PLAN UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOMž.hr/BZBB/index_htm_files/Plan... · Baština Zrinskih budućnost Banovine Baština Zrinskih budućnost Banovine PLAN UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM

Baština Zrinskih budućnost Banovine

Baština Zrinskih budućnost Banovine

PLAN UPRAVLJANJA KULTURNOM

BAŠTINOM

Plan upravljanja kulturnom baštinom

1

PLAN UPRAVLJANJA

KULTURNOM BAŠTINOM

Naručitelj:

SISAČKO-MOSLAVAČKA

ŽUPANIJA

Stjepana i Antuna Radića 36

44000 Sisak

OIB: 82215698659

Listopad, 2019

Autori:

Sensum d.o.o.

Dr.sc. Duško Radulović

Ksenija Ivanac, dipl.oec.

Sandro Kozulić mag.iur

KOCKA d.o.o

Mirna Vulin mag.pol.

Frane Gojanović mag. oec.


2

Sadržaj

Izvršni sažetak ............................................................................................................ 4

1. Uvod .................................................................................................................... 5

1.1. Pozadina projekta ........................................................................................... 5

1.2. Pristup projektu ............................................................................................. 7

1.3. Ciljevi ............................................................................................................. 8

1.4. Metode rada ................................................................................................... 8

1.5. Raspored aktivnosti ........................................................................................ 9

2. Opis i povijest .................................................................................................... 12

2.1. Povijesni pregled projektnog područja .......................................................... 12

2.2. Kulturna dobra projektnog područja ............................................................. 16

2.2.1.Opis ............................................................................................................... 17

2.2.2.Lokacija ......................................................................................................... 28

2.2.3.Vlasništvo ...................................................................................................... 31

2.2.4.Postojeće stanje ............................................................................................. 32

2.2.5.Značajna povijesna razdoblja .......................................................................... 37

3. Ocjena stanja, značaja i vrijednosti ................................................................... 45

3.1. Kratak opis svakog kulturnog dobra, ocjena stanja, značaj i osjetljivost .......... 45

4. Problemi upravljanja .......................................................................................... 48

4.1. Kratak opis stanja upravljanja kulturnom baštinom ....................................... 48

4.2. Ograničenja i eventualni sukobi u upravljaju ................................................. 49

4.3. Način upravljanja u odnosu na očuvanje vrijednosti kulturnog dobra ............. 50

4.4. Razvojne mogućnosti .................................................................................... 52

5. Vizija i ciljevi ...................................................................................................... 68

5.1. Vizija ............................................................................................................ 68

5.2. Opći ciljevi .................................................................................................... 69

5.3. Specifični ciljevi ............................................................................................ 69

6. Akcijski plan ....................................................................................................... 73

6.1. Definiran u odnosu na postavljene ciljeve ...................................................... 73


3

6.2. Nadzor nad provedbom ................................................................................ 80

7. Zaključak ........................................................................................................... 82

8. Prilog 1 .............................................................................................................. 84

9. Prilog 2 .............................................................................................................. 86


4

Izvršni sažetak

Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom” obuhvaćen su četiri lokaliteta na

području općine Dvor – kaštel Gvozdansko (Gvozdansko), Stari grad Zrin (Zrin), Crkva sv.

Marije Magdalene (Zrin) te kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu (Rujevac) koje

pripadaju destinaciji Banovina. Pored obnove, projekt će obuhvaćati uređenje pristupnih

puteva te uređenje okoliša oko ovih kulturnih dobara. Pod krovnim projektom "Baština

Zrinskih – Budućnost Banovine" ova četiri lokaliteta planiraju se obnoviti te staviti u

funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim prvenstveno posjetiteljima i turistima.

Trenutno kulturno – povijesna baština nije dovoljno uključena u turističku ponudu

Sisačko – moslavačke županije, ne postoji dovoljno financijskih sredstava za ulaganje i

obnovu, zaštitu i sprečavanje propadanja spomenika kulture, za obnovu tradicijske

graditeljske baštine na ruralnim turističkim područjima, za obnovu kulturno – povijesne

baštine, odnos građana prema kulturnoj baštini nije primjeren, dio kulturne baštine

oštećen je ratnim razaranjima.

Cilj je predstaviti model upravljanja kulturnom baštinom koji jamči sustavno održavanje

i upotrebu te uspostavlja mehanizam korištenja sredstava prikupljenih korištenjem

kulturne baštine u njezinu obnovu i održavanje te programske aktivnosti. Učinkovito

upravljanje kulturnim dobrima je od javnog interesa i ima utjecaj na razvoj gospodarstva

i pridonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta.

Nepokretna kulturna dobra, kao i pokretna, moraju imati utvrđene vlasnike te stoga

vlasnike lokaliteta Kaštel Gvozdansko, crkve sv. Marije Magdalene, kompleksa zgrada s

visokom peći u Bešlincu te Starog grada Zrin predstavlja Republika Hrvatska. S obzirom

na činjenicu smještenosti na području Sisačko-moslavačke županije, Županija je

odgovorna za određivanje mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem dok je

istovremeno Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odgovorno putem aktivnosti

Konzervatorskog odjela u Sisku za područje Sisačko-moslavačke županije koji provodi

pravne odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

S obzirom na utjecaj dionika na provedbu projekta, potrebno je razviti model, odnosno

prikladan način institucionalizacije upravljačkih kapaciteta zaštićenom kulturnom

baštinom. Pri tom se predlaže da ulogu glavnog koordinatora preuzme Sisačko-

moslavačka županija i to dvorazinskom komunikacijom:

1. Prema tijelima koji imaju visok utjecaj na projekt:

a. Službenim godišnjim izvještajima

2. Prema tijelima koji imaju srednji i nizak utjecaj na projekt:

a. Osnivanjem radnih tijela

b. Polugodišnjim koordinacijama i radnim sastancima


5

1. Uvod

1.1. Pozadina projekta

Kulturna baština, materijalna i nematerijalna, predstavlja

zajedničko bogatstvo čovječanstva te njena zaštita

predstavlja važan čimbenik za prepoznavanje, definiranje i

afirmaciju kulturnog identiteta. Čine ju pokretna i

nepokretna kulturna dobra koja mogu biti od umjetničkog,

povijesnog, paleontološkog, arheološkog, antropološkog i

znanstvenog značenja. Republika Hrvatska prepoznaje

važnost kulturne baštine, što je vidljivo kroz djelatnost

Ministarstva kulture koja uključuje njenu zaštitu i očuvanje,

no i mogućnost upravljanja i korištenja u ekonomske svrhe.

Plan upravljanja kulturnim dobrima na lokalnoj i

regionalnoj razini predstavlja dokument koji ima zadatak

identificirati kulturne resurse i njihove potencijale za

razvoj turizma. Predstavlja najcjelovitiji i najopsežniji

dokument koji daju viziju, smjernice, sredstva i

preporučuju postupke za dugoročnu, održivu zaštitu

lokaliteta i njihovih kulturnih vrijednosti.

Graditeljski spomenici srednjega vijeka i ranog novoga

vijeka gustoćom i vrsnoćom neravnomjerno su raspoređeni

u kontinentalnoj Hrvatskoj. U doba kad su se oblikovale

europska i hrvatska povijest i kultura, umjetnička

ostvarenja uglavnom su nastajala u plemićkim gradovima,

samostanskim i župnim crkvama. Topografske značajke,

više ili manje burna povijesna zbivanja i društveni procesi

u srednjem vijeku i prva dva novovjeka stoljeća doveli su

do neravnomjerne urbanizacije kontinentalne Hrvatske, ali

i nejednolike očuvanosti graditeljske baštine. To se osobito

tiče ruševina plemićkih gradova, kojima obiluje prostor

između Karlovca i Velebita. Dakle, Plaščansko-ogulinska

udolina s dijelom Like, a napose čitava Banovina.

Prvi je prostor najuže povezan s knezovima Krčkim,

odnosno Frankopanima, a drugi s Babonićima i Zrinskim.

Knezovi Zrinski i Frankopani bili su stoljećima okosnica

političkog, gospodarskog i kulturnog razvoja velikog dijela

Hrvatske, a nakon što su zatrta, oba su roda postala simbol hrvatskog stradanja. Unatoč

Plan upravljanja predstavlja najcjelovitiji i najopsežniji dokument koji daje viziju, smjernice, sredstva i preporučuje postupke za dugoročnu, održivu zaštitu.


6

njihovom ogromnom doprinosu u stvaranju nacionalnog identiteta i svemu što

simboliziraju, odnos prema njihovoj kulturnoj baštini može se okarakterizirati kao

sramotan.

Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom” obuhvaćena su četiri lokaliteta na



pripadaju destinaciji Banovina. Pored obnove, projekt će obuhvaćati uređenje pristupnih

puteva te uređenje okoliša oko ovih kulturnih dobara. Pod krovnim projektom "Baština

Zrinskih – Budućnost Banovine" ova četiri lokaliteta planiraju se obnoviti te staviti u

funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim prvenstveno posjetiteljima i turistima.

S površinom od 1803 km2 Banovina je jedna od

manjih hrvatskih regija. Nalazi se u jugoistočnom

dijelu središnje Hrvatske, sa sjevera je omeđena

rijekama Kupom i Savom, s juga i istoka rijekom

Unom, a na zapadu se prislanja brežuljkastom

Kordunu. Uz Petrinju, tu su još četiri manja urbana

centra: Kostajnica, Dubica, Dvor i Glina, sva teško

oštećena u Domovinskom ratu. U novije doba

Banovinu dodatno opterećuje to što se nakon 130

godina ponovno našla na granici, zbog čega je postala

svojevrsno „slijepo crijevo“. Na toj maloj površini

nalazi se razmjerno velik broj iznimno važnih spomenika kulture. U razmatranju njihove

brojnosti, raznolikosti i vrsnosti treba početi od civilnog graditeljstva: plemićkih gradova,

kaštela i manjih protuturskih utvrda.

Trenutno kulturno – povijesna baština nije dovoljno uključena u turističku ponudu

Sisačko – moslavačke županije, ne postoji dovoljno financijskih sredstava za ulaganje i

obnovu, zaštitu i sprečavanje propadanja spomenika kulture, za obnovu tradicijske

graditeljske baštine na ruralnim turističkim područjima, za obnovu kulturno – povijesne

baštine, odnos građana prema kulturnoj baštini nije primjeren, dio kulturne baštine

oštećen je ratnim razaranjima. Spoj urbanog i ruralnog razvojni je adut županije.

U zaokruživanju priče o Zrinskima nužno je buduće posjetitelje Banovine upoznati s

gospodarskom podlogom njihove političke moći. Rudarenje i metalurgija razvijali su se

ondje od pretpovijesti do nedavnih dana. Vađenje i prerada ruda bili su temelj njihove

gospodarske snage, ishodišta njihove političke moći. Tako su u kaštelu Gvozdanskom

iskovani najljepši primjerci našeg kovanog novca, a nedaleko od njega, u Bešlincu,

očuvana je visoka peć iz 1830-ih godina – jedinstven primjer industrijske baštine. Iako je

nastala 250 godina nakon što su Zrinski napustili svoj povijesni prostor, ona svjedoči o

prvom zamahu industrijalizacije u kasnom srednjem vijeku. Hrvatski restauratorski

zavod pokrenuo je 2009. godine inicijativu konzervacije i prezentacije te visoke peći u

tematskom sklopu baštine Zrinskih.


7

Osmišljenom, postupnom, ali sustavnom obnovom pojedinih spomenika kulture

predstavila bi se bogata kulturna baština regije i intenzivirali posjeti i obilasci Banovine.

Povećano zanimanje za nju nedvojbeno bi potaknulo privatna ulaganja u raznovrsne

turističke objekte. To bi otvorilo daljnje mogućnosti uključivanja međunarodnih fondova

predviđenih za međunarodno povezivanje i prekograničnu suradnju. Europska unija

uočila je vrijednosti tog prostora i već sudjeluje u inventarizaciji flore i faune te akcijskom

planu zaštite biološke raznolikosti rijeke Une i priobalnog prostora.

1.2. Pristup projektu

Pod krovnim projektom "Baština Zrinskih – Budućnost Banovine" četiri lokaliteta

planiraju se obnoviti te staviti u funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim

prvenstveno posjetiteljima i turistima.

Planirano je sljedeće:

➢ Stari grad Zrin:

• obnova južne kule u kojoj će biti vidljiv digitalni prikaz povijesti obitelji Zrinski,

kao i galerijski prostor te

• postavljanje pozornice na otvorenom.

➢ Kaštel Gvozdansko:

• obnova dijela ugaone kule koja će djelovati kao suvenirnica, muzej i

interaktivni multimedijalni centar te

• postavljanje žičare i roller coastera.

➢ Crkva sv. Marije Magdalene:

• uređenje multimedijalne dvorane namijenjene održavanju koncerata i

manifestacija.

➢ Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu:

• obnavljanje visoke peći za preradu željezne rude u sklopu jedne od zgrada ,

• uređenje smještajnih i ugostiteljskih objekata te izgradnja edukacijskih

prostora, dječjih igrališta te hortikulturno uređenje.

➢ Također, u sklopu sva 4 lokaliteta planirano je i sljedeće:

• izgradnja i/ili rekonstrukcija lokalnih pristupnih cesta i parkirališta,

• postavljanje javne rasvjete,

• izgradnja i/ili rekonstrukcija sustava za odvodnju i pročišćavanje voda,

• postavljanje sanitarnih čvorova i

• prikaz autohtonih, tradicijskih i umjetničkih obrta te usluga.


8

1.3. Ciljevi





i pridonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta. Održivo korištenje

osigurava dodatna financijska sredstva za zaštitu i očuvanje koja se ne oslanjaju samo na

proračun. Učinkovito upravljanje i gospodarsko korištenje kulturne baštine utječe na

podizanje svijesti i razumijevanje šire javnosti o njezinoj važnosti za identitet, zajedništvo

i društvenu koheziju.

Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom“ očekuje se stvaranje plana sustavne

brige o kulturnim resursima, a označava brigu o održavanju kulturne vrijednosti

kulturnih dobara kako bi sadašnje i buduće generacije mogle uživati u njima.

S obzirom na navedeno, glavni ciljevi ovog Plana su:

1.4. Metode rada

Izrada Plana upravljanja kulturnom baštinom temelji se na određenim principima:

A/Intenzivna suradnja

- princip intenzivne suradnje s nositeljima kulturnog, društvenog i gospodarskog razvoja

projektnog područja, a podrazumijeva intenzivnu komunikaciju s Naručiteljem, kao i s

interesnim grupama i pojedincima, upoznavanje s postojećom relevantnom planskom

dokumentacijom i uspostavljanje sustava kontinuiranog izvještavanja Naručitelja o

aktivnostima i napretku na izradi plana.

razviti brend na nacionalnoj i

svjetskoj razini

uspostaviti kvalitetan

sustav upravljanja

iskoristiti turistički i kulturni potencijal

senzibilizirati svijest javnosti


9

B/Konzultacije

– interne konzultacije i konzultacije s dionicima te dvije prezentacije interesnim

skupinama.

Interne konzultacije uključuju kontinuirani proces komunikacije s Naručiteljem,

organiziranje aktivnosti na terenu, usuglašavanje stavova oko ključnih planskih

odrednica te organiziranje javnih prezentacija.

Konzultacije s dionicima uključuju zastupljenost svih zainteresiranih dionika u procesu

planiranja. Provela se analiza dionika kako bi se osigurala identifikacija svih sudionika

planskog procesa te definicija njihovih uloga. Prezentacije interesnim grupama uključivat

će dvije prezentacije i raspravu u svrhu upoznavanja javnosti s aktivnostima koje se

odnose na upravljanje kulturnom baštinom projektnog područja:

• prezentacija i rasprava kojima se predstavljaju planski dokumenti dionicima uključenim u konzultativni proces prije konačnog usvajanja dokumenta

• prezentacija, odnosno predstavljanje plana po usvajanju dokumenta – prigoda prema izboru Naručitelja

C/Obilazak terena

– Ponuditelj usluga je obišao kulturna dobra tijekom analize stanja, koje u sebi sadrži i

komponentu dubinskog intervjuiranja ključnih dionika.

D/Podnošenje izvješća – Tijekom rada na izradi Plana upravljanja kulturnom baštinom projektnog područja,

Ponuditelj usluga će podnijeti Naručitelju 3 izvješća.

1.5. Raspored aktivnosti

Plan upravljanja kulturnom baštinom razrađen je u 7 poglavlja.

IZVRŠNI SAŽETAK

1. UVOD • Pozadina projekta • Pristup projektu • Ciljevi • Metode rada • Raspored aktivnosti 2. OPIS I POVIJEST • Povijesni pregled projektnog podruc ja • Kulturna dobra projektnog podruc ja ◦ opis


10

◦ lokacija ◦ vlasnis tvo ◦ postojec e stanje ◦ znac ajna povijesna razdoblja

3. OCJENA STANJA, ZNAČAJA I VRIJEDNOSTI • kratak opis svakog kulturnog dobra • znac aj kulturnog dobra • osjetljivost kulturnog dobra 4. PROBLEMI UPRAVLJANJA • kratak opis stanja upravljanja kulturnim dobrima • ogranic enja i eventualni sukobi u upravljanju • nac in upravljanja u odnosu na oc uvanje vrijednosti kulturnog dobra • razvojne moguc nosti 5. VIZIJA I CILJEVI • vizija • opc i ciljevi • specific ni ciljevi 6. AKCIJSKI PLAN • definiran u odnosu na postavljene ciljeve • nadzor nad provedbom 7. ZAKLJUČAK

Nakon potpisa Ugovora Izvršitelj je krenuo s analizom stanja predmetnog područja. Dana

16. srpnja 2019. održan je sastanak na kojem su prisustvovali predstavnici Naručitelja i

Izvršitelja te je napravljen i obilazak kulturnih dobara.

Izrađen je anketni upitnik koji sadrži 14 pitanja bitnih za izradu dokumenta i definiranja

vizije i akcijskog plana. Sadržaj upitnika nalazi se u prilogu 1. ovog dokumenta.

U suradnji sa SI-MO-RA d.o.o. istražili smo ključne dionike za koje smatramo da su

relevantni za provedbu projekta. Anketni upitnik je poslan sljedećim dionicima:

• Općina Dvor – [email protected] • Grad Hrvatska Kostajnica – [email protected] • Grad Glina – [email protected] • Grad Sisak – [email protected] • Sisačko-moslavačka županija - [email protected] • Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije - [email protected] • Destinacijski menadžment Zrin- [email protected] • Turistička zajednica grada Hrvatske Kostajnice - [email protected]

com.hr • Turistička zajednica grada Siska – [email protected] • Zajednica proizvođača Sisačko-moslavačke županije - [email protected] • Društvo „Terra banalis“ – [email protected] • Udruga „Banovina junačko srce Hrvatske“ - [email protected] • Gradski muzej Sisak - [email protected] • Interpretacijski centar baštine Banovine - [email protected]

mailto:[email protected]
















11

• Konzervatorski odjel u Sisku– [email protected] • Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotova Sisak - [email protected] • Dom kulture Kristalna kocka vedrine – [email protected] • Gradska galerija Striegl – [email protected] • Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-

moslavačke županije – [email protected] • SI-MO-RA d.o.o. – [email protected] • Zajednica kulturno - umjetničkih udruga Sisačko- moslavačke županije –

[email protected] • Zajednica kulturno - umjetničkih udruga grada Siska – [email protected] • Centar u prirodi Stara Drenčina – [email protected] • Panomia Savia – [email protected]

U prilogu 2. ovog dokumenta nalazi se obrada anketnih odgovora.

Plan upravljanja definirati će odrednice kulturne baštine, njezine svrhu, ciljeve i

očekivane rezultate. Sukladno dostupnim informacijama sugerirati će akcijski plan, uloge

i odgovornost subjekata kako međusobno tako i s okruženjem/dionicima.


mailto:-%[email protected]










12

2. Opis i povijest

2.1. Povijesni pregled projektnog područja

Banovina je smještena na rubu Panonske nizine (Posavina),

između Save i donjih tokova Une, Kupe i Gline (pritok

Kupe). Zauzima valovito pobrđe s prosječnom visinom od

300 metara sa Zrinskom gorom na jugu te nizinu Save i

njezinih pritoka na sjeveru i sjeveroistoku. Ispresijecana je

dolinama mnogobrojnih manjih vodenih tokova kao što su

Zrinčica podno staroga grada Zrina i Žirovnica koja protječe

podno kaštela Gvozdansko i uz kompleks s visokom peći u

Bešlincu u naselju Rujevac. Znatan dio površine Banovine

nalazi se pod šumom, osobito predio oko Dvora i Hrvatske

Kostajnice.

Područje Zrinske gore i okolice u prapovijesti

Prvi tragovi čovjekova obitavanja na ovom predjelu

datiraju u bakreno doba (3500. – 2200. godine prije Krista),

što se vjerojatno povezuje uz otkrivena rudna bogatstva

Zrinske gore. Rudna ležišta bakra nalazila su se u zapadnom

ogranku Zrinke gore, odnosno Trgovskoj gori.

