Upload
ljiljana-katunac
View
262
Download
22
Embed Size (px)
Citation preview
POLJE LJUBAVI
Iv Jan
Iv Jan 2 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
1.
Nora je pakovala kofere ali se nije radovala putu. Skoro da se
pokajala što je prihvatila poziv svog druga Denisa da provede odmor na
ranču njegovih roditelja. To, u stvari, nije bio poziv nego molba. Denis je
zamolio da mu učini uslugu, zato je i prihvatila.
Odmor na ranču kakav je bio „Srebrna potkovica" oduševio bi
svaku devojku, ali ne i nju. Tamo će morati da se sretne s njegovim
bratom Martinom, neprijatnim čovekom, koji nije krio da je ne trpi.
Poslednji put kada je bila tamo, napustila je ranč nesrećna i
povređena. Prihvatila je poziv na brzinu, bez razmišljanja.
Jedne večeri dok su sedeli u malom restoranu i večerali, Denis je
iznenada rekao:
- Imam sjajnu ideju, Noro.
- Da - pogledala ga je.
- Mislim da bi bilo divno da pođeš sa mnom na ranč. Potreban ti je
odmor, zar ne? Mama i tata bi se veoma obradovali.
To je bila istina. Roj i Agata King su je uvek srdačno dočekivali.
Tokom godina taj njihov odnos je postajao sve prisniji. Samo Martinu nije
bila simpatična. Mrzeo je „gradske dame", kako je voleo podsmešljivo da
kaže.
Da je Nora bila obična devojka i da je radila u nekoj kancelariji,
Martin bi verovatno bio ljubazniji. Međutim, ona je bila veoma lepa i
radila je kao manekenka. U stvari, i nije bilo potrebno da radi. Njena
majka je bila poznata filmska glumica i veoma bogata. Da je bila manje
samostalna, a više se umiljavala i laskala, mogla je da ima sve što poželi i
da vodi lagodan život. Nora je volela svoju nezavisnost i želela je da se
kroz život probije vlastitim snagama. Martinu to nije ništa značilo. Po
njegovom ubeđenju Nora je lepa i nekorisna, a iznad svega razmažena
devojka. Posao manekena nije smatrao ni teškim ni korisnim, već
gubljenjem vremena. Uz lepo lice, po njegovom mišljenju, retko su išli
pamet i rad.
Iv Jan 3 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Vrata sobe su se iznenada otvorila i Nora se uplašeno trgla. U
sobu je ušla njena cimerka Helena.
- Nećeš valjda opet na ranč? - uzviknula je bez ikakvog uvoda.
- Čula si se s Denisom? - uzdahnula je Nora.
- Pa, ja radim kod njega ako se sećaš.
- Idem samo na desetak dana. Potreban mi je odmor. Za dve
nedelje počinje snimanje Valentinove nove kolekcije, a to je vrlo naporan
posao.
- Znam, znam... - Helena se spustila u najbližu fotelju. - Da li si se
raspitala gde će biti Martin?
- Nisam - promrmlja Nora. Helena je zabrinuto gledala u otvoren
kofer.
- Vidim da nosiš svoje najlepše haljine. Kada se lepo obučeš, još
više ćeš ga provocirati. Noro, nemoj da ideš. Opet će te povrediti.
- Možda će ovog puta biti bolje.
- To si rekla i prošli put - uporno je nastavila prijateljica. - A znaš
kako je bilo. Ima nešto u tebi što on ne može da smisli. I Denis je to priz-
nao. On misli da Martina podsećaš na devojku koja ga je ostavila pre
nekoliko godina.
- Nadajmo se da će biti u redu - kiselo reče Nora. Ni sama nije bila
ubeđena da je njena odluka ispravna. Zatvorila je kofer i zaključala ga.
- Eto, mogu da krenem.
- Da nema nešto između tebe i Denisa? - upita Helena odjednom.
- Glupost - nasmeja se Nora. - Ja ga mnogo volim, ali kao brata.
Mislim da i on gaji takva osećanja prema meni. To isključuje vezu i brak.
- Misliš da to ne bi moglo da se promeni? Ne bi uopšte bilo loše da
se udaš za njega. Zgodan je i bogat.
- To je istina. Ali brak je ozbiljna stvar. Bar ja to znam.
Onda je uzdahnula i zamislila se. Njena majka je imala tri
promašena braka iza sebe, a izgleda da ni četvrti nije siguran. Nije bilo
prijatno biti ćerka žene u čiju su se kuću stalno useljavali neki muškarci
koji pokušavaju da izigravaju dobre tate.
Dok je bila mlađa, Nora je mnogo patila zbog takvog života u
njihovoj kući. Ali, njena majka je bila isuviše obuzeta sobom i svojom
karijerom da bi mislila na ćerkina osećanja i probleme. Zato je Nora brak
mnogo ozbiljnije shvatala od svojih vršnjaka.
Iv Jan 4 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
2.
Helena je već bila otišla na posao kada je Denis došao po Noru.
- Ti si najlepša devojka na planeti - rekao je raspoloženo. - Treba
da prihvatiš posao fotomodela.
- Za to sam previše debela, a uskoro ću biti i previše stara -
odgovori Nora.
Oboje se nasmejaše u glas. Denis je voleo da se šali, što se za
njegovog brata nije moglo reći. Martin je na život gledao suviše ozbiljno.
Posvetio se vođenju velikog imanja i za druge stvari nije imao ni
vremena ni želje. Za razliku od njega, Denis je voleo šalu i zabavu, ali nije
bio površan. Po profesiji je bio advokat i vredno je radio.
Brat i otac bi mu obezbedili posao na imanju, ali on je voleo da
živi u gradu i da bude samostalan. Advokaturom se bavio sa zado-
voljstvom i bio poznat po tome što je mnoge klijente zastupao bez hono-
rara.
Između njega i Martina postojala je i velika fizička razlika. Denis je
bio nižeg rasta, šire građe i devet godina mlađi. Kosa mu je bila svetla kao
kod njegove majke. Nije imao Martinov taman ten. Po malo čemu bi se
moglo reći da su braća.
- O čemu razmišljaš? - upita Denis podižući kofer.
- O tome kako se ti i tvoj brat razlikujete.
Osmeh je nestao s Denisovog lica. Požurio je da izađe iz stana.
Stavio je kofer na zadnje sedište svojih sportskih kola i brzo seo za volan.
- Žao mi je što se ti i Martin ne slažete. Ja bih bio najsrećniji da je
situacija drugačija. Ko zna, jednog dana - rekao je kada je sela pored
njega. - Ali ovog puta on neće biti na imanju. Otišao je na put. Poslovno.
Noru je iznenadio njegov izraz lica.
- Denise, ne želim da zbog mene imaš problema s bratom - rekla je
toplo.
- Ne brini - nasmejao se. - Martin i ja se dobro slažemo. Stvar je u
tome što on ima loše mišljenje o devojkama koje žive u gradu. Žao mi je
što se zbog svog lošeg iskustva okomio na tebe.
Iv Jan 5 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Nori je bilo drago što mu nije ispričala pojedinosti o noći kada je
naglo odlučila da se vrati kući. Sve je to bilo zbog Martinovih provokacija.
- Nisam znala da toliko pati zbog one devojke što ga je napustila -
rekla je iznenada.
- Ni Martin nije bezosećajan, iako tako izgleda - kroz osmeh reče
Denis. - Mislim da mu je sujeta povređena. Napustila ga je zbog nekog
zubara. Ja mislim da nije volela život na ranču.
- Kada se to dogodilo?
- Pre pet godina. Uvek je bio tvrd, a ta ga je situacija napravila još
tvrđim. Ponekad izađe s Kler, ali to nije ništa ozbiljno.
- Žao mi je što mu se to desilo, ali bes ne mora da iskaljuje na
meni.
- A ti se brani - odvrati Denis. - On ne podnosi ljude koji se predaju
bez borbe.
- Ja nisam borac. Znaš me tolike godine i znaš da ja to nisam.
- Ti izgledaš nežno i krhko, pa muškarci imaju potrebu da te štite.
Čak i Martin to oseća, a to ga dovodi do ludila.
- Ne razumem.
- Nije važno. Ja razumem. Vreme je da ti kažem zašto sam te
zamolio da pođeš sa mnom i zašto ću to smatrati tvojom uslugom.
- Da čujem.
- Šta misliš da tamo na ranču kažemo da smo vereni i da ćemo se
venčati?
- Šta?! - zaprepasti se Nora.
- Ne boj se. Saslušaj me - umirivao ju je Denis. - Meni je to važno, a
mislim da bi to za tebe bilo praktično. Martin će te ostaviti na miru.
Gledaj na to s malo više humora.
- Jesi li ti normalan?
- Savršeno.
- Šta će reći tvoji roditelji? Ja nisam sigurna da je to dobra ideja.
- Reći će da sam se konačno opametio. Odavno pokušavaju da me
ožene. Znaju da Martin neće da se ženi, pa na mene vrše pritisak.
Počinjem da shvatam. Potrebna ti je zaštita.
- Potrebna je i tebi i meni - Denis se naglo uozbiljio. - Naravno da
hoću da se ženim, jednog dana. Jedva da sam počeo da živim. Mlad sam
još za tu obavezu.
Iv Jan 6 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Pa ti i ja smo vršnjaci. Mladi jesmo, ali sa dvadeset i šest godina
trebalo bi da smo spremni za brak. Ja kao maneken uskoro završavam
karijeru. Počinjem već da razmišljam šta bih drugo radila vezano za
modu. Ali na brak još ne mislim.
- Eto vidiš. Ali moji roditelji ne misle tako. Zato te molim za
uslugu. Ovako će nas ostaviti na miru. Ranč je divno mesto i moći ćemo
da uživamo u odmoru.
- Jeste. Divan je.
- Pa, šta kažeš da se „verimo"?
- Ali nemaš prsten - nasmeja se Nora.
- Mislio sam ja na to - Denis zavuče ruku u džep i izvadi malu
kutijicu. Ona je otvori i zadivljeno pogleda veliki dijamant u belom zlatu.
- Divan je. Bojim se da je ovo ipak greška.
- Ćuti - odmahnu Denis rukom. - Kada naša „veridba" prođe, znam
damu kojoj će stajati kao saliven. Jednoga dana ona će ga dobiti. Da li ti je
sada lakše?
- Ništa ne razumem - Nora je zbunjeno gledala prsten.
- Razumećeš. Uskoro ćeš sve razumeti - smejao se Denis.
Dok je razmišljala o „veridbi", Nora je posmatrala predeo kojim su
prolazili. Putovali su bez ikakvih problema. Tamo gde su se vozili, nema
mnogo ljudi a ima mnogo prostora. Može se danima jahati, a da se niko
ne sretne.
Prošli su velikom prostranom čistinom i prešli preko talasastih
uzvišenja koja u tom delu puta leže jedno uz drugo, kao talasi nekog
ukočenog mora. Vozeći se prašnjavim putem, izbili su na prostor
prekriven niskom travom i beskrajna ravnica prekrivena livadama ukaza
se sa svih strana. Vazduh je bio čist, pa je vidik pred njima bio jasan i
bistar.
Uživala je dok su prolazili kroz tesnac koji je obrazovalo kamenje
zasvedeno kupinovom vrežom. Kroz tesnac je tekao potok kamenitog
korita, a bistra providna voda ulivala se u rečicu.
Denis je vozio sigurno i brzo, naviknut na uzani put između poto-
ka i stena. Divlji gust bršljan što je visio, nije pokrivao kamen već je
pravio zavesu iza koje se nalazio otvor koji je vodio u ogromnu kotlinu.
Ona se pružala daleko sa svih strana, okružena brdima koja su bila tamna
Iv Jan 7 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
od guste šume. Površina gotovo kružna, obrasla gustom travom i
lisnatim žbunjem bila je raj za stočare.
Nori zaslade dah od lepote nedirnute prirode. Dolazak na ranč
„Srebrna potkovica" ličio je na vraćanje u daleku prošlost koja se može
naći samo u romanima. Ranč se nalazio u dolini, u samom srcu
stočarskog kraja. Nora je uzdahnula posmatrajući nepregledne pašnjake
po kojima su pasla goveda.
- Već ti nedostaje grad? - pecnuo je Denis.
- Kad bi samo znao koliko bih uživala da živim ovde. Ova
nepregledna polja, veličanstveni mir - zamišljeno odgovori ona.
- Pa, ovog vikenda ne računaj na mir - upozori je Denis. - Imaćemo
fijestu.
- Oh, divno! Volim folklor, običaje.
- Ja nisam lud za tim, ali Martin jeste - promrmlja Denis.
- Rekao si da on neće biti ovde? Denis je pogleda zbunjeno.
- Zaboravio sam da ti kažem neke stvari.
Pre nego što je uspeo da završi rečenicu, iza njih se začu snažno
brujanje automobila. Denis pogleda u retrovizor, nasmeši se i pritisnu
papučicu za gas.
- Počinje trka.
Nori ništa nije bilo jasno. Okrenula se i pogledala iza sebe.
Približavao im se nizak crni porše. Za trenutak je išao uporedo s njima, a
onda, kao da to čini bez ikakvog napora, moćna mašina je poletela i oni
ostadoše obavijeni prašinom. Crni sportski automobil zaustavio se na
ulazu u ranč pod krošnjom velikih stabala koja su se nadvijala nad
putem. Iza drveća se nazirala kuća u kolonijalnom stilu.
- Izvini. Da sam ti rekao da je tu, ne bi pošla sa mnom. Kasnije ću ti
sve objasniti - pokajnički reče Denis.
- Zašto misliš da ću kasnije s tobom razgovarati? - odgovori Nora
dok je posmatrala Martina kako izlazi iz crnog poršea.
Nije se promenio. Visok, vitak, preplanulog tena, dok je prilazio,
obučen u zelenu polo majicu i krem lanene pantalone, Nora se divila
njegovom snažnom telu. Osmeh mu se sledio na licu kada je u kolima
ugledao nju.
- Smiri se - reče Denis kada je video da je Nora zadrhtala i da joj se
panika pojavila u očima.
Iv Jan 8 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Martin se srdačno pozdravio s bratom, ali pogled mu je bio prikovan za
Noru koja je polako izlazila iz kola.
- Zdravo, Noro - rekao je gledajući je prodorno i netremice.
Ona je stajala i ćutala. Ličila je na uplašenu devojčicu. Njena gusta
kestenjasta kosa bila je upletena u debelu pletenicu koja je padala niz
leđa, a podignute obrve uvećavale su ionako krupne plave oči. Između
punih usana virili su blještavo beli zubi. Martin nije skidao pogled s
njenog lica. Zabavljalo ga je da gleda strah u njenim očima.
- Zdravo, Martine - promucala je tiho, dok su joj se ispod tanke
majice grudi nadimale od ubrzanog disanja.
- Nismo te očekivali - Martin najzad progovori.
- Mama i tata jesu - brzo odgovori Denis. - Došli smo da im
kažemo da smo se verili.
Izgledalo je kao da je u tom času nešto eksplodiralo u Martinovim
očima.
- Vas dvoje?! - upita s nevericom.
- Da. Zar nam nećeš čestitati? Martin se zagleda u Noru čije se lice
zacrvenelo. Ona obori pogled uplašena njegovom reakcijom.
- Gde planirate da živite? Ovde nema glamura ni neobuzdanih
žurki.
Nora stisnu usne i pogleda u Denisa.
- Zar moraš odmah da je napadaš? Kad ćeš već jednom prestati da
budeš grub i zajedljiv? - upita Denis ljutito.
- Ne napadam. Samo smatram da ne spada ovamo. Koliko se
sećam, to svoje mišljenje nikada nisam krio.
Denis nežno prebaci ruku preko Norinog ramena.
- Hajdemo u kuću, draga.
- Noro! - obrati joj se Martin.
- Neću ovde biti dugo. Ne brini, sklanjaću ti se s puta - pošaputa
ona.
Martin se naglo okrenu i uđe u automobil. S treskom je zalupio
vrata za sobom.
- Najgore je prošlo - blago reče Denis. - Sada će sve biti lakše.
Polako koračajući, Denis i Nora su prilazili dvospratnoj kući koja
se nalazila iza prastarih hrastova. Kuća je bila izgrađena s mnogo ukusa i
Iv Jan 9 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
ljubavi. Bila je komforna i pružala svu udobnost i tehniku koja je
potrebna.
Nebo iznad njih bilo je tamnomodro i bez oblačka, a sunčeva
svetlost vrlo jaka ali nekako neobično meka i blaga. Bilo je kasno leto i
sve je cvetalo, blistalo i mirisalo.
Prostran drveni trem nalazio se ispred kuće, a na njemu udobne
stolice i ležaljke. Trem se šarenio od raznobojnog cveća. Oko stubova su
se uvijali bršljan i jasmin sa svojim belim cvetovima, a zajedno s njima
puzavice sa sitnim ovalnim listovima i cvetovima u svim nijansama
ljubičaste, crvene i narandžaste boje.
Ispred trema je bila zasađena leja s petunijama, a između njih
crvene, bele i skoro modre muškatle. Bočno, u velikim trbušastim
glinenim posudama, bujale su sićušne ruže najrazličitijih boja. Vazduh je
bio pun opojnog mirisa predivnog cveća, koje je strpljivo i s mnogo
ljubavi negovala gospođa Agata. Nedaleko od kuće čulo se žuborenje
reke.
Velika ulazna vrata, na kojima se nalazila ukučana srebrna
potkovica, otvoriše se i pred njih izađe gospođa Agata King. Zagrlila je
sina a zatim se okrenula ka Nori i poljubila je u obraz.
- Izgledaš divno, draga moja - govorila je gospođa Agata - mada si
malo omršala.
- Izgleda fantastično - rekao je Denis - i da ti kažem odmah, nas
dvoje smo vereni i nameravamo da se venčamo.
Gospođa Agata pogleda iznenađeno. Lice joj se skamenilo, a u
njenim očima Nora ugleda tugu. Znala je da je ona voli, pa joj nije bio
jasan njen izraz lica.
- Srećna sam što ćeš postati član porodice - najzad je rekla. -Samo
sam prilično iznenađena. Meni ste ti i Denis uvek ličili na brata i sestru.
Denis se nasmeja i namignu Nori.
- Zar to i dalje misliš posle ovoga što sam ti rekao? - upita majku.
Nora je bila zapanjena njegovim glumačkim sposobnostima.
Izgledao je zaljubljeno i veoma sigurno.
- Da li ste rekli Martinu? - upita majka oklevajući.
Znači, u tome je stvar, pomisli Nora. Gospođa se plašila kako će
stariji sin to prihvatiti. Cela porodica je znala njegovo mišljenje o njoj i
sada se plaše njegove reakcije.
Iv Jan 10 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Rekli smo mu - uzdahnu Denis, uđe u kuću i spusti se u fotelju.
- I? - upita gospođa Agata. Denis slegnu ramenima.
- Reagovao je onako kako se od njega i očekivalo. Ja stvarno ne
razumem šta mu je. Njegov cinizam me već nervira. Pa, nismo se svi
mogli roditi na ranču. Neko mora da živi i u gradu.
- Ne preteruj - prekinu ga majka. - Nećemo više o tome. Hajde,
pričajte mi novosti. Odavno nisam bila u velikom gradu.
Dok je Nora pričala o svojoj poslednjoj velikoj reviji, stigao je
Denisov otac. Gospodin Roj je bio visok, krupan i stalno se borio s
težinom, imao je gustu sedu kosu i velike znatiželjne smeđe oči. One mu
zasijaše kad ugleda mlađeg sina i Noru.
- Čuo sam da treba da otvorim šampanjac - rekao je veselo. -
Martin mi je malopre rekao novost.
- Gde je on? - upita Denis.
- Otišao je da pomogne momcima oko ograde.
- Pa nije se ni presvukao. Gospodin Roj odmahnu glavom.
- I meni je to izgledalo čudno. Doduše, od njega čovek može svašta
da očekuje.
- Izgubio je nerve zbog mene - reče Nora. - Dovoljno je da me vidi
pa da ga prođe dobro raspoloženje.
- Nisi ti u pitanju - nasmeja se gospodin Roj. - U poslednje vreme
je nervozan. Mislim da su u pitanju godine. Mlad je, potreban mu je
provod, izlasci.
- Da li si nekada bila na fijesti? - upita gospođa Agata Noru.
