Perak 2011 Jezično opojmljavanje iskustva svetog

8/13/2019 Perak 2011 Jezino opojmljavanje iskustva svetog

1/32

JEZINO OPOJMLJIVANJE

ISKUSTVA SVETOGAPrinosi kognitivne lingvistike kognitivnimznanostima o religiji

Saetak

Meu suvremenim znanostima o religiji istiu se ko-

gnitivnoznanstveni pristupi koji istrauju iskustvasvetoga kao osobita stanja svijesti, s osobitim fenome-nolokim sadrajem i neurolokim korelatima. U ovo-me lanku navode se temeljne postavke kognitivnogaprouavanja tih ontoloki subjektivnih stanja te seobjanjava mehanizam kategoriziranja, opojmljivanjai prenoenja u kulturi s pomou simbolikoga jezinogsustava. Pojmovni i komunikacijski aspekti iskustavasvetoga prouavaju se u kognitivnolingvistikoj teorijipojmovne metafore po kojoj se znaenje subjektivnih

apstraktnih entiteta uspostavlja preslikavanjem zna-ajk objektivnijih i konkretnijih domena. Ukazujese na ulogu perspektivizacije u izgradnji znaenja,kategorizacije i agentivnoga opojmljavanja skupnogaiskustva svetoga. Na temelju sloenosti preslikavanjaznaenja predstavlja se ontoloka, prostornoodnosna,personifikacijska i kulturoloka struktura metaforiko-ga opojmljavanja skupnoga iskustva svetoga, kao i nji-hove pragmatine inferencije koje imaju vanu uloguza uspjenost njihova prijenosa u kulturi.

Kljune rijei: kognitivna znanost o religiji, kogni-tivna lingvistika, neuroteologija, pojmovna metafora,perspektivizacija, izgradnja znaenja.

BENEDIKTPERAK

Filozofski fakultet,

Rijeka

Izvorni znanstveni lanak

UDK

165.194+159.91+81`37]:2-

58


2/32

Benedikt Perak

LINGUISTIC CONTEPTUALIZATION OF THE

EXPERIENCE OF THE SACREDContributions of cognitive linguistics to cognitivesciences of religion

Abstract

Te cognitive sciences of religion offer some of the most stimulating insights in thecontemporary scientific study of religion. Teir overarching epistemic objective is to

study the experience of the sacred as any other naturally occurring state of conscio-usness endowed with inherent intentional and phenomenological content and theirneural correlates. Tis article offers an explanatory model of categorizing and con-ceptualizing the subjective of religious experiences in semantically relevant symboliclanguage structures that are available for cultural transmission. Te study of lingui-stic and communicational aspects are based on the basic tenets of embodiment andexperientalism with emphasis on the theory of conceptual metaphor and the role ofthe construal and perspectivization in conceptualization of the entity and agency ofthe culturally postulated collective experience of the sacred. Te proposed model hig-hlights four levels of conceptualization achieved though ontological, spatial, anthro-

pomorphic and cultural metaphorical mappings. Each conceptual level is discussedwith reference to its pragmatic inferences and motivational potential success that iscrucial for transmission of the representations in the culture.

Key words: cognitive sciences of religion, cognitive linguistics, neurotheology, concep-tual metaphor, perspectivization, development of meaning.

Uvod

U skladu s recentnim teorijama kognitivnih znanosti religijska se iskustva mogu pro-matrati kao stanja svijesti s osobitom psihofiziolokom podlogom i fenomenolokimsadrajem.Ona su otjelovljena u biolokoj i neuralnoj strukturi proizvodei men-talni sadraj koji, po svjedoenju samih nositelja iskustva, predstavlja vrhunski uvidu narav stvarnosti.

O tome iscrpnije u: J. A,Zen brain reflections, MIT Press, Cambridge, Massachusets, .;M. B D. OL, Te spiritual brain: A neuroscientists case for the existence of the soul,HarperCollins, New York, .; P. MN, Te Neuroscience of Religious Experience, CambridgeUniversity Press, Cambridge, .; A. N, Principles of Neurotheology, Ashgate, .

Usp. E. DA A. N, Why God Wont Go Away: Brain Science and the Biology ofBelief, Ballantine Publishing Group, New York, .; A. N M. R. W, How GodChanges Your Brain: Breakthrough Findings from a Leading Neuroscientist, Ballantine Books,New York, .


3/32

JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...

Postavlja se pitanje, ako su takva iskustva inherentna ljudskomu epistemolokomaparatu, zato ne postoji ope suglasje na pojedinanoj ili meureligijskoj razini o

njihovu znaenju. Zbog ega postoji toliko razliitih opojmljenja vrhunske zbilj-nosti, odnosno iskustva svetoga? Mogu li kognitivne znanosti pridonijeti shvaanjusame prirode iskustva svetoga ili omoguiti veu religijsku snoljivost? Ovaj lanakposveen je kognitivnomu objanjenju opojmljivanja iskustva svetoga, njegovoj ka-tegorizaciji, prijenosu s pomou jezine simboline djelatnosti i kulturalnomu usva-

janju tih naina opojmljivanja.

1. Kognitivnoznanstveni pristupi tumaenju religijskih iskustavaSlabljenjem utjecaja biheviorizma u psihologiji te kognitivnom revolucijom u huma-nistikim i prirodoslovnim znanostima posljednjih se desetljea razvijaju kognitivnipristupi u prouavanju religijskih iskustava koji ih tumae kao evolucijski proizvodcjelokupne bioloke strukture ljudskoga utjelovljenja situiranoga u osobitu okolinui kulturu.

Religija je za kognitivne znanosti proizvod i sastavni dio spoznajnih procesa koji-ma ljudi opojmljuju svijet. Kada je rije o religijskim pojavama, sredinji su objekti

kognitivnih pristupa: neuralni korelati religijskih stanja (iskustava), mentalne repre-zentacije, spoznajni procesi i oblikovanja vjerovanja u kulturalno postulirane nad-naravne vrnike (agente). Dakle spoznajni mehanizmi koji stvaraju, oblikuju i pre-nose religijske reprezentacije. Kognitivne znanosti o religiji ne bave se dokazima iliopovrgavanjima ontoloke istinitosti sadraja religijskih izjava niti zahtijevaju sensusnuminissvojih istraivaa. To iroko podruje istraivanja ukljuuje razliite, pa ak imeusobno suprotstavljene teorije. Neki znanstvenici kognitivne znanosti o religiji,poput Pascala Boyera,Todda Tremlina,Ilke Pyysiinena,promiu naturalistikemodele koji naginju redukcionistikim zakljucima. Njihovi kognitivni pristupi na-glauju konstrukcionistiku ulogu kognitivnih modela, jezika i kulture pri izgradnjireligijskih iskustava i vjerovanja. Religijska se iskustva tako objanjavaju kao posljedi- Vidi: E. T. L R. N. MC, Rethinking Religion: Connecting Cognition and Culture,

Cambridge University Press, Cambridge, .; J. F (ur.), e Biology of ReligiousBehavior: e Evolutionary Origins of Faith and Religion, Praeger, Sanata Barbara, .

P. B, Te Naturalness of Religious Ideas, University of California Press, Berkeley, .; P. B,Religion Explained: Te Evolutionary Origins of Religious Tought, Basic Books, New York, .

T. T, Minds and Gods: Te Cognitive Foundations of Religion, Oxford University Press,Oxford, .

I. P, How Religion Works: Towards a New Cognitive Science of Religion, Brill, Leiden,.; I. P, Supernatural Agents: Why We Believe in Souls, Gods, and Buddhas, OxfordUniversity Press, Oxford, .


4/32

Benedikt Perak

ca razliitih kognitivnih i kulturolokih imbenika. S druge strane neuroteoloki pri-stup oituje se u istraivanjima Andrewa Newberga i suradnika,Johna Horgana,V.

S. Ramachandrana,Jamesa Austina,Kelly Bulkeley,Patrica McNamarei drugihkoji istrauju funkcionalnost transcendentalnoga iskustva takozvane iste svijesti iliizmijenjenih stanja svijestite njihove neuroloke korelate. Metodama nalik onimato ih rabe redukcionisti u funkcionalnome smislu slijednici su ipak pragmatinogapristupa koji je u svojemu istraivanju naglaavao William James, a po nekim episte-molokim postavkama bliski su transcendentalistima poput Mircea Eliadea.

Kognitivni pristupi openito tee multidisciplinarnosti koja je i nuna obveznicakognitivnih znanosti. U iremu smislu ona objedinjuje humanistike, drutvene iprirodoslovne discipline premreavajui spoznaje temeljnih disciplina filozofije, lin-gvistike, psihologije, antropologije, neuroznanosti te umjetne inteligencije. U ovomelanku pokuava se ponuditi upravo takav multidisciplinarni uvid, s naglaskom naprinose teorije kognitivne lingvistike objanjenjima aspekata stvaranja, opojmljiva-nja, komuniciranja i kulturalnoga situiranja iskustva. Nastojei istaknuti vanostunutranjega gledita religijskih sustava i iskustava, ta e se iskustva u skladu stranscendentalno-fenomenolokom tradicijom i terminologijom koju je uveo Rudo-

lf Otto

nazivati iskustvom svetoga.

2. Opojmljivanje iskustva svetogaZbog ogranienosti prostora ovdje nije mogue detaljno prikazati kognitivnoznan-stvene stavove o funkcionalnim vezama fenomenologije iskustva svetoga i neuro-kognitivnih struktura, ali ako su iskustva svetoga doista sastavni dio ljudske svije-sti, kao to kognitivni znanstvenici tvrde, postavlja se pitanje zato je nain njihova

E. DAquilli A. Newberg, n. dj.; A. Newberg M. R. Waldman, n. dj.; A. Newberg, n. dj. J. H, Rational Mysticism: Spirituality Meets Science in the Search for Enlightenment, A

Mariner Book, Boston New York, . V. S. R S. B, Phantoms in the Brain, Fourth Estate, London, . J. A,Zen and the brain, MIT Press, Cambridge, Massachusets, .; J. A,Zen brain

reflections, MIT Press, Cambridge, Massachusets, . K. B, Consciousness and Neurotheology, u: A. E G. L (ur.), Science,

religion and society, M. E. Sharpe, New York, ., str. . . P. MN, n. dj. D. F, Meditation, u: M. V S. S (ur.), Te Blackwell Companion

to Consciousness, Blackwell, ., str. . .; F, D., Mystical experience, u: M.V S. S (ur.), Te Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell, ., str.. .

R. O, e Idea of the Holy: An inquiry into the non-rational factor in the idea of the divineand its relation to the rational, Oxford University Press, Oxford, .


5/32


opojmljivanja toliko razliit i zato postoji toliko nerazumijevanja njihova znaenja.Da bi se na to pitanje moglo odgovoriti, potrebno je razjasniti proces uspostavljanja

i prenoenja znaenja. Glavni sustav za uspostavljanje i prenoenje znaenja svakakoje jezik. Taj simboliki kd omoguuje komunikaciju vlastite intencionalnosti neza-mislivu bilo kojoj drugoj ivotinjskoj vrsti. Kognitivne znanosti posljednjih su de-setljea razvile sloene teorije o ulozi koju jezik ima u kategoriziranju, opojmljivanjui komuniciranju stvarnosti oblikujui disciplinu koja se naziva kognitivnom lingvi-stikom. Prema postavkama kognitivne lingvistike, ije su metodoloke, filozofske iepistemoloke temelje postavili lingvisti Charles J. Fillmore,George Lakoffi Mark

Johnson te Ronald Langacker,Ray Gibbs,Zoltan Kvecses,Dirk Geeraerts idrugi,kljuni problem bilo koje lingvistike teorije jest znaenje.

2.1. Otjelovljeno uspostavljanje znaenja

Znaenje proizlazi iz ljudske otjelovljene interakcije sa svijetom. Za razliku odplatonistike ili kartezijanske dualistike filozofske tradicije koja je tijelo smatralanekom vrstom nesavrenoga zrcala iste spoznaje, za kognitivne znanosti tijelo je,zbog svoje uloge u oblikovanju kvalitete svjesnosti, referentni nositelj znaenja.

Spoznaja postojanja uvjetovana je utjelovljenjem, a spoznaja svijeta meudjelovanjemtijela s okolinom. Rije bitak smislena je tek u odnosu na vlastito iskustvo bivanja,a rije aa tek u odnosu na tjelesnu interakciju s predmetom koji se tako naziva.

C. F, Scenes-and-frames semantics, u: A. Z (ur.), Linguistic StructuresProcessing, North Holland, Amsterdam, ., str. . .; C. F, Frame semantics,Linguistics in the Morning Calm, Hanshin Publishing, Seoul, ., str. . .

G. L, Women, fire, and dangerous things: What categories reveal about the mind, University

of Chicago, Chicago, .; R. G, Embodiment and Cognitive Science, Cambridge UniversityPress, Cambridge, .

G. L M. J, Metaphors We Live By, e University Of Chicago press., Chicago,.; G. L M. J, Philosophy in the Flesh: Te Embodied Mind and Its Challenge toWestern Tought, Basic Books, New York, .

R. L, Foundations of cognitive grammar: Teoretical Prerequisites, Stanford UniversityPress, Stanford, .; R. L,Cognitive Grammar: An Introduction, Oxford UniversityPress, Oxford, .

R. G, n. dj. Z. KVECSES,Metaphor and Emotion: Language, Culture, and Body in human feeling, Cambridge

University Press, Cambridge, .; Z. KVECSES, Metaphor: A Practical Introduction, OxfordUniversity Press, Oxford, .; Z. KVECSES, Metaphor in Culture: Universality and Variation,Cambridge University Press, Cambridge, .

D. G H. C (ur.), Te Oxford Handbook of Cognitive Linguistics, OxfordUniversity Press, Oxford, .


6/32

Benedikt Perak

Subjektivno iskustvo tijela i njegove interakcije s okolinom temeljna su odrednicaorganizacije ljudske spoznaje i jezika.

Jezino znaenje nastaje procesom simbolizacije koja se sastoji od (dogovornoga)uparivanja fonoloke razine izraza, ostvarivoga u nekome ontoloko objektivnomemediju, sa znaenjskom razinom pojma koji je proizvod osvjetavanja i prepo-znavanja subjektivnih sadraja svijesti.Minimalna jedinica pristupa odreenomupojmovnom sadraju na fonolokome polu naziva se leksem koji kodira odreenipojam.Spajanjem tih razina nastaju emergentne simbolike strukture koje predstav-ljaju opojmljivanja intencionalnih sadraja. Pripisivanja intencionalnoga sadrajaznaenjskomu polu simbolikih struktura sastoji se od aktiviranja predodaba ipredodbenih shema (engl. image schema) kojima se aktiviraju neuralne mapefunkcionalno povezane s otjelovljenim senzorno-motornim iskustvom. Brojnaistraivanja potvruju da se zamiljanjem i prisjeanjem odreene predodbeaktiviraju isti dijelovi mozga kao i za vrijeme neposredne zamjedbe ili djelovanja.Simbolizacijom se dakle na znaenjskome polu aktiviraju predodbene shemeneuralnom simulacijomosjetilnih i motorikih sredita koje potiu i afektivnesastavnice iskustva tvorei temeljne blokove pojmovnoga sadraja, dok fonolo-

ki pol omoguuje njihovo kodiranje i ontoloki objektivan pristup pojmovnomusustavu. Znaenje koje nastaje spajanjem fonolokoga i semantikoga pola simbo-likih konstrukcija u biti je sloena mentalna simulacija koja kao i svaka drugamentalna simulacija, odnosno zamiljanje, prisjeanje ili sanjanje pretpostavljaizravno predpojmovno intencionalno iskustvo. Primjerice doivljaj hvatanja stolaukljuen je u oblikovanje reprezentacije pojmova stoli procesa uhvatiti, a u izriajuuhvatiti stol aktiviraju se brojni isti neuronski krugovi kao i u tijeku stvarne radnje.Stoga teorija simulacijske semantike Jeromea Feldmanatvrdi da se znaenje fraze

R. G, n. dj., str. . Usp. R. L,Cognitive Grammar, str. . Usp. isto, str. . Usp. G. L, Women Usp. M. J, e philosophical significance of image schemas, u: B. H (ur.), From

Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive Linguistics, Mouton de Gruyter, Berlin NewYork, ., str. .

Vidi: J. F, From Molecule o Metaphor: A Neural Teory of Language, MIT, Cambridge London, .; G. L, e Neural eory of Metaphor, u: R. G, Te CambridgeHandbook of Metaphor and Tought, Cambridge University Press, Cambridge, ., str. . .; K. M W. M. P. K J. A. S (ur.), Handbook of Imagination and MentalSimulation, Psychology Press, Tylor and Francis Group, New York, .

Vidi: B. H (ur.), From Perception to Meaning; J. A. P (ur.), Mirror Neuron Systems:e Role of Mirroring Processes in Social Cognition, Springer, New York, .

Usp. J. F, n. dj.; G. L, e Neural eory of Metaphor, str. . .


7/32


uhvatiti stol ne moe razumjeti ako se ne moe stvoriti mentalna simulacija hvatanjastola koja, dakako, pretpostavlja iskustvo toga procesa.

2.2. Predpojmovna i preddiskurzivna narav iskustva svetoga

Ukoliko je jezik smislen tek ako opojmljuje odreeno znaenje, a znaenje proizlaziiz otjelovljenoga iskustva, utoliko slijedi da doivljaj iskustva svetoga prethodiopojmljenju i proizvodnji izriaja o iskustvu svetoga, to ukazuje na predpojmovnui preddiskurzivnu narav iskustva svetoga. Nitko nema potrebu o tome govoriti nititko moe razumjeti izriaj o iskustvu svetoga, ako prethodno ne postoji nekakvo

referentno iskustvo. To potvruje i injenica da su, po samim tekstualnim izvori-ma, gotovo sve religijske tradicije potaknute osobitim iskustvom njihova zaetnika,bilo da je rije o Mojsijevu opaanju Boga u goruemu grmu (Izl , -), Pavlovuzasljepljujuem iskustvu Krista (Dj , -), Buddhinom meditativnom probuenjuitd. Nadalje, u gotovo svim religijskim tradicijama postoje osobe, vidjeoci (a-b),kojima je na odreeni nain darovan izravan uvid, ili pak postoje prakse koje po-tiu ostvarenje iskustva svetoga ukazujui na njegovu (ne)trans-jezinu narav (c),od provoenja razliitih tjelovjeb i tehnika disanja, zavjeta utnje, samoe, do

razliitih vrsta pasivnih meditacija (d), dobrovoljnoga posta ili konzumacije psi-hoaktivnih tvari.

() (a) Neko se u Izraelu, kad bi ili pitati Boga za savjet, govorilo: Hajde, poimok vidiocu! Jer koga danas zovu prorokom neko se zvao vidjelac. ( Sam , )(b)rtvom su slijedili trag rijei i nali je smjetenu u vidovnjacima.

(c) Kad molite, ne blebeite kao pogani. Misle da e s mnotva rijei biti usliani.Ne nalikujte na njih. a zna va Otac to vam treba i prije negoli ga zaitete. (Mt

, -)(d) Isposnik koji je stiao zamiljanje i razmiljanje (ili zahvaanje i razradu sa-draja svijesti) boravi u unutranjoj smirenosti, u usredotoenosti duha, u dosegudrugog stepena zadubljenosti. o se stanje raa iz sabranosti liene zamiljanja irazmiljanja, uz prijatan osjeaj zadovoljstva. o se naziva plemenitom utnjom.Ne zanemaruj plemenitu utnju, ustali duh u plemenitoj utnji, usredotoi duh u

plemenitoj utnji, saberi duh u plemenitoj utnji!

gVeda..a.; u: R. I, Poeci indijske misli: Izbor, Bigz, Beograd, . Samyutta-nikaya,,.,

(. svibnja .)


8/32

Benedikt Perak

2.3. Nunost opojmljivanja iskustva svetoga

Zato onda to preddiskurzivno iskustvo ipak postaje dijelom pojmovnoga i jezinogakorpusa?

Prvi problem za nediskurzivno iskustvo svijesti moe se svesti na oprjeku opojmi/izreci ili zaboravi. Bez obzira na intenzitet doivljaja, niti jedno mentalno stanje uneurolokome smislu ne odrava se trajno. Zbog naravi otjelovljene situiranosti do-ivljaj izvantjelesne i tjelesne stvarnosti neprestano se mijenja. U svakome trenutkumozak obrauje nove informacijsko-afektivne sastavnice koje se upisuju na prethod-nu strukturu svijesti mijenjajui izravno iskustvo stvarnosti. Tu treba dodati da i sam

doivljaj toga izmijenjenog stanja svijesti obino ne traje dugo, makar potencijalnomoe dugorono izmijeniti poimanje i drugih stanja svijesti.Takoer, zbog spo-znajne naravi iskustva, ono ne mora biti popraeno odreenim vidljivim fiziolokimi bihevioralnim reakcijama, gestikulacijama lica i tijela kojima se inae funkcionalnoiskazuju subjektivna stanja. Stoga ako se pojmovna stvarnost iskustva svetoga elizadrati, pojedinci moraju pronai nain da ono postane opojmljeno u okviru posto-

jee pojmovne riznice te da se simbolinim kodiranjem omogui njegovo oznakov-ljeno izraavanje u prostornoj i vremenskoj izmjetenosti jezine stvarnosti. Drugim

rijeima, jezino izraavanje iskustva svetoga postaje oblik osvjeivanja i kategori-ziranja, ponajprije za samoga nositelja iskustva, osobitih subjektivnih psihofizikihstanja uporabom jezine simboline djelatnosti.

3. Komunikacija iskustva svetogaSljedei problem za nediskurzivno iskustvo svetoga komunikacijske je naravi. U ko-munikacijskome smislu jezik slui kao poveznica meu svjesnim biima koji poznaju

kd i srodnog su raspona subjektivnih stanja. Shematski se taj proces moe prikazatiovako:

Vidi: W. T. S, Mysticism and Philosophy, Lippincott, Philadelphia, .; J. K-Z,Coming to Our Senses: Healing Ourselves and the World rough Mindfulness, Hyperion, New

York, .; F. D (ur.), Clinical Handbook of Mindfulness, Springer, New York, .; M.B D. OL, n. dj.; A. N M. R. W, n. dj.


9/32


Prikaz 1: Proces simbolike komunikacije

Govornik, odnosno poiljatelj doivljava odreeno intencionalno stanje i opoj-mljuje ga u vlastitome pojmovnom sustavu, a zatim procesom jezine izgradnje,odnosno simbolinoga kodiranja pretvara u izraz koji postaje poruka. Poruka seprenosi do sugovornika, odnosno primatelja koji obrnutim procesom simbolinogadekodiranja prepoznaje strukturu jezine izgradnje aktivirajui sustav opojmljivanjai poticanja intencionalnoga stanja. Na prikazu su punim crtama oznaeni ontolokoobjektivni entiteti koji su iskustveno dostupni drugima, dok su isprekidanim crtamaobiljeeni procesi i entiteti iskustveno dostupni samo nositeljima iskustva.

Iz sheme proizlazi da komunikacija simbolinom djelatnou ima nekolikouvjeta. Prvi podrazumijeva da sudionici komunikacije imaju mogunost doivlja-vanja odreenih intencionalnih stanja. Drugi je uvjet da oba sudionika posjedujumogunost doivljavanja sumjerljivekakvoe intencionalnih stanja, posredovanestrukturom informacijsko-afektivnih sastavnica. Trei se uvjet simbolike komuni-kacije odnosi na usvajanje kodiranja, odnosno organiziranje i prepoznavanje razineizraza. Sudionici komunikacije moraju poznavati popis i pravila kodiranja vlastitih

reprezentacija intencionalnih stanja.

Drugim rijeima, jezini znakovi sugovorni-ku priopuju odreeno znaenje, pod uvjetom da znakove uspije smisleno pripisatiodreenim ontoloki subjektivnim stanjima. Kljuni problem nediskurznoga isku-stva svetoga u odnosu na komunikaciju vezan je za drugi uvjet, naime kako izreida te shvate, i to osobitoako sugovornici moda nisu imali to iskustvo. Budui daiskustva svetoga pripadaju ontoloko subjektivnoj dimenziji ljudskoga iskustva,

Sumjerljivost se moe odnositi i na bioloko uvjetovane neusklaenosti izmeu naina na kojirazliite vrste doivljavaju svijet, primjerice ljudi i kitovi, ili pak na razliitost u zrelosti iskustva.

Zanimljivo je primijetiti da eksplicitno poznavanje strukture samoga kda nije uope uvjetsimboline komunikacije.


10/32

Benedikt Perak

iskustveni je sadraj svijesti u spoznajnome smislu obiljeen epistemolokom ne-mogunosti objektivnoga uvida.

Ako nitko ne moe doivjeti mentalno stanje drugoga, kako se drugomu moguprenijeti apstraktni subjektivni pojmovi kao to je iskustvo svetoga? Mnoge religijsketradicije, osobito njihovi mistini ogranci, naglaavaju da je taj problem nerjeiv,odnosno da su ta iskustva neizreciva, a narav krajnje zbiljnosti jezino i pojmovnonedohvatljiva.() (a) Ovaj atman nije to, nije to. On je nedokuiv jer se ne moe shvatiti.

Takvi izrazi negiraju opojmljivanje znaenjske strukture, to znai da je njihova

informacijsko-afektivna sadrajnost, odnosno razina obradbe podataka u odnosu nadobiveno neodreeno (ne)znaenje kognitivno skupo. Skupoa dodue upuuje napotrebu ne-jezinoga opojmljivanja, odnosno nunost izravne spoznaje. Opojmlji-vanje iskustva svetoga meutim i u tim izrazima pronalazi svoje znaenje u surjejusvih ostalih pojmova, ak i ako je odreeno negacijama ili ne-loginim diskurzom.Nediskurzno stanje postaje opojmljeno i jezino izraeno u odnosu na ve postojeepojmove pa se moe smatrati konstrukcijskim opojmljivanjem.

3.1. Ontoloko metaforiko opojmljenje iskustva svetoga

U kognitivnolingvistikom se smislu moe razluiti nekoliko razina opojmljivanjaiskustva svetoga. Prva se razina moe nazvati ontolokim metaforikim opojmlje-njem i slui odreivanju strukturnih granica gdje ih uope nema ili su slabe. To jeosobito vano za subjektivna mentalna stanja bez jasnih objektivnih obiljeja razgra-nienja. Teorija pojmovne metafore (engl. conceptual metaphor) u tradiciji Lakoffa i

Johnsona naglaava nunost izgradnje znaenja apstraktnih i subjektivnih pojmova s

pomou pojmovnoga povezivanja ontoloki razliitih domena. Pojmovne metaforepredstavljaju preslikavanja dijelova znaenja iz matrice ishodinoga pojma, koji jetipino konkretniji i temeljniji, u matricu znaenja ciljnoga pojma, tipino ontolokisubjektivnijega i apstraktnijega. Preslikavanje je uvijek tek djelomino i jednosmjer-no, to znai da se tek odreene znaajke, odnosno domene znaenja iz ishodinogapojma preslikavaju na ciljni pojam. Na jezinoj razini metafora se ostvaruje sintakti-kim spajanjem leksema ciljnoga pojma s leksemima ishodinih pojmova ostvarujuiu sloenoj simbolikoj strukturi emergentno znaenje motivirano istaknutom vezom

D. C, e Hard Problem of Consciousness, u: M. V S. S (ur.), TeBlackwell Companion to Consciousness, Blackwell, ., str. . .

Bhadranyaka-upaniad ...


11/32


pojmova ciljne i ishodine domene. Ciljni pojam naposljetku moe biti izgraen izvie ishodinih pojmova koji u znaenjskoj matrici odraavaju njegovu dinaminu

cjelinu.Ontolokim se metaforama apstraktni entiteti opojmljuju preslikavanjem zna-

enja pojmova konkretnih domena kao to su objekti, tvari, spremnici ili osobe.Konkretne ishodine domene omoguuju metaforino opojmljivanje subjektivno-ga iskustva kao jednovrsnoga entiteta ili supstancije podobne za kategoriziranje ikvantificiranje. Za opis sastavnica ontolokoga metaforinog opojmljivanja iskustvasvetoga potrebno je uvesti razlikovanje ontolokoga statusa objekata . lica spoznajei ontolokoga statusa objekata . lica spoznaje. Objekti . lica spoznaje predmet suizravne spoznaje s pomou introspekcije vlastitoga spoznajnog sadraja: zamjedbe,osjeaji, elje, vjerovanja (a). Izravni epistemoloki pristup tim objektima dostupan

je samo spoznavatelju, a ne i drugima, pa se naziva subjektivnom perspektivom prvo-ga lica. Objekti . lica spoznaje predmet su izravne spoznaje za bilo koje spoznavateljes normalnim zamjedbenim i kognitivnim sposobnostima (b). Epistemoloki pristuptim entitetima dostupan je dakle za sve spoznavatelje pa se naziva i objektivnomperspektivom treega lica.

() (a){Bol/strah/ljubav/iskustvo svetoga} je. objekti . lica spoznaje (b){Kamen/more/drvo/kua/tijelo} je. objekti . lica spoznaje

Ontoloko znaenje glagola biti (ilipostati)epistemoloki je izvedeno ponajpri-je iz iskustvenih obiljeja koja se usvajaju s obzirom na objektedostupne perspek-tivi treega lica kao u primjeru (b). Shematski pojmovi kamen/more/drvo/kua/tijelo konkretniji su od shematskoga pojma iskustva svetoga po multimodalnimznaajkama osjetilnoga doivljaja njihovih instancija i iskustvene dostupnosti .

licu spoznaje. Shematske znaajkejestvaizvedene iz poimanja ontolokih obiljejaobjekata dostupnih . licu spoznavanja preslikavaju se na ciljni pojam subjektivno-ga iskustva implicirajui ontoloki status kakvim su obdareni objekti perspektive. lica.

Usp. G. L M. J,Metaphors We Live By, str. . Usp. Z. K, Cognitive Epistemology in Redefining Knowledge, Kagsi, (.), str. .

.; J. S,Mind: A Brief Introduction, Oxford University Press, Oxford, ., str. , .


12/32

Benedikt Perak

Prikaz 2: Preslikavanje ontolokih obiljeja objekata

3. lica spoznaje na objekte 1. lica spoznaje

Temeljna ontoloka pojmovna metafora iskustvo svetoga jest objekt sastoji se od

spoznajnoga procesa opojmljivanja subjektivnoga iskustva svetoga prema predod-benoj shemijestvaobjekata . lica spoznaje (Prikaz ). To ne znai da se fenomeniskustva svetoga doivljuje iz perspektive . lica spoznaje, nego da se simboliki kate-gorizira i kognitivno procesira kaojestveniobjekt na uzorku objekata . lica spoznaje.Taj ontoloki status predstavlja pojmovni okvir na temelju kojega iskustvo svetoga,opojmljeno kao objekt, moe ui u daljnju strukturalnu razradbu predodbenih she-ma koja je potrebna zbog velike shematinosti pojma objekt i niske razine detaljapojmovnoga sadraja.

3.2. Prostornoodnosno opojmljivanje

Sljedei stupanj ini prostornoodnosno opojmljivanje iskustva svetoga. Ono se ostva-ruje primjerima metaforikoga opojmljivanja kojima iskustvo svetoga kao objektulaziu razliite prostorne odnose s drugim objektimaomoguujui daljnju strukturalnurazradbu metaforikih uzoraka opojmljavanja.

3.3. Unutarmjesni odnosi

Kao i ostala mentalna stanja, na toj se strukturalnoj razini iskustvo svetoga opoj-mljuje unutarmjesno s pomou predodbene sheme spremnikakoji moe zaprimitineki objekt. Tako se moe rei:pao je u san, ivi u srei, u nevjerici je itd.pri emuse oblikuju pojmovne metafore mentalno je stanje spremniki osoba je objekt. U psi-holokome smislu odvojenost objektaod spremnikaukazuje na podvojenost osobe i

Vidi: B. B, Prostorna znaenja na razini sloene reenice, Filozofski fakultet, Osijek, .;S. L, Space in Language and Cognition: Explorations in Cognitive Diversity, CambridgeUniversity Press, Cambridge, .

Usp. G. L, Women,str. . Z. KVECSES,Metaphor: A Practical Introduction, str. .


13/32


odreene esencije koja se s obzirom na filozofsku ili teoloku tradiciju moe razliitonazivati: dua, bitak, ista svijest, atman itd.Unutarmjesnost ukazuje na to da ti razli-

iti entiteti ipak ine cjelinu.Budui da je u konstrukcijama prostornih odnosa prisutno vie objekata, pri samo-

me opojmljivanju postaje vana i perspektiva, odnosno organizacija uvida. Govornikodabire jedno motrite oblikujui pojmovni sadraj na razliite naine, esto i s razlii-tim pojmovnim i pragmatinim implikacijama. Primjerice prizor na Prikazu moe semotriti s barem triju toaka: s toke objekta(x) ili spremnika(x) ili izvan (x).

Prikaz 3: Tri gledita unutarmjesnoga odnosa

3.3.1. Perspektiva objekta

Ako je uvid smjeten iz perspektive osobe (objekta) (Prikaz ), naglasak je na samomeprocesu motrenja toga spremnika, a mentalno stanje opojmljeno kao spremniknalazise u pozadinskome planu.

Prikaz 4: Gledite objekta

Kao to je vidljivo iz Prikaza , ovakvom je konstrukcijom uvida iskustva svetogaistaknuta aktivnost spoznaje motritelja, dok je sam spremnik, odnosno iskustvo sve-toga obino opojmljeno pasivno. Motritelj u procesualnome smislu uvia,pristupa,doivljuje iskustvo svetoga, ili se pak moe govoriti o njegovim atributima uviatelja,

pristupatelja, doivljavatelja itd.

Na temelju apstraktno shematiziranoga spremnika O usmjeravajuoj kognitivnoj ulozi jezine izgradnje procesualnoga (glagolskoga) ili aprocesualnoga

(atribucijskoga) saimanja uvida vidjeti: R. L,Cognitive Grammar, str. .; G. R.S, Language, Culture, Cognition: How Do ey Intersect?, u: R. S. W C. C Y.


14/32

Benedikt Perak

metaforiki je mogue nadalje razraditi opojmljivanje iskustva svetoga kao struktu-ralne supstancije(spremnik) koja zaprima objekt. Prototipno su to supstancije sa

svojstvima tekuine ili zraka, odnosno atmosfere. Tako se moe zaroniti u sebe (a),opet se natopiti dua (b) itd. Strukturnom supstancijacijom iskustvo svetoga kaospremnikdobiva nova znaenjska svojstva.

() (a)Za to treba umrijeti svakodnevnoj svijesti i zaroniti u dubinu sebstva jer tuje Susret sa ivim Bogom!

(b) Sam e stei iskustvo da redovita krunica mijenja tvoju nutrinu. o je kaokada uvenuli cvijet dobije svjeu vodu i kada isuenu zemlju natopi kia; izvori se

due opet pune.

U filozofsko-teolokim sustavima ovakvom se vrstom metaforikoga opojmljiva-nja naglaava pristup subjektivnomu mentalnom stanju iskustva svetoga kao sastav-nomu dijelu bia, odnosno svjesnosti motritelja,iako metaforiki okvirpristupanjaili zaranjanjaimplicira njegovu ontoloku odvojenost od uobiajene svijesti ili akostalih tjelesnih sastavnica bia tvorei temelje dualistikoga svjetonazora.

3.3.2. Perspektiva spremnika

Iako nositelj iskustva ostaje isti kao i u konstrukciji iz gledita objekta, jednostavnompromjenom konstrukcije uvida iz perspektive spremnikaiskustvo svetoga preuzimaulogu vrnika (agensa) koji u procesualnome smislu okruuje, ispunjava, stee itd.

Prikaz 5: Gledite spremnika

H (ur.), Understanding Culture: Teory, Research, and Application, Psychology Press, New York,., str. . .

R. F (pr.), Ljubav srce svih religija, Spiritus movens portal za duhovnost, (. svibnja

.) H. M, Krunica izvor snage, Pokret krunice za obraenje i mir,

(. svibnja .)


15/32


Ovakve konstrukcije dodatno ontoloki potvruju supstancijalnost opojmljeno-ga iskustva svetoga i ukazuju na potencijalnu procesnu dinaminost odnosa prema

motritelju (objektu). Stupanj agentivnosti koji se pripisuje vrnikoj ulozi iskustvasvetoga ovisan je o samome intenzitetu doivljaja, odnosno procesu kojim se opoj-mljuje uvid. Uloga iskustvenika, odnosno objekta pritom se pasivizira. Taj oblikopojmljivanja nije neobian niti za ostala mentalna stanja jer se zna rei: okruen samljubavlju,obuzeo me san itd.Aktiviranje toga znaenja poiva na iskustvenome doiv-ljaju izvanjskih utjecaja i opojmljivanja emocija i mentalnih stanja pomou dinamikesila(engl.force dynamics).

3.3.3. Izvanjska perspektiva

Mogu je i trei uvid kojim se gledite premjeta izvan objektai spremnika. On pred-stavlja takozvani objektivan uvid u vlastito epizodno sjeanje kojim se motritelj pre-mjeta iz iskustvene ili doivljajne perspektive. Objektivni uvid tako moe iskazivatiepizodno sjeanje, odnosno vremenski i prostorno premjeteni uvid u vlastiti doiv-ljaj, ime se zapravo rabe strategije opojmljivanja ili iz gledita objektaili spremnika.

Prikaz 6: Izvanjsko gledite

Osim toga objektivni uvid odnosi se i na pripisivanje slinoga iskustva nekojtreoj osobi. U sluaju takva pripisivanja javlja se problem epistemolokoga procje-pa koji donekle moe biti premoten simbolikom komunikacijom i shvaanjemsuvrsnika kao sebi slinih bia s istovrsnim mentalnim ivotom, odnosno teorijomuma.Sposobnost interpretacije ponaanja na temelju mentalnih stanja kljuna je zaprocese drutvene interakcije. U iskustvenome smislu objektivni uvid ipak prekora-uje epistemoloke granice vlastite spoznaje i predstavlja preslikavanje shematizacijevlastitoga opojmljivanja iskustva svetoga na druge osobe. Meutim bez takva uvida

Usp. L. T, oward a Cognitive Semantics: ypology and Process in Concept Structuring, sv. ,MIT, Cambridge, ., str. .; KVECSES,Z.,Metaphor and Emotion, pogl. .

Teorija uma objanjava kognitivnu sposobnost pripisivanja subjektivnih mentalnih stanja drugimana temelju shvaanja vlastitih mentalnih stanja.


16/32

Benedikt Perak

ne bi bilo mogue priopivati mentalna stanja jer se na temelju vlastitoga iskustvamentalnih stanja i drugima pripisuju ista, i to s pravom jer ljudi openito dijele broj-

ne bioneuroloke znaajke i mentalna stanja te ih mogu prepoznati i u drugih.Osobitost iskustva svetoga u odnosu na ostala subjektivna stanja jest u osjeajima

integracije i neotjelovljenosti, koji su osobito naglaeni u numinoznim i mistinimdoivljajima. Po neurolokim istraivanjima ta se fenomenoloka stvarnost moepovezati s osobitom neuralnom konfiguracijom u kojoj osobito vanu ulogu imajufunkcije eonoga renja odgovornoga za pozornost, koordinaciju pokreta, modula-ciju emocija, zatim funkcije sljepoonoga renja ijom se aktivacijom moe stvoritiosjeaj izvantjelesne prisutnosti, parietalna asocijacijska podruja orijentacije smje-tena u posteriornome dijelu tjemenoga renja kojim se izgrauje predodba tijela teprevladavajue parasimpatike funkcije autonomnoga ivanog sustava.

3.3.4. Opojmljavanje skupnoga iskustva svetoga izvanjskom perspektivom

Uvidom iz objektivne perspektive fenomenoloka obiljeja neutjelovljenosti i inte-gracije iskustva svetoga potiu pretpostavku o istovjetnosti osobnoga iskustva svetogai iskazanoga iskustva svetoga drugih, ime se omoguuje opojmljivanje novoga jedin-

stvenog entiteta koji reprezentira skupno iskustvo svetoga.

Prikaz 7: Opojmljivanje skupnoga iskustva svetoga iz izvanjskoga gledita

Vjerovanje u ontoloku zbiljnost toga jedinstvenog entiteta naziva se teizmom,za razliku od ateizma koji naelno predstavlja stav da takvo to ne postoji, ili agno-sticizma koji se u nedostatku uvjerljivih dokaza za ili protiv ne svrstava niti na jednustranu. Kao to je ve reeno, kognitivna znanost ne bavi se potvrdom ili pobijanjemontoloke zbiljnosti te reprezentacije, nego se pita zato ju ljudski pojmovni sustavposjeduje i kako o njoj znamo to to znamo ili mislimo da znamo. Za kognitivnu

analizu vano je to to jedinstveni entitet, simboliki izveden shematizacijom odre-enoga mentalnog stanja, bez obzira na samo vjerovanje ili nevjerovanje u njega,

Usp. primjerice A. N, n. dj., pogl. .


17/32


postaje dio pojmovne stvarnosti zajednice koja dijeli opojmljivanje toga iskustva.Jednom aktivirani pojam postoji u kognitivnoj strukturi ak i ako se njegova onto-

loka zbiljnost eli nijekati. Objektivna perspektiva skalarnim uvidom obuhvaa namjestu objekta sve nositelje iskustva i svekoliku objektivnu stvarnost, a na mjestuspremnikashematiziranu stvarnost iskustva svetoga svih nositelja iskustava koja je uepistemolokome smislu transcendentna objektivnoj stvarnosti. Takav shematiziraniskupni spremnik, odnosno entitet iskustva svetoga, s obzirom na razliite filozofskeili teoloke tradicije, moe se nazivati Bitak, Bog, svijest, Brahman (a), dua svijeta(b), Duh Sveti itd.

() (a) Sve ovo je brahman. Ovaj tman je brahman.(b)Jer, za tambuka je Bog sveobuhvatna dua svijeta, a jezik dua naroda.

Jedinstveni entitet skupnoga iskustva svetoga omoguuje uspostavljanje novihznaenjskih odnosa koji se opojmljuju analogno ve spomenutim unutarmjesnimodnosima osobnoga iskustva svetoga iz perspektive objektaili spremnika, ali stvaraju idodatne mogunosti interakcije izmeu skupnoga iskustva svetoga i osobnoga iskustvasvetoga te skupnoga iskustva svetoga i zajednice osoba koji dijele to opojmljenje.

Iz perspektive objektazajednica osoba koje dijele pojmovnu stvarnost shematizi-ranoga iskustva svetoga mogu biti aktivni sudionici spoznavanja(a) ili tovanjailise pak perspektiva opojmljivanja moe premjestiti na agentivnu ulogu spremnikaupoticanju odreenih iskustava svetoga u nositeljima iskustva (b-c).

() (a)ko su danas ljudi koji ljube Boga? o su oni koji ga doista poznaju.

(b)Crkva je jedna po svojoj dui: Duh Sveti, koji prebiva u vjernicima i sveko-liku Crkvu ispunjava i njome ravna, tvorac je udesnog zajednitva vjernika i svetako prisno u Kristu povezuje, da je poelo jedinstva Crkve.

(c)Bog ispunjava cijeli poznati svemir. Bog ispunjava i nas.

Budui da se spremnikmoe povezati sa supstancijama poput tekuine ili zraka,dodjeljujui mu ulogu natapanja, ispunjavanja,proimanja itd., naizgled i sam objektpojavljuje se kao spremniksame supstancije. Takvo opojmljivanje temelj je panentei-

Mkya-upaniad .. Ljudi koji Boga (. svibnja .) II. vatikanski sabor, Unitatis redintegratio, .

(. travnja .) (. travnja .)


18/32

Benedikt Perak

stikomu vjerovanju da je Bog prisutan u svemu, ali je blisko i panteistikim postav-kama o Bogu koji se poistovjeuje s fizikim svemirom (c).

3.4. Izvanmjesni odnosi

Ako se odnos izmeu skupnoga iskustva svetoga i ostalih sastavnica opojmljuje ma-nje ili vie esencijalno razliito, kao u sluaju deizma ili razliitih judeokranskih,hinduistikih ili drugih teolokih tradicija etikoga monoteizma, gdje se Bog i duane smatraju istovjetnim entitetom, otvara se mogunost opojmljivanja izvanmjesnihprostornih odnosa ().

() Bog je, zapravo, uvijek u svakom ovjeku i bez njegova znanja i htijenja, makarovjek ivi u krajnjoj udaljenosti od Boga.

Prijenosom znaajk objektnih sastavnica skupno iskustvo svetoga opojmljuje sekao izdvojeni, izvanmjesni strukturni objekt aktivirajui pojmovnu metaforu skupnoiskustvo svetoga jest objekt. Takav objekt moe ui u razliite supralokalne, sublokalne,ablativne, adlativne odnose prema drugim objektima. Funkcija tih najeih izva-nmjesnih odnosa bit e prikazana u odnosu na pojam Bogkao primjer opojmljivanjaskupnoga iskustva svetoga.

3.4.1. Supralokalni odnos

U supralokalnom odnosu Bogje gornji lan u prostornome odnosu dvaju objekata.Supralokalni odnos vezan je za osjeaj uzvienosti Boga, odnosno njegovu nadmje-snost u odnosu na duu ili svijet openito. Metaforiko preslikavanje iskustveno jeizvedeno iz osjeaja da su vie stvari vee, bolje, sretnije vie je vee/bolje/sretnije. Bog

je tako esto povezan s pojmom neba(a), uzvienosti (b) itd.

() (a)Hvalite Boga nebeskog: vjena je ljubav njegova! (Ps , ) (b) ...u kojoj se vraa i oslanja na omino shvaanje bitka kao Boga, kao samoga

subzistirajueg biti, najvieg bia.

J. S. R, Dno due je Bog ljubavi: Mistino vjenanje, Iskrice, (. oujka .) M. C,Misli o etici, kolska knjiga, Zagreb, ., str. .


19/32


3.4.2. Sublokalni odnos

Sublokalni odnos u kojem je Bog kao objekt podmjesni lan odnosa vezan je zaosjeaj nunosti posjedovanja statinoga temelja za izgradnju stabilnih i postojanihstruktura, ime se oblikuje pojmovna metafora Bog je temelj/oslonac(a-c) itd.

() (a)Filozofija je pak prava teologija jer ona potpuno poiva na Bogu kao apsolut-noj supstanciji.(b)oma Akvinski: Bog je posljednji, neutemeljeni temelj svekolike stvarnosti.

(c)ek je na svome najdubljem dnu dua kod kue. Na dnu je Bog kao mjestosmirenja due.

3.4.3. Ablativni odnos

Ablativni odnos, koji je tipino vezan za prijedlog od, osim primarnoga prostornogodnosa koji oznaava kretanje od ishodita, funkcionalno se rabi za uspostavu kau-zalnosti. Kauzalnost je ablativnim odnosom izvedena iz predodbe da je Bog ishoditeshematskih procesa ili svojstava koja se odreenim putem prosljeuju na trpnika ili

iskustvenika toga procesa ().() Od Boga doista dolazi samo dobro. A zlo od Zloga otpadnika, koji je napast

cijelom svijetu (vjerujemo li i u cijelome svemiru?)

3.4.4. Adlativni odnos

Adlativni odnos prototipno oznauje proces dinaminogaprilaenja prema nekomuodreditu. Bog se u brojnim adlativnim konstrukcijama s glagolima prilaziti (a),

dosei (b),pristupiti (c), doi,prii (d)itd. prikazuje kao ciljtoga procesa.

() (a)Sveenik je onaj koji prilazi Bogu, stupa u Boju blizinu.

(b)Ako elimo dosei Boga, ne moemo samo tako do njega.

(. travnja .) J. S. R, n. dj. Katoliki odgovori o suvremenim vjerskim temama (. travnja .) N. Bili, Ezekiel prorok sveenik (. svibnja .) (. svibnja .)


20/32

Benedikt Perak

(c)Molitvom Oe na, koju je sam Isus nauio svoje uenike, Gospodin nampokazuje u kakvom raspoloenju trebamo pristupiti Bogu kad molimo.

(d)rapio se i ivio u krajnjoj oskudici, nastojei svesrdno to potpunije priiBogu.

3.4.5. Agentivno opojmljivanje

U svim navedenim primjerima izvanmjesnoga opojmljivanja Bog je jezino kon-struiran kao pozadinski objekt pri emu neki drugi predmetni lik preuzima vrnikuulogu. Meutim promjenom perspektive simboliko jezino izraavanje omoguuje

i agentivno opojmljivanje Boga kao predmetnoga lika ime se pojmu Bog pridajeodreena vrnika uloga i pripisuju mu se svojstva voljnoga djelovanja. PrimjericeBog kao sublokalni pasivni temelj() moe postati agentivnipodravatelj(a), abla-tivno pasivno ishodite() moe postati agentivni davatelj(b), adlativno odreenipasvini cilj() moe postati agentivniprivlaitelj(c).

() (a)Istina je na naoj strani a hrabre i Bog podrava u toj borbi.

(b)Bog daje dobro i zlo da ih moemo pravedno razluiti.

(c)Bog me svojim djelovanjem privlai k sebi.

Agentivnost se povezuje s vrnikom radnje koji inei tu radnju ima svojstva ivo-sti, intencionalnosti, uzrono-posljedine veze, teleoloke usmjerenosti i inteligenci-

je.Stupanj agentivnosti odreen je sloenou vrenja procesa koji se pripisuje vr-niku. Bog davateljvri sloeniju radnju od Bogapodravateljaime mu se pripisuje ivei stupanj agentivnosti.Openito su ablativni i adlativni odnosi zbog svoje proce-sne naravi slijednoga uvida agentivniji od sublokalnoga ili supralokalnoga odnosa.

Razloge pripisivanja agentivnosti skupnomu iskustvu svetoga neki kognitivniznanstvenici vide u hiperaktivninome sustavu za otkrivanje agentnosti (Hyperactive

Kako molimo Sveti se ime tvoje,Stvoreni za nebo, (. svibnja .)

Forum Ureda HBK za mlade, (. svibnja .) (. svibnja .) (. svibnja .) (. svibnja .) Usp. I. P, Supernatural Agents, str. . Usp. M. Y, Agency And Impersonality: Teir Linguistic And Cultural Manifesttions, John

Benjamins Publishing, Chicago, ., pogl. .


21/32


Agency Detection Device). Naziv HADD skovao je Justin Barrettkako bi ukazaona nemogunost zaustavljanja spoznajnih sposobnosti za otkrivanje vrnika u oko-

lini. Ta se hipersenzitivna kognitivna sposobnost pod odreenim uvjetima aktivirai na najmanje naznake agentivnosti potpuno spontano i automatski, bez moguno-sti racionalnoga nadzora ili iskljuivanja. Gledajui oblake zamjeuju se lica, a naputu kroz umu i najmanji uanj moe stvoriti napetost uzrokovanu oekivanjemkrvolone zvijeri koja vreba iza grmlja. Ta se preosjetljivost, po Barettu, razvila kaoevolucijska prilagodba na ivotno ugroavajue uvjete. Iako je zbog hiperaktivnostisama uinkovitost tonoga prepoznavanja smanjena, u evolucijskome smislu troakreakcije na lane signale opasnosti manji je od proputanja reakcije na signale u slu-aju stvarne opasnosti.

4. Personifikacijsko opojmljivanjeAgentivnost koja nastaje jezinom organizacijom prostornoodnosnoga opojmljiva-nja temelj je daljnjih procesa personifikacije i pripisivanja antropomorfnih obiljejaskupnomu iskustvu svetoga, ime se oblikuje pojmovna metafora skupno iskustvosvetoga jest personificirani vrnik. Pojampersonificiranoga vrnikaizvodi se iskustveno

iz vlastitoga poimanja inteligentnoga i svrhovitoga djelovanja, ukljuujui i sposob-nosti razmiljanja, volje, govora, namjere. Mogunosti toga pojmovnog pripisivanjastvorene su svim prethodnim stadijima opojmljivanja.

() Mojsije opet zapita Boga: Ali kad doem k sinovima Izraelovim, pa im reknem:Bog otaca vaih alje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime? to uim odgovoriti? Bog odgovori Mojsiju: Ja jesam, koji jesam. I nastavi: ako recisinovima Izraelovim: Ja jesam, posla me k vama! (Izl , )

U primjeru iz judaistike tradicije moe se pratiti razvoj opojmljivanja od iskustvasvetoga do personificiranoga vrnika. Naime ime Bogaopojmljuje se kao unitarnostanje svijesti jesamstva, lienoga bilo kakvih agentivnih oznaka:Ja jesam, koji jesam,to zapravo odgovara strukturi i epistemolokim znaajkama doivljavanja pojedi-nanoga iskustva svetoga. Pripisivanjem identiteta iskustva u genealoki okvir tra-dicije otaca vaih postavlja se pak u objektivnu perspektivu i pojmovno izdvaja kaoskupno iskustvo svetoga. Naposljetku se dodjeljivanjem antropomorfnih znaajk

J. L. B, Exploring the natural foundations of religion, rends in Cognitive, sv. , ., str.. .


22/32

Benedikt Perak

intencionalnosti, koja se oituje u provoenju vlastite volje i djelatnosti govora, toskupno iskustvo opojmljuje kao osoba.

Personificirano opojmljivanje pripisuje Bogu niz djelatnih i kognitivnih sposob-nosti. Judeokranska tradicija opisuje Boga kojigovori(a), doziva(b), uje(c),vidi(d),gleda(e), stvara(f), odmarase(g), objavljuje(h), blagoslivlja(h),

prisjea se(i).

() (a)Nema mira grenicima! govori Bog moj. (Izl , ) (b)U nonom vienju zovne Bog Izraela: Jakove! Jakove! On odgovori: Evo

me! (Post , )

(c)Bog je uo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakomi Jakovom. (Izl , )

(d)I vidje Bog sve to je uinio, i bijae veoma dobro. ako bude veer, pa jutro dan esti. (Post , )

(e)Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga datrai. (Ps , )(f )Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i enskostvori ih. (Post , )

(g)I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan odsvega djela koje uini. (Post , )

(h)Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.(Post, )(i)ada Josip zakune Izraelove sinove: Bog e se vas doista sjetiti, i tada ponesitemoje kosti odavde! (Post , )

Bogu se u Starome i Novome zavjetu pripisuju razliite emocije kao to su ljubo-

mora(npr. Izl , ), (ne)opratanje(npr. Izl , ), srditosti ljutnja, ljubav, trpeljivost(npr. Izl , -) itd. ak se i u islamskoj tradiciji, koja je zbog izriite ikonoklastikedoktrine manje sklonija antropomorfnomu opojmljivanju Boga Allaha, pripisujuatributi koji imaju antropomorfno ishodite, poput: milostiv (npr. Kuran, An-isa ,), zatitnik (npr. Kuran, An-isa , ), vodi (npr. Kuran, An-isa , ), svevide(npr. Kuran, Al-Kahf , ), strog (npr. Kuran, Ibrahim , ) itd. U brojnimdrugim teistikim i politeistikim tradicijama takoer se pojavljuju razliiti antro-pomorfni oblici prikazivanja i atribuiranja boanstva. Svaki od tih atributa izgrauje

svoje znaenje u odnosu na ljudsko iskustvo djelatnih i spoznajnih mogunosti, iakose odreene znaajke u teolokim tradicijama naglaavaju do etikoga i pojmovnoga


23/32


superlativa. Bog tako ne samo to spoznaje, stvara i to je milostiv nego je u brojnimtradicijama svevidei, svemogu, svedobar.

5. Kulturoloko opojmljivanjeSljedei stupanj metaforike organizacije koja proizlazi iz personificiranja skupnogaiskustva svetoga jest kulturoloko opojmljivanje. Personifikacija uvjetuje razradbuagentivnosti preslikavanjem drutvenih funkcija nositelja kulture i kulturalnih obi-ljeja odreene zajednice. Primjerice funkcija nadreenosti znaenjski se razraujeu opojmljivanju vladara(b), apodravateljakao oca(d), funkcija davateljakao

zakonodavatelja(h), aprivlaiteljakao izbavitelja(i). Znaenje tih pojmova akti-vira se u odnosu na razgranatu mreu kulturalno uspostavljenih semantikih okvira ienciklopedijskoga znanja o entitetima i procesima u svijetu te znanjem o drutveniminstitucijama.

Funkcije se mogu viestruko spajati, kao u nazivu Nebeski Bog Otac,pri emu sepridjev nebeski (b) izvodi iz nadmjesnoga opojmljivanja ukazujui na apstraktneznaajke kao to su svetost(a) i transcendentnostitd., ali i kulturalne funkcije nadre-enoga(a) i vladara(b). Drugi dio naziva konstruira se pojmovnom metaforom

Bog je otackoja je iskustveno motivirana znaajkama tjelesnoga roditelja i odgojitelja.Pojam otac (c-f) ponajprije ukazuje na ablativno opojmljenju kauzalnu nunostentiteta Bog kojemu se iz objektivne perspektive pripisuje uloga stvoritelja(c) sve-kolike stvarnosti, ali i kulturalni model patrijarhalne obiteljiu kojemu je otac, a nemajka, nositelj autoriteta i povezan s transcendencijom. Preslikavanjem znaenja iztih ishodinih domena nastaju jezini izrazi poput: Boja djeca, Sin ovjejiitd. Kul-turalna opojmljivanja stvaraju niz pragmatinih implikacija prema kojima su: Bojadjeca sva bia, a oinski odnosveza koju Bog uspostavlja s djecomizdajui im uputeu obliku Bojega zakona(h). Usvajanje, provoenje i prenoenje toga zakona nadaljnje narataje smatra se ispravnimdjelovanjem, a svako odstupanje od togaputa,po uzoru na provoenje zakona u ljudskome drutvu, kanjava sudac (g) koji je

pravedan(g) i koji dodjeljuje prikladnu kaznu(h).

() (a)Jer Jahve gleda sa svog uzvienog svetita, s nebesa na zemlju gleda (Ps ,)

(b)i, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu mo i

slavu. (Dn , )

Usp. C. F, Frame semantics, str. .; W. C A. C, Cognitive Linguistics,Cambridge University Press, Cambridge, . pogl.


24/32

Benedikt Perak

(c)Blagoslovi ga govorei: Od Boga Svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje, nekaje Abramu blagoslov! (Post , )

(d) Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne anju niti sabiru u itnice, pa ipak ihhrani va nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? (Mt , )

(e)On e me zvati: Oe moj! Boe moj i hridi spasa mojega. (Ps , ) (f )Vi, dakle, ovako molite: Oe na, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!

(Biblija, Matej .) (g) Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! (Biblija, Psalmi

.)(h)eko vama, bezbonici, koji zapostavljate Zakon Boga Svevinjega. (Biblija,Knjiga Sirahova .)

(i)Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bogmoj, njega ja u slaviti, on je Bog oca moga, njega u veliati. (Biblija, Izlazak.)

Na kulturolokoj razini znaajke drutvenog ustroja preslikavaju se na ciljnu do-menu objektno opojmljenog iskustva svetog. Jedna od najvanijih znaenjskih sastav-nica koja se metaforiki preslikava tim ishodinim domenama su inferencije o moral-

noj i etikoj organizaciji drutvene stvarnosti koja ukljuuje rodnu, klasnu, ekoloku,manjinsku, zdravstvenu, politiku problematiku. Budui da se objektivnim uvidompripisuje iskustvo svetoga svim lanovima koji dijele osobito opojmljenje, kulturalnapersonifikacija u pragmatinom smislu namee toj zajednici takozvanu objektivnuperspektivu i autoritet objave. Objava se kanonizira u tekstove, naracije, umjetnikeprikaze i ostale sakralizirane dimenzije kulture koje ne samo da odraavaju naindoivljavanja iskustva svetoga, ve i impliciraju odnos prema ostalim oblicima stvar-nosti. Na taj nain opojmljivanje iskustva svetoga u kulturolokom smislu odreujeoblike sklapanja stvarnosti putem simbolike jezine djelatnosti i ostalih kogitivnihkulturalnih modela uenja, prakticiranja i prenoenja znaenja.

6. O uspjenosti metaforikih reprezentacijaU epistemolokome smislu simbolike strukture i metaforiki uzorci o iskustvu sve-toga koje promie odreena kultura oblikuju odnos prema stvarnosti. Kultura se izkognitivne perspektive moe smatrati skupom interpretacija stvarnosti ijim prihva-

enjem odreena zajednica potie i usmjeruje razvoj predugraenih kognitivnih iafektivnih struktura vlastitih lanova. Vjerovanja o iskustvu svetoga, skupnom isku- Usp. L. T, n. dj., pogl. .


25/32


stvu svetoga, nadnaravnim agentima nisu arbitrarno stvorena nego su uvjetovana ko-gnitivnom arhitekturom. Ovaj lanak iz kognitivnolingvistike perspektive ukazuje

na to da jezini sustav svojom simbolikom strukturom namee odreenu kategori-zaciju, pojmovnu organizaciju, kao i logike inferencije simbolikih reprezentacija.Univerzalnost tih znaajk organizacije potpuno je prirodna jer svi ljudi imaju istuneurobioloku strukturu, ulaze u dodir s okolinom s pomou srodne otjelovljeneepistemoloke perspektive i doivljavaju srodne kauzalne uinke. Meutim ukazujese i na to da simbolike reprezentacije pruaju tek jedno od moguih opojmljenjasvijeta, a ne izravno znanje o svijetu, pri emu subjektivni doivljaj stvarnosti i kul-turalna situiranost komunikacije nameu selekciju reprezentacija. Kognitivna analizakomunikacijskoga procesa daje zakljuiti da je kulturalna selekcija sklonija reprezen-tacijama koje se podudaraju s mentalnim predodbama sugovornika, odnosno nji-hovim proivljenim iskustvom. Drugim rijeima, uspjenost se opojmljenja oituje uprihvaanju sklopljene znaenjske cjeline u ostalih lanova zajednice i naposljetku ukulturi. Kulturalno najuspjenije reprezentacije omoguuju aktiviranje ve uspostav-ljene informacijsko-afektivne strukture i pragmatinih inferencija za djelovanje.

Personifikacijska i kulturoloka opojmljivanja poput Bog je ljut ili Bog Otac nagra-

uje vjerne ne zahtijevaju velik napor za aktiviranje informacijsko-afektivnih sastavni-ca znaenja i logiko-motivacijskih inferencija. U tom su smislu takva opojmljivanjakognitivno i drutveno poeljna jer njihove inferencije ukazuju na prikladne etiko-moralne i institucionalne okvire. Prostornoodnosna opojmljivanja, poput Bog je te-melj bitka, pridonose razraivanju strukture znaenja i naznauju inferencije o djelo-vanju, ali su znatno apstraktnija te se moe rei da su kognitivno skuplja. Kognitivnonajskuplja i inferencijalno najsuhoparnija su ontoloka metaforika opojmljivanja,poput Bog jest ilija jesam koji jesam, jer ne odreuju pragmatini smjer djelovanja niti

daju izravne naznake o samoj naravi iskustva, ali su nuna za kategorizaciju.Svaka religijska tradicija naglauje barem jedno od navedenih razina opojmlji-

vanja, a najee se nakon formativnoga razvoja i diferenciranjem samih tradicijapojavljuju gotovo sve razine. Meutim po teoriji relevancije koju su iznijeli Sperberi Wilson, ako je troak procesiranja dvaju interpretacija jednak, poeljnija je infe-rencijalno bogatija interpretacija, a ako je inferencijalni potencijal slian, poeljnija

je jeftinija interpretacija.To znai da se kognitivno skuplje ili inferencijalno siro-manije reprezentacije u kulturalnoj selekciji najee zanemaruju ili preoblikuju u

kognitivno jeftinije, odnosno inferencijalno motivirajue reprezentacije.

Usp. I. P, Supernatural Agents, str. .


26/32

Benedikt Perak

Treba naglasiti da se odstupanja od navedenoga predvianja takoer pojavljujuu religijskim tradicijama koje u procesu selekcije tee izdvajanju apstraktnijih dok-

trinarnih uzoraka reprezentacija od pukih intuitivnijih i konkretnijih metaforikihuzoraka vjerovanja.U kulturolokome smislu taj je doktrinarni elitizam esto mo-tiviran promicanjem odreenih ideologija ili autoritativnih sustava vrijednosti kojiizravno ili neizravno pogoduju upravo tvorcima dogmatskih opojmljenja i vrijed-nosne selekcije. Osim same iskustvene privlanosti i egzistencijalne pragmatinosti,uspjenost prijenosa opojmljenja iskustva svetoga dakle ovisi i o sukladnosti meta-forikih implikacija s dominantnom ideologijom, to ukazuje na to da metaforinanarav komunikacije iskustva svetoga moe postati ideoloki temelj hegemonijskoganametanja navika, uvjerenja, naina miljenja i djelovanja. Skupe i kontraintuitiv-ne reprezentacije (primjerice Bog je transcendentan i imanentan), iako su moda iontoloki tonije od intuitivnih reprezentacija (Bog otac nagrauje djecu) zahtijeva-

ju osobite formulaine mehanizme kulturalnoga prijenosa koji im omoguuje veuestou i neuroloko usaivanje opojmljenja. Viestruki modeli opojmljenja moguse u dijakronijskome slijedu razviti u nove institucionalne okvire ili se pak unutariste tradicije sinkronijski ustanovljuju usporedni sustavi teoloki ispravnih, teoloki

neispravnih kao i sinkretistikih formulacija.

ZakljuakU radu je predstavljen model opojmljivanja iskustva svetoga jezinom djelatnosti.Na temelju kognitivnolingvistikih postavaka o ontolokome prvenstvu iskustva nad

jezikom utvrena je nunost fenomenolokoga iskustva svetoga pri izgradnji jezino-ga znaenja o iskustvu svetoga.

Sadraji svijesti opojmljuju se kategoriziranjem i kodiranjem pomou jezinogasimbolinog sustava ostvarujui svoje znaenje u surjeju ostalih pojmovnih i jezi-nih struktura. Proces komunikacije tih znaenja uvjetovan je otjelovljenim epistemo-lokim okvirom,zbog ega se, po kognitivnolingvistikoj teoriji, izrazito ontolokisubjektivna narav religijskih stanja opojmljuje metaforikim uzorcima preslikavanjaontoloki objektivnih domena.

U radu su predstavljena etiri stupnja opojmljivanja: ontoloko opojmljivanjekojim se narav iskustva opojmljuje kao cjeloviti objekt, prostornoodnosno opojmlji-

O tome vidjeti: H. W, Arguments and Icons: Te Cognitive, Social, and HistoricalImplications of Divergent Modes of Religiosity, Oxford University Press, Oxford, .

O tome iscrpnije: J. S, Teological incorrectness: Why Religious People Believe What TeyShouldnt, Oxford, .; M. N, Religion: Te Basics, Routledge, London New York, .


27/32


vanje kojim se taj cjeloviti objekt postavlja u odnose s drugim kategorijama. Zbogfenomenolokoga osjeaja integriranosti svijesti prilikom iskustva svetoga tvrdi se

da je unutarmjesnost intuitivno prvotni odnos intencionalnoga osjeaja sebe premaosobnomu iskustvu svetoga. Taj se odnos promjenom motrita moe razvijati premaizvanskoj perspektivi koja na temelju teorije uma omoguuje pripisivanje iskustvasvetoga i drugim osobama. Time se shematski omoguuje stvaranje novoga entiteta ikategorije skupnoga iskustva svetoga.

S obzirom na razliite vrste opojmljivanja ontoloke (ne)razliitosti skupnoga odosobnoga iskustva svetoga uspostavljaju se razliiti prostorno izvanmjesni odnosi.Izvanmjesni odnosi omoguuju opojmljivanje agentivnosti te preslikavanje antro-pomorfnih znaajk intencionalnosti tvorei personifikacijsko opojmljivanje sku-pnoga iskustva svetoga. Naposljetku se preslikavanjem kulturalnih odnosa i funkcijaopojmljuju i kulturoloka znaenja i inferencije. Subjektivni sadraji iskustva svetogametaforiki se objektiviziraju stvarajui ontoloke, prostorne, personifikacijske i kul-turoloke modele znaenja kojima se biljei, potie, ali i odreuje doseg doivljavanjareligijskih iskustava.

Metode kognitivne lingvistike dakle omoguuju uvid u spoznajne procese opoj-

mljavanja i komunikacije osobnoga iskustva svetoga, kao i procesa agentivizacijeskupnoga iskustva svetoga te ulogu metaforikih inferencija pri stvaranju sloenihkulturnih modela religijskih sustava.

Kao dio narativne i doktrinarne tradicije, opojmljenja se kognitivnim kultural-nim sustavom prenose meu lanovima zajednice prolazei institucionalnu selekcijukoja dijelom predstavlja elitnu i dokumentarnu kulturalnu vrijednost, ali istodob-no uspostavlja pretegu jezika nad miljenjem, metafore nad iskustvom, kulture nadpojedincem. Tradicije nadalje tee konzerviranju odreene pojmovno-strukturalne

organizacije iskustva svetoga ne omoguujui razvoj idiosinkratskih poimanja osob-noga ili skupnoga iskustva svetoga koje, esto zbog ideolokih razloga, bivaju margi-nalizirane ili proglaene heretinima. Raznolikost bi se opojmljivanja i neprestanamijena znaenja, po tumaenju kognitivnoznanstvene analize, trebala dakle prihvati-ti kao nunost otjelovljene epistemoloke stvarnosti, osobnih motivacijskih znaajki kulturoloke situiranosti. To nas dovodi do vrijednosnih temelja boljih meureligij-skih razumijevanja, metodolokoga razluivanja religije od ideologije te postavljanjanovih mogunosti interpretacije religijskih i duhovnih fenomena u suvremenome

globaliziranom multukulturalnom svijetu.


28/32

Benedikt Perak

Literatura A, J.,Zen and the brain, MIT Press, Cambridge, Massachusets, .

A, J., Zen brain reflections, MIT Press, Cambridge, Massachusets,.

B, J. L., Exploring the natural foundations of religion, rends in Co-gnitive, sv. , ., str. . .

B, M. OL, D., The spiritual brain: A neuroscientists casefor the existence of the soul, HarperCollins, New York, .

B, B., Prostorna znaenja na razini sloene reenice, Filozofski fakultet,Osijek, .

B, P., Religion Explained: The Evolutionary Origins of Religious Thou-ght, Basic Books, New York, .

B, P., he Naturalness of Religious Ideas, University of California Press,Berkeley, .

B, K., Consciousness and Neurotheology, u: E, A. L-, G. (ur.), Science, religion and society, M. E. Sharpe, New York, ., str.. .

C, D., The Hard Problem of Consciousness, u: V, M.

S, S. (ur.), he Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell,., str. . .

C, M.,Misli o etici, kolska knjiga, Zagreb, .

C, W. C, A., Cognitive Linguistics, Cambridge University Press,Cambridge, .

DA, E. N, A., Why God Wont Go Away: Brain Science and theBiology of Belief, Ballantine Publishing Group, New York, .

D, F. (ur.), Clinical Handbook of Mindfulness, Springer, New York,

. F, J. (ur.), The Biology of Religious Behavior: The Evolutionary Ori-

gins of Faith and Religion, Praeger, Sanata Barbara, .

F, J., From Molecule To Metaphor: A Neural Theory of Language,MIT, Cambridge London, .

F, C., Frame semantics, Linguistics in the Morning Calm, HanshinPublishing, Seoul, ., str. . .

F, C., Scenes-and-frames semantics, u: Z, A. (ur.),Lingu-

istic Structures Processing, North Holland, Amsterdam, ., str. . .


29/32


F, R., A Cartography of the Ecstatic and Meditative States, u: R- W, O. P., Understanding Mysticism, Image Books, New York, .,

str. . . F, D., Meditation, u: V, M. S, S. (ur.), he Blac-

kwell Companion to Consciousness, Blackwell, ., str. . .

F, D., Mystical experience, u: V, M. - S, S. (ur.),he Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell, ., str. . .

G, D. C, H. (ur.), he Oxford Handbook of Cognitive Lin-guistics, Oxford University Press, Oxford, .

G, R., Embodiment and Cognitive Science, Cambridge University Press,

Cambridge, . H, B. (ur.), From Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive

Linguistics, Mouton de Gruyter, Berlin New York, .

H, J., Rational Mysticism: Spirituality Meets Science in the Search forEnlightenment, A Mariner Book, Boston New York, .

I, R. Poeci indijske misli: Izbor, Bigz, Beograd, .

J, M., The philosophical significance of image schemas, u: H,B. (ur.), From Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive Linguistics,

Mouton de Gruyter, Berlin New York, ., str. . . Journal of Nervous and Mental Disease, (), str. . .

K-Z, J., Coming to Our Senses: Healing Ourselves and the World hro-ugh Mindfulness, Hyperion, New York, .

KVECSES,Z.,Metaphor and Emotion: Language, Culture, and Body in humanfeeling, Cambridge University Press, Cambridge, .

KVECSES, Z., Metaphor in Culture: Universality and Variation, CambridgeUniversity Press, Cambridge, .

KVECSES, Z., Metaphor: A Practical Introduction, Oxford University Press,Oxford, .

K, Z. Cognitive Epistemology in Redefining Knowledge, Kagsi, (.), str. . .

L, G. J, M.,Metaphors We Live By, The University Of Chica-go press., Chicago, . (.).

L, G. J, M., Philosophy in the Flesh: he Embodied Mind andIts Challenge to Western hought, Basic Books, New York, .

L, G., The Neural Theory of Metaphor, u: G, R. (ur.), he Cam-bridge Handbook of Metaphor and hought, Cambridge University Press, Cam-bridge, ., str. . .


30/32

Benedikt Perak

L, G., Dont hink of an Elephant! Know Your Values and Frame the De-bate: he Essential Guide for Progressives, Chelsea Green Publishing, White

River Junction, Vermont, . L, G., Women, fire, and dangerous things: What categories reveal about the

mind, University of Chicago, Chicago, .

L, R., Cognitive Grammar: An Introduction, Oxford University Pre-ss, Oxford, .

L, R., Foundations of cognitive grammar: heoretical Prerequisites,Stanford University Press, Stanford, .

L, E. T. MC, R. N., Rethinking Religion: Connecting Cognition

and Culture, Cambridge University Press, Cambridge, . L, S., Space in Language and Cognition: Explorations in Cognitive Di-

versity, Cambridge University Press, Cambridge, .

M, K. K, W. M. P. S, J. A. (ur.), Handbook of Imaginati-on and Mental Simulation, Psychology Press, Tylor and Francis Group, New

York, .

MN, P., he Neuroscience of Religious Experience, Cambridge Univer-sity Press, Cambridge, .

N, A. W, M. R., How God Changes Your Brain: Breakthrou-gh Findings from a Leading Neuroscientist, Ballantine Books, New York, .

N, A., Principles of Neurotheology, Ashgate, .

N, M., Religion: he Basics, Routledge, London New York, .

O, R., he Idea of the Holy: An inquiry into the non-rational factor inthe idea of the divine and its relation to the rational, Oxford University Press,Oxford, .

P, M. A. H, F., Experimental facilitation of the sensed pre-

sence: possible intercalation between the hemispheres induced by complexmagnetic fields, he Journal of nervous and mental disease, (.), , str.. .

P, M. A., Elf field mediation in spontaneous PSI Events: Directinformation transfer or Conditioned elicitation?, u: T, C. T. P,H. E. T, R. (ur.), Mind at Large: Institute of Electrical and ElectronicsEngineers Symposia on the Nature of Extrasensory Perception, Hampton Roads,Charlottesville, ., str. . .

P, J. A. (ur.),Mirror Neuron Systems: he Role of Mirroring Processes in

Social Cognition, Springer, New York, . P, I., How Religion Works: owards a New Cognitive Science of Religi-

on, Brill, Leiden, .


31/32


P, I., Supernatural Agents: Why We Believe in Souls, Gods, and Budd-has, Oxford University Press, Oxford, .

R, V. S. B, S., Phantoms in the Brain, Fourth Estate,London, .

Sciences, , str. . .

S, J., Mind: A Brief Introduction, Oxford University Press, Oxford,.

S, G. R., Language, Culture, Cognition: How Do They Intersect?, u:W, R. S. C, C. H, Y. (ur.), Understanding Culture: heory,Research, and Application, Psychology Press, New York, ., str. . .

S, J., heological incorrectness: Why Religious People Believe What heyShouldnt, Oxford, .

S, W. T.,Mysticism and Philosophy, Lippincott, Philadelphia, .

S, R., DM: he Spirit Molecule: A Doctors Revolutionary Researchinto the Biology of Near-Death and Mystical Experiences, Park Street Press, Ro-chester Vermont, .

T, L., oward a Cognitive Semantics: ypology and Process in ConceptStructuring, sv. , MIT, Cambridge, .

T, T.,Minds and Gods: he Cognitive Foundations of Religion, OxfordUniversity Press, Oxford, .

W, W. J., Philosophy of Religion, Wadsworth Publishing, Belmont,.

W, H.,Arguments and Icons: he Cognitive, Social, and HistoricalImplications of Divergent Modes of Religiosity, Oxford University Press, Oxford,.

W, R., Culture and Society, Chatto and Windus, London, .

Y, M.,Agency And Impersonality: heir Linguistic And Cultural Ma-nifesttions, John Benjamins Publishing, Chicago, .

F, M.,Znanje o jeziku i znanje o svijetu, Filozofski fakultet, Zagreb,.

Internetski izvori (. svibnja .)

(. svibnja .) (. svibnja .)


32/32

(. svibnja .)

(. svibnja .)

(. svibnja .)

(. svibnja .)

(. travnja.)

(. svibnja .)

(. svibnja .)

(. oujka .)

(. svibnja .)

(. travnja.)

(. svibnja .)

Documents

Perak 2011 Jezično opojmljavanje iskustva svetog