POLITIKE STRANKE I INTERESNE GRUPE 2014/2015

SADRAJ

HISTORIJA POLITIKIH STRANAKA4STRUKTURA STRANAKA4ORGANIZACIJA STRANAKA4LANSTVO5STRANAKI SISTEM5LIBERALIZAM/ LIBERALNE STRANKE5KONZERVATIZAM/KONZERVATIVNE STRANKE6KRANSKA DEMOKRACIJA/KRANSKO-DEMOKRATSKE STRANKE6SOCIJALDEMOKRACIJA/SOCIJALDEMOKRATSKE STRANKE6SOCIJALISTIKE STRANKE6ZELENI/STRANKE ZELENIH6REGIONALIZAM/REGIONALNE STRANKE6DESNI RADIKALIZAM/DESNO-RADIKALNE STRANKE7KOMUNIZAM/KOMUNISTIKE PARTIJE7SIMPATIZERI I SLJEDBENICI7MILITANTI7UPRAVLJAI7KADROVSKE I MASOVNE STRANKE7AMERIKE STRANKE8KOALICIJA8VESTMINSTERSKI VEINSKI MODEL DEMOKRATIJE8KONSOCIJATIVNA DEMOKRATIJA8KVALIFIKOVANA, RELATIVNA, APSOLUTNA VEINA8POLITIKO VODSTVO91USLOV I KARAKTER STRANAKOG ORGANIZIRANJA U BiH102MUSLIMANSKA NARODNA ORGANIZACIJA103SRPSKA NARODNA ORGANIZACIJA114HRVATSKA NARODNA ZAJEDNICA115HRVATSKA KATOLIKA UDRUGA126MUSLIMANSKA NAPREDNA STRANKA127AUTONOMNI POKRETI i ostali pokreti128ANEKSIJA BiH139POLITIKA KRETANJA U BiH NAKON PROGLASA ANEKSIJE1310USTAV BiH1411BOSANSKI SABOR1411.1SASTAV I STRUKTURA1411.2PRVI SABORSKI IZBORI1511.3AGRARNO PITANJE U SABORU1512OSVRT NA BOSANSKU POLITIKU U DOBA VOJNOG KURSA16

