Pojam svetog kod Annamarie SchimmelAnnamari Schimmel u samom uvodu svog djela Odgonetanje boijih znakova (Fenomenoloki pristup islamu) spominje Rudolfa Otta i njegov distinkciju svetog kao mysterium tremendum i mzsterium fascinans-Boanstvo koje sebe navjeta kroz aspekt strahopotovanja izazivajueg velianstva ili fascinirajue ljepote. I o islamskom shvatanju i podjeli da Bog ima dva aspekta: svoj delal-velianstvo, moi silu i svoj demal-ljepotu, dobrotu i milost. Ona govori o tradicionalnom kontrastu izmeu mistikih i profetskih religija. Islam nudi oitu paradigmu profetskke religije. On se moe takoer izuavati i sa sociolokog gledita, i uvida u drutvene okolnosti, sekte i grupe, odnos izmeu uitelja i uenika, trendove ka univerzalizaciji i ekspanziji putem misije rata. Moe se postaviti pitanje o njegovom gledanju na svijet, da li je svijet negirajui poput budizma, ili je svijetom dominirajui poput normativnog islama veine struje. Koje su njegove psiholoke osobenosti, i kako musliman reagiran na suoenje sa Jednim Bogom, jeli preteno obuzet strahopotovanjem, strahom, nadom i ljubavlju, ili jednostavno osjeaj nepokolebljivog vjerovanja i uvjerenja. Problem sa kojim se sastoji izuavanje religije jeste da vie nego iejdna grana uenosti, izuavanje religije je suoeno sa tekoama, od kojih je najvanija formuliranje vlastitog odnosa prema objektu izuavanja u isto vrijeme klonei se presuivanja sobzirom da se radi o neemu to predstavlja najposveenije podruje u ivotima miliona ljudi.Moe li se postupati sa religijom uope ili u nekom specifinom obliku, kao tose postupa sa bilo kojim drugim predmetom izuavanja, kako dans tvrde mnogu historiari religije. Anamaria Schimel kae da bi lino voljela da postoji objektivno izuavanje religije, uz potovanje sfere Boanskog , i uz osjeaj u pristupu da se radi o drugom svijetu, i svijest da se barata sa aktima misaonim sitemima i ljudskim reakcijama i odgovorima na neto to poiva izvan isto znanstvenog istraivanja. Ona govori da je teko zadrati distancu kadase ophodi sa religijom, a da se ne ukljuuje lino iskustvo, tj. njena sklnost koja naginje onom mistinom u vjeri, stime da ne eli rei da je pravni aspekt nevaan. Historiari religije su se u rijetkim sluajevima odvaili da u svoju fenomenologiju ukljue uzroke islamske kulture. Po njoj mnjak lingvistikih vjetina je alosno vidljiv. Ona vjeruje da je fenomenoloki pristup prilino prikladan za bolje razumjevanje islama posebno model Fridricha Heilerea. On pokuava uu u srce religije izuavajui prvo fenomen, a potom dublje i dublje slojeve ljudskih odgovora na Boansko, sve dok ne dospije do najdaljih odgovora, do najsvetije sri svake religije, srediite Boanstva, Deus Absconditus. On kae da se duh budi kad stupi u kontakt sa materijalnim stvarima. To znai da za razumjevanje svetog nepophodno je i potrebno tumaiti ga preko nekih pojavnih, oitavajui oblika. To anjvie duhovno iskustvo moe biti pokrenuto senzualnim objektom: cvijet, miris, oblak, osoba i dr. Islamski mistici su oduvijek prouavali odnos izmeu vanjskih manifestacija i biti na osnovu kur'anskih rijei: Pokazat emo im nae znakove na horizontima i u njima samim. (Sura 41;53). Muslimanu sve moe posluiti kao ajet, znak od Boga, i Kur'an uvijek iznova ponavlja ovu istinu, upozaravujui one koji ne vjeruju u Bije znakove ili ih poriu. Ovi znakovi en postoje samo u horizontima, to jest u stvorenom svemiru nego i u ljudskim duama, to jest ljudskoj sposobnosti da razumije da se divi; ljubavi i ljudskoj znatielji u svemu to moe misliti i iskusiti.Svijet kao takav neizmjerna je knjiga u kojoj oni imaju oi da vide i ui da uju da mogu prepoznati Boije znakove, a potom kro njhovo promilajnje mogu biti voeni do samog Stvoritelja. Muslimani su razumjeli da sve stvoreno slavi stvoritelja. Molitva je gubljenje neijeg drutvenog Ja u dodiru s svetim ili rtvovanje due pred svemonim dragim Gospodarom. Bereket ne posjeduju samo svete osobe, njime zrai i Kabin Crni kamen. Ebu Hasan el-Nuri je smislio krunu formu koja kao i Heilerov model, vodi od vanjskog susreta sa svetim do najdublje sri religije. Njegov krug spominje sadr koji je povezan sa islamom i to je vanjski znak religije. Sljedei krug je qalb kao sjedite imana. Organ za spiritualni aspekt religijskog ivota. Fu'ad je sjedite me'arife, intuitivnog, gnostikog znanja, to znai da se tu moe realizirati Boansko. I konano, neko dostie lubb, unutranje jezgro srca koje je sjedite tewhida.[footnoteRef:1] [1: Annamarie Schimmel, Odgonetanje Boijih znakova; fenomenoloki pristup islamu, s engleskog preveo Fikret Paanovi, Sarajevo, El-Kalem, 2001., str. 15.]