Obronci Zrinske gore bili su naseljeni i u brončano doba, o

čemu svjedoče arheološki artefakti datirani u kasno

brončano doba (oko 1300. do 750. godine prije Krista).

Uzimajući u obzir rudna bogatstva Zrinske gore, za

pretpostaviti je da su na ovom području postojale radionice

koje su distribuirale dalje gotove proizvode, ali i sirovinu.

Osim spomenutoga gradinskog naselja zabilježeno je i

nizinsko, vjerojatno sojeničko naselje u selu Unčani u općini

Dvor, uz samo rijeku Unu. Iz kasnoga brončanog doba

datira i groblje na brdu Narda, s incineracijskim ukopima

koji su atribuirani kulturi polja sa žarama. Među istaknute

brončanodobne nalaze u Dvoru, ubrajaju se i ostava

Javornik datirana iz 11. stoljeća prije Krista i ostava

Matijević, datirana oko 750. godine prije Krista.

O naseljenosti Zrinske gore u željeznom dobu, svjedoče

gradine i pokretni nalazi na brdu Osječnica, Bijelniku,

gradini kod sela Begovići te Bogojevići, gradini Klinac južno

od Petrinje te gradini Budim u Malom Gradcu. Položaj

gradine Klinac, kao i ondje pronađeni nalazi, upućuju na

pretpostavku o postojanju trgovačkog puta koji je Savom

U ovom poglavlju biti će obuhvaćena četiri zaštićena kulturna dobra na području općine Dvor


13

išao do Siska te dalje prema Petrinji, kao dio koridora koji je povezivao srednju Bosnu i

istočne Alpe.

Područje Zrinske gore i okolice u antici

Dobro utvrđeni oppidum Segestica dugo je odolijevao rimskim osvajanjima da bi ga

konačno 35. godine prije Krista, nakon jednomjesečne opsade, osvojio Oktavijan

smatrajući ga ključnim strateškim polazištem za osvajanje Panonije. Na lijevoj obali rijeke

Kupe razvio se rimski vojni logor i civilno naselje Siscia. Upravo je Siscia postala jedno od

važnijih središta rimske provincije Panonije, iz kojeg se širio proces romanizacije

domicilnog stanovništva okolnog teritorija.

Siscia je ujedno bila i jedno od ranokršćanskih biskupskih sjedišta sjeverne Hrvatske, na

čijem se teritoriju preklapala jurisdikcija metropolija Sirmija (Sirmium) na istoku i Salona

na jugu. Usprkos nedovoljnom broju arheoloških istraživanja na području antičke Siscije,

na nekoliko je lokaliteta, s većom ili manjom sigurnošću, utvrđeno postojanje

ranokršćanskog horizonta. Unutar gradskih bedema – uz današnju Ulicu Stjepana i Antuna

Radića – pronađene su dvije apsidalne građevine za koje se pretpostavlja da su mogle biti

crkve. Također, na sjevernoj i južnoj antičkoj nekropoli Siscije, utvrđeno je postojanje

kršćanskih ukopa, kao i na području Pogorelca (nekadašnje Segestike).

Slika 1. Antički lokaliteti na području grada Siska (A. Faber, 1972.); Izvor: Crkva Sv. Marije

Magdalene - konzervatorski elaborat


14

Područje Zrinske gore i okolice u srednjem vijeku

Etimološka bliskost antičkog toponima Siscia suvremenog toponima Sisak upućuje na

kontinuitet naseljenosti, a ova etimološka okolnost predstavlja jedini slučaj gotovo

nepromijenjenoga antičkog toponima na području sjeverne Hrvatske –Tijekom srednjeg

vijeka, područje Panonije Savije je bilo pod vlašću Istočnih su Gota do polovice 6. st., nakon

čega je na nekoliko godina teritorij bio pod istočnorimskom vlašću.. U drugoj polovini 6.

stoljeća, Siskom i okolicom su vladali Langobardi, a nakon Aachenskog mira 812. godine,

ovaj teritorij postao je dio Franačkoga Carstva.

Od početka 12. stoljeća do kraja prve četvrtine 14. stoljeća izvori u više navrata spominju

knezove Vodičke – Baboniće kao feudalne gospodare Pounja, od Kostajnice do Krupe. U

drugoj polovini 13. stoljeća Babonići su zaposjeli utvrđeni grad Zrin. Krajem istog stoljeća

Zrin je najvjerojatnije bio glavna utvrda Babonića oko kojeg su okupili posjede na lijevoj

strani Une, između Žirovnice i Kostajnice, sve do Zrinske gore. Od 1328. Babonići

postupno gube posjede, da bi 1346. godine prodali svoje posljednje posjede u tom kraju –

Pedalj i Stupnicu. Ispravom datiranom 31. srpnja 1347. bribirski knez Grgur Šubić i njegov

nećak Juraj IV. dobili su od ugarsko-hrvatsko kralja Ljudevita/Ludovika I. Anžuvinca Zrin

i okolne posjede, a zauzvrat su kralju prepustili Ostrovicu kod Bribira. Prema

novostečenom posjedu, Šubići su nazvani Zrinski i kao takvi upamćeni u hrvatskoj i

svjetskoj povijesti

U smislu crkvene jurisdikcije, Zrin i okolica su spadali pod Gorički arhiđakonat, u okviru

kojeg su 1334. godine spomenute župne crkve u Zrinu i Goričkoj. Na mjestu župne crkve

Sv. Križa, srušene polovinom 20. stoljeća, nekada se nalazila crkva posvećena sv. Mariji,

prvi put spomenuta 1334. godine. Župnoj crkvi gravitiralo je i naselje koje se razvilo

podno utvrđenoga grada Zrina.

Slika 2. Zrin prema katastarskoj izmjeri iz 1862. s označenom položajima spomenika: 1. Stari

grad Zrin; 2. Župna crkva Sv. Križa (u srednjem vijeku posvećena sv. Mariji); 3. Crkva sv. Marije

Magdalene (Z.Horvat, 1997.); Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene – konzervatorski elaborat


15

Područje Zrinske gore i okolice u novom vijeku

Početkom novog vijeka, točnije 1463. godine Petar II. Zrinski je. dobio povelju kojom mu

kralj Matija Korvin daje dozvolu da slobodno eksploatira rude u okolici Gvozdanskog, što

je osnova budućega gospodarskog napretka obitelji Zrinski. Mogućnost eksploatacije rude

znatno utječe na prihode obitelji i održava se na njihove graditeljske aktivnosti. Iste

godine započeo je i prodor Turaka na područje Zrinskog Pounja nakon pada Bosanskog

Kraljevstva, što je ujedno i početak nove faze u hrvatskoj i europskoj povijesti obilježene

defenzivnom politikom spram osmanske sile i vojnim preustrojem graničnog teritorija s

dalekosežnim posljedicama na socio-ekonomske i demografske aspekte ovog kraja.

Uz obitelj Zrinski vezuje se gradnja utvrda Gvozdansko (gradnja datirana između 1463. i

1488.), Gorička (datiran 1486. – 1488.), Lešnica, Jamnica, Dobra Njiva (sva tri sagrađena

prije 1488.) i Novigrad na Uni (prije 1509.), koje će postati„štit Hrvatskoga Kraljevstva“.

Uz utvrde, neophodno je spomenuti da su financirali gradnju barem dvaju sakralnih

objekata: franjevačkog samostana na Zrinskom polju (1504.) te crkvu sv. Marije

Magdalene.

Intenzivna nastojanja Zrinskih u protjerivanju Turaka započinju 1475. kada je Petar II.

Zrinski protjerao Ahmet-pašu koji je prethodno opljačkao cijeli kraj oko Une i došao

gotovo do Zrina. Uslijedile su brojne bitke od kojih valja istaknuti Krbavsku bitku u kojoj

su 1493. život izgubili Petar II. i sin mu Pavao III, kao i velika većina hrvatskog plemstva

unatoč većom brojnosti vojske naspram Osmanlija

Od 1538. godine povijesni izvori sve češće bilježe turska pustošenja ovoga teritorija, koja

su kulminirala 1556. padom Kostajnice i Novoga u ruke Turaka, a potom u listopadu 1577.

padom grada Zrina, koji će u turskom posjedu ostati sve do 1687. godine.


16

2.2. Kulturna dobra projektnog područja

U ovom poglavlju biti će obuhvaćena četiri zaštićena kulturna dobra na području općine

Dvor:

1. Crkva Sv. Marije Magdalene – upisana kao pojedinačno kulturno dobro u Registar

kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-4415

2. Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu – upisan kao pojedinačno kulturno

dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-6284

3. Kaštel Gvozdansko – upisan kao pojedinačno kulturno dobro u Registar kulturnih

dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-4402

4. Grad Zrin – upisan kao pojedinačno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara

Republike Hrvatske pod oznakom Z-4416


17

2.2.1.Opis

Crkva Sv. Marije Magdalene

Slika 3. Ruševine crkve sv. Marije Magdalene; Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene u Zrinu –

konzervatorski elaborat

Crkva sv. Marije Magdalene1 jednobrodna je crkva s izduženim poligonalnim svetištem

neznatno užim u odnosu na brod, orijentiranim prema jugoistoku. Obodni zidovi svetišta

ojačani su četirima kontraforima; sjeverni zid dvama, poligonalno tjeme također dvama,

a tragovi još jednog kontrafora se naziru na južnom zidu svetišta. Zidni plašt svetišta

raščlanjen je i trima kasnogotičkim biforama smještenima među četirima kontraforima

kojima su ojačani kutovi poligonalnog završetka svetišta. U sjevernom zidu svetišta

pronađena je konzola iz koje se račvaju dva rebra nekadašnjeg križno-rebrastog svoda.

Konzola sa sačuvanom račvom svodovnih rebara, uz kontrafore, predstavlja neoborivi

dokaz o tome da je svetište bilo nadsvođeno križno rebrastim svodovima. Razmještaj

otisaka svodova ukazuje na postojanje dvaju svodovnih polja.

Crkveni brod je dug 14,75 metara i širok 10,15 metara te je ojačan dvama kontraforima

priljubljenima uz bočne zidove. Osim kontraforima, vanjski zidni plašt crkvenog broda

raščlanjen je i otvorima čija dekoracija nosi odlike stila. Istočno od istočnog kontrafora

sjevernog pročelja nalazi se prozorski otvor s kasnogotičkom biforom.

1 Crkva Sv. Marije Magdalene – konzervatorski elaborat, Sisačko-moslavačka županija (ožujak 2019.)


18

Slika 4. Konzola s račvom rebara križno-rebrastog svoda u sjevernom zidu svetišta Sv. Marije

Magdalene (foto: Ž. Perković); Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene u Zrinu – konzervatorski

elaborat

U crkvenom svetištu, pod južnom, bočnom kasnogotičkom biforom nalaze se dvije niše.

Bliže tjemenu svetišta nalazi se ona manja, s prelomljenim lukom, koja je imala funkciju

kustodije, dok se desno od nje te direktno pod prozorskom biforom nalazi velika

pravokutna niša čija donja kamena klupica prelazi granice obodnog zida i blago penetrira

u prostor svetišta, a dovratnici i nadvratnik su ukrašeni jednostavnom profilacijom.

Na unutarnjim i vanjskim licima zidova crkve na dijelovima izvorno sačuvanog zidnoga

plašta vidljivi su tragovi žbuke, a na licima trijumfalnog luka i oskudne tragove fresko

oslika. Na vanjskom zidnom plaštu zapadnog pročelja sačuvane su dvije velike površine

žbuke lijevo i desno od portala, metar ili dva iznad sokla.

Uz južni zid svetišta nekada se nalazila sakristija, na što ukazuju sljedeći elementi vidljivi

bez poduzimanja arheoloških istraživanja:

➢ vrata koja su iz svetišta vodila u sakristiju; konzola

➢ upornjak najvjerojatnije također križno-rebrastog svoda;

➢ prag i dovratnik zapadnih vrata sakristije sačuvani in situ;

➢ izostanak kontrafora na južnom pravocrtnom zidu svetišta;

➢ otisci zapadnog i istočnog zida sakristije na južnom pročelju crkve;

➢ nepostojanje sokla na vanjskom licu južnog zida svetišta, između ostataka istočnog i

zapadnog zida sakristije;

➢ vidljivi ostatci perimetralnih zidova.


19

Slika 5. Južno pročelje crkve 2004. godine, s označenim vratima sakristije (M. Valjato Fabris –

D. Miletić, 2004.); Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene – konzervatorski elaborat

Na temelju detaljne analize dostupnih izvora snimaka moguće je uočiti dvije graditeljske

faze:

1. faza: kasnogotička faza

U prvoj fazi je sagrađena jednobrodna longitudinalna crkva čiji su bočni zidovi ojačani

kontraforima, baš kao i izduženo svetište s poligonalnom – trostranom apsidom. Za

razliku od svetišta koje je bilo nadsvođeno križno-rebrastim svodovima, u crkvenom

brodu se nalazio drveni tabulat. Uz južni zid svetišta sagrađena je, istodobno s crkvom,

sakristija također nadsvođena križno-rebrastim svodovima. Sakristiji se pristupalo

dvojako – kroz svetište preko sjevernih vrata, ili kroz zapadna vrata sakristije izvani. I

crkva je u prvoj fazi imala dva ulaza. Glavni portal, i danas vidljiv, nalazio se na zapadnom

pročelju podno rozete. Još jedna vrata nalazila su se na južnom zidu crkve. U prvoj fazi

zidni plašt crkve bio je raščlanjen trima prozorskim biforama u svetištu te jednom na

sjevernom zidu broda. Okulus u gornjoj zoni južnoga zida broda također valja pripisati

prvoj graditeljskoj fazi.

2. faza: barokna obnova

Barokna obnova nekadašnje dvorske kapele obitelji Zrinski uslijedila je nakon stradanja

crkve u turskim rušilačkim pohodima. S obzirom da je nepoznat precizan datum oštećenja


20

crkve, nepoznat je i obim oštećenja. Uz pretpostavljeno oštećenje crkve zbog

destruktivnog djelovanja Turaka, na njezino oronulo stanje djelovala je i stoljetna

zapuštenost crkve. Tek nakon oslobođenja Zrina, valja datirati baroknu obnovu crkve. Ako

je suditi prema citiranim izvorima, crkva je još 1736. bila u ruševnom stanju. Prvi radovi

na njoj, i to oni slikarski, zabilježeni su 1752. godine. S obzirom na to da slikarskim

radovima, svakako, prethodi građevinska obnova obodnih zidova i krova, baroknu

obnovu valja datirati između 1736. i 1752. godine. Tijekom turskih osvajanja, sakristija uz

južni zid crkve je u potpunosti srušena te tijekom barokne obnove nije ponovo građena.

Njezina su sjeverna vrata, koja su se nalazila u južnom zidu svetišta, nakon spomenutog

rušenja proširena prema istoku, na način da su preslojila istočni zid nekadašnje sakristije.

Za pretpostaviti je da je baroknom obnovom crkve obuhvaćen i popravak krovne

konstrukcije, tj. pokrova. Fotografija, objavljena 1901. godine, ukazuje na to da je u

baroknoj obnovi crkvi pridodan i “jahaći” zvonik koji je nasjeo na zapadni kraj glavne

nosive horizontalne grede sljemena krovne konstrukcije. Crkva je u baroku opremljena

novim liturgijskim instalacijama: u crkveni brod je postavljeno pjevalište te dva pomoćna

oltara. Od pjevališta su preostali samo tragovi konstrukcije, i to na popločenju (postament

potpornjaka kvadratnog presjeka) i na unutarnjem licu pročelnog i bočnih zidova (rupe i

konzole za drvene grede) crkvenog broda.


21

Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu

Slika 6. Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu – Rujevac; Izvor: Kompleks zgrada s

visokom peći u Bešlincu – Rujevac – konzervatorski elaborat

Ostatci industrijskog pogona2 za preradu željezne rude sastoje se od dvije zgrade: zgrade

s visokom peći i zgrade za obradu (zgrada lift), zatim ostataka zgrada stare ljevaonice i

topionice te temelja drugih građevina. Objekt s visokom peći nalazi se u neposrednoj

blizini zgrade s dizalom te zajedno s njom čini neodvojivu funkcionalnu cjelinu. Objekt

unutar kojeg je smještena visoka peć za taljenje željezne rude kvadratnog je tlocrta. Sama

visoka peć – u tlocrtu kružnog oblika – uglavljena je između četiriju zidanih robusnih

zdanja peterokutnog tlocrta koja su međusobno povezana pročelnim zidovima s četirima

lučnim otvorima za pristup gnijezdu peći. Oko gnijezda peći postoji kružni ophod

nadsvođen bačvastim svodom. Nad njim se nalazi prostor ispunjen pijeskom koji odvaja

zidani oklop peći i njezine stjenke obložene šamotom. Pijesak je istodobno imao dvojaku

funkciju: služio je kao izolacijski materijal te je amortizirao rastezljivosti stijenki visoke

peći uslijed velikih temperatura. Pod ophoda popločan je opekama.

2 Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu – Rujevac, Sisačko-moslavačka županija (travanj 2019.)


22

Slika 7. Objekt s visokom peći – pogled s juga (foto: Ž. Perković); Izvor: Kompleks zgrada s

visokom peći u Bešlincu – Rujevac – konzervatorski elaborat

U presjeku se peć sastoji od nekoliko dijelova u kojima se događaju različiti

fizikalnokemijski procesi i reakcije. Rudni zasip – koji se sastoji od željezne rude, talitelja

(vapnenca) te goriva (u ovom slučaju drvenog ugljena) – ubacivan je kroz grotlo visoke

peći nad koji je dovožen vagonetima. Rudni zasip je nakon prolaska kroz grotlo dospijevao

u gornji dio peći, dok je danas, sudeći prema enciklopedijskim priručnicima, uvriježen

termin trup visoke peći. U trupu visoke peći dolazi do redukcije i sukcesivnog spuštanja

željezne rude do središnjeg dijela visoke peći. Središnji dio peći ima oblik naopakog

konusa, čija gornja ploha ima promjer 3,0 m, a donja 1,600 m. U ovom dijelu peći dolazi

do taljenja željezne rude. Na ljevkasto sedlo visoke peći nastavlja se najniži dio koje

suvremena metalurška terminologija naziva gnijezdom ili pećicom visoke peći. Riječ je o

cilindričnom prizemnom dijelu visoke peći u čijem su se gornjem pojasu nalazile četiri

sapnice kojima je dovođen predgrijani i vrući zrak uz čiju je pomoć u potpunosti izgaralo

gorivo (drveni ugljen) te se odvajala troska od željeza.

Objekt u kojem se nalazi visoka peć kvadratnog je tlocrta, a u elevaciji se prema vrhu blago

sužava, i to otprilike od razine vrha sedla prema grotlu visoke peći. Temelj i perimetralni

zidovi objekta u kojem je smještena visoka peć bili su izloženi velikim mehaničkim

naprezanjima, pa je ziđe dodatno ojačano metalnim nategama.


23

Jugozapadno od objekta s visokom peći, u njezinoj neposrednoj blizini nalazi se zgrada s

dizalom sačuvana gotovo do krova. Glavna funkcija zgrade s dizalom bilo je podizanje I

transport vagoneta s rudnim zasipom do grotla visoke peći, što je omogućivao most koji

više nije vidljiv. Zgrada s dizalom u tlocrtu je četverokutnog oblika, a u elevaciji sadrži

četiri etaže, od kojih je posljednja djelomično sačuvana. Zgrada je građena kamenom –

uglovi pravilnim blokovima vapnenca, a zidna masa među njima nepravilnim

lomljenicima filitnog škriljevca, kremena i vapnenca u manjoj mjeri, s mjestimičnim

poravnanjima u opeci.

Sjeverozapadno i jugoistočno pročelje slično su oblikovana. Vanjski zidni plašt svih

četiriju etaža raščlanjen je otvorima čiji su doprozornici i lučni nadvoji zidani opekom. U

prizemnoj etaži na obama pročeljima nalaze se vrata, lučno zasvedena. Dovratnici su

zidani kamenom, a luk koji pridržavaju opekom. Vanjsko lice prvoga kata raščlanjeno je

dvama odvojenim prozorskim otvorima, lučno zasvedenima. Treća etaža ima jedan

središnji prozor identično oblikovan, dok su na četvrtoj postojala po dva prozora, na

sjeverozapadnom i jugoistočnom pročelju, koja nisu u potpunosti sačuvana.


24

Kaštel Gvozdansko

Slika 8. Kaštel Gvozdansko; Izvor: Kaštel Gvozdansko – konzervatorski elaborat

Tlocrtnu dispoziciju kaštela Gvozdansko3 uvjetovala je prirodna konfiguracija terena na

kojem je izgrađen na obroncima brda Meterize. Na najvišoj koti spomenutog uzvišenja

sagrađena je kružna branič-kula oko koje se nalazi kaštel nepravilnog pravokutnog

(trapezoidnog) tlocrta s četirima kružnim kulama na uglovima. Strmi pad terena na

jugozapadnim padinama obronka uvjetovao je veliku visinu jugozapadnog pročelnog zida

i dviju kula koje ga flankiraju, a koje imaju suterensku etažu.

