SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................................2

2. PODUZETNIŠTVO I PODUZETNIK............................................................................................3

2.1. Pojam i klasifikacija poduzetništva..........................................................................................3

2.2. Pojam i vrste poduzetnika.........................................................................................................7

3. SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO – POJAM I STANJE.............................................................9

3.1. Socijalni poduzetnik................................................................................................................11

3.2. Pojam socijalnog poduzeća i njegove vrste............................................................................12

3.3. Razlike između tradicionalnog i socijalnog poduzetništva...................................................14

3.4. Socijalno poduzetništvo u svijetu...........................................................................................15

3.5. Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj....................................................................16

4. SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI..............................................20

4.1. Društvene okolnosti u Bosni i Hercegovini............................................................................20

4.2. Glavni akteri i zakonski okvir socijalnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini.................21

5. PRIMJERI DOBRE PRAKSE SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U BiH.............................26

6. ZAKLJUČAK.................................................................................................................................28

7. LITERATURA...............................................................................................................................29

1. UVOD

Tema ovog završnog rada je socijalno poduzetništvo koje slijedi trendove u načinu

života, povećanju socijalne osjetljivosti i brige za ljude i prirodu oko nas. Povećanjem te

socijalne svijesti kod kupaca i klijenata bilo kojeg poduzeća pojavili su se i neki novi zahtjevi

čije ispunjenje može značiti razliku između ostvarenja ili ne ostvarenja profita za poduzetnika.

Definiraju se pojmovi poduzetnika i poduzetništva i određene vrste poduzetništva koje

se javljaju. Također se spominju i različite vrste poduzetnika. Treće se poglavlje odnosi na

socijalno poduzetništvo općenito, te se pobliže opisuju pojmovi poput socijalnog poduzetnika,

socijalnog poduzeća i njegove vrste, ukratko je navedena razlika između socijalnog i

tradicionalnog poduzeća.

Rad se također osvrće na društvenu situaciju i stanje u Republici Hrvatskoj te navodi

okvir funkcioniranja socijalnog poduzetništva u svijetu. Nadalje, iznesen je okvir

funkcioniranja i uopće postojanja socijalnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini. Na kraju se

navode primjeri dobre prakse socijalnog poduzetništva u BiH.

1

2. PODUZETNIŠTVO I PODUZETNIK

2.1. Pojam i klasifikacija poduzetništva

Poduzetništvo je proces stvaranja vrijednosti ujedinjavanjem jedinstvene kombinacije

resursa u svrhu iskorištavanja prilike. Uključuje sve poduzetnikove djelatnosti usmjerene na

ulaganja i kombinaciju potrebnih inputa, širenje na nova tržišta, stvaranje novih proizvoda,

novih potrošača i novih tehnologija, a naglašeno je vezano za prijelomna vremena, uvijete

neizvjesnosti, krize i promjene u okolini.1

Poduzetništvo u suvremenom gospodarstvu, u kojem je osnovna zadaća poslovnih

subjekata uočavati i otkrivati nove mogućnosti, te ostvarivati šanse, postaje temeljni resurs i

nositelj ekonomskog, tehnološkog i naravno društvenog razvoja. Poduzetništvo se promatra

kao poseban proizvodni faktor te ga se ističe kao kamen temeljac gospodarskog sustava, te

također gospodarskog razvoja.

Cilj je suvremenog poduzetništva razviti poduzetničku klimu, koju prije svega obilježava

orijentacija na individualnu inicijativu, kreativnost i inovacije, kao i stvaralačku atmosferu

usmjerenu na prevladavanje postojećeg i stvaranje novoga, drugačijeg i humanijeg društva.2 U

suvremenom svijetu, poduzetnička je kultura otvorena za nove informacije, nove načine

sagledavanja i rješavanja problema. Poduzetništvo je pojam koji je veoma opširan i koji se

nalazi u gotovo svim djelatnostima, primjerice u obrazovanju, industriji, istraživanju,

inženjeringu, medicini, arhitekturi, distribuciji, socijalnom radu i u mnogim drugim

djelatnostima.

Nekoliko definicija poznatih teoretičara o poduzetništvu iznose se u nastavku:

• Richard Cantillon (1680.-1734.): Cantillion ne definira poduzetništvo izravno niti

cjelovito, ali pokazuje što rade pojedini poduzetnici: prijevoznici dovoze namirnice iz

sela u grad; trgovci ih kupuju i prodaju građanima; manufakturist kupuje vunu i

prodaje sukno itd., a svi nastoje postići višu, ali neizvjesnu cijenu, pa se tako može

dogoditi da im poduzeće bude unosno ili pak da bankrotiraju.3 Cantillion se u

ekonomskoj teoriji navodi kao prvi teoretičar poduzetništva a razlog tome je njegovo

upozoravanje na poduzetnički rizik.

1 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.1. 2 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.2.3 Baletić, Z. (ur): Ekonomski leksikon. str. 669.

2

• Jean Baptiste Say (1767.-1832.): J.B. Say je bio francuski ekonomist, političar te

također poduzetnik. On je postavio koncept poduzetnika i poduzetništva koji nije

ovisan o klasičnoj ekonomskoj znanosti. J.B. Say navodi kako poduzetništvo nije ni u

kojem slučaju ograničeno samo na ekonomsku sferu, ono je ograničeno na cjelokupnu

društvenu ljudsku djelatnost.

• Robert Ronstad određuje poduzetništvo još konkretnije, to jest kao dinamičan proces

stvaranja inkrementalnog bogatstva. Pojedinci kreiraju to bogatstvo te preuzimaju

veliki rizik u obliku kapitala, karijere i vremena, stvarajući tako vrijednosti određenog

proizvoda ili usluge koji ne moraju biti jedinstveni, ali se moraju temeljiti na

osiguravanju potrebnih vještina od strane poduzetnika.

• Benedikt Kotruljević(1400.-1468.): Kotruljević kaže kako savršeni trgovac mora

poštovati moralna načela u odnosu sa suradnicima i svojom obitelji. U djelu Knjiga o

umijeću trgovanja, on objašnjava trgovinu kao skup pravila po kojima se legitimne

osobe ponašaju, s nadom u dobitak i naravno radi očuvanja ljudskog roda.

• Blaž Lorković(1839.-1892.): prvi je u Hrvatskoj definirao poduzetnika kao osobu koja

sjedinjuje i upravlja proizvodnim čimbenicima u cilju dobiti koju ta proizvodnja može

dobit, u knjizi Počela političke ekonomije.

Neki od poznatih teoretičara poduzetništva jesu još i Alfred Marshall, Joseph

Schumpeter, Nicholas Siropolis, Drago Gorupić, Mijo Novak. Sve misli navedene u tekstu

treba shvatiti te uzeti u obzir vrijeme i prilike u kojima su misli pisane. Također, može se doći

do zaključka da je hrvatska ekonomska misao bila u rangu sa svjetskim razmišljanjima te je

pridonosila razvoju ekonomske teorije. Poduzetništvo je gotovo uvijek viši stupanj

sposobnosti uočavanja izvanredne prilike koja vodi k poslovnom uspjehu te obuhvaća

poduzetničku odlučnost ulaska u akciju zajedno sa visokim poduzetničkim rizikom.

U ekonomsku teoriju, kao predmet rasprave i analize, poduzetništvo je uvedeno u 18.

stoljeću. U 20.stoljeću svijet se poistovjećuje sa slobodnim poduzetništvom i kapitalizmom, a

poduzetnici se prepoznaju u ulozi agenata promjene, kreatora, inovatora i osoba koje

pripomažu rastu poduzeća i osiguravanju njegove profitabilnosti.3 Poduzetnike se svakako

može nazvati inovativnim i kreativnim herojima slobodnog vremena, koji stvaraju nove

proizvode i usluge snoseći pritom mnoge rizike vezane uz svoj pothvat.

Tradicionalno je poduzetništvo vezano uz mala i srednja poduzeća. Mala i srednja

poduzeća su samostalne gospodarske jedinice. One otvaraju različita i mnoga radna mjesta,

3 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.5.