Sveti aspekti prirode i kultureNeiva prirodaJo od najranijih vremena ljudska bia su bila impresionirana i zapanjena prirodnim pojavama koje su opaale. Osjeala su zapanjenost gledajui kamenje za koje su mislili da se nikad ne mjenja i koje lahko moe biti uzeti kao obiljeje moi, i reprezent vjeite snage.Kupola na stijeni u Jerusalemu je vrlo sveta zato to se kae da su svi Poslanici prije Muhaammeda a.s. otpoinjali tu. Na kraju Israfil e puhnuti u trubu sa ove stijene.Qademi resul, mogu se vidjeti ne samo u Jerusalemu. ejtan se spominej kao rejim, kamenovani. Perzijski dervii uobiajenoo su znali na stomak zavezati kamen zadovoljstva, koji ukaazuje na susprezanje gladi. U medicinskoj tradiciji rubin u prahu je bio sastojak mufarriha, neega to razveseljava. Za smaragd se vjeruje da moe odvratiti zlo.Planine su esto smatrane obitavalitem boanstva irom svijeta. 26 str.Stoga se za planinu Qaf mislilo da je ona planina koja okruuje cijelu Zemlju. Zemlja je uvvijek iskustvo doivljeno kao enska snaga, i koncept Majke Zemlje nije tako izreen u islamskoj tradiciji. Drevni mit o braku Neba i Zemlje, zemlja poput ene i nebo poput ovjeka.Uloga vode je u centru vie nego bilo ta drugo. Po popularnim narodnim predajama, voda iz Zemzema ispunjava sve izvore u svijetu u toku mjeseca muhamrrema, i da je ta voda upotrijebljena tokom gradnje Aja Sofije. Kia je blagoslov. Ui se istiqa, kina dova kada je sua. ijski teolog je uporedio poreenje Poslanika sa monom rijekom. U Islamu je vana simbolika ienja.33 str. Citat: Kad Ind nadoe kanali se preliju. Tako je i ljubav mog Voljenog prejaka za moju duu. U Dennetu se spominju rijeke.Usplamtjelo eljezo vie :Ja sam vatra. Apsolutno jedinstvo izmeu ovjeka i Boga nije mogue sve dok materijalni, tjelesni aspekt odolijeva. Vjetar nosi Sulejmanov tron, ili ledeni vjetar sarsar je razorio nepokorne gradove. Razara nevernike a smjerno slui poslaniku Sulejmanu a.s. Nefsu-r-Rahman ili daak Milostivog, blagotvorni vjetar koji je stizao Poslaniku iz pravca Jemena. Svjetlost igra centralnu ulogu u svim tradicijama. Kur'an naziva Poslanika sirad munir, svjetiljka koja obasjava. Hikmet iraq ili Filozofija iluminacije od Suhrawerdija. ovjek je duan da se vrati iz mranog bunara u zapadnom izgnanstvu gdje ej zatoen od strane materije na Istok svijetlosti. Uloga sunca gdje Muhamed u hadisu veli: Ja sam sunce, a moji drugovi su poput zvijezda. Ako se suncu previe pribliimo svojim plamenom moe unititi, gdje Rumi upozorava svoje uenike da izbjegavaju otvoreno sunce. Vrlo je lahko pronai vezu izmeu mjeseca i arapskog alfabeta. ini se da 28 slova alfabeta korespondira sa 28 dana lunarnog mjeseca. Istaknut je simbol polumjeseca. Kod Turaka veza izmeu Allah; hilal i lala.Primjer boja; zelena je uvije povezana sa Dennetom i pozitivnim duhovnim stvarima.Biljke i ivotinjeDrvo ivota je koncept poznat od drevnih vremena, jer je drvo ukorjenjeno u zemlju i dopire do neba, pripadajui objema sferama, kao i ljudsko bie. Snaga ivota se manifestira kroz rast drvea. Prirodno je d Dennet kao vjena bata moe imati svoje posebno drvee kao to je Tuba ije ime je izvedeno iz rijei blago.Granice stvorenog univerzuma su oznaene Sidra stablom, koje omeuje granicu svog zamislivog. Kod Ibn Arebija, o ederetu qawm, stablu egzistenicje, na kojem je ovjek posljednji i najukusniji plod. Imamo i drvo spoznaje. Ideja u popularnim tradicijama da saenej drveta na grobu nema samo praktini aspekt, ve se dri da ono umanjuje kaznu u grobu i tjei umrlu osobu. 50 str.Obiaj ibanja svjeim mladicama je u osnovi stari ritual plodnosti, koji dariva ivotnu snagu. Poslanik poredi cjernika sa palminim stablom. Kur'anski primjer Merjeminog poroda, kada je za vrijeme poroajnih bolova zgrabila deblo sasuene palme, sa koga su po njoj posule datule kao Boanski znak. Smokva je ponudila lie da pokrije Ademova i Havina stidna mjesta. Legenda tvrdi da je rua izrasla iz kapljica znoja koej su kapnule sa Poslanikovog tijela za vrijeme njegovog nonog putovanja. Prie o Poslanicima kazuju kako su ivotinje tjeile Adema poslije Pada.Zabrana svinjetine je jedan od rijetkih tabua vezanih za ishranu u islamu. Kodd muslimana nema prie o tri praseta poznate u amerikim kolama. A puka tradicija u srednjovjekovnoj turskoj tvrdi da med postaje sladak samo akda pele zuje salawati erifa, blagoslov na Poslanika, sakupljajui inae bezukusni biljni sok. Pauk ej stvorenje koje gradi najslabiju kuu, a ipak je pauk taj koji je pomogao Poslaniku za vrijeme hidre.Poboni hindus je primjetio da Bog mora da je istinski volio kravu kad je ba po njoj nazvao najdue poglavlje u Kur'anu.U pukom vjerovanju maka je lavova tetka, ili je pak roena iz njegovog kihanja. Maka je ista ivotinja, njeno prisustvo ne ponitava ritualni istotu., a voda koju je ona pila moe posluiti za abdest. Pas se smatra neistim, jer s epojavljuje kao pohlepan i