Branič-kula sagrađena je na najistaknutijoj reljefnoj točki te je originalno zamjetno

nadvisivala obodne zidove kaštela. Kružnog je tlocrta te se nalazi u istočnom uglu kaštela

nedaleko od istočne ugaone kule te sjeveroistočnog i jugoistočnog trakta bedema, što

ukazuje na mogućnost da je drveno branište, konzolno postavljeno na unutarnja lica

spomenutih zidova kaštela, moglo doticati branič-kulu. Pravilan raspored rupa uočen na

unutarnjem licu zidova branič-kule, a koje su služile uglavljivanju greda drvene

konstrukcije podova usporedno s gradnjom obodnih zidova, jasno ukazuje na to da je

izvorno imala pet etaža nejednake visine i različitih funkcija:

3 Kaštel Gvozdansko – konzervatorski elaborat, Sisačko-moslavačka županija (lipanj 2019.)


25

1. prizemlje i prvi kat su vjerojatno imali skladišnu namjenu, na što ukazuje i

izostanak bilo kakvih otvora;

2. drugi kat bio je ulazni,

3. treći kat je imao stambenu namjenu s fortifikacijskim elementima (breteš),

4. četvrti kat je bio isključivo obrambenog karaktera.

Komunikacija među etažama odvijala se preko drvenih ljestava.

Površina oko branič-kule obuhvaćena je zidinama kaštela trapezoidnoga tlocrtnog oblika

s četirima ugaonim kulama, (polu)kružnoga tlocrta, otvorenima prema unutrašnjosti

kaštela od kojih su dvije na jugoistoku nešto manje površine u odnosu na dvije

sjeverozapadne, koje flankiraju4 glavno pročelje. Ulaz u kaštel nalazio se na

sjeverozapadnom pročelju te je bio uklopljen u četverokutnu kulu. Za rekonstrukciju

originalnog izgleda važno je opisati oba lica svih četiriju pročelja te ulazne i ugaonih kula.

Sjeverozapadno pročelje bilo je ujedno i glavno pročelje kaštela, što je naglašeno i

monumentalnošću kojoj pridonosi središnja četverokutna kula s ulazom te dvije kružne

(otvorene prema kaštelu) na uglovima pročelja.

Zapadna kula je, kao i ostale ugaone kule, kružnog tlocrta te otvorena prema unutrašnjosti

kaštela, s tim da je arheološkim istraživanjima pronađen naknadno sagrađen zid kojim je

ona tlocrtno zatvorena.

Za razliku od zapadne kule koja je sačuvana gotovo do krova, sjeverna kula je gotovo u

potpunosti srušena. Ostao je donekle sačuvan samo sjeveroistočni dio zida, na spoju sa

sjeveroistočnim bedemom. Spomenuti dio zida sačuvan je uz veće urušenje otprilike do

razine natprozornika prve etaže. Sjeverna kula je također kružnog tlocrta, otvorenog

prema unutrašnjosti kaštela te je u elevaciji bila dvoetažna, ako je suditi prema ostatcima

ostalih kula.

Jugozapadno pročelje nešto je duže u odnosu na ono sjeverozapadno. Flankirano je

dvjema ugaonim, kružnim kulama koje su otvorene prema unutra, s tim da su recentna

arheološka istraživanja u onoj zapadnoj utvrdila postojanje polukružnog zida koji ju je

tlocrtno zatvarao prema unutrašnjosti kaštela. Južna kula je promjerom manja od one

zapadne, a obje su sačuvane u veliko visini – gotovo do krova. Jugozapadno pročelje se u

odnosu na ostale pročelne zidove razlikuje i po tome što je u zoni prizemne etaže deblji u

odnosu na zonu prvoga kata s reprezentativnim prozorima.

Jugoistočno pročelje nešto je kraće u odnosu na nasuprotno sjeverozapadno. Kao i ostala

pročelja, flankirano je dvjema ugaonim kulama kružnoga tlocrtnog oblika, koje se

otvorene prema unutrašnjosti kaštela. Njihove funkcije ipak se razlikuju. Dok je južna kula

dio palasa, što znači da je uz obrambenu (osobito u suterenskoj etaži) imala i stambenu

funkciju (prvi kat), istočna je imala isključivo obrambenu namjenu. Za razliku od južne

4 Osigurati/osigurati se od napada s boka, Hrvatski jezični portal http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFlnWxM%253D

http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFlnWxM%253D


26

koja je sačuvana gotovo u punoj visini, istočna jekao i sjeverna urušena. Ostala je dijelom

sačuvana samo sjeveroistočna zona zida. Ova kula smještena je veoma blizu branič-kule.

Sjeveroistočno pročelje također je flankirano dvjema kružnim kulama, otvorenima prema

unutrašnjosti kaštela. Na unutarnjem licu sjeveroistočnog pročelja – točnije na istočnoj

polovici – vidljiv je parapet te niz rupa pod njim, koje su jednako razmaknute jedna od

druge. Navedeni tragovi ukazuju na postojanje drvenog braništa na sjeveroistočnom

bedemu. Spomenute rupe najvjerojatnije su služile umetanju kosnika koji su podupirali

hodnu plohu koja je s druge strane bila oslonjena na parapet sjeveroistočnog pročelja.


27

Grad Zrin

Slika 9. Ruševine Zrina; Izvor: Grad Zrin – konzervatorski elaborat

Zrin5 je prava srednjovjekovna utvrda smjes tena na gorskim padinama iznad istoimenog

sela, petnaestak kilometara sjevernije od Dvora, danas njega opc inskog sjedis ta. Ime joj

vjerojatno potjec e od arhaic noga glagola zrijeti ili zirkati, s to upuc uje na dobar vidik i

veliku strates ku vaz nost te utvrde. Inac e ime joj je, zahvaljujući i slavi njegovih vlasnika,

postalo poznato diljem cijele ondašnje Europe. Posjed kojemu je Zrin bio središte

obuhvaćao je područje od lijeve obale Une kod Kostajnice do Žirovca i vrhova Zrinske

gore. Podno burga nalazilo se naselje sa župnom crkvom Blažene Djevice Marije (Beate

Virginis de Zrin) koja se spominje u popisu iz 1334. godine.

U starim se izvorima Zrin prvi puta spominje 1295. godine, i to kao mjesto u kojem je ban

Stjepan IV. Babonić, posjednik ovih krajeva, pisao neku darovnicu. Zrin je opet mjesto

pisanja darovnice kojom isti ban i sinovi mu Stjepan i Radoslav poklanjaju neku zemlju

cistercitima u Toplici (danas Topuskom) za uzdržavanje oltara Sv. Križa. Očito je Zrin

morao biti sjedište ili jedno od sjedišta obitelji. Pod Zrin kao sjedište posjeda potpadalo je

područje duž lijeve obale Une od Kostajnice (ali ne uključujući Kostajnicu) do Žirovca i do

vrhova Zrinske gore.

5 Grad Zrin – konzervatorski elaborat, Sisačko-moslavačka županija (kolovoz 2019.)


28

2.2.2.Lokacija


Crkva sv. Marije Magdalene nalazi se u mjestu Zrin, smještenom na jugozapadu Sisačko-

moslavačke županije, u Općini Dvor, veoma blizu granice s Bosnom i Hercegovinom.

Crkva je smještena na zaravni na nadmorskoj visini od 313 brda Zrinska kosa iznad mjesta

Zrin, a sjeverozapadno od utvrde Zrin i srednjovjekovnog naselja koje se nalazilo

jugoistočno od utvrde. Kasnogotička crkva sv. Marije Magdalene nalazi se na katastarskoj

čestici 116 Katastarske općine Zrin.

Slika 10. Digitalni ortofoto crkve Sv. Marije Magdalene s vidljivim kastastarskim česticama; Izvor:

https://geoportal.dgu.hr/



29


Kompleks zgrada s visokom peći nalazi se na lokalitetu uz koji se vezuje mirkotoponim

Bešlinac, a koji pripadaju teritoriju naselja Rujevac. Rujevac pripada općini Dvor na

jugozapadnom dijelu Sisačko-moslavačke županije u blizini granice s Bosnom i

Hercegovinom. Visoka peć i pomoćne zgrade izgrađene su na katastarskoj čestici 2538

katastarske općine Rujevac.

Slika 11. Digitalni ortofoto industrijskog kompleksa u Bešlincu s vidljivim kastastarskim

česticama; Izvor: https://geoportal.dgu.hr/

Kaštel Gvozdansko

Kaštel Gvozdansko nalazi se u istoimenom mjestu u Općini Dvor koja zauzima

jugozapadni dio Sisačko-moslavačke županije te je veoma blizu granice s Bosnom i

Hercegovinom.. Lokalitet s kaštelom smješten je južno od ceste koja povezuje Glinu i Dvor,

na gusto pošumljenom uzvišenju sjeverozapadnih obronaka brda Meterize, podno kojeg

protječu rječice Žirovnica i Gvozdna. Danas su obronci uzvisine na kojem se nalazi kaštel

prekriveni gustom šumom koja priječi pogled, ali i pristupostacima ove impozantne

građevine. Kaštel Gvozdansko označeno je česticom zgrade *33, koja sa sjeverozapada,

sjeveroistoka i jugoistoka graniči s katastarskom česticom 534, a s jugozapada s

katastarskom česticom 532/2 Katastarske općine Gvozdansko – obje prekrivene šumom.



30

Slika 12. Digitalni ortofoto kaštela Gvozdanskog s vidljivim katastarskim česticama; Izvor:


Grad Zrin

Ruševine Zrina nalaze se na brdskoj zaravni Zrinske gore, iznad istoimenog sela u općini

Dvor, u Sisačko-Moslavačkoj županiji. Izgrađen je na ovalnom platou približne veličine

145 x 40 m te je opasan bedemima koji prate konfiguraciju terena. Geostrateški je

smješten na važnoj prometnici koja povezuje dolinu Une, preko Zrinske gore s rijekom

Kupom, a po svemu sudeći, takvu je ulogu imao još od prapovijesnih i antičkih vremena.

Stari grad Zrin nalazi se na katastarskoj čestici 13/2 i 408 katastarske općine Zrin.

Slika 13. Digitalni ortofoto grada Zrina s vidljivim katastarskim česticama; Izvor:





31

2.2.3.Vlasništvo


Kulturno dobro Crkva sv. Marije Magdalene se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, u

obuhvatu od 2982 m2.


Kulturno dobro “Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu – Rujevac” se nalazi u

vlasništvu Republike Hrvatske.

Kaštel Gvozdansko

Kulturno dobro “Kaštel Gvozdansko” se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske u

obuhvatu od 550 m2.

Grad Zrin

Kulturno dobro “Grad Zrin” se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske u obuhvatu od

5.233 m2.


32

2.2.4.Postojeće stanje


Na crkvi sv. Marije Magdalene provedeni su sustavni konzervatorsko-restauratorski

radova 2004. do 2018. godine, s prekidom 2008. i 2010. godine.

Zahvaljujući prezidavanju najugroženijih zona obodnih zidova, a osobito svetišta koji su

izgubili geometriju, oni su statički sanirani.Krune obodnih zidova zaštićene su gumiranim

platnom od negativnog utjecaja atmosferilija dok ne bude poduzeto zidanje gornjeg

pojasa zidova do krovnog vijenca. Perimetralni zidovi svetišta trenutno su nešto viši u

odnosu na bočne zidove crkvenog broda koji su konsolidirani u visini bočnih kontrafora.

Zapadni pročelni zid doseže visinu originalno sačuvanoga krovnog profiliranog vijenca

skošenog na gornjim uglovima, a od krovnog zabata ostao je samo prvi red većih

nepravilnih blokova popunjenih manjim lomljencima. Trijumfalni luk je još uvijek

poduprt drvenim oblučilom i cijevnom skelom – postavljenom 2013. godine – zbog

evidentiranja iščezavanja vezivnog sredstva među blokovima intradosa.

Lokalitet se redovito održavava, a na vanjskim i unutarnjim licima obodnih zidova

sačuvane su veće ili manje površine povijesnih žbuka. Na obama licima trijumfalnog luka

sačuvana je povijesna žbuka u većim površinama te je moguće uočiti tragove oslika. U

interijeru crkve također su uočena oštećenja na arhitektonskoj dekoraciji, što se najbolje

očituje na profilacijama bočnih vijenaca trijumfalnog luka te na profilaciji njegova sokla.


Od svih postrojenja kojima je industrijski kompleks s visokom peći za taljenje željezne

rude raspolagao, danas je gotovo do krova sačuvan objekt s visokom peći i susjedna

zgrada s dizalom. Objekt s visokom peći sačuvan je u punoj visini. Zidana struktura

pročelja mjestimično je ugrožena visokom vegetacijom koja izrasta iz pročelja te je

osobito uznapredovala na betonskom platou oko grotla visoke peći. Osim visoke

vegetacija (stabala), na pročeljima su uočljiva područja obrasla niskom vegetacijom koja

bitnije ne narušava strukturu ziđa. Na svim četirima pročeljima uočljive su udubine –

mjesta ponekoga ispalog klesanca ili lomijenca, kao i ponekog sidrišta natege, međutim to

ne ugrožava statiku objekta. Članovi Hrvatske gorske službe spašavanja iz Siska su

uklonili stabla s pročelja objekta, kao i ona na njegovu vrhu.

Od pomoćnih postrojenja u neposrednoj blizini ovoga objekta, sačuvan je samo dio

postrojenja za preradu grotlenog plina – preostala je jedna od dviju velikih vertikalnih

cijevi uz sjeverozapadno pročelje objekta s visokom peći. Usprkos evidentnom odvajanju

gornjeg dijela s oduškom od donjega dijela, njezina statika, zbog velikog promjera cijevi,

nije narušena te još uvijek ne predstavlja opasnost za posjetitelje.

Visoka peć je relativno dobro sačuvana u punoj visini. Dok su gornji dijelovi u potpunosti

sačuvani, stijenke gornjeg pojasa gnijezda i donjeg pojasa sedla su djelomično razbijene.


33

Kako bi bilo spriječeno urušavanje visoke peći, stijenke su poduprte potpornjacima

kvadratnog presjeka zidanima opekom. Prstenasto postavljene cijevi razdjeljivača zraka

u potpunosti su sačuvane kao i na njih zavarena fiksna koljena te na njih zašarafljena

okretna koljena. Nastavak sapnice i bakrene sapnice su otuđene. In situ je sačuvano i

nekoliko željeznih prstenova kojima su ojačane stijenke sedla visoke peći. Grotleno je

zvono također sačuvano, kao i mehanizam za njegovo otvaranje koji se nalazi nad njim.

Susjedna zgrada s dizalom sačuvana je gotovo do krova. U potpunosti su srušeni zabati

krova koji su postojali nad sjeveroistočnim i jugozapadnim zidom. Preostali dio

perimetralnih zidova prilično je dobro sačuvan. Čak je in situ sačuvana drvena stolarija

gotovo svih prozorskih otvora. Zidanu strukturu neznatno narušavaju perforacije nastale

ispadanjem klesanaca i lomljenika, odnosno površinskih sidrišta natega, kao i niska

vegetacija koja mjestimično raste na pročeljima. Od izvorne organizacije interijera ništa

nije sačuvano. Drvena konstrukcija etaža, stubišta i okana dizala je u potpunosti propala.

Recentna arheološka istraživanja iznjedrila su otkrivanjem ostataka opreme zgrade –

temelja dizala, vage za mjerenje mase natovarenih vagoneta rudnim zasipom i porušene

dograđene konstrukcije za pridržavanje mijeha.

Kaštel Gvozdansko

Unatoč oronulom stanju kaštela, branič-kula, kao i zidova okolnog kaštela nisu statički

bitnije ugroženi u smislu osipanja ziđa i očiglednog urušavanja koje predstavlja opasnost

svim posjetiteljima. U zimskim mjesecima pristup kaštelu je bitno jednostavniji u odnosu

na proljetno-ljetne mjesece kada vegetacija buja, što otežava pristup te onemogućuje

pogled na dijelove kaštela.

Branič-kula sačuvana je u potpunosti do pete etaže (četvrtoga kata) čije je obodno ziđe

sačuvano samo djelomično. Od drvenoga čardaka ništa nije sačuvano, osim rupa

četverokutnog presjeka za grede o koje je bila oslonjena galerija čardaka. Zidni plašt

donjih etaža sačuvan je u potpunosti s izvornim otvorima, od kojih je onaj zahodski malo

urušen, a otvor breteša u potpunosti zazidan. Iako je ziđe prvih četiriju etaža sačuvano u

potpunosti, na nekoliko su mjesta evidentirane pukotine u cijeloj debljini obodnog ziđa

koje narušavaju integritet zidova te statiku objekta. Na jugozapadnom pročelju vidljive su

dvije pukotine pod dovratnicima vrata na drugome katu, te još jedna koja započinje pod

središnjom konzolom zazidanog breteša i kontinuirano se proteže sve do dna zida. Veća

oštećenja uočljiva su i na sjeveroistočnom pročelju – velika pukotina zida proteže se od

dna niše nužnika također do dna vidljive zone ovoga zida. Još jedna pukotina evidentirana

je desno od zahodske niše, a kontinuirano se proteže od zone rupa za uglavljivanje greda

galerije čardaka posljednje etaže gotovo do dna zida te zahvaća dovratnike prozorskih

niša prvoga i drugoga kata branič-kule. Otprilike paralelno s ovom linijom, proteže se još

jedna pukotinom koja započinje pod donjim lijevim uglom prozorske niše drugoga kata.

Gotovo sve navedene pukotine vidljive su i na unutarnjem licu obodnog ziđa branič-kule.


34

Sjeverozapadno pročelje kaštela najviše je oštećeno te su pojedine zone ovoga pročelja

bitnije urušene – to se osobito odnosi na mjesta prozora lijevo i desno od nekadašnje

ulazne pravokutne kule. Od četiriju prozorskih otvora kojima je ovo pročelje bilo

originalno raščlanjeno, danas je sačuvan samo onaj najmanji uz položaj sjeverne ugaone

kule. Središnja pravokutna kula s ulazom većinom je razrušena – u zamjetnijoj visini

sačuvan je samo sjeverni zid, na čijem je vanjskom licu ostao in situ sačuvan profilirani

vijenac. Dok je vanjsko lice sačuvanih segmenata ovoga pročelje uglavnom sačuvano, na

unutrašnjoj strani je lice zida mjestimično osuto.

Sjeverna ugaona kula srušena je gotovo u potpunosti. Djelomično je sačuvana samo zona

njezina obodnog ziđa uz sjeveroistočni trakt bedema, u kojoj su uočljive dvije veće,

amorfne rupe kojih položaj ukazuje na postojanje puškarnice i prozora na gornjoj etaži.

Zapadna ugaona kula sačuvana je gotovo do krova, s jasno vidljivim elementima otvora

kojim su raščlanjeni zidni plaštevi suterenske i druge etaže. U unutrašnjosti ove kule

sačuvan je zidani usjek za oslanjanje kupolastog svoda. Na vanjskom zidnom plaštu

zapadne kule uočena je samo jedna veća pukotina koja se kontinuirano proteže od

donjega desnog ugla sjeverozapadne prozorske niše do gornjega desnog ugla puškarnice.

Na unutarnjem licu zidnoga plašta pukotine nisu uočljive. U podnožju kule nedostaje

nekoliko prvih redova kamenih blokova te je vidljiva unutarnja struktura zida.

Jugozapadno pročelje kaštela sačuvano je u priličnoj visini – gotovo do krova, uglavnom

do zone nad lučnim natprozornicima. Pogled na detalje ovoga pročelja mjestimično

zaklanja vegetacija koja izrasta iz zida, osobito na mjestima urušenja nepravilnih kamenih

blokova lica pročelja.

Južna ugaona kula sačuvana je u nešto manjoj mjeri u odnosu na zapadnu. Obodno ziđe

doseže visinu natprozornika prozorske niše na jugozapadu. Špalete su djelomično

sačuvane s vidljivim tragovima klupica za sjedenje, dok segmentni luk natprozornika više

ne postoji. Otvori za vatreno oružje suterenske etaže sačuvani su u potpunosti. Na

vanjskom licu zidnoga plašta uočljiva je jedna pukotina koja se kontinuirano proteže od

donjega desnog ugla prozorske niše prema dnu zidnoga plašta.

Jugoistočno pročelje kaštela sačuvano je gotovo u punoj visini, s tim da je vanjsko lice

gornje polovice zida urušeno, osobito istočno od otvora za vatreno oružje. Donji dio

spomenutog otvora je srušen – možda i djelovanjem čovjeka u svrhu prenamjene ovoga

otvora u ulaz u kaštel. Vanjsko lice zida djelomično je obraslo niskim raslinjem. Unutarnje

lice jugoistočnog pročelja samo je djelomično vidljivo, i to južna polovica.

Istočna ugaona kula gotovo je u potpunosti srušena. Njezin položaj sugerira amorfna

nakupina materijala prekrivena vegetacijom. U elevaciji je djelomično sačuvan samo dio

obodnog zida, sa sačuvanom puškarnicom na prvoj etaži, uz sjeveroistočni trakt bedema.

