1

PAKET IZBORI Projekt financira Europska unija, Projekt provodi GONG, Hrvatska Program Europske inicijative za demokratizaciju i ljudska prava za Hrvatsku

OKRUGLI STOL

„ZAKON O POLITIČKIM STRANKAMA“

Zagreb, 16. srpnja 2002.

2

SADRŽAJ: I. UVOD II. OPĆA NAČELA

1. Načelo jednakog postupanja prema svim političkim strankama 2. Registar političkih stranaka 3. Načela za ustrojavanje političke stranke

III. UNUTARNJE USTROJSTVO POLITIČKIH STRANAKA

1. Sadržaj statuta političkih stranaka 2. Opća skupština i sastav opće skupštine 3. Središnje izvršno tijelo političke stranke 4. Primitak, istupanje i zabrana učlanjenja u političku stranku 5. Članarina 6. Odlučivanje u tijelima političke stranke 7. Statutarna sudišta

IV. FINANCIRANJE I IMOVINA POLITIČKIH STRANAKA

1. Naziv 2. Ograničenja gospodarskih djelatnosti političke stranke 3. Ograničenja poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava 4. Novčana potpora iz državnog proračuna 5. Vrste darova i registar darova 6. Zabrana davanja i primanja darova 7. Zabrana anonimnih darova 8. Novčani darovi 9. Nenovčani darovi 10. Prihvat dara 11. Revizija financijskih izvješća političke stranke 12. Gubitak prava na novčanu potporu iz državnog proračuna 13. Pravo na pristup i uvid u podatke o darovima i pristup podacima o imovini političke

stranke

3

I. UVOD: Dvanaest godina nakon prvih demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj, zakonodavstvu koje regulira izborni proces potrebno je usklađivanje s europskim standardima i praksom iz više razloga. S obzirom na petogodišnje iskustvo u promatranju izbornog procesa i tri nacionalne izborne kampanje, te s obzirom na izvješća GONG-a i međunarodnih organizacija (OSCE-ODHIR) u kojima je uočeno niz nedostataka, kako u postojećem izbornom zakonodavstvu, tako i u njegovoj primjeni u praksi, iz čega proizlazi potreba za izmjenama i dopunama postojećeg zakonodavstva, GONG je osmislio projekt «Paket izbori». Primarni cilj projekta je kreiranje preporuka radi stvaranja pretpostavki za izgradnju pravnog okvira izbornog zakonodavstva sukladnog standardima Europske Unije. Projekt se odnosi na zakone koji reguliraju pravne i tehničke aspekte izbornog procesa: Zakon o popisu birača, Zakon o političkim strankama, Zakon o Državnom izbornom povjerenstvu kao stalnom tijelu, Zakon o financiranju izbornih kampanja te Izborni zakon(i). Izrada kvalitetnog okvira za izborno zakonodavstvo koje će regulirati poštene, slobodne i transparentne izbore te podići razinu povjerenja građana, birača i kandidata u pravnu sigurnost izbornog procesa, u interesu je svih građana Republike Hrvatske. U sklopu projekta «Paket izbori» održana je druga javna rasprava na temu Zakona o političkim strankama. Radna skupina u sastavu: Goran Čular, Fakultet političkih znanosti, Mica Mladineo, National Democratic Institute (NDI) te Ivana Kristić, Fakultet političkih znanosti, izradila je prijedloge preporuka koje su poslužile kao podloga za raspravu na okruglom stolu. Rad radne skupine temeljio se na javnosti prezentiranom Nacrtu prijedloga Zakona o političkim strankama, izrađenom od strane Hrvatskog pravnog centra, komparativnoj analizi zakona europskih zemalja te terenskom istraživanju provedenom među političkim strankama u RH. Navedeni su prijedlozi preporuka podijeljeni u cjeline, na način da definiraju problem, prezentiraju postojeće stanje na terenu i/ili u Nacrtu zakonu, komparativno navode iskustva drugih europskih zemalja te daju prijedlog preporuke radne skupine. Navedeni su komentari i prijedlozi sudionika okruglog stola. Okrugli stol održan je 16. srpnja 2002. a u raspravi su, osim članova radne skupine i predstavnika GONG-a, sudjelovali: predstavnica Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Helena Iveković; predstavnica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Jasna Klarin Kušpilić; predstavnici političkih stranaka LS - Helena Štimac Radin, DC - Maja Fuchs; predstavnici međunarodnih organizacija Delegacija Europske komisije Zagreb - Martin Mayer; NDI - Karen Gainer; Ivan Šprajc, Pravni fakultet u Zagrebu. Osim navedenih sudionika, pozvani su bili i predstavnici svih parlamentarnih stranaka te predstavnici HHO-a i HPC-a. Cilj rasprave bio je prodiskutirati prijedloge i donijeti zajedničke preporuke za dopunu postojećeg Nacrta Zakona o političkim strankama koji je upućen u saborsku proceduru. U uvodnim napomenama, Jasna Klarin Kušpilić naglasila je kako je Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav zaključio prilikom posljednje promjene Ustava kako je potrebno donijeti novi Zakon o političkim strankama. S obzirom na ustavnu odredbu o političkim strankama kao oblicima slobodnog udruživanja građana, Ivan Šprajc je u svojim uvodnim napomenama podsjetio na ambivalentnu prirodu političkih stranaka: (1). stranke su po pravnoj naravi udruge (što obuhvaća realizaciju ustavnog prava na slobodno udruživanje; (2). stranke imaju za cilj javno, političko djelovanje (stoga ih je potrebno precizno i intenzivno regulirati). Smatra da djelomično stoji prigovor o prenormiranosti onog dijela Nacrta koji regulira unutarnje funkcioniranje, no u pogledu vanjskog djelovanja stranaka mišljenja je da nedostaju mnoge odredbe. Predstavnici stranaka izjasnili su se da je Nacrt zakona preopširan, a dio o unutarnjem ustrojstvu stranaka prenormiran, pisan iz teorijske perspektive bez uvida u konkretan način odvijanja unutarstranačkog života.

4

II. OPĆA NAČELA 1. Načelo jednakog postupanja prema svim političkim strankama U čl. 9. Nacrta zakona naglašeno se inzistira na načelu jednakosti i ravnopravnosti političkih stranaka. Ne umanjujući važnost članka i zakonskog osnaženja načela jednakog postupanja smatramo da pojedine formulacije, a posebice ona iz st. 2. gdje se zahtjeva da "olakšice ili pogodnosti budu odobrene ili osigurane svakoj političkoj stranci u minimalnom opsegu koji je nužno potreban za ostvarenje njezinih ciljeva" svojom nepreciznošću unose zbrku i pružaju mogućnost političkim strankama da, pozivajući se na zakon, zahtijevaju određen stupanj olakšica ili pogodnosti mimo zdrave logike. Naime, koji je to "minimalni opseg" koji je "nužno potreban" stranci koja je kao svoj "cilj" postavila osvajanje vlasti na sljedećim izborima, što je, usput rečeno, jedan od najlogičnijih ciljeva koje si jedna stranka može postaviti? Može li se stranka, nakon što ne osvoji dovoljno mandata da sastavi vladu, žaliti da joj za to evidentno nisu odobrena ili osigurana nužno potrebna sredstva niti u minimalnom opsegu? Nadalje, logički bi se minimalni opseg nužnih sredstava trebao razlikovati za stranke čiji je cilj osvajanje barem jednog mandata u parlamentu od stranke čiji je cilj pobijediti na izborima, što unosi dodatnu zbrku. U st. 2., 3., 4. i 5. predviđena je mogućnosti kada se odstupa od proklamiranog načela jednakog postupanja, kada se mogu propisati uvjeti za stjecanje prava na olakšice ili pogodnosti koje će pojedine stranke ostaviti i bez minimalnog opsega nužnih sredstava za ostvarenje njezinih ciljeva, a kada se radi o najutjecajnijem obliku olakšica i pogodnosti (budžetskom financiranju političkih stranaka) izrijekom je naglašeno da se načela jednakog postupanja prema svim političkim strankama jednostavno ne primjenjuju. Pri tome je propušteno odrediti, u mnogim sferama uobičajenu zakonsku odredbu, da se opći diskriminatorski kriteriji, način i uvjeti nejednakog postupanja mogu urediti samo zakonom ili na temelju zakonskog ovlaštenja. Preporuka: Ne bi trebalo robovati potrebi da se načelno proklamira jednako postupanje, ako se ono u istom članku ograničava. Umjesto toga, bilo bi bolje jednostavno načelno odrediti da se prema svakoj političkoj stranci postupa jednako, osim na temelju općih kriterija, uvjeta i na način propisan zakonom. Rasprava: - Za vrijeme rasprave na okruglom stolu izraženo je mišljenje Ivana Šprajca da je distribucijska pravednost u članku 9. dovoljno precizno određena. No, naveden je suprotan primjer od strane člana radne skupine Gorana Čulara: prema navedenim odredbama Nacrta, HTV bi bila dužna osigurati jednaku minutažu medijskog predstavljanja svima strankama i koalicijama jer, slijedom navedenih odredbi, ne može uvesti posebna pravila temeljena na zakonu, primjerice, da parlamentarnim strankama osigura veću minutažu Članak 9. (1) Ovim ili srodnim zakonom mogu se za određene slučajeve propisati opći prethodni uvjeti za odobravanje olakšica ili pogodnosti ili za osiguravanje korištenja drugih javnih usluga ili financijskih sredstava jednaki za sve političke stranke (u daljnjem tekstu: olakšice ili pogodnosti) ili odrediti kriteriji za određivanje opsega olakšica ili pogodnosti političkim strankama. (2) Tijela državne vlasti i pravne osobe s javnim ovlastima mogu podzakonskim aktima regulirati odobravanje i opseg olakšica ili pogodnosti političkim strankama i u ostalim slučajevima koji se ne reguliraju stavkom 1. ovog članka, ali samo ako su za to izrijekom ovlašteni ovim ili srodnim zakonom i isključivo na temelju uvjeta i kriterija i inače propisanih ovim ili srodnim zakonom. (3) U svim ostalim slučajevima koji se ne reguliraju stavcima 1. i 2. ovog članka kada tijela državne vlasti i pravne osobe s javnim ovlastima odobre olakšice ili pogodnosti jednoj

5

političkoj stranci, obavezne su o tome obavijestiti i sve ostale političke stranke i jednako postupiti prema svim zainteresiranim političkim strankama. 2. Registar političkih stranaka U čl. 14. st. 4. Nacrta zakona propisuje se da “udruženje koje nije upisano u registar političkih stranaka u postupku propisanom ovim zakonom nema zakonski položaj političke stranke i nije mu dopušteno političko djelovanje na području Republike Hrvatske”. Smatramo da se u drugom dijelu rečenice ili neopravdano svodi političko djelovanje na stranačko, ili se pak nepotrebno upušta u zabrane političkog djelovanja i akterima koji nisu registrirani kao političke stranke. Naime, u Republici Hrvatskoj Ustavom se jamči sloboda političkog djelovanja različitim udrugama, sindikatima, interesnim skupinama i pojedincima, bilo da se natječu na izborima, javno podupiru pojedine stranke ili kandidate, nastoje utjecati na odluke vlasti ili jednostavno javno izražavaju svoja politička gledišta. Čak i izostanak pozitivnog rješenja u slučaju da je određena grupa građana pokrenula postupak upisa u registar političkih stranaka ne bi mogao tu grupu građana priječiti da politički djeluje u Republici Hrvatskoj. Preporuka: Smatramo da je drugi dio stavka 4. teorijski i ustavno sporan te da bi ga trebalo izostaviti. Rasprava: - Za vrijeme rasprave na okruglom stolu Helena Iveković iznijela je stav da udruge i ostale skupine mogu politički djelovati samo u «širem kontekstu» ali nikako ne konkretno, te da je stoga opravdana navedena odredba Nacrta. Postavljeno je pitanje što znači političko djelovanje «u užem», a što «u širem» smislu. Smatra da je razlikovna točka između te dvije vrste djelovanja politički program - jedino stranke imaju politički program. Također je podsjetila da političko djelovanje nezavisnih lista/kandidata reguliraju izborni zakoni. - Ivan Šprajc napomenuo je da je odredba o zabrani političkog djelovanja lex imperfecta, tj. ne predviđa sankciju, te slijedom toga ne bi bilo moguće zabraniti političko djelovanje udrugama, sindikatima i drugim skupinama. 3. Načela za ustrojavanje političke stranke U čl. 25. predlagač uvodi razlikovanje nacionalne i regionalne političke stranke (st. 3.), kao i obvezu političkih stranaka da osnivaju organizacijske oblike na područnim i lokalnim razinama teritorijalnog ustroja (st. 4. i 5.) 1. Iz članka nije moguće jasno razaznati radi li se o obvezi stranke da se već prilikom procesa upisa u registar političkih stranaka izjasni želi li se registrirati kao nacionalna ili kao regionalna politička stranka (pravno određenje) ili se radi o potrebi naknadnog utvrđivanja ispunjava li politička stranka svojim djelovanjem dovoljne uvjete da bi se smatrala nacionalnom odnosno regionalnom političkom strankom (empirijsko određenje). 1. A. Ukoliko se pridjevi “nacionalna” odnosno “regionalna” smatraju formalno-pravnim odrednicama, mišljenja smo da u uvjetima kada je registracija političkih stranaka i postojećim zakonskim rješenjima, kao i rješenjima ovoga Nacrta, centralizirana na razini središnjeg tijela državne uprave razlikovanje nacionalnih i regionalnih političkih stranaka nema puno smisla. Formalno-pravno razlikovanje imalo bi smisla ukoliko bi se zakonski predvidjela i mogućnost upisa u područne (regionalne) registre političkih stranaka. Činjenicu da Nacrt zakona takvu mogućnost nije predvidio smatramo dobrom, jer smo stava da su političke stranke u suvremenom društvu institucije koje su uvijek vezane uz nacionalnu razinu djelovanja, pa čak i onda kada se regionalno određuju.