3

potiču samorazvoj ljudi kao i samoodgovorno djelovanje više od velikih poduzeća. Mala i

srednja poduzeća se brže prilagođavaju promjenama potražnje, osiguravaju slobodu izbora

potrošača, djeluju protiv tendencija monopolizacije, potiču veću kvalitetu života i to ne samo

kod zaposlenih nego i kod potrošača. Ova poduzeća rabe manje energije i njihova je

tehnologija ekološki prihvatljivija što znači da su kao takva prihvatljivija za okoliš. Malo

gospodarstvo obuhvaća obrte, zadruge, mala i srednja trgovačka društva i neke druge oblike

privatne poduzetničke aktivnosti.

Kao subjekte malog i srednjeg gospodarstva mogu se navesti pravne i fizičke osobe.

One obavljaju svoje djelatnosti samostalno i trajno, a obavljaju ih radi ostvarivanja dobiti to

jest dohotka na tržištu. Dijelimo ih na mikro-subjekte, male subjekte i srednje subjekte.

Neke od značajki malih poduzeća koja označuju novi trend u razvitku suvremenog

društva jesu te da ona obogaćuju raznovrsnost ponude i potražnje a također se sve više

međusobno povezuju kao i sa srednjim i velikim poduzećima. Mala poduzeća pretežito služe

lokalnom tržištu, no, u zadnje vrijeme bilježi se i njihov sve veći utjecaj na međunarodno

tržište. Prilikom osnivanja malog poduzeća potrebna su manja financijska sredstva te je

ujedno rizik prilikom ili poslije osnivanja manji. Lakše je upravljati manjim poduzećem nego

velikim, vlasnik je u većini slučajeva i poduzetnik i menadžer.

No, životni vijek malih poduzeća je kraći zbog određenih razloga koje je moguće

nazvati i slabostima malih poduzeća. Najvažnije slabosti, odnosno razlozi kraćeg životnog

vijeka malih poduzeća jesu: neodgovarajuće financiranje, nedovoljno razvijen menadžment,

nerazvijeno planiranje, nepostojanje istraživačko-razvojnih službi, nedovoljno informatičko

znanje poduzetnika te mala količina potrebnih bitnih informacija o događajima u okruženju

Najpopularniji oblik vlasničkog organiziranja i upravljanja je obiteljsko poduzetništvo.

Obiteljska poduzeća mogu biti mala, srednja i velika. Većinski udio kontroliraju članovi

obitelji a najmanje dvoje članova mora aktivno sudjelovati u poslovanju poduzeća. Neka od

najpoznatijih obiteljskih poduzeća jesu: LG, Benetton, Fiat, BMW, Barilla, Porsche itd. Na

listi najbogatijih poduzeća, Fortune 500, čak 35% čine obiteljska poduzeća. Tri su osnovna

tipa obiteljskih poduzeća: aktivna obiteljska poduzeća, obiteljska poduzeća s odsutnošću

vlasnika, latentna ili pritajena obiteljska poduzeća. Naravno da i obiteljska poduzeća imaju

svoje mane i prednosti. Neke od prednosti jesu te da prevladava obiteljska povezanost i želja

da se sačuva ono što je stečeno, obitelj je spremna na odricanje radi prosperiteta poduzeća,

ovakva su poduzeća usmjerena na dugi rok, potiče se zajedništvo obitelji, organizacija je

jednostavnija i učinkovitija, te mnoge druge prednosti.

4

Osnovni nedostaci obiteljskog poduzetništva su: nedostatak stručnih, specijalističkih i

upravljačkih znanja, miješaju se obiteljski i poslovni odnosi, sukobi između afiniteta djece i

želja roditelja, visoka je rizičnost poslovanja te se javlja nedostatak vremena za normalan

obiteljski život, odmor ili druženje članova obitelji.

Korporativni ili intrapoduzetnici djeluju unutar granica postojećeg poduzeća. To su

poduzetnici u velikim poduzećima koji imaju slobodu u vođenju određenog aspekta

poslovanja u vidu novog proizvoda ili podružnice. Korporativno poduzeće daje priliku svojim

poduzetnicima za poduzimanje koraka kojima mogu utjecati na budućnost poslovanja.

Intrapoduzetnici čak i ako ne uspiju u svojim naumima znaju da će im poduzeća osigurati

plaću barem neko vrijeme. Ove poduzetnike odabire korporativna kompanija i oni se za

razliku od tradicionalnih poduzetnika ne moraju brinuti o izgradnji potrebne strukture za

poslovanje. Prednost velikih poduzeća je raspoloživost resursa unutar organizacije ali rastom

poduzeća inoviranje postaje teže i kompliciranije. Što se poduzeće više širi teže je znati tko

što radi, separacijom poslovnih jedinica otežava se komunikacija unutar poduzeća, dolazi do

skrivanja ideja unutar grupa tj. na dijeljenje ideja s ostatkom poduzeća.

Socijalno poduzetništvo kao koncept koji integrira stvaranje ekonomske i socijalne

vrijednosti prisutan je u teoriji i praksi već jedno stoljeće, i to na globalnoj razini. 4 Pojam

"Social Enterpreneurship" definirao je osnivač prve organizacije sa svrhom promoviranja

istoimenog koncepta pod nazivom Ashoka, William Drayton. Drayton na socijalno

poduzetništvo gleda kao na poduzetništvo s etičkim integritetom s ciljem maksimiziranja

društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti ili profita.5

U današnje vrijeme postoji više pogleda na samo definiranje socijalnog poduzetništva,

a upravo iz razloga što je ono tema ovog završnog rada, više će o njemu biti riječi u slijedećim

poglavljima.

2.2. Pojam i vrste poduzetnika

Poduzetnik je poslovni čovjek, osoba koja je nadarena poslovnim duhom i rukovodnim

sposobnostima. To je osoba koja je bogata znanjem o poslovima i ljudima. Osoba koja je

spremna preuzeti rizik upravljanja poduzećem na temelju inovacija i stalnog razvoja, koja

ulaže svoj novac u određeni poslovni pothvat nadajući se zaradi, odnosno dobiti.

4 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.23. 5 Dees, G.; Social Enterpreneurship: Mobilizing Resources for Success, str.4.

5

Neovisno o gospodarskom okruženju i aktivnosti, poduzetnik je u cijelosti poslovno

kreativan, dinamičan, inovativan te uvijek spreman na rizik i uporan rad. Prije svega,

poduzetnik mora biti dobar lider što podrazumijeva postavljanje pravih zadataka i ponudu

zadovoljavajućih rješenja. Pravi se poduzetnici nikad ne zadovoljavaju postignutim, već idu

dalje, tj. traže nove mogućnosti i ideje.

Poduzetnici su kreatori, inovatori i vođe koji daju zajednici mnoge direktore i upravitelje i

koji, više nego itko drugi, mijenjaju život pojedinaca, njihove životne navike, učenje, igranje i

vođenje.6 Vjerojatnost pozitivnog uspjeha imaju oni poduzetnici koji posjeduju sljedećih šest

osobina, tj. glavne osobine uspješnog poduzetnika jesu: inovativnost, razumno preuzimanje

rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost. Kao vrste poduzetnika

mogu se navesti: idealisti, optimizatori, radnici, žongleri i održavatelji. Idealisti. U ovu

kategoriju poduzetnika ubraja se oko 24% poduzetnika. Razlog njihova ulaska u

poduzetničke vode je sjajna poslovna ideja ili rad na nečem posebnom. Uživaju u kreativnom

radu a njihovo poslovanje najviše ovisi o radu na računalu. Pri donošenju odluka idealisti se

usredotočuju na cijenu. Preferiraju stvaranje odnosa s provjerenim i pouzdanim dobavljačima.

Optimizatori. Ovoj kategoriji poduzetnika pripada 21% svih poduzetnika. Optimizatori ne

žele raditi za nekog drugog. Oni uživaju u fleksibilnosti i slobodi. Usredotočuju se na profit a

ne na prihod. Vješti su u financijskim pitanjima i koriste se tehnologijom radi povećanja

produktivnosti i smanjenja troškova. Radnici. Čini ih oko 20% svih poduzetnika. Ulažu

dodatne napore u svrhu ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Kao grupa orijentirani su na detalje i

rast poduzeća. Najčešće posjeduju dugoročne poslovne planove kojih se striktno drže.

Financijski su agresivni, ne boje se koristiti kreditima.

Žongleri. Oni čine 20% poduzetničke populacije. Žongleri su vrlo energični ljudi.