Sjeveroistočno pročelje kaštela sačuvano je gotovo u izvornoj visini s izgubljenim licima

zida na više mjesta – osobito u podnožju i na vrhu ovog trakta bedema. Pogleda na detalje

vanjskog lica pročelja zaklanja niska vegetacija. Veće urušenje zida u punoj širini nalazi se

uz sjevernu kulu. Unutarnje lice sjeveroistočnog pročelja samo je djelomično vidljivo jer


35

je uski prostor između branič-kule sjeveroistočnog trakta bedema ispunjen zemljom i

vjerojatnom građom iz urušenja posljednje etaže branič-kule i istočne ugaone kule.

Grad Zrin

Utvrde burga Zrina osim zidina čine: branič-kula, trapezasta kula – bastion, te ulazi na tri

mjesta, korištena u tri različita povijesna trenutka. Zidine ovalnoga tlocrta opasavale su

zaravnjeni vrh, dugačak oko 145 m i širok približno 40 m. Pristup burgu se nalazi s

jugoistoka, s one strane gdje se nekada nalazilo selo Zrin. Danas pristupna staza vodi ispod

branič-kule, zaklonjenim i zatrpanim stubama, ulaznih vrata više nema, ondje je samo

rupa u zidu. Kad se uđe u grad na prvi se pogled ne vidi mnogo jer je sve obraslo travom,

grmljem i drvećem. Po tlu je dosta urušenog kamenja, bez jasno vidljivih ostataka zgrada,

iako je jasno da ih je nekada bilo. Zidine koje teku oko izduženog stjenovitog vrha gotovo

su posvuda izvedene po rubu strme litice. Vanjsko je lice zidina mjestimično u vrlo lošem

stanju, ponegdje oljušteno, naročito na sjevernoj strani burga. Po plohama zidina vidljivo

je da su one prezidavane i podebljavane u više navrata.

Zapadna dionica, gdje je trapezasta kula: jako nakošeni zidovi izvedeni su kuglastim

komadima kamenja, tako da mu je površina izrazito reljefna. Lice zida zaštićenog ulaza

ispod branič-kule, onog koji je i najnoviji, zidano je dosta grubo, bez klesanih detalja i s

dosta spolija. U istočnom je zidu izveden niz omanjih pravokutnih otvora. Donedavno su

u istočnoj zidini, nedaleko od branič-kule postojala još dva otvora za kosi hitac kroz koje

je kontrolirano podnožje bedema.

Unutar zidina nema vidljivih tragova postojanja drugih zgrada, iako je jasno da je ovih

nekada bilo. Sjeverozapadni dio grada nešto je malo uzdignutiji u odnosu na ostalu

površinu unutar zidina. Po starim je crtežima poznato da je ondje bila jedna jaka, slobodno

stojeća kula, kvadratnog tlocrta, vjerojatno branič-kula. Danas se tek nazire da je ondje

mogla stajati neka građevina.

Branič-kula na jugu, danas već prilično ruševna, još je pred Drugi svjetski rat bila pod

krovom i zaštitom „Braće hrvatskog zmaja”. Kula je najviše stradala od topovskih granata

i požara pri partizanskoj opsadi Zrina 1943. godine.

Branič-kula je kvadratnog tlocrta. Sačuvana do visine drugoga kata, a nekad je mogla biti

i viša. Zidana je kvalitetno, na srednjovjekovni način, s pažljivo izvedenim pojedinostima.

Uglovi su ojačani klesanim kvadrima, kamene su konzole nosile drvene grede stropa,

kojeg više nema, a i okvir je vrata bio takav, jedino što danas nedostaje jest klesani kameni

okvir. Djelomično je sačuvano nekoliko malih prozora. Ulazna vrata na prvom katu su u

sjevernom zidu; čini se da im se prilazilo vanjskom drvenom galerijom, a kasnije i

ljestvama. Zidovi branič-kule temeljeni su na živoj stijeni.

Najstariji prilaz gradu išao je ispod istočne strane grada prema sjeveru, podzidanim

putom, a sam se ulaz nalazio na sjevernoj strani burga s manjim vratima za pješake i

većima za konje. Ovaj je dvostruki ulaz kasnije zazidan i tek su dijelovi špaleta vrata i lijevi


36

kolobran svjedoci prvotne situacije, jer su dovratnici izvađeni. Ulazne kule nije bilo. Pred

ovim je dvostrukim vratima vjerojatno bio odgovarajući pokretni most, što je uobičajeni

detalj srednjovjekovne arhitekture.

Na zapadnoj strani Zrina još je jedan zazidani ulaz: to je uvučena kula pravokutnog tlocrta,

s kamenim dovratnikom polukružnog nadvoja. Bedem je na tom mjestu trokutasto

uvučen, kako bi se dobilo zaklonjeno mjesto za ulaz. Ovim vratima se prilazilo s

jugozapada, no danas je tu kosina brda zarasla u gustu vegetaciju, pa je to, za sad, teško

provjeriti, no predstojeći radovi na uređenju burga trebaju utvrditi i ovu važnu činjenicu.

Noviji je ulaz bio zaštićen jednom, vjerojatno polukulom pravokutnog tlocrta, kojoj su

kasnije značajno podebljani zidovi, tako da je pretvorena u bastion, pomalo trapezastog

tlocrta i skošenih zidova. Urušavanja vrha zida ove kule sedamdesetih godina prošloga

stoljeća otkrila su jezgru starije, očito gotičke kule, s kvalitetno klesanim uglovnim

klesancima.

Ulaz na južnoj strani burga, ispod južne braničkule, očito je najnoviji: to je branjeno

stubište, nekad možda i natkriveno. Taj dodani zid je perforiran s desetak omanjih otvora,

vjerojatno samo za osvjetljenje. Osim zidova i opisanih pojedinosti, među kamenjem,

odvaljenim od zidova, nađeno je par bolje klesanih ulomaka: dio stupa, žlijeb za izljev vode

te nadvoj jednog omanjega gotičkog prozora. Još je više klesanog kamenja nađeno pri

prošlogodišnjim arheološkim radovima u i oko južne braničkule, koji ukazuju na

mogućnost postojanja nekih, bolje uređenih objekata, možda palače i crkve koja je vidljiva

na prikazima Zrina iz druge polovine 16. stoljeća.


37

2.2.5.Značajna povijesna razdoblja


Prvi, za sada, poznati spomen crkve sv. Marije Magdalene datira iz 1705. godine u popisu

crkava Arhiđakonata Gora, gdje se u Zrinu se spominju tri crkve: župna crkva Sv. Križa

pod utvrdom Zrin, kapela sv. Jurja u utvrdi te kapela sv. Marije Magdalene za koju je

navedeno da je in statu delolationis (prema prijevodu P. Cvekana: „ u očajnom stanju“) te

da u njoj službu vrši franjevac iz Bosne. Sljedeći spomen crkve sv. Marije Magdalene datira

iz 1720. godine kada je u župi Sv. Križa u Zrinu zabilježeno postojanje kapele sv. Jurja u

kaštelu i sv. Magdalene u istom stanju. Iste podatke donosi i popis crkava Arhiđakonata

Gora iz 1736. godine. Godine 1752. u Zrinu su zabilježeni radovi u crkvi sv. Marije

Magdalene

Citirani zapisi Protocolli archidiaconatus „Gora“ (HRVATSKI PRIJEVOD) dovode do još

jednog zaključka. Naime na popisima iz 1705., 1720., 1736. i 1752. godine nije naveden

franjevački samostan u Zrinu, što je vjerojatno posljedica činjenice da je srušen u turskim

pustošenjima koja su se događala prije i nakon pada Zrina 1577. godine. Ako je

pretpostavka ispravna, nespominjanje franjevačkog samostana dokazuje da uz crkvu sv.

Marije Magdalene podno Zrina nije postojao samostan.

Slika 14. Najstarija poznata fotografija Sv. Marije Magdalene; Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene

– konzervatorski elaborat


38


Godine. Bešlinački rov dug 112 hvati prvi put je spomenut 1828. godine, što

podrazumijeva početak eksploatacije rude u jednom od rudnika u blizini Bešlinca bliskih

rudnika. Na istom je lokalitetu 1842. godine izgrađena talionica bakra koja je bila u

pogonu do 1870. kad je njezin rad obustavljen uslijed pada cijene bakra.

Izvori, konkretno dva izvještaja o stanju visoke peći i ostalih postrojenja, sastavljena 1898.

i 1933. godine, kao i još neki dokumenti iz prve polovine 20. stoljeća, koje je obradila Mira

Kolar Dimitrijević6, daju uvid u kronologiju rada industrijskog pogona za taljenje željeza

u Bešlincu. Visoka peć za taljenje željezne rude je s kraćim prekidima funkcionirala od

1870. do 1941. godine – dakle, sedamdesetak godina.

U navedenom vremenskom intervalu, moguće je izdvojiti nekoliko faza prerade željezne

rude:

1. faza: 1870. – 1897.:

Gradnja visoke peći za taljenje željezne rude, datirana je krajem 1870-ih godina te se

pripisuje Mariborcu Aloisu Frohmu, tadašnjem vlasniku. Frohmova smrt 1894. godine

najavila je kraj prve faze neprekidnog rada visoke peći za taljenje željezne rude u Bešlincu.

Ipak, sama smrt njezina ondašnjeg vlasnika nije prekinula rad postrojenja, što dokazuje i

podatak da je 1896. visoka peć u Bešlincu „oporavljena“ I opskrbljena „dobrim aparatom

za pregrijavanje zraka“ i jednim polovnim („ne više novim“ iz 1875.) mijehom za

upuhivanje zraka u peć7. Godinu dana nakon osuvremenjivanja visoke peći (1897.), ona je

ugašena.

2. faza: 1904. – 1913.:

Četiri godine nakon gašenja visoke peći (1901.) – koje je označilo kraj prve faze

proizvodnje sirovog željeza u Bešlincu – belgijsko društvo iz Bruxellesa Société anonyme

des hauts fourneaux , mines et forêts en Croatie – Trgove – Bešlinac je, uloživši kapital od

2.500,000 franaka, obnovilo proizvodnju u Bešlincu. Godine 1904. postrojenje za preradu

željezne rude je, osuvremenjeno u smislu nabavke tlačnog stroja te željeznih kotlova za

„strojnu zgradu“. Visoka peć, sagrađena 1870. godine, u drugoj fazi proizvodnje sirovog

željeza je radila do početka Prvoga svjetskog rata, nakon čega je proizvodnja zamrla

tijekom sljedećih dvadesetak godina.

6 Kolar-Dimitrijević, M. (1991.), Rudarstvo i talioničarstvo. Prilog povijesti Bešlinca, Donjih Trgova I drugih rudnika željeza i bakra na području Dvora, u: Joka, M. (ur.), Dvor na Uni: od prijeslavenskog doba do naših dana, Dvor na Uni, 1991., str. 20-41.

7 ZLOCH, T. (1898.), Procjena rudokopa i talionice Bešlinac – Trgovo. Hrvatski geološki institut, Arhiva rudišta

br. 1069, str. 14.


39

3. faza: 1935. – 1941.

Iz Statistike rudarstva Kraljevine Jugoslavije proizlazi da je Narodno industrijsko

poduzeće d.d. (NIPAD), usprkos financijskim krizama, sve do završetka stečajnog

postupka 1935. godine, eksploatiralo rudokope u okolici Bešlinca. Navedene godine 53

rudara su izvadila 2.508 tona željezne rudače, od koje je 68 radnika u talionici Bešlinac

izradilo 2.425 tona sirovog željeza. Sljedeće dvije godine (1936. i 1937.) pozitivan trend

proizvodnje se nastavlja, pa je željeznom rudom iz 37 rudnika izliveno 2.688 tona sirovog

željeza. Godine 1938. inženjer Tomac je angažiran na otvaranju željezarije u Capragu kod

Siska, u kojoj je planirana prerada željezne rude iz Trgovske gore. Njegov odlazak iz

Bešlinca negativno se odrazio na rad postrojenja za taljenje željezne rude. Definitivni kraj

rada industrijskog postrojenja u Bešlincu dogodio se u prosincu 1941. godine kada je

kompleks spaljen u Drugom svjetskom ratu iz predostrožnosti da neprijateljske snage ne

bi iskoristile postojeća industrijska postrojenja za izradu i popravke oružja.

Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu više nikada nije stavljena u pogon te je

posljednjih osam desetljeća prepušten propadanju. Ista sudbina nije zadesila rudnike, pa

je nakon Drugoga svjetskog rata obnovljen rad u rudokopima Bešlinca i okolice, te je sva

željezna ruda otpremana u Željezariju Sisak. U međuvremenu su napušteni i bešlinački

rudnici.

Slika 15. Postrojenje s visokom peći u Bešlincu 1935. godine; Izvor: Kompleks zgrada s visokom

peći u Bešlincu – Rujevac, konzervatorski elaborat


40

Kaštel Gvozdansko

Kaštel Gvozdansko je prvi put spomenut 1488. godine kao već postojeće središte manjeg

zemljišnog posjeda nekih sela uokolo kaštela i gvozdanskih rudnika. Veliki dio obiteljskog

posjeda Pavao III. Zrinski – sin Petra III. Zrinskoga koji je od kralja Matije Korvina dobio,

1463. godine, kraljevski regal za eksploataciju rudnih bogatstava u okolici Gvozdanskog

te mu je nadgrobna ploča pronađena u crkvi sv. Marije Magdalene u Zrinu.

Castrum Gwezdna opet je spomenut 1509. godine kada je Nikola III. Zrinski sklopio

ugovor prijateljstva i nasljedstva s Ivanom Torkvatom Karlovićem – onaj koji prvi umre

bez nasljednika, ima sve posjede ostaviti drugome.

Nakon smrti Nikole III. Zrinskoga 1534. – kojeg se nadgrobna ploča, a vjerojatno i grob

nalazio u crkvi sv. Marije Magdalene u Zrinu – kaštel Gvozdansko i pripadajuće mu

rudnike naslijedila je njegova supruga Jelena te njihovi sinovi Nikola IV. I Ivan. Nasljednici

su dali u zakup grad Pedalj, kao i „sve i cijele njihove rudnike i talionice gospođe grofice

Jelene I grofova Ivana i Nikole, pod gradom i na pripadnostima njegovoga grada zvanog

Gvozdansky, smještenog u rečenoj Zagrebačkoj županiji“ Akaciju Schrottu i Leonardu

Gruberu za iznos od 7.600 forinti, s klauzulom da imaju pravo eksploatirati gvozdanske

rudnike dok ne zarade iznos najma. Pred kraj života, i sam Nikola III. dao je rudnike i

kovnicu u zakup.

Šesnaesto stoljeće obilježio je veliki strah od Turaka, što potvrđuje više dokumenata od

kojih se izdvaja pismo koje je 1540. Nikola IV. Zrinski poslao kralju Ferdinandu i kraljici

Ani u kojem ih moli ih za financijsku pomoć nakon što su Turci opustošili njihove zemlje

u Pounju i nasrću na njihove gradove, osobito Zrin, Pedalj i Gvozdansko.

Nakon četiri velike turske opsade (1561., 1574., 1576. i 1577.), Gvozdansko je palo u ruke

Turaka 1578. godine.

Kao dio velikoga oslobodilačkog rata od Turaka, potaknutog velikim turskim porazom kod

Beča 1683., banska vojska pod vodstvom bana Nikole Erdödyja osvaja područja između

Kupe i Une, a 1687. godine oslobođeno je Gvozdansko.

Nakon Mira u Srijemskim Karlovcima, podban Stjepan Jelačić se u srpnju 1699. zalaže za

popravljanje i dodatno utvrđivanje kaštela Gvozdansko. Nažalost, ne postoje dokumenti

koji bi ukazali na to je li ovaj prijedlog proveden u djelu i, ako jest, koji su graditeljski

pothvati realizirani. Međutim, 1703. godine je zagrebački biskup Brajković u Gvozdansko

postavio vojnu posadu, što ukazuje na to da je kaštel opet stavljen u funkciju povodom

čega su možda učinjeni najosnovniji popravci.

U travnju 1706. godine potpisan je ugovor Carsko-kraljevske dvorske komore i Franje

Ruđera Rastellija te Ivana Krstitelja Chinettija o obnovi i ponovnoj eksploataciji ruda zlata,

srebra i olova u rudnicima nedaleko od Gvozdanskog.

Kaštel Gvozdansko se nastavio koristiti i u vojne svrhe o čemu svjedoče dva izvještaja

Dvorskoj komori. Izvještaj iz 1710. potpisuje Franjo Delišimunović, bivši zapovjednik

Zrinske krajine. Iz njegova izvještaja saznajemo da je u Gvozdanskom bila organizirana


41

straža koju je održavala četa od 28 vojnika, uz kaštelana i dva desetara. Opskrba i

održavanje Gvozdanskog bila je gotovo nikakva. Vojnici su raspolagali s malo oružja koje

je bilo jedva upotrebivo. Vojnici su prepušteni sami sebe te žive od vlastitih sredstava.

Izvještaj je 1723. sastavio grof Ivan Drašković.

Sredinom 18. stoljeća Hrvatski sabor je pokrenuo obnovu triju glavnih utvrda Zrinske

krajine: Zrina, Pedlja i Gvozdanskog. Izostanak očekivanih rezultata po obnovi

eksploatacije ruda, rezultirao je predajom gvozdanskih rudnika i kaštela krajiškoj vlasti

Banske krajine 1774. godine. Gubljenjem interesa za gvozdanske rude koincidira s

konačnim napuštanjem kaštela koji je do danas prepušten propadanju.

Slika 16. Matthias Anton Weis, Kaštel Gvozdansko; Izvor: Kaštel Gvozdansko – konzervatorski

elaborat


42

Grad Zrin

U starim se izvorima Zrin prvi puta spominje 1295. godine, i to kao mjesto u kojem je ban

Stjepan IV. Babonić, posjednik ovih krajeva, pisao neku darovnicu. Godine 1302., Zrin je

opet mjesto pisanja darovnice kojom isti ban i sinovi mu Stjepan i Radoslav poklanjaju

neku zemlju cistercitima u Toplici (danas Topuskom) za uzdržavanje oltara Sv. Križa.

Očito je Zrin morao biti sjedište ili jedno od sjedišta obitelji.

Babonići nisu dugo držali Zrin u svojim rukama. Naime, Ivan Babonić, 1328. godine, zalaže

Zrin meštrima Ivanu, Lovri i Ugrinu. Vrlo brzo iza toga, 1347. godine, ugarsko-hrvatski

kralj Ludovik I. Anžuvinac dao je Zrin Grguru i Jurju Šubiću, u zamjenu za njihovu

Ostrovicu u zaleđu Šibenika, čime je želio zaustaviti dalji uspon Šubića.

Zadnja dva desetljeća 14. stoljeća bila su obilježena urušavanjem centralne kraljevske

vlasti, što je rezultiralo feudalnom anarhijom i sukobima Zrinskih i Babonića. U

dinastičkim borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje krajem 14. i početkom 15. stoljeća.

Pavao I. Zrinski podržavao je Sigismunda Luksemburškoga. Vojska Hrvoja Vukčića

Hrvatinića (oko 1350. – 1416.), koji je bio pristaša Ladislava Napuljskoga (1377. – 1414.),

osvojila je 1402. godine Dubicu i opustošila okolicu Zrina. Kako sam burg nije bio

ozbiljnije ugrožen, sačuvana darovnica kojom 15. rujna 1406. godine Ladislav Napuljski

daruje Zrin Hrvoju Vukčiću, može se tumačiti isključivo kao nominalna darovnica.

Za spoznaje o prošlosti Zrina posebno je važna i zanimljiva isprava požeškog kaptola iz

1488. godine kojom je Pavao III. Zrinski založio polovinu posjeda prioru vranskom i knezu

dubičkom, Bartolu Berislaviću za iznos od 25.000 forinti. Isprava je značajna jer su u njoj

nabrojena sva sela koja pripadaju Zrinu, a to su: oba sela Zrin, Lovča sela, Jamomet,

Tisovac, Dolinovec, Devište, Begina, Donja i Gornja Grabovica, Preč, Glogovec, Zapolje

malo, Jaroval dolac, Škriljevo, Brokunova gora, Novoselo i Sombatovec.

U sačuvanom pismu Nikoli Jurišiću, od 4. svibnja 1540. godine, navodi se kako su

osmanske postrojbe uništile rudnike u Gvozdanskom te pokušale osvojiti gradove Zrin,

Pedalj i Gvozdansko. Nikola IV. uspješno je razbio opsadu Zrina te je u protunapadu vratio

Dubicu i Kamengrad pod kontrolu kršćanskih snaga. Unatoč tome što su se Zrinski borili

na dvjema frontama – na sjeveru protiv kaptolskih i na jugu protiv osmanskih snaga –

osmanski napadi nisu rezultirali značajnijim vojnim uspjesima, a niti pomjeranjem

granične crte, no potpuno su opustošili pogranično Pounje čime je nanijet velik udarac

ekonomskoj podlozi obrane zrinskih posjeda, unatoč tome što nisu uspjeli osvojiti niti

jednu utvrdu, pa ni grad Zrin.