6

1. B. Ukoliko se pridjevi “nacionalna” odnosno “regionalna” smatraju empirijskim odrednicama na temelju kojih politička stranka svojim djelovanjem stječe uvjete za određene zakonske olakšice ili pogodnosti, tada nastaju dva problema: a) Nacrt zakona nudi nedovoljnu, nepreciznu i rastezljivu definiciju “nacionalne” odnosno “regionalne” političke stranke. Na primjer, što bi trebalo značiti da stranka “djeluje na cjelokupnom području Republike Hrvatske”? Da sudjeluje na nacionalnim izborima u svim izbornim jedinicama? Da ima regionalne organizacijske oblike osnovane u svim županijama? Da ima lokalne organizacijske oblike osnovane u svim općinama i gradovima? Ili samo u određenom broju njih (recimo većini i sl.)? Slična se pitanja mogu postaviti i kod definiranja “regionalne” političke stranke. Koliko je to “više županija”? Nije potrebno posebno naglašavati da se definicije preklapaju, pa tako djelovati “na području ... više županija”, što definira regionalnu političku stranku ne isključuje djelovanje “na cjelokupnom području Republike Hrvatske” koje definira nacionalnu političku stranku. b) Nacrt zakona ne odgovara na pitanje koje tijelo, na temelju kojih pokazatelja i kroz koju proceduru odlučuje koje stranke spadaju u “nacionalne”, a koje u “regionalne” političke stranke? 2. Smatramo da je tretiranje osnivanja organizacijskih oblika kao zakonske obveze političke stanke nepotrebno, a sami st. 4. i 5. čl. 25. nedovoljno precizni. Naime, mišljenja smo da st. 3. čl. 25. načelno, a i čl. 28. (vidi dalje) vrlo konkretno primoraju političke stranke na osnivanje područnih i lokalnih organizacijskih oblika. Osim toga, ovdje se radi o interesu same političke stranke da teritorijalno širi svoju organizaciju, na što ukazuje i činjenica da je osnivanje lokalnih organizacijskih oblika već predviđeno u postojećim statutima hrvatskih političkih stranaka, kao i to da ti oblici postoje unatoč tome što ih postojeći zakon na to ne primora. Preporuka: U čl. 25. izbaciti st. 2., 4. i 5. Ostali članci koji se vežu na termine "nacionalne odnosno regionalne političke stranke" uvedene čl. 25. Nacrta zakona mogu se lako prilagoditi ako se zakonske olakšice i pogodnosti vežu uz druge, egzaktnije kriterije (npr. glasovi ili mandati osvojeni u izborima, broj organizacijskih oblika, broj članova i sl.). Članak 26. u tome bi slučaju mogao postati st. 3. čl. 25. Rasprava: - Prema mišljenju Ivana Šprajca, jednostavno je tumačenjem članka 25. Nacrta utvrditi koja je stranka regionalna, a koja nacionalna, što utvrđuje tijelo koje provodi registracijski postupak, a prema odredbama iz statuta stranke (odredbe o teritorijalnom djelovanju). - Postavljeno je pitanje smisla razlikovanja nacionalne i regionalne stranke: da li imaju ista prava i obveze? Ukoliko da, koji je smisao njihova razgraničenja? Prema sadašnjoj praksi, sve se stranke upisuju u jedinstveni registar prilikom registracijskog postupka (djelovanje se odnosi na teritorij cijele Republike Hrvatske) a obično se u samom imenu stranke određuju kao regionalne. Helena Iveković navela je razlikovanje stranaka prema pokrivenosti teritorija svojim organizacijskim jedinicama - nacionalna stranka bila bi ona koja ima organizacijske jedinice na teritoriju cijele Republike Hrvatske. - Maja Fuchs navela je primjer stranke koja nema organizacijske jedinice na teritoriju cijele Republike Hrvatske - postavilo se pitanje, da li je to nacionalna stranka? Naša je preporuka da se umjesto predloženog razlikovanja razmisli o mogućnosti i potrebi uvođenja zakonske kategorije političkih stranaka nacionalnih manjina i etničkih zajednica. Uporište za takvu posebnu kategoriju može se naći u činjenici da se političko predstavništvo pripadnika nacionalnih manjina i etničkih zajednica i ustavno tretira na poseban način, iz čega proizlazi i mogućnost da se političke stranke nacionalnih manjina i etničkih zajednica kao temeljne organizacije posredovanja u političkom predstavništvu tretiraju na poseban način. Status političke stranke nacionalne manjine ili etničke zajednice bio bi isključivo formalno-pravni i stjecao bi se ispunjavanjem određenih zakonskih zahtjeva u sadržaju stranačkog statuta. Taj bi se posebni položaj mogao koristiti za potrebe pozitivne

7

diskriminacije ovih političkih stranaka prilikom financiranja, izuzimanja od primjene izbornog praga, kandidiranja, i sl. Posebno zakonsko tretiranje političkih stranaka nacionalnih manjina i etničkih zajednica pruža i dodatne mogućnosti prilikom traženja zakonskih rješenja o posebnom i(ili) proporcionalnom predstavništvu pripadnika nacionalnih manjina i etničkih zajednica. III. UNUTARNJE USTROJSTVO POLITIČKIH STRANAKA 1. Sadržaj statuta političkih stranaka Postojeći Zakon u čl. 10. propisuje 9 odredbi koje bi trebao sadržavati statut političke stranke kao jedan od temeljnih akata političke stranke uz program stranke. Riječ je o standardnim odredbama kao što su naziv i sjedište; znak stranke; predstavljanje i zastupanje stranke; ciljevi i načinu djelovanja; članstvu; oblicima organiziranja; upravnim tijelima, načinu njihovog ozbora i opoziva, trajanju mandata te načinu odlučivanja; sredstvima za rad; prestanku te postupku s imovinom u slučaju njenog prestanka. Stanka je ujedno dužna nakon registracije objaviti statut u jednom od dnevnih listova ili u "Narodnim novinama". Nacrt zakona svojim člankom 23. propisuje sadržaj statuta, odnosno ona pitanja koja se prema zakonu moraju propisati statutom. Sadrži tri stavka i u stavku 1 navodi popis od 15 odredbi koje bi statuti političke stranke trebali sadržavati. Uglavnom detaljno razrađuje odredbe koje su propisane u postojećem Zakonu pogotovo odredbe koje se bave ulogom središnjih tijela, pitanjima o kojima ona imaju pravo odlučivati te većom transparentnošću njihova rada. Također se dotiče kanidacijskih lista utoliko što propisuje da se statutom odrede služene osobe tijela političke stranke ili tijela organizacijskih oblika političke stranke koje su ovlaštene potpisivati i prijavljivati kandidacijske liste ili pojedinačne kandidature u postupku kandidiranja na kako na parlametarnim tako i na lokalnim izborima, ako to nije uređeno mjerodavnim zakonom. Novost u odnosu na dosadašnji zakonom propisani sadržaj statuta predstavlja zakonska zabrana da se, u slučaju prestanka pravne osobnosti političke stranke, imovina političke stranke statutom dodjeljuje nominalno određenim fizičkim osobama odnosno skupini fizičkih osoba bez pravne osobnosti, kao i trgovačkim društvima. Iako Nacrt zakona teži većoj transparentnosti i demokratičnosti nominacijskog i kandidacijskog procesa unutar stranke ne uvodi odredbu koja bi propisivala postupak nominiranja i kandidiranja. Zanimljiv je primjer slovenskog Zakona o političkim strankama koji aktima i unutarnjem ustrojstvu stranke posvećuje samo dva članka (čl. 19. i 20.) te propisuje da statut stranke mora odrediti, među ostalim, (4) postupak i tijelo koje odlučuje o kandidatkinjama odnosno kandidatima za izbore u državni zbor i za predsjednicu odnosno predsjednika republike te kandidatkinje odnosne kandidate za izbore u tijela lokalne zajednice te (5) način osiguravanja jednakih mogućnosti oba spola pri odlučivanju o kandidatkinjama i kandidatima za izbore iz tog članka. Još jedna zanimljivost - slovenski zakon pridonosi osiguravanju jednakih mogućnosti spolova i samim jezikom kojim je pisan - cijeli zakon napisan je rodno osjetljivim jezikom navodeći imenice u oba roda. GONG je proveo malo istraživanje statuta političkih stranaka da vidi sadrže li stranački statuti već sada odredbe propisane kako dosadašnjim tako i novim Nacrtom prijedloga Zakona te što im nedostaje i koji tip izmjena bi trebali uvesti. Preporuka: Preporučili bismo uvođenje 2 nove odredbe po uzoru na slovenski zakon koje se tiču postupka kandidiranja te osiguravanja jednakih mogućnosti za oba spola. Članak 23. (1) Statut političke stranke mora sadržavati odredbe o:

8

1.-11. (...) 12. postupku i tijelu koje provodi postupak predlaganja, izbora i nominiranja kandidata za izbore za zastupnike u Hrvatski sabor i za predsjednika Republike te izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 13. načinu kojim stranka osigurava ravnopravnost spolova pri odlučivanju o kandidatima za izbore iz točke 12. ovog članka, točke 12., 13., 14. i 15. postaju točke 14., 15., 16. i 17. Rasprava: - Vezano uz prijedlog odredbe koja osigurava ravnopravnost spolova, Ivan Šprajc je podsjetio da je prigovor o ravnopravnosti spolova samo djelomično opravdan. Smatra da u Ustavu i Nacrtu postoji dovoljno normi koje reguliraju to pitanje, bez potrebe dodavanja novih odredbi (Ustav, čl. 3, čl. 6., Nacrt zakona čl. 44 koji osigurava mogućnost izražavanja manjinskih skupina). - Smatra da se ne smije ići u prenormiranje po pitanju ravnopravnosti spolova s obzirom na odredbu o slobodnom udruživanju (direktno kršenje ustavne odredbe o slobodnom udruživanju) 2. Opća skupština i sastav opće skupštine U čl. 28. i 29. Nacrta zakona definira se kada se rad političke stranke ili pojedinih organizacijskih oblika ustrojava na načelu predstavništva (čl. 28.), te sastav opće skupštine utemeljene na načelu predstavništva, način izbora predstavnika i omjere unutar kojih se mora kretati broj različitih tipova predstavnika (čl. 29.) Smatramo da je temeljna slabost oba članka u tome da zakonski predviđene iznimke do kraja obezvrjeđuju načela uspostavljena istim člancima, pružaju mogućnosti da iznimke postanu pravilo i na taj način čine zakonski tekst besmislenim. A). U čl. 28. Nacrt zakona potpuno i do kraja definira ustrojstvo opće skupštine političke stranke ili pojedinog njezinog organizacijskog oblika zavisno o broju članova političke stranke ili organizacijskog oblika. Tako je politička stranka ili njezin organizacijski oblik zakonski primoran sve svoje članove tretirati kao članove opće skupštine ukoliko broj članova stranke ili organizacijskog oblika ne prelazi 100 članova (st. 1). U slučaju pak da broj članova prelazi 100, stranka odnosno njezin organizacijski oblik zakonski je primoran ustrojiti opću skupštinu na temelju predstavništva (st. 2). Dok prvi vid zakonske obveze logički proizlazi iz načela osiguravanja pojedinačnim članovima političke stranke odgovarajuće sudjelovanje u oblikovanju političke volje same stranke (čl. 25. st. 3. Nacrta zakona), postavlja se pitanje smisla zakonske obveze uvođenja predstavništva u rad skupštine. Nije jasno zbog čega politička stranka ili njezin organizacijski oblik ne bi mogli smatrati sve svoje članove članovima opće skupštine i onda kada broj članova prelazi 100? Logičnije rješenje bilo bi da se umjesto zakonske obveze predvidi samo zakonska mogućnost da u tom slučaju politička stranka ili njezin organizacijski oblik ustroje opću skupštinu na načelu predstavništva. No, ukoliko ovome drugom rješenju pridodamo iznimku definiranu st. 3 čl. 28. o mogućnosti uvođenja načela predstavništva u rad opće skupštine i u slučajevima kada broj članova ne prelazi 100, dolazi se do situacije u kojoj bi se izgubio smisao čitavog zakonskog članka, jer bi u objema situacijama zakonski bila moguća oba tipa ustrojstva opće skupštine (neposredno i predstavničko). Također, ništa manje važno nije ni to da su uvjeti u kojima se predviđa iznimka iz st. 3 određeni do kraja neprecizno i rastezljivo definirani: " ... ako politička stranka u cijelosti odnosno pojedini njezin organizacijski oblik nema (trebalo bi dodati "više od", op. tima) 100 članova, ali pokriva šire državno područje ili područje koje je prometno nepovezano ili slabo povezano. Preporuka: Iz čl. 28. izbaciti st. 2. i 3.