- Nisam. Uvek sam dolazila nekako pre ili kasnije - Nora se
smešila, ali je osećala tugu u srcu. Već je počela da žali što je uopšte
došla. Bilo bi joj lakše kada bi bar znala koji je to tako važan razlog imao
Denis kad je zamolio za uslugu. Bila je besna na sebe što je pristala, a da
nije upitala o čemu se radi.
Iv Jan 11 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
3.
Martin nije došao na večeru. Pojavio se tek kada su mu se roditelji
povukli na spavanje.
Bio je sav prašnjav. Delovao je strahovito umorno. Pogledom je
odmerio Denisa i Noru, a onda prišao baru i sipao sebi piće, i zavalio se u
fotelju pored kamina.
- Jeste li ti i momci popravili ogradu? - upita ga je Denis.
- Da - promrmlja Martin.
- Da li se radnici raduju fijesti? Pretpostavljam da će svi ići - Denis
je uporno pokušavao da održi konverzaciju.
- Da.
- Bože, kako si ti večeras razgovorljiv - viknu Denis iznervirano.
- A šta ti očekuješ? Da vam čestitam i poželim sreću i puno dece?
Pre nego što je Denis uspeo da odgovori, u holu je zazvonio
telefon i njihova domaćica Ana uđe u dnevni boravak.
- Denise, hajde, poziv je za tebe. Denis ustade i zajedno s Anom
napusti prostoriju. Martin nije rekao ni reči, ali je Nora osećala njegov
pogled na sebi. Nije želela da bude sama s njim. Soba je odjednom postala
tesna, sva nabijena prigušenim emocijama koje su pretile da će
eksplodirati svakog trenutka.
- Bojiš li me se, Noro? - upita hladno Martin.
- Ne - odmahnu Nora glavom.
- Ova veridba je prilično iznenada došla, zar ne? - upita je. - Denis i
ti se dugo znate. Imali ste i ranije dovoljno vremena za ovakvu avanturu.
- Da... to je... stvarno došlo iznenada - zamuckivala je. Došlo joj je
da pukne od besa što se tako glupo ponaša.
- Denis neće biti srećan pored tebe - rekao je oštro. - Njemu je
potreban vrabac, a ne paun.
- Kakvo je to poređenje? - pogledala ga je Nora.
Iv Jan 12 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Dobro znaš da si lepa. Ali izgled ne sme da bude presudan kada
je brak u pitanju. Iskreno sumnjam da si ti sposobna da budeš dobra
žena.
- Ti me ne poznaješ, Martine - tiho je odgovorila, ne želeći svađu.
- Kakva majka, takva kći - planuo je. - Koliko je muževa imala tvoja
majka? Ona je kao leptir, blistav, površan i nekoristan.
Nora je slušala njegove uvrede. Osećala je kako joj se lice obliva
rumenilom. Nikada se nije potrudio da je bolje upozna, a sada iznosi
neistine o njoj. Ugrizla se za usnu da bi sprečila erupciju gneva koji se
nakupio u njoj.
- Nikada se nećeš prilagoditi životu na ranču - nastavio je Martin. -
Mislim da bi bilo najbolje da prekinete ovu glupost.
Nora je još više pocrvenela. Sve je teže uspevala da ostane mirna i
da mu ne odgovori kako zaslužuje.
- Ti se nikada nećeš udati za Denisa - rekao je Martin i ustao. - To
ti obećavam. Sprečiću taj brak po svaku cenu.
Nora je bez reči istrčala iz sobe. U holu je naletela na Denisa.
- Ona sutra dolazi da ide s nama na fijestu. Kladim se da je to
Martinova ideja - rekao je Denis.
- O kome govoriš? - pogledala ga je Nora.
- O Dajani. Mlađa je od mene četiri godine i jaše bolje od većine
muškaraca. Njen otac je vlasnik ranča koji se graniči s našim. Obe
porodice sanjaju da stvore carstvo od ta dva imanja. A za to bi trebalo da
ja izigravam mladoženju.
- Da se oženiš s tom devojkom?
- Baš tako - uzdahnuo je Denis. - Sada znaš zašto sam te zamolio
za uslugu.
- Trebalo je da mi kažeš.
- Pa da ne pristaneš. Šta je mala usluga od prijatelja?
- Mala!? Tvoji mnogo žele taj brak?
- O, još kako! Martin posebno.
- Što se on ne oženi? Ne verujem da bi radili nešto protiv tvoje
volje.
Iv Jan 13 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Devojci se sviđam ja. Nemaš ti pojma šta bi on uradio za komad
zemlje.
- Baš mi te je žao - podsmešljivo reče Nora.
- Zašto si izletela iz sobe? Opet te je napao?
- Nije važno. Ne može čovek da me prihvati, a i moja majka nije
baš najbolja preporuka za mene.
- Kakve veze ima tvoja majka?
- Velike kada je Martin u pitanju. On me uopšte ne poznaje. Drago
mi je što nam „veridba" nije stvarna.
- Zašto?
- Suviše te volim da bih se udala za tebe.
- Imaš čudne poglede na brak. Neću više dozvoliti da budeš sama s
njim.
Denis se nagnuo i nežno je poljubio u obraz. U tom trenutku su se
vrata sobe otvorila i Martin se pojavio na pragu.
- Prošla je ponoć - rekao je zajedljivo. - Zar vas dvoje ne žurite u
krevet?
- Ne spavamo zajedno - promrmljao je Denis kroz zube.
Martin je začuđeno i malo ironično podigao obrve.
- Zar? Iznenađen sam. Čuo sam da su manekeni prilično liberalni.
Nora se odmakla od Denisa i uputila prema stepenicama koje su vodile
na sprat gde su se nalazile spavaće sobe.
- Videćemo se ujutru. Laku noć - reče, ne obraćajući pažnju na
Martina.
- Laku noć - odgovori Denis.
Iv Jan 14 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
4.
Nora je spavala dobro i probudila se prilično rano. Zadovoljno se
protezala po udobnom velikom krevetu. Nameštaj je bio starinski, ali sa
ukusom raspoređen. Posebno joj se dopalo veliko ogledalo u ramu koji je
bio pravi umetnički rad. U uglu se nalazio mali pisaći sto. Veliki krevet na
kom je ležala bio je prekriven prijatnom tkaninom cvetnog dezena, a od
istog takvog materijala bile su i zavese na prozoru i abažur lampe koja je
bila pored kreveta.
Kada se istuširala i obukla, priđe prozoru i širom ga otvori. Sunce
je izašlo blistavo i raskošno, a valovita dolina ležala je u sjaju jutarnjeg
sunca. Bujnom travom obrasli brežuljci svojom su veličinom, ličili jedan
na drugi. Svuda unaokolo, dokle god pogled dopire, ništa drugo nije
videla sem njih. Izgledalo joj je kao da u toj zelenoj pustinji nema živog
stvora sem nje. Okrenula se prema vratima kada je čula tiho kucanje.
- Napred!
- Već ste ustali - iznenadi se Ana. - Doručak je postavljen. Možete,
ako želite, sići u trpezariju.
- Hvala, Ana.
- Mislim da sam gledala sve filmove i serije u kojima igra vaša
majka. Ona je lepa i dobra glumica - reče punačka dobroćudna žena i
izađe iz sobe.
Nora se kiselo nasmeši. Nije joj baš bilo prijatno stalno podsećanje
na majku. Priđe ogledalu da proveri svoj izgled. Visoka, dugonoga, u
belo-plavoj platnenoj haljini i belim sandalama s visokim potpeticama,
bila je zapanjujuće lepa mlada žena. Suviše skromna da bi bila svesna
svog izgleda, nikada nije svoju lepotu koristila niti doživljavala kao nešto
posebno. Kosu je digla i zakačila srebrnom šnalom, nije se našminkala
osim što je stavila malo sjaja na usne.
Zamišljen izraz bio joj je na licu kada je ušla u trpezariju i srela se
s pogledom Martinovih tamnih očiju. Pogled joj je ostao prikovan za nje-
govo preplanulo lice i kosu još uvek vlažnu od jutarnjeg tuširanja.
- Zuriš u mene - opomenu je on.
- Izvini - brzo je rekla.
Iv Jan 15 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Loša noć?
- Spavala sam odlično, hvala - rekla je prilazeći stolu.
- Čudi me. A spavala si sama - podsmehnuo se.
Nije ga ni pogledala. Ponašala se kao da je zaokupljena onim što je
na stolu. Martin, iznerviran njenim ignorisanjem, pođe prema njoj. Dok
joj je prilazio, noge su joj podrhtavale. Više nego ikada bila je svesna
koliko on privlačno izgleda. Bio je u jednostavnoj beloj košulji, koja je
slobodno padala preko dobro skrojenih pantalona tamnosive boje. Grubo
ju je uhvatio za rame i okrenuo prema sebi. Njegov dodir ju je prosto
opekao. Nikada ranije nije stajala tako blizu njega niti je osetila dodir
njegove ruke na sebi.
- Boli me.
- Naravno, kad si osetljiva kao porcelan. Vidi kako si mršava - on
popusti stisak ali ne skloni ruku. - Ne šminkaš se - konstatovao je dok joj
je pažljivo posmatrao lice.
- Šminkam se samo kada moram. Inače ne volim veštačke stvari.
- Da nisi ovamo došla zbog nekih prirodnih stvari?
- Šta ako i jesam? Možda sam se dozvala pameti - reče ona
prkosno.
- Da bi se neko dozvao pameti, mora je prvo imati.
Nora nije uspela da mu odgovori jer su se u holu začuli koraci
Martin se brzo odmaknu od nje.
Doručak je protekao u tišini. Denis se prvi uspravio u stolici,
odgurnuvši salvetu.
- Odlično - rekao je zadovoljno. - Mogli bismo da pođemo. Voleo
bih da zauzmemo dobra mesta pre početka festivala.
- E, nećete - zaustavi ga Martin neobično ljubazno. - Sačekaćemo
Dajanu pa ćemo svi zajedno.
- Slušaj, Martine... - naglo je počeo Denis, ali nije završio rečenicu.
- Znaš da Dajana uvek ide s nama na festival - prekinula ga je
majka. - Osim toga, ima želju da upozna Noru.
Nora uzdahnu. To joj baš i nije obećavalo prijatne trenutke.
Dovoljno je što mora da trpi Martina, ne treba joj još jedan neprijatelj.
Palo joj je na pamet da kaže kako ima migrenu i da ostane u svojoj sobi,
ali to ne bi bilo fer prema Denisu.
Iv Jan 16 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Uživaćeš u kuvarskom takmičenju - obrati joj se gospodin Roj
kad je video da baš i nije sretna što će sresti Dajanu. - Ja sam jedan od
sudija.
- Nisam iznenađena - Nora je tražila reči da bi učestvovala u raz-
govoru.
- A na kraju je trka čamaca - zadovoljno nastavi gospodin Roj. - Na
reci se takmiči sve što može da plovi.
- Znam kako to može da bude zabavno - odgovori ona sa
smeškom. - Živela sam kod tetke koja je imala kuću pored brze planinske
reke. I sama sam često učestvovala na trkama. Takvo takmičenje zahteva
priličnu veštinu.
Martin je pogleda iznenađen ali ne reče ništa.
- Da nisi ti slučajno bio kod Dajane na ranču? - upita ga Denis.
- Jesam - klimnu Martin glavom. - Ona je stvarno vrlo privlačna
devojka.
- Nisam te pitao kako izgleda - nezadovoljno odgovori Denis i
pozva Noru da izađu napolje.
5.
Dajana je bila vitkog stasa i veoma zgodna. Imala je zelene oči i
dugu plavu kosu. Nije bila lepotica, ali je u njoj bilo neke urođene
ljubaznosti prema svima sem prema Nori.
- Zdravo. Ti si Nora? - rekla je ljupko, ali ju je prostrelila
pogledom. - Čujem da si manekenka.
- Da - odgovori Nora.
- A kakve modele prikazuješ? - upita je, premda se videlo da to
nije tema koja je interesuje.
- Kako kad, prema sezoni - odgovori Nora mirno, što kod Dajane
izazva još veću zajedljivost.
- Čudno, nisi obučena kao manekenka.
- Za mene je to kompliment - nasmeši se Nora.
Dajana je bila iznervirana, ali nije odustajala.
Iv Jan 17 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ne verujem da bi se privikla na život na ranču. Ovde nema
zabave ni večernjih izlazaka. Bilo bi ti dosadno.
Naslonjen na ogradu trema, Martin je sa uživanjem slušao
razgovor dve devojke.
- Zašto misliš da bi mi bilo dosadno?
- Rekla sam ti, nema noćnog života.
- Ja nisam vampir - nasmeši se Nora što je mogla ljubaznije.
Dajana je pocrvenela od besa i Martin iskoči napred brže nego što je ona
uspela da se sabere.
- Vreme je da pođemo, - uzviknuo je - inače ćemo zakasniti na
početak.
- U pravu si - Dajana se brzo snašla. Priđe Denisu i uhvati ga pod
ruku. - Imam toliko toga da ti pričam - nije mu dala vremena da se
povrati od iznenađenja, nego ga povede prema kolima.
Nora zbunjeno pođe za njima, ali je. Martin hitro uhvati za ruku i
povuče u drugom pravcu, tamo gde se nalazio njegov automobil.
- Treba da idem s Denisom - pobuni se Nora pokušavajući da se
oslobodi stiska.
- Ne brini se ti za njega. Pusti ih da se ispričaju, nisu se dugo videli
- odsečno reče Martin. Otvorio je vrata i nimalo nežno gurnuo je na
sedište.
- Martine - počela je ponovo Nora.
- Sedi i ćuti - rekao je hladno. - Ionako u tatina kola ne bismo svi
stali. Šta misliš o Dajani?
- Lepa i mlada - odgovori Nora.
- Nikada ne bih rekao da ste Denis i ti vršnjaci. Izgledaš mnogo
mlađe.
- Ponekad se osećam kao da sam duplo starija. Od svoje
četrnaeste živim sama.
- S toliko godina baš i nije pametno živeti van porodice.
- Živela sam s tetkom. Onom što ima kuću pored reke.
- Pa, kako ti se svidelo tamo?
- Bilo je divno - oduševljeno reče Nora zaboravljajući da priča
Martinu.
Iv Jan 18 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Mnogo zelenila i divne tišine. Kada bismo uveče sedele na
verandi, posmatrale bismo jelene i zečeve koji su dolazili na reku da se
napiju vode.
Martin ju je čudno pogledao.
- Zašto si napustila roditelje?
- Nisam volela život kakav je vodila moja majka, a ni taj svet u
kom se kretala nije mi odgovarao.
- Većina devojaka bi sve dala da bude deo tog sveta. Mogla si da
imaš sve što poželiš. Očuha si imala više od ostalih.
- Ne baš sve - tiho reče Nora. Osetila je laku drhtavicu. Martin nije
dugo izdržao da bude fin prema njoj. Jedno vreme je u kolima vladala
tišina. On je ćutao i gledao put pred sobom.
- Jeste li ti i Denis odredili datum venčanja? - iznenada upita.
- što se ti brineš o tome? Rekao si da nećeš dozvoliti da do toga dođe.
- Opa, pa ti umeš da pokažeš zube.
Nora ga je gledala pravo u lice.
- Šta je bilo? - začudi se Martin.
- Zašto ti ne želiš da se Denis i ja venčamo? Da li zbog moje
porodice?
Izraz na njegovom licu postao je tvrđi.
- O tome ćemo pričati kada budemo imali više vremena.
U tom trenutku Nora požele da mu kaže istinu. Sve joj je teže
padalo da glumi verenicu i da laže sve oko sebe. Ali, Denisu je dala
obećanje i nije želela da ga prekrši.
- Ja nisam kao moja majka - prošaputala je, ali je imala osećaj da
on nije obratio pažnju na njene reči.
Ubrzo su ušli u grad. Martin se uputio ka obližnjem parkingu.
Parada samo što nije počela. Orkestri u narodnim nošnjama isprobavali
su svoje instrumente. Deca odevena u šarolike kostime vrtela su se na
sve strane po ulicama u kojima je saobraćaj bio zabranjen. U celom gradu
je vladala prava festivalska atmosfera. Martin isključi motor automobila i
okrenu se prema Nori. Kada je progovorio, shvatila je da je čuo njene
poslednje reči.
- Ne možeš biti drugačija od svoje majke.
- To važi kada je spoljašnjost u pitanju.
Iv Jan 19 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Spoljašnjost i unutrašnjost - reče Martin tvrdoglavo i izađe iz
kola.
- Ne interesuje me šta ti misliš - odgovorila je kada je došla do
njega.
Oboje su usmerili pažnju na ljude u nošnjama koji su se skupljali u
jednu grupu i tako formirali kolonu. Nora ugleda porodični automobil
Kingovih koji je upravo ulazio u parking, mahnu im i s velikim zani-
manjem nastavi da gleda narodnu nošnju muškaraca i žena. Sve je bilo
romantično i lepo. Moda ju je oduvek interesovala, a folklor je smatrala
delom sebe.
Prvi su bili muškarci. Obavezno na konjima, čija su sedla i uzde
bili skupoceno ukrašeni. Na glavama su imali šešire širokog oboda
izrađenog ručno od mekog i tananog pletiva od trave. Šešir je s jedne
strane bio zavrnut, a zlatna ili mesingana kopča s dragim kamenom ili
šarenim staklom držala je obod uvis i ujedno pridržavala ukrasno pero.
Nosili su kratak otvoren kaput koji je na šavovima leđa i grudi bio bogato
ukrašen vezom od finih gajtana. Oko vrata im je bila crna marama.
Čakšire su oko struka i bedara bile zategnute, a od mesta gde počinju
nogavice, širile se. Posebno su lepe bile čizme od meke lakovane kože.
Zadivljeno i bez daha Nora je posmatrala raskoš boja i veza.
Ručna izrada svakog komada nošnje predstavljala je pravu umetnost.
Iza konjanika su išle žene. One su na sebi imale suknje tkane u
svim bojama, dužine do kolena, a na nogama su imale plitke cipele. Bluze
su im bile blistavo bele, a po sredini su imale sitan vez dodatno ukrašen
tankim zlatnim nitima. Na visoko podignutim kosama ponosno su stajali
crni šeširići, a oko vrata ogrlice od staklića.
Uživanje u gledanju narušavala je zaglušujuća buka i ljudi koji su
stalno prolazili i gurali se, želeći da priđu što bliže paradi. Nikada se nije
osećala prijatno okružena masom ljudi. Dobijala bi napad panike. Osećala
je kao da nema vazduha.
- Nešto nije u redu? - upita Martin gledajući njeno bledo lice.
- Imam osećaj kao da se gušim. Ne osećam se baš prijatno u ovoj
gužvi.
- Hoćeš li da odemo?
Iv Jan 20 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Gde da odemo? Moram da sačekam Denisa - odgovori Nora,
mada je jedva čekala da napusti festival.
- Na aeromiting, ako te to interesuje. Što se tiče Denisa, ne treba
da brineš. Mislim da njemu nije tako loše.
Nora pogleda u pravcu Denisa i Dajane i shvati da njih dvoje
uživaju u razgovoru. Neki inat se probudi u njoj. Ako on ne smatra da
treba da bude pored svoje „verenice", zašto bi ona i dalje bila na
festivalu.
- Hajdemo! Obožavamo aeromitinge! - viknu Nora. Nije bila
svesna koliko su joj oči i lice zablistali u tom trenutku, Martin je pogleda i
tada mu se učini da po prvi put zapaža koliko je stvarno lepa.
- Nemoj mi reći da voliš aeromitinge.
- Moj otac, moj pravi otac, bio je pilot. Često me je kao malu vodio
da posmatram egzibicije u vazduhu - reče dok ju je Martin zamišljeno
gledao. - Odavno nisam o njemu ništa čula. Sećam se samo da se dogodila
neka nesreća,.. - Nori se lice smračilo. Okrenula je glavu na drugu stranu
da joj ne vidi suze u očima. - Da. Jedne noći vratio se ranije kući i zatekao
majku s drugim čovekom. Svađali su se i on je tada prilično popio.
Sledećeg dana policija je javila da se njegov avion srušio. Bio je to mali
avion i on je bio sam u njemu.
- Koliko si tada imala godina?
- Deset.
- Da li stvarno želiš da idemo tamo?
- Da - reče tiho. - Volim da gledam avione.
Kada su ušli u kola, Martin ih okrenu prema izlazu iz grada.