Izvješće Ivana Lenkovića iz 1563. godine (Verzeichnis aller Crobatischen besetzten und

undbesetzten ortflegkhen), tada vrhovnog zapovjednika kraljevske vojske na hrvatskoj

granici, predviđa rušenje burga Zrina, što se ipak nije dogodilo kao s nekim drugim

manjim gradovima u Hrvatskoj krajini. Zrin ipak nije srušen, premda je Lenković već bio

skupio potrebnu radnu snagu za rušenje i vojsku za osiguranje. Komisija, koja je obišla

Hrvatsku krajinu 1563. godine, procjenjuje situaciju sa Zrinom drukčije: smatra, naime,

da Zrin ne treba rušiti. Zapovjednik obrane u Zrinu, Tome Dornberg iz 1576. i 1577.


43

godine konstatira da se Zrin može preurediti i braniti te da može postati središte obrane

Pounja.

Osmanlijska taktika „Spaljene i opustošene zemlje“ učinila je da su Zrin, Pedalj,

Gvozdansko i još neke utvrde postali otoci u pustim krajevima. Zrin se polako mijenja te

od srednjovjekovnog plemićkog burga, okružena naseljem, postaje sve više vojni logor za

održavanje krajiške straže, pregrađivan i prilagođavan potrebama borbe s Osmanlijama.

Nakon kratkotrajne opsade i topničke paljbe s obližnjeg brda, Osmanlije osvajaju Zrin 27.

prosinca 1577. godine te je zapovjednik grada Petar Kamenjan bio primoran predati grad

postrojbama Ferhad-bega. Ratna je sreća nakon toga nekoliko puta činila da je Zrin

prelazio iz hrvatskih u osmanlijske ruke i obratno. Prema sačuvanim spisima, u travnju

1579. godine, Zrin je ponovo pod osmanskom kontrolom kada su započeli i radovi na

njegovom utvrđivanju pri čemu se prvenstveno težilo da se nekadašnji feudalni grad

prilagodi novoj vojnoj namjeni.

Što su Osmanlije radili na utvrdama Zrina, što su popravili, sagradili ili promijenili, nije

poznato. Vjerojatno su, prije svega, popravili zidine, oštećene ratovanjem, ali više od toga

vjerojatno nisu ništa uredili, jer kad su banske postrojbe Zrin ponovno osvojile 1687.

godine, našle su ga u lošem stanju.

Prvi poznati tlocrtni prikaz Zrina datira iz 1702. godine prema izrađenoj karti od strane J.

Ch. Weigela. Grad Zrin je tada postao središte Zrinske kapetanije, koji se u opisu granice

iz 1710. godine spominje kao confinium zriniensis. Prema sačuvanim opisima s početka

18. stoljeća, Zrin je bio u lošem stanju. Tako je u izvještaju carske komisije, 1703. godine,

opisan kao utvrda na vrhu brijega do koje se ne može doći konjima ili kolima te unutar

koje nema izvora vode jer je prilikom povlačenja turska posada uništila bunar.

I kasnija izvješća smatraju Zrin nedovoljno uređenim, no tu je prisutna općenito slaba

briga krajiških vlasti i o Zrinu, i o drugim objektima u Banskoj Hrvatskoj. Zrin više nije bio

strateški važna utvrda, što se odrazilo i na slabije održavanje. Opskrba vodom i dalje nije

riješena, a grad su početkom 19. stoljeća zapalili vojnici. Tada je Zrin napušten, a

razvojačenje Vojne krajine sredinom 19. stoljeća samo je potvrdilo napuštanje zrinske

utvrde. Svijetla su točka „Braća hrvatskog zmaja“, koji obnavljaju utvrdu i branič-kulu

1925. godine u spomen Tisućgodišnjice Hrvatskog kraljevstva. Zadnju su devastaciju

Zrina, tijekom Drugoga svjetskog rata, 1943. godine, napravili partizani – tada je spaljeno

selo pod utvrdom, a branič-kula srušena je topovskim granatama.


44

Slika 17. Veduta Zrina, Matthias Anton Weis iz 1729. godine, pogled s juga; Izvor: Grad Zrin –

konzervatorski elaborat


45

3. Ocjena stanja, značaja i vrijednosti

3.1. Kratak opis svakog kulturnog dobra, ocjena stanja, značaj i osjetljivost

U ovom poglavlju na sažeti način će prikazan kratki opis, stanje očuvanosti te značaj svako

kulturno dobro u obuhvatu projekta

• Crkva Sv. Marije Magdalene

• Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu - Rujevac

• Kaštel Gvozdansko

• Grad Zrin

Kulturno

dobro

Kratak opis svakog

kulturnog dobra

Značaj kulturnog

dobra

Osjetljivost

kulturnog dobra

Crkva Sv.

Marije

Magdalene (Z-

4415)

Gotička crkva Sv. Marije

Magdalene stoji kao

ruševina bez krova, a

sagrađena je na

povišenom položaju,

zapadno od burga Zrin.

Tlocrt građevine čine

poligonalno svetište i

brod, a na južnoj strani

svetišta nekada je bila

priključena sakristija, a u

nastavku i samostanske

zgrade. Prvi poznati

spomen crkve datira iz

1705. godine u popisu

crkava Arhiđakonata

Gora.

Ruševine crkve sv.

Marije Magdalene u

Zrinu su kao

pojedinačno

zaštićeno

nepokretno

kulturno dobro s

klasifikacijom

sakralna

graditeljska baština

evidentirane u

Registru kulturnih

dobara

Ministarstva

kulture RH. Gotička

crkva spada u red

najznačajnijih

srednjovjekovnih

sakralnih

građevina na

području sjeverne

Hrvatske te ima

visoku

arhitektonsku i

povijesnu

vrijednost.

Crkva je znatno

oštećena u drugom

svjetskom ratu, i od

tada stoji kao

ruševina bez krova

sa sačuvanim

obodnim zidovima,

trijumfalnim lukom

i nekoliko

kontrafora. Zidovi

su tijekom vremena

znatno degradirali

te je na njima

vidljiv niz pukotina.


46

Kompleks

zgrada s

visokom peću

u Bešlincu –

Rujevac (Z-

6284)

Kompleks zgrada s

visokom peći u Bešlincu

– Rujevac, nalazi se uz

potok Žirovnica u naselju

Rujevac u općini Dvor.

Ostatci industrijskog

pogona sastoji se od

zgrade s visokom peći i

zgrade za obradu,

ostataka zgrade stare

ljevaonice i topionice te

temelja drugih građevina

koje su srušene.

Kompleks zgrada s

visokom peći u

Bešlincu jedini je

sačuvani primjer

postrojenja za

preradu željezne

rude iz 19. stoljeća

u Hrvatskoj.

Kompleks ima

arhitektonsku i

ambijentalnu

vrijednost te

predstavlja

jedinstveni primjer

industrijske baštine

u Hrvatskoj.

Nakon što je 1941.

kompleks zgrada s

visokom peći

zapaljen, prepušten

je propadanju.

Zidana struktura

pročelja

mjestimično je

ugrožena visokom

vegetacijom koja

izrasta iz pročelja.

Na svim četirima

pročelja uočljive su

udubine, međutim

to ne ugrožava

statiku objekta.

Visoka peć,

grotleno zvono su

relativno dobro

očuvani, kao i

mehanizam za

njegovo otvaranje

koji se nalazi nad

zvonom. Susjedna

zgrada s dizalom

sačuvana je gotovo

do krova. U

potpunosti su

srušeni zabati

krova koji su

postojali nad

sjeveroistočnim i

jugozapadnim

zidom. Preostali

dio perimetralnih

zidova prilično je

dobro sačuvan.


47

Kaštel

Gvozdansko

(Z-4402)

Kaštel Gvozdansko nalazi

se uz cestu koja vodi od

Gline prema Dvoru.

Sagrađen je u 15. st. u

renesansnom stilu.

Građen je u obliku

četverokuta koji na

svakom uglu ima jednu

kulu, a u sredini čeonog

zida četvrtasti toranj.

Sagrađen je od kamena

crvene boje. Utvrđeni

grad podigla je obitelj

Zrinski, a Nikola III.

Zrinski u Gvozdanskom

je kovao srebrni novac.

Kaštel Gvozdansko

ima veliku

povijesnu i

arhitektonsku

vrijednost te je kao

pojedinačno

zaštićeno

nepokretno

kulturno dobro s

klasifikacijom

profana

graditeljska baština

evidentiran u

Registru kulturnih

dobara

Ministarstva

kulture RH.

Vanjski zidovi

kaštela su tijekom

vremena znatno

degradirani i većim

dijelom urušeni.

Centralna kula koja

je predmet

rekonstrukcije u

ruševnom je stanju,

bez krova, kamenih

zidova debljine oko

1,50 m sačuvanih u

gotovo punoj visini,

s prepoznatljivim

ostacima ležajeva

međukatnih

konstrukcija i svih

arhitektonskih

oblikovnih

elemenata.

Grad Zrin (Z-

4416)

Ruševine starog grada

(burga) Zrina nalaze se

na brijegu povrh

istoimenog sela u općini

Dvor. Prvi put se

spominje 1295. godine u

darovnici bana Stjepana

II. Babonića. Burg je

ovalnog oblika, a čine ga

bedemi, branič kula

gotičkog stila iz 14.

stoljeća na jugu, jedna

trepezasta kula – bastion

iz 16. stoljeća i uvučena

pravokutna kula na

zapadu te tri ulaza

nastala u različitim

povijesnim razdobljima.

Na obroncima

uzvisine, podno

Starog grada nađen

je arheološki

pokretni materijal

koji se može

datirati od

prapovijesti do

srednjeg vijeka.

Stari grad Zrin ima

veliku arheološku,

povijesnu i

arhitektonsku

vrijednost.

Arhitektonski

ostatci Zrina su

izrazito ugroženi

na više mjesta,

osim napuklih

zidova uslijed

djelovanja

korijenja

vegetacija,

opasnost od

urušavanja uočena

je pod temeljima

obrambenih

zidova. Bedemi

Zrina su u veoma

lošem stanju,

postoji mogućnost

urušavanja te ih

ugrožava bujna i

visoka vegetacija.


48

4. Problemi upravljanja

4.1. Kratak opis stanja upravljanja kulturnom baštinom

Sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,

vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi

imatelji kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i

očuvanje kulturnih dobara prema odredbama Zakona.

Također, za njezinu zaštitu i očuvanje, kao i za određivanje

mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem, u sklopu

svog djelokruga skrbe i odgovorna su tijela državne uprave,

tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne

samouprave u području kulture, prostornog planiranja i

uređenja prostora, zaštite okoliša, graditeljstva, stambenog

i komunalnog gospodarstva, turizma, financija, unutarnjih

poslova i pravosuđa.

Nepokretna kulturna dobra, kao i pokretna, moraju imati

utvrđene vlasnike te stoga vlasnike lokaliteta Kaštel

Gvozdansko, crkve sv. Marije Magdalene, kompleksa zgrada

s visokom peći u Bešlincu te Starog grada Zrin predstavlja

Republika Hrvatska. S obzirom na činjenicu smještenosti na

području Sisačko-moslavačke županije, Županija je

odgovorna za određivanje mjera zaštite i nadzor nad

njihovim provođenjem dok je istovremeno Ministarstvo

kulture Republike Hrvatske odgovorno putem aktivnosti

Konzervatorskog odjela u Sisku za područje Sisačko-

moslavačke županije koji provodi pravne odredbe Zakona

o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Nepostojanje dugoročnog programa zaštite kulturne baštine te ograničeni izvori financiranja


49

4.2. Ograničenja i eventualni sukobi u upravljaju

U zaštiti kulturne baštine ključno mjesto pripada povezivanju i integralnom djelovanju

službene zaštite - konzervatorske službe, akademske zajednice, znanstvenih organizacija,

nevladinog sektora, lokalne zajednice i ostalih dionika (vlasnika i korisnika).

Nedovoljna povezanost navedenih dionika uzrokovana je čimbenicima koji predstavljaju

ograničenja upravljanja baštinom, a proizlaze iz:

• nedostatka svijesti o vrijednostima kulturne baštine;

• nedostatka političke volje;

• slabih i nedostatnih ulaganja;

• nedostatne dokumentiranosti i istraživanja;

• nedovoljno poticajnih mjere za održavanje baštine;

• nedovoljne povezanosti i usklađenosti djelovanja sektora koji izravno utječu na

kulturnu baštinu kao što su prostorno uređenje, turizam, gospodarstvo;

• nedostatne institucionalne skrb o baštini.

Ostala ograničenja u upravljanju očituju se u nezadovoljavajuće i nedovoljno

koordiniranom institucionalnom okviru zaštite baštine kojeg čini Uprava za zaštitu

kulturne baštine Ministarstva kulture s dvadeset i jednim konzervatorskim odjelom

(između kojih i konzervatorskim odjelom u Sisku) na koji se nadovezuje nedovoljno

uključivanje lokalne zajednice u planiranje i upravljanje baštinom kao i nedostatna

suradnja i koordinacija sektora koja uključuju pitanja zaštite i korištenja baštine, kao što

je graditeljstvo, prostorno uređenje, turizam, poljoprivreda, a koji u velikoj mjeri utječu

na provođenje zaštite i dovode do nedostatka koordinacije zajedničkog sveobuhvatnog

planiranja na nacionalnom i lokalnom nivou.

Također, kao prepoznati problemi i prijetnje sustavu upravljanja kulturnim dobrima, u

okviru same Strategije razvoja Sisačko-moslavačke županije ističu se nepostojanje

dugoročnog programa zaštite kulturne baštine te ograničeni izvori financiranja. Iz

trenutnog stanja proizlazi očita nedovoljna uključenost kulturno-povijesne baštine u

turističku ponudu županije i korištenja iste kao pokretača razvoja i komparativne

prednosti u odnosu na ostale regije. Manjak financijskih sredstava za ulaganja u obnovu,

zaštitu i sprječavanje propadanja spomenika kulture, kao i za obnovu tradicijske

graditeljske baštine na ruralnim turističkim područjima, rezultirali su time da potencijal

kulture i kulturne baštine nije na odgovarajući način iskorišten kao mogućnost za

zapošljavanje i razvoj.


50

4.3. Način upravljanja u odnosu na očuvanje vrijednosti kulturnog dobra

S obzirom na činjenicu da kulturna baština svojom obnovom gubi dio svoje autentičnosti

i povijesne vrijednosti, buduće upravljanje teži uspostavljanju mjera zaštite utemeljenih

na konzervatorskim načelima koji su u izravnom odnosu prema stupnju njihove

vrijednosti. Načela na temelju kojih će se provesti zahvati načinjeni na zaštićenim

prostorima, poput uvažavanja povijesne strukture i sadržaja, trebaju se na jednak način

prenijeti i na buduće faze djelovanja koje će uključivati težnju k očuvanju izvornih značajki

i vrednovanih svojstava istih.

Nastavno na navedeno, ta će načela upravljanja i zaštite, utemeljena na Preporuci za

očuvanje i suvremenu ulogu povijesnih područja8, stoga obuhvaćati promicanje

harmoničnog razvoja koji uključuje:

• očuvanje kulturne baštine i stvaranje novih vrijednosti;

• poticanje lokalnog razvoja na temelju vrijednosti i mogućnosti baštine te

unaprjeđenje kvalitete ljudi racionalnim gospodarskim razvojem uvažavajući

obilježja baštine;

• određivanje kriterija, metoda i alata u provođenju zaštite baštine;

• izradu dokumentacije i planova za zaštitu kulturne baštine;

• prilagođavanje i promjenu zakonske regulative u cilju osiguranje zaštite kulturne

baštine

U kontekstu budućeg održavanja i konzervacije kulturne baštine, isto bi se trebalo osloniti

na sintagmu upravljanja promjenama uspostavljenu Poveljom iz Burre9 kojim se

pojašnjava da se promjena smatra prihvatljivom ako je opseg mogućnih promjena takav

da u najmanjoj mogućoj mjeri utječe na smanjenje kulturnog značaja pri čemu se zahtijeva

efikasan pravni okvir te zadovoljavanje tri temeljna preduvjeta:

prepoznavanje i dokumentiranje,

određivanje stupnja kulturnog značaja,

praćenje stanja i kontrolu promjena.

8 Recommendation Concerning the Safeguarding and Contermporary Role of Historic Areas UNESCO, Nairobi, 1976.

9 Burra Charter for the Conservation of Places of Cultural Significance, ICOMOS Australija, 1981., 1988., 1999


51

Najboljom se namjenom, u tom smislu, a u svrhu očuvanja vrijednosti kulturne baštine,

prepoznaje održiva namjena kojom bi se uspjele izbjeći ili ukloniti štete kojima bi se

umanjila njezina vrijednost. Navedeno iziskuje uključivanje prostorne baštine u razvojne

i strateške programe te u planove prostornog i urbanističkog uređenja, kao i integriranje

u različite sektorske politike i programe što podrazumijeva suradnički odnos i uvažavanje

svih dionika - vlasnika, korisnika, stručnjaka, javne uprave i sveukupne javnosti.

U tom smislu, glavne zadaće budućeg upravljanja trebale bi biti usmjerene na:

unapređenje znanja o kulturnoj baštini (dokumentiranje, istraživanje), učinkovitost

zaštite, bolje ugrađivanje kulturne baštine u svakodnevni život, u kreativne aktivnosti te

u gospodarsko i društveno okruženje, kao i veća dostupnost javnosti. Očuvanje i

prezentacija kulturne baštine podrazumijeva provođenje stručnih i etičkih načela te

standarda teorijskih i međunarodno usvojenih dokumenata. Na taj bi se način ostvarile

osnovne pretpostavke za provođenje primjerene zaštite, omogućila sukladnost s

međunarodnim konzervatorskim načelima i standardima, kao i aktivnije sudjelovanje u

međunarodnim programima i projektima.

Očuvanje vrijednosti kulturnog

dobra

Prepoznavanje i dokumentiranje

Određivanje stupnja

kulturnog značaja

Praćenje stanja i

kontrola promjena


52

4.4. Razvojne mogućnosti

Stavovi lokalne javnosti o valorizaciji kulturne baštine Banovine

Za potrebe istraživanja stavova lokalne javnosti o valorizaciji kulturne baštine Banovina

provedeno je anketno istraživanje o percepciji i očekivanjima dionika u kontekstu

turizma, gospodarstva, upravljanja, demografije i politike i provedbenih kapaciteta.

Dionici su identificirani od strane Sisačko-moslavačke županije (24 dionika iz javnog i

civilnog sektora), a prikaz detaljnih podataka iz obrađenih anketnih upita dani su u

Prilogu 1. Plana upravljanja.

Anketno istraživanje je pokazalo da ispitanici u najvećoj mjeri smatraju da će se

provedbom projekta „Baština Zrinskih: Budućnost Banovine“ doprinijeti revitalizaciji

kulturne baštine, povećati kvaliteta života u Banovini te smanjiti iseljavanje stanovnika, a

u konačnici poboljšati turistička ponuda općine Dvor i Sisačko-moslavačke županije u

cjelini.

Također smatraju kako će valorizacija kulturnih dobara obuhvaćenih projektom imati

pozitivan učinak i na lokalno stanovništvo, počevši od povećanja mogućnosti

zapošljavanja i samozapošljavanja do ostvarenja većih turističkih prihoda i rast

proračunskih sredstava.

Kao negativne strane, većina ispitanika ističe da bi se moglo naići na probleme u realizaciji

projekta u vidu nedostatka stručnog kadra za upravljanje kulturnim dobrima i nedovoljnu

zainteresiranog lokalnog stanovništva u osmišljavanju vlastitih proizvoda.

Ispitanici se slažu da područje Sisačko-moslavačke županije može ponuditi veći broj

specifičnih turističkih proizvoda (manifestacije, ture, lokacije) nužnih za gospodarsko,

kulturno i turističko oživljavanje navedene županije.


53

Institucionalne mogućnosti

Uzevši u obzir UNESCO-vu preporuku za očuvanje i suvremenu ulogu povijesnih područja

kao i odredbe Povelje iz Burre, temeljni principi na kojima je potrebno graditi sustav

upravljanja zaštićenim kulturnim dobrima Banovine su:

• Participativnost

Uključivanje svih relevantnih dionika javnog, privatnog i civilnog sektora na nacionalnoj,

regionalnoj i lokalnoj razini u proces valorizacije kulturnih dobara kako bi se kroz

sinergijski efekt razmotrile potrebe svih uključenih, na određen način formalizirala

suradnja dionika i definirao jasan program na godišnjoj ili višegodišnjoj razni o

operativnom upravljaju i provođenju aktivnosti.

• Transparentnost

Podjela uloga u provođenju plana/programa upravljanja s jednoznačno definiranim

pokazateljima ostvarenja provedenih aktivnosti predstavlja preduvjet za uspješno

upravljanje i praćenje napretka. Stoga je transparentnost od iznimne važnosti kad je u

pitanju uspostava međusobnih odnosa, prava i obveza

• Održivost

Princip održivosti je primjenjiv kako na osiguranje fizičke opstojnosti zaštićenih kulturnih

dobara tako i na racionalno korištenje financijskih, ljudskih, prostornih i vremenskih

kapaciteta dionika.