Simultano obavljaju i nekoliko poslova te često prihvaćaju nove tehnologije. Pošto im je teško

delegirati ovlasti i odgovornost, oni poradi osiguravanja visokih standarda, nerijetko sve

poslove obavljaju sami.

Održavatelji. Čine oko 15% svih poduzetnika, te su najmanja grupa. Oni svoje poduzeće

najčešće stječu kupnjom ili naslijeđem. Ne teže postizanju većih stopa rasta te su

najkonzervativnija grupa. Zadovoljni su statusom quo. Važno im je balansiranje između

poslovnog i obiteljskog života.

6 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.102.

6

3. SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO – POJAM I STANJE

Socijalno je poduzetništvo, prije svega, stvaranje socioekonomskih struktura, veza,

institucija, organizacija i mjera koje rezultiraju održivim društvenim koristima i daljnjim

razvojem.7 U socijalnom se poduzetništvu generirani profiti rabe za dobrobit određenih

potlačenih društvenih skupina. To je zapravo profesionalan i inovativan pristup sustavnim

promjenama koje iskorištavaju dane mogućnosti te nadilaze nedostatke tržišta. Motivi

7 Škrtić, M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.23.

7

socijalnog poduzetništva ne temelje se uvijek na etici i moralnoj odgovornosti, neki od motiva

mogu uključivati i razloge kao što su osobno samoostvarenje ili čak ostvarivanje dobiti.

Više je različitih pogleda na definiranje socijalnog poduzetništva. Neki se prema

socijalnom poduzetništvu odnose kao neprofitnoj inicijativi u potrazi za alternativnim

osnivačkim strategijama u svrhu stvaranja društvene vrijednosti; a neki pojedinci socijalno

poduzetništvo doživljavaju kao sredstvo za rješavanje društvenih problema i kataliziranje

transformacije društva u cjelini.

Socijalno poduzetništvo uključuje inovativnost, samouvjerenost, uporan rad, odgovornost i

jasno postavljanje ciljeva u svoj rad, s ciljem ostvarivanja bolje kvalitete življenja. Ono teži

istovremenom ostvarivanju i financijske i društvene vrijednosti.

Kako bi se upustili u socijalno poduzetništvo, slijedeća četiri uvjeta moraju biti utvrđena:

postojanje tržišta, isplativost poslovne aktivnosti, ima li udruga potrebno znanje, utjecaj

socijalnog poduzetništva na provedbu redovitih aktivnosti.

Socijalno poduzetništvo funkcionira po modelu trostruke bilance (tri slova P) koje glasi:

PEOPLE (ravnopravnost i jednake mogućnosti za sve), PLANET ( zaštita okoliša), PROFIT

(financijska održivost i ponovno investiranje profita).8 Socijalno se poduzetništvo temelji na

društvenim vrijednostima, neovisnosti, pravednosti te načelima očuvanja okoliša, a ono se

pokreće radi stvaranja sociopravednog društva gdje pojedinci i grupe imaju koristi od svog

rada a u isto vrijeme brinu o prirodnom okolišu, utječu na stvaranje dobrobiti te

samopoštovanja. Socijalno poduzetništvo, kako bi zaživjelo, mora imati dobro educiran

poduzetnički menadžment, solidan investicijski plan, nekoliko izvora financiranja te podršku i

poticaj društvenih i državnih tijela. Osnovni koraci za pokretanje socijalnog poduzetništva

jesu:

1. analiza vlastitih potencijala

2. analiza mogućnosti i prijetnji u okruženju

3. informiranje o konkurenciji

4. izbor djelatnosti u skladu s vlastitim potencijalom i potrebom tržišta

5. izrada poslovnog plana

6. upoznavanje potencijalnih investitora s poslovnim planom

8 Perčin, M.; Socijalno poduzetništvo – inicijativa za dobrobit čovječanstva; http://www.ogi.hr/files/publikacije/ogi/SPInovacija.pdf,, 2014. .

8

7. realiziranje poslovnog plana

8. evaluacija i izvještavanje dionika9

Socijalne usluge bitno je razlikovati od društvenog aktivizma, prilikom poticanja

razvoja aktivnosti socijalnog poduzetništva. Socijalno poduzetništvo te socijalne usluge jesu

direktni oblici djelovanja na probleme u zajednici, kao takvi se moraju provoditi kontinuirano.

Socijalni je aktivizam indirektno djelovanje na aktere u društvu kako bi kad krenu u akciju

izazvali pozitivne promjene za poboljšanje uvjeta življenja u zajednici. Takve aktivnosti često

nisu te ne moraju biti kontinuirane. Socijalni aktivizam, odnosno društveni aktivizam, može

dovesti do održivog napretka u postojećem sustavu.

Potrebno je razlikovati tri tipa socijalnih pothvata: socijalni poduzetnik koji kreće u

akciju i stvara novu stabilnu ravnotežu; društveni aktivista koji utječe na druge da stvore novu

i stabilnu ravnotežu; pružatelj socijalnih usluga koji poduzima konkretne akcije kako bi

direktno utjecali na postizanje ravnoteže.

9 Perčin, M.; Socijalno poduzetništvo svibanj 2013.

9

3.1. Socijalni poduzetnik

Socijalni poduzetnici djeluju u privatnom, javnom i neprofitnom sektoru. Pri rješavanju

problema ovi poduzetnici kombiniraju kreativnost i vizionarstvo. Imaju snažan osjećaj za

etiku te se koriste profitabilnim strategijama u cilju postignuća društvenih ciljeva. Na tržištu

postoji širok raspon društvenih potreba koje su nezadovoljene iako postoji djelovanje javnih

institucija, upravo je zbog toga tržište socijalnih poduzetnika veoma veliko. Njihovi potrošači

su uglavnom nespremni na plaćanje troškova dobivenih proizvoda i usluga, te se tu socijalni

poduzetnici susreću s problemom naplate svojih potraživanja. Termin "Social Enterpreneur"

ponekad se rabi i za opisivanje poduzetnika koji osnivaju "neprofitna poduzeća" , odnosno

poduzeća s društvenom svrhom, ili poduzeća koja generiraju profit koji zatim doniraju u

socijalne pothvate ili svrhe.10 Socijalni poduzetnici uočavaju probleme, bez obzira je li njihov

rad usmjeren na razvoj poduzeća, zdravstvo, okoliš, uvjete rada, obrazovanje, te ih vide kao

priliku za transferiranje društva. William Drayton kaže kako socijalni poduzetnik treba imati

neke od ovih osobina: snažnu ideju koja je u mogućnosti promijeniti sustav, kreativnost,

revolucionarski potencijal i poduzetničku kvalitetu i moral. David Bornstein je u knjizi Kako

promijeniti svijet naveo ključne osobine koje krase uspješne socijalne poduzetnike. Neke od

tih osobina jesu: volja za samodisciplinom, volja za dijeljenjem zasluga, volja za rušenjem

postojećih struktura, volja za prevladavanjem interdisciplinarnih ograničenja, volja za radom

u tišini i etika kao pokretač. Za razliku od svojih tradicionalnih kolega, socijalni poduzetnici

svoje talente iskorištavaju za rješavanje društvenih problema kao što su obrazovanje,

onečišćenje okoliša, neprostupačnost tehnologiji, itd. Ciljevi socijalnih poduzetnika su

dugročne naravi, oni ne teže generiranju profita nego generiranju društvene vrijednosti. Pod

zadaćom socijalnog poduzetnika može se navesti pronalaženje problema u društvu i novi

način njihova rješavanja. Tu je uključena promjena sustava, širenje rješenja i uvjeravanje

cjelokupnog društva u poduzimanje novih koraka.

Socijalni poduzetnici utječu na promjene unutar socijalnog sektora tako što:

• Usvajaju misiju koja će kreirati i održati socijalne vrijednosti

• Prepoznaju i uporno slijede nove mogućnosti kako bi ispunili misiju

• Uključuju se u kontinuirane procese inovacije i stjecanja znanja i vještina

• Djeluju posvećeno svom cilju bez obzira na ograničenost sredstava

• Iskazuju veliku odgovornost prema investitorima uz postizanje maksimalnih rezultata

10 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str.25.