Otvorio je prozor i usporio dok je prolazio pored Denisa.
- Idemo na aerodrom -doviknuo mu je. - Vidimo se u vreme ručka.
Denis je iznenađeno podigao obrve ne shvatajući ništa. Dajana ga je
uhvatila za ruku, ne skrivajući zadovoljstvo.
- Lepo se provedite - viknula je, a osmeh joj nije, silazio s lica.
Martin punom brzinom potera kola.
- Mora da sam poludeo -promrmljao je.
- Ako ne želiš da me vodiš - počela je Nora, ali ju je on prekinuo,
oštro odmahnuvši glavom.
Iv Jan 21 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Prekini! - rekao je jednostavno. - To što te vodim ne znači da ću
promeniti mišljenje o tebi.
6.
Aeromiting je bio baš onakav kakav je Nora očekivala. Uživala je
posmatrajući vešte pilote koji su na nebu iznad njih izvodili sve moguće
vratolomije, lako su je boleli i glava i vrat, uživala je u svakom trenutku.
- Kako bih volela da sam u jednom od njih - rekla je s puno žara.
- Stalno me iznenađuješ - zagonetno se smešeći, Martin je
posmatrao njeno lice. - Ti si strastvena žena, pogled u tvojim lepim očima
sve govori.
Ćutala je i gledala avione. Nije dozvolila da je isprovocira i pokvari
uživanje.
Ostali su na aerodromu do kraja mitinga. Bila je umorna ali
srećna. Kada je Martin krenuo prema automobilu, pošla je za njim bez
reči.
Zaustavili su se pred restoranom "Plava zvezda". Martin je izašao
iz automobila i otvorio Nori vrata. Pogled joj je pao na njegovu ruku koja
je uhvatila čvrsto za podlakticu, i povela u baštu ispred lokala. Članovi
porodice King i Dajana sedeli su za dugačkim stolom između dva velika
drveta, koja su ih zaklanjala od radoznalih pogleda.
Uživali su u prijatnom hladu i razgovarali. Nora je sa zanimanjem
posmatrala celu porodicu. Bila je svesna koliko je Dajana bila bliska sa
njima. Jednostavno bila je deo njih. Smejali su se i šalili na način kako to
rade prijatelji koji se znaju ceo život. Čak je i Martin bio opušteniji i
pričljiviji.
- Već smo se zabrinuli gde ste vas dvoje - vragolasto je rekla
Dajana. - Ti kada hoćeš Martine znaš da budeš pravi zavodnik.
Mogu vam reći da lepo izgledate kao par.
- Lupaš gluposti - nervoznim glasom rekao je Denis. - Zaboravljaš
da je Nora moja verenica.
Iv Jan 22 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- I ti zaboravljaš - prekori ga otac. - Treba da se zahvališ bratu što
je pravio Nori društvo.
- Moj stariji sin je kavaljer i ima veliko srce - majka nije izdržala
da ga ne pohvali.
- Samo ga vešto krije - reče Denis i pogledom punim izvinjenja
pogleda u Noru. - Nisam znao da voliš aeromitinge, mogao sam ja da te
vodim.
- Ti ne voliš avione, - umešala se Dajana - zato je bolje što je išla sa
Martinom. Izgleda da njih dvoje imaju dosta zajedničkog, više nego ti i
ona. Konji su tvoja i moja strast. Moraš doći da vidiš novo grlo koje smo
kupili. Oduševićeš se! Osim toga sigurno joj nije bilo dosadno pored tako
zgodnog i šarmantnog pratioca - ljupko je zaključila.
Martin se nasmejao od srca.
- Nemoj da misliš da sam svima drag kao tebi. Smeo bih da se
kladim da Nora ne deli tvoje mišljenje. Možda je moje društvo za nju bilo
više kazna nego uživanje.
Nora je iznenađeno zatreptala. Njegov topli osmeh je toliko
promenio i ublažio hladne crte njegovog lica da se zbunila i ostala bez
reči.
Tako nasmejan bio je neodoljiv. Pitala se zašto se češće ne smeje.
Zašto je pun gorčine i nezadovoljstva kada je sa njom.
- Noro, da li nešto nije bilo u redu? - upitao je kao da joj čita misli.
Osećala se neprijatno pred njegovim ispitivačkim pogledom.
- Naprotiv. Bilo je divno. Fiesta je stvarno nešto posebno, avioni
su moja velika ljubav - odgovorila je brzo da ne pomisle da je nezado-
voljna.
- Umirem od gladi - Denis je prekinuo njen govor.
- Odmah ćemo naručiti. Čekali smo da se skupimo pa da zajedno
ručamo - gospodin Roj je podigao ruku i pozvao konobaricu. - U
međuvremenu popićemo po čašu vina. Vino je odlično. Dobri stari
Božule.
Nazdravili su lepo provedenom danu i hrani koju su očekivali.
Nora je sedela za stolom i odsutnim pokretom se igrala sa
stolnjakom.
Iv Jan 23 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Uhvatila je sebe da razmišlja o onome što se dogodilo tog dana.
Morala je da prizna da joj je bilo prijatno i pored zajedljivih Martinovih
primedbi.
Vrlo brzo se ispred njihovog stola pojavila mlada zgodna plavuša
koja je došla da primi narudžbinu. Bila je vrlo predusretljiva i ljubazna,
mislila je Nora prateći devojčine čežnjive poglede upućene Martinu.
Uveravala je sebe da ne treba da obraća pažnju na to. Zašto bi bila
ljubomorna na lepu devojku vitkog tela i bujnih grudi. Pogledala je u
njega i iznenadila se, ugledavši kako se smeši atraktivnoj plavuši čije ga
je izazovno telo skoro dodirivalo. Ona prema njemu ne oseća ništa, pa to
ne treba ni da je uznemirava. Ipak poželela je da devojka što pre ode od
njihovog stola.
Ispijala je polako svoje vino i osetila da joj se obrazi žare. Bila je
prijatno ošamućena i veoma opuštena. Za nekoliko trenutaka na stolu su
se našli - razni specijaliteti. Gledala je u tanjur ispred sebe i pitala se da li
će moći da jede.
- Drago moje dete, - obrati joj se gospođa Agata - treba malo više
da jedeš. Izgleda da mora neko da brine o tebi i tvojoj ishrani.
- Koješta, dovoljno je odrasla da se sama stara o sebi. Ne treba joj
tutor. Ona želi da bude manekenka, a to zahteva odricanje od hrane i
raznih zadovoljstava - Dajani se nije sviđala briga gospođe Agate.
- Ne mora da bude prozirna i tako bleda - materinski primeti
gospođa Agata.
- Vi ne znate na šta su sve one spremne da bi ostale u poslu -
zajedljivo primeti Dajana.
Nora je brojala u sebi do deset da bi ostala mirna. Obrazi su joj još
više pocrveneli od ljutnje i nemoćnog gneva.
- Ti vodi računa o sebi. Nemoj da brineš tuđu brigu - Denis je bio
iznerviran Dajaninim ponašanjem. - Ovaj pitki Božule ti je razvezao jezik.
- U vinu je istina - tiho primeti Martin.
- Ako živim na ranču ne znači da ne znam šta se dešava u gradu -
Dajana je bila uporna. - Lično nikada ne bih dozvolila sebi da radi kar-
ijere ugrozim zdravlje. Ne treba od nikoga očekivati, a najmanje od
Denisa, da je opominje da jede. Ko zna šta može da spreči to venčanje.
Iv Jan 24 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Samo treći svetski rat -povišenim tonom odgovori Denis.
- Dosta deco - smirivao je gospodin Roj situaciju. - Svako od vas
zna šta je za njega najbolje. Hajde služite se.
Nora je odahnula i pogledala Martina. Raširila je oči u čudu,
videvši kao se on zabavlja u porodičnom obračunu. Smeškao se i sa
uživanjem gledao čas u Denisa i Dajanu, čas u roditelje.
Pre samo nekoliko trenutaka hrana joj je bila poslednja stvar koja
joj je nedostajala, a sada je odlučila da ne dozvoli da misle da se ona
izgladnjuje.
Nasmejala se i počela da jede. Sve je bilo Izvrsno i ukusno. Tek
tada je shvatila koliko je bila gladna. Gospođa Agata ju je pogledala sa
odobravanjem.
- Baš mi je drago - što ti se sviđa. - rekla je zadovoljno.
Pažnja koju je Agata posvetila Nori Dajanu je sve više iritirala.
Trudila se da na neki način istakne svoj značaj u Denisovom životu. Nije
joj bila Nora simpatična i to je teško uspela da sakrije.
- Da li još uvek imaš moj broj mobilnog - pitala je cvrkutavo
Denisa.
- Da - odgovori on iznenađen pitanjem.
- Pa zovi me onda češće. Ja sam ti ipak prijatelj, i to drag nadam se.
Smemo valjda da se družimo? - naivno ga je upitala.
Denis je samo klimnuo glavom. Nora je došla u iskušenje, da joj
kaže da ne želi da je njen »verenik« ostavlja često samu ali je odustala.
Nije imala srca da još više muči zaljubljenu devojku.
Bilo je već uveliko veče kada su se umorni i iscrpljeni vratili kući.
Iv Jan 25 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
7.
Stajala je na tremu i udisala miris leta, koji je bio jači nego na bilo
kojem drugom mestu. Kako bi volela ovde da živi. Nori ni jednog
trenutka nije nedostajao veliki grad, ni život koji je tamo vodila.
Dani festivala su prošli i svi su se vratili svojim svakodnevnim
obavezama. Ona je vreme uglavnom provodila u šetnji ili posmatrajući
gospođu Agatu kako radi u bašti. Bila je fascinirana pažnjom koju je
Agata poklanjala cveću i ljubavlju kojom je odgajala nove vrste ruža.
Martina nije viđala preko dana, kući je dolazio kasno uveče i odmah se
povlačio u svoju sobu. To joj je odgovaralo.
Denis je za nju bio zagonetka. Začuđujuće malo vremena je provo-
dio sa svojom „verenicom", što je moglo postati sumnjivo ostalim
ukućanima. Da je Dajana bila zaljubljena u njega, to joj je bilo više nego
jasno, ali još nije bila sigurna kakva su njegova osećanja prema toj
devojci. Svaki dan je odlazio s njom na jahanje i vraćao se veoma
zadovoljan, što je značilo da uživa u njenom društvu. Nora se slabašno
nasmeši, shvatajući da Denis ipak voli tu devojku ali se plaši braka i
odgovornosti.
Jutro je bilo puno sunca, a u dolini se videla jutarnja izmaglica.
Ceo kraj kao da je bio obojen novim čudnim bojama koje su se mešale s
jutarnjom svežinom. Duboko je udahnula čist, svež vazduh i krenula u
šetnju da protegne svoje još uvek uspavano telo. Nije daleko odmakla
kada je ugledala visokog plavog muškarca kako izlazi iz džipa koji se
zaustavio ispred kuće.
- Dobro jutro - obrati joj se nasmejan i raspoložen mladić.
- Dobro jutro - odgovori ona
- Ja sam Maks, veterinar. Tražim Martina.
- Otišao je na pašnjake.
Nora je sa interesovanjem posmatrala simpatičnog mladića.
- Ne verujem da sam te ranije video. Hteo sam da kažem da to sig-
urno ne bih zaboravio. Ti si gošća kod Kingovih?
Iv Jan 26 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Da. Ja sam Nora. Jutro je veoma lepo, pa sam poželela da
prošetam.
- Drago mi je što sam te upoznao, Noro. Da li si bila nekad na
pašnjacima?
- Ne, ali bih volela.
- Hajde sa mnom. Verujem da se tvoji domaćini neće ljutiti. Mislim
da imaju poverenja u mene čim su dozvolili da vodim računa o zdravlju
njihovih najskupljih bikova - mladić se našalio, a Nora se nasmejala od
srca.
- Ako su ti poverili takvo blago, onda ti i ja verujem - još uvek se
smejući, odgovori i pođe s njim prema džipu.
Kada su se dovezli do stočarskog logora, napustili su kola i dalje
krenuli pešice. Nepregledna ravnica bila je puna goveda koja su mirno
pasla.
- Ovo je samo jedan deo velikog stada Kingovih. Imaju nekoliko
pašnjaka - u Maksovom glasu nije bilo ni zavisti ni ljubomore. - Imaju
divne, najskuplje bikove u dolini. Ja sam srećan što kao veterinar mogu
da učestvujem u razmnožavanju i napredovanju te plemenite stoke.
Nora je pažljivo slušala. Bila je iznenađena da jedan tako mlad
čovek govori s toliko žara i ljubavi o svom poslu.
- Oni su ogromni. Ne deluju uopšte bezazleno - uplašeno je rekla.
- Bikovi su kao ljudi. Kada steknu poverenje, postaju umiljati i
pitomi. Treba im znati prići i, naravno, ne vole grubosti.
- Kada o njima pričaš, čovek stekne utisak da su to u stvari nežne i
drage životinje, a ne opasne grdosije.
- Imam ljubimca, - Maks joj namignu. - Nije lepo što mi je
Fernandel draži od ostalih i ne bih hteo da krdo za to sazna. E, taj moj
Fernandel mnogo je mazan bik. Kad dođem, on prvo traži da ga češkam
iza ušiju i pomazim po njušci i tek onda je raspoložen za redovan pregled
- šapnu joj.
Nori su od smeha pošle suze na oči. Od kada je došla na ranč, nije
bila opuštenija i sretnija.
- O, Makse, ti tako lepo pričaš o njima, da ja sada imam strašnu
želju da upoznam tvog nežnog bika.
Iv Jan 27 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Naravno, mislim da ćeš se i ti njemu dopasti. Definitivno je slab
na lepe devojke. Samo, moraš koju lepu reč uputiti i ostalima, ne bih
voleo da dođe do ljubomore i svađe među njima.
Noru je boleo svaki deo lica od smeha. Maks je bio beskrajno drag
i duhovit mladić.
- Hvala ti što si me poveo sa sobom. Ovo je za mene nezaboravno
jutro.
- Zadovoljstvo je moje. Iskreno se nadam da ćemo se još koji put
sresti.
- Verujem da hoćemo.
- Evo ga usamljeni jahač - reče Maks.
Brzim korakom, u izbledelim farmericama i kariranoj košulji
raskopčanoj do struka, koja je otkrivala mišićavo telo, prilazio je Martin.
Norin pogled bio je prikovan za njegove preplanule ruke sa
šakama stisnutim u pesnice. Crne oči su mu besno sevale, a i glas mu je
bio takav kada je progovorio.
- Zašto si je poveo? - upitao je neljubazno.
- Imala je želju da vidi pašnjake, a ja u tome nisam video ništa
loše.
- Nadam se da ti je rekla da je Denisova verenica?
Maks je pogledao u Noru.
- Naravno da nije, - nastavio je Martin gledajući Noru pravo u oči -
jer to očigledno za nju nije najvažnija stvar na svetu.
- Nisi u pravu - Nora je pokušala da dođe do reči. - Pričali smo o
nekim drugim stvarima, pa nisam smatrala za potrebno da treba da
kažem da sam verena čim nekog upoznam.
- Plašila si se da ne izgubi interesovanje za tebe? - Martin se
okrenu prema Maksu i pokaza mu prstom prema biku koji se izdvojio iz
krda. - Izgleda da ima problema sa zadnjom nogom. Bilo bi lepo da ga
pogledaš. - Ti ne gubiš vreme - ponovo se obratio Nori. - Prvi muškarac
koji naiđe, postaje tvoj plen.
Teško kontrolišući navalu besa, Nora je čekala da se Maks udalji.
- Kako se usuđuješ da me ponižavaš pred čovekom koji je bio
samo neverovatno ljubazan i ništa više?
- Impresionirana si našim zgodnim veterinarom? Koliko si ti bila
ljubazna?
Iv Jan 28 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Nora pocrvene u licu.
- Ti si prost i bezobrazan. Ne smeš da mi se mešaš u život.
- Nemoj da me potcenjuješ. Nema potrebe da tražiš okolo
muškarca ako ti treba. Možda bi trebalo da se ti i ja upoznamo malo
bolje? Prekini veridbu i ja ću ti pružiti sve o čemu si maštala. Veruj mi,
nećeš se pokajati.
- Kako se usuđuješ da mi tako nešto predložiš?
- Zašto? Pa, ti voliš da imaš više muškaraca na raspolaganju. Ne
možeš sakriti želju u svojim očima - pogledao je čudno, a onda je snažno
privukao sebi u naručje i grubo spustio svoje usne na njene.
Osećala je njegove vrele prste kroz tanak materijal košulje i bila
skoro sigurna da on može da čuje koliko joj srce jako lupa. Bila je sasvim
zbunjena. Nije znala kako da reaguje. Čvrstina njegovog tela i poljubac
potpuno su je ošamutili. Prihvatila je njegove usne kao da je samo čekala
na njih. Bilo joj je jasno po Martinovom izrazu da je on to shvatio. Svom
snagom ona ga odgurnu od sebe, drhteći celim telom.
- Da to više nikada nisi učinio - rekla je, besna na samu sebe više
nego na njega.
On je stajao pored nje, mračan kao noć.
- Sama ćeš tražiti više od ovoga - rekao je muklo. - Hajde u kola.
Vozim te kući - glas mu je bio hladan i zapovednički.
8.
Nora se probudila kasno. Ležala je u krevetu i osluškivala. Kuća je
bila prazna i ona je zaključila da je verovatno sama.
Gospodin Roj i gospođa Agata su je pozvali da sa njima i Anom ide
u grad, ali ona se zahvalila na pozivu i odbila. Nije bila raspoložena za
kupovinu, a ni za razgledanje izložene robe. Dan će provesti tumarajući
po kući. Znala je da imaju bogato opremljenu biblioteku, pa će iskoristiti
vreme za razgledanje knjiga.
Iv Jan 29 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Pogledala je kroz prozor. Tamni oblaci nadvili su se nad dolinom.
Kiša je mogla da padne svakog časa. Rešila je da uživa i ne dozvoli da
ružno vreme utiče na njeno raspoloženje. Po prvi put od kako je došla
bila je potpuno sama. Protegnula se i pošla u kupatilo.
Napunila je kadu vodom, stavila penu i legla unutra. Odmah se
osećala bolje. Topla voda je razbudila i oraspoložila. Kada je voda počela
da se hladi ustala je i istuširala se, a zatim obrisala velikim peškirom.
Obukla je finu haljinu na bretele od sirove svile boje zrele narandže.
Kako je haljina bila ravnog kroja, pri svakom koraku se ocrtavalo njeno
skladno telo.
Biblioteka je bila obložena lamperijom na kojoj su bile police sa
knjigama. Na podu je bio skupocen turski tepih, a sa tavanice je visio
raskošan kristalni luster. Sredinu sobe krasio je veliki radni bidermajer
sto na kome je bio kompjuter i telefon. Sa obadve strane stola bile su
ručno rađene fotelje a pored njih lampe. Abažuri na lampama pred-
stavljali su pravo umetničko delo.
Nori je zastao dah. Bila je to najelegantnija soba koju je videla.
Prišla je stolu i sela za kompjuter. Poželela je da Heleni pošalje poruku.
Znala je da će obradovati prijateljicu, koja s nestrpljenjem očekuje da
čuje kao provodi vreme na rancu.
Hitri prsti trčkarali su po tastaturi kompjutera. Prsti koji su znali
svoje odredište slali su poruku bez zastajkivanja. Mejl sastavljen i poslat
bez problema.
Jak kišni pljusak sručio se iz neba. Kišne kapi udarale su toliko
jako da se ništa rugo nije čulo.
Nora je zaustavila dah pokušavajući da prepozna zvuk koji je
dolazio spolja. Čula je korake pred ulaznim vratima. Pošla je prema
njima. Nije još nikoga očekivala da dođe. Kada su se vrata otvorila ona
ustuknu. Vetar je prosto nasrtao na kuću. Martin je ušao praćen vlažnim
vazduhom.
Stajao je u holu, a kišne kapi su bile na njegovim ramenima i
obući.
- Znam da sam poslednja osoba koju si poželela da vidiš - rekao je
neraspoloženo.
Iv Jan 30 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Otkud ti? - upitala je pokušavajući da zvuči mirno.
- Po ovakvom vremenu ni goveda ne vole da budu na pašnjacima -
rekao je grubo. - Šta ti radiš kod kuće? Mislio sam da si otišla u grad.
- Ja sam u biblioteci. Slala sam poruku prijateljici.
Martin upitno podiže obrve
- Denis mi je rekao da mogu da koristim kompjuter.
- Svašta je Denis rekao u poslednje vreme. Ne treba ga uvek
shvatati ozbiljno.
- I tvoji roditelji su mi dozvolili - branila se kao malo dete.
- Znači samo mene nisi pitala. Nora je bila svesna da je izaziva.
Znala je da mora imati mnogo takta i strpljena kada je sama sa
njim. Vlažna majica se prilepila uz njegovo snažno telo, a sa preplanulih
ruku slivale su se kišne kapi.
Izgledao je opasno dobro što je uzburkalo Norinu maštu i protiv
njene volje. Pocrvenela je zbog takvih misli i podigla pogled. Srela je
Martinove tamne oči pune poziva i obećanja. Skoro se stresla. Šta se to sa
njom dešava? Ovaj čovek je lud, a izgleda da ni ona nije bolja kada je u
njegovoj blizini.
Okrenula se i pošla nazad u biblioteku. Martin je išao za njom.
Osetila je njegov pogled na sebi. Bila je uplašena.
- Da li moj izgled zadovoljava? - upitao je cinično
- Da, - okrenula se prema njemu - samo što izgled nije presudan.
- Za koga?
- Za većinu ljudi. Mnogo je važnije šta čovek nosi u sebi.
- To se i ja pitam. Šta ima u tebi? Kakav si čovek? - nasmejao se. -
Kod Denisa je izgleda izgled presudio.
- Ti si uobražen i nevaspitan - planula je Nora. - Denis zna moje
kvalitete. Već sam ti rekla da moj život ne treba da bude tema tvog
interesovanja.
Prilazio joj je preteći polako. Zadrhtala je celim svojim telom.
- Denis je zaslepljen i naivan. Neko mora da mu otvori oči - rekao
je dok joj je prilazio.
- A to ćeš biti ti - pokušala je da sakrije svoj strah. Videla je
podsmeh na njegovom licu.
Iv Jan 31 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Uzgled, gde ti je verenik? Ostavio te samu? - možda mu je ipak
lepše na nekom drugom mestu.
- Neću dozvoliti da me iznerviraš. Ja nema ništa protiv da ide kod
Dajane. Nećeš mi verovati, ali ja njega stvarno volim.
- U pravu si ne verujem ti.
- Mislim da je to najmanja od svih stvari zbog kojih treba da
brinem. Ti nisi srećan. Samo bežiš. Bežiš od samog sebe. Voliš da se
mešaš u tuđi život, a svoj nisi uspeo da dovedeš u red.
Uplašila se od hladnoće njegovog pogleda.
- Neću mu dozvoliti da napravi grešku istu koju i ja - stao je
sasvim blizu nje.
- Ne treba mu dozvoliti ni da živi kao ti: Tvoj ljubavni život svodi
se na čitav niz avantura koje traju jednu noć ili nešto više - hrabro je
odgovorila.
U očima mu je tutnjala strast. Želja koja je rasla u njemu dostigla
je vrhunac.
- Tebi treba muškarac - rekao je promuklim glasom. - Denis je
suviše dobar, a Maks neiskvaren. Nisu oni za tebe.
- Poznavajući tvoju skromnost pretpostavljam da si to ti.
- Vidiš kako si pametna devojka.
- Reci mi nešto što ne znam.
- Ja te želim, a znam da budem veoma uporan.
- Molim te, skloni se. Ostavi me na miru.
- Neću te ostaviti na miru dok god ne odustaneš od te blesave
ideje da se udaš za mog brata - rekao je tiho.
Martin se borio sa sobom. Gledao je u ženu punu suprotnosti,
pravu ženu, punu strasti, sposobnu da voli. Ali ne Denisa. To joj neće
dozvoliti. Postoji mogućnost da ga povredi.
Glava mu je bila puna pomešanih emocija. U jednom trenutku
imao je potrebu da je ponizi, a u sledećem želeo ju je kao ni jednu ženu
do tada. Imala je najlepšu kožu na svetu, pomislio je dok je gledao nežno
ružičastu boju njenog vrata.
Nora je podigla glavu i pogledala ga pravo u oči. Opet ju je gledao
onim zagonetnim i prodornim pogledom koji kao da je skida i potpuno
otkriva. Usne su im bile toliko blizu da im se dah izmešao. Spustio je
Iv Jan 32 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
glavu malo niže i nežno je poljubio. Usne su Im bile tople i drhtave.
Stajala je zbunjena njegovom nežnošću.
Martin se naglo odmakao od nje, kao da ga je neko lupio po glavi i
probudio.
- Idem da se presvučem - rekao je kroz zube.
Gledala je za njim. Nije bila svesna šta se to dogodilo. Bio je to
trenutak koji život deli na ono pre i ono posle njega.
Kiša je prestala naglo kao što je i počela. Narandžasto sunce je
obasjalo dolinu. Odabrala je knjigu i pošla u svoju sobu.
Udobno se namestila na krevetu i počela da čita. Bila je na
polovini stranice kada je shvatila da uopšte ne prati sadržinu. Pokušala je
da se udubi u tekst, ali stalno se nalazila na istoj strani. Nije uspevala da
se koncentriše na čitanje. Njene misli su se vraćale na razgovor sa
Martinom. Nije ga razumela. Morala je da sabere utiske koji su se
nagomilali u njoj. Šta se to događalo pitala se, a odgovor se nametnuo
sam. Martin ju je na neki čudan način privlačio. Bilo je to osećanje sasvim
drugačije od onog što je doživljavala do tada. Tako nešto nije osetila ni
pored jednog muškarca.
Iz razmišljanja je probudilo uporno zvonjenje telefona. Izašla je iz
sobe i automatski krenula u hol u nameri da se javi. Bilo joj je potrebno
nekoliko sekundi da shvati da razgovara sa Kler, Martinovom pri-
jateljicom.
- Ja sam gošća porodice King - ponovila je Nora glasnije. - Ne znam
gde je Martin.
Hladan, neprijatan glas nije hteo da prihvati takav odgovor.
- Nikada nisam čula za vas. Zapravo, čiji ste vi gost? - nestrpljivo je
upitala Kler.
- Ja sam Denisova verenica - jedva je prevalila laž preko usana, ali
to je bilo jedini način da zaustavi dalje ispitivanje.
- A tako. Nisu mi spominjali nikakvu veridbu. Recite Martinu da
mi se javi. Ne znam zašto nije dostupan na mobilni telefon.
Nora nije uspela da kaže više ni reč jer se veza prekinula.
Pokušala je da uz takav hladan i agresivan glas zamisli odgovarajući lik.
Izgleda da je Martin našao svoju drugu polovinu.
Dok je spuštala slušalicu čula je glasove iza svojih leđa.
Natovareni paketima ušli su gospođa Agata, njen suprug i Ana.
Iv Jan 33 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Da li je poziv bio za nekoga od nas? - upitao je gospodin Roj.
- Ne, za Martina je. Recite mu kada ga budete videli da se javi Kler.
- Ah, ta devojka nikada ne odustaje - gospođa Agata odmahnu
rukom i pođe u dnevni boravak.
- Ova kiša zlata je vredna. Pašnjaci su već vapili za vodom. Ali
dobro je, taman na vreme. Hajde da popijemo po piće - pozva ih je sve
gospodin Roj i pođe prema baru. - Šta dame žele?
- Sipaj nam po viski - umornim glasom reče njegova supruga. -
Dobro će nam doći posle napornog dana. - ona se spusti na dvosed i
pogleda u Anu. - Hodi sedi pored mene. Kupovina nas je baš iscrpela, zar
ne? Kako si ti mila provela dan? - upitala je Noru, koja je sela u fotelju i
otpila gutljaj pića.
- Interesantno, divila sam se biblioteci. Očarana sam celom vašom
kućom, ali ta prostorija je stvarno nešto posebno - reče ona glasom
punim oduševljenja.
- Hvala ti. Roj mi je pomogao da je opremim. Godinama smo
skupljali delove nameštaja i sitnice po ćelom svetu. Nekada smo mnogo
putovali - nostalgično reče Agata.
- Ja zbog posla često putujem, ali retko imam vremena da obiđem
mesto u kome budem.
- Mlada si, ima vremena da ta mesta obiđeš i kao turista.
Razgovor je tekao lako jer je tema bila zanimljiva. Bračni par King
voleo je da se priseća svojih putovanja i divnih mesta koje su obilazili.
Bili su skladan, zadovoljan par koji je uživao u svom porodičnom životu.
Ljubav i poštovanje jedno prema drugom zadržali su kroz ceo brak.
Rumeni od jahanja i vetra Dajana i Denis su prosto uleteli u kuću.
- Niste valjda bili napolju dok je trajalo nevreme? - iznenađeno
upita gospodin Roj.
- Naravno da jesmo - smejući se reče Dajana. - Za vreme kiše i mi i
konji zavukli smo se u napuštenu brvnaru kod korala.
- Nisam mislio da će biti takav pljusak - pokušao je Denis da se
opravda. - Izvini dušo što sam te ostavio samu - priđe Nori, poljubi je i
spusti se pored nje na fotelju. -Nemoj da se ljutiš, molim te.
- Moj dan možda nije bio uzbudljiv kao tvoj, ali je bio interesantan.
Biblioteka je nešto najlepše što sam videla.
Iv Jan 34 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Da, stvarno je impresivna - reče on ponosno i obgrli je. - Šta si ti
radio Martine?
Nora nije primetila kada je Martin ušao u prostoriju.
- Ništa posebno - odgovori on, posmatrajući Noru. - Završavao
sam poslove u radnoj sobi.
Nora raširi oči kada je čula da je on bio sve vreme u kući. Htela je
da ga upita zašto se nije javio na telefon, ali se predomislila. Roditelji
neka mu kažu da ga ja tražila devojka.
Dajana je sedela pored gospodina Roja i neprekidno se vrpoljila.
Izvukla je slamčicu iz ledenog čaja koji je pila i uvijala je. Neprekidno se
meškoljila, nestrpljivo čekajući da Denis i ona krenu nazad na njen ranč.
Odjednom je ustala i pošla prema izlaznim vratima.
- Denise, pašče mrak, mislim da je vreme da vratimo konje u štalu
- pogledala je sve u sobi kao da se izvinjava što mora da napusti društvo.
Osmeh joj je delovao izveštačeno na još uvek rumenom licu. Samo su joj
usne sudelovale u osmehu, ali i one su delovale neprirodno razvučeno.
Izgledala je kao da stalno traži način kako da vrati Denisa u svoj
život.
Nora ju je posmatrala ispod oka. Znala je da devojci nije lako.
Denis je divna osoba, duhovit, i iskren, srdačan a osim toga i privlačan.
Veoma poželjan muškarac. Mada su se trudili da izgledaju opušteno,
Nora je osećala da između Denisa i Dajane ima nešto nedorečeno i
nezavršeno. Dajana ju je pogledala nesigurno.
- Nadam se da nemaš ništa protiv - u njenom glasu bilo je i zavisti
i divljenja.
Nora joj uputi nevin pogled.
- Ne, zar bi trebalo da imam? - upitala je ljubaznim glasom
- Naravno da nemaš zašto da brineš - spremno odgovori Denis.
-Ljubavi vratiću se do večere - glasno je poljubi u obraz i požuri da stigne
Dajanu koja je već izlazila iz kuće.
- Njih doje kada su zajedno ne miruju ni trenutak - bezazleno
primeti gospodin Roj. - Mogli bi ceo dan da budu napolju sa konjima.
Martin dođe do Nore.
- Izgleda da se ne uklapaš baš najbolje u ovu životnu sredinu.
Iv Jan 35 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Da li ja to primećujem brigu u tvom glasu? - upita ga Nora
iznervirana njegovim komentarom.
- Pa, mogao bih to i tako da nazovem. Brinem se za dobro cele
porodice. Tvoja prirodna sredina je grad, pista, glamur. Tamo pripadaš!
Povuci se na vreme - njegove oči se sretoše sa njenima - inače ja nemam
ništa protiv tebe. Na nekom drugom mestu možda bi mogli biti i
prijatelji, ili nešto više - na usnama mu je titrao čudan osmeh.
- Martine suviše si dobar. Stvarno se svim srcem trudiš da drugi
budu srećni, a na sebe uopšte ne misliš. Mislim da će svako od nas dobiti
po zasluzi - odgovori ona spokojno, dok joj je u glavi odzvanjao
neprijatan glas njegove prijateljice Kler.
Razgovor je prekinula Ana pitajući šta žele za večeru. Nora je isko-
ristila taj trenutak da ode u svoju sobu i nastavi sa čitanjem knjige.
9.
Umotana u veliki peškir Nora je stajala pored ormara. Trebalo je
da se obuče, a nije imala snage. Kada je gospođa Agata za vreme večere
rekla da će napraviti parti za bliske prijatelje i na taj način proslaviti
veridbu mlađeg sina, ostala je bez daha. Više joj nije bilo zanimljivo, a još
manje smešno, što je pristala da učestvuje u toj prevari. Jedva je čekala
da napusti trpezariju i razgovara s Denisom.
Ceo dan je čekala da on dođe kod nje u sobu i da pokušaju da nađu
način kako da se izvuku iz te glupe situacije, ali on se nije pojavio. Nije
želela sama da ide kod gospođe Agate i gospodina Roja, jer ipak to nije
bila njena ideja i ispravno bi bilo da Denis preuzme krivicu na sebe i
objasni roditeljima zašto ih je obmanuo. Poželela je da spakuje svoje
stvari i što dalje pobegne od ranča i Kingovih, Bila je sigurna da je ovo
njena poslednja poseta „Srebrnoj potkovici".
Još je na usnama osećala Martinove poljubce. U glavi joj je sve bilo
mutno i nejasno kada bi razmišljala o njemu. Znala je da on želi samo da
je povredi a, ipak, ona ga želi i uživa u njegovom naručju. Nikada nije
mislila da će je on privući kao muškarac.
Iv Jan 36 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Tužno je uzdahnula i pošla prema ormanu. Posle kraćeg
razmišljanja odlučila se za ljubičastu dugačku svilenu haljinu. Meka svila
pratila je liniju njenog vitkog tela, čineći ga ženstvenim i nežnim. Za
bogate uvojke prikačila je zlatni rajf, a na noge obula elegantne sandale.
Haljinu je dobila kao poklon na jednoj reviji i nije imala priliku da je
ranije obuče.
Kada je ugledala Denisa na vratima, samo je zavrtela glavom.
- Izgledaš prekrasno - oči su mu zadovoljno zasijale. - Pokušaj bar
malo da se nasmešiš. Izraz lica ti je kao da idemo na pogreb -
konstatovao je i ponudio joj ruku.
- Ne vidim zbog čega bih se smejala. Mislim da treba da kažemo
istinu. Otišlo je predaleko.
- Nemoj da paničiš - rekao je brzo, plašeći se da neko ne naiđe. - I
ja sam se iznenadio kada je mama rekla za parti. Hajde da probamo da
uživamo. Šta je, tu je.
- Praviš od roditelja budale nije mogla da veruje da on želi da
nastavi s „veridbom".
- Kada se vratimo u grad, javiću im da smo shvatili da ipak nismo
jedno za drugo i da raskidamo. Biće razočarani, ali preboleće. Nemaš
razloga za brigu.
- Potvrdićemo Martinovu teoriju da živim kao moja majka. Samo
da znaš da ja uskoro napuštam ranč.
- Hajdemo. Smeši se i ako ti nije teško, povremeno me pogledaj
zaljubljeno.
Žagor i razgovor su prestali kada su se Denis i Nora pojavili na
vratima dnevne sobe. Prisutni gosti su sa simpatijama i divljenjem
gledali par koji je ulazio. Nora se osećala neprijatno dok je pogledom
prelazila po sobi punoj elegantnih i nepoznatih ljudi.
Martinove oči uputile su joj prodoran ispitivački pogled. Zgodan i
muževan u crnom odelu, stajao je pored atraktivne devojke. Nora je
odmah znala da je to Kler. Besprekorne blago potamnele kože i
prekrasne crne kose, u crvenoj uzanoj haljini s dubokim dekolteom koji
su ispunjavale bujne grudi, bila je neverovatno lepa i poželjna.
- Dragi moji gosti i prijatelji, da vam predstavim Noru - sa
osmehom, veoma ponosan, obrati se gospodin Roj prisutnima i podiže
čašu s pićem.
Iv Jan 37 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ova lepotica je verenica moga sina Denisa. Želim da nazdravim
njihovoj veridbi, a vama zahvalim što ste došli.
Prisutni pozdraviše kratak govor tapšanjem i podigoše čaše u ime
zdravice. Nora se smešila zbunjeno, izgubljena među tolikim nepoznatim
ljudima, a onda joj se lice odjednom ozari kada ugleda Maksa. Bila je
sretna što među gostima ima i jednog prijatelja.
Bleda i tužnog pogleda u uglu sobe stajala je Dajana. Nora je
poželela da ode do nje i kaže joj da je sve laž, da Denis voli nju, ali se
ponaša detinjasto i nerazumno. Mnogo bola i razočaranja proizvela je
glupa šala sa „veridbom".
- Denise, kada će venčanje? Nora se trgla od hladnoće Martinovog
glasa.
- To tek treba da odlučimo. Nismo još razmišljali o datumu, zar ne,
draga? - Denis obgrli Noru oko struka i poljubi je u obraz. - Hajde da te
upoznam s gostima.
Ona se osećala bespomoćno kao nikad u životu. Pozdravljala je
goste mehanički, jedva čekajući da napusti prostoriju.
- Ljubavi, da li želiš piće? -Denis se potpuno uživeo u ulogu.
- Da, dragi - kroz zube odgovori Nora i pođe prema vratima koja
su vodila na trem. Bio joj je potreban svež vazduh.
Izašla je u toplu i mirisnu noć. Cvetna bašta je mirisala mnogo
intenzivnije i opojnije nego danju. Nebo je bilo posuto milionima zvezda,
a mesec je izgledao sjajniji nego ikada do tada. U gradu joj zvezde nikada
nisu bile toliko jasno vidljive kao na ovom čistom prozračnom nebu, niti
ih je bilo toliko. Prosto su mamile da se gledaju.
Zamišljeno je šetala šljunkovitom stazom kada je čula korake iza
sebe.
- Izvoli piće - Maks joj se toplo nasmeši dok je pružao čašu.
- Nadam se da se ne ljutiš što sam ga doneo. Denis razgovara s
Dajanom.
- Naravno da ne. Sparno je unutra pa sam izašla da prošetam.
- Čestitam na veridbi. Želim ti mnogo sreće. Ti si divna devojka i
zaslužuješ samo najbolje.
Iv Jan 38 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- To ćemo još videti - umorno odgovori Nora. - Veridba nije isto
što i brak. Svašta može da se dogodi.
- Nisi raspoložena. Da li imaš problema?
- Ne, samo sam umorna. Sutra će sve izgledati bolje.
- Često poslom dolazim u grad. Mogli bismo da se vidimo i
izađemo na piće. Denis, ti i ja.
- Svakako. Obavezno se javi. To bi stvarno bilo lepo.
- Upoznao sam te kao nasmejanu i vedru devojku. Ostani takva.
Nemoj dozvoliti da te neko ili nešto promeni - rekao je Maks iznenađen
mirnoćom i setom koju je video u njenim očima.
Nora samo klimnu glavom. Miran i topao, njegov glas joj je ulivao
poverenje. U njegovom društvu se osećala prijatno, bila je sigurna da u
njemu ima prijatelja.
Nije dugo bila opuštena. Martin ju je vratio u stvarnost. Išao je
prema njima s rukama duboko zavučenim u džepove pantalona i
ironično se smešio.
- Vaše prijateljstvo je sve dublje i prisnije. Nije lepo, Makse, da
odvajaš Noru od verenika.
Maks se samo nasmešio i krenuo prema kući.
- Šta će Denis reći za tvoju šetnju po mesečini? - zajedljivo je
upitao Martin.
- Verovatno ništa. On razgovara s Dajanom.
- Šta se dešava? Za zaljubljene verenike, veoma čudno se
ponašate. Bilo bi normalno da želite svaki trenutak da provedete zajed-
no. Nešto mi tu nije jasno, a ja volim čiste situacije.
- Preteruješ. Zaboravio si kako se ponašaju verenici. Možda bi
Kler volela da te podseti.
- Kler zna gde je njeno mesto i ništa više od toga ne očekuje. Zašto
me nisi poslušala i prekinula ovu lakrdiju?
- Koju? - Nora je pokušala da dobije na vremenu.
- Veridbu. Ne pravi se naivna. Da si verena za mene, ne bi bilo
poljubaca u obraz i ne bismo spavali u odvojenim sobama. U stvari, ne
bismo ni izlazili iz sobe.
Nori jurnu krv u lice, ali nije skrenula pogled.
Iv Jan 39 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ti stvarno patiš od skromnosti - srce joj je luđački udaralo dok je
gledala u Martina kako joj prilazi sve bliže. Lice mu je bilo ozbiljno, a
usne čvrsto stisnute. Stao je ispred nje i netremice gledao u lepa, sjajna,
haljinom bez bretela otkrivena ramena.
- Mislim da bi bilo najbolje da se vratim u kuću - promucala je.
- Ne još. Pruži mu priliku da objasni Dajani što se ponaša kao
idiot. Ta devojka ga voli. Ja ću pokušati da zabavim tebe. Nešto smo
počeli, pa da nastavimo tamo gde smo stali - rekao je čudno izmenjenim
glasom.
Polako joj je podigao bradu i naterao je da ga gleda u oči. Kao da u
je u njima hteo da vidi nešto posebno. Bila je svesna samo njihove dubine
i topline njegovog daha.
- Molim te, nemoj - prošaputala je, uplašena onoga što je osetila.
Bila je zarobljena njegovim snažnim rukama. Bubnjalo joj je u
glavi a toplina se razlivala ustreptalim telom dok ju je ljubio po vratu i
ramenima. Čvrsto priljubljena uz njega nije mogla da se pomeri.
Poljupci su postajali sve zahtevniji, a ruke su mu znatiželjno
klizile po njenom telu. Nora ispusti čašu koju je držala i obe ruke obavi
oko njegovog vrata, prstima mu milujući potiljak.
Nestrpljivo i željno prihvati njegove usne. Vrtelo joj se u glavi dok
je odgovarala na poljupce. Ruke mu se zaustaviše na njenim kukovima,
obuhvati ih i još više privuče sebi. Bliže nisu mogli. Njena bedra su gorela
od njegove blizine I strasti koja ju je obuzela. Telo joj zadrhta od naleta
želje da mu se preda i sa ono malo snage i volje što joj je ostalo da sačuva
dostojanstvo, odgurnu ga od sebe. Martin je pusti iz zagrljaja teško
dišući.
- Ne treba da se plašiš. Ja neću ništa na silu. Ovo što se do sada
dogodilo, govori jasnije od bilo kojih reći.
- Ovo nije smelo da se desi.
- Hajde, Noro, nismo deca. Ako ne želiš da Denis sazna istinu,
nećemo mu reći.
Širom otvorenih očiju gledala je u njega. Shvatila je da je sve ovo
deo njegovog plana da je odvoji od brata.
- Šta te je toliko šokiralo? Ne verujem da je prvi put da ti
muškarac pokaže da te želi u krevetu. Ja sam ti to pokazao već nekoliko
puta.
Iv Jan 40 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Nije - reče Nora stegnutog grla i očiju punih suza. - Ali će tebi ovo
biti poslednji. Sutra napuštam ranč.
- Šta će Denis i moji roditelji reći na to?
- Baš me briga šta će reći.
- Ali mene je briga. Ako odeš iz ove kuće bez objašnjenja i
izvinjenja, zagorčaću ti život. Ako ti ne kažeš istinu, reći ću je ja. U
svakom slučaju, venčanja neće biti.
- O kakvoj istini govoriš?
- O tome da bih mogao da te imam u svakom trenutku.
- Ti... uobražni gade!
- Nemoj se preda mnom pretvarati. Da ja svoga brata ne poštujem,
ti bi već bila u mom krevetu. Ti Denisa ne voliš i ne želiš, a to je dobar
razlog da se ne uleće u brak.
- Životinjo!
- Strasna si kad vređaš. Da li je to najgore što umeš da kažeš?
Nora je jedva zadržavala suze. Martin je bio spreman na sve.
Plašila ga se. Nikada nije mislio da je ona dovoljno dobra za njegovu
porodicu, čak ni kao prijatelj. Povređena i ponižena, pogleda mutnog od
bola ugledala je Denisa kako stoji na tremu. Nesigurnim korakom je
pošla prema njemu.
- Vas dvoje uživate u lepoj noći? - upitao je s osmehom.
- Da - odgovori Martin zadovoljan i miran. - Verenica ti je veoma
prijatna devojka. Žao mi je što to ranije nisam primetio. Nadam se da je
uživala u mom društvu koliko i ja u njenom.
- Ulepšali ste mi veče. Noro, zar ti nisam rekao da će te se vas
dvoje na kraju zavoleti? Oduvek mi je bila želja da se slažete.
Nori se srce steglo na te reći. Nije želela da razočara Denisa.
Večeras mora da ćuti, ali sutra već neće biti kod Kingovih.
Iv Jan 41 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
10.
Celo prepodne Nora nije izlazila iz svoje sobe. Probudila se
iscrpljena i s glavoboljom. Nadala se da će je topao tuš osloboditi
napetosti, ali loše raspoloženje nije je napustilo.
Razmišljala je o sinoćnjem partiju pokušavajući da nađe samo
jedan trenutak koji joj je bio prijatan, ali nije uspela. Osećala se nesigurno
i neprijatno pri pomisli na Martina. Posle onoga što se desilo između njih
dvoje, treba da prođe izvesno vreme pre nego što bude u stanju da ga
pogleda u oči. Još uvek joj nije bilo jasno kako tako lako padne, svaki put
kada je sama sa njim, u njegov zagrljaj. Bilo je nemoguće da je baš toliko
privlači, da u njegovoj blizini gubi razum i potpuno mu se predaje.
Dozvoljavala mu je da s njom radi šta hoće, i da je ljubi i da je vređa.
Odluka da napusti ranč izgledala joj je jedino pametna posle
svega. Denis mora reći svojim roditeljima istinu, ma kakve posledice
snosili.
Bilo je prošlo podne kada je izašla u dvorište da ga potraži. I pro-
tiv svoje volje se nasmeši kada je ugledala Dajanu pored njega. Ta
devojka nije odustajala; da je znala istinu, ne bi morala toliko da se trudi.
- Denise, rešila sam da se vratim u grad - rekla je Nora bez ikakvog
uvoda i naglo se okrenula da pođe prema kući.
Denis je uhvati za ruku.
- Sada? Ali ne možeš sada! Ja to neću dozvoliti.
- Ne budi takav - umešala se Dajana zadovoljnog izraza lica. - Nora
verovatno zna šta radi.
- Zaćuti, Dajana - planuo je Denis. U tom je trenutku ličio na
Martina. Zatim se opet obratio Nori. - Ne možeš sada da odeš. Nemam
vremena da te vozim.
- Uzeću taksi. Ići ću autobusom. Ići ću peške!
- Šta je s tobom?
- Ti najbolje znaš. Jednostavno, moram da idem.
- Tek tako?
Iv Jan 42 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Nije tek tako. Ovo si mogao očekivati. Nisi hteo da me poslušaš.
- Hoću. Dajem ti reč da ću im reći danas, sutra, kad hoćeš. Samo
ostani makar još danas.
- Ne znam.
- Da li tvoj odlazak ima veze s Martinom?
- Pusti to.
- Ne želiš da ga sačekaš? -pitao je Denis već malo smirenije.
- Zbog čega to kažeš? - bila je zbunjena. Uplašila se da Denis nije
nešto video.
- Pretpostavka - prišao je bliže Nori i molećivo je pogledao.
- Nemoj još da ml pokvariš planove. Molim te. Obećala si.
- Pogrešila sam. Ništa nije ispalo kako smo želeli.
- Nešto jeste - rekao je Denis zagonetno. - Hajde, budi drug još
jedan dan.
Dajana je, ne shvatajući šta se dešava, pokušala da učestvuje u
razgovoru.
- O čemu vas dvoje pričate?
- Nije važno - odmahnu Denis rukom. - Hoćemo li na jahanje?
- Stvarno? - osmehnu se devojka radosno, ali se odjednom
uozbiljila. - Šta će reći tvoja verenica?
U tom trenutku joj se pojavi toliki strah u očima, da je Nora osetila
simpatiju prema njoj.
- Samo vas dvoje idite - brzo je rekla.
Dajana je bila zbunjena.
- Stvarno ti ne smeta?
- Ne smeta mi. Želim vam dobru zabavu.
Denis zagrli Noru i tiho reče:
- Voleo bih da i ja to tebi mogu reći.
- Ne verujem da ćeš imati prilike. Ali mogao bi njoj da kažeš istinu.
Sve manje si ubedljiv.
Nora se okrenula i pošla prema tremu. Odjednom je promenila
plan i umesto da se vrati u kuću, skrenu prema brdu.
Morala je da šeta. Mir i samoću u sobi ne bi podnela.
Iv Jan 43 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Hodala je uzanom šumskom stazom obraslom gustim rastinjem, duž koje
je, preskačući kamenje, tekla bučna brdska rečica. Reka je hučala kao da
joj da je na znanje da joj takve prepreke nisu po volji. Predeo je bio
prepun divljeg, vrlo gustog i nepoznatog rastinja.
Voda je izbila na proplanak praveći malo jezerce. Uživala je,
upijajući pogledom sve oko sebe. Priroda se nesebično nudila. Okolina je
delovala umirujuće i ulivala joj poverenje. Fizički napor joj je doneo
umor i smirenje. Legla je ispod jednog hrasta obraslog mahovinom i sa
uzdahom sklopila oči. Trava je mirisala, a prijatan povetarac donosio
svežinu.
Pokušala je da razmisli o svemu i dovede u red haos koji joj je
vladao u glavi. Ponašala se kao da ju je uhvatilo neko ludilo. Doputovala
je na odmor i ne razmišljajući, pristala na Denisovu neprijatnu šalu. U
početku joj je sve delovalo bezazleno, a sada joj se život zakomplikovao
tako da nije znala kako da se iz svega toga izvuče.
To što će napustiti ranč, neće izbrisati sve neprijatnosti koje su se
dogodile. Svaki dan se pitala šta joj se desilo? Kako je Martin uspeo da
probudi u njoj divlju strast i pokrene lavinu emocija? On je uvek bio
samo Denisov brat, arogantan i neprijatan, a ne poželjan muškarac. Prvi
put je postala svesna njegove fizičke privlačnosti. Toliko uživa i želi
njegov dodir, da je u stanju da mu oprosti sve grubosti čim oseti njegove
snažne ruke na svom telu.
Bilo ju je sramota što je on to znao. Veštinom iskusnog muškarca
zaveo ju je i sada se igrao s njom kao sa zaljubljenom tinejdžerkom. Ne
srne više sebi dozvoliti tako naivno ponašanje. Ta ljubav donela bi joj
samo patnju. Žubor vode i svež vazduh su je opili i ona se prepusti
maštanju o velikoj i iskrenoj ljubavi kakvu je želela i čekala. Zaspala je.
Čula je kako neko izgovara njeno ime. Mislila je da sanja sve dok
nije osetila ruku na svom ramenu. Uplašeno je otvorila oči i nad sobom
ugledala zabrinuto lice gospođe Agate.
- Hvala bogu da si dobro! - rekla je žena vidno uplašena. - Denis je
rekao da si pošla kući kada je on s Dajanom krenuo na jahanje. Pošto te
nije bilo celo poslepodne, zvali smo Martina i on je organizovao poteru.
Iv Jan 44 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Nora je polako ustala otresajući travu s kose i odeće i još uvek
pospana, pokušavala da shvati šta gospođa Agata govori.
- Kako ste zvali Martina? -mucala je Nora.
- Kako? Mobilnim telefonom, naravno, premda je to strogo
zabranio jer se stoka plaši tih zvukova. Nisi valjda mislila dimnim
signalima? Strašno je besan.
- Besan? - ošamućena Nora je ponovila. - Zašto?
- Zbog tebe. Izbezumio se što je Denis otišao s Dajanom, a tebe
ostavio samu. Uplašio se što te nema. Traži te s radnicima.
- Oh, kako mi je žao - Nori je bilo neprijatno. - Htela sam samo da
se odmorim, a san me je prevario. Prošle noći sam malo spavala.
- Sad znamo i zašto.
- Molim? - Nora se odjednom razbudila. - Šta to znači, znate zašto?
- Hajdemo, već je mračno - gospođa Agata pođe napred. - Znamo
za vaš plan. Neuspelu šalu. Bilo je vrlo neozbiljno.
- Ja se iskreno kajem što sam pristala.
Gospođa Agata zavrte glavom.
- Denis je detinjast i verovatno nije razmišljao o posledicama, ali ti
si oduvek delovala ozbiljno i odraslo.
- Izvinite.
- Nemaš pojma koliko je Martin bio ljut. Uplašila sam se u jednom
trenutku da će udariti Denisa. Svi smo ispali smešni.
- Da li možete da nam oprostite?
- Deco, deco - gospođa Agata se nasmeši i pogleda ispitivački
Noru. - Martin ne može da shvati da je taj plan o lažnoj veridbi u stvari
način da se ti i on zbližite.
- Šta??- Nora je pomislila da nije dobro čula.
- Denis je ubeđen da ste kao stvoreni jedno za drugo. Hteo je da
napravi Martina ljubomornim i tako ga natera da preduzme neke korake.
Da budem iskrena, i ja sam se ranije nadala da će se vremenom
nešto desiti među vama, ali to ne opravdava ovo ponašanje. Laž se brzo
otkrije.
Taj deo plana Nori nije bio poznat. Ostala je bez reči slušajući
gospođu Agatu. Martina su zatekli kako nervozno šeta po dvorištu.
Zapanjeno je stao kada ih je ugledao.
- Slušaj, Martine - pokušala je njegova majka da ga umiri.
Iv Jan 45 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Kasnije ćemo razgovarati, majko.
Gospođa Agata je pažljivo pogledala Noru, a onda slegla
ramenima i krenula prema kući.
Nora je gledala ispred sebe a ne direktno u Martina. Nije imala
dovoljno hrabrosti da se sretne s njegovim pogledom.
- Možeš početi da vičeš - promrmljala je posle kraće pauze.
Martin je i dalje ćutao. Zadrhtala je ugledavši njegov izraz lica.
- Imaš li ti uopšte pojma koliko je ovaj ranč veliki? opasno tihim
glasom je rekao. - Gde si bila, dođavola?
- Zaspala sam na proplanku - rekla je nesigurno.
- Ti si luda. Čovek dobije želju da te dobro izlupa.
- Da, znam. Žao mi je. Osetila je kako je oči peku. Suze su počele da
joj klize niz obraze.
- Žao ti je. Moji ljudi su te tražili na sve strane, a već za sobom
imaju dvanaest sati rada. Umesto da se odmaraju, oni traže razmaženu
gospođicu. I tebi je „žao".
Suze su joj krenule nezadrživo. Jecaji su joj potresali telo. Od
sramote nije mogla da kaže ni reči.
- Prekini!!! - viknuo je grubo. - Nemoj da cmizdriš.
Bol koji je prostrujao čitavim njenim bićem postao je toliko
intenzivan da joj se celo telo treslo. Tlo joj je pod nogama postajalo sve
nesigurnije. Ona oseti vrtoglavicu i telo joj polete napred. Martin je brzo
uhvati za ramena i privuče sebi. Nora se nasloni na njegove grudi boreći
se za vazduh.
- Smiri se. Hajde, diši duboko. Polako se opusti - reče mnogo
blažim glasom nežno je milujući po kosi.
- Žao mi je, Martine - rekla je kroz suze. - Nisam znala da ću
zaspati i napraviti ovako veliki problem.
- Ne spavaš noću - reče on ponovo ozbiljnim tonom. - Smišljaš
spletke s Denisom. Život ti je kao u španskim serijama. Strašno si me
razočarala.
- Ja nisam želela da ovako ispadne.
- Šta si očekivala? Da se svi slatko smejemo? Da se radujemo što
smo ispali neviđene budale? Mogla si mnogo jednostavnije da mi pokažeš
da ti se dopadam. U stvari, već si mi pokazala.
- Nisi valjda poverovao u Denisovu priču?
Iv Jan 46 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Sve što si dosada uradila išlo joj je u prilog.
Ona se odmače nekoliko koraka gledajući ga u oči. Lice joj je bilo
crveno od suza, a usne su joj podrhtavale.
- Šta je bilo, Noro? Da li lažem? Ne moraš više s mojim bratom da
smišljaš plan kako da privučeš moju pažnju. Nikada te nisam želeo. Više
ne moram da gubim vreme na tebe čekajući da se Denis opameti. Gledaj
svoja posla, a u moj život više nemoj da se mešaš. Posle ovoga, najbolje je
da se vratiš u grad. Plan vam nije uspeo.
To je prevršilo svaku meru. lako je znala da je besan, nije
očekivala da će je toliko vređati. Više nije mogla da kontroliše jecanje u
kojem je bilo beskrajno mnogo tuge i bola.
Denisova kola su punom brzinom uletela u dvorište i zaustavila se
uz škripu kočnica nedaleko od njih.
- Ostavi je na miru. Ona nije kriva. Nije ništa znala - vikao je dok je
prilazio Martinu.
Slomljena i razočarana, skoro slepa od suza, Nora je otrčala prema
kući.
11.
Ulica je bila živa i pretrpana pešacima. Ljudi su jedva dočekali
vikend da bi bezbrižno obilazili prodavnice, vodili porodicu na ručak ili
jednostavno šetali pored izloga. Gracioznim korakom Nora je žurila
prema svom stanu. Prošla su dva meseca kako se vratila u grad. Imala je
mnogo obaveza na poslu.
Kao iskusan maneken učestvovala je skoro na svakoj reviji, a
posle toga su dolazila snimanja za kataloge. Sve je to bilo veoma zamorno
i iscrpljujuće, ali je ipak nalazila vremena za prijatelje. Ovo je bio jedan
od dana rezervisanih za druženje s njima.
Osim s uništenim samopouzdanjem, s ranca je došla nepovređena,
a njega je povratila zahvaljujući Maksu i njegovom iskrenom i toplom
prijateljstvu. Denisu je oprostila glupost u koju ju je uvukao, ali za rane
od Martinovih uvreda trebaće vremena.
Iv Jan 47 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Dajana je bila jedina srećna kada je razotkrivena lažna veridba.
Zamerala je Denisu što je nije upoznao s planom, a on se pravdao time da
ne bi bilo toliko uverljivo da je znala.
Posle svega što se desilo, više ništa neće biti isto. Iznenadni vedri
osmeh skliznuo je kroz Norine pune usne. Maks je bio neverovatno
duhovit i dobronameran mladić. Svaku njenu neprijatnu situaciju s ranca
opisao je na komičan način pa se ona posle njihovog susreta osećala bolje
i dugo imala osmeh na licu.
Ulica se pretvorila u uličicu s mnogo zelenila. Besprekorno čisti
pločnici, pristupačna parking mesta i vrlo malo saobraćaja. Lep i pitom
kraj za stanovanje. Nora pode prema dvospratnoj zgradi boje kajsije.
- Još uvek sediš ispred kompjutera - reče ulazeći u sobu i rafalno
izljubi drugaricu u obraz.
- Znaš da moram. Ko je zaslužan za tvoje dobro raspoloženje?
- Život je lep. Dan je lep. Imam divne prijatelje. To je sasvim
dovoljno za sreću.
- Nedostaje ti samo muškarac, pa da sreća bude kompletna. Ali
normalan i civilizovan. Da li si se zapitala zašto Maks dolazi tako često?
Sviđaš mu se. A šta ti radiš? Slušaš dok ti priča o rancu i onom divljaku -
Helena je gledala u Noru kao da je tražila odgovor na njenom licu. - A
možda se nadaš da je bogati rančer ipak zaljubljen u tebe?
- Da postoji nešto manje verovatno od nemogućeg, onda bi to bili
Martin i njegova ljubav prema meni.
- Njega treba prvo pripitomiti, a ti si suviše nežna za taj posao.
Zato ga zaboravi.
- Jesam. Skoro jesam - tiho reče Nora uzimajući ledeni čaj iz
frižidera.
- Kaži mi - Helena protegnu leđa utrnula od dugog sedenja - u kom
trenutku si se zaljubila u Martina? Kada je bio samo grub i arogantan ili
kada te je vređao?
- Ne znam ni sama. Valjda kada sam osetila njegov dodir, okusila
njegove usne. Bio je kao magnet. Privlačio me je, a ja nisam mogla da se
oduprem. Ali sada je sve to iza mene. Svesna sam da mu ništa ne značim.
Ne želim više da ga vidim. Nikada neću zaboraviti reči koje mi je rekao.
Toliko mržnje i besa nisam nikada videla.
- Razmisli o Maksu. On zaslužuje više tvoje pažnje.
Iv Jan 48 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Danas je nekoliko puta pitao zašto i ti nisi došla. Kaže da si
veoma prijatna devojka i da je uživao prošli put u tvom društvu... - Nora
nije uspela da završi misao jer je u predsoblju zazvonio telefon. Požurila
je da se javi.
- Halo.
- Noro... ja sam.. Dario, tvoj očuh - govorio je nepovezano i
uzbuđeno. Ne znam kako... da ti saopštim...
- Da nije nešto s majkom? - prekinula ga je Nora.
- Da.
- Je li bolesna? - upitala je, a grč joj je stegao želudac.
- Jeste... ovaj...
- Govori, Dario! - viknula je.
- Umrla je - rekao je muklo. - Popila je veliku dozu pilula za spa-
vanje.
Nora je skoro ispustila slušalicu iz ruke. U glavi su počele da joj
kovitlaju uspomene. Njena majka kako se osmehuje pred kamerama,
blistava i lepa. Velika Silvana Foks.
- Umrla?! - rekla je skoro nečujno. - Zašto je to učinila?
- Otkazali su joj ugovor. Gazde su rekle da je suviše stara za ulogu
zavodnice, Ponudili su joj da igra baku glavne junakinje u najnovijem
filmu. Pobesnela je i napravila scenu. Mislila je da je nezamenljiva. Nije se
prilagodila novom vremenu.
- Doći ću ujutru prvim avionom. Jesi li ti u kući?
- Jesam - odgovori Dario tiho. Nora spusti slušalicu na mesto, a
suze joj zablistaše u očima. Klizile su tragom prethodnih koje je prolila
zbog Martina.
12.
Bilo je to jedno od onih imanja s velikom kapijom i visokim
bedemima. Bašta ispred kuće bila je ogromna. Leje tropskog rastinja
podšišane kao trava bile su oko mermerne staze koja je vodila prema
kući. Sa obe strane nalazilo se drveće. Narandžino drvo i čitava šuma
belih kedrova sjedne, a vrbe i palme s druge. Na sredini dvorišta bila je
fontana. Mlazevi penušave vode okrenuti ka nebu izranjali su iz jezerca u
Iv Jan 49 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
kamenu slobodnog oblika, a pored njega se šepurio veliki ružičasti
flamingos.
Kada je došla do kraja staze, ugledala je veliku belu kuću pod
krovom kraljevskoplave boje. Ispred nje ju je čekao Dario. Krupan, visok
čovek u dobro skrojenom crnom odelu i sjajnoj crnoj svilenoj košulji
zakopčanoj do grla. Imao je smeđu kosu. Široke spuštene obrve i
beskrajno tužan pogled.
- Zdravo, Noro - priđe i zagrli je.
- Došla si sama?
- Nisam htela da javljam mom prijatelju. On je advokat, pa mu
ovakav publicitet ne treba.
- Daj mi kofer - reče Dario i povede je u kuću.
Stojeći u dnevnoj sobi, Nora se nesigurno okretala oko sebe. Sve
ju je podsećalo na majku. Sve je bilo blistavo i beživotno.
- Ja sam prešao u grad, u svoj stari stan - rekao je Dario. - Pošto
sam pomislio da ćeš ti odsesti ovde, zadržao sam dve služavke. Mislim da
treba da se dogovorimo o nekim stvarima ... o sahrani - najzad izusti tu
reč.
- Majka je davno kupila grobnicu - rekla je Nora.
- Da, znam. Sahrana bi bila prekosutra. Imaš li nešto protiv?
- Ne, nemam - brzo je odgovorila. - Da li se namučila?
Dario se setno osmehnuo.
- Jednostavno je zaspala i nije se više probudila. Bila je tako lepa -
glas ga je odjednom izdao.
Prišao je baru i sipao sebi piće. Nora ga je zamišljeno posmatrala.
- Ona je najduže bila s tobom - rekla je blago. - Mislim da joj je
zaista bilo stalo do tebe.
- Da, verovatno je bilo tako. Žao mi je što nije održavala vezu s
tobom. Mislim da joj je smetala činjenica što ima odraslu ćerku. To ju je
na neki način podsećalo na njene godine koje su neumitno prolazile -
ućutao je, slegnuo ramenima i otpio gutljaj pića. - Mislim da ona
jednostavno nije odrasla. Nikada nije sazrela zamišljeno je dodao.
Nora je znala da je to tačno. Kuća je postala prazna i hladna kada
je Dario otišao.
Iv Jan 50 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Bila je sama u luksuznom salonu svoje majke i tada je po prvi put
osetila ogromnu tugu u srcu. Isključila je telefon. To je bilo neophodno
jer su reporteri od ranog jutra opsedali kuću. Vest o smrti popularne
glumice punila je rubrike tračerskih listova.
Prišla je prozoru i sklonila teške rubin crvene i zlatne zavese koje
su od prostorije pravile prilično sumorno mesto. Obasjani svetlom,
zidovi u sobi bili su limun žuti, oivičeni pozlaćenim reljefima. Rukom
iscrtano lišće krasilo je grede na plafonu. Nameštaj je bio stilski, a drvo
lakirano i uglačano do visokog sjaja. Ogromni posteri u masivnim zlatnim
ramovima prekrivali su zidove. Na svakom je bila veličanstvena Silvana
Foks.
Buka pred vratima postajala je sve glasnija. Snažno i uporno
lupanje nije prestajalo. Nije imala želju da vidi ko je, pustila je sobaricu
da otvori vrata. Sve teže je podnosila tu graju. Novinari su joj ličili na
lešinare koji ne poštuju ništa, pa ni smrt. Sela je u fotelju i prekrila lice
rukama. Više je osetila nego čula korake u sobi. Polako se okrenula i
podigla glavu. Pred sobom je ugledala lice za koje se nadala da više
nikada neće videti.
- Šta ti radiš ovde?- upitala je drhtavim glasom.
- Došao sam da te vidim - rekao je Martin jednostavno.
Na sebi je imao tamno odelo. Lice mu je bilo umorno, a po izrazu
njegovih očiju videlo se da mu je potreban san. Nora je zadrhtala i
sklonila pogled. Govorila je jednoličnim glasom gledajući svuda sem u
njega.
- Hvala ti, ali nisi mi potreban. Trgao se na te njene reči i prišao joj
je bliže.
- Mala moja devojčice, - prošaputao je nežno i pogladio je po kosi -
nema potrebe da budeš ljuta, ja sam ti prijatelj, sve drugo zaboravi.
Jecaj se otkinuo sa Norinih usana. Tek tada joj se u očima pojavi
sva bol koju je pokušala da skrije u sebi.
- Nisam ni mislila da će mi biti ovako teško - govorila je kroz suze.
- Znam - promrmljao je i seo pored nje. Prebacio je ruku preko
njenih ramena i privukao je sebi. - Isplači se. Ja ću biti pored tebe.
Slobodno plači, mila - nežno je držeći uz sebe, govorio je.
Trebalo je dosta vremena dok je shvatila činjenicu da joj utehu
pruža čovek kojeg je smatrala svojim najvećim neprijateljem. Martin se
Iv Jan 51 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
odmakao od nje, ustao i pošao da nađe Gloriju. devojku koja je radila u
kući, da Im skuva kafu. Nora je za to vreme otišla da se istušira i
presvuče. Kada se vratila, on je sedeo na trosedu udobno zavaljen.
- To ti lepo stoji - rekao je gledajući je kako prilazi u dugačkoj
svilenoj indigoplavoj haljini koja je još više naglasila plavu boju njenih
očiju i bledo lice.
- To je mamina haljina, zaboravila sam da ponesem svoju.
Martin je podigao čašu s viskijem.
- Sam sam se poslužio - rekao je. - Na put sam krenuo čim sam
čuo. Nisam spavao dve noći.
- Vozio si sve vreme? Mogao si da nastradaš.
- Da li se ti to brineš za mene? -upita i blago se nasmeši.
- Brinula bih za svakoga ko vozi toliko dugo bez odmora - brzo je
odgovorila.
- Baš lep izgovor - reče Martin i jednim gutljajem ispi ostatak pića
iz čaše. - Gde ti je očuh?
- U najbližem baru, pretpostavljam. On je mnogo voleo moju
majku.
Zagonetan osmeh pojavi se na njegovom licu. Nagnuo se napred i
pažljivo je pogledao.
- Pretpostavljam da je tako -rekao je uz uzdah, odmeravajući
njenu figuru.
- Da li si gladan? - upita ona, zbunjena njegovim pogledom.
- Ne. A ti?
- Ne verujem da bi mi hrana prijala u ovom trenutku.
- Pričaj mi o njoj - iznenada reče Martin.
- O kome?
- O tvojoj majci.
- Ja je nikada nisam dobro upoznala. Imala je malo vremena za
mene.
Martin je netremice gledao njeno lice.
- A muškarci?
- Bilo ih je uvek, čitava gomila. Muževi, prijatelji, udvarači. Dario je
bio najduže pored nje. Ja nisam mogla. Živela sam s tetkom. Smetala sam
njenoj karijeri. Nije mi nedostajala.
Iv Jan 52 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Bože moj, onda nije ni čudo što si se ljutila kad bih je spomenuo.
Trebalo je da mi kažeš.
- Ti voliš da me mučiš. Martin čvrsto stegnu vilice.
- Mora da ti tako izgleda.
- Verovatno si odahnuo kada si čuo da se neću udati za Denisa. Ta
opasnost nikada nije ni postojala. Nemam lepo mišljenje o braku.
- Ne mora uvek da bude loše.
- Kako ti to znaš?
- Ne znam. Bio sam blizu, - rekao je ironično - ali pokazala je pravo
lice na vreme. Nije volela ranč i nije želela decu.
- Jesi li je voleo?
- Ne znam. Mislim da jesam. A ti? Jesi li ti volela nekog ili voliš i
sada? - upitao je tiho.
Nora je uzela solju s katom i otpila gutljaj. Nije mu odgovorila na
pitanje. Ćutali su. Svako je bio sa svojim mislima.
Ispred kuće se čulo brujanje automobila, ali je postajalo sve tiše,
kao da se udaljava.
- Možda im se prispavalo - prekinuo je Martin tišinu.
- Misliš na novinare? Prosto ih se plašim.
- Plašiš se publiciteta?
- Ovo nije prilika za publicitet -rekla je nervozno.
- Nisam mislio ništa loše. Kamere će te svakako naći. Lepa si, a
majka ti je bila zvezda, pa je normalno da te saleću.
Nora ga pogleda pravo u oči. Izraz u tim crnim očima nije mogla
da razume.
- Moraš biti spremna na takve stvari - nastavio je Martin. - Ružna
vest je za njih dobra vest.
- Znam.
- Zato ti predlažem da posle sahrane pođeš sa mnom.
- Molim?
- Vrati se na ranč. To je jedino mesto gde ćeš biti bezbedna.
- Ne shvatam. Zašto me pozivaš? Poslednji put kada sam bila...
Martin je prekinu. U očima su mu sevale varnice.
- Napravili ste budale od nas. Tada sam bio u stanju svašta da
uradim. Ovo je drugačija situacija. Tamo ću te štititi od nepoželjnih nov-
inara.
Iv Jan 53 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ne vredi, Martine. Možda ne bi bilo novinara ali bio bi ti. Ja sam
suviše umorna da se raspravljam s tobom i trpim tvoje provokacije. Ne
želim više to.
- Razmisli. A sada idi da spavaš, devojčice. Ja ću ostati budan, da
ne brineš - gorko se nasmejao.
- Umeš da budeš i prijatan - sanjivo je rekla Nora.
- Samo kada moram - odgovorio je. - Hajde, idi, odmori se.
13.
Nora se probudila i u prvom trenutku nije mogla da se seti gde je.
Zbunjeno je treptala dok su joj se misli polako sređivale. Protegnula se u
krevetu, a onda uplašeno trgla. Osetila je nečiji dah pored svoga uha.
Podigla je glavu i pogledala pravo u Martinove oči. Na licu mu je lebdeo
poluosmeh.
- Šta radiš u mom krevetu? - viknula je uplašeno.
- Plakala si u snu - mirno je odgovorio. - Došao sam da te smirim i
zaspao. Bio sam suviše umoran da bih ostao budan.
- A, tako - odahnula je Nora.
- Odavno nisam proveo čitavu noć pored neke žene. Tako lepe
žene - progunđao je.
Nora se meškoljila u krevetu. Spustila je ruke niz telo plašeći se da
ga ne dodirne. Pogledala ga je i najednom zadrhtala od onoga što je
videla. Gledala ga je kao opčinjena. Nije imala snage da se pomeri. To što
je videla, bilo je toliko drugačije od njegovog tona i ponašanja. Videla je
toplinu i nežnost. Videla je želju koja ga je razdirala.
Polako je spustio glavu na njeno rame. Svojim licem je pomilovao
njeno, a onda je poljubio. Obema je rukama privukao sebi, čvrstu i meku.
Njegov uzdah zadovoljstva je govorio da je bila sve što je želeo. Okrenuo
ju je nežno na leđa i uronio usnama u Izrez njene spavaćice, želeći da
oseti tople i nabrekle grudi.
- Želim te. Strašno te želim - mrmljao je Martin.
Puls u njenom stomaku postajao je sve jači dok ga je njegov dlan
nežno pritiskao uživajući u mekoći svilenkaste kože.
Iv Jan 54 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Tihi krik ote joj se sa usana. Divlja žudnja kidala joj je utrobu.
Izvijala se pod njegovim dodirom od radosti i želje. Dok mu je prstima
prelazila preko lica, nešto se pokrenulo u njemu i on se naglo odmakne
od nje. Skočio je iz kreveta. U glavi mu je odzvanjalo zašto je došao.
Nekoliko dugih sekundi je stajao i gledao u nju. Teško dišući,
pokušao je da se smiri.
- Šta je bilo? - upita ona, sramežljivo navlačeći pokrivač.
On se nasmeja gromko i eksplozivno, iz srca.
- O, Noro, izluđuješ me. Ja sam muškarac, a ne svetac.
- Nisam ni mislila da jesi - rekla je i pocrvenela od nelagodnosti.
- Ustaj. Čeka te težak dan - reče Martin i izađe iz sobe.
Sahrana je za Noru predstavljala pravu moru. Sa svih strana čuo
se žagor reportera i jecanje brojnih obožavalaca. Jedva su izašli iz kuće.
Oko njih je bila ogromna masa ljudi, a sa bedema su zujale kamere.
Martin je obgrlio Noru oko ramena štiteći je svojim krupnim telom od
pogleda i dodira radoznalih i nametljivih ljudi i novinara. Mrko gledajući,
besno je rukom pravio prolaz kroz gužvu vodeći je prema crnoj limuzini.
Nepristojna i uvredljiva pitanja reportera naterala su joj suze na oči.
Kada su se smestili u kola, Martin je zabrinuto posmatrao njeno bledo
lice.
- Ne obaziri se na te provokacije. Njima nije važno ko je umro, već
kako je umro.
- Zašto nismo sačekali Daria? -upitala je.
- Rekao je da neće ići na groblje - odgovori on. - Bože, i ja stvarno
mrzim sahrane. Pogotovo ovakve na kojima gomila histeričnih ljudi juri
pred kamerama, kao da su samo zato došli. Ne znam zašto su ljudi toliko
fascinirani snimanjem.
Nora je stisnula usne da bi zaustavila suze i skrenula pogled na
ulicu kojom su prolazili. Gledala je, a u stvari ništa nije videla.
Martin ju je blago dotaknuo po ramenu. U crnoj jednostavnoj
haljini delovala je krhko i ranjivo.
- Nisam mislio to što ti misliš sada. Tvojoj majci je bilo zanimanje
da živi pred kamerama - bilo mu je žao što je bio grub. - Znam da si je
volela.
Jedva čujan jecaj ote joj se iz grudi.
Iv Jan 55 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Žao mi je što nije imala vremena za mene - prošaputala je. -
Imam utisak da sam bila sama čitavog života.
Martin se uspravio u sedištu i ozbiljno je pogledao.
- Sada nisi sama - rekao je tonom koji nije dozvoljavao prigovor.
- Više zaista nisi sama - još jednom je naglasio, a ona ga je
pogledala tužno se smešeći. - Kasnije ćemo razgovarati sa Dariom -
nastavio je.
- Da li treba da obaviš neke poslove u vezi sa zaostavštinom? Moji
advokati su ti na raspolaganju.
Nora odmahnu rukom.
- Nije potrebno. Dario me je već obavestio. Moja majka nije ništa
ostavila, baš ništa. U stvari, bila je prilično zadužena. Advokati će se
pobrinuti za prodaju kuće i stvari. To će verovatno biti dovoljno da se
pokriju sva dugovanja.
- Znači, nemaš nameru da zadržiš kuću.
- Ne. Za tu kuću me ne vezuju nikakve uspomene, u njoj sam se
uvek osećala vrlo neprijatno.
- Znaš, kada stignemo na ranč rekao je Martin odjednom - prvo
ćemo otići na jahanje. Potrebno je da malo misliš na druge stvari.
- Što se ti toliko trudiš? - glasom punim sumnje upitala je.
Slegnuo je ramenima kao da ga čudi pitanje.
- Potreban ti je neko. Ne mogu dozvoliti da se Denis meša.
Njegovoj karijeri nije potreban skandal. Ova vest će još dugo puniti
društvene hronike.
Nora zadrhta. Opet je sve bilo zbog Denisa. Razočarano je uzdah-
nula. Sve što radi, radi da zaštiti brata, a ne radi nje.
- Ja nisam ni želela da Denis dođe. I ja sam znala da mu takav
publicitet ne treba. Eto, vidiš, nema razloga za brigu.
- Hteo je, ali ja sam ga sprečio. Obećao sam da ću ja biti pored
tebe.
Nora laganu klimnu glavom. Na licu joj se pojavi setan osmeh.
Prevario ju je njegov pogled, nije promenio mišljenje o njoj.
Kola su skrenula prema groblju.
Iv Jan 56 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
14.
Na ranču su je dočekali s puno ljubavi. Svi su se prema njoj
ponašali sa simpatijama i razumevanjem. Martina nije viđala često. Mada
nije želela da to bude tako očigledno, trudila se da mu se sklanja s puta.
Uvek je uspevala da nađe neki izgovor da ne bi ostala nasamo s njim. Sa
Helenom i Denisom se nije videla pre odlaska iz grada, pa su zato često
razmenjivali poruke preko telefona. Nedostajali su joj, bili su joj najbolji
prijatelji, njena porodica. Obradovala se kada su javili da će oboje doći za
vikend.
Ponekad je šetala s Maksimom do proplanka i uživala u
neobaveznom ali ipak interesantnom razgovoru koji su vodili. Sve je
radila kako bi izbegla Martinovo društvo. Odbila je njegov poziv da idu
na jahanje. Plašila se njega, ali i sebe. Znala je da bi teško mogla da mu se
odupre. Jedini izlaz je bio da se drži podalje, a to nije bilo lako. Trebalo je
da se bori protiv snažne želje da bude s njim.
Činilo joj se da polako dolazi sebi i da svakim danom postaje sve
čvršća. Već je počela da razmišlja o odlasku kući. Još jedno jutro je
osvanulo i ona je pravila plan kako da provede dan.
Otvorila je prozor i uživala u blagom jesenjem suncu. Ustala je
dobro raspoložena. Na sebi je Imala farmerice i bluzu, a kosa joj je bila
pričvršćena na potiljku. Sva je bila ispunjena nekim uzbuđenjem i
nemirom. Nadala se da joj dan neće doneti ništa loše.
Pošla je u trpezariju i ugledala Martina za stolom. Ali nije bio sam.
Kler je sedela pored njega i radoznalo je odmeravala pogledom.