Za uspješno upravljanje zaštićenim kulturnim dobrima potrebno je jasno definirati prava

i obveze dionika, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da daljnja valorizacija kulturnih

Participativnost Transparentnost Održivost


54

dobara u okviru projekta „Baština Zrinskih: budućnost Banovine“ pretpostavlja

ostvarivanje određenih prihoda, ekonomskih i društvenih koristi. S obzirom na to da je

valorizacija banovinske baštine predmet ulaganja bespovratnih sredstava iz europskih

fondova, potrebno je razmotriti i obveze koje se odnose na održavanje rezultata projekta

u vremenskom trajanju od pet godina nakon završetka provedbe projekta. Kako bi se

odredile razvojne mogućnosti, potrebno je identificirati dionike prema njihovoj ulozi.

Vlasnik svih kulturnih dobara u obuhvatu projekta je Republika Hrvatska, stoga je u

prvom redu potrebno definirati odnose s Ministarstvom državne imovine sporazumom o

davanju objekata na upravljanje na određeni vremenski period (višedesetljetni) u svrhu

realizacije projekta.

Osim Ministarstva državne imovine, dionik nacionalne razine svakako je i Ministarstvo

kulture koje kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine ima važnu ulogu u donošenju odluka

koje se tiču održavanja, obogaćivanja zaštićenog kulturnog dobra dodatnim sadržajem te

odlukom o primjerenosti održavanja određenih manifestacija. Iz tog razloga potrebno je

uspostaviti redovnu komunikaciju i koordinaciju s nadležnim konzervatorskim uredom

kako bi bili upoznati sa svakom aktivnošću koja se odvija unutar ili u blizini svakog

zaštićenog kulturnog dobra.

Sisačka županija kao prijavitelj projekta „Baština Zrinskih: Budućnost Banovine“ ima

obvezu provođenja aktivnosti obnove i valorizacije zaštićenih kulturnih dobara, uz

ostvarivanje zadanih projektnih pokazatelja i redovito izvještavanje kontrolnih tijela.

Općina Dvor kao jedinica lokalne samouprave na čijem se administrativnom području

nalaze zaštićena kulturna dobra, ujedno i partner na projektu, zasigurno je jedan od

dionika koji može pružiti potporu u valorizaciji dobara, osiguravanjem ljudske i

operativne podrške na terenu. S obzirom na to da bi povećanim priljevom posjetitelja

općina Dvor imala direktne koristi po svoje gospodarstvo, za pretpostaviti je da će dio

financijskih resursa preusmjeriti za jačanje posjetiteljske infrastrukture.

TZ Sisačko-moslavačke županije kao partner na projektu ima obvezu provođenja

određenih promotivnih i marketinških aktivnosti. Generalno gledano, turistička zajednica

Sisačko-moslavačke županije je ključan dionik u valorizaciji predmetnih kulturnih dobara

s obzirom na njihovu zakonsku ulogu upravljanja destinacijom na razini za koju su

osnovane putem promicanja i unapređenja turizma Republike Hrvatske i gospodarskih

interesa pravnih i fizičkih osoba koje pružaju ugostiteljske i druge turističke usluge ili

obavljaju drugu djelatnost neposredno povezanu s turizmom. Turistička zajednica tako

ima značajnu ulogu u brendiranju destinacije Sisačko-moslavačke županije na temelju

kulturnog nasljeđa Zrinskih i pozicioniranju ovih lokaliteta na turističkoj mapi Hrvatske

kroz različite informativno-edukativno-promotivne kampanje.

Ustanove i udruge u kulturi i turizmu koje okupljaju građane svakako imaju interes u

valorizaciji zaštićenih kulturnih dobara Banovine i potrebno ih je prepoznati kao

sukreatore kulturnog programa u sklopu zaštićenih kulturnih dobara. Ovi dionici su

iznimno bitni jer oni najlakše mogu doprijeti do lokalne zajednice i animirati/educirati


55

građane, koji ovisno o svom interesu mogu pokrenuti određene gospodarske i/ili

društvene aktivnosti.

U svrhu detektiranja relevantnosti dionika i smjera za formaliziranje sustava upravljanja,

u idućem dijagramu dan je prikaz utjecaja dionika na provedbu projekta, odnosno na

upravljanje zaštićenim kulturnim dobrima.

Dionik Razina utjecaja

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo državne imovine

Visok

Republika Hrvatska je vlasnik predmetnih kulturnih dobara i kao takva joj pripadaju sva vlasnička prava.

MINISTARTSVO KULTURE

Uprava za zaštitu kulturne baštine

Visok

Ovlast donošenja posebnih uvjeta i potvrda u vezi valorizacije kulturnih dobara.

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

Visok

Korisnik bespovratnih sredstava, odgovoran za provedbu projekta BZBB u skladu s važećim pravim okvirom i uvjetima vlasnika i tijela za očuvanje kulturne baštine

TZ SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

Srednji

U svrhu unapređenja turističke ponude mora na pravilan način prezentirati valorizirana kulturna dobra i osigurati vidljivost i prepoznatljivost destinacije.

OPĆINA DVOR

USTANOVE I UDRUGE U

KULTURI

GRAĐANI

Niska

Imaju interes za održivim korištenjem kulturnih dobara i mogu pružiti vitalne impulse korištenju dobara, ali svaka njihova aktivnost koja uključuje

Tabela 1. Razina utjecaja dionika na provedbu projekta


56

U nastavku slijedi pregled ustanova koje imaju aktivnu ulogu u upravljanju kulturnom

baštinom sisačko – moslavačke županije.

Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine

Kratki opis Interpretacijski centar baštine Banovine je

ustanova u kulturi osnovna 2016. godine s ciljem

prezentacije i promocije materijalne i

nematerijalne, povijesne, kulturne i prirodne

baštine na području Banovine. To je ustanova u

kulturi koja za cilj ima prezentiranje i

promoviranje materijalne i nematerijalne,

povijesne, kulturne i prirodne baštine na području

Banovine. Centar je to muzejskog tipa koji na

suvremen način oslikava prirodne ljepote

Banovine i najznačajnije povijesne događaje, a ima

edukativnu, izložbenu i istraživačku funkciju te

surađuje s drugim ustanovama iz područja

kulture, obrazovanja i srodnim organizacijama

radi unapređenja svoje djelatnosti, rada te ponude

kulturnog turizma Sisačko-moslavačke županije.

Interpretacijski centar baštine Banovine uz

predstavljanje i promoviranje materijalne i

nematerijalne baštine na području Banovine ima

za cilj i osmišljavanje modernih programa njenog

oživljavanja i dostupnosti na dobrobit šire javnosti

i svih skupina društva, a sve u svrhu unapređenja

ponude i razvoja kulturnih sadržaja te interakcije

lokalne zajednice, kulture i turizma.

Osnovne informacije o Ustanovi

Sjedište: Glina, Trg bana Josipa Jelačića 21

OIB: 11507313932

Osnivač: Sisačko-moslavačka županija

Pravni oblik: Ustanova

Godina osnivanja: 2016.

Glavni objekt: ICBB nalazi se na adresi Gupčeva 31, 44250 Petrinja

Službena Internet stranica: http://www.icbb.hr/

Djelatnost, organizacijska struktura i programske aktivnosti Ustanove

Djelatnosti:

• predstavljanje i promicanje materijalne i

nematerijalne, povijesne, kulturne i prirodne

http://www.icbb.hr/


57

baštine na području Banovine i njeno stavljanje u

funkciju radi unapređenja ponude kulturnih

sadržaja u svrhu razvoja kulturnog turizma,

• predstavljanje i promoviranje lokaliteta od

povijesno kulturnog značaja na području Banovine

te osmišljavanje programa njihovog oživljavanja i

dostupnosti, primjerenoj svrsi kulturne ponude, a

u skladu s odgovarajućim mjerama zaštite i

važećim propisima,

• promocija izvorno lokalnog, tradicionalnog i

suvremenog stvaralaštva na području svih vidova

umjetničkog izričaja, umjetničkog obrta, kućne

radinosti i amaterizma, te u tu svrhu organiziranja

radionica, likovnih izložbi te glazbeno scenskih i

drugih događanja,

• galerijsko-izložbena djelatnost,

• organiziranje i održavanje kulturno-umjetničkih

radionica, predstava, koncerata, predavanja,

izložbi i sličnih manifestacija,

• izdavačko-informativna djelatnost,

• prodaja suvenira i promotivnih materijala,

• suradnja s drugim ustanovama iz područja kulture,

obrazovanja i srodnim organizacijama radi

unapređenja svoje djelatnosti i rada,

• organiziranje i koordiniranje stručnih i

znanstvenih istraživanja,

• domaća i međunarodna suradnja s udrugama,

pojedincima i ustanovama na području kulture.

Organizacijska struktura:

Ustanovom upravlja ravnatelj. Ravnatelja imenuje

i razrješava Županijska skupština. Mandat

ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može

ponovno biti imenovana za ravnatelja. Ravnatelj

Ustanove imenuje se na temelju javnog natječaja

koji se objavljuje u dnevnom tisku. Javni natječaj

raspisuje natječajno povjerenstvo od tri člana u

koje jednog člana imenuje ravnatelj Ustanove a

dva člana osnivač. Za ravnatelja se može imenovati

osoba koja osim uvjeta utvrđenih zakonom

ispunjava i posebne uvjete utvrđene Statutom

Ustanove. Ravnatelj može biti razriješen prije

isteka mandata u slučajevima određenim

zakonom.


58

EU projektno iskustvo Ustanove

Industrijski turizam- InduCult 2.0.

Projekt „Nova industrijska kultura u Središnjoj

Europi“/“A New Industrial Culture in Central

Europe“ – InduCult2.0 bavi se očuvanjem

industrijske baštine i njenog korištenja. Projektom

su obuhvaćene regije Središnje Europe za koje je

karakteristična industrijska proizvodnja.

Uspostavljeno je partnerstvo radi otkrivanja

industrijske kulture regija koja ih može

pozicionirati kao regije privlačne za rad, život i

razonodu. Partnerstvo na projektu čini 8 regija:

Pokrajina Zwickau (Njemačka), Općina Leoben

(Austrija), Pokrajinska udruga lokalnih akcijskih

grupa regije Karlovy Vary (Republika Češka),

Komora za gospodarstvo, industriju, obrt i

poljoprivredu, Padova (Italija), BSC poslovni

centar d.o.o, Kranj (Slovenija), Sisačko-

moslavačka županija (Hrvatska), Centar za

gospodarski razvoj Opolskie (Poljska) i Stebo –

Centar kompetencija za razvoj zajednice (Belgija).

Kroz InduCult2.0 partneri koriste materijalnu i

nematerijalnu kulturnu baštinu svoje industrijske

prošlosti, sadašnjosti i budućnosti na sinergijski

način za pozicioniranje svojih regija kao

atraktivnih mjesta za rad, život i rekreaciju.

Zajedno s lokalnim dionicima, ponovno otkrivaju i

razvijaju pozitivne elemente industrijskih

zajednica. Svrha koncepta je prikazati industrijsku

kulturu SMŽ kao element jačanja regionalnog

identiteta, promovirajući kulturna događanja u

industriji s ciljem promocije industrijskog nasljeđa

županije. Projekt je financiran sredstvima

programa Interreg Središnja Europa 2014-2020 u

okviru Europskog fonda za regionalni razvoj

Struktura zaposlenih Jedna osoba je zaposlena u ICBB-u prema

podacima iz 2017.godine.

Iskustvo upravljanja

kulturnom baštinom

Edukativni program Interpretacijskog centra

baštine Banovine – Industrijske rute Zrinski

U sklopu Dana europske baštine 2017 održan je

pod vodstvom Interpretacijskog centra baština

Banovine. Organizirana je planinarska ekspedicija


59

po ostacima industrijske baštine u općini Dvor

koja je tijekom Dana europske baštine 2017.

postala Industrijska ruta Zrinski. Kako su se

ovogodišnji Dani europske baštine održali pod

temom “Baština i priroda: krajolik mogućnosti” cilj

je bio vratiti onu iskonsku poveznicu čovjeka s

prirodom istraživanjem kulturnih vrijednosti i

raznolikosti koje kao baštinu i krajolike

ostavljamo budućim generacijama. Potencijal ovog

industrijskog kompleksa i utvrde Gvozdansko, kao

i starog grada Zrina, prepoznaje i Sisačko-

moslavačka županija koja je nedavno potpisala

ugovor za bespovratna sredstva za projekt

„Baština Zrinskih – Budućnost Banovine“ u

vrijednosti 4 764 484 kune. Projekt će

revitalizirati kulturnu baštinu na području

Županije u 4 pojedinačno zaštićena kulturna

dobra: Stari grad Zrin, utvrdu Gvozdansko,

kompleks zgrada s visokom peći u Rujevcu –

Bešlinec te ostatke crkve Sv. Marije Magdalene na

način da se kulturna dobra obnove i stvori

turistička ponuda u svrhu učinkovitog upravljanja

i korištenja kulturne baštine. Kao dio istog

projekta osnovana je i ustanova u kulturi,

Interpretacijski centar baštine Banovine, koji je

organizirao ovu industrijsku rutu.

Budget ustanove Ustanovu financira Sisačko-moslavačka županija

te sredstva namijenjena za nju u 2019. godini

iznose: 1.342.036,00 kn. Isti iznos je projektiran i

za 2020. i 2021. godinu.


60

Destinacijski menadžment Zrin d.o.o.

Kratki opis DESTINACIJSKI MENADŽMENT ZRIN d.o.o. koja ima za cilj

kvalitetnije objedinjavanje ukupne turističke ponude s

područja ove županije i njezin plasman na turističko

tržište.

Osnovne informacije Sjedište: Rimska 28, Sisak

OIB: 14025162917

Osnivač: SIMORA d.o.o, Sisačko-moslavačka županija



Vlasništvo: Razvojna agencija Sisačko

moslavačke županije SIMORA d.o.o.

Službena Internet stranica: https://dm-zrin.hr/

Djelatnost, organizacijska struktura i programske aktivnosti

Djelatnosti:

Destinacijski menadžment Zrin d.o.o. registriran je za

brojne djelatnosti. Neke od njih su: djelatnost turističke

agencije, turističke usluge u nautičkom turizmu, turističke

usluge u ostalim oblicima turističke ponude, ostale

turističke usluge, turističke usluge koje uključuju

športsko-rekreativne ili pustolovne aktivnosti, kupnja i

prodaja robe, pružanje usluga u trgovini, obavljanje

trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom

tržištu, zastupanje inozemnih tvrtki, djelatnost

skladištenja, prekrcaj tereta, djelatnosti pakiranja,

pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka i pružanje

usluga smještaja, pripremanje jela, pića i napitaka za

potrošnju na drugom mjestu sa ili bez usluživanja (u

prijevoznom sredstvu, na priredbama i slično) i opskrba

tim jelima, pićima i napitcima (catering), djelatnost

prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu,

djelatnost prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom

prometu, djelatnost prijevoza tereta u unutarnjem i

međunarodnom cestovnom prometu, prijevoz za vlastite

potrebe, posredovanje u prometu nekretnina, poslovanje

nekretninama, poslovi upravljanja nekretninom i

održavanje nekretnina, obavljanje djelatnosti

iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter),

popravak, obnavljanje opreme i strojeva, bojenje, čišćenje

https://dm-zrin.hr/


61

brodova, računalne i srodne djelatnosti, popravak

računala i periferne opreme, računovodstveni poslovi,

usluge informacijskog društva, djelatnost nakladnika,

distribucija tiska, djelatnost javnog informiranja,

djelatnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga,

univerzalne usluge s područja elektroničkih

komunikacija, usluga s posebnom tarifom, promidžba

(reklama i propaganda), istraživanje tržišta i ispitivanje

javnog mnijenja, savjetovanje u vezi s poslovanjem i

upravljanjem, grafički dizajn, industrijski dizajn…

Projektno iskustvo POVEZIVANJE SUDIONIKA TURISTIČKOG RAZVOJA I

OBOGAĆIVANJE TURISTIČKE PONUDE Subvencioniranje

projekta: „Organizirani dolazak turista na područje

Sisačko moslavačke Županije“

Namjena: Sredstva za podmirenje troškove organiziranja

dolaska turista na područje Sisačko-moslavačke županije.

Radi se o potpori male vrijednosti čiji intenzitet i iznos ide

do 100% prihvatljivih troškova. Provedba: Župan u skladu

s ovim Operativnim planom i u skladu s planiranim

proračunskim sredstvima za tekuću godinu na zahtjev DM

ZRIN d.o.o. donosi Odluku o prihvaćanju partnerstva u

provedbi Projekta „Organizirani dolazak turista na

područje Sisačko-moslavačke županije“ te sklapa Ugovor

o nepovratnoj financijskoj potpori za provedbu

spomenutog Projekta.

Struktura zaposlenih Zrin destinacijski menadžment d.o.o. ima 2 zaposlena prema podacima iz 2018. godine.

Budget ustanove U 2018. godini ukupni prihodi iznosili su 486.510,00 kn,

dok je neto dobit ukupnog poslovanja iznosila 4.595,00

kn.


62

Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije

Kratki opis Turistička zajednica SMŽ osnivana je radi promicanja i

unapređenja turizma Republike Hrvatske i

gospodarskih interesa pravnih i fizičkih osoba koje

pružaju ugostiteljske i druge turističke usluge ili

obavljaju drugu djelatnost neposredno povezanu s

turizmom na način da upravljaju destinacijom na razini

za koju su osnovane. Turistička zajednica Sisačko-

moslavačke županije stručno i administrativno djeluje

kroz svoj Turistički ured, te joj je cilj stalno podizati

razinu organiziranosti i kvalitete svoga rada i

djelovanja.

Osnovne informacije Sjedište: Rimska 13/a, 44000 Sisak

OIB: 31498824326

Osnivač: Sisačko-moslavačka županija



Službena Internet stranica: https://turizam-

smz.hr/

Djelatnost, organizacijska struktura i programske aktivnosti

Djelatnosti:

Organizacijska struktura: Turistička zajednica se

sastoji od obaveznih i počasnih članova. Obavezni

članovi su turističke zajednice općina, gradova, mjesta i

turističke zajednice područja osnovane na području

županije. Počasnim članom Zajednice mogu biti

imenovane domaće i strane fizičke osobe posebno

zaslužne za razvoj i promicanje turizma na području

Zajednica. Odluku o imenovanju počasnog člana

Zajednice donosi Skupština Zajednice na prijedlog

Turističkog vijeća. Počasni članovi Zajednice ne mogu

birati niti biti birani u tijela Zajednice. Počasni članovi

mogu sudjelovati u radu sjednice Skupštine Zajednice

im skupovima što ih organizira Zajednica, bez prava

odlučivanja.

Tijela Zajednice su:

1. Skupština

2. Turističko vijeće

https://turizam-smz.hr/

https://turizam-smz.hr/


63

3. Nadzorni odbor

4. Predsjednik zajednice

5. Radna Tijela

Programske aktivnosti:

Članovi Zajednice imaju prava, obveze i odgovornosti:

• davati poticaje jačanju i promicanju turizma na

području Zajednice,

• usklađivati svoje interese i međusobne odnose radi

postizanja ciljeva Zajednice u skladu sa Zakonom i

ovim Statutom,

• poticati suradnju i koordinaciju s pravnim i fizičkim

osobama koje su neposredno ili posredno uključene

u turistički promet na razini županijskog

gospodarskog ustroja radi zajedničkog dogovaranja,

utvrđivanja i provođenja plana razvoja turističke i

ugostiteljske djelatnosti kao dijela cjelovitog

gospodarskog razvoja Županije,

• sudjelovati u radu Zajednice i manifestacijama koje

ona organizira,

• birati predstavnike u tijela Zajednice putem kojih

upravljaju poslovima Zajednice,

• predlagati razmatranje pitanja iz djelokruga

Zajednice radi zauzimanja stavova i davati prijedloge

za njihovo rješavanje,

• predlagati izmjene i dopune Statuta i drugih općih

akata,

• davati prijedloge i primjedbe na rad tijela Zajednice,

• predlagati sudjelovanje Zajednice u raznim

manifestacijama (kulturnim, sportskim i drugim

priredbama i događanjima) značajnim za cijelu

Županiju,

• razmjenjivati u Zajednici informacije, obavljati

konzultacije i organizirati sastanke,

• davati podatke i izvješća potrebna za izvršavanje

zadaća Zajednice,

• koristiti stručnu pomoć Zajednice u pitanjima iz

djelokruga Zajednice,

• biti obaviješteni o radu Zajednice i njenih tijela i o

materijalno-financijskom poslovanju,

• pridržavati se odredbi Statuta, odluka, zaključaka i

drugih akata tijela Zajednice.