10

• Žele promijeniti svoje okruženje, lokalnu zajednicu, društvo. 11

3.2. Pojam socijalnog poduzeća i njegove vrste

Jedna od najčešće korištenih definicija socijalnog poduzeća je definicija britanskog

Ministarstva gospodarstva a ona kaže da je socijalno poduzeće biznis kojemu su ciljevi

primarno društveni i čiji se profit u načelu reinvestira u svrhu daljnjeg poslovanja ili

zajednicu, socijalna poduzeća nisu pokretana potrebom maksimiziranja profita za dioničare i

vlasnike. Naglasak se stavlja na društvene ciljeve, na investiranje profita u daljnji razvoj

poslovanja, ili na razvoj lokalne zajednice. Najmanje 50% profita je predviđeno u

investiranje društveno korisnih ciljeva koji ostvaruju temeljnu svrhu svakog socijalnog

poduzeća. Također se podrazumijeva investiranje u održivost socijalnog poduzeća i sve veće

oslanjanje na financiranje. Veliki je broj organizacija iz trećeg sektora koje od dobrotvornih

organizacija izrastaju u socijalna poduzeća.

OECD je također dao definiciju ključnih ekonomskih i socijalnih karakteristika koje

definiraju socijalna poduzeća u različitim zemljama:

• Dobrovoljno organizirana od građana i upravljana od građana

• Direktno uključena u pružanje usluga ili proizvodnju dobara

• Pravo sudjelovanja u radu socijalnog poduzeća imaju svi dionici

• Značajna razina ekonomskog rizika je uključena

• Broj plaćenih zaposlenika je minimalan

• Podijeljena je moć odlučivanja između dionika te nije temeljena na posjedovanju

kapitala

• Uključena je limitarna distribucija profita

• Eksplicitan cilj omogućavanja koristi za određenu skupinu ljudi.

Socijalno se poduzetništvo u srednjoj i istočnoj Europi još uvijek nalazi u razvojnoj fazi

ali raste interes kod različitih društvenih i interesnih skupina. Iako se definicije socijalnog

poduzeća razlikuju od zemlje do zemlje, neke su osnove zajedničke kod svih, i to:

• Poduzetničko orijentirano djelovanje sa ciljem šire društvene koristi 11 Perčin, M.;

Socijalno poduzetništvo svibanj 2013.

11

• Reinvestiranje profita u aktivnosti poduzeća kao i reinvestiranje profita u lokalnu

zajednicu

• Participacija dionika u upravljanju.

Važnu ulogu u stvaranju i vođenju socijalnog poduzeća imaju dionici a tu se

podrazumijevaju sve one društvene skupine i pojedinci koji mogu imati neke koristi od

socijalnog poduzeća, kao što su primjerice: nezaposleni, zadrugari - proizvođači,

marginaliziane skupine - bivši ovisnici i zatvorenici, lokalne zajednice, organizacije

civilnog društva te građani koji u bilo kojem pogledu sudjeluju u ostvarenju svrhe

socijalnog poduzeća.

Najrašireniji oblik socijalnog poduzeća su organizacije koje su osnovane kao trgovačka

društva a cilj im je pomoći nekoj ciljnoj skupini ili lokalnoj zajednici. Vrlo se često trgovačka

društva osnivaju kako bi se kroz ostvarivanje dobiti omogućilo financiranje aktivnosti

određene neprofitne organizacije koja na taj način ostvaruje svrhu svog djelovanja. Misija

osnovanog socijalnog poduzeća i misija neprofitne organizacije se ne moraju uvijek

podudarati, no takva nepodudarnost može neprofitnu organizaciju udaljiti od svojih temeljnih

zadataka i ciljeva. Kvalitetan primjer ovakvog oblika organiziranja je neprofitna, nevladina

organizacija ACT iz Čakovca. ACT se bavi razvojem društva i zajednice kroz neformalnu

edukaciju, informiranje i savjetovanje te potiče društvenu promjenu na područjima

tehnologije, socijalnog poduzetništva, filantropije i medija. ACT dio svojih aktivnosti

financira iz dobiti socijalnih poduzeća. Ta socijalna poduzeća su pokrenuta sa ciljem

reinvestiranja dobiti u programske aktivnosti udruge. Velik je broj socijalnih poduzeća koja su

osnovana s ciljem zapošljavanja i rehabilitacije svojih korisnika. Tu je misija socijalnog

poduzeća u skladu s društvenim koristima koje želi ostvariti grupa građana ili neprofitna

organizacija i to u potpunosti.

Kao primjer može se navesti socijalno poduzeće TROSA. To je organizacija koja se bavi

rehabilitacijom i resocijalizacijom ovisnika. Sjedište je ove organizacije u američkoj saveznoj

državi Sjeverna Karolina, u gradu Durham. To je najveća terapijska zajednica u zemlji i

djeluje od 1994. godine. TROSA svojim korisnicima daje stalnu stručnu podršku kako bi

usvojili nove obrasce ponašanja i postali produktivni članovi lokalne zajednice. Uključuje

nekoliko poduzeća koja provode svoje aktivnosti u lokalnoj zajednici a donose dobit koja se

dalje prenosi u poslovanje. Svi su korisnici uključeni u poslovanje poduzeća i tako razvijaju

12

kompetencije za poslovanje, timski rad, vođenje i komunikaciju. Korisnici TROSA

organizacije su uključeni u sve aspekte njezina poslovanja.

Tu su uključene usluge selidbe, koja je i temeljna usluga, usluge košenja travnjaka,

trgovine rabljenim namještajem te su uključeni u rasprodaje za vrijeme blagdana. Korisnici,

zavisno o svojim afinitetima, mogu raditi i na poslovima uredske administracije, transporta,

održavanja poslovnih prostorija i prikupljanju donacija. Danas TROSA ima prihode od preko

deset milijuna dolara.

Još jedan tip poduzetničkih inicijativa raširen u zemljama Europske unije koji se temelji

na

uzajamnoj pomoći članova su zadruge. Zadrugu možemo definirati kao dobrovoljno udruženje

u kojem svaki član sudjeluje neposredno. Zajedničkim se poslovanjem, po načelu uzajamne

pomoći, zaštićuje gospodarski i drugi profesionalni interes i to u cilju ostvarenja svoje, osobne

dobiti i zajedničke dobiti ili nekih drugih interesa zadrugara koji su naravno u skladu sa

zakonom i pravilima. U Italiji je ovaj oblik udruživanja jako razvijen, s naglaskom na

društvenu korist. Zakonski je okvir u Italiji u potpunosti usklađen s potrebama socijalnih

zadrugara. Ukratko, sva socijalna poduzeća u Italiji imaju neku vrstu porezne olakšice i

sustave kreditiranja kroz zadružne ili etičke banke.

3.3. Razlike između tradicionalnog i socijalnog poduzetništva

Bez obzira na sve prepreke, i tradicionalni i socijalni poduzetnici slijede svoju viziju, a

prvenstveno su motivirani prilikom koju vide. Važna razlika između profitnog i socijalnog

poduzetnika je u vrsti i vrijednosti pothvata. Profitnom je poduzetniku na prvom mjestu tržište

koje može platiti i na taj način realizirati ostvarenje profita prodajom proizvoda ili usluge.

Socijalni poduzetnih stremi visokim vrijednostima socijalnih transformacijskih procesa, a

realizirani profit se reinvestira u razvoj zajednice.12

Socijalno je poduzetništvo prvenstveno usmjereno na potrebe zanemarenog ili ugroženog

stanovništva koje ne može ostvariti pozitivne promjene u korist poboljšanja kvalitete svog

življenja, iz razloga nedostatka financijskih sredstava ili političke moći. Socijalni poduzetnik

prihode može ostvarivati kroz neprofitno ili kroz profitno poduzeće. Bitna razlika između

12 Perčin, M.; Socijalno poduzetništvo svibanj 2013.

13

socijalnog i tradicionalnog poduzetnika je društvena dobrobit ostvarena socijalnim

poduzetništvo

Socijalno poduzetništvo karakteriziraju tri komponente:

1. Identificiranje nepravedne ravnoteže koja uzrokuje isključivanje, marginalizaciju ili

patnju dijela stanovništva kojem nedostaju financijska sredstva ili politička moć da

ostvare bilo kakve korisne promjene za sebe.

2. Prepoznavanje prilike u toj nepravednoj ravnoteži, razvijanje socijalno korisnih

poduzetničkih pothvata, korištenjem inspiracije, kreativnosti, spremnosti na akciju za

stvaranje dobrobiti, hrabrost i snaga za stvaranje stabilnosti na određenom području.