krvoloan. S druge strane, Kur'an spominje psa koji je pravio drutvo Sedmerici spavaa. Meu ivotinje koje su negativno predstavljene u Kur'anu spada i magarac, ije je revanje najgori mogui glas i ija je glupost shvatljiva iz primjedbe da neznalice koje nisu u stanju razumjeti i cjeniti sadraj svetih spisa slie magarcu koji nosi knjige.str. 59.Ibris je upravo u vidu male zmije, zahvaljujuu upravo paunovom nemaru unesen u Dennet.ima tradicija po kojoj due ehida ive u guama zelenih ptica do Dana proivljenja. Golub je simbol ljubavi i vjernosti. Pijetao je kao mujezin koji budi spavae.62 str. Gavran je taj koji pokazao Kabilu kako da pokopa ubijenog brata Habila.Predmeti napravljeni ovjekovom rukomStvari napravljene rukom i upotrijebljeni kao objekti oboavanja ili za koje se smatra da su ispunjene svetom moi obino se nazivaju fetii. Termin s emoe upotrijebiti na skoro sve napravljeno ovjeijim rukama, to je potom zauzelo posebno mjesto u ljudskom ivotu. ak i sveta knjiga kao kultni objekt bez prisjeanja na njen spiritualni sadraj moee se prevoriti u feti. Vjerovati u snagu fetia je apsolutno zabranjeno u islamu.Nema istinskog mladog junaka osim Alije niti sablje osim zu-l-fiqara., predaja u ijskoj tradiciji. Tu je i kur'anska pria o Musau iji je u zmiju prevoreni tap progutao one faraonovo arobnjake. Unutranja religijsko-magijska vrijednost zastava pojavljuje se ponovo u vezi s akovaem Kovahom koji je razvio svoju pregau i pod zastavom pomogao osloboenej Irana od tiranije. Jedna od nejfascinantnijih predmeta u religijskoj historiji je ogledalo u drevnim vremenima posveeno japanskoj boici Amaterasu. Ogledala su morala biti paljivo glaana kako bi mogla odraavati osobe i predmete. Poreenje sa ogledalom srca prekrivenog hrom loih dijela. Ova tema je omiljena sufijama koji kau da treba glaati svoje ogledalo stalnim sjeanjem na Gopsodara. Poznato je Aleksandrovo ogledalo koje je smjestio da bi nadvladao gadnu zmiju. Poto bi svako ko bi vidio ovo udovite morao umrijeti, zakljueno je da e se isto dogoditi i samoj zmiji ako vidi vlastiti odraz. Ogledalo kao simbol slui da objasni kako uenik ui govoriti, kao to papagaj pokuava oponaati. Po hadisu u kome je vjernik vjerniku ogledalo sluio je kao edukativno sredstvo: kada neko vidi neke nevaljale osobine kod svoga komije, treba ih prepoznati kao svoje vlastite greke i pokuati ih odstraniti iz vlastitog karaktera. U sufijskom predanju da je Gospodar svorio svijet kao ogledalo u kome e posmatrati svoju vlastitu ljepotu. Neko je htio donjeti poklon Jusufu a.s.i jedini poklon koji mu ej anumpao s obzirom na njego ljepotu jeste ogledalo preko kojeg e s eon diviti. Str. 71.Muslimanska modrnistika isoa tei nazvati idolom bilo ta to odvraa ljudsko interesovanje od Boga, bilo to komunizam, kapitalizam, ili nacionalizam. Averzija sufija spram kovanica da je novac idol koji moe odvratiti tragaa od povjerenja u jednog istinskog Boga i davatelja nafake. Islam je poznat kao apsolutno ikonoklastika religija. Veli se da melek ne ulazi u prostorije u kojima ima slika.Jamijevi stihovi: erijat zabranjuje slikanje, jer je nemogue naslikati tvoju ljepotu.Ali najvaniji objekt meu svim ovjekovom rukom napravljenim stvarima je odjea. Promjeniti odjeu znai promjeniti osobenost. Jer odjea je alter ego ljudskog bia. Ako je neko sanjao pokriva neke ene Ibn Sirin kae da to oznaava njenog mua. Sanjati da je nekome Poslanik darovao odjeu znai veliku sreu. Zatitna vrijednsot Poslanikovog ogrtaa odraava se u terminu ehlu-l-kisa', oni ispod ogrtaa, njegova famelija. Promjeniti identitet, obui djeaka kao djevojicu, majka eli zatiti djete od uroka ili od zlonamjernih dina koji bi mogli biti zainteresiraniji za djeaka nego za djevojicu. Islam je razvio strogi red u odjevanju. Ali odjea ne moe prekriti neija sramotna djela. Str. 79

SVETI PROSTOR I VRIJEMEMuslimani ive u prostoru odreenim zvukom Kur'ana. Dobar broj mjesta ispunjena su posebnom blagoslovljenom moi koja moe posluiti kao povratak kui. 97 str.Peina je teko dostupna ljudima i ivotinjama, te ej stoga sigurno mejsto. Ali kad neko ivi na otvorenom sakralni prostor mora biti odvojen od profanog, termin sanctus, u znaenju ograniiti, uiniti svetim. Tako imamo i daru-l-harbprebivalite rata, svijet izvan idealnog doma vjerujuih. Uveati Kuu islama to je zadatak muslimanske zajednice. Da bise uslo u prostor kue mora se prei prag, mjesto par excelllance koje odvaja sveto od profanog. Bog je Mufathu-l-ebwab, Otvaralac vrata. U arapskoj tradiciji ognjite ne igra znaajnu ulogu dok ej meu Turcima odak sredinje mjesto kue. Sveti prosto par exellanc eu islamu je damija.Mihrab, mjesto gdje je boravila mlada Merjem, misterizno hranjena od Boga. Onima koji su voljeli ezoterina znaenja nije bilo teko da poveu munaru s elifom, zbog njenog izgleda kojim se oznaava i ehad Jedan, misleise na Boga. Turbeta dobrih su visoko tovana. Ljudi lijepe molitve na njihove zidove u nadi da e njhovo dobro i njih posredovati.u sluajevima kada je mezar neke osobe nepoznat, ili kada muslimani ele zadobiti dio njegova bereketa u svom selu ili gradu oni podiu meqam, spomenik. ak ej mauzolej nekog dobrog povezan sa dargahom, sjeditem mistikog vodia koji nastavlja nejgov rad. Turbe slui kao svetilite, a mnogi se tu zaklinju da su neduni. Muslimani su nazvani ehlu-l-qibla, oni to se okreu prema kibli. Zamaheri je poasno nazvan darullah, jer je dugo vremena borvio u Mekki i napisoa svoj obimni komentar Kur'ana. Vanost desne strane dokazana je en samo nazivcima zu-l-jeminejn, Dvodesnoruki, za uspjenog pojedinca vei ideja da Bog ima dvije desne ruke. Desna strana je pravs strana. Str117. Spominje se udesno malsinovo stablo koje nije ni istono ni zapadno ( Sura 24;35). Desna zemlja, Jemen, je bila dom Uwejsa Qaranija koji je prihvatio islam ak ni nesretnuvi Poslanika a.s. Vanost svetog prostorai mjesta odraava se u naglasku koji islam stavlja na koncept Puta, tema koja je nazvana centralnom u islamskoj misli. Vodi nas Pravim putem! molitva iz Fatihe ili termin minhad.Put je meutim vrlo stvaran npr. Hodoae u Mekku. Razmisliti o estoj upotrebi rijei sebil,put, u izrazima poput uiniti neta, boriti se, fi sebilillah, na Boijem putu, to jest na pravi nain voen znanjem da je to bogougodno djelo i da e imati pozitivne rezultate. Sufisko kadase zavri putovanje do Boga, zapoinje putovanje u Boga.124 str.SVETO VRIJEMENa kraju puta ilim vremena i prostora biva smotan. Boije mjestoi bezmjesnost.vrijeme mejri nae ivote i svaka religija ima svoja sveta vremena: proslave koje izvode iz koloteine svakodnevnice. Za muslimane historija spasenja poinje sa Muhammedom a.s. Njegovo vrije predstavlja klimaks ljudkse historije, u njemu je ostvaren apunina vremena. Reformatorski pokreti tee da se vrate u Poslanikovo vrijeme. Poslanik je uao u historiju u znaku vage, to znai d aje on uspostavio novo doba u znaku pravde.Polumjesec poznat simbol u islamskoj kuluri je postao zbog mlaaka i njegove uloge. U nekim zemljama donesena je odluka da se moe prekinuti post kada se prekine u najblioj zmelji gdje se normalno rauna vrijeme, gdje ima smejna dana i noi u toku 24 sata. Tu su odabrane noi:lejletul-qadr, lejletu-l-berat, dan mevluda (roenja Muhammeda a.s.). u procesijama 10 og muharema nose se tabuti imitacije Huseinovog. Redeb, sedmi lunarni mjesec, povezan je sa Poslanikovim nebeskim putovanjem. Bog je stvorio Adema u petak. Petak ej anjolji dan u sedmici. Njblagoslovljeniji su rani jutarnji sati. Ipak , mi u naim ivotima ivimo linearno vrijeme. 138 str. Dehr su Arapi smatrali silom koja upravlja svemirom.SVETI BROJEVIIslam se estoko boro protiv trojnog koncepta boanstva. Meutim trojsnost je duboko ukrojenej na u ljudskom miljenju jer ivimo u trodimenzionalnom svijetu. Ponavljanje odreenih pitanja ili izraua utivosti tri puta. Poslanik je imao obiaj da neke rijei ponavlja tri puta. Pobono ivljenej podjeljeno ej u tri faze: islam, vanjski zakoni, iman, unutarnji zakoni i ihsan to znai injenje dobra. Iamo tri stupnja nefsa : nefs emmara bi-s-suu' ili dua sklona zlu, nefs lewwama ili dua koja sama sebe prekorava, i nefs mutma'inna ili smirena dua. Tri puta ka Bogu: eriat, Tariqat i Haqiqat. S obzirom na stepen znanja podjela ljudi na: obine vjernike, elitu i elitu elita. Iz Nehdul-belage: Nema bogastva poput razuma; nema siromatva kao neznanja; nema naslijea poput dobrog vladanja; nema bolje pomoi od dobrog savjeta.143 str.SVETI INivot se sastoji od brojnih postupaka od kojih su mnogi duboko ukorjenje ni u religijskom osjeanju ili iskustvu ili s eobjanjavaju etiologijom kao ponavljanje nekad svetog dogaaja. Jer se smatra da ako se dijelo ponavlja dobiva na teini. Iqbal rui one koji slijepo slijede jednom i zauvijek ustanovljene odluke: Da ima ieg dobrog u oponaanju Poslanik bi moda slijedio put predaka. 161 str. Via purgativa obuhvata razliite naine proiavanja u nastojanju dase stupi u dodir sa svetim, Boanskim. Tako se i zli duhovi ije bie je proeto smradnim karakteristikama klone mirisa tamjana ili miriljavih vodica. Vjerovanje u uroke spada u najstarije kocepte u ljudskoj historiji. U ahdisu se kae: Urok (zlo oko) je stvarnost, haqq. Zlo se moe odvratiti tako dase oko objekta kji se eli zatiti opie krug. iroko rasprostranjen obred eliminiranja zla jeste priznanje grijeha.treba zauzeti pokajniki poloaj.IENJE ienej vatrom je spiritualizirano kroz predodbu retorte u kojoj se ruda due pati da bi se konano pretvorila u zlato. Neki govore o sapunu vjere koji je potreban da se oisti ljudska misao. Metaforiki govorei nekose moe kupati u suzama. 170 str. Asketizam je u osnovi neislamski. Kur'an je prepun ivota. Tehallaquu bi ahlaqillahi! kvalificirajte se boijim kvalitetima, revnosnost koja treba postojati u Ramazanu.

Svjetovi islama u djelima Annemarie SchimmelAnnema rie Schimmel je spisateljica bez premca na podruju islamskih studija u Njema koj i evropskom Zapadu. Ona pripada onom dobro}udnom dijelu orijentalizma, orijentalizmu koji nije teorija gospodare nja, podvrga vanja i podjarmljivanja islamskog Is toka od stra - ne Za pada. Stoga se mo`e kazati da Annemarie Schimmel, zapravo, i nije orijentalista u klasinom smislu te rijei. To je prvi dojam koji imadnemo pri itanju njezinih knjiga. Drugi, mnogo va`niji, dojam tie se njezinog irokog intere sa za islam, od studija jezika (napisala je nekoliko udbenika za arapski),do prouavanja imena, naziva, pojmova (napisala je i objavila dva velika zbornika mu slimanskih arapskih i mu slimanskih turskih osobnih imena i prezimena). Annemarie Schimmel se potom, imajui dobre temelje u poznava nju svjetskih re ligija i civilizacija, bavila teologijom islama, da bi preko teologije stigla do islama, a iz ove dos pjela do samoga sufizma. U sufizmu je Annema rie Schimmel pronala najljepu poeziju ,vjenu pjesamu islama.Dakle, itateljstvo se u djelima profesorice Schimmel susre}e sa sna`nim utiskom zahvaanja cjeline islama. Islam je za Annema rie Schimmel jedno beskrajno jedinstvo, islam je univerzalna vjera u Boga, vjena filozoija, na koojo poiva kultura, raskona i boga ta civilizacija, ozbiljno pravo, zadivna umjetnost, visoko odnjegovano pjesni{tvo. Po lazei od toga ova Njemica je svoje djelo o islamu koncipira la kao divni vrt u ko me ni ta ne ne dostaje, koji buja, rascvjetava se i mirie.Jo kao mlada studentica, osjetivi zov civilizacije i kulture svijeta islama, Annemarie Schimmel se opredjelju je za heuristiki pristup islamu: ona cjelinom islama objanjava dijelove islama, obrnut postupak, smatra ona, nije valjan i ne uiva presude punovanosti. To je upravo poput odnosa svijeta Boijega (alemi melekut) i svijeta ovjeka (alemi na sut). Ljudski svijet ima u zadatku da odgoneta Bo-`ije znakovlje (ajete) na hori zontima svijeta i da ta ko do|e do vje re u Bo ga. Jer (u) tim se znakovima Bog objav ljuje uvijek i neprestano. Annema rie Schimmel otkriva da islam ne poznaje odsutnog Boga (Deus absconditus), nego islam po zna je Bo ga ko ji se objav lju je, Boga Obja ve (Deus re velatus). Stvara nje je objav - ljivanje i posvjedoavanje Boije egzistencije. Impresionira lo ju je da islam na svjetove gleda kao na zadivne zbiro ve znakova koji ukazuju na Bo`ije postoja nje (vudud). Stoga, ma ko ji osa mlje ni ajet/znak, ukolko se lii svoga upu}ivanja na cjelinu i svede na svoju puku zasebnost, ni ta ne znaini na ta nee ukazivati. Eto zato je, izme|u ostaloga, Annemarie Schimmel, napisala grandiozno djelo o islamu u kome je pokazala da Evropa i Zapad trebaju pristupati islamu kroz cjelinu islama, a ne kroz izdvojene dijelove koji su falsificirani i preparirani mumfiicira ni i muzeirani u svrhu svojih vlastitih, evro pocentrikih, potreba i ciljeva, a jedan od tih ciljeva bija {e i kolonijalizam (dok je rigidni orijentalizam bio samo teorija koja je oprav davala kolonijalno porobljavanje svijeta islama).Cjelinu islama Annema rie Schimmel nauila je preko velikih uitelja islama, Mevlana Delaludina Ru mija, Mu hammeda Ikbala, Ibnu l- Farida i brojnih drugih islamskih pjesnika i neospornih autoriteta. Najljepe prijevode Rumija i Ikbala koje imamo u njemakom jeziku dugujemo upravo Annemarie Schimmel. Cjelokupno djelo Annemarie Schimmel i samo spada u jednu duboku interpretaciju islama od strane jedne druge Evrope, Evrope koja se pomaljala na ruevinama dva svjetska rata i koja je kritiki gledala na svoje gri jehe i zloine koje je poinila u svojoj samouvjere nosti. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je potrebno, a i danas ta potr ba nije niukoliko manja, da se evropskoj akademskoj javnosti skrene panja na jednog velikog i dostojanstvenog susjeda, na islam.Annema rie Schimmel je pola putem fenomenolokog pokazivanja islama, vjerujui da i islam ima pravo da bude pred stavljen u Evropi po svojim istinskim i autentinim namjerama, a ne na nain na koji ljudska slabost i zloba mogu falsikovati i osakatiti njegove ideale.Annemarie Schimmel je svojim perom vojevala jednu veliku intelektualnu bitku skreui pozornost Evropi da odbaci svoju samozaljubljenost i da svrati pogled na islam, na tog svog vanog susjeda. Annemarie Schimmel je umrla 26. Januara 2003. godine, pogrebna ceremonija odrana je po kranskim obiajima u jednoj protestantskoj crkvi u Bonu, a po nje noj vlastitoj elji, Fatihu je kraj njenog odra prouio njezin prijatelj Ahmed Zaki Yamani.

RELIGIJSKI I SOCIOLOGIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJEMnogo vremena prije pojave filozofijske fenomenologije rodila se religijska fenomenologija poetkom 19 st. U djelu Meinersa koji obavlja razdiobu povijesnog materijala po religijskim tipovima-fetiizam, kult mrtvih, astrolatrija, idolatrija, post-nastojei da otkrije to je njima istinski religiozno, a to nije. De la Saussaje prvi e upotrijebiti izraz fenomenologija religije u dananjem smislu rijei. Prema njemu njen zadatak je da otkrije bit religije, a onda njena izvanska oitovanja. Najugledniji predstavnik fenomenologije religije je G. Van der Leeuw. Rije fenomenologija potie od grke rijei phainomenon to doslovce znai ono to se pokazuje ili oituje. Ta tvrdnja ukljuuje 3 posljedice:1. Da ima neto2. Da se to neto pojavljuje3. Da postaje fenomen upravo po tome to se pojavljuje.Fenomenologija religije je sustavni razgovor o onome to se pojavljuje u obzoru svetoga. Van der Leeuw nastoji osloboditi u povijesnim i drutvenim danostima bit svega onog to je zaista religiozno. Zato svaki sakralni fenomen prolazi kroz 3 razvojna stupnja:-kao neto relativno skriveno, -to se postupno otkriva -i da bi na kraju postalo prozirno i dostiglo savrenu shvatljivostSredinje mjesto u fenomenologiji religije pripada kategoriji znaenja, jer se podjednako odnosi na religiozna ovjeka i na religijski predmet njegove spoznaje. Iz religioloke kole u Marburgu Heiler nastavlja zastupati filozofijsku tradiciju van der Leeuwa i ponavljati njegove kljune religijske motive. Kristensen proiruje znaenje intencionalnosti i tvrdi da se nitko ne moe baviti znanou religijama ako sam nije dovoljno duboko i iskreno religiozan. Naizgled vrst sklop metode i uenja u fenomenologiji religije ubrzo se poeo klimati i pucati. Dvije teorijske tenje su stvorile dubok rascjep:-jedna koja je traila vie filozofsko opravdanje religije i-druga koja je nastojala istraiti povijesne danosti religije.Spomenutim rascjepom na filozofijsku i povijesnu fenomenologiju otvoren je put za stavaranje nove kole u postojeoj fenomenologiji religije. Najugledniji predstavnik te kole je Widengren koji je zaetnik neopozitivstike fenomenologije i ta empirijska fenomenologija religije eli ostati izvan filozofijskih polemika, zadravi isto iskustveno obiljeje. To je zapravo obina povijest religija razvrstana po tematskih cjelinama i podjelama:panteizam, politeizam, monoteizam, mit, obred itd. Na talijanskom jezinom podruju Pettazzoni je odluio da rehabilitira fenomenologiju religije koju je podijelio u dvije grane i to povijest i fenomenologiju. Eliade u istraivanju religije zove u pomo tri discipline: povijest-koja skuplja sakralnu grau, fenomenologiju-koja zajedno sa morfologijom sreuje tu grau, i na kraju hermeneutika- koja pronie u narav religijskih pojava i odgoneta njihova znaenja. Tako zamiljenja fenomenologija u stvari sintetizira religijske vidike i tumai poruke svetog.Fenomenologijska sociologija je znanost novijeg doba. Teme su joj raznovrsne: strukture u sivjetu ivota, identite, socijalizacija, institucionalizacija itd. U socijalnoj fenomenologiji znaajno mjesto zauzima Schutz koji je mnoge sadraje filozofijske fenomenologije prenio na socijalno podruje, Life-World je isto to i kod Husserla Lebenswelt. Nitko se od savremenih sociologa religije nije toliko bavio problemima metode i epistemologije znanosti koliko je to dugo i sustavno inio Wach. Predmet sociologije religije jest prouavanje uticaja religijskih sustava na drutvo i u isti mah uticaj drutva na religijske sustave. Sociologiju religije oekuje zadatak da istrai drutveno znaenje oblika iskazivanja iskustva svetoga:mitove, simbole, religijska uenja, molitve, obrede itd. Nijedno prouavanje drutvenog podrijetla religije ne moe zanemariti vanost ideje svetoga, jer ona iznutra oivljava svako drutveno oitovanje religije. Drugim rijeima kazano, najprije dolazi religiozno iskustvo, a tek onda njegovo vanjsko iskazivanje. Zakljuak Religiologija je znanstvena disciplina iji je predmet izuavanje religije, pri emu se religiji prilazi izvana, a osobno religijsko uvjerenje ostavlja se po strani. Religiologija se nadalje dijeli na povijesnu religiologiju i sistemsku religiologiju. Unutar sustavne religiologije nalazi se disciplina fenomenologija religije.Nasuprot religiologiji nalazi se teologija, koja pri izuavanju religije polazi od vjere tj. iznutra, te je tada veoma bitan auditio fidei samog teologa tokom njegova znanstvenog bavljenja religijom. Fenomenologija religije grana se na deskriptivnu, tipoloku i esencijalnu fenomenologiju religije. Svaka od nabrojanih vrsta fenomonelogije religije ima svoj zadatak, cilj i metode. Fenomenolog religije pri radu na izvjesnom religijskom fenomenu ostavlja po strani vlastito religijsko uvjerenje te pristupa prouavanju i objanjavanju religijske pojave iz isto znanstvenog ugla. Nadalje, fenomenologija religije ne dokazuje postojanje Boga niti pak treba sluiti u apologetske svrhe. Naime, ona traga za doivljajem religijskog iskustva vjernika, pri emu ga eli opisati i predoiti iroj, ali i znanstvenoj javnosti.Orhan Jai, Fenomenologija religije kao grana religiologije, Ibn Sina naunoistraivaki institut Sarajevo, http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/1589-fenomenologija-religije-kao-grana-religiologije.html Rudolf Oto u svojoj knjizi "Pojam svetog" zakljuuje kako se u kranstvu postepeno, pod utjecajem judaizma, javlja sklonost da se Boga racionalizira, da Ga se oovjei, jer ta sklonost puno je vidljivija u "Djelima apostolskim" negoli u samim Evaneljima. U "Djelima apostolskim" uoavamo jasnu nakanu da se boansko smjesti u tijelo Isusovo, da se "zarobi" i "ogranii" ljudskou. Kao rezultat toga, u kranskoj teologiji se ono nadljudsko, melekutsko, kako bi se to u islamu reklo, poinje sve vie "oovjeavati". Za razliku od figuralnosti u kranstvu i budizmu, islamska umjetnost usmjerila se posve drukijim razvojnim tokom. Uostalom, i sam naziv ove religije jeste islam, a ne muhamedanstvo, dakle ona se ne vee za svog utemeljitelja na nain kako to ini kranstvo ili budizam, ve ga smatra poslanikom odreenim od Boga da prenese Objavu ljudima. Sama ta injenica dovoljno govori o sutini i ideji islama. Islam znai posvemanju okrenutost i pokornost Bogu. U ovoj religiji poslanik nije utjelovljenje Boga niti je boga doputeno figuralno predstavljati. Poslanik islama od ljudi trai da se pokore Bogu, insistira na Njegovoj jedinosti i jednosti, i upravo taj princip islama - tevhid predstavlja osnov islamskog nauka saet u rijeima: Nema boga osim Boga. Muhammedovom Bogu strano je svako figuralno predstavljanje i bilo kakva materijalizacija. Bog islama posve je imaginaran i moe Ga se doivjeti samo na nain kako zaljubljenik doivljava svog ljubljenog. Ukratko, cjelokupan islamski nauk zasniva se na naelu tevhida. Bog je sve i osim Njega nita drugo ne postoji samo po sebi. Islamska umjetnost nastoji izraziti upravo tu predstavu jedinstva u mnotvu, odnosno jedinstva mnogosti. S obzirom da se u islamu Bog figuralno ne predstavlja, a poima Ga se kroz Njegova najljepa svojstva, islamska umjetnost nastoji kroz razliite apstraktne forme izraziti upravo Boija svojstva kao emanaciju Boanskog. Islam uspostavlja strogu distancu izmeu Boga i ovjeka, i umjesto da nastoji oovjeiti Boga, on nastoji uzdii ovjeka. Slikarstvo i skulptura u islamu su strogo zabranjeni - haram, no ta zabrana ne vai za bilo kakvu sliku ili skulpturu. Islam se ne suprotstavlja slikarstvu koje ne pretendira da izraava svete likove ili umjetnikove predstave Boga. Ono ega se islam kloni nije sama slika, nego irk. Stoga je slika koja nastoji odraziti lijepo, u skladu s islamskim naelom 'Bog je lijep i voli ljepotu', u islamu doputena. Za razliku od kranstva, damija u islamu nije simbol Poslanikovog tijela. Damija je kua Boija, mjesto smiraja due i pribjeite od materijalnih preokupacija svakodnevnog ivota.S perzijskog preveo: Muamer Kodri[1] Tekst je preuzet iz asopisa Soru andieh, Teheran, broj 4, 2003.

Rudolf ottoStruni lanakPrimljeno: 2. XII. 2010.Ivan evoMostarSVETO U FILOZOFIJI RUDOLFA OTTA Source:Hum (Hum), issue: 6 / 2010, pages: 286301,on www.ceeol.com.

U naemu svakodnevnom shvaanju i uporabi rije Bog trebala bi oznaivati ono najuzvienije. Meutim ona se esto ograniuje na vlastite predodbe i elje ili se, svjesno ili nesvjesno, instrumentalizira kako bi se ostvarili osobni ciljevi. Prisjetimo se to se sve inilo, i to se ini, u ime Boje, a zapravo se na Boga projicira ono to sami elimo ostvariti ili opravdati. Rije Bog nerijetko rabimo kako bismo opravdali vlastito ponaanje ili zahtjeve to ih postavljamo drugima. Meutim valja ukazati i na drugu stranu medalje. Naime za mnoge nae suvremenike ova je rije neobina, udna, strana i nita ne govori o najuzivenijoj zbiljnosti. Taj ih pojam gleda poput oslijepljeloga lica jer nita ne kae o onome na koga upuuje.Rije Bog ponekad je ovijena zastraujue nejasnim obrisima. Tu injenicu moemo potvrditi i iz vlastitoga iskustva. Koliko je samo puta izgovorimo a da njome zapravo nita ne kaemo? Izrazi: Bog!, Moj Boe! ili pak samo Boe! dio su naega svakodnevnoga govora kojim zapravo izriito ne zazivamo samoga Boga. Njih moe izgovoriti svatko iako nuno ne mora imati nikakva odnosa prema onomu komu su upueni. Ako je rije Bog ponekad sadrajem neodreena i prazna, onda i ne udi to se moe zlorabiti i puniti predodbama koje ne odgovaraju istinskoj boanskoj zbilji. Stoga ovaj pojam valja prozreti i posvijestiti njegovu bitnu dimenziju te pokazati kako se pribliiti i prihvatiti tajnu na koju se odnosi.Uz racionalno-metafiziki pristup Bogu oduvijek je postojao i mistini pristup utemeljen na religioznome iskustvu, intuiciji ili kontemplaciji.Izraz mistino moe se rabiti u dvama znaenjima. Tako moe izraavati upozorenje da se pred neupuenim i profanim osobama ne govori o skrivenim tajnama boanskoga, odnosno da se pred njima o tome usta dre zatvorena. Osim toga ovaj se izraz moe rabiti i za neto to se ne moe izrei niti racionalno pojmiti. U ovome drugom znaenju mistinipristup religiji openito, a posebice ideji Boga, naglaava skrivenoga Boga, Boga kao nita, kao prazninu, kao tamno svjetlo ili kao sveto, to se moe doivjeti, ali ne potpuno pojmovno obuhvatiti. Takav pristup Bogu prikazuje Rudolf Otto u svome poznatom djelu Sveto (Das Heilige). Misticizam (lat. mysticismus) jest vjerovanje u mogunost intimnoga i izravnog jedinstva ljudskog duha s prapoelom bitka (sveto, boansko). To jedinstvo (mistino jedinstvo) ukljuuje nain postojanja (mistino iskustvo) i nain spoznaje (mistina spoznaja) razliit od redovitoga i vii od njega. Takva mistina ili ontoloka vjera nalazi se u mistinim religijama (hinduizam, budizam, daoizam), u neoplatonizmu i njime nadahnutim kranskim, idovskim i muslimanskim mistinim strujama. Takvoj mistinoj ili ontolokoj vjeri radikalno se opiru sljedbenici proroke, objavljene ili etike vjere (protestantizam i ortodoksni islam). U povijesnom kranstvu, osobito u katolicizmu i pravoslavlju, prihvaa se mogunost mistinog jedinstva izmeu ljudske due i Boga, ali milou Bojom i u ljubavi, bez poistovjeivanja ljudske i boanske naravi. Opi religijski leksikon: A - , Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2002.,

U lanku se nastoji saeto prikazati pojam svetoga u filozofiji R. Otta istiui kako Otto najprije obrazlae temeljni pojam numinoznoga koji se nalazi u svim religijama, osobito onim biblijskim, otkrivajui dva aspekta numinozne tajne (mysterium numinosum): onaj zastraujui (tremendum), i onaj zadivljujui (fascinans). Ono to je misteriozno nije samo neshvatljivo zato to na um u odnosu na misteriozno ima odreena nesavladiva ogranienja, nego smo u tome sluaju suoeni s neim potpuno drugim i drukijim, to je u veini sluajeva nesumjerljivo naoj intelektualnoj sposobnosti.S obzirom na mysterium numinosum autor takoer primjeuje da se u tijeku itave povijesti religije provlai dvojak aspekt. Iako se boansko moe ovjeku pojaviti kao neto stravino, zastraujue, ono ima i svoje privlano, zadivljujue lice. Analizirajui pojam svet (lat. sanctus), Otto predlae da se taj izraz najee prevodi rijeima izvansvjetski, transcendentan. Pojam svet vrlo je blizak pojmu uzvien (erhaben, augustus). Stoga pojam svet (sanctus) oznaava onu vlastitost numinoznoga koja ima subjektivnu vrijednost usreivanja, dok pojam uzvien, velianstven (augustus) oznaava objektivnu vrijednost numinoznoga, vrijednost u njemu samome. Usto se tumai i pojam iracionalno, pod kojim Otto podrazumijeva onaj atribut boanstva koji se ne moe clare et distincte shvatiti naim pojmovnim instrumentarijem. Ono ne izmie naemu osjeaju nego naemu racionalnom promiljanju. Sveto : o iracionalnom u ideji boanskoga i njezinu odnosu spram racionalnoga / Rudolf Otto ; preveo Sead Muhamedagi. - Zagreb, 2006. - (Biblioteka Imago)

www.preporod.com

Pojam svetog u islamu nosi u sebi znaenje bereketa/ blagoslov, rahmeta/ milosti, na koncu tu se skriva sva simbolinost i ezoterijski smisao svih naih dunosti kojima smo zadueni od Zakonodavca. Sva ta simbolinost i unutranja slojevitost smisla i svrhe poesto bivaju zamagljeni samom pravnikom terminologijom i na takav nain ostaju izvan horizonata ljudskog poimanja i interesiranja.POJAM SVETOG U ISLAMU - SVETI PROSTOR U ISLAMU

elei ukazati na stanje vjernika prof. Nasr je zapisao u svojim djelima da muslimani ive u prostoru odreenim zvukom Kur'ana. Islamska tradicija poznaje, kao i sve religije, mjesta koja su ispunjena posebnim blagoslovom Boijim. Boravkom u njima, vjernik se isti od profanosti ovog svijeta. Ta mjesta jesu sveta, sakralna u odnosu na svu efemernost dunjaluka.Prof. A. Schimmel govorei o znaenju ovog pojma u islamu navodi primjere sakralnosti damije, pa ak i samu sakralnost kue u muslimanskoj tradiciji.Kada musliman govori o dva sveta mjesta" (Al-Haramejn) misli na Mekku i Medinu. Rije harem, iz istog korijena kao i haram, zabranjen", oznaava mjesto gdje je iskljueno sve profano, kao to u harim, mjesto rezervirano za ene, moe ui samo mahrem, muki lan porodice koji je u rodbinskoj vezi sa ukuanima. Da bi doao u sredite svetita, u ovom sluaju dvorite Kabe u Meki, mora se obui ihram, odjeu koja obavezuje hodoasnika da potuje niz ogranienja, kao to su izbjegavanje spolnih odnosa, ianja, obrezivanja noktiju.Kua kao i damija ima svoj prag i vrata. Otvaranjem vrata i prelaskom praga mi ulazimo u prostor koji je ogranien i zatvoren. Ovdje emo se prisjetiti da je latinski termin sanctus izveden iz sancire to znai ograniiti, zatvoriti, te tako uiniti svetim. Kako veli prof. Schimmel, sakralni prostor je izuzet iz uobiajenog prostora, zatien ne samo od zlih djela ljudskih ve i od ejtana.Otuda i kua je granino mjesto par excellence koje odvaja sveto od profanog.U religijskom jeziku kua je jedna od najeih koritenih metafora za ljudsko srce. Vrata se otvaraju u sveti prostor, a musliman zna da je Bog Otvaralac vrata" (Mufattih al-Abwab).Otuda u svetom prostoru damije tj. haremu ovjek se ispunjava Boanskim blagoslovom, iskustvom ljudskog bia, siromanog (faqir) kako jeste, u prisustvu Svime-bogatog (Al-Ganijj), kako to lijepo primjeuje prof. Schimmel.Allah d. . je dao ovjeku sveti (sakralni) prostor u kojem je ovjek odvojen i zatvoren/zatien od otvorenosti ovog svijeta. Otuda nam se otkriva smisao znaenja termina harema Kabe, harema svake damije, ihrama, muhrima, mahrame kojom muslimanka prekriva svoju kosu i vrat, harema kao enskog prostora gdje je pristup zabranjen strancima . Moe se primjetiti da svi navedeni termini imaju isti osnovni korijen (h r m ) to sugerira na ogranienost, zatvorenost, zatienost, izuzee iz uobiajenog . Rifet Sahinovic http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=2459:tajne-hadrdra-i-pojam-svetog-u-islamu&catid=85&Itemid=223 16