PRVI DIO

HISTORIJA POLITIKIH STRANAKA- Povijest stranaka povezuje se uz povijest novovjekovne demokratije i pojave opeg birakog prava (M. Weber). Historiari starog Rima pisali su o plebejskoj i patricijskoj stranci. U Francuskoj revoluciji 1789.godine pobunjenike skupine neki nazivaju strankama-one koje su za kralja i one koje su protiv kralja. U Njemakoj je politiko i stranako grupiranje snanije zapoelo 1848. kada se grupiraju liberali, demokrati, konzervativci i socijalisti. U ostalim evropskim zemljama politike stranke se pojavljuju sredinom ili krajem 19.st. a u nekim poetkom 20 stoljea. SEILER; POLITIKA STRANKA je organizacija kojoj je cilj mobilizirati pojedince u nekoj kolektivnoj akciji to se vodi protiv drugih, isto tako mobiliziranih, kako bi preuzela, sama ili u koaliciji, obavljanje funkcija vlasti. WEBER Stranka znai odnose udruivanja, pripadnost zasnovanu na slobodnom pridruivanju. Politike stranke su, prema Weberu, politika preduzea i to preduzea za dominaciju, koja odgovaraju pokretu racionalizacije karakteristinom za moderna drutva. Tipologija: karizmatske, tradicionalne, vjerske, utilitarne, koristoljubive.NEUMANN smatra da stranke nastaju u trenutku identifikacije I diferencijacije lanova nekog drutva. Njihov uspon on vee za uspon parlamenta, jer u parlamentu nema skoro niti jedan lan koji nije lan neke stranke. On stranku definira kao jasnu organizaciju aktivnih politikih predstavnika drutva. Stranke predstavljaju vezu izmeu vlade I javnog miljenja.DUVERGER - Stranka je organizacija u kojoj se elnitvo bira demokratskom procedurom; porijeklo stranaka je izborno i parlamentarno; Duverger razlikuje unutarnji i vanjski nain nastanka modernih PS: 1) stranke nastaju uglavnom unutar parlamenta (konzervativne i liberalne XIX st); 2) nastaju iz drutvenih pokreta, sindikata, vjerskih udruenja, dakle izvan politikih institucija.STRUKTURA STRANAKA - M. Duverger kae da je jedno od bitnih obiljeja stranaka heterogenost. Sastav elnitva i njegovo obiljeje odreuju strukturu stranke, npr. stranke srednjih slojeva, liberalne i konzervativne imale su obiljeje kadrovskih stranaka. Te stranke su bile poznate politikim pitanjima dok su ideoloka i doktrinarna pitanja imala relativno malu ulogu. Socijalistike stranke su masovnog tipa s naglaenim... kod socijalistikih stranaka doktrina i ideologija igrale su znaajnu ulogu. Komunistike i faistike imale su masovni karakter, centralistiku stranaku organizaciju, voe diktatorskog tipa, jaku disciplinu. Temelje se na totalitarnoj doktrini, mitovima, iracionalizmu i vojnikoj disciplini.ORGANIZACIJA STRANAKA- Kako Duverger istie, za organizaciju su vani lanovi i voe. To je temelj ili minimum organizacije iz koje se nadziru odnosi moi, vladara ili onih kojima se vlada. Duverger ralanjuje tipove ili oblike organizacije stranaka, npr. pie o obliku indirektne stranke. Po njemu postoje dvije stranke s takvom organizacijom. To su socijalistike i kransko-demokratske stranke. Socijalistike i laburistike se oslanjaju na sindikate i prijateljska drutva. Agrarne stranke se oslanjaju na poljodjelske i agrarne sindikate. Horizontalna i vertikalna organizacija: Stranke s horizontalnim linkovima imaju direktne kontakte meu lanovima, stranakim voama. Horizontalni tip organizacije doputa frakcije, opoziciju i koalicije. Stranke se dalje u organizacijskom smislu razlikuju po metodi upravljanja na centralistike i decentralistike. Vertikalnom tipu odgovara centralizacija a horizontalnom decentralizacija. Decentralizacija podrazumjeva autonomiju na razliitim razinama ali i supsidijarnost. Organizacija socijalista je decentralizirana, a komunista centralizirana.LANSTVO- lanom stranke moemo odediti osobu koja izravno pripada stranakoj organizaciji. Duverger kae da je koncept lanstva rezultat evolucije od kadrovske do masovne stranke. Nain participiranja lanova u nekoj stranci ovisi o tipu organizacije. Nuno je naglasiti da lan nije isto to i simpatizer, sljedbenik ili podupiratelj. On se od ovih razlikuje po nekoliko elemenata: lan formalnim postupkom ulazi u stranku, a stranka ga upisuje u svoj registar lanova, on plaa lanarinu i preuzima odreene dunosti, a esto aktivno sudjeluje u radu stranke. Meu lanovima stranke moemo razlikovati prosjene lanove i tzv. militante, tj. one koji su se odluili angairati u slubi stranke. Prosjeni su lanovi uglavnom pasivni, ne sudjeluju u sastancima podrunica, a jedine su im aktivnosti izlazak na izbore te eventualno plaanje lanarine i itanje stranakih publikacija, osobito ako im se iste dostavljaju potom. Militanti, nasuprot tome, redovno dolaze na sastanke podrunica, aktivni su u stranakim dogaanjima, predlau, piu, lobiraju.PARTIJSKI SISTEM se moe definisati kao struktuirana cjelina koja se sastoji od odnosa as suprotstavljanja, as suradnje, koji postoje meu politikim strankama to djeluju na politikoj sceni nekog politikog drutva.JEDNOSTRANAKI SISTEM je vrstastranakog sistemau kojem samo jednastranka sudjeluje uvlasti, a drugima je zabranjeno ili im nije dozvoljeno sudjelovanje naizborima. U nedemokratskim sistemima postoji jednostranaki sistem tj. politiki monopol jedne stranke. U veini sluajeva nastaju iz faistikih, socijalistikih ili nacistikih ideologija.Primjeri: Kina, Kuba, Sjeverna Koreja, VijetnamDVOSTRANAKI SISTEM- Pod dvostranajem podrazumijevamo partijski sistem utemeljen na vie-manje pravilnom izmjenjivanju na vlasti dviju stranaka s veinskom vokacijom. U dvostranakom sistemu druge su stranke svedene na to da igraju pomonu ulogu bez nade da e uspjeti do vlasti. Mogli bismo se uditi preivljavanju treih stranaka iako je isto i apsolutno dvostranaje rijetko (SAD demokrati/republikanci, Novi Zeland laburisti/nacionalisti, Malta, Lihtentajn). Dvostranaje ovisi o veinskom nainu glasanja; znai jednobojnu vladu i jasno razgranienje izmeu veine i opozicije. VIESTRANAKI SISTEMje zasnovan na nepostojanju ili krajnje rijetkom postojanju veinskih jednostranakih vlada. Koalicijske vlade su pravilo, vlada jedne stranke je iznimka. Prednost je to obezbjeuju kontrolu i ravnoteu u okviru vlade, a najvea zamjerka se odnosi na opasnosti i tekoe stvaranja koalicija. Moe biti simetrino/asimetrino, polarizovano ili ne. U politikom ivotu zapadnih demokratija susreu se: simetrini bipolarizirani, simetrini multipolarizirani, asimetrini multipolarizirani.

LIBERALIZAM/ LIBERALNE STRANKE - Pod liberalizmom podrazumijevamo politiku filozofiju utemeljenu na ideologiji slobode i prava pojedinca. Predstavnici te politike prakse u institucionalnom smislu su liberalne stranke. Liberalizam ima optimistinu sliku ovjeka i budunosti koju temelji na ideji razuma i napretka. KONZERVATIZAM/KONZERVATIVNE STRANKE-Konzervatizam je oznaka za europsku struju politikog miljenja i djelovanja koji se izvorno historijski javlja kao protupokret Francuskoj revoluciji. Drutveno je uvjetovan pokret slubeno nastao 1789. godine koji se otslanja na tradiciju, iskustvo prethodnih generacija, protuprosvjetiteljski i protuliberalni pokret koji je strao u obranu starog poretka, monarhije i legitimiteta. Edmund Burke je tvorac europskog konzervatizma. KRANSKA DEMOKRACIJA/KRANSKO-DEMOKRATSKE STRANKE-Kranska demokracija nastala je kao rezultat radikalnog konflikta bezobzirnog liberalizma i komunizma i socijaldemokracije, kao izravna prepreka liberalizmu, komunizmu i socijaldemokraciji s obzirom na pojam osobe, slobode, porodice, drutva i drave s osloncem na socijalnu nauku crkve i kransku etiku. Kao politika doktrina kranska demokracija je ideja treeg puta izmeu egoistikog liberalizma i razliitih varijanti socijalistikog kolektivizma. Kransko-demokratske stranke pojavljuju se u 19. stoljeu stvaranjem crkveno-socijalne nauke.SOCIJALDEMOKRACIJA/SOCIJALDEMOKRATSKE STRANKE-Socijaldemokracija je oznaka za stranke i pokrete upravljene prema socijalizmu i demokraciji; oznaka za socijalne i politike reforme na temelju demokracije; proirenje oblika politike i socijalne demokracije; pokuaj spajanja socijalne pravednosti s demokracijom. Socijalna demokracija politike ciljeve eli postii politikim reformama. Prihvata parlamentarizam, demokratsku metodu politikog djelovanja i odbacuje klasnu metodu i klasnu koncepciju drutva.Bitna razlika izmeu socijaldemokratije i revolucionarnih komunista je to se prvi zalau za demokratiju a drugi su gradili drutvo koje je zavrilo u lijevoj totalitarnoj diktaturi. Demokratski socijalizam ine: 1) Sloboda, 2) Jednakopravnost, 3) Solidarnost, 4) Konstruktivni reformizam, 5) Parlamentarizam.SOCIJALISTIKE STRANKE se razvijaju na nacionalnoj razini. Oslanjaju sena sindikate i prijateljska drutva. Socijalistike stranke bile su stranke masovnog tipasa naglaenim stranakim inovnitvom i stranakim institucijama kaoto su :kongresi, nacionalni komiteti, vijea,izvrni komiteti, sekretarijat itd.Vodstvo sekretalo od demokratije kaoligarhiji s tendencijama zavravanja u monarhiji.Primjer: Socijalistika stranka Hrvatske, Socijalistika partija Srbije, Njemaka socijalistika stranka itd.ZELENI/STRANKE ZELENIH-Zeleni su oznaka za eko pokrete i politike stranke koje su se u Europi pojavile poetkom sedamdesetih kao pokuaj artikulacije novih alternativnih politikih interesa globalnog preivljavanja i pokuajra institucionalizacije alternativnih interesa (ekologija) u stranke i zastupanja zelene politike u parlamentima. Stranke zelenih izvode se iz pokreta novih ljevica ezdesetih godina. REGIONALIZAM/REGIONALNE STRANKE-Regionalizam je onaj tip politikog djelovanja koji se dovodi u konkurenciju naspram cjelokupne dravne teritorijalnosti kao vodeeg okvira drutvenih i politikih aktivnosti. Postoje tri predodbe o regionalizmu: konzervativno-organicistike (nastajanje ustanova kao socijalnih organizama); racionalistiko-ugovorne (u kojima se pokuavaju izraziti odnosi centrifugalnih i centripetalnih sila unutar sistema); unitaristiko-republikanske (polaze od teorije o jedinstvenoj organizaciji nacionalne drave).DESNI RADIKALIZAM/DESNO-RADIKALNE STRANKE-Pod desnim radikalizmom podrazumijeva se metoda politikog djelovanja koja se izraava u protuliberalnom i protudemokratskom stavu, i protuliberalnom i protukapitalistikom radikalnom nacionalizmu kao bitna oznaka starog i novog radikalizma uglavnom srednjih drutvenih stalea. Desni radikalizam je po svojoj politikoj formi i nainu djelovanja bitno populistiki. Desnoradikalne stranke i pokreti nalaze oslonac u onoj struji radikalnog konzervatizma koji je nastao 1789. godine kao reakcija na Francusku revoluciju. KOMUNIZAM/KOMUNISTIKE PARTIJE-Komunizam i komunistike stranke temelje se na ideji politike revolucije, klasnoj borbi, nasilju i diktaturi proleterijata. Komunistike stranke nastale se kao politiki izraz borbe radnike klase, kao sredstva klasne borbe protiv buroazije, dakle kao rezultat velikog sukoba izmeu rada i kapitala. Radniki i komunistiki pokreti i stranke nastaju s velikom industrijskom revolucijom u 19. stoljeu. Komunizam i komunistike stranke u 20. stoljeu postale su simbol lijevih totalitarnih diktatura. SIMPATIZERI I SLJEDBENICI -Prema Duvergeru