3. Stvaranje nove, stabilne ravnoteže koja koristi raspoloživi potencijal i resurse te na taj

način ublažuje patnju ciljane skupine, ali i osigurava bolju budućnost za zajednicu u

cjelini.13

3.4. Socijalno poduzetništvo u svijetu

Socijalno poduzetništvo bilježi ubrzan razvoj u zemljama u razvoju. Razlog tomu je

upravo taj što se zemlje u razvoju najviše suočavaju s problemima kao što su siromaštvo,

glad, neadekvatni zdravstveni uvjeti, nezaposlenost, globalno zatopljenje uzrokovano

pretjerano onečišćenim okolišem, itd. Kao prilog tome može se navesti primjer Slovačke u

kojoj je 1989. godine poslovalo samo nekoliko građanskih organizacija a danas ih posluje više

od 10 000. Padom Berlinskog zida došlo je do pravog procvata navedenih organizacija u

Europi a to potvrđuje broj od 100 000 novoosnovanih građanskih organizacija u Istočnoj

Europi. U SAD-u danas djeluje oko dva milijuna građanskih organizacija. Posebnu pozornost

koncept socijalnog poduzetništva stječe dodjelom Nobelove nagrade za mir 2006. godine

Muhammadu Yunusu za uložene napore u svrhu kreiranja ekonomskog i društvenog

razvoja "odozdo" koji također pogoduje razvoju demokracije i ljudskih prava, a sve to s

13 Perčin, M.; Socijalno poduzetništvo – inicijativa za dobrobit čovječanstva; http://www.ogi.hr/files/publikacije/ogi/SPInovacija.pdf, svibanj 2013.

14

obrazloženjem da održivi mir ne može biti postignut osim ako velike grupe ljudi ne pronađu

izlaz iz siromaštva, a mikrokrediti su mjera koja im to omogućuje.

Godine 1976. u Bangladešu, Muhammad Yunus osnovao je Grameen banku. Osnovna

misija Grameen banke bila je ohrabrivanje najsiromašnijih ljudi na svijetu da se

dostojanstveno izvuku iz začaranog kruga siromaštva. Pružala im je pristup financijskim

uslugama i informacijama.

Ciljevi banke bili su sljedeći:

• Pružiti bankarske usluge siromašnima

• Eliminirati eksploataciju siromašnih od strane davatelja zajmova

• Kreirati prilike samozapošljavanja nezaposlenima u ruralnom Bangladešu

• Promijeniti začarani krug siromaštva.14

Grameen banka posjeduje 2468 poslovnica te ima 24 603 zaposlenika. Schwab

Foundation dodjeljuje prvu nagradu za socijalno poduzetništvo Marku Seidelu 2005. godine.

Zasluga tomu je njegov doprinos u vođenju "Off Road Kids-a". Off Road Kids je privatno

prihvatilište za djecu stariju od dvanaest godina koja su pobjegla od kuće. Ovo prihvatilište

djeci omogućava usluge smještaja kao i mogućnost daljnjeg obrazovanja. Također,

omogućeni su im razgovori sa psiholozima i pedagozima. Financiranje prihvatilišta obavlja se

putem donacija a tu se posebno ističe Njemačka željeznica koja u ovom projektu sudjeluje već

desetak godina te osiguravaju besplatne karte socijalnim radnicima za putovanje unutar

Njemačke.

3.5. Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj

Što se tiče razvijenosti socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj, ono ne zaostaje za ostalim

zemljama. Nakon Domovinskog rata dolazi do razvoja građanskih organizacija koje se

uglavnom usmjeravaju na osiguranje ljudskih prava i osiguranje slobode pisanja i

izvještavanja, ukratko zalažu se za razvoj demokracije i zaštitu okoliša kao i životinja.

U Republici Hrvatskoj je razdoblje nakon Domovinskog rata obilježeno problemom

zaostalih minskih i eksplozivnih naprava. Tu je prvi korak poduzela Vlada Republike

14 Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2011., str. 28.

15

Hrvatske i to 28. ožujka 1996. godine osnutkom AKD Mungos d.o.o., trgovačkog društva za

razminiranje.

Financiranje ovog projekta razminiranja temelji se većinskim dijelom na donacijama,

sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske i također sredstvima dobivenim iz

fondova Europske unije. Dio sredstava AKD Mungos d.o.o. stječe izvozom svojih usluga na

područje Kosova i u Bosnu i Hercegovinu.

U Mungosu se svakako ulaže u osposobljavanje i znanje svojih djelatnika. Radi se o

izobrazbi pirotehničara i pirotehničara–specijalista koji su obučeni za najsloženije i

najopasnije poslove. Ovakva izobrazba im omogućava kvalitetno i odgovorno obavljanje

njima svakodnevnih poslova humanitarnog razminiranja. Poduzeće je započelo svoj rad sa 80

djelatnika, a danas ih zapošljava više od 260.

Tijekom proteklih šest godina AKD Mungos d.o.o. pirotehnički je pregledao i

razminirao 46.316.461 m2. Pronađeno je, deaktivirano ili uništeno preko 9 135 različitih

tipova protu-pješačkih i protuoklopnih mina, te više od 36 740 različitih tipova

neeksplodiranih ubojitih sredstava.15 Mungos se koristi suvremenim strojevima koji

omogućuju veću sigurnosti i učinkovitost, a kao pomoćno sredstvo prilikom razminiranja

koriste i usluge 20 radnih pasa posebno uvježbanih za detekciju mina.

Jedna od tri udruga koje predvode aktivnosti na razvoju socijalnog poduzetništva i

stvaranju poticajnog ambijenta u Hrvatskoj je SLAP. Slap postoji od 2000. godine i od tada je

provedeno više od 50 različitih projekata financiranih od strane nekoliko donatora s ciljem

jačanja organizacija civilnog društva, malih obrta i pojedinaca za socijalno poduzetništvo.16

Udruga Slap nudi savjetodavne i obrazovne usluge na otvorenom tržištu te je tako razvio skup

vlastitih prihodovnih aktivnosti. Tom porftelju mogu se pridodati i usluge grafičkog i web

dizajna, video i foto produkcije, te također njihovo izdvajanje u poduzeće Modra nit d.o.o.

koje je osnovano u potpunosti od strane Slapa. U godini 2012. Slap je zapošljavao sedmero

ljudi u uredu u Osijeku, dvoje u Zagrebu te također dvoje u Modroj niti d.o.o.

Sastavni dio Slapovog tima je snažna mreža stručnjaka, sa preko dvadeset ljudi koji

pokrivaju sva područja socijalne tematike. Slap se financira većinom iz IPA fondova EU, ali

također i iz Unicredit fondacije i Nacionalnog fonda za razvoj civilnog društva, grada Osijeka

i Osječko– baranjske županije. Udruga Slap vodi četiri resursna centra, u Osijeku, Zagrebu,

Splitu i Rijeci, te razvija peti u Dubrovniku. Slap je osnovao i vodi internetski portal posvećen

15 Žene na tržištu rada; http://www.zeneposao.com/?lang=hr&index=39, rujan 2014. 16 Slap, Udruga za kreativni razvoj; http://ipabusiness.eu/index.php/hr/oldalterkep/partne/slap-a-kreativfejlesztesert-egyesueletdoc, rujan 2014.

16

socijalnom poduzetništvu www.pomakonline.hr, gdje se mogu naći informacije koje su

posvećene temi socijalne ekonomije i poduzetništva.

Dupinov san je udruga koja predstavlja jedan od čestih oblika socijalnog poduzetništva

u Republici Hrvatskoj ali i u svijetu. To je nevladina i neprofitna organizacija koja je

osnovana 2001. godine i to s ciljem ostvarivanja eko komunikacijskih projekata, akcija i

edukativnih modula koji na motivirajući i pozitivan način ostvaruju senzibiliziranje javnosti

prema očuvanju prirodne baštine jadranske regije: mora, obale i otoka. Problemi iz područja

ekologije često predstavljaju poseban interes kod socijalnih poduzetnika. Članovi udruge žele

svojim radom potaknuti povezivanje građana Hrvatske na projektima zaštite i očuvanja

prirodne baštine Jadrana, obale i otoka, humanizam i filantropiju, zaštitu morskih sisavaca.