- Ovo je Nora - reče Martin. -Pretpostavljam da je se sećaš.
- Zdravo, Noro - reče devojka i glasno se nasmeja. - Ko bi mogao
da zaboravi Denisovu „verenicu"?
Noru obli rumenilo, požele im dobro jutro i pođe prema vratima
terase.
- Izvini, - Kler ustade brzo sa stolice - bila sam neprijatna. Nisam
mislila ništa loše.
- U redu je - prošaputa Nora.
Iv Jan 57 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Nori je umrla majka pre nedelju dana - rekao je Martin. - Došla je
kod nas da se malo oporavi od šoka.
- Majka? - Kler je nekoliko trenutaka ćutala, a onda je rekla nešto
po čemu se videlo da i te kako zna ko je ona. - Silvana Foks je tvoja
majka? O, Bože moj, mi među nama imamo ćerku filmske zvezde. Čitala
sam u novinama o toj tragediji.
Nori je bilo nelagodno. U Klerinim recima i držanju osećala se
neka okrutnost. Nije joj prijalo njeno društvo. Martin kao da je to osetio,
reagovao je brzo.
- Danas vodim Noru na jahanje - rekao je i ustao od stola. - Šteta
što nisi javila da dolaziš.
- Ali, tek sam stigla - počela je razočarano Kler.
- Dođi na večeru, ako možeš za vikend - reče Martin dosta
nemarno.
- Divno - uzviknula je. - Baš se radujem.
- Izvini, moramo da idemo. Sada će majka sići da te vidi.
Martin je uhvatio Noru za ruku i izvukao je na verandu,
zatvarajući vrata za sobom.
- Ja... nisam obučena za jahanje - pokušala je da odbije poziv. -
Nešto drugo sam planirala.
- Hajde, ne izvodi - gubeći strpljenje, reče Martin.
- Ne treba da se osećaš obaveznim da me zabavljaš.
- Ni sam ne znam kako se osećam, - odvrati on. - ali dobro znam da
se ne osećam obaveznim. Kreči!
Kada su malo odmakli, Nora ga pogleda.
- Mislila sam da nemaš toliko slobodnog vremena.
- I nemam. Imaš li još pitanja? Ona samo odmahnu glavom i
pogleda u stado pored kojeg su prolazili. Jahala je pored njega i ćutala.
Ispod oka je posmatrala njegovo lice. Bilo je kao maska.
- Hajde da se malo odmorimo - predložio je konačno kada su stigli
do obale reke.
Nora je pošla za njim prema hrastovom šumarku. Sela je na jedan
panj i skinula šešir i jaknu.
Iv Jan 58 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Opusti se. Danas sam prilično napet i ne prenosi mi svoju
nervozu. Ne brini, nemam nameru da se iskaljujem na tebi.
Iznenađeno ga je pogledala. Čudila se što kaže da je napet. Oduvek
joj se činilo da savršeno vlada svakom situacijom, da je energičan i prek i
da nije sposoban za suptilnija osećanja.
- I ja sam ljudsko biće, znaš - rekao je kao da je shvatio o čemu
razmišlja. - I ja mogu da se iznerviram kao i svako drugi. Pogotovo kada
mi se neke stvari neprestano vrzmaju po glavi.
- Mogu li da pomognem? - upita Nora ne razmišljajući.
- Ne verujem da bi bila spremna da mi pružiš pomoć koja mi je u
ovom trenutku veoma potrebna -osmehnuo se Martin. Primetio je
crvenilo na njenom licu i dodao: - Ljubazno od tebe što si shvatila šta sam
imao na umu. Ja...
- Prekini! - viknu Nora i još više pocrvene.
- U redu, u redu - smirivao ju je. - Vidiš, ima trenutaka kada se nas
dvoje razumemo i bez reči. Reci, zar nije tako?
Ona obori pogled ne želeći da mu odgovori. Martin joj priđe bliže,
pruži ruku i dohvati njenu, pa je polako podiže i privuče sebi.
Njegov poljubac bio je nežan, kao da je davao i ispitivao u isto
vreme. Ovoga puta se nije dogodila ona eksplozija strasti koju je već
doživela s njim. Bio je to topao, blag poljubac koji je obećavao. Kao da s
njom nije bio Martin već neki sasvim drugi čovek.
- Hajdemo nazad - rekao je promuklo. - Bojim se da sam malo
prestar za platonske veze. Moji mi ne bi oprostili kada bih te povredio. A
ja volim svoju slobodu.
Nora se okrenula i pošla prema konjima, imala je utisak da su joj
noge od olova, jedva je uspevala da korača.
Iv Jan 59 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
15.
Tokom vikenda u kući je bilo kao u košnici. Sa svih strana čuo se
razgovor i smeh. Gospođa Agata i gospodin Roj su sa simpatijom pos-
matrali mlade ljude, zadovoljni što oni uživaju u boravku na imanju.
Denis i Dajana, željni jedno drugog, nisu se razdvajali. Nora je bila
prijatno iznenađena promenom Dajaninog ponašanja. Nije više bila
neprijateljski raspoložena prema njoj.
Kada je čuo da je doputovala i Helena, Maks je odmah dojurio
želeći da što više vremena provede u društvu svoje dve prijateljice.
Helena je bila ona vrsta devojke oko koje se uvek nešto dešavalo.
Zabavna i ljupka, bila je omiljena u društvu. Te njene osobine činile su je
veoma privlačnom. Ovoga puta je imala poseban razlog za sreću. Njeno
sitno srcoliko lice je blistalo, a krupne bademaste oči su zadovoljno sijale
jer je uspela da ostvari svoj san. Položila je pravosudni ispit i sada je
mogla da se bavi advokaturom. U Denisovoj firmi više neće raditi kao
pripravnik, već kao ravnopravni partner.
Mladi ljudi ispunili su svaki trenutak dana. šetali su, jahali, pričali.
Jedino Martin nije pokazivao želju da se druži s njima. Proveo je ceo dan
na pašnjacima.
- Ovo mesto je veličanstveno! -uzviknula je Helena kada su ušle u
sobu da se presvuku za večeru. - Sad razumem zašto voliš da dolaziš i
pored neprijatnosti koje imaš.
- Da. Čovek mora da se zaljubi u ovu divnu prirodu - zamišljeno
odgovori Nora.
- Kada si ti u pitanju, ne samo u prirodu. Maks me je pozvao da
sutra ujutru idemo na jahanje. Jedva čekam.
Nora je pogleda značajno.
- Šta znači taj pogled? - trudeći se da izgleda nezainteresovano,
upita Helena.
- Znači da si se upecala. Na sve načine si pokušala da me ubediš da
sam ja predmet njegovog interesovanja. Nisi htela da priznaš da ti se
dopada.
Iv Jan 60 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Mora da se šališ.
- Mrtva sam ozbiljna. Posmatrala sam vas tokom današnjeg dana.
Stvoreni ste jedno za drugo.
- Ne pričaj gluposti.
- Helena, nemoj da me nerviraš. Priznaj da ti se sviđa Maks.
- Pa, dobro. Nisam ravnodušna.
- Odlično. Dovoljno za početak ljubavne priče.
- A tvoja ljubavna priča?
- Moja ima tužan kraj. Ponovo sam dozvolila da me srce vodi i
pogrešila sam.
- Za veoma kratko vreme on je uspeo da od bezbrižne devojčice
napravi zabrinutu ženu. Rekla si da je bio ljubazan na sahrani i da ne
znaš kako bi bez njega kroz sve to prošla.
- Da, to je tačno. Ali čim smo stigli na ranč, sve je po starom.
Helen otvori širom orman i upita:
- Da li večeras treba da očekujem neko iznenađenje?
- Ne. Biće ljudi koje si već upoznala. A, da, Kler. To je Martinova
prijateljica. Ona zna da bude neprijatna, ali ti s tim nemaš ništa. Ja joj
nisam simpatična.
- Kler nam nije važna. Hajde da se obučemo pa da ih izgledom
oborimo s nogu.
Nora se nasmeja i glasno poljubi prijateljicu.
Kada su njih dve ušle u trpezariju, svi su već bili za stolom. Maks
se nije ni trudio da sakrije pogled pun divljenja koji je uputio Heleni.
Nora je sela pored gospođe Agate i posmatrala kroz trepavice šaroliko
društvo za stolom. Kler je izgledala prosto očaravajuće u svojoj haljini
boje ćilibara. Martin se prema njoj ophodio s neverovatnom pažnjom.
Potrudio se da za stolom ona sedi pored njega. Ne obraćajući pažnju na
začuđene poglede prisutnih, samo je s njom pričao.
Posle večere svi su prešli u dnevni boravak. Nora je pokušala da ih
ne primećuje, ali Kler je stajala toliko blizu Martina da je izgledalo da je
deo njega i bilo je prosto nemoguće to ne primetiti.
Gospođa Agata je uzela svoju šolju s kafom i sela pored Nore na
trosed.
Iv Jan 61 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ti nećeš da izađeš i prošetaš. Vidim da su svi otišli.
- Boli me glava pa ne bih bila prijatno društvo.
Gospođa Agata je pogleda zabrinuto. - Da li je sve drugo u redu?
- Naravno. Samo se suviše dugo izležavam i odmaram. Nedostaje
mi posao.
- A ja sam mislila da nećeš morati da radiš.
- Majka mi nije ništa ostavila, ako ste na to mislili. I priznajem da
mi je drago. Uživala je u svom bogatstvu. Ja treba da zaradim za sebe kao
što je ona za sebe.
- Draga moja, ti si zaista hrabra.
- Nisam baš toliko. Plašim se budućnosti, veoma mi je neizvesna.
Hoću da probam da se bavim modom, ali na jedan drugačiji način.
Gospođa Agata je gledala prema terasi.
- Što ne izađeš malo, prijaće ti svež vazduh.
- Otišla bih radije u sobu. Dan je bio dugačak i naporan. Laku noć.
Izašla je u hol upravo u trenutku kada su se Kler i Martin vraćali iz bašte.
Kler ga je držala ispod ruke i nešto mu tiho pričala.
Martin je upitno podigao obrve kada je ugledao Noru.
- Ideš da legneš? - upitao je.
- Da. Umorna sam. Uskoro će početi snimanje Versaćeve kolekcije
pa moram da izgledam sveže kada se vratim u grad.
- Versaće! - uzviknula je Kler. - Obožavam njegove kreacije.
- I ja - priznala je Nora. -Nažalost, modele mogu da nosim samo na
pisti. Moje finansije mi ne dozvoljavaju da ih kupim.
- Zar ti majka nije ostavila bogatstvo? - zlobno upita Kler.
- Nije.
- Da to nije razlog što si ovde? Ovo imanje bi ti moglo pružiti više
od jedne haljine.
- Na to nikada nisam ni pomislila - Nora je bila zgranuta.
- Pa, pošto lažna veridba nije uspela, možda imaš neki drugi plan.
Interesantna tema za novinare -„Manekenka u lovu na braću King". Vama
javnim ličnostima nikad dosta publiciteta.
- Nadam se da Kler greši - grubo reče Martin. - Mladoženju će
morati potražiti na nekom drugom mestu.
- Martine, nisi valjda pomislio da sam ja u stanju da uradim tako
nešto? - Nora je upitala drhtavim glasom.
Iv Jan 62 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Nešto sam čitala o dugovima tvoje majke - slatkim glasom nas-
tavi Kler. - Ti si verovatno mislila da se istina neće saznati.
Nora je zadrhtala, a onda se bez reči okrenula i pošla uz stepenice.
Martin je nadmašio samog sebe. Bio je grub i zao kao nikada do
tada. Ružne i ponižavajuće opaske koje je Kler izgovorila na njen račun
ne samo da je podržao nego se i pridružio uvredama.
Sutradan, čim je Helena s Maksom otišla na jahanje, Nora je izašla
iz kuće i krenula u šetnju prema koralu. Želela je da bude sama. Osećala
se slomljenom i praznom posle sinoćnjeg razgovora s Kler i Martinom.
Slomio joj je srce. Zavaravala je sebe da se promenio i da više nije prema
njoj hladan i osoran. Delovao joj je iskreno i nežno kad je pozvao na ranč,
ali to je bila samo gluma. Sinoćno ponašanje pokazalo je ne samo da je ne
voli nego ni da je ne poštuje. Kada se uverio da ne postoji opasnost da se
uda za Denisa, prestao je da se pretvara da uživa u njenom društvu i
njenim čarima.
„Zašto?", pitala se Nora. Zašto je mrzi? Nikada nije bila neljubazna
prema njemu, niti je pokušavala da ga zavede. Kler je bila idealna žena za
njega. Bezosećajna i agresivna. Bila je sve ono što Nora nije, iskusna,
samouverena I sigurna u sebe.
Osetila je beskrajnu tugu. Bio joj je potreban neko s kim bi mogla
da popriča. Bila joj je potrebna majka koju nikada nije imala.
- Noro! - jak muški glas trgnu je iz razmišljanja.
Ugledala je čoveka kojeg nije želela da sretne više nikada u životu.
Nije mu se obradovala, osećala je samo veliko razočarenje dok ga je
gledala. Pročistila je grlo i mirno rekla.
- Molim? Šta je bilo?
- Ništa. Video sam te dok sam tražio zalutalo govedo, pa sam
došao da ti se javim. Daleko te dovela šetnja.
- Ne dovoljno daleko.
On sjaha s konja i pođe prema njoj.
- Nemoj slučajno da me pipneš! - viknu ona skoro histerično.
Stao je kao ukopan. Širom otvorenih očiju gledao je u nju.
- Šta ti je? Pomisliće neko da te napadam.
Iv Jan 63 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Nikada više da me nisi dotakao. Nikada!
- Dobro - Martin je pokušavao da je smiri. - Nema razloga da se
plašiš. Neću te ni dotaći. Samo se smiri i nemoj više da vrištiš. Hteo sam
da razgovaramo.
- Ti i ja? O čemu?
- O tvom odlasku s ranča.
Nori se činilo da su njegove reči dopirale iz neke velike daljine.
Učinilo joj se da ih odmah nije ni registrovala. Tek naknadno je shvatila
njihovo značenje. Počela je glasno da se smeje.
- Ti si stvarno poseban. Umesto da mi se izviniš za sinoćne uvrede
koje ste ti i tvoja devojka meni uputili, ti mene teraš kući! Ko si ti,
Martine Kingu, da se ponašaš kako hoćeš? Ti nisi moj gazda, a ja nisam
paket koji možeš da pošalješ natrag kad počne da ti smeta.
- Stani malo da ti objasnim -pokušao je da je zaustavi.
- Ne želim objašnjenja od tebe. Ti si loš čovek. Zvao si me da
dođem. Ja se nikada nisam nametala niti tražila da dođem na ranč. Lagao
si da ti je stalo do mene i da hoćeš da me zaštitiš.
- Baš zato i želim da ideš. Da te zaštitim od sebe. Noćima već ne
spavam, stalno mislim na tebe, strašno te želim i to me dovodi do ludila.
Ali, to je sve. Ne želim da se vezujem i obavezujem. Na početku me je
zabavljalo da flertujem s tobom... - napravio je malu pauzu i izmenjenim,
mnogo grubljim glasom nastavio. - Bila si nešto čime sam mogao da
ispunim vreme dok je Kler bila odsutna. Ali ona se sada vratila i meni nije
ostalo mnogo slobodnog vremena - završio je rečenicu smešeći se
ironično.
Nora je imala utisak da joj se čitav svet svom težinom svalio na
pleća.
- Otputovaću sutra – prošaputala je- Odvešću te do stanice.
- Nema potrebe, ići ću sa Helenom. A sada, molim te, idi. Želim da
budem sama.
Imala je osećaj da će joj pozliti. Nije plakala. Bila je isuviše duboko
povređena da bi mogla da plače.
Iv Jan 64 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
16.
Nora je šetala po sobi i pritiskala rukama slepoočnice u kojima je
tutnjalo. Martin se uvukao u njen život više nego što je želela. Izbacio ju
je iz ravnoteže. Već danima se ponaša kao neka druga ličnost. Neće mu
dozvoliti da je slomi. Otvorila je ormar i izvadila garderobu. Odahnula je
duboko pokušavajući da se smiri.
On ne sme da zna koliko je povređena. Zada bi mu bilo jasno sve.
Znao bi koliko ga voli, pomislila je očajnički. Donela je odluke koje su je i
samu iznenadile ali koje su, kada je dobro razmislila, bile ispravne i
neizbežne. Sve što joj je preostalo bio je njen ponos, a bila je toliko blizu
da i to izgubi. Samo da se to ne dogodi. Znala je da sa njim nema
budućnosti. Čovek u koga se zaljubila nudio joj je smo sadašnjost.
Obukla je kratku suknju od tek-sasa i svilenu bluzu bež boje sa
malim plavim cvetovima, koji su bili iste boje kao njene oči. Svoju gustu
kosu pokupila je u rep iz kojeg su ispadale nestašne kovrdže.
Nije joj se išlo kod Dajane na ranč, ali nije mogla da odbije njen
ljubazni poziv. Devojka je iskreno želela da je posete i ostanu na roštilju,
koji je pravila u njihovu čast, pa nije bilo načina da to izbegne. Helena je
bila oduševljena jer tako će još jedan dan provesti sa Maksom. Odlazak
kući u grad odložile su za popodne.
Denis je vozio, pored njega je sedela Helena, a Nora je uživala na
zadnjem sedištu. Nisu skoro ni razgovarali u kolima. Svako od njih je bio
sa svojim mislima. Nora nije rekla Denisu za razgovor koji je imala sa
njegovim bratom jer nije želela da izazove svađu između njih dvojice. To
je bio njen problem, a ne porodice King.
Zaustavili su se ispred velike kuće građene u stilu hacijenende,
koja je bila okružena ogromnim drvećem i nepreglednim travnjacima.
Izašli su iz kola i uputili se stazom prema grupi mladih ljudi koji su
razgovarali.
- Znači ovde živi Dajana - rekla je Helena zadivljeno gledajući oko
sebe.
- Da - odgovori Denis - divno mesto zar ne? Pravi raj.
Iv Jan 65 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
U tom trenutku Dajana ih je ugledala i potrčala u susret.
- Hvala Bogu da ste stigli. Drago mi je što ste pristale da budete
moje gošće - sjajnih očiju, nasmejana izgledala je veoma lepo. Hajde da
vas upoznam sa prijateljima. Našim prijateljima - reče i pogleda u Denisa.
Nora se trgla kada je ugledala Martina. Potajno se nadala da on
neće želeti da dođe. Stajao je pored Maksa i posmatrao ih dok su prilazili.
- Pretpostavljam da ste žedni -obrati im se visok zgodan mladić. -
Da li želite kafu ili nešto osvežavajuće?
- To je naš drug Kris. On je zadužen za piće - predstavi ga Dajana. -
Inače izgara od želje da vas upozna. Moram vas upozoriti da je neumoran
u osvajanju devojaka i da veoma vešto koristi svoj šarm kome je teško
odoleti. U okrugu važi za najvećeg zavodnika.
Kris napravi uvređeno lice.
- Dosta hvale. Devojka će još poverovati u tvoju priču - reče
tobože ozbiljno.
Dajana se nasmeja.
- Hajde posluži dame, nemoj se sada duriti. A ti bi Denise mogao
da pomogneš oko roštilja.
On poslušno klimnu glavom i odmah ode prema mestu gde se
pripremalo meso i ložila vatra.
Nora je stekla utisak da on to radi sa zadovoljstvom. Isto tako bilo
joj je jasno da je samo pitanje dana kada će doći do tog dugo očekivanog
braka. Bio je to jedan nov Denis, kakvog nije znala.
Helena i Maks su vreme do ručka hteli da provedu u šetnji, a ona
je potražila hlad ispod krošnje velikog stabla. Naslonjena na drvo
zamišljeno je gledala u brdo. Bila je ubeđena da više nikada neće posetiti
te divne krajeve. Martin joj je na vrlo uvredljiv način dao na znanje da
nije poželjna u njihovoj kući. Jedva je čekala da se vrati u svoj stan.
Dajana i njeni prijatelji bili su divni ljudi, ali njoj je teško padalo da se
pretvara da uživa i da je raspoložena. Martinovo prisustvo unosilo je
nemir u nju.
Noseći čašu s pićem prišao joj je Kris.
- Priča o tvojoj lepoti stigla je do mene pre tebe. Žao mi je što nas
Dajana nije ranije upoznala.
- Nemaš zašto da žališ - odgovori ona ljubazno.
Iv Jan 66 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ja mislim da imam. Nadam se da ne veruješ u ono što je Dajana
rekla o meni. To se ona šali - nastavio je da joj se udvara neobraćajući
pažnju na njenu nezainteresovanost. - Da smo se bolje upoznali, ko zna
šta bi bilo.
- Veruj mi ne bi bilo ništa.
- Nikada se ne zna - samouvereno reče on. - Možda bi te privukle
neke moje osobine.
- Verovatno neke skrivene - Nora mu se osmehnu i on njoj uzvrati
osmeh.
Nisu ni primetili kada se Martin stvorio pored njih. Lice mu je bilo
ozbiljno. Bio je ljut što je osetio ljubomoru, onu mladalačku.
- Već mi je to rečeno. A i ti si mi mnogo pomogao.
Nije mogao da skine pogled s nje. Njen izgled navodio ga je na
greh. Gledao ju je netremice.
- Nije ni čudo što je Kris odlepio. Inače nosiš tako kratke suknje? -
nije izdržao da ne kaže.
- Nije toliko kratka - odgovorila je mirno.
- Dovoljno je kratka da mi razgali maštu.
- Imaj na umu da sam ja dama.
- I to svakim svojim delom.
- Tvoj pogled ne govori to. Tvoji postupci nikada nisu govorili to.
Mislim da smo ti i ja sve rekli na tu temu - rekla je hladno. Nije htela da
nastavi razgovor.
Spas je došao od Dajane. Pozvala ih je za sto.
- Nadam se da ćeš me jednom razumeti - doviknuo je Martin za
njom.
Nije mu odgovorila.
- Ima on mnogo skrivenih talenata - hladno je rekao. - Kako si
Kris? - upita ga, odmeri mladića i tipično, mužjački, kao da mu je
ugrožena teritorija priđe bliže Nori.
- Dobro. Retko te viđam Martine. Kako je Kler? - Kris nije želeo da
mu ostane dužan. - Zar ona neće doći?
- Neće - kratko odgovori Martin.
- Želeo bih da razgovaram sa Norom ako nemaš ništa protiv.
- Kako ti kažeš - nezadovoljno reče mladić i pogleda u Noru. -
Možda nastavimo razgovor kasnije.
Iv Jan 67 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Kada je Kris otišao atmosfera je postala krajnje napregnuta. Nora
je ćutala dok joj je srce udaralo kao ludo.
- Kako si Noro? - prekinu on tišinu.
- Dobro - odgovorila je kruto.
- Ne želiš da pričamo. Sa Krisom ti je bilo prijatnije.
- O čemu ti i ja da pričamo? Naš poslednji razgovor bio je vrlo
neprijatan.
On je par sekundi razmišljao a onda reče:
- O seksu.
- U redu - reče ona sasvim spokojno. - Želiš li moje mišljenje na tu
temu?
- Molim te.
- Pa za početak, mislim da bi svako jednom to trebao da proba.
Pogledao ju je iznenađeno.
- Očvrsla si. Brzo rasteš.
17.
Dani su proticali ispunjeni živom aktivnošću. Nora je radila od
jutra do mraka. Helena je pokušala da je ubedi da se malo i odmara, ali
ona nije htela ni da čuje. Jedno veče Denis se pojavio na probi.
- Žao mi je, ali nemam vremena za razgovor - rekla je Nora čim ga
je ugledala. - Imam samo sat vremena da se spremim. Ovo je generalna
proba pred sutrašnju reviju.
- Biću kratak - rekao je Denis pažljivo je posmatrajući. -
Upropastićeš se ako ne usporiš tempo. Postala si kost i koža.
- Moram da radim.
- Ne budi smešna, Noro - nervozno je rekao Denis. - Znači, ovoga
puta je stvarno preterao?
- Ko?
- Znaš ti dobro ko. Šta ti je rekao ovog puta? To tvoje bežanje sa
ranča je zabrinjavajuće.
Iv Jan 68 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Nije ti se pohvalio. Oterao me je. Rekao je da se spakujem i idem.
To sam i uradila.
Denis je slušao otvorenih usta, pokušavajući da ispravno shvati to
što je Nora govorila.
- Ne mogu da verujem. Samo tako, da ideš kući? S kojim pravom?
Ja ću ovog vikenda da idem kući i da razgovaram s njim. On je poludeo.
Da li je rekao zašto?
- Nećeš ići kući. I ti i ja ćemo zaboraviti na to. Razlog nije bitan.
Sama sam kriva što sam pristala da idem s njim na ranč. Poverovala sam
da to čini za moje dobro. Da je iskren.
- Pogrešio sam kad sam te pitao da se „verimo". Izgleda da to još
uvek ne može da zaboravi.
- Nemoj da se opterećuješ glupostima. Martin i ja smo dva sveta.
Prihvati to.
- Ako je za utehu, i on izgleda očajno.
- Valjda suviše radi.
- Izgleda da oboje suviše radite - Denis je tražio objašnjenje za
Martlnovo ponašanje. - Nešto mi se tu ne uklapa. Kada ti je majka umrla,
insistirao je da on ide na sahranu. Nije se moglo s njim razgovarati.
Nora je slegla ramenima. Okrenula se prema toaletnom stolu da
popravi šminku.
- Nije mi dozvolio da idem i ja - nastavio je Denis. - Bože moj,
nikad ga nisam video takvog. Otkazao je sve sastanke, podelio zaduženja
zaposlenima I sve to za manje od petnaest minuta. Seo u kola i odjurio.
- Ne znam zašto je to uradio. Radi mene nije. Mrzi me. Verovatno
je tebe hteo da zaštiti od novinara.
- Ta njegova mržnja je vrlo čudna. Svađa se sa svima u kući. Ja i
dalje mislim da mu je stalo do tebe, ali se plaši da to prizna. Plaši se da
voli.
- Pogrešno si zaključio. Nisam ja prilika za njega. Praznoglava
manekenka. Sam mi je to rekao.
- Budala! - besno reče Denis.
- Uostalom, ima devojku. Pored nje nemam nikakve šanse.
Iv Jan 69 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ti ga voliš? - Denis joj priđe bliže gledajući njen lik u ogledalu. -
Zar ne?
- Dosta o tome - bezvoljno reče Nora.
- Kler nije njegova devojka, mada se jako trudi da to bude.
- Slušaj me pažljivo, Denise. Ja Martina ne želim više da vidim
imao on devojku ili ne. Ne želim više ni da pričam o njemu. Sada zaista
moram da pođem. Sutra imam reviju i ne srne da bude nikakve greške.
Moja karijera zavisi od toga.
- Nemoj da se ljutiš na mene, Noro.
- Ludice jedna. Ti znaš koliko te ja volim - osmehnu se ona i zagrli
ga. - Nisi ti kriv što za brata imaš zmiju zvečarku.
- Baš si ljubazna - nasmeja se Denis. - Mogla si da kažeš i nešto
gore.
- Mogla sam, ali se nisam setila.
- Hajde, idi. Svratiću kasnije - nežno ju je gurnuo prema vratima.
Celu noć Nora je razmišljala o onome što joj je Denis ispričao. Bilo
bi divno da je bio u pravu, ali nije. Martina je ona privlačila samo fizički.
Želeo ju je i to nije krio. Način na koji je s njom razgovarao poslednji put
uverio ju je da prema njoj ne oseća ništa. Ta misao ju je zabolela.
Sledećeg dana bila je strašno umorna kada je pošla na reviju, ali je
dobra šminka to sakrila. Kolekcija koju su prikazivali predstavljala je
modele za sledeću sezonu i Nora je prosto uživala dok je koračala pistom
s tim savršenim kreacijama na sebi. Mlada, lepa, visoka, lepo oblikovana,
na visokim štiklama, širokog osmeha, njišući kukovima vrlo je vešto
nosila haljine poznatog kreatora. Dok je lakim korakom prelazila pistu,
više je slušala konferansijea koji je opisivao modele nego što je obraćala
pažnju na ljude u sali.
- A ovo je nešto za večernji izlazak - govorio je šarmantni voditelj
kada se ona ponovo pojavila. - Elegantna, prefinjena haljina...
Nora je odjednom zastala. U prvom redu ugledala je čoveka u
sivom odelu.
- Martine - prošaputala je uplašeno. Stajala je kao ukopana ispred
njega, spremna da se svakog trenutka okrene i pobegne. Taj strah je i on
video u njenim očima.
- Želim da razgovaram s tobom - rekao je ozbiljno.
Iv Jan 70 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
Nora je zaustila da nešto kaže ali je odustala.
- Zar haljina nije kao iz bajke - čula je iza sebe voditelja koji je nas-
tavio sa opisom modela. - A devojka u toj odeći liči na princezu. Još dok
ovako stoji pred onim grubim momkom koji izgleda da je spreman da je
zgrabi i odnese...
- To uopšte nije loša ideja - progunđa Martin.
Ustao je i prišao bliže Nori. Ona nije bita svesna kada ju je podigao
svojim snažnim rukama i bez napora poneo prema izlazu. Aplauz se
prolomio salom. Posetioci su bili ubeđeni da je to deo predstave.
- Pusti me! - vrisnula je, ali on nije obraćao pažnju na njene
proteste sve dok nisu izašli iz zgrade i stigli do parkinga, gde ju je spustio
pored jednog automobila.
- Evo, pustio sam te - rekao je mirno.
- Ti si lud! - vikala je. - Zar ne vidiš da nas ljudi posmatraju?
- Šta me briga.
Nora je digla ruku kao da želi da ga udari. Drhtala je od besa.
- Mrzim te! Zašto ml to radiš? Martin je stegao vilicu i klimnuo
glavom.
- Znam.
- Dokle ćeš mi zagorčavati život?
Gledao ju je pravo u oči. Nije rekao ni reči. Skinuo je sako i preba-
cio ga preko njenih ramena, a onda uhvatio za ruku i poveo prema koli-
ma. Otvorio je vrata automobila i gurnuo je na sedište a sam je seo na
mesto vozača, Uzeo je novine koje su stajale Ispod volana i pružio joj ih.
Nora nije ništa shvatala. Sa čuđenjem je gledala veliki naslov
Manekenka ne odustaje od braće King - šta je u pitanju: pare ili ljubav?
- Sada ti je valjda jasno zbog čega sam ovde - rekao je.
Netremice je zurila u crna slova, a oči su joj se polako punile suza-
ma. Nije znala šta da mili. Denis nije toliko lud da ponovo izigrava
Kupidona. Ne na ovakav način. Bila je sigurna da joj Martin nikada neće
poverovati da ona s tim nema nikakve veze. Jedva uzdržavajući suze,
okrenula se i otvorila vrata. Izletela je iz automobila pre nego što je on
uspeo da je uhvati. Potrčala je parkingom zaslepljena od suza.
- Noro! - čula je glas iza svojih leđa i osetila ruke koje su je
zgrabile i zaustavile.
Iv Jan 71 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Smiri se - blago je rekao Martin. - Gde si htela da pobegneš?
- Što dalje od tebe. Martin je uzdahnuo.
- Izgleda da je to nemoguće. Hajde da sednemo u restoran i
pokušamo mirno da razgovaramo.
Pošla je za njim bez reči.
Svoju kafu je pila u tišini, ne usuđujući se da podigne glavu. Nije
znala kako da ga ubedi da ona nema veze s tekstom u novinama.
- Jesi li dobro? - upitao ju je.
- Malo sam uzbuđena - priznala je. - Da li si video Denisa u
poslednje vreme?
- Video sam ga jutros. On mi je i rekao gde mogu da te nađem.
- Oh - uzdahnula je. - Nemam ništa s tim člankom. Znam da mi ne
veruješ, ali to je istina.
Martin nije skidao pogled s njenog lica. Oči su mu bile crne kao
dva komada uglja.
- U čemu je stvar? - upitala ga je.
- Popij kafu - rekao je tiho. - Treba da idem kući.
- Zašto si uopšte dolazio?
- Bog zna. Hoćeš da te vratim na reviju?
- Neću nazad. Ne bih mogla to da podnesem. Moj stan je u blizini.
Ako ti nije teško" ostavi me ispred zgrade.
- Nije mi teško.
Iv Jan 72 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
18.
Pažljivo, drhtavim rukama skidala je sa sebe skupocenu haljinu.
Morala je da se javi organizatoru revije. Plašila se da ne pomisle da je
pobegla sa unikatnim modelom. Ko zna kako će joj se ovo odraziti na
posao. Godinama je gradila karijeru i sada je ovaj skandal može ozbiljno
ugroziti.
Od sada zaboraviće na sve drugo i misliti samo na sebe i svoju
budućnost. To će joj biti jedini cilj u životu. Pogled joj je pao na Martinov
sako. Toliko je žurila da napusti automobil i pobegne od njega da je
zaboravila da mu ga vrati. Pozvaće sutra Denisa i zamoliti ga da dođe po
njega. Denisa inače mora da pozove da bi joj objasnio šta se to dešava.
Možda on ima ideju ko bi mogao biti odgovoran za članak u novinama.
Martin je ovog puta stvarno imao razlog da se ljuti. Šta će reci njegovi
roditelji? Jedva da su zaboravili lažnu veridbu, a sad se ovo desilo.
U glavi joj je bila ludnica od događaja koje nije mogla da objasni
niti da shvati. Sve više je osećala umor. Pošla je u kupatilo da se istušira.
Nadala se da će sutra sve izgledati jednostavnije, manje strašno.
Dugo se tuširala. Stajala je ispod toplog mlaza opuštajući
napregnute mišice. Voda je osvežila ali je i dalje bila uznemirena. Bilo joj
je nezamislivo kako će resiti ovaj problem. Pošla je u dnevnu sobu kada
je čula da se otvaraju ulazna vrata. Helenin sastanak trajao je kraće nego
sto je mislila. Pre polaska drugarica joj je rekla da će verovatno doći
dosta kasno.
Stajala je povijena u struku, glave oborene naniže i peškirom
sušila kosu. Bila je u donjem vešu.
- Nisam imao nameru da te uplašim - rekao je Martin brzo. - Vrata
su bila otključana. Treba da budeš opreznija kad si sama.
Pogled na toliko lepo, golo tela zbunio ga je. Grudi su joj navirale
preko ivice prslučeta. Teško je disao.
Nora je otvorila usta da nešto kaže ali glas nije izlazio iz njih.
Imala je osećaj kao da joj nevidljiva ruka steže grlo. Kada je povratila dah
pogledala ga je očekujući objašnjenje.
Iv Jan 73 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ne verujem da prvi put vidiš ženu u donjem vešu - mada joj je
srce ubrzano kucalo rekla je ravnodušno. Skoro da ju je zabavljao njegov
izraz lica. Pošla je prema fotelji preko koje je bila prebačena njena kućna
haljina .
- Da li je sada u redu? - upitala je kada se obukla. - Trebalo je da
zvoniš.
- Izvini - promucao je još uvek pod utiskom slike koju je video.
- Spremam se za spavanje. Zašto si se vratio? Po sako?
- Sako?! Ne. Vratio sam se zbog tebe - gledao je njeno bledo iscr-
pljeno lice i tamne kolutove oko očiju. - Denis me je pozvao telefonom.
Otkrio je ko stoji iza teksta u novinama.
Nora oseti olakšanje.
- Kler - ogorčeno reče Martin. - Već duže vreme puni mi glavu
ružnim pričama o tebi. Kada je shvatila koliko si mi važna nije mogla da
se smiri. Po svaku cenu htela je da te udalji iz mog života.
Nikada nisam pomislio da je spremna na ovako nizak udarac.
Videla je u tebi opasnost.
- U meni? - iznenađeno reče Nora, pokušavajući da shvati o čemu
on priča.
- Sve sam radio pogrešno - nervozno je šetao po sobi. Nije dozvo-
lio da mu ponos pravi smetnju. - Ni sam ne znam šta se sa mnom
dešavalo i zašto sam ti govorio sve one ružne stvari. Kada si bila u mojoj
blizini potpuno sam gubio razum - iskreno je pričao.
- Budi malo jasniji - rekla je uzdržano. Bila je zbunjena promenom
u njegovom ponašanju.
Duboko je uzdahnuo i glasno izdahnuo.
- Došao sam da ti se izvinim, da te molim da mi oprostiš. Premda
je verovatno kasno za to. Toliko sam te puta povredio da me s pravom
prezireš. Sve do danas nisam shvatio koliko sam ti bola naneo. Bio sam
sebičan i mislio samo na svoju patnju. Zaslepljen ljubomorom tvoja
osećanja mi nisu bila važna. Za svaku tvoju suzu ja sam kriv. Ne moraš
više da me se plašiš i da bežiš od mene. Nikada te više neću povrediti -
rekao je glasom punim kajanja.
Nora ga je gledala pravo u oči. Čitavo njeno srce bilo je uneto u taj
pogled.
- Šta hoćeš da kažeš Martine?
Iv Jan 74 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Da sam kukavica. Plašio sam se da priznam šta osećam. Denis je
bio u pravu, poludeo sam kada sam čuo za veridbu.
- Kaži mi sada - glas joj je podrhtavao od emocija.
Pružio je ruku prema njoj. Prihvatila je i osetila njegove snažne i
tople prste upletene sa svojima. Imao je lepu ruku. Veliku, snažnu,
negovanu.
- Ništa me ne plaši više od toga da tebe mogu da izgubim. Bez tebe
sve je besmisleno.
- Još mi nisi rekao - izgovorila je tiho bez imalo ljutnje.
Privukao je u zagrljaj. Bila mu je potrebna kao kiseonik. U njoj je
bila toplina i ljubav za kojima je očajnički žudeo. Strah da ga ne voli
razdirao gaje.
- Volim te - glas mu je bio hrapav.
Gledao je netremice u njene rumene usne. Poželeo je da je ljubi i
grli.
- Volim te kako nisam voleo ni jednu ženu. Ti si rođena za mene.
Pored tebe sam kompletan čovek. Svaki trenutak svoga života želim da
podelim sa tobom.
Gladno je spustio svoje usne na njene. Lako je zadrhtala, dok je on
nežnim pokretima ruke sklanjao njenu haljinu i milovao nabrekle grudi i
nežna ramena.
Taj čovek je imao magičnu moć nad njom. Spremno mu je nudila
svoje usne, a uzbuđenje je ispunjavalo njeno telo. Mislila je da će vrištati,
razdirana željom za njim i njegovim dodirom. Sve mu je oprostila i bila
spremna da mu se potpuno preda. Čvrsto zagrljeni stajali su jedno uz
drugo. Usta su im se dodirivala ali je prestao da je ljubi.
- Reci mi da li možeš da me voliš? - njegovo lice bilo je puno
iščekivanja. Naslonio je čelo na njeno. - Da li ćeš ikad moći da mi
oprostiš?
- Volim te. Mnogo te volim - rekla je nežno i naslonila se na
njegovo rame.
Beskrajna sreća i olakšanje ispunili su njeno srce. Spokojno je.
ležala u njegovom naručju glave lako zavaljene prema njegovom licu, a
usana izazovno otvorenih. Nije morala više ništa da kaže recima, jer je
njeno telo sve govorilo
Iv Jan 75 Polje ljubavi
Zvončica & Glorij@
- Ljubavi moja. Sve ću učiniti da zaboraviš ružne trenutke pored
mene - nastavio je čvrstim glasom. - Želim da se venčamo, da imamo
porodicu.
Zavladala je tišina.
- Ja želim decu, Noro.
- I ja - promeškoljila se u njegovom zagrljaju.
- Hej, nisam rekao da želim bas sada - srećno se nasmejao, a onda
odjednom uozbiljio. - Da li hoćeš da se u daš za mene?
Nora se vragolasto smešila. Iznenađen njenom reakcijom
uplašeno se trgao.
- Koliko smo samo vremena potrošili na svađu - rekla je glasom
koji je podrhtavao od sreće.
- Nemoj da me mučiš - glas mu se steže od neizvesnosti.
- Naravno da hoću ljubavi. Ti si moja sudbina, a od sudbine se ne
može pobeći.
- Nikada se nećeš po kajati to ti obećavam - viknu Martin. - Ja sam
najsrećniji čovek na svetu.
- Ćuti Martine - rekla je rukama ga obgrlila oko vrata. Privukla mu
je glavu prema sebi. - Samo me ljubi i ćuti!
Kraj
By Glorij@♥