9

Alternativno: Ograničiti se samo na zakonski zahtjev da se statutom političke stranke moraju odrediti uvjeti (npr. donja granica u broju članova) potrebni za uvođenje načela predstavništva u rad opće skupštine političke stranke ili pojedinog njezinog organizacijskog oblika. B). U čl. 29. st. 1. Nacrta zakona koji govori o sastavu skupština pored ostaloga vrlo se precizno definira da "se broj predstavnika svakog pojedinog organizacijskog oblika određuje prema broju članova tog organizacijskog oblika". Iz konteksta se može zaključiti da bi se trebalo raditi o pravilu, tj. da bi se načelo moralo odnositi na većinu predstavnika opće skupštine. Međutim, u st. 2. odmah se uvodi i mogućnost dodatnog kriterija za određivanje broja predstavnika na općoj skupštini (razmjerno izbornom uspjehu), s naznakom da broj tako izabranih predstavnika ne smije prelaziti 1/2 ukupnog broja predstavnika. U st. 3. uvodi se i mogućnost da do 1/4 ukupnog broja predstavnika mogu činiti predstavnici "ex officio", premda bi prema ponuđenom tekstu stavka (a vjerojatno suprotno intenciji samog stavka) u tu kvotu ulazili i državni dužnosnici koji su ujedno izabrani predstavnici prema st. 1. ili 2. Kako bilo, jednostavnom računicom moguće je utvrditi da zakonskim člankom uspostavljeno pravilo iz st. 1 može lako prestati biti pravilom i da članak daje mogućnost ustrojavanja opće skupštine političke stranke gdje bi tajnim glasovanjem izabrani predstavnici organizacijskih oblika razmjerno članstvu činili najviše 1/4 ukupnog broja članova skupštine. Pored toga, premda članak navodi mogućnost korištenja dva dodatna kriterija prilikom određivanja skupštinskih predstavnika, on ne iscrpljuje sve mogućnosti, pa tako ne predviđa mogućnost da stranačke interesne skupine (stranačke organizacije žena, mladih, umirovljenih itd.) imaju svoje predstavnike na općoj skupštini, niti predviđa mogućnost da članovi ostalih stranačkih tijela budu punopravni članovi opće skupštine. Preporuka: Iz ovih razloga smatramo da se članak koji regulira sastav opće skupštine političke stranke treba fokusirati samo na određivanje minimalnog broja predstavnika teritorijalnih organizacijskih oblika izabranih tajnim glasovanjem razmjerno članstvu i maksimalnog broja predstavnika "ex officio". Ukoliko bi se također uvažila prethodna preporuka o čl. 28., stavci koji reguliraju sastav skupštine mogli bi postati dio jednog integralnog članka o općoj skupštini: Članak 28. (1) U slučaju kada politička stranka nema više od 100 članova opću skupštinu političke stranke čine svi članovi političke stranke. (2) U slučaju kada politička stranka ima više od 100 članova opća skupština se može ustrojiti na načelu predstavništva na način i prema mjerilima propisanim statutom političke stranke. (3) Najmanje 3/4 punopravnih članova opće skupštine političke stranke utemeljene na načelu predstavništva pri tome moraju biti članovi teritorijalnih odnosno interesnih organizacijskih oblika političke stranke izabrani na njihovim skupštinama. (4) Najviše 1/4 punopravnih članova opće skupštine ne mora biti posebno birana, pod uvjetom da su zastupnici u Hrvatskom saboru ili članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili članovi Vlade Republike Hrvatske ili članovi općinskih, gradskih ili županijskih poglavarstava ili izabrani članovi drugog stranačkog tijela na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj stranačkoj razini. Člankom 29. trebalo bi se na sličan način regulirati sastav skupština teritorijalnih organizacijskih oblika političke stranke. Rasprava: - Helena Štimac Radin iznijela je stajalište da u Nacrtu postoji niz normi koje zadiru u autonomiju stranaka. Smatra da bi prema predloženim odredbama sve političke stranke bile izrazito slične po unutarnjem ustrojstvu, načinu odlučivanja, i slično. - Navodi da su neka predložena rješenja potpuno suvišna i manje demokratična nego ona koja postoje u statutima stranaka (npr. pitanje određivanja načela predstavništva na skupštinama pojedinih organizacijskih oblika stranke, pitanje određivanja visine članarine).

10

- Helena Iveković navela je kako bi stranke trebale uređivati unutarnje ustrojstvo prema vlastitom nahođenju, u datim okvirima. Međutim, smatra da je Nacrt zakona prerestriktivan u svojim odredbama o unutarnjem ustrojstvu. - Prema tumačenju Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u 1/4 punopravnih članova opće skupštine navedenih u čl. 28. st. 4. ulaze oni dužnosnici koji bi temeljem statuta ulazili u središnje izvršno tijelo - one koje je skupština izabrala na neku funkciju u stranci, ne ulaze u navedenu 1/4. 3. Središnje izvršno tijelo političke stranke Dosadašnji Zakon o političkim strankama ne zadire u unutarnje ustrojstvo političkih stranaka te jedino člankom 10. propisuje da statut političke stranke mora sadržavati, između ostalih odredbi, i odredbe o "upravnim tijelima, načinu njihovog izbora i opoziva, trajanju mandata te načinu odlučivanja". Nacrt prijedloga novog Zakona detaljno uređuje pitanja vezana uz središnje izvršno tijelo političke stranke uključujući način izbora, minimalni broj članova, sastav tijela te mogućnost ustrojavanja užeg kabineta izvršnog tijela. Naglasak je na poštivanju demokratske procedure unutar stranka i kad je riječ o najvišem izvršnom tijelu stranke koje bi se po ovom Nacrtu prijedloga moralo birati tajnim glasovanjem. Kreće se od ideje da unutar demokratskog političkog sustava i same stranke moraju biti demokratski ustrojene te se pokušava spriječiti tendencija da se zbog borbenog karaktera stranaka vodstvu stranke daje prevelike ovlasti . GONG je istražio statute većih parlamentarnih stranaka kako bismo vidjeli na koji način konstituiraju svoja središnja izvršna tijela i u kolikoj mjeri odstupaju od odredbi Nacrta prijedloga: SDP - Izvršno-politički organ SDPa je Predsjedništvo i ima 13 članova među kojima su: predsjednik/ca stranke, dva/dvije potpredsjednika/ce stranke, tajnik/ca stranke te 9 izabranih članova/ica na Konvenciji stranke. HDZ - Predsjedništvo HDZ-a čine predsjednik stranke, zamjenik predsjednika, tri potpredsjednika, pet članova Predsjedništva koji se biraju na Općem saboru HDZ-a po jedan iz Statutom točno određenih županija, predsjednik RH (ako je član HDZ-a), predsjednik Hrvatskog državnog sabora (ako je član HDZ-a), predsjednik Županijskog doma, predsjednik Vlade, glavni tajnik, predsjednik Kluba zastupnika, predsjednik Mladeži HDZ-a, predsjednica Zajednice žena, rizničar i glasnogovornik (bez prava odlučivanja), u radu po potrebi sudjeluju i druge osobe bez prava odlučivanja. HSLS - Malo vijeće HSLS-a najviše je izvršno tijelo HSLS-a a čine ga predsjednik stranke, 4 potpredsjednika/ce HSLS-a, rizničar i najviše 8 članova koje imenuje i razrješuje predsjednik HSLS-a uz potvrdu Velikog vijeća HSLS-a. Članovi Malog vijeća ne mogu biti članovi Velikog vijeća. Odluke Malog vijeća donose se uz suglasnost predsjednika HSLS-a. HSS - Predsjedništvo HSS čine predsjednik, počasni predsjednik, 31 član koje bira Skupština, predsjednici županijskih organizacija, svi ministri i čelnici u rangu članova Vlade kao i svi župani i podžupani (ako župan nije iz HSS-a), gradonačelnici Zagreba, Osijeka, Splita i Rijeke, svi saborski zastupnici oba doma Sabora, predsjednik HSS iz prethodnog mandata, predsjednik Središnjeg odbora HSS u inozemstvu čijim je raspuštanjem prenesen i nastavljen kontinuitet djelovanja HSS u domovini, predsjednik Sveučilišne organizacije HSS, predsjednički kandidat koji je na izborima dobio najveći broj glasova poslije izabarnog predsjednika, glavni tajnik Stranke, predstavnik Gospodarske sloge, predstavnik Seljačke sloge, predsjednica Organizacije žena HSS "Hrvatsko srce", predsjednik-ca Kluba mladih HSS i glavni urednik glasila DOM. Sjednice HSS ima i Uže predsjedništvo. HNS - Predsjedništvo HNS-a je najviši izvršnopolitički organ Stranke i čine ga predsjednik HNS-a; počasni predsjednik, proglašen na 3. Saboru HNS-a; predsjednik Središnjeg odbora; potpredsjednici HNS-a; predsjednik Savjeta HNS-a; glavni tajnik HNS-a; predsjednici regionalnih saveza HNS-a; glasnogovornik HNS-a; do 7 (sedam) članova HNS-a koje na prijedlog predsjednika Stranke bira Središnji odbor HNS-a.