64

Projektno iskustvo Turistička zajednica uključila se u projekt jedinstvene i

stimulativne web platforme na kojem su sudjelovali

direktori i predstavnici turističkih zajednica sedam

kontinentalnih županija Hrvatske, a posebno su

predstavljene turističke zajednice Sisačko-moslavačke,

Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Projekt

Vision turizam i Vision One mobilnih aplikacija radi na

umrežavanju svih dionika u turizmu kontinentalne

Hrvatske, te je započeo suradnjom sa sedam županija

središnje Hrvatske (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska,

Sisačko-moslavačka, Varaždinska, Koprivničko-

križevačka, Karlovačka i Međimurska) s ciljem da u ovoj

godinu obuhvate i sedam preostalih županija

kontinentalne Hrvatske. Vision One je mreža mobilnih

aplikacija koja povezuje aplikacije iz različitih

kategorija interesa te pomoću nje korisnik može

pronaći raznolike sadržaje i povezati se s onime što mu

je potrebno. Skidanjem samo jedne aplikacije

jednostavno je i brzo pretraživanje kategorija, pregled i

povezivanje sadržaja ostalih aplikacija. U izborniku su

vijesti, manifestacije, smještaj, gastro ponuda,

turistička ponuda, znamenitosti, suvenirnica, brošure,

galerija, kontakt, društvene mreže i poveznice – na taj

način moguće je ući iz jedne aplikacije u drugu, a

Sisačko-moslavačka županija među prvima se uključila

u projekt i u tijeku je unos svih relevantnih podataka

kako bi se što prije svi turistički subjekti naše županije

povezali i bili vidljivi svim partnerima.

EU projekti

„Baština Zrinskih- Budućnost Banovine“

NOSITELJ PROJEKTA:Sisačko – moslavačka županija

PARTNERI: Općina DvorTuristička zajednica Sisačko

moslavačke županije Gradski muzej Sisak

TRAJANJE PROJEKTA: 28 mjeseci (1.9.2017. –

31.12.2019.)

IZNOS UKUPNIH PRIHVATLJIVIH TROŠKOVA: Projekt

je ukupne vrijednosti: 5.940.814,92 kuna, od čega EU

potpora: 4.764.484,83 kuna


65

CILJ PROJEKTA: Revitalizacija kulturne baštine na

području Sisačko-moslavačke županije kroz 4 kulturna

dobra: Stari grad Zrin, Kaštel Gvozdansko, Kompleks

zgrada s visokom peći u Bešlincu - Rujevac i Ruševine

crkve Sv. Marije Magdalene na Zrinu.

„BICIKLOM KROZ TURIZAM BEZ GRANICA“ naziv je

projekta u kojem su sudjelovali SIMORA kao nositelj

projekta i Turistička zajednica Sisačko-moslavačke

županije kao partner. Kroz projekt označio se veći dio

ruta na području SMŽ, točnije u duljini od 300 km. Te se

to financiralo iz EU sredstava u razdoblju od 2012.-

2013 godine. A iz sredstava HTZ dovršilo se

povezivanje svih lokalnih, regionalnih i državnih ruta sa

još cca. 120 km cikloturističkih ruta na području

županije.

“Razvoj turističke infrastrukture na području

Parka prirode Lonjsko polje“ - projekt je financiran

sredstvima Programa IPA III C, ukupna vrijednost je

9.223.421,18 kuna ( 1.229.789, 49 EUR ) od ćega je

bespovratna potpora EU u vrijednosti 75% projekta tj.

6.917.565,90kuna ( 922.342,12 EUR ). Projekt je

sufinancirala SMŽ i ŽUC ( asfaltiranje ceste Jasenovac -

Drenov Bok u dužini od cca. 2 km ) u iznosu od

2.305.855,28 kuna ( 307.447.37 EUR ). Cilj projekta bio

je povećati broj posjetitelja Parka prirode, povećati

ponudu turističkih usluga i opskrbe proizvodima.

Projekt je počeo sa provedbom u ožujku 2012. ,a

uspješno završio u ožujku 2013. godine.

„ Žitni put Kupa Sava " - u cilju promicanja regije Kupa

– Sava ovaj projekt je financiran sa 662 tisuće eura iz

sredstava IPA prekograničnog programa RH-BiH čiji je

nositelj Općina Pokupsko i udruga "Zvono uz Kupu" , a

partneri turističke zajednice županije Sisačko-

moslavačke i Brodsko – posavske, kao i prekogranični

partneri RARS ( Razvojna agencija Republike Srpske ) i

TORS iz Banja Luke. Jedan od glavnih proizvoda ovog

projekta je izrada 26 metara dugačke replike žitne lae

koja je namijenjena plovidbi 50-tak turista, a konačni

cilj je promicanje riječne plovidbe Kupom i Savom.

Turistička zajednica Sisacko-moslavacke županije


66

ugovorom se obvezala podržati ovaj projekt sa

173.000,00 kuna tijekom 2015. i 2016. godine.

Struktura zaposlenih U Turističkoj zajednici Sisačko-moslavačke županije

zaposlena su tri zaposlenika i to jedna osoba na

poslovima visoke stručne spreme na mjestu direktora,

jedna osoba na poslovima visoke stručne spreme na

mjestu višeg stručnog suradnika i jedna osoba srednje

stručne spreme na mjestu administrativnog referenta.

Budget ustanove Primarni izvor financiranja:

Zajednica ostvaruje prihode iz slijedećih izvora:

1. boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,

2. članarine, u skladu s posebnim zakonom,

3. proračuna grada,

4. od obavljanja gospodarskih djelatnosti iz članka 10.

stavak 3. Zakona

5. od imovine u vlasništvu.

Drugi izvori financiranja: Poslovanje ili pojedine

aktivnosti Zajednice mogu se financirati i dodatnim

sredstvima koja osiguravaju njihovi članovi i

zainteresirane pravne i fizičke osobe. Zajednica se, na

temelju posebne odluke Turističkog vijeća, može

financijski zaduživati u cilju realizacije programa rada i

financijskog plana, ali ukupna vrijednost zaduženja ne

smije prelaziti 50% financijskim planom predviđenih

prihoda.

S obzirom na utjecaj dionika na provedbu projekta, potrebno je razviti model, odnosno

prikladan način institucionalizacije upravljačkih kapaciteta zaštićenom kulturnom

baštinom. Pri tom se predlaže da ulogu glavnog koordinatora preuzme Sisačko-

moslovačka županija i to dvorazinskom komunikacijom:

1. Prema tijelima koji imaju visok utjecaj na projekt:

a. Službenim godišnjim izvještajima

2. Prema tijelima koji imaju srednji i nizak utjecaj na projekt:

a. Osnivanjem radnih tijela

b. Polugodišnjim koordinacijama i radnim sastancima


67

Predloženi Interni model je najoptimalniji oblik zbog navedenih karakteristika

SISAČKO-MOSLOVAČKA ŽUPANIJA

= Nositelj projekta/Glavni koordinator

(primjenjivo i za tijela SMŽ)

UPRAVA ZA ZAŠTITU

KULTURNE BAŠTINE =

obavještavanje o

aktivnostima i traženje

suglasnosti

MINISTARSTVO DRŽAVNE

IMOVINE = obavještavanje o

izmjenama u upravljanju

objektima

TZ SISAČKO-

MOSLOVAČKE

ŽUPANIJE

OPĆINA DVOR

USTANOVE I

UDRUGE U KULTURI

i TURIZMU

• Postojeća organizacijska/ administrativna struktura

• Korištenje postojećih resursa (znanja, vještine, stručnjaci, alati rada itd.)

• Veća operativnost i brza mogućnost reakcije na potrebe

PREDNOSTI

• Potreba osiguravanja proračunskih sredstava za upravljanje i održavanje

• Povećani opseg radaNEDOSTACI


68

5. Vizija i ciljevi

5.1. Vizija

Vizija predstavlja dugoročni cilj kojeg se želi postići te okvir

za definiranje ključnih strateških ciljeva i prioriteta

održivog upravljanja kulturno-povijesnom baštinom. Vizija

u ovom kontekstu odnosi se na definiranje poželjne

budućnosti efikasnog upravljanja raspoloživom kulturnom

baštinom i razvoja kulturnog turizma na području

Banovine, odnosno upravljanja ključnim lokalitetima u koje

će neposredno i posredno biti uključeni svi interesni

dionici. S obzirom da kulturna baština, osim posjedovanja

snažnog potencijala kao gospodarski resurs, također

predstavlja jedan od ključnih elemenata očuvanja

društvenog i kulturnog identiteta naroda na nekom

području, njezino definiranje predstavlja kompleksan

postupak koji iziskuje usklađivanje svih navedenih

komponenata, a u svrhu optimiziranja ciljeva postavljenih

drugim strateškim dokumentima.

VIZIJA – Područje Banovine kao atraktivna destinacija s

efikasnim sustavom održivog upravljanja i valorizacije

kulturne baštine usmjerenim na stvaranje okružja

dugoročno održivog razvoja kulturnog turizma uz sinergiju

s ostalim gospodarskim granama i povećanje kvalitete

života lokalnog stanovništva.

Predmetna se vizija na taj način logički nadovezuje na

Razvojnu strategiju Sisačko-moslavačke županije 2017.-

2020. u okviru koje je kao jedan od glavnih ciljeva istaknuta

„zaštita i očuvanje prirodne i kulturne baštine“ kroz

ulaganje u kulturnu baštinu koja podrazumijeva njenu

obnovu i revitalizaciju u skladu s gospodarskim ciljevima

kao i „unaprjeđenje gospodarske aktivnosti“ kroz aktivnost

valorizacije i promocije kulturne baštine u turističke svrhe.

Iako je sektor turizma na području Sisačko-moslavačke

županije, odnosno Banovine, tek u povojima sigurno ima

velike potencijale zbog neposredne kulturno-povijesne

baštine (velik broj zaštićenih i preventivno zaštićenih

.

Banovina kao atraktivna destinacija s efikasnim sustavom održivog upravljanja i valorizacije kulturne baštine


69

nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara) i relativno male gustoće naseljenosti prostora

izvan urbanih središta.

5.2. Opći ciljevi

Nadovezujući se na prethodno definiranu viziju, potrebno je odrediti opći cilj koji će

predstavljati konačni produkt sveukupnih poduzetih aktivnosti u okviru naknadno

određenih specifičnih ciljeva, a isti glasi:

Objedinjavanje kulturno-turističkih učinaka predmetnih lokaliteta i razvijanje istih u

prepoznatljiv brend Banovine.

Navedeni je Opći cilj u skladu sa Strategijom razvoja turizma Sisačko-moslavačke županije

2014.-2020. kojom se teži uspostavi Sisačko-moslavačke županije kao destinaciji bogate

kulturne baštine, sakralne i graditeljske te lokaliteta s razvijenom ponudom sadržaja za

posjetitelje. Također, opći je cilj usklađen s već spomenutom Razvojnom strategijom

Sisačko-moslavačke županije koja naglasak stavlja na razvoj turizma kao jedan od

prioriteta u postizanju cilja gospodarskog rasta na području županije.

5.3. Specifični ciljevi

Dok je općim ciljem definiran rezultat koji se želi ostvariti, specifični ciljevi predstavljaju

odraz kratkoročnih željenih aktivnosti kojima će se ostvariti opći cilj. Strateški ciljevi i

prioriteti definirani su u skladu s razvojnim prioritetima navedenim u Županijskoj

razvojnoj strategiji Sisačko-moslavačke županije 2017.-2020. koja je, osim na razvoj

poljoprivrede, komunalne i druge infrastrukture, usmjerena na razvoj turizma odnosno

valorizaciju i zaštitu kulturne baštine. S obzirom na navedeno, specifične ciljeve čine:


70

CILJ 1 – Obnova lokaliteta kulturne baštine

Kulturno-povijesnu baštinu karakterizira nedovoljna uključenost u turističku ponudu

Sisačko-moslavačke županije što je uvelike posljedica nedovoljnih financijskih izdvajanja

u njihovu obnovu i zaštitu. Revitalizacijom odabranih lokaliteta kulturne baštine,

zadovoljiti će se temeljeni preduvjet za njihovu valorizaciju i ostvarivanje preostalih

specifičnih ciljeva sa svrhom razvijanja prepoznatljivog brenda lokalnog područja.

Prioritet 1 – Materijalno ulaganje u infrastrukturu

Obnova kulturno-povijesnih lokaliteta podrazumijeva aktivan pristup rješavanju

imovinsko-pravnih odnosa te aplikaciji za sredstva EU za obnovu kulturne baštine i

njezino stavljanje u funkciju.

CILJ 2 - Razvoj svijesti o važnosti očuvanja kulturne baštine i njene optimalne

valorizacije

Razvoj svijesti lokalnog stanovništva, lokalnog gospodarstva i lokalne javne vlasti o

važnosti očuvanja kulturne baštine i njene optimalne valorizacije predstavlja jedan od

UČINKOVITO PREZENTIRANJE LOKALITETA

Prioritet 5 - povećanje vidljivosti kulturne baštine na tržištu putem promotivnih aktivnosti

Prioritet 6 - razvijanje tematike koja će pomoći u interpretiranju kulturnih i povijesnih lokaliteta

RAZVOJ SVIJESTI O VAŽNOSTI OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE I NJENE OPTIMALNE VALORIZACIJE

Prioritet 2 - poticanje zajedničkih djelovanja dionika u

očuvanju kulturne baštine

Prioritet 3 - jačanje svijesti lokalnog stanovništva o skrbi za

baštinu

Prioritet 4 - obrazovanje djelatnika u kulturi

OBNOVA LOKALITETA KULTURNE BAŠTINE

Prioritet 1 - materijalno ulaganje u infrastrukturu


71

glavnih preduvjeta održivog upravljanja kulturnom baštinom. Kulturna baština oblikuje

identitet i svakodnevni život lokalnog stanovništva, a pored toga generira rast i radna

mjesta u gradovima i regijama. Stoga, njezin se doprinos ne očituje samo na kulturnoj

razini već, uz pravilno gospodarenje, ima i značajan učinak na ekonomski razvoj

određenog područja. Destinacije kulturnog turizma mogu postići uspjeh ukoliko vode

brigu o održivom korištenju kulturnih resursa, stoga je razvoj svijesti pojedinaca i

zajednice o važnosti i očuvanju kulturne baštine jedan od glavnih prioriteta pri razvoju

kulturnog turizma.

Prioritet 2 – Poticanje zajedničkih djelovanja dionika u očuvanju kulturne baštine

Zaštita kulturne baštine i njena valorizacija po načelima održivog razvoja predstavlja

izazov za sve lokalne dionike, a zahtijeva stjecanje znanja, vještina i kompetencija. Stoga

je u narednom razdoblju potrebno kontinuirano poticati i unaprjeđivati rad organizacija

civilnog društva u kulturi, poticati lokalne poduzetnike i obrtnike na implementaciju

društveno odgovornog poslovanja te jačati kapacitete lokalne javne vlasti.

Prioritet 3 – Obrazovanje djelatnika u kulturi

Djelatnici u kulturi predstavljaju jedan od glavnih pokretača i realizatora kulturnih

djelatnosti na nekom kulturnom području, i kao takvima nužna su im učestala

usavršavanja i edukacije u svrhu što učinkovitije valorizacije kulturne baštine. U tu je

svrhu potrebno definiranje potreba i koordinacija izrade i provedbe godišnjeg programa

edukacije radi izrade godišnjeg plana edukacije i jačanja kapaciteta djelatnika.

Prioritet 4 - Jačanje svijesti lokalnog stanovništva o skrbi za kulturnu baštinu

U okviru navedenog prioriteta potrebno je kontinuirano raditi na educiranju i jačanju

svijesti lokalnog stanovništva o važnosti zaštite i promocije kulturne baštine kao i razvoja

turizma kako bi se svi uključili u razvijanje priče i autentičnog doživljaja. Kao poznavatelje

lokalnih priča i običaja, nužno ih je uključiti u i interpretaciju kulturne baštine te

zajedničko kreiranje nove kulturne ponude (radionice, suveniri itd.)

CILJ 3 – Učinkovito prezentiranje lokaliteta

Obnova lokaliteta za sobom povlači planiranje njegove promocije i prezentiranja. Značajni

kulturološki lokaliteti, kao i uz njih vezana povijest i tematika, sve češće se planskim

ulaganjima pretvaraju u prvoklasne turističke atraktivnosti na taj se način integrirajući i

obogaćujući turističku ponudu područja na kojem lokalitet nalazi. Pretvaranje

predmetnih lokaliteta u turističku atrakciju moguće je samo provedbom osmišljenih


72

prezentacija istih te navedene moraju biti dobro planirane i organizirane kako bi polučile

očekivane rezultate.

Prioritet 5 – Povećanje vidljivosti kulturne baštine na tržištu putem promotivnih

aktivnosti

Povećanje vidljivosti na regionalnoj i široj razini ostvaruje se aktivnostima definiranja

destinacijskog brenda te komunikacijskim aktivnostima i aktivnostima e-marketinga

koje, uz promotivne učinke, imaju i edukativnu komponentu sadržanu u uspješnom

prezentiranju ključnih povijesnih faza lokaliteta. E-marketing aktivnosti podrazumijevaju

aktivnosti koje se temelje na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i danas

postaju ključne u destinacijskom marketingu. Polazište za njihovo formiranje je koncept

ciklusa putovanja, odnosno razumijevanje kako pristupiti turistima u fazama maštanja,

planiranja, tijekom boravka u destinaciji i kada žele podijeliti svoje iskustvo s društvenom

zajednicom.

Prioritet 6 – Razvijanje tematike koja će pomoći u interpretiranju povijesnih i kulturnih

lokaliteta

Posljednji, međutim ne i manje važan prioritet jest razvijanje tema i priča koje će se

koristiti kao osnova za interpretaciju lokaliteta od povijesnog i kulturnog značaja. Na

temelju razvijene kulturno–povijesne tematike u integraciji s turističkim sektorom stvara

se cjelokupna slika destinacije koja omogućava poticanje privatnog, poduzetničkog

sektora na razvijanje komplementarnih usluga. Suvremena interpretacija, oslanjajući se

na teme i priče, pruža turistima osjećaj otkrivanja novih, zanimljivih i nepoznatih

prostora.


73

6. Akcijski plan

6.1. Definiran u odnosu na postavljene ciljeve

1. OBNOVA LOKALITETA KULTURNE BAŠTINE

PRIORITET AKTIVNOST NOSITELJ IZDVOJENI

IZNOS RAZDOBLJE PROVEDBE

POKAZATELJ

1.1. Materijalno ulaganje u infrastrukturu

1.1.1. Pokretanje i provedba projekata revitalizacije objekata kulturne baštine

Sisačko – moslavačka županija, Općine, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine

Broj realiziranih projekata revitalizacije kulturne baštine

1.1.2. Obnavljanje

postojećih objekata koji odgovaraju suvremenim potrebama kulturnih djelatnosti i potrebama

Sisačko – moslavačka županija, Općine, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine

Broj obnovljenih objekata u funkciji kulture i turizma


74

građana i turista

2. RAZVOJ SVIJESTI O VAŽNOSTI OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE I NJENE OPTIMALNE VALORIZACIJE

PRIORITET AKTIVNOST NOSITELJ IZDVOJENI

IZNOS RAZDOBLJE PROVEDBE

POKAZATELJ

2.1. Poticanje zajedničkih djelovanja dionika u očuvanju kulturne baštine

2.1.1. Definiranje ključnih dionika i uspostavljanje suradnje za provedbu zajedničkih projekata i manifestacija

Sisačko – moslavačka županija, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine, Općine, TZ Sisačko – moslavačke županije

Broj zajedničkih projekata i manifestacija

2.1.2. Poticanje poduzetništva u kulturi

Sisačko – moslavačka županija, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski

Broj novih usluga i proizvoda kao rezultat djelovanja poduzetnika u kulturnom sektoru


75

centar baštine Banovine

2.1.3. Izrada plana

suradnje -

razvoj

partnerstva sa

lokalnom

zajednicom i

turističkim

dionicima


Izrađen plan suradnje

2.2. Obrazovanje djelatnika u kulturi

2.2.1. Definiranje

potreba i koordinacija izrade i provedbe godišnjeg programa edukacije u suradnji sa drugim dionicima


Izrađen godišnji plan edukacije i jačanja kapaciteta djelatnika


76

2.3. Jačanje svijesti lokalnog stanovništva o skrbi za kulturnu baštinu

2.3.1. Organiziranje i

koordinacija provedbe raznih predavanja, radionica za djecu i mlade i ostale članove lokalne zajednice (izrada suvenira, razvoj i ko-kreiranje novih proizvoda…)

SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine, TZ Sisačko – moslavačke županije

Broj održanih radionica i predavanja

2.3.2. Uspostavljanje kanala informiranja i komunikacije

TZ Sisačko moslavačke županije

Uspostavljeni alati komunikacije (Facebook, Instagram, newsletter…)

3. UČINKOVITO PREZENTIRANJE LOKALITETA

PRIORITET AKTIVNOST NOSITELJ IZDVOJENI IZNOS

RAZDOBLJE PROVEDBE

POKAZATELJ


77

3.2. Povećanje

vidljivosti kulturne

baštine na tržištu

putem

promotivnih

aktivnosti

3.2.1. Izrada mrežne stranice lokaliteta


Izrađena web stranica

3.2.2. Uspostava tehnoloških rješenja za razgledavanje


Kreirana mobilna aplikacija i QR kodovi

3.2.3. Održavanje

radionica i seminara za djelatnike u kulturi za učinkovitiji i efektivniji marketing i promociju


Broj održanih radionica i seminara


78

3.3. Razvijanje

tematike koja će

pomoći u

interpretiranju

povijesnih i

kulturnih

lokaliteta

3.3.1. Kontinuirano

razvijanje radionica „storytelling-a“ i oživljene povijesti sa lokalnom zajednicom i drugim dionicima (udruge, umjetnici…)


Broj održanih radionica

3.3.2. Definirani i razvijeni proizvodi i usluge


Broj novih turističkih proizvoda i usluga utemeljenih na kulturnoj baštini


79

3.3.3. Organizacija kulturnih i edukativnih programa prilagođenih različitim ciljnim skupinama


Broj novih kulturnih i edukativnih programa utemeljenih na kulturnoj baštini

3.3.4. Unaprjeđenje kvalitete doživljaja za posjetitelje


Broj novih sadržaja (vizualna i digitalna interpretacija)


80

6.2. Nadzor nad provedbom

Akcijski plan je „dinamičan“ element čiju je provedbu potrebno kontinuirano pratiti,

ocjenjivati, evaluirati te prilagođavati promjenama u okruženju. Nužnost praćenja

uvjetovana je dinamikom i brzinom promjena kako na regionalnom tako i na nacionalnom

planu.

Provedba Akcijskog plana pratit će se godišnjim izvješćima jer je to optimalan period u

kojem se može vidjeti da li su aktivnosti izvršene. Godišnje izvješće sadržavat će aktivnosti

/projekte koji su izvršeni te sve podatke o njima, a koji minimalno uključuju opis,

nositelja, izvor financiranja, visinu investicije, vrstu investicije te ostvarene rezultate. Isto

tako u godišnjem izvješću će biti dan kratak pregled aktivnosti koje su u fazi

implementacije.

Osnovni pokazatelji koji će se pratiti je stupanj ostvarenja zacrtanih ciljeva, prioriteta i

mjera, ostvareni rezultati i učinci na razvoj, uspješnost u korištenju financijskih sredstava,

ostvarenje prema utvrđenom financijskom okviru, učinkovitost rukovođenja i

organizacije provedbe.

Praćenjem pokazatelja provedbe (indikatora) prati se uspješnost provedbe Akcijskog

plana. Ciljne vrijednosti indikatora nije moguće definirati jer svi elementi nisu poznati, ali

će se definirati indikatori bez ciljanih vrijednosti.

Prioritet Pokazatelji

Obnova lokaliteta kulturne baštine

• Broj realiziranih projekata revitalizacije

kulturne baštine

• Broj obnovljenih objekata u funkciji

kulture i turizma

Razvoj svijesti o važnosti očuvanja

kulturne baštine i njene optimalne

valorizacije

• Broj zajedničkih projekata i

manifestacija

• Broj novih usluga i proizvoda kao

rezultat djelovanja poduzetnika u

kulturnom sektoru

• Izrađen plan suradnje

• Izrađen godišnji plan edukacije i jačanja

kapaciteta djelatnika

• Broj održanih radionica i predavanja

• Uspostavljeni alati komunikacije

(Facebook, Instagram, newsletter…)

Učinkovito prezentiranje lokaliteta • Izrađena web stranica


81

• Kreirana mobilna aplikacija i QR kodovi

• Broj održanih radionica i seminara

• Broj novih turističkih proizvoda i usluga

utemeljenih na kulturnoj baštini


82

7. Zaključak

Pod krovnim projektom "Baština Zrinskih – Budućnost Banovine" četiri lokaliteta

planiraju se obnoviti te staviti u funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim

prvenstveno posjetiteljima i turistima.

Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom” obuhvaćena su četiri lokaliteta na



pripadaju destinaciji Banovina.





i pridonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta.

Vizija predstavlja dugoročni cilj kojeg se želi postići te okvir za definiranje ključnih

strateških ciljeva i prioriteta održivog upravljanja kulturno-povijesnom baštinom.

VIZIJA – Područje Banovine kao atraktivna destinacija s efikasnim sustavom održivog

upravljanja i valorizacije kulturne baštine usmjerenim na stvaranje okružja dugoročno

održivog razvoja kulturnog turizma uz sinergiju s ostalim gospodarskim granama i

povećanje kvalitete života lokalnog stanovništva.

Opći cilj je: Objedinjavanje kulturno-turističkih učinaka predmetnih lokaliteta i razvijanje

istih u prepoznatljiv brend Banovine.

Definirana su 3 specifična cilja:

Obnova lokaliteta kulturne baštine

Razvoj svijesti lokalnog stanovništva, lokalnog gospodarstva i lokalne javne vlasti o

važnosti očuvanja kulturne baštine i njene optimalne valorizacije

Učinkovito prezentiranje lokaliteta

Vlasnik svih kulturnih dobara u obuhvatu projekta je Republika Hrvatska, stoga je u

prvom redu potrebno definirati odnose s Ministarstvom državne imovine sporazumom o

davanju objekata na upravljanje na određeni vremenski period (višedesetljetni) u svrhu

realizacije projekta.

Osim Ministarstva državne imovine, dionik nacionalne razine svakako je i Ministarstvo

kulture koje kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine ima važnu ulogu u donošenju odluka

koje se tiču održavanja, obogaćivanja zaštićenog kulturnog dobra dodatnim sadržajem te

odlukom o primjerenosti održavanja određenih manifestacija. Iz tog razloga potrebno je

uspostaviti redovnu komunikaciju i koordinaciju s nadležnim konzervatorskim uredom


83

kako bi bili upoznati sa svakom aktivnošću koja se odvija unutar ili u blizini svakog

zaštićenog kulturnog dobra.

Sisačka županija kao prijavitelj projekta „Baština Zrinskih: Budućnost Banovine“ ima

obvezu provođenja aktivnosti obnove i valorizacije zaštićenih kulturnih dobara, uz

ostvarivanje zadanih projektnih pokazatelja i redovito izvještavanje kontrolnih tijela.

Općina Dvor kao jedinica lokalne samouprave na čijem se administrativnom području

nalaze zaštićena kulturna dobra, ujedno i partner na projektu, zasigurno je jedan od

dionika koji može pružiti potporu u valorizaciji dobara, osiguravanjem ljudske i

operativne podrške na terenu. S obzirom na to da bi povećanim priljevom posjetitelja

općina Dvor imala direktne koristi po svoje gospodarstvo, za pretpostaviti je da će dio

financijskih resursa preusmjeriti za jačanje posjetiteljske infrastrukture.

TZ Sisačko-moslavačke županije kao partner na projektu ima obvezu provođenja

određenih promotivnih i marketinških aktivnosti. Generalno gledano, turistička zajednica

Sisačko-moslavačke županije je ključan dionik u valorizaciji predmetnih kulturnih dobara

s obzirom na njihovu zakonsku ulogu upravljanja destinacijom na razini za koju su

osnovane putem promicanja i unapređenja turizma Republike Hrvatske i gospodarskih

interesa pravnih i fizičkih osoba koje pružaju ugostiteljske i druge turističke usluge ili

obavljaju drugu djelatnost neposredno povezanu s turizmom. Turistička zajednica tako

ima značajnu ulogu u brendiranju destinacije Sisačko-moslavačke županije na temelju

kulturnog nasljeđa Zrinskih i pozicioniranju ovih lokaliteta na turističkoj mapi Hrvatske

kroz različite informativno-edukativno-promotivne kampanje.

Ustanove i udruge u kulturi i turizmu koje okupljaju građane svakako imaju interes u

valorizaciji zaštićenih kulturnih dobara Banovine i potrebno ih je prepoznati kao

sukreatore kulturnog programa u sklopu zaštićenih kulturnih dobara. Ovi dionici su

iznimno bitni jer oni najlakše mogu doprijeti do lokalne zajednice i animirati/educirati

građane, koji ovisno o svom interesu mogu pokrenuti određene gospodarske i/ili

društvene aktivnosti.


84

8. Prilog 1

Sadržaj upitnika:

1. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu TURIZMA?

o Prepoznatljiva turistička destinacija o Osvješćivanje posjetitelja o važnosti kulturne baštine raznim turističkim

sadržajima o Privlačenje stranog i domaćeg stanovništva o Ostalo (upisati):

2. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu GOSPODARSTVA?

o Razvoj čitave Županije o Povećanje životnog standarda stanovništva o Povećanje kvalitete života stanovništva na tom području o Ostalo (upisati):

3. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu UPRAVLJANJA?

o Revitalizacija kulturne baštine o Postizanje postavljenih ciljeva o Ostalo (upisati):

4. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu DEMOGRAFIJE?

o Smanjenje iseljavanja stanovništva o Povećanje zaposlenosti o Smanjenje migracija o Ostalo (upisati):

5. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu POLITIKE?

o Prepoznavanje potencijala industrijskog kompleksa utvrde Gvozdansko, kao i starog grada Zrina

o Obnavljanje kulturnih dobara i stvaranje turističke ponude u svrhu učinkovitog upravljanja i korištenja kulturne baštine

o Ostalo (upisati):

6. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – KRATKOROČNO?

o Podizanje svijesti o očuvanju kulturne baštine


85

o Stvaranje turističke ponude za domaće i strane posjetitelje o Vidljivost neposrednih rezultata – uređenje površine, oživljavanje kulturne

baštine o Ostalo (upisati):

7. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – DUGOROČNO?

o Stvaranje prepoznatljive turističke destinacije u kontekstu vrednovanja kulturne baštine

o Interakcija lokalne zajednice, kulture i turizma o Osmišljavanje modernih programa za oživljavanje i dostupnost kulturne baštine

široj javnosti i svim skupinama društva o Održivost projekta nakon što završi razdoblje financiranja o Ostalo (upisati):

8. Kako vidite upravljanje objektima u kontekstu odnosa obveza i benefita?

o Najbolji scenarij opisati o Najgori scenarij opisati

9. Smatrate li da će se provođenjem ovog projekta naići na izazove/probleme? (Ako je Vaš odgovor DA, navedite koje.)

DA Navedite izazove/probleme: NE

10. Navedite koje prednosti očekujete provođenjem ovog projekta:

11. Kako vidite suradnju/suživot lokalnog stanovništva i valoriziranog starog grada?

o Koje koristi ima lokalno stanovništvo? o Koje koristi ima JLS kao političko-administrativna cjelina?

12. Model financiranja?

o Vlastita sredstva o Nacionalna sredstva o Europska i međunarodna

13. Koje (specifične) turističke proizvode (manifestacije, ture, lokacije) ovo područje može još ponuditi? (neovisno o stupnju razvijenosti ponude, bilo da je riječ o ideji ili gotovom proizvodu)

14. Koja udruga, zajednica, pojedinac u JLP(R)S se posebno ističe po pitanju starih gradova/utvrda (suradnja, ometanje, doprinos)?


86

9. Prilog 2

PRILOG 2. PRIKAZ PODATAKA IZ OBRAĐENIH ANKETNIH UPITNIKA

1. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu TURIZMA?

Na prvo anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.

Većina ispitanika izjasnila se da projekt u kontekstu turizma predstavlja „Osvješćivanje

posjetitelja o važnosti kulturne baštine raznim turističkim sadržajima“ (75%) i

„Prepoznatljiva turistička destinacija“ (62,5%), dok je 1 ispitanik odabrao odgovor

„Privlačenje stranog i domaćeg stanovništva“.

U anketi ispitanicima je bilo ponuđena opcija vlastitog odgovora te je 1 ispitanik naveo da

u kontekstu turizma, projekt predstavlja revitalizaciju osiromašenog dijela županije.

2. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu GOSPODARSTVA?

Na drugo anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.

Za većinu ispitanika, u kontekstu gospodarstva, projekt predstavlja „Povećanje kvalitete

života stanovništva na tom području“ (75%) i „Razvoj čitave županije“ (62,5%), dok

ponuđeni odgovor „Povećanje životnog standarda stanovništva“ je odabrao samo 1

ispitanik.

3. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu UPRAVLJANJA?

Na treće anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.

Većina ispitanika se izjasnila da projekt u kontekstu upravljanja predstavlja

„Revitalizacija kulturne baštine“ (62,5%), dok je polovica ispitanika (50%) odabrala

odgovor „Postizanje postavljenih ciljeva“.

4. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu DEMOGRAFIJE?

Na četvrto anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog

odgovora. Većina ispitanika izjasnila se da projekt u kontekstu demografije predstavlja

„Povećanje zaposlenosti“ (75%) i „Smanjenje iseljavanja stanovništva“ (62,5%), dok je

oko trećine ispitanika (37,5%) odabralo odgovor „Smanjenje migracija“.

5. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu POLITIKE?


87

Na peto anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.

Većina ispitanika izjasnila se da projekt u kontekstu politike predstavlja „Obnavljanje

kulturnih dobara i stvaranje turističke ponude u svrhu učinkovitog upravljanja i

korištenja kulturne baštine“ (87,5%), dok je 3 ispitanika (37,5%) odabralo odgovor

„Prepoznavanje potencijala industrijskog kompleksa utvrde Gvozdansko, kao i starog

grada Zrina“.

Ispitanicima je bila ponuđena opcija i mogućnost vlastitih odgovora te je 2 ispitanika

navelo da ponuđeni odgovori nisu povezani s politikom i na zaboravljene povijesne

činjenice.

6. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – KRATKOROČNO?

Na šesti anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.

Većina ispitanika izjasnila se da od projekta kratkoročno očekuje „Vidljivost neposrednih

rezultata – uređenje površine, oživljavanje kulturne površine“ (87,5%), od ostalih

ponuđenih opcija, odgovor „Podizanje svijesti o očuvanju kulturne baštine“ je odabralo

37,5% ispitanika, dok četvrtina ispitanika (25%) kratkoročno očekuje „Stvaranje

turističke ponude za domaće i strane posjetitelje“.

7. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – DUGOROČNO?

Na sedmo anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.

Većina ispitanika od projekta dugoročno očekuje „Stvaranje prepoznatljive turističke

destinacije u kontekstu vrednovanja kulturne baštine“ (75%) i „Interakcija lokalne

zajednice, kulture i turizma“ (62,5%), polovica ispitanika (50%) od projekta očekuje

održivost nakon što završi financiranje projekta, dok je trećina ispitanika (37,5%)

odabrala odgovor „Osmišljavanje modernih programa za oživljavanje i dostupnost

kulturne baštine široj javnosti i svim skupinama društva“.

8. Kako vidite upravljanje objektima u kontekstu odnosa obveza i benefita?

Ispitanicima je dana mogućnost izbora da opišu najbolji i najgori scenarij.

U kontekstu najboljeg scenarija ispitanici vide uspostavljanje suradnje županije i jedinica

lokalne samouprave, osnivanje trgovačkog društva ili ustanova u vlasništvu Sisačko-

moslavačke županije. Ispitanici također navode mogućnost uključivanje lokalne zajednice

u radu u kulturnim dobrima kao i osmišljavanje vlastitih proizvoda koji će doprinijeti

održivosti projekta, troškovi upravljanja objektima se pokrivaju iz prihoda ostvarenih od

turizma, ostvarivanje dovoljno prihoda za održavanje navedenih lokacija, gospodarski

procvat te kvalitetno rješenje pravnog subjektiviteta i kreativno upravljanje u suradnji s

turističkim zajednicama donosi zaposlenost lokalnog stanovništva.


88

U kontekstu najgoreg scenarija ispitanici navode neuspostavljanje ustanove ili tvrtka u

vlasništvu Županije nakon što završi razdoblje financiranja projekta, obnova objekta

samo radi obnove, nedostatak proračunskih sredstava sredstava za održavanje objekta

što uzrokuje njihovo propadanje, organiziranje povremenih događanja bez programa

planiranih aktivnosti, nedostatak sredstava za održavanje zbog neaktivnosti lokalnih

zajednica, velike obveze financiranja upravljanja i hladnog pogona te loš izbor

subjektiviteta i upravljačkog tima s posljedicom neodržavanja objekata.

9. Smatrate li da će se provođenjem ovog projekta naići na izazove/probleme? (Ako je Vaš odgovor DA, navedite koje.)

Šestero ispitanika smatra da će se provođenjem projekta naići na izazove/probleme među

kojima navode problem održavanja i upravljanja, nedovoljan broj stanovnika na području

što predstavlja problem pronalaska stručnih kadrova koji bi znali i mogli kvalificirano

upravljati materijalnom i nematerijalnom imovinom, odnosno destinacijom, zatim

nedovoljno uključivanje lokalne zajednice. Ispitanici smatraju da bi dugoročno uslijed

nedostatka prihoda od posjetitelja održivost samim projektom realiziranih sadržaja

moglo biti dovedeno u pitanje. Također, ispitanici navode da je potrebno izraditi program

korištenja te da se već sad mora brendirati lokalitet sa sadržajima u medijima. Dodatni

izazov za ispitanike predstavlja i katastarska problematika.

Jedan ispitanik ne smatra da će se provođenjem projekta naići na izazove/probleme.

10. Navedite koje prednosti očekujete provođenjem ovog projekta

Pod prednosti ispitanici navode: očuvanje kulturnih dobara, doprinos prepoznatljivosti

destinacije, gospodarsko, društveno i kulturno oživljavanje područja, vidljivost dobara na

lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, poboljšanje turističke ponude županije, veća

vidljivost Sisačko-moslavačke županije i njenih vrijednosti, gospodarsko jačanje toga

prostora, zaustavljanje odlaska stanovništva te dolazak novog stanovništva, zaštitu

kulturne baštine i podizanje svijest o važnosti kulturne baštine, stvaranje turističke

ponude oživljavanje zaboravljenih destinacija, prezentaciju i animacija cijelog kraja u

gospodarskom pogledu, i dovođenje baštine kraja na kvalitetan prezentacijski nivo.

11. Kako vidite suradnju/suživot lokalnog stanovništva i valoriziranog starog grada?

11.1. Koje koristi ima lokalno stanovništvo?

Pod koristi lokalnog stanovništva ispitanici navode: mogućnost zapošljavanja i

samozapošljavanja (ugostiteljske radnje, turističko-ugostiteljske radnje koje nude i

smještaj, obrti za izradu suvenira i sl., opg-ovi za proizvodnju zdrave hrane), veći tranzit


89

turista s time i porast vanpansionske potrošnje kao i povećanje broja privatnih smještaja.

Valorizacijom Starog grada ispitanici vide korist kroz aktiviranje popratnih aktivnost

poput povećanja poljoprivredne proizvodnje na OPG-ima, jačanje privatnog turističkog

smještajnog kapaciteta te razvoj infrastrukture, mogućnošću zapošljavanja u

interpretaciji i održavanja lokaliteta. Ispitanici navode da korištenje potencijala prostora

vide kroz eko-proizvodnju, ugostiteljstvo, trgovinu i turizam.

11.2. Koje koristi ima JLS kao političko-administrativna cjelina? (8 odgovora)

Pod koristi JLS ispitanici navode: povećanje zaposlenosti, privlačenje posjetitelja dovodi

do pokretanja drugih aktivnosti, povećanje punjenja proračuna (novi izvori poreza,

prihodi od boravišne pristojbe turista itd.), više proračunskih sredstva koja se mogu

iskoristiti za modernizaciju pojedinih sredina, zatim povećanje prihoda, značajniji razvoj

komunalne infrastrukture, smanjenje migracija stanovništva

Od ostalih koristi za JLS ispitanici su naveli povećanje zaposlenosti i standarda

stanovništva te oživljavanje juga Sisačko-moslavačke županije.

12. Model financiranja?

Pod model financiranja, većina ispitanika (87,5%) je odabralo europska i međunarodna

sredstva, dok je 12,5% ispitanika je odabralo vlastita i nacionalna sredstva.

13. Koje (specifične) turističke proizvode (manifestacije, ture, lokacije) ovo područje

može još ponuditi? (neovisno o stupnju razvijenosti ponude, bilo da je riječ o ideji ili gotovom proizvodu) - 8 odgovora

Pod razvoj mogućih turističkih proizvoda ispitanici navode specifične oblike turizma:

adrenalinski, cikloturizam, vjerski, školski, biciklistički, gastro i lječilišni turizam;

manifestacije poput Zrin fest, kestenijada, susrete stvaralaca, festival Ojkače, razne gastro

manifestacije, tematske rute (Put kulture željeza, Ruta samostanske baštine), izlete u

kestenove šume, planinarske ture i planinarenje, prezentacije arheoloških nalazišta,

ljetovanja i zimovanja djece u nezagađenoj okolini te ostale turističke proizvode vezane

uz turističke sadržaje Sisačko-moslavačke županije i prirodnu baštinu NATURA.

14. Koja udruga, zajednica, pojedinac u JLO(R)S se posebno ističe po pitanju starih gradova/utvrda (suradnja, ometanje, doprinos)? –

Od udruga po pitanju suradnje ispitanici navode Društvo „Terra banalis“ i Hrvatski

demokratski forum, od pojedinaca prof. Dragutina Durmana. Ispitanici vide suradnju i

doprinos između Hrvatske Kostajnice, Dvora i Petrinje. Od ostalih subjekata ispitanici su

naveli turističke zajednice i muzeje te Interpretacijski centar baštine Banovine.

Documents

PLAN UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOMž.hr/BZBB/index_htm_files/Plan... · Baština Zrinskih budućnost Banovine Baština Zrinskih budućnost Banovine PLAN UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM