1

Silvije Škudar

POEZIJA THRATHIRE

2

POEZIJA THRATHIRE

3

Haiku poezija Thrathire

(Gunther1, 16.st.)

„Šišmiš“

Myotis leti;

Noć je i tama pada

A ja sam doma.

„Polja“

Crvene ruže

Žuto cvijeće, trava

I pokoji grm.

1 Malo je poznato o Guntheru, ali dvije njegove haiku pjesme pronađene su u špilji „Šmizla“.

4

(Sizamir, 18.st.)

„Tišina“

Grmovi, mačke;

A pasa nigdje nema

Bogami pusto.

„Prijateljstvo“

Svi prijatelji

Otputovaše daleko

A ja osta sam.

„Lišće“

Šum lišća, da;

Potpuni spokoj i mir

Sam u miru svom.

5

„Reskos2“

Napokon nađoh

Vjernog pratioca, pak

Imena Reskos.

„More“

Šum mora iza

Iz daljine me prati

Gdje je Reskos?

„Putokaz“

Lijevo, desno

Možda gore, il' dole

Do doma moga. 2 Reskos je pas koji je Sizamira pratio 4 godine dok je putovao Thrathirom.

6

(Kešmeriz, 18.st.)

„Ostanak“

Trebam li biti

Na ovoj planeti il'

Da odem sad.

„Vrijeme“

Prošlost, prolaznost,

Pojedena praznoća

Pravog prizmoida.

„Za junaka“

Našem Jantolu

Koji spasi sav narod svoj

Klea andron!

7

(Grüggen 19.-20.st.)

„Pahka“

Zlokobni vladar

Zlog imena Pahka, ipak

Zavolili ga.

„Tragedija“

Potrbuš, nije

Se probudio jutros

Pojeo što loše.

„Nada“

Novi brat roda

Našeg, rođen bijaše,

Neki Matei.

8

(Lauren 20.st.)

„Udarac“

U trbuh, u glavu

Pokatkad i međ' noge

Prava Arena.

„Rat“

Šuška se, krvi

Bit će posvuda, Orić

Je general.

„Zvuci prirode“

Lavež, cika

Mjauk, ćijuk, rzanje

I onda prdac.

9

(Rozibad, 21.st.)

„Pismo“

Primio sam ga

U žutom paketiću;

Od matere mi.

„Industrija“

Kuda nestaje

Priroda ova naša?

Ide u ku...

„Smeudagra“

Odo u repere

Imaju dobre sarme.

Njam iliti njam.

10

(Kalimir, 21.st.)

„Neboderi“

Nadvisili su

Pa i čovjeka, preko

Njegove glave.

„Most“

Preko rječica

A nekad i prek' mora

Pak se srušio.

„Pilana“

Plač drva, šume;

Zujanje pila, sekire;

Ime: „Drvorez“.

11

Ode Thrathire

Oda Kukuruzu

(Mehmotep, 15.st.)

Bijaše dva brata

Gladnog naroda svata

Bez koji' nemade rata.

Nakon čet'ri kiše

Proklijalo sjeme, sve više, više

Više oni imaju, manje narodu,

Al' podijelili oni sjeme

Proširili svog rada nagradu

I cijelo, pa pleme,

Imaju dovoljno da se najedu.

Hvala vam, braćo!

12

Mimo roda

(Pavličeč, 16.st.)

Igra r'ječi igra je moja

I zbog toga, prava je boja

Svaka riječ koju izgovorim.

I baš zbog roda moga

Naroda koji me odgojio

Svakog dana, baš zbog toga

Vidi se što sam dobio.

Ali bez naroda, nema ni spasa

Od ljudi iz brda spasa

Koji znaju za dva pasa

Bez kojih, opet, nema spasa

13

Akrodastih

(Pavličeč, 16.st.)

Grozna, strašna zima,

Epična hladnoča,

Nigdje drugdje ne postojaše

Sem našeg sela maloga.

Nigdje, ama baš nigdje,

Estetski zakon nije upropašten,

Kamoli u Miogradu

Vlasništvu Gensa polukralja

Luđačke obitelji svoje

Apelirajući na prijestolje

Dok skuplja poreze naroda svog

A onda je umro.