11

LS - Predsjedništvo LS-a čine predsjednica/predsjednik LS-a, glavna tajnica/tajnik te 13 članica/članova izabranih na Saboru LS, od koji troje s najvećim brojem glasova postaju potpredsjednice/potpredsjednici LS-a. U slučaju da pojedina članica/član Predsjedništva LS-a prestane obnašati svoju dužnost tijekom razdoblja svog mandata, ispražnjeno mjesto popunjava se prvim kandidatom po broju glasova s liste neizabranih kandidata. IDS - Predsjedništvo IDS-a je izvršno-političko tijelo IDS-a, čine ga predsjednik IDS-a, 5 potpredsjednika IDS-a, glavni tajnik IDS-a, članovi Predsjedništva izabrani na skupštinama ZP, a potvrđeni na Saboru, župan, ako je član IDS-a, predsjednik županijske skupštine, ako je član IDS-a. HSP - Predsjedništvo Hrvatske stranke prava je najviše izvršno tijelo HSP-a. Predsjedništvo HSP-a čine: predsjednik HSP-a, glavni tajnik HSP-a i 1 do 7 dopredsjednika HSP-a, koje imenuje i razrješava Glavni stan na prijedlog predsjednika HSP-a. Za članove predsjedništva Stranke mogu biti imenovani samo oni članovi HSP-a koji su u članstvu HSP-a najmanje dvije godine. Iz gornjeg pregleda vidljivo je da samo LS zadovoljava uvjetima navedenim u članku 32. Ako suprotstavimo dva načela koja se mogu ogledati u strukturi i načinu izbora članova središnjeg tijela stranaka vidimo da su se hrvatske stranke odlučile za načelo osiguravanja jedinstvenosti kao jamstva "borbene" spremnosti stranke za vrijeme izbora i što učinkovitijeg vladanja kad su na vlasti dok su načelo participacije i predstavništva stavile u drugi plan. Preporuka: Budući da se Nacrt zakona odlučio slijediti načelo participacije i predstavništva, uvažavajući dijelom i stranačku potrebu za jedinstvenošću i jakim vodstvom, preporučili bismo da se učini i korak dalje te pokuša zakonskim putem otkloniti još jedan demokratski deficit naših političkih stranaka - nedovoljnu zastupljenost žena u politici općenito te u središnjim izvršnim stranačkim tijelom posebno. Stoga predlažemo da se ovim zakonom odredi da u ukupnom članstvu središnjeg tijela političke stranke oba spola moraju biti podjednako zastupljena ili najmanje u omjeru 40:60. Ista preporuka odnosila bi se i na članak 33. o Izvršnim tijelima regionalnih i lokalnih organizacijskih oblika političke stranke. Predlažemo da se u članak 32. uvrsti novi stavak 4, čime dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5., te bi članak 32. glasio: Članak 32. (1.-3.) (...) (4) U ukupnom broju članova središnjeg izvršnog tijela političke stranke uključujući i sastav užeg kabineta iz stavka 3. ovog članka moraju biti razmjerno zastupljena oba spola s time da članovi jednog spola ne smiju prelaziti 60 posto ukupnog članstva. Stavak (4) postaje stavak (5). Rasprava: - Za vrijeme rasprave na okruglom stolu Helena Štimac Radin iznijela je mišljenje da Nacrt ne treba predviđati obvezu da se unutar stranke osniva uži kabinet, već da treba ostaviti svakoj stranci da odluči o unutarnjem ustrojstvu operativnih poslova. Također je navela potrebu da se točno odredi što su to manjinske skupine unutar stranaka, kako ne bi došlo do problema prilikom usklađivanja stranačkih statuta s novim zakonom. - Helena Iveković navodi da treba ustanoviti na koje tijelo se misli kad se kaže «središnje izvršno tijelo» iz razloga što većina stranaka ima manje i veće tijelo, oba su izvršna, a samo je jedno operativno tijelo. 4. Primitak, istupanje i zabrana učlanjenja u političku stranku Dosadašnji Zakon o političkim strankama uopće ne određuje prava i obveze političke stranke te ne sadrži nikakve odredbe koje bi se ticale primitka i istupanja iz članstva političke stranke.

12

Uređenje ovih pitanja prepušteno je strankama koje ih uređuju stranačkim statutima i drugim aktima stranke. Nacrt zakona o političkim strankama u članku 37. propisuje pretpostavke za primitak, istupanje i zabranu učlanjenja u političku stranku, pri čemu u cijelosti uvažava postavke prema kojima političke stranke slobodno odlučuju o primitku novih članova. Isto tako, svaki član političke stranke ima pravo u svako doba svojevoljno istupiti iz članstva političke stranke, bez posebnog obrazloženja. Uvedena je odredba prema kojoj nije dopušteno određivanje opće, trajne ili privremene, zabrane primitka novih članova u političku stranku. Također je zabranjeno političkim strankama imati pridružene članove. Također se uvodi odredba prema kojoj članstvo u jednoj političkoj stranci registriranoj u Republici Hrvatskoj isključuje mogućnost istodobnog članstva u drugoj političkoj stranci registriranoj u Republici Hrvatskoj. Dva su stavka sporna: stavak 4. po kojem stranke ne smiju primati pridružene članove te stavak 6. po kojem članstvo u jednoj političkoj stranci registriranoj u Republici Hrvatskoj isključuje mogućnost istodobnog članstva u drugoj političkoj stranci registriranoj u Republici Hrvatskoj. Naše stranke u svojim statutima ne previđaju i ne poznaju kategoriju pridruženih članova, samo počasnih članova te bi bilo korisno pobliže objasniti o kakvoj je kategoriji članova riječ i s kojom je intencijom stavak napisan. Također s obzirom na stavak 6. po prvi put se državnim zakonom želi isključiti istodobno članstvo u dvije stranke registrirane u republici Hrvatskoj. Do sada je to bilo prepušteno strankama da ovo pitanje uređuju s obzirom na svoje posebne interese. Međutim teško je zamisliti da bi se ovakvu odredbu moglo uzdići u zakonsku odredbu jer ograničava temeljno ljudsko pravo na slobodu udruživanja i kosi se sa dokumentima o temeljnim ljudskim pravima. Pregledom statuta vodećih parlamentarnih stranaka došli smo do sljedeće slike: SDP: Čl. 10, stavak 4: Član/ica SDP ne može biti članom/icom druge političke stranke sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Ujedno, čl. 10, stavak 3 daje mogućnost (samo iznimno) kolektivnog učlanjenja. HDZ: Čl. 9, stavak 1 - Članom HDZ-a može postati svaka osoba s navršenih 16 godina života koja: c) nije član koje druge stranke registrirane u Republici Hrvatskoj; ujedno u čl. 10, stavak 3 kaže Višestruko članstvo (u više temeljnih organizacija HDZ-a) nije dopušteno. Čl. 14, omogućava počasno članstvo HDZ ima počasne članove koje na prijedlog Predsjedništva HDZ-a proglašava Opći sabor HDZ-a ili Središnji odbor (između zasjedanja Općeg sabora). HSLS: Čl. 13 - Članstvo u HSLS-u može biti redovito i počasno. Čl. 15, stavak 1: Redovitim članom HSLS-a može postati hrvatski državljanin koji ispunjava sljedeće uvjete: točka 2 - da nije član druge političke stranke sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. HSS: U statutu HSS-a nema eksplicitne zabrane članstva u drugoj političkoj stranci, neka u čl. 18 kojim se određuje da se član stranke briše iz članstva zbog upisa u drugu stranku (točka 2). HSS također može imati i počasne članove (Čl. 16). LS: Čl. 12 - Članstvo u LS-u može biti redovito i počasno (stavak 1). Redovita članica/član može postati svaka punoljetna.......državljanka/državljanin RH koja/koji.... točka 1 - nije članica/član nijedne druge političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj osim kada to svojom odlukom dopusti Predsjedništvo LS-a. HNS - Čl. 11 - Na temelju odluke Predsjedništva i član neke druge stranke može postati članom HNS. Ujedno na temelju čl. 12 članstvo u HNS-u prestaje pristupom drugoj političkoj stranci. Državljanin...... IDS - Čl. 7 - Član IDS-a ne može biti članom druge političke stranke, osim onih koje svojom odlukom dopusti Savjet IDS-a. IDS ima i počasne članove. HSP - Čl. 11 - U Hrvatsku stranku prava može pristupiti svaki Hrvat ili Hrvatica, te punoljetni i poslovno sposobni državljani Republike Hrvatske koji prihvaćaju Temeljna načela HSP-a i ovaj Statut. Maloljetna osoba, uz dopuštenje roditelja ili skrbnika, može postati članom Hrvatske pravaške mladeži koja djeluje u okviru HSP-a. HSP ima i počasne članove (čl. 12). Počasnim članom HSP-a može postati osoba koja ispunjava uvjete određene ovim Statutom. Počasni član može iznositi svoje mišljenje, davati prijedloge, sudjelovati u radu tijela Stranke,

13

ali ne može birati, biti biran u tijela Stranke, niti glasovati prilikom donošenja odluka. HSP nigdje izričito ne spominje članstvo u drugoj stranci. Preporuka: Slijedom gore navedenog preporučujemo da se stavak 4. i stavak 6. članka 37. Nacrta zakona brišu. Rasprava: - Vezano uz članstvo u političkim strankama, postavljeno je pitanje gdje i kako se vodi popis članova političkih stranaka? Predstavnici GONG-a istakli su problem koji se javlja prilikom poštivanja odredbi iz izbornih zakona koje određuje da li članovi izbornih povjerenstava mogu ujedno biti i članovi političkih stranaka. S obzirom da popis članova stranaka nije javan, navedene odredbe gube svoj smisao jer je nemoguće provjeriti da li su osobe članovi određenih stranaka. - Tijekom rasprave, preporučeno je da se zakonom propiše obveza strankama da vode popis svojih članova te da ga redovito ažuriraju. Predloženo je također da se zakonom propiše javnost popisa članova političkih stranaka, tj. da uvid u popis članova stranaka mogu imati osobe s pravnim interesom, sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka i pravu na privatnost. 5. Članarina U čl. 38. Nacrt zakona određuje gornju granicu dopuštenog iznosa pojedinačne mjesečne članarine u relativnom obliku. Mišljenja smo da je ovo ograničenje opravdano u prvom redu radi ograničavanja mogućnosti političkoj stranci za krivo prikazivanje svojih prihoda. Međutim, imajući na umu da pojedine političke stranke od svojih članova izabranih na državne funkcije traže i plaćanje većih doprinosa političkoj stranci, političke bi stranke trebale prema predloženom Nacrtu zakona te doprinose prikazivati kao novčane darove sa svim obvezama koje iz toga proizlaze. Preporuka: Zakon bi mogao, pored redovitih članarina, ostaviti mogućnost da politička stranka uvede i posebne članarine koje bi se odnosile isključivo na članove stranke državne dužnosnike. Pri tome bi se, također u relativnom obliku u odnosu na prosječnu plaću, odredila gornja granica posebne pojedinačne mjesečne članarine. Predlažemo da gornja granica zakonom dopuštenog iznosa pojedinačne posebne mjesečne članarine iznosi najviše 50% prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj u prethodnom mjesecu. Na taj bi se način postiglo nekoliko ciljeva: a) Omogućilo bi se strankama da te iznose ne moraju tretirati kao novčane darove i posebno ih prikazivati. b) Ograničilo bi se pravo političkoj stranci da bez ograničenja određuje novčane obveze svojim članovima, što im niti postojeći zakon niti Nacrt zakona ne ograničavaju. c) Vjerujemo da bi se moglo pokazati da neograničena mogućnost da se od državnih dužnosnika traže posebni novčani doprinosi stranci pozitivno utječe na rast dužnosničkih plaća, čime se zapravo posredno povećava stvarni iznos sredstava državnog (ili lokalnih) proračuna namijenjen financiranju političkih stranaka. Ograničenjem se ta mogućnost kontrolira. d) Kako se prema ovome Nacrtu predviđa i to da svaka politička stranka podastire javnosti popis svojih članova državnih dužnosnika, mišljenja smo da ne postoji šansa da politička stranka uvođenje zakonske mogućnosti ovako reguliranih posebnih članarina koristi za krivo prikazivanje svojih prihoda. Također, diskriminacija članova prema kriteriju vrste ili iznosa članarine koju su dužni uplaćivati stranci jasno bi se zakonski zabranila.

14

Članak 38. (1) Statutom političke stranke može se odrediti obveza članova da sudjeluju u financiranju djelatnosti političke stranke čiji su članovi (članarina). (2) Iznos mjesečne članarine za jednog člana političke stranke ne smije prelaziti 1,5% od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj u prethodnom mjesecu. (3) Iznimka iz stavka 1. odnosi se samo na članove političke stranke za vrijeme dok su državni dužnosnici i čiji iznos mjesečne članarine za jednog člana političke stranke može biti veći, ali ne smije prelaziti 50% prosječne plaće u Republici Hrvatskoj u prethodnom mjesecu. (4) Statutom se može odrediti da ostvarenje biračkih prava članova ovisi o redovitom plaćanju članarine, ali nikako o vrsti i visini članarine koju su obavezni plaćati. Rasprava: - Za vrijeme rasprave na okruglom stolu predstavnici stranaka složili su se da su odredbe Nacrta o članarinama neprimjerene, s obzirom da mnoge stranke u svojim statutima imaju rješeno to pitanje na demokratičniji način nego onaj predviđen Nacrtom. 6. Odlučivanje u tijelima političke stranke U čl. 43. i 44. predlagatelj određuje način donošenja odluka u tijelima političke stranke i njezinim organizacijskim oblicima, tajnost glasovanja na unutarstranačkim izborima, te demokratsko oblikovanje političke volje putem podnošenja prijedloga odluka u tijelima političke stranke i njezinim organizacijskim oblicima. Smatramo da se u ta dva članka preopširno i nepotrebno ulazi u reguliranje određenih pitanja koja se ili podrazumijevaju ili su opet krajnje načelno regulirana. Preporuka: Integrirati dva članka u jedan: Demokratsko oblikovanje političke volje unutar političke stranke Članak 43. (1) Svi se oblici unutarstranačkih izbora moraju provoditi tajnim glasovanjem. (2) Stranke su obavezne statutom urediti i: - način donošenja zaključaka, odluka i drugih akata u tijelima političke stranke i njezinim organizacijskim oblicima - prava članova da zatraže tajno glasovanje o pojedinim zaključcima, odlukama i aktima političke stranke - pravo članova stranke, skupina i lokalnih organizacijskih (i funkcionalnih) oblika na podnošenje prijedloga zaključaka, odluka i drugih akata političke stranke, kao i na predlaganje kandidata za unutarstranačke izbore na svim razinama odlučivanja - pravo na prethodnu raspravu kod donošenja zaključaka, odluka i drugih akata političke stranke 7. Statutarna sudišta Ivan Šprajc je tijekom rasprave na okruglom stolu iznio problematiku statutarnih sudišta predviđenih Nacrtom zakona. Smatra da odredbe koje se odnose na statutarna sudišta nisu u potpunosti izvedive. Početnu tezu tih odredbi vidi u činjenici da član političke stranke neće moći ostvariti zaštitu svojih prava izvan političke stranke, te da stoga postoji potreba osnivanja statutarnih sudišta. Navedeno smatra kontratezom načela cjeline ustavnog poretka, koja polazi od načela da se sva Ustavom zajamčena prava i sloboda moraju moći ostvariti i zaštiti pred sudovima. Stoga nije moguće odricati mogućnost sudske zaštite članovima političkih stranaka. Smatra također da nema potrebe da odredbe Nacrta propisuju nižu razinu zaštite od one propisane za udruge (članovima udruga je mogućnost zaštite svojih prava dana pred županijskim sudovima).

15

Navodi da se statutarna sudišta i sudska zaštita međusobno mogu nadopunjavati, primjerice, kao prvostupanjski i žalbeni postupak. - Helena Štimac Radin mišljenja je da je previše pažnje unutar Nacrta zakona posvećeno statutarnim sudištima, te da ne vidi razloga da se na svakoj stranačkoj razini mora formulirati statutarno sudište. IV. FINANCIRANJE I IMOVINA POLITIČKIH STRANAKA - Tijekom rasprave na okruglom stolu vezano uz financiranje političkih stranaka, izražena su mišljenja da je Nacrtom potrebno regulirati transparentnost i javnost financiranja stranaka (Helena Štimac Radin), s obzirom da i sama ustavna odredba stvara dužnost stranaka da javno iznose svoje financijsko poslovanje, što uključuje potpunu transparentnost i javni nadzor (Ivan Šprajc). - Postavljeno je pitanje od strane moderatorice predstavnicima Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave te Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav vezano uz provedbu kontrole nad financijskim izvješćima stranaka. Utvrđeno je da je dosad postojao tzv. «negativan sukob nadležnosti», tj. da nijedno tijelo nadležno za provedbu nije smatralo da je «baš ono nadležno za prikupljanje izvješća». Preporučeno je da se utvrdi precizan sustav nadležnosti Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave te Državnog ureda za reviziju. - Jedna od zajedničkih preporuka sudionika okruglog stola jest i ta da se regulacija materije financiranja političkih stranaka što manje koristi sankcijama, a što više poticajima za dobrovoljno djelovanje stranaka. 1. Naziv Prema dosadašnjem Zakonu financiranje političkih stranaka i polaganje računa obrađeno je u dijelu III. Zakona pod nazivom "Sredstva za rad političkih stranaka" i sastoji se od pet članaka (čl.18-22). Prema ovom Zakonu ako političke stranke u svom djelovanju ostvare dobit, moraju s dobiti raspolagati kao neprofitne organizacije. Političke stranke mogu stjecati prihod od članarina, dobrovoljnih priloga, izdavačke djelatnosti, prodaje propagandnog materijala, organizacije stranačkih manifestacija, državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih propisima dozvoljenih izvora. Izmjena ovog članka iz 2000. godine makla je formulaciju koja je postojala iz 1993. godine da stranke mogu stjecati prihode radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Nacrt zakona ovim pitanjima posvećuje cijelu Glavu V. pod nazivom "Imovina političke stranke" koja se sastoji od četiri poglavlja i 33 članka (čl. 47 - 80). Poglavlja nose nazive: 1. Imovina i ograničenja poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava političke stranke (članci 47. do 50.) 2. Novčana potpora iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (članci 51. do 59.) 3. Darovi (članci 60. do 69.) 4. Računovodstvo političke stranke (članci 70. i 80.). Postojeći zakon nedovoljno normira način na koji se stranke financiraju i na koji moraju polagati račune građanima te ne osigurava zadovoljavanje načela transparentnosti i odgovornosti rada političkih stranaka. Stoga je svakako dobrodošlo nastojanje da se to područje uredi Nacrtom zakona kako bi stranke transparentnim financiranjem i odgovornim raspolaganjem sredstvima povećale povjerenje građana u političke stranke kao demokratske institucije. Međutim, Glava V. Nacrta zakona kreće od koncepta imovine tj. vlasništva i vlasničkih prava te se usredotočuje na ograničavanje raspolaganjem tih prava. Unutar ovako postavljenog okvira gubi se ideja da su demokracija i demokratski procesi stvar građana te

16

da ih samo oni mogu financirati, neovisno o tome čine li to privatnim novcem ili javnim novcem iz državnih proračuna. Preporuka: 1. da se naziv Glave V. nadopuni i da glasi "Financiranje i imovina političkih stranaka". Dodatni razlog tome leži i u činjenici da samo tri članka 1. poglavlja Glave V. (članci 47 do 50) govore o imovini i ograničenju poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava političke stranke dok ostala dva poglavlja u stvari govore o načinima finaciranja. 2. da se stavak 1. članka 47 preformulira kako bi se izbjegla neobična i nategnuta konstrukcija kao što je "stjecanje prava vlasništva na novcem". Stječe se dojam da se cijelom problemu finaciranja političkih stranaka pristupilo iz perpektive pasivnog, nepokretnog u krajnjoj liniji nepolitičnog pojma (ako politiku shvatimo kao djelovanje) "imovine" tj. "stjecanja prava vlasništva" kako bi se postavio temelj zabrani raspolaganja nekretninama u vlasništvu stranke u svrhu financiranja stranke. 3. da se promijeni redoslijed u stavku 2 članka 47 kako naglasak ne bi bio na nekretninama već na već na građanima koji svojim sredstvima, bilo privatnim (članarinama, darovima) ili sredstvima iz proračuna participiraju u finaciranju političkih stranaka. Ujedno se naglašava regrutacijska funkcija stranke. Slijedom ovih preporuka čl. 47 bi glasio: Članak 47. (1) Politička stranka ima pravo na stjecanje finacijskih sredstava, pokretnina i nekretnina u Republici Hrvatskoj potrebnima za ostvarenje njezinih ciljeva utvrđenih statutom i temeljnim političkim programom u skladu s odredbama ovog i drugih mjerodavnih zakona (u daljnjem tekstu: imovina političke stranke). (2) Imovinu političke stranke mogu činiti: 1. novac stečen naplatom članarina, 2. darovi poimence određenih darovatelja, 3. novac dodijeljen iz državnog proračuna, odnosno proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 4. prihodi od djelatnosti propisanih člankom 48. ovog zakona, 5. pokretnine iz stavka 1. ovog članka, 6. kamate na novac deponiran u nadležnim novčanim institucijama u Republici Hrvatskoj, 7. nekretnine iz stavka 1. ovog članka, (3) Politička stranka ima središnji račun, a organizacijski oblici političkih stranaka podračune na koje se doznačuje novac iz stavka 2. ovog članka u skladu s ovim i drugim mjerodavnim zakonima i propisima o računovodstvu neprofitnih organizacija. (4) Statutom ili posebnom odlukom donesenom na temelju statuta uređuju se međusobni odnosi između središnjeg ureda političke stranke i organizacijskih oblika političke stranke u pogledu obveza organizacijskih oblika na doznačavanje određenog postotka novca s podračuna na središnji račun političke stranke, odnosno prava organizacijskih oblika na novčanu potporu središnjeg ureda političke stranke. 2. Ograničenja gospodarskih djelatnosti političke stranke Postojeći Zakon o političkim strankama iz 1993. godine doživio je 1998. godine izmjenu kojom se dotaknuo problem ograničenja gospodarskih djelatnosti stranke. Naime Zakon iz 1993. godine u članku 18. stavak 2. među prihode koje stranke mogu stjecati radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva uvrštava i dobit poduzeća čiji su stranke vlasnici. Izmjenom Zakona 1998. godine te se riječi naprosto brišu iz teksta zakona - što god to značilo. Članak 18. Zakona je 2000. doživio još jednu promjenu kojom se naglašava neprofitnost političkih stranaka i određuje da ako stranke u svom djelovanju ostvare dobit, moraju s dobiti raspolagati kao neprofitne organizacije.

17

Nacrt zakona u članku 48. na konkretan način propisuje ograničenja gospodarskih aktivnosti političke stranke te nabraja gospodarske djelatnosti koje politička stranka ima pravo obavljati. Među djelatnosti koje stranka ima pravo obavljati, pored prodaje knjiga, stranačkih novina i časopisa, publikacija, propagandnog materijala i drugih tiskovina vezanih uz djelovanje političke stranke te prodaje sitnih stvari s nazivom ili znakom političke stranke, politička stranka ima pravo obavljati izdavačku djelatnost u svojstvu izdavača. Međutim, stavak 3. istog članka propisuje da je prihode od izdavačke djelatnosti politička stranka dužna koristiti za unapređenje izdavačke djelatnosti. Nije nam jasna intencija ovog stavka i ovaj tip ograničenja korištenja prihoda iz izdavačke djelatnosti. Ako je riječ o strahu od korištenja sredstava u druge nelegalne svrhe - već imamo ograničenje da stranačka imovina ima služiti ostvarenju stranačkih legitimnih ciljeva utvrđenih statutom i temeljnim političkim programom. Ili nam je bogohulna ideja da se prihodi od izdavaštva koriste, recimo, za plaćanje računa za struju? Možda je naprosto riječ o tome da se stranke prisile da se kontinuirano bave izdavanjem knjiga i drugih publikacija koje služe političkom obrazovanju i razvijanju političke kulture kako svojih članova tako i birača. Preporuka: Stoga predlažemo da se stavak 3. članka 48. ili briše ili podrobnije obrazloži. Rasprava: - Za vrijeme rasprave na okruglom stolu, Ivan Šprajc naveo je kako su odredbe o imovini i ograničenju gospodarskih sloboda u Nacrtu nedovoljne i premalo oštre. - Smatra da stranke, s obzirom da se ne osnivaju radi ostvarivanja profita, svaku ostvarenu dobit trebaju upotrijebiti samo za unaprijeđenje svojih djelatnosti. - Slaže se s ograničavanjem izdavačke djelatnosti jer je to gospodarska djelatnost, te bi se profit trebao koristiti isključivo za unaprijeđivanje iste. - Smatra da stranke već imaju dovoljno povlastica (iznajmljivanje prostora po preferencijalnim cijenama, dotacije i slično). - Smatra također da predloženo rješenje iz slovenskog zakona dobro zvuči ali je neprovedivo u našem pravnom sustavu - u Sloveniji postoji «računarski» sud, a njihova državna revizija ima određene ingerencije koje naša nema. 3. Ograničenja poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava Postojeći Zakon o političkim strankama, kao što smo već naveli, ni na koji način se ne dotiče poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava političkih stranaka - samo se određuje da stranke s ostvarenom dobiti moraju raspolagati kao neprofitne organizacije. Nacrta zakona upotrebljava rigoroznu varijantu ograničenja ili bolje rečeno zabrana bilo kakvih poduzetničkih sloboda te ograničavanja vlasničkih prava nad nekretninama u posjedu političke stranke. Osnovu za takav pristup pronašli su u ustavnoj odredbi (čl. 50. stavak 2.) o mogućnosti zakonskog ograničenja poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava iznimno radi zaštite interesa Republike Hrvatske. U Nacrtu zakona očituje se nedvojben interes Republike da se političkim strankama zakonom ograniči, na jednak način i pod jednakim uvjetima, slobodno raspolaganje nekretninama, novcem i drugom imovinom u njihovom vlasništvu. Iskustva drugih zemalja: Dok je s jedne strane nedvojben interes građana da političke stranke budu neovisne od utjecaja poslovnih i poduzetničkih krugova kako bi samostalno razvijale politike koje su u interesu svih građana, za opće dobro, s druge strane pretjerana ograničenja raspolaganja nekretninama, novcem i drugom imovinom mogu biti kontraproduktivna, pogotovo ukoliko nije razvijen mehanizam (i tradicija) za nadgledanje provođenja zakona. S obzirom na stavak 4. članka 49. postoje i druge mogućnosti ograničavanja raspolaganja nekretninama kao na primjer:

18

1. Slovenski Zakon o političkim strankama u članku 21. stavku 3 određuje da godišnji prihodi stranke dobiveni iz prihoda od imovine/vlasništva ("premoženja") i dobitka iz dohotka poduzeća čiji je stranka vlasnik (a to poduzeće smije obavljati samo kulturnu odnosno izdavačku djelatnost) ne smije prelaziti 20% iznosa sveukupnog prihoda stranke. 2. Zanimljiva je i formulacija iz njemačkog zakona čl. 18. stavak 5 kojim se propisuje da iznos državnih sredstava ne smije premašiti godišnji prihod koji je stranka sama ostvarila dobrim upravljanjem ("through good management"). Ujedno se čl. 24 (2) definira što sve obuhvaća prihod stranke te se uz članarine i slične stalne priloge; donacije od fizičkih osoba; donacije od pravnih osoba; spominje i prihod od imovine. 3. Rumunjski zakon dozvoljava strankama da ostvaruju prihode, između ostalog, i iznajmljivanjem prostora za skupove ili društveno-kulturna zbivanja. Preporuka: Preporučujemo zakonodavcu da pri propisivanju ograničenja raspolaganjem nekretninama ne bude preambiciozan i prerestriktivan, već da pokuša naći fleksibilnije rješenje koje bi omogućilo strankama da upravljaju svojom imovinom. Rasprava: - S obzirom na razinu političke kulture u Republici Hrvatskoj, Ivan Šprajc smatra da je potrebno proširit odredbe o nadzoru, na način da državna revizija može posjećivati stranke kad god to smatra potrebnim, da se pooštre prekršajne sankcije, te da se unese odredba kojom bi se oduzimala imovinska korist stvorena nedopuštenim gospodarskim djelovanjem stranaka (imovinskopravne posljedice svih takvih djelovanja trebalo bi učiniti ništavnima, jer prema Nacrtu zakona, stranci ostaje profit ostvaren nedopuštenim djelovanjem). 4. Novčana potpora iz državnog proračuna Člancima 51. do 59. Nacrt zakona regulira načela i kriterije dodjele proračunskog novca političkim strankama na nacionalnoj te regionalnoj i lokalnoj razini, kao i tijela zadužena za provedbu dodjele, te najveći dio odjeljka posvećuje slučajevima u kojima se stranački sastav parlamenta mijenja između dvaju izbora bilo iz razloga stranačkih transfera zastupnika ili frakcionalizacije ili ujedinjavanja stranaka. Pri tome definira nekoliko elemenata direktnog proračunskog financiranja političkih stranaka na sljedeće načine: a) pravo na novčanu potporu iz proračuna (bilo državnog, bilo lokalnih i regionalnih) daje svim političkim strankama prema zakonski određenim kriterijima, s tim da radi određene razlike između stranaka koje definira kao nacionalne i stranaka koje definira kao regionalne (čl. 51.) b) u relativnom iznosu određuje godišnji iznos novca namijenjen financiranju parlamentarnih stranaka (0, 056% tekućih izdataka) (čl. 52. st. 1), kao i neparlamentarnih (0,025% tekućih izdataka) (čl. 56. st. 2) c) uvodi jedan kriterij za proračunsko financiranje parlamentarnih stranaka: broj zastupnika članova stranke u Hrvatskom saboru (čl. 52. st. 4.), pri čemu ponekad ne predviđa situaciju da član jedne stranke može biti izabran na listi druge stranke (čl. 55. st. 1. i 4.) d) političke stranke tretira jednako bez obzira jesu li se na izborima natjecale samostalno ili u koaliciji (čl. 52. st. 3) e) financiranje ograničava isključivo na političke stranke (ali ne i na nezavisne zastupnike) i pri tome u čitavom nizu članaka izričito pristaje uz načelo da se financijski prate sve promjene stranačkog statusa zastupnika između dvaju izbora na način da se raspodjela tromjesečno prilagođava novonastalim promjenama (52. st. 7, čl. 53. do 55.) f) različito tretira zastupnice i zastupnike određujući uvećani iznos proračunskog novca kojeg se dodjeljuje stranci za njezine članice g) uvodi namjensko financiranje za vanparlamentarne stranke bez određivanja drugih kriterija (čl. 56. st 1.)

19

h) određuje Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora kao tijelo koje provodi obračun za raspodjelu proračunskih sredstava političkim strankama odnosno donosi dodatne kriterije za proračunsko financiranje vanparlamentarnih stranaka (čl. 52. st. 4) U našem komentaru predloženog sustava direktnog proračunskog financiranja vodili smo se sljedećim načelnim stavovima i empirijskim pokazateljima i sukladno njima iznosimo primjedbe: 1. Sustav direktnog državnog financiranja (SDDF), kako se pokazuje u velikom broju zemalja koje ga prakticiraju, onaj je mehanizam putem kojeg se može relativno snažno utjecati na razvoj stranačkog sustava neke zemlje stimulirajući poželjne, a destimulirajući neželjene efekte. Načelno smatramo da ovdje predloženi sustav nije optimalno iskoristio mogućnosti koje u to smislu pruža sustav direktnog državnog financiranja, tj. policy aspekt zakona. 2. Za neka ovdje predložena rješenja koja imaju jak potencijalni učinak na razvoj i funkcioniranje stranačkog sustava u Hrvatskoj smatramo da nisu dobra. 3. Uzimajući u obzir dosadašnji razvoj stranačkog sustava u Hrvatskoj, njegov institucionalni i strukturni aspekt, stav da se stranački sustav u Hrvatskoj razvija u pravcu umjerenog višestranačja s tipom vlasti koalicijskih vlada i promatrajući ga u komparativnoj perspektivi drugih novih demokracija srednje i istočne Europe smatramo da: a) Broj stranaka u hrvatskom parlamentu se od 1990. ne smanjuje, već povećava čineći Hrvatsku zemljom s najvećim brojem parlamentarnih političkih stranaka u Srednjoj Europi. To umanjuje jasnost kompeticije, smanjuje efikasnost vladanja, a posebice koalicijskih vlada, te smanjuje izglede uspostave manjih i efektivnijih minimalnih koalicija. Troškovi efikasnosti se pri tome ne nadomještaju dobitima bolje predstavljenosti različitih društvenih interesa. Tri su razloga zašto se broj parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj ne smanjuje usprkos jakim institucionalnim mehanizmima uvedenih izbornim zakonima (u prvom redu mislimo na zakonski prag od 5%): a) predizborne koalicije manjih stranaka; b) posebna pravila natjecanja za predstavnike pripadnika nacionalnih manjina; c) frakcioniranja političkih stranaka i stranački transferi zastupnika izvorno vanparlamentarnim strankama između dvaju izbora, što redovito rezultira većim brojem parlamentarnih stranaka na kraju nego na početku svakog mandata. Preporuka: Uvesti mehanizme koji će stimulirati smanjenje broja parlamentarnih stranaka i okrupnjavanje parlamentarne scene do određene razine, i istodobno destimulirati predizborno koaliranje, stranačko frakcionaliziranje i stranačke transfere zastupnika. Nacrtom zakona predloženi SDDF ne destimulira predizborno koaliranje (čl. 52. st. 3), a izravno potiče stranačko frakcionaliziranje i stranačke transfere zastupnika (čl. 54. i 55.). b) Broj kandidata i političkih stranaka koji se natječu na izborima u Hrvatskoj je velik i povećava se. Preveliki broj kandidata i lista na izborima ne doprinosi toliko pluralizmu koliko smanjuje jasnost stranačke kompeticije, utječe na povećanje “propalih” glasova i posredno jača politički cinizam kod birača. Nacrt zakona predviđa preveliki iznos financijskih sredstava financiranju vanparlamentarnih stranaka (pa ako i namjenski, što načelno podržavamo) (čl. 56. st. 2), niti predviđa nikakav prag (npr. izborni) za stjecanje prava na financiranje, čime izravno stimulira aktivno postojanje prevelikog broja stranaka i stvara neracionalnu mogućnost rasipanja proračunskog novca na veliki broj malih stranaka. Pri tome delegira obavezu propisivanja dodatnih kriterija Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora, premda bi bolje bilo da se ti kriteriji zakonski propišu. Preporuka: Za sada nije potrebno uvoditi mehanizme koji će stimulirati daljnje povećanje broja izbornih stranaka, a niti izbornih lista i kandidata. c) Dijelom povezan s velikim brojem izbornih stranaka problem je i velikog broja stranaka koje ne osvajaju mandate, te broj glasova danih tim strankama. Sadašnja razina od približno 15% “propalih” glasova ne zabrinjava toliko u usporedbi s ostalim novim demokracijama, koliko sam trend koji je u nas od 1995. suprotan trendu smanjenja prisutnom u novim

20

demokracijama. Ukupna slika je još gora uzmeli se u obzir da razmjerno visoki zakonski prag u nas dugoročno ne potiče psihološke efekte kako kod birača tako i kod stranačkih vodstava koji bi rezultirali smanjenjem broja izbornih stranaka, smanjenjem broja “propalh” glasova, te tako dugoročno dijelom smanjivali kratkoročne disproporcijske efekte zakonskog praga. Ipak, u dosadašnjem stranačkom razvoju (što prirodno, što pod dugoročnim mehaničkim utjecajem zakonskog praga) rodio se postepeno svojevrsni jaz između parlamentarnih stranaka i stranaka koje ne uspjevaju osvojiti više od 1 ili 2% glasova. Na parlamentarnim izborima 2000. nema niti jedne van parlamentarne stranke koja je osvojila između 2 i 5% glasova, samo su tri osvojile između 1 i 2%, a najveći broj stranaka je osvojio ispod 1% glasova (ukupno oko 10%). Preporuka: Uvesti postotni prag kao uvjet političkoj stanci da uopće stekne pravo na bilo kakvo DDF. Smaramo da bi taj prag morao slijediti prirodno nastali jaz u Hrvatskoj i da ne bi smio biti ispod 1 ii 2%. Napominjemo da najveći broj zemalja sa SDDF određuje takav prag. Osim Danske i Njemačke koje imaju izrazito niske pragove financiranja, sve ostale zemlje određuju iste ili veće. d) SDDF trebalo bi dodatno razraditi kombinirajući nekoliko kriterija financiranja, a ne se zadržavati samo na jednom. To pruža mogućnost diferenciranijeg efekta na različite elemente stranačkog sustava. Zakonodavstva zemalja s SDDF-om u tom smislu poznaju a) raspodjeljivanje sredstava razmjerno broju mandata, ali i razmjerno broju glasova; b) da se razmjernost može određivati relativno, ali i apsolutno; c) da se određeni dio novca raspodjeljuje u jednakim iznosima svim strankama koje su stekle uvjete, itd. Preporuka: Razmisliti da se jedan dio novca raspoređuje strankama na temelju apsolutnog izbornog uspjeha (npr. zakonski odrediti jediničnu sumu novca za svaki glas koji se množi brojem glasova danih listi političke stranke), čime se a) izbjegava da se disproporcijski učinci izbornog sustava prenose na financiranje stranaka; b) uklanja mogućnost da naknadne promjene stranačkog sastava parlamenta utječu na raspodjelu sredstava; c) pruža mogućnost ograničavanja financiranja samo na stranke sa samostalnim izbornim listama i d) veže na ovaj način ukupno dodijeljena sredstva za razinu odaziva građana na izborima. Također, razmisliti o dijelu sredstava koji bi se dodijeljivali jednako svim strankama koje za to steknu uvjete. Ograničavajući se samo na razmjerno financiranje stranaka prema broju zastupnika Nacrt zakona propušta iskoristiti navedene mogućnosti regulacije. e) Zbog opravdane bojazni da prenaglašeno DDF političkih stranaka, (posebice ako kod pojedine stranke to predstavlja veliku većinu njenih ukupnih prihoda, što je europski trend) pretvara stanke u državne institucije i otupljuje njihove veze s društvom i zdrave instinkte preživljavanja, neke su od država sa SDDF-om uvele tzv. matching funds (npr. Njemačka) čime stimuliraju stranke da prikupljaju sredstva iz drugih, nedržavnih izvora (članarine, privatno financiranje, itd.) Time, što nije manje važno u našim uvjetima, potiču što redovitije i cjelovitije prikazivanje stranačkih prihoda iz nedržavnih izvora. Nacrt zakona propušta tu mogućnost. Preporuka: Odrediti da ukupni godišnji iznos isplaćen političkoj stranci unutar SDDF-a (bez obzira na odobreni) ne može prelaziti ukupni iznos njezinih prošlogodišnjih stranačkih prihoda po svim stavkama osim SDDF-a. f) Interes je društva da se proračunski novci troše na društveno poželjne aktivnosti. Trošenje političkih stranaka na izborne kampanje, u tom je smislu, manje poželjno od njihovog ulaganja u edukaciju birača, izdavaštvo ili zapošljavanje stručnjaka. Smatramo da je namjenskim financiranjem ili poticanjem namjenskog financiranja moguće utjecati na poželjno trošenje stranačkih sredstava. Naša je preporuka da se posebno potiče ili obveže političke stranke da barem dio proračunskog novca ulože u zapošljavanje stručnih osoba

21

koje bi bile na raspolaganju stranačkim klubovima u Hrvatskom saboru. Time bi se postigao dvojaki učinak: namjensko financiranje ujedno bi stručno jačalo onaj dio političkih stranaka koji je neposredno vezan uz funkcioniranje institucija vlasti - stranačke parlamentarne frakcije. Preporuka: Obvezati političke stranke da dio novca koji dobiju temeljem broja zastupnika ulože u rad svoga stranačkog kluba zapošljavanjem stručnjaka koji bi pratili rad stranačkih klubova. Alternativno, ovaj dio financiranja mogao bi se prebaciti na proračun namijenjen radu Sabora i urediti ga poslovnikom Sabora, ali to nosi opasnosti birokratiziranja stručne stranačke podrške. Jedna od mogućnosti bila bi da se ovim ili nekim drugim zakonom uredi pravo svakog zastupnika da raspolaže određenom jednakom svotom novca koju je dužan utrošiti u gore navedene svrhe. Nacrt zakona predviđa namjensko financiranje, ali samo za vanparlamentarne stranke. g) SDDF se načelno može provoditi na dva načina: mogu se financirati političke stranke za njihove redovite aktivnosti ili financijski podržavati izborne kampanje političkih stranaka. Prema našim spoznajama najveći broj zemalja s SDDF-om preferira prvi model, nešto manji broj drugi, a tek nekoliko zemalja kombinira oba modela. U ovom trenutku u Hrvatskoj se kombiniraju oba modela financiranja. Preporuka: Ukoliko bi se prihvatila preporuka o temeljenju najvećeg dijela proračunskog financiranja političkih stranaka na izbornim rezultatima u glasovima, smatramo da bi se, barem kada je riječ o nacionalnoj razini izbora, moglo ukinuti posebno financiranje izbornih kampanja. JEDAN MOGUĆI MODEL Model SDDF-a koji ovdje navodimo treba shvatiti više kao ilustraciju kako se može rafiniranije pristupiti samom financiranju, a manje kao gotov prijedlog čije su sve reprekusije pouzdano provjerene. Novčana potpora iz državnog proračuna (1) Svaka politička stranka ima pravo na novčanu potporu iz državnog proračuna ako ispunjava uvjete i na temelju kriterija propisanih odredbama ovog i srodnih zakona. (2) Političkoj stranci čija samostalna stranačka lista dobije preko 2% ukupno u cijeloj državi važećih glasova na izborima za Hrvatski sabor ili s čije samostalne stranačke liste bude izabran barem jedan zastupnik u Hrvatski sabor odobrit će se dodjela novčane potpore za razdoblje do narednih izbora u godišnjem iznosu u kunama koji se dobije tako da se broj glasova koji je stranačka lista dobila na izborima pomnoži s 10. Jednom tako utvrđeni iznos za svaku stranku ne može se promijeniti do narednih izbora. (3) 1/3 ukupno odobrenih sredstava za sve političke stranke zajedno prema kriteriju iz stavka 1. ovoga članka raspodjelit će se svim političkim strankama koje imaju barem jednog zastupnika izabranog s njihove stranačke liste u jednakim iznosima za svaku političku stranku. Jednom tako utvrđeni iznos za svaku stranku ne može se promijeniti do narednih izbora. (4) Svakoj parlamentarnoj političkoj stranci odobrit će se dodjela novčane potpore u godišnjem iznosu u kunama koji se dobije tako da se broj zastupnika koji su članovi te političke stranke pomnoži s 180 000, a u slučaju zastupnica s 200 000. Politička stranka obavezna je 1/4 na taj način odobrenog iznosa uložiti u zapošljavanje stručnjaka za potrebe svoga stranačkog kluba zastupnika (vidi alternativna rješenja u preporuci). Iznosi odobreni političkim strankama prema ovom stavku usklađuju se sa stranačkim sastavom parlamenta svake godine. (5) Ukupno isplaćena godišnja novčana potpora političkoj stranci prema stavcima 2., 3. i 4. ovog članka ne smiju prelaziti ukupni iznos prihoda koji je politička stranka ostvarila u prethodnoj godini prema svim stavkama osim stavke 3. st. 2. čl. 47. i stavke darova s vrijednošću manjom od 200 kuna.

22

(6) Novčana potpora iz stavka 5. ovog članka doznačuje se na središnji račun političke stranke tromjesečno načelno u jednakim iznosima. (7) Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora donosi odluku o raspoređivanju novca iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka, kao i odluku o maksimalnoj novčanoj potpori koja godišnje može biti isplaćena političkoj stranci iz stavka 5. ovog članka. 5. Vrste darova i registar darova U čl. 60. Nacrta zakona o političkim strankama detaljnije se određuje što se smatra darom političkoj stranci i nadovezuje se na čl. 47. kojim se određuje imovina političke koja uključuje i "darove poimence određenih darovatelja" te članak 50. koji određuje obveze političke stranke i ograničenja vezana uz primitak novca i druge imovine. Pod darom, u smislu Nacrta zakona, smatra se novac koji je stranka primila tj. prikupila od privatnih darovatelja, nenovčani darovi te neizravna potpora političkim aktivnostima stranke. Ujedno se uvodi obaveza političke stranke da vodi posebni registar darova, čiji oblik, sadržaj i način vođenja propisuje ministar financija. Točka 1. stavka 1. čl. 60. kojim se definira novčani dar formulirana je na način koji zbunjuje te se gubi jasan smisao novčanog dara. Naime, u sladu s točkom 1. novčani dar se definira kao "novac dodijeljen političkoj stranci pod uvjetima propisanim ovim zakonom, izuzimajući novčanu potporu koja je političkoj stranci dodijeljena iz državnog proračuna odnosno proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i novac koji politička stranka stječe naplatom članarina te obavljanjem gospodarskih aktivnosti iz članka 48. ovog zakona (u daljnjem tekstu: novčani darovi)". Smatramo da je termin "dodijeljen" krivo odabran jer je riječ o novcu koji je stranka prikupila tj. primila od privatnih darovatelja, fizičkih i pravnih osoba, njihovom dobrom voljom, dok značenje riječi "dodijeliti" implicira da se novac dodjeljuje redovito, automatizmom, po unaprijed utvrđenom sustavu poput novca iz državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Preporuka: Predlažemo da se točka 1. stavka 1. članka 60 preformulira te da, slijedom ove preporuke, članak 60. st. 1. t. 1. glasi: Članak 60. (1) Pod darom se, u smislu ovog zakona, smatra: 1. novac koji je stranka prikupila pod uvjetima propisanim ovim zakonom, izuzimajući novčanu potporu koja je političkoj stranci dodijeljena iz državnog proračuna odnosno proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i novac koji politička stranka stječe naplatom članarina te obavljanjem gospodarskih aktivnosti iz članka 48. ovog zakona (u daljnjem tekstu: novčani darovi)... 6. Zabrana davanja i primanja darova 1. Članak 61 određuje kojim je subjektima zabranjeno davati darove političkoj stranci, odnosno od kojih subjekata politička stranka darove ne smije primati. Iako je cijeli članak formuliran na način da određuje kojim je subjektima zabranjeno davati darove, nad njima ovaj zakon nema nikakvih ingerencija i politička stranka je ta koja snosi kaznenu odgovornost za prihvaćanje zabranjenog dara. Ujedno samo korištenje riječi "zabrana" ne pomaže stvaranju zakonskog okvira koje bi stvorilo ozračje za razvoj demokratskih stranaka niti se korištenjem tako rigoroznog jezika stranke potiču da se drže slova zakona. Preporuka: Preformulirati naslov ovog dijela kao stavak 1. čl. 61. tako da naglasak bude na pravu stranke da prima darova i na darovima koji su izuzeti iz ovog pravila.

23

Točkom 3. stavka 1. zabranjuje se davanje darova "udrugama građana i zakladama čiji su članovi tijela državne vlasti RH, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe s javnim ovlastima". Ukoliko se dio rečenice "čiji su članovi tijela državne vlasti, itd." odnosi i na udruge građana i na zaklade, moramo priznati da nam takve udruge nisu poznate, te bi bilo poželjno da predlagač bolje obrazloži o kakvim je udrugama građana riječ. Ukoliko se dio rečenice "čiji su članovi tijela državne vlasti, itd." ne odnosi na udruge građana nego samo na zaklade, tada bi ova odredba govorila o zabrani davanja darova političkim strankama svim udrugama građana što treba jasnije precizirati. Preporuka: Proširenje točke 3. stavka 1. ili uvođenje zasebne točke koja bi izuzela iz davanja darova političkim strankama udruge građana i vjerske organizacije koje primaju potporu iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i koje su oslobođene plaćanja poreza, budući da oslobađanje od poreza također označava vrstu državne potpore. Točka 6. stavka 1. propisuje da stranke ne smiju primati darove od političkih stranaka registriranim u stranoj državi i njihovih zaklada, odnosno drugih srodnih organizacija. Svjesni da se političke stranke moraju razvijati oslanjajući se na potporu birača u vlastitoj zemlji u čijem interesu moraju djelovati, zabrana primanja stranih donacija izravno od političkih stranaka je sasvim je razumljiva. Međutim ostaje otvorenim za raspravu da li istu zabranu staviti i na zaklade stranih političkih stranaka i njima srodnih organizacijama, naravno uzimajući u obzir njihovo djelovanje u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina. Zaklade europskih stranaka u zadnjih su desetak godina uglavnom pružale demokratsku podršku hrvatskim političkim strankama, stalno uvažavajući osjetljivu liniju između pružanja demokratske podrške s jedne strane i financiranja političkih stranaka s druge. Preporuka: Predlažemo da se prije uvođenja ovako rigorozne zabrane povede rasprava o potencijalnim opasnostima koje po hrvatski politički život nosi ovaj tip suradnje i podržavanja i pronađe fleksibilnije rješenje koje ne bi zatvorilo vrata njegovanju značajnih vrijednosti kao što su suradnja, partnerstvo, solidarnost. Slijedom navedenih preporuka čl. 61 bi glasio: Primanje darova Članak 61. (1) Politička stranka ima pravo primati darove. Izuzeci iz ovog pravila su darovi od: 1. tijela državne vlasti Republike Hrvatske, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima; 2. javnih poduzeća odnosno trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u kojima Republika Hrvatska odnosno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinsko vlasništvo nad dionicama odnosno udjelima, te javnih i drugih ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; 3. zaklada čiji su članovi tijela državne vlasti Republike Hrvatske, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe s javnim ovlastima; 4. udruga građana i vjerskih zajednica koje su registrirane kao neprofitne, humanitarne organizacije i koje su oslobođene plaćanja poreza. 5. domaćih poduzetnika i pravnih osoba koji posluju s tijelima državne vlasti Republike Hrvatske radi stjecanja dobiti, odnosno koji su u posljednje dvije kalendarske godine primili potporu od države, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugih pravnih osoba s javnim ovlastima ili koji su primili novac iz fondova u koje su država ili jedinice

24

lokalne i područne (regionalne) samouprave prenijele novac iz svoga proračuna, kao i onima koji su u prethodnoj godini iskazali gubitak u poslovanju ili nisu platili dospjela potraživanja; 6. tijela državne vlasti stranih država i javnih poduzeća odnosno trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u kojima strana država odnosno jedinice lokalne i regionalne samouprave strane države imaju većinsko vlasništvo nad dionicama odnosno udjelima, te javnih i drugih ustanova u vlasništvu strane države ili u vlasništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave strane države, kao i stranih državljana. 7. političkih stranaka registriranim u stranoj državi. 7. Zabrana anonimnih darova U čl. 62. Nacrta zakona propisuje se zabrana anonimnih darova i posredovanje u davanju darova trećih osoba političkoj stranci. Prijedlog preporuke u vezi s ovim člankom odnosio bi se, kao u prethodnom članku 61., na prečestu upotrebu riječi "zabrana", "zabranjeni", "zabranjeno" što ne pridonosi razvijanju demokratskom mentalitetu. Preporuka: Bez obzira što preporuka može djelovati samo kozmetičke naravi, predložili bismo da čl. 62. Nacrta zakona glasi: Članak 62. (1) Političkoj stranci nije dozvoljeno primati darove od anonimnih darovatelja. Anonimnim darovateljem smatra se ona fizička ili pravna osoba koja političkoj stranci nudi ili daje dar, ali ne obznani osnovne podatke o sebi. (2) Politička stranka dužna je svaki anonimni dar prenijeti na poseban račun u državnom proračunu iz članka 50. ovog zakona u roku od 30 dana od dana njezina primitka. (3) Zabranjeno je posredovanje u davanju darova trećih osoba političkoj stranci. 8. Novčani darovi Članak 63. Nacrta zakona propisuje da politička stranka nije obvezna predočiti jednokratan dar u gotovom novcu koja ne prelazi iznos veći od 200 kuna. Ako isti darovatelj u jednoj kalendarskoj godini takav dar ponovi, darovanje drugog i svakog sljedećeg iznosa od 200 ili manje kuna podliježe obvezi predočenja. Stranke svakako treba ohrabriti da se usprkos osiguranoj financijskoj državnoj potpori i dalje obraćaju malim, privatnim darovateljima kako ne bi izgubile svoje uporište među biračima i kako bi malim privatnim darovateljima omogućile da i na ovaj način sudjeluju u demokratskim procesima. Postavlja se, međutim, pitanje hoće li se stranke pridržavati obveze predočenja novčanog dara u slučaju da je isti darovatelj u istoj kalendarskoj godini dar ponovio i postoji li uopće učinkovit način praćenja i dokazivanja je li se udovoljilo ovoj obvezi. Preporuka: Preporuka je načelne naravi i zahtjeva detaljnu razradu stručnjaka ovisno o modelu za kojeg se eventualno odluči. Naime, čini nam se učinkovitijim uvesti mehanizme koje bi potaknuli stranke da prijavljuju primitak novčanih donacija. Jedan od načina su tzv. "matching funds" gdje visina državne potpore dijelom ovisi o iznosu prikupljenih članarina i novčanih donacija, kao u slučaju Njemačke, ili pak omogućavanje tzv. poreznih kredita građanima koji daju novčani dar političkoj stranci pa im je u interesu od stranke tražiti potvrdu o primirku dara, kao npr. u Kanadi. Dugoročno je učinkovitije i korisnije uspostaviti sustav kojeg će se političke stranke pridržavati dobrovoljno a ne pod prisilom i prijetnjom stalne kontrole. 9. Nenovčani darovi U članku 64. Nacrta zakona propisuje se da politička stranka ima pravo primiti nenovčani dar

25

ako je on upotrebljiv za ostvarenje djelatnosti političkih stranaka. Vrijednost nenovčanih darova određuje se i iskazuje u novčanoj vrijednosti. Posebno je propisano da je središnje izvršno tijelo političke stranke dužno osnovati odbor za određivanje novčane vrijednosti nenovčanih darova. Preporuka: Željeli bismo skrenuti pozornost na jednu kategoriju nenovčanog dara koja bi trebala biti izuzeta iz gornjih odredbi i kojoj se ne bi trebala određivati novčana vrijednost. Riječ je o volonterskom ili dobrovoljnom radu članova stranke i građana. Predlažemo da se volonterski rad građana smatra neplaćenim radom i izuzima se iz odredbi propisanih u stavku 2. 3. i 4. te da se pitanje volonterskog rada, uz precizniju definiciju, obuhvati posebnih stavkom. Članku 64. bi u tom slučaju dodao stavak 5. koji bi glasio: Članak 64. (5) Volonterski rad građana i članova političke stranke smatra se neplaćenim radom i izuzima se iz odredbi propisanih stavcima 2.-4. ovog članka. Volonterskim radom smatra se bilo koja usluga koju osoba pruža besplatno izvan njenog radnog vremena, ali ne uključuje uslugu koju pruža samozaposlena osoba ako je riječ o usluzi koju bi ta osoba u normalnim okolnostima naplatila. Rasprava: - Za vrijeme rasprave na okruglom stolu iznesena je preporuka predstavnika GONG-a da se prilikom utvrđivanja vrijednosti nenovčanih darova izbace odredbe o ustrojavanju posebnog tijela unutar stranke koje će određivati vrijednost darova, već da se obvežu stranke na traženje potvrda od strane donatora o tržišnoj vrijednosti dara. 10. Prihvat dara Članak 66. Nacrta zakona propisuje obveze političke stranke prilikom prihvata dara te njezino postupanje pri ponudi dara koji je zakonom zabranjen. Preporuka: Predlažemo da se članak 66. u potpunosti briše iz Nacrta zakona o političkim strankama kao nepotreban. Članak 61. propisuje koji darovi, odnosno čiji darovi pripadaju kategoriji zabranjenih darova te smatramo da je zaista nepotrebno naglašavati da je odgovornost stranke da provjeri "prirodu" dara. Stavci 1. i 2. ceremonijalni su i samo dodatno birokratiziraju postupak primanja dara. Stavak 3., zbog spominjanja mogućnosti da se može utvrditi da pripada kategoriji zabranjenih darova iz razloga propisanih drugim zakonima (iako nam nije jasno o kojim bi to darovima i zakonima moglo biti riječ) , eventualno može biti pridodan članku 61, kao stavak 2. 11. Revizija financijskih izvješća političke stranke Prema sadašnjem tekstu Zakona o političkim strankama, stranke su dužne dostaviti Saboru Republike Hrvatske godišnji obračun za proteklu godinu, a prije nego što godišnji obračun bude dostavljen Saboru Republike Hrvatske, mora ga pregledati Državni ured za reviziju (čl. 22.). Nacrt zakona u čl. 71. predviđa obvezu stranaka da predoče financijska izvješća Državnom uredu za reviziju i dostave ih Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora te stručnom tijelu nadležnom za obradu i objavljivanje podataka o političkim strankama. Državni ured za reviziju obavlja ispitivanje izvješća prema godišnjem programu, a na temelju zahtjeva za reviziju Hrvatskog sabora.

26

Preporuka: S obzirom da je financiranje političkih stranaka jedan od primarnih interesa Hrvatskog sabora, smatramo da bi bilo korisno dodati odredbu kojom se Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav obvezuje na podnošenje izvješća Hrvatskom saboru o financijskim izvješćima stranaka nakon njihovog zaprimanja, kako bi Hrvatski sabor na temelju relevantnih podataka Odbora mogao zatražiti ispitivanje od Državnog ureda za reviziju. Takvo podnošenje izvješća Odbora na javnoj sjednici Hrvatskog sabora omogućilo bi veću transparentnost postupanja u vezi financijskih izvješća stranaka prema građanima, koji imaju pravo čuti svoje predstavnike u Hrvatskom saboru kako se očituju o financijskim izvješćima stranaka. Stoga predlažemo dodatni st. 2. u članak 71. Nacrta zakona. Članak 71. (2) Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav dužan je razmotriti predočena financijska izvješća iz članka 70. stavka 6. ovog zakona u roku od 30 dana proteka roka za predaju financijskih izvješća na javnoj sjednici, te u roku od 30 dana o svojim nalazima izvijestiti Hrvatski sabor . 12. Gubitak prava na novčanu potporu iz državnog proračuna Sadašnji Zakon o političkim strankama predviđa gubitak prava na naknadu sredstava iz državnog proračuna za narednu kalendarsku godinu ako je politička stranka sredstva stekla ili koristila protupravno, ili ih nije iskazala u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima (čl. 20. st. 2.). Nacrt zakona u čl. 73. također predviđa da stranka koja je novac i drugu imovinu stekla, primila ili koristila na način suprotan zakonu i drugim mjerodavnim propisima ili da ih nije iskazala u poslovnim knjigama i financijskim izvješćima, gubi pravo na dodjelu novčane potpore iz državnog proračuna za narednu kalendarsku godinu, odlukom odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. No, postavlja se pitanje što se događa kad stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje političke stranke kod koje se obavlja revizija ne stavi na raspolaganje ovlaštenom državnom revizoru cjelokupnu potrebnu dokumentaciju, isprave, izvješća i drugu evidenciju te ne pruži druge informacije prilikom obavljanja revizije. Takva stranka se, temeljem čl. 98. st. 1. t. 12. , kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 - 50.000,00 kn (ukoliko «ovlaštenom državnom revizoru ne stavi na raspolaganje cjelokupnu potrebnu dokumentaciju, isprave, izvješća i drugu evidenciju te ne pruži druge informacije radi obavljanja revizije»). Međutim, ta stranka ne gubi pravo na novčanu potporu iz državnog proračuna. Korisno bi bilo dodati odredbu kojom se i toj stranci uskraćuje novčana potpora iz državnog proračuna za narednu kalendarsku godinu. Preporuka: Predlažemo da i stranka koja ne stavi na raspolaganje ovlaštenom državnom revizoru cjelokupnu potrebnu dokumentaciju, isprave, izvješća i drugu evidenciju te ne pruži druge informacije prilikom obavljanja revizije gubi pravo na naknadu iz državnog proračuna. Članak 73. (1) Ako osoba ovlaštena za zastupanje političke stranke kod koje se obavlja revizija ne stavi na raspolaganje ovlaštenom državnom revizoru cjelokupnu potrebnu dokumentaciju, isprave, izvješća i drugu evidenciju te ne pruži druge informacije radi obavljanja revizije ili se u izvješću revizora utvrdi da je politička stranka novac i drugu imovinu stekla, primila ili koristila na način suprotan zakonu i drugim mjerodavnim propisima ili da ih nije iskazala u poslovnim knjigama i financijskim izvješćima, gubi pravo na dodjelu novčane potpore iz državnog proračuna za narednu kalendarsku godinu.

27

13. Pravo na pristup i uvid u podatke o darovima i pristup podacima o imovini političke stranke Nacrt zakona donosi pozitivnu novinu koja se odnosi na transparentnost financiranja političkih stranaka. U čl. 67. st. 3. predviđeno je da «svatko ima pravo na besplatan pristup i uvid u podatke» koji se odnose na darove političkim strankama. Međutim, kada se govori o pristupu podacima o imovini političke stranke, u čl. 75. st. 3. i st. 4. pravo na pristup i uvid u temeljna financijska izvješća političkih stranaka te u izvješća revizor ograničava se na hrvatske državljane s biračkim pravom. Preporuka: Kako je naglasak odredaba koje reguliraju financiranje političkih stranaka na transparentnosti i kontroli, a kontrola dolazi i od strane građana, smatramo da bi bilo korisno i u čl. 75. st. 3. i 4. formulirati odredbu na način da svakome dozvoljava pristup podacima o imovini političkih stranaka. Slijedom te preporuke, čl. 75. st. 3. i 4. bi glasio: Pristup podacima o imovini političke stranke Članak 75. (3) Svatko ima pravo na besplatan pristup i uvid u temeljna financijska izvješća političkih stranaka iz članka 70. stavka 6. ovog zakona i u izvješća iz članka 74. stavka 4. ovog zakona, te na presliku tih izvješća ili pojedinih njihovih dijelova na vlastiti trošak, pod uvjetima propisanim člankom 67. stavkom 3. ovog zakona. (4) Svatko ima pravo na besplatan pristup i uvid u izvješća revizora i ostalu pripadajuću dokumentaciju iz članka 72. stavka 4. ovog zakona, te na presliku tih izvješća ili pojedinih njihovih dijelova na vlastiti trošak, pod uvjetima propisanim člankom 67. stavkom 3. ovog zakona.