Djelovanje udruge temelji se na promicanju ekološke svijesti, na poticanju održivog

razvoja, na promicanju kvalitete života te aktivizma. Dupinov san svoje poslovanje financira

iz različitih izvora, odnosno državnim subvencijama, dotacijama, sponzorstvima i vlastitim

sredstvima. Ostvaruju kvalitetnu suradnju s međunarodnim fondacijama, tijelima lokalne i

državne uprave, gospodarskim sektorom te elektronskim i tiskovnim medijima. "Podržimo

boje Jadrana" njihov je višegodišnji program koji se zasniva na pozitivnom i proaktivnom

djelovanju. Provodi se projektnim akcijama od kojih je svaka obilježena simboličnom bojom

djelovanja. Plava boja za akcije čišćenja jadranskog podmorja; zelena boja za akcije

pošumljavanja jadranske obale i otoka šumskim sadnicama te maslinama; bijela boja za

projekt očuvanja tradicijske brodogradnje.

U siječnju 2012. godine dodijeljena je prva nagrada za socijalno poduzetništvo i to u

ruke Autonomnog centra ACT Čakovec. Ova nagrada je novouspostavljena, a dokazuje da je

socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj dovoljno razvijeno te kako ima dovoljno socijalnih

poduzetnika i socijalnih poduzeća koja se mogu natjecati u određenoj kalendarskoj godini.

U Hrvatskoj su glavni akteri odlučili da neće birati jedan određeni od nekoliko modela

razvoja socijalnog poduzetništva, već će kroz razvoj dobrih praksi pokušati doći do modela

koji će funkcionirati. Jedan bitan korak u tom pravcu je konferencija "Socijalno poduzetništvo

u Republici Hrvatskoj: mogućnosti i izazovi“ koju je, u studenom 2009. godine organizirao

Vladin Ured za udruge, u suradnji sa British Councilom.17

Konferencijom je označen početak projekta čiji je cilj bio unaprjeđenje socijalnog

poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Sudionici konferencije usvojili su nekoliko zaključaka a

jedan od njih je da nije nužno inzistirati na jako strogim definicijama okvira za djelovanje

17 One World – Platform for Southeast Europe; http://oneworldsee.org/sh/content/socijalno-poduzetnistvo-uhrvatskoj-stvaranje-vlastitog-modela, rujan 2014.

17

socijalnih poduzeća te da je veoma potrebno dalje ulagati u stvaranje poticajnog okruženja za

njihov rad.

Ostali zaključci vezani su uz osiguravanje financijskih sredstava za početna ulaganja u

socijalno poduzetništvo te također poticanje poslovnog sektora na aktivno uključivanje u

programe socijalnog zapošljavanja te bolju suradnju organizacija koje djeluju u području

socijalnog poduzetništva.

18

4. SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Zbog svoje fokusiranosti na rješavanje društvenih problema, socijalno poduzetništvo

se sve više dovodi u vezu sa konceptom održivog razvoja. Održivi razvoj ima ekonomske,

ekološke i socijalne dimenzije i jedan je od glavnih ciljeva Europske unije. Europski savjet je

2010. godine postavio plan pod nazivom „Europa 2020“, koji predstavlja strategiju za

poboljšanje konkurentnosti EU i stvaranje rasta i novih radnih mjesta. Među prioritetnim

komponentama djelovanja u okviru „Europe 2020“ su: zapošljavanje, istraživanje i razvoj,

klimatske promjene/energija, obrazovanje, smanjenje siromaštva /socijalne isključenosti.

U trenutku kada su socijalna isključenost, siromaštvo i nezaposlenost akutni društveni

problemi u Bosni i Hercegovini, u socijalnom poduzetništvu treba prepoznati strategiju koja

će ponuditi nove načine adresiranja i rješavanja ovih problema. Razvoj socijalnih poduzeća

predstavlja jedan od načina da se ispune uvjeti koje Europska unija postavlja pred nas, a

odnose se na jednak pristup zapošljavanju i socijalnim uslugama. Organizacije civilnog

društva u socijalnom poduzetništvu mogu pronaći nove izvore financijske održivosti. Do sada

identificirane forme socijalnih poduzeća u BiH, slične socijalnim poduzećima u EU, su

udruženja građana, poduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i poduzeća čiji su

osnivači udruženja građana.

Za razvoj socijalnih poduzeća neophodni su sistemski pristupi i adekvatni poticaji, pri

čemu modeli stimulacije trebali bi biti bazirani na konkretnim uvjetima i potrebama entiteta,

pojedinih lokalnih zajednica ili regija.

4.1. Društvene okolnosti u Bosni i Hercegovini

Opću socijalnu i ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini karakterizira padajuća

stopa porasta ekonomije, porast nezaposlenosti i kao posljedica toga siromaštvo i socijalna

isključenost. U periodu 2000–2008. BiH je zabilježila značajan ekonomski rast – prosječan

godišnji rast BDP-a bio je 6%. Generatori rasta bili su relativno visok izvoz, jak rast domaće

potrošnje i investicija koji je omogućilo jako financijsko kreditno financiranje i novčane

doznake. Ipak, već u 2008. došlo je do usporenja rasta BDP-a, dok je u 2009. BDP pao za

2.82%, dok je rast u 2010. bio zanemarivo mali (0.5%). Situacija je slična i za 2012. godinu,

19

prvi kvartal karakterizira pad industrijske proizvodnje, izvoza i investicija, kao i ubrzani rast

stope nezaposlenosti.

Uzimajući u obzir prethodno navedene pokazatelje jasno je da su potrebni ozbiljni

koraci i reforme kako bi se promijenila trenutna situacija. U danim uvjetima socijalno

poduzetništvo otvara velike mogućnosti za rješavanje ili ublažavanje trenutnih problema, za

radni angažman velikog broja nezaposlenih i socijalno ugroženih i poboljšanje društvenog i

materijalnog statusa pojedinaca i šire bh. zajednice.

4.2. Glavni akteri i zakonski okvir socijalnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini 

Kao što je ranije navedeno postotak socijalno isključenih osoba u Bosni i Hercegovini

iznosi 60%. Koncept smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti velikim dijelom je

zasnovan na pasivnoj podršci siromašnim i socijalno ugroženim porodicama i pojedincima.

Pitanja socijalnog uključivanja i smanjenja siromaštva postaju sve obaveznija komponenta

politike integracije u EU. Kao jedan od odgovora na ovo stanje izrađena je Strategija

socijalnog uključivanja koja predstavlja razradu strateškog cilja Socijalno uključivanje iz

Strategije razvoja BiH.18 Strategija je do sada usvojena u Federaciji BiH, Brčko Distriktu, a

očekuje se i usvajanje od strane Vijeća Ministara. Jedna od mjera Strategije socijalnog

uključivanja je razvijanje sistema podrške socijalnom poduzetništvu. U samoj Strategiji se

navodi da je za uključivanje socijalno isključenih kategorija u aktivno tržište rada potrebno

osigurati podršku socijalnom poduzetništvu, kao jednom od oblika zapošljavanja ovih

kategorija, te da sistem podrške treba razviti prvenstveno na lokalnom nivou vlasti kao i na

ostalim nivoima gdje se osniva i odvija socijalno poduzetništvo. Sistem podrške treba da

obuhvati mjere kojima se pojednostavljuju administrativne usluge, financijska podrška i

olakšice.19 Međutim, stvarni efekti i rad na ovom pitanju još nisu evidentni.

U Bosni i Hercegovini je izražena niska zastupljenost tri osnovne vrste poduzetničke

aktivnosti:

1. Malo prisustvo rane poduzetničke aktivnosti sa srednjim/visokim očekivanjima

rasta radnih mjesta

18 http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/Archive. (pristupljeno 20.9.2014.)19 Ibid.

20

2. Niska zastupljenost rane poduzetničke aktivnosti bez očekivanja rasta radnih

mjesta i sa niskim očekivanjima rasta radnih mjesta

3. Malo prisustvo poduzetničkih aktivnosti zaposlenika20

Među glavnim uzrocima ovakvog stanja su prije svega nedovoljno poznavanje

koncepta i mogućnosti koji se otvaraju putem socijalnog poduzetništva, nepostojanje

adekvatnog institucionalnog i zakonskog okvira koji bi regulirao i poticao aktivnosti

socijalnog poduzetništva, sporadični programi i inicijative za zapošljavanje putem socijalnog

poduzetništva, nedostatak početnog kapitala, nedostatak potrebnih znanja i vještina i drugo.

Uzimajući u obzir broj siromašnih i socijalno isključenih u Bosni i Hercegovini, kao i

sveukupne posljedice globalne ekonomske krize, jasno je da se trenutna situacija u pogledu

socijalnog poduzetništva mora promijeniti jer prema iskustvima Evropske unije, samo ono

može u tržište rada efikasno integrirati dugoročno nezaposlene i druge ranjive kategorije

radno sposobne populacije.

Akteri koji su uključeni u socijalno poduzetništvo se kreću između javnog, privatnog i

civilnog sektora. U pregledu oblika koji se javljaju ili su prepoznatljivi kao socijalno

poduzetništvo, država i svi njeni javni subjekti se mogu javiti kao nosioci socijalnog sektora.

Država uvijek ima razlog za razvoj socijalnog poduzetništva jer razvoj društvenih odnosa ide

brže od razvoja državne strukture koja je, bez obzira na uređenje, više od drugih otporna na

promjene u društvu.

Primjeri socijalnog poduzetništva u javno-državnom sektoru su najvidljiviji kada je u

pitanju zakonski okvir, pa tako možemo navesti entitetske zakone o osobama sa

invaliditetom.21 Osim što su definirali kategorije, utvrdili njihova prava, zakoni su obavezali

određene subjekte na zapošljavanje osoba sa invaliditetom, prema broju zaposlenih, a ukoliko

nemaju potreban cenzus za tzv. obavezno upošljavanje, moraju izdvajati određen iznos na

bruto plate uposlenih. Također, pravna lica koja nemaju obavezu zapošljavanja po ovom

zakonu (npr. organizacije iz nevladinog sektora) izdvajaju određeni iznos koji je procentualno

manji od gore navedenih subjekata za obavezno zapošljavanje. Zakonima se uspostavlja Fond

kao poseban pravni subjekt koji će prikupljena sredstva alocirati na osnovu javnih, 20 http://www.cerpodtuzla.org/index.php?option=com_content&view=article&id=6&Itemid=16 (pristupljeno 21.9.2014.)21 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (Sl. glasnik RS br.59/09prečišćeni tekst) i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (Sl. novine FBiH br 2/10)

21

transparentnih natječaja za upošljavanje, profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju osoba

sa invaliditetom.

Kao primjer državne aktivnosti, može poslužiti i Zakon o fondu i financiranju zaštite

životne sredine (Sl. glasnik RS br. 3/11) koji sredstva ostvaruje iz naknada koje plaćaju

zagađivači životne sredine, naknade za opterećenje životne sredine otpadom, te naknade za

zaštitu voda, sredstava programa pomoći, donacija itd. Određeni su subjekti koji su obavezni

plaćati ove naknade i način na koji se određuje naknada koja se uplaćuje kao javni prihod

budžeta i raspoređuje na račun Fonda.

Privatni sektor predstavlja važan faktor u razvoju socijalnog poduzetništva prije svega

u pogledu osiguravanja kapitala za pokretanje i održavanje aktivnosti socijalnog

poduzetništva, a zatim i što u ovom sektoru postoje oblici osnivanja, organiziranja i

djelovanja koji su upravo pogodni za razvoj socijalnog poduzetništva. Privatni sektor je svoj

zamah počeo dobivati usvajanjem zakona o privrednim društvima koji postoje kako u RS tako

i FBiH. Treba naglasiti da se ovdje radi o profitabilnim subjektima, znači subjektima

osnovanim radi stjecanja dobiti, te se u tom smislu mogu zvati privredni subjekti.

Najinteresantniji oblik za socijalno poduzetništvo je društvo sa ograničenom

odgovornošću (d.o.o) jer predstavlja mogući oblik za mala i srednja poduzeća. Upravljanje

ovakvim poduzećem je operativnije od nekih drugih oblika npr. dioničarskog društva (d.d), te

zato omogućava bržu i lakšu prilagodbu tržišnim uvjetima i čini ga funkcionalnijim za

turbulentna tržišta. Međutim, i za stabilnija tržišta, ovi subjekti predstavljaju izbor, što

potvrđuje Strategija EU za mala i srednja poduzeća,22 baš zbog njihove pokretljivosti i lakšeg

transfera kapitala.

U okviru civilnog sektora, najviše prostora za socijalno poduzetništvo ima u

nevladinom sektoru koji predstavlja najbrojniji segment civilnog društva. Važnost, kapaciteti i

utjecaji NVO sektora veoma se jasno mogu ilustrirati numeričkim podacima o NVO-ima i

osobama koje su uključene u njihove aktivnosti. Ukupan broj registriranih NVO-a u Bosni i

Hercegovini u 2005. godini bio je 9.095, od čega je manje od pola zapravo bilo aktivno (njih

22 http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/facts - figures - analysis/sme - definition/index_en.htm , (pristupljeno 22.9.2014.)

22

oko 4.629). U praksi, ovo znači da na svakih 820 građana dolazi po jedan NVO.23 Ukupan

broj registrovanih NVO-a u 2008. godini bio je oko 12.000.24

Nadalje, NVO-i u BiH pružaju usluge za 29% građana. 60% NVO-a rade u lokalnim

zajednicama, što daje dodatnu vrijednost njihovom radu jer omogućava direktan kontakt sa

krajnjim korisnicima njihovih usluga i uvid u njihove stvarne potrebe i probleme.

Kada je riječ o zakonskom okviru, na nivou Bosne i Hercegovine egzistira Zakon o

udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH br.32/01, 42/03, 63/08,

76/11). U Republici Srpskoj je važeći Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske

(Sl. glasnik RS br. 52/01, 42/05), a u Federaciji Zakon o udruženjima i fondacijama (Sl.

novine FBiH br. 45/02), kao i neke odredbe Zakona o humanitarnoj djelatnosti i

humanitarnim organizacijama (Sl. novine FBiH 35/98) koje se tiču predstavništava stranih

nevladinih organizacija, dozvola za njihove projekte i nadzora nad radom tih organizacija.

Brčko Distrikt ima svoj Zakon o udrugama i fondacijama (Sl. glasnik BD 12/02, 19/07).

U BiH ne postoji jedinstveno zakonsko rješenje koje se bavi pitanjima vezanim

specifično uz socijalno poduzetništvo. Kada su u pitanju strateški dokumenti koji prepoznaju

važnost socijalnog poduzetništva neophodno je spomenuti Strategiju socijalnog uključivanja,

koja je do sada usvojena na nivou Federacije BiH i Brčko Distrikta, ali ne i na nivou Vijeća

ministara i Republike Srpske. Postojeći modeli društvenog/socijalnog poduzetništva u BiH se

kreću u okviru mogućnosti predviđenih postojećim zakonskim rješenjima bilo da se radi o

entitetskim zakonima o osobama sa invaliditetom, zakonima o udruženjima i fondacijama,

zakonu o zadrugama i drugim sličnim zakonskim okvirima.

Ono što je u ovom trenutku važno jeste da ne postoji zakonska prepreka za osnivanjem

društvenih poduzeća. S druge strane, jasno je da postoje određene barijere, administrativni i

financijski nameti koji otežavaju tržišno poslovanje ovakvih poslovnih inicijativa. Idealno bi

bilo da se ove barijere otklone putem posebnog zakona o društvenom poduzetništvu koji bi

definirao prihvatljive oblike, bio jasan i precizan o pitanju dobivanja kvalifikacije ‘društvenog

poduzeća’ i ukupnog reguliranja prava i obaveza ovakvih poduzeća na tržištu. Također, može

se razmišljati i u pravcu harmonizacije postojećih zakona u smislu koji bi tretirao pitanja od

značaja za društveno poduzetništvo. Prijedlog predstavnika pojedinih društvenih poduzeća je

da ih se u pojedinim zakonskim rješenjima identificira kao ‘poduzeća od javnog interesa’. 23 Odjel za međunarodni razvoj, Nezavisni biro za humanitarna pitanja i Birks Sinclair& Associates Ltd. (2005.), Kvalitativna studija 3 – Zapošljavanje, pružanje socijalnih usluga i nevladin sektor: Status i perspektive za BiH, Analiza i implikacije za politike, Sarajevo: BiH.24 Kronauer Consulting, Analiza stanja civilnog sektora u BiH, Sarajevo: Kronauer Consulting 2009.

23

Uloga lokalnih vlasti koje bi trebalo da prepoznaju važnost ove ideje je da već sada izađu u

susret postojećim inicijativama kroz olakšan pristup prostoru za rad, pomoć u organiziranju

dodatnih edukacija kako zaposlenika poduzeća tako i zaposlenika lokalnih vlasti o temama

koje su od interesa za širu zajednicu.25

5. PRIMJERI DOBRE PRAKSE SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U BiH

25 Javne politike u službi javnog interesa, Klub parlamentarki Federacije BiH, http://www.klubparlamentarki-pfbih.ba/ (pristupljeno 22.9.2014.)

24

Fondacija „Mozaik“ koja je financirala projekt „Omladinska banka 2011“ uz pomoć

Balkanskog fonda za demokraciju. Program pruža mladima od 15 do 30 godina mogućnost da

sudjeluju u zajedničkim aktivnostima, te da u isto vrijeme razviju vještine menadžmenta i

poduzetništva. Od veljače 2008. Fondacija Mozaik realizira Program Omladinske banke čiji je

cilj povećati sudjelovanje mladih u procesima lokalnog razvoja ruralnih sredina kroz dodjelu

bespovratnih novčanih sredstva projektima koje pokreću i vode mladi. Ciljevi projekta su

razvoj održivih Omladinskih banaka kao efikasnog mehanizma sudjelovanja mladih u

procesima odlučivanja o financiranju i podršci projektima neformalnih grupa mladih u

ruralnim sredinama, povećanje kapaciteta predstavnika mladih u općinama da kroz

mobilizaciju lokalnih resursa i podršku Omladinskih banaka realiziraju projekte radi

rješavanja prioritetnih problema mladih i drugo.26

Kada je riječ o Fondaciji Mozaik naročito treba naglasiti inicijativu osnivanja d.o.o.

„EkoMozaik“ koje je jedno od prvih socijalnih poduzeća u regiji. Koristeći prirodne resurse

„EkoMozaik“ proizvodi kvalitetne i zdrave prehrambene proizvode. „EkoMozaik“ za cilj ima

stvaranje novih radnih mjesta koja stvara u jednoj od najruralnijih i najsiromašnijih sredina

RS i BiH – na platou Bišina, općina Šekovići. S druge strane, „EkoMozaik“ se trudi da

radnicima isplati konkurentnu platu, uz poštivanje svih zakonom propisanih obaveza. Sva

dobit “EkoMozaika” se investira u razvoj novih radnih mjesta i druge razvojne projekte

Fondacije Mozaik i ovakav koncept socijalnog poduzeća je jedinstven na teritoriji cijele bivše

SFRJ.

Organizacija „Bospo“ je 06.05.2009. za projekt „Podrška mikro forumima građana

povratnika“, donirala plastenik članovima Udruženja poljoprivrednika „Obnova“ iz Lukavca,

koji predstavljaju manjinsku povratničku populaciju na ovom području. Plastenik je veličine

100 m2 i koristi se od strane svih članova Udruženja. Svrha ove akcije bila je da se podrži i

pomogne razvoj plasteničke proizvodnje na ovom području, što bi trebalo doprinijeti

održivom povratku. Pored proizvodnje raznih poljoprivrednih kultura, plastenik će služiti i u

edukativne svrhe mlađim članovima Udruženja i zajednice, što bi moglo pomoći u razvoju

ove poljoprivredne grane. Važno je istaći da je proizvodnja koja se ostvari na 100 m2

plastenika jednaka proizvodnji koja se ostvari na 1000 m2 obradive površine na otvorenom,

tako da bi ovaj vid proizvodnje mogao privući mlađe generacije da se bave poljoprivredom.

BOSPO je započeo akciju čišćenja kanala za odvodnjavanje na području obradivih

površina, u povratničkim mjesnim zajednicama Sižje, Krtova 1 i Krtova 2 u opštini Lukavac,

26 www.mozaik.ba/ (pristupljeno 22.9.2014.)

25

u dužini od oko 3 kilometra. Kanal za odvodnjavanje je 2000. godine usljed velike poplave i

izlijevanja rijeke Spreče iz svog korita bio zatrpan i nije u funkciji, što je onemogućilo 400

porodica iz spomenutih mjesnih zajednica da koriste i obrađuju svoja polja kroz koja prolazi

ovaj kanal. Cilj ove akcije bio je da se za oko 400 povratničkih porodica omogući korištenje

njihovih obradivih površina i na taj način pomogne razvoj poljoprivrede i održivost povratka

u ovoj regiji.27

6. ZAKLJUČAK

27 www.bospo.ba (pristupljeno 23.9.2014.)

26

Socijalno poduzetništvo koncept je koji pokreće stvaranje ekonomske i socijalne

vrijednosti, a sve to kroz izgradnju društvenih promjena i izgradnju novih vrijednosti, koje

zadovoljavaju potrebe te nude zapošljavanje teško zapošljivih društvenih kategorija. Socijalno

se poduzetništvo temelji na neovisnosti, pravednosti, društvenim vrijednostima, načelima

očuvanja okoliša; a pokreće se isključivo radi stvaranja pravednog društva u kojemu društvo i

pojedinci imaju neposrednu korist od svog rada te pritom utječu na poboljšanje kvalitete

života u zajednici.

Socijalno poduzetništvo omogućuje brzo i efikasno suočavanje s novim potrebama.

Koncept aktivnosti sa ugrađenom socijalnom komponentom omogućuje brzu i bolju

prilagodljivost te zadovoljenje većeg broja ljudi. Prilikom odabira djelatnosti u poslovanju,

naglašena je društvena odgovornost, a inovativnim i profesionalnim pristupom dolazi do

sustavnih promjena koje iskorištavaju postojeće mogućnosti za zapošljavanje teško

zapošljivih skupina.

7. LITERATURA

27

1. Baletić, Z. (ur): Ekonomski leksikon. str. 669.

2. Dees, G.; Social Enterpreneurship: Mobilizing Resources for Success

3. Kronauer Consulting, Analiza stanja civilnog sektora u BiH, Sarajevo:

Kronauer Consulting 2009.

4. Odjel za međunarodni razvoj, Nezavisni biro za humanitarna pitanja i Birks

Sinclair& Associates Ltd., Kvalitativna studija 3 – Zapošljavanje, pružanje

socijalnih usluga i nevladin sektor: Status i perspektive za BiH, Analiza i

implikacije za politike, Sarajevo: BiH, 2005.

5. Perčin, M.; Socijalno poduzetništvo , svibanj 2013.

6. Škrtić M.; Mikić M.: Poduzetništvo, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb,

2011.

7. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida

(Sl. glasnik RS br.59/09prečišćeni tekst) i Zakon o profesionalnoj

rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (Sl. novine

FBiH br 2/10)

Internet izvori:

1. Javne politike u službi javnog interesa, Klub parlamentarki Federacije

BiH, http://www.klubparlamentarki-pfbih.ba/ (pristupljeno 22.9.2014.)

2. www.mozaik.ba/ (pristupljeno 22.9.2014.)

3. www.bospo.ba (pristupljeno 23.9.2014.)

4. Perčin, M.; Socijalno poduzetništvo – inicijativa za dobrobit

čovječanstva; http://www.ogi.hr/files/publikacije/ogi/SPInovacija.pdf,,

2014.

5. http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/

Archive. (pristupljeno 20.9.2014.)

6. http://www.cerpodtuzla.org/index.php?

option=com_content&view=article&id=6&Itemid=16 (pristupljeno

21.9.2014.)

7. One World – Platform for Southeast Europe;

http://oneworldsee.org/sh/content/socijalno-poduzetnistvo-uhrvatskoj-

stvaranje-vlastitog-modela, rujan 2014.

28

8. Slap, Udruga za kreativni razvoj;

http://ipabusiness.eu/index.php/hr/oldalterkep/partne/slap-a-

kreativfejlesztesert-egyesueletdoc , rujan 2014

9. Žene na tržištu rada; http://www.zeneposao.com/?lang=hr&index=39,

rujan 2014.

29