simpatizer je vie nego bira, ali manje nego sljedbenik. To je vjeran bira koji se ne ustee priznati svoju naklonost i koji e, ako zatreba, dati iz svog depa i uloiti samog sebe za stvar stranke. Ako regrupiramo simpatizere i sljedbenike u jednu jedinstvenu kategoriju, pristae, kaemo onda da su to osobe koje imaju odreeno politiko znanje i vjetinu govorenja identificiraju se s nekom strankom i ne usteu se javno izraziti svoju naklonost.MILITANTI- Militant je pristaa koji se odluio angairati u slubi svoje stranke. U masovnim je strankama militantna akcija vrlo cijenjena. Uticaj militanata moe prerasti stadij aktivnog sljedbenika i osigurati mu dobrovoljne odgovorne funkcije. Militantnost je izraz kojim se opisuje spremnost lana/simpatizera neke stranke da njene ciljeve pokua ostvariti nasiljem, direktnom akcijom ili na neki drugi ekstreman nain.UPRAVLJAI- Weberov prilog sastoji se u suprotstavljanju dvaju komplementarnih poloaja - harizmatinog efa i politikog poduzetnika. Prvi otjelovljuje stvar i vrijednosti stranke i njen uticaj na militante i birae, te ima neto religijsko. Drugog pokree materijalni interes, on ulae u stranaku organizaciju kako bi iz nje izvukao linu materijalnu korist. Za Webera primjer politikog poduzetnika je boss amerikih stranaka. Michels je smatrao da su stranke oligarhijske, ma kakva bila njihova organizacija.KADROVSKE I MASOVNE STRANKE- Najslavniji dio doprinosa Duvergera sociologiji politikih stranaka jeste razlikovanje kadrovskih od masovnih stranaka. Razlika izmeu njih nije u dimenziji i broju lanova, nego u strukturi i nainu novaenja lanova. Kadrovske stranke imaju elitistiku organizaciju. Decentralizovane su i okruene simpatizerima. Participacija se temelji na politikoj slobodi, individualnoj autonomiji i toleranciji. Doputena je oporba. Pojavljuju se karizmatine voe. elnitvo se bira demokratskim izborima. Masovne stranke imaju elije s jakim formalnim lanstvom, participacija iskljuuje svaku slobodu ili iznoenje oporbenog miljenja. Ne toleriraju se diobe, frakcije i sekte. Temelj ovih stranaka je homogenizacija i naelo kulta linosti. elnitvo se bira na indirektan nain. AMERIKE STRANKE- Amerike stranke nisu razvijale stranke lanova koje imaju svoje programe. Dvije velike amerike stranke su vrlo sline jedna drugoj. Republikanci zastupaju liberalizam, zalau se za slobodu poduzetnitva, manji porez, investiranje. Demokrati insistiraju na socijalnim pitanjima, veem porezu za zdravstvo i obrazovanje. U svakoj stranci najvii je organ za selekciju kandidata nacionalna skuptina, nadlena za nominacije, saziva se svake 4 godine da izabere kandidate za mjesto predsjednika i potpredsjednika, da sroi izbornu platformu koja nikog ne obavezuje, pa ak ni predsjednikog kandidata, te da uspostavi nacionalni komitet koji e upravljati stranakim poslovima do sljedee konvencije. Najblii ameriki ekvivalent za pristupnje stranci je upisivanje u stranku. Samo 26 od 50 drava zahtijevaju upisivanje kao uslov za sudjelovanje u prvom krugu izbora. Zemlja nema dvije ve 4 kongresne stranke, gdje je centar u jednom domu nezavisan od onog u drugom, a oba nezavisna od nac. Komiteta. KOALICIJA- Savez politikih stranaka sklopljen prije ili poslije parlamentarnih izbora u dravama koje koriste parlamentarni tip drutvenog ureenja. Mogu biti predizborne, u cilju da se osvoji maximalan broj glasova i zastupnikih mjesta. Najrairenija je formula poslijeizborne koalicije, ukoliko nijedna stranka nema veinu u predstavnikom tijelu (koalicijske vlade). Koalicijske vlade su, pak, rijetkost u dravama koje koriste veinski izborni sistem, odnosno u kojima postoji dvostranaje. Jedan od izuzetaka je Ujedinjeno Kraljevstvo nakon izbora 2010. godine, kada su koalicijsku vladu sklopili konzervativci i liberalni demokrati. VESTMINSTERSKI VEINSKI MODEL DEMOKRATIJE naziv je dobio po Vestmisterskoj palati u Londonu. Klasina britanska demokratija, karakterie je apsolutna/prosta veina, unitarna i centralizovana vlast, dvostranaki sistem, fleksibilnost ustava. Ko osigura 50+1 u Parlamentu, on i vlada. Ovo je demokratija karakteristina za relativno homogena drutva, bez podvojenosti unutar sebe.KONSOCIJATIVNA DEMOKRATIJA primjeri u: vicarskoj, Belgiji, Libanonu, BiH, Maleziji. Karakteristina je za heterogena drutva u kojima postoje podvojenosti (nacionalna, jezina, itd). U vicarskoj 65% ljudi ini njemako govorno podruje, 18% francusko, 12& talijansko, 2% autohtono retoromansko stanovnitvo. 4 bitne stvari: 1) velike koalicije, da svi uestvuju u vlasti; 2) proporcionalno uee I u fondovima I u vlasti; 3) relativna autonomija, gdje svaki od pluraliteta ima pravo da uredi svoj jezik, kulturu, itd; 4) pravo veta, ali samo u ustavom predvienim okolnostima.

KVALIFIKOVANA, RELATIVNA, APSOLUTNA VEINA - Relativna veina oznauje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas vie od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinana teina glasa. Apsolutna veina znai da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih lanova koji ine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaen. Kvalificirana veina brojano je snanija od apsolutne, jer je za prihvaanje neke odluke potrebno imati vie (npr. dvije treine, tri etvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja lanova cjeline.POLITIKO VODSTVO- Ideja voa izvodi se iz mistinih percepcija o voi kao izvoru providnosti. U demokratskoj varijanti teorije voe, vodstvo ima tendenciju autoritarnosti i autokracije. Po njemu postoje tehnike prikrivanja autokracije. Te su tehnike manipulacija izborima, te razlike izmeu stvarnih i prividnih voa. Vodstva u demokratskim strankama biraju se uz spomenute manipulacijske tehnike, a u komunistikim strankama primjerice biraju se delegiranjem.

DRUGI DIO

USLOV I KARAKTER STRANAKOG ORGANIZIRANJA U BiH

1903. godina, je prelomna u politikom razvitku veine jugoslovenskih zemalja. Ova godina donijela je i BiH promjenu reima i otvorila put novim formama politikog ivota.Kallayevom smru 16.07.1903. godine poeo je proces, kojim je postepeno izmijenjen njegov apsolutistiki reim. Poslije njegove smrti iz BiH su uklonjene linosti koji su bili nosioci i simboli apsolutistike vladavine. Nakon 1903. godine u BiH su se stekli uslovi za javni politiki ivot.Proglaenjem ZAKONA O TAMPI 1907. godine ukinuta je preventivna cenzura politike oblasti, te su time stvoreni normalni uslovi za organiziranje i djelatnost politikih stranaka i grupa.Osnovni uslov za djelovanje klasinih politikih stranaka u BiH nije postojao, poto zemlja u to vrijeme nije imala nikakvo predstavniko tijelo. Zbog toga su graanske politike stranke, koje se formiraju u BiH, po svom obliku, politikoj ideologiji i psihologiji uglavnom odgovarale tipu narodnih organizacija.Veina bosanskih graanskih politiara, bez obzira na nacionalnu pripadnost, smatra da u BiH, okupiranoj zemlji, iji dravno-pravni status nije rijeen, bez predstavnikog tijela, nema uslova za djelatnost klasinih politikih stranaka.U tom smislu, osnovni politiki zadatak je borba za rjeenje dravno pravnog statusa zemlje, te stvaranje uslova za stranaku djelatnost.

MUSLIMANSKA NARODNA ORGANIZACIJA

Prva graanska politika stranka u BiH koja je istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju sa glavnim okrunim i mjesnim odborima.Ova stranka je nastala iz autonomnog pokreta.Formirana je 3.12.1906. godine u Slavonskom Brodu, na sastanku muslimanskih prvaka iz cijele zemlje.Na ovom sastanku izabran je i EGZEKUTIVNI ODBOR MNO, ije e sjedite biti u Budimpeti, a za predsjednika odbora izabran je Alibeg Firdus.Na ovom sastanku usvojen je i program MNO. U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala muslimansku vjersku i vakufsko mearifsku autonomiju i politiku, tj. dravno-pravnu autonomiju.Njihov agrarni program u osnovi sadri zahtjev da se seljak oslobodi svog kmetskog prava i time pretvori u obinog najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu.MNO je uivala ogromnu podrku svih slojeva muslimanskog stanovnitva, iako su njeno rukovodstvo inili uglavnom bogati zemljoposjednici.Stranka je imala i svoje glasilo Musavat (jedinstvo), te svoje drutvo Gajret.

SRPSKA NARODNA ORGANIZACIJA

Srpska narodna organizacija je formirana 1907. godine.Na Mitrovdanskoj skuptini, gdje je uestvovao 71 delegat, zvanino je formirana SNO i usvojen je njen program. Najvanija diskusija voena je sa muslimanima sa im je usko povezano agrarno pitanje.Centralno mjesto u programu SNO imaju nacionalni politiki ciljevi (zahtjevi), koji vode autonomiju BiH, u kojoj bi Srbi kao relativna veina, bili dominantan politiki faktor. SNO smatra da je BiH sastavni dio turske carevine kojim AU upravlja na osnovu mandata od strane evropskih sila. Stranka zahtijeva potpunu autonomiju BiH.Ova stranka je okupljala bh. Srbe.Ubrzo nakon uvoenja Ustava za BiH 1910. godine i izbora za Bosanski sabor, SNO se raspala na tri frakcije okupljene oko asopisa: SRPSKA RIJE koji se zalagao za kompromis s AU vlastima; NAROD koji su inili nacionalisti i pristae to bliih veza sa tadanjom Kraljevinom Srbijom, te grupa oko asopisa OTADBINA, koja se zalagala ne samo za nacionalno osloboenje, nego i za socijalne reforme.

HRVATSKA NARODNA ZAJEDNICA

HNZ je osnovana u februaru 1908. godine na inicijativu liberalnograanske struje hrvatskog politikog poretka.Glavni ideolog HNZ-a je Ivo Pilar.Politika poruka Zajednice je bila jasna: BiH je hrvatska zemlja, njeni stanovnici prirodno tee ujedinjenju sa Hrvatskom, a samim tim i sa Habsburkom monarhijom, tamonji muslimani su neprijeporni Hrvati. U programu se zahtjeva aneksija BiH (BiH pripojiti Hrvatskoj). Pilar ostaje unutar ustavnog dualistikog koncepta.Izjanjavali su se kao natkonfesionalna stranka s ciljem da privole Muslimane.HNZ nije zauzela nikakav stav u agrarnom pitanju, zbog ega su je tadlerovi klerikalci napadali traei ukidanje kmetskih odnosa. Na treem zasjedanju Sredinjeg odbora HNZ, odabran je Rajnfajnzenov tip zadruga kao najprikladniji za hrvatsko seljatvo.HRVATSKA KATOLIKA UDRUGA

HKU je naziv za klerikalnu politiku stranku koja je poetkom 20. stoljea djelovala u BiH.Osnivaka skuptina odrana je 18.01.1910. u Sarajevu.Voa joj je bio Josip tadler, a okupljala je preteno katoliko, odnosno hrvatsko stanovnitvo. Za tadlera biti katolik znai biti Hrvat. On uvodi katoliki klerikalizam i prozelitizam (klerikalizam-snaan utjecaj crkve tj. klera na dravni, politiki, kulturni ivot. Prozelitizam-namjerno obraanje u neku vjeru pristalica druge vjere)Zalagala se za ouvanje BiH u sastavu AustroUgarske, odnosno za vrste veze sa vladom u Beu. U programu HKO se podrava izvrena aneksija i zahtijeva trijalistiko preureenje Monarhije.

MUSLIMANSKA NAPREDNA STRANKA

Osnivaka skuptina MNS odrana je u Tenju 24. 26.08.1908. godine.Na skuptini je izabran odbor stranke, te njegov predsjednik Adem aga Mei, a usvojen je i program stranke.U programu se naglaava da se MNS organizuje u tu svrhu da privue sve slojeve svog naroda na borbu i odbranu, da Muslimani u BiH ouvaju svoju vjeru, imetak, poloaj te svoju individualnost. MNS je zastupala prohrvatski stav kod manjeg dijela Bonjaka, te je zbog slabe podrke irih masa revidirala svoj program (31.01.1910.) i promijenila ime u MUSLIMANSKA SAMOSTALNA STRANKA.AUTONOMNI POKRETI i ostali pokreti

Krajem 19. i poetkom 20. stoljea poela je borba Bonjaka za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Autonomnom borbom poeo je i postepeni proces savremenog politikog organiziranja bonjaka.Osim Pokreta za autonomiju BiH, djelovao je i drugi pokret isto kulturne prirode. Njegovi nosioci su 1900. godine pokrenuli prvi bonjaki knjievni list Behar.Postojao je i Srpski nacionalni pokret u BiH, iz kojeg je nastala Srpska narodna organizacija.Zatim tu je Hrvatski politiki pokret iz kojeg je nastala Hrvatska narodna zajednica.ANEKSIJA BiH

Aneksija je proglaena 05.08.1908. godine, a in same aneksije se pravdao potrebom donoenja Ustava. Aneksijom je slubeno okonana osmanska vladavina (445 godina). Nakon proglaenja Aneksije, proglaen je i Ustav, a 1910. osnovan je i Sabor.Aneksijom je izazvana velika diplomatska kriza; Britanija i Francuska smatraju da im je AustroUgarska zadala veliki udarac javnom povjerenju, te je proglas o aneksiji izazvao veliko iznenaenje i uzbuenje u Italiji, Rusiji, Srbiji, Crnoj Gori (koje su prijetile ratom tvrdei da je BiH nacionalno srpska) i Turskoj.Njemaka je podrala AustroUgarsku u inu proglaenja aneksije.AustroUgarska se obavezala da e isplatiti Porti 2,5 miliona funti odtete, te osigurati potpunu slobodu muslimanima u BiH.

POLITIKA KRETANJA U BiH NAKON PROGLASA ANEKSIJE

Dr. Dimitrijevi je odveo delegaciju od 18 Srba seljaka u Be, kako bi se poklonili i zahvalili caru, dok je Esad ef. Kulenovi predvodio muslimansku delegaciju, a nadbiskup J. tadler predvodio je najbrojniju delegaciju, sastavljenu od 430 Hrvata.MNO i SNO su uporno odbijale da priznaju aneksiju.Nakon to Kraljevina Srbija priznaje aneksiju, ini to i SNO te posjeuje Be, a nakon toga to ini i MNO, samo desetak dana pred sankcioniranje Ustava.Pitanje dravnopravnog ukljuivanja u BiH ostalo je otvoreno, tj. ukljuivanje u postojeu ustavnu strukturu Dvojne monarhije.BiH bi bila corpus separatum unutar Monarhije, nije imala nikakvih samoupravnih prava, niti je mogla uestvovati u tkz. zajednikim poslovima.

USTAV BiH

Nakon aneksije, BiH je bio obean Ustav, koji je nakon dugih priprema sankcionirao Franjo Josip 17.02.1910. godine, a sveano proglaenje bilo je 20.02.1910.godine u velikoj dvorani Zemaljske vlade.Po Ustavu BiH je predstavljala posebnu upravnu jedinicu (territorium separatum)Novi ustavni poredak u BiH reguliran je sa 6 Zakona, koji predstavljaju cjelinu:1. Zemaljski ustav;2. Izborni red;3. Saborski poslovni red;4. Zakon o drutvima za BiH;5. Zakon o skupljanjima u BiH;6. Zakon o kotarskim vijeima.Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji o tzv. piramidalnoj ustavnosti, prema kojoj se prvobitna minimalna ustavna prava, garantovana ovim zakonima, mogu postepeno proirivati novim demokratskim ustanovama u vidu poklona, povremeno davati narodu.Ustavom su uvedene tri nove institucije:1. SABOR2. ZEMALJSKI SAVJET3. KOTARSKO VIJEE.Najznaajnija ustanova je Sabor, koji je bio jako ogranien u svom djelovanju, njegova nadlenost se protezala iskljuivo na bh. poslove.

BOSANSKI SABORSASTAV I STRUKTURA

Proglasom ustavnosti 20.02.1910. godine, otpoeo je sa radom i Bosanski sabor, koji je bio sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog kurijalnog sistema.Prema izbornom saborskom redu, graani su po vjerskoj pripadnosti bili podijeljeni u tri kurije, tako da je svakoj etnikovjerskoj grupi osiguravan odreeni broj zastupnikih mjesta.Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi:1. kurija veleposjednika i intelektualaca;2. gradska kurija i 3. kurija seoskih opina.Zemaljska vlada je predloila da se na 25.000 stanovnika bira jedan poslanik. Tako su na osnovu broja stanovnika birana 72 zastupnika, katolicima je pripadalo 16 mandata, muslimanima 24, pravoslavcima 31, dok je jevrejima samo 1.Mandat zastupnika trajao je 5 godina, bez prava biraa na njihov opoziv.

PRVI SABORSKI IZBORI

Zemaljska vlada je prve saborske izbore raspisala za period od 18 28.05.1910. godine. Tada su MNO i MSS pregovarale o zajednikom istupanju na izbore, te podjeli mandata. MNO je MSS-u ponudio 6 mandata, to su ovi odbili, tako prekinuvi pregovore.Na izborima SNO je osvojila sve pravoslavne mandate tj. 31 mandat.MNO je osvojila sve muslimanske mandate tj. 24 mandata.Od 16 katolikih mandata, HNZ je dobila 12, a HKU 4 mandata.Odziv biraa bio je ogroman. Glasalo je 83% Bonjaka, 85% Srba i 61% Hrvata.Bez mandata su ostali ljudi iz MSS-a, kao i demokrati koji su isticali Osmana ikia kao kandidata u treoj kuriji.Mada je Sabor u poetku radio sporazumno, skoro sva zasjedanja kojih je bilo ukupno 4, karakterizirala je nacionalistika obojenost istupa srpskih i hrvatskih zastupnika, koji su u svakoj prilici isticali svoje zahtjeve nad BiH.Prvi sukobi poeli su kod rasprave o nacrtu Zakona o potanskoj tedionici.Sve to, a posebno sarajevski atentat 28.06.1914. godine na austrijskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu enu Sofiju, uticali su da car vec 06.02.1915. godine raspusti Sabor, jer su prethodno van snage stavljene najbitnije odredbe bosanskog Ustava iz 1910. godine.Predsjednici Sabora bili su: Ali beg Firdus od 1910. (umro iste godine); Safet beg Baagi od 1910. do 1915. godine.

AGRARNO PITANJE U SABORU

Agrarno pitanje u Saboru dovelo je do stvaranja hrvatsko muslimanskog pakta, tj. do pojave dviju disidentskih grupa u muslimanskom i razbijanju jedinstvenog srpskog kluba.Srpska graanska politika nala se u procjepu izmeu pritisaka svog seljatva koje je trailo oslobaanje od feudalnih obaveza, i elje da odri politiki savez sa MNO, koji je smatrala bitnim za ostvarivanje srpskih nacionalnih aspiracija u BiH.Muslimansko politiko vodstvo u kome begovat ima odluujuu rije, eli zadrati zemljine posjede, i u tu svrhu iskoristiti osjeaj ugroenosti svih muslimana.Car je 03.03.1910. godine, naredio da se za prvi Bosanski Sabor izradi zakonska osnova za dobrovoljno otkupljivanje kmetskih selita, a sutina prijedloga je da otkupljivanje moe uslijediti samo na temelju dobrovoljnih sporazuma izmeu vlasnika zemlje i kmetova.Prije glasanja o Zakonu, Muslimanski i Hrvatski klub su 31.03.1911. godine sklopili pat o suradnji u Saboru, to jeste da e Hrvati glasati za predloeni agrarni Zakon, ako Muslimani podre da ime zvaninog jezika u BiH bude srpski i hrvatski.Ovaj zakon je izglasan 05.04.1911. godine.BiH je ostala territorium separatum.

OSVRT NA BOSANSKU POLITIKU U DOBA VOJNOG KURSA

Period 1912 1914. godine ima nekoliko karakteristika. To je period kada kod Srba, u vrijeme balkanskih ratova jaa samosvijest i nacionalizam, dok su ti ratovi na Muslimane djelovali poraavajue, jer su propast Osmanskog carstva oni primili kao nestajanje njih samih. . Kriza izazvana balkanskim ratovima, te Skadarska kriza (Austro-Ugarska dala ultimatum Srbiji i Crnoj Gori da se povuku iz Skadra), imale su posljedice u BiH. Potiorek je u maju 1913. godine suspendirao neke od najznaajnijih lanova Ustava, ograniio je kretanje i promet stranaca, proizvodnju, prodaju i noenje oruja, pootrio krivini postupak, ograniio tampu i potanski saobraaj, ukinuo srpska privredna, kulturna, prosvjetna i druga drutva. Uvoenje ovih mjera u mirno vrijeme i bez stvarnog povoda izazvalo je ogromno nezadovoljstvo. Srpska rije se u septembru 1913. godine povlai iz Sabora, a Bilinski je planirao da ta mjesta popuni Danilo Dimovi sa svojim ljudima koji je osnovao Srpsku narodnu stranku i pokrenuo list Istina. Zagovarao je snienje kamatne stope na kredite za otkup kmetova. . Nakon ubistva Ferdinanda, Bilinski pokuava aktiviranjem jezikog pitanja u Saboru da nastavi rad kako bi se smirila ratna nervoza

10