteka

rokova predviđenih u članku 610. u stavku 1. ovoga Zakonika.

(3) Putnik koji ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka gubi pravo tražiti od

prijevoznika naknadu štete, povrat prevoznine, odnosno nastavljanje putovanja ili vraćanje u

polaznu luku.

Članak 612.

Odredbe ovoga Zakonika o odgovornosti prijevoznika za smrt ili tjelesne ozljede putnika

primjenjuju se i kad se prijevoz obavlja besplatno.

Članak 613.

(1) Prijevoznik odgovara za štetu nastalu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika, za oštećenje,

manjak ili gubitak prtljage ako se događaj koji je prouzročio štetu dogodio za prijevoza te za

zakašnjenje u predaji prtljage putniku ako se šteta, odnosno zakašnjenje može pripisati krivnji

prijevoznika ili osoba koje rade za prijevoznika.

(2) Osoba koja traži naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka mora dokazati da se događaj koji je

prouzročio štetu dogodio u tijeku prijevoza te visinu štete.

Članak 614.

Prijevoznik odgovara za štetu iz članka 613. ovoga Zakonika što je svojom krivnjom prouzroče

osobe koje rade za prijevoznika za obavljanja njihovih dužnosti.

Članak 615.

(1) Krivnja prijevoznika pretpostavlja se dok se ne dokaže protivno, ako su smrt ili tjelesna

ozljeda putnika ili oštećenje, manjak ili gubitak ručne prtljage te zakašnjenje u njezinoj predaji

putniku nastali neposredno ili posredno zbog brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili

mana broda.

(2) Krivnja prijevoznika za štetu zbog oštećenja, manjka ili gubitka ostale prtljage te zbog

zakašnjenja u predaji te prtljage putniku pretpostavlja se dok se ne dokaže protivno, bez obzira

na narav događaja koji je tu štetu prouzročio.

Članak 616.

(1) Prijevoznik odgovara putniku prema odredbi članka 615. stavka 2. ovoga Zakonika za štetu

zbog oštećenja, manjka ili gubitka stvari od vrijednosti te za zakašnjenje u predaji tih stvari

putniku (novac, vrijednosni papiri, zlato, srebro, dragulji, nakit, umjetnički predmeti) jedino ako

ih je primio na čuvanje.

(2) Za stvari iz stavka 1. ovoga članka koje su primljene na čuvanje prijevoznik je dužan izdati

pisanu potvrdu.

Članak 617.

(1) Za prtljagu primljenu na čuvanje prijevoznik je dužan, na zahtjev putnika, izdati prtljažnicu.

(2) Prtljažnica mora sadržavati vrstu i broj koleta.

(3) Predmnijeva se da su podaci u prtljažnici istiniti dok se ne dokaže protivno.

Članak 618.

Ako prtljaga nakon završetka putovanja ne bude preuzeta ili odnesena s broda, prijevoznik ju je

dužan, na trošak i rizik putnika, sam čuvati ili predati na čuvanje prikladnom čuvaru.

Članak 619.

Ako prijevoznik dokaže da su smrt ili tjelesna ozljeda putnika, oštećenje, manjak ili gubitak

prtljage ili zakašnjenje u predaji prtljage putniku u cijelosti ili djelomično prouzročeni krivnjom

putnika ili njegovim ponašanjem koje se ne može smatrati uobičajenim, sud će isključiti,

odnosno ublažiti prijevoznikovu odgovornost.

Članak 620.

(1) Odgovornost prijevoznika u slučaju smrti ili tjelesne ozljede putnika ograničava se, u svim

slučajevima, na 175.000 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i putovanju.

(2) Ako se naknada štete dosuđuje u obliku rente kapitalizirana svota rente ne može premašiti

svotu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Svota iz stavka 1. ovoga članka služi za namirenje svih vjerovnika čije se tražbine temelje na

događajima nastalim tijekom jednoga putovanja.

Članak 621.

(1) Odgovornost prijevoznika za štetu nanesenu prtljazi zbog njezina oštećenja, manjka ili

gubitka ili zakašnjenja u predaji prtljage putniku ograničava se u svim slučajevima:

1) za ručnu prtljagu – 1.800 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i

putovanju,

2) za vozila, uključujući i prtljagu koja se prevozi u vozilu ili na njemu na – 10.000 obračunskih

jedinica Posebnih prava vučenja po vozilu i putovanju,

3) za ostalu prtljagu, osim prtljage iz stavka 1. točke 1) i 2) ovoga članka – 2.700 obračunskih

jedinica Posebnih prava vučenja po putniku i putovanju.

(2) Odredba stavka 1. točke 3) ovoga članka ne primjenjuje se na odgovornost prijevoznika i na

naknadu štete za stvari od vrijednosti (članak 616.).

Članak 622.

(1) Prijevoznik i putnik mogu ugovoriti da će prijevoznik odgovarati prema odredbama članka

621. ovoga Zakonika tek nakon odbitka franšize ne veće od 300 obračunskih jedinica Posebnih

prava vučenja u slučaju štete prouzročene vozilu i ne veće od 135 obračunskih jedinica Posebnih

prava vučenja po putniku u slučaju štete prouzročene drugoj prtljazi zbog njezina oštećenja,

manjka, gubitka ili zakašnjenja u predaji putniku.

(2) Svota franšize odbija se od visine odštete koja pripada putniku.

(3) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na stvari od vrijednosti.

Članak 623.

Prijevoznik gubi pravo da se koristi ograničenjem odgovornosti iz članka 620., 621. i 622. ovoga

Zakonika ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je prijevoznik učinio,

bilo u namjeri da uzrokuje štetu bilo bezobzirno znajući da bi šteta vjerojatno mogla nastati.

Članak 624.

Prijevoznik i putnik mogu izričito i pisanim putem ugovoriti veću svotu ograničenja

odgovornosti od svota navedenih u članku 620., 621. i 622. ovoga Zakonika.

Članak 625.

Kamate i troškovi postupka dosuđeni putniku u parnici za naknadu štete zbog smrti ili tjelesne

ozljede putnika, oštećenja, manjka ili gubitka prtljage te zbog zakašnjenja u predaji prtljage

putniku isplaćuju se u punoj svoti, i to pored svote koju je prijevoznik dužan platiti prema

odredbama članka 620., 621., 622. i 624. ovoga Zakonika.

Članak 626.

(1) Ako je tužba podnesena protiv osoba koje rade za prijevoznika za štete predviđene

odredbama ovoga Zakonika o prijevozu putnika i prtljage, te se osobe, ako su radile u okviru

poslova koje obavljaju na brodu, mogu koristiti isključenjem ili ograničenjem odgovornosti na

koje se može pozvati prijevoznik na temelju odredaba ovoga Zakonika.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje rade za prijevoznika ili stvarnog prijevoznika ne mogu

se pozivati na ograničenje odgovornosti iz članka 620., 621. i 622. ovoga Zakonika ako se

dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji su te osobe učinile, bilo u namjeri da

prouzroče štetu bilo bezobzirno znajući da bi šteta vjerojatno mogla nastati.

(3) Granice odgovornosti koje prijevoznik i putnik ugovore na temelju odredbe članka 624.

ovoga Zakonika ne odnose se na osobe navedene u stavku 1. ovoga članka.

Članak 627.

(1) Prijevoz putnika i ručne prtljage obuhvaća vrijeme za koje se putnik nalazi na brodu, vrijeme

za koje se obavljaju radnje ukrcavanja i iskrcavanja putnika te vrijeme za koje se obavlja

prijevoz putnika vodenim putem od obale do broda i obratno, ako je cijena tog sporednog

prijevoza uračunata u cijenu putne karte, ili ako prijevoznik stavi putniku na raspolaganje brod

koji se iskorištava za taj prijevoz. Prijevoz putnika ne obuhvaća vrijeme za koje se putnik nalazi

u putničkoj lučkoj stanici ili na kakvom drugom lučkom uređaju na obali.

(2) Pored vremena iz stavka 1. ovoga članka prijevoz ručne prtljage obuhvaća i vrijeme između

trenutka otkad je prijevoznik prtljagu na kopnu ili brodu primio na čuvanje do trenutka kad ju je

predao putniku.

Članak 628.

(1) Kad postoji osnova za primjenu granica odgovornosti iz članka 620., 621., 622. i 624. ovoga

Zakonika te granice odgovornosti važe za ukupnu svotu odštete koja se može postići u okviru

svih ugovornih i izvanugovornih tužbi podnesenih po osnovi odgovornosti zbog smrti ili tjelesne

ozljede putnika ili oštećenja, manjka ili gubitka prtljage ili zakašnjenja u predaji prtljage putniku.

(2) Pri prijevozu koji je obavio stvarni prijevoznik ukupna svota odštete koja se može ostvariti

od prijevoznika ili stvarnog prijevoznika te od osoba koje za njih rade, a koje su obavljale svoju

službenu dužnost, ne može biti veća od najveće svote odštete koja se može tražiti bilo od

prijevoznika bilo od stvarnog prijevoznika, s tim što nijedna od tih osoba ne odgovara preko

granice koja se na nju može primijeniti.

(3) U svim slučajevima kad se osobe koje rade za prijevoznika ili za stvarnog prijevoznika

mogu, prema odredbama članka 626. ovoga Zakonika, pozvati na ograničenje odgovornosti iz

članka 620., 621. i 622. ovoga Zakonika, ukupna svota odštete koja se može dobiti od

prijevoznika, ili eventualno od stvarnog prijevoznika i osoba koje rade za njih ne može prijeći to

ograničenje.

Članak 629.

(1) Putnik je dužan uputiti pisani prigovor prijevozniku ili njegovu opunomoćeniku:

1) ako je prtljazi nanesena vidljiva šteta,

– kad je u pitanju ručna prtljaga – prije ili u trenutku njezina iskrcaja,

– kad je u pitanju ostala prtljaga – prije ili u trenutku, njezina izdavanja,

2) ako šteta nanesena prtljazi nije vidljiva ili u slučaju gubitka prtljage – 15 dana od dana

iskrcaja ili izdavanja ili od dana kad je prtljaga trebala biti izdana.

(2) Ako putnik ne postupi prema odredbama stavka 1. ovoga članka, pretpostavlja se, dok se ne

dokaže protivno, da je prtljagu primio u ispravnom stanju.

(3) Pisani prigovor nije potreban ako je stanje prtljage utvrđeno u nazočnosti obiju strana u

trenutku njezina preuzimanja.

Članak 630.

(1) Putnik može izjaviti da smatra da je prtljaga izgubljena ako mu nije predana u roku od 30

dana od dana završetka putovanja.

(2) Putnik ima pravo, pri davanju izjave prema stavku 1. ovoga članka, zahtijevati od

prijevoznika da ga obavijesti o pronalasku prtljage, ako se ona pronađe u roku od jedne godine

od dana isplate naknade štete za gubitak prtljage.

(3) U roku od 30 dana od dana primitka obavijesti o nalasku prtljage putnik može zahtijevati

predaju prtljage, uz plaćanje troškova prijevoza, u mjestu koje on odredi.

(4) Putnik koji preuzme pronađenu prtljagu dužan je prijevozniku vratiti svotu koja mu je

plaćena na ime naknade štete za gubitak prtljage, uz odbitak vozarine koja mu je bila vraćena, ali

zadržava pravo na naknadu štete za zakašnjenje u predaji prtljage.

(5) Ako putnik nije postavio zahtjev prema stavku 2. i 3. ovoga članka, prijevoznik ima pravo

slobodno raspolagati prtljagom.

Članak 631.

Svaka ugovorna odredba sklopljena prije nastupanja slučaja koji je prouzročio smrt ili tjelesnu

ozljedu putnika ili oštećenje, manjak ili gubitak njegove prtljage ili zakašnjenje u predaji prtljage

putniku, sa svrhom oslobođenja prijevoznika odgovornosti prema putniku ili određivanja niže

svote ograničenja odgovornosti od svote određene odredbama ovoga Zakonika, osim svote

ograničenja iz članka 622. ovoga Zakonika, ili radi prenošenja na drugog tereta dokazivanja koji

pada na prijevoznika ništava je.

Članak 632.

Odredbe članka 613., 614., 615., 616. i 619. ovoga Zakonika primjenjuju se na sve ugovorne i

izvanugovorne zahtjeve koji su po bilo kojoj osnovi postavljeni prema prijevozniku za štetu

prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom putnika, za oštećenje, manjak ili gubitak prtljage te za

štetu zbog zakašnjenja u predaji prtljage putniku.

Članak 633.

Prijevoznik ima pravo zadržati i prodati prtljagu koja mu je predana na prijevoz i stvari od

vrijednosti što ih je primio na čuvanje za namirenje svojih tražbina u vezi s prijevozom putnika,

prtljage i čuvanjem stvari od vrijednosti.

c) Tegljenje i potiskivanje

Članak 634.

(1) Ugovorom o tegljenju obvezuje se brodar tegljača svojim brodom tegliti ili potiskivati drugi

brod ili objekt do određenog mjesta, ili za određeno vrijeme, ili za izvođenje određenog zadatka,

a brodar tegljenog, odnosno potiskivanog broda obvezuje se za to platiti tegljarinu.

(2) Visina tegljarine određuje se ugovorom.

Članak 635.

Smatra se, ako nije drugačije ugovoreno, da tegljenjem upravlja zapovjednik tegljenog broda.

Članak 636.

Prema ovom Zakoniku:

1) tegljenje počinje:

– kad se tegljač po nalogu zapovjednika tegljenog broda stavi u položaj da može obavljati

tegljenje, ili kad tegljač po naredbi zapovjednika tegljenog broda primi ili preda uže za tegljenje,

ili kad počne potiskivanje tegljenog broda ili obavljanje bilo kojega drugog manevra potrebnog

za tegljenje – ovisno o tome što je ranije nastupilo,

2) tegljenje se završava:

– kad se izvrši konačni nalog zapovjednika tegljenog broda za otpuštanje užeta za tegljenje ili

kad prestane potiskivanje ili bilo koji manevar potreban za tegljenje – ovisno o tome što je

kasnije nastupilo.

Članak 637.

(1) Ako tegljač tegli plovni objekt koji nema posadu, brodar tegljača mora se primjenom

uobičajenih mjera brinuti za održavanje sposobnosti za plovidbu tegljenog objekta u stanju u

kojemu ga je primio na tegljenje.

(2) Brodar tegljača mora se brinuti za očuvanje tereta na tegljenom objektu ako izričito preuzme

takvu obvezu.

(3) Brodar tegljača može ugovoriti prijevoz tereta tegljenjem svojim ili tuđim brodom. U slučaju

sumnje predmnijeva se da je sklopljen ugovor o tegljenju.

(4) Brodar tegljača koji se na temelju stavka 2. i 3. ovoga članka brine o teretu odgovara za štetu

na teretu prema odredbama ovoga Zakonika koje se odnose na odgovornost brodara za prijevoz

stvari.

Članak 638.

Za naknadu štete koja nastane sudarom brodova koji plove u teglju ili između njih i trećih

brodova, primjenjuju se odredbe ovoga Zakonika o naknadi štete zbog sudara brodova.

Članak 639.

(1) Ako tegljeni brod dođe u opasnost zbog okolnosti za koje brodar tegljača prema ugovoru o

tegljenju nije odgovoran, pa tegljač sudjeluje u spašavanju, brodar tegljača u slučaju uspješnog

spašavanja ima pravo na nagradu za spašavanje.

(2) Brodar tegljača nema pravo na nagradu za spašavanje ako iz ugovora proistječe da je

tegljarinom obuhvaćena i nagrada za spašavanje.

(3) Ako je tegljarina ugovorena samo za slučaj uspješno obavljenog tegljenja, brodar tegljača

ima pravo na tegljarinu i kad tegljenje nije uspješno obavljeno ako dokaže da je za neuspjeh

tegljenja kriv brodar tegljenog broda.

(4) Ako tegljarina nije ugovorena samo za slučaj uspješno obavljenog tegljenja, brodar tegljača

nema pravo na tegljarinu ako brodar tegljenog broda dokaže da je za neuspjeh tegljenja kriv

brodar tegljača.

Članak 640.

Odredbe ovoga Zakonika o zajedničkoj havariji primjenjuju se i na odnose tegljača i tegljenog

broda.

Članak 641.

Tegljenje koje počinje i završava se u hrvatskim lukama ili u unutarnjim morskim vodama i

teritorijalnom moru Republike Hrvatske (kabotažno tegljenje) ne mogu obavljati strani brodovi

bez odobrenja ministra.

Članak 642.

Odredbe članka 634. stavka 2. i članka 637. – 641. ovoga Zakonika primjenjuju se i na

potiskivanje.

d) Drugi pomorski plovidbeni poslovi

Članak 643.

(1) Odredbe članka 644. – 647. ovoga Zakonika primjenjuju se na ugovore koje sklapaju

ugovaratelj posla i brodar, a kojim se brodar obvezuje da će brodom obaviti kakav posao koji se

ne odnosi na prijevoz putnika, prtljage, stvari ili tegljenje, a ugovaratelj posla obvezuje se da će

platiti naknadu.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti i na vrijeme.

Članak 644.

Ako nije drugačije ugovoreno, brodar odgovara za sposobnost broda za plovidbu prema

odredbama članka 460. ovoga Zakonika.

Članak 645.

(1) Brodar odgovara za radnje i propuste osoba koje u izvršenju ugovora rade za brodara kao za

vlastite radnje i propuste, ako među strankama nije drugačije ugovoreno.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 644. ovoga Zakonika.

(3) Osobe koje rade za brodara odgovaraju za smrt i tjelesne ozljede ugovarateljevih osoba koje

se nalaze na brodu u okviru izvršenja ugovora, prema odredbama ovoga Zakonika o

odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede članova posade.

Članak 646.

Odredbe članka 451. ovoga Zakonika primjenjuju se i na ugovore iz članka 643. ovoga

Zakonika.

Članak 647.

Odredbe ovoga Zakonika o vozarini za prijevoz stvari na odgovarajući se način primjenjuju i na

ugovore iz članka 643. ovoga Zakonika.

e) Prijevoz u kojem sudjeluje više prijevoznika

Članak 648.

(1) Ugovorom o prijevozu stvari, putnika i prtljage morem može se predvidjeti da će prijevoznik

obaviti prijevoz djelomično svojim brodom, a djelomično brodovima drugih prijevoznika

(izravan prijevoz).

(2) Prijevoznik koji je na temelju ugovora o izravnom prijevozu stvari primio teret izdaje

teretnicu ili drugu prijevoznu ispravu za cijeli ugovoreni put (izravna teretnica ili druga

prijevozna isprava).

(3) Prijevoznik koji je ugovorio izravni prijevoz putnika izdaje putniku putnu kartu za cijeli

ugovoreni put (izravna putna karta).

(4) Prijevoznik koji je na temelju ugovora o izravnom prijevozu putnika preuzeo od putnika

prtljagu na prijevoz izdaje prtljažnicu za cijeli ugovoreni put (izravna prtljažnica).

(5) Svaki daljnji prijevoznik stupa u ugovor o izravnom prijevozu stvari ili prtljage ako primi

teret ili prtljagu i izravnu prijevoznu ispravu

(6) Svaki daljnji prijevoznik stupa u ugovor o izravnom prijevozu putnika ako primi na prijevoz

putnika s izravnom putnom kartom.

Članak 649.

(1) Prijevoznik koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu, prijevoznik koji je izdao izravnu

prijevoznu ispravu, prijevoznik koji je predao teret primatelju i prijevoznik za čijeg se prijevoza

desio događaj iz kojeg proistječe zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja, manjka ili gubitka

tereta odgovaraju solidarno ovlaštenoj osobi za tu tražbinu.

(2) Za štetu prouzročenu zakašnjenjem u prijevozu stvari korisniku prijevoza odgovara

prijevoznik koji je sklopio ugovor o prijevozu i prijevoznik koji je predao teret primatelju.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na izravni prijevoz prtljage.

Članak 650.

(1) Prijevoznik koji je podmirio tražbinu prema odredbi članka 649. ovoga Zakonika ima pravo

regresa prema prijevozniku za čijeg se prijevoza desio događaj iz kojeg je proistekla tražbina.

(2) Ako se ne može utvrditi prijevoznik za čijeg se prijevoza desio događaj iz stavka 1. ovoga

članka, svota podmirene tražbine pada na teret prijevoznika koji su sudjelovali u izravnom

prijevozu, razmjerno udjelu svakog od njih u ugovorenoj vozarini, osim prijevoznika koji dokažu

da se događaj nije dogodio na dijelovima puta na kojima su oni obavljali prijevoz.

(3) Ako prijevoznik koji je podmirio tražbinu ne može bez svoje krivnje ostvariti regresni

zahtjev prema prijevozniku za čijeg se prijevoza desio događaj, svota podmirene tražbine pada

na teret svih prijevoznika koji su sudjelovali u izravnom prijevozu razmjerno udjelu svakog od

njih u ugovorenoj vozarini.

Članak 651.

(1) Prijevoznik koji sudjeluje u izravnom prijevozu i koji pri preuzimanju tereta nije stavio na

izravnu prijevoznu ispravu primjedbe u skladu s člankom 509. ovoga Zakonika mora prema

drugim prijevoznicima koji sudjeluju u tom prijevozu dokazati da je daljnjem prijevozniku ili

primatelju predao teret onako kako ga je primio od prethodnog prijevoznika, odnosno krcatelja.

(2) Prijevozniku koji sudjeluje u izravnom prijevozu, a koji je u izravnu prijevoznu ispravu unio

primjedbe u skladu s člankom 509. ovoga Zakonika, drugi prijevoznici moraju dokazati da su od

krcatelja, odnosno od prethodnog prijevoznika primili teret onako kako je navedeno u izravnoj

prijevoznoj ispravi.

Članak 652.

(1) Prijevoznik koji je ugovorio izravni prijevoz putnika odgovara za cijeli ugovoreni put.

(2) Svaki daljnji prijevoznik koji sudjeluje u izvršenju izravnog prijevoza putnika odgovara

putniku samo za štetu nanesenu na dijelu puta na kojem je on obavljao prijevoz.

(3) Za oštećenje, manjak ili gubitak ručne prtljage odgovara prijevoznik na čijem je dijelu puta

nastala šteta na ručnoj prtljazi. Pisani prigovor predviđen u odredbi članka 629. stavka 1. ovoga

Zakonika putnik mora podnijeti prijevozniku na čijem je dijelu puta nastala šteta na ručnoj

prtljazi, i to najkasnije pri iskrcaju putnika iz broda tog prijevoznika.

(4) Za štetu uzrokovanu smrću ili tjelesnom ozljedom putnika prijevoznik iz stavka 1. i 2. ovoga

članka odgovaraju solidarno.

Članak 653.

Ako prijevoznik koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu putnika podmiri tražbinu putnika za

koje odgovara i drugi prijevoznik na temelju članka 652. stavka 2. ovoga Zakonika, ima pravo

regresa prema tom prijevozniku.

Članak 654.

Svaki poseban sporazum kojim prijevoznik preuzima obveze koje nisu predviđene ovim

Zakonikom ili kojim se odriče prava koja ima prema ovom Zakoniku ima pravni učinak prema

stvarnom prijevozniku ako je on na to dao izričiti pristanak u pisanom obliku.

Članak 655.

(1) Prijevoznik koji je cijeli prijevoz ili jedan njegov dio povjerio stvarnom prijevozniku

odgovoran je za prijevoz u cijelosti.

(2) Odredbe ovoga Zakonika o izravnom prijevozu putnika (članak 652. i 653.) odnose se na

stvarnog prijevoznika kome je povjeren prijevoz prema odredbi stavka 1. ovoga članka.

Članak 656.

(1) Ugovorom o prijevozu stvari i putnika može se predvidjeti da će prijevoznik koji je sklopio

ugovor o prijevozu pribaviti usluge drugih prijevoznika.

(2) Ako se prijevoznik obveže u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, dužan je dužnom pažnjom

pronaći odgovarajućeg prijevoznika, i odgovara putniku, odnosno naručitelju za svoj izbor.

Članak 657.

Ako se na temelju članka 656. ovoga Zakonika prijevoz mora obaviti i vozilima kopnenog i

zračnog prometa, odredbe ovoga Zakonika primjenjuju se samo na prijevoz obavljen brodovima.

3. Zakup

Članak 658.

Ugovorom o zakupu broda, prema ovom Zakoniku, zakupodavatelj daje zakupoprimatelju brod

na uporabu, uz plaćanje zakupnine, radi obavljanja plovidbene djelatnosti.

Članak 659.

(1) Ugovor o zakupu broda mora biti sklopljen u pisanom obliku.

(2) Ugovor o zakupu broda koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.

Članak 660.

(1) Zakupodavatelj je dužan predati zakupoprimatelju brod u takvu stanju da se može

iskorištavati prema ugovorenoj ili uobičajenoj namjeni.

(2) Brod se, ako nije drugačije ugovoreno, predaje bez posade.

Članak 661.

(1) Troškove pogona broda snosi zakupoprimatelj.

(2) Zakupoprimatelj je dužan održavati brod za trajanja ugovora i nakon proteka ugovora vratiti

brod u stanju i mjestu u kojem ga je primio.

(3) Zakupoprimatelj ne odgovara za redovno trošenje broda.

(4) Zakupoprimatelj ne snosi troškove popravka broda potrebnog za uklanjanje skrivenih mana

broda koje su postojale u vrijeme kad mu je brod predan na uporabu niti snosi štetu za gubitak

broda zbog djelovanja više sile.

Članak 662.

Za štetu nastalu zbog mana koje čine brod nesposobnim ili smanjuju njegovu sposobnost za

ugovoreno ili uobičajeno iskorištavanje, a postojale su u vrijeme predaje broda

zakupoprimatelju, odgovara zakupodavatelj, ako ne dokaže da te mane nije mogao otkriti

dužnom pažnjom.

Članak 663.

(1) Ako se brod daje u zakup, posada je dužna izvršavati naloge zakupoprimatelja ako je to u

ugovoru o zakupu predviđeno.

(2) Zakupoprimatelj ima pravo mijenjati posadu.

Članak 664.

U slučaju sumnje je li sklopljen ugovor o zakupu broda ili brodarski ugovor smatra se da je

sklopljen brodarski ugovor.

Članak 665.

(1) Zakupnina se plaća mjesečno unaprijed, računajući od dana kad počne teći.

(2) Zakupnina ne pripada zakupodavatelju dok je zakupoprimatelj spriječen rabiti brod krivnjom

zakupodavatelja ili zbog skrivene mane broda koja je postojala u trenutku predaje broda

zakupoprimatelju.

Članak 666.

(1) Ako zakupoprimatelj ne plati zakupninu o dospjelosti, zakupodavatelj može odmah tražiti

naplatu zakupnine ugovorene za cijelo vrijeme trajanja ugovora o zakupu broda ili može odustati

od ugovora.

(2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne dira se u pravo zakupodavatelja na naknadu štete.

Članak 667.

Ugovor o zakupu broda može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme, za jedno ili za

više putovanja.

Članak 668.

(1) Ugovor o zakupu broda sklopljen na određeno vrijeme može se produljiti samo pisanim

sporazumom.

(2) Ugovor o zakupu broda sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati pisano, i to

najkasnije tri mjeseca unaprijed.

Članak 669.

(1) Ugovor o zakupu broda prestaje u slučaju propasti broda, njegove trajne nesposobnosti za

iskorištavanje i u slučaju više sile koja onemogućuje iskorištavanje broda za vrijeme zakupa.

(2) Ako popravci broda koje snosi zakupodavatelj traju predugo, ili se predviđa da će trajati

predugo, zakupoprimatelj može odustati od ugovora.

Članak 670.

(1) Ako zakupoprimatelj ne vrati zakupodavatelju brod nakon proteka ugovora o zakupu, dužan

je za prekoračeno vrijeme platiti naknadu u visini dvostruke zakupnine.

(2) Ako je zakupoprimatelj kriv za zakašnjenje u vraćanju broda, odgovara zakupodavatelju i za

svaku štetu iznad svote određene u stavku 1. ovoga članka.

Članak 671.

Nagrada za spašavanje koje je obavljeno zakupljenim brodom za trajanja ugovora o zakupu

broda pripada zakupoprimatelju.

Članak 672.

Zakupoprimatelj može dati brod u podzakup samo na temelju pisanog pristanka zakupodavatelja.

4. Zastara

Članak 673.

(1) Tražbine iz ugovora o iskorištavanju brodova, osim tražbina iz ugovora o prijevozu putnika i

prtljage, zastarijevaju nakon proteka jedne godine.

(2) Tražbine iz ugovora o prijevozu putnika i prtljage zastarijevaju nakon proteka dviju godina.

(3) Stranke mogu, pošto je nastala tražbina, pisano ugovoriti rok zastare koji je dulji od roka

određenog u stavku 1. ovoga članka.

(4) Ugovor iz stavka 3. ovoga članka koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.

(5) Vrijeme zastare počinje teći:

1) kad je sklopljen ugovor o prijevozu stvari:

– u slučaju naknade štete zbog oštećenja, manjka ili gubitka tereta – od dana kad je teret predan,

odnosno od dana kad je trebao biti predan na odredištu,

– u slučaju naknade štete zbog zakašnjenja – od dana kad je teret predan,

– u slučaju neudovoljavanja drugim ugovornim obvezama – od dana kad je obvezi trebalo

udovoljiti;

2) kad je sklopljen ugovor o prijevozu putnika:

– u slučaju tjelesne ozljede – od dana iskrcaja putnika,

– u slučaju smrti putnika koja je nastala u tijeku prijevoza – od dana kad je brod stigao ili trebao

stići u luku u kojoj se putnik namjeravao iskrcati,

– u slučaju tjelesne ozljede putnika koja se dogodila u tijeku prijevoza, a zbog koje je nastupila

smrt putnika poslije njegova iskrcaja s broda – od dana smrti putnika, ali ako se tužba zbog

naknade štete zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika ne podnose u roku od tri godine od dana

iskrcaja gubi se pravo na naknadu štete;

3) kad je sklopljen ugovor o prijevozu prtljage:

– predane na prijevoz – od dana kad je prtljaga predana ili kad je trebala biti predana u luci u

kojoj se putnik iskrcao ili se namjeravao iskrcati,

– ručne prtljage – od dana iskrcaja putnika, odnosno u slučaju smrti putnika koja je nastupila u

tijeku prijevoza,

– od dana kad je brod stigao ili je trebao stići u luku u kojoj se putnik namjeravao iskrcati;

4) kada je sklopljen ugovor o tegljenju – od dana kad je tegljenje završeno, osim ako se radi o

tražbinama za tegljarinu, kada rok počinje teći od dana dospjelosti tegljarine;

5) kada je sklopljen ugovor o zakupu broda – od dana kad je ugovor prestao važiti, osim ako se

radi o tražbinama za zakupninu, kada rok počinje teći od dana dospjelosti zakupnine;

6) u regresnim zahtjevima – od dana kad je obavljena radnja koja daje pravo na regres.

Glava III.

UGOVOR O POMORSKOJ AGENCIJI

Članak 674.

Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne

punomoći, u ime i za račun nalagodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove te poslove

pomaganja, posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu

nadoknaditi troškove i platiti nagradu.

Članak 675.

Pomorski agencijski poslovi jesu posebice oni koji se odnose na plovidbu, brodove i njihovo

iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju

ugovora o iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju

brodova, tereta i interesa, opskrbi zalihama, te na brigu o putnicima.

Članak 676.

(1) Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski se agent obvezuje u

ime i za račun nalogodavca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove

djelatnosti.

(2) Ugovor o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći mora biti sklopljen u pisanom

obliku.

(3) Ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku ne proizvodi pravne učinke.

(4) U slučaju sumnje o granicama opće punomoći smatrat će se da se ona odnosi na poslove

prihvaćanja i otpremanja brodova.

(5) Ako se pomorski agent isključivo bavi posredovanjem, odnosno zastupanjem pri sklapanju

ugovora o iskorištavanju brodova, smatrat će se, u slučaju sumnje o granicama opće punomoći,

da se ona odnosi na posredovanje pri sklapanju tih ugovora, osim ugovora o zakupu i ugovora o

prijevozu na vrijeme za cijeli brod.

Članak 677.

Ako nalogodavatelj ograniči ovlaštenja pomorskom agentu koja se odnose na uobičajene poslove

pomorskoga agencijskog posla, to ograničenje nema pravni učinak prema osobama koje nisu za

nj znale niti su prema okolnostima za nj morale znati.

Članak 678.

Pomorski je agent obvezan i ovlašten uporabom dužne pažnje, u granicama danog ovlaštenja,

obavljati poslove koji su potrebni ili uobičajeni za izvršenje dobivenog naloga.

Članak 679.

Pomorski agent može, na temelju izričitog ovlaštenja ugovornih strana, potpisati u ime i za račun

obiju ugovornih strana ugovor o iskorištavanju brodova.

Članak 680.

Ako pomorski agent izričito ne navede da nastupa u svojstvu agenta, smatra se u odnosu na

osobu koja je u dobroj vjeri da radi u svoje ime.

Članak 681.

(1) Pomorski agent ima pravo na predujam za naknadu svojih troškova i onih učinjenih za

nalogodavca i nagradu.

(2) Ako naknada troškova i nagrada agentu nisu plaćene, agent ima pravo pridržaja na imovini

nalogodavatelja.

Članak 682.

Pomorski agent ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za posredovanje i sklapanje

ugovora na temelju činjenice da je posredovao pri njegovom sklapanju.

Članak 683.

Uvjete za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te prava i obveze pomorskog agenta, osim

onih propisanih ovim Zakonikom, propisuje ministar.

Glava IV.

UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU


Članak 684.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na:

1) osiguranje broda, njegovih strojeva, uređaja, opreme i zaliha te robe i drugih stvari koje se

prevoze brodom ili se na njemu nalaze,

2) osiguranje vozarine, prevoznine, troškove osiguranja, troškove opskrbe broda, zajedničke

havarije, nagrade za spašavanje, očekivani dobitak, proviziju, osobni dohodak posade, založna i

ostala prava i materijalna korist koje postoje ili se opravdano mogu očekivati u vezi s plovidbom

ili prijevozom robe brodom, a mogu se procijeniti u novcu,

3) osiguranje odgovornosti za štete nanesene trećim osobama u svezi s iskorištavanjem broda i

drugih stvari navedenih u točki 1) ovoga stavka, te na osiguranje od odgovornosti za štete na

brodu primljenom na popravak.

(2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na osiguranje brodova u gradnji i stvari

namijenjenih njihovoj izgradnji, na osiguranje kontejnera, na platforme za istraživanje i

eksploataciju podmorja, na osiguranje stvari koje se prije ili poslije prijevoza brodom prevoze

drugim prijevoznim sredstvima ili se prije, u tijeku ili poslije takva prijevoza nalaze u

skladištima, stovarištima ili drugim mjestima te na druga slična osiguranja ako su sklopljena

prema policama ili uvjetima uobičajenim za pomorska osiguranja.

(3) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na reosiguranja, ako je predmet reosiguranja

ugovor o osiguranju naveden u ovom članku.

(4) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na uzajamna osiguranja pomorskih rizika ako

nisu u suprotnosti s naravi odnosa tih osiguranja.

(5) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na osiguranje jahti i brodica.

(6) Pod trećim osobama, prema ovoj glavi Zakonika, razumijevaju se osobe koje nisu subjekti

ugovora o osiguranju.

Članak 685.

(1) Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan

materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj.

(2) Osiguranik može tražiti naknadu za nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem samo ako je

imao interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili ako ga je

stekao nakon toga.

Članak 686.

(1) Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj račun, za račun treće

određene osobe ili za račun neodređene osobe (»za račun koga se tiče«).

(2) Ako se iz ugovora o osiguranju ne vidi da je osiguranje sklopljeno za račun neodređene

osobe, smatrat će se da je sklopljeno za račun ugovaratelja osiguranja ili treće određene osobe.

(3) Pri sklapanju osiguranja ugovaratelj osiguranja nije dužan navesti sklapa li osiguranje za svoj

račun ili za račun treće određene osobe.

(4) Ne smatra se ugovarateljem osiguranja osoba koja je ugovor o osiguranju sklopila izričito u

ime i za račun svog nalogodavca.

Članak 687.

(1) Osiguranje sklopljeno za račun treće osobe bez njezina naloga pravovaljano je ako ta treća

osoba (osiguranik) dade naknadno pristanak na sklopljeno osiguranje.

(2) Pristanak na sklopljeno osiguranje, prema stavku 1. ovoga članka, može se dati i poslije

nastanka štete pokrivene osiguranjem.

(3) Podnošenje odštetnog zahtjeva smatrat će se pristankom treće osobe na sklopljeno osiguranje.

Članak 688.

(1) Osiguranje za račun neodređene osobe smatra se da je sklopljeno za račun osobe koja u

trenutku nastupanja osiguranog slučaja ima interes na osiguranom predmetu, odnosno koja,

prema članku 685. stavku 2. ovoga Zakonika, može tražiti naknadu za nastalu štetu.

(2) Osiguranje sklopljeno za račun neodređene osobe pravovaljano je ako se osoba koja ima

interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili koja može tražiti

naknadu za nastalu štetu, prema članku 685. stavku 2. ovoga Zakonika, nalazi ili dođe u posjed

police i ako ta osoba pristane na već sklopljeno osiguranje.

Članak 689.

(1) Ako ugovaratelj osiguranja ili njegov opunomoćenik pri sklapanju osiguranja ne prijave sve

okolnosti koje su znali ili morali znati, a koje su značajne za ocjenu težine rizika, ili ako ih

netočno prijave, osiguratelj ima pravo tražiti od ugovaratelja osiguranja da naknadno plati

razliku između premije koja odgovara stvarnoj težini rizika i ranije plaćene premije.

(2) Kod osiguranja za račun treće određene osobe smatra se da je ugovaratelj osiguranja morao

znati okolnosti koje su bile poznate osiguraniku, a koje je on mogao pravovremeno javiti

ugovaratelju osiguranja.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na okolnosti koje su općepoznate ili za

koje je osiguratelj znao ili se opravdano moglo pretpostaviti da ih zna.

(4) Osiguravatelj gubi pravo iz stavka 1. ovoga članka ako ne zatraži plaćanje dopunske premije

od ugovaratelja osiguranja u roku od tri mjeseca poslije svršetka osiguranja, odnosno ako je

nastupio osigurani slučaj – najkasnije do potpune isplate naknade iz osiguranja.

Članak 690.

(1) Ako ugovaratelj osiguranja ili njegov opunomoćenik namjerno ili iz krajnje nepažnje ne

prijave osiguravatelju pri sklapanju osiguranja sve okolnosti koje su znali ili morali znati, a koje

bi bitno utjecale na donošenje odluke o sklapanju i uvjetima osiguranja ili ako ih netočno prijave,

osiguravatelj ima pravo tražiti poništenje tako sklopljenog osiguranja ako nije zatražio od

ugovaratelja osiguranja da naknadno plati razliku u premiji prema članku 689. ovoga Zakonika.

(2) Ako je osiguravatelj po tako sklopljenom ugovoru nadoknadio štetu nesavjesnom

osiguraniku, ima pravo tražiti da mu osiguranik vrati primljenu naknadu štete.

(3) Na slučajeve iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka

689. stavka 2. i 3. ovoga Zakonika.

(4) Osiguravatelj ima pravo naplatiti i zadržati premiju i pored poništenja ugovora o osiguranju

prema odredbama ovoga članka.

Članak 691.

(1) Osiguravatelj je obvezan ugovaratelju osiguranja, na njegov zahtjev, predati uredno izdanu i

potpisanu policu osiguranja.

(2) Ako se na zahtjev ugovaratelja osiguranja preda polica osiguranja koja je izdana u dva ili više

izvornih primjeraka, na svakom takvom primjerku treba navesti u koliko je izvornika polica

izdana.

(3) Polica treba sadržavati sve odredbe iz sklopljenog ugovora o osiguranju kojim se utvrđuje

obveza osiguravatelja na naknadu štete iz osiguranja.

(4) Ako je polica izdana i predana ugovaratelju osiguranja, osiguravatelj nije dužan izvršiti svoje

obveze iz sklopljenog osiguranja prije njezina podnošenja, odnosno ako osiguranik učini

vjerojatnim da je polica izgubljena ili uništena – prije nego što dobije od osiguranika

odgovarajuće osiguranje.

(5) Osiguravatelj se oslobađa svoje obveze iz osiguranja ako savjesno obavi isplatu imatelju

police, a ako je polica izdana u više izvornih primjeraka – podnositelju jednog od izvornih

primjeraka koji učini vjerojatnim svoje pravo na naknadu osiguranja po toj polici.

Članak 692.

(1) Osiguranik može prenijeti svoja prava iz osiguranja, prije nastanka štete, samo na osobu koja

može biti osiguranik prema članku 685. stavku 1. ovoga Zakonika.

(2) Ako je polica izdana, prijenos prava iz osiguranja obavlja se indosiranjem police ili na drugi

odgovarajući način.

(3) Osiguravatelj može novom osiguraniku staviti iste prigovore iz sklopljenog osiguranja koje je

imao i prema prvobitnom osiguraniku.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka osiguravatelj ne može novome savjesnom

osiguraniku staviti prigovor kojim se pobija sadržaj police koju je izdao, osim ako je u pitanju

očita pogreška koju je novi osiguranik mogao primijetiti.

(5) Ustupanje prava na osiguranom predmetu drugoj osobi ne povlači za sobom i prijenos prava

iz osiguranja ako o tome nema izričitog ili prešutnog sporazuma između osiguranika i stjecatelja

prava.

(6) Osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja prema stavku 1. ovoga članka ako je

mogućnost takva prijenosa izričito isključena u ugovoru o osiguranju.

Članak 693.

(1) Osigurani predmet treba biti označen u ugovoru o osiguranju i u polici, ako je izdana, na

način koji omogućuje utvrđivanje njegova identiteta.

(2) Ako se osigurani predmet nedovoljno ili pogrešno označi tako da se ne može ni posredno

utvrditi je li bio izložen osiguranom riziku i oštećen, osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi

nastalu štetu.

Članak 694.

(1) Vrijednost osiguranog predmeta koja je dogovorno utvrđena u ugovoru o osiguranju ili u

polici osiguranja (ugovorena vrijednost) obvezna je za osiguravatelja i osiguranika.

(2) Osiguravatelj može osporiti ugovorenu vrijednost samo u slučaju prijevare ili ako je u pitanju

očita pogreška.

Članak 695.

(1) Ako nije drugačije ugovoreno, uzet će se da je osigurana vrijednost stvarna vrijednost

osiguranog predmeta na početku osiguranja.

(2) Kao stvarna vrijednost osiguranog predmeta uzima se njegova tržišna vrijednost na početku

osiguranja.

(3) Stvarna vrijednost osiguranog predmeta ne mora biti označena u ugovoru ili polici.

Članak 696.

(1) Osiguravatelj je obvezan za štetu pokrivenu osiguranjem dati naknadu samo do svote

navedene u ugovoru o osiguranju (u daljnjem tekstu: osigurana svota) na koju je osiguranje

sklopljeno, ako ovim Zakonikom ili ugovorom nije drugačije određeno.

(2) Ako nije drugačije izričito ugovoreno, osigurana svota ne predstavlja ujedno i ugovorenu

vrijednost osiguranog predmeta.

Članak 697.

Ako je osigurana svota veća od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, pri

likvidaciji štete uzet će se u obzir samo ugovorena, odnosno stvarna vrijednost osiguranog

predmeta.

Članak 698.

Ako je osigurana svota manja od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta,

osiguravatelj je obvezan nadoknaditi nastalu štetu samo razmjerno odnosu između osigurane

svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

Članak 699.

(1) Ako je isti predmet osiguran od istih rizika, za isto vrijeme i u korist istog osiguranika kod

dva ili više osiguravatelja, a ukupne osigurane svote prelaze ugovorenu, odnosno stvarnu

vrijednost tog predmeta, osiguranik može tražiti djelomičnu ili potpunu naknadu štete iz

osiguranja od osiguravatelja po svom izboru, s tim da ukupno dobivene naknade ne mogu prijeći

svotu štete koja se može pokriti osiguranjem.

(2) Osiguravatelji koji su u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka na zahtjev osiguranika isplatili

naknadu štete imaju pravo regresa prema ostalim osiguravateljima razmjerno njihovim

obvezama iz ugovora o osiguranju.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka osiguravatelji koji prema odredbama ugovora o

osiguranju ili zakonu koji se na njihov ugovor o osiguranju primjenjuje nisu dužni kod

dvostrukog osiguranja nadoknaditi razmjeran dio štete koju su platili ostali osiguravatelji nemaju

pravo regresa prema tim osiguravateljima za štete koje su neposredno nadoknadili osiguraniku.

(4) Osiguravatelji imaju pravo na punu premiju za sklopljeno osiguranje, neovisno o tome je li

do slučaja iz stavka 1. ovoga članka došlo slučajno ili namjerno, ako nije drugačije ugovoreno.

(5) Pri podnošenju odštetnog zahtjeva jednom osiguravatelju osiguranik je dužan obavijestiti ga

o svima ostalim ugovorima kojima je isti predmet osiguran od istih rizika i za isto vrijeme u

njegovu korist.

Članak 700.

(1) Ugovaratelj osiguranja obvezan je osiguravatelju platiti premiju neposredno poslije sklapanja

ugovora o osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno.

(2) Osiguravatelj nije obvezan izdanu policu predati ugovaratelju osiguranja prije nego što

ugovaratelj osiguranja plati dužnu premiju.

(3) Pri likvidaciji štete osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti svotu premije koja se

još duguje.

(4) Neplaćanje premije u roku ne oslobađa osiguravatelja njegove obveze iz ugovora o

osiguranju i ne daje mu pravo da raskine ugovor o osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno.

(5) Ako se ugovor o osiguranju sklopi s tim da se premija osiguranja naknadno odredi, visina

premije utvrđuje se u primjerenoj visini, razmjerno težini rizika.

(6) Ugovaratelj osiguranja dužan je osiguravatelju platiti premiju za sklopljeno osiguranje i kad

je osigurani predmet prestao biti izložen osiguranim rizicima prije sklapanja ugovora o

osiguranju uz uvjet da osiguravatelj za to nije znao pri sklapanju ugovora o osiguranju.

Članak 701.

(1) Osiguravatelj je obvezan ugovaratelju osiguranja vratiti naplaćenu premiju ako osigurani

predmet nije bio izložen osiguranim rizicima ili ako je ugovor o osiguranju poništen a da

ugovaratelj osiguranja i osiguranik za to nisu krivi.

(2) Ako je izdana polica osiguranja, osiguravatelj je dužan vratiti premiju ovlaštenom imaocu

police.

(3) Pri povratu premije osiguravatelj može zadržati dio premije u uobičajenoj ili ugovorenoj

visini za pokriće svojih troškova u vezi sa sklopljenim osiguranjem.

Članak 702.

(1) Kod osiguranja na određeno putovanje, ako je zbog postupka osiguranika ili po njegovu

pristanku došlo do znatnijeg odstupanja od osiguranog putovanja, (promjena putovanja, skretanje

s puta, neopravdano zakašnjenje i sl.) osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi štetu nastalu poslije

tog odstupanja.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i kad je šteta nastala pošto se brod vratio na

predviđeni put.

(3) Od odredbe stavka 1. ovoga članka izuzimaju se slučajevi odstupanja obavljeni u interesu

osiguravatelja ili radi spašavanja imovine i života na moru i pružanja liječničke pomoći te

slučajevi kad odstupanja nisu imala znatnijeg utjecaja na nastanak i veličinu štete.

Članak 703.

(1) Kod osiguranja na određeno vrijeme osiguranje počinje teći u 0 sati prvog i završava se u 24

sata posljednjeg dana predviđenog u ugovoru o osiguranju.

(2) Vrijeme iz stavka 1. ovoga članka računa se prema službenom vremenu mjesta u kojem je

izdana polica, a ako nema police – prema službenom vremenu mjesta u kojem je sklopljen

ugovor o osiguranju.

Članak 704.

(1) Ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, pomorskim osiguranjem pokrivaju se

rizici kojima je izložen osigurani predmet za plovidbe, i to: pomorska nezgoda, elementarna

nepogoda, eksplozija, požar i razbojništvo.

(2) Ugovorom o osiguranju mogu se osigurati i drugi rizici kojima je osigurani predmet izložen

za trajanja osiguranja, kao što su krađa i neisporuka, manipulativni rizici, kopneni transportni

rizici, ratni i politički rizici, rizici štrajka itd.

Članak 705.

(1) Promjena rizika poslije sklopljenog ugovora o osiguranju do koje dolazi neovisno o volji

osiguranika ne utječe na važenje osiguranja i obveza stranaka.

(2) Ako je zbog postupka osiguranika ili po njegovu pristanku došlo do znatnog pogoršanja

rizika, osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi štetu koja se može pripisati takvoj promjeni rizika.

(3) Ako je zbog postupka osiguranika ili po njegovu pristanku došlo do poboljšanja rizika,

osiguravatelj nije obvezan vratiti osiguraniku razmjeran dio već naplaćene premije, odnosno

razmjerno smanjiti već ugovorenu premiju.

Članak 706.

(1) Ako nije drugačije ugovoreno, osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog osiguranih rizika:

1) potpuni gubitak osiguranog predmeta,

2) djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta,

3) osiguranikovi troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni nastupanjem osiguranog

slučaja,


5) nagrade za spašavanje,

6) troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem.

(2) Osiguranjem nije pokrivena odgovornost osiguranika za štete nanesene trećim osobama, ako

ugovorom o osiguranju nije drugačije određeno.

Članak 707.

Osiguranjem se mogu pokriti i štete nastale prije sklapanja ugovora o osiguranju, uz uvjet da u

trenutku sklapanja ugovora ugovaratelj osiguranja i osiguranik nisu znali niti morali znati da je

već nastupio osigurani slučaj ili ako su u trenutku sklapanja ugovora obje ugovorne strane znale

za nastupanje osiguranog slučaja – da nisu znale za opseg štete.

Članak 708.

(1) Iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog namjernog postupka

osiguranika.

(2) Ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, iz osiguranja su isključene i štete

nastale posredno ili neposredno zbog:

1) krajnje nepažnje osiguranika,

2) namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema samom zakonu,

odgovara osiguranik,

3) nastupanja ratnih i političkih rizika i rizika štrajka,

4) nastupanja nuklearnih rizika.

(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na štete nastale zbog namjernog postupka

ili krajnje napažnje posade broda, a ni na štete nastale zbog radnji i propusta osiguranika –

zapovjednika ili drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom.

Članak 709.

(1) Kao potpuni gubitak osiguranog predmeta, prema ovom Zakoniku, uzima se potonuće bez

mogućnosti vađenja, uništenje, nestanak i trajno oduzimanje cijeloga osiguranog predmeta te

takvo njegovo oštećenje koje se ne može popraviti i zbog kojega osigurani predmet prestaje biti

stvar određene vrste.

(2) U slučaju potpunog gubitka osiguranog predmeta iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini

njegove stvarne vrijednosti, odnosno ako je vrijednost ugovorena – u visini ugovorene

vrijednosti, ali ne iznad osigurane svote.

(3) Isplatom naknade iz stavka 2. ovoga članka na osiguravatelja prelaze sva prava koja

osiguranik ima na osiguranom predmetu ako ih se osiguravatelj tom prilikom ne odrekne.

(4) Ako je osigurani predmet bio podosiguran, prava na osigurani predmet prelaze na

osiguravatelja prema stavku 3. ovoga članka samo razmjerno odnosu između osigurane svote i

ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

Članak 710.

(1) Osiguranik ima pravo tražiti naknadu iz osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak prema

članku 709. ovoga Zakonika, ako je potpuni gubitak osiguranog predmeta neizbježan ili ako

troškovi potrebni za popravak oštećenoga osiguranog predmeta i troškovi spašavanja prelaze

njegovu ugovorenu ili stvarnu vrijednost.

(2) Osiguranik ima pravo također tražiti naknadu kao za potpuni gubitak ako zbog osiguranog

rizika ne može u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci slobodno rabiti cijeli osigurani

predmet i njime raspolagati.

(3) Kada osiguranik odluči tražiti naknadu iz osiguranja prema stavku 1. i 2. ovoga članka, dužan

je osiguravatelju podnijeti obrazloženi pisani zahtjev za isplatu naknade. Osiguranik gubi pravo

na takav zahtjev ako to ne učini u roku od dva mjeseca od dana kada je spoznao okolnosti na

kojima temelji svoje pravo, a u slučaju iz stavka 2. ovoga članka odmah po isteku roka

određenog u tom stavku.

(4) Zahtjev osiguranika prema odredbi stavka 3. ovoga članka treba biti bez uvjeta i odnositi se

na cijeli osigurani predmet.

(5) Ako osiguravatelj prihvati zahtjev osiguranika podnesen prema odredbi stavka 3. ovoga

članka ili ako ga ne ospori u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva, šteta se

nadoknađuje prema odredbi članka 709. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakonika.

(6) Ako osiguravatelj ospori zahtjev podnesen prema odredbi stavka 4. ovoga članka i dođe do

spora između osiguravatelja i osiguranika, sud će cijeniti je li udovoljeno uvjetima iz stavka 1.

ovoga članka prema okolnostima koje su postojale na dan kad je osiguranik podnio zahtjev,

odnosno uvjetima iz stavka 2. ovoga članka prema okolnostima na dan isteka roka određenog u

tom stavku.

Članak 711.

(1) Predmnijeva se da je brod nestao ako su od primitka posljednje vijesti o brodu protekla tri

mjeseca. U tom slučaju uzima se da je potpuni gubitak broda nastupio na dan koji se odnosi na

posljednje raspoložive vijesti o njemu.

(2) Ako su zajedno s brodom osigurani i stanoviti troškovi prema članku 726. stavku 2. ovoga

Zakonika, od naknade za potpuni gubitak odbijaju se osigurani troškovi što ih je osiguranik

uštedio zbog gubitka broda.

Članak 712.

(1) U slučaju oštećenja osiguranog predmeta ili gubitka jednoga njegova sastavnog dijela iz

osiguranja se nadoknađuje šteta u visini troškova nužnih za popravak i dovođenje osiguranog

predmeta u prvobitno stanje, ali ne iznad osigurane svote.

(2) Ako je osigurani predmet podosiguran, troškovi popravka prema stavku 1. ovoga članka

nadoknađuju se razmjerno odnosu između osigurane svote i njegove ugovorene, odnosno stvarne

vrijednosti.

(3) Ako se osigurani predmet ne može popraviti i dovesti u prvobitno stanje te u slučaju gubitka

stanovite količine, odnosno dijela osiguranog predmeta (djelomičan gubitak), iz osiguranja se

nadoknađuje šteta u postotku gubitka vrijednosti osiguranog predmeta primijenjenog na

osiguranu svotu.

(4) Ako je osigurani predmet nadosiguran, postotak gubitka vrijednosti prema stavku 3. ovoga

članka primjenjuje se na njegovu ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost.

Članak 713.

(1) U slučaju zajedničke havarije nastale u vezi s osiguranim rizicima iz osiguranja se

nadoknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta i troškovi osiguranika u vezi s osiguranim

predmetom koji su priznati u pravovaljanoj diobnoj osnovi te doprinosi u zajedničku havariju

koji su za osigurani predmet određeni u takvoj diobnoj osnovi.

(2) Pri utvrđivanju visine naknade iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način

primjenjuju odredbe članka 712. i 715. ovoga Zakonika, neovisno o vrijednosti osiguranog

predmeta utvrđene u pravovaljanoj diobnoj osnovi.

(3) Isplatom naknade za gubitke, oštećenja i troškove prema stavku 1. ovoga članka na

osiguravatelja prelazi pravo osiguranika na doprinos iz zajedničke havarije, ali samo do svote

isplaćene naknade povećane za odgovarajuću svotu kamate i provizije koji su priznati u

pravovaljanoj diobnoj osnovi.

Članak 714.

(1) Iz osiguranja se nadoknađuju nagrade za spašavanje osiguranog predmeta od opasnosti

pokrivenih osiguranjem koje je osiguranik dužan platiti te troškovi postupka utvrđivanja

nagrade.

(2) Ako je osigurani predmet podosiguran, na naknadu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se

odredbe članka 698. ovoga Zakonika, neovisno o vrijednosti koja je služila kao osnova za

određivanje visine nagrade za spašavanje.

Članak 715.

(1) Izvanredni troškovi osiguranika radi izbjegavanja šteta od neposredne opasnosti ili smanjenja

već nastalih šteta (osiguranikovi troškovi spašavanja) nadoknađuju se iz osiguranja ako su

učinjeni razumno ili u suglasnosti s osiguravateljem, i ako su u pitanju štete pokrivene

osiguranjem.

(2) Troškovi iz stavka 1. ovoga članka, bez obzira na koristan rezultat, nadoknađuju se iz

osiguranja i kad zajedno s naknadom štete premašuju osiguranu svotu, ali sama naknada za te

troškove ne može biti veća od osigurane svote.

(3) Troškovi osiguranika nastali neposredno zbog nastupanja osiguranog slučaja nadoknađuju se

iz osiguranja samo do osigurane svote.

(4) Ako je osigurani predmet podosiguran, troškovi spašavanja te troškovi nastali neposredno

zbog nastupanja osiguranog slučaja nadoknađuju se razmjerno odnosu između osigurane svote i

ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti tog predmeta.

(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka troškovi spašavanja koji su učinjeni na zahtjev

osiguravatelja unatoč opravdanom protivljenju osiguranika nadoknađuju se u potpunosti bez

obzira na odredbe o podosiguranju.

Članak 716.

Troškovi osiguranika koji su bili potrebni za utvrđivanje i likvidaciju šteta pokrivenih

osiguranjem nadoknađuju se iz osiguranja u potpunosti i u slučaju podosiguranja.

Članak 717.

(1) Osiguravatelj je obvezan nadoknaditi uzastopne štete nastale za istog osiguranja i kad ukupna

visina naknade za pokrivene štete prelazi osiguranu svotu.

(2) Ako poslije djelomičnog gubitka ili oštećenja za istog osiguranja dođe do potpunog gubitka

osiguranog predmeta, osiguravatelj je obvezan, pored naknade za potpuni gubitak, nadoknaditi

još samo troškove pokrivene osiguranjem koje je osiguranik imao u vezi s djelomičnim

gubitkom i oštećenjem.

Članak 718.

(1) Ako nije udovoljeno posebno ugovorenim uvjetima koji su bili bitni za odluku o pružanju

pokrića uopće, osiguravatelj može tražiti poništaj ugovora o osiguranju.

(2) Ako nije udovoljeno posebno ugovorenim uvjetima koji su bili značajni samo za težinu

pojedinih rizika i veličinu šteta, osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti dio štete koji

je vjerojatno nastao zbog neudovoljavanja tim uvjetima.

Članak 719.

(1) Osiguranik je dužan za vrijeme trajanja osiguranja voditi brigu o osiguranom predmetu

pažnjom dobrog privrednika i ne poduzimati ništa što bi onemogućilo ostvarivanje prava na

naknadu štete od osobe odgovorne za štetu.

(2) U slučaju ostvarenja osiguranog rizika osiguranik je dužan:

1) poduzeti, po mogućnosti u suglasnosti s osiguravateljem, sve razumne mjere potrebne da se

izbjegne, odnosno smanji šteta,

2) obavijestiti o nastaloj šteti osiguravatelja ili njegova ovlaštenog predstavnika čim sazna za

štetu,

3) osigurati pravo na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu.

(3) Ako osiguranik, za trajanja osiguranja, namjerno ili iz krajnje nepažnje ne vodi brigu o

osiguranom predmetu ili ne izvrši svoju dužnost iz stavka 2. točke 1) ovoga članka, osiguravatelj

nije obvezan nadoknaditi štetu koja je zbog toga nastala.

(4) Ako osiguranik, za trajanja osiguranja, namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogući ostvarenje

prava na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu ili ne izvrši svoje dužnosti iz stavka 2. točke

2) i 3) ovoga članka, osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti svotu u visini štete koju

je zbog toga pretrpio.

Članak 720.

(1) Pri podnošenju odštetnog zahtjeva osiguranik treba, na zahtjev osiguravatelja, dati podatke i

dostaviti raspoloživu dokumentaciju i ostala dokazna sredstva koja su potrebna za utvrđivanje

naravi, uzroka i visine štete te ostalih okolnosti na temelju kojih se može utvrditi ili bar učiniti

vjerojatnim njegovo pravo na naknadu iz osiguranja.

(2) Ako osiguranik namjerno ili iz krajnje nepažnje propusti pravodobno utvrditi štetu na

ugovoreni ili, ako o tome nema ugovorenih odredaba, na uobičajeni način, osiguravatelj je

obvezan nadoknaditi štetu samo ako osiguranik podnese vjerodostojne dokaze o naravi,

uzrocima i visini štete te o okolnostima bitnim za utvrđivanje da je šteta pokrivena osiguranjem.

Članak 721.

Osiguravatelj je dužan naknadu iz osiguranja platiti u roku od mjesec dana pošto mu osiguranik

dostavi odštetni zahtjev u skladu s člankom 720. ovoga Zakonika, sa svim podacima i

dokumentacijom kojima se utvrđuje njegova obveza iz ugovora o osiguranju.

Članak 722.

Ako su u ugovoru o osiguranju koji je sklopljen s više osiguravatelja označeni njihovi posebni

udjeli, svaki osiguravatelj dužan je nadoknaditi štetu samo razmjerno svom udjelu.

Članak 723.

(1) Isplatom naknade iz osiguranja sva prava osiguranika prema trećim osobama, nastala u vezi

sa štetom za koju je isplaćena naknada, prelaze na osiguravatelja, ali najviše do isplaćene svote.

(2) Ako je osigurani predmet bio podosiguran, prava osiguranika iz stavka 1. ovoga članka

prelaze na osiguravatelja samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno

stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

(3) Osiguranik je dužan osiguravatelju, na njegov zahtjev, dati punu pomoć u ostvarivanju prava

prema trećim osobama i izdati mu uredno popunjenu i potpisanu ispravu o ustupanju svojih

prava.

Članak 724.

(1) Tražbine iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za pet godina.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći:

1) od dana kad su utvrđeni doprinos i nagrada koje treba platiti osiguranik – za tražbinu naknade

za doprinos u zajedničku havariju i za nagradu za spašavanje,

2) od dana kad osiguranik dobije zahtjev treće osobe za naknadu štete – za tražbinu naknade za

štete nanesene trećim osobama,

3) od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je nastala tražbina – za ostale

tražbine.

(3) Neposredan zahtjev treće oštećene osobe prema osiguravatelju zastarijeva za isto vrijeme za

koje zastarijeva zahtjev treće oštećene osobe prema osiguraniku odgovornom za štetu.

(4) Zastara potraživanja koje pripada osiguravatelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje

osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara potraživanja osiguranika prema toj osobi i navršava

se u istom roku.

Članak 725.

Odredbe članka 685., članka 692. stavka 1., članka 699. stavka 5. i članka 708. stavka 1. ovoga

Zakonika ne mogu se mijenjati ni izričitim odredbama ugovora o osiguranju.

2. Osiguranje broda

Članak 726.

(1) Osiguranje broda obuhvaća trup broda, njegove strojeve, uređaje i opremu, redovite zalihe

goriva, maziva i ostalog brodskog materijala te zalihe hrane i pića potrebne za posadu broda.

(2) Izvanredne zalihe goriva, maziva i ostalog materijala te zalihe hrane i pića koje ne služe za

redovite potrebe posade broda te troškovi opremanja i osiguranja broda obuhvaćeni su

osiguranjem broda samo ako je to izričito ugovoreno.

Članak 727.

(1) Osiguranje broda na određeno putovanje počinje od početka ukrcavanja tereta u polaznoj luci

kako je navedeno u ugovoru o osiguranju i traje dok se ne završi iskrcavanje tereta u odredišnoj

luci kako je navedeno u tom ugovoru, ali ne dulje od 21 dana nakon dolaska broda u tu luku.

(2) Ako se prije završetka iskrcavanja tereta prema odredbi stavka 1. ovoga članka počne s

ukrcavanjem tereta u odredišnoj luci za novo putovanje, osiguranje prestaje kad počne

ukrcavanje novoga tereta.

(3) Ako se u polaznoj luci teret ne ukrcava, osiguranje počinje kad brod digne sidro ili se odveže

u toj luci radi polaska na osigurano putovanje.

(4) Ako se u odredišnoj luci teret ne iskrcava, osiguranje prestaje kad se brod usidri ili priveže u

toj luci.

(5) Ako se putovanje prekine prije odredišne luke, osiguranje prestaje u mjestu u kojemu je

putovanje prekinuto, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe stavaka 1., 2. i 4.

ovoga članka.

(6) Brod je osiguran i za neodgodivih popravaka oštećenja pokrivenih osiguranjem koji se izvode

bez neopravdanog zadržavanja u usputnoj luci neposredno nakon završetka osiguranog

putovanja, ako se brodom za to vrijeme ne može koristiti u gospodarske ili druge svrhe.

Članak 728.

(1) Ako se osiguranje broda na vrijeme završava dok se brod nalazi na putovanju, osiguranje se

produljuje do prve odredišne luke, ako se osiguranik nije toga odrekao prije proteka osiguranog

vremena.

(2) U pogledu završetka putovanja u prvoj odredišnoj luci na odgovarajući se način primjenjuju

odredbe članka 727. ovoga Zakonika.

(3) Osiguranje se produljuje i za trajanja neodgodivih popravaka oštećenja pokrivenih

osiguranjem koji su započeti u tijeku trajanja ili neposredno poslije proteka osiguranja, a izvode

se bez neopravdanog zadržavanja ako se brodom za to vrijeme ne može koristiti u gospodarske

svrhe.

(4) U slučaju produljenja osiguranja prema odredbi stavka 1. ovoga članka osiguravatelj ima

pravo na dopunsku premiju razmjerno vremenu za koje je osiguranje produljeno.

Članak 729.

(1) Iz osiguranja broda isključene su štete nastale posredno ili neposredno zbog mane ili

nesposobnosti broda za plovidbu ako je osiguranik za njih znao ili mogao saznati dužnom

pažnjom i spriječiti nastanak štete.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na štete nastale zbog mane ili

nesposobnosti broda za plovidbu za koje je osiguravatelj bio obaviješten ili saznao na drugi

način pri sklapanju ugovora o osiguranju.

(3) Pod nesposobnošću broda za plovidbu prema ovom članku razumijeva se njegova opća

nesposobnost te nesposobnost za određeno putovanje i prijevoz koje brod obavlja, bilo zbog

tehničkih nedostataka bilo zbog njegove nedovoljne opremljenosti, neodgovarajuće posade,

prekomjernog ili nepravilnog ukrcavanja tereta, ukrcaja putnika iznad dopuštenog broja bilo iz

drugih razloga.

(4) Pri osiguranju broda na vrijeme iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili

neposredno zbog rizika ostvarenih izvan granice plovidbe predviđene u ugovoru o osiguranju.

Članak 730.

(1) Ako se oštećeni brod popravi ili izgubljeni dijelovi trupa broda, strojeva, uređaja, opreme ili

zaliha zamijene, iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini stvarnih troškova nužnih za popravak

broda ili zamjenu dijelova, ali ne i šteta zbog gubitka vrijednosti broda do kojeg je došlo unatoč

obavljenim popravcima i zamjeni dijelova.

(2) Ako se zbog popravka broda ili zamjene dijelova znatno poveća stvarna vrijednost broda, od

naknade iz osiguranja odbija se povećani dio vrijednosti koji je na taj način nastao.

(3) Ako se oštećeni brod ne popravi ili izgubljeni dijelovi ne zamijene u tijeku trajanja osiguranja

ili neposredno poslije toga, a osiguranik traži da se šteta nadoknadi prije nego što se obavi

popravak, odnosno zamjena, iz osiguranja se nadoknađuje šteta u postotku gubitka vrijednosti

broda primijenjenog na osiguranu svotu, ali ne iznad procijenjenih troškova popravka broda,

odnosno zamjene dijelova broda.

3. Osiguranje robe

Članak 731.

Jednom ugovorenom vrijednosti, a ako vrijednost nije ugovorena – jednom osiguranom svotom,

mogu se osigurati, pored vrijednosti robe u polaznom mjestu, još i troškovi osiguranja, vozarine,

carine i ostali troškovi u vezi s prijevozom i isporukom robe te očekivani dobitak, pri čemu nije

potrebno u ugovoru izričito navesti sve te troškove i očekivani dobitak, koji su pokriveni istim

ugovorom o osiguranju

Članak 732.

(1) Osiguranje robe na određeno putovanje počinje od početka ukrcavanja na prvo prijevozno

sredstvo u mjestu predviđenom u ugovoru o osiguranju radi izvršenja osiguranog putovanja i

traje dok se roba ne iskrca s posljednjeg prijevoznog sredstva u odredištu predviđenom u

ugovoru o osiguranju.

(2) Ako se putovanje prekine u kakvu usputnom mjestu, osiguranje prestaje iskrcanjem robe s

posljednjega prijevoznog sredstva u tom mjestu.

(3) Odredba ovoga članka ne odnosi se na odredbu članka 702. ovoga Zakonika u pogledu

odstupanja od osiguranog putovanja.

Članak 733.

(1) Iz osiguranja su isključene štete nastale zbog mane ili prirodnih svojstava robe, ako nije

drugačije ugovoreno.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na slučaj kad je do štete došlo zakašnjenjem

prijevoznog sredstva nastalim zbog osiguranog rizika.

Članak 734.

(1) U slučaju potpunog gubitka robe iz osiguranja se nadoknađuje vrijednost robe u polaznom

mjestu i vrijednost ostalih interesa obuhvaćenih istom ugovorenom vrijednosti, odnosno istom

osiguranom svotom prema članku 731. ovoga Zakonika.

(2) Ako je osiguranik zbog potpunog gubitka robe ili iz drugih razloga uštedio stanovite troškove

koji su bili osigurani zajedno s vrijednošću robe u polaznom mjestu, od naknade za potpuni

gubitak odbijaju se tako ušteđeni troškovi.

Članak 735.

(1) Pri osiguranju robe postotak gubitka vrijednosti prema odredbi članka 712. stavka 3. ovoga

Zakonika utvrđuje se uspoređivanjem vrijednosti robe u zdravom i oštećenom stanju u mjestu u

kojem se osigurano putovanje završava.

(2) Ako se oštećena roba prije dolaska na odredište proda, u sporazumu s osiguravateljem radi

izbjegavanja veće štete, iz osiguranja se nadoknađuje razlika između čiste svote dobivene

prodajom i osigurane svote, ili, ako je roba nadosigurana – razlika između čiste svote dobivene

prodajom i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti.

Članak 736.

Ako se zbog nastupanja osiguranog slučaja roba iskrca s broda prije odredišta, iz osiguranja se,

prema odredbi članka 715. stavka 3. ovoga Zakonika, nadoknađuju, pored troškova iskrcavanja,

još i troškovi uskladištenja te višak troškova daljnjeg otpremanja robe do odredišta koji padaju

na teret osiguranika.

Članak 737.

Pored slučajeva iz članka 710. stavka 1. ovoga Zakonika osiguranik ima pravo tražiti naknadu iz

osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak osigurane robe prema odredbi članka 709. ovoga

Zakonika još i:

1) kad je brod u tijeku putovanja postao nesposoban za plovidbu zbog ostvarenja osiguranog

rizika, a roba se nije mogla otpremiti do odredišta u roku od šest mjeseci poslije toga ili ako bi

troškovi otpremanja robe, koji padaju na teret osiguranika, bili veći od ugovorene, odnosno

stvarne vrijednosti osiguranih interesa na robi,

2) kad je roba, zbog oštećenja, izgubila četiri petine svoje vrijednosti, a ne može se popraviti i

dovesti u prijašnje stanje,

3) kad izdaci za spašavanje i troškovi popravka i otpreme oštećene robe do odredišta, koji treba

da se obave i koji padaju na teret osiguranika, prelaze ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost

osiguranih interesa na robi.

Članak 738.

(1) Ako se veći broj pošiljaka koje se uzastopce otpremaju osigurava jednim ugovorom samo u

općim crtama (opći ugovor o osiguranju), ugovaratelj osiguranja dužan je sve takve pošiljke

naknadno prijaviti osiguravatelju kad se otpreme, sa svim podacima potrebnim za konačno

utvrđivanje obveza stranaka, u skladu s općim ugovorom o osiguranju.

(2) Ako općim ugovorom o osiguranju nije utvrđena širina pokrića koje se daje ili vrijednost na

koju se pojedine pošiljke osiguravaju, ugovaratelj osiguranja dužan je svoj zahtjev u tom

pogledu prijaviti osiguravatelju, po mogućnosti prije početka putovanja.

(3) Ako ugovaratelj osiguranja ne udovolji za pojedine pošiljke svojoj dužnosti iz stavka 2.

ovoga članka prije nastanka štete ili ako štete nema – prije svršetka osiguranog putovanja, smatra

se da su te pošiljke osigurane protiv rizika iz članka 704. stavka 1. ovoga Zakonika na stvarnu

vrijednost prema članku 695. ovoga Zakonika povećanu za svotu vozarine koja pada na teret

osiguranika i troškova osiguranja.

(4) Ako ugovaratelj osiguranja namjerno ili iz krajnje nepažnje ne izvrši svoju dužnost iz stavka

1. ovoga članka, osiguravatelj ima pravo raskinuti opći ugovor o osiguranju i odbiti isplatu

naknade za štete nastale kod neprijavljenih pošiljaka.

(5) Osiguravatelj ima pravo na premiju osiguranja i za neprijavljene pošiljke ako su bile makar i

kratko vrijeme izložene rizicima prema općem ugovoru o osiguranju, pa i u slučaju raskida

ugovora prema stavku 4. ovoga članka.

(6) Osiguravatelj je obvezan, na zahtjev ugovaratelja osiguranja, predati policu prema članku

691. ovoga Zakonika za svaku prijavljenu pošiljku.

4. Osiguranje vozarine

Članak 739.

Osiguranjem vozarine pokriva se bruto svota vozarine, ako nije drugačije ugovoreno.

Članak 740.

U slučaju potpunog gubitka vozarine zbog potpunog gubitka robe za koju je vozarina plaćena ili

se trebala platiti šteta se nadoknađuje prema odredbi članka 709. stavka 2. ovoga Zakonika, s tim

da na osiguravatelja vozarine ne prelaze prava koja osiguranik ima na robi.

Članak 741.

Ako je osigurana vozarina koja je plaćena ili se trebala platiti za određenu robu, naknada za štetu

zbog osiguranih rizika, ako se ne može utvrditi na drugi način, utvrđuje se u istom razmjeru kao i

naknada za štetu na robi na koju se vozarina odnosi.

Članak 742.

Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno, na osiguranje vozarine za prijevoz određene robe

na odgovarajući se način primjenjuju odredbe koje se odnose na osiguranje robe, a na osiguranje

druge vozarine – odredbe koje se odnose na osiguranje broda.

5. Osiguranje odgovornosti

Članak 743.

(1) Pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja se

nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom

odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove

obveze.

(2) U slučaju kada je osiguranje iz stavka 1. ovoga članka obvezno, kao i u slučaju odgovornosti

za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade, oštećenik

može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji

odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.

(3) Iz osiguranja se nadoknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguravatelja i njegovih

predstavnika ili u sporazumu s njima, radi zaštite od neopravdanih ili pretjeranih zahtjeva trećih

osoba te troškovi razumnih mjera što ih je osiguranik poduzeo u istu svrhu bez suglasnosti

osiguravatelja ili njegovih predstavnika ako se takva suglasnost nije mogla pravovremeno dobiti.

(4) Ako je u ugovoru o osiguranju predviđena svota na koju je odgovornost osigurana, naknada

iz stavka 1. ovoga članka daje se samo do osigurane svote.

Članak 744.

(1) Ako je odgovornost brodara pokrivena istim ugovorom kojim je osiguran brod, naknada iz

osiguranja odgovornosti prema članku 735. ovoga Zakonika daje se neovisno o visini naknade

ostalih šteta pokrivenih osiguranjem broda.

(2) Ako u ugovoru nije predviđena posebna svota za osiguranje odgovornosti brodara, smatrat će

se da je njegova odgovornost osigurana na istu svotu na koju je osiguran i brod.

Članak 745.

(1) U slučaju sudara između dva broda istog osiguranika primjenjuju se odredbe o osiguranju

odgovornosti brodara kao da brodovi pripadaju raznim osobama.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i kad osigurani brod

nanese štetu drugim sredstvima, odnosno imovini istog osiguranika.

6. Razna osiguranja

Članak 746.

(1) U slučaju potpunog gubitka očekivanog dobitka zbog potpunog gubitka robe šteta se

nadoknađuje prema odredbi članka 709. stavka 2. ovoga Zakonika, s tim da na osiguratelja

očekivanog dobitka ne prelaze prava koja osiguranik ima na robi.

(2) Na osiguranje očekivanog dobitka u vezi s prijevozom robe na odgovarajući se način

primjenjuju odredbe koje se odnose na osiguranje robe.

Članak 747.

Troškovi osiguranja mogu se osigurati jednom ugovorenom vrijednosti, a ako vrijednost nije

ugovorena – jednom osiguranom svotom zajedno s predmetom za čije su osiguranje plaćeni ili se

trebaju platiti, pri čemu nije potrebno da se u ugovoru o osiguranju izričito navedu ti troškovi.

DIO OSMI

POMORSKE NESREĆE

Glava I.

SUDAR BRODOVA

Članak 748.

Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki plovni objekt bez obzira na njegovu

namjenu, te hidroavion na vodi.

Članak 749.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na odgovornost za štetu:

1) koju su brod, osobe na brodu ili stvari na brodu pretrpjeli zbog sudara brodova,

2) koju jedan brod prouzroči drugom brodu zbog obavljanja manevra ili propuštanja da obavi

manevar ili zbog nepridržavanja propisa o sigurnosti plovidbe, iako do sudara između brodova

nije došlo,

3) koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu,

4) koju prouzroče jedan drugome brodovi koji plove u sastavu istog teglja, odnosno u istome

potiskivanom sastavu.

(2) Za odgovornost za štetu koja je pri sudaru brodova prouzročena radioaktivnim svojstvima, ili

istodobno radioaktivnim i otrovnim svojstvima, odnosno eksplozivnim ili drugim opasnim

svojstvima nuklearnog goriva, ili radioaktivnim svojstvima proizvoda ili otpada, primjenjuju se

odredbe članka 824. – 840. ovoga Zakonika.

Članak 750.

(1) Za štete u slučajevima navedenim u članku 749. ovoga Zakonika odgovara brod, odnosno

brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena.

(2) Pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost vlasnika broda i brodara.

Članak 751.

Odgovornost brodara prema odredbama ove glave Zakonika postoji i kad je šteta prouzročena

radnjom peljara ili njegovim propuštanjem radnje, bez obzira na to je li peljarenje bilo obvezno.

Članak 752.

(1) Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki brod odgovara razmjerno

svojoj krivnji.

(2) Ako se opseg krivnje brodova iz stavka 1. ovoga članka ne može ustanoviti, njihova se

odgovornost za štetu dijeli na jednake dijelove.

Članak 753.

Pri šteti prouzročenoj sudarom brodova nadoknađuje se i izmakli dobitak, bez obzira na stupanj

krivnje.

Članak 754.

(1) Ako je sudarom brodova prouzročena smrt ili tjelesna ozljeda osobe, za štetu nastalu smrću

ili tjelesnom ozljedom odgovaraju solidarno brodovi čijom je krivnjom došlo do sudara.

(2) Brod koji je u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka platio na ime naknade štete više nego što

iznosi naknada razmjerna njegovoj krivnji, ima pravo zahtijevati od drugog broda da mu od

isplaćene svote namiri onoliko koliko bi na taj brod otpalo na ime naknade štete određene

razmjerno njegovoj krivnji.

(3) Brod koji, iz razloga koji ne ovise o njemu, ne može naplatiti od drugog broda ili drugih

brodova svotu na koju ima pravo prema stavku 2. ovoga članka, može naplatu te svote zahtijevati

od ostalih brodova čijom je krivnjom šteta nastala, razmjerno krivnji svakog od tih brodova.

Članak 755.

Ako je šteta prouzročena slučajem ili višom silom ili ako se ne može ustanoviti uzrok zbog kojeg

je nastao sudar brodova, štetu snosi oštećenik.

Članak 756.

(1) Zapovjednik broda dužan je brodu s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda, ako je

moguće, priopćiti ime posljednje luke iz koje je isplovio i ime luke u koju plovi.

(2) Vlasnik broda i brodar ne odgovaraju za naknadu štete koju zapovjednik broda prouzroči

neizvršenjem obveze iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 757.

(1) Tražbina naknade štete prouzročene sudarom broda zastarijeva za dvije godine od dana

sudara.

(2) Regresni zahtjev (članak 754.) zastarijeva za jednu godinu.

(3) Stranke mogu, nakon što je tražbina nastala, pisano ugovoriti zastarni rok koji je dulji od

rokova navedenih u stavku 1. i 2. ovoga članka.

(4) Zastara iz stavka 2. ovoga članka počinje teći:

1) od dana pravomoćnosti sudske presude kojom se utvrđuje svota solidarne odgovornosti,

2) od dana plaćanja, ako nije pokrenut sudski postupak,

3) od dana kad je vjerovnik saznao za plaćevnu nesposobnost svojeg dužnika, s tim da zastarni

rok ne može biti dulji od dvije godine od dana plaćanja, odnosno od dana pravomoćnosti sudske

presude – pri zahtjevu za raspodjelu dijela plaćevno nesposobnog dužnika (članak 754. stavak

3.).

Članak 758.

Odredbama ove glave Zakonika ne dira se u odredbe ovoga Zakonika o ograničenju

odgovornosti brodara, a ni u prava i obveze koje proizlaze iz ugovora o iskorištavanju brodova

ili kakva drugog ugovora.

Članak 759.

Odredbe ove glave Zakonika, osim odredbe članka 756. stavka 1. ovoga Zakonika, primjenjuju

se i na ratne brodove.

Glava II.

SPAŠAVANJE

Članak 760.

Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na spašavanje osoba, brodova, stvari s tih brodova i

svake druge imovine koja se zatekne u opasnosti na moru, uključujući vađenje potonulih stvari iz

mora.

Članak 761.

Pojedini izrazi uporabljeni u ovoj glavi Zakonika imaju ovo značenje:

1) spašavanje jest svaki čin ili činidba poduzeta radi pomoći osobama, brodu ili bilo kojoj drugoj

imovini koja je u opasnosti na moru ili pod morem,

2) brod jest svaki brod, brodica, jahta, plovilo i naprava sposobna za plovidbu,

3) imovina jest svaka imovina koja nije trajno i namjerno učvršćena uz obalu, uključujući

vozarinu ako je izložena riziku,

4) šteta morskom okolišu jest osjetno fizičko oštećenje ljudskog zdravlja, života na moru ili

morskih bogatstava, prouzročeno onečišćenjem, štetnim izljevom, vatrom, nezgodom i sličnim

težim nezgodama,

5) isplata jest svaka nagrada, podmirenje ili naknada koja se duguje na temelju odredaba ove

glave Zakonika.

Članak 762.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na ratne brodove, osim odredaba članaka 781. –


(2) Ministar nadležan za poslove obrane propisat će u kojim slučajevima zapovjednik hrvatskoga

ratnog broda nije dužan postupati sukladno odredbama članaka 764. – 767. Zakona.

(3) Spašavanje hrvatskoga ratnog broda i osoba na njemu neće se poduzeti u slučaju izričite

zabrane zapovjednika tog broda.

Članak 763.

Odredbe ove glave Zakonika neće se primjenjivati na plutajuće ili nepomične odobalne objekte

kada se takvi objekti nalaze na svojem odredištu, zaposlene u istraživanju, korištenju ili

proizvodnji podmorskih mineralnih bogatstava.

Članak 764.

(1) Zapovjednik broda koji na bilo koji način dozna da se osobe, uključujući i neprijatelje u

slučaju oružanog sukoba, nalaze u životnoj opasnosti na moru dužan im je odmah krenuti u

pomoć najvećom brzinom obavještavajući ih o tome ako je to moguće, te poduzeti njihovo

spašavanje.

(2) Zapovjednik broda u opasnosti ima pravo poslije savjetovanja sa zapovjednicima koji su

odgovorili na njegov poziv za pomoć, ako je savjetovanje moguće obaviti, izabrati jedan od tih

brodova ili više njih za koje smatra da su najprikladniji pružiti mu pomoć.

(3) Zapovjednik ili zapovjednici brodova izabranih da pruže pomoć brodu u opasnosti dužni su

prihvatiti izbor i odmah, najvećom brzinom, krenuti u pomoć osobama koje su u životnoj

opasnosti.

(4) Zapovjednik broda dužan je spašavati osobe koje su u životnoj opasnosti iako se one tome

protive ili ako se spašavanju osoba protivi zapovjednik broda na kojem se te osobe nalaze.

Članak 765.

Iznimno od odredbi članka 764. ovoga Zakonika, zapovjednik broda nije dužan krenuti u pomoć

i poduzeti spašavanje osoba u životnoj opasnosti:

1) ako bi poduzimanje tog spašavanja predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod kojim on

zapovijeda i za osobe na tom brodu,

2) ako opravdano drži da, prema posebnim okolnostima slučaja, poduzimanje spašavanja osoba u

opasnosti ne bi bilo uspješno,

3) ako dozna da je drugi brod izabran za pružanje pomoći i da je izabrani brod tu zadaću

prihvatio,

4) ako od zapovjednika broda u opasnosti, ili neposredno od osoba koje su bile u životnoj

opasnosti, ili od zapovjednika drugog broda koji je stigao do tih osoba bude obaviješten da

pomoć više nije potrebna.

Članak 766.

U slučaju sudara brodova zapovjednik broda dužan je, ako to može učiniti bez ozbiljne opasnosti

za brod kojim zapovijeda i za osobe na njemu, pored prvenstvenog spašavanja osoba, poduzeti

spašavanje drugog broda s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda.

Članak 767.

Zapovjednik broda mora u brodski dnevnik unijeti razloge zbog kojih nije krenuo u pomoć

osobama u opasnosti i poduzeo njihovo spašavanje (članak 765.), te razloge zbog kojih nije

poduzeo spašavanje broda nakon sudara. (članak 766.)

Članak 768.

Vlasnik broda ili brodar ne odgovara za štetu koja nastane zato što je zapovjednik broda

povrijedio dužnosti određene u članku 764. i 766. ovoga Zakonika.

Članak 769.

(1) Za spašavanje osoba spašavatelju ne pripada nagrada.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je u istoj akciji spašavanja sudjelovalo više

spašavatelja od kojih su neki spasili osobe, a neki brod ili drugu imovinu, spašavatelju koji je

spasio samo osobe pripada pravičan dio nagrade priznate drugom spašavatelju za spašavanje

imovine, ili naknade za sprječavanje ili smanjenje štete morskom okolišu.

Članak 770.

(1) Odredbe ovoga Zakonika primjenjivat će se na spašavanje imovine, osim ako se ugovorom o

spašavanju ne predviđa drugačije.

(2) Zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti imaju pravo zaključiti ugovor o spašavanju u

ime vlasnika druge imovine na tome brodu.

(3) Stranke ugovorom ne mogu isključiti ili umanjiti svoje obveze glede zaštite morskog okoliša

utvrđene u članku 772. niti isključiti odredbe članka 773. ovoga Zakonika.

Članak 771.

(1) Za svako spašavanje broda ili druge imovine koje je dalo koristan ishod spašavatelju pripada

pravična nagrada.

(2) Visina nagrade ne može iznositi više od vrijednosti spašenog broda, odnosno spašene

imovine.

(3) Osim ako stranke ugovorom drugačije predvide, nikakva se isplata ne duguje prema ovoj

glavi Zakonika ako operacije spašavanja nisu imale koristan ishod.

Članak 772.

(1) Spašavatelj je dužan pri obavljanju spašavanja i pri sprječavanju ili smanjenju štete na

morskom okolišu primijeniti dužnu pažnju, zatražiti pomoć drugih spašavatelja ako to okolnosti

nalažu te prihvatiti pomoć drugih spašavatelja kada ga zapovjednik broda ili brodar broda u

opasnosti, odnosno vlasnik spašavane imovine razborito zatraži da tako učini.

(2) Zapovjednik broda, brodar, odnosno vlasnik imovine u opasnosti dužni su surađivati sa

spašavateljem tijekom spašavanja, primijeniti dužnu pažnju pri sprečavanju ili smanjenju štete na

morskom okolišu, a kada brod ili druga spašena imovina budu dopremljeni u sigurnost –

prihvatiti brigu o njima ako ih spašavatelj to razborito zatraži.

Članak 773.

Sud može, na zahtjev stranke, poništiti ili izmijeniti ugovor o spašavanju broda ili druge

imovine:

1) ako je ugovor sklopljen u trenutku i pod utjecajem opasnosti, te ako utvrdi da ugovorne

odredbe nisu pravične,

2) ako utvrdi da je stranka na sklapanje ugovora bila navedena prijevarom ili namjernim

prikrivanjem činjenica,

3) ako utvrdi da je ugovorena nagrada prema učinjenoj usluzi pretjerano visoka ili pretjerano

niska.

Članak 774.

(1) Ako stranke nisu sklopile ugovor o spašavanju broda ili druge imovine, ili ako su takav

ugovor sklopile, ali nisu ugovorile visinu nagrade za spašavanje, o visini nagrade, u slučaju

spora, odlučuje sud.

(2) Sud utvrđuje visinu nagrade za spašavanje uzimajući u obzir:

1) spašenu vrijednost broda i druge spašene imovine,

2) vještinu i napore spašavatelja u sprječavanju ili smanjenju štete morskom okolišu,

3) stupanj uspjeha što ga je spašavatelj postigao,

4) prirodu i stupanj opasnosti,

5) vještinu i napore spašavatelja u spašavanju osoba, broda i druge imovine,

6) utrošeno vrijeme, uložene troškove i gubitke spašavatelja,

7) rizik odgovornosti i druge rizike kojima su se izložili spašavatelji ili njihova oprema,

8) brzinu kojom su usluge pružene,

9) dostupnost i uporabu brodova i druge opreme namijenjene operacijama spašavanja,

10) stanje pripravnosti i djelotvornosti opreme spašavatelja te njenu vrijednost.

(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i kad sud na temelju članka 773. ovoga

Zakonika mijenja visinu ugovorene nagrade.

Članak 775.

(1) Ako je spašavatelj obavio spašavanje broda kojim je sam ili svojim teretom prijetio štetom na

morskom okolišu, pa prema odredbi članka 774. stavka 2. ovoga Zakonika nije uspio zaslužiti

nagradu za spašavanje barem u visini posebne naknade u skladu s ovim člankom, imat će pravo

na posebnu naknadu od vlasnika toga broda u visini svojih uloženih troškova.

(2) Ako je spašavatelj, uz uvjete utvrđene u stavku 1. ovoga članka, svojim djelovanjem spriječio

ili smanjio štetu na morskom okolišu, posebna naknada koju vlasnik broda ima platiti takvom

spašavatelju može se povećati do 30% od troškova koje je spašavatelj uložio. Međutim, ako to

smatra pravičnim i opravdanim te primjenjujući odredbu članka 774. stavka 2. ovoga Zakonika,

sud može dodatno povećati takvu posebnu naknadu do najviše 100% od troškova koje je

spašavatelj uložio.

(3) Troškovi spašavatelja, u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, znače gotovinske izdatke koje je

spašavatelj razborito uložio pri spašavanju i pravičan omjer za opremu i osoblje koji su stvarno i

razborito bili uključeni u spašavanje, primjenjujući mjerila utvrđena u članku 774. stavku 2.

točki 8), 9) i 10) ovoga Zakonika.

(4) Ukupna posebna naknada po ovom članku platit će se jedino onda i u onom omjeru za koliko

je ta naknada veća od nagrade za spašavanje koja spašavatelju pripada na osnovi odredbe članka


(5) Ako je spašavatelj svojom krivnjom propustio spriječiti ili smanjiti štetu na morskom

okolišu, sud ga može dijelom ili u cijelosti lišiti posebne naknade iz ovoga članka.

(6) Odredbama ovoga članka ne isključuje se niti utječe na moguću regresnu tražbinu vlasnika

broda iz kojeg je proistekla opasnost za morski okoliš.

Članak 776.

(1) Ako ima više spašavatelja, a spašavatelji se nisu sporazumjeli o razmjeru u kojem se između

njih treba podijeliti nagrada za spašavanje broda ili druge imovine, o tom razmjeru odlučuje sud

primjenjujući odredbe članka 774. ovoga Zakonika.

(2) Ako ima više spašavatelja, svaki od njih može ostvarivati zahtjev za nagradu i samostalno.

Članak 777.

(1) Po odredbama ove glave Zakonika ne postoji obveza plaćanja ako pružene usluge ne prelaze

ono što se razborito može držati dužnim ispunjenjem ugovora koji je bio sklopljen prije nego što

se opasnost pojavila.

(2) Spašavatelj koji se upustio u spašavanje broda ili druge imovine protiv izričite i razborite

zabrane zapovjednika, vlasnika ili brodara spašavanog broda, odnosno osobe ovlaštene

raspolagati spašenom imovinom nema pravo na nagradu.

(3) Sud može smanjiti nagradu ili odlučiti da spašavatelju ne pripada nagrada za spašavanje

broda ili druge imovine ako su spašavatelji svojom krivnjom izazvali potrebu spašavanja, ako su

svojim propustom ili nemarnošću otežali spašavanje ili ako su pri spašavanju počinili krađu,

utaju ili prijevarnu radnju.

(4) U postupku odlučivanja o tražbini spašavatelja, sud može privremenom odlukom narediti da

se spašavatelju unaprijed isplati onolika svota koliku drži pravičnom i opravdanom prema

okolnostima slučaja.

Članak 778.

(1) Ako se spašavanje broda i druge imovine obavlja na temelju ugovora o spašavanju koji je

sklopio zapovjednik broda ili brodar broda u opasnosti, nagradu za spašavanje dužan je platiti

brodar spašenog broda, ako ugovorom nije drugačije predviđeno.

(2) Ako je sklopljen ugovor o spašavanju, vlasnik druge spašene imovine na brodu ili osoba koja

ima pravo raspolagati takvom imovinom odgovara solidarno s brodarom, ali samo za onaj dio

nagrade koji se odnosi na tu imovinu.

(3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka brodar spašenog broda plati ukupnu nagradu za

spašavanje, pripada mu pravo regresa prema vlasniku ili osobi koja ima pravo raspolagati

drugom imovinom na brodu, za dio nagrade koji se odnosi na tu imovinu.

(4) Ako ugovor o spašavanju nije bio sklopljen, nagradu za spašeni brod dužan je platiti brodar

spašenog broda, a nagradu za drugu spašenu imovinu – vlasnik ili osoba koja ima pravo

raspolagati tom imovinom.

Članak 779.

(1) Na zahtjev spašavatelja, osoba koja plaća nagradu za spašavanje prema odredbama članka

778. ovoga Zakonika dužna je pružiti primjereno jamstvo za tražbinu spašavatelja, uključujući

moguće kamate i troškove postupka.

(2) Uz osobnu obvezu iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik i brodar spašenog broda dužni su na

vrijeme poduzeti sve razumne mjere kako bi vlasnici ili osobe ovlaštene raspolagati drugom

imovinom na spašenom brodu pružili primjereno jamstvo za svoja dugovanja spašavatelju,

uključujući moguće kamate i troškove postupka.

(3) Bez suglasnosti spašavatelja spašeni brod i druga imovina s broda ne smiju se otpremiti iz

luke ili mjesta na koje su dospjeli neposredno po dovršetku spašavanja, sve dok se ne pruži

primjereno jamstvo za tražbine spašavatelja prema njima.

Članak 780.

Iznos utvrđen pravomoćnom odlukom o visini nagrade za spašavanje ili o posebnoj naknadi

(članak 775.) spašavatelj ima pravo potraživati izravno od osiguravatelja broda i druge imovine,

odnosno od osiguravateljeve odgovornosti broda, ako je takav osiguravatelj dao jamstva glede

tih iznosa.

Članak 781.

(1) Svota nagrade za spašavanje koja preostane nakon odbitka svote štete nanesene brodu

spašavatelju pri spašavanju i troškova prouzročenih spašavanjem predstavlja čistu nagradu.

(2) Određeni dio čiste nagrade pripada posadi broda spašavatelja.

(3) Spašavatelj se ne može odreći dijela nagrade koji čini udio članova posade u toj nagradi bez

pristanka članova posade broda spašavatelja.

Članak 782.

Svaki član posade broda spašavatelja može, nakon proteka roka od jedne godine od dana kad je

spašavanje okončano, tužbom prema brodaru spašenog broda ili prema vlasniku druge spašene

imovine ostvariti nagradu za spašavanje u dijelu koji predstavlja njegov udio u toj nagradi, ako

brodar spašavatelj nije podnio u tom roku tužbu za isplatu nagrade za spašavanje.

Članak 783.

Odredbe ove glave Zakonika koje se odnose na nagradu za spašavanje primjenjuju se i u slučaju

spašavanja između brodova istog vlasnika ili brodara.

Članak 784.

Nadležna lučka kapetanija ima pravo nadzirati operacije spašavanja, te postupke i mjere

spašavatelja glede njihova utjecaja na sigurnost plovidbe, na iskorištavanje prirodnih bogatstava

mora i na zaštitu okoliša.

Pored tijela iz stavka 1. ovog članka postupak spašavanja odnosno uklanjanja i radnje i mjere

koji poduzima spašavatelj na mjestu spašavanja odnosno uklanjanja, u slučaju neposredne

opasnosti za onečišćenje okoliša, nadzire i inspekcija zaštite okoliša.

Članak 785.

(1) Ako se brod ili druga imovina koja može biti predmetom spašavanja nalazi na površini mora,

ili ako je uronjena, odnosno na morskom dnu, gdje predstavlja ili može predstavljati opasnost za

plovidbu, za iskorištavanje prirodnih bogatstava mora ili za onečišćenje okoliša, teritorijalno

nadležna lučka kapetanija rješenjem će narediti njezinu vlasniku da u primjerenom roku

poduzme mjere za spašavanje ili uklanjanje takve imovine.

(2) Ako vlasnik imovine iz stavka 1. ovoga članka ne postupi sukladno rješenju kapetanije,

kapetanija će na trošak i rizik vlasnika te imovine organizirati njezino spašavanje ili uklanjanje

posredstvom pravne ili fizičke osobe kojoj je to poslovna djelatnost.

(3) Ako brod ili druga imovina koja može biti predmetom spašavanja predstavlja neposrednu

opasnost za okoliš, odnosno opasnost ili smetnju za plovidbu, kapetanija će i bez prethodnog

donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka odlučiti o poduzimanju spašavanja ili uklanjanja

takve stvari na trošak i rizik njezina vlasnika.

(4) Žalbe protiv rješenja nadležne kapetanije iz stavaka 1. – 3. ovoga članka podnose se

Ministarstvu u roku od 15 dana od dana primitka odnosnog rješenja, ali ne zadržavaju njegovo

izvršenje.

Članak 786.

Ako troškovi spašavanja ili uklanjanja imovine, sukladno odredbama članka 785. stavka 2. i 3.

ovoga Zakonika, budu veći od vrijednosti spašene imovine, razlika će se podmiriti iz državnog

proračuna.

Članak 787.

(1) Spašavanje ili vađenje imovine koja ima ili se može pretpostaviti da ima svojstvo kulturnog

dobra, a nalazi se na dnu mora, ne smije se poduzeti bez odobrenja ministarstva nadležnog za

poslove kulture.

(2) Spašavanje imovine koja ima ili se može pretpostaviti da ima vojnu važnost, a koje nije

odobrio ovlašteni vojni časnik, ne smije se poduzeti bez odobrenja ministarstva nadležnog za

poslove obrane.

(3) Protiv rješenja ministarstva nadležnog za poslove kulture ili ministarstva nadležnog za

poslove obrane, kojim se daje ili uskraćuje odobrenje za spašavanje imovine iza stavka 1. i 2.

ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 788.

(1) Tražbine za isplatu nagrade za spašavanje zastarijevaju nakon proteka dvije godine od dana

kad je spašavanje okončano.

(2) Nakon što je nastala tražbina stranke mogu pisano ugovoriti rokove zastare koji su dulji od

rokova navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Glava III.

ZAJEDNIČKE HAVARIJE


Članak 789.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na naknadu štete koju iz čina zajedničke havarije

pretrpe sudionici pomorskog pothvata.

(2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na brodice, ako je to između stranaka izričito

ugovoreno.

Članak 790.

Pojedini izrazi u smislu odredaba ove glave Zakonika imaju sljedeće značenje:

1) čin zajedničke havarije jest svaki namjeran i razložan izvanredan trošak i svaka namjerna i

razložna šteta učinjeni, odnosno prouzročeni od zapovjednika broda ili druge osobe koja ga

zamjenjuje, ako su bili razborito poduzeti radi spašavanja imovinskih vrijednosti sudionika u

istome pomorskom pothvatu od stvarne opasnosti koja im zajednički prijeti,

2) sudionik pomorskog pothvata jest vlasnik, odnosno brodar broda i osoba koja je ovlaštena

raspolagati teretom ukrcanim na brod,

3) pomorski pothvat jest putovanje broda od početka ukrcavanja do završetka iskrcavanja tereta

svakoga pojedinog sudionika; pomorski pothvat postoji i onda kada jedan ili više brodova tegle

ili potiskuju drugi brod ili brodove, pod uvjetom da svi sudjeluju u gospodarskoj djelatnosti, a ne

u operaciji spašavanja,

4) dužnička masa jest imovina prema čijoj se vrijednosti na temelju odredaba ovoga Zakonika

pridonosi naknadi štete ili troškova koji su prouzročeni činom zajedničke havarije,

5) vjerovnička masa jest zbroj šteta ili troškova prouzročenih činom zajedničke havarije koji se

na temelju odredaba ovoga Zakonika nadoknađuju iz dužničke mase,

6) luka završetka zajedničkog pothvata jest luka u kojoj je iskrcan posljednji dio tereta koji se

nalazio na brodu u trenutku čina zajedničke havarije.

Članak 791.

Štetu i trošak koji predstavljaju zajedničku havariju snose, na temelju odredaba ovoga Zakonika,

svi sudionici pothvata, razmjerno vrijednosti imovine koja ulazi u dužničku masu (članak 795.

točka 1).

Članak 792.

(1) Ako odredbama ovoga Zakonika ili ugovorom stranaka nije drugačije određeno, kao

zajednička havarija priznaju se žrtve, štete i troškovi koji su neposredna ili neminovna posljedica

čina zajedničke havarije, a koji se po općeprihvaćenim međunarodnim pomorskim običajima

smatraju zajedničkim havarijama.

(2) Posebna naknada koju je, na temelju odredbe članka 775. ovoga Zakonika, spašavatelju

dužan platiti vlasnik broda od kojega prijeti šteta morskom okolišu, ne priznaje se kao zajednička

havarija.

Članak 793.

Svaki dodatni trošak koji prema svojoj naravi nije trošak zajedničke havarije, ali je učinjen

umjesto kakva drugog troška, koji bi, da je bio učinjen, bio priznat kao zajednička havarija,

smatrat će se zajedničkom havarijom, i tako će biti priznat, bez obzira na moguće uštede drugim

interesima, ali samo do svote ušteđenog troška zajedničke havarije.

2. Doprinos u zajedničku havariju

Članak 794.

(1) Dužnost doprinosa u zajedničku havariju postoji i kad su šteta ili trošak prouzročeni krivnjom

nekog od sudionika pomorskog pothvata.

(2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prava onog sudionika pomorskog pothvata

koji je pridonio u zajedničku havariju prema osobi ili osobama koje su svojom krivnjom

prouzročile štetu ili trošak.

Članak 795.

Ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno:

1) dužničku masu tvori činom zajedničke havarije spašena imovina, vrijednost žrtvovane

imovine i svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine,

2) vjerovničku masu tvori činom zajedničke havarije žrtvovana imovina i svota za koju je

smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine, te troškovi koji se smatraju zajedničkom

havarijom, uključujući troškove likvidacije zajedničke havarije.

Članak 796.

(1) Iznimno od odredbe članka 795. ovoga Zakonika ne ulaze:

1) u dužničku masu – predmeti za osobnu uporabu posade i putnika, putnička prtljaga za koju

nije izdana prtljažnica ili teretnica, te poštanske pošiljke,

2) u vjerovničku masu – gubitak ili šteta na izbačenom teretu koji nije bio smješten u brodu u

skladu s priznatim običajima, teret ukrcan bez znanja brodara te teret koji je namjerno pogrešno

naznačen.

(2) Ako se činom zajedničke havarije spasi teret koji je bio ukrcan bez znanja brodara ili

namjerno pogrešno opisan, taj teret ulazi u dužničku masu.

Članak 797.

(1) Vrijednost imovine koja ulazi u vjerovničku i dužničku masu, osim troškova, određuje se

prema vrijednosti u vrijeme i u luci gdje se završava zajednički pothvat, ako ovim Zakonikom

nije drugačije određeno.

(2) Troškovi se utvrđuju prema visini u kojoj su stvarno učinjeni.

Članak 798.

Svota koja se priznaje kao zajednička havarija za štetu ili gubitak broda ili njegovih dijelova,

prouzročene činom zajedničke havarije, jest:

1) kad je riječ o popravku ili zamjeni dijelova – stvarni razumni trošak popravka ili zamjene,

odnosno gubitaka, uz odbitak prema odredbama članka 799. ovoga Zakonika,

2) kad nije riječ o popravku ili zamjeni dijelova – razumno smanjenje vrijednosti koje proizlazi

iz takve štete ili gubitka, ali koje ne prelazi procijenjene troškove popravka,

3) kad je riječ o potpunom gubitku broda, ili kad prema procjeni troškovi popravaka prelaze

vrijednost broda poslije njegova popravka, svota koja ulazi u vjerovničku masu jest razlika

između procijenjene vrijednosti broda u neoštećenom stanju, uz odbitak procijenjenih troškova

popravka štete koja se ne priznaje u zajedničku havariju, i procijenjene vrijednosti broda u

oštećenom stanju. Potonja se vrijednost može odrediti prema neto-utršku od moguće prodaje

podrtine, koji se utržak također odbija od vjerovničke mase.

Članak 799.

(1) Troškovi popravka broda koji ulaze u vjerovničku masu nisu podložni odbicima prema

načelu »novo za staro« kad se stari materijal ili dijelovi nadomještaju novim, osim ako je brod

star više od 15 godina, u kojem se slučaju odbija jedna trećina. Odbici se određuju prema starosti

broda, računajući od 31. prosinca one godine u kojoj je gradnja broda završena pa do dana čina

zajedničke havarije, osim za izolacijske dijelove, brodice za spašavanje i slične brodice, uređaje i

opremu veze i navigacije, te strojeve i kotlove, za koje se odbici određuju prema starosti onog

dijela na koji se odbici primjenjuju.

(2) Odbici se računaju samo od cijene novoga materijala ili dijelova kada su bili dogotovljeni i

pripremljeni za ugradbu, odnosno postavljanje na brod.

(3) Nikakav se odbitak ne primjenjuje na namirnice, zalihe, sidra i sidrene lance.

(4) Pristojbe i troškovi doka i navoza, te troškovi premještaja broda priznaju se u cijelosti.

(5) Troškovi čišćenja, bojenja i premaza dna broda ne priznaju se u zajedničku havariju, osim

ako je dno bilo bojeno ili premazano u tijeku jedne godine prije čina zajedničke havarije, u

kojem se slučaju priznaje polovica tih troškova.

(6) Nikakvi odbici prema načelu »novo za staro« ne primjenjuju se na troškove privremenih

popravaka.

Članak 800.

(1) Vrijednost tereta koja ulazi u obračun zajedničke havarije određuje se prema njegovoj

vrijednosti u vrijeme iskrcaja na temelju trgovačkog računa ispostavljenog primatelju ili, ako

takvog računa nema, na temelju ukrcajne vrijednosti tereta. U vrijednost tereta u vrijeme iskrcaja

uključuju se troškovi njegova osiguranja, te vozarina, osim ako rizik gubitka vozarine ne snose

osobe koje su ovlaštene raspolagati teretom.

(2) Iznos koji se ima naknaditi kao zajednička havarija za žrtvovanje tereta predstavljat će

smanjenje njegove vrijednosti ili gubitak tereta koji je pri tome pretrpljen. Ako se tako oštećeni

teret proda, šteta se utvrđuje prema razlici između neto-utrška od prodaje i neto-vrijednosti tereta

u zdravom stanju na posljednji dan iskrcavanja u luci odredišta, odnosno na dan završetka

pothvata ako se pothvat okončao u drugoj luci.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je prijavljena vrijednost nekog tereta pri

ukrcaju niža od vrijednosti iz toga stavka, šteta ili gubitak prouzročeni takvom teretu odredit će

se prema prijavljenoj vrijednosti.

Članak 801.

(1) Ako su stvari žrtvovane činom zajedničke havarije naknadno spašene, njihova se vrijednost

određuje na temelju tržišne cijene na dan spašavanja u mjestu u kojem su spašene, a od te

vrijednosti odbijaju se nužni i korisni troškovi spašavanja.

(2) Odredba članka 800. stavka 2. ovoga Zakonika na odgovarajući se način primjenjuje i na

teret iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 802.

(1) U vjerovničku masu priznaje se provizija od 2% na izdatke zajedničke havarije, osim onih za

plaće i uzdržavanje posade, te pogonskog goriva, maziva i zaliha, koji nisu nadomješteni u tijeku

putovanja.

(2) Novčani gubitak što ga pretrpe vlasnici dobara koja su bila prodana zbog namaknuća

sredstava za podmirenje izdataka zajedničke havarije priznat će se u zajedničku havariju, kao i

troškovi osiguranja takvih izdataka.

Članak 803.

(1) Na svote koje ulaze u vjerovničku masu priznaju se kamate od 7% godišnje do tri mjeseca

poslije objave diobne osnove zajedničke havarije, uzimajući pri tomu u obzir svaku isplatu na

račun interesa koji pridonose ili isplatu iz sredstava pologa zajedničke havarije.

(2) Po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik ima pravo računati kamate prema

propisima.

Članak 804.

(1) Vrijednosti koje ulaze u dužničku masu jesu:

1) za brod – neto-vrijednost na završetku pomorskog pothvata, s tim što se pri određivanju te

vrijednosti ne uzima u obzir povoljan ili nepovoljan utjecaj ugovora o zakupu ili brodarskog

ugovora na vrijeme koji su na snazi u pogledu tog broda,

2) za teret – vrijednost prema odredbi članka 800. stavka 1. ovoga Zakonika, s tim da se od tako

utvrđene vrijednosti odbija svaki gubitak ili šteta nastali na teretu prije ili u vrijeme iskrcavanja,

3) za vozarinu i prevozninu – visina vozarine ili prevoznine, s tim da se od te svote odbijaju svi

troškovi, uključujući plaće posade, koji ne bi bili podneseni zbog zarade vozarine odnosno

prevoznine da su brod i teret bili potpuno izgubljeni u trenutku čina zajedničke havarije, a ne

priznaju se kao zajednička havarija.

(2) Vrijednostima iz stavka 1. ovoga članka dodat će se svote koje se za žrtvovanu imovinu,

sukladno odredbama članaka 798. – 801. ovoga Zakonika, priznaju kao zajednička havarija.

(3) Od vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka odbijaju se dodatni izdaci koji su u svezi s

vrijednostima što ulaze u dužničku masu nastali poslije čina zajedničke havarije, osim onih

izdataka koji se priznaju kao zajednička havarija.

(4) Kad se teret proda prije odredišta, on pridonosi u zajedničku havariju na temelju stvarnog

neto-utrška od njegove prodaje. Tom se utršku dodaje svota koja se priznaje kao zajednička

havarija.

Članak 805.

(1) Brodar ima pravo zadržati teret koji na temelju članka 795. ovoga Zakonika ulazi u dužničku

masu dok ne dobije jamstvo da će mu dužnik isplatiti svoj dio doprinosa koji ga tereti u

zajedničkoj havariji.

(2) Brodar je dužan zadržati teret ili pribaviti odgovarajuće jamstvo i za tražbine drugih

sudionika u pomorskom pothvatu i u zaštiti tih interesa, dužan je postupiti s dužnom pažnjom.

(3) Ako brodar ne postupi prema odredbi stavka 2. ovoga članka, dužan je isplatiti dio doprinosa

za koji vjerovnik iz zajedničke havarije dokaže da ga nije mogao naplatiti od osobe koja je

ovlaštena raspolagati teretom.

(4) Odredbama stavka 1., 2., 3. ovoga članka ne dira se u pravo brodara i ostalih sudionika u

pomorskom pothvatu da se za isplaćenu svotu namire od osobe koja je ovlaštena raspolagati

teretom kojoj je teret predan bez ishođenja jamstva.

Članak 806.

Vjerovnik iz zajedničke havarije koji ne dobije jamstvo da će njegova tražbina biti namirena ima

pravo zaustaviti brod i teret da bi naplatio svoju tražbinu.

3. Zastara

Članak 807.

(1) Tražbina za isplatu doprinosa iz zajedničke havarije zastarijeva nakon proteka jedne godine

od dana kad je brod stigao u luku završetka zajedničkog pothvata u tijeku kojega je nastupio

događaj na kojem se temelji zahtjev za doprinos iz zajedničke havarije.

(2) Zastarijevanje zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ne teče od dana kada je imenovan likvidator

do dana kada je konačna diobna osnova dostavljena.

Glava IV.

IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST VLASNIKA BRODA I BRODARA


Članak 808.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na štetu koju iz izvanugovornog odnosa

prouzroči brod osobama i stvarima izvan broda te okolišu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe ove glave Zakonika ne primjenjuju se na

sudar brodova i nuklearne štete.

Članak 809.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na sve plovne objekte, bez obzira na veličinu i

namjenu kojoj služi te na hidroavion na vodi.

(2) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se i na ratne brodove, osim odredaba članka 813. –


Članak 809.a Odredbe ovoga dijela ove glave Zakonika primjenjuju se

na štete nastale na teritoriju Republike Hrvatske i na

području zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa Republike

Hrvatske.

2. Odgovornost za smrt i tjelesne ozljede

Članak 810.

(1) Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba u moru

koje prouzroči brod odgovara vlasnik broda i brodar, te

osoba koja u trenutku događaja upravlja brodom:

1) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u području

koje je proglašeno kupalištem ili u kojem je zabranjena

plovidba – ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio

štetu svojom namjerom ili grubom nepažnjom,

2) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena u morskom

pojasu do 150 metara od obale, a taj pojas ne ide u

područje navedeno u točki 1), 3) i 4) ovoga stavka – ako se

ne dokaže da je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena višom

silom, namjerom ili grubom nepažnjom usmrćene, odnosno

ozlijeđene osobe,

3) ako je smrt ili tjelesna ozljeda uzrokovana u lukama, na

prilazima luka, na uobičajenim plovnim putevima, na

području koje se isključivo koristi za sportsku i sličnu

plovidbu (kao što su veslačke i jedriličarske regate,

skijanje i sl.) i na području udaljenom više od 150 metara

od obale, a nije riječ o području iz točke 4) ovoga stavka

– ako se dokaže da je brod kriv za smrt, odnosno tjelesnu

ozljedu osobe,

4) ako je smrt ili tjelesna ozljeda prouzročena na području

u kojemu su zabranjeni pojedini načini ili sredstva

plovidbe (npr. glisiranje, skijanje, prekoračenje brzine),

a smrt je, odnosno tjelesna ozljeda, nastupila za

obavljanja zabranjenog načina ili zabranjenim sredstvima

plovidbe ako se ne dokaže da je oštećenik prouzročio štetu

svojom namjerom ili grubom nepažnjom.

(2) Odluku o proširenju ili suženju morskog pojasa iz

stavka 1. točka 2) ovoga članka donosi Ministarstvo.

(3) Vlasnik broda i brodar nisu odgovorni u skladu sa

stavkom 1. ovoga članka ako im je brod protupravno oduzet.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka odgovorna je pored

osobe koja je u trenutku događaja upravljala brodom, i

osoba koja je protupravno oduzela brod.

3. Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša

Članak 811.

(1) Brod odgovara za štetu koju nanese operativnim obalama,

lukobranima, lučkim uređajima i postrojenjima, plutajućim

objektima (balisažnim oznakama, plutačama za vez, podvodnim

kabelima, cjevovodima i sl.) te drugim objektima u luci ili

na moru.

(2) Brod ne odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka u

mjeri u kojoj je šteta prouzročena krivnjom trgovačkog

društva ili tijela koje upravlja lukom ili stanjem obale,

lukobrana, uređaja i postrojenja.

(3) Pod odgovornošću broda prema stavku 1. ovoga članka

razumijeva se odgovornost vlasnika broda, odnosno brodara.

Članak 812.

Izuzimajući štete iz članka 814. ovoga Zakonika, odredbe

članka 811. ovoga Zakonika primjenjuju se i na štete koje

prouzroči brod izlijevanjem ili izbacivanjem tvari opasnih

i štetnih za okoliš (ulja, smećenih tekućih goriva i

njihovih smjesa, smećenih voda, drugih smećenih tvari i

drugih sličnih predmeta).

4. Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanjem ulja

koje se prevozi kao teret

Članak 813.

(1) U smislu odredaba ovoga dijela ove glave Zakonika:

1) brod označuje svaki brod ili plovilo bilo koje vrste

konstruirano ili prilagođeno za prijevoz ulja u rasutom

stanju kao teret, s tim da se brod sposoban za prijevoz

ulja ili drugih tereta smatra brodom samo ako stvarno

prevozi ulje u rasutom stanju kao teret i za vrijeme bilo

kojeg putovanja koje slijedi nakon takvoga prijevoza, osim

ako se dokaže da na njemu nema ostataka od toga prijevoza

ulja kao rasutoga tereta,

2) ulje označuje sva postojana ugljikovodikova mineralna

ulja kao što su sirova nafta, gorivo ulje, teško dizelsko

ulje i ulje za podmazivanje, bez obzira da li se prevozi

kao teret ili kao njegovo pogonsko gorivo,

3) šteta zbog onečišćenja označuje:

a) svaki gubitak ili štetu nastalu uslijed onečišćenja

izvan broda zbog otjecanja ili izbacivanja ulja s broda ma

gdje se to otjecanje ili izbacivanje dogodilo, ako je iznos

naknade za onečišćenje okoliša ne računajući gubitak dobiti

uslijed takvog onečišćenja ograničen na troškove razumnih

mjera koje su stvarno poduzete ili se imaju poduzeti za

ponovno uspostavljanje stanja prije nastale štete,

b) troškove zaštitnih mjera i bilo kojeg gubitka ili štete

prouzročene ovim mjerama,

4) nesreća označuje svaki događaj ili skup događaja istoga

porijekla koji prouzroči štetu uslijed onečišćenja ili

stvori tešku i neposrednu prijetnju nastanku takve štete.

(2) Odredbe ovoga dijela ove glave Zakonika primjenjuju se

na štete zbog onečišćenja nastale na teritoriju Republike

Hrvatske i u području izvan granica teritorijalnog mora do

200 nm od ravnih polaznih crta od kojih se mjeri širina

teritorijalnog mora, te na zaštitne mjere poduzete kako bi

se spriječila ili umanjila šteta, bez obzira gdje su te

mjere poduzete.

(3) Odredbe članka 813.–823. primjenjuju se na štetu zbog onečišćenja nastalu u unutarnjim

morskim vodama, teritorijalnom moru i zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike

Hrvatske te na zaštitne mjere poduzete kako bi se spriječila ili umanjila šteta, bez obzira gdje su

poduzete.

Članak 814.

(1) Za štetu koju prouzroči brod koji prevozi ulje kao

rasuti teret izlijevanjem ili izbacivanjem tog ulja

odgovara vlasnik broda ako ne dokaže da je izlijevanje,

odnosno izbacivanje ulja:

a) posljedica rata, neprijateljstva, građanskog rata,

pobune ili prirodne pojave izvanrednoga, neizbježnog ili

neotklonjivog karaktera,

b) proistječe u potpunosti iz činjenice što je treća osoba

svjesno djelovala ili propustila djelovati u namjeri da

nanese štetu, ili

c) u potpunosti proistječe iz radnje ili propusta bilo koje

države ili drugog tijela odgovornog za održavanje

svjetionika ili drugih sredstava za pomoć plovidbi u

obavljanju te funkcije.

(2) Ako vlasnik broda dokaže da je šteta nastala u

potpunosti ili djelomično zato što je osoba koja je

pretrpjela tu štetu djelovala ili propustila djelovati u

namjeri da prouzroči štetu, ili iz krajnje nepažnje te

osobe, on može biti u potpunosti ili djelomično oslobođen

svoje odgovornosti prema spomenutoj osobi.

(3) Zahtjev za naknadu štete zbog onečišćenja ne može se

podnijeti protiv vlasnika broda osim na temelju ovoga

Zakonika.

(4) Uz rezervu stavka 5. ovoga članka, zahtjev za naknadu

štete zbog onečišćenja, bilo da se temelji na ovome

Zakoniku ili ne, ne može se podnijeti protiv:

a) osoba u službi vlasnika ili njegovih punomoćnika ili

članova posade,

b) peljara ili bilo koje druge osobe koja je, bez svojstva

člana posade, obavljala usluge za brod,

c) naručitelja ugovora o prijevozu (bilo kako opisanog,

uključivši i zakupoprimca), poslovođe ili brodara,

d) osobe koja spašava uz pristanak vlasnika ili po uputama

nadležne javne vlasti,

e) osobe koja poduzima zaštitne mjere,

f) svih osoba u službi osoba spomenutih u točkama c), d) i

e) ili njihovih punomoćnika osim ako dokaže da je šteta

nastala kao rezultat njihovoga osobnog djelovanja ili

propusta koji su navedene osobe učinile, bilo u namjeri da

prouzroče štetu, bilo bezobzirno znajući da će šteta

vjerojatno nastati.

(5) Nijednom odredbom ovoga Zakonika ne dira se u prava

vlasnika na regres.

Članak 815.

Ako šteta zbog onečišćenja nastane iz nesreće u kojoj su

sudjelovala dva broda ili više njih, vlasnici svih brodova

solidarno odgovaraju za cjelokupnu štetu koja se razumno ne

može podijeliti, ako se ne mogu osloboditi odgovornosti

prema članku 814. ovoga Zakonika.

Članak 816.

(1) Vlasnik broda za štete iz članka 814. ovoga Zakonika

može ograničiti svoju odgovornost do svota navedenih u

stavku 2. ovoga članka osnivanjem fonda ograničene

odgovornosti za štete prouzročene izlijevanjem ili

izbacivanjem ulja.

(2) Vlasnik broda za štete iz članka 814. ovoga Zakonika

može ograničiti svoju odgovornost po svakoj nesreći na

ukupnu svotu kako slijedi:

– 4.500.000 obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za

brod koji ne prelazi 5000 jedinica tonaže,

– za brodove preko naznačene tonaže, za svaku dodatnu

jedinicu tonaže 632 obračunskih jedinica Posebnih prava

vučenja povrh iznosa navedenog u točki a), s time da ukupna

svota ni u kojem slučaju ne prijeđe iznos od 89.800.000

obračunskih jedinica.

(3) Vlasnik broda gubi pravo na ograničenje odgovornosti

prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ako se dokaže

da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji je

vlasnik broda učinio, bilo u namjeri da prouzroči štetu,

bilo bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati.

Članak 817.

Iz fonda ograničene odgovornosti iz članka 816. ovoga

Zakonika vlasnik broda može nadoknaditi troškove što ih je

dobrovoljno podnio radi razumnog izbjegavanja ili smanjenja

onečišćenja.

Članak 818.

Za utvrđivanje tonaže broda prema članku 816. ovoga

Zakonika primjenjuju se odredbe članka 391. ovoga Zakonika.

Članak 819.

(1) Fond ograničene odgovornosti iz članka 816. ovoga

Zakonika može osnovati i osiguravatelj ili druga osoba koja

je izdala financijsko jamstvo prema članku 820. ovoga

Zakonika.

(2) Osnivanje fonda prema stavku 1. ovoga članka ima isti

pravni učinak kao i osnivanje fonda od strane vlasnika

broda.

(3) Fond iz stavka 1. ovoga članka može biti osnovan i ako,

na osnovi odredbe članka 816. stavak 3. ovoga Zakonika

vlasnik broda nije ovlašten na ograničenje odgovornosti,

ali se time ne diraju prava oštećenika prema vlasniku

broda.

Članak 820.

(1) Brod koji kao teret prevozi više od 2.000 tona ulja

mora imati osiguranje ili drugo financijsko jamstvo, kao

što je bankovno jamstvo ili potvrda izdana od jednog od

međunarodnih fondova za naknadu štete, do visine granice

odgovornosti predviđene člankom 816. ovoga Zakonika za

pokriće odgovornosti za štetu od onečišćenja uljem.

(2) Osiguranje ili drugo financijsko jamstvo iz stavka 1.

ovoga članka mora biti bezuvjetno i neopozivo.

(3) Vlasnik broda iz stavka 1. ovoga članka upisanog u

upisnik brodova u Republici Hrvatskoj, dužan je zatražiti

od nadležne lučke kapetanije u kojoj se vodi upisnik broda,

izdavanje uvjerenja kojim se potvrđuje da je osiguranje ili

drugo financijsko jamstvo na snazi i izdano sukladno

odredbama ovoga Zakonika i primjenjivih međunarodnih

standarda.

(4) Uvjerenje iz stavka 3. ovoga članka izdaje se na

hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži sljedeće podatke:

a) ime broda i luku upisa

b) ime/naziv i sjedište vlasnika broda

c) vrstu osiguranja

d) ime i sjedište osiguravatelja ili druge osobe koja je

izdala financijsko jamstvo, te kada je to primjenjivo

mjesto gdje je osiguranje osnovano (zaključeno)

e) razdoblje valjanosti uvjerenja koje ne može biti dulje

od vremena valjanosti osiguranja ili drugog jamstva.

(5) Uvjerenje iz stavka 3. ovoga članka mora biti na brodu,

a preslika se čuva u upisniku broda.

(6) Valjanost osiguranja ili drugoga financijskog jamstva

ne može prestati prije proteka roka od tri mjeseca,

računajući od dana kad je Ministarstvu javljeno da će

osiguranje ili drugo financijsko jamstvo izgubiti valjanost

ako se, istodobno, jedno osiguranje ili financijsko jamstvo

ne zamijeni drugim.

Članak 821.

(1) Tužba za naknadu štete prouzročenu onečišćenjem

može se podnijeti neposredno protiv osiguravatelja ili

druge osobe koja je pružila financijsko jamstvo prema

članku 820. ovoga Zakonika.

(2) Osiguravatelj ili jamac može istaći protiv tužitelja

sve prigovore koje bi mogao istaći vlasnik broda, osim

prigovora stečaja ili likvidacije.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka

osiguravatelj ili jamac može istaći prigovor da je šteta

onečišćenjem prouzročena namjernom radnjom vlasnika broda.

(4) Osiguravatelj ili jamac ima pravo zahtijevati od

vlasnika broda da se pridruži postupku kao umješač.

Članak 822.

Za razdiobu fonda ograničene odgovornosti koji je

osnovan u Republici Hrvatskoj isključivo su nadležni

hrvatski sudovi.

Članak 823.

(1) Pravo na naknadu štete prema odredbama članka 814.

–822. ovoga Zakonika zastarijeva u roku od tri godine od

dana kad je šteta nastala.

(2) Pravo na naknadu štete prema odredbama članka 814.

–822. ovoga Zakonika utrnjuje ako se tužba ne podnese u

roku od šest godina od dana nastanka događaja koji je

prouzročio štetu.

(3) Kad je događaj nastao u više navrata, rok od šest

godina iz stavka 2. ovoga članka počinje teći od dana kad

je događaj započeo.

Članak 823.a

(1) Vlasnik broda bruto tonaže veće od 1000 upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj

dužan je održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili

slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim

uljem, u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim u članku 391. ovoga

Zakonika za tražbine zbog smrti ili tjelesne ozljede, te za ostale tražbine.

(2) Vlasnik broda iz stavka 1. ovoga članka dužan je zatražiti od lučke kapetanije u kojoj se vodi

upisnik brodova u koji je brod upisan, izdavanje svjedodžbe u kojom se potvrđuje da su

osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi u skladu s odredbama Međunarodne konvencije

o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. godine i ovoga

Zakonika.

(3) Svjedodžba iz stavka 2. ovoga članka izdaje se na hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži

sljedeće podatke:

a) ime broda, brojeve ili slova za raspoznavanje i luku upisa,

b) ime i glavno poslovno sjedište upisanog vlasnika,

c) IMO broj za identifikaciju broda,

d) vrsta i trajanje jamstva,

e) naziv i glavno poslovno sjedište osiguratelja ili druge osobe koja pruža financijsko jamstvo, a

kada je to prikladno, poslovno sjedište gdje je zaključeno osiguranje ili drugo financijsko

jamstvo,

f) rok važenja svjedodžbe, koji ne može biti duži nego što je rok važenja osiguranja ili drugog

jamstva.«

Članak 823.b

(1) Vlasnik broda u međunarodnoj plovidbi bruto tonaže veće od 300 upisanog u upisnik

brodova u Republici Hrvatskoj dužan je održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko

jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske institucije, radi pokrića troškova

lociranja, označavanja i uklanjanja podrtine.

(2) Iznos osiguranja ili drugoga financijskog jamstva iz stavka 1. ovoga članka obračunava se na

sljedeći način:

a) 1 milijun obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za brod s tonažom koja ne prekoračuje

2.000 tona,


iznosu navedenom u a):

– za svaku tonu od 2.001 do 30. 000 tona, 400 obračunskih jedinica,

– za svaku tonu od 30.001 do 70.000 tona, 300 obračunskih jedinica,

– za svaku tonu koja prekoračuje 70.000 tona, 200 obračunskih jedinica.

(3) Osiguranje ili drugo financijsko jamstvo iz stavka 1. ovoga članka mora biti u obliku opće

prihvaćenom u pomorskoj praksi.

(4) Nakon što utvrdi da je udovoljeno zahtjevima iz prethodnih stavaka ovoga članka, lučka

kapetanija u kojoj se vodi upisnik u koji je brod upisan, na zahtjev vlasnika broda izdaje

svjedodžbu kojom se potvrđuje da su osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi.

(5) Svjedodžba iz stavka 4. ovoga članka izdaje se na hrvatskom i engleskom jeziku i sadrži

najmanje sljedeće podatke:

a) ime broda, brojeve ili slova za prepoznavanje i luku upisa,

b) bruto tonažu broda,

c) ime i glavno poslovno sjedište vlasnika,

d) IMO identifikacijski broj broda,

e) vrstu i trajanje jamstva,

f) ime i glavno poslovno sjedište osiguratelja ili druge osobe koja daje jamstvo i, u

odgovarajućem slučaju, poslovno sjedište u kojem je osiguranje ili jamstvo zaključeno, i g) rok važenja svjedodžbe, koji ne može prijeći rok

važenja osiguranja ili drugog jamstva.

Glava V.

ODGOVORNOST PODUZETNIKA NUKLEARNOG BRODA

Članak 824.

Pojedini izrazi u smislu ove glave Zakonika imaju sljedeća

značenja:

1) poduzetnik nuklearnog broda jest osoba koju je država

ovlastila da iskorištava nuklearni brod ili država koja

sama iskorištava nuklearni brod,

2) nuklearna šteta jest šteta koja prouzroči gubitak života

ili svaku tjelesnu ozljedu čovjeka, odnosno gubitak ili

oštećenje stvari koji nastaju iz radioaktivnih svojstava s

otrovnim, eksplozivnim ili drugim pogibeljnim svojstvima

nuklearnog goriva ili radioaktivnih proizvoda i otpada,

3) nuklearna nesreća jest svaki događaj ili niz događaja

koji imaju isto porijeklo koje je prouzročilo nuklearnu

štetu.

Članak 825.

Za nuklearnu štetu isključivo odgovara poduzetnik

nuklearnog broda.

Članak 826.

Ako su nuklearnu štetu i nenuklearnu štetu zajedno

prouzročile nuklearne nesreće ili nuklearna nesreća i jedan

ili više drugih događaja, pri čemu nije moguće razumno

razlučiti nuklearnu od druge štete, smatra se da je sva

šteta nuklearna šteta prouzročena jedino nuklearnom

nesrećom.

Članak 827.

Odredbe ove glave Zakonika ne primjenjuju se na odgovornost

poduzetnika nuklearnog broda za nuklearnu štetu prouzročenu

tom nuklearnom brodu, njegovoj opremi, gorivu ili zalihama.

Članak 828.

Poduzetnik nuklearnog broda ne odgovara za nuklearnu štetu

koja je neposredno prouzročena ratom, neprijateljstvima,

građanskim ratom ili ustankom.

Članak 829.

Ako poduzetnik nuklearnog broda dokaže da je oštećenik

namjerno prouzročio nuklearnu štetu u cijelosti ili

djelomično, sud može potpuno ili djelomično osloboditi

poduzetnika nuklearnog broda njegove odgovornosti prema

takvu oštećeniku.

Članak 830.

Poduzetnik nuklearnog broda, koji je na temelju odredaba

ove glave Zakonika nadoknadio nuklearnu štetu, ima pravo

regresa:

1) prema osobi koja je namjerno izazvala nuklearnu nesreću,

2) prema osobi koja je podigla podrtinu nuklearnog broda

bez odobrenja poduzetnika nuklearnog broda ili države čiju

zastavu brod vije ili države u čijim se vodama podrtina

nalazi, a šteta je posljedica takva podizanja,

3) ako je regres izričito predviđen pisanim ugovorom s

osobom prema kojoj se ističe regresni zahtjev.

Članak 831.

(1) Poduzetnik nuklearnog broda odgovara za naknadu

nuklearne štete prouzročenu nuklearnom nesrećom najviše do

100 milijuna obračunskih jedinica Posebnih prava vučenja za

svaku pojedinu nuklearnu nesreću.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i kad je

do nuklearne nesreće došlo osobnom krivnjom poduzetnika

nuklearnog broda.

(3) Kad država čiju zastavu strani nuklearni brod vije

propisuje višu granicu odgovornosti poduzetnika nuklearnog

broda od granice iz stavka 1. ovoga članka, poduzetnik

nuklearnog broda odgovara do te više granice.

(4) Troškovi postupka u parnici za naknadu nuklearne štete

i kamate isplaćuju se u punoj svoti, i to pored svote koju

je poduzetnik nuklearnog broda dužan platiti prema odredbi

stavka 1. ili 3. ovoga članka.

Članak 832.

Poduzetnik nuklearnog broda mora održavati na snazi

osiguranje ili drugo financijsko jamstvo koje pokriva

njegovu odgovornost za nuklearnu štetu do visine svote iz

članka 831. ovoga Zakonika.

Odredba stavka 1. ne odnosi se na javne brodove i druge

brodove u potpunom vlasništvu države.

Članak 833.

(1) Kad su za nuklearnu štetu odgovorni dva ili više

poduzetnika nuklearnih brodova i kad se šteta koja se

svakom od poduzetnika može pripisati ne može razumno

razlučiti, tada poduzetnici nuklearnih brodova za takvu

štetu odgovaraju solidarno.

(2) U slučaju solidarne odgovornosti poduzetnika nuklearnih

brodova iz stavka 1. ovoga članka svaki poduzetnik

nuklearnog broda ima pravo tražiti doprinos od drugih

poduzetnika u razmjeru s krivnjom svakoga od njih. Kad su

okolnosti takve da se razmjer krivnje ne može odrediti,

ukupna odgovornost dijeli se na jednake dijelove.

Članak 834.

U slučaju nuklearne nesreće kad je nuklearna šteta nastala

od više nuklearnih brodova istog poduzetnika, takav

poduzetnik odgovara za svaki brod do granice iz članka 817.

ovoga Zakonika.

Članak 835.

Osoba koja pretrpi nuklearnu štetu ima pravo neposredno

zahtijevati naknadu štete od osiguravatelja poduzetnika

nuklearnog broda ili osobe koja je pružila financijsko

jamstvo za pokriće odgovornosti poduzetnika nuklearnog

broda.

Članak 836.

(1) Pravo na naknadu štete prema odredbama ove glave

Zakonika prestaje ako se tužba ne podnese u roku od deset

godina, računajući od dana nuklearne nesreće.

(2) Ako je nuklearna šteta prouzročena nuklearnim gorivom,

radioaktivnim proizvodima ili otpacima koji su bili

ukradeni, izgubljeni, bačeni s broda ili napušteni, rok iz

stavka 1. ovoga članka računa se od dana nuklearne nesreće

koja je prouzročila nuklearnu štetu, ali taj rok ne može ni

u kojem slučaju biti dulji od 20 godina od dana krađe,

gubitka, bacanja s broda ili napuštanja nuklearnog goriva,

radioaktivnih proizvoda ili otpada.

Članak 837.

(1) Pravo na naknadu štete prema odredbama ove glave

Zakonika zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je

osoba koja postavlja zahtjev za naknadu nuklearne štete

saznala ili morala saznati za tu štetu i za osobu koja je

za štetu odgovorna.

(2) Odredbom stavka 1. ovoga članka ne dira se u rok iz


Članak 838.

Svote osiguranja ili drugoga financijskog jamstva iz članka

831. ovoga Zakonika mogu se rabiti samo za naknadu

nuklearne štete.

Članak 839.

Na postupak u pogledu osnivanja fonda ograničene

odgovornosti poduzetnika nuklearnog broda u vezi sa člankom

831. ovoga Zakonika te na njegovu diobu među vjerovnicima

na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 401. do


Članak 840.

(1) Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na nuklearni

brod od trenutka njegova porinuća. U vrijeme između

porinuća i stjecanja državne pripadnosti broda smatra se da

nuklearni brod iskorištava vlasnik broda i da vije zastavu

države u kojoj je izgrađen.

(2) Vlasnik nuklearnog broda iz stavka 1. ovoga članka

smatra se prema ovoj glavi Zakonika poduzetnikom nuklearnog

broda, ali nema pravo na ograničenje odgovornosti iz članka


DIO DEVETI

OVRHA I OSIGURANJE NA BRODU I TERETU

Glava I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 841.

(1) Odredbama ovoga dijela Zakonika uređuje se ovrha i

osiguranje na brodu i teretu na brodu, koji se nalazi u

unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike

Hrvatske.

(2) Odredbe ovoga dijela Zakonika o određivanju ovrhe i

osiguranja primjenjuju se i na brod koji se ne nalazi na


Hrvatske, a upisan je u hrvatski upisnik brodova. U

slučajevima predviđenim ovim Zakonikom odredbe ovoga dijela

Zakonika primjenjuju se i na brod koji se ne nalazi na


Hrvatske i koji nije upisan u hrvatski upisnik brodova.

(3) Ovrha i osiguranje na plovnom objektu koji se u smislu

odredaba članka 5. ovoga Zakonika ne smatra brodom provodi

se prema Ovršnom zakonu.

(4) Ako odredbama ovoga Zakonika o osiguranju nije

drugačije određeno, na to će se osiguranje na odgovarajući

način primjenjivati odredbe ovoga Zakonika o ovrsi.

(5) Ako odredbama ovoga Zakonika o ovrsi i osiguranju na

brodu i teretu nije drugačije određeno, na tu će se ovrhu i

osiguranje na odgovarajući način primjenjivati odredbe

Ovršnog zakona i opća prava osiguranja, izuzev odredaba

koje se odnose na osiguranje prijenosom vlasništva ili

drugog prava. Na ovrhu na brodu radi naplate novčane

tražbine na odgovarajući će se način osobito primjenjivati

odredbe Ovršnog zakona o ovrsi na nekretnini radi naplate

novčanih tražbina, a na ovrhu radi predaje broda – odredbe

Ovršnog zakona o ovrsi radi predaje određene pokretnine.

(6) Ovrhu i osiguranje na brodu i teretu na brodu određuju

i provode trgovački sudovi nadležni za pomorske sporove.

Članak 842.

Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se i na ovrhu i

osiguranje na udjelima na brodu te na ovrhu i osiguranje na

brodu u gradnji.

Članak 843.

(1) Ne mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja:

1) ratni i s njima izjednačeni brodovi, javni brodovi,

2) strani brodovi u neškodljivom prolasku teritorijalnim

morem Republike Hrvatske,

3) strani brodovi koji se zadržavaju na unutarnjim morskim

vodama Republike Hrvatske zbog više sile ili zbog nevolje

na moru, dok viša sila ili nevolja na moru traju.

(2) Brodovi iz stavka 1. točke 2) i 3) ovoga članka mogu

biti predmet ovrhe ili osiguranja ako se postupak provodi

radi ovrhe ili osiguranja tražbina koje su nastale za

prolaska i zadržavanja broda na području Republike

Hrvatske.

Članak 844.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na brodu upisanom

u upisnik brodova, odnosno brodu u gradnji upisanom u

upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem

se području vodi upisnik brodova, odnosno upisnik brodova u

gradnji u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.

(2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrha treba

provesti odgovarajućim upisom u upisnik brodova ili brodova

u gradnji, ovrhu će provesti tijelo koje vodi upisnik

brodova ili brodova u gradnji.

(3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrhu ne treba

provesti odgovarajućim upisom u upisnik brodova,

ovrhovoditelj može radi provedbe ovrhe rješenje o ovrsi

podnijeti svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega

se u vrijeme kad ovrhu treba provesti nađe brod, s

prijedlogom da taj sud provede ovrhu.

Članak 845.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu

ovrhe na stranom brodu i na domaćem brodu, odnosno brodu u

gradnji koji nije upisan u upisnik brodova, odnosno u

upisnik brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem

se području nalazi brod, odnosno brod u gradnji u vrijeme

podnošenja prijedloga za ovrhu.

(2) Ako se u vrijeme provedbe ovrhe brod iz stavka 1. ovoga

članka ne nađe na području suda koji je ovrhu odredio,

ovrhovoditelj može radi provedbe ovrhe podnijeti rješenje o

ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na području kojega se

brod nađe s prijedlogom da taj sud provede ovrhu.

Članak 846.

Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu koja se ne

provodi upisom u upisnik brodova ne zna da li se brod

nalazi na teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama

Republike Hrvatske, ovrhovoditelj može predložiti da sud na

čijem se području vodi upisnik u koji je brod upisan, ili,

ako brod nije upisan u hrvatski upisnik brodova, bilo koji

stvarno nadležni sud u Republici Hrvatskoj, donese rješenje

o ovrsi. Ovrhovoditelj može u tom slučaju podnijeti

rješenje o ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na području

kojega se nađe brod radi provedbe ovrhe.

Članak 847.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje osnivanjem

ili predbilježbom sudske hipoteke na brodu, odnosno brodu u

gradnji upisanom u upisnik brodova, odnosno u upisnik

brodova u gradnji mjesno je nadležan sud na čijem se

području vodi upisnik brodova, odnosno zapisnik brodova u

gradnji u koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan.

(2) Za provedbu osiguranja osnivanjem ili predbilježbom

sudske hipoteke na brodu iz stavka 1. ovoga članka nadležno

je tijelo koje vodi upisnik brodova u koji je brod, odnosno

brod u gradnji upisan.

Članak 848.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane

tražbine zasnivanjem sudske hipoteke na brodu ili brodu u

gradnji na temelju sporazuma stranaka mjesno je nadležan

sud na čijem se području nalazi upisnik broda u koji je

brod upisan, odnosno upisnik broda u gradnji u koji je brod

u gradnji upisan.

(2) Određeno osiguranje provest će tijelo koje vodi upisnik

brodova, odnosno brodova u gradnji.

(3) Ako brod ili brod u gradnji nije upisan u upisnik

brodova ili brodova u gradnji, za odlučivanje o prijedlogu

za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem sudske hipoteke

na brodu ili brodu u gradnji na temelju sporazuma stranaka

i za provedbu osiguranja nadležan je sud na čijem se

području u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje

brod, odnosno brod u gradnji nalazi.

Članak 849.

(1) Ako se privremena mjera treba provesti upisom u

upisnik brodova ili brodova u gradnji, prije pokretanja

parničnog ili drugoga sudskog postupka za odlučivanje o

prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je

nadležan sud na čijem se području vodi upisnik brodova u

koji je brod, odnosno brod u gradnji upisan. Određenu

privremenu mjeru provest će tijelo koje vodi upisnik

brodova, odnosno upisnik brodova u gradnji.

(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka parnični ili

drugi sudski postupak pokrenut, za odlučivanje o prijedlogu

za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim

je postupak pokrenut. Određenu privremenu mjeru provest će

tijelo koje vodi upisnik brodova, odnosno brodova u

gradnji.

(3) Ako se privremena mjera ne treba provesti upisom u

upisnik brodova, prije pokretanja parničnog ili drugoga

sudskog postupka za odlučivanje o prijedlogu za određivanje

privremene mjere na brodu mjesno je nadležan sud na čijem

se području nalazi brod u vrijeme podnošenja prijedloga za

određivanje privremene mjere. Ako se brod, koji je upisan u

hrvatski upisnik brodova, ne nalazi u teritorijalnom moru

ili unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, mjesno je

nadležan za određivanje privremene mjere sud na području

kojega se vodi upisnik brodova u koji je brod upisan.

(4) Ako se privremena mjera ne treba provesti upisom u

upisnik brodova, nakon pokretanja parničnog ili drugoga

sudskog postupka privremenu mjeru može odrediti i sud pred

kojim se postupak vodi.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka za

provedbu određene privremene mjere mjesno je nadležan sud

na čijem se području nalazi brod u vrijeme provedbe te

mjere.

(6) Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za određivanje

privremene mjere, koju ne treba provesti u upisnik brodova,

ne zna da li se brod nalazi na teritorijalnom moru ili

unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, ovrhovoditelj

može predložiti da sud na čijem se području vodi upisnik u

koji je brod upisan, ili, ako brod nije upisan u hrvatski

upisnik brodova, bilo koji stvarno nadležni sud u Republici

Hrvatskoj, donese rješenje o određivanju privremene mjere.

Ovrhovoditelj može u tom slučaju podnijeti rješenje o

određivanju privremene mjere svakom stvarno nadležnom sudu

na čijem se području nađe brod, s prijedlogom da je taj sud

provede.

Članak 850.

Za ovrhu odnosno za osiguranje na teretu koji se nalazi

na brodu na kojemu se provodi ovrha ili osiguranje mjesno

je nadležan sud koji je predviđen kao sud provedbe ovrhe,

odnosno osiguranja na brodu koji nije upisan u upisnik

brodova.

Članak 851.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju

stranih sudskih odluka i za provedbu te ovrhe mjesna

nadležnost suda određuje se primjenom pravila o mjesnoj

nadležnosti suda za ovrhu na temelju odluka hrvatskih

sudova.

(2) Odredbe članka 847. ovoga Zakonika primjenjuju se i u

slučaju kad se osiguranje zasnivanjem sudske hipoteke na

brodu traži na temelju strane sudske odluke.

Glava II.

OVRHA RADI NAMIRENJA NOVČANE TRAŽBINE NA BRODU

1. Ograničenje ovrhe

Članak 852.

(1) Odredbe Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe ne

primjenjuju se ako se ovrha provodi radi ostvarenja

tražbine osigurane založnim ili sličnim pravom na brodu ili

brodu u gradnji.

(2) Odredbe Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe ne

primjenjuje se na ovrhu prodajom broda ni ako se ovrha

traži radi namirenja tražbina koje proizlaze iz:

1) štete prouzročene sudarom broda na kojem se provodi

ovrha ili štete prouzročene brodom na koji drugi način,

2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom na kojem

se provodi ovrha ili koje su nastale zbog iskorištavanja

tog broda,

3) spašavanja,

4) ugovora o iskorištavanju broda koji je predmet ovrhe,


6) tegljenja,

7) peljarenja,

8) opskrbe broda koji je predmet ovrhe radi njegova

održavanja ili iskorištavanja,

9) gradnje, preinake, popravka, opreme ili dokovanja broda

koji je predmet ovrhe,

10) prava posade broda po osnovi rada,

11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj, naručitelj

ili agent za račun broda, odnosno vlasnika broda ili

brodara, a u vezi s brodom.

2. Ovršne radnje

Članak 853.

Ovrha na brodu upisanom u upisnik brodova i na brodu u

gradnji upisanom u upisnik brodova u gradnji provodi se

zabilježbom ovrhe u upisniku, utvrđivanjem vrijednosti

broda odnosno broda u gradnji, prodajom broda, odnosno

broda u gradnji i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa

dobivenog prodajom.

3. Prijedlog za ovrhu

Članak 854.

Prijedlog za ovrhu na brodu radi naplate novčane

tražbine mora posebno sadržavati:

1) ime, zanimanje, prebivalište ili, podredno, boravište i

državljanstvo, odnosno naziv, sjedište i državnu pripadnost

ovrhovoditelja,

2) ime, zanimanje, prebivalište ili, podredno, boravište i

državljanstvo, odnosno naziv, sjedište i državnu pripadnost

ovršenika,

3) ime i oznaku broda, vrstu broda, luku upisa i državnu

pripadnost broda,

4) upisnik brodova u koji je hrvatski brod upisan,

5) mjesto gdje se brod nalazi, odnosno naznaku da to mjesto

nije poznato,

6) valutu i visinu tražbine za koju se traži prodaja,

7) naznaku isprava na temelju kojih se traži ovrha,

8) popis poznatih založnih ovrhovoditelja odnosno nositelja

drugih prava koja prodajom prestaju,

9) izjavu je li u odnosu prema brodu na kojemu se traži

ovrha određeno kakvo sredstvo osiguranja,

10) po mogućnosti količinu i vrstu tereta na brodu i broj

članova posade.

Članak 855.

(1) Uz prijedlog iz članka 854. ovoga Zakonika

ovrhovoditelj treba priložiti:

1) ispravu na temelju koje se traži ovrha (ovršna ili

vjerodostojna isprava), u izvorniku ili u ovjerovljenom

prijepisu,

2) ispravu kojom se dokazuje postojanje hipoteke na brodu i

tereta te prava prvokupa koji su upisani u upisnik brodova,

3) podatke o poznatim privilegijima.

(2) Ako se ovrha provodi na hrvatskom brodu, uz prijedlog

treba priložiti izvadak iz upisnika brodova kojim se

dokazuje vlasništvo ovršenika na brodu, ili, ako brod nije

upisan u upisnik brodova – isprava kojom se dokazuje da se

brod koji je predmet ovrhe nalazi u posjedu jednog ili više

ovršenika. Ako je brod upisan na drugu osobu, a ne na

ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako

ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis

ovršenikova prava.

(3) Ako je strani brod na kojemu se traži ovrha u vrijeme

podnošenja prijedloga za ovrhu već zaustavljen, uz

prijedlog za ovrhu treba priložiti i ovjeren prijepis i

prijevod isprave na hrvatskom jeziku, u skladu s propisima

Republike Hrvatske, kojom se po pravu zemlje državne

pripadnosti broda dokazuje vlasništvo i državna pripadnost

broda.

(4) Ako strani brod na kojemu se traži ovrha u vrijeme

podnošenja prijedloga za ovrhu još nije zaustavljen,

ovrhovoditelj mora učiniti vjerojatnim da je brod

vlasništvo ovršenika.

(5) Kad strani brod na kojem se provodi ovrha prodajom bude

zaustavljen, sud će pozvati ovrhovoditelja da u roku od tri

dana podnese isprave navedene u stavku 3. ovoga članka.

(6) Ako ovrhovoditelj ne postupi prema odredbi stavka 5.

ovoga članka, sud će rješenjem obustaviti ovrhu.

4. Rješenje o ovrsi

Članak 856.

(1) Rješenje o ovrsi prodajom broda sud dostavlja prema

odredbama Ovršnog zakona o osobnoj dostavi strankama i svim

osobama u čiju korist, prema podacima iz spisa, postoji

kakvo založno pravo, pravo na namirenje, pravo osobne

služnosti ili pravo prvokupa u pogledu broda koji je

predmet ovrhe.

(2) Pored dostave rješenja iz stavka 1. ovoga članka sud

posebno obavještava osobe u čiju je korist upisano pravo

prvokupa da se u postupku prodaje neće moći pozivati na

svoje pravo prvokupa.

(3) Ako je boravište ovršenika nepoznato ili ako se

ovršenik nalazi u inozemstvu, sud će ovršeniku po službenoj

dužnosti postaviti za privremenog zastupnika zapovjednika

broda, kojem će dostaviti rješenje o ovrsi broda. Ako je

zapovjednik napustio brod, sud će za privremenog zastupnika

ovršenika postaviti drugu odgovarajuću osobu za obavljanje

te dužnosti.

Članak 857.

(1) Kad donese rješenje o prodaji broda koji je upisan

u upisnik brodova, sud će po službenoj dužnosti odrediti da

se to rješenje zabilježi u upisnik brodova.

(2) Kad donese rješenje o prodaji broda koji nije upisan u

upisnik brodova, sud će po službenoj dužnosti odrediti da

se obavi pljenidbeni popis broda.

(3) Učinak zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka, odnosno

popisa iz stavka 2. ovoga članka sastoji se u tome da se

prodaja radi namirenja tražbine ovrhovoditelja može

provesti protiv svake osobe koja kasnije stekne pravo

vlasništva nad brodom koji je predmet prodaje (pravo na

namirenje) i da ovrhovoditelj u čiju je korist ta

zabilježba, odnosno popis učinjen ima prvenstvo u pogledu

namirenja svoje ovršne tražbine i sporednih tražbina prema

svakoj drugoj osobi koja kasnije stekne kakvu hipoteku na

brodu ili slično pravo na brodu ili koja ostvari pravo na

namirenje.

(4) Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene

prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez

obzira kad je ta raspoložba poduzeta.

(5) Promjena vlasnika broda nakon zabilježbe ovrhe ne

sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika

kao ovršenika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na

snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one

radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do

promjene vlasništva nije došlo.

(6) Za prvenstveni red prava na namirenje koje pripada

ovrhovoditelju odlučujući je trenutak kad je tijelu koje

vodi upisnik brodova podnesen zaključak suda kojime se

nalaže zabilježba rješenja o ovrsi u smislu stavka 1.

odnosno kada je obavljen popis broda u smislu stavka 2.

ovoga članka.

(7) Ako predmet ovrhe nije upisan u upisnik brodova, red

prvenstva određuje se prema trenutku kad zamolnica za

provođenje popisa stigne sudu nadležnom za provođenje

ovrhe, odnosno ako je taj sud nadležan za donošenje

rješenja o ovrsi – prema trenutku kad tom sudu stigne

prijedlog za prodaju broda.

Članak 858.

Ako je u kakvu prijašnjem postupku obavljen popis broda

koji je predmet prodaje, a taj brod nije upisan u upisnik

brodova, u zapisnik o prijašnjem popisu zabilježit će se

određena ovrha.

Članak 859.

(1) Nakon zabilježbe rješenja o ovrsi, odnosno

sastavljanja pljenidbenog popisa, pa dok se postupak

prodaje ne obustavi, ne može se provesti poseban postupak

prodaje u korist drugih ovršnih tražbina u pogledu istog

broda.

(2) Ovrhovoditelji, u čiju korist, u tijeku postupka

prodaje iz stavka 1. ovoga članka do pravomoćnosti rješenja

o dosudi broda, bude doneseno rješenje o ovrsi na istom

brodu, pristupaju pokrenutom postupku i dužni su ga

preuzeti u stanju u kojem se nalazio u trenutku njihova

pristupanja.

(3) O pristupanju novih ovrhovoditelja sud će obavijestiti

sve osobe iz članka 856. ovoga Zakonika.

5. Provedba ovrhe

Članak 860.

Kad donese, odnosno kad primi rješenje o ovrsi, ovršni

sud će bez odgode:

1) odrediti zaustavljanje broda (članak 951.) i u tu svrhu

pozvati teritorijalno nadležnu lučku kapetaniju da brodu

oduzme upisni list, odnosno brodsku svjedodžbu, popis

posade i isprave o sposobnosti broda za plovidbu, a stranom

brodu – isprave koje odgovaraju tim hrvatskim ispravama,

2) prema potrebi odrediti čuvanje broda,

3) obaviti popis broda i njegovih pripadaka čija se

vrijednost posebno utvrđuje prema odredbi članka 867. st.

3. ovoga Zakonika,

4) sastaviti popis posade i putnika koji ostaju na brodu i

popisati vrstu i količinu tereta koji se nalaze na brodu.

Članak 861.

(1) Sud može čuvanje broda povjeriti zapovjedniku

broda, kome će u tu svrhu odobriti da zadrži potreban broj

članova posade, a može narediti da se posada broda zajedno

sa zapovjednikom iskrca te da se postave drugi čuvari.

(2) Pri odlučivanju hoće li brod povjeriti na čuvanje

zapovjedniku broda ili drugoj osobi sud će, vodeći računa o

prijedlozima ovrhovoditelja, uzeti u obzir sigurnost broda,

troškove čuvanja te druge važne okolnosti.

Članak 862.

(1) Sud može, na prijedlog stranaka, zapovjednika broda

ili čuvara broda narediti da se brod premjesti u drugo

mjesto ako nađe da bi to bilo potrebno radi sigurnosti

broda ili da bi bilo korisno iz drugih važnih razloga,

osobito radi smanjenja troškova čuvanja i održavanja broda.

(2) Mjesto u koje se brod premjesti, u skladu s odredbom

stavka 1. ovoga članka, ne mora se nalaziti na području

suda koji provodi ovrhu.

Članak 863.

(1) Ako se osoba ovlaštena da raspolaže teretom koji se

nalazi na brodu na kojem se provodi ovrha ne prijavi sudu u

roku od tri dana od zaustavljanja broda, sud će po

službenoj dužnosti toj osobi postaviti privremenog

zastupnika.

(2) Dok se teret nalazi na brodu, brigu o čuvanju tereta

vodi zapovjednik broda, odnosno osoba koju sud postavi za

čuvara broda.

(3) Na prijedlog osobe ovlaštene da raspolaže teretom ili

njezina privremenog zastupnika, ovršenika ili zapovjednika

broda, a ako postoje opravdani razlozi, i na prijedlog

čuvara broda, sud će dopustiti da se teret iskrca i da se

smjesti na čuvanje u javno skladište ili na drugo prikladno

mjesto.

(4) Sud će osobi ovlaštenoj da raspolaže teretom, odnosno

njezinu privremenom zastupniku dopustiti slobodno

raspolaganje teretom ako se tome ne protivi brodar,

zapovjednik broda ili drugi zastupnik brodara.

(5) Ako se zapovjednik broda po nalogu suda ili dobrovoljno

iskrca, to ne utječe na njegova ovlaštenja da zastupa

brodara, odnosno poduzetnika prema teretu koji se na brodu

nalazio u trenutku zaustavljanja.

(6) Odredbama stavka 1. – 5. ovoga članka ne dira se u


prijevozu stvari.

Članak 864.

(1) Putnici i njihova prtljaga moraju se iskrcati s

broda na kojem se provodi ovrha.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud će, na

prijedlog ovršenika, dopustiti putnicima da s prtljagom

ostanu na brodu ako se tome ne protivi ovrhovoditelj ili

čuvar broda i ako ovršenik predujmi troškove uzdržavanja

putnika.

(3) Odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka ne dira se u

prava i dužnosti stranaka koji proizlaze iz ugovora o

prijevozu.

Članak 865.

(1) Troškove provedbe ovrhe, čuvanja i održavanja broda

prethodno snosi ovrhovoditelj.

(2) Sud može odrediti da ovrhovoditelj predujmi potrebnu

svotu za namirenje troškova provedbe ovrhe.

(3) Ako ovrhovoditelj u roku koji mu odredi sud ne položi

predujam, sud će rješenjem obustaviti ovršni postupak.

Članak 866.

(1) Ako za to postoje posebno opravdani razlozi, sud

može na prijedlog zainteresirane osobe nakon što sasluša

stranke i poznate vjerovnike koji na brodu imaju kakav

stvarnopravni teret, dopustiti da brod u tijeku ovrhe

poduzme jedno ili više putovanja.

(2) Sud neće dopustiti putovanje iz stavka 1. ovoga članka

ako nije sklopljen ugovor o osiguranju broda, uz uvjete

koje sud smatra prikladnim, i ako predlagatelj putovanja ne

dade odgovarajuće osiguranje raspoloživo i prenosivo u

korist vjerovnika za štetu koja bi za njih iz toga mogla

proisteći.

(3) Radi saslušanja stranaka i ostalih vjerovnika, prema

odredbi stavka 1. ovoga članka, sud će zakazati ročište ili

će ovlaštenim osobama pisano priopćiti prijedlog i uvjete

uz koje se traži dozvola za poduzimanje putovanja, uz poziv

da se o prijedlogu izjasne u roku od tri dana od dana

dostave poziva.

(4) Ako koja od pozvanih osoba ne dođe na ročište, odnosno

ako se u roku iz stavka 3. ovoga članka ne izjasni o

prijedlogu, smatrat će se da pristaje na to da se

predloženo putovanje poduzme.

(5) Osoba na čiji je prijedlog putovanje dopušteno dužna

je, na zahtjev suda, predujmiti troškove putovanja. Ako to

ne učini u roku koji sud odredi, putovanje se neće

poduzeti.

6. Utvrđivanje vrijednosti broda te popis i procjena

pripadaka

Članak 867.

(1) O načinu utvrđivanja vrijednosti broda sud će

odlučiti zaključkom odmah nakon što donese rješenje o

ovrsi. Ako je to potrebno, sud će prije donošenja zaključka

održati ročište sa strankama.

(2) Utvrđivanju vrijednosti broda pristupit će se nakon što

rješenje o ovrsi postane pravomoćno, ali i prije toga ako

ovrhovoditelj to predloži, predujmi za to potrebna sredstva

i izjavi da će snositi troškove utvrđivanja vrijednosti i

ako ovrha bude obustavljena.

(3) Posebno se popisuju i procjenjuju samo oni pripadci

koji se redovito ne nalaze na brodovima sličnoga tipa kojem

pripada brod koji je predmet ovrhe, a koji su veće

vrijednosti, odnosno dijelovi koji su privremeno odvojeni

od broda.

(4) Vrijednost broda utvrđuje se u visini njegove tržišne

cijene na dan procjene.

(5) Pri utvrđivanju vrijednosti broda treba navesti koju

vrijednost ima brod koji je predmet ovrhe ako ostanu na

snazi stvarnopravni tereti, a koju vrijednost ima bez tih

prava i tereta te posebno vrijednost stvarnopravnih tereta.

(6) Ako je vrijednost broda koji je predmet ovrhe bila

utvrđena u prijašnjem ovršnom ili stečajnom postupku, a od

tada nije nastupila važnija promjena, sud može kao

vrijednost broda uzeti vrijednost utvrđenu u tom prijašnjem

postupku. Prije donošenja te odluke sud će o tome saslušati

stranke.

(7) Sud će na prijedlog stranke koji mora biti podnesen

najkasnije osam dana prije ročišta za prodaju, na ročištu

za prodaju zaključkom ponovno utvrditi vrijednost broda ako

stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za

više od jedne trećine od dana prethodnog utvrđivanja

vrijednosti do dana podnošenja prijedloga.

(8) Ako su u sudskom ili izvansudskom sporazumu na temelju

kojega je stečeno založno pravo na brodu radi osiguranja

tražbine čije se namirenje traži stranke utvrdile

vrijednost broda, vrijednost broda neće se posebno

utvrđivati, već će se kao njegova vrijednost uzeti u

sporazumu utvrđena vrijednost.

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka sud može, na

prijedlog ovršenika podnesen u roku za žalbu protiv

rješenja o ovrsi, odrediti da se vrijednost broda iznova

utvrdi ako ovršenik učini vjerojatnim da je nakon sklapanja

sporazuma vrijednost broda porasla za više od jedne

trećine. Sredstva za pokriće troškova ponovnoga utvrđivanja

vrijednosti broda ovršenik mora predujmiti u roku od osam

dana od dana dostave odluke suda kojom se prihvaća njegov

prijedlog. Ako ovršenik u tom roku ne postupi u skladu s

odlukom suda, smatrat će se da je odustao od prijedloga.

(10) Odredba stavka 8. ovoga članka neće se primijeniti ako

ima založnih vjerovnika, ovlaštenika prava na namirenje ili

osobnih služnosti upisanih u upisnik brodova koje prestaju

prodajom broda, koji se u ovrsi na brodu namiruju prije

vjerovnika koji je zatražio ovrhu, osim ako se oni tako ne

sporazumiju.

Članak 868.

(1) O ročištu za utvrđivanje vrijednosti broda i popis

pripadaka sud obavještava stranke.

(2) Ročište iz stavka 1. ovoga članka održava se, u

pravilu, na mjestu gdje se brod nalazi.

(3) Radi utvrđivanja vrijednosti broda sud će imenovati

jednog ili više vještaka.

(4) U zaključku o prodaji sud će utvrditi vrijednost broda

po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje

vještaka i ostale podatke iznesene tijekom postupka.

(5) Ročište za utvrđivanje vrijednosti broda neće se

odrediti u slučaju iz stavka 8. članka 867. ovoga Zakonika.

Članak 869.

(1) Svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne

cijene broda, a koja po redu prvenstva dolazi ispred

ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako

utvrđena vrijednost broda ne pokriva ni djelomično iznos

ovrhovoditeljeve tražbine.

(2) Prijedlog za obustavu ovrhe može se podnijeti u roku od

osam dana od dana dostave zaključka o prodaji.

(3) Sud će, prema okolnostima slučaja, ocijeniti je li

prodaja svrhovita s obzirom na vjerojatnu visinu iznosa

djelomičnoga namirenja ovrhovoditelja.

(4) U slučaju obustave ovrhe iz stavka 1. ovoga članka

troškove postupka snosi ovrhovoditelj koji je pokrenuo

ovrhu.

7. Način i uvjeti prodaje

Članak 870.

(1) Brod se u pravilu prodaje usmenom javnom dražbom.

(2) Stranke, založni vjerovnici i nositelji osobnih

služnosti koje prestaju prodajom broda mogu se sporazumjeti

najkasnije do prodaje broda na javnoj dražbi da se prodaja

broda obavi u određenom roku neposrednom pogodbom preko

osobe ovlaštene za promet brodovima, sudskog ovršitelja,

javnog bilježnika ili na drugi način.

(3) Ugovor o prodaji neposrednom pogodbom sklapa se u

pisanom obliku. Ugovor u ime i za račun ovršenika sklapa

osoba kojoj je povjerena prodaja na temelju zaključka kojim

je sud ovlašćuje na sklapanje ugovora. Potpisi osoba koje

sklapaju ugovor moraju biti javnobilježnički ovjereni.

(4) Ugovor iz stavka 3. ovoga članka ima učinak od dana

pravomoćnosti rješenja o dosudi.

Članak 871.

(1) Nakon provedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti

broda sud donosi zaključak o prodaji broda kojim se

utvrđuje vrijednost broda i određuju način i uvjeti prodaje

te vrijeme i mjesto ako se prodaja obavlja dražbom.

(2) U zaključku o prodaji posebno će se istaknuti mogućnost

da se vrijednost konačno utvrdi na ročištu za prodaju.

(3) Od dana objavljivanja zaključka o prodaji na sudskoj

oglasnoj ploči do dana prodaje mora proteći najmanje

petnaest dana.

Članak 872.

Uvjeti prodaje moraju sadržavati:

1) podatke o imenu, prebivalištu ili, podredno, boravištu

te državljanstvu ovrhovoditelja, odnosno podatke o njegovu

nazivu, sjedištu i državnoj pripadnosti,

2) podatke o imenu, prebivalištu ili, podredno, boravištu

ovršenika, odnosno o njegovu nazivu, sjedištu i državnoj

pripadnosti,

3) podatke o imenu ili oznaci, vrsti, luci upisa i državnoj

pripadnosti broda, bruto i neto tonaži broda, odnosno

istisnini, nosivosti, granicama plovidbe; zatim podatke

važne za utvrđivanje stanja i uporabljivosti broda, kao što

su namjena, godina gradnje, materijal od kojega je brod

izgrađen, vrstu i snagu pogonskih strojnih uređaja i

uređaja za posebnu namjenu, a za brodove u gradnji i

podatke o stupnju izgrađenosti te popis i vrijednost

neugrađenog materijala koji će biti obuhvaćen prodajom,

4) naznaku stvarnopravnih tereta što ih je kupac dužan

preuzeti bez uračunavanja u kupovninu,

5) utvrđenu vrijednost broda,

6) naznaku najniže prihvatljive ponude,

7) odredbe o načinu davanja i o visini osiguranja koje

trebaju dati ponuđači,

8) odredbe o roku u kojemu je kupac dužan platiti kupovninu

i o načinu njezine isplate,

9) način prodaje,

10) naznaku vremena kad rizici i koristi prelaze na kupca,

11) odredbe o vremenu i uvjetima uz koje će se brod predati

kupcu, posebno ako teret do pravomoćnosti rješenja o dosudi

ne bude iskrcan s broda, i upisati njegovo pravo vlasništva

u upisnik brodova,

12) prema potrebi odredbe o prodaji suvlasničkog dijela

broda,

13) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao

steći brod.

Članak 873.

(1) Na usmenoj javnoj dražbi mogu sudjelovati samo

osobe koje polože jamčevinu.

(2) Ako sud, na prijedlog stranaka, ne odredi drugačije,

jamčevina koju ponuditelji moraju položiti čini deseti dio

utvrđene vrijednosti broda koji je predmet ovrhe.

(3) Jamčevina se polaže u gotovom novcu, vrijednosnim

papirima ili drugim imovinskim vrijednostima koji su

raspoloživi i slobodno prenosivi.

(4) Od polaganja jamčevine oslobođeni su vjerovnik na čiji

je prijedlog određena ovrha i založni vjerovnici,

ovlaštenici osobnih služnosti koje prestaju prodajom ako

njihove tražbine dostižu svotu jamčevine i ako bi se, s

obzirom na njihov red prvenstva i utvrđenu vrijednost

broda, ta svota mogla namiriti iz cijene ostvarene

prodajom.

(5) Od polaganja jamčevine kao ponuditelji oslobođeni su

Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave i njihova tijela.

Članak 874.

(1) Jamčevina koju je dao ponuditelj čija je ponuda

prihvaćena ostaje kod suda dok ponuditelj ne udovolji svim

obvezama prema uvjetima prodaje ili dok rješenje suda o

uskraćivanju dosude broda ne postane pravomoćno.

(2) Ostalim ponuditeljima vratit će se položena jamčevina

poslije zaključenja ročišta za prodaju.

(3) Jamčevina najboljeg ponuditelja služi kao zalog za sve

obveze koje nastanu protiv njega iz postupka prodaje.

Članak 875.

Ako sud, na prijedlog stranaka i uz pristanak

ovlaštenika ne odredi drugačije, kupac preuzima dosuđeni

brod slobodan od svih stvarnopravnih tereta.

Članak 876.

(1) Na prvom ročištu za dražbu brod se ne može prodati

ispod jedne polovice utvrđene vrijednosti.

(2) Ako se brod ne proda na prvom ročištu, sud će odrediti

drugo ročište na kojemu se brod može prodati i ispod

polovice utvrđene vrijednosti, ali ne ispod jedne trećine

te vrijednosti.

(3) Od prvog do drugog ročišta za dražbu mora proteći

najmanje petnaest dana.

(4) Stranke i osobe koje se namiruju u postupku mogu se

sporazumjeti, izjavom danom na zapisnik kod suda pred kojim

se postupak vodi ili kod drugoga suda ili pred javnim

bilježnikom, da se brod može prodati dražbom i za nižu

cijenu od one iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(5) Ako su se stranke prije pokretanja ovršnoga postupka u

sporazumu sklopljenom pred sudom ili u obliku

javnobilježničke isprave suglasile da se brod radi naplate

tražbine ovrhovoditelja utvrđene tim sporazumom može

prodati i za cijenu nižu od one iz stavka 1. i 2. ovoga

članka, brod se već na prvom ročištu za prodaju može

prodati po toj cijeni ako u postupku ne sudjeluju druge

osobe koje se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisali u

upisnik brodova prije nego što je u taj upisnik upisano

pravo ovrhovoditelja kojim je osigurana naplata njegove

tražbine. Najniža cijena po kojoj se brod može prodati u

tom slučaju ne može biti ispod jedne trećine utvrđene

vrijednosti.

(6) Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući

se način primjenjuju i u slučaju u kojemu se brod prodaje

neposrednom pogodbom.

Članak 877.

(1) Kupac je dužan položiti u sud ili kod javnoga

bilježnika kupovninu u roku određenom u zaključku o

prodaji.

(2) Od polaganja kupovnine ili njezina dijela u gotovom

novcu kupac se oslobađa ako vjerovnici čije su tražbine

osigurane zalogom na brodu pristanu da kupac preuzme te

dugove.

(3) Ako je kupac udovoljio svim obvezama iz uvjeta prodaje,

gotovi novac položen sudu ili javnom bilježniku kao jamstvo

može se rabiti kao dio kupovnine.

Članak 878.

(1) Nakon što kupac položi kupovninu te udovolji

posebnim uvjetima prodaje broda, ako su bili određeni, i

nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno, sud će

zaključkom odrediti da se brod zajedno sa dosuđenim

pripadcima preda kupcu, da se u upisniku brodova upiše

pravo vlasništva na brodu u korist kupca i da se u upisniku

brodova brišu sva druga prava i tereti.

(2) Rizik za prodani brod koji je predmet ovrhe na kupca

onog dana kada mu brod po pravomoćnosti rješenja o dosudi

bude predan.

8. Ročište za prodaju

Članak 879.

(1) Ročište za dražbu određuje se oglasom tako da od

dana prve objave oglasa do dana ročišta za prodaju protekne

najmanje 15, a najviše 30 dana.

(2) Ročište za prodaju ne smije se održati prije nego što

rješenje o ovrsi postane pravomoćno.

Članak 880.

Oglas o prodaji sadrži osobito:

1) naznaku broda i pripadaka koji će se izložiti prodaji i

vrijednost broda koji je predmet ovrhe,

2) naziv, odnosno ime, sjedište, odnosno boravište, državna

pripadnost i državljanstvo stranaka,

3) vrijeme i mjesto održavanja ročišta za prodaju,

4) naznaku najniže prihvatljive ponude i svote jamčevine,

5) priopćenje da se uvjeti prodaje i isprave koje se odnose

na brod, koji je predmet ovrhe, mogu razgledati kod ovršnog

suda,

6) poziv založnim vjerovnicima čija prava nisu upisana u

upisnik brodova da najkasnije na ročištu za prodaju prijave

svoje tražbine, s upozorenjem da će se njihova prava u

postupku uzeti u obzir samo ako proizlaze iz ovršnih spisa,

7) poziv da svaka osoba koja na brodu, koji je predmet

ovrhe, ima kakvo pravo, zbog kojega prodaja ne bi bila

dopuštena, prijavi svoje pravo sudu najkasnije na ročištu

za prodaju prije početka usmene javne dražbe, s upozorenjem

da se to pravo u pogledu broda na kojem se provodi ovrha na

štetu savjesnog kupca neće više moći ostvariti,

8) priopćenje da će se osobi koja na brodu koji je predmet

ovrhe ima takvo pravo ili teret dostavljati obavijesti o

daljnjem tijeku postupka samo ako boravi u Republici

Hrvatskoj ili ako u Republici Hrvatskoj ima svog

opunomoćenika, odnosno opunomoćenika za primanje pismena.

Članak 881.

(1) Sud će oglas o prodaji dostaviti strankama i svim

osobama koje, prema spisima koji se nalaze kod suda, imaju

na brodu kakav stvarnopravni teret ili pravo prvokupa.

(2) Sud će ujedno pozvati vjerovnike koji na brodu imaju

zalogom osigurane tražbine da se najkasnije pet dana prije

ročišta za prodaju izjasne traže li da se njihove tražbine

isplate u gotovom novcu ili pristaju da kupac preuzme dug,

tako da se od duga oslobodi dotadašnji ovršenik, a ako se u

određenom roku ne izjasne, smatra se da traže da im se

tražbine isplate u gotovom novcu.

(3) Ako je na brodu uknjižena kakva kreditna ili kaucijska

hipoteka, vjerovnici će se pozvati da najkasnije prije

početka prodaje prijave iznose svojih tražbina iz pravnih

odnosa osiguranih tim založnim pravima.

(4) Oglas o prodaji dostavlja se prema odredbama o osobnoj

dostavi u ovršnom postupku.

(5) Osobi kojoj se oglas o prodaji vjerojatno neće moći

dostaviti na vrijeme ili je pokušaj dostave ostao bez

uspjeha, sud će postaviti privremenog zastupnika kome će

dostaviti oglas o prodaji.

Članak 882.

(1) Sud će oglas o prodaji objaviti u »Narodnim

novinama«, na oglasnoj ploči suda i na oglasnoj ploči

teritorijalno nadležne lučke kapetanije.

(2) Stranke mogu zahtijevati da se oglas o prodaji objavi

na njihov trošak na drugi način koji oni predlože.

Članak 883.

Ako se prodaja provodi na domaćem brodu, sud će

odrediti da se ročište za prodaju zabilježi u upisnik

brodova u koji je brod upisan.

Članak 884.

(1) Ovršenik je dužan u vrijeme između objave i

održavanja ročišta za prodaju omogućiti osobama koje su

zainteresirane da sudjeluju u prodaji da razgledaju brod

koji je predmet ovrhe te isprave koje se na njega odnose.

(2) Sud će zaključkom odrediti kad se brod može razgledati,

uzimajući u obzir potrebe nesmetanog poslovanja broda.

Članak 885.

(1) Ročište za prodaju jest javno i drži se, u pravilu,

u zgradi suda.

(2) Sud može odrediti da se ročište za prodaju održi na

mjestu gdje se nalazi brod koji je predmet ovrhe.

(3) Sud će na ročištu za prodaju staviti sudionicima na

uvid uvjete prodaje i ostale isprave koje se odnose na

postupak prodaje.

(4) Ročište za prodaju održat će se i kad na njemu

sudjeluje samo jedan ponuditelj.

(5) Ročište za prodaju održava se pred sucem pojedincem i o

njemu se vodi zapisnik.

Članak 886.

(1) Kad utvrdi da nema smetnji za održavanje ročišta za

prodaju, sud će iznijeti uvjete prodaje, podatke o

tražbinama vjerovnika koji imaju pravo namirenja iz

postignute kupovnine, izjave vjerovnika koji imaju na brodu

zalogom osiguranu tražbinu o načinu namirenja ili o

preuzimanju njihovih tražbina, o tražbinama osiguranim

kreditnim ili kaucijskim hipotekama i o drugim okolnostima

koje su značajne za provođenje ročišta za prodaju.

(2) Zastupnici ponuditelja moraju dokazati svoje ovlaštenje

za zastupanje na tom ročištu javnom ispravom ili javno

ovjerenom punomoći.

Članak 887.

(1) Sud može odrediti da se prodaja i plaćanje

kupovnine postignute prodajom stranog broda obavlja u

stranim sredstvima plaćanja, u skladu s posebnim zakonom.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka može se primijeniti i

kad se prodaja provodi radi namirenja tražbina stranih

vjerovnika na hrvatskom brodu i kad na javnoj dražbi kao

ponuditelji sudjeluju strane fizičke ili pravne osobe.

(3) Ako je tražbina koja je osigurana hipotekom na brodu

upisana u stranim sredstvima plaćanja, sud mora prodajnu

cijenu odrediti u tim sredstvima plaćanja.

Članak 888.

Ponuditelj je vezan za svoju ponudu sve dok se ne stavi

veća ponuda (članak 889.).

Članak 889.

(1) Sud će pozvati prisutne stranke da stavljaju ponude

tek nakon što protekne pola sata od vremena koje je

određeno za početak ročišta za prodaju.

(2) Usmena javna dražba nastavit će se sve dok se stavljaju

veće ponude.

(3) Ako to traži koji ponuditelj, sud može, radi stavljanja

veće ponude, dopustiti kratak rok za razmišljanje.

(4) Usmena javna dražba zaključit će se ako ni poslije

drugog poziva u roku od pet minuta nije stavljena veća

ponuda. Na to će sud osobito upozoriti prisutne.

(5) Prije zaključenja prodaje sud će još jednom objaviti

posljednju ponudu, a zatim će proglasiti da je prodaja

zaključena.

Članak 890.

(1) Kad sud zaključi prodaju, pozvat će prisutne da

odmah na ročištu za prodaju istaknu prigovore protiv

dosude.

(2) Prigovor protiv dosude najboljem ponuditelju može se

temeljiti samo na ovim razlozima:

1) da od dana objave do dana održavanja ročišta za prodaju

nije prošlo 15 dana (članak 879.),

2) da oglas o ročištu za prodaju nije bio pravilno

sastavljen ili objavljen,

3) da o ročištu za prodaju nisu bile obaviještene sve osobe

koje je sud bio dužan obavijestiti,

4) da je postupak prodaje nastavljen, iako je bilo doneseno

rješenje o obustavi postupka,

5) da su pri usmenoj javnoj dražbi povrijeđene odredbe

ovoga Zakonika o dražbi,

6) da uvjeti uz koje je stavljena najbolja ponuda nisu u

skladu s utvrđenim uvjetima prodaje,

7) da najbolji ponuditelj, odnosno njegov zastupnik nisu

sposobni za sudjelovanje u prodaji broda,

8) da najviša ponuda nije dovoljna da se njome potpuno

namiri zalogom osigurana tražbina sa sporednim tražbinama

vjerovnika koji podnosi prigovor, a njegovoj tražbini

pripada prvenstvo pred tražbinom vjerovnika koji je

predložio ovrhu.

Članak 891.

(1) O nedostacima navedenim u članku 890. stavku 2.

točki 4), 6) i 7) ovoga Zakonika sud vodi računa po

službenoj dužnosti. O ostalim nedostacima sud će odlučivati

samo ako budu pravovremeno istaknuti u podnesenim

prigovorima.

(2) Činjenice na kojima se temelje prigovori sud će

istražiti i utvrditi po službenoj dužnosti.

Članak 892.

(1) O podnesenim prigovorima sud će odlučiti, u

pravilu, na ročištu za prodaju.

(2) Kad u povodu uvažavanja podnesenih prigovora uskrati

dosudu, sud će, nakon što sasluša prisutne koje je bio

dužan obavijestiti o ročištu za prodaju, odlučiti o tome

hoće li prodaju odmah nastaviti ili će odrediti novo

ročište za prodaju.

(3) Ako odluči da se prodaja odmah nastavi, ponuditelji

koji su sudjelovali u prodaji vezani su svojim prijašnjim

ponudama ako one zbog većih ponuda nisu izgubile valjanost.

(4) Ako se o prigovorima ne odluči na samom ročištu, sud će

o njima odlučiti rješenjem o dosudi.

Članak 893.

(1) Ako prigovori ne budu podneseni i ako se ne

ustanovi da ima nedostataka iz članka 890. stavka 2. točke

4), 6) i 7) ovoga Zakonika, sud će već na ročištu za

prodaju donijeti rješenje o dosudi broda koji je predmet

ovrhe najboljem ponuditelju za čiju ponudu nađe da je

prihvatljiva. To će rješenje sud objaviti na ročištu.

(2) Rješenje o dosudi objavit će se u roku od osam dana na

oglasnoj ploči suda.

(3) Smatrat će se da je to rješenje dostavljeno svim

osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji te svim

sudionicima u dražbi istekom trećeg dana od dana njegova

isticanja na oglasnoj ploči. Te osobe imaju pravo da im se

u sudskoj pisarnici neposredno preda otpravak rješenja.

(4) Rješenje o dosudi iz stavka 3. ovoga članka objavljuje

se na sudskoj ploči i dostavlja se svim osobama kojima se

dostavlja zaključak o prodaji broda kupcu. Prigovori protiv

dosude iz članka 890. ovoga Zakonika mogu se istaknuti u

žalbi protiv rješenja o dosudi.

(5) Rješenje o dosudi zabilježit će se i u upisniku

brodova.

(6) Posljedica te zabilježbe jest da kasniji upisi u

upisniku brodova stvaraju prava protiv dosadašnjeg vlasnika

broda samo ako rješenje o dosudi bude ukinuto.

(7) U rješenju o dosudi sud će odrediti da će se brod

predati kupcu pošto položi kupovninu i nakon što to

rješenje postane pravomoćno.

(8) Nakon što kupac položi kupovninu i rješenje o dosudi

postane pravomoćno, sud će zaključkom odrediti da se brod

preda kupcu i da se u upisniku brodova upiše u njegovu

korist pravo vlasništva. Tim zaključkom sud će odrediti i

brisanje onih prava za koja je rješenjem o dosudi određeno

da će se brisati iz upisnika brodova.

Članak 894.

(1) Brod koji je predmet ovrhe ne smije se dosuditi ako

na ročištu za prodaju nije stavljena ponuda koja dostiže

najnižu dopuštenu cijenu (članak 876).

(2) Sud će rješenjem uskratiti dosudu ako nađe da su

podneseni prigovori opravdani, ako utvrdi da postoji kakav

nedostatak na koji pazi po službenoj dužnosti ili ako

ustanovi da je prodaja održana prije pravomoćnosti rješenja

o ovrsi i zaključka o prodaji.

(3) Rješenje o uskraćivanju dosude zabilježit će se u

upisnik brodova.

(4) Ako viši sud, rješavajući o žalbi protiv rješenja iz

stavka 1. i 2. ovoga članka, donese rješenje o dosudi,

zabilježba dosude djelovat će otkad je bilo zabilježeno da

je dosuda uskraćena (stavak 1. i 2).

Članak 895.

(1) Rješenje o dosudi može se pobijati žalbom iz

razloga navedenih u članku 890. stavku 2. i članku 894.

stavku 1. ovoga Zakonika te zbog toga što rješenje o dosudi

nije u skladu sa sadržajem sudskih spisa na kojima se

temelji.

(2) Osoba kojoj je sud dosudio brod koji je predmet ovrhe

može pobijati rješenje iz razloga što je sud bio dužan

uskratiti dosudu, odnosno donijeti rješenje o dosudi uz

druge uvjete, a ne uz one koji su navedeni u rješenju o

dosudi.

(3) Rješenje kojim se dosuda uskraćuje može se pobijati

zato što nije u skladu sa sadržajem sudskih spisa na kojima

se temelji, odnosno što nije postojao zakonski razlog za

uskraćivanje dosude.

(4) Osoba koja je na ročištu za prodaju prigovorila dosudi

nema pravo žalbe protiv rješenja o uskraćivanju dosude.

9. Novo ročište za prodaju

Članak 896.

(1) Ako je dosuda pravomoćno uskraćena zato što nije

stavljena najniža prihvatljiva ponuda, sud će odrediti novo

ročište za prodaju, ako to predloži ovrhovoditelj koji je

predložio ovrhu u roku od osam dana od dana bezuspješno

održanog ročišta.

(2) Prije nego što odredi novo ročište za prodaju, sud može

odrediti novo utvrđivanje vrijednosti broda koji je predmet

ovrhe i zakazati ročište radi raspravljanja o izmjeni

uvjeta prodaje.

(3) Od prvog do drugog ročišta za prodaju mora proći

najmanje 30 dana.

(4) Ako ovrhovoditelj koji je predložio ovrhu ne predloži

novo ročište za prodaju u roku iz stavka 1. ovoga članka

sud će rješenjem obustaviti ovršni postupak.

Članak 897.

(1) Ako sud uskrati dosudu iz drugog razloga, a ne iz

razloga navedenog u članku 896. ovoga Zakonika, i ako nema

nedostataka koji čine nedopustivim nastavak postupka, sud

će po službenoj dužnosti odrediti novo ročište za prodaju.

(2) Na novom ročištu za prodaju prodaja će se obavljati na

temelju prije utvrđenih uvjeta.

10. Pravomoćnost rješenja o dosudi

Članak 898.

Kad rješenje o uskraćivanju dosude postane pravomoćno,

sud će najboljem ponuditelju vratiti položenu jamčevinu.

Članak 899.

(1) Kad rješenje o dosudi broda postane pravomoćno, sud

će, na prijedlog kupca ili ovlaštenika tereta ili njegova

privremenog zastupnika, odrediti da se iz broda iskrca

teret, odnosno na prijedlog kupca – osobe i njihove stvari.

(2) Troškove iskrcavanja tereta prema odredbi stavka 1.

ovoga članka predujmljuje, na zahtjev suda, osoba koja

traži iskrcavanje, ako iz uvjeta prodaje ne proizlazi što

drugo.

(3) Ako se osoba koja je bila brodar prije nego što je brod

prodan ili njegov zastupnik protivi da se teret preda u

slobodno raspolaganje njegovu ovlašteniku, sud će odrediti

da se teret, na trošak brodara, preda na čuvanje u javno

skladište ili na drugo prikladno mjesto.

(4) Odredbama stavka 1. – 3 ovoga članka ne dira se u prava

i dužnosti stranaka koji proizlazi iz ugovora o prijevozu

stvari.

(5) Protiv rješenja kojim se određuje iskrcavanje tereta,

osoba i njihovih stvari te smještaj tereta u javno

skladište ili na drugo prikladno mjesto žalba nije

dopuštena.

Članak 900.

Vlasnici pripadaka broda koji nisu bili obuhvaćeni

prodajom ovlašteni su poslije pravomoćnosti rješenja o

dosudi broda na svoj trošak i rizik iznijeti te pripatke.

Članak 901.

Ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije

pravomoćnosti rješenja o dosudi broda ne utječe na pravo

vlasništva kupca.

11. Ponovna prodaja

Članak 902.

(1) Ako kupac u određenom roku ne položi kupovninu, sud

će rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu

prodaju.

(2) Iz položenog osiguranja namirit će se troškovi nove

prodaje i naknaditi razlika između kupovnine postignute na

prijašnjoj i novoj prodaji.

(3) Prijedlog za ponovnu prodaju mogu staviti stranke,

vjerovnici čije su tražbine osigurane hipotekom na brodu

koji je predmet ovrhe i vjerovnici za čije privilegije na

brodu ne postoji ovršna isprava.

(4) Predlagatelj je dužan predložiti ponovnu prodaju

najkasnije u roku od deset dana od dana proteka roka iz

članka 877. stavka 1. ovoga Zakonika. Ako u tom roku nitko

ne predloži ponovnu prodaju, sud će rješenjem obustaviti

ovrhu i osloboditi brod koji je predmet ovrhe.

(5) Ponovna se prodaja obavlja prema odredbama koje važe za

prvu prodaju i prema uvjetima prodaje koji su bili

utvrđeni.

(6) Ponovna prodaja neće se održati ako kupac koji je

zakasnio s plaćanjem kupovnine najkasnije petnaest dana

prije nego što bude održano novo ročište za prodaju dokaže

da je položio zaostalu kupovninu s kamatama i predujam

svote potrebne za naknadu do tada nastale štete.

(7) Predujam svote iz stavka 6. ovoga članka koji je kupac

dužan uplatiti prije ročišta za ponovnu prodaju određuje

sud, na prijedlog kupca, zaključkom po slobodnoj ocjeni, a

njezin konačni iznos rješenjem na temelju obrazloženih

zahtjeva osoba ovlaštenih da traže naknadu pretrpljene

štete (članak 903. stavak 3.) i održane rasprave. Te su

zahtjeve ovlaštene osobe dužne postaviti u roku od osam

dana od dana kojega su primili poziv suda da ih postave.

(8) Rješenjem iz stavka 7. ovoga članka sud će naložiti

kupcu da u roku od osam dana osobama koje su to zatražile

isplati iznos štete koju im je nanio nepravodobnim

plaćanjem kupovnine. Protiv konačnog rješenja o naknadi

štete dopuštena je žalba.

(9) Na temelju nepravomoćnog rješenja iz stavka 7. ovoga

članka kupac je dužan u roku od tri dana položiti u sud ili

kod javnog bilježnika iznos iz toga rješenja ili samo

razliku između toga iznosa i položenog predujma (stavak

7.).

(10) Nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 7. ovoga članka

sud će zaključkom odrediti da se obave isplate iz položenih

iznosa (stavci 7. i 9.). Razliku između položenih iznosa i

onih dosuđenih pravomoćnim rješenjem moguće je ostvarivati

ovrhom protiv kupca koju će sud koji provodi ovrhu na brodu

odrediti na temelju toga rješenja na zahtjev ovlaštenih

osoba.

Članak 903.

(1) Ako se na ponovnoj prodaji postigne cijena koja je

niža od cijene postignute na prethodnoj prodaji, kupac koji

je zakasnio s plaćanjem kupovnine odgovara jamstvom,

položenim dijelom kupovnine i ostalom svojom imovinom za

nastalu razliku, troškove ponovne prodaje i za svaku štetu

uzrokovanu njegovim zakašnjenjem.

(2) Ovršni će sud, po službenoj dužnosti, utvrditi iznos

razlike u postignutoj cijeni te visinu troškova iz stavka

1. ovoga članka.

(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 2. ovoga

članka sud će provesti ovrhe na položenoj jamčevini, dijelu

isplaćene kupovnine, a prema potrebi, i na ostalim

sredstvima, odnosno imovini kupca. Ovrha će se provesti na

zahtjev jedne od osoba koje su u pogledu namirenja svojih

tražbina upućene na kupovninu.

(4) Ovrha se provodi u korist diobne mase. Toj masi pripada

i razlika između cijene postignute na ponovnoj i prijašnjoj

prodaji.

(5) Kupac koji je zakasnio s plaćanjem nema pravo na svotu

za koju kupovnina postignuta na ponovnoj prodaji prelazi

kupovninu postignutu na prijašnjoj prodaji.

12. Obustava postupka

Članak 904.

(1) Pored razloga za obustavu ovrhe prema Ovršnom

zakonu i ostalih razloga predviđenih ovim Zakonikom

postupak prodaje obustavit će se i:

1) ako treća osoba najkasnije osam dana prije dana ročišta

za prodaju, dajući primjereno osiguranje, izjavi da je

voljna preuzeti brod koji je predmet ovrhe za cijenu koja

utvrđenu vrijednost broda prelazi najmanje za jednu

četvrtinu i ako izjavi da će snositi sve troškove koje bi

inače morao snositi ovršenik,

2) ako to zahtijeva založni vjerovnik koji najkasnije do

početka dražbe na ročištu za prodaju otkupi tražbine zbog

kojih je dopuštena prodaja i nadoknadi troškove koje bi

inače morao snositi ovršenik,

3) ako ovrhovoditelj do početka prodaje odustane od

postupka za prodaju, u takvu se slučaju ne može zbog iste

tražbine predložiti nova ovrha prije proteka roka od šest

mjeseci od dana obustave postupka prodaje,

4) ako ovršenik prije početka prodaje preda sudu svote

potrebne za potpuno namirenje ovršnih tražbina i

dotadašnjih troškova postupka svih vjerovnika koji su

predložili ovrhu,

5) ako ni na drugom ročištu za prodaju (članak 916. stavak

1. i članak 917.) ne bude stavljena najniža prihvatljiva

ponuda.

(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom sud će

obustaviti ovrhu ako se brod nije mogao prodati u roku

određenom sporazumom stranaka i osoba koje se namiruju u

postupku.

Članak 905.

(1) Ako sud prihvati prijedlog za obustavu prodaje iz

članka 904. stavka 1. točke 1) ovoga Zakonika, sud će

odgoditi postupak prodaje.

(2) Ako predlagatelj iz članka 904. stavka 1. točke 1)

ovoga Zakonika ne predloži odgovarajuće osiguranje u

određenom roku, sud će odgođeni postupak nastaviti po


(3) Osiguranje koje je predlagatelj položio pripada, u

slučaju nastavljanja postupka iz stavka 2. ovoga članka,

diobnoj masi.

(4) U pogledu naplate cijene za koju je predlagatelj

pristao da preuzme brod koji je predmet ovrhe na

odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 903.

stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakonika.

(5) Kad predlagatelj isplati svote iz članka 904. stavka 1.

točke 1) ovoga Zakonika, sud će obustaviti postupak

prodaje.

Članak 906.

(1) O odgodi i obustavi postupka prodaje sud će

obavijestiti sve osobe navedene u članku 881. stavku 1.

ovoga Zakonika.

(2) Sud će istodobno upozoriti ovrhovoditelja koji je

predložio ovrhu na pravo koje mu pripada prema odredbi


(3) Kad protekne rok od 15 dana od dana pravomoćnosti

rješenja o obustavi postupka, sud će odrediti da se brišu

sve zabilježbe u upisniku brodova, odnosno u popisu koje se

odnose na postupak prodaje.

Članak 907.

(1) Ovrhovoditelj u čiju je korist u upisniku brodova

zabilježena dozvola prodaje može u roku od 15 dana od dana

pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka, predložiti

ovršnom sudu da se prema prvenstvenom redu navedene

zabilježbe u korist njegove ovršne tražbine i sporednih

tražbina uknjiži hipoteka na brodu koji je predmet ovrhe.

(2) Okolnost što je ovršenik u međuvremenu otuđio ili

opteretio brod koji je predmet ovrhe ne smeta takvu

knjiženju hipoteke.

(3) Prijedlog prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne može

se uvažiti ako je postupak prodaje bio obustavljen zato što

ovrha nije bila uopće dopustiva, što je ovršna isprava

pravomoćno ukinuta ili proglašena bez učinka, što je

tražbina radi koje se vodi ovrha namirena ili je pravomoćno

utvrđeno da tražbina ne pripada ovrhovoditelju.

13. Razdioba kupovnine

Članak 908.

(1) Kad kupovnina bude isplaćena i rješenje o dosudi

postane pravomoćno, sud će odrediti ročište za raspravu o

razdiobi kupovnine.

(2) Na ročište će sud pozvati osobe navedene u članku 881.

stavku 1. ovoga Zakonika, a kupca će obavijestiti da na tom

ročištu može sudjelovati.

(3) U pozivu na ročište iz stavka 1. ovoga članka sud će

upozoriti vjerovnika da će se tražbina vjerovnika koji ne

dođu na ročište uzeti u obzir prema stanju koje proizlazi

iz upisnika brodova i ovršnih spisa i da najkasnije na

ročištu za razdiobu kupovnine mogu drugim osobama osporiti

postojanje njihovih tražbina, njihovu visinu i red po kojem

se te tražbine mogu namiriti.

(4) Zaključak o zakazivanju ročišta objavljuje se na

oglasnoj ploči suda.

Članak 909.

(1) Na ročištu će se raspravljati o tražbinama koje bi

u razdiobi kupovnine trebalo uvažiti te o redu njihova

namirenja.

(2) Ovršenik je dužan dati sudu sva objašnjenja potrebna

radi utvrđivanja pravilnosti prvenstvenog reda tražbina

koje bi trebalo namiriti iz kupovnine.

(3) Vjerovnik čije bi tražbine pri razdiobi kupovnine mogle

doći na red kad bi osporena tražbina otpala može najkasnije

na ročištu za razdiobu kupovnine prigovoriti prijavljenim

tražbinama, odnosno tražbinama koje proizlaze iz ovršnih

spisa. Prigovor se može odnositi na postojanje tražbina,

visinu i prvenstveni red namirenja.

(4) Ovršenik ima pravo prigovora samo u vezi s onim

tražbinama za koje tvrdi da u pogledu njih nema nikakve

osnove za namirenje.

(5) Tražbine koje ne bi mogle biti namirene iz kupovnine ni

kad bi osporena tražbina s povoljnijim prvenstvenim redom

otpala neće se uzeti u raspravljanje.

Članak 910.

(1) Diobnu masu čine:

1) kupovnina,

2) jamčevina što ju je položio kupac koji je zakasnio s

plaćanjem kupovnine, dio kupovnine što ju je položio i

druge svote koje je nadoknadio,

3) plodovi i prihodi dobiveni od broda koji je predmet

ovrhe koje je kupac dužan vratiti,

4) prihodi od putovanja koje je obavljeno za postupka

prodaje,

5) svote iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

(2) Kupovnina što se odnosi na brod koji je predmet ovrhe,

uzgrednosti broda koji je predmet ovrhe, vozarina, odnosno

prevoznina čine posebne diobne mase ovisno o tome na koju

se od tih vrijednosti odnose privilegiji ili hipoteke

ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu.

(3) Vozarina, prevoznina i svote koje se odnose na

uzgrednosti broda koje su plaćene do zaključenja ročišta za

raspravu o razdiobi kupovnine podijelit će se rješenjem

kojim se razdjeljuje kupovnina postignuta prodajom broda

koji je predmet ovrhe.

Članak 911.

(1) U postupku ovrhe na brodu namiruju se i založni

vjerovnici koji nisu predložili ovrhu.

(2) Vjerovnici čije su tražbine osigurane hipotekom na

brodu namiruju se iz diobne mase i kada nisu prijavili

svoje tražbine.

(3) Vjerovnici čije su tražbine osigurane pomorskim

privilegijem namiruju se iz diobne mase ako su prijavili

svoje tražbine.

(4) U slučaju osporavanja tražbine iz stavka trećeg ovoga

članka, sud će do okončanja parnice, iz diobene mase

izdvojiti sredstva dostatna za pokriće osporene tražbine.

(5) Ako u parnici privilegirana tražbina ne bude utvrđena,

izdvojena sredstva iz stavka 4. ovoga članka, raspodijelit

će se na ostale vjerovnike.

Članak 912.

(1) Iz diobne mase vjerovnici se podmiruju prema ovom

redu prvenstva:

1) vjerovnici čije su tražbine osigurane pomorskim

privilegijem,

2) vjerovnici prava zadržaja iz članka 438. ovoga Zakonika,

3) vjerovnici čije su tražbine osigurane hipotekom na

brodu,

4) ostali vjerovnici.

(2) Troškovi nastali u tijeku postupka prodaje broda

namiruju se prije razdiobe kupovnine, pa i prije tražbina

osiguranih pomorskim privilegijima.

Članak 913.

(1) Red prvenstva koji pripada glavnici pripada i

kamatama te glavnice koje nisu zaostale za vrijeme dulje od

tri godine od dosude te parničnim i ovršnim troškovima koji

su nastali radi ostvarenja kojeg od tih zahtjeva.

(2) Plaćanja koja se ponavljaju, a nisu zaostala za vrijeme

dulje od tri godine prije dosude imaju isti prvenstveni red

kao i pravo koje je osnova tim plaćanjima.

(3) Ako diobna masa ne dostigne za namirenje vjerovnika,

troškovi i sporedne tražbine podmiruju se prije glavnice.

Članak 914.

Na utvrđivanje međusobnoga prvenstvenog reda u

namirenju vjerovnika čije tražbine pripadaju u istu

kategoriju u smislu članka 912. stavka 1. točke 1) ili 3)

ovoga Zakonika, primjenjuju se odredbe ovoga Zakonika koje

se odnose na međusobni redoslijed namirenja pomorskih

privilegija, odnosno hipoteka na brodu. Na utvrđivanje

međusobnoga prvenstvenog reda u namirenju vjerovnika čije

tražbine pripadaju u istu kategoriju u smislu. članka 912.

stavka 1. točke 4) ovoga Zakonika primjenjuje se odredba

članka 857. stavak 3. ovoga Zakonika.

Članak 915.

Višak diobne mase koji ostane nakon što se namire sve

tražbine navedene u članku 912. ovoga Zakonika sud

dodjeljuje ovršeniku.

Članak 916.

(1) Tražbine koje ovise o raskidnom uvjetu namiruje se

isplatom u gotovom novcu samo ako vjerovnik dade osiguranje

da će u slučaju nastupanja uvjeta vratiti ono što je

primio.

(2) Ako vjerovnik ne položi osiguranje u roku od 15 dana od

dana dostave rješenja o namirenju, svota potrebna za

namirenje njegove tražbine predat će se banci kao štedni

ulog.

(3) Kad postane sigurno da uvjet neće nastupiti, vjerovniku

će se isplatiti njegova tražbina.

(4) Ako raskidni uvjet nastupi, postupit će se sa svotom

koju je vjerovnik vratio ili koja je predana banci tako da

će se isplatiti onim vjerovnicima čije tražbine nisu

potpuno namirene iz svote dobivene prodajom, a ako takvih

vjerovnika nema, ta će se svota predati ovršeniku.

Članak 917.

(1) Ako je isplata tražbina vezana za koji odgodivi

uvjet, tražbine će se namiriti tako da će se odgovarajuća

svota izdvojiti i predati banci kao štedni ulog koji će se

isplatiti vjerovniku kad uvjet nastupi.

(2) Ako uvjet ne nastupi, uložene svote isplaćuju se onim

vjerovnicima čije tražbine nisu potpuno namirene iz svote

dobivene prodajom, a ako takvih vjerovnika nema, ta će se

svota predati ovršeniku.

Članak 918.

(1) Ako je u pogledu stvarnopravnih tereta na brodu

koji je predmet ovrhe upisana u upisnik brodova zabilježba

spora ili zabilježba da je podnesena tužba radi brisanja

tog prava, tražbine, odnosno naknade za to pravo namiruju

se na način kao i tražbine koje ovise o raskidnom uvjetu.

(2) Kad je u upisniku brodova predbilježen stvarnopravni

teret na brodu koji je predmet ovrhe, a korisnik tog prava

dokaže da je u tijeku postupak za opravdanje predbilježbe

ili da još nije protekao rok za pokretanje tog postupka,

tražbina, odnosno naknada za to pravo namiruje se kao i

tražbina uz odgodivi uvjet.

Članak 919.

(1) Tražbine koje su osigurane zajedničkom hipotekom

namiruju se iz diobne mase u gotovom novcu.

(2) Ako se u postupku prodaje prodaju svi brodovi koji

nedjeljivo jamče za tražbine, svaki brod u diobenu masu

doprinosi prodajnom cijenom nakon odbitka troškova prodaje,

te tražbina osiguranih pomorskim privilegijem.

(3) Ako vjerovnik čija je tražbina osigurana zajedničkom

hipotekom traži namirenje u drugom razmjeru, vjerovnici

čije tražbine po prvenstvenom redu dolaze poslije tražbina

tog vjerovnika, a koji zbog toga dobivaju manje nego što bi

dobili kad bi se vjerovnik namirio prema stavku 2. ovoga

članka, mogu tražiti da im se iz pojedinih diobnih masa

isplati svota koja bi, kad bi se razdioba obavljala prema

stavku 2. ovoga članka, pripala tražbini osiguranoj

zajedničkom hipotekom, ako je to potrebno da se pokrije

manjak.

(4) Ako se u postupku prodaje ne prodaju svi brodovi koji

nedjeljivo jamče, radi utvrđivanja naknade koja pripada

vjerovnicima koji dolaze poslije vjerovnika čije su

tražbine osigurane zajedničkom hipotekom, uzet će se kao

računska podloga, umjesto pojedinih diobnih masa,

vrijednost pojedinih brodova opterećenih zajedničkom

hipotekom. Zahtjev tih vjerovnika na naknadu uknjižuje se u

njihovu korist na neprodanim brodovima, i to s onim

prvenstvenim redom koji pripada potpuno ili djelomično

namirenoj tražbini vjerovnika koji je bio osiguran

zajedničkom hipotekom. Tu zajedničku

Članak 920.

(1) Korisnici služnosti koje kupac ne preuzima namiruju

se tako da im se za njihovo pravo daje naknada iz svote

dobivene prodajom.

(2) Ako se korisnici služnosti ne sporazumiju s

vjerovnicima koji po redu namirenja dolaze poslije njih o

svoti naknade iz stavka 1. ovoga članka, visinu naknade

određuje sud uzimajući osobito u obzir vrijeme za koje bi

služnost još mogla trajati, njezinu vrijednost, korist za

korisnika služnosti i godine života korisnika.

(3) Kupac i korisnici služnosti i vjerovnici koji po redu

namirenja dolaze poslije njih mogu se sporazumjeti da kupac

preuzme služnost i da se određena svota naknade za

preuzimanje služnosti odbije od kupovnine.

Članak 921.

(1) Tražbina založnog vjerovnika koja nije dospjela do

donošenja rješenja o namirenju isplatit će se i prije

proteka dospjelosti zajedno sa svotom ugovorenih kamata

obračunatih do dana donošenja rješenja o razdiobi

kupovnine.

(2) Ako za takvu tražbinu nisu određene kamate, odbit će se

svota koja odgovara zakonskim kamatama od dana donošenja

rješenja o namirenju do dana dospjelosti tražbine.

Članak 922.

(1) Ako se ne zna tko je sadašnji vjerovnik hipotekarne

tražbine koje bi po svojem redu prvenstva bile pokrivene

diobnom masom ili mu se ne zna boravište, sud će svotu koja

se odnosi na tu tražbinu položiti u banku kao štedni ulog,

a u rješenju o razdiobi kupovnine odredit će kome će ta

svota pripasti ako je vjerovnik ne podigne.

(2) Ako vjerovnik u čiju je korist položena svota iz stavka

1. ovoga članka tu svotu ne podigne u roku od tri godine od

dana kada je bila položena u banku, svaki vjerovnik kome bi

ta svota ili njezin dio imala pripasti može tražiti da mu

se isplati svota koja odgovara njegovoj tražbini. Ako

takvih vjerovnika nema, isplatu može tražiti ovršenik.

Članak 923.

(1) Ako založni vjerovnici koji traže namirenje iz

kupovnine ne mogu biti u cijelosti namireni, sud će, na

prijedlog nekog od njih ili vjerovnika koji je predložio

ovrhu, osobama na čija se dugovanja prostiru pomorski

privilegiji ili hipoteka na brodu narediti da dugovane

svote, ako je potrebno da se namire predlagatelj i oni koji

imaju povoljniji prvenstveni red namirenja, u određenom

roku polože u sud.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u tijeku

ovršnog postupka najkasnije na ročištu za razdiobu

kupovnine.

(3) Naredbe ovršenikovim dužnicima izdane na temelju stavka

1. ovoga članka uzrokuju da svaka isplata koju bi oni

obavili ovršeniku ili trećoj osobi protivno odluci suda

prema založnim vjerovnicima nema pravni učinak.

(4) Ako u roku koji sud odredi te svote ne budu položene,

sud će, na prijedlog vjerovnika na kog se isplata odnosi,

postupati prema odredbama o ovrsi na novčanim tražbinama, s

tim da će odrediti kojem založnom vjerovniku pripadaju

pojedine tražbine i u kojoj svoti.

14. Prodaja udjela broda

Članak 924.

Ako se ovrha prodajom provodi prodajom udjela broda,

odredbe ovoga Zakonika o prodaji primjenjivat će se uz ova

odstupanja:

1) zaustavljanje broda može se dopustiti samo ako se ovrha

traži na udjelima koji prelaze polovicu ukupne vrijednosti

broda na kojem se provodi ovrha, odnosno ako ovrhovoditelj

koji je predložio ovrhu učini vjerojatnim da postoji

opasnost da bi se bez toga osujetilo ili znatno otežalo

naplaćivanje tražbine,

2) ako se ovrha provodi na više od polovice udjela broda

koji je predmet ovrhe, ovrhovoditelj može zahtijevati da se

proda cijeli brod, s tim što će se njegova tražbina

isplatiti samo iz dijela kupovnine koji se odnosi na dio

ovršenika,

3) svaki suvlasnik broda koji je predmet ovrhe ovlašten je

prije početka ročišta za prodaju namiriti tražbinu

ovrhovoditelja zajedno sa sporednim tražbinama i tako

stupiti na njegovo mjesto,

4) uz jednake uvjete suvlasnici imaju prednost u dosudi

broda koji je predmet ovrhe pred ostalim sudionicima

dražbe,

5) ako više suvlasnika nudi iste uvjete kupnje, sud će dio

izložen prodaji dodijeliti suvlasnicima u jednakim

udjelima.

15. Namirenje vjerovnika

Članak 925.

(1) O namirenju ovrhovoditelja i drugih osoba koje

polažu pravo na namirenje sud odlučuje rješenjem nakon

održanog ročišta za razdiobu kupovnine, uzimajući u obzir

stanje koje proizlazi iz upisnika brodova, spisa ovršnog

postupka i rezultata ročišta za razdiobu kupovnine.

(2) U rješenju o namirenju vjerovnika sud će odlučiti o

prigovorima koje su pojedini vjerovnici i ostali sudionici

istakli u tijeku postupka, ako se prigovor odnosi na kakvo

pravno pitanje.

(3) Sud će osobu koja je osporila tražbinu uputiti da, u

određenom roku, pokrene parnicu ako odluka zavisi od

spornih činjenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje

pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja

ima značenje javne isprave. Ako osoba koja osporava

tražbinu to osporavanje potkrjepljuje pravomoćnom presudom,

javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne

isprave, sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku.

Sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku i ako nisu

sporne činjenice od kojih zavisi donošenje odluke.

(4) Ako prihvati osporavanje, sud će na parnicu uputiti

osobu čija je tražbina osporena.

(5) Ako osoba koja je osporila tražbinu učini vjerojatnim

postojanje razloga za osporavanje, sud će donošenje

rješenja o namirenju osobe čija je tražbina osporena

odgoditi do završetka parnice. Iznimno, sud može donošenje

rješenja o namirenju i namirenje te osobe uvjetovati

davanjem jamstva.

(6) Iznos koji se odnosi na osporenu tražbinu položit će se

u sudski odnosno javnobilježnički polog.

(7) Ako osoba koja je upućena na parnicu u roku koji je za

to određen ne dokaže da je parnicu pokrenula, smatrat će se

da tražbina nije osporena, odnosno da je odustala od

zahtjeva da njezina tražbina bude namirena u ovršnom

postupku.

(8) Odredbom stavka 5. ovoga članka ne dira se u pravo

osobe koja je upućena na parnicu da, i poslije završetka

ovršnog postupka, pokrene parnicu protiv osobe čije je

tražbine osporila, odnosno protiv osobe koja joj je

tražbinu osporila.

(9) Na prijedlog osobe čija je tražbina osporena sud može

odgodu donošenja rješenja o namirenju i namirenje tražbine

te osobe uvjetovati davanjem primjerenoga osiguranja za

štetu koju bi ta osoba mogla pretrpjeti zbog odgode

namirenja. Ako osoba koja je osporila tražbinu ne da

primjereno jamstvo u roku koji joj je određen, smatrat će

se da tražbina nije osporena.

(10) Osoba čija je tražbina bila osporena ima pravo na

naknadu štete koju je pretrpjela zbog neutemeljenog

osporavanja tražbine, ako je ono bilo učinjeno jedino radi

toga da joj se šteti ili da je se smeta u izvršavanju i

ostvarenju njezinih prava.

(11) Rješenje o namirenju sud će dostaviti svim osobama

koje se moraju pozvati na ročište o razdiobi (članak 908.

stavak 2.).

Članak 926.

Presuda donesena u parnici o osporenoj tražbini djeluje

protiv ovršenika i svih vjerovnika.

Članak 927.

(1) Kad rješenje o razdiobi kupovnine postane

pravomoćno, sud će predati pojedinim vjerovnicima svote

koje im se imaju isplatili u gotovom novcu, ako u pogledu

njih ne teče parnica, odnosno upravni postupak ili ako je

bez uspjeha protekao rok određen za podnošenje tužbe,

odnosno za pokretanje upravnog postupka.

(2) U pogledu svota koje se po nalogu suda imaju položiti u

banku kao štedni ulog sud će izdati potrebne naredbe, ako o

tome osobe kojima su te svote ili njihove kamate

namijenjene sporazumno ne odrede drugačije.

(3) Ako se rješenje o razdiobi kupovnine ne može provesti

zato što je u tijeku kakva parnica ili upravni postupak,

svota koja se odnosi na taj dio rješenja o razdiobi položit

će se u banku kao štedni ulog do pravomoćnosti odluke o

razdiobi.

Glava III.

OVRHA RADI PREDAJE BRODA

Članak 928.

(1) U postupku ovrhe radi predaje broda koji je upisan

u domaći upisnik brodova na odgovarajući se način

primjenjuju odredbe članka 857., 863. i 864. ovoga

Zakonika.

(2) Prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi predajom broda

mora sadržati podatke iz članka 854. ovoga Zakonika, osim

podataka iz točke 6) tog članka.

(3) Na ovrhu radi predaje broda na odgovarajući se način

primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi predaje

pokretnih stvari, ako u ovom Zakoniku nema posebnih

odredaba.

Članak 929.

(1) Ovrha radi predaje broda koji se nalazi kod

ovršenika provodi se tako da službena osoba oduzima brod od

ovršenika i predaje ga, uz potvrdu, ovrhovoditelju.

(2) Ovrha predajom provodi se prema odredbi stavka 1. ovoga

članka i kad se brod nalazi kod treće osobe koja pristaje

da brod preda sudskom ovršitelju.

(3) Ako treća osoba ne pristaje da brod preda sudskom

ovršitelju, ovrhovoditelj može predložiti ovršnom sudu da

na nj prenese tražbinu ovršenika prema trećoj osobi na

predaju broda.

Članak 930.

O izvršenoj predaji broda sud će obavijestiti

vjerovnike čije su tražbine osigurane hipotekama na brodu

te one vjerovnike o kojima postoje podaci u spisima ovršnog

postupka.

Članak 931.

Ako se ovrha predajom broda provodi na brodu strane

državne pripadnosti, sud će, umjesto postupanja prema

odredbama članka 857. ovoga Zakonika, poduzeti što je

potrebno da se strano tijelo koje vodi upisnik u koji je

upisan strani brod na kojem se provodi ovrha obavijesti o

pokretanju postupka radi predaje broda, ako međunarodnim

ugovorom nije drugačije predviđeno.

Glava IV.

OSIGURANJE

1. Osiguranje zasnivanjem prisilne sudske hipoteke

Članak 932.

(1) Na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana

tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti

osiguranje te tražbine zasnivanjem prisilne sudske hipoteke

na brodu protivnika osiguranja.

(2) Na osiguranje iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući

se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o osiguranju

prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, ako

ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 933.

(1) Osnivanje prisilne sudske hipoteke iz članka 932.

ovoga Zakonika na brodovima upisanim u upisnik brodova

obavlja se uknjižbom.

(2) Osnivanje prisilne sudske hipoteke iz članka 932. ovoga

Zakonika na brodovima koji nisu upisani u upisnik brodova

obavlja se pljenidbenim popisom broda.

(3) Osnivanje prisilne sudske hipoteke popisom iz stavka 2.

ovoga članka upisuje se u privremeni upisni list.

Članak 934.

(1) U upisniku brodova u koji se upisuje prisilna

sudska hipoteka mora se naznačiti ovršivost tražbine u čiju

se korist prisilna sudska hipoteka upisuje.

(2) Ako je za tražbinu već uknjižena prisilna sudska

hipoteka ili je prisilna sudska hipoteka samo

predbilježena, sud će odrediti da se ovršivost tražbine

zabilježi u upisnik brodova.

(3) Za brodove koji nisu upisani u upisnik brodova

ovršivost tražbine upisuje se u popis broda.

(4) U pogledu učinka obavljene uknjižbe, odnosno zabilježbe

ili popisa broda važe odredbe članka 857. stavka 1. ovoga

Zakonika.

Članak 935.

Odredbe članka 857. ovoga Zakonika o podnošenju

prijedloga za provođenje postupka prodaje na odgovarajući

se način primjenjuju i na postupak osnivanja prisilne

sudske hipoteke.

Članak 936.

Za brodove koji nisu upisani u upisnik brodova sud može

narediti da se ovršivost tražbine, pored upisa u popis

broda prema odredbi članka 934. stavka 3. ovoga Zakonika,

upiše i u privremeni upisni list.

Članak 937.

(1) Popis broda može se provesti samo ako je brod u

posjedu ili suposjedu protivnika osiguranja.

(2) Ako to ovršnom sudu nije poznato, niti se podnesenim

ispravama učini vjerojatnim, sud će, prije nego što naredi

popis, saslušati o tome protivnika osiguranja.

Članak 938.

(1) O naređenom popisu sud će obavijestiti protivnika

osiguranja, uz naznaku mjesta i vremena popisa.

(2) Popis broda obavlja se na licu mjesta, tako da se u

zapisnik unosi opis predmeta popisa.

(3) Ako se pri popisu nađe isprava na kojoj se temelji

pravo vlasništva protivnika osiguranja, ili se ono njome

dokazuje, sud će na ispravi naznačiti da je popis obavljen.

Kad prisilna sudska hipoteka na brodu koji je predmet ovrhe

prestane, sud će po prijedlogu zabilježiti na toj ispravi

da je prisilna sudska hipoteka prestala.

(4) O obavljenom popisu sud će obavijestiti stranke.

Članak 939.

Dok se ne utvrdi da je provedeni popis broda

nepravilan, osiguranje na istom brodu u korist druge

tražbine tog ili drugog predlagatelja osiguranja za koje se

kasnije traži osnivanje prisilne sudske hipoteke na istom

brodu neće se provoditi novim popisom, nego će se to

kasnije osiguranje provesti samo zabilježbom u postojećem

zapisniku o popisu broda.

Članak 940.

Žalba protiv rješenja kojim se dopušta osiguranje

osnivanjem prisilne sudske hipoteke ne zadržava ovršivost

rješenja.

2. Osiguranje prethodnom ovrhom

Članak 941.

Radi osiguranja nenovčane tražbine koja se ne može

osigurati predbilježbom u javnoj knjizi sud može, na

temelju domaće presude donesene u parničnom postupku,

odrediti prethodnu ovrhu ako ovrhovoditelj učini

vjerojatnim opasnost da bi se zbog odgode ovrhe dok presuda

ne postane ovršna ovrha onemogućila ili znatno otežala te

ako položi jamstvo za štetu koju bi ovršenik mogao

pretrpjeti uslijed takve ovrhe.

Članak 942.

(1) Prije nego što odluči o prijedlogu ovrhovoditelja,

sud će održati ročište radi rasprave o prijedlogu i

osiguranju.

(2) Ako se stranke o tome ne sporazumiju, sud će, ako

prihvati prijedlog za ovrhu, po slobodnoj ocjeni odrediti

visinu jamstva i rok u kojemu ono treba biti položeno. Dok

jamstvo ne bude položeno, ne može se započeti s provedbom

ovrhe.

(3) Ako jamstvo ne bude položeno u određenom roku, sud će

obustaviti ovrhu.

(4) Ako to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, sud može

odrediti ovrhu i visinu jamstva te započeti s provedbom

ovrhe čim jamstvo bude položeno, i prije nego što ovršeniku

omogući da se o prijedlogu očituje.

(5) Na zahtjev ovršenika koji učini vjerojatnim da bi

uslijed ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu

štetu sud može odbiti prijedlog za ovrhu ili njegovo

odbijanje uvjetovati polaganjem primjerenog jamstva u

određenom roku. Ako ovršenik ne položi jamstvo u određenom

roku, sud će donijeti rješenje o ovrsi.

(6) U povodu prigovora ovršenika kojemu nije omogućeno da

se prethodno očituje o ovrhovoditeljevu prijedlogu sud može

obustaviti ovrhu ako bi njenom provedbom ovršeniku mogla

biti nanesena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta,

ili obustavu uvjetovati polaganjem jamstva u određenom

roku. Ako ovršenik ne položi jamstvo u roku, smatrat će se

da je odustao od svog prigovora.

3. Osiguranje prethodnim mjerama

Članak 943.

(1) Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane

tražbine na temelju:

1) odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koja nije

postala ovršna,

2) nagodbe zaključene pred domaćim sudom ili upravnim

tijelom ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek

nije dospjela,

3) domaće javnobilježničke isprave ako tražbina koja je u

njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.

(2) Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka

odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini

vjerojatnom opasnost da bi se bez tog osiguranja

onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

Članak 944.

(1) Smatrat će se da opasnost u smislu odredbe članka

943. ovoga Zakonika postoji ako je određivanje prethodne

mjere predloženo na temelju:

1) platnog naloga odnosno rješenja o ovrsi na temelju

vjerodostojne isprave protiv kojega je pravodobno podnesen

prigovor,

2) presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom

zahtjevu protiv koje je dopušteno ponavljanje kaznenog

postupka,

3) odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu,

4) presude na temelju priznanja protiv koje je izjavljena

žalba,

5) nagodbe iz članka 943. stavka 1. točke 2) ovoga Zakonika

koja se pobija na način predviđen zakonom,

6) javnobilježničke isprave iz članka 943. stavka 1. točke

3) ovoga Zakonika koja se pobija na način predviđen

zakonom.

(2) U slučajevima iz točaka 4. i 5. stavka 1. ovoga članka

sud može, na prijedlog protivnika osiguranja, prethodnu

mjeru uvjetovati polaganjem osiguranja od strane

predlagatelja osiguranja za štetu koju bi protivnik

osiguranja mogao pretrpjeti njezinim određivanjem.

Članak 945.

(1) Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke

tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, tražbine po

osnovi naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti

davatelja uzdržavanja i tražbine po osnovi naknade štete

zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka

radne sposobnosti određuje se samo za obroke koji će

dospjeti u jednoj godini.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pretpostavlja

se da opasnost postoji ako se protiv protivnika osiguranja

već morala voditi ovrha radi naplate dospjelog obroka ili

je takva ovrha predložena.

Članak 946.

(1) Kao prethodne mjere sud može odrediti:

1) predbilježbu založnog prava na brodu ili brodu u gradnji

protivnika osiguranja ili na pravu upisanom na brodu ili

brodu u gradnji,

2) pljenidbu broda ili broda u gradnji koji nije upisan u

upisnik brodova odnosno brodova u gradnji po pravilima po

kojima se provodi ovrha radi naplate novčane tražbine na

tim predmetima ovrhe,

3) pljenidba tereta na brodu protivnika osiguranja.

(2) Sud može, ako su za to ispunjeni uvjeti predviđeni ovim

Zakonikom, uz prethodnu mjeru odrediti i koju privremenu

mjeru.

(3) Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja

stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

Članak 947.

(1) Sud će odrediti prodaju zaplijenjenog tereta na

brodu koji je podložan brzom kvarenju ili ako postoji

opasnost od znatnog pada cijene toga tereta.

(2) Prodaja zaplijenjenog tereta obavit će se po odredbama

Ovršnog zakona na pokretninama.

(3) Iznos koji se dobije prodajom tereta čuvat će se u

sudskom pologu dok se ne obustavi prethodna mjera ili dok

predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, a najduže

trideset dana pošto tražbina postane ovršiva. Druge koristi

dobivene ostvarenjem tražbine položit će se u sudski polog,

ako je to moguće, ili će se na koji drugi način odrediti

njihovo čuvanje do obustave prethodne mjere odnosno dok

predlagatelj osiguranja ne predloži ovrhu, ali najduže

trideset dana pošto tražbina postane ovršiva.

Članak 948.

(1) U rješenju kojim se određuje prethodna mjera

moraju, uz ostalo, biti naznačeni iznos tražbine koja se

osigurava, s kamatama i troškovima, mjera osiguranja i

vrijeme za koje se ona određuje.

(2) Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može

trajati najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja

uvjeta za ovrhu.

(3) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije

nego što isprava na osnovi koje je određena prethodna mjera

postane ovršna, sud će, na prijedlog predlagatelja

osiguranja podnesen sudu prije isteka vremena za koje je

mjera određena, produljiti to vrijeme uz uvjet da se nisu

promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.

(4) Rješenje o određivanju prethodne mjere mora biti

obrazloženo.

Članak 949.

(1) Sud će, na prijedlog protivnika osiguranja,

obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

1) ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos

tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima,

2) ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da je

tražbina u vrijeme donošenja rješenja o određivanju

prethodne mjere već bila naplaćena ili dovoljno osigurana,

3) ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije nastala ili

da je prestala,

4) ako odluka na temelju koje je prethodna mjera određena

bude ukinuta u povodu pravnog lijeka, odnosno ako sudska

nagodba ili javnobilježnička isprava na temelju koje je

prethodna mjera određena bude stavljena izvan snage.

(2) Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje

ako u roku od petnaest dana od dana proteka vremena za koje

je prethodna mjera određena ne bude udovoljeno uvjetima za

ovrhu.

(3) U slučajevima iz stavka 1. točaka 2) 3) i 4) te stavka

2. ovoga članka troškove prouzročene određivanjem i

provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja dužan je

nadoknaditi protivniku osiguranja.

(4) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka protivnik

osiguranja može protiv predlagatelja osiguranja tražiti

naknadu štete u ovršnom postupku najkasnije u roku od

trideset dana od okončanja postupka, a nakon toga u

parnici.

(5) U ovršnom postupku postojanje i visinu štete iz stavka

4. ovoga članka utvrđuje sud rješenjem, na prijedlog

protivnika osiguranja.

(6) Žalba protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka

zadržava njegovu ovrhu.

Članak 950.

Ako se pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane

tražbine ispune prije proteka vremena za koje je određena

prethodna mjera, sud će, na prijedlog protivnika

osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje

ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u

roku od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta.

4. Privremene mjere

Članak 951.

(1) Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog

ili upravnog postupka sud može, radi osiguranja novčane

tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog

predlagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se

postiže svrha takova osiguranja, a osobito zabranu otuđenja

ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje broda i

zaustavljanje broda, uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom,

ako odredbama ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.

(2) Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine

predlagatelja osiguranja sud može odrediti uz uvjete

utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika nije

drugačije predviđeno.

Članak 952.

Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na

temelju zabrane odlaska broda iz luke.

Članak 953.

(1) Privremeno zaustavljanje broda može se odrediti

samo za tražbine koje proizlaze iz:

1) štete prouzročene sudarom broda čije se zaustavljanje

traži ili štete prouzročene tim brodom na koji drugi način,

2) smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom čije se

zaustavljanje traži ili koje su nastale u svezi s

iskorištavanjem toga broda,

3) spašavanja,

4) ugovora o iskorištavanju broda čije se zaustavljanje

traži,


6) tegljenja,

7) peljarenja,

8) opskrbe broda čije se zaustavljanje traži radi njegova

održavanja ili iskorištavanja,

9) gradnje, preinake, opravka, opreme ili dokovanja broda

čije se zaustavljanje traži,

10) prava posade po osnovi rada,

11) izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj, naručitelj

ili agent za račun broda, odnosno vlasnika broda ili

brodara, a u svezi s brodom,

12) posredničkih provizija ili agencijskih nagrada koje se

duguju u svezi s brodom.

(2) Pored slučajeva iz stavka 1. ovoga članka, privremeno

zaustavljanje broda može se odrediti i radi ostvarenja

pomorskog privilegija ili hipoteke na brodu ili hipoteci

slična sredstva osiguranja.

(3) Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja broda

samo za tražbine iz stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju

se na strane brodove samo ako između države čiju zastavu

strani brod vije i Republike Hrvatske postoji uzajamnost.

Članak 954.

(1) Ako se zaustavljanje traži radi ostvarenja neke od

tražbina iz članka 953. stavka 1. ovog Zakonika, može biti

zaustavljen bilo koji brod koji je u vrijeme podnošenja

prijedloga u vlasništvu osobnog dužnika.

(2) Pod osobnim dužnikom, u smislu stavka 1. ovoga

članka, smatra se osoba koja, prema odredbama mjerodavnog

prava, odgovara za tražbinu radi koje se traži

zaustavljanje broda, a u vrijeme nastanka tražbine bila je

u svojstvu vlasnika, brodara, naručitelja ili zakupnika


(3) Radi ostvarenja pomorskog privilegija ili hipoteke

na brodu ili hipoteci sličnih sredstava osiguranja stranog

prava, kao i radi ostvarenja zahtjeva koji se tiče

vlasništva na brodu, može se zaustaviti samo brod na koji

se dotični privilegij, hipoteka, odnosno zahtjev odnosi.


pomorskog privilegija ili hipoteke, ili hipoteci sličnog

sredstva osiguranja stranog prava i bez obzira je li u

vrijeme podnošenja prijedloga brod u vlasništvu osobnog

dužnika dotični brod može biti zaustavljen sve dok je

opterećen tim pomorskim privilegijem odnosno hipotekom, te

hipoteci sličnim sredstvom osiguranja stranog prava.

Članak 955.

(1) Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja

novčanih tražbina, sud će osloboditi brod zaustavljanja ili

čuvanja ako bude dano jamstvo koje prihvati predlagatelj

osiguranja, ili ako predlagatelj osiguranja ne prihvati

ponuđeno jamstvo, onda jamstvo koje odredi sud kao dovoljno

kvalitetno za pokriće ukupnih tražbina za koja se traži

zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi troškova

postupka i kamata.

(2) Jamstvo se može ponuditi u obliku gotovinskog pologa,

bankovne garancije, jamstva osiguratelja brodarove

odgovornosti ili drugog osiguratelja, ili druge imovinske

vrijednosti.

(3) Ako je riječ o tražbinama za koja protivnik osiguranja

može ograničiti svoju odgovornost, visina jamstva iz stavka

1. ovoga članka ne mora biti veća od svote ograničene

odgovornosti.

(4) Kad jedan od sudova na području Republike Hrvatske na

temelju odredbe stavka 1. ovoga članka oslobodi brod od

zaustavljanja, nijedan drugi sud na području Republike

Hrvatske ne može odrediti zaustavljanje ni tog ni bilo

kojega drugog broda za istu tražbinu i za istog

predlagatelja osiguranja, uz uvjet da su dana jamstva još

raspoloživa ili prenosiva u korist predlagatelja

osiguranja.

Članak 956.

Sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno

zaustavljanje ukinut će ako protivnik osiguranja dokaže da

je u nekoj drugoj državi već dao primjereno jamstvo za istu

tražbinu, ili za istog predlagatelja osiguranja, uz uvjet:

1) da jamstvo odgovara uvjetima iz članka 955. stavka 1.

ovoga Zakonika,

2) da država na čijem je području jamstvo dano postupa na

jednak način prema jamstvima koja su položena na području

Republike Hrvatske.

Članak 957.

Davanje jamstva ne znači priznanje odgovornosti te

tražbine za koje je jamstvo dano niti odricanje od

mogućnosti ograničenja odgovornosti.

Članak 958.

(1) U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će

odrediti vrijeme njezina trajanja.

(2) Ako se privremena mjera odredi prije pokretanja

parničnoga, ovršnog ili upravnog postupka predlagatelj

osiguranja je dužan dokazati, u roku od 15 dana, da je

pokrenuo parnični, ovršni, odnosno upravni postupak.

(3) Ako predlagatelj osiguranja u roku iz stavka 2. ovoga

članka ne dokaže da je pokrenuo parnični, ovršni, odnosno

upravni postupak, sud će na prijedlog protivnika osiguranja

ukinuti privremenu mjeru.

(4) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije

nego što bude udovoljeno uvjetima za ovrhu ili osiguranje

uknjižbom ili predbilježbom založnog prava, sud će, na

prijedlog predlagatelja osiguranja, produljiti vrijeme

njezina trajanja, uz uvjet da se nisu izmijenile okolnosti

pod kojima je ta mjera određena.

(5) Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne a ne

udovolji se uvjetima iz stavka 4. ovoga članka za

produljenje određene privremene mjere, sud će, na prijedlog

protivnika osiguranja, obustaviti osiguranje i ukinuti

izvršene radnje.

Članak 959.

Osiguranje će se obustaviti i određena privremena mjera

ukinuti ako se udovolji kojoj od pretpostavaka iz članka

949. stavka 1. točke 1) – 3) ovoga Zakonika.

Članak 960.

(1) Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za

vrijeme zaustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.

(2) Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna, sud

će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi potrebnu

svotu za uzdržavanje posade.

(3) Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj

osiguranja.

(4) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u obvezu

konačnog snošenja tih troškova.

Članak 961.

Privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira se u


prijevozu stvari ili putnika.

Članak 962.

Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode će

se na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 860.

ovoga Zakonika prema naravi mjere koju je odredio.

Članak 963.

(1) Kad sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja

ili raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se ta

mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.

(2) Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz stavka 1.

ovoga članka, odnosno kad ona prestane po zakonu, sud će

narediti da se obavi brisanje zabilježbe iz stavka 1. ovoga

članka.

Članak 964.

Kad odredi privremenu mjeru prema brodu pod stranom

zastavom, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja i

na njegov trošak, obavijestiti nadležno inozemno tijelo o

toj mjeri i njenom ukidanju.

Članak 965.

(1) Radi osiguranja novčanih tražbina te radi

osiguranja nenovčanih tražbina predlagatelja osiguranja

protiv osobe koja je ovlaštena da raspolaže teretom koji se

nalazi na brodu, sud može dopustiti privremenu mjeru koja

se sastoji u tome što će se odrediti iskrcaj tereta s broda

i njegovo čuvanje u javnom skladištu ili drugom prikladnom

mjestu, ako predlagatelj osiguranja plati brodaru cijelu

ugovorenu vozarinu koja mu još nije plaćena i nadoknadi mu

sve troškove koje je imao, a koji nisu uključeni u

vozarinu.

(2) Ako se predaja tereta na temelju odredbe stavka 1.

ovoga članka traži u luci u kojoj se teret prema ugovoru o

prijevozu nije morao predati, sud će dopustiti privremenu

mjeru iz stavka 1. ovoga članka samo uz uvjet da se teret

može iskrcati bez opasnosti za sigurnost broda i ostalog

tereta, da zbog iskrcaja ne nastane veće zadržavanje u

dolasku broda ili poremećaj u redu plovidbe, da se time ne

nanosi šteta ostalim osobama koje su ovlaštene da raspolažu

teretom te da iskrcaj nije protivan drugim važnim

razlozima.

DIO DESETI

O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI SUDOVA

REPUBLIKE HRVATSKE

Glava I.

ZAJEDNIČKA ODREDBA

Članak 966.

Odredbe ovoga dijela Zakonika primjenjuju se na sve

odnose iz pomorske plovidbe.

Glava II.

O MJERODAVNOM PRAVU I O ISKLJUČIVOJ NADLEŽNOSTI SUDOVA

REPUBLIKE HRVATSKE ZA ODNOSE S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJEM

(ELEMENTOM)

Članak 967.

Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki

plovni objekt koji je brod prema hrvatskom pravu te na

svaki plovni objekt koji je brod prema pravu države čiju

državnu pripadnost ima.

Članak 968.


upućivanje na njegove materijalne odredbe uz isključenje

njegovog kolizijskog prava.

(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela Zakonika

upućuju na primjenu prava državne pripadnosti broda, a to

pravo dopušta da brod privremeno vije zastavu druge države

u kojoj se vodi zakupovni registar, za sporni će se odnos

primijeniti pravo države čiju brod zastavu privremeno vije

ako to predviđa pravo državne pripadnosti broda.

Članak 969.

(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost brod ima

ocjenjuju se:

1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom i

u zasnivanju prava i obveza za vlasnika broda i brodara,


3) pravne posljedice događaja na brodu na koje se mora

primijeniti zakon mjesta gdje je događaj nastao.

(2) Odredba stavka 1. točka 3) primjenjuje se na

događaje koji su nastali na stranim brodovima na području

Republike Hrvatske.

Članak 970.

Na pravo vlasništva i na stvarna prava na brodu u

gradnji, a koji se gradi u Republici Hrvatskoj primjenjuje

se hrvatsko pravo.

Članak 971.

(1) Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz ugovora

o zapošljavanju članova posade broda mjerodavno je pravo

koje su stranke izabrale.

(2) Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,

mjerodavno je pravo državne pripadnosti broda ako okolnosti

ne upućuju na neko drugo pravo koje je činjenično ili

pravno u bližoj vezi sa spornim odnosom i strankama.

(3) Primjena prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne

isključuje primjenu prisilnih propisa prava najbliže veze o

odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede člana posade ako su

oni za člana posade povoljniji.

Članak 972.

(1) Na ograničenje odgovornosti brodara ili druge

fizičke ili pravne osobe koja je prema ovom Zakoniku s njim

izjednačena primjenjuje se pravo države čiju državnu

pripadnost brod ima.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuje

se ovaj Zakonik ako su njegove odredbe o ograničenju

odgovornosti strože od propisa države čiju državnu

pripadnost brod ima.

Članak 973.

Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima primjenjuje

se pravo koje su stranke izabrale.

Članak 974.

Iznimno od odredbe članka 973. ovoga Zakonika

primjenjuje se na ugovore o iskorištavanju brodova ovaj

Zakonik:

1) na odgovornost prijevoznika za oštećenje, manjak ili

gubitak tereta, predviđenu odredbama ovoga Zakonika, čija

se primjena ne može isključiti sporazumom stranaka, ako se

luka ukrcaja ili odredište nalazi u Republici Hrvatskoj,

2) ako bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen u

nepovoljniji položaj nego prema odredbama ovog Zakonika.

Članak 975.

(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za

ugovor o iskorištavanju brodova ne može primijeniti na

cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz

ugovora ili ako stranke nisu izričito odredile pravo koje

se mora primijeniti, a njihova se namjera o primjeni

određenog prava ne može utvrditi ni iz okolnosti slučaja,

na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje

je s njim u najbližoj vezi.

(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj vezi

s ugovorima o iskorištavanju brodova, primjenjuju se:

1) pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen – za ocjenu

glavnih prava i obveza ugovornih strana,

2) pravo države čiji je državljanin ili čiju državnu

pripadnost ima prijevoznik – ako je ugovor o prijevozu

putnika ili stvari sklopljen na temelju unaprijed utvrđenih

općih uvjeta prijevoznika,

3) odredbe ovoga Zakonika – na ugovor o tegljenju.

(3) Na način izvršenja sporednih prava i obveza ugovornih

strana (način krcanja i predaje tereta, računanje vremena

za stojnice i prekostojnice, način plaćanja vozarine i sl.)

primjenjuje se, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, pravo

mjesta gdje su pojedine radnje obavljene, odnosno gdje su

morale biti obavljene.

Članak 976.

(1) Na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju

se:

1) pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili

unutarnjim morskim vodama dogodio sudar,

2) odredbe Zakonika – ako se sudar dogodio na otvorenom

moru.

(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na naknadu

štete zbog sudara brodova primjenjuju se:

1) ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju istu

državnu pripadnost – pravo te države,

2) ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju različitu

državnu pripadnost, ali je pravo svih tih država isto –

pravo tih država.

Članak 977.

Iznimno od odredaba članka 976. Zakonika koje za

naknadu štete zbog sudara brodova upućuju na primjenu

stranog prava primjenjuju se:

1) odredbe Zakonika – ako sve zainteresirane stranke imaju

zajedničko državljanstvo ili uobičajeno boravište, odnosno

sjedište u Republici Hrvatskoj;

2) hrvatsko pravo – ako je jedan od brodova koji je

sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.

Članak 978.

(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke iz ugovora o

spašavanju imovine izabrale ne može primijeniti na cijeli

ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz tog

ugovora, ili ako stranke nisu izričito izabrale pravo koje

će se primijeniti, a njihova se namjera o primjeni

određenog prava ne može utvrditi niti iz okolnosti slučaja,

na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje

je s njim u najbližoj vezi.

(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj vezi

s ugovorom o spašavanju, primjenjuje se pravo države one

luke gdje je spašavanje okončano, odnosno pravo prve luke u

koju je spašeni brod prispio nakon završenog spašavanja.

(3) U svim drugim slučajevima primjenjuju se odredbe

Zakonika.

Članak 979.

Iznimno od odredbe članka 978. Zakonika, primjenjuju

se:

1) odredbe Zakonika – ako su se spašavale osobe bez

istodobnog spašavanja imovine, ako su sve osobe državljani

Republike Hrvatske, ili ako je brod koji je spašavao ili

brod koji je bio spašavan, a ako je bilo više brodova jedan

od njih, hrvatski ratni brod ili hrvatski javni brod,

2) odredbe članka 639. stavka 1. i 2., članka 773. –

777., te članka 781. i 783. Zakonika,

3) odredbe zakonika koji uređuje zastaru tražbina i odredbe

Zakonika o rokovima zastare (članak 788.),

4) pravo države čiju državnu pripadnost ima brod

spašavatelj – na podjelu nagrade za spašavanje između

vlasnika broda ili brodara broda spašavatelja i posade tog

broda.

Članak 980.

Na odnose iz ugovora o gradnji, preinaci ili o popravku

brodova primjenjuje se pravo mjesta brodogradilišta ako

stranke za te ugovore ili za dio tih ugovora nisu izabrale

pravo koje će se primijeniti ili ako se u cijelosti ili

djelomično izabrano pravo ne može primijeniti.

Članak 981.

(1) Na ugovor o pomorskom osiguranju i odnose koji iz

njega proistječu primjenjuje se pravo koje su izabrale

ugovorne stranke. Ako stranke nisu ugovorile mjerodavno

pravo, primijenit će se pravo sjedišta osiguratelja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na odnose iz

ugovora o pomorskom osiguranju primjenjuje se hrvatsko

pravo ako su sve zainteresirane osobe u tom ugovoru

državljani Republike Hrvatske s redovnim boravištem u

Republici Hrvatskoj ili domaće pravne osobe sa sjedištem u

Republici Hrvatskoj, a riječ je o osiguranim predmetima

koji su izloženi pokrivenim rizicima isključivo na području

Republike Hrvatske.

Članak 982.

Postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje se prema

pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili prema

pravu koje je mjerodavno za ugovor o osiguranju.

Članak 983.

Oblik pravnog čina u plovidbenom odnosu ocjenjuje se

prema pravu mjesta gdje je čin izvršen, odnosno gdje je

morao biti izvršen ili prema pravu koje je mjerodavno za

plovidbeni odnos u cijelosti.

Članak 984.

Odredbe Zakonika o spašavanju na odgovarajući se način

primjenjuju i na spašavanje imovine potonule izvan

teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda Republike

Hrvatske, a imovinu spašava hrvatsko trgovačko društvo,

druga hrvatska pravna osoba ili državljanin Republike

Hrvatske.

Članak 985.

(1) U slučaju zajedničke havarije, ako se pravo koje su

stranke izabrale ne može primijeniti na koji od odnosa što

proistječu iz zajedničke havarije, ili ako stranke nisu

izričito izabrale pravo koje se mora primijeniti, a njihova

se namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi niti

iz okolnosti slučaja, primjenjuje se pravo luke u kojoj je

iskrcan posljednji dio tereta koji se nalazio na brodu u

trenutku izvršenja čina zajedničke havarije.

(2) Ako su sve stranke u slučaju zajedničke havarije

državljani Republike Hrvatske ili hrvatske pravne osobe, u

slučajevima iz stavka 1. ovoga članka primijenit će se

hrvatsko pravo.

Članak 986.

Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom

za koji odnos iz ovoga dijela Zakonika, na te se odnose na

odgovarajući način primjenjuju odredbe i načela ovoga

Zakonika, odredbe i načela drugih zakona koji uređuju

odnose s međunarodnim obilježjem, načela pravnog poretka

Republike Hrvatske i općeprihvaćena načela međunarodnoga

privatnog prava.

Članak 987.

Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo mjerodavno

prema odredbama ovoga Zakonika ako bi njegova primjena bila

postignuta isključivo radi izbjegavanja primjene prava

Republike Hrvatske.

Članak 988.

Hrvatski sud isključivo je nadležan za suđenje:

1) u sporovima o nagradi za spašavanje hrvatskih ratnih

brodova i hrvatskih javnih brodova, o naknadi štete nastale

zbog sudara brodova od kojih je jedan hrvatski ratni brod

ili hrvatski javni brod,

2) u sporovima iz članka 410., 411. i 412. ovoga Zakonika

koji nastanu u tijeku i u vezi s provođenjem postupka

ograničenja odgovornosti brodara koji provodi hrvatski sud

(članak 414.),

3) u sporovima koji nastanu u tijeku i u vezi sa sudskim

ovršnim postupkom koji hrvatski sud provodi na brodovima

(članak 844. do 847.).

Članak 988.a Za suđenje u sporovima za naknadu štete nastale zbog

tjelesne ozljede ili smrti člana posade broda ili zbog

narušavanja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u

vezi s radom na brodu, međunarodno je nadležan hrvatski sud

ako tužitelj ima prebivalište na području Republike

Hrvatske.

DIO JEDANAESTI

POMORSKI PREKRŠAJI

Glava I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 989.

(1) Pomorski prekršaj je povreda propisa kojima se

uređuju odnosi u morskim i podmorskim prostorima Republike

Hrvatske ili nad kojima Republika Hrvatska ima suverena

prava, njihovim obalama i lukama, pomorskim objektima

hrvatske državne pripadnosti, te svim pomorskim objektima

koji plove ili se nalaze u morskim i podmorskim prostorima

Republike Hrvatske u vezi sa sigurnošću plovidbe i zaštite

ljudskih života i okoliša, te s prometom na moru.

(2) Postupak o pomorskim prekršajima vodi se po Zakonu o

prekršajima.

Članak 990.

(1) Lučke kapetanije odlučuju u prvom stupnju o

pomorskim prekršajima.

(2) Prekršajni postupak iz stavka 1. ovoga članka vodi

Vijeće za prekršaje.

(3) Vijeće za prekršaje iz stavka 2. ovoga članka može se

imenovati za područje dvaju ili više lučkih kapetanija.

Članak 991.

Protiv odluka Vijeća za prekršaje iz članka 990. ovoga

Zakonika odlučuje Visoki prekršajni sud.

Članak 992.

(1) Vijeće za prekršaje čine predsjednik i dva člana.

Predsjedniku i članovima Vijeća mogu se odrediti zamjenici.

(2) Predsjednika i članove Vijeća za prekršaje iz članka

990. ovoga Zakonika i njihove zamjenike imenuje ministar na

prijedlog lučkog kapetana iz redova stručnih djelatnika

lučkih kapetanija, odnosno Ministarstva.

(3) Predsjednik, odnosno njegov zamjenik mora biti

diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom.

(4) Vijeće za prekršaje imenuje se na rok od dvije godine.

(5) Predsjednik i članovi Vijeća i njihovi zamjenici mogu

biti ponovno imenovani.

(6) Predsjednik i članovi Vijeća mogu se razriješiti

dužnosti i prije isteka navedenog roka.

Glava II.

PREKRŠAJI

Članak 993.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 500.000,00 kuna

kaznit će se za pomorski prekršaj strana pravna osoba:

1) ako strani trgovački brod uplovi u unutarnje morske vode

bez namjere da uplovi u luku otvorenu za međunarodni

pomorski promet Republike Hrvatske ili u luku u kojoj je

brodogradilište radi njegova popravka, odnosno ne uplovi

najkraćim uobičajenim putem u unutarnje morske vode (članak

8.),

2) ako strani brod, brodica ili jahta prevozi stvari ili

osobe između hrvatskih luka uz naplatu, a bez odobrenja

nadležnog tijela (članak 9.),

3) ako strana jahta, odnosno brodica plovi unutarnjim

morskim vodama Republike Hrvatske, a propustila je uploviti

u luku i obaviti poslove sukladno članku 12. ovoga

Zakonika, odnosno plovi, a ne udovoljava uvjetima

propisanim posebnim propisom iz članka 12. ovog Zakonika,

4) ako strani znanstvenoistraživački, odnosno strani

ribarski brod uplovi u unutarnje morske vode radi

uplovljavanja u hrvatsku luku bez odobrenja nadležnog

tijela (članak 10.),

5) ako se strani plovni objekt zbog više sile ili nevolje

na moru sklonio u unutarnje morske vode Republike Hrvatske,

a o tome nije obavijestio lučku kapetaniju, odnosno lučku

ispostavu (članak 17.),

6) ako strani ribarski brod za vrijeme prolaska unutarnjim

morskim vodama ili teritorijalnim morem Republike Hrvatske

ribariili ne plovi propisanim plovnim putem, ili u prolasku

plovi brzinom manjom od šest čvorova, ili se za vrijeme

prolaska zaustavlja i sidri u unutarnjim morskim vodama ili

u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a to

zaustavljanje i sidrenje nije uzrokovano višom silom,

odnosno nevoljom na moru, ili nema na brodu vidljivo

istaknute oznake ribarskog broda (članak 25. stavak 2.),

7) ako strani brod plovi sigurnosnom zonom uokolo

postrojenja i uređaja za istraživanje i iskorištavanje

prirodnih i drugih bogatstava gospodarskog ili

epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske kroz koju je

plovidba zabranjena (članak 37.),

8) ako obavlja istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i

mjerenja mora, morskog dna ili morskog podzemlja unutarnjih

morskih voda, teritorijalnog mora, epikontinentalnog

pojasa, odnosno obavlja znanstvena istraživanja

gospodarskog pojasa Republike Hrvatske bez odobrenja

nadležnog tijela (članak 13., 31, 40. i 44.)

(2) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit

će se vlasnik i brodar jahte ili brodice koja obavlja

prijevoz osoba jahtom ili brodicom uz naknadu protivno

odredbi članka 9. stavak 4. ovog Zakonika.

(3) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će

se za pomorski prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi

pomorski prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka

zapovjednik broda, ili član posade koji ga zamjenjuje,

odnosno osoba koja upravlja brodicom ili jahtom.

Članak 994.


kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba ako brod

koji koristi uplovi u zabranjenu zonu u unutarnjim morskim

vodama, ili plovi kroz zabranjenu zonu u unutarnjim morskim

vodama protivno propisanim uvjetima (članak 16).


se za pomorski prekršaj za radnje iz stavka 1. ovoga članka

odgovorna osoba u pravnoj osobi.


se za pomorski prekršaj za radnje iz stavka 1. ovoga članka

zapovjednik plovnog objekta ili član posade koji ga

zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja brodicom ili

jahtom.

Članak 995.


kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik broda ili

član posade koji ga zamjenjuje:

1) ako po nalogu lučke kapetanije ne isplovi u pomoć brodu

na kojem je izbio požar ili na kojem je nastala neka druga

nesreća (članak 63.),

2) ako postupi protivno odredbama članka 64. ovoga

Zakonika.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 1) i 2) ovoga

članka osoba koja upravlja brodicom ili jahtom.

Članak 996.


kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik broda, jahte

ili brodice koji suprotno odredbi članka 764. stavka 1.

ovoga Zakonika nije krenuo u pomoć osobama u životnoj

opasnosti na moru, iako nisu postojale okolnosti koje ga

oslobađaju takve obveze (članak 765.).

(2) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se

zapovjednik broda, jahte ili brodice koji tijekom akcije

spašavanja ne postupi sukladno odredbi članka 772. ovoga

Zakonika.

Članak 997.

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će

se zapovjednik broda, jahte ili brodice koji protivno

odredbi članka 766. ovoga Zakonika ne poduzme spašavanje

broda s kojim se sudario brod kojim on zapovijeda.

Članak 998.


kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba:

1) ako ne postupi po nalogu nadležne lučke kapetanije i ne

ukloni oštećeni, nasukani ili potopljeni plovni objekt

(članak 65.),

2) ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da brod nije

sposoban za plovidbu (članak 76. i 166.)

3) ako ne održava brod i njegovu opremu sukladno članku 85.

ovoga Zakonika,

4) ako ne podnese zahtjev za ponovno baždarenje hrvatskog

broda prije završetka radova na preinaci kojima se mijenja

bruto ili neto tonaža broda ili ne podnese takav zahtjev

nakon dolaska broda u prvu hrvatsku luku ako se radovi na

preinaci broda izvode u inozemstvu, a brod nije baždaren u

inozemstvu prema odredbama ovoga Zakonika (članak 93.),

5) ako kao zapovjednika broda ukrca osobu koja nema

pomorsku knjižicu (članak 137. stavak 1.),

6) ako brod nema ime i ne nosi ime luke upisa ili ako

tehnički plovni objekt i plutajući objekt nemaju oznaku i

ne nose ime luke upisa ili ako te oznake nosi iako nije na

to ovlašten, te ime nije ispisano sukladno propisu

donesenog temeljem ovoga Zakonika (članak 183. i 184.),

7) ako vadi potonulu stvar suprotno odredbi članka 787.

ovoga Zakonika,

8) ako ne poduzme ili ne poduzme u određenom roku

odgovarajuće mjere ili obavi potrebne radove koje je svojim

rješenjem naredila inspekcija sigurnosti plovidbe (članci

172., 173., 174. i članak 175.),

9) ako u zakonskom roku ne podnese zahtjev za brisanje

broda (članak 192. stavak 4.),

10) ako obavlja prijevoz u javnom prometu na moru, ili

obavlja djelatnost iznajmljivanja plovila ili druge

gospodarske djelatnosti na moru suprotno odredbama članka

48. stavak 1. ovoga Zakonika,

11) ukoliko ne održava sustav upravljanja sigurnošću

sukladno zahtjevima Tehničkih pravila Hrvatskog registra

brodova (članak 48. stavak 2.),

12) ako ne obavlja dužnosti u svezi održavanja straže i

obavljanja poslova na brodu propisane posebnim propisom

(članak 135.).


se odgovorna osoba u pravnoj osobi za radnje iz stavka 1.

ovoga članka.


se za radnje iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba.

Članak 999.

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit

će se za pomorski prekršaj zapovjednik stranoga nuklearnoga

broda ili časnik koji ga zamjenjuje ako brod bez odobrenja

uplovi u luku (članak 61.).

Članak 1000.


se za pomorski prekršaj zapovjednik stranoga broda ili

časnik koji ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja

stranom jahtom ili brodicom:

1) ukoliko postupi protivno članku 66. ovoga Zakonika,

2) ako se peljarenje obavlja u unutarnjim morskim vodama i

teritorijalnom moru Republike Hrvatske bez odobrenja

Ministarstva (članak 69.),

3) ako brod obavlja kabotažno tegljenje bez odobrenja

ministra (članak 641.).

Članak 1001.


kaznit će se za pomorski prekršaj zapovjednik broda, jahte

ili brodice ili član posade koji ga zamjenjuje:

1) ako brod koji prevozi više od 2000 tona ulja nema

potvrdu o osiguranju ili drugome financijskome jamstvu o

imovinskoj odgovornosti za štetu prouzročenu onečišćenjem

uljem kad uđe u luku ili izađe iz luke Republike Hrvatske

ili u njima ukrcava ili iskrcava ulje (članak 62.),

2) ako ne poduzme ili ne poduzme u određenom roku

odgovarajuće mjere koje mu rješenjem naredi inspektor

sigurnosti plovidbe (članci 168., 169., 171., 176., i

177.).

3) ako brod koji ima brodsku radiostanicu ne organizira

neprekidnu službu bdijenja, u skladu s propisima o

radioprometu (članak 55.),

4) ako na brodu nema propisanog broja članova posade sa

odgovarajućim valjanim svjedodžbama o osposobljenosti i

dopunskoj osposobljenosti (članak 130.),

5) ako osobno ne rukovodi brodom kada to zahtijeva

sigurnost broda, a osobito kada brod ulazi u luku, kanal

ili rijeku ili kad izlazi iz njih te u svim drugim

slučajevima kad to zahtijeva sigurnost broda i plovidbe

(članak 149. stavak 2.),

6) ako u slučaju neposredne opasnosti od rata ili

nastupanja ratnoga stanja između Republike Hrvatske i druge

države ne poduzme u pogledu broda, osoba i tereta na brodu

sve mjere koje se pokažu potrebnima (članak 155. stavak 1.

i 2.),

7) ako se u slučaju nastupanja ratnoga stanja između drugih

država, u kojem je Republika Hrvatska neutralna, brod nađe

u luci jedne od zaraćenih država ili na putu za luku

zaraćene države ili mora proći kroz unutarnje morske vode i

teritorijalno more zaraćene države ne zatraži uputu od

brodara, a ako to nije moguće – od nadležnih hrvatskih

tijela (članak 155. stavak 3 ),

8) ako za putovanja broda prema članu posade, putniku ili

drugoj osobi na brodu koja je izvršila kazneno djelo, ne

poduzme mjere potrebne da se spriječi ili ublaži nastupanje

štetnih posljedica tog djela i izvršitelj pozove na

odgovornost (članak 161. stavci 1., 2. i 4.),

9) ako o neispravnostima iz članka 143. stavka 1. točke 2)

ne obavijesti nadležnu lučku kapetaniju (članak 143. stavak

2.),

10) ako ukrca na brod i rasporedi za obavljanje poslova

osobu koja nema odgovarajuću valjanu svjedodžbu o

osposobljenosti ili dopunskoj osposobljenosti (članak

131.),

11) ako ne udalji s dužnosti premorenu, odnosno bolesnu

osobu ili osobu koja je pod utjecajem alkohola ili

psihoaktivnih lijekova (članak 134.),


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 10), 11) i 12)

brodar i poslovođa.

(3) Novčanom kaznom od 1.000,00 kuna do 3.000,00 kuna

kaznit će se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 10),

11) i 12) odgovorna osoba brodara.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. točke 12) ovoga članka

zapovjednik zrakoplova koji prilikom preleta gospodarskog

pojasa Republike Hrvatske ne poštuje općeprihvaćene propise

i hrvatske propise o suzbijanju onečišćenja mora iz zraka

ili zrakom.

Članak 1001.a

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za pomorski prekršaj

zapovjednik broda, jahte ili brodice i/ili član posade:

1) ako prilikom plovidbe gospodarskim pojasom Republike Hrvatske ne poštuje općeprihvaćene

međunarodne propise i standarde i hrvatske propise o sprečavanju onečišćenja mora i zraka s

pomorskih objekata i onečišćenja prouzročenog potapanjem otpada (članak 41.),

2) ako prilikom plovidbe ne poštuje međunarodne propise i standarde i hrvatske propise o zaštiti

od onečišćenja mora i zraka s pomorskih objekata i onečišćenja prouzročenog potapanjem s

pomorskih objekata. (članak 64.).

(2) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za pomorski prekršaj iz

stavka 1. ovoga članka fizička ili pravna osoba vlasnik broda, brodar i kompanija. (3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna

kaznit će se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka

odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 1002.


se za pomorski prekršaj zapovjednik i/ili član posade

broda, jahte ili brodice koji ne obavlja poslove na brodu,

jahti ili brodici u skladu sa svojim dužnostima, pravilima

navigacije i drugim propisima i pravilima iz područja

sigurnosti plovidbe, zaštite ljudskih života na moru i

zaštite morskog okoliša.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za pomorski

prekršaj zapovjednik broda ili časnik koji ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja plutajućim

ili nepomičnim odobalnim objektom ukoliko postupi protivno članku 75.c ovoga Zakonika. (3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 15.000,00

kuna kaznit će se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga

članka zapovjednik jahte, odnosno osoba koja upravlja

brodicom.

Članak 1003.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00

kuna kaznit će se zapovjednik plovnog objekta ili osoba

koja ga zamjenjuje, ako plovilo koje dolazi iz inozemstva

prometuje s drugim plovnim objektima, fizičkim ili pravnim

osobama na kopnu prije nego što od nadležnih tijela u luci

dobije odobrenje za slobodan promet sa obalom (članak 66.

stavak 1.).


zapovjednik broda ili jahte, odnosno voditelj brodice

hrvatske državne pripadnosti ako brod, jahta ili brodica ne

vije zastavu Republike Hrvatske i ne ističe znakove na

način propisan ovim Zakonikom i propisom iz članka 180.

ovoga Zakonika.


zapovjednik stranog broda, odnosno strane jahte ukoliko ne

vije zastavu svoje državne pripadnosti i zastavu Republike

Hrvatske dok se nalazi u teritorijalnom moru i unutarnjim

morskim vodama Republike Hrvatske, osim dok plovi u

neškodljivom prolazu (članak 66. stavak 2.).

Članak 1004.


se za pomorski prekršaj zapovjednik broda ili časnik koji

ga zamjenjuje, odnosno osoba koja upravlja plutajućim ili

nepomičnim odobalnim objektom:

1) ako upravlja brodom u plovidbi koji nije sposoban za

plovidbu (članak 76.),

2) ako protivno odredbama članka 88. ovoga Zakonika brodom

koji nije putnički prevozi putnike,

3) ako na brodu nema bilo koje od brodskih isprava i knjiga

iz članka 94. – uključivo 101., te članka 105. ovoga

Zakonika ili propisa donesenih na temelju ovoga Zakonika

i/ili ako se u brodske knjige ne unose podaci u skladu s

člankom 94. stavkom 2. ovoga Zakonika,

4) ako na zahtjev ovlaštenih tijela ne pokaže brodske

isprave i knjige (članak 96.),

5) ako u propisanim rokovima ne obavlja vježbe s čamcima,

ostalim sredstvima za spašavanje i uređajima za otkrivanje,

sprječavanje i gašenje požara (članak 148. stavak 2.),

6) ako na brodu ne održava u ispravnom stanju stanje trupa,

strojeve, uređaje i opremu ili ako se ne brine o sigurnosti

brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje putnika,

opasnog i ostalog tereta te o pravilnom ukrcavanju,

smještaju i iskrcavanju putnika, opasnog i ostalog tereta


7) ako za vrijeme plovidbe nije na brodu (članak 148.

stavak 3.)

8) ako upravlja plutajućim ili nepomičnim odobalnim

objektom koji nije sposoban za uporabu (članak 102. i

103.),

9) ako prije polaska na put ne provjeri ispravnost broda,

količine zaliha na brodu, jesu li članovi posade na brodu,

te jesu li poduzete sve mjere za sigurnost putovanja


10) ako ošteti, odstrani ili izvrši kakvu drugu

nedozvoljenu radnju u svezi sa pečaćenjem broda iz članka

171. ovoga Zakonika,

11) ako ne koristi usluge lučkog ili obalnog peljarenja

kada je takvo peljarenje obavezno (članak 70.).

Članak 1005.


se za pomorski prekršaj zapovjednik broda ili osoba koja ga

zamjenjuje:

1) ako primi za člana posade broda osobu koja nema pomorsku

knjižicu ili dozvolu za ukrcavanje (članak 137. stavak 1.),

2) ako ne postupi sukladno odredbi članka 151. ovoga

Zakonika,

3) ako o događaju koji se za putovanja desi na brodu, a

koji ugrožava sigurnost broda, broda u teglju ili

potiskivanju ili sigurnost plovidbe, ili o izvanrednom

događaju koji se desio na brodu, brodu u teglju ili

potiskivanju, putnicima, drugim osobama ili stvarima na

brodu ili brodu u teglju ili potiskivanju – ne podnose

izvještaj zajedno s izvatkom iz brodskog dnevnika nadležnom

tijelu u zemlji ili inozemstvu (članak 152. stavci 1., 2 i

3.),

4) ako ne održava u ispravnom stanju pomorske navigacijske

karte i publikacije (članak 148. stavak 1.)

5) ako ne obavijesti priznatu organizaciju ili odgovarajuća

tijela pomorske uprave o nesrećama ili nedostacima iz

članka 154. stavka 1. točke 1) i 2) ovoga Zakonika,

6) ako o činjenici rođenja i smrti te o primanju izjave

posljednje volje ne sastavi zapisnik na propisani način i

ne dostavi ga nadležnom tijelu u prvoj domaćoj luci, a u

inozemstvu – najbližem diplomatskom, odnosno konzularnom

predstavništvu Republike Hrvatske (članak 152. stavak 5.),

7) ako radiokomunikacijama ne odašalje obavijest o bilo

kojoj neposrednoj opasnosti za sigurnost plovidbe na koju

naiđe (članak 153.),

8) ako o kaznenom djelu učinjenom na brodu, dok se brod

nalazi u inozemstvu, ne podnese izvještaj diplomatskom ili

konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u zemlji u

čiju prvu luku, nakon izvršenog kaznenog djela, brod uplovi

ili ako s izvršiteljem kaznenog djela ne postupi prema

uputama toga diplomatskoga ili konzularnoga predstavništva


9) ako samovoljno napuštanje broda od člana posade-

državljanina Republike Hrvatske u inozemstvu ne prijavi

tijelu iz članka 162. ovoga Zakonika,

10) ako u brodski dnevnik ne unese u određenom roku i na

određeni način opis događaja, radnji i poduzetnih mjera

koje je dužan unijeti u brodski dnevnik (članak 152.,

članak 153. stavak 2., članak 158. stavak 3., članak 160.

stavak 2., članak 161. stavak 5. i članak 162. stavak 3.),

11) ako ne unese u brodski dnevnik razloge zbog kojih nije

krenuo u pomoć osobama u opasnosti na moru i poduzeo

njihovo spašavanje, odnosno razloge zbog kojih nije poduzeo

spašavanje broda nakon sudara (članak 767.),

12) ako brodu s kojim se sudario brod kojim zapovijeda,

iako je to mogao, ne priopći ime posljednje luke iz koje je

isplovio i ime luke u koju plovi (članak 756.).

Članak 1006.


kaznit će se za pomorski prekršaj član posade broda,

brodice ili jahte ako predmete ili tvari koje mogu ometati

ili ugroziti sigurnost plovidbe ili znače opasnost od

onečišćenja baci na plovni put (članak 65. stavak 2.).


član posade broda, jahte ili brodice ukoliko upravlja

plovilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene količine,

opojnih droga ili drugih tvari koje mijenjaju stanje

svijesti (članak 134.).

Članak 1007.

Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članaka

997., 1001., 1001.a,1002., i 1004. ovoga Zakonika

zapovjedniku broda i članu posade broda, odnosno osobi koja

upravlja jahtom ili brodicom ili članu posade jahte ili

brodice mogu se kao zaštitna mjera oduzeti sve ili pojedine

svjedodžbe o osposobljenosti ili dopunskoj osposobljenosti

ili ovlaštenja – u trajanju do dvije godine.

Članak 1008.

(1) Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članka

993. stavak 1. točke 6) izreći će se zaštitna mjera

oduzimanja broda, lovine i ribarskog alata i opreme koja

služi za ribolov, odnosno ulov morskih bića na morskome

dnu, i to:

a) ako je istim brodom već bio učinjen isti prekršaj za

koji je nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj izreklo kaznu

ili ako je zapovjednik broda u posljednjih pet godina bio

kažnjen za isti prekršaj,

b) ako ribolov ili ulov drugih živih bića u moru ili na

morskome dnu obavlja ribarskim alatom i opremom za ribolov,

odnosno za ulov drugih živih bića u moru i na morskome dnu

čija je uporaba zabranjena ili ograničena hrvatskim

propisima,

c) ako ribolov ili ulov drugih živih bića u moru ili na

morskome dnu obavlja u ribolovnom rezervatu ili ako lovi

vrste ribe ili drugih živih bića u moru ili na morskome dnu

kad je ulov tih vrsta zabranjen,

d) ako zapovjednik broda ili član posade broda ne posluša

naređenje tijela Republike Hrvatske ovlaštenog za

zaustavljanje broda, pruži aktivan otpor tijelima koja

obavljaju pregled broda ili nekim drugim postupkom

prouzroči opasnost za život ljudi ili imovine.

(2) Uz kaznu propisanu za pomorski prekršaj iz članka 993.

stavak 1. točka 2) i članka 993. stavak 2. izreći će se

zaštitna mjera oduzimanja plovnog objekta kojim je prekršaj

učinjen bez obzira tko je vlasnik plovnog objekta.

(3) Radi osiguranja nazočnosti u prekršajnom postupku,

odnosno radi osiguranja izvršenja kazne inspektor

sigurnosti plovidbe ili druga osoba ovlaštena za obavljanje

inspekcije sigurnosti plovidbe može stranom državljaninu

izreći mjeru privremenog oduzimanja putovnice, odnosno

druge isprave koja služi kao zamjena za putnu ispravu u

trajanju ne duljem od tri dana.

Članak 1009.


kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1) ako istražuje ili iskorištava prirodna ili druga

bogatstva gospodarskog ili epikontinentalnog pojasa

Republike Hrvatske na nezakonit način (članak 44.),

2) ako protivno uvjetima predviđenim ovim Zakonikom ili

propisom donesenim na temelju ovoga Zakonika istražuje ili

iskorištava prirodna i druga bogatstva u gospodarskom ili u

epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske (članak 45.),

3) ako postrojenja ili uređaje postavljene u gospodarskom

ili u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske, radi

istraživanja ili iskorištavanja prirodnih i drugih

bogatstava tih pojaseva, stalno ne obilježi određenim

svjetlosnim i drugim znacima ili ako ta postrojenja i

uređaje ne ukloni kad se prestanu rabiti ili iskorištavati

u svrhe za koje su izgrađeni, ili ako o njima pravodobno ne

objavi potrebne podatke (članak 36.),

4) ako postrojenja ili uređaje za istraživanje ili

iskorištavanje prirodnih i drugih bogatstava u gospodarskom

ili u epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske postavi

na mjestima na kojima bi oni mogli sprječavati korištenje

priznatih međunarodnih plovnih putova (članak 38.),

5) ako obavlja istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i

mjerenja mora, morskog dna i podzemlja unutarnjih morskih

voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske bez odobrenja

Ministarstva (članak 13. i 31.),


se za radnje iz stavka 1. ovog članka fizička osoba i

odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 1010.


kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1) ako ne vodi propisane podatke koji su značajni za

sigurnost plovidbe (članak 48. točka 3),

2) ako ne održava luku u stanju koje osigurava sigurnu

plovidbu, pristajanje i vezivanje plovnih objekata, te

ukrcaj ili iskrcaj putnika i tereta, ne osigura čišćenje

luke ili ako ne obavlja druge poslove sukladno članku 58.

ovog Zakonika.

3) ako ne podnese na odobrenje tehničku dokumentaciju na

temelju koje se brod, jahta ili brodica gradi ili

preinačuje (članak 78. i 113.).


se za pomorski prekršaj fizička osoba i odgovorna osoba u

pravnoj osobi za radnje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 1011.


kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba vlasnik

brodice ili jahte ako:

1) brodicu ili jahtu ne podvrgne osnovnom, redovitom ili

izvanrednom pregledu (članci 114. – 117.),

2) ako brodica ili jahta nisu sposobne za plovidbu (članak

111.),

3) ako nije podnio zahtjev za upis brodice u očevidnik

brodica (članak 202.),

4) ako nije podnio zahtjev za brisanje brodice (članak 207.

stavak 3.),

5) ako brodica nema propisano ispisanu oznaku brodice

(članak 206.), oznaku teretne vodene linije, oznaku

najvećeg dozvoljenog broja putnika koje smije prevoziti i

druge oznake sukladno posebnom propisu ili Tehničkim

pravilima (članak 111.),

6) ako u propisanom roku ne prijavi promjenu sjedišta

odnosno prebivališta ili područja na kojem se brodica

pretežno zadržava ili koristi (članak 202. stavci 1. i. 2.)

(2) Novčanom kaznom od 800,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se

za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička

osoba vlasnik brodice i odgovorna osoba u pravnoj osobi.


osoba koja upravlja brodicom ili jahtom za pomorski

prekršaj iz stavka 1. točka 1) i 2) ovoga članka.

Članak 1012.

(1) Novčanom kaznom od 300,00 do 800,00 kuna kaznit će

se za pomorski prekršaj osoba koja upravlja brodicom ili

jahtom:

1) ako ne prijavi pomorsku nesreću brodice (članak 117.),

2) ako se na brodici ili jahti ne nalaze isprave iz članka

122. ovoga Zakonika kao i svjedodžba ili uvjerenje o

osposobljenosti za upravljanje jahtom ili brodicom.

(2) Novčanom kaznom od 100,00 kuna kaznit će se na mjestu

počinjenja pomorskog prekršaja fizička osoba za pomorski

prekršaj iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

(3) Ovlaštena osoba dužna je počinitelju prekršaja izdati potvrdu o naplaćenoj kazni iz stavka 2.

ovoga članka.« (4) Počinitelju pomorskog prekršaja koji ne plati

novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja, ovlaštena

osoba izdat će uplatnicu kojom isti može platiti kaznu u

roku od 8 dana.

Članak 1013.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000 kuna kaznit

će se organizator športskog natjecanja koji postupi

protivno članku 50. stavku 3.


će se pravna osoba koja kao investitor, vlasnik ili

korisnik objekata ili sredstava postupi suprotno odredbama

iz članka 54. ovog Zakonika.


će se za pomorski prekršaj pravna osoba koja postupi

protivno članku 56. ovog Zakonika.

(4) Novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna kaznit će

se za pomorski prekršaj iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka

fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(5) Novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna kaznit će

se za pomorski prekršaj iz stavka 2. i 3. ovoga članka

zapovjednik, odnosno osoba koja upravlja pomorskim

objektom.

Članak 1014.


kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba pomorski

agent koji postupi protivno odredbama propisa iz članka



se fizička osoba pomorski agent i odgovorna osoba u pravnoj

osobi za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 1015.


kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba ako obavlja

peljarenje bez odobrenja Ministarstva (članci 69. i 70.

stavak 8).


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna

osoba u pravnoj osobi.


se za pomorski prekršaj pravna osoba peljar koja

obavljajući poslove ne postupa sukladno odredbama propisa

iz članka 70. stavka 9. ovoga Zakonika.





se za pomorski prekršaj iz stavka 3. ovoga članka fizička

osoba peljar.

Članak 1016.


kaznit će se za pomorski prekršaj pravna osoba koja postupi

protivno odredbama iz članka 56. stavka 3. ovoga Zakonika.




(3) Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kaznit će se

za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka zapovjednik

broda ili osoba koja upravlja brodicom.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka član

posade broda ili brodice odgovoran za rukovanje opasnim

teretom.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka stručna

osoba u luci pod čijim se nadzorom obavlja rukovanje

opasnim tvarima.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka osoba

koja upravlja vozilom.


se za pomorski prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička

osoba koja neposredno rukuje opasnim tvarima.

Članak 1016.a

(1) Novčanom kaznom od 40.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba

koja obavlja poslove posredovanja pri zapošljavanju pomoraca na brodovima hrvatske i strane

državne pripadnosti a ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz članka 125.a stavka 3.

ovoga Zakonika ili ih obavlja na način protivan odredbama posebnog propisa. (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se

i odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom od 4.000,00

do 15.000,00 kuna.

Članak 1017.

Ako uslijed počinjenja pomorskog prekršaja iz članka

993. stavka 1. točke 5) i točke 7), članaka 994., 995.,

996., 999., 1000., 1001., 1001.a, 1002., 1003., 1004.,

1006., 1008., 1011., 1013., 1014., 1015. i 1016. ovoga

Zakonika nastupi ekološka nesreća, odnosno izvanredni

događaj ili vrsta događaja prouzročena djelovanjem ili

utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu

ugrožavanje života ili zdravlja ljudi i u većem obimu

nanose štetu okolišu, novčanom kaznom od 300.000,00 do

1.000.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba, a novčanom

kaznom od 50.000,00 do 200.000,00 kuna odgovorna osoba u

pravnoj osobi i fizička osoba.

DIO DVANAESTI

OVLAŠTENJA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 1018.

(1) Odredbe članka 32., članka 33. stavka 1. točke a),

članka 33. stavka 2., članaka 34., 40. i 41. ovoga Zakonika

primjenjuju se danom početka primjene Odluke Hrvatskog

sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na

Jadranskom moru (»Narodne novine«, br. 157/03. i 77/04.)

kojom je uspostavljen zaštićeni ekološko-ribolovni pojas

Republike Hrvatske.

(2) Odredbe članka 33. stavak 1. točke b), članaka 35.,

36., 37., 38. i 39. ovoga Zakonika počet će se

primjenjivati kad Hrvatski sabor proglasi ostale sadržaje

isključivoga gospodarskog pojasa u skladu s Konvencijom o

pravu mora.

Članak 1019.

Do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji na

postupak pripreme, donošenja, objavljivanja i stupanja na

snagu Tehničkih pravila primjenjuje se Zakon o Hrvatskom

registru brodova.

Članak 1020.

(1) Vlada Republike Hrvatske će u roku od godinu dana

od dana stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti propise

o:

– lukama otvorenim za međunarodni promet (članak 7. stavak

4.),

– dolasku i boravku stranih jahti i brodica namijenjenih

razonodi i športu u unutrašnjim morskim vodama i

teritorijalnom moru Republike Hrvatske (članak 12. stavak

2.),

– uvjetima za uplovljavanje, prolazak i boravak stranih

ratnih i znanstvenoistraživačkih brodova u unutarnjim

morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske,

uvjetima i načinu obavljanja znanstvenih i drugih

istraživanja, ispitivanja, fotografiranja i mjerenja mora,

morskog dna ili morskog podzemlja unutarnjih morskih voda,

teritorijalnog mora, epikontinentalnog i gospodarskog

pojasa Republike Hrvatske (članak 31. stavak 9.).

(2) Vlada Republike Hrvatske će u roku od dvije godine od

dana stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti Plan

intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora (članak 63.

stavak 2.).

Članak 1021.

(1) Ministar će u roku od tri godine od dana stupanja

na snagu ovoga Zakonika donijeti propise o:

– mjestima zakloništa, uvjetima koja moraju zadovoljavati

mjesta zakloništa, i uvjetima i načinu korištenja mjesta

zakloništa (članak 17. stavak 3.),

– oznakama i načinu označavanja na plovnim putovima u


Hrvatske, (članak 51. stavak 5.),

– o primjeni međunarodnih preporuka o baždarenju balastnih

prostora na tankerima za prijevoz ulja s izdvojenim

balastnim tankovima u pogledu načina obračuna pristojbi,

naknada i drugih pristojbi u lukama (članak 59. stavak 3.),

– uvjetima kojima mora udovoljavati strani plovni objekt da

bi boravio u raspremi u unutarnjim morskim vodama Republike

Hrvatske (članak 67.),

– peljarenju (članak 70. stavak 6., 7. i 8.),

– najvišoj dopuštenoj visini naknade za usluge peljarenja


– uvjetima i načinu obavljanja pokusne plovidbe (članak 83.

stavak 4.),

– sadržaju, obrascima i načinu vođenja isprava, zapisa i

knjiga pomorskih brodova (članak 101.),

– najmanji broj i stručnu osposobljenost stručnih radnika

na plutajućim i nepomičnim odobalnim objektima (članak 102.

stavak 3.),

– najmanjem broju članova posade potrebnim za sigurnu

plovidbu brodova (članak 130. stavak 2.),

– uvjetima, načinu izdavanja, sadržaju, obrascima i

nadležnost lučkih kapetanija za izdavanje pomorskih

knjižica i odobrenja za ukrcavanje (članak 137. stavak 5.),

– načinu obavljanja meteorološke službe na brodovima


– postupcima u slučaju rođenja ili smrti, nalaska

napuštenoga novorođenog djeteta, primanja izjave posljednje

volje i postupcima s imovinom umrlih osoba na brodu (članak

152. stavak 6.),

– načinu vijanja zastave i isticanja znakova na brodovima i

jahtama (članak 180. stavak 4.),

– o načinu, uvjetima i postupcima određivanja, i

označavanja imena, oznaka i znakova raspoznanjava brodova,

jahti, plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata, te

vođenju evidencije o imenima i oznakama brodova, jahti,

plutajućih i nepomičnih odobalnih objekata (članak 183.

stavak 4.).

– najvišoj dopuštenoj starosti brodova koji se mogu

upisati u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj (članak

191. stavak 4.),

– o načinu vođenja, i podacima koji se unose u upisnike

pomorskih objekata, vođenju postupaka EOP upisa, obrascima,

te nadležnosti lučkih kapetanija za upis (članak 195.

stavak 7.),

– uvjetima za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te

pravima i obvezama pomorskog agenta (članak 683.) ovoga

Zakonika.

(2) Ministar će u roku od dvije godine od dana stupanja na

snagu ovoga Zakonika na temelju članka 24. ovoga Zakonika

donijeti propise o zabrani plovidbe Pelješkim i Koločepskim

kanalom i dijelovima Srednjeg kanala, Murterskog mora i

Žirjanskog kanala te Malostonskim zaljevom, o plovidbi u

prolazu u Šibensku luku, u Pašmanskom tjesnacu, prolazu

Mali Ždrelac i Vela Vrata te predjelu rta Marlera, o

plovidbi rijekom Neretvom i Zrmanjom.

(3) Ministar će u roku od godine dana od dana stupanja na

snagu ovoga Zakonika donijeti propise o:

– uvjetima koje mora zadovoljiti plovni objekt, te fizička

ili pravna osoba koja obavlja djelatnost iznajmljivanja

plovila (članak 9. stavak 4.),

– visini naknade za obavljanje kabotaže stranim plovnim

objektom (članak 9. stavak 5.),

– visini naknade za sigurnost plovidbe koju plaćaju strane

jahte i brodice (članak 12. stavak 3.),

– uvjetima i načinu rukovanja opasnim i ostalim tvarima u

lukama, uvjetima i načinu pod kojima će se obavljati

ukrcavanje i iskrcavanje opasnih i štetnih tvari, rasutog i

ostalih tereta u lukama, te način sprječavanja širenja

onečišćenja članak 56. stavak 4.),

– uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i ostalim

dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora

Republike Hrvatske, te obliku i sadržaju obrazaca

dokumenata koje lučkim kapetanijama dostavljaju plovni

objekti prilikom uplovljavanja i isplovljavanja iz luke

(članak 56. stavak 2. i članak 60. stavak 1.),

– kategorijama plovidbe pomorskih brodova (članak 76.

stavak 3.),

– o brodicama i jahtama, uvjetima koje moraju

ispunjavati brodice i jahte, te osobe koje upravljaju

brodicama i jahtama, uvjetima za plovidbu brodica i jahti,

područjima plovidbe, uvjetima stavljanja na tržište brodica

i jahti, uvjetima koje moraju ispunjavati imenovana tijela,

te način i postupak imenovanja, ispravama, zapisima, i

knjigama brodica i jahti, te načinu upisa brodica u

očevidnik brodica, postupku vođenja EOP očevidnika,

uvjetima i načinu određivanja oznake i imena brodice, te

nadležnosti lučkih kapetanija za vođenje očevidnika brodica

(članak 112. stavak 3., članak 123. i članak 202. stavak

3.),

– uvjetima i načinu stjecanja svjedodžbi o

osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti pomoraca i

uvjetima za povjeravanje izobrazbe ili izdavanja

suglasnosti pomorskim učilištima za obrazovanje pomoraca,

te visini naknade za odobrenje održavanja izobrazbe

pomoraca (članak 132. stavak 4.),

– uvjetima i načinu održavanja straže, te obavljanja drugih

poslova na brodu, jahti ili brodici kojima se osigurava

sigurna plovidba i zaštita mora od onečišćenja s brodova


– načinu i postupcima provođenja inspekcijskog nadzor

sigurnosti plovidbe, uvjetima koje mora ispunjavati

inspektor sigurnosti plovidbe, te obrascima iskaznica

inspektora sigurnosti plovidbe (članci 165. stavak 3., i

166. stavak 3.).

(4) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na

snagu ovoga Zakonika utvrditi osnovice za obračun doprinosa

za obvezna osiguranja (članak 128. stavak 1.).

(5) Ministar će u roku od trideset dana od dana stupanja na

snagu ovoga Zakonika donijeti propis o kriterijima za

određivanje naknade i visini naknade za upis brodova, jahti

i brodica (članak 188. stavak 4. i članak 203. stavak 4.)

ovoga Zakonika.

Članak 1022.

Ministar zdravstva će uz suglasnost ministra u roku od

dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakonika

donijeti propise o:

– minimalnim uvjetima koje mora zadovoljavati brod, oprema

i uređaji, radi pružanja odgovarajuće medicinske skrbi

članovima posade, oprema i obavezni sadržaj brodske

ljekarne, te oblik i način vođenja očevidnika o sadržaju

brodske ljekarne (članak 76. stavak 4.),

– minimalnim uvjetima koje mora zadovoljavati brodica ili

jahta, njena oprema i uređaji, radi pružanja odgovarajuće

medicinske skrbi članovima posade, oprema i obavezni

sadržaj brodske ljekarne za brodice ili jahte (članak 111.

stavak 4. ),

– načinu, uvjetima, opsegu i sadržaju utvrđivanja

zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih objekata

(članak 131. stavak 6.) ovoga Zakonika.

Članak 1023.

Ministar će uz suglasnost s ministrom nadležnim za

poslove zaštite okoliša u roku od dvije godine od dana

stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti propis o

– zaštiti morskog okoliša u gospodarskom pojasu Republike

Hrvatske (članak 41. stavak 3.),

– uvjetima za izdavanje odobrenja za polaganje cjevovoda i

održavanje podmorskih kabela i cjevovoda u

epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske (članak 45.

stavak 5.),

– uvjetima, ovlastima i načinu provođenja istraga pomorskih

nesreća (članak 49. stavak 3.),

– upravljanju i nadzoru vodenog balasta (članak 64. stavak

3.) ovoga Zakonika.

Članak 1024.

Ministar obrane će u roku od dvije godine od dana

stupanja na snagu ovoga Zakonika donijeti propis iz članka

762. stavka 2. ovoga Zakonika.

Članak 1025.

Do donošenja propisa iz članka 1020., 1021., 1022.,

1023., 1024.,. ovoga Zakonika, ostaju na snazi sljedeći

propisi:

1. Uredba o dolasku i boravku stranih jahti i brodica

namijenjenih razonodi ili športu u unutrašnjim morskim

vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske (»Narodne

novine«, br. 16/01., 118/01. i 45/04.),

2. Uredba o pristupu, prolasku i boravku stranih ratnih i

znanstvenoistraživačkih brodova u unutrašnjim morskim

vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske (»Narodne

novine«, br. 19/95. i 21/03.),

3. Pravilnik o najmanjem broju članova posade za sigurnu

plovidbu koji moraju imati pomorski brodovi trgovačke

mornarice Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 8/02.,

5/03. i 18/04.),

4. Pravilnik o istjecanju i vijenju zastave trgovačke

mornarice Republike Hrvatske i isticanju znakova na

brodovima trgovačke mornarice Republike Hrvatske (»Narodne

novine«, br. 51/97.).,

5. Pravilnik o oznakama na plovnim putevima u unutrašnjim

morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske

(»Narodne novine« br. 40/94.),

6. Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti

pomoraca na brodovima trgovačke ratne mornarice Republike

Hrvatske (»Narodne novine«, br. 8/02., 5/03. i 167/03.),

7. Pravilnik o izbjegavanju sudara na moru (»Narodne

novine«, br. 17/96.),

8. Pravilnik o upisu brodova u određene upisnike, podacima

koji se unose u list A glavne knjige upisnika brodova,

zbirkama isprava, pomoćnim knjigama koje se vode uz

upisnike brodova i obrascima tih isprava i knjiga te

nadležnosti lučkih kapetanija za upis pomorskih brodova

(»Narodne novine« br. 65/95. i 57/04.),

9. Pravilnik o sadržaju, obrascima i načinu vođenja

brodskih isprava i knjiga brodova trgovačke mornarice

(»Narodne novine« br. 53/91.),

10. Pravilnik o određivanju imena, oznaka i pozivnih

znakova raspoznavanja brodova te o vođenju popisa imena

odnosno oznaka brodova (»Narodne novine«, br. 48/97.),

11. Pravilnik o pomorskim knjižicama, odobrenjima za

ukrcanje i nadležnosti lučkih kapetanija za izdavanje

(»Narodne novine«, br. 4/98. i 103/98.),

12. Pravilnik o obavljanju pokusne vožnje brodova (»Narodne

novine«, br. 53/91.),

13. Pravilnik o ispitivanju nezgode brodova (»Narodne

novine«, br. 53/91.),

14. Pravilnik o pomorskom peljarenju (»Narodne novine«, br.

17/95.),

15. Pravilnik o obavljanju inspekcije sigurnosti plovidbe

(»Narodne novine«, br. 34/97., 41/99. i 27/00.),

16. Pravilnik o brodicama (»Narodne novine«, br. 81/94.,

77/01. i 8/02.),

17. Pravilnik o postupku u slučaju rođenja ili smrti,

nalaska napuštenog novorođenog djeteta, prijema izjave

posljednje volje i postupka s imovinom umrlih osoba na

brodu (»Narodne novine«, br. 41/80.),

18. Pravilnik o najmanjem broju i vrsti uređaja i opreme

koju moraju imati plutajući objekti na moru i na unutarnjim

vodama (»Narodne novine«, br. 11/70.),

19. Pravilnik o najmanjem broju stručnih radnika na

plutajućim objektima na moru i unutarnjim vodama (»Narodne

novine«, br. 11/70. i 15/70.),

20. Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama

i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i

teritorijalnog mora Republike Hrvatske, te granicama

plovidbe brodova i brodica izvan luka (»Narodne novine«,

br. 108/95.),

21. Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i

načinu ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i

ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja isteklih

ulja u lukama (»Narodne novine«, br. 2/82. i 55/85.),

22. Pravilnik o načinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u

pomorskom prometu (»Narodne novine«, br. 79/96. i 76/02.),

23. Pravilnik o uvjetima za obavljanje arheološkog

istraživanja spomenika kulture na morskog dnu ili morskom

podzemlju unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora

Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 94/98.),

24. Pravilnik o uvjetima za obavljanje istraživanja u

posebno zaštićenim dijelovima prirode na morskom dnu ili

morskom podzemlju unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog

mora Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 97/98.),

25. Pravilnik o uvjetima pod kojima strane pravne i fizičke

osobe smiju obavljati istraživanja, ispitivanja,

fotografiranja i mjerenja mora, morskog dna i/ili morskog

podzemlja unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora

Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 116/98.),

26. Pravilnik o obavljanju poslova i održavanju straže

članova posade na pomorskim brodovima trgovačke mornarice

Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 91/98. i 5/03.),

27. Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti

pomorskog agenta (»Narodne novine«, br. 17/96.),

28. Pravilnik o minimalnoj opremi i sadržaju brodske

ljekarne (»Narodne novine«, br. 28/95. i 71/96.),

29. Pravilnik o obavljanju meteorološke službe na pomorskim

brodovima (»Narodne novine«, br. 96/96.),

30. Naredba o kategorijama plovidbe pomorskih brodova

(»Narodne novine«, br. 6/97. i 44/01.),

31. Naredba o plovidbi u prolazu u Šibensku luku, u

Pašmanskom tjesnacu, prolazu Mali Ždrelac i Vela Vrata,

rijekama Neretvom i Zrmanjom, te o zabrani plovidbe

Pelješkim i Koločepskim kanalom i dijelovima Srednjeg

kanala, Murterskog mora i Žirjanskog kanala (»Narodne

novine«, br. 28/97. i 117/98.),

32. Naredba o ustanovljavanju zabranjenih zona u hrvatskim

unutrašnjim morskim vodama (»Narodne novine«, br. 66/94.),

33. Naredba o plovidbi teritorijalnim morem i unutrašnjim

morskim vodama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br.

105/97. i 44/01.),

34. Naredba o charter licenci, visini naknade za sigurnost

plovidbe i charter naknadi koju plaćaju strane jahte i

brodice namijenjene razonodi ili športu s ishođenom charter

licencom (»Narodne novine«, br. 3/02. i 134/02.),

35. Naredba o visini naknade za sigurnost plovidbe koju

plaćaju strane jahte ili brodice namijenjene razonodi ili

športu i visini pristojbe za izmjenu posade (»Narodne

novine«, br. 3/02.),

36. Naredba o visini naknade za usluge peljarenja u

unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike

Hrvatske (»Narodne novine«, br. 32/00.),

37. Uputstvo o načinu vođenja evidencije plutajućih

objekata, o obrascima za vođenje te evidencije i o obrascu

svjedodžbe sigurnosti plutajućih objekata (»Narodne

novine«, br. 12/70.),

38. Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u

Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 8/97.).

Članak 1026.

Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti (»Narodne

novine«, br. 47/99., 23/03., 28/03., 52/03., i 58/03.)

ostaje na snazi do donošenja odgovarajućeg zakona.

Članak 1027.

Stupanjem na snagu propisa iz članka 76. stavka 3.

ovoga Zakonika prestaju važiti odredbe Zakona o

zdravstvenom nadzoru nad članovima posade pomorskih brodova

i plovila unutarnje plovidbe (»Narodne novine«, br. 41/73.,

31/82., 31/86., 47/89. i 26/93.) u dijelu koji se odnosi na

članove posade pomorskih brodova.

Članak 1028.

Postupci započeti prema odredbama Pomorskog zakonika

(»Narodne novine«, br. 17/94., 74/94. i 43/96.) i propisa

donesenih na temelju toga Zakonika, dovršit će se prema

odredbama tih propisa.

Isprave izdane na temelju propisa iz stavka 1. ovoga članka

ostaju na snazi najkasnije do isteka roka njihovog važenja.

Na ostale odnose nastale prije stupanja na snagu ovoga

Zakonika, primjenjuju se propisi iz stavka 1. ovoga članka,

ako ovim Zakonikom nije drugačije određeno.

Članak 1029.

Donošenjem Zakona o obalnoj straži utvrdit će se

poslovi i zadaci iz ovoga Zakonika koje će obavljati obalna

straža.

Članak 1030.

(1) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu

ovoga Zakonika osnovat će se upisnici jahti.

(2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga

Zakonika Hrvatski registar brodova će donijeti Tehnička

pravila za jahte i brodice.

(3) U roku od godinu dana od dana osnivanja upisnika jahti,

vlasnici brodica za prijevoz putnika i brodica za šport i

razonodu upisanih u upisnike brodova, a koje brodice se

sukladno članku 5. stavku 1. točki 20) ovoga Zakonika

razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti upis plovnih

objekata u upisnik jahti.

(4) U roku od pet godina od dana osnivanja upisnika jahti,

vlasnici brodica za prijevoz putnika i brodica za šport i

razonodu upisanih u očevidnike brodica, a koje brodice se

sukladno članku 5. stavku 1. točki 20) ovoga Zakonika

razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti upis plovnih

objekata u upisnik jahti.

(5) U roku od godinu dana od dana osnivanja upisnika jahti,

vlasnici brodova-jahti upisanih u upisnike brodova, a koji

brodovi-jahte se sukladno članku 5. stavku 1. točki 20)

ovoga Zakonika razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti

upis plovnih objekata u upisnik jahti.

(6) Stranom jahtom ili brodicom za koju je do stupanja na

snagu ovog Zakonika izdano odobrenje za iznajmljivanje

jahti i brodica pod stranom zastavom u teritorijalnom moru

i unutrašnjim morskim vodama Republike Hrvatske (čarter –

licencija) na temelju Uredbe o uvjetima za dolazak i

boravak stranih jahti i brodica namijenjenih športu i

razonodi u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru

Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 16/01., 118/01. i

45/04.) može se nastaviti obavljati djelatnost

iznajmljivanja plovila do isteka roka valjanosti čarter –

licencije.

(7) Stranom jahtom ili brodicom iz stavka 6. ovoga članka

koja na dan stupanja na snagu ovoga Zakonika ima valjanu

čarter – licenciju može se nastaviti obavljati djelatnost

iznajmljivanja u unutrašnjim morskim vodama i

teritorijalnom moru Republike Hrvatske najkasnije do 30.

rujna 2005. pod uvjetom:

– da je vlasnik ili brodar plovnog objekta registriran za

obavljanje predmetne djelatnosti u Republici Hrvatskoj,

– da vlasnik plovila podnese zahtjev za upis u hrvatski

upisnik ili očevidnik najkasnije do dana isteka valjanosti

čarter – licencije, te da je platio upisninu,

– da je vlasnik ili brodar ishodio Odobrenje za privremeno

obavljanje djelatnosti.

(8) Odobrenje za privremeno obavljanje djelatnosti izdaje

Ministarstvo na rok ne dulji od 30. rujna 2005., uz uvjet

da je plovilo sposobno za plovidbu sukladno nacionalnim

propisima države čiju zastavu vije. Uz Odobrenje plaća se

naknada čiju visinu utvrđuje ministar. Za vrijeme

valjanosti odobrenja plovni objekt može biti u statusu

privremenog uvoza.

(9) Uz zahtjev za upis iz stavka 7. ovoga članka vlasnik

plovnog objekta mora priložiti:

– dokaz o vlasništvu plovila,

– dokaz o brisanju plovila iz stranog upisnika, ako je

plovni objekt bio upisan u strani upisnik,

– potvrdu o tehničkim podacima za plovni objekt s potvrdom

da je plovilo tehnički prihvatljivo za upis u hrvatski

upisnik ili očevidnik,

– rješenje o imenu jahte,

– dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu počinjenu

trećim osobama,

– presliku Odobrenja iz stavka 8. ovoga članka.

(10) Na temelju zahtjeva za upis iz stavka 7. ovoga članka

lučka kapetanija ili ispostava lučke kapetanije će izvršiti

predbilježbu upisa.

(11) Ukoliko vlasnik plovnog objekta iz stavka 7. ovoga

članka po isteku Odobrenja iz stavka 8. ovoga članka ne

dostavi nadležnoj lučkoj kapetaniji ili ispostavi dokaze o

ispunjenju uvjeta iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakonika,

kao i dokaze o provedenom postupku konačnog carinjenja, te

podmirenju poreznih obveza lučka kapetanija ili ispostava

će provesti postupak brisanja plovnog objekta iz upisnika,

odnosno očevidnika.

(12) Do osnivanja upisnika jahti i donošenja Tehničkih

pravila iz stavka 2. ovoga članka, na utvrđivanje

sposobnosti brodica i jahti za plovidbu primjenjivat će se

na odgovarajući način odredbe Pravilnika o brodicama

(»Narodne novine«, br. 8/94., 77/01. i 8/02.) i

odgovarajuća Tehnička pravila Hrvatskog registra brodova, a

na upis jahti primjenjivat će se odredbe ovoga Zakonika o

upisu brodova.

Članak 1031.

Stupanjem na snagu ovoga Zakonika prestaje važiti

Pomorski zakonik (»Narodne novine« broj 17/94., 74/94. i

43/96.) osim odredaba o upisu brodova koje prestaju važiti

osnivanjem upisnika jahti.

Članak 1032.

Ovaj Zakonik stupa na snagu osmoga dana od dana objave

u »Narodnim novinama«.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČOŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA POMORSKOG ZAKONIKA

(„Narodne novine“, broj 76/07)

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

(1) Ministar će u roku od godine dana od dana stupanja

na snagu ovoga Zakona donijeti propis o:

– zahtjevima za pomorsku opremu kojom se opremaju

brodovi hrvatske državne pripadnosti, uvjete za stavljanje

takve opreme na tržište u Republici Hrvatskoj, uvjete koje

moraju ispunjavati imenovana tijela za statutarnu

certifikaciju pomorske opreme, te način i postupak

imenovanja (članak 77. stavak 2.),

– uvjetima koje moraju ispunjavati priznate

organizacije, te način i postupak ovlašćivanja (članak 77.

stavak 3.).

(2) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja

na snagu ovoga Zakona donijeti propis o postupcima i načinu

prijave pomoraca na obvezana osiguranja koji provode lučke

kapetanije te uvjetima, sadržaju i načinu podnošenja

podataka potrebnih za prijavu i odjavu (članak 129. stavak

7.).

Članak 35.

Ministar će uz suglasnost ministra nadležnog za rad u

roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona

donijeti propis o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne

osobe koje obavljaju posredovanje pri zapošljavanju

pomoraca, kao i postupak i način njihovog ovlašćivanja, te

provođenje nadzora nad njihovim radom (članak 125.a).

Članak 36.

Ministar nadležan za poslove financija će uz suglasnost

ministra u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu

ovoga Zakona propisati visinu pomorskog dodatka člana

posade broda, način iskazivanja podataka o oporezivim

primicima i primicima na koje se ne plaća porez na dohodak

(pomorski dodatak) te porezno priznatim izdacima i način

dokazivanja broja dana u plovidbi (članak 128. stavak 10.).

Članak 37.

(1) Član posade broda iz članka 14. stavka 1. ovoga

Zakona (članak 129. stavak 1.), koji na dan stupanja na

snagu ovoga Zakona ima iskazan dug s osnova doprinosa za

obvezna osiguranja može podnijeti zahtjev Poreznoj upravi

nadležnoj prema mjestu prebivališta ili uobičajenog

boravišta za obročnu otplatu duga u jednakim mjesečnim

obrocima. O zahtjevu za obročnu otplatu odlučuje ravnatelj

Porezne uprave rješenjem nakon usklađenja duga s nadležnim

Zavodima.

(2) Dužnik je u obvezi platiti dug u roku od najduže

dvije godine od dana donošenja rješenja o obročnoj otplati.

Dospijeće mjesečnog obroka je zadnji dan u mjesecu za

tekući mjesec. Iznimno od odredaba posebnog propisa o

zateznim kamatama na dug za javna davanja koji nije uplaćen

u roku prema ukupnom dugu doprinosa utvrđenom rješenjem o

obročnoj otplati iz stavka 1. ovoga članka, zatezne kamate

obračunavaju se samo na dospjeli mjesečni obrok koji nije

uplaćen u roku.

(3) Zahtjev za obročnu otplatu iz stavka 1. ovoga

članka član posade broda obvezan je podnijeti u roku od

godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Usklađivanjem duga iz stavka 1. ovoga članka

podrazumijeva se usklađivanje statusa osiguranika u

Zavodima, utvrđivanje duga u skladu s priznatim statusom

osiguranika, obračun kamata sukladno Vjerodostojnom

tumačenju članka 3. stavka 1. Zakona o zateznim kamatama

(»Narodne novine«, br. 28/96.), te utvrđivanje zastare

prava na utvrđivanja obveze i naplate duga doprinosa i

otpisa duga radi nenaplativosti.

(5) Postupak usklađivanja duga te kriterija za

utvrđivanje broja mjesečnih rata za otplatu duga utvrdit će

naputkom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu

ovoga Zakona ministar financija uz suglasnost ministra

nadležnog za rad i ministra nadležnog za zdravstvo.

(6) Predajom zahtjeva dužnika za obročnu otplatu duga

prekidaju se svi ovršni postupci pokrenuti za naplatu

navedenih dugovanja.

Članak 38.

Odredbe članka 38. ovoga Zakona odgovarajuće se

primjenjuju i na osiguranike pomorce na stranim brodovima

čiji je dug s osnova obveznih doprinosa nastao po osnovi

osiguranja kao člana posade broda koji su bili obvezno

osigurani prema propisima mirovinskog i zdravstvenog

osiguranja.

Članak 39.

Član posade broda iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona

koji je na dan 1. siječnja 2008. godine zatečen u plovidbi

kao član posade broda kojemu svojstvo osiguranika pomorca u

Zavodima nije utvrđeno do 31. prosinca 2007., svojstvo

osiguranika ne utvrđuje se za razdoblje do primjene ovoga

Zakona, osim po njegovu zahtjevu.

Članak 40.

Do stupanja na snagu propisa iz članka 32. stavka 3. i

članka 34. stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona poslove

priznate organizacije i imenovanog tijela obavljat će

Hrvatski registar brodova.

Članak 41.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u

»Narodnim novinama«, osim članka 128. iz članka 13. i

članka 129. stavka 3. iz članka 14. ovoga Zakona koji

stupaju na snagu 1. siječnja 2008.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČOŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA POMORSKOG ZAKONIKA

(„Narodne novine“, broj 146/08)

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 47.

U sudskim postupcima za naknadu štete nastale zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade

broda ili zbog narušavanja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu,

u kojima do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena pravomoćna odluka

primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.

Članak 48.

U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ministar će donijeti propis iz

članka 8. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 49.

Do donošenja posebnog propisa iz članka 75.b Pomorskog zakonika poslove iz članka 75.a

obavljaju Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru i lučke kapetanije.

Članak 50.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe

članka 36. ovoga Zakona kojom se dodaje članak 823.b koja stupa na snagu 1. lipnja 2009. i

odredbi članaka 27. i 28. ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike

Hrvatske Europskoj uniji.

1201

OVRŠNI ZAKON -NN 57/11.

Glava tridesetreća PRIVREMENE MJERE

1. Opće odredbe

Mjesna nadležnost

Članak 309.

(1) Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskoga postupka o tražbini koja se osigurava, za

odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za

odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno

nadležan za provedbu ovrhe.

(2) Nakon pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje

privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut. Ako to okolnosti pojedinoga slučaja

opravdavaju, i u tomu se slučaju prijedlog može podnijeti sudu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave donesene u

upravnom postupku nadležan je i za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere nakon završetka

toga postupka.

Prijedlog za određivanje privremene mjere

Članak 310.

(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon

završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno

označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to

potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz

odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti

činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi

potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Rješenje o određivanju privremene mjere

Članak 311.

(1) U rješenju o određivanju privremene mjere sud će, ako je to potrebno s obzirom na vrstu mjere i svrhu koja

se njome treba postići, odrediti na prijedlog predlagatelja osiguranja i sredstva kojima će se ona prisilno

ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o određivanju sredstava i

predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.

(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere

potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova

ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već

izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.

(3) Rješenja o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.

(4) Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o

rješenju o ovrsi.

(5) Rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti obrazložena.

(6) U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti sud će na odgovarajući način primijeniti

odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka.

1202

Dopustivost privremene mjere

Članak 312.

(1) Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.

(2) Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići

ista svrha osiguranja.

2. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 313.

(1) Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini

vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati

naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

(2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi

predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

(3) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine

Članak 314.

(1) Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a

osobito:

1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na

čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika,

3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na

nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,

4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana

protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,

5. nalog Agenciji da naloži banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika

osiguranja, uskrati isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

(2) Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno

zemljišnoknjižnom odjelu suda.

(4) Otuđenje i opterećenje pokretnina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koje protivnik osiguranja obavi

protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

(5) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može

predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi

ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća

osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje

pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti

izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na

nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi

osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo

nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

(6) Učinak zabrana iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika

protivnika osiguranja odnosno banke tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno

1203

zabrani. Predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim

pravilima obveznoga prava o zabranjenim odnosno protupravnim radnjama.

(7) U slučaju potrebe sud može odrediti mjere propisane člankom 17. ovoga Zakona.

3. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 315.

(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini

vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao

ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja

prijeti.

(2) Odredbe članka 313. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi

osiguranja nenovčanih tražbina.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina

Članak 316.

(1) Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja,

a osobito:

1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje

na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz

zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana

korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica,

udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu,

3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povjeravanje uprave tim

pravima trećoj osobi,

4. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na

nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i

njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju

drugu nenovčanu činidbu na koju je upravljena tražbina,

6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te

zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina,

7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili

da bi se održalo postojeće stanje stvari,

8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje

se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi,

9. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene

stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja,

10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za

njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

1204

(2) Ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive

štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti

mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno

zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku.

(4) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 4. ovoga članka je u tome što se upisima obavljenim u

zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu

steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako

predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi

ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji

je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana

te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju

dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može

izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom.

(5) Učinak je zabrana iz stavka 1. ovoga članka, osim one iz točke 4. ovoga članka, u tome što osobe kojima je

zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijeli time što su, nakon dostave

zabrane, postupili protivno zabrani. Osobe kojima je zabrana izrečena mogu se osloboditi svoje odgovornosti

tako da polože u sud predmete na koje se zabrana odnosi ako su za to podesni, ili tako da ih predaju čuvaru ili

upravitelju kojega na njihov prijedlog odredi sud.

(6) Odredbe članka 314. stavka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i privremene mjere

radi osiguranja nenovčane tražbine.


Jamčevina umjesto privremene mjere

Članak 317.

(1) Predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se,

umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određenoga jamčevine od strane protivnika osiguranja.

(2) Davanje jamčevine umjesto privremene mjere može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja.

Okolnost da je protivnik osiguranja predložio davanje jamčevine ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom

prijedlogu ne odluči.

(3) Ako protivnik osiguranja da jamčevinu, sud će obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

Jamčevina kao uvjet za određivanje privremene mjere

Članak 318.

(1) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim

postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da jamčevinu za štetu koja bi

protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja

ne da jamčevinu u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

(2) Sud može na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti po odredbi stavka 1.

ovoga članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj

osiguranja ne da jamčevinu u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost

da je protivnik osiguranja zatražio davanje jamčevinu ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne

odluči o njegovu prijedlogu.

(3) Jamčevina se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja može u postupku osiguranja zatražiti

naknadu štete.

Određivanje više privremenih mjera

1205

Članak 319.

(1) Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.

(2) Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, sud će odrediti onu koja je

najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je

najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

Vrijeme za koje se određuje privremena mjera

Članak 320.

(1) U rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena

prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka – i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora

podnijeti tužbu odnosno prijedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere.

(2) Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu

promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

(3) Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je

privremena mjera određena.

Pravni lijekovi

Članak 321.

(1) Protiv rješenja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana

dostavljanja rješenja. Ta žalba neće se slati protivnoj stranki na odgovor.

(2) Drugostupanjski sud dužan je donijeti i otpremiti rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od trideset

dana od dana kad je primi.

(3) Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

Ukidanje privremene mjere

Članak 322.

(1) Ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak

radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na

prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti

zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.

Naknada štete protivniku osiguranja

Članak 323.

(1) Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena

privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

(2) U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 299. stavka 4., 5. i 6., članka 307. i

članka 308. ovoga Zakona.

Primjena odredaba o osiguranju prethodnim mjerama

Članak 324.

U postupku osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 302. stavka

3., članka 305. i članka 306. stavka 2. do 4. ovoga Zakona.

1301

SLOVENIJA

POMORSKI ZAKONIK

2. Zakonita zastavna pravica (pomorski privilegij) 237. člen

Z zakonito zastavno pravico (v nadaljnjem besedilu: pomorski privilegij) na ladji so zavarovani: 1. sodni stroški, ki so potrebni v skupnem interesu vseh upnikov v postopku izvršbe ali zavarovanja, da bi bila ladja obvarovana ali prodana, ter stroški varovanja in nadzorstva od prihoda ladje v zadnje pristanišče; pristaniške pristojbine in pristojbine za storitve službe za varnost plovbe; stroški pilotaže in obvezne vleke; prispevki za socialno zavarovanje; terjatve pristojnega organa za odrejeno in opravljeno dviganje ali odstranitev razbitine; 2. terjatve poveljnika in drugih članov posadke iz delovnega razmerja na ladji; 3. nagrade za reševanje in prispevki ladje k skupni havariji; 4. odškodninske terjatve zaradi trčenja ladij ali drugih nezgod med plovbo ter zaradi škode na pristaniških napravah, dokih in plovnih poteh; odškodninske terjatve zaradi telesnih poškodb potnikov in članov posadke; odškodninske terjatve zaradi izgube ali poškodbe tovora ali prtljage; 5. terjatve iz pogodb ali poslov, ki jih je sklenil oziroma opravil poveljnik izven sedeža ladjarja na podlagi svojega zakonitega pooblastila za dejanske potrebe, da je ladjo ohranil ali nadaljeval potovanje, ne glede na to, ali je poveljnik hkrati tudi lastnik oziroma ladjar in ali ima terjatve on sam, ali pa jih ima dobavitelj, popravljalec, posojilodajalec ali kakšen drug pogodbenik; 6. terjatve pomorskih agencij iz naslova zastopanja ladjarja, ladje in posadke. Pomorski privilegij na ladji za glavnico zajema tudi obresti.

238. člen Pomorski privilegiji na ladji zajemajo tudi voznino oziroma prevoznino in vlečnino tistega potovanja, med katerim je nastala terjatev, zavarovana s pomorskim privilegijem, ter pripadne terjatve ladje in voznine oziroma prevoznine in vlečnine, pridobljene od začetka potovanja.

239. člen Za terjatve poveljnika in drugih članov posadke iz delovnega razmerja v smislu 2. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona se štejejo terjatve iz njihovih plač, kadar gre za razmerja, za katere se uporablja izključno slovensko pravo ter za druge terjatve iz pogodbe o zaposlitvi.

240. člen Določbe o pomorskih privilegijih na ladji ne veljajo za terjatve za povračilo jedrske škode.

241. člen

1302

Pomorski privilegiji ne prenehajo s spremembo lastnika ladje, če ni v tem zakonu drugače določeno.

242. člen Pomorski privilegiji na ladji zajemajo tudi njene naslednje pripadne terjatve in voznine: 1. odškodninske terjatve, dolgovane za še ne popravljene materialne poškodbe, ki jih je pretrpela ladja, ali za izgubo voznine, oziroma prevoznine in vlečnine; 2. terjatve, dolgovane zaradi skupne havarije, če se nanašajo na še nepopravljene materialne poškodbe ladje ali na izgubo voznine oziroma prevoznine in vlečnine; 3. terjatve nagrade, dolgovane za opravljeno reševanje, in sicer po odbitku zneskov, ki pripadajo poveljniku in drugim članom ladijske posadke.

243. člen Pomorski privilegiji na ladji se ne nanašajo na terjatve, dolgovane lastniku ladje iz zavarovalne pogodbe, kot tudi ne na premije, subvencije in druge pomoči države.

244. člen V smislu določb tega zakona o pomorskih privilegijih se šteje za voznino oziroma prevoznino ladje tista voznina oziroma prevoznina, ki jo naročnik prevoza oziroma potnik dolguje ladjarju. Pomorski privilegiji v korist oseb iz 2. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona bremenijo zneske voznine oziroma prevoznine in vlečnine, dolgovane za vsa potovanja, ki so bila opravljena med trajanjem istega delovnega razmerja na isti ladji. Pomorski privilegiji za terjatve iz 3. in 5. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona ter za terjatve zaradi trčenj in drugih nezgod med plovbo in za škode, prizadejane pristaniškim napravam, dokom in plovnim potem iz 4. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona zajemajo samo tiste pripadne terjatve ladje in voznine oziroma prevoznine in vlečnine iz 242. člena tega zakona, ki so nastale po nastanku omenjenih terjatev.

245. člen Terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem, ki se nanaša na isto potovanje ladje, se poravnajo po vrstnem redu, navedenem v prvem odstavku 237. člena tega zakona, terjatve iz 2. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona pa imajo enak vrstni red kot terjatve iz zadnjega potovanja. Če terjatev, ki so navedene v posameznih točkah prvega odstavka 237. člena tega zakona, ni mogoče v celoti poravnati, se poravnajo v sorazmerju z njihovimi zneski. Pri terjatvah, navedenih v 3. in 5. točki prvega odstavka 237. člena tega zakona, ima v vsaki teh točk pozneje nastala terjatev

1303

prednost pred prej nastalo. Šteje se, da so z istim dogodkom povezane terjatve nastale istočasno.

246. člen Terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem zadnjega potovanja ladje, imajo prednost pred terjatvami prejšnjega potovanja. Pomorski privilegiji v korist oseb, navedenih v 2. točki prvega odstavka 237. člena tega zakona, nastali iz istega delovnega razmerja, ki se nanaša na več potovanj, imajo isti vrstni red kot terjatve iz zadnjega potovanja.

247. člen Pomorski privilegij na voznini oziroma prevoznini in vlečnini se lahko uveljavlja, vse dokler je voznina oziroma prevoznina in vlečnina še dolgovana ali dokler je njen znesek še pri poveljniku ali agentu ladje ali pri ladjarju. Pomorski privilegiji na pripadnih terjatvah se lahko uveljavljajo, vse dokler je terjatev dolgovana ali dokler je znesek, ki je bil zanjo izplačan, še pri poveljniku ali agentu ladje ali pri ladjarju.

248. člen

Pomorski privilegiji na ladji prenehajo: 1. s prenehanjem terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem; 2. s potekom enega leta, pri pomorskih privilegijih iz 5. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona pa s potekom šestih mesecev; 3. s prodajo ladje v izvršilnem ali stečajnem postopku; 4. s prodajo ladje pod naslednjimi pogoji: - da je prenos lastninske pravice na ladji vpisan v register; da je vpis prenosa lastninske pravice na ladji v register objavljen v Uradnem listu Republike Slovenije in objavljen na razglasni deski sodišča, na katerega območju se vodi register, v katerega je ladja vpisana

- da privilegirani upnik ne začne postopka za poravnavo svoje terjatve v dveh mesecih od objave vpisa v Uradnem listu Republike Slovenije ali pred potekom roka iz 2. točke tega odstavka;

5. z ustanovitvijo sklada omejene odgovornosti za terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem, za katere velja omejena odgovornost. Pomorski privilegiji na ladji prenehajo z razglasitvijo ladje za pomorski plen oziroma vojni plen na morju. Če je ladja sproščena, začno znova veljati tisti pomorski privilegiji, ki po 2. točki prejšnjega odstavka niso prenehali veljati pred zaplembo ladje.

249. člen Rok iz 2. točke prvega odstavka prejšnjega člena prične teči prvi naslednji dan:

1304

- pri pomorskih privilegijih za terjatve iz reševanja - od dneva, ko je bilo končano reševanje; - pri pomorskih privilegijih zaradi trčenja ladij ali druge nezgode med plovbo ter za terjatve zaradi telesnih poškodb - od dneva, ko je bila škoda prizadejana; - pri pomorskih privilegijih zaradi izgube ali poškodbe tovora ali prtljage - od dneva, ko sta bila tovor oziroma prtljaga izročena ali bi morala biti izročena; - pri pomorskih privilegijih za popravila in nabave ter za druge terjatve iz 5. točke prvega odstavka 237. člena tega zakona - od dneva, ko je terjatev nastala; - v vseh drugih primerih - od dneva zapadlosti terjatve. Rok iz 2. točke prvega odstavka prejšnjega člena preneha teči z vložitvijo tožbe za uveljavitev terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem. Če gre za pomorski privilegij na ladji, preneha ta rok teči z vložitvijo tožbe samo, če se ladja zaustavi ali če se zaznamba vložene tožbe vpiše v register, v katerega je ladja vpisana. Ko postane sodba na podlagi vložene tožbe, ki je bila predmet zaznambe, izvršljiva, preneha pravica pomorskega privilegija v 60 dneh od izvršljivosti sodbe, če upnik v tem roku ne zahteva prodaje ladje, ali če sodišče na njegovo zahtevo ne zaustavi ladje. Upnik ima pravico v tem roku zahtevati od sodišča, da se njegov pomorski privilegij vpiše v register z vrstnim redom od trenutka, ko je bila vanj vpisana zaznamba tožbe za uveljavitev pomorskega privilegija.

250. člen Določbe tega zakona o pomorskih privilegijih na ladji se uporabljajo tudi, če izkorišča ladjo oseba, ki ni lastnik, razen če je bila ladja lastniku odvzeta z nedovoljenim dejanjem, privilegirani upnik pa ni pošten.

251. člen S prenehanjem pomorskega privilegija na ladji ne preneha terjatev, ki je bila z njo zavarovana. Z odstopom terjatve, zavarovane s pomorskim privilegijem, se prenese tudi pomorski privilegij na ladji.

252. člen Pomorski privilegij na ladji ne preneha z izbrisom ladje iz registra.

253. člen Določbe 237. člena do 252. člena tega zakona ne veljajo za javne ladje.

254. člen Določbe tega zakona o pomorskih privilegijih na ladji veljajo tudi za čolne in ladje v gradnji, ki plavajo na vodi.

2000

KONVENCIJE

2100--INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION

OF CERTAIN RULES RELATING TO ARITIME LIENS AND MORTGAGES

-- 27. May 1926

2200--INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION

OF CERTAIN RULES RELATING TO MARITIME LIENS AND MORTGAGES,

1967

2300--International Convention on Maritime Liens and

Mortgages (Geneva, 6 May 1993)

2400--MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM

ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA,1952

2500--Međunarodna konvenicja o zaustavljanju

brodova, 1999

2600--Convention relating to Registration of Rights

in respect of Vessels under Construction --(Brussels, 27

May 1967)

2700--Convention on condition for registration of

ships, Geneve, 1986

2800 - Konvencije 1926,1967,1993 ---PRIVILEGIJ -

PRESTANAK--Zastara

INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION OF CERTAIN RULES

RELATING TO MARITIME LIENS AND MORTGAGES

27. May 1926

Article 1

Mortgages, hypothecations, and other similar charges upon vessels, duly effectedin accordance with the law of the contracting State to which the vessel belongs, and registered in a public register either at the port of the vessel's registry or at a central office, shall be regarded as valid and respected in all the other contracting countries.

Article 2

The following give rise to maritime liens on a vessel, on the freight for the voyage during which the claim giving rise to the lien arises, and on the accessories of the vessel and freight accrued since the commencement of the voyage:

(1) law costs due to the State, and expenses incurred in the common interest of the creditors in order to preserve the vessel or to procure its sale and the distribution of the proceeds of sale; tonnage dues, light or harbor dues, and other public tas and charges of the same character; pilotage dues, the cost of watching and preservation from the time of the entry of the vessel into the last port;

(2) claims arising out of the contract of engagement of the master, crew, and other persons hired on board;

(3) remuneration for assistance and salvage, and the contribution of the vessel in general average;

(4) indemnities for collisions or other accident of navigation, as also for damage caused to works forming part of harbors, docks, and navigable ways; indemnities for personal injury to passengers or crew; indemnities for loss of or damage to cargo or baggage;

52

(5) claims resulting from contracts entered into or acts done by the master, acting within the scope of his authority, away from the vessel's home port, where such contracts or acts are necessary for the preservation of the vessel or the continuation of its voyage, whether the master is or is not at the same time owner of the vessel, and whether the claim is his own or that of ship chandlers, repairers, lenders, or other contractual creditors.

Article 3

The mortgages, hypothecations, and other charges on vessels referred to in Article 1 rank immediately after the secured claims referred to m the preceding Article.

National laws may grant a lien in respect of claims other than those referred to in the said last- mentioned Article, so, however, as not to modify the ranking of claims secured by mortgages, hypothecations, and other similar charges, or by the liens taking precedence thereof.

Article 4

The accessories of the vessel and the freight mentioned in Article 2, mean:

(1) compensation due to the owner for material damage sustained by the vessel and not repaired, or for loss of freight;

(2) general average contributions due to the owner, in respect of material damage sustained by the vessel and not repaired, or in respect floss of freight;

(3) remuneration due to the owner for assistance and salvage services rendered at any time before the end of the voyage, any sums allotted to the master or other persons in the service of the vessel being deducted.

The provisions as to freight apply also to the passage money, and, in the last resort, to the sums due under Article 4 of the Convention on the limitation of ship-owners' liability.

53

Payments made or due to the owner on policies of insurance, as well as bounties, subventions, and other national subsidies are not deemed to be accessories of the vessel or of the freight.

Notwithstanding anything in the opening words of Article 2 (2), the lien in favor of persons in the service of the vessel extends, to the total amount of freight due for all voyages made during the subsistence of the same contract of engagement.

Article 5

Claims secured by a lien and relating to the same voyage rank in the order in which they are set out in Article 2. Claims included under any one heading share concurrently and rateably in the event of the fund available being insufficient to pay the claims in full.

The claims mentioned under nrs 3 and 5 in that article rank, in each of the two categories, in the inverse order of the dates on which they carne into existence.

Claims arising from one and the same occurrence are deemed to have come into existence at the same time.

Article 6

Claims secured by a lien and attaching to the last voyage have priority over those attaching to previous voyages.

Provided that claims, arising on one and the same contract of engagement extending over several voyages, all rank with claims attaching to the last voyage.

Article 7

As regards the distribution of the sum resulting from the sale of the property subject to a lien, the creditors whose claims are secured by a lien have the right to put forward their claims in full, without any deduction on account of the rules relating to limitation of liability; provided, how-

54

ever, that the sum apportioned to them may hot exceed the sum due having regard to the saidrules.

Article 8

Claims secured by a lien follow the vessel into whatever hands it may pass.

Article 9

The liens cease to exist, apart from other cases provided for by national laws, at the expiration ofone year, and, in the case of liens for supplies mentioned in nr 5 of Article 2, shall continue inforce for not more than six months.

The period for which the lien remains in force in the case of liens securing claims in respect ofassistance and salvage runs from the day when the services terminated, in the case of liens securing claims in respect of collision and other accidents and in respect of bodily injuries form the daywhen the damage was caused; in the case of liens for the loss or for damage to cargo or baggagefrom the day of the delivery of the cargo or baggage or from the day when they should have beendelivered; for repairs and supplies and other cases mentioned in nr 5 of Article 2 from the day theclaim originated. In all the other cases the period runs from the enforceability of the claim..

The fact that any of the persons employed on board, mentioned m nr 2 of Article 2 has a rightto any payment in advance or on account does not render his claim enforceable. As respects the cases provided for in the national laws in which a lien is extinguished, a sale shall extinguish a lien only if accompanied by formalities of publicity which shall be laid downby the national laws. These formalities shall include a notice given in such form and within suchtime as the national laws may prescribe to the authority charged with keeping the registersreferred to in Article 1 of this Convention. The grounds upon which the above periods may be interrupted are determined by the law of the court where the case is tried. The High

55

Contracting Parties reserve to themselves the right to provide by legislationintheirrespective countries, that the said periods shall be extended in cases where it has not been possibleto arrest the vessel to which a lien attaches in the territorial waters of the State in which the claim-ant has his domicile or his principle place of business, provided that the extended period shall notexceed three years from the time when the claim originated.

Article 10

A lien on freight may be enforced so long as the freight is still due or the amount of the freight isstill in the hands of the master or the agent of the owner. The same principle applies to a lien onaccessories.

Article 11

Subject to the provisions of this Convention, liens established by the preceding provisions aresubject to no formality and to no special condition of proof.

This provision does not affect the right of any State to maintain in the legislation provisionsrequiring the master of a vessel to fulfill special formalities in the case of certain loans raised on thesecurity of the vessel, or in the case of the sale of its cargo.

Article 12

National laws must prescribe the nature and the form of documents to be carried on board thevessel on which entry must be made of the mortgages, hypothecations, and other chargesreferred to in Article 1; so, however, that the mortgages requiring such entry in the said form benot held responsible for any omission, mistake, or delay in inscribing the same on the said documents.

56

Article 13

The foregoing provisions apply to vessels under the management of a person who operates themwithout owning them or to the principle charterer, except in cases where the owner has been dispossessed by an illegal act or where the claimant is not a bona fide claimant.

Article 14

The provisions of this Convention shall be applied in each contracting State in cases in which thevessel to which the claim relates belongs to a contracting State, as wall as in any other cases provided for by the national laws.

Nevertheless the principle formulated in the preceding paragraph does not affect the right ofthe contracting States not to apply the provisions of this Convention in favor of the nationals ofa non-contracting State.

\

Article 15

This Convention does not apply to vessels of war, nor to government vessels appropriatedexclusively to the public service.

Article 16

Nothing in the foregoing provisions shall be deemed to affect in any way the competence of tribunals, modes of procedure or methods of ecution authorized by the national law.

ooooooooooooooooooooooo

57

MEĐUNARODNA KONVENCIJA ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA 0 POMORSKIM PRIVILEGIJIMA I HIPOTEKAMA

Brulles 10. travnja 1926.

Član 1.

Hipoteke, mortgagei i zalozi na brodovinia, valjano zasnovani prema nacionalnim zakonima države ugovornice, čiju državnu pripadnost brod ima i koji su upisani u javni upisnik luke upisa broda ili nekog središnjeg ureda, smatrat će se valjanim i priznat će se u svim ostalim državama ugovornicama.

Član 2.

Privilegirani su na brodu, vozarini onog putovanja u toku kojega je nastalo privilegirano potraživanje i na uzgrednostima broda i vozarime stečenim od početka putovanja:

1) sudski troškovi koji se duguju državi i troškovi učinjeni u zajed- ničkom interesu vjerovnika radi očuvanja broda ili radi osiguranja njegove prodaje i razdiobe kupovine; pristojbe za tonažu, svjetioničke, lučke i druge takse i javne dažbine iste vrsti; troškovi pilotaže, čuvanja i održavanja broda od njegova ulaska u posljednju luku;

2) potraživanje iz ugovora o radnom odnosu zapovjednika broda, posade i drugih osoba zaposlenih na brodu;

3) nagrade koje se duguju za spašavanje i pružanje pomoći i doprinos broda u zajedničkim havarijama;

4) naknade šteta zbog sudara brodova ili drugih plovidbenih nezgoda, kao i za štete nanesene napravama luka, dokova i plovnih puteva; naknade štete za tjelesne ozljede putnika i posade; naknade šteta za gubitke ili oštećenja tereta i prtljage;

5) potraživanja iz ugovora koje je zapovjednik broda zaključio ili iz poslova koje je obavio izvan luke pripadnosti broda na temelju svojih zakonskih ovlaštenja, za stvarne potrebe da se očuva brod ili nastavi putovanje bez obzira na to da li je zapovjednik broda ujedno i vlasnik broda ili nije, i da li je potraživanje njegovo ili dostavljača, popravljača, zajmodavca ili drugih ugovaratelja.

Član 3.

58

Hipoteke, mortgagei i zalozi na brodu predviđeni u čl. 1. dolaze po redu neposredno iza privilegiranih potraživanja spomenutih u prethodnom članu.

Nacionalni zakoni mogu priznati privilegij drugim potraživanjima osim onih koji su predviđeni u spomenutom članu, ali bez izmjene reda prvenstva pridržanih potraživanja koja su osigurana hipotekama, mortgageima, zalozima i privilegijima koji imaju pred njima prednost.

Član 4.

Uzgrednostima broda i vozarine koje su spomenute u čl. 2. smatraju se:

1) naknade koje se duguju vlasniku za još nepopravljena materijalna oštećenja koje je brod pretrpio ili za gubitak vozarine;

2) naknade koje se duguju vlasniku za zajedničke havarije ukoliko se ove sastoje iz još nepopravljenih materijalnih oštećenja što ih je brod pretrpio ili iz gubitka vozarine;

3) nagrade koje se duguju vlasniku za pruženu pomoć il'i izvršeno spašavanje do svršetka putovanja po odbitku iznosa koji od tih nagrada pripada zapovjedniku broda i drugim osobama u službi broda.

Prevoznina i iznosi koji se eventualno duguju na osnovi čl. 4. Kon- vencije o ograničenju odgovornosti brodovlasnika izjcdnačeni su s vozarinom.

Ne smatraju se uzgrednostima broda ili vozarine naknade koje se duguju vtasniku na osnovi ugovora o osiguranju, kao ni premije, subvencije i druge državne pomoći.

Izuzetno od čl. 2. toč. 2. privilegij predviđen u korist osoba u službi broda proteže se na sve vozarine koje se duguju za putovanja izvršena za vrijeme trajanja istog ugovora o zaposlenju.

Član 5.

Potraživanja koja se odnose na isto putovanje privilegirana su prema redoslijedu kojim su svrstana u članu 2. Potraživanja koja su obuhvaćeina u pojedinom brodu sudjeluju u namirenju s istim pravom, u razmjeru, u slučaju da je raspoloživi iznos nedovoljan za podmirenje potraživanja u cijelosti.

59

Potraživanja navedena pod brojevima 3 i 5, u svakoj od tih kategorija, podmiruju se obrnuto redom od dana njihova nastanka.

Smatra se da su potraživanja koja potječu iz istog događaja nastala istovremeno.

Član 6.

Privilegirana potraživanja posljednjeg putovanja imaju prednost pred potraživanjima prethodnih putovanja.

Ipak, potraživanja nastala iz istog ugovora o zaposlenju, koji se odnosi na više putovanja, dolaze sve u isti red s potraživanjima posljednjeg putovanja.

Član 7.

Radi razdiobe predmeta na kojima postoji privilegij, privilegirani vjerovnici mogu istaći svoja potraživanja u cijelosti, bez odbitka prema pravilima o ograničenju odgovornosti, ali iznosi koji im pripadaju ne mogu prijeći iznos koji im se duguje na osnovi spomenutih pravila.

Član 8.

Privilegirana potraživanja slijede brod, u čije god ruke on prešao.

Član 9.

Osim slučajeva predviđenih nacionalriim zakonima privilegiji utrnjuju po isteku roka od jedne godine, ali taj rok ne rnože prijeći 6 mjeseci za tražbine dobavljača predviđene u toč. 5. čl. 2.

Kod privilegija koji osiguravaju nagrade za pružanje pomoći i spaša- vanje taj rok teče od dana kada su radovi završeni; kod privilegija koji osiguravaju naknade šteta za sudare i druge nezgode i za tjelesne ozljede od dana kada je šteta nanese.na; kod privilegija za gubitak ili oštećenje tereta ili prtljage od dana kada je teret ili prtljaga predana ili trebala da bude predana; za popravke, dobave i druge slučajeve predviđene u toč. 5. čl. 2. od dana nastanka potraživanja. U svim ostalim slučajevima rok teče od dana dospjelosti potraživanja.

Ovlaštenje na traženje predujrnova ili akontacija nema za posljedicu duspjelost potraživanja osoba zaposlenih na brodu, koje se spominju u ć]. 1. toč. 2.

60

U slučajevima prestanka koje predviđaju nacionalni zakoni, privilegiji prestaju prodajom samo ako je ona popraćena formalnostima određenima nacionalnim zakonima. Te formalnosti obuhvaćaju prethodnu obavijest koja mora biti dana u obliku i u rokovima predviđenim tim zakonima uredu kojemu je povjereno vođenje upisnika predviđenih u čl. 1. ove konvencije.

Uzroci prekida spomenutih rokova određuju se zakonom suda pred kujim se vodi postupak.

Visoke strane ugovornice pridržavaju pravo da u svom zakonodavstvu predvide kao razlog produženje gore utvrđenog roka činjenicu da opterećeni brod nije mogao biti zaustavljen u teritorijalnim vodaina države u kojoj tužitelj ima prebivalište ili glavno poslovno sjedište, ali taj rok ne može prijeoi tri godine od dana nastanka potraživanja.

Član 10.

Privilegij na vozarini može se ostvariti sve dok god se ona duguje ili dok se njen iznos nalazi još kod zapovjednika broda ili agenta brodovlasnika. To isto vrijedi i za privilegij na uzgrednosUma.

Član 11.

Osim onoga što je predviđeno ovom konvencijom, privilegiji ustanov- Ijeni prethodnim odredbama nisu podvrgnuti nikakvoj formalnosti niti posebnom načinu dokazivanja.

Ta odredba ne dira u pravo svake države da u svom zakonodavstvu zadrži odredbe koje zahtijevaju od zapovjednika broda da ispuni posebne formalnosti kada uzima određene zajmove na brod ili kada prodaje teret.

Član 12.

Nacionalni zakoni će odrediti prirodu i oblik brodskih isprava, na kojima treba naznačiti hipoteke, mortgagee i zaloge predviđene u čl. 1, ali vjerovnik koji je zatražio to naznačenje u predviđenom obliku, neće biti odgovoran za propuste, greške ili zakašnjenja upisa na tim ispravama.

Član 13.

Prethodne se odredbe primjcnjuju na brodove koje iskorištava brodar nevlasnik ili glavni naručitelj prijevoza iz brodarskog ugovora, osim ako je brod vlasniku oduzet nedopuštenim činom i kad unatoč tome vjerovnik nije u dobroj vjeri.

Član 14.

61

Odredbe ove konvencije primjenjivat će se u svakoj državi ugovornici kad opterećeni brod ima državnu pripadnost države ugovornice, kao i u drugim slučajevima predviđenim nacionalnirn zakonima.

Ipak, načelo izraženo u prethodnom stavu ne dira u pravo država ugovornica da ne priniijene odredbe ove konvencije u korist pripadnika države neugovornice.

Član 15.

Ova se konvencija ne primjenjuje na ratne brodove i državne brodove koji su isključivo namijenjeni javnoj službi.

Član 16.

Prethodnim odredbama ne dira se u sudsku nadležnost, u postupak i u vrste izvršenja propisane nacionalnim zakonima.

Ostalo izostavljeno.

ooooooooooooooooooooo

INDEX 1926

62

152

INTERNATIONAL CONVENTION FOR THE UNIFICATION OF CERTAIN RULES

RELATING TO MARITIME LIENS AND MORTGAGES, 1967

ARTICLE 1Mortgages and "hypotheques" on sea-going vessels shall be enforceable in Contracting States provided that:

(a) such mortgages and "hypotheques" have been effected and registered in accordance with the law of the State where the vessel is registered;

(b) the register and any instruments required to be deposited with the registrar in accordance with the law of the State where the vessel is registered are open to public inspection, and that extracts of the register and copies of such instruments are obtainable from the registrar, and

(c) either the register or any instruments referred to in paragraph (b) above specifies the name and address of the person in whose favor the mortgage or "hypotheque" has been effected or that it has been issued to bearer, the amount secured and the date14.1.2013 and other particulars which, according to the law of the State of registration, determine the rank as respects other registered mortgages and "hypotheques".

ARTICLE 2The ranking of registered mortgages and "hypotheques" as between themselves and, without prejudice to the provisions of this Convention, their effect in regard to third parties shall be determined by the law of the State of registration; however, without prejudice to the provisions of this Convention, all matters relating to the procedure of enforcement shall be regulated by the law of the State where enforcement takes place.ARTICLE 31. Subject to the provisions of Article 11, no Contracting Stateshall permit the deregistration of a vessel without the written consent of all holders of registered mortgages. and "hypotheques".

2. A vessel which is or has been registered in a Contracting State shall not be eligible for registration in another Contracting State, unless:

153

(a) a certificate has been issued by the formerState to the effect that the vessel has been deregistered, or

(b) a certificate has been issued by the formerState to the effect that the vessel will be deregistered on the day when such new registration is effected.

ARTICLE 41. The following claims shall be secured by maritime liens on the vessel:

(i) wages and other sums due to the master, officers and other members of the vessel's complement in respect of their employment on the vessel;

(ii) port, canal and other waterway dues and pilotage dues;

(iii) claims against the owner in respect of loss of life or personal injury occurring, whether on land or on water, in direct connection with the operation of the vessel;

(iv) claims against the owner, based on tort and not capable of being based on contract, in respect of loss of or darn age to property occurring, whether on land or on water, in direct connection with the operation of the vessel;

(v) claims for salvage, wreck removal and contribution in general average. The word "owner" mentioned in this paragraph shall be deemed to include the demise or other charterer, manager or operator of the vessel.

2. No maritime lien shall attach to the vessel securing claims as set out in paragraph 1. (iii) and (iv) of this Article which arise out odor result from THC radioactive properties or a combination of radioactive properties with toxic, explosive or other hazardous properties of nuclear fuel or of radioactive product or waste.

154

ARTICLE 51. The maritime liens set out in Article 4 shall take priority over registered mortgages and "hypotheques", and no other claims shall take priority over such maritime liens or over mortgages and "hypotheques" which comply with the requirements of Article 1, except as provided in Article 6 (2).

2. The maritime liens set out in Article 4 shall rank in the order listed, provided however that maritime liens securing claims for salvage, wreck removal and contribution in general average shall take priority over all other maritime liens which have attached to the vessel prior to the time when the operations giving rise to the said liens were performed.3. The maritime liens set out in each of sub-paragraphs (i), (ii), (iii) and (iv) of paragraph 1. of Article 4 shall rankpari passu as between themselves.

4. The maritime liens set out in sub-paragraph (v) of paragraph 1. of Article 4 shall rank in the inverse order of the time when the claims secured thereby accrued. Claims for contribution in general average shall be deemed to have accrued on the date1/14/2013 on which the general average act was performed; claims for salvage shall be deemed to have accrued on the date on which the salvage operation was terminated. ARTICLE 61. Each Contracting State may grant liens or rights of retention to secure claims other than those referred to in Article 4. Such liens shall rank after all maritime liens set out in Article 4 and after all registered mortgages and "hypotheques" which comply with the provisions of Article 1;and such rights of retention shall not prejudice the enforcement of maritime liens set out in Article 4 or registered mortgages or "hypotheques" which comply with the provisions of Article 1, nor the delivery of the vessel to the purchaser in connection with such enforcement.

2. In the event that a lien or rights of detention is granted in respect of a vessel in possession of

(a) a shipbuilder, to secure claims for the building of the vessel, or

(b) a ship repairer, to secure claims for repair of the vessel effected during such possession, such lien or right of detention shall be postponed to all maritime liens set out in Article 4, but may be preferred to registered mortgages or "hypotheques". Such lien or right of retention may be ercisable against the vessel notwithstanding any registered mortgage or "hypothèque"

155

on the vessel, but shall be extinguished when the vessel ceases to be in the possession of the shipbuilder or ship repairer, as the case may be.

ARTICLE 71. The maritime liens set out in Article 4 arise whether the claims secured by such liens are against the owner or against the demise or other charterer, manager or operator of the vessel.

2. Subject to the provisions of Article 11, the maritime liens securing the claims set out in Article 4 follow the vessel notwithstanding any change of ownership or of registration. ARTICLE 81. The maritime liens set out in Article 4 shall be extinguished after a period of one year from the time when the claims secured thereby arose unless, prior to the expiry of such period, the vessel has been arrested, such arrest leading to a forced sale.2. The one year period referred to in the preceding paragraph shall not be subject to suspension or interruption, provided however that time shall run during the period that the lienor is legally prevented from arresting the vassal. ARTICLE 9The prevented of subrogation to a claim secured by a maritime lien set out in Article 4 entails the simultaneous assignment for subrogation to such maritime lien.

ARTICLE 10Prior to the forced sale of a vassal in a Contracting State, the competent authority of such State shall give, or cause to be given at least thirty days written notice of the time and place of such sale to:

(a) all holders of registered mortgages and "hypotheques" which have not been issued to bearer;

(b) such holders of registered mortgages and "hypotheques" issued to bearer and to such holders of maritime liens set out in Article 4 whose claims have been notified to the said authority;

(c) the registrar of the register in which the vessel is registered.

156

ARTICLE 11

1. In the event of the forced sale of the vassal in a Contracting State all mortgages and "hypotheques", except those assumed by the purchaser with the consent of the holders, and all liens and other encumbrances of whatsoever nature shall cease to attach to the vessel, provided however that:

(a) at the time of the sale, the vessel is in the jurisdiction of such Contracting State, and

(b) the sale has been effected in accordance with the law of the said State and the provisions

of this Convention.

No charter party or contract for the use of the vessel shall be deemed a lien or encumbrance for the purpose of this Article.

2. The cost awarded by the Court and arising out of the arrest and subsequent sale of the vessel and the distribution of the proceeds shall first be paid out of the proceeds of such sale. The balance shall be distributed among the holders of martini liens, liens and rights of retention mentioned in paragraph 2 of Article 6 and registered mortgages and "hypotheques" m accordance with the provisions of this Convention to the extent necessary to satisfy their claims.

3. When a vessel registered in a Contracting Static has been the object of a forced sale in a Contracting State, the Court or other competent authority having jurisdiction shall, at the request of the purchaser, issue a certificate of the effect that the vessel is sold free of all mortgages and "hypotheques", except those assumed by the purchaser, and all liens and other encumbrances, provided that the requirements set out in paragraph 1, sub-paragraphs (a) and (b) have been complied with, and that the proceeds of such forced sale have been distributed m compliance with paragraph 2 of this Article or have been deposited with the authority that is competent under the law of the place of the sale. Upon production of such certificate the registrar shall be bound to delete all registered mortgages and "hypotheques", except those assumed by the purchaser, and to register the vessel in the name of the purchaser or to issue a certificate of deregistration for the purpose of deregistration, as the case may be. ARTICLE 12

157

1. Unless otherwise provided in this Convention, its provisions shall apply to all sea-going vessels registered in a Contracting Stake or in a non Contracting Static.

2. Nothing in this Convention shall require any rights to be conferred in or against, or enable any rights to be enforced against any vassal owned, operated or chartered by a State and appropriated to public non-commercial services.oooooooooooooooooooooooooo

MEĐUNARODNA KONVENCIJA ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA 0 POMORSKIM PRIVILEGIJIMA I

HIPOTEKAMABRULLES 27. SVIBNJA 1967.

Član l.

Države ugovomice priznaju hipoteke i mortgagee na brodovima pod uvjetoma) da su ove hipoteke i mortgagei osnovani i uipisani u upisnik suglasno zakonima države u kojoj je brod upisan;b) da su upisnik broda i sve isprave koje se moraju položiti kod voditelja upisni'ka, suglasno zakonima države u kojoj je brod upisan, pristupačni javnosti i da je moguće dobiti od voditelja upisnika izvadak iz upisnika i prijepise tih isprava;c) da upisnik ili neka od isprava iz točke b) sadrže ime i adresu ovlaštenika hipoteke ili mortgagea ili naznaku da ta osiguranja glase na donosioca, zajamčeni iznos, datum i ostale napomesne koje, suglasno zakonima države upisa, određuju njihov redoslijed u odnosu prema ostalim hipotekama i upisanim mortgageima.

2.

Redoslijed hipoteka i upisanih mortgagea i, pod rezervom odredaba ove konvencije, njihov učinak prema trećima određuju se prema zakonu države gdje su upisani; međutim, pod rezervom primjene odredaba ove konvencije, na sve se, što se odnosi na postupak prisilnog izvršcnja primjenjuju zakoni države u kojoj se ono vrši.

Član 3.

Pod rezervom odredaba čl. 11, ni jedna država ugovornica neće dopustiti brisanje upisa broda bez pismenog pristanka svih ovlaštenika hipoteka ili upisanih mortgagea.

158

Brod koji je upisan ili je bio upisan u jednoj državi ugovornici neće se moći upisati u drugoj državi ugovornici osim u slučaju ako prva država izdaa) svjedodžbu kojom se potvrđuje da je brod brisan;b) ili svjedodžbu tojom se potvrđuje da će brod biti brisan onoga dana kada bude izvršen novi upis.

Član 4.

1) Pomorskim privilegijem osigurana su sljedeća potraživanja:a) ;plaće i drugi iznosi koji se duguju zapovjedniku broda, časnicima i drugim članovima posade na osnovi njihova aposlenja na brodu;b) lučke naknade, troškovi plovidbe kanalima i drugim plovnim putovima kao i troškovi pilotaže;c) potraživanja prema vlasniku za smrt ili tjelesnu ozljedu koje su se dogodile na kopnu ili na vodi u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;d) delikatna ili kvazidelikatna potraživanja prema vlasniku koje se ne temelje na ugovoru, s naslova gubitka ili oštećenja nekog dobra, koji su se dogodili na kopnu ili na vodi, u izravnoj vezi s iskorištavanjem broda;e) potraživanja s naslova pružanja pomoći i spašavanja, podizanja podrtina i doprinosa u zajedničkim havarijama.Izraz »vlasnik« u smislu ovoga člana obuhvaća zakupca golog broda, naručitelja u brodarskom ugovoru, brodara - poslovođu suvlasničke zajednice i poduzetnika broda.2) Nikakav pomorski privilegij neće teretiti brod radi osiguranja potraživanja označenih u stavu 1. točke c) i d) ovoga člana, koje potječu ili proizlaze iz radioaktivnih svojstava ili iz kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nu.kleamog goriva, radioaktivnih proizvoda ili otpadaka.

Član 5.

1) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. imaju prednost pred hipotekama i upisanim mortgageima i nikakvo drugo pravo nema prednost pred ovim privilegijima ili pred hipotekama i mortgageima koji odgovaraju zahtjevima iz čl. 1, izuzimajući odredbe čl. 6. st. 2.2) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. svrstavaju se prema redoslijedu koji zauzimaju. Ipak, pomorski privilegiji koji osiguravaj'u naknade za pružanje pomoći ili spašavanje, troškove podizanja podrtme i doprinose u zajedničkim havarijama imaju prednost pred svim ostalim pomorskim privilegijima koji terete brod u trenutku kad su dovršene radnje i iz kojih nastaju ti privilegiji.3) Pomorski privilegiji nabrojeni u točkama a), b), c) i d) st. 1. čl. 4. konkuriraju međusobno s jednakim pravom.4) Pomorski privilegiji nabrojeni u točki e) st. 1. čl. 4. svrstavaju se međusobno u obrnutom redoslijedu od redoslijeda nastanka potraživanja koja osiguravaju. Za potraživanja iz

159

naslova doprinosa u zajedničkim havarijama smatra se da su nastala onoga dana kada se dogodio čin koji je prouzrokovao zajedničku havariju; za potraživanja iz naslova pružanja pomoći ili spašavanja smatra se da su nastali onoga dana kada su te radnje dovršene.

Član 6.

1) Svaka država ugovornica može priznati privilegije ili prava retencije i za osiguranje drugih potraživanja osim onih spomenutih u čl. 4. Takvi će se privilegiji svrstati iza svih pomorskih privilegija nabrojenih u članu 4. i iza svih hipoteka i upisanih mortgagea koji odgovaraju zahtjevima iz čl. 1; takva prava retencije neće moći spriječiti ni stavljanje zahtjeva za prisilno izvršenje pomors.kih privilegija nabrojenih u čl. 4. ili hipoteka i upisanih mortgagea koji odgovaraju zahtjevima iz čl. 1. niti predaju broda onomc koji će ga steći na osnovi takvog postupka prisilnog izvršenja.2) U slučaju kada se priznaje privilegij ili pravo retencije na brodu koji je u posjedua) nekog brodograditelja radi o.siguranja potraživanja koja potječu iz gradnje broda,b) ili nekog brodopopravljača radi osiguranja potraživanja koja potječu od popravaka broda izvršenih za vrijeme trajanja takva posjeda, taj će se privilegij ili pravo retencije svrstati iza svih pomorskih privilegija nabrojenih u čl. 4, ali će moći zauzeti mjesto ispred hipoteka i mortgagea. Taj će se privilegij ili pravo retencije moći vršiti na brodu bez obzira na hipoteku ili upisani mortgage na brodu, a ugasit će se kada brod, već prema slučaju, ne bude više u posjedu brodogradilišta ili brodopopravljača.

Član 7.

1) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. nastaju kada potraživanja,koja su njima osigurani, terete brodovlasnika, zakupca golog broda, naručitelja prijevoza u brodarskom ugovoru, brodara - poslovođu suvlasničke zajednice i poduzetnika broda.2) Pod rezervom odredaba čl. 11. pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. slijede brod bez obzira na sve promjene vlasnika ili upisa.

Član 8.

1) Pomorski privilegiji nabrojeni u čl. 4. gase se po isteku roka od godine dana od dana nastanka osiguranog potraživanja, osim ako prije isteka tog roka brod bude predmetom zaustavljanja koje će dovesti do prisilne prodaje.2) Rok od godine dana predviđen u prethodnom stavu ne može se obustaviti ni prekinuti; ipak, ovaj rok ne teče za vrijeme dok privilegirani vjerovnik nije u mogućnosti da zaustavi brod zbog zakonskih zapreka.

160

Clan 9.

Cesija potraživanja osiguranog nekim od pomorskih privilegija nabrojenih u čl. 4. ili subrogacija u prava vjerovnika takvog potraživanja ima za posljedicu istovremeni prijenos privilegija.

Član 10.

Naj'manje 30 dana prije prisilne prodaje broda u jednoj od država ugovornica nadležna vlast te države pismeno će obavijestiti ili se pobrinuti da budu obaviješteni o danu i mjestu prodajea) svi ovlašte'nici iz hipoteka i upisanih mortgagea koji ne glase na donosioca;b) ovlaštenici iz hipoteka i upisanih mortgagea koji glase na donosioca i vjerovnici pomorskih privilegija nabrojenih u čl. 4, čija su potraživanja prijavljena toj vlasti;c) voditelj upisnika brodova gdje je brod upisan.

Član 11.

1) U slučaju prisilne prodaje broda u jednoj od država ugovornica sve hipoteke i mortgagei, osim onih koje je ikupac preuzeo 'na svoj teret s pristankom ovlaštenika, i svi privilegiji i ostali tereti bilo 'koje vrsti, prestaju teretiti brod pod uvjetoma) da se brod u trenutku prodaje 'nalazio u nadleznosti te države ugovornice;b) da je prodaja izvršena suglasno zakomma te države i odredbama ove konvencije.Niikakav brodarski ugovor ili drugi ugovor koji daje pravo na iskorištavanje broda ne može se smatrati privilegijem ili terctom u smislu ovoga člana.2) Troškovi koje je sud odredio, a koji su uzrokovani zaustavljanjem, prodajom koja je slijedila i raspodjelom kupovnine platit će se prvenstveno od ostvarene prodajne cijene. Ostatak će se podijeliti ovlaštenicima pomorskih privilegija, privilegija i prava retencije spomenutih u st. 2. čl. 6. te hipoteka i upisanih mortgagea suglasno odredbama ove konvencije do iznosa potrebnog za podmirenje njihovih zahtjeva.3) Kada je brod, koji je upisan u jednoj od država ugovornica, bio predmetom prisilne prodaje u jednoj od država ugovomica, nadležni sud ili druga nadležna vlast izdat će — na zahtjev kupca — svjedodžbu kojom se potvrđuje da je brod prodan slobodan od svih hipoteka i mortgagea osim onih koje je kupac preuzeo na svoj teret, kao i svih privilegija i drugih tereta, pod uvjetom da su bili ispunjeni zalitjevi spomenuti u točki a) i b) st. 1. i da je utržak raspodijeljen suglasno odredbama st. 2. ili da je položen kod nadležne vlasti prema zakonima države gdje je izvršena prodaja. Kod predočeaija takve svjedodžbe voditelj upisnika morat će brisati sve hipoteke i upisane mortgage-e, osim onih koje je 'kupac preuzeo na svoj teret, kao i sve privilegije i ostale terete, te upisati brod na irne kupca ili,

161

prema slučaju, izdati svjedodžbu o brisanju iz upisnika u svrhu novog upisa.

Član 12.

1) Ako nije drukčije predviđeno ovom konvencijom, ove se odredbe primjenjuju na sve brodove, bez obzira na to da li su upisani u jednoj od država ugovornica ili ne.2) Ni jedna odredba ove konvencije ne nameće davanje prava na brodove namijenjene javnoj netrgovačkoj službi čiji je država vlasnik, poduzetnik ili naručitelj prevoza u brodarskom ugovoru ili protiv njih, niti dopušta izvršenje bilo kojeg prava prema njima.

Član 13.

Radi primjene odredaba članova 3, 10. i 11. ove konvencije, nadležne vlasti država potpisnica bit će ovlaštene da se međusobno neposredno dopisuju.ooooooooooooooooooooooo

162

163

Ivković.Privilegiji,2007 2300

INTERNATIONAL CONVENTION

ON MARITIME LIENS AND MORTGAGES

(GENEVA, 6 MAY 1993)

THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,

CONSCIOUS of the need to improve conditions for ship

financing and the development of national merchant

fleets,

RECOGNIZING the desirability of international uniformity

in the field of maritime liens and mortgages, and

therefore

CONVINCED of the necessity for an international legal

instrument governing maritime liens and mortgages,

HAVE DECIDED to conclude a Convention for this purpose

and have therefore agreed as follows:

Article * 1

Recognition and enforcement of mortgages, "hypothèques" and

charges

Mortgages, "hypothèques" and registrable charges of the

same nature, which registrable charges of the same nature

will be referred to hereinafter as "charges", effected on

seagoing vessels shall be recognized and enforceable in

States Parties provided that:

(a) Such mortgages, "hypothèques" and charges have been

effected and registered in accordance with the law of the

State in which the vessel is registered;

(b) The register and any instruments required to be

deposited with the registrar in accordance with the law

of the State in which the vessel is registered are open

to public inspection, and that extracts from the register

and copies of such instruments are obtainable from the

registrar; and

(c) Either the register or any instruments referred to in

subparagraph (b) specifies at least the name and address


of the person in whose favour the mortgage,

"hypothèque" or charge has been effected or that it has

been issued to bearer, the maximum amount secured, if

that is a requirement of the law of the State of

registration or if that amount is specified in the

instrument creating the mortgage, "hypothèque" or charge,

and the date and other particulars which, according to

the law of the State of registration, determine the

ranking in relation to other registered mortgages,

"hypothèques" and charges.

Article * 2

Ranking and effects of mortgages, "hypothèques" and

charges

The ranking of registered mortgages, "hypothèques" or

charges as between themselves and, without prejudice to

the provisions of this Convention, their effect in regard

to third parties shall be determined by the law of the

State of registration; however, without prejudice to the

provisions of this Convention, all matters relating to

the procedure of enforcement shall be regulated by the

law of the State where enforcement takes place.

Article * 3

Change of ownership or registration

1. With the exception of the cases provided for in

articles 11 and 12, in all other cases that entail the

deregistration of the vessel from the register of a State

Party, such State Party shall not permit the owner to

deregister the vessel unless all registered mortgages,

"hypothèques" or charges are previously deleted or the

written consent of all holders of such mortgages,

"hypothèques" or charges is obtained. However, where the

deregistration of the vessel is obligatory in accordance

with the law of a State Party, otherwise than as a result

of a voluntary sale, the holders of registered mortgages,

"hypothèques" or charges shall be notified of the pending

deregistration in order to enable such holders to take

appropriate action to protect their interests; unless the

holders consent, the deregistration shall not be

implemented earlier than after a lapse of a reasonable

period of time which shall be not less than three months

after the relevant notification to such holders.

2. Without prejudice to article 12, paragraph 5, a vessel

which is or has been registered in a State Party shall

not be eligible for registration in another State Party

unless either:


(a) A certificate has been issued by the former

State to the effect that the vessel has been

deregistered; or

(b) A certificate has been issued by the former State to

the effect that the vessel will be deregistered with

immediate effect, at such time as the new registration is

effected. The date of deregistration shall be the date of

the new registration of the vessel.

Article * 4

Maritime liens

1. Each of the following claims against the owner, demise

charterer, manager or operator of the vessel shall be

secured by a maritime lien on the vessel:

(a) Claims for wages and other sums due to the master,

officers and other members of the vessel's complement in

respect of their employment on the vessel, including

costs of repatriation and social insurance contributions

payable on their behalf;

(b) Claims in respect of loss of life or personal injury

occurring, whether on land or on water, in direct

connection with the operation of the vessel;

(c) Claims for reward for the salvage of the vessel;

(d) Claims for port, canal, and other waterway dues and

pilotage dues;

(e) Claims based on tort arising out of physical loss or

damage caused by the operation of the vessel other than

loss of or damage to cargo, containers and passengers'

effects carried on the vessel.

2. No maritime lien shall attach to a vessel to secure

claims as set out in subparagraphs (b) and (e) of

paragraph 1 which arise out of or result from:

(a) Damage in connection with the carriage of oil or

other hazardous or noxious substances by sea for which

compensation is payable to the claimants pursuant to

international conventions or national law providing for

strict liability and compulsory insurance or other means

of securing the claims; or


(b) The radioactive properties or a combination

of radioactive properties with toxic, explosive or other

hazardous properties of nuclear fuel or of radioactive

products or waste.

Article * 5

Priority of maritime liens

1. The maritime liens set out in article 4 shall take

priority over registered mortgages, "hypothèques" and

charges, and no other claim shall take priority over such

maritime liens or over such mortgages, "hypothèques" or

charges which comply with the requirements of article 1,

except as provided in paragraphs 3 and 4 of article 12.

2. The maritime liens set out in article 4 shall rank in

the order listed, provided however that maritime liens

securing claims for reward for the salvage of the vessel

shall take priority over all other maritime liens which

have attached to the vessel prior to the time when the

operations giving rise to the said liens were performed.

3. The maritime liens set out in each of subparagraphs

(a), (b), (d) and (e) of paragraph 1 of article 4 shall

rank pari passu as between themselves.

4. The maritime liens securing claims for reward for the

salvage of the vessel shall rank in the inverse order of

the time when the claims secured thereby accrued. Such

claims shall be deemed to have accrued on the date on

which each salvage operation was terminated.

Article * 6

Other maritime liens

Each State Party may, under its law, grant other maritime

liens on a vessel to secure claims, other than those

referred to in article 4, against the owner, demise

charterer, manager or operator of the vessel, provided

that such liens:

(a) Shall be subject to the provisions of articles 8, 10

and 12;

(b) Shall be extinguished

(i) after a period of 6 months, from the time when the

claims secured thereby arose unless, prior to the expiry


of such period, the vessel has been arrested or

seized, such arrest or seizure leading to a forced sale;

or

(ii) at the end of a period of 60 days following a sale

to a bona fide purchaser of the vessel, such period to

commence on the date on which the sale is registered in

accordance with the law of the State in which the vessel

is registered following the sale;

whichever period expires first; and

(c) Shall rank after the maritime liens set out in

article 4 and also after registered mortgages,

"hypothèques" or charges which comply with the provisions

of article 1.

Article * 7

Rights of retention

1. Each State Party may grant under its law a right of

retention in respect of a vessel in the possession of

either:

(a) A shipbuilder, to secure claims for the building of

the vessel; or

(b) A shiprepairer, to secure claims for repair,

including reconstruction of the vessel, effected during

such possession.

2. Such right of retention shall be extinguished when the

vessel ceases to be in the possession of the shipbuilder

or shiprepairer, otherwise than in consequence of an

arrest or seizure.

Article * 8

Characteristics of maritime liens

Subject to the provisions of article 12, the maritime

liens follow the vessel, notwithstanding any change of

ownership or of registration or of flag.

Article * 9

Extinction of maritime liens by lapse of time


1. The maritime liens set out in article 4 shall

be extinguished after a period of one year unless, prior

to the expiry of such period, the vessel has been

arrested or seized, such arrest or seizure leading to a

forced sale.

2. The one-year period referred to in paragraph 1 shall

commence:

(a) With respect to the maritime lien set out in article

4, paragraph 1(a), upon the claimant's discharge from the

vessel;

(b) With respect to the maritime liens set out in article

4, paragraph 1(b) to (e), when the claims secured thereby

arise;

and shall not be subject to suspension or interruption,

provided, however, that time shall not run during the

period that the arrest or seizure of the vessel is not

permitted by law.

Article * 10

Assignment and subrogation

1. The assignment of or subrogation to a claim secured by

a maritime lien entails the simultaneous assignment of or

subrogation to such a maritime lien.

2. Claimants holding maritime liens may not be subrogated

to the compensation payable to the owner of the vessel

under an insurance contract.

Article * 11

Notice of forced sale

1. Prior to the forced sale of a vessel in a State Party,

the competent authority in such State Party shall ensure

that notice in accordance with this article is provided

to:

(a) The authority in charge of the register in the State

of registration;

(b) All holders of registered mortgages, "hypothèques" or

charges which have not been issued to bearer;


(c) All holders of registered mortgages,

"hypothèques" or charges issued to bearer and all holders

of the maritime liens set out in article 4, provided that

the competent authority conducting the forced sale

receives notice of their respective claims; and

(d) The registered owner of the vessel.

2. Such notice shall be provided at least 30 days prior

to the forced sale and shall contain either:

(a) The time and place of the forced sale and such

particulars concerning the forced sale or the proceedings

leading to the forced sale as the authority in a State

Party conducting the proceedings shall determine is

sufficient to protect the interests of persons entitled

to notice; or,

(b) If the time and place of the forced sale cannot be

determined with certainty, the approximate time and

anticipated place of the forced sale and such particulars

concerning the forced sale as the authority in a State

Party conducting the proceedings shall determine is

sufficient to protect the interests of persons entitled

to notice.

If notice is provided in accordance with subparagraph

(b), additional notice of the actual time and place of

the forced sale shall be provided when known but, in any

event, not less than seven days prior to the forced sale.

3. The notice specified in paragraph 2 of this article

shall be in writing and either given by registered mail,

or given by any electronic or other appropriate means

which provide confirmation of receipt, to the persons

interested as specified in paragraph l, if known. In

addition, the notice shall be given by press announcement

in the State where the forced sale is conducted and, if

deemed appropriate by the authority conducting the forced

sale, in other publications.

Article * 12

Effects of forced sale

1. ln the event of the forced sale of the vessel in a

State Party, all registered mortgages, "hypothèques" or

charges, except those assumed by the purchaser with the

consent of the holders, and all liens and other

encumbrances of whatsoever nature, shall cease to attach

to the vessel, provided that:


(a) At the time of the sale, the vessel is in

the area of the jurisdiction of such State; and

(b) The sale has been effected in accordance with the law

of the said State and the provisions of article 11 and

this article.

2. The costs and expenses arising out of the arrest or

seizure and subsequent sale of the vessel shall be paid

first out of the proceeds of sale. Such costs and

expenses include, inter alia , the costs for the upkeep

of the vessel and the crew as well as wages, other sums

and costs referred to in article 4, paragraph 1(a),

incurred from the time of arrest or seizure. The balance

of the proceeds shall be distributed in accordance with

the provisions of this Convention, to the extent

necessary to satisfy the respective claims. Upon

satisfaction of all claimants, the residue of the

proceeds, if any, shall be paid to the owner and it shall

be freely transferable.

3. A State Party may provide in its law that, in the

event of the forced sale of a stranded or sunken vessel

following its removal by a public authority in the

interest of safe navigation or the protection of the

marine environment, the costs of such removal shall be

paid out of the proceeds of the sale, before all other

claims secured by a maritime lien on the vessel.

4. If at the time of the forced sale the vessel is in the

possession of a shipbuilder or of a shiprepairer who

under the law of the State Party in which the sale takes

place enjoys a right of retention, such shipbuilder or

shiprepairer must surrender possession of the vessel to

the purchaser but is entitled to obtain satisfaction of

his claim out of the proceeds of sale after the

satisfaction of the claims of holders of maritime liens

mentioned in article 4.

5. When a vessel registered in a State Party has been the

object of a forced sale in any State Party, the competent

authority shall, at the request of the purchaser, issue a

certificate to the effect that the vessel is sold free of

all registered mortgages, "hypothèques" or charges,

except those assumed by the purchaser, and of all liens

and other encumbrances, provided that the requirements

set out in paragraph l (a) and (b) have been complied

with. Upon production of such certificate, the registrar

shall be bound to delete all registered mortgages,

"hypothèques" or charges except those assumed by the

purchaser, and to register the vessel in the name of the


purchaser or to issue a certificate of

deregistration for the purpose of new registration, as

the case may be.

6. States Parties shall ensure that any proceeds of a

forced sale are actually available and freely

transferable.

Article * 13

Scope of application

1. Unless otherwise provided in this Convention, its

provisions shall apply to all seagoing vessels registered

in a State Party or in a State which is not a State

Party, provided that the latter's vessels are subject to

the jurisdiction of the State Party.

2. Nothing in this Convention shall create any rights in,

or enable any rights to be enforced against, any vessel

owned or operated by a State and used only on Government

non-commercial service

Article * 14

Communication between States Parties

For the purpose of articles 3, 11 and 12, the competent

authorities of the States Parties shall be authorized to

correspond directly between themselves.

Article * 15

Conflict of conventions

Nothing in this Convention shall affect the application

of any international convention providing for limitation

of liability or of national legislation giving effect

thereto.

Article * 16

Temporary change of flag

If a seagoing vessel registered in one State is permitted

to fly temporarily the flag of another State, the

following shall apply:

(a) For the purposes of this article, references in this

Convention to the "State in which the vessel is


registered" or to the "State of registration"

shall be deemed to be references to the State in which

the vessel was registered immediately prior to the change

of flag, and references to "the authority in charge of

the register" shall be deemed to be references to the

authority in charge of the register in that State.

(b) The law of the State of registration shall be

determinative for the purpose of recognition of

registered mortgages, "hypothèques" and charges.

(c) The State of registration shall require a cross-

reference entry in its register specifying the State

whose flag the vessel is permitted to fly temporarily;

likewise, the State whose flag the vessel is permitted to

fly temporarily shall require that the authority in

charge of the vessel's record specifies by a cross-

reference in the record the State of registration.

(d) No State Party shall permit a vessel registered in

that State to fly temporarily the flag of another State

unless all registered mortgages, "hypothèques" or charges

on that vessel have been previously satisfied or the

written consent of the holders of all such mortgages,

"hypothèques" or charges has been obtained.

(e) The notice referred to in article ll shall be given

also to the competent authority in charge of the vessel's

record in the State whose flag the vessel is permitted to

fly temporarily.

(f) Upon production of the certificate of deregistration

referred to in article 12, paragraph 5, the competent

authority in charge of the vessel's record in the State

whose flag the vessel is permitted to fly temporarily

shall, at the request of the purchaser, issue a

certificate to the effect that the right to fly the flag

of that State is revoked

(g) Nothing in this Convention is to be understood to

impose any obligation on States Parties to permit foreign

vessels to fly temporarily their flag or national vessels

to fly temporarily a foreign flag.

Article * 17

Depositary

This Convention shall be deposited with the Secretary-

General of the United Nations.

2310

MEĐUNARODNA KONVENCIJA

0 POMORSKIM PRIVILEGIJIMA 1 HIPOTEKAMA, 1993

Države ugovornice ove Konvencije,

Svjesne potrebe unapređenja uvjeta za

financiranje nabavke brodova i razvoj

nacionalnih trgovačkih flota,

Priznavajući poželjnost međunarodne

unifikacije na području pomorskih privilegija

i hipoteka, i stoga

Uvjerene u nužnost međunarodnog pravnog

instumenata koji regulira pomorske privilegije

i hipoteke,

Odlučile su u tu svrhu donijeti Konvendju i

zato su se sporazumijele kako slijedi:

Članak 1

Priznanje i izvršenje

"mortgagea", hipoteka i tereta

"Mortgagei", hipoteke i upisivi tereti iste

prirode, koji upisivi tereti iste prirode će

kasnije biti nazvani "tereti", osnovani na

pomorskim brodovima bit će priznati i izvršivi

u državama ugovornicama pod uvjetom: .

a) da su takvi "mortgagei", hipoteke i tereti

osnovani i upisani u skladu s pravom države u kojoj

je brod upisan;

b) da su pristupačni javnosti upisnik i sve

isprave koje se moraju pohraniti kod voditelja

upisnika prema pravu države u kojoj je brod

upisan, te da se može dobiti od voditelja

upisnika izvadak iz upisnika i prijepisi tih

isprava; i

c) da upisnik ili neka isprava iz točke (b)

sadrže barem ime i adresu osobe u čiju je

korist "mortgage", hipoteka ili teret osnovan

ili naznaku da ta osiguranja glase na

donositelja, najviši iznos osigurane svote, ako

je to uvjet prema pravu države upisa, ili,

drukčije, ako je taj iznos određen u ispravama

2311

prilikom osnivanja "mortgagea", hipoteka i

tereta, te datum i ostale napomene koje, u

skladu s pravom države upisa, određuju red

prvenstva u odnosu na druge upisane

"mortgagee", hipoteke i terete.

Članak 2

Red prvenstva i učinci

"mortgagea", hipoteka i tereta

Red prvenstva upisanih "mortgagea", hipoteka i

tereta među njima i, pod rezervom primjene

odredbi ove Konvencije, njihov učinak prema

trećima odreduje se prema pravu države upisa.

Medutim, pod rezervom primjene odredbi ove

Konvencije za sve što se odnosi na postupak

prinudnog izvršenja bit će mjerodavno pravo

države u kojoj se provodi izvršenje.

Članak 3

Promjena vlasništva ili upisa

1. Uz iznimku slučajeva predvidenih u člancima

11. i 12, u svim drugim slučajevima koji imaju

za posljedicu brisanje upisa broda iz

nacionalnog upisnika države ugovornice, ta

država neće dozvoliti vlasniku broda brisanje

upisa broda iz upisnika sve dok svi upisani

"mortgagei", hipoteke i tereti ne budu

prethodno izbrisani ili se ne dobije pismeni

pristanak svih ovlaštenika "mortgagea",

hipoteka ili tereta. Ipak, kad je brisanje

broda iz upisnika obvezno prema nacionalnom

pravu države ugovornice, a nije posljedica

dobrovoljne prodaje, ovlaštenici upisanih

"mortgagea", hipoteka ili terata bit će

obaviješteni o brisanju broda koje je u tijeku

sa svrhom da im se omogući poduzeti

odgovarajuću radnju radi zaštite njihovih

interesa: osim u slučaju pristanka

ovlaštenika, brisanje broda neće se obaviti

prije isteka razumnog vremena koje neće biti

kraće od tri mjeseca nakon odgovarajuće

obavijesti tim ovlaštenicima.

2312

2. Pod rezervom primjene cl.l2.st-5, brod

koji jest ili je bio upisan u državi

ugovornici ne može se upisati u drugoj državi

ugovornici, osim ako:

a) prva država izda svjedodžbu kojom se

potvrđuje da je upis broda brisan; ili

b) prva država izda svjedodžbu kojom se

potvrđuje da će upis broda biti brisan s

neposrednim učinkom u vrijeme kad bude

obavljen novi upis. Datum brisanja upisa broda

bit će datum novog upisa broda.

Članak 4

Pomorski privilegiji

1. Svaka od sljedećih tražbina prema

vlasniku, zakupcu, poslovodi ili brodaru broda

bit će osigurana pomorskim privilegijem na

brodu:


duguju zapovjedniku broda, časnicima i

drugim članovima brodskog osoblja u vezi

njihovog zaposlenja na brodu, uključujući

troškove repatrijacije i doprinose za

socijalno osiguranje koji se plaćaju u njihovo

ime;

b) tražbine za smrt ili tjelesne povrede

koje su se dogodile na kopnu ili vodi u

neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda;

c) tražbine s naslova nagrade za spašavanje

broda;

d) tražbine za lučke naknade, troškove

plovidbe kanalima drugim plovnim putevima, te

troškove peljarenja;

e) deliktne i kvazideliktne tražbine

nastale uslijed stvarnog gubitka ili oštećenja

prouzročenog iskorištavanjem broda .a koji

2313

nije gubitak ili oštećenje tereta, kontejnera

,]putničkih stvari prevoženih brodom.

2. Nikakav pomorski privilegij neće teretiti

brod radi osiguranja tražbina označenih u toč.

(b) i (e) stavka 1, koje su nastale ili su

posljedica:

a) šteta nastalih u vezi s prijevozom ulja

ili drugih opasnih i štetnih tvari morem za

koje se plaća naknada prema međunarodnim

konvencijama ili nacionalnom pravu koje

predviđa kauzalnu odgovornost i obvezno

osiguranje ili drugi način osiguranja

tražbine: ili

b) radioaktivnih svojstava ili

kombinacije radioaktivnih svojstava s'

ptrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim

svojstvima nuklearnih goriva, ili

radioaktivnih proizvoda ili otpadaka.

Članak 5

Prvenstvo pomorskih privilegija

1. Pomorski privijegiji nabrojeni u čl.4.

imaju prednost pred upisanim "mortgageima",

hipotekama i teretima, pa nikakva druga

tražbina nema prednost pred tim pomorskim

privilegijima, odnosno pred "mortgageima",

hipotekama ili teretima koji odgovaraju

zahtjevima iz članka 1. osim u slučajevima

predviđenim u čl.l2.st.3.i 4.

2. Pomorski privilegiji nabrojeni u čl.4.

imaju red prvenstva prema navedenom

redoslijedu; ipak, pomorski privilegiji koji

osiguravaju tražbine s naslova nagrade za

spašavanje broda imaju prednost pred svim

drugim pomorskim privilegijima koji terete

brod prije vremena u kojem s';

obavljene radnje uslijed kojih je nastao

navedeni privilegij.

2314

3. Pomorski privilegiji nabrojeni u toč.(a),

(b), (d) i (e) stavka 1. čl'anka 4. međusobno

imaju jednako pravo prvenstva.

4. Pomorski privilegiji koji osiguravaju

tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda

imaju red prvenstva suprotan redoslijedu

vremena nastanka tražbine koju osiguravaju.

Smatra se da su takve tražbine nastale onog

dana kada je dovršena svaka pojedina radnja

spašavanja.

Članak 6

Drugi pomorski privilegiji

Svaka država ugovornica može prema

nacionalnom pravu priznati i druge pomorske

privilegije na brodu pored onih nabrojenih u

čl. 4. za osiguranje tražbina prema vlasniku,

zakupcu, poslovođi ili brodaru broda, pod

uvjetom da će ti privilegiji:

a) biti podvrgnuti odredbama čl. 8, 10. i

12.

b) utrnuti

(i) istekom roka od 6 mjeseci od vremena

nastanka osigurane tražbine, osim ako prije isteka

tog roka brod bude zaustavljen ili zaplijenjen, a to

zaustavljanje ili zapljena dovedu do prinudne

prodaje broda: ili

(ii) istekom roka od 60 dana od dana prodaje

broda kupcu koji je u dobroj vjeri, a taj rok

počinje teći od dana kada je prodaja broda upisana u

skladu s pravom države u kojoj je brod upisan nakon

prodaje:

bez obzira koji rok protekne prvi: i

c) imat će red prvenstva nakon pomorskih

privilegija nabrojenih u čl. 4. i nakon

upisanih "mortgagea", hipoteka i tereta koji

udovoljavaju uvjetima iz čl. 1.

2315

Članak 7

Pravo retencije

1. Svaka država ugovornica može priznati u

skladu s nacionalnim pravom pravo retencije u

odnosu na brod koji je u posjedu:

a) brodograditelja radi osiguranja tražbina za

gradnju broda;

b) ili

brodopopravljača radi osiguranja tražbina za

popravak, uklju-čujući i preinaku brodu

obavljenu za vrijeme takvog posjeda.

2. Takvo pravo retencije ugasit će se kad brod

prestane biti u posjedu brodograditelja ili

brodopopravljača, na način različit od

zaustavljanja ili zapljene.

Članak 8

Karakteristike pomorskih

privilegija

1. Uz rezervu primjene odredbi članka 12,

pomorski privilegiji slijede brod bez obzira

na promjenu vlasništva ili upisa ili zastave.

Članak 9

Gašenje pomorskih privilegija

istekom vremena

1. Pomorski privilegiji nabrojeni u članku 4.

gase se po isteku rpka od godine dana, osim

ako prije isteka tog roka brod bude

zaustavljen ili zaplijenjen, tako da to

zaustavljanje ili zapljena dovedu do prinudne

prodaje.

2316

2. Rok od godine dana spomenut u stavku 1.

počet će teći:

a) u odnosu na pomorske privilegije navedene u

čl. 4. st. 1toč. (a) nakon iskrcaja tražitelja s

broda:

b) u odnosu na pomorske privilegije navedene u

čl. 4. st. 1. toč. (b) do (e) kada nastanu

osigurane tražbine: i ne može se obustaviti

niti prekinuti, no ipak ovaj rok ne teče za

vrijeme za koje zaustavljanje ili zapljena

broda nisu dopušteni po zakonu.

Članak 10

Cesija i subrogacija

1. Cesija i subrogacija tražbine osigurane

jednim od pomorskih privilegija ima za

posljedicu cesiju ili subrogaciju tog

pomorskog privilegija.

2. Na tražitelje ovlaštenike pomorskih

privilegija ne može biti subrogirana naknada

koja se duguje vlasniku broda na osnovi

ugovora o osiguranju.

Članak 11.

Obavijest o prinudnoj prodaji

1. Prije prinudne prodaje u državi ugovornici

nadležna vlast te države pobrinut će se da

obavijest u skladu s ovim člankom bude

dostavljena:

a) organu koji vodi upisnik brodova u

državi upisa;

b) svim ovlaštenicima upisanih "

mortgagea", hipoteka i tereta koji ne glase na

donositelja; i

c) svim ovlaštenicima upisanih "

mortgagea", hipoteka i tereta koji glase na

donositelja, te svim ovlaštenicima pomorskih

2317

privilegija nabrojenih u članku 4, pod uvjetom

da su nadležnoj vlasti koja vodi postupak

prinudne prodaje prijavljene njihove tražbine;

d) upisanom vlasniku broda.

2. Takva obavijest mora biti dostavljena

najmanje 30 dana prije prinudne prodaje i

treba sadržavati:

a) vrijeme i mjesto prinudne prodaje i takve

napomene kojese odnose na prinudnu prodaju ili

postupak koji vodi prinudnoj prodaji, a koje

će vlast države ugovornice koja vodi postupak

odrediti kao dovoljne za zaštitu interesa

osoba koje imaju pravo na obavijest; ili

b) ako vrijeme i mjesto prinudne prodaje ne

mogu biti određeni sa sigurnošću, približno

vrijeme i očekivano mjesto prinudne prodaje i

takve napomene koje se odnose na prinudnu

prodaju ili postupak koji vodi prinudnoj

prodaji, a koje će vlast države ugovornice

koja vodi postupak odrediti kao dovoljne za

zaštitu interesa osoba koje imaju pravo na

obavijest.Ako je obavijest poslana u skladu s

točkom (b) naknadna obavijest bit će poslana,

kada budu poznati točno vrijeme i mjesto

prinudne prodaje, ali u svakom slučaju

najmanje 7 dana prije prinudne prodaje.

3. Pored bilo kakve javne obavijesti što

može biti tražena prema pravu države koja vodi

postupak prinudne prodaje, obavijest određena

u stavku 2. ovog članka mora biti u pismenom

obliku, a može biti predana preporučenom

pošiljkom ili elektronskim, te drugim

odgovarajućim sredstvom koje daje potvrdu o

primitku. Pored toga, obavijest će biti dana

putem novinskog oglasa u državi gdje se vodi

postupak prinudne prodaje, i ako se smatra

potrebnim od strane vlasti koja vode postupak

prinudne prodaje, u drugim glasilima.

Članak 12

Učinci prinudne prodaje

2318

1. U slučaju prinudne prodaje broda u državi

ugovornici svi upisani 'mortgagei", hipoteke

ili tereti, osim onih koje je kupac preuzeo na

sebe > pristankom ovlaštenika, te svi

privilegiji i druga opterećenja bilo koje

pr'irode prestaju teretiti brod pod uvjetom:

a) da se u vrijeme prodaje brod nalazi na

području sudbenosti te države;

b) da je prodaja obavljena prema pravu te države

i odredbama članka 11. i ovoga članka

Konvencije.

2. Troškovi i izdaci prouzročeni

zaustavljanjem ili zapljenom i prodajom broda

koja slijedi, namiruju se prvi iz iznosa

postignutog prodajom. Ti troškovi i izdaci,

između ostalog, uključuju troškove održavanja

broda i posade kao i plaće i druge svote i

troškove navedene u čl. 4. st. 1. toč. (a)

nastale od trenutka zaustavljanja ili zapljene

broda. Ostatak iznosa postignutog prodajom

broda raspoređuje se u skladu s odredbama ove

Konvencije, do iznosa potrebnog za namirenje

dotičnih tražbina. Nakon podmirenja svih

ovlaštenika, ostatak iznosa, ako ga ima,

isplatit će se vlasniku broda i bit će

slobodno prenosiv.

3. Država ugovornica može predvidjeti u svom

nacionalnom pravu da če u slučaju prinudne

prodaje nasukanog ili potopljenog broda, koji

je na temelju naloga nadležnih javnih vlasti

bio uklonjen u svrhu sigurnosti plovidbe ili

zaštite okoliša, troškovi takvog uklanjanja

biti plaćeni iz iznosa postignutog prodajom

broda prije svih ostalih tražbina osiguranih

pomorskim privilegijima na brodu.

4. Ako je u vrijeme prinudne prodaje brod u

posjedu brodograditelja i brodopopravljača

koji na temelju prava države ugovornice u

2319

kojoj se obavlja prinudna prodaja uživaju

pravo retencije, taj brodograditelj ili

brodopopravljač mora predati brod u posjed

kupca, ali je ovlašten tražiti namirenje

svojih tražbina iz iznosa postignutog prodajom

broda nakon namirenja ovlaštenika pomorskih

privilegija nabrojenih u čl. 4.

5. Kada je brod, upisan u državi ugovornici,

bio predmetom prinudne prodaje u jednoj od

država ugovornica, nadležna vlast te države na

zahtjev če kupca izdati svjedodžbu kojom se

potvrduje da je brod prodan slobodan od svih

upisanih "mortgagea", hipoteka i tereta, osim

onih koje je kupac preuzeo na sebe, kao i svih

privilegija i drugih opterećenja pod uvjetom

da su bili ispunjeni zahtjevi u stavku 1 (a) i

(b). Prilikom predočenja takve svjedodžbe

voditelj upisnika mora izbrisati sve upisane

"mortgagee", hipoteke i terete osim onih koje

je kupac preuzeo na sebe, te upisati brod na

ime kupca ili, prema slučaju, u svrhu novog

upisa izdati svjedodžbu o brisanju iz

upisnika.

6. Države ugovornice moraju osigurati da iznos

postignut prinudnom prodajom broda bude

stvarno dostupan i slobodno prenosiv.

Članak 13

Područje primjene

1. Ako nije drukčije predviđeno ovom

Konvencijom, njene se odredbe primjenjuju na

sve pomorske brodove upisane u državi

ugovornici ili u državi koja nije država

ugovornica, pod uvjetom da su njezini brodovi

podvrgnuti nadležnosti države ugovornice.

2. Ništa u ovoj Konvenciji ne stvara nikakva

prava, niti omogućava izvršenja bilo kakvih

prava prema brodu koji je u vlasništvu ili

iskorištavan od strane neke države, te

namijenjen javnim neprivrednim službama.

Članak 14

2320

Komunikacija među državama

ugovornicama

U svrhu primjene odredbi članaka 3, 11. i

12, nadležne vlasti država jgovornica

ovlaštene su se medusobno neposredno

dopisivati.

Članak 15

Sukob konvencija

Ništa u ovoj Konvenciji neće utjecati na

primjenu neke medunarodne ;onvencije o

ograničenju odgovornosti ili nacionalnog prava

koje se mmjenjuje.

Članak 16

Privremena promjena zastave

Ako je pomorskom brodu upisanom u upisnik

brodova jedne države lozvoljeno privremeno

viti zastavu druge države, primjenjuje se

sljedeće:

a) za potrebe ovog članka, upućivanja u

ovoj Konvenciji na "državu u kojoj je brod

upisan ili na "državu upisa" podrazumijeva

državu gdje je brod bio upisan neposredno

prije promjene zastave, a upućivanje na "organ

koji vodi upisnik" podrazumijeva nadležni

organ koji vodi upisnik u toj državi;

b) pravo države upisa mjerodavno je za

priznanje upisanih " mortgagea", hipoteka i

tereta;

c) država upisa tražit će da se u njen

upisnik unese dodatna bilješka koja upućuje

na državu čiju je, zastavu brodu dopušteno

privremeno viti; isto će tako država, čiju je

zastavu brodu dopušteno privremeno viti,

tražiti da se u njen upisnik unese dodatna

bilješka koja upućuje na državu upisa.

2321

d) nijedna država ugovornica neće dozvoliti

da brod upisan u toj državi privremeno vije

zastavu druge države sve dok se svi upisani "

mortgagei", hipoteke i tereti ne ispune, ili

se ne dobije pismeni pristanak svih

ovlaštenika takvih "mortgagea", hipoteka i

tereta.

e) obavijest na koju se odnosi članak 11,

mora biti također dana nadležnom organu koji

vodi brodski upisnik u državi čiju je zastavu

brodu dopušteno privremeno viti.

f) prilikom predočenja svjedodžbe o

brisanju na koju se odnosi stavak 5.članaka

12, nadležni organ koji vodi upisnik brodova u

državi čiju je zastavu brodu dopušteno

privremeno viti, na zahtjev će kupca izdati

svjedodžbu kojom se potvrđuje da je pravo viti

zastavu te države opozvano.

g).Ova Konvencija ničim ne obvezuje državu

ugovornicu da dozvoli stranom brodu privremeno

viti njenu zastavu, ili domaćem brodu

privremeno viti stranu zastavu.

Članak 17

Depozitar

Ova će se Konvencija pohraniti kod Glavnog

tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 18

Potpisivanje, ratifikacija,

prihvaćanje, odobrenje i pristupanje

1. Ova če Konvencija biti otvorena za

potpisivanje svim državama u glavnom sjedištu

Ujedinjenih naroda u New Yorku od l.DC.1993.

do 31.VII.1994, a nakon toga bit će otvorena

za pristupanje.

2. Države mogu izraziti svoj pristanak da se

smatraju vezanom ovom Konvencijom:

2322

a) potisivanjem bez rezerve u pogledu

ratifikacije, prihvačanja ili odobrenja; ili

b) potisivanjem koje je podložno ratifikaciji,

prihvaćanju ili odobrenju, popraćeno

ratifikacijom, prihvaćanjem ili odobrenjem; ili

c) pristupanjem.

3. Ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje ili

pristupanje obavit če se polaganjem isprava s

takvim učinkom kod depozitara.

Članak 19

Stupanje na snagu

1. Ova će Konvencija stupiti na snagu 6

mjeseci nakon što 10 država izrazi svoj

pristanak da se smatraju vezane njome.

2. Za državu koja je izrazila pristanak da se

smatra vezanom ovom Konvecijom nakon što se

ispune uvjeti za njeno stupanje na snagu,

takav pristanak djelovat će 3 mjeseca nakon

onog dana kada je izražen.

Članak 20

Revizija i izmjena

1. Konferenciju država ugovornica u svrhu

revizije ili izmjene ove Konvencije sazvat će

Generalni tajnik Ujedinjenih naroda na zahtjev

jedne trećine država ugovornica.

2. Pristanak o vezivanju ovom Konvencijom,

izražen nakon stupanja na snagu izmjene ove

Konvencije, smatrat će se da se odnosi na

Konvenciju kako je izmijenjena.

Članak 21

Otkazivanje

2323

1. Svaka država ugovornica može u bilo kojem

trenutku otkazati ovu Konvenciju nakon dana

kad je ova Konvencija stupila na snagu u

odnosu na tu državu.

2. Otkazivanje će se obaviti polaganjem

isprave o otkazivanju kod depozitara.

3. Otkazivanje će steći učinak istekom jedne

godine, ili dužeg vremenskog perioda koji može

biti odreden u ispravi o otkazivanju, nakon

što depozitar primi ispravu o otkazivanju.

ČLanak 22

Jezici

Ova se Konvencija zasniva na pojedinačnim

orginalima na arapskom, kineskom, engleskom,

francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, od

kojih je svaki tekst jednako autentičan.


• Sastavljena u Ženevi 6.V.1993.

U potvrdu toga niže potpisani, na osnovi

urednih ovlaštenja svojih vlada za to,

potpisali su ovu Konveciju.

Prevela:

mr. Dorotea Ćorić

znanstveni asisent

Index

Address, 4

amount, 4

arrest, 9, 10, 12,

16

arrested, 9, 12

assignment, 13

attach, 7

authority, 14, 16,

21

Balance, 16

bearer, 4, 14

Cargo, 7

certificate, 6, 16,

21

change of flag, 21

2324

charge, 3, 4, 5, 6,

8, 9, 14, 16, 17,

21

claim, 7

claimant, 7, 16

claimants, 12

claims, 7, 8, 9,

10, 12, 14, 16

commercial, 18

compensation, 7, 13

competent, 14, 16,

19, 21

complement, 7

compulsory

insurance, 7

consent, 6, 16, 21

container, 7

contributions, 7

costs, 7, 16

crew, 7

Date, 4, 6, 8, 9

delete, 17

deleted, 6

demise charterer,

7, 9

deposited, 4, 23

deregister, 6

deregistered, 6

deregistration, 6,

17, 21

dues, 7

Effected, 3, 4, 6,

10, 16

effects, 16

eligible, 6

encumbrances, 16,

17

enforceable, 3

enforcement, 3, 5

entry, 21

expenses, 16

expiry, 9, 12

Explosive, 7

extinction, 12

extinguished, 9,

10, 12

Flag, 11, 21, 22

fly, 21, 22

follow the vessel,

11

forced sale., 9,

12, 14, 16, 17

fuel, 7

grant, 9, 10

Hazardous, 7

holder, 6, 14, 16,

21

holders, 6, 14, 16,

21

hypothèque, 3, 4,

5, 6, 8, 9, 14,

16, 17, 21

Injury, 7

inspection, 4

instrument, 4

inverse, 8

Jurisdiction, 16,

18

Lapse of time, 12

lien, 7, 12, 13, 16

loss of life, 7

Manager, 7, 9

master, 7

mortgage, 3, 4, 5,

6, 8, 9, 14, 16,

17, 21

Name, 4, 17

name, 4, 17

notice, 14, 21

notification, 6

noxious, 7

nuclear, 7

Obligatory, 6

Officers, 7

oil, 7

2325

operated, 18

operation, 7, 8

operator, 7, 9

owner, 6, 7, 9, 13,

14, 16

ownership, 6, 11

Pari passu, 8

period of time, 6

pilotage, 7

possession, 10, 16

prejudice, 5, 6

priority, 8

proceeds, 16, 17

protect, 6, 14

purchaser, 9, 16,

21

Radioactive, 7

rank, 8, 9

ranking, 4, 5

recognition, 3

recognized, 3

reconstruction, 10

register, 4, 6, 14,

17, 21

registered, 4, 5,

6, 8, 9, 14, 16,

18, 21

registrable charge,

3

registrar, 4, 17

registration, 4, 5,

6, 11, 14, 17, 21

removal, 16

repatriation, 7

requirement, 4

residue, 16

retention, 10, 16

reward, 7, 8

Sale, 6, 9, 14, 16

salvage, 7, 8

satisfaction, 16

seagoing, 3, 18, 21

secured, 4, 7, 8,

9, 12, 13, 16

seizure, 9, 10, 12,

16

service, 18

shipbuilder, 10, 16

shiprepairer, 10,

16

State, 4, 5, 6, 9,

10, 14, 16, 18,

21

stranded, 16

strict liability, 7

subrogated, 13

sunken, 16

Temporarily, 21, 22

temporary, 21

third parties, 5

transferable, 16,

17

Vessel, 4, 6, 7, 8,

9, 10, 12, 13,

14, 16, 18, 21

wages, 7, 16

waste,7

2326

2400

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM

ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA

1952

ČL.1.

U OVOJ KONVENCIJI SLIJEDEĆI IZRAZI IMAT ĆE NIŽE DANO

ZNAČENJE :

1). "POMORSKO POTRAŽIVANJE" OZNAČAVA ISTICANJE PRAVA ILI

POTRAŽIVANJA NASTALIH IZ JEDNOG OD OVIH UZROKA:

A).ŠTETA UZROKOVANA OD STRANE BRODA SUDAROM ILI KOJIM

DRUGIM NAČINOM;

B).GUBITKA LJUDSKIH ŽIVOTA ILI TJELESNIH OZLJEDA

UZROKOVANIH OD STRANE BRODA ILI NASTALIH U VEZI S

ISKORIŠTAVANJEM BRODA;

C).PRUŽANJA POMOĆI I SPASAVANJA;

D).UGOVORA O ISKORIŠTAVANvJU ILI ZAKUPU BRODA, BILO

PUTEM BRODARSKOG UGOVORA ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;

E).UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE BRODOM, NA OSNOVI

BRODARSKOG UGOVORA, TERETNICE ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;

F).GUBITKA ILI OSTEČENJA ROBE I PRTLJAGA KOJI SE

PREVOZE BRODOM;

G).ZAJEDNIČKE HAVARIJE;

H).POMORSKOG ZAJMA

I).TEGLJENJA;

J),PILOTAŽE;

K).DOBAVE BRODU PROIZVODA ILI

MATERIJALA,GDJE GOD ONA BILA IZVRŠENA, U SVRHU

IZKORIŠTAVANJA ILI UZDRŽAVANJA BRODA

L).GRADNJE;POPRAVKA ILI OPREMANJA BRODA ILI NAKNADE ZA

DOKOVANJE;

M).PLAĆE ZAPOVJEDNIKA BRODA. ČASNIKA ILI POSADE,

2401

N).IZDATAKA ZAPOVJEDNIKA BRODA I IZDATAKA

KRCATELJA, NARUČITELJA PRIJEVOZA U BRODARSKOM

UGOVORU ILI AGENATA ZA RAČUN BRODA ILI NJEGOVA

VLASNIKA;

O).SPOROVA O VLASNIŠTVU BRODA;

P).SPOROVA O SUVLASNIŠTVU, POSJEDU,

ISKORIŠTAVANJU ILI O PRAVIMA NA PLODOVE

ISKORIŠTAVANJA BROBA U SUVLASNIŠTVU;

Q),POMORSKIH HIPOTEKA I MOTGAGEA.

2). "ZAUSTAVLJANJE" JE ZADRŽAVANJE BRODA ODLUKOM

NADLEŽNE SUDSKE VLASTI RADI OSIGURANJA POMORSKOG

POTRAŽIVANJA, ALI NE ZAPLJENA BRODA RADI IZVRŠENJA NEKE

PRESUDE.

3). "OSOBA" OBUHVAĆA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE,

UDRUŽENJA OSOBA ILI KAPITALA; KAO I DRŽAVE, ORGANE JAVNE

UPRAVE I JAVNE USTANOVE.

4) PREDLAGAČ JE OSOBA KOJA TVRDI DA POSTOJI POMORSKO

POTRAŽIVANJE U NJENU KORIST.

Bilješka: HRVATSKA je preuzela rezervu, po čl. 10., stavljenu od

bivše SFRJ.ČL.2.

BROD KOJI VIJE 2ASTAVU DRŽAVE UGOVORNICE M02E

BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU NEKE DRŽAVE

UGOVORNICE SAMO RADI POMORSKOG POTRAŽIVANJA.

NlČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE PROŠIRUJU ILI

SUZUJU PRAVA ILI OVLAŠTENJA KOJA IMAJU

DRŽAVNE JAVNE ILI LUČKE VLASTI NA OSNOVI SVOJIH

UNUTRAŠNJIH ZAKONA ILI PROPISA DA ZAUSTAVE,

ZADRŽE. ILI NA DRUGI NAČIN SPRIJEČE ISPLOVLJENJE

BRODA SA SVOG PODRUČJA,

ČL.3

2402

1).POD UVJETIMA POSTAVLJENIM ODREDBAMA ST.4, OVOG ČLANA

O ČL.IO. PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI ILI BROD NA

KOJI SE POTRAŽIVANJE ODNOSI, ILI NEKI DRUGI BROD KOJI

PRIPADA ONOME KOJI JE U VRIJEME KADA JE POMORSKO

POTRAŽIVANJE NASTALO BIO VLASNIK BRODA NA KOJI SE TO

POTRAŽIVANJE ODNOSI, PA I U SLUČAJU KADA JE ZAUSTAVLJENI

BROD SPREMAN DA ISPLOVI, ALI RADI POTRAŽIVANJA

NAVEDENIH U CL.1. TOČ. 0), P) 1 Q) NE MOŽE SE ZAUSTAVITI

DRUGI BROD OSIM ONOG NA KOJI SE ZAHTJEV ODNOSI.

2).SMATRAT ĆE SE DA SU BRODOVI ISTOG VLASNIKA AKO SVI

NJIHOVI DIJELOVI PRIPADAJU ISTOJ OSOBI.

3).BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI, A JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE ZA ISTO POTRAŽIVANJE OD ISTOG PREDLAGAČA

DATI SAMO JEDANPUT NA PODRUCJU JEDNE ILI VIŠE DRŽAVA

UGOVORNICA : AKO JE BROD BIO ZAUSTAVLEN NA NEKOM OD

SPOMENUTIH PODRUČJA I DATO JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE U SVRHU DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA

BRODA ILI DA SE TAKVA ZABRANA IZBJEGNE; SVAKO

NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE TOG ILI BILO KOJEG BRODA KOJI

PRIPADA ISTOM VLASNIKU, IZVRŠENO OD ISTOG PREDLAGAČA,

RADI ISTOG POTRAŽIVANJA, BIT ČE UKINUTO, A BROD

OSLOBODJEN OD STRANE SUDA ILI DRUGE NADLEŽNE VLASTI TE

DRŽAVE OSIM AKO PREDLAGAC NE DOKAŽE SUDU ILI DRUGOJ

NADLEŽNOJ SUDSKOJ VLASTI DA SU JAMSTVO ILI DRUGO

OSIGURANJE BILI KONAČNO VRAČENI PRIJE NEGO ŠTO JE

IZVRŠENO NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE ILI PRIJE NEGO JE NASTAO

DRUGI VALJANI RAZLOG DA SE ZAUSTAVUANJE ODRŽI NA

SNAZI.

4).U SLUČAJU ZAKUPA BRODA, KADA ZAKUPAC SAM ODGOVARA ZA

POMORSKO POTRAŽIVANJE KOJE SE ODNOSI NA TAJ BROD,

PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI TAJ ILI DRUGI BROD KOJI

PRIPADA ZAKUPCU U SKLADU S ODREDBAMA OVE

KONVENCIJE, ALI NIJEDAN DRUGI BROD KOJI PRIPADA

VLASNIKU NE MOŽE SE ZAUSTAVITI ZBOG TOG POMORSKOG

POTRAŽIVANJA.

ODREDBE PRETHODNOG STAVA PRIMJENJUJU SE I U SVIM

OSTALIM SLUCAJEVIMA KADA ZA POMORSKO POTRAŽIVAMJE

ODGOVARA OSOBA KOA NIJE VLASNIK BRODA.ČL.4

2403

BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI SAMO PO ODOBRENJU

SUDA ILI NADLEŽNE SUDSKE VLASTI DRŽAVE UGOVORNICE U

KOJOJ SE VRŠI ZAUSTAVLJANJE.

ČL.5 .

(1) SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST NA ČIJEM JE

PODRUČJU BROD BIO ZAUSTAVLJEN DOZVOLIT ĆE UKIDANJE

ZABRANE PUTOVANJA BRODA AKO BUDE DANO DOVOLJNO JAMSTVO

ILI DRUGO OSIGURANJE, OSIM U SLUČAJEVIMA KADA JE BROD

BIO ZAUSTAVLJEN RADI POMORSKIH POTRAŽIVANJA NABROJENIH

U ČL.1. TOČ.O) 1 P).U TOM SLUČAJU MOŽE SUD ILI

DOZVOLITI POSJEDNIKU BRODA DA ISKORIŠTAVA BROD AKO OVAJ

DADE DOVOLJNO OSIGURANJE, ILI DONIJETI DRUKČIJU ODLUKU O

POSLOVODSTVU BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVLJANJA.

(2)AKO SE STRANKE NE MOGU SPORAZUMJETI O TOME DA LI

JE JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DOVOLJNO, SUD ILI

DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST ODREDIT ĆE NJIHOVU NARAV I

IZNOS.

(3)ZAHTJEV DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA BRODA U

ZAMJENU ZA OVAKVO OSIGURANJE NEĆE SE TUMAČITI NI KAO

PRIZNANJE ODGOVORNOSTI NI KAO ODRICANJE OD PRAVA

ZAKONSKOG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA.

ČL.6.

(1) SVI SPOROVI U VEZI S ODGOVORNOŠĆU PREDLAGAČA

ZA ŠTETE PROUZROKOVANE ZAUSTAVLJANJEM BRODA ILI ZA

TROŠKOVE DAVANJA JAMSTVA ILI DRUGOG OSIGURANJA RADI

OSLOBODJENJA ILI SPREČAVANJA ZAUSTAVLJANJA BRODA

UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE NA ČIJEM JE

PODRUČJU ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.

(2) PRAVILA POSTUPKA O ZAUSTAVLJANJU BRODA, O

DOBIVANJU ODOBRENJA IZ ČL.4. I SVA OSTALA PITANJA

POSTUPKA KOJA SE MOGU POJAVITI USLIJEB ZAUSTAVLJANJA,

UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ JE

ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.

ČL.7

1). SUDOVI ZEMLJE U KOJOJ JE IZVRŠENO

ZAUSTAVLJANJE BIT ĆE NADLEŽNI DA ODLUČUJU O PREDMETU

SPORA;

-AKO SU NADLEŽNI PREMA UNUTRAŠNJEM PRAVU ZEMLJE U KOJOJ

JE ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO,

2404

-U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH SLUČAJEVA :

A).AKO PREDLAGAČ IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO POSLOVNO

SJEDIŠTE U DRŽAVI U KOJOJ JE IZREČENO ZAUSTAVLJANJE;

B).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U ZEMLJI UGOVORNICI

U KOJOJ JE IZVRŠENO ZAUSTAVLJANJE

C).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U TOKU PUTOVANJA

ZA VRIJEME KOJEGA JE IZVRŠENO ZAUSTAVLJANJE;

D).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO IZ SUDARA ILI

OKOLNOSTI PREVIDJENIH U ČL.13. MEDJUNARODNE

KONVENCIJE ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA O SUDARU

BRODOVA, POTPISANE U BRUXELLESU 25.9.1910; 1

E).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO USLIJED PRUŽANJA POMOĆI ILI

SPASAVANJA;

F).AKO JE POTRAŽIVANJE OSIGURANO POMORSKOM HIPOTEKOM ILI

MORTGAGEOM NA ZAUSTAVLJENOM BRODU.

2).AKO SUD NA ČIJEM PODRUČJU JE BROD ZAUSTAVLJEN NIJE

NADLEŽAN ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU SPORA. TADA JAMSTVO

ILI DRUGO OSIGURANJE DANO U SMISLU ČL.5. RADI UKIDANJA

ZABRANE PUTOVANJA BRODA IMA SLUŽITI KAO OSIGURANJE

ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA ĆE BITI DONESENA OD SUDA

NADLEŽNOG ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA JE DONESENA OD

SUDA NADLEŽNOG DA ODLUČUJE O PREDMETU SPORA, A SUD

ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST MJESTA ZAUSTAVLJANJA

ODREDIT ĆE ROK UNUTAR KOJEG JE PREDLAGAČ DUŽAN PODNIJETI

TUŽBU NADLEŽNOM SUDU.

3).AKO JE SPORAZUMOM STRANAKA PREDVIDJENA NADLEŽNOST

DRUGOG SUDA ILI ARBITRAŽE, SUD MO2E ODREDITI ROK U

KOJEM OSOBA KOJA JE TRAŽILA ZAUSTAVLJANJE BRODA MORA

PODIČI TUŽBU O PREDMETU SPORA.

4).AKO U SLUČAJEVIMA PREDVIDJENIM U PRETHODNA DVA STAVA

TUŽBA NIJE PODIGNUTA U ODREDJENOMROKU. OSOBA ČIJI JE

BROD ZAUSTAVLJEN MOŽE ZATRAŽITI UKIDANJE ZABRANE

PUTOVANJA BRODA I VRAČANJE JAMSTVA.

2405

5).OVAJ SE ČLAN NEĆE PRIMJENJIVATI U

SLUČAJEVIMA NA KOJE SE PROTEŽU ODREDBE IZMIJENJENE

KONVENCIJE O PLOVIDBI NA RAJNI OD 17.10.1868ČL.8.

1).ODREDBE OVE KONVENCIJE PRIMJENJIVAT ĆE SE U DRŽAVAMA

UGOVORNICAMA NA SVE BRODOVE KOJI VIJU ZASTAVU JEDNE OP

DRŽAVA UGOVORNICA.

2).BROD KOJI VIJE ZASTAVU DRŽAVE NEUGOVORNICE MOĆI ĆE

BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU DRŽAVE UGOVORNICE RADI

JEDNOG OD POTRAŽIVANJA NABROJENIH U ČL.1. ILI DRUGOG

POTRAŽIVANJA ZA KOJI NACIONALNI ZAKON TE DRŽAVE

UGOVORNICE DOPUŠTA ZAUSTAVLJANJE.

3).MEDJUTIM, SVAKA DRŽAVA UGOVORNICA MOŽE U CIJELOSTI

ILI DJELOMIČNO USKRATITI BLAGODATI OVE KONVENCIJE

DRŽAVAMA NEUGOVORNICAMA I OSOBAMA KOJE U VRIJEME

ZAUSTAVLJANJA NEMAJU REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO

POSLOVNO SJEDIŠTE U *** DRŽAVI UGOVORNICI.

4), NIČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE MIJENJA NITI DIRA U

UNUTRAŠNJE ZAKONE DRŽAVA UGOVORNICA KOJI SE ODNOSE NA

ZAUSTAVLJANJE BRODA NA PODRUČJU DRŽAVE ČIJU ZASTAVU

BROD VIJE OD STRANE OSOBE KOJA IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI

GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U TOJ DRŽAVI.

5). RADI PRIMJENE OVE KONVENCIJE SMATRAT ĆE SE DA

SVAKI TREĆI, OSIM IZVORNOG PREDLAGAČA, KOJI JE

STEKAO POMORSKO POTRAŽIVANJE SUBROGACIJOM , CESIJOM

ILI NA DRUGI NAČIN, IMA ISTO REDOVNO BORAVIŠTE

ILI ISTO GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE KAO I IZVORNI

VJEROVNIK.ČL.9

(1) NE MOŽE SE SMATRATI DA BILO ŠTO U OVOJ KONVENCIJI DAJE

PRAVO NA TUžBU KOJE NE BI POSTOJALO. AKO SE IZUZMU ODREDBE

OVE KONVENCIJE; PO ZAKONU SUDA PRED KOJIM SE VODI SPOR.

(2) OVA KONVENCIJA NE DAJE PREDLAGAČU NIKAKVO DRUGO PRAVO

POTJERE, OSIM ONOGA KOJE JE SADRŽANO U SAMOJ KONVENCIJI ILI

MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI O POMORSKIH PRIVILEGIJAMA I

HIPOTEKAMA, AKO SE ONA PRIMJENJUJE.

ČL.10

VISOKE STRANE UGOVORNICE MOGU U TRENUTKU POTPISIVAN-JA,

POLAGANJA RATIFIKACIONIH ISPRAVA ILI PRISTUPANJA

STAVITI OVE REZERVE;

A).PRAVO DA NE PRIMJENJUJU OVU KONVENCIJU NA

ZAUSTAVLJANJE BRODA ZA JEDNU OD POMORSKIH

2406

POTRAŽIVANJA NABROJENIH U TOČKAMA O) I P)

čl.l. VEČ DA NA TAKVO ZAUSTAVLJANJE PRIMJENJUJU SVOJ

NACIONALNI ZAKON;

B).PRAVO DA PRVI STAV ČL. 3. NE PRIMJENE NA ZAUSTAVLJANJE

BRODA NA SVOM PODRUČJU KADA SE RADI 0 POTRAŽIVANJIMA IZ

TOČ. Q).ČL.l.

ČL.ll

VISOKE STRANE UGOVORNICE OBVEZUJU SE DA ĆE POVJERITI

ARBITRAŽI SVAKI SPOR MEDJU DRŽAVAMA 0 TUMAČENJU ILI

PRIMJENI OVE KONVENCIJE; BEZ UTJECAJA, MEDJUTIM, NA

OBVEZE VISOKIH STRANA UGOVORNICA KOJE SU SE SPORAZUMJELE

DA SVOJE SPOROVE PODVRGNU MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE.

2500

MEĐUNARODNA KONVENICJA O

ZAUSTAVLJANJU BRODOVA

1999

Države stranke ove Konvencije,

Priznajući poželjnost promicanja skladnog i sustavnog

razvitka svjetske pomorske trgovine,

Uvjerene u nužnost postojanja pravnog instrumenta koji

ustanovljuje međunarodnu jednoobraznost na području

zaustavljanja brodova i koji uzima u obzir najnoviji

razvitak na relevantnim bliskim područjima,

Složile su se kako slijedi:

Članak 1.

Definicije

U svrhe ove Konvencije:

1. “Pomorska tražbina” označava tražbinu koja proizlazi iz jedne

ili više sljedećih osnova:

(a) gubitka ili štete koji su prouzročeni iskorištavanjem broda;

(b) gubitka života ili tjelesne ozljede koja se dogodila na kopnu

ili vodi u neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda;

(c) operacija spašavanja ili bilo kojeg ugovora o spašavanju,

uključujući, ako je to primjenjivo, posebnu naknadu koja se odnosi

na operacije spašavanja s obzirom na brod koji je sam, ili je teret

na njemu, prijetio štetom za okoliš;

(d) štete, ili prijetnje štetom, koju brod prouzroči okolišu, obali

ili interesima u vezi s njima; mjera poduzetih radi sprječavanja,

umanjenja ili uklanjanja takve štete; naknade za takvu štetu;

troškove razumnih mjera obnavljanja okoliša koje su zaista poduzete

ili se moraju poduzeti; gubitka koji je treća strana pretrpila, ili

će ih vjerojatno pretrpiti, u vezi s takvom štetom; te štete,

troškova ili gubitka slične prirode kao oni opisani u točki (d);

(e) troškova ili izdataka koji se odnose na podizanje, uklanjanje,

popravak, uništenje ili činjenje neškodljivim broda koji je potonuo,

ili je propao, nasukan, ili napušten, uključujući sve što jest ili

što je bilo ukrcano na tom brodu, kao i troškove i izdatke koji se

odnose na čuvanje napuštenog broda i uzdržavanje njegove posade;

(f) bilo kojeg ugovora koji se odnosi na iskorištavanje ili zakup

broda, bez obzira je li sadržan u ispravi o brodarskom ugovoru ili

drugdje;

2501

(g) bilo kojeg ugovora koji se odnosi na prijevoz robe

ili putnika bodom, bez obzira je li sadržan u ispravi o brodarskom

ugovoru ili drugdje;

(h) gubitka ili štete koje pretrpi roba, ili koji su u vezi s

robom, (uključujući prtljagu) koja se prevozi na brodu;

(i) zajedničke havarije;

(j) tegljenja;

(k) peljarenja;

(l) opskrbe robom, materijalima, zalihama, gorivom,

opremom (uključujući kontejnere), ili usluga, izvršenih

radi iskorištavanja, managementa, čuvanja ili održavanja

broda;

(m) izgradnje, obnove, popravka, preinake ili opremanja broda;

(n) naknada i pristojbi za korištenje luka, kanala, dokova i drugih

plovnih putova;

(o) plaća i drugih iznosa koji se duguju zapovjedniku, časnicima i

drugom brodskom osoblju s ozbirom na njihovo zaposlenje na brodu,

uključujući troškove repatrijacije i socijalno osiguranje koji se

plaćaju u njihovu korist;

(p) izdataka u korist broda ili brodovlasnika;

(q) premije osiguranja (uključujući uplate uzajamnog osiguranja) s

obzirom na brod, koje plaća vlasnik ili zakupoprimatelj, ili se

plaćaju za njihov račun;

(r) bilo kakve naknade za komision, posredništvo ili agenciju

izvršene s obzirom na brod, a koje plaća brodovlasnik ili

zakupoprimatelj ili se plaćaju za njihov račun;

(s) bilo kojeg spora o pravu vlasništva na brodu ili o posjedu

broda;

(t) bilo kojeg spora između suvlasnika broda o iskorištavanju ili

prihodima broda;

(u) mortgage-a na brodu, hipoteke ili sličnog tereta;

(v) bilo kojeg spora koji proizlazi iz ugovora o prodaji broda.

2. “Zaustavljanje” označava bilo kakvo zadržavanje ili ograničenje

kretanja broda koje je odredio Sud radi osiguranja pomorske

tražbine, ali ono ne uključuje zapljenu broda u postupku ovrhe na

temelju presude ili druge isprave na temelju koje se može odrediti

ovrha.

3. “Osoba” označava bilo koju fizičku ili pravnu osobu ili

zajednicu osoba, bilo javnog ili privatnog prava, uključujući i

državu ili neku njezinu sastavnu jedinicu.

4. “Predlagatelj osiguranja” označava bilo koju osobu koja tvrdi

da ima pomorsku tražbinu.

5. “Sud” označava bilo koji nadležan sudski organ u državi.

Članak 2.

Ovlaštenje za zaustavljanje

2502

1. Brod može biti zaustavljen ili oslobođen

zaustavljanja samo na osnovi odluke suda države stranke u kojoj je

zaustavljanje provedeno.

2. Brod može biti zaustavljen samo s ozbirom na pomorsku tražbinu,

a ne s obzirom na neku drugu tražbinu.

3. Brod može biti zaustavljen u svrhu ishođenja osiguranja bez

obzira na klauzulu o nadležnosti ili klauzulu o arbitraži u

relevantnom ugovoru, ili drugdje, prema kojoj bi o pomorskoj

tražbini s obzirom na koju se provodi zaustavljanje trebao presuditi

sud u državi različitoj od one u kojoj se provodi zaustavljanje, ili

bi o toj tražbini trebala odlučiti arbitraža, ili bi se o toj

tražbini trebalo presuditi primjenom prava neke druge države.

4. Uz uvjet poštivanja odredaba ove Konvencije, na postupak koji

se odnosi na zaustavljanje broda i njegovo oslobađanje od

zaustavljanja primjenjuje se pravo države u kojoj je zaustavljanje

provedeno ili predloženo.

Članak 3.

Ostvarenje prava zaustavljanja broda

1. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg broda s obzirom na koji

se tvrdi da postoji pomorska tražbina ako je:

(a) osoba koja je bila vlasnik broda u vrijeme nastanka pomorske

tražbine odgovorna za tu tražbinu a vlasnik je broda i u vrijeme

provedbe zaustavljanja; ili

(b) zakupoprimatelj broda u vrijeme nastanka pomorske tražbine

odgovoran za tu tražbinu a u vrijeme provedbe zaustavljanja je

vlasnik ili zakupoprimatelj broda; ili

(c) tražbina osigurana mortgage-om na brodu, hipotekom ili sličnim

teretom; ili

(d) tražbina takva da se odnosi na pravo vlasništva na brodu ili na

posjed broda; ili

(e) tražbina upravljena prema brodovlasniku, zakupoprimatelju,

manageru ili brodaru a osigurana je pomorskim privilegijem koji je

takvim utvrđen ili nastaje prema pravu države u kojoj se predlaže

zaustavljanje.

2. Dopustivo je zaustavljanje bilo kojeg drugog broda ili brodova

koji su, u trenutku provedbe zaustavljanja, u vlasništvu osobe koja

je odgovorna za pomorsku tražbinu i koja je, u trenutku nastanka

tražbine, bila:

(a) vlasnik broda s obzirom na koji je nastala pomorska tražbina;

ili

(b) zakupoprimatelj broda, naručitelj iz brodarskog ugovora na

vrijeme ili brodarskog ugovora na putovanje.

Ova odredba se ne primjenjuje na tražbine koje se odnose na pravo

vlasništva na brodu ili na posjed broda.

3. Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka,

zaustavljanje broda koji nije u vlasništvu osobe odgovorne za

tražbinu dopustivo je samo ako se, prema pravu države u kojoj je

zaustavljanje predloženo, na temelju presude donesene s obzirom na

2503

tu tražbinu, može provesti ovrha na brodu njegovom sudskom

ili prisilnom prodajom.

Članak 4.

Oslobođenje od zaustavljanja

1. Zaustavljeni brod će se osloboditi kada je dano dostatno

osiguranje u zadovoljavajućem obliku, osim u slučajevima kada je

brod zaustavljen s obzirom na neku od pomorskih tražbina navedenih u

članku 1., st.1.toč.(s) i (t). U tim slučajevima sud može dopustiti

osobi koja posjeduje brod da, nakon što ta osoba da dostatno

osiguranje, nastavi iskorištavati brod, ili može donijeti neku drugu

odluku o upravljanju brodom za vrijeme zaustavljanja.

2. Ako ne postoji sporazum između stranaka o dostatnosti i obliku

osiguranja, sud će odrediti prirodu i iznos osiguranja koji neće

biti veći nego što je vrijednost zaustavljenog broda.

3. Zahtjev za oslobođenjem zaustavljenog broda nakon davanja

osiguranja neće se tumačiti kao priznanje odgovornosti ni kao

odricanje od obrane ili prava na ograničenje odgovornosti.

4. Ako je brod zaustavljen u državi koja nije država stranka i

nije oslobođen unatoč osiguranju koje je s obzirom na taj brod i

istu tražbinu dano u državi stranci, sud u državi stranci će,

postupajući po prijedlogu, odrediti oslobađanje toga osiguranja.

5. Ako je u državi koja nije država stranka brod oslobođen nakon

što je s obzirom na taj brod dano odgovarajuće osiguranje, odredit

će se oslobađanje svakog osiguranja koje je u državi stranci dano s

obzirom na istu tražbinu, u mjeri u kojoj ukupan iznos osiguranja

danoga u dvjema državama prelazi:

(a) vrijednost tražbine zbog koje je brod zaustavljen, ili

(b) vrijednost broda,

ovisno o tome koja je vrijednost manja. Međutim, takvo oslobađanje

će se odrediti samo ako je osiguranje koje je dano u državi koja

nije stranka stvarno raspoloživo predlagatelju osiguranja i ako je

slobodno prenosivo.

6. Kada je osiguranje dano u skladu sa stavkom 1. ovoga članka,

osoba koja je dala to osiguranje može u bilo koje vrijeme predložiti

sudu smanjenje, izmjenu ili ukidanje tog osiguranja.

Članak 5.

Pravo ponovnog zaustavljanja i višestrukog zaustavljanja

1. Kada je u bilo kojoj državi brod već bio zaustavljen i

oslobođen ili je s obzirom na taj brod već bilo dano osiguranje za

neku pomorsku tražbinu, taj brod nakon toga više ne može biti

ponovno zaustavljen ili zaustavljen s obzirom na istu pomorsku

tražbinu, osim:

(a) ako priroda ili iznos osiguranja danoga s obzirom na taj brod i

istu tražbinu nisu odgovarajući, uz uvjet da ukupan iznos osiguranja

ne smije prijeći vrijednost broda; ili

2504

(b) ako osoba koja je već dala osiguranje nije sposobna,

ili vjerojatno neće biti sposobna izvršiti neku ili sve svoje

obveze; ili

(c) ako su zaustavljeni brod ili ranije dano osiguranje oslobođeni:

(i) na prijedlog ili uz pristanak predlagatelja osiguranja

koji je postupao na razumnim osnovama, ili

(ii) zato što predlagatelj osiguranja nije mogao, poduzimajući

razumne mjere, spriječiti oslobađanje.

2. Bilo koji drugi brod koji bi inače mogao biti zaustavljen s

obzirom na istu pomorsku tražbinu ne može biti zaustavljen, osim:

(a) ako priroda ili iznos osiguranja danog s obzirom na istu

tražbinu nisu odgovarajući; ili

(b) ako se mogu primijeniti odredbe stavka 1(b) ili (c) ovoga

članka.

3. “Oslobađanje” u svrhu ovoga članka ne uključuje bilo kakvo

nezakonito oslobađanje ili bijeg od zaustavljanja.

Članak 6.

Zaštita vlasnika i zakupoprimatelja zaustavljenih brodova

1. Sud može, kao uvjet za zaustavljanje broda ili za dopuštanje

daljnjeg trajanja već provedenog zaustavljanja, naložiti

predlagatelju osiguranja koji nastoji ishoditi zaustavljanje ili

koji je već ishodio zaustavljanje broda, da dâ osiguranje takve

vrste, iznosa i uvjeta davanja kako odredi taj sud, za bilo koji

gubitak koji, kao posljedicu zaustavljanja, može pretrpiti protivnik

osiguranja i za koji se može utvrditi odgovornost predlagatelja

osiguranja, uključujući i takav gubitak ili štetu, ali ne

ograničavajući se na njih, koje protivnik osiguranja može pretrpiti

kao posljedicu:

(a) protupravnog ili neopravdanog zaustavljanja; ili

(b) prekomjernog osiguranja koje je zatraženo i dano.

2. Sud države u kojoj je provedeno zaustavljanje nadležan je

odrediti opseg odgovornosti predlagatelja osiguranja za gubitak ili

štetu prouzročenu zaustavljanjem broda, ako ta odgovornost postoji,

uključujući takav gubitak ili štetu, ali ne ograničavajući se na

njih, koji mogu nastati kao posljedica:

(a) protupravnog ili neopravdanog zaustavljanja; ili

(b) prekomjernog osiguranja koje je zatraženo i dano.

3. O odgovornosti predlagatelja osiguranja u skladu sa stavkom 2.

ovoga članka, ako ona postoji, odlučuje se primjenom prava države u

kojoj je zaustavljanje provedeno.

4. Ako sud u drugoj državi ili neki arbitražni sud, u skladu s

odredbama članka 7., treba donijeti odluku o predmetu spora,

postupak koji se odnosi na odgovornost predlagatelja osiguranja u

skladu sa stavkom 2. ovoga članka, može biti privremeno prekinut do

donošenja navedene odluke.

5. Kada je osiguranje dano u skladu sa stavkom 1. ovoga članka,

osoba koja je dala to osiguranje može u bilo koje vrijeme predložiti

sudu smanjenje, izmjenu ili ukidanje tog osiguranja.

2505

Članak 7.

Nadležnost u postupku o predmetu spora

1. Sudovi države u kojoj je provedeno zaustavljanje ili je dano

osiguranje radi ishođenja oslobađanja broda nadležni su za

odlučivanje o predmetu spora, osim ako se stranke valjano

sporazumiju ili su se ranije valjano sporazumjele da spor iznesu

pred sud druge države koji prihvati nadležnost, ili pred arbitražu.

2. Bez obzira na odredbe stavka 1. ovoga članka, sudovi države u

kojoj je provedeno zaustavljanje ili je dano osiguranje radi

ishođenja oslobađanja broda mogu odbiti takvu nadležnost ako je to

dopušteno prema pravu te države i ako sud u drugoj državi prihvati

nadležnost.

3. U slučajevima kada sud države u kojoj je provedeno

zaustavljanje ili je dano osiguranje radi ishođenja oslobađanja

broda:

(a) nije nadležan za odlučivanje o predmetu spora; ili

(b) odbije nadležnost u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka,

taj sud može, a na zahtjev mora, odrediti rok u kojem

predlagatelj osiguranja mora pokrenuti postupak pred

nadležnim sudom ili arbitražnim sudom.

4. Ako postupak ne bude pokrenut u roku koji je odredio sud u

skladu sa stavkom 3. ovoga članka, na zahtjev će se odrediti

oslobađanje zaustavljenoga broda ili danoga osiguranja.

5. Ako postupak bude pokrenut u roku koji je odredio sud u skladu

sa stavkom 3. ovog članka ili je postupak pred nadležnim sudom ili

arbitražnim sudom u drugoj državi pokrenut bez takve odluke, svaka

konačna odluka u takvom postupku će se priznati i izvršiti s obzirom

na zaustavljeni brod ili na osiguranje dano radi ishođenja

oslobađanja broda, pod uvjetom:

(a) da je tuženik razumno obaviješten o tome postupku i da mu je

pružena razumna mogućnost da sudjeluje u postupku kako bi izložio

svoju obranu; i

(b) da takvo priznanje nije u suprotnosti s javnim poretkom.

6. Ništa u odredbama stavka 5. ovog članka ne ograničava bilo

kakav daljnji učinak koji strana presuda ili arbitražna odluka

proizvode prema pravu države u kojoj je provedeno zaustavljanje

broda ili je dano osiguranje radi ishođenja oslobađanja broda.

Članak 8.

Primjena

1. Ova Konvencija se primjenjuje na svaki brod unutar nadležnosti

bilo koje države stranke, bez obzira vije li taj brod zastavu države

stranke ili ne.

2. Ova Konvencija se ne primjenjuje na ratni brod, pomoćno ratno

brodovlje ni na druge brodove čiji je vlasnik ili brodar država i

koji se, u odnosnim slučajevima, koriste samo za državne netrgovačke

poslove.

3. Ova Konvencija ne utječe na prava ili ovlaštenja ustanovljena

na osnovi neke međunarodne konvencije ili nacionalnog zakona ili

2506

propisa, a prema kojima države, njezine uprave, bilo koji

organi javne vlasti, ili lučke vlasti, mogu zadržati ili na drugi

način spriječiti isplovljenje nekog broda unutar svoje nadležnosti.

4. Ova Konvencija ne utječe na ovlast neke države ili suda da

donese odluku koja se odnosi na ukupnost dužnikove imovine.

5. Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na primjenu neke međunarodne

konvencije koja predviđa ograničenje odgovornosti, ili nacionalnog

propisa koji joj daje pravnu snagu,u državi u kojoj je provedeno

zaustavljanje.

6. Ništa u ovoj Konvenciji ne mijenja ni ne utječe na pravna

pravila koja su na snazi u državi stranci a odnose se na

zaustavljanje broda koji se nalazi unutar nadležnosti države čiju

zastavu vije, a koje je provedeno na prijedlog osobe koja ima

redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u toj državi ili neke

druge osobe koja je od navedene osobe stekla tražbinu subrogacijom,

ustupom ili na drugi način.

Članak 9.

Nestvaranje pomorskih privilegija

Ništa u ovoj Konvenciji se neće tumačiti kao stvaranje pomorskog

privilegija.

Članak 10.

Rezerve

1. Svaka država može u trenutku potpisa, potvrđivanja, prihvata,

odobrenja ili pristupanja Konvenciji, kao i u bilo koje vrijeme

nakon toga, staviti rezervu koja se odnosi na pravo da isključi

primjenu ove Konvencije u nekim ili u svim slijedećim slučajevima:


(b) na brod koji ne vije zastavu države stranke;

(c) na tražbine navedene u članku 1., stavku 1. (s).

2. Država koja je ujedno i država stranka određenog ugovora o

unutrašnjoj plovidbi, može prigodom potpisa, potvrđivanja, prihvata,

odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji, izjaviti da odredbe o

nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka sadržane u takvim

ugovorima imaju prednost u odnosu na odredbe sadržane u članku 7.

ove Konvencije.

Članak 11.

Depozitar

Ova Konvencija će biti pohranjena kod Glavnog tajnika Ujedinjenih

naroda.

Članak 12.

2507

Potpis, potvrđivanje, prihvat, odobrenje i

pristup

1. Ova Konvencija će biti otvorena za potpisivanje svakoj državi u

Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, od 01. rujna 1999. do 31.

kolovoza 2000. a nakon toga će ostati otvorena za pristupanje.

2. Države mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane ovom

Konvencijom:

(a) potpisom bez rezerve potvrđivanja, prihvata ili odobrenja; ili

(b) potpisom uz rezervu potvrđivanja, prihvata ili odobrenja, nakon

kojeg slijedi potvrđivanje, prihvat ili odobrenje; ili

(c) pristupanjem.

3. Potvrđivanje, prihvat, odobrenje ili pristupanje izvršava se

polaganjem pravovaljane isprave kod depozitara.

Članak 13.

Države s više sustava prava

1. Ako država ima dvije ili više teritorijalnih jedinica u kojima

se u odnosu na predmet uređenja ove Konvencije primjenjuju različiti

pravni sustavi, ona može u trenutku potpisa, potvrđivanja, prihvata,

odobrenja ili pristupanja, izjaviti da će se ova Konvencija

primjenjivati na sve njezine teritorijalne jedinice ili samo na

jednu ili više njih, te može bilo kada izmijeniti tu izjavu

podnoseći drugu izjavu.

2. Takva izjava se dostavlja depozitaru i mora sadržavati izričiti

navod o tome na koje se teritorijalne jedinice primjenjuje

Konvencija.

3. U odnosu na državu stranku koja ima dva ili više pravnih

sustava u pogledu zaustavljanja brodova koji se mogu primijeniti na

različite teritorijalne jedinice, pozivanja u ovoj Konvenciji na sud

države i na pravo države na odgovarajući način će se tumačiti kao

pozivanja na sud relevantne teritorijalne jedinice unutar te države

i pravo relevantne teritorijalne jedinice u toj državi.

Članak 14.

Stupanje na snagu

1. Ova Konvencija će stupiti na snagu šest mjeseci nakon datuma

kada je deset država izrazilo svoj pristanak da budu njome vezane.

2. U pogledu države koja izrazi svoj pristanak da bude vezana ovom

Konvencijom nakon što se ispune navedeni uvjeti za njezino stupanje

na snagu, takav pristanak proizvodit će učinak tri mjeseca nakon

datuma kada je taj pristanak izražen.

Članak 15.

Izmjene i dopune

2508

1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda sazvat će na zahtjev jedne

trećine država stranaka Konferenciju država stranaka u svrhu izmjene

ili dopune ove Konvencije.

2. Bilo kakav pristanak na obvezivanje ovom Konvencijom izražen

nakon datuma stupanja na snagu izmjene ove Konvencije smatrat će se

da se odnosi na ovu Konvenciju kako je izmijenjena.

Članak 16.

Otkazivanje

1. Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju u bilo koje

vrijeme nakon datuma kada je ova Konvencija stupila na snagu u

pogledu te države.

2. Otkazivanje se vrši polaganjem isprave o otkazivanju kod

depozitara.

3. Otkazivanje proizvodi učinak godinu dana nakon što depozitar

primi ispravu o otkazivanju, ili nakon proteka dužeg razdoblja koje

je navedeno u ispravi o otkazivanju.

Članak 17.

Jezici

Ova Konvencija je sastavljena u jednom izvorniku na arapskom,

kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, i

svaki je tekst jednako vjerodostojan.

SAČINJENO U Genevi dvanaestog ožujka tisućudevetstodevedesetdevete

godine.

U OVJERU GORNJEGA su dolje potpisani, koji su za tu svrhu

odgovarajuće ovlašteni od svojih poštovanih Vlada, potpisali ovu

Konvenciju.

2600

Convention relating to Registration of Rights in respect of Vessels under Construction

(Brussels, 27 May 1967)

THE CONTRACTING PARTIES,

HAVING RECOGNIZED the desirability of determining by agreement certain rules relating to registration of rights in respect of ships under construction,

HAVE DECIDED to conclude a convention for this purpose, and thereto agreed as follows:

Article 1

The Contracting States undertake that their national law shall contain provisions permitting the registration in accordance with the provisions of this Convention, in an official public register established by or under the control of the State, of the rights set out in Article 5 in respect of vessels which are to be or are being constructed within their territories.

The registration of such rights may be restricted to vessels which, under the national law of the State of registration, will be of a type and size making them eligible, when completed, for registration as sea-going vessels.

Article 2

The Contracting States may restrict registration of such rights to cases where vessels are to be or are being constructed for a foreign purchaser.

The Contracting States shall allow registration of rights in respect of vessels which are to be or are being constructed irrespective of the nationality or domicile of the applicant. However, the foregoing shall not affect any provision of the national law of the State of registration restricting the acquisition of such rights by aliens or for controlling shipbuilding.

The effects of registrations under the provisions of this Convention as

2601

regards the national status of any vessel shall be determined by the law of the State where the vessel is to be or is being constructed.

Article 3

No right in respect of a vessel which is to be or is being constructed within the territory of a Contracting State shall be admissible for registration in any other Contracting State.

Article 4

Registration of rights in respect of a vessel which is to be or is being constructed shall be permitted when a contract for the building of a properly specified vessel has been executed or the builder declares that he has decided to build such a vessel for his own account.

However, the national law may make it a condition for registration that the keel has been laid or equivalent constructional work has been performed in the place of launching.

Article 5

Titles to and mortgages and "hypothèques" on a vessel which is to be or is being constructed shall, on application, be entered in the register.

Article 6

The effects of the registration of the rights set out in Article 5, including the ranking of mortgages and "hypothèques" between themselves, shall be determined by the law of the State where the vessel is to be or is being constructed; however, without prejudice to the provisions of this Convention, all matters relating to the procedure of enforcement shall be regulated by the law of the State where the enforcement takes place.

Article 7

The ranking between registered mortgages and "hypothèques" on vessels under construction on the one hand and liens and rights of retention on such vessels on the other hand shall be determined according to the rules applicable to vessels registered after completion.

Article 8

The national law may provide that the registered rights on a vessel under construction shall attach to materials, machinery and equipment which are within the precincts of the builder's yard and which by marking or other means are distinctly identified as intended to be incorporated in the vessel.

Article 9

2602

The rights set out in Article 5 which are registered in one of the Contracting States in accordance with the national law of such State, and the priority thereby obtained, shall be recognized in all other Contracting States.

Article 10

No contracting State shall permit, except in the case of forced sale, the deregistration of the rights set out in Article 5 without the written consent of the holders of such rights.

A vessel which is being or has been constructed in a Contracting State shall not be eligible for registration in another Contracting State unless a certificate has been issued by the former State to the effect that the rights registered pursuant to Article 5 have been deregistered or that such rights will be deregistered on the day when the vessel is registered.

Article 11

Any dispute between two or more contracting Parties concerning the interpretation or application of this Convention which cannot be settled through negotiation, shall, at the request of one of them, be submitted to arbitration. If within six months from the date of the request for arbitration the Parties are unable to agree on the organization of the arbitration, any one of those Parties may refer the dispute to the International Court of Justice by request in conformity with the Statute of the Court.

Article 12

1. Each contracting Party may at the time of signature or ratification of this Convention or accession thereto, declare that it does not consider itself bound by Article 11 of the Convention. The other contracting Parties shall not be bound by this Article with respect to any contracting Party having made such a reservation.

2. Any contracting Party having made a reservation in accordance with paragraph 1 may at any time withdraw this reservation by notification to the Belgian Government.

Article 13

This Convention shall be open for signature by the States represented at the twelfth session of the Diplomatic Conference on Maritime Law.

Article 14

This Convention shall be ratified and the instruments of ratification shall be deposited with the Belgian Government.

Article 15

2603

1. This Convention shall come into force three months after the date of the deposit of the fifth instrument of ratification.

2. This Convention shall come into force in respect of each signatory State which ratifies it after the deposit of the fifth instrument of ratification, three months after the date of the deposit of the instrument of ratification.

Article 16

1. States, Members of the United Nations or Members of the specialized agencies, not represented at the twelfth session of the Diplomatic Conference on Maritime Law, may accede to this Convention.

2. The instruments of accession shall be deposited with the Belgian Government.

3. The Convention shall come into force in respect of the acceding State three months after the date of deposit of the instrument of accession of that State, but not before the date of entry into force of the Convention as established by Article 15(1).

Article 17

Each Contracting Party shall have the right to denounce this Convention at any time after the coming into force thereof in respect of such Contracting Party. Nevertheless, this denunciation shall only take effect one year after the date on which notification thereof has been received by the Belgian Government.

Article 18

1. Any Contracting Party may at the time of signature, ratification or accession to this Convention or at any time thereafter declare by written notification to the Belgian Government which, among the territories under its sovereignty or for whose international relations it is responsible, are those to which the present Convention applies.

The Convention shall three months after the date of the receipt of such notification by the Belgian Government, extend to the territories named therein.

2. Any Contracting Party which has made a declaration under paragraph (1) of this Article may at any time thereafter declare by notification given to the Belgian Government that the Convention shall cease to extend to such territories.

This denunciation shall take effect one year after the date on which notification thereof has been received by the Belgian Government.

2604

Article 19

The Belgian Government shall notify the States represented at the twelfth session of the Diplomatic Conference on Maritime Law, and the acceding States to this Convention, of the following:

1. The signatures, ratifications and accessions received in accordance with Articles 13, 14 and 16.

2. The date on which the present Convention will come into force in accordance with Article 15.

3. The notifications with regard to Articles 12 and 18.

4. The denunciations received in accordance with Article 17.

Article 20

Any Contracting Party may three years after the coming into force of this Convention, in respect of such Contracting Party, or any time thereafter request that a Conference be convened in order to consider amendments to this Convention.

Any Contracting Party proposing to avail itself of this right shall notify the Belgian Government which, provided that one-third of the Contracting Parties are in agreement, shall convene the Conference within six months thereafter.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned plenipotentiaries, duly authorized, have signed this Convention.

DONE at Brussels, this 27th day of May 1967, in the French and English languages, both texts being equally authentic, in a single copy, which shall remain deposited in the archives of the Belgian Government, which shall issue certified copies.

2700

CONVENTION ON CONDITION FOR REGISTRATION

OF SHIPS, GENEVE, 1986

Article 1

Objectives

For the purpose of ensuring or, as the case may be,

strengthening the genuine link between a State and ships flying its

flag, and in order to exercise effectively its jurisdiction and

control over such ships with regard to identification and

accountability of shipowners and operators as well as with regard to

administrative, technical, economic and social matters, a flag State

shall apply the provisions contained in this Convention.

Article 2

Definitions

For the purposes of this Convention:

"Ship" means any self-propelled sea-going vessel used in

international seaborne trade for the transport of goods, passengers,

or both with the exception of vessels of less than 500 gross

registered tons;

"Flag State" means a State whose flag a ship flies and is

entitled to fly;

"Owner" or "shipowner" means, unless clearly indicated

otherwise, any natural or juridical person recorded in the register

of ships of the State of registration as an owner of a ship;

"Operator" means the owner or bareboat charterer, or any other

natural or juridical person to whom the responsibilities of the owner

or bareboat charterer have been formally assigned;

"State of registration" means the State in whose register of

ships a ship has been entered;

"Register of ships" means the official register or registers in

which particulars referred to in article 11 of this Convention are

recorded;

2701

"National maritime administration" means any State authority or

agency which is established by the State of registration in

accordance with its legislation and which, pursuant to that

legislation, is responsible, inter alia , for the implementation of

international agreements concerning maritime transport and for the

application of rules and standards concerning ships under its

jurisdiction and control;

"Bareboat charter" means a contract for the lease of a ship, for

a stipulated period of time, by virtue of which the lessee has

complete possession and control of the ship, including the right to

appoint the master and crew of the ship, for the duration of the

lease;

"Labour-supplying country" means a country which provides

seafarers for service on a ship flying the flag of another country.

Article 3

Scope of application

This Convention shall apply to all ships as defined in article

2.

Article 4

General provisions

1. Every State, whether coastal or land-locked, has the right to

sail ships flying its flag on the high seas.

2. Ships have the nationality of the State whose flag they are

entitled to fly.

3. Ships shall sail under the flag of one State only.

4. No ships shall be entered in the registers of ships of two or

more States at a time, subject to the provisions of paragraphs 4 and

5 of article 11 and to article 12.

5. A ship may not change its flag during a voyage or while in a

port of call, save in the case of a real transfer of ownership or

change of registry.

Article 5

2702

National Maritime Administration

1. The flag State shall have a competent and adequate national

maritime administration, which shall be subject to its jurisdiction

and control.

2. The flag State shall implement applicable international rules

and standards concerning, in particular, the safety of ships and

persons on board and the prevention of pollution of the marine

environment.

3. The maritime administration of the flag State shall ensure:

(a) That ships flying the flag of such State comply with its

laws and regulations concerning registration of ships and with

applicable international rules and standards concerning, in

particular, the safety of ships and persons on board and the

prevention of pollution of the marine environment;

(b) That ships flying the flag of such State are periodically

surveyed by its authorized surveyors in order to ensure compliance

with applicable international rules and standards;

(c) That ships flying the flag of such State carry on board

documents, in particular those evidencing the right to fly its flag

and other valid relevant documents, including those required by

international conventions to which the State of registration is a

Party;

(d) That the owners of ships flying the flag of such State

comply with the principles of registration of ships in accordance

with the laws and regulations of such State and the provisions of

this Convention.

4. The State of registration shall require all the appropriate

information necessary for full identification and accountability

concerning ships flying its flag.

Article 6

Identification and accountability

1. The State of registration shall enter in its register of

ships, inter alia , information concerning the ship and its owner or

owners. Information concerning the operator, when the operator is not

2703

the owner, should be included in the register of ships or in the

official record of operators to be maintained in the office of the

Registrar or be readily accessible to him, in accordance with the

laws and regulations of the State of registration. The State of

registration shall issue documentation as evidence of the

registration of the ship.

2. The State of registration shall take such measures as are

necessary to ensure that the owner or owners, the operator or

operators, or any other person or persons who can be held accountable

for the management and operation of ships flying its flag can be

easily identified by persons having a legitimate interest in

obtaining such information.

3. Registers of ships should be available to those with a

legitimate interest in obtaining information contained therein, in

accordance with the laws and regulations of the flag State.

4. A State should ensure that ships flying its flag carry

documentation including information about the identity of the owner

or owners, the operator or operators or the person or persons

accountable for the operation of such ships, and make available such

information to port State authorities.

5. Log-books should be kept on all ships and retained for a

reasonable period after the date of the last entry, notwithstanding

any change in a ship's name, and should be available for inspection

and copying by persons having a legitimate interest in obtaining such

information, in accordance with the laws and regulations of the flag

State. In the event of a ship being sold and its registration being

changed to another State, log-books relating to the period before

such sale should be retained and should be available for inspection

and copying by persons having a legitimate interest in obtaining such

information, in accordance with the laws and regulations of the

former flag State.

6. A State shall take necessary measures to ensure that ships it

enters in its register of ships have owners or operators who are

adequately identifiable for the purpose of ensuring their full

accountability.

7. A State should ensure that direct contact between owners of

2704

ships flying its flag and its government authorities is not

restricted.

Article 7

Participation by nationals in the ownership and/or manning of

ships

With respect to the provisions concerning manning and ownership

of ships as contained in paragraphs 1 and 2 of article 8 and

paragraphs 1 to 3 of article 9, respectively, and without prejudice

to the application of any other provisions of this Convention, a

State of registration has to comply either with the provisions of

paragraphs 1 and 2 of article 8 or with the provisions of paragraphs

1 to 3 of article 9, but may comply with both.

Article 8

Ownership of ships

1. Subject to the provisions of article 7, the flag State shall

provide in its laws and regulations for the ownership of ships flying

its flag.

2. Subject to the provisions of article 7, in such laws and

regulations the flag State shall include appropriate provisions for

participation by that State or its nationals as owners of ships

flying its flag or in the ownership of such ships and for the level

of such participation. These laws and regulations should be

sufficient to permit the flag State to exercise effectively its

jurisdiction and control over ships flying its flag.

Article 9

Manning of ships

1. Subject to the provisions of article 7, a State of

registration, when implementing this Convention, shall observe the

principle that a satisfactory part of the complement consisting of

officers and crew of ships flying its flag be nationals or persons

domiciled or lawfully in permanent residence in that State.

2. Subject to the provisions of article 7 and in pursuance of

the goal set out in paragraph 1 of this article, and in taking

necessary measures to this end, the State of registration shall have

2705

regard to the following:

(a) the availability of qualified seafarers within the State of

registration;

(b) multilateral or bilateral agreements or other types of

arrangements valid and enforceable pursuant to the legislation of the

State of registration;

(c) the sound and economically viable operation of its ships.

3. The State of registration should implement the provision of

paragraph 1 of this article on a ship, company or fleet basis.

4. The State of registration, in accordance with its laws and

regulations, may allow persons of other nationalities to serve on

board ships flying its flag in accordance with the relevant

provisions of this Convention.

5. In pursuance of the goal set out in paragraph 1 of this

article, the State of registration should, in co-operation with

shipowners, promote the education and training of its nationals or

persons domiciled or lawfully in permanent residence within its

territory.

6. The State of registration shall ensure:

(a) that the manning of ships flying its flag is of such a level

and competence as to ensure compliance with applicable international

rules and standards, in particular those regarding safety at sea;

(b) that the terms and conditions of employment on board ships

flying its flag are in conformity with applicable international rules

and standards;

(c) that adequate legal procedures exist for the settlement of

civil disputes between seafarers employed on ships flying its flag

and their employers;

(d) that nationals and foreign seafarers have equal access to

appropriate legal processes to secure their contractual rights in

their relations with their employers.

Article 10

Role of flag States in respect of the management of shipowning

2706

companies and ships

1. The State of registration, before entering a ship in its

register of ships, shall ensure that the shipowning company or a

subsidiary shipowning company is established and/or has its principal

place of business within its territory in accordance with its laws

and regulations.

2. Where the shipowning company or a subsidiary shipowning

company or the principal place of business of the shipowning company

is not established in the flag State, the latter shall ensure, before

entering a ship in its register of ships, that there is a

representative or management person who shall be a national of the

flag State, or be domiciled therein. Such a representative or

management person may be a natural or juridical person who is duly

established or incorporated in the flag State, as the case may be, in

accordance with its laws and regulations, and duly empowered to act

on the shipowner's behalf and account. In particular, this

representative or management person should be available for any legal

process and to meet the shipowner's responsibilities in accordance

with the laws and regulations of the State of registration.

3. The State of registration should ensure that the person or

persons accountable for the management and operation of a ship flying

its flag are in a position to meet the financial obligations that may

arise from the operation of such a ship to cover risks which are

normally insured in international maritime transportation in respect

of damage to third parties. To this end the State of registration

should ensure that ships flying its flag are in a position to provide

at all times documents evidencing that an adequate guarantee, such as

appropriate insurance or any other equivalent means, has been

arranged. Furthermore, the State of registration should ensure that

an appropriate mechanism, such as a maritime lien, mutual fund, wage

insurance, social security scheme, or any governmental guarantee

provided by an appropriate agency of the State of the accountable

person, whether that person is an owner or operator, exists to cover

wages and related monies owed to seafarers employed on ships flying

its flag in the event of default of payment by their employers. The

State of registration may also provide for any other appropriate

mechanism to that effect in its laws and regulations.

2707

Article 11

Register of ships

1. A State of registration shall establish a register of ships

flying its flag, which register shall be maintained in a manner

determined by that State and in conformity with the relevant

provisions of this Convention. Ships entitled by the laws and

regulations of a State to fly its flag shall be entered in this

register in the name of the owner or owners or, where national laws

and regulations so provide, the bareboat charterer.

2. Such register shall, inter alia , record the following:

(a) the name of the ship and the previous name and registry if

any;

(b) the place or port of registration or home port and the

official number or mark of identification of the ship;

(c) the international call sign of the ship, if assigned;

(d) the name of the builders, place of build and year of

building of the ship;

(e) the description of the main technical characteristics of the

ship;

(f) the name, address and, as appropriate, the nationality of

the owner or of each of the owners;

and, unless recorded in another public document readily

accessible to the Registrar in the flag State:

(g) the date of deletion or suspension of the previous

registration of the ship;

(h) the name, address and, as appropriate, the nationality of

the bareboat charterer, where national laws and regulations provide

for the registration of ships bareboat chartered-in;

(i) the particulars of any mortgages or other similar charges

upon the ship as stipulated by national laws and regulations.

3. Furthermore, such register should also record:

(a) if there is more than one owner, the proportion of the ship

2708

owned by each;

(b) the name, address and, as appropriate, the nationality of

the operator, when the operator is not the owner or the bareboat

charterer.

4. Before entering a ship in its register of ships a State

should assure itself that the previous registration, if any, is

deleted.

5. In the case of a ship bareboat chartered-in a State should

assure itself that right to fly the flag of the former flag State is

suspended. Such registration shall be effected on production of

evidence, indicating suspension of previous registration as regards

the nationality of the ship under the former flag State and

indicating particulars of any registered encumbrances.

Article 12

Bareboat charter

1. Subject to the provisions of article 11 and in accordance

with its laws and regulations a State may grant registration and the

right to fly its flag to a ship bareboat chartered-in by a charterer

in that State, for the period of that charter.

2. When shipowners or charterers in States Parties to this

Convention enter into such bareboat charter activities, the

conditions of registration contained in this Convention should be

fully complied with.

3. To achieve the goal of compliance and for the purpose of

applying the requirements of this Convention in the case of a ship so

bareboat chartered-in the charterer will be considered to be the

owner. This Convention, however, does not have the effect of

providing for any ownership rights in the chartered ship other than

those stipulated in the particular bareboat charter contract.

4. A State should ensure that a ship bareboat chartered-in and

flying its flag, pursuant to paragraphs 1 to 3 of this article, will

be subject to its full jurisdiction and control.

5. The State where the bareboat chartered-in ship is registered

shall ensure that the former flag State is notified of the deletion

2709

of the registration of the bareboat chartered ship.

6. All terms and conditions, other than those specified in this

article, relating to the relationship of the parties to a bareboat

charter are left to the contractual disposal of those parties.

Article 13

Joint ventures

1. Contracting Parties to this Convention, in conformity with

their national policies, legislation and the conditions for

registration of ships contained in this Convention, should promote

joint ventures between shipowners of different countries, and should,

to this end, adopt appropriate arrangements, inter alia , by

safeguarding the contractual rights of the parties to joint ventures,

to further the establishment of such joint ventures in order to

develop the national shipping industry.

2. Regional and international financial institutions and aid

agencies should be invited to contribute, as appropriate, to the

establishment and/or strengthening of joint ventures in the shipping

industry of developing countries, particularly in the least developed

among them.

Article 14

Measures to protect the interests of labour-supplying countries

1. For the purpose of safeguarding the interests of labour-

supplying countries and of minimizing labour displacement and

consequent economic dislocation, if any, within these countries,

particularly developing countries, as a result of the adoption of

this Convention, urgency should be given to the implementation, inter

alia , of the measures as contained in Resolution 1 annexed to this

Convention.

2. In order to create favourable conditions for any contract or

arrangement that may be entered into by shipowners or operators and

the trade unions of seamen or other representative seamen bodies,

bilateral agreements may be concluded between flag States and labour-

supplying countries concerning the employment of seafarers of those

labour-supplying countries.

2710

Article 15

Measures to minimize adverse economic effects

For the purpose of minimizing adverse economic effects that

might occur within developing countries, in the process of adapting

and implementing conditions to meet the requirements established by

this Convention, urgency should be given to the implementation, inter

alia , of the measures as contained in Resolution 2 annexed to this

Convention.

Article 16

Depositary

The Secretary-General of the United Nations shall be the

depositary of this Convention.

Article 17

Implementation

1. Contracting Parties shall take any legislative or other

measures necessary to implement this Convention.

2. Each Contracting Party shall, at appropriate times,

communicate to the depositary the texts of any legislative or other

measures which it has taken in order to implement this Convention.

3. The depositary shall transmit upon request to Contracting

Parties the texts of the legislative or other measures which have

been communicated to him pursuant to paragraph 2 of this article

countries which may be affected by this Convention in order to

formulate and implement modern and effective legislation for the

development of their fleet in accordance with the provisions of this

Convention;

2. The International Labour Organisation and other appropriate

international organizations should also provide, upon request,

assistance to those countries for the preparation and implementation

of educational and training programmes for their seafarers as may be

necessary;

3. The United Nations Development Programme, the World Bank and

other appropriate international organizations should provide to those

2711

countries, upon request, technical and financial assistance for the

implementation of alternative national development plans, programmes

and projects to overcome economic dislocation which might result from

the adoption of this Convention.

PRIJEVOD U UPPK-109-12/1986.

KONVENCIJE 1926,1967,1993

PRIVILEGIJ - PRESTANAK--ZASTARA


1926

Article 9

The liens cease to exist, apart from other cases provided for by national laws, at the expiration of one year, and, in the case of liens for supplies mentioned in nr 5 of Article 2, shall continue in force for not more than six months.The period for which the lien remains in force in the case of liens securing claims in respect of assistance and salvage runs from the day when the services terminated, in the case of liens securing claims in respect of collision and other accidents and in respect of bodily injuries form the day when the damage was caused; in the case of liens for the loss or for damage to cargo or baggage from the day of the delivery of the cargo or baggage or from the day when they should have been delivered; for repairs and supplies and other cases mentioned in nr 5 of Article 2 from the day the claim originated. In all the other cases the period runs from the enforceability of the claim..The fact that any of the persons employed on board, mentioned m nr 2 of Article 2 has a right to any payment in advance or on account does not render his claim enforceable. As respects the cases provided for in the national laws in which a lien is extinguished, a sale shall extinguish a lien only if accompanied by formalities of publicity which shall be laid down by the national laws. These formalities shall include a notice given in such form and within such time as the national laws may prescribe to the authority charged with keeping the registers referred to in Article 1 of this Convention. The grounds upon which the above periods may be interrupted are determined by the law of the court where the case is tried. The High Contracting Parties reserve to themselves the right to provide by legislationintheir respective countries, that the said periods shall be extended in cases where it has not been possible to arrest the vessel to which a lien attaches in the territorial waters of the State in which the claimant has his domicile or his principle place of business, provided that the extended period shall not

240

exceed three years from the time when the claim originated.

Article 10

A lien on freight may be enforced so long as the freight is still due or the amount of the freight is still in the hands of the master or the agent of the owner. The same principle applies to a lien on accessories.

1967

Article 81.

The maritime liens set out in Article 4 shall be extinguished after a period of one year from the time when the claims secured thereby arose unless, prior to the expiry of such period, the vessel has been arrested, such arrest leading to a forced sale. 2. The one year period referred to in the preceding paragraph shall not be subject to suspension or interruption, provided, however, that time shall not run during the period that the lienor is legally prevented from arresting the vessel.


1993

Article 9

Extinction of maritime liens by lapse of time1. The maritime liens set out in article 4 shall be extinguished after a period of one year unless, prior to the expiry of such period, the vessel has been arrested or seized, such arrest or seizure leading to a forced sale. 2. The one-year period referred to in paragraph 1 shall commence: (a) With respect to the maritime lien set out in article 4, paragraph 1(a), upon the claimant's discharge from the vessel; (b) With respect to the maritime liens set out in article 4, paragraph 1(b) to (e), when the claims secured thereby arise; and shall not be subject to suspension or interruption, provided, however, that time shall not run during the period that the arrest or seizure of the vessel is not permitted by law.


241

POPIS ODLUKA 1).Lien for Necessaries - Vessel Under Charter - U.S. Law

2).Priorities - Charterer's Claims - Foreign Maritime Liens - Sister

Ships - Equitable Jurisdiction

3).Priorities - Port Corporations - Pilotage - Foreign Maritime

Liens - Sister Ships - Contractual LiensPriorities – Bunkers, »The

Brussel«/Feb.11,2000) T-738-96(F.C.T.D.)

4).The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303,

(F.C.T.D.)

5).New York Dock Company v. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117

6).Payne v. S.S. TROPIC BREEZE, 423 F.2d 236 (1st Cir. 1970).

7).PSH Pž-1257/90-2 od 29.05.1990 UPP 3-4 (127-128) str. 301.

8)..---PS H Pž-2202/89 od 24.10.1989 (OPS Rl R-l-28/89 od 31.7.1989)

9).The "Acrux", (1961) 1 Lloyd's Rep., pp 405-410.

10).The “Galaxias”, (1988) LMLN No.240, p2.

11).The “Great Eagle”, 1994 (1) SA 65 (C)1

12).The “Union”, 2005 Jin Hai Fa Shang Chu Zi No. 401.

13).Kirgan Holding SA v The “Panamax Leader”

15)..Fraser Shipyard & Industrial Centre Ltd. v The "Atlantis Two",

(1999) 170 F.T.R. , varied in part (July 28, 1999) No. T-111-98

(F.C.T.D.)

16).The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303,

(F.C.T.D.)

17).. New York Dock Company v. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117 (1927),

and progeny.-Priorities - Port Corporations - Pilotage - Foreign

Maritime Liens - Sister Ships - Contractual Liens

18) VISOKI TRGOVAČKI SUD, Rješenje br. XV Pž-2766/98-2 od l.9.1998.

19).. TS.-Split-Rješenje br.VI-R1-73/99 od 17.8.199

1 The judgment was delivered on 28 October 1991.

JUDIKATURA

1. LIEN FOR NECESSARIES - VESSEL

UNDER CHARTER - U.S. LAW

Kirgan Holding SA v The “Panamax Leader”, 2002 FCT 1235

i. In this case the Plaintiff had entered into a

contract with the agent for the demise charterer of

the Defendant ship for the supply of bunkers. The

contract contained a provision requiring the

application of U.S. law. Bunkers were supplied to

the ship by sub-contractors of the Plaintiff and

were not paid for by the demise charterer who

became bankrupt. The Plaintiff therefore commenced

this proceeding and arrested the defendant ship.

The Defendant, the owner of the Defendant ship

argued that they were not a party to the contract

and that the Plaintiff had no right to a lien over

the vessel. The Judge applied U.S. law and held

that the demise charter had the presumed authority

to bind the ship and to assert a lien unless the

Plaintiff had been specifically notified otherwise.

The Defendant relied upon a prohibition of lien

clause in the charter party and on notices of the

prohibition of lien clause posted throughout the

ship. The Judge held, however, that these notices

were never brought to the attention of the

Plaintiff who did not personally deliver the

bunkers. In result, the Plaintiff was held entitled

to a lien for the bunkers supplied. The Judge did,

however, disallow the claim for interest at 1.5%

per month on the grounds that it was excessive and

substituted an award of interest at 2% over prime


2. PRIORITIES - CHARTERER'S CLAIMS -

FOREIGN MARITIME LIENS - SISTER

SHIPS - EQUITABLE JURISDICTION

Fraser Shipyard & Industrial Centre Ltd. v The "Atlantis Two", (1999) 170

F.T.R. , varied in part (July 28, 1999) No. T-111-98 (F.C.T.D.)

This was a hearing to determine priorities to the

sale proceeds of the Defendant vessel. The claimants

and their claims were:

- a bunker supplier for bunkers supplied pursuant to a

court order granting a priority as Marshall's expenses;

- the crew for wages; the Master for disbursements;

i. 3.- the Crown for the costs of repatriating the

crew;

ii. 4.- the charterer for bunkers supplied to the ship and for damages for breach of charter party;

iii. 5. - suppliers of necessaries claiming foreign

maritime liens in respect of both goods supplied to

the Defendant ship and goods supplied to sister

ships;

iv. 6. - the sub-charterer for breach of charter party;

v. 7.- the mortgagee; and a ship repairer, without

possession, for work done to the vessel to remedy

deficiencies noted in a Port State Control

Detention Order.

vi. The court allowed the claim of the bunker supplier pursuant to the previous court order as a first

claim on the proceeds after the costs of sale. Next

in priority was the claim of the crew and officers

for wages and of the Master for disbursements for

food for the crew, who had been abandoned by the

owner. Next in priority was the claim of the Crown

for the costs of repatriating the crew, which was a

claim and priority that had been assigned to the

Crown by the crew pursuant to an earlier court

order.

vii. The court next considered the claim of the

charterer for fuel and damages for breach of

charter party . With respect to the claim for fuel,

the charterer claimed both for fuel consumed at

Vancouver and for fuel on board the vessel when

sold. The charterer’s claim for priority in respect

of fuel consumed was disallowed by the court on the

grounds that the charterer did not obtain a court

order in advance of supplying fuel to the vessel.

The court considered whether there were any special

circumstances that might justify a variation in the

normal order of priorities but held that there were

no such special circumstances. The charterer was,

however, entitled to the value of bunkers not

consumed and on board the vessel when she was sold,

this fuel being the charterer’s property. With

respect to the charterer's claim for breach of

charter party, the court held that the charter

party made it clear that it was subject to English

law and under both English and Canadian law there

is only a statutory right in rem as a remedy for

breach of a charter party and no priority.

viii. With respect to the claims of foreign necessaries suppliers, primarily American suppliers, the court

was invited to reconsider the fairness of allowing

such suppliers a priority when their Canadian

counterparts had only a right of action in rem. The

court declined to do so but noted that it may be

time for Canadian necessaries suppliers to press

for legislative change. The court allowed the

claims of all but one the American suppliers but

only in respect of goods delivered to the "Atlantis

Two". One claim allowed was in respect of goods

supplied to the "Atlantis Two" at Mexico and

Vancouver by a Norwegian company through an

American agent. A claim that was disallowed at

first instance was a claim in respect of cylinder

heads sold F.O.B. Houston, Texas and delivered to

Australia and Vancouver. The Prothonotary found

that there was no evidence that the goods were, in

fact, delivered to the vessel and held therefore

that no maritime lien arose. On appeal, Rouleau J.

found that the shipping invoices clearly indicated

that the cylinder heads were to be shipped to a

specifically identified vessel (the "Atlantis Two")

in Australia and Vancouver. This, he held, was

sufficient to establish delivery to the vessel and

to find a maritime lien.

ix. It is noteworthy that, insofar as the claims by

American suppliers were for the supply of goods or

services to sister ships of the "Atlantis Two", the

court held that such claims did not attract a

maritime lien and were mere rights of action in rem

with no priority.

x. With respect to the claim of the sub-charterer for breach of charter party, the court held that this

claim was governed by American law by virtue of an

arbitration clause in the charter party calling for

New York arbitration. The court considered the

expert evidence that had been filed and concluded

that pursuant to American law the sub-charterer had

a maritime lien. Accordingly, the court found that

the claim of the sub-charterer ranked ahead of the

mortgagee. In doing so, the court acknowledged that

this was a higher ranking than the sub-charterer

would enjoy under American law. This result flows

from the fact that the substantive nature of the

lien is determined by American law yet the ranking

of priorities is determined by Canadian law.

xi. The court then turned to the claims of the

mortgagee and the shipyard. The shipyard argued

that it was entitled to priority over the mortgagee

on two grounds: first, it argued that the mortgagee

should lose its priority because it had been

dilatory in enforcing the mortgage; second, it

argued that the court in the exercise of its

equitable discretion should grant it an enhanced

priority because of the mortgagee’s delay in

enforcing the mortgage and because the repairs done

to the vessel (most, if not all repairs were done

prior to the arrest) had added to the value of the

vessel to the benefit of all creditors. With

respect to the first argument the court accepted

that a dilatory mortgagee might lose its priority

if there was strong evidence the mortgagee knew

money was being spent on the ship by the repairer

and knew that the ship owner was insolvent.

However, the court found as a fact that the

mortgagee was not aware of the insolvency of the

owner and was not fully apprised of the extent and

value of the repairs being undertaken by the

repairer. Accordingly, the court held that the

mortgagee did not lose its priority. The court next

considered whether it ought to exercise its

equitable discretion to grant the shipyard an

enhanced priority. The shipyard relied on various

factors justifying an enhanced priority including

that the repairs were done to correct deficiencies

that had resulted in a detention order against the

vessel being issued by Port State Control and that

as a result of the work done by it the detention

order was lifted and the value of the vessel was

significantly enhanced. The shipyard argued that

all of this increase in value would go to the

mortgagee who had been dilatory in enforcing its

mortgage if the usual ranking was not altered. The

court ultimately agreed with the shipyard that

there would be an unjust enrichment if the usual

order of priorities was not altered. The court,

therefore, granted the shipyard a priority

equivalent to that of the American maritime lien

claimants to the extent of US$220,000.00, being the

increase in the value of the vessel consequent upon

the repair work.

oooooooooooooooooooooo

3. PRIORITIES - PORT CORPORATIONS -

PILOTAGE - FOREIGN MARITIME LIENS

- SISTER SHIPS - CONTRACTUAL LIENS

i. Holt Cargo Systems Inc. v The "Brussel", (February 11, 2000) No.T-

738-96 (F.C.T.D.)

ii. This was a hearing to determine priorities to the sale proceeds of the Defendant vessel. The

claimants and their claims were:

iii. 1.Holt Cargo Systems for costs of sale and

Marshall's expenses;

iv. 2.Halifax Port Corporation for port dues owed by

the "Brussel" and her sister ships;

v. 3.Atlantic Pilotage Authority for pilotage services rendered to the "Brussel" and her sister ships;

vi. 4.American maritime lien holders for goods and

services supplied to the "Brussel" and to sister

ships of the "Brussel";

vii. 5.the mortgagee for the mortgage debt;

viii. 6.Canadian necessaries suppliers; and,

ix. 7.the Trustee in Bankruptcy of the bankrupt ship

owner.

x. The court gave priority over the mortgagee to the claims of Holt Cargo Systems, the Halifax Port

Authority, the Pilotage Authority and the various

American maritime lien claimants who had supplied

goods and services to the "Brussel".

xi. All of the other claimants ranked after the

mortgagee, meaning they recovered nothing.

xii. The claim of Holt Cargo Systems for the costs and disbursements related to the sale of the "Brussel"

were granted a priority as were other costs which

the court had previously ordered would be given a

priority equivalent to Marshall's expenses.

xiii. ad 1. The claim of the Halifax Port Corporation was granted a priority for port dues owed by the

"Brussel" on the basis that section 43(5) of the

Canada Ports Corporation Act gave it a priority

over all other claims except the claims of seamen

for wages.

xiv. The Port Corporation was, however, not given

priority for port dues owed by sister ships of the

"Brussel". The court held that this claim was a

mere statutory right of action in rem ranking

behind the mortgagee.

xv. The claim of the Atlantic Pilotage Authority was

allowed and given priority for the services

rendered to the "Brussel" but not for the services

rendered to sister ships. In awarding the Pilotage

Authority a priority the court noted that the

Pilotage Act did not confer a priority, however,

the Prothonotary was referred to Osborn

Refrigeration Sales and Service Inc. v The Ship

"Atlantean I", [1979] 2 F.C. 661, varied on other

grounds 7 D.L.R. (4th) 395, and Ultramar Canada

Inc. v Pierson Steamships Ltd. et al., (1982), 43

C.B.R. (N.S.) 9, which did grant a lien for

pilotage services. On the basis of these

authorities, and because the other claimants

appeared to not contest the claim, the court

granted the lien for pilotage services. (Note: The

authorities on this point are not unanimous. In

Ostogota Enskilda Bank v Starway Shipping Ltd.,

(1994), 78 F.T.R. 304 at 306, Muldoon J. said it

had not been established "that there is in law a

maritime lien for Canadian pilotage services". This

decision was apparently not brought to the

attention of the court in The "Brussel".)

xvi. With respect to the American lien claimants, the

Trustee challenged the recognition of and the

priority given to such liens and invited the court

to reconsider these issues. The court held that the

recognition and priority of such liens had been

established by the Supreme Court of Canada and that

it was not the role of the court to question

established authority unless the circumstances were

exceptional, which they were not. The court did,

however, hold that the American claimants who had

supplied goods and services to sister ships of the

"Brussel" were not entitled to maritime liens and,

therefore, were not entitled to a priority.

xvii. The court ordered that the balance of the sale

proceeds after payment of all of the above

creditors would go to the mortgagee who had a claim

in excess of $68 million.

xviii. One of the other claimants, Halterm, had paid the wharfage for the "Brussel" to the Halifax Port

Corporation and claimed to be subrogated to the

statutory lien of the Port Corporation. The court

found, however, that there was no evidence of an

explicit assignment of the Port Corporation’s lien

rights and further noted that the Canada Ports

Corporation Act was silent regarding whether such

rights could be assigned. The court ultimately held

that there had been no assignment in favour of

Halterm. In reaching this decision the court was

careful to note that it did not "foreclose the

possibility that a maritime right in rem or other

lien may be assignable". (Note: in The "Atlantis

Two" the court approved of an assignment of the

seamens’ liens for repatriation costs to the

Crown.)

xix. Another claimant, Bridge Oil, alleged that it was entitled to a maritime lien for bunkers supplied to

the "Brussel" in Belgium based on Article 2(5) of

the Unification of Certain Rules Relating to

Maritime Liens and Mortgages, 1926, which gives a

maritime lien for contracts entered into by a

Master provided, inter alia, the vessel is away

from her home port and the contracts were necessary

for the preservation of the ship or the

continuation of the voyage. The court disallowed

the lien claim on the grounds that the bunkers were

ordered by the owner and not the Master.

xx. A lessor of containers alleged that it had a

maritime lien for unpaid lease payments on

containers supplied to the "Brussel". The lease

agreement expressly provided that the lessor was to

have a contractual lien against the lessee’s

vessels. The court held that such a lien has no

special priority as against third parties. (Note:

In The "Atlantis Two" the Prothonotary seemed to

suggest that a contractual lien might be of some

effect in a priorities hearing.)

xxi. ooooooooooooooooooooooo

4. PRIORITIES – BUNKERS

i. The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303, (F.C.T.D.)

ii. This was an application by a shipping agent and ad hoc supplier of bunkers to recover from the sale

price of the Defendant vessel the value of bunkers

sold with the ship and supplied by the applicant.

The supplier did not render an invoice to the ship

owner when the bunkers were delivered. The supplier

said it intended to recover the price of the

bunkers from the freight when paid and led evidence

that it did not intend to sell the bunkers to the

owner until the freight was paid. The court was

satisfied that the intention of the supplier was to

not transfer title in the bunkers to the ship

owner until it was paid in full. The court

therefore held that property in the bunkers had not

passed and the supplier was entitled to the

proceeds from the sale of the bunkers.

iii. ooooooooooooooooooooooo

5. NEW YORK DOCK + COMPANY V. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117 (1927),

AND PROGENY.

iv. While the vessel is under arrest, there will be

expenses necessarily incurred in preserving the

res, including moorage, caretaking, winterizing,

emergency services, insurance, and others a court

may find necessary. Although no person may obtain a

lien against the vessel while it is in the custody

of the court, these "administrative expenses" are

generally called liens and are always ranked above

all other liens in priority.

v. ooooooooooooooooooooooo

6. PAYNE V. S.S. TROPIC BREEZE, 423

F.2D 236 (1ST CIR. 1970).

Although it is the better practice to obtain court approval of the

expenses before incurring them, in the event an expense is incurred in

preserving the res while in custodia legis without an order, the court

may ratify it after the fact and give it priority.


7.--PSH PŽ-1257/90-2 OD 29.05.1990 UPP

3-4 (127-128) STR. 301.

Prvostepenim rješenje od 23. ožujka 1990. dopuštena je u

korist vjerovnika privremena mjera zaustavljanja brodova

i čuvanja povjereno Sportskom društvu Poljud iz Splita

...

Ovo iz razloga, što je vjerovnik učinio vjerojatnim

opasnost namirenja i postojanje svoje pomorske tražbine u

smislu čl. 877. st.3. t.7. ZPUP ... s naslova pomorskih

plovidbnih usluga pruženim tim brodovima na temelju

medjusobno s dužnikom, sklopljenih pismenih ugovora o

poslovnoj suradnji od 12 očujka 1990. godine.

Medjutim, povodom dužnikova prigovora (podneskom protiv

rješenja o izdanoj privremenoj mjeri) da su ti brodovi

vlasništvo trečih osoba, a ne dužnika, prvostepeni sud,

je donio n o v o rješenje ( od 25 travnja 1990 g. )

kojim je ukinuo u cijelosti ranije izdano rješenje,

uvaženjem ovog dužnikovog prigovora. Ovo iz razloga što

je medju strankama nesporno da dužnik nije vlasnik tih

brodova, nego neka treća osoba koja ih je dala u zakup

dužniku kao zakupcu. Po shvačanju prvostepenog suda

privremena mjera moguća je samo na brodovima koji su

vlasništvo dužnika. Budući da to ovdje nije slučaj,

prvostepeni sud smatra prijedlog za izdavanje takve mjere

neosnovanim.

Žalbom vjerovnik pobija prvostepeno rješenje od 24

travnja 1990 g. i predlaže da se preinači. Ovo iz razloga

što mu dužnik osobno duguje novčanu svotu s naslova

pomorskih tražbina pa zbog toga kao vjerovnik ima pravo

zahtjevati zaustavljanje brodova koje dužnik drži kao

zakupac.

Žalbu vjerovnika je drugostepeni sud prihvatio.

Po odredbi st.2. čl. 982. ZPUP-a koja se u ovom slučaju

primjenjuje vjerovnik kao predlagatelj privremene mjere

osiguranja na brodu, ima pravo zahtijevati takvu meru

osiguranja i protiv nevlasnika brodova kad je takav

nevlasnik naručilac usluge iz koje proizlazi tzv.

pomorska tražbina iz odredbe čl. 877. st.3. toga zakona

s a m osobni dužnik davaocu takve usluge, ili je zakupac

broda kojemu je pružena usluga koja je po svojoj pravnoj

prirodi pomorska tražbina.

Ugovorom o dugoročnoj poslovno-tehnićkoj suradnji od 16

ožujka 1990 g. u čl. 1. i sl. dužnik je kod vjerovnika

naručio pružanje pomorskih plovidbenih usluga za

iskorištavanje brodova i održavanje brodova. To su

pomorske tražbine vjerovnika iz čl. 877. st.3. t. 4,7 i

10. ZPUP-a, a radi se o izdacima koje je vjerovnik

podmirio za troškove brodova trećim osobama za račun tih

brodova u vezi sa iskorištavanjem i održavanjem. Da se

doista radi o pomorskim tražbinama jasno je vidljivo iz

spisa priloženih dokaza (računa, uplatnica i priznanica).

Stoga vjerovniku pripada po st.2. čl. 982. ZPUP-a pravo

na zahtijevanje izdavanja privremene mjere koja je već

bila osnovano izdana rješenjem prvostepenog suda, pa zbog

iznesenih razloga nije bilo osnova za ukidanje te mjere.

Zbog toga je ovaj drugostepeni sud preinačio prvostepeno

rješenje po čl. 373. st.4. ZPP, u vezi sa čl. 14. ZIP-a i

odlučio kao u izreci.


8.---PS H PŽ-2202/89 OD 24.10.1989 (OPS

RL R-L-28/89 OD 31.7.1989)

Protivnik predlagatelja je vlasnik broda "B" koji je brod bio

u tajm čarteru i tajm čarterer je naručio bunker, koji nije

plačen.

Prema cl. 981 st.l. ZPUP-a privremeno zaustavljanje broda

može se dopustiti samo za potraživanja iz čl. 877 srt.2

i 3. ovog zakona a u čl. 877 st.3.t.7 ZPUP-a predvidjeno

je upravo potraživanje učinjeno radi opskrbe broda.

Nije, dakle, odlučno tko je naručio gorivo, već sama

činjenica da je gorivo isporučeno radi opskrbe boda. Nije

nadalje odlučno da li predlagatelj radi naplate

potraživanja ima zakonsko založno pravo, jer

zaustavljanje i broda radi osiguranja tražbine nije

uvjetovano postojanjem založnog prava. Brod se može

zaustaviti i kad je za potraživanje za koje se traži

zaustavljanje opterećen založnim pravom, ali i za druga

potraživanja navedena u čl. 877 st.3. ZPUP-a, koja se na

taj brod odnose ( čl. 982 st.l. ZPUP-a).

...prvostepeni sud nije primjenio odredbe Konvencije, već odredbe

ZPUP-a, a što je u skladu sa odredbom čl. 867.st.l. toga Zakona

prema kojoj odredbi se pravilo o postupku izvršenja i

osiguranja na brodovima iz tog zakona odnose na sve brodove koji

se nalaze na obalnom moru i unutrašnjim vodama SFRJ.


VPS H. rješenjem IV-Pž-985/88-2 od 26.4.88., (OPS Ro-XI-

R-136/13) po žalbi predlagatelja ukinuo je cit. rješenje

OPS-a sa obazloženjem :

....osnovano žalitelj ukazuje na nepostojanje ovlaštenja

suda da intervenira u ovom slučaju bez zahtjeva

stranaka. Stavom 3.čl. 986 ZPUP-a izričito je određeno da

će sud na prijedlog protivnika predlagača ukinuti

dopuštenu privremenu mjeru ako predlagač ne dokaže da je

ispunio određene uvjete - da je pokrnuo određeni

postupak.

NOTA BENE : ---- ZPUP---čl. 986 = PZ-----čl. 958.)


PRIMJERI SUDSKIH SPOROVA U KOJIMA JE NASTAO PROBLEM U VEZI SA

VRIDANJEM UPISANIH TERETA U UPISNIKU I UPISA U NOVI DRUGI UPISNIK.

9).The "Acrux", (1961) 1 Lloyd's Rep., pp 405-410.

On 16 December 1960, at a suit of a French company of necessaries, the

Italian steamship Acrux owned by an Italian company was arrested in

England. Later on, appraisement and sale of the ship was ordered by the

Court in order to satisfy the judgment given by the Court in respect of the

claim. Whereas, the order for sale was suspended at the application of the

shipowner’s liquidator from Italy, but was restored as a result of the

intervention of an Italian bank, being the mortgagees of the ship. The ship

was sold on 27 April 1961 by the Admiralty Marshal. The proceeds of the

sale are less than the sum claimed by the mortgagees. The Court was later

informed by the Admiralty Marshal that the purchaser of the Acrux was

unable to secure permanent registration of the ship in his desired country,

because he was unable to obtain certificate of deletion from Italian Register

of Ships, evidencing that the order for sale of the Admiralty Court was not

recognized in Italy and that according to Italian law, the mortgagees could

start an executive procedure on the ship not only in Italy but even in other

countries. For this reason, an undertaking is required from the mortgagees

by the Court not to commence proceedings in rem or any similar

proceedings abroad against the Acrux in respect of the claims pursued by

the mortgagees in the motion before the Court.

The undertaking was given by the mortgagees as required by the Court, but

no report was made if the purchaser obtained the necessary certificate of

deletion from the Italian Register of Ships and secured the permanent

registration of the ship in his desired country.

2. The “Galaxias”, (1988) LMLN No.240, p2.

In September 1986, the Greek registered ship, the Galaxias was arrested in

Canada, and several claims were made on the ship, including a “somewhat

novel” claim for a maritime lien purportedly legislated by the Greek

government in favour of the Greek Seamen’s Union. Later on, a Sheriff of

British Columbia was appointed as a Deputy Marshal to carry out the

commission of sale of the Galaxias. The ship was sold according to the

order of the court “as is, where is” and “free and clear of all

encumbrances”. Whereas, the purchaser soon became uneasy with respect

to the attitude taken by the Minister of Merchant Marine in Greece

regarding the transfer of title of the Galaxias clear of all encumbrances in

the Greek Shipping Registry in Piraeus. The Minister objected to the

issuance of the necessary Deletion Certificate and made it contingent on

the satisfaction of the claims raised against the Galaxias by the Greek

Seamen’s Union.

The Sheriff commenced an action against the purchaser seeking a

declaration that he had fulfilled his duty with respect to the order of sale or

commission of sale, and that the bill of sale did convey title in the Galaxias

to the purchaser “free and clear of all encumbrances.” On the other hand,

the purchaser filed a defence and counterclaimed with respect to the costs

and damages which it claimed were brought about by the failure of the

Deputy Marshal to convey the ship “free and clear of all encumbrances”,

and as it presently stood, unregistrable in the Greek Shipping Registry.

It was held by the court, inter alia, that on one hand the plaintiff was entitled

to the declaration sought by him, on the other hand, the purchaser would

take free and clear of all encumbrances according to the laws of Canada,

and although the Canadian courts desired and expected that the courts and

governments of other nations would respect their orders and judgments,

particularly in the area of maritime law, that was not an area over which the

Federal Court exercised control. In addition it is also held by the court that

“[I]f there were other jurisdictions which would ignore the effect of the

judicial sale in Canada, that was a political problem in respect of which the

Federal Court of Canada could be of no assistance.”1

It was not reported if the purchaser obtained the necessary Deletion

Certificate from the Greek Shipping Registry before or after satisfaction of

the claims raised against the Galaxias by the Greek Seamen’s Union.

11).The “Great Eagle”, 1994 (1) SA 65 (C)2

In July 1991, a Cypriot company (the “Claimant”) instituted an action in rem

against a Panamanian company (the “Respondent”), which was

commenced by the arrest of the motor ship Greet Eagle at Saldanha Bay,

1 See the Galaxias, LMLN 240, p.2.

2 The judgment was delivered on 28 October 1991.

South Africa. The main claim is for a declarator that the Claimant is owner of

the ship and entitled to its possession. The alternative claim, on the premise

that the Claimant is not the owner and that the owner is liable to the

Claimant in personam, is for the recovery of damages in the amount of 4.4

million US dollars arising from the concerted fraudulent actions of a

number of parties which resulted in the Claimant being dispossessed of the

ship at Qingdao, the PR China, and the Respondent’s becoming its current

registered owner.

It is accepted by the Respondent that up to 30 May 1991 the Claimant was

the owner and under his ownership the ship was named Mnimsyni, but it

was on that day the ship was auctioned by Qingdao Maritime Court, the PR

China, and as the purchaser of the ship under the judicial sale the

Respondent became the owner since then. The Respondent filed an

application for the release of the ship and argued on three grounds, namely

(1) as a matter of statuary interpretation, the Act3 doest not empower an

action in rem where the action and the arrest are directed at the claimant’s

own ship, as is the case in a vindicatory claim; (2) the Claimant has no prima

facie case justifying the action and the accompanying arrest; and (3) the

Court is not the appropriate forum and jurisdiction should be declined in

terms of the Act.

It is concluded by the Court that (1) where a claimant seeks to vindicate his

ship, the Act empowers him to arrest and take proceedings against it in rem.

It follows that applicant’s first ground fails; and (2) the claimant has failed

to make out a prima facie case in respect of the causes of the action, that

means the second ground on which the applicant has based his application

is good. Being so, it is unnecessary to deal with the third ground, namely

3 The Act refers to the Admiralty Jurisdiction Regulation Act 105 of 1983.

the forum non conveniens point. It is ordered by the Court inter alia that the

ship be released from arrest and that the Claimant’s action is dismissed with

costs.

It might be interesting to mention that in another action4 following the

second arrest of the ship for the same matter commenced by the

abovementioned Claimant, views in respect of the forum non convenienc point

were expressed by the Court that if the Claimant is advised that it has a

prima facie case against the Respondent, the appropriate forum to have such

case established is a Chinese Court, and not a South African one.

12.The “Union”, 2005 Jin Hai Fa Shang Chu Zi No. 401.

On 24 June 2005, the ship, Union, which is registered in Belize was arrested

by Tianjin Maritime Court of the PR China at the application of a French

bank based in Paris, for enforcement of a mortgage on the ship Phoenix,

which is the former name of the ship now registered with the name of

Union. The mortgage was effected on the ship Phoenix for the purpose of

securing a loan in the sum of 5 million US dollars, and registered on 4

November 1999 in St. Vincent and the Grenadines, and was further

registered in Russia in later November 1999 when the ship was bareboat

chartered to a Russia company. In order to recover from the borrower the

outstanding balance of the loan which is in the sum of 2 million US dollars,

a judgment has been obtained in the mortgagee’s favour from the

Commercial Court of Paris in September 2003. However, the judgment is

not performed or satisfied by the borrower. In the lawsuit filed with the

Chinese Maritime Court by the French bank, it was claimed that the duly

registered mortgage on the ship Phoenix, of which the current name is

Union, should be recognized by the Court and enforceable on the ship

4 1992 (4) SA 313 (C), the judgment was delivered on 9 April 1992.

irrespective of the change of her name and registration. On the other side,

the current registered owner of the ship filed a defence and counterclaimed

with respect to the costs and damages which were allegedly brought about

by the wrongful arrest of the ship by the French bank. It was maintained by

the current shipowner that the ship, Phoenix, was arrested in May 2003 and

auctioned in November 2004 by the Court of Rason, the Democratic

People's Republic of Korea (hereinafter referred to as the “DPRK Court”)

at the applications of a number of claimants for unpaid crew wages and

port charges, and for repayment of outstanding loans. The purchaser of the

ship is a local company, who after the sale registered the ship on a

temporary basis with the local maritime administration under its name with

a new ship’s name of Rason. In June 2005, the purchaser sold the ship to

the current shipowner who in turn registered the ship in Belize on 7 July

2005 under its name with the current ship’s name, i.e. Union. Apart from

the above, it is investigated by the Maritime Court that after the sale of the

ship by the DPRK Court the registration of the ship and the mortgage in

St. Vincent and the Grenadines was not deleted.

Due to the fact that neither of the parties has requested to apply or

provided any material to prove the contents of the applicable foreign laws

(including the laws of St. Vincent and the Grenadines, the DPRK and

Belize), the Chinese Maritime Court applied the PRC laws to all the issues

disputed in this case.

It was held by the Maritime Court inter alia that (1) after the sale of the ship

by the DPRK Court, all charges and encumbrances, including the French

bank’s mortgage on the ship are all extinguished given the fact that the

registration of the ship and the mortgage in St. Vincent and the Grenadines

was not deleted; (2) it is only a legal fact to be investigated and considered

by this Court if the ship was once sold by the DPRK Court, that does not

involve any recognition or enforcement by the PRC court of any judgment

or order of the DPRK Court; and (3) it is not within the jurisdiction of this

Court to examine and judge whether or not the ship sold by the DPRK

Court was in accordance with the DPRK law, including whether or not a

proper notice has been sent to the French bank and/or the ship’s register

in St. Vincent and the Grenadines. Based on these grounds, the claims of

the mortgagee were dismissed by the Maritime Court. In addition, the

appeal by the mortgagee was also rejected by the High Court of Tianjin5.


Lien for Necessaries - Vessel Under Charter - U.S. Law

13).KIRGAN HOLDING SA V THE “PANAMAX

LEADER”, 2002 FCT 1235

In this case the Plaintiff had entered into a contract

with the agent for the demise charterer of the Defendant

ship for the supply of bunkers. The contract contained a

provision requiring the application of U.S. law. Bunkers

were supplied to the ship by sub-contractors of the

Plaintiff and were not paid for by the demise charterer

who became bankrupt. The Plaintiff therefore commenced

this proceeding and arrested the defendant ship. The

Defendant, the owner of the Defendant ship argued that

they were not a party to the contract and that the

Plaintiff had no right to a lien over the vessel. The

Judge applied U.S. law and held that the demise charter

had the presumed authority to bind the ship and to assert

a lien unless the Plaintiff had been specifically

notified otherwise. The Defendant relied upon a

prohibition of lien clause in the charter party and on

notices of the prohibition of lien clause posted

throughout the ship. The Judge held, however, that these

notices were never brought to the attention of the

Plaintiff who did not personally deliver the bunkers. In

result, the Plaintiff was held entitled to a lien for the

bunkers supplied. The Judge did, however, disallow the

claim for interest at 1.5% per month on the grounds that

it was excessive and substituted an award of interest at

2% over prime.

5 See Judgment [2006] Jin Gao Min Si Zhong Zi No. 95



Priorities - Charterer's Claims - Foreign Maritime Liens -

Sister Ships - Equitable Jurisdiction

14). Fraser Shipyard & Industrial Centre Ltd. v The "Atlantis Two", (1999) 170

F.T.R. , varied in part (July 28, 1999) No. T-111-98 (F.C.T.D.)

This was a hearing to determine priorities to the sale

proceeds of the Defendant vessel. The claimants and their

claims were:

1. - a bunker supplier for bunkers supplied pursuant to a

court order granting a priority as Marshall's expenses;

2. - the crew for wages; the Master for disbursements;

3.- the Crown for the costs of repatriating the crew;

4.- the charterer for bunkers supplied to the ship and

for damages for breach of charter party;

5. - suppliers of necessaries claiming foreign maritime

liens in respect of both goods supplied to the Defendant

ship and goods supplied to sister ships;

6. - the sub-charterer for breach of charter party;

7.- the mortgagee; and a ship repairer, without

possession, for work done to the vessel to remedy

deficiencies noted in a Port State Control Detention

Order.

The court allowed the claim of the bunker supplier

pursuant to the previous court order as a first claim on

the proceeds after the costs of sale. Next in priority

was the claim of the crew and officers for wages and of

the Master for disbursements for food for the crew, who

had been abandoned by the owner. Next in priority was the

claim of the Crown for the costs of repatriating the

crew, which was a claim and priority that had been

assigned to the Crown by the crew pursuant to an earlier

court order.

The court next considered the claim of the charterer for

fuel and damages for breach of charter party . With

respect to the claim for fuel, the charterer claimed both

for fuel consumed at Vancouver and for fuel on board the

vessel when sold. The charterer’s claim for priority in

respect of fuel consumed was disallowed by the court on

the grounds that the charterer did not obtain a court

order in advance of supplying fuel to the vessel. The

court considered whether there were any special

circumstances that might justify a variation in the

normal order of priorities but held that there were no

such special circumstances. The charterer was, however,

entitled to the value of bunkers not consumed and on

board the vessel when she was sold, this fuel being the

charterer’s property. With respect to the charterer's

claim for breach of charter party, the court held that

the charter party made it clear that it was subject to

English law and under both English and Canadian law there

is only a statutory right in rem as a remedy for breach

of a charter party and no priority.

With respect to the claims of foreign necessaries

suppliers, primarily American suppliers, the court was

invited to reconsider the fairness of allowing such

suppliers a priority when their Canadian counterparts had

only a right of action in rem. The court declined to do

so but noted that it may be time for Canadian necessaries

suppliers to press for legislative change. The court

allowed the claims of all but one the American suppliers

but only in respect of goods delivered to the "Atlantis

Two". One claim allowed was in respect of goods supplied

to the "Atlantis Two" at Mexico and Vancouver by a

Norwegian company through an American agent. A claim that

was disallowed at first instance was a claim in respect

of cylinder heads sold F.O.B. Houston, Texas and

delivered to Australia and Vancouver. The Prothonotary

found that there was no evidence that the goods were, in

fact, delivered to the vessel and held therefore that no

maritime lien arose. On appeal, Rouleau J. found that the

shipping invoices clearly indicated that the cylinder

heads were to be shipped to a specifically identified

vessel (the "Atlantis Two") in Australia and Vancouver.

This, he held, was sufficient to establish delivery to

the vessel and to find a maritime lien.

It is noteworthy that, insofar as the claims by American

suppliers were for the supply of goods or services to

sister ships of the "Atlantis Two", the court held that

such claims did not attract a maritime lien and were mere

rights of action in rem with no priority.

With respect to the claim of the sub-charterer for breach

of charter party, the court held that this claim was

governed by American law by virtue of an arbitration

clause in the charter party calling for New York

arbitration. The court considered the expert evidence

that had been filed and concluded that pursuant to

American law the sub-charterer had a maritime lien.

Accordingly, the court found that the claim of the sub-

charterer ranked ahead of the mortgagee. In doing so, the

court acknowledged that this was a higher ranking than

the sub-charterer would enjoy under American law. This

result flows from the fact that the substantive nature of

the lien is determined by American law yet the ranking of

priorities is determined by Canadian law.

The court then turned to the claims of the mortgagee and

the shipyard. The shipyard argued that it was entitled to

priority over the mortgagee on two grounds: first, it

argued that the mortgagee should lose its priority

because it had been dilatory in enforcing the mortgage;

second, it argued that the court in the exercise of its

equitable discretion should grant it an enhanced priority

because of the mortgagee’s delay in enforcing the

mortgage and because the repairs done to the vessel

(most, if not all repairs were done prior to the arrest)

had added to the value of the vessel to the benefit of

all creditors. With respect to the first argument the

court accepted that a dilatory mortgagee might lose its

priority if there was strong evidence the mortgagee knew

money was being spent on the ship by the repairer and

knew that the ship owner was insolvent. However, the

court found as a fact that the mortgagee was not aware of

the insolvency of the owner and was not fully apprised of

the extent and value of the repairs being undertaken by

the repairer. Accordingly, the court held that the

mortgagee did not lose its priority. The court next

considered whether it ought to exercise its equitable

discretion to grant the shipyard an enhanced priority.

The shipyard relied on various factors justifying an

enhanced priority including that the repairs were done to

correct deficiencies that had resulted in a detention

order against the vessel being issued by Port State

Control and that as a result of the work done by it the

detention order was lifted and the value of the vessel

was significantly enhanced. The shipyard argued that all

of this increase in value would go to the mortgagee who

had been dilatory in enforcing its mortgage if the usual

ranking was not altered. The court ultimately agreed with

the shipyard that there would be an unjust enrichment if

the usual order of priorities was not altered. The court,

therefore, granted the shipyard a priority equivalent to

that of the American maritime lien claimants to the

extent of US$220,000.00, being the increase in the value

of the vessel consequent upon the repair work.

oooooooooooooooooooooo

Priorities - Port Corporations - Pilotage - Foreign Maritime Liens - Sister Ships

- Contractual Liens

15).Holt Cargo Systems Inc. v The "Brussel", (February 11, 2000) No.T-738-96

(F.C.T.D.)

This was a hearing to determine priorities to the sale

proceeds of the Defendant vessel. The claimants and their

claims were:

1.Holt Cargo Systems for costs of sale and Marshall's

expenses;

2.Halifax Port Corporation for port dues owed by the

"Brussel" and her sister ships;

3.Atlantic Pilotage Authority for pilotage services

rendered to the "Brussel" and her sister ships;

4.American maritime lien holders for goods and services

supplied to the "Brussel" and to sister ships of the

"Brussel";

5.the mortgagee for the mortgage debt;

6.Canadian necessaries suppliers; and,

7.the Trustee in Bankruptcy of the bankrupt ship owner.

The court gave priority over the mortgagee to the claims

of Holt Cargo Systems, the Halifax Port Authority, the

Pilotage Authority and the various American maritime lien

claimants who had supplied goods and services to the

"Brussel".

All of the other claimants ranked after the mortgagee,

meaning they recovered nothing.

The claim of Holt Cargo Systems for the costs and

disbursements related to the sale of the "Brussel" were

granted a priority as were other costs which the court

had previously ordered would be given a priority

equivalent to Marshall's expenses.

ad 1. The claim of the Halifax Port Corporation was

granted a priority for port dues owed by the "Brussel" on

the basis that section 43(5) of the Canada Ports

Corporation Act gave it a priority over all other claims

except the claims of seamen for wages.

The Port Corporation was, however, not given priority for

port dues owed by sister ships of the "Brussel". The

court held that this claim was a mere statutory right of

action in rem ranking behind the mortgagee.

The claim of the Atlantic Pilotage Authority was allowed

and given priority for the services rendered to the

"Brussel" but not for the services rendered to sister

ships. In awarding the Pilotage Authority a priority the

court noted that the Pilotage Act did not confer a

priority, however, the Prothonotary was referred to

Osborn Refrigeration Sales and Service Inc. v The Ship

"Atlantean I", [1979] 2 F.C. 661, varied on other grounds

7 D.L.R. (4th) 395, and Ultramar Canada Inc. v Pierson

Steamships Ltd. et al., (1982), 43 C.B.R. (N.S.) 9, which

did grant a lien for pilotage services. On the basis of

these authorities, and because the other claimants

appeared to not contest the claim, the court granted the

lien for pilotage services. (Note: The authorities on

this point are not unanimous. In Ostogota Enskilda Bank v

Starway Shipping Ltd., (1994), 78 F.T.R. 304 at 306,

Muldoon J. said it had not been established "that there

is in law a maritime lien for Canadian pilotage

services". This decision was apparently not brought to

the attention of the court in The "Brussel".)

With respect to the American lien claimants, the Trustee

challenged the recognition of and the priority given to

such liens and invited the court to reconsider these

issues. The court held that the recognition and priority

of such liens had been established by the Supreme Court

of Canada and that it was not the role of the court to

question established authority unless the circumstances

were exceptional, which they were not. The court did,

however, hold that the American claimants who had

supplied goods and services to sister ships of the

"Brussel" were not entitled to maritime liens and,

therefore, were not entitled to a priority.

The court ordered that the balance of the sale proceeds

after payment of all of the above creditors would go to

the mortgagee who had a claim in excess of $68 million.

One of the other claimants, Halterm, had paid the

wharfage for the "Brussel" to the Halifax Port

Corporation and claimed to be subrogated to the statutory

lien of the Port Corporation. The court found, however,

that there was no evidence of an explicit assignment of

the Port Corporation’s lien rights and further noted that

the Canada Ports Corporation Act was silent regarding

whether such rights could be assigned. The court

ultimately held that there had been no assignment in

favour of Halterm. In reaching this decision the court

was careful to note that it did not "foreclose the

possibility that a maritime right in rem or other lien

may be assignable". (Note: in The "Atlantis Two" the

court approved of an assignment of the seamens’ liens for

repatriation costs to the Crown.)

Another claimant, Bridge Oil, alleged that it was

entitled to a maritime lien for bunkers supplied to the

"Brussel" in Belgium based on Article 2(5) of the

Unification of Certain Rules Relating to Maritime Liens

and Mortgages, 1926, which gives a maritime lien for

contracts entered into by a Master provided, inter alia,

the vessel is away from her home port and the contracts

were necessary for the preservation of the ship or the

continuation of the voyage. The court disallowed the lien

claim on the grounds that the bunkers were ordered by the

owner and not the Master.

A lessor of containers alleged that it had a maritime

lien for unpaid lease payments on containers supplied to

the "Brussel". The lease agreement expressly provided

that the lessor was to have a contractual lien against

the lessee’s vessels. The court held that such a lien has

no special priority as against third parties. (Note: In

The "Atlantis Two" the Prothonotary seemed to suggest

that a contractual lien might be of some effect in a

priorities hearing.)


Priorities – Bunkers

16).The Bank of Scotland plc. v The "Nel", (1999) 161 F.T.R. 303, (F.C.T.D.)

This was an application by a shipping agent and ad hoc

supplier of bunkers to recover from the sale price of the

Defendant vessel the value of bunkers sold with the ship

and supplied by the applicant. The supplier did not

render an invoice to the ship owner when the bunkers were

delivered. The supplier said it intended to recover the

price of the bunkers from the freight when paid and led

evidence that it did not intend to sell the bunkers to

the owner until the freight was paid. The court was

satisfied that the intention of the supplier was to not

transfer title in the bunkers to the ship owner until it

was paid in full. The court therefore held that property

in the bunkers had not passed and the supplier was

entitled to the proceeds from the sale of the bunkers.



17).. New York Dock Company v. S.S. POZNAN, 274 U.S. 117 (1927), and

progeny.

While the vessel is under arrest, there will be expenses

necessarily incurred in preserving the res, including

moorage, caretaking, winterizing, emergency services,

insurance, and others a court may find necessary.

Although no person may obtain a lien against the vessel

while it is in the custody of the court, these

"administrative expenses" are generally called liens and

are always ranked above all other liens in priority


18).VTS-RH-Pz-2-2766-98-1.9.98

ZAUSTAVLJANJE BRODA - PITANJE OSOBNOG DUŽNIKA

VISOKI TRGOVAČKI SUD

REPUBLIKE HRVATSKE

Rješenje br. XV Pž-2 766/98-2

od l.rujnal998.

Vijeće: Viktorija Lovrić (predsjednicavijeća),

mr.sc. Andrija Eraković, mr. Josip Čakić

Može se zaustaviti samo brod kojije u vlasništvu osobnogdužnika. Akoje dužnih

zakupac broda ili naručitelj koji samodgovara trečim osobama - može se

zaustaviti taj brod ilidrugi brod kojije u vlasništvu zakupca ili naručitelja.

MULTI MARINE SHIPREPAIRS B.V., Waathaven N.Z.55,

Roterdam, Nizo-zemska (predlagatelj osiguranja)

dostavioje dana 13. srpnja 1998. godineTrgovačkom sudu u

Rijeci prijedlog za određivanje privremene mjere zau-

stavljanjem broda "Pionir", radi osiguranja tražbine u

iznosu od DFL144.624,15. Predlagatelj osiguranjaje u

prijedlogukao protivnike osiguranjanaveo: CROSS-SEAS

SHIPPING CORPORATION, iz Paname - vlasnika brodo-va

"Pionir" i "Motovun" (l.-protivnikosiguranja), MALTACROSS

SHIPPINGCo., iz Malte - vlasnika brodova "Kvarner"

"Omišalj", "Velebit" i "Rijeka"(MCS, 2.-protivnik

osiguranja), TREACLE MARITIME Ltd, iz Malte -

vlasnikabroda "Malinska" (S.-protivnik osiguranja) i

CROATIA LINE d.d. iz Rijeke (4.-protivnik osiguranja).

U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj

je naveo dajeon brodopopravljač, te daje pružao usluge

popravka na brodovirna "Croa-tia", "Omišalj", "Malinska",

"Motovun" i "Kvarner", koji su u vlasništvu pro-

tivnikaosiguranja 1.-5., dokje 4.-

protivnikosiguranjastvarnivlasnikprotiv-nika osiguranja

1.-3., brodar i upravitelj te stvarni vlasnik svih

brodova kojisu popravljani i broda prema kojemje

usmjerena privremeiaa mjera.

Predlagatelj je naglasio da njegov poslovni odnos s 4.-

protivnikom osigu-ranja datirajoš od davnih godina, te

daje predlagatelj popravljao brodovepo narudžbama 4,-

protivnika osiguranja, kojije plaćao sve troskove. Od

1997.4.-protivnik osiguranja nije uredno podmirivao svoje

obveze plaćanjaučinjenihpopravakabrodova. Nepodmirene

tražbine iznose DFL 144.624,15,kojije iznos koji se

osigurava prijedlogom.

Predlagateljje naveo da, ako bude morao zaustaviti

brodove 1.-3. protiv-nika osiguranja u inozemstvu, morat

će zaustaviti pet brodova, i to svaki zapripadajući dio

duga, budući ne može preuzeti rizik

zaustavljanjajednogbroda za cijeli duguz otežano

dokazivanje položaja 4,-protivnika osiguranjana sudu

kojeinu općepoznate činjenice o 4,-protivniku osiguranja

nisu poz-nate kao sto su poznate hrvatskom sudu. Nadalje,

predlagatelj naglašava daje općepoznato daj,^ 4.-

protivnik osiguranja stvarni vlasnik brodova, brodari

njihov upravitelj, daje vlasnik kornpanija - 1.-3.

protivnika osiguranja, i,konačno, daje općepoznato da 4,-

protivnik osiguranja nema nitijedan brodupisan u svorne

vlasnistvu.

Trgovački sud u Rijeci donioje rjesenje kojimje pozvao

predlagatelja osi-guranja da dostavi dokaze o tome daje

4.-protivnik osiguranja vlasnik 1.-3.protivnika

osiguranja te da specificira novčane tražbine za pojedini

brod,odnosno za troskove popravka pojedinogbroda, pod

prijetnjom odbacivanjaprijedloga za određivanje

privremene mjere.

Postupajući po ovom rješenju, predlagatelj je dostavio

novi podnesakTrgovačkom sudu u kojemje naveo da se u

postupku osiguranja činjenicene moraju dokazivati, već

učiniti vjerojatnim. Uz podnesakje priložio nizizvadaka

iz upisnika brodova, faktura i rjesenja kojimaje, prema

njemu, nesamo učinio vjerojatnim, nego i doista dokazao

daje 4,-protivnik osiguranjavlasnik 1. i 2.- protivnika

osiguranja. Predlagatelj je specificirao tražbine pre-ma

brodovima.

Budući daje brod "Pionir" čije se zaustavljanje tražilo u

međuvremenu isplo-vio, predlagatelj je u istom podnesku

predložio zaustavljanje broda "Rijeka"koji se nalazio u

Luci Rijeka i alternativno broda "Velebit" koji se

nalazio ubrodogradilistu "3. maj" Rijeka, a koji su u

vlasništvu 2,-protivnika osiguranja(MCS).

Predlagatelj je nadalje naveo da su ispunjene sve

zakonske pretpostavkeza zaustavljanje bilo kojegod

"sister-ships" u vlasništvu 1.-4. protivnika osi-guranja:

1. brodovlasnici su dužnici, 2. tražbinaje više nego

vjerojatna, 3.prijedlog se odnosi na brod u vlasništvu

dužnika, i 4. tražbinaje pomorska.

Trgovački sud u Rijecije odbio prijedlogza određivanje

privremene mjere.

U obrazloženju ovaj sudje naveo daje priloženom

dokumentacijom pred-lagatelj učinio vjerojatnom svoju

tražbinu prema 4.-protivniku osiguranja.Međutim, sudje

upozorio na odredbu članka 977. st. 1. Pomorskog

zakonikakojorn je propisano da može biti zaustavljen

svaki brod na kojem postojipravo vlasništva na brodu,

odnosno kojije u vlasništvu istih osobnih dužnikaili koji

je za tražbine za koje se traži zaustavljanje opterećen

pomorskimprivilegijem ili hipotekom na brodu ili drugim

založnim pravom stranogprava, te za druge tražbine

navedene u čanku 878. st. 2. Pomorskog zako-nika koje se

odnose na taj brod. U stavku 2. istog članka propisanoje

da, akoje dužnik zakupac broda ili naručitelj koji prema

pravu koje se primjenjuje uugovornom odnosu izrneđu njega

i vlasnika broda ili broda sam odgovaratrećim osobama,

može se zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod koji

je uvlasništvu zakupca ili naručitelja, dokje u stavku 3.

istog članka propisano da se odredba stavka 2.

primjenjuje i u svim drugim slučjevima kada brodarili

naručitelj koji je osobni dužnik a nije vlasnik broda,

sam odgovara zatražbine za koje se traži zaustavljanje

broda.

Sudje ocijenio da predlagatelj osiguranJ'a nije učinio

vjerojatnirn da bi 1.-5.- protivnici osiguranja bili

osobni dužnicl predlagatelja osiguranja, negojeosobni

dužnik predlagatelja osiguranja 4.-protivnik osiguranja,

kojije vla-snik i dionica, odnosno udjela, u cijelosti

ili djelornično, kornpanija koje su 1-3.-protivnici

osiguranja. Medutim, 4.-protivnikosigu.ranja nije vlasnik

odno-snih brodova. Također, predlagatelj mje učinio

vjerojatnim da bi 4,-protiv-nik osiguranja bio zakupac

ili brodar predrnetnih brodova. Predlagatelj osi-guranja

nije, tvrdi sud, dokazao daje bio u poslovnom odnosu s l-

3.-protiv-nikoin osiguranja, već isključivo s 4.-

protivnikom osiguranja. Predlagateljosiguranja, nadalje,

nije dostavio dokaze kojim čini vjerojatnirn okolnosti

izkojih bi proizlazilo da 4,-protivnik osiguranja nastoji

prikrivanjern iliotuđenjem svoje imovine spriječiti

naplatu svoje tražbine (čl. 296. st. 1.Ovrsnog zakona), a

ne presurnira se da postoji opasnost iz stavka 3.

istogčlanka (prema kojern se opasnost da će predlagatelj

osiguranja spriječiti iliznatno otežati naplatu tražbine

pretpostavlja ako bi se tražbina irnala ostva-riti u

inozemstvu).

Protiv rjesenja Trgovačkog suda u Rijeci predlagatelj

osiguranjaje podniožalbu Visokom trgovačkom sudu u

Zagrebu. U žalbi je predlagatelj osigu-ranja naglasio

kako valja razlikovati dvije situacije. Prvaje situacija

o odno-su na 2.-protivnika osiguranja MALTA CROSS

SHIPPING Co. (MCS), a drugasituacija odnosi se na 4,-

protivnika osiguranja Croatia Line d.d. MCS kaovlasnik

brodova odgovara za pomorske tražbine iz čl. 878. st. 2.

Pomorskogzakonika. Njemu su ispostavljene fakture preko

4.-protivnika osiguranja -Croatia line d.d. Vlasnik broda

je uvijek pretpostavljeni osobni dužnik zapomorske

tražbine. Druga situacijaje, prema predlagatelju,

solidarna odgo-vornost 4,-protivnika osiguranja uz

odgovornost protivnika osiguranja MCS.Prema

predlagatelju, 4.-protivnik osiguranja odgovara po

nekoliko osnova.Mogao bi odgovarati kao nesavjesni agent

po čl. 693. Pomorskog zakonika.Međutim, ako se uzme kako

je općepoznato da je 4,-protivnik osiguranjastvarni

vlasnik ostalih protivnika osiguranja i faktički vlasnik

brodova, ondapredlagatelj ne bi mogao biti u dobroj

vjeri. Baš u tom slučaju ne bi postojalaodgovornost 4,-

protivnika osiguranja kao nesavjesnog agenta, ali bi

postoja-la odgovornost brodovlasnika. Oba, i brodovlasnik

i agent, ne bi mogli bitioslobođeni obveze, već

eventualno agent. Odgovornost 4,-protivnika osigu-ranja

mogla bi postojati i temeljem čl. 488., st. 1. Pomorskog

zakonika kaonaručitelja popravka broda. Ako postoji

odgovornost popvom članku, neoslobađa se obveze

brodovlasnik kao vlasnik broda na koji se odnosi pomor-

ska tražbina, već 4,-protivmk osiguranja odgovara

solidarno s brodovlas-nikom. Odgovornost 4,-protivnika

osiguranja mogla bi postojati i po čl. 10.Zakona o

trgovačkim drustvima, prema kojern član drustva koji

zloupotre-bljava okolnost da ne odgovara za obveze

drustva, ne može se pozvati na toda po zakonu ne odgovara

za te obveze. Predlagatelj osiguranja u žalbi dalje da su

brodovi "Rijeka" i "Velebit" čije zaustavljanje traži u

vlasništvu 2,-pro-tivnika predlagatelja MCS.

Visoki trgovački sud se osvrnuo i na tezu predlagatelja

osiguranja o po-stojanju solidarne odgovornosti 4.-

predlagatelja osiguranja i 2.-protivnika osi-guranja. Sud

je naglasio da se solidarna odgovornost ne pretpostavlja,

većproizlazi iz zakona ili iz ugovora. Nijedrru mogućnost

solidarne odgovorno-sti kojuje istaknuo predlagatelj

osiguranja sud nije ocijenio prihvatljivom.Sudje ponovno

naglasio da nijedna isprava ne ukazuje na to daje 4,-

proti-vnik osiguranja nastupao kao agent 2,-protivnika

osiguranja. Ugovore s pred-lagateljem osiguranja o

isporuci opreme i rezervnih dijelova za brodove sklo-

pioje 4,-protivnik osiguranja u svoje ime i za svoj

račun.

Sudje upozorio na neprihvatljivost termina "faktični

vlasnik" i "pravnivlasnik" koje koristi predlagatelj

osiguranja. Ispravan terminje "vlasnik".Sva četiri

protivnika osiguranja su trgovačka drustva, a 4.-

protivnik osigu-ranja Croatia Line d.d. može biti član u

ostalim društvima protivnicima osi-guranja (dioničar,

imatelj poslovnogudjela), ali ne i njihovvlasnik.

Visoki trgovački sudje ocijenio beznačajnom tvrdnju

predlagatelja osigu-ranja da bi 4,-protivnik osiguranja

mogao odgovarati kao naručitelj popra-vka u smislu 448.,

st. 1. Pomorskog zakonika. Postojanje obveze 4,-protiv-

nika osiguranja prema predlagatelju osiguranja nije

spomo. Međutim, pre-ma čl. 977., st. 2. Pomorskog

zakonika, dužnik mora biti zakupac broda ilinaručitelj iz

ugovora kojegje sklopio sa vlasnikom broda ili brodarorn

pa dabi se rnogao zaustaviti taj brod, za tražbine koje

ovaj "naručitelj" (daklenaručitelj iz ugovora kojegje

sklopio sa vlasnikom broda i brodarom) sklopis trećim

osobama. Predlagatelj osiguranja nije dokazao ni učinio

vjerojat-nim daje 4,-protivnik osiguranja naručitelj iz

ugovora kojegje sklopio savlasnikom broda 2.-protivnikom

osiguranja MCS.

Visoki trgovački sudje naglasio da činjenica da su

brodovi upisani u domaćiupisnik brodova temeljem čl.

202., st. 2. Pomorskog zakonika ne rnože uka-zivati na to

da bi brodar bio 4,-protivnik osiguranja Croatia Line

d.d. Brodarje fizička ili pravna osoba kojaje kao

posjednikbroda nositelj plovidbenogpothvata, s tirn što

se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, daje

brodarosoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik

broda (čl. 5. toč. 26.Pomorskog zakonika). Prema tome,

činjenica upisa temeljem čl. 202., st. 2.Pomorskog

zakonika stvara samo presumpciju daje brodar strana

fizička ilipravna osoba kojaje u upisnik upisana kao

vlasnik broda, pa se nikako nernože presumirati daje

brodar 4,-protivnik osiguranja Croatia Line d.d. Da bibio

brodar, 4.-protivnik osiguranja morao bi biti posjednik

broda i nositeljplovidbenog pothvata, a predlagatelj

osiguranja to nije dokazao niti učiniovjerojatnim.

Sudje razrnotrio i pozivanje predlagatelja osiguranja na

odredbu čl. 10.,st. 3. Zakona o trgovačkim drustvima,

prema kojoj onaj tko zloupotrebljavaokolnost da kao član

trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva nemože

se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

Sudje stao nastajalište da predlagatelj osiguranja nije

naveo bilo kakvu okolnost iz koje bi ističe da činjenice

što su brodovi upisani u domaći upisnik brodova, a

uvlasništvu su inozemne osobe, čine vjerojatnim činjenicu

daje domaća oso-ba brodar. Okolnost da 4,-protivnik

osiguranja nema nijedan brod u svomvlasništvu, kod niza

drugih općepoznatih činjenica, čini vjerojatnim da 4.-

protivnik osiguranja prikrivanjem i otuđenjem svoje

imovine sprječava na-platu tražbina vjerovnika. Međutim,

naglašava predlagatelj u žalbi, toje bit-no samo za

solidafrnu odgovornost po čl. 10. Zakona o trgovačkim

društvima,budući se ovdje radi o pomorskoj tražbini.

Visoki trgovački sud rješenjem je žalbu odbio kao

neosnovanu.U obrazloženju rješenjaVisoki trgovački sudje

naveo da predlagatelj osi-guranja nije učinio vjerojatnim

daje 2.-protivnik osiguranja (MCS) njegovdužnik. Tvrdnja

žalitelja da su njernu ispostavljene fakture preko 4.-

protiv-.nika osiguranja Croatia Line d.d. u suprotnostije

sa sadržajern isprava kojeje uz prijedlogpredložio sam

predlagatelj osiguranja. Osim toga, nije odlučnokome se

ispostavljaju fakture. Prema čl. 296. Zakona o obveznim

odnosima(NN 53/91, 73/91,3/94i 7/96), obvezu može

ispuniti ne samo dužniknego itreća osoba. Nema, dakle,

nikakve zapreke da ugovorne strane (vjerovnik idužnik)

ugovore da vjerovnik fakturu pošalje na adresu treće

osobe. Prvo-stupanjski sud nije odbio prijedlogzbogtoga

što srnatra da predlagatelj nijeučinio vjerojatnim

postojanje svoje tražbine prema MCS iz razloga što

sufakture adresirane na Croatia Line d.d. Prijedlog nije

osnovan jer ni jednapriložena isprava ne ukazuje na to

daje ugovore iz kojih proizlazi tražbinasklopio 2.-

protivnik osiguranja MCS ili da su sklopljeni u njegovo

ime. Svenarudžbe robe i usluga učinio je 4.-protivnik

osiguranja Croatia Line d.d. Niu jednoj ispravi nema

oznake da je ovaj 4,-protivnik osiguranja nastupaokao

agent ili u nekom drugom svojstvu u ime 2.-protivnika

osiguranja MCS.Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne

strane (čl. 148. st. 1. Zakona oobveznim odnosima) a

predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim

dajeprotivnik osiguranja MCS ugovorna strana iz ugovora

iz kojih proizlazi tražbi-na.

Visoki trgovački sudje naglasio da se, prerna čl.

297., st. 1. Ovršnog zako-na, radi osiguranja novčane

tražbine, može odrediti svaka rnjera kojom sepostiže

svrha takva osiguranja. Predlagatelj osiguranja ne bi se

mogao nami-riti iz vrijednosti broda, bez obzira što se

radi o pomorskoj tražbini i što suizdaci učinjeni za brod

čijije vlasnik 2.-protivnik osiguranja MCS. Da bi touspio

morao bi protiv MCS-a ishoditi pravomoćnu sudsku odluku u

svojukorist, a u ovom postupku osiguranja učiniti

vjerojatnim da će u torn uspjeti; učiniti vjerojatnirn da

postoji njegova tražbina. Sam predlagatelj je u

svomprijedlogu naveo daje popravljao brodove po

narudžbama 4.-protivnika osi-guranja, a 4.-protivnik

osiguranjaje plaćao sve troškove. Isto tako, predlaga-

telj osiguranja je naveo da je 4.-protivnik osiguranja

naručivao radove, apredlagatelj ih izvodio i isporučivao

rezervne dijelove. Prema torne, sampredlagatelj

osiguranjaje naveo daje bio u ugovornom odnosu s 4,-

protiv-nikom osiguranja Croatia Line d.d. i da ima

novčanu tražbinu upravo preinaovorn protivniku

osiguranja. Sam predlagatelj osiguranja tvrdi i dokazuje

proizlazilo da 4,-protivnik osiguranja Croatia Line d.d.

zloupotrebljava okol-nost sto kao član ostalih protivnika

osignranja ne odgovara za njihove obve-ze. Osirn toga,

sudje istaknuo da to nije relevantnojer u ovom slučaju

nijeu pitanju odgovara li 4.-protivnik osiguranJ'a ili ne

odg'ovara, već može li seprivremenom mjerom zaustaviti

brod "JRijeka" i "Velebit" čiji vlasnik nije 4.-protivnik

osig'Liranja, a nije ni zakupac tih brodova, a ni

naručitelj iz ugovo-ra kojeg bi sklopio s vlasnikom ili

brodarom tih brodova.

Zbog svih navedenih razloga Visoki trgovački sudje

odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rjesenje

prvostupanjskogsuda.

Jasenko Marin, znanstveni novak

Jadranski zavod HAZU


19).ZAUSTAVLJANJE BRODA KOJI NIJE U VLASNIŠTVUOSOBE

ODGOVORNE ZA POMORSKU TRAŽBINU

TRGOVACKI SUD U

SPLITURješenje br. VI-Rl-

73/99od 17. kolovoza

1999.Predsjednik vijeća: mr.

Srđan Šimac

Načelno, privremeno zaustavljen moie biti samo brod

čiji je vlas-nik protivnik osiguranja, odnosno osoba

odgovorna za pomorskutražbinu cije se osiguranje

traži. U skladu s tim, nije dopušteno za-ustavljanje

broda u vlasništvu trgovačkog društva čiji je

jedičlan osoba odgovorna za pomorsku trazbinu.

Predlagatelj osiguranja, "Brodospas d.d." iz Splita,

podnio je Trgovačkomsudu u Splitu prijedlog za

određivanjem privremene mjere zaustavljanja bro-da

"Sušak"/ luke upisa Rijeka/ koji plovi pod hrvatskom

zastavom. Prijedlogjepodnesen radi osiguranja novčane

tražbine predlagatelja osiguranja premaprotivniku

osiguranja, trgovačkom društvu "Croatia Line" iz Rijeke,

u iznosuod 144.582/56 Kn.

Kako predlagatelj u svom prijedlogu nije točno naznačio

tražbine čije osi-guranje traži/ kako nije učinio

vjerojatnim postojanje tražbine/ jer uz prijedlognije

pnložio isprave koje bi ukazivale na takvu vjerojatnost

i/ konačno/ kako m-je ničim dokazao da bi upravo

protivnik osiguranja bio vlasnik broda čije zau-

stavljanje traži/ sud je rješenjem od 6. kolovoza 1999.

godine vratio predlaga-telju prijedlog za osiguranje radi

dopune u gornjem pravcu.

Dopunjenim prijedogom za osiguranje predlagatelj točno

naznačuje tražbi-ne čije osiguranje traži (čl.878.st.l. i

2. Pomorskog zakonika/ nastavno: PZ) te is-prave kojima

je učinio vjerojatnim njihovo postojanje (čl.269;š't.l.

Ovršnog za-kona).

Predlagatelj je na traženje suda dostavio u spis preslik

uloška Glavne knji-ge pomorskih trgovačkih brodova Lučke

kapetanije Rijeka broj 2T 589 za brod"Sušak". Iz

vlasničkog lista B razvidno je da je dana 27. lipnja

1996. godine iz-vršen upis uknjižbe prava vlasništvana

m/b "Sušak" u cijelosti u korist "MaltaCross Shipping Co.

Ltd/', Valetta, Malta/131 East Street.

Dakle/ i pored traženja suda predlagatelj nije dokazao da

bi upravo protiv-nik osiguranja bio vlasnik broda "Sušak"

u odnosu na kojeg se predlaže usvo-jiti predloženu mjeru

osiguranja (cl.977.st.1. PZ)/ pa je njegov prijedlog za

osi-guranje ovakvog sadržaja sud odbio kao neosnovan.

Sud je u obrazloženju presude također naveo da je iz

teretnog lista C razvi-dno da je brod "Sušak" rješenjem

Trgovačkog suda u Rijeci od 15. srpnja 1999.godine

podvrgnut prodaji u ovršnom postupku. Predlagatelj

osiguranja može eventualno u tom postupku prijaviti svoju

tražbinu radi eventualne njene "re-zervacije do

pribavljanja ovršne isprave".

BILJEŠKA:

Zanimljivost ovog predmeta je u tome što je protivnik

osiguranja trgovač-ko društvo ("Croatia Line") koje je

jedini član drugog društva ("Malta CrossShipping

Co.Ltd.") koje je u upisniku brodova navedeno kao vlasnik

broda či-je se zaustavljanje traži. Ovim rješenjem

potvrđeno je stajalište naše sudskeprakse da u takvim

slučajevima zaustavljanje nije dopušteno, bez obzira

naodnos između dva navedena društva (društvo majka -

društvo kćerka). Za is-tovjetno stajalište Trgovačkog

suda u Rijeci i Visokog trgovačkog suda/ cf: "Za-

ustavljanje broda - pitanje osobnog dužnika'7/ Poredbeno

pomorsko pravo - Com-parative Maritime Law, god. 39

(1997) 153-154, str. 174-179.

Mr.sc. Jasenko Marin, asistent

Jadranski zavod HAZU.

b). ODLUKE

4000

4000-DODATAK

1.Comité Maritime International

QUESTIONNAIRE

in respect of Recognition of Foreign Judicial Sales of Ships

The IWG is aware that in many jurisdictions judicial sale is termed differently, such as forced sale or court sale, etc. and that judicial sales of ships may be initiated or conducted for various purposes, such as to enforce a maritime lien or mortgage on a ship, to enforce an effective judgment or arbitral award, or to preserve a maritime claim taking the ship as a wasting asset. It is hoped that your answers and comments to the questions within this group will help to produce a proper definition of judicial sales of ships for the purpose of this project and/or the future international instrument.

Based on the understanding that judicial sales of ships may occur in different kind of actions (such as an action in rem, an action in personam, an action for conservation or an action for enforcement) the procedures for judicial sales of ships may vary.


It is observed that once a ship is sold by way of judicial sale, certain legal effects or consequences will follow. For example, in many jurisdictions, the ownership of the previous ship-owner will cease to exist and/or the mortgages, maritime liens and other charges attached to the ship prior to the sale will be extinguished.

It is observed that ships may be sold by way of judicial sale in one jurisdiction, while recognition of such sale may be required in another jurisdiction. Non-recognition of foreign judicial sales of ships may result in a number of problems or conflicts of laws. In addition, it is observed that in many jurisdictions, no ready provisions of law are available as to when and/or on what conditions a foreign judicial sale of ship will be recognized as having the same legal effects as a domestically accomplished judicial sale of ship

The IWG is aware of a few cases regarding the recognition of foreign judicial sales of ships. It is believed that the reported cases represent just a small part of the whole picture. On the other hand, since the International Convention on Maritime Liens and Mortgages 1993 came into force on 5 September 2004, and provisions concerning notice and effects of forced sale are contained therein, it might be sensible to consider whether it is necessary and feasible to work out an international instrument, before further resources are put into this project.

4001



UNCTAD-VIEWS

REGISTRATION-GENEVA,1986.

UNCTAD

VIEWS


CONCEPT AND DEFINITIONS

We could consider bareboat charter registration as a

legal arrangement whereby the nationality of the bareboat

charterer, as owner of the ship pro hac vice, ("acting

owner"), is allocated to the ship and evidenced by flying the

flag of that nation during the life of the charter party1.

Although common agreed definitions do not exist for the basic

elements of "bareboat charter registration", the International

Chamber of Commerce, in an effort to arrive at some basic

definitions, prepared in 1988 a set of "Recommendations for a

legal and regulatory framework for bareboat charter

registration "(ICC publication no 466A).

The following are the ICC definitions :

(a) Bareboat charter registration means the

registration of a vessel in a Bareboat Charter Registry in the

name of the bareboat charterer.

(b) Bareboat charter registry means the registry of the

State whose flag the vessel will fly and in which the

charterer is registered as the bareboat charterer during the

period of the bareboat charter.

(c) Underlying registry means the registry of the State

in which the owner of the vessel is registered as owner and to

4002

which jurisdiction and control of the vessel will

revert upon termination of the Bareboat Charter Registration

2.

Origins of the system

In 1951 the Federal Republic of Germany enacted the Law

of the Flag Act,3 allowing a ship registered abroad, but

bareboat-chartered by a West German entity, to be registered

under the Federal Republic flag for a fixed period of time;

The reason for that law was that at that time there was only a

small residual merchant fleet in the RFA and large problems to

finance reconstruction due to the combined effect of war

losses and the allied expropriation of merchant ships as war

reparations. It became an urgent necessity to rebuild a

national merchant marine, but the immense capital investment

required was not at that time available in Germany. This

necessity was the origin of the invention of bareboat charter

registration as we know it today, though there are some old

historical antecedents4. Although the 1952 law was primarily

intended to permit bareboating-in to the German flag, it

contained provisions for bareboating-out an ordinarily -

registered German ship to a foreign flag. Thus the Minister of

Transport may on application exempt a ship registered in

Germany and bareboat chartered-out to a foreign charterer from

the obligation to fly the German flag, provided that the

foreign country grants the ship the right to fly its flag for

the duration of the bareboat charter. The permission to fly

the foreign flag may be granted for a period of up to two

years. The fact that the ship is permitted to fly the foreign

flag during the bareboat charter period is noted is noted in

the ship's certificate and the ship's registry remains

unaffected by the change of flag5. The German model with a few

variations illustrates the basic elements of all current

bareboat charter registration laws and arrangements6.

Allocation of State duties under international Coventions It

is a well-Known practice in international law that a ship may

fly the flag of only one State. Both the 1958 Geneva

Convention on the High Seas and the 1982 United Nations

Convention on the Law of the Sea (UNCLOS 82) provide that

"...ships shall sail under the flag of the one State only."

Article 5 of the Convention on the High Seas and article 91 of

the United Nations Convention on the Law of the Sea provide

that "Ships have the nationality of the State whose flag they

are entitled to fly." It is important at this point to make a

difference between "nationality" and "registration"7 Article 2

of the United Nations Convention on Conditions for

Registration of Ships, 7 February 1986, provides the following

definitions : "Flag State" means a State whose flag a ship

flies and is entitied to fly ; "State of registration" means

the State in whose register of ships a ship has been entered ;

"Register of ships" means the official register or registers

4003

in which particulars referred to in article 11 of the

Convention are recorded.

Articles 94 and 217 of the 1982 Convention on the law

of the Sea request the State whose flag the ships flies to

exercice "effective jurisdiction and control" over the ship as

to social matters and safety and other public law requirements

Article 94-

Duties of the flag State

1. Every State shall effectively exercise its

jurisdiction and control in administrative, technical and

social matters over ships flying its flag.

2. In particular every State shall : (a) maintain a

register of ships containing the names and particulars of

ships flying its flag, except those which are excludes from

generally accepted international regulations on account of

their small size ; and (b) assume jurisdiction under its

internal law over each ship flying its flag and its master,

officers and crew in respect of administrative, technical and

social matters concerning the ship.

3. Every State shall take such measures for ships

flying its flag as are necessary to ensure safety at sea with

regard, inter alia to : (a) the construction, equipment and

seaworthiness of ships ; (b) the manning of ships, labour

conditions and the training of crews, taking into account the

applicable international instruments ; (c) the use of signals,

the maintenance of communications and the prevention of

collisions.

4. Such measures shall include those necessary to

ensure :

(a) that each ship, before registration and thereafter

at appropriate intervals, is surveyed by a qualified surveyor

of ships, and has on board such charts, nautical publications

and navigational equipment and instruments as are appropriate

for the safe navigation of the ship, (

b) that each ship is in the charge of a master and

officers who possess appropriate qualifications, in particular

in seamanship, navigation, communications and marine

engineering, and that the crew is appropriate in qualification

and numbers for the type, size, machinery and equipment of the

ship ;

4004

(c) that the master, officers and, to the

extent appropriate, the crew are fully conversant with and

required to observe the applicable international regulations

concerning the safety of life at sea, the prevention of

collisions, the prevention, reduction and control of marine

pollution, and the maintenance of communciations by radio. In

taking the measures called for in paragraphs 3 and 4 each

State is required to conform to generally accepted

international regulations, procedures and practices and to

take any steps which may be necessary to secure their

observance.

5. The German model with a few variations illustrates

the basic elements of all current bareboat charter

registration laws and arrangements

6. A State which has clear grounds to believe that

proper jurisdiction and control with respect to a ship have

not been exercised may report the facts to the flag State.

Upon receiving such a report, the flag State shall investigate

the matter and, if appropriate, take any action necessary to

remedy the situation.

7. Each State shall cause an inquiry to be held by or

before a suitably qualified person or persons into every

marine casualty or incident of navigation on the high seas

involving a ship flying its flag and causing loss of life or

serious injury to nationals of another State or serious damage

to ships or installations of another State or to the marine

environment. The flag State and the other State shall co-

operate in the conduct of any inquiry held by that other State

into any such marine casualty or incident of navigation.

Article 217 - Enforcement by flag States

1. States shall ensure compliance by vessels flying

their flag or of their registry with applicable international

rules and standards, established through the competent

international organization or general diplomatic conference,

and with their laws and regulations adopted in accordance with

this Convention for the prevention, recuction and control of

pollution of the marine environment from vessels and shall

accordingly adopt laws and regulations and take other measures

necessary for their implementation. Flag States shall provide

for the effective enforcement of such rules, standards, laws

and regulations, irrespective of where a violation occurs.

2. States shall, in particular, take appropriate

measures in order to ensure that vessels flying their flag or

of their registry are prohibited from sailing, until they can

proceed to sea in compliance with the requirements of the

4005

international rules and standards referred to in

paragraph 1, including requirements in respect of design,

construction, équipment and manning of vessels.

3. States shall ensure that vessels flying their flag

or of their registry carry on board certificates required by

and issued pursuant to international rules and standards

referred to in paragraph 1. States shall ensure that vessels

flying their flag are periodically inspected in order to

verify that such certificates are in conformity with the

actual condition of the vessels. These certificates shall be

accepted by other States as evidence of the condition of the

vessels and shall be regarded as having the same force as

certificates issued by them, unless there are clear grounds

for believing that the condition of the vessel does not

correspond substantially with the particulars of the

certificates.

4. If a vessel commits a violation of rules and

standards established through the competent international

organization or general diplomatic conference, the flag State,

without prejudice to articles 218, 220 and 228, shall provide

for immediate investigation and where appropriate institute

proceedings in respect of the alleged violation irrespective

of where the violation occured or where the pollution caused

by such violation has occured or has been spotted.

5. Flag State conducting an investigation of the

violation may request the assistance of any other State whose

cooperaton could be useful in clarifying the circumstances of

the case. States shall endeavour to meet appropriate requests

of flag States.

6. States shall, at the written request of any State,

investigate any violation alleged to have been commited by

vessels flying their flag. If satisfied that sufficient

evidence is available to enable proceedings to be brought in

respect of the alleged violation, flag State shall without

delay institute such proccedings in accordance with their

laws.

7. Flag States shall promptly inform the requesting

State and the competent international organization of the

action taken and its outcome.Such information shall be

available to all States.

8. Penalties provided for by the laws and regulation of

States for vessels flying their flag shall be adequate in

severity to discourage violations wherever they occur.

4006

The coexistence of what some authors refer to

as "dual " or " parallel " registration during the flagging-

out or the flagging-in period may raise private international

law problems wherever the proprer law is the "national law of

the vessel". Professor Berlingieri8 refers to four different

expressions which are used in international Conventions :

(i) The State of which the vessel is "ressortissant"

translated into Entlish as "State to which the vessel

belongs";

(ii) The State of which the vessel is flying the flag ;

(iii) The place of registration ;

(iv) The nationality of the vessel. Those Conventions

falling under the first category, "State to which the vessel

belongs", might be subject to different interpretation. We

refer specifically to the 1910 Collision and Salvage

Conventions (respectively in article 12 and 15), the 1926

Maritime Liens and Mortgages Convention (article 14), and the

1952 Civil Jurisdiction Convention.

9 Another example of the difficulties encountered in

identifying the State of the ship's registry arises in the

application of the 1969 Civil Liability Convention for Oil

Pollution Damage. Article 7 (2) of the said Convention

provides that a certificate attesting that insurance or other

financial security is in force in accordance with the

provisions of the Convention shall be issued or certified by

the appropriate authority of the State of the ship's registry.

When the Convention was made, ships were registered in one

register only and the possibility of the so-called "dual or

parallel registration " had not gained international

attention. The question that arises in connection with article

7 (2) of the said Convention is therefore whether for the

purpose of the delivery or certification of the certificate of

insurance, the State of the ship' s registry is the State of

the underlying registry or the State in whose registry the

ship is temporarily registered.

10 International Conventions regulating Bareboat

Charter Registration Article 2 of the 1986 United Nations

Convention on Conditions for Registration of Ships draws an

important distinctiion between "flag State " and "State of

registration". Article 4 of the Convention established: "...

2. Ships have the nationality of the State whose flag

they are entitled to fly ;

4007

3. Ships shall sail under the flag of one State

only ; 4. No ships shall be entered in the registers of ships

of two or more States at a time, subject to the provisions of

paragraphs 4 and 5 of article 11 and to article 12. " Articles

11 and 12 of the Convention for the first time regulate in an

international instrument the practice of bareboat charter

registration. Thus article 11

(5) provides : "In the case of a ship bareboat

chartered-in a State should assure itself that right to fly

the flag of the former flag State is suspended. Such

registration shall be effected on production of evidence,

indicating suspension of previous registration as regards the

nationality of the ship under the former flag State and

indicating particulars of any registered encumbrances." In

article12.1, the 1986 Convention grants the right, "Subject to

the provisions of Article 11 and in accordance with its laws

and regulations a State may grant registration and the right

to fly its flag to a ship bareboat chartered-in by a charterer

in that State for the period of that charter." More recently

article 16, "Temporary change of flag ", of the 1993

International Convention on Maritime Liens and Mortgages

incorporates provisions that allow temporary suspension of

flag for vessels registered in their registers when they are

bareboat chartered to a foreign charterer and are permitted to

fly the flag of the charterer's State and conversely allow

that foreign vessels bareboat chartered by nationals

temporarily fly the flag of such States. This article is based

on the theory that while a ship is bareboat registered and

flying the flag of the State in which the bareboat charter

party is itself on record, the right to fly the flag of the

"underlying" registry is withdrawn, and the underlying

registration is suspended during the period of the bareboat

registration, except for registered encumbrances.

11 Article 16 reads as follows : Article 16 - Temporary

chance of flag if a seagoing vessel restered in one State is

permitted to fly temporarily the flag of another State, the

following shall apply :

(a) For the purposes of this article, references in

this Convention to the "State in which the vessel is

registered" or to the "State of registration" shall be deemed

to be references to the State in which the vessel was

registered immediately prior to the change of flag, and

references to "the authority in charge of the register" shall

be deemed to be references to the authority in charge of the

register in that State.


determinative for the purpose of recognition of registered

mortgages, "hypothèques" and charges.

4008

(c) The State of registration shall require a

cross-reference entry in its register speciflying the State

whose flag the vessel is permitted to fly temporarily ;

likewise, the State whose flag the vessel is permitted to fly

temporarily shall require that the authority in charge of the

vessel's record specifies by a cross-reference in the record

the State of registration.


that State to fly temporarily the flag of another State unless

all registered mortgages, "hypothèques" or charges on that

vessel have been previously satisfied or the written consent

of the holders of all such mortgages, "hypothèques" or charges

has been obtained.

(e) The notice referred to in article 11 shall be given


record in the State whose flag the vessel is permitted to fly

temporarily.

(f) Upon production of the certificate of

deregistration referred to in article 12 paragraph 5, the

competent authority in charge of the vessel's record in the

State whose flag the vessel is permitted to fly temporarily

shall, at the request of the purchaser, issue a certificate to

the effect that the right to fly the flag of that State is

revoked.



vessels to fly temporarily their flag or national vessels to

fly temporarily a foreign flag. Conclusions The 1986 United

Nations Convention on Conditions for Registration of Ships and

the 1993 International Convention on Maritime Liens and

Mortgages do not impose any obligation on State Parties to

permit bareboat charter registration. Both Conventions do,

however, regulate such growing practice when permitted by

Contracting States. A bareboat charter registration

arrangement should be approached with care by all the parties

involved.

12 Particular attention should be given to mortgage

protection, making it clear that bareboat charter registration

is something different to registration of ownership or title

and other recorded lien claims or charges, and that as far as

mortgages are concerned the law of the original registration

"underlying registry" applies.


4009

1 For a definition of "bareboat charter", see article 2 of the United Nations Convention on Conditions for Registration of Ships, 1986.

2 Some of the definitions contained in the ICC Recommendations have been included in Optional Part I of the "BARECON 89" Standard Bareboat Charter.Mr Jorjen Hojer, "BARECON 89 Standard Bareboat Charter", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Chartering and Ship Finance, Santiago de Chile, 19-27 October 1994.

3 Gesetz uber das Flaggenrecht der Seeschiffe und die Flaggenfuhrung der Binnenschiffe- Flaggenrechtsgesetz, vom 8, 8 February 1951 (BGB 1.IS.79).

4 F L Wiswall : "Bareboat charter parties and bareboat charter (ship) registration as joint venture tools", ICC International Symposium on Maritime Joint Ventures, Singapore, 5-6 October 1989.

5 Consideration of maritime liens and mortgages and related subjects, in accordance with the terms of reference of the joint Intergovernmental Group. TD/B/C.4/AC.8/12 : "Current practices in bareboat charter registration", pages 18-19.

6 See Bernd Kröger and Peter Ehlermann, ICC Symposium on Bareboat Charter Registration, Paris, 1987.

7 Frank Wiswall, op cit : "To make a loose analogy, the accepted proof of nationality of an individual is not his birth certificate but his passport. The document issued to the ship by the flag State is its 'passport' under international law".

8.The new Italian Law on Temporary Registration of Bareboat Chartered Vessels. Journal of Maritime Law and Commerce , vol 21, No 2, April 1990.

9 Berlingieri, op cit, pages 210-211 : "When registration and nationality differ, it is necessary to fing out which type of control is relevant. The flag State normally has the control over all safety and labour aspects of the operation of the vessel. The State of registration normally maintains control over the nationality requirements, the conditions under which, and the time during which, the vessel may fly a flag other than that of such State, and ensures the continued registration of the vessel in its registers. In the abstract, the permanent character and the characteristics of the control by the State of registration would justify the conclusion that the vessel "belongs" to that State. However, this may not necessarily be so for all Conventions, for in some of them the safety and social (or manning) aspects may be more relevant. This is the case with respect to the1910 Collision and Salvage Conventions, and also the 1952 Convention on Civil Jurisdiction. Registration, on the contrary , seems to be the controlling factor in the case of the 1926 Convention on Maritime Liens and Mortgages".

10 Such question was raised by the President of the CMI with the Secretary-General of IMO and was considered by the Legal Committee of IMO at its 66th session held from 16-20 march 1992. See IMO documents LEG 66/6/1 and LEG 71/7. A majority of replies received to a questionnaire submitted by the CMI underlined that the Certificate of Insurance is a document of public law nature which must be issued by the State having jurisdiction , i e, the Flag State, and not by the

4010

State in whose private law register the vessel in registered (State of the Underlying Register). See IMO document LEG 71/7 of 6 July 1994.

11 Guy E C Maitland : "The Role of the Register in Ship Finance : Bareboat registration as defined in international Conventions", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Ship Finance and Chartering, Santiago, Chile, 19-27 October 1994.

12 It is interesting in this respect to note the "fundamental principles" adopted by the ICC among its recommendations for a legal and regulatory framework for bareboat charter registration (ICC publication No 466A) :

1. The laws of both the State of Undrlying Registry and the State of Bareboat Charter Registry should be compatible with respect to Bareboat Charter Registration.

2. The basis of Bareboat Charter Registration should be a charter whereby the charterer acquires control and possession of the vessel including the right to appoint the master and crew, and, in general throughout the period of the charter, is in the position of the owner save for the rights to sell or mortgage the vessel, which rights remain with the owner.

3. A vessel may fly the flag of one State only, and should bear a certificate of registration issued by the State whose flag it flies. During the period of Bareboat Charter Registration, the vessel should fly the flag of the State of Bareboat Charter Registry while the right of the vessel to fly the flag of the State of Underlying Registry should be withdrawn, although the vessel remains recorded in the State of Underlying Registry.

4. The State whose flag the vessel flies is the State which has sole responsibility for exercising effective jurisdiction and control over the operation and management of the vessel.

5. Bareboat Charter Registration is dependent upon the existence of a bareboat charter. The termination of the bareboat charter for whatever reason therefore automatically should terminate the Bareboat Charter Registration, so that the sole jurisdiction and control over the vessel reverts to the State of Underlying Registry.

6. The validity and enforceability of the owner's title to the vessel and of any mortgages should be governed by the laws of the 5State of Underlying Registry.

7. A vessel registered in a Bareboat Charter Registry may not be registered simultaneously in another Bareboat Charter Registry.

13 Peter Ehlermann : "Bareboat Charter Registration and Mortgage Security - Seminar on Bareboat Charterparties". Knokke-Zoute, April 1989 :

"Serious observers argue that some countries might not recognize a mortgage on a ship which was not created in accordance with the laws of the country of the flag and/or in particular is not registered in the country of the vessel's flag".

4011


UNCTAD, Geneva.

The views expressed in this paper are those of the author and do not necessarily reflect the views of the UNCTAD secretariat.



KOMENTAR OPĆIH UVJETA POMORSKIH

AGENATA.

Razmatrajući odredbe Pomorskog zakonika čl. 674 -683. ne

postoje odredbe za slučaj, kada se u praksi sklapa, na

primjer ugovor:

AAA).brodovlasnik : agent, sa sadržajem da :

a). agent sklapa u svoje ime ugovor o radu sa članovima

posade

b). posadu upućuje na brod brodovlasnika

c). brodovlasnik plača agentu ukupan iznos u kojem su

sadržani :

-----svi iznosi koji se plaćaju za posadu, tj. plaća

posade, doprinosi svih vrsta tako da brodovlasnik nema

nikakovih novčanih obaveza prema posadi nego samo i

isključivo prema agentu u ugovorenom iznosu.

Ovo su odredbe o agentu u Pomorskom zakonikua :

Izvadak iz POMORSKOG ZAKONIKA

Narodne novine br. 181/2004

Glava III


4012

Članak 674.

Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne punomoći,

u ime i za račun nalogodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja,

posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu nadoknaditi troškove i

platiti nagradu.

Članak 675.


iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju ugovora o

iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju brodova, tereta i

interesa, opskrbi zalihama, popunjavanju posadom te na brigu o posadi i putnicima.

Članak 676.

(1) Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski se agent obvezuje u ime i za

račun nalogodavaca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove djelatnosti.

(2) Ugovor o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći mora biti sklopljen u pisanom obliku.




(5) Ako se pomorski agent isključivo bavi posredovanjem odnosno zastupanjem pri sklapanju ugovora

o iskorištavanju brodova, smatrat će se, u slučaju sumnje o granicama opće punomoći, da se ona

odnosi na posredovanje pri sklapanju tih ugovora, osim ugovora o zakupu i ugovora o prijevozu na

vrijeme za cijeli brod.

Članak 677.


pomorskog agencijskog posla, to ograničenje nema pravni učinak prema trećim osobama koje nisu za


Članak 678.

Pomorski je agent obvezan i ovlašten upotrebom dužne pažnje dobrog gospodarstvenika u granicama

danog ovlaštenja, obavljati poslove koji su potrebni ili uobičajeni za izvršenje dobivenog naloga.

Članak 679.

Pomorski agent može, na temelju izričitog ovlaštenja ugovornih strana, potpisati u ime i za račun obiju

ugovornih strana ugovor o iskorištavanju brodova.

Članak 680.

Ako pomorski agent izričito ne navede da nastupa u svojstvu agenta, smatra se u odnosu na osobu koja

je u dobroj vjeri da radi u svoje ime.

4013

Članak 681.

(1) Pomorski agent ima pravo na predujam za naknadu svojih troškova i onih učinjenih za nalogodavca

i nagradu.


nalogodavatelja.

Članak 682.

Pomorski agent ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za posredovanje i sklapanje ugovora na

temelju činjenice da je posredovao pri njegovom sklapanju.

Članak 683.

Uvjete za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te prava i obveze pomorskog agenta, osim onih

propisanih ovim Zakonikom, propisuje Ministar.

Postoje međutim i

OPĆI UVJETI POSLOVANJA POMORSKIH AGENATA

HRVATSKE (Članica Udruge pomorskih agenata Hrvatske) od 16.2.2009.

U uvjetima nema odredbi koje bi opisivale ili ugovarale

odnose koji su gore spomenuti tj. sklapanje radnog odnosa

između agenta i posade.

Odredbe koje bi ,čini se, trebalo spomenuti su :

Članak 1.

……, ako ih stranke izričito ne isključe….. Ne izgleda da bi se uvjeti mogli

automatski primjeniti, ako brodovlasnik nije upoznat s njima, ili

ako nije IZRIČITO pristao na njih. Ukoliko se smatra da su stranke

ravnopravne, uvjet o izričitom pristanku bi trebao važiti i za drugu

stranku, brodovlasnika.

Članak 2.

………ili u svoje ime obavlja pomorske agencijske poslove. Očito je da

ako agent sklopi ugovor sa posadom u svoje ime posada ima

aktivnu legitimaciju samo prema agentu, koji je pasivno

legitimiran.

4014

Agent ima aktivnu legitimaciju prema

brodovlasniku za neplaćeni ugovoreni iznos.

Članak 6.

“Pomorski agent kada radi u ime i za račun

nalogodavatelja dužan je svoje svojstvo agenta

istaknuti riječima“u ime i za račun”, “isključivo u

svojstvu agenta” kojima se dodaje naziv

nalogodavatelja.

Ako agent ne istakne ogradu iz prethodnog stavka,

smatra se da radi u svoje ime.”

Odredba je jasna i agent mora u ugovoru sa posadom,

naznačiti da radi u svoje ime.

Stavak 2. je, apsolutno, nejasan. On može imati

značenje za ugovorne stranke ( a to su posada i agent), a ne

može u tom ugovoru, ne poštovanjem svojeg (svjesnog ili

nesvjesnog) propusta obavezivati treću osobu, koja nije

stranka u dvostranom ugovoru : posada : agent.

Dapače, i posada dolazi u situaciju da nema aktivnu

legitimaciju prema brodovlasniku.

Članak 22.

“Pomorski agent sukladno Pomorskom Zakoniku ima

ugovorno pravo pridržaja na imovini nalogodavatelja

koja se nalazi u njegovom posjedu za pokriće svoje

nagrade, troškova i ostalih tražbina, bez obzira iz

kojeg razloga i u koje vrijeme su nastale.

Ova odredba nikako ne može biti shvaćena kao davanje

prava pomorskog privilegija na brod.

U stvari, po mom mišljenju posada dolazi u mnogo

slabiji položaj sklapajući gore opisani ugovor o radu.

Jasno je što znači: «….pridržaj na imovini nalogodavatelja….«.

Već sam pojam pridržatelja je dosta maglovit u slučaju

ako sam brodovlasnik ujedno i »iskorištava« brod, ali kod

»bare boat chartera«, a da o položaju kod sub-sub-chartera (na

pr. time-chartera, voyage-chartera itd.) niti dy ne spomenem.

Članak 28.

4015

“Na svu djelatnost pomorskog agenta, ma gdje

se ona odvijala, primijenit će se uvijek hrvatsko

pravo.”

Siguran sam da se sud u stranoj državi ne bi smatrao

obaveznimu odredbama općih Uvjeta. Vjerujem da bi se isto

moglo dogoditi i u R.Hrvatskoj.

Svakako drugačija je prava situacija, ako agent sklopi

ugovor o radu sa članom posade, izričito navađajući da

radi u ime i za račun brodovlasnika.

Ali u tom slučaju, jasno je da agent nema pravo na

“pridržaj” za plaće posade, nego samo za prava koja

proizlaze iz drugog ugovora o agenturi : agent :

brodovlasnik.

S druge strane tada ima posada aktivnu legitimaciju prema

brodovlasniku koji je pasivno legitimiran. Ali u takovom

slučaju posada nema aktivnu legitimaciju prema agentu,

nego samo prema brodovlasniku, od kojeg, naime,prima

plaću.


4100

Comité Maritime International

QUESTIONNAIRE

in respect of Recognition of Foreign Judicial Sales of Ships

The IWG is aware that in many jurisdictions judicial sale is termed differently, such as forced sale or court sale, etc. and that judicial sales of ships may be initiated or conducted for various purposes, such as to enforce a maritime lien or mortgage on a ship, to enforce an effective judgment or arbitral award, or to preserve a maritime claim taking the ship as a wasting asset. It is hoped that your answers and comments to the questions within this group will help to produce a proper definition of judicial sales of ships for the purpose of this project and/or the future international instrument.



It is observed that once a ship is sold by way of judicial sale, certain legal effects or consequences will follow. For example, in many jurisdictions, the ownership of the previous ship-owner will cease to exist and/or the mortgages, maritime liens and other charges attached to the ship prior to the sale will be extinguished.

It is observed that ships may be sold by way of judicial sale in one jurisdiction, while recognition of such sale may be required in another jurisdiction. Non-recognition of foreign judicial sales of ships may result in a number of problems or conflicts of laws. In addition, it is observed that in many jurisdictions, no ready provisions of law are available as to when and/or on what conditions a foreign judicial sale of ship will be recognized as having the same legal effects as a domestically accomplished judicial sale of ship

The IWG is aware of a few cases regarding the recognition of foreign judicial sales of ships. It is believed that the reported cases represent just a small part of the whole picture. On the other hand, since the International Convention on Maritime Liens and Mortgages 1993 came into force on 5 September 2004, and provisions concerning notice and effects of forced sale are contained therein, it might be sensible to consider whether it is necessary and feasible to work out an international instrument, before further resources are put into this project.

4200

UNCTAD-VIEWS


UNCTAD

VIEWS


CONCEPT AND DEFINITIONS

We could consider bareboat charter registration as a

legal arrangement whereby the nationality of the bareboat

charterer, as owner of the ship pro hac vice, ("acting

owner"), is allocated to the ship and evidenced by flying the

flag of that nation during the life of the charter party1.

Although common agreed definitions do not exist for the basic

elements of "bareboat charter registration", the International

Chamber of Commerce, in an effort to arrive at some basic

definitions, prepared in 1988 a set of "Recommendations for a

legal and regulatory framework for bareboat charter

registration "(ICC publication no 466A).

The following are the ICC definitions :

(a) Bareboat charter registration means the

registration of a vessel in a Bareboat Charter Registry in the

name of the bareboat charterer.

(b) Bareboat charter registry means the registry of the

State whose flag the vessel will fly and in which the

charterer is registered as the bareboat charterer during the

period of the bareboat charter.

(c) Underlying registry means the registry of the State

in which the owner of the vessel is registered as owner and to

which jurisdiction and control of the vessel will revert upon

termination of the Bareboat Charter Registration 2.

Origins of the system

In 1951 the Federal Republic of Germany enacted the Law

of the Flag Act,3 allowing a ship registered abroad, but

bareboat-chartered by a West German entity, to be registered

under the Federal Republic flag for a fixed period of time;

The reason for that law was that at that time there was only a

small residual merchant fleet in the RFA and large problems to

4201

finance reconstruction due to the combined effect of

war losses and the allied expropriation of merchant ships as

war reparations. It became an urgent necessity to rebuild a

national merchant marine, but the immense capital investment

required was not at that time available in Germany. This

necessity was the origin of the invention of bareboat charter

registration as we know it today, though there are some old

historical antecedents4. Although the 1952 law was primarily

intended to permit bareboating-in to the German flag, it

contained provisions for bareboating-out an ordinarily -

registered German ship to a foreign flag. Thus the Minister of

Transport may on application exempt a ship registered in

Germany and bareboat chartered-out to a foreign charterer from

the obligation to fly the German flag, provided that the

foreign country grants the ship the right to fly its flag for

the duration of the bareboat charter. The permission to fly

the foreign flag may be granted for a period of up to two

years. The fact that the ship is permitted to fly the foreign

flag during the bareboat charter period is noted is noted in

the ship's certificate and the ship's registry remains

unaffected by the change of flag5. The German model with a few

variations illustrates the basic elements of all current

bareboat charter registration laws and arrangements6.

Allocation of State duties under international Coventions It

is a well-Known practice in international law that a ship may

fly the flag of only one State. Both the 1958 Geneva

Convention on the High Seas and the 1982 United Nations

Convention on the Law of the Sea (UNCLOS 82) provide that

"...ships shall sail under the flag of the one State only."

Article 5 of the Convention on the High Seas and article 91 of

the United Nations Convention on the Law of the Sea provide

that "Ships have the nationality of the State whose flag they

are entitled to fly." It is important at this point to make a

difference between "nationality" and "registration"7 Article 2

of the United Nations Convention on Conditions for

Registration of Ships, 7 February 1986, provides the following

definitions : "Flag State" means a State whose flag a ship

flies and is entitied to fly ; "State of registration" means

the State in whose register of ships a ship has been entered ;

"Register of ships" means the official register or registers

in which particulars referred to in article 11 of the

Convention are recorded.

Articles 94 and 217 of the 1982 Convention on the law

of the Sea request the State whose flag the ships flies to

exercice "effective jurisdiction and control" over the ship as

to social matters and safety and other public law requirements

Article 94-

4202

Duties of the flag State

1. Every State shall effectively exercise its

jurisdiction and control in administrative, technical and

social matters over ships flying its flag.

2. In particular every State shall : (a) maintain a

register of ships containing the names and particulars of

ships flying its flag, except those which are excludes from

generally accepted international regulations on account of

their small size ; and (b) assume jurisdiction under its

internal law over each ship flying its flag and its master,

officers and crew in respect of administrative, technical and

social matters concerning the ship.

3. Every State shall take such measures for ships

flying its flag as are necessary to ensure safety at sea with

regard, inter alia to : (a) the construction, equipment and

seaworthiness of ships ; (b) the manning of ships, labour

conditions and the training of crews, taking into account the

applicable international instruments ; (c) the use of signals,

the maintenance of communications and the prevention of

collisions.

4. Such measures shall include those necessary to

ensure :

(a) that each ship, before registration and thereafter

at appropriate intervals, is surveyed by a qualified surveyor

of ships, and has on board such charts, nautical publications

and navigational equipment and instruments as are appropriate

for the safe navigation of the ship, (

b) that each ship is in the charge of a master and

officers who possess appropriate qualifications, in particular

in seamanship, navigation, communications and marine

engineering, and that the crew is appropriate in qualification

and numbers for the type, size, machinery and equipment of the

ship ;

(c) that the master, officers and, to the extent

appropriate, the crew are fully conversant with and required

to observe the applicable international regulations concerning

the safety of life at sea, the prevention of collisions, the

prevention, reduction and control of marine pollution, and the

maintenance of communciations by radio. In taking the measures

called for in paragraphs 3 and 4 each State is required to

conform to generally accepted international regulations,

procedures and practices and to take any steps which may be

necessary to secure their observance.

4203

5. The German model with a few variations

illustrates the basic elements of all current bareboat

charter registration laws and arrangements

6. A State which has clear grounds to believe that

proper jurisdiction and control with respect to a ship have

not been exercised may report the facts to the flag State.

Upon receiving such a report, the flag State shall investigate

the matter and, if appropriate, take any action necessary to

remedy the situation.

7. Each State shall cause an inquiry to be held by or

before a suitably qualified person or persons into every

marine casualty or incident of navigation on the high seas

involving a ship flying its flag and causing loss of life or

serious injury to nationals of another State or serious damage

to ships or installations of another State or to the marine

environment. The flag State and the other State shall co-

operate in the conduct of any inquiry held by that other State

into any such marine casualty or incident of navigation.

Article 217 - Enforcement by flag States

1. States shall ensure compliance by vessels flying

their flag or of their registry with applicable international

rules and standards, established through the competent

international organization or general diplomatic conference,

and with their laws and regulations adopted in accordance with

this Convention for the prevention, recuction and control of

pollution of the marine environment from vessels and shall

accordingly adopt laws and regulations and take other measures

necessary for their implementation. Flag States shall provide

for the effective enforcement of such rules, standards, laws

and regulations, irrespective of where a violation occurs.

2. States shall, in particular, take appropriate

measures in order to ensure that vessels flying their flag or

of their registry are prohibited from sailing, until they can

proceed to sea in compliance with the requirements of the

international rules and standards referred to in paragraph 1,

including requirements in respect of design, construction,

équipment and manning of vessels.

3. States shall ensure that vessels flying their flag

or of their registry carry on board certificates required by

and issued pursuant to international rules and standards

referred to in paragraph 1. States shall ensure that vessels

flying their flag are periodically inspected in order to

verify that such certificates are in conformity with the

actual condition of the vessels. These certificates shall be

accepted by other States as evidence of the condition of the

4204

vessels and shall be regarded as having the same

force as certificates issued by them, unless there are clear

grounds for believing that the condition of the vessel does

not correspond substantially with the particulars of the

certificates.

4. If a vessel commits a violation of rules and

standards established through the competent international

organization or general diplomatic conference, the flag State,

without prejudice to articles 218, 220 and 228, shall provide

for immediate investigation and where appropriate institute

proceedings in respect of the alleged violation irrespective

of where the violation occured or where the pollution caused

by such violation has occured or has been spotted.

5. Flag State conducting an investigation of the

violation may request the assistance of any other State whose

cooperaton could be useful in clarifying the circumstances of

the case. States shall endeavour to meet appropriate requests

of flag States.

6. States shall, at the written request of any State,

investigate any violation alleged to have been commited by

vessels flying their flag. If satisfied that sufficient

evidence is available to enable proceedings to be brought in

respect of the alleged violation, flag State shall without

delay institute such proccedings in accordance with their

laws.

7. Flag States shall promptly inform the requesting

State and the competent international organization of the

action taken and its outcome.Such information shall be

available to all States.

8. Penalties provided for by the laws and regulation of

States for vessels flying their flag shall be adequate in

severity to discourage violations wherever they occur.

The coexistence of what some authors refer to as "dual

" or " parallel " registration during the flagging-out or the

flagging-in period may raise private international law

problems wherever the proprer law is the "national law of the

vessel". Professor Berlingieri8 refers to four different

expressions which are used in international Conventions :

(i) The State of which the vessel is "ressortissant"

translated into Entlish as "State to which the vessel

belongs";

(ii) The State of which the vessel is flying the flag ;

4205

(iii) The place of registration ;

(iv) The nationality of the vessel. Those Conventions

falling under the first category, "State to which the vessel

belongs", might be subject to different interpretation. We

refer specifically to the 1910 Collision and Salvage

Conventions (respectively in article 12 and 15), the 1926

Maritime Liens and Mortgages Convention (article 14), and the

1952 Civil Jurisdiction Convention.

9 Another example of the difficulties encountered in

identifying the State of the ship's registry arises in the

application of the 1969 Civil Liability Convention for Oil

Pollution Damage. Article 7 (2) of the said Convention

provides that a certificate attesting that insurance or other

financial security is in force in accordance with the

provisions of the Convention shall be issued or certified by

the appropriate authority of the State of the ship's registry.

When the Convention was made, ships were registered in one

register only and the possibility of the so-called "dual or

parallel registration " had not gained international

attention. The question that arises in connection with article

7 (2) of the said Convention is therefore whether for the

purpose of the delivery or certification of the certificate of

insurance, the State of the ship' s registry is the State of

the underlying registry or the State in whose registry the

ship is temporarily registered.

10 International Conventions regulating Bareboat

Charter Registration Article 2 of the 1986 United Nations

Convention on Conditions for Registration of Ships draws an

important distinctiion between "flag State " and "State of

registration". Article 4 of the Convention established: "...

2. Ships have the nationality of the State whose flag

they are entitled to fly ;

3. Ships shall sail under the flag of one State only ;

4. No ships shall be entered in the registers of ships of two

or more States at a time, subject to the provisions of

paragraphs 4 and 5 of article 11 and to article 12. " Articles

11 and 12 of the Convention for the first time regulate in an

international instrument the practice of bareboat charter

registration. Thus article 11

(5) provides : "In the case of a ship bareboat

chartered-in a State should assure itself that right to fly

the flag of the former flag State is suspended. Such

registration shall be effected on production of evidence,

indicating suspension of previous registration as regards the

nationality of the ship under the former flag State and

4206

indicating particulars of any registered

encumbrances." In article12.1, the 1986 Convention grants the

right, "Subject to the provisions of Article 11 and in

accordance with its laws and regulations a State may grant

registration and the right to fly its flag to a ship bareboat

chartered-in by a charterer in that State for the period of

that charter." More recently article 16, "Temporary change of

flag ", of the 1993 International Convention on Maritime Liens

and Mortgages incorporates provisions that allow temporary

suspension of flag for vessels registered in their registers

when they are bareboat chartered to a foreign charterer and

are permitted to fly the flag of the charterer's State and

conversely allow that foreign vessels bareboat chartered by

nationals temporarily fly the flag of such States. This

article is based on the theory that while a ship is bareboat

registered and flying the flag of the State in which the

bareboat charter party is itself on record, the right to fly

the flag of the "underlying" registry is withdrawn, and the

underlying registration is suspended during the period of the

bareboat registration, except for registered encumbrances.

11 Article 16 reads as follows : Article 16 - Temporary

chance of flag if a seagoing vessel restered in one State is

permitted to fly temporarily the flag of another State, the

following shall apply :

(a) For the purposes of this article, references in

this Convention to the "State in which the vessel is

registered" or to the "State of registration" shall be deemed

to be references to the State in which the vessel was

registered immediately prior to the change of flag, and

references to "the authority in charge of the register" shall

be deemed to be references to the authority in charge of the

register in that State.


determinative for the purpose of recognition of registered

mortgages, "hypothèques" and charges.

(c) The State of registration shall require a cross-

reference entry in its register speciflying the State whose

flag the vessel is permitted to fly temporarily ; likewise,

the State whose flag the vessel is permitted to fly

temporarily shall require that the authority in charge of the

vessel's record specifies by a cross-reference in the record

the State of registration.


that State to fly temporarily the flag of another State unless

all registered mortgages, "hypothèques" or charges on that

vessel have been previously satisfied or the written consent

4207

of the holders of all such mortgages, "hypothèques"

or charges has been obtained.

(e) The notice referred to in article 11 shall be given


record in the State whose flag the vessel is permitted to fly

temporarily.

(f) Upon production of the certificate of

deregistration referred to in article 12 paragraph 5, the

competent authority in charge of the vessel's record in the

State whose flag the vessel is permitted to fly temporarily

shall, at the request of the purchaser, issue a certificate to

the effect that the right to fly the flag of that State is

revoked.



vessels to fly temporarily their flag or national vessels to

fly temporarily a foreign flag. Conclusions The 1986 United

Nations Convention on Conditions for Registration of Ships and

the 1993 International Convention on Maritime Liens and

Mortgages do not impose any obligation on State Parties to

permit bareboat charter registration. Both Conventions do,

however, regulate such growing practice when permitted by

Contracting States. A bareboat charter registration

arrangement should be approached with care by all the parties

involved.

12 Particular attention should be given to mortgage

protection, making it clear that bareboat charter registration

is something different to registration of ownership or title

and other recorded lien claims or charges, and that as far as

mortgages are concerned the law of the original registration

"underlying registry" applies.


1 For a definition of "bareboat charter", see article 2 of the United Nations Convention on Conditions for Registration of Ships, 1986.

2 Some of the definitions contained in the ICC Recommendations have been included in Optional Part I of the "BARECON 89" Standard Bareboat Charter.Mr Jorjen Hojer, "BARECON 89 Standard Bareboat Charter", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Chartering and Ship Finance, Santiago de Chile, 19-27 October 1994.

3 Gesetz uber das Flaggenrecht der Seeschiffe und die Flaggenfuhrung der Binnenschiffe- Flaggenrechtsgesetz, vom 8, 8 February 1951 (BGB 1.IS.79).

4208

4 F L Wiswall : "Bareboat charter parties and bareboat charter (ship) registration as joint venture tools", ICC International Symposium on Maritime Joint Ventures, Singapore, 5-6 October 1989.

5 Consideration of maritime liens and mortgages and related subjects, in accordance with the terms of reference of the joint Intergovernmental Group. TD/B/C.4/AC.8/12 : "Current practices in bareboat charter registration", pages 18-19.

6 See Bernd Kröger and Peter Ehlermann, ICC Symposium on Bareboat Charter Registration, Paris, 1987.

7 Frank Wiswall, op cit : "To make a loose analogy, the accepted proof of nationality of an individual is not his birth certificate but his passport. The document issued to the ship by the flag State is its 'passport' under international law".

8.The new Italian Law on Temporary Registration of Bareboat Chartered Vessels. Journal of Maritime Law and Commerce , vol 21, No 2, April 1990.

9 Berlingieri, op cit, pages 210-211 : "When registration and nationality differ, it is necessary to fing out which type of control is relevant. The flag State normally has the control over all safety and labour aspects of the operation of the vessel. The State of registration normally maintains control over the nationality requirements, the conditions under which, and the time during which, the vessel may fly a flag other than that of such State, and ensures the continued registration of the vessel in its registers. In the abstract, the permanent character and the characteristics of the control by the State of registration would justify the conclusion that the vessel "belongs" to that State. However, this may not necessarily be so for all Conventions, for in some of them the safety and social (or manning) aspects may be more relevant. This is the case with respect to the1910 Collision and Salvage Conventions, and also the 1952 Convention on Civil Jurisdiction. Registration, on the contrary , seems to be the controlling factor in the case of the 1926 Convention on Maritime Liens and Mortgages".

10 Such question was raised by the President of the CMI with the Secretary-General of IMO and was considered by the Legal Committee of IMO at its 66th session held from 16-20 march 1992. See IMO documents LEG 66/6/1 and LEG 71/7. A majority of replies received to a questionnaire submitted by the CMI underlined that the Certificate of Insurance is a document of public law nature which must be issued by the State having jurisdiction , i e, the Flag State, and not by the State in whose private law register the vessel in registered (State of the Underlying Register). See IMO document LEG 71/7 of 6 July 1994.

11 Guy E C Maitland : "The Role of the Register in Ship Finance : Bareboat registration as defined in international Conventions", UNCTAD/BIMCO Colloquium on Ship Finance and Chartering, Santiago, Chile, 19-27 October 1994.

12 It is interesting in this respect to note the "fundamental principles" adopted by the ICC among its recommendations for a legal and regulatory framework for bareboat charter registration (ICC publication No 466A) :

4209

1. The laws of both the State of Undrlying Registry and the State of Bareboat Charter Registry should be compatible with respect to Bareboat Charter Registration.

2. The basis of Bareboat Charter Registration should be a charter whereby the charterer acquires control and possession of the vessel including the right to appoint the master and crew, and, in general throughout the period of the charter, is in the position of the owner save for the rights to sell or mortgage the vessel, which rights remain with the owner.

3. A vessel may fly the flag of one State only, and should bear a certificate of registration issued by the State whose flag it flies. During the period of Bareboat Charter Registration, the vessel should fly the flag of the State of Bareboat Charter Registry while the right of the vessel to fly the flag of the State of Underlying Registry should be withdrawn, although the vessel remains recorded in the State of Underlying Registry.

4. The State whose flag the vessel flies is the State which has sole responsibility for exercising effective jurisdiction and control over the operation and management of the vessel.

5. Bareboat Charter Registration is dependent upon the existence of a bareboat charter. The termination of the bareboat charter for whatever reason therefore automatically should terminate the Bareboat Charter Registration, so that the sole jurisdiction and control over the vessel reverts to the State of Underlying Registry.

6. The validity and enforceability of the owner's title to the vessel and of any mortgages should be governed by the laws of the 5State of Underlying Registry.

7. A vessel registered in a Bareboat Charter Registry may not be registered simultaneously in another Bareboat Charter Registry.

13 Peter Ehlermann : "Bareboat Charter Registration and Mortgage Security - Seminar on Bareboat Charterparties". Knokke-Zoute, April 1989 :

"Serious observers argue that some countries might not recognize a mortgage on a ship which was not created in accordance with the laws of the country of the flag and/or in particular is not registered in the country of the vessel's flag".


UNCTAD, Geneva.

The views expressed in this paper are those of the author and do not necessarily reflect the views of the UNCTAD secretariat.

4300

KOMENTAR OPĆIH UVJETA POMORSKIH

AGENATA.

Razmatrajući odredbe Pomorskog zakonika čl. 674 -683. ne

postoje odredbe za slučaj, kada se u praksi sklapa, na

primjer ugovor:

AAA).brodovlasnik : agent, sa sadržajem da :

a). agent sklapa u svoje ime ugovor o radu sa članovima

posade

b). posadu upućuje na brod brodovlasnika

c). brodovlasnik plača agentu ukupan iznos u kojem su

sadržani :

-----svi iznosi koji se plaćaju za posadu, tj. plaća

posade, doprinosi svih vrsta tako da brodovlasnik nema

nikakovih novčanih obaveza prema posadi nego samo i

isključivo prema agentu u ugovorenom iznosu.

Ovo su odredbe o agentu u Pomorskom zakonikua :

Izvadak iz POMORSKOG ZAKONIKA

Narodne novine br. 181/2004

Glava III


Članak 674.

Ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne punomoći,

u ime i za račun nalogodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja,

posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu nadoknaditi troškove i

platiti nagradu.

Članak 675.


iskorištavanje, a osobito na: prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju ugovora o

iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju brodova, tereta i

interesa, opskrbi zalihama, popunjavanju posadom te na brigu o posadi i putnicima.

4301

Članak 676.

(1) Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski se agent obvezuje u ime i za

račun nalogodavaca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove djelatnosti.

(2) Ugovor o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći mora biti sklopljen u pisanom obliku.




(5) Ako se pomorski agent isključivo bavi posredovanjem odnosno zastupanjem pri sklapanju ugovora

o iskorištavanju brodova, smatrat će se, u slučaju sumnje o granicama opće punomoći, da se ona

odnosi na posredovanje pri sklapanju tih ugovora, osim ugovora o zakupu i ugovora o prijevozu na

vrijeme za cijeli brod.

Članak 677.


pomorskog agencijskog posla, to ograničenje nema pravni učinak prema trećim osobama koje nisu za


Članak 678.

Pomorski je agent obvezan i ovlašten upotrebom dužne pažnje dobrog gospodarstvenika u granicama

danog ovlaštenja, obavljati poslove koji su potrebni ili uobičajeni za izvršenje dobivenog naloga.

Članak 679.

Pomorski agent može, na temelju izričitog ovlaštenja ugovornih strana, potpisati u ime i za račun obiju

ugovornih strana ugovor o iskorištavanju brodova.

Članak 680.

Ako pomorski agent izričito ne navede da nastupa u svojstvu agenta, smatra se u odnosu na osobu koja

je u dobroj vjeri da radi u svoje ime.

Članak 681.

(1) Pomorski agent ima pravo na predujam za naknadu svojih troškova i onih učinjenih za nalogodavca

i nagradu.


nalogodavatelja.

Članak 682.

Pomorski agent ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za posredovanje i sklapanje ugovora na

temelju činjenice da je posredovao pri njegovom sklapanju.

4302

Članak 683.

Uvjete za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te prava i obveze pomorskog agenta, osim onih

propisanih ovim Zakonikom, propisuje Ministar.

Postoje međutim i

OPĆI UVJETI POSLOVANJA POMORSKIH AGENATA

HRVATSKE (Članica Udruge pomorskih agenata Hrvatske) od 16.2.2009.

U uvjetima nema odredbi koje bi opisivale ili ugovarale

odnose koji su gore spomenuti tj. sklapanje radnog odnosa

između agenta i posade.

Odredbe koje bi ,čini se, trebalo spomenuti su :

Članak 1.

……, ako ih stranke izričito ne isključe….. Ne izgleda da bi se uvjeti mogli

automatski primjeniti, ako brodovlasnik nije upoznat s njima, ili

ako nije IZRIČITO pristao na njih. Ukoliko se smatra da su stranke

ravnopravne, uvjet o izričitom pristanku bi trebao važiti i za drugu

stranku, brodovlasnika.

Članak 2.

………ili u svoje ime obavlja pomorske agencijske poslove. Očito je da

ako agent sklopi ugovor sa posadom u svoje ime posada ima

aktivnu legitimaciju samo prema agentu, koji je pasivno

legitimiran.

Agent ima aktivnu legitimaciju prema brodovlasniku za

neplaćeni ugovoreni iznos.

Članak 6.

“Pomorski agent kada radi u ime i za račun

nalogodavatelja dužan je svoje svojstvo agenta

istaknuti riječima“u ime i za račun”, “isključivo u

svojstvu agenta” kojima se dodaje naziv

nalogodavatelja.

Ako agent ne istakne ogradu iz prethodnog stavka,

smatra se da radi u svoje ime.”

4303

Odredba je jasna i agent mora u ugovoru sa

posadom, naznačiti da radi u svoje ime.

Stavak 2. je, apsolutno, nejasan. On može imati

značenje za ugovorne stranke ( a to su posada i agent), a ne

može u tom ugovoru, ne poštovanjem svojeg (svjesnog ili

nesvjesnog) propusta obavezivati treću osobu, koja nije

stranka u dvostranom ugovoru : posada : agent.

Dapače, i posada dolazi u situaciju da nema aktivnu

legitimaciju prema brodovlasniku.

Članak 22.

“Pomorski agent sukladno Pomorskom Zakoniku ima

ugovorno pravo pridržaja na imovini nalogodavatelja

koja se nalazi u njegovom posjedu za pokriće svoje

nagrade, troškova i ostalih tražbina, bez obzira iz

kojeg razloga i u koje vrijeme su nastale.

Ova odredba nikako ne može biti shvaćena kao davanje

prava pomorskog privilegija na brod.

U stvari, po mom mišljenju posada dolazi u mnogo

slabiji položaj sklapajući gore opisani ugovor o radu.

Jasno je što znači: «….pridržaj na imovini nalogodavatelja….«.

Već sam pojam pridržatelja je dosta maglovit u slučaju

ako sam brodovlasnik ujedno i »iskorištava« brod, ali kod

»bare boat chartera«, a da o položaju kod sub-sub-chartera (na

pr. time-chartera, voyage-chartera itd.) niti dy ne spomenem.

Članak 28.

“Na svu djelatnost pomorskog agenta, ma gdje se ona

odvijala, primijenit će se uvijek hrvatsko pravo.”

Siguran sam da se sud u stranoj državi ne bi smatrao

obaveznimu odredbama općih Uvjeta. Vjerujem da bi se isto

moglo dogoditi i u R.Hrvatskoj.

Svakako drugačija je prava situacija, ako agent sklopi

ugovor o radu sa članom posade, izričito navađajući da

radi u ime i za račun brodovlasnika.

Ali u tom slučaju, jasno je da agent nema pravo na

“pridržaj” za plaće posade, nego samo za prava koja

proizlaze iz drugog ugovora o agenturi : agent :

brodovlasnik.

4304

S druge strane tada ima posada aktivnu

legitimaciju prema brodovlasniku koji je pasivno

legitimiran. Ali u takovom slučaju posada nema aktivnu

legitimaciju prema agentu, nego samo prema brodovlasniku,

od kojeg, naime,prima plaću.

Documents

POMORSKE TRAŽBINE I PRIVILEGIJI U POSTUPKOVNOM …½BINE-I... · sadrŽaj dio 1-privilegij--pravna priroda 1 dio 2-brod u luci u r.hrvatskoj 3 dio 3-pomorski privilegij osnov